Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o stanju sloboda u Alžiru (2019/2927(RSP))

P9_TA(2019)0072 RC-B9-0193/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru, posebno onu od 30. travnja 2015. o zatvaranju radnika i aktivista za ljudska prava u Alžiru(1) te svoju Rezoluciju od 27. ožujka 2019. o razdoblju nakon Arapskog proljeća: smjernice za budućnost regije MENA(2),

–  uzimajući u obzir ažurirane informacije o Alžiru u godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2018., koje je Europsko vijeće usvojilo 18. ožujka 2019.,

–  uzimajući u obzir jedanaesti sastanak Vijeća za pridruživanje EU-a i Alžira održan 14. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir treći Univerzalni periodični pregled o Alžiru, koji je Vijeće UN-a za ljudska prava usvojilo na svojoj 36. sjednici 21. i 22. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničke prioritete partnerstva koje su u okviru revidirane europske politike susjedstva (EPS) 13. ožujka 2017. usvojile Narodna Demokratska Republika Alžir i Europska unija te koji su usmjereni na reformu Ustava i potporu EU-a napretku demokracije i ljudskih prava u Alžiru,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Alžira(3), a posebno njegov članak 2., kojim se propisuje da poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava mora biti ključan element Sporazuma i služiti kao nadahnuće za domaće i međunarodne politike njegovih stranaka,

–  uzimajući u obzir alžirski Ustav, revidiran 7. veljače 2016., a posebno njegove članke 2., 34. – 36., 39., 41., 42., 48. i 54.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava, o smrtnoj kazni i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te o borcima za ljudska prava, te novi strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji, čiji je cilj da zaštita i nadzor ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Konvenciju o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir alžirski Zakon 12-06 o udrugama i Odluku 06-03 kojom se pravno uređuje nemuslimansko bogoslužje,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Alžir blizak susjed i ključan partner Europske unije i sjevernoafričke regije;

B.  budući da su 16. veljače 2019., deset dana nakon što je Abdelaziz Bouteflika najavio kandidaturu za peti predsjednički mandat, u Alžiru počeli mirni prosvjedi poznati pod nazivom Hirak (Pokret); budući da je 2. travnja 2019. Bouteflika podnio ostavku; budući da predsjednik Vijeća nacije, Abdelkader Bensalah, vrši dužnost šefa države; budući da vojno vodstvo pod zapovijedanjem generala pukovnika Ahmeda Gaïda Salaha otvoreno vlada zemljom od ostavke Abdelaziza Bouteflike;

C.  budući da je Abdelaziz Bouteflika bio predsjednik od 1999.; budući da je reformom Ustava 2016. utvrđeno da će budući predsjednici moći obnašati najviše dva mandata; budući da nije bila moguća retroaktivna primjena reforme Ustava, što je značilo da se Bouteflika mogao kandidirati za peti mandat; budući da su predsjednički izbori, izvorno predviđeni za 18. travnja 2019., prvi put odgođeni za 4. srpnja 2019., a drugi put za 12. prosinca 2019.;

D.  budući da su diljem zemlje održani mirni prosvjedi u veljači, ožujku i travnju 2019., a zatim svakog utorka i petka tijekom posljednjih 40 tjedana; budući da posljednjih tjedana prosvjednici organiziraju noćne marševe u cijeloj zemlji;

E.  budući da Hirak uživa široku potporu i predstavlja najveći prosvjedni pokret u Alžiru; budući da mladi čine većinu prosvjednika; budući da prosvjednici zahtijevaju iskorjenjivanje korupcije, više mogućnosti za političko djelovanje, smanjenje visokih stopa nezaposlenosti i kraj represije nad prosvjedima, kao i uključiviji okvir u kojem će vladati veći pluralizam i koji će omogućiti pripremu za slobodne izbore u okviru šire političke tranzicije;

F.  budući da se prema svjetskom indeksu slobode medija za 2019. Alžir nalazi na 141. mjestu od 180. obrađenih zemalja, sloboda medija je ugrožena, a novinari su često žrtve progona; budući da su neovisne medijske organizacije, građani reporteri na društvenim medijima i drugi medijski servisi podvrgnuti sustavnoj cenzuri koju alžirske vlasti provode nad svim vijestima za koje se smatra da idu u prilog disidentima;

G.  budući da su alžirske vlasti od siječnja 2018. zatvorile nekoliko crkava, od kojih velika većina pripada Alžirskoj protestantskoj crkvi (fr. Église protestante d’Algérie (EPA)), pravno priznatoj krovnoj organizaciji protestantskih crkava u Alžiru;

H.  budući da je glavna urednica javne radijske postaje La Chaîne 3, Meriem Abdou, podnijela ostavku 23. veljače 2019. u znak prosvjeda protiv pristranog izvještavanja o Hiraku; budući da je nekoliko drugih novinara uhićeno ili zastrašivano, poput bivšeg arapskog dopisnika kanala France 24 Sofianea Merakchija te novinara Azeba El Sheikha i Abdelmoujija Khelladija, koji se nalaze u pritvoru od 26. rujna 2019. odnosno 14. listopada 2019.;

I.  budući da je Nadia Madassi, koja je posljednjih 15 godina radila kao voditeljica na televiziji Canal Algérie, 4. ožujka 2019. podnijela ostavku zbog navodne cenzure; budući da je Ministarstvo komunikacije 5. ožujka 2019. sankcioniralo časopis Echorouk i televizijski kanal El Bilad zbog izvještavanja o prosvjedima; budući da je ugašena grupa na Facebooku Algérie – Debout! s više od 500 000 članova, a njezin je osnivač i administrator Sofiane Benyounes uznemiravan i podvrgnut opetovanom ispitivanju prije nego što je protiv njega podignuta optužnica; budući da se nad publikacijama Jeune Afrique, Tout Sur l’Algerie, Algérie Part, Interlignes i Observ’Algérie vrši cenzura;

J.  budući da su prosvjednici koji sudjeluju u Hiraku, borci za ljudska prava, novinari i blogeri sve češće meta napada ili uhićenja kako bi se spriječilo njihovo ostvarivanje slobode izražavanja, udruživanja ili mirnog okupljanja;

K.  budući da je alžirska Odvjetnička komora (fr. Union nationale des ordres des avocats, UNOA) jednoglasno osudila uhićenja aktivista Hiraka i gušenje sloboda; budući da je 24. listopada 2019. u Alžiru prosvjedovalo oko 500 odvjetnika, tražeći poštovanje prava prosvjednika na pravičan sudski postupak i neovisnost pravosuđa; budući da je UNOA osnovala odbor za podršku odvjetnicima koji brane pritvorene prosvjednike i disidente;

L.  budući da je prema alžirskoj Ligi za obranu ljudskih prava (fr. Ligue algérienne pour la défense des droits de l’homme, LADDH) više od stotinu ljudi uhićeno i pritvoreno u vezi s mirnim prosvjedima od početka Hiraka; budući da su optužbe na temelju kojih su pritvoreni – „podrivanje nacionalnog jedinstva i teritorijalne cjelovitosti”, „poticanje okupljanja” i „slabljenje morala vojske” – nejasne i protivne međunarodnim standardima ljudskih prava;

M.  budući da je 87-godišnji Lakhdar Bouregaa, veteran rata za neovisnost, uhićen 29. lipnja 2019. zbog kritiziranja zapovjednika vojske; budući da je 22-godišnja studentica prava Nour el Houda Dahmani puštena na slobodu 25. studenoga 2019. nakon što je osuđena na šestomjesečnu kaznu zatvora poslije studentskog marša 17. rujna 2019. te da je postala ikona studentskih marševa koji se održavaju svaki tjedan; budući da su Ibrahim Daouadji i još četiri aktivista uhićena 12. listopada 2019. zbog prosvjedovanja protiv posjeta ministra mladeži;

N.  budući da je Kamal Eddine Fekhar, liječnik, borac za ljudska prava i branitelj zajednice Amazigh At-Mzab i bivši član LADDH-a, umro u pritvoru 28. svibnja 2019. nakon što je uhićen u masovnim prosvjedima i štrajkao glađu 53 dana, a uzrokom njegove smrti smatraju se uvjeti pritvora i liječnički nemar; budući da je 22-godišnji Ramzi Yettou umro od ozljeda zadobivenih kada ga je policija brutalno pretukla u travnju 2019.;

O.  budući da je Karim Tabbou, istaknuti oporbeni vođa, bivši glavni tajnik povijesne oporbene stranke Fronta socijalističkih snaga (fr.(Front des forces socialistes, FFS), i sadašnji čelnik nepriznate Socijaldemokratske unije, uhićen 12. rujna 2019.; budući da ga je sud u Tipazi pustio na slobodu 26. rujna 2019., no manje od 14 sati nakon toga ponovno je uhićen pod drugom jurisdikcijom (Sidi M'Hamed), ali pod sličnim uvjetima, te je sada pritvoren u de facto samici;

P.  budući da je nekoliko članova udruge Rassemblement actions jeunesse (RAJ), uključujući njezina osnivača Hakima Addada, predsjednika Abdelouahaba Fersaouija te članove Massinissu Aissousa, Djalala Mokranija, Ahmeda Bouidera, Kamela Ouldoualija, Karima Boutatu, Ahcenea Kadija, Wafija Tigrinea i Khireddinea Medjanija, uhićeno tijekom mirnih prosvjeda u znak podrške zatvorenicima savjesti u Alžiru;

Q.  budući da se protiv nekoliko pritvorenih prosvjednika, kao što su Samir Belarbi, Fodil Boumala, Fouad Ouicher, Saida Deffeur i Raouf Rais, te boraca za ljudska prava, uključujući Saida Boudoura, Hamida Gouru i Slimanea Hamitouchea , vodi sudski postupak zbog „slabljenja morala vojske”;

R.  budući da je na sudu u Sidi M’Hamedu u Alžiru 11. studenoga 2019. započelo suđenje skupini od 42 aktivista, uključujući članicu Narodne skupštine Wilaya, Samiru Messouci, koja je optužena za „ugrožavanje cjelovitosti nacionalnog teritorija” jer je nosila berbersku zastavu; budući da je ta zastava tijekom tjednih prosvjeda u cijeloj zemlji izvješena zajedno s državnom zastavom; budući da je nekoliko sudova u zemlji pustilo na slobodu prosvjednike koji su uhićeni pod istom optužbom;

S.  budući da su alžirskim Ustavom utvrđene temeljne slobode, uključujući slobodu udruživanja, koja je dodatno definirana Zakonom 12-06; budući da se Zakonom 12-06 propisuje da se svaka udruga, uključujući one koje su već bile uspješno registrirane, mora registrirati i od Ministarstva unutarnjih poslova dobiti potvrdu o registraciji prije nego što može početi zakonito djelovati; budući da zahtjevi za predregistraciju nekoliko udruga civilnog društva, nevladinih udruga, vjerskih i dobrotvornih organizacija, kao što su LADDH, EuromedRights, RAJ, Amnesty International, Udruga alžirskih protestanata, Nacionalna komisija za nemuslimanske vjerske skupine i Feministička udruga za osobni razvoj i ostvarivanje građanstva (AFEPEC) još nisu riješeni, usprkos tome što ispunjavaju sve zakonske uvjete; budući da stoga nemaju službeni pravni status;

T.  budući da u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir ratificirao, vlade moraju osigurati pravo na slobodu vjeroispovijesti, mišljenja i savjesti svih građana u svojoj jurisdikciji, a osobito vjerskih manjina; budući da to pravo uključuje slobodu prakticiranja vjere ili uvjerenja po vlastitom izboru, bilo javno ili privatno te zasebno ili u zajednici s drugima;

1.  oštro osuđuje proizvoljna i nezakonita uhićenja, pritvaranje, zastrašivanje i napadanje novinara, predstavnika sindikata, odvjetnika, studenata, boraca za ljudskih prava i pripadnika civilnog društva, kao i svih mirnih prosvjednika koji sudjeluju u mirnim prosvjedima Hirak;

2.  poziva alžirske vlasti da smjesta i bezuvjetno puste na slobodu sve koji su pritvoreni zbog ostvarivanja svojeg prava na slobodu izražavanja, posebno Hakima Addada, Abdelouahaba Fersaouija, Massinissu Aissousa, Djalala Mokranija, Ahmeda Bouidera, Kamela Oulda Oualija, Karima Boutatu, Ahcenea Kadija, Wafija Tigrinea, Khireddinea Medjanija, Samira Belarbija, Karima Tabboua, Fodila Boumalu, Lakhdara Bouregaau, Samiru Messouci, Ibrahima Daouadji, Salaha Maatija, Sofianea Merakchija, Azeba El Cheikha, Fouada Ouichera, Saïdu Deffeur i druge mirne prosvjednike, borce za ljudska prava i novinare koji su proizvoljno pritvoreni unatoč činjenici da su njihove aktivnosti dopuštene po alžirskom zakonu, u skladu s međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima koje je Alžir ratificirao; poziva alžirske vlasti da ukinu zabranu putovanja i uvjetne kazne za Slimanea Hamitouchea, Abdelmonjija Khelladija i Mustaphu Bendjamu;

3.  poziva alžirske vlasti da stanu na kraj svim oblicima zastrašivanja, uključujući sudsko i zakonodavno uznemiravanje, kriminalizaciju i proizvoljna uhićenja i pritvaranje mirnih prosvjednika, boraca za ljudska prava, kritički nastrojenih novinara i blogera te da poduzmu odgovarajuće korake kako bi se osigurala njihova fizička i psihološka zaštita, sigurnost i sloboda obavljanja zakonitih i mirnih aktivnosti; poziva alžirske vlasti da osiguraju i zajamče pravo na slobodu izražavanja, udruživanja, mirnog okupljanja i slobodu medija, koje su zajamčene alžirskim Ustavom i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir potpisao i ratificirao;

4.  poziva na to da se okonča kršenje slobode bogoslužja kršćana, Ahmadijaca i drugih vjerskih manjina; podsjeća alžirsku Vladu da se Uredbom 08-03 jamči slobodno prakticiranje bogoslužja; poziva alžirske vlasti da ponovno otvore zatvorene crkve;

5.  poziva alžirske vlasti da izmijene Zakon 91-19 od 2. prosinca 1991. kako bi se uklonila sva ograničenja mirnih prosvjeda koja nisu apsolutno nužna ili razmjerna u smislu odredbi članka 21. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; izražava zabrinutost zbog toga što Odluka od 18. lipnja 2001., kojom se zabranjuju prosvjedi u glavnom gradu, nije poništena te se dalje primjenjuje u cijeloj zemlji unatoč odredbama revizije Ustava iz 2016.;

6.  poziva alžirske vlasti da efektivno iskorijene i spriječe sve oblike prekomjerne uporabe sile od strane službenika kaznenog progona prilikom rastjerivanja javnih okupljanja; oštro osuđuje prekomjernu uporabu sile, zbog čega je umro Ramzi Yettou; poziva alžirske vlasti da provedu neovisnu istragu svih slučajeva prekomjerne uporabe sile od strane pripadnika sigurnosnih snaga te da privedu počinitelje pravdi;

7.  ističe da je neovisno pravosuđe jedan od temeljnih elemenata funkcionalne demokracije i poziva alžirske vlasti da potiču i osiguraju neovisnost pravosuđa;

8.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i države članice da pruže podršku skupinama civilnog društva, borcima za ljudska prava, novinarima i prosvjednicima, među ostalim, organiziranjem zatvorskih posjeta, nadgledanjem suđenja i objavom javnih izjava kako bi se poduprla UNOA i druge organizacije koje štite ljudska prava te da pomno prate stanje ljudskih prava u Alžiru koristeći se svim raspoloživim instrumentima, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava;

9.  potiče alžirske vlasti da ponište Zakon 12-06 o udrugama te da se zauzmu za istinski i uključivi dijalog s organizacijama civilnog društva kako bi se izradio okvir za novi zakon koji će biti u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava i alžirskim Ustavom;

10.  poziva alžirske vlasti da svima zajamče potpuno ostvarivanje slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti ili uvjerenja, koje su zajamčene alžirskim Ustavom i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima;

11.  izražava zabrinutost zbog administrativnih prepreka s kojima su suočene vjerske manjine u Alžiru, a osobito zbog Odluke 06-03; potiče alžirsku Vladu da revidira Odluku 06-03 kako bi se dodatno uskladila s Ustavom i s njezinim međunarodnim obvezama u području ljudskih prava, a posebno s člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

12.  pozdravlja ustavno priznanje Tamazighta kao službenog jezika 2016. i potiče njegovu praktičnu primjenu; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu 42 prosvjednika koji su pritvoreni zbog nošenja berberske zastave;

13.  poziva na to da se kriza riješi u okviru mirnog i uključivog političkog procesa; uvjeren je da bi demokratske reforme te konstruktivan i uključiv dijalog kojima se jamči politička, ekonomska i socijalna stabilnost u Alžiru mogli poslužiti za ponovno pokretanje bogate Unije arapskog Magreba, što je važno za uspješnu suradnju obaju strana Sredozemlja;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Delegaciji EU-a u Alžiru, alžirskoj Vladi, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vijeću Europe.

(1) SL C 346, 21.9.2016., str. 106. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0318. (3) SL L 265, 10.10.2005., str. 2.

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o Kubi, slučaj Joséa Daniela Ferrera (2019/2929(RSP))

P9_TA(2019)0073 RC-B9-0200/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, a posebno one od 17. studenoga 2004. o Kubi(1), od 2. veljače 2006. o politici EU-a prema kubanskoj vladi(2), od 21. lipnja 2007. o Kubi(3), od 11. ožujka 2010. o zatvorenicima savjesti na Kubi(4) te od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane(5) te rezoluciju od 15. studenoga 2018.(6),

–  uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i Kube potpisan u prosincu 2016. koji se privremeno primjenjuje od 1. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir drugi sastanak Zajedničkog vijeća EU-a i Kube održan 9. rujna 2019. u Havani,

–  uzimajući u obzir drugi službeni dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Kube koji je održan 3. listopada 2019. u Bruxellesu u okviru Sporazuma o političkom dijalogu između EU-a i Kube,

–  uzimajući u obzir univerzalni periodični pregled Kube koji je Vijeće UN-a za ljudska prava provelo u svibnju 2018.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja koju je Opća skupština UN-a usvojila 10. prosinca 1984. i čija je Kuba država stranka,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je potpisnica i Kuba,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 1. listopada 2019. oporbeni vođa Domoljubnog saveza Kube (španj. Unión Patriótica de Cuba, UNPACU) José Daniel Ferrer proizvoljno pritvoren, a da protiv njega nije podignuta optužnica, i da je držan u izolaciji najmanje 72 sata;

B.  budući da ga kubanske vlasti više od jednog desetljeća pritvaraju, uznemiruju i zastrašuju zbog njegova mirnog političkog aktivizma; budući da je 2018. proveo 10 dana u samici;

C.  budući da je José Daniel Ferrer 2. studenoga 2019. prokrijumčario pismo u kojem je naveo da je mučen i zlostavljan, da mu je ugrožen život u pritvoru te da mu je uskraćena odgovarajuća liječnička pomoć; budući da se, prema informacijama koje je 15. studenoga 2019. pružila njegova obitelj, nalazi u zatvoru Aguadores u gradu Santiagu de Cuba, u ćeliji za kažnjavanje; budući da ga je 7. studenoga 2019. njegova žena vidjela na nekoliko minuta te je potvrdila da je njegovo zdravlje kritično jer je izgubio polovinu tjelesne mase, među ostalim i zbog toga što je započeo štrajk glađu;

D.  budući da je on, prema navodima nekoliko nevladinih organizacija, samo jedan od oko 120 političkih zatvorenika na Kubi; budući da su mnogi neovisni novinari, mirni disidenti i borci za ljudska prava, koji su uglavnom članovi demokratske oporbe, progonjeni, proizvoljno pritvarani ili držani u zatvoru na Kubi, a to su ponajprije José Guía Piloto, Silverio Portal Contreras, Mitzael Díaz Paseiro, Orlando Zapata Tamayo, Eliecer Bandera Barrera, Edilberto Ronal Azuaga i Roberto de Jesús Quiñones Haces;

E.  budući da je 28. listopada 2019. preminuo Armando Sosa Fortuny, kubanski politički zatvorenik s najdužim stažem koji je u zatvoru proveo 43 godine; budući da ga kubanske vlasti nisu htjele pustiti na slobodu unatoč njegovu sve gorem zdravstvenom stanju;

F.  budući da u skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima uhićene ili pritvorene osobe u trenutku uhićenja moraju biti obaviještene o razlozima te se moraju bez odgode dovesti pred suca;

G.  budući da su radnje kubanske vlade u suprotnosti s odredbama članka 1. stavka 5. i članka 22. Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i Kube potpisanog 2016., u kojima se kubanska vlada obvezuje da će poštovati i unaprjeđivati ljudska prava;

H.  budući da je Parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube; budući da je Parlament pri davanju suglasnosti jasno istaknuo svoju ozbiljnu zabrinutost zbog stanja ljudskih prava na Kubi i uključio klauzulu o obustavi Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

I.  budući da je dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Kube pod vodstvom posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava započeo 2015. i da je peti krug dijaloga održan 9. listopada 2018.; budući da su EU i Kuba 3. listopada 2019. održali drugi službeni dijalog o ljudskim pravima; budući da taj dijalog nije polučio konkretne rezultate unatoč ponovnom izboru Kube u Vijeće UN-a za ljudska prava za razdoblje 2017. – 2019.; budući da svaki politički dijalog mora uključivati izravan i intenzivan dijalog s civilnim društvom i svim oporbenim političkim akterima bez ikakvih ograničenja;

J.  budući da je 9. rujna 2019. tijekom održavanja drugog sastanka Zajedničkog vijeća EU-a i Kube u Havani proizvoljno uhićeno više od stotinu aktivista; budući da se EU nije izjasnio u vezi s tim događajima, kao ni u vezi sa slučajem Joséa Daniela Ferrera;

K.  budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Ženama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da su dobitnici Nagrade Saharov i njihova rodbina i dalje redovito žrtve uznemiravanja i zastrašivanja te ih se sprječava da napuste zemlju i sudjeluju u međunarodnim događanjima;

L.  budući da su ljudska prava, sloboda i dostojanstvo te interes ljudi najbolje zastupljeni i zaštićeni u demokraciji;

1.  osuđuje proizvoljno pritvaranje Joséa Daniela Ferrera i hitno poziva kubanske vlasti da ga smjesta puste na slobodu; zahtijeva da mu se odobri pristup odvjetniku po njegovu izboru, da mu se omogući da stupi u kontakt sa svojom obitelji i da ima pristup cjelokupnoj dokumentaciji koja se odnosi na njegovo pritvaranje i navodne razloge za to;

2.  osuđuje mučenje i zlostavljanje na koje se José Daniel Ferrer žalio u svojem pismu; podsjeća da su kubanske vlasti dužne sprječavati mučenje i zlostavljanje te zajamčiti brzu i nepristranu istragu; apelira na kubanske vlasti da g. Ferreru smjesta odobre pristup medicinskoj skrbi po njegovu izboru i da mu zajamče opskrbu sanitarno sigurnom hranom i vodom;

3.  ponavlja svoju veliku zabrinutost zbog kontinuiranog progona i uznemiravanja mirnih disidenata, neovisnih novinara, boraca za ljudska prava i političke oporbe na Kubi te zbog napada na njih; poziva na trenutačni prekid tih aktivnosti i puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika i osoba koje su proizvoljno pritvorene isključivo zbog korištenja svoje slobode izražavanja i okupljanja; poziva na bolje jamčenje prava na pošteno suđenje i neovisnosti pravosuđa te traži da se osobama lišenima slobode osigura pristup neovisnom odvjetniku;

4.  ponovno poziva države članice, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i njezino izaslanstvo na Kubi da čvrsto i javno osude proizvoljno uhićenje g. Ferrera i drugih spomenutih pojedinaca te da poduzmu sve potrebne mjere za obranu demokracije i ljudskih prava;

5.  izražava žaljenje što unatoč usvojenom Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube stanje u pogledu demokracije i ljudskih prava nije poboljšano; poziva na ispunjavanje obveza predviđenih tim Sporazumom te poziva na utvrđivanje jasnih referentnih vrijednosti u tom pogledu;

6.  podsjeća da Sporazum sadrži odredbu o obustavi Sporazuma koju treba primijeniti u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima; stoga ustraje u tome da Europska unija pri provedbi Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji pomno prati i nadzire poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi te da o tome podnosi redovita izvješća Parlamentu; smatra da je zatvaranje Joséa Daniela Ferrera i drugih političkih zatvorenika te postupanje prema njima „posebno hitan slučaj”, kako je utvrđeno u članku 85. stavku 3. točki (b) Sporazuma, te u tom pogledu poziva EU da sazove hitan sastanak;

7.  zahtijeva od kubanske vlade da provede pravne reforme kako bi se zajamčila sloboda tiska, udruživanja i prosvjeda te da pokrene političke reforme kojima će se omogućiti slobodni, pošteni i demokratski izbori u sklopu kojih će se uzeti u obzir suvereno i slobodno izražena volja kubanskog naroda; poziva kubansku vladu da svoju politiku o ljudskim pravima uskladi s međunarodnim standardima definiranima u poveljama, deklaracijama i međunarodnim instrumentima čija je Kuba potpisnica te da omogući aktivno sudjelovanje aktera civilnog društva i oporbenih političkih aktera u političkom i društvenom životu bez ikakvih ograničenja; poziva vladu da neovisnim domaćim i međunarodnim promatračima za ljudska prava omogući neometan pristup Kubi te da uputi poziv posebnom izvjestitelju UN-a za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja i posebnom izvjestitelju za stanje boraca za ljudska prava;

8.  podsjeća na to da je Kuba 2003. uvela moratorij na smrtnu kaznu; poziva kubanske vlasti da ukinu smrtnu kaznu za sva kaznena djela; poziva na reviziju svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da se na tim suđenjima poštuju međunarodni standardi;

9.  poziva kubanske vlasti da zajamče slobodu medija i slobodu izražavanja, među ostalim i opozivom Dekreta 349 kojim se ograničava sloboda umjetničkog izražavanja, te da prekinu s uznemiravanjem i pritvaranjem neovisnih novinara; poziva kubansku vladu da prestane provoditi cenzuru na internetu i da zaustavi blokiranje internetskih stranica i ograničavanje pristupa informacijama;

10.  žali zbog činjenice što je nekolicini europskih i kubanskih organizacija civilnog društva onemogućeno sudjelovanje u dijalogu s civilnim društvom u okviru šireg dijaloga o ljudskim pravima u sklopu Sporazuma o političkom dijalogu između EU-a i Kube održanog 2. listopada 2019. jer im je kubanska vlada odbila dati odobrenje; nadalje, poziva na institucionalizirani, formalan, otvoren i javni dijalog s istinski nezavisnim civilnim društvom koji bi se trebao uspostaviti s EU-om i Kubom, po uzoru na druge zemlje s kojima EU ima sporazume o suradnji;

11.  poziva novog potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije da prizna postojanje političke oporbe kubanskoj vladi te da podrži njezino uključivanje u politički dijalog EU-a i Kube; u tom pogledu poziva sve predstavnike država članica da tijekom susreta s kubanskim vlastima pokreću pitanje ljudskih prava te da se prilikom posjeta Kubi sastanu s dobitnicima Nagrade Saharov kako bi se zajamčila dosljedna unutarnja i vanjska primjena politike ljudskih prava te da tako osnaže sudjelovanje neovisnog civilnog društva;

12.  poziva ESVD i Komisiju da aktivno podrže skupine civilnog društva i pojedince koji se bore za ljudska prava na Kubi, među ostalim organiziranjem posjeta zatvorima, nadziranjem suđenja i javnim izjavama; poziva novog potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije da izvijesti Europski parlament o mjerama koje je dosad poduzelo izaslanstvo EU-a;

13.  poziva novog potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije da od kubanskih vlasti zahtijeva da nakon godina nedjelovanja pokrenu reforme koje će dovesti do demokratske transformacije te zemlje u skladu s Sporazumom o političkom dijalogu i suradnji; naglašava da se trenutačnom situacijom na Kubi podrivaju načela ljudskih prava i demokracije na kojima se Sporazum temelji;

14.  duboko žali što kubanske vlasti odbijaju dopustiti Parlamentu, njegovim izaslanstvima i nekim klubovima zastupnika da posjete Kubu unatoč tome što je Parlament dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji; poziva vlasti da smjesta odobre ulazak u zemlju;

15.  osuđuje intervencijsko stajalište kubanske vlade i od nje zahtijeva da prekine sve intervencijske aktivnosti u različitim zemljama Latinske Amerike;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava te vladama država članica Zajednice latinoameričkih i karipskih država.

(1) SL C 201 E, 18.8.2005., str. 83. (2) SL C 288 E, 24.11.2006., str. 81. (3) SL C 146 E, 12.6.2008., str. 377. (4) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 82. (5) SL C 334, 19.9.2018., str. 99. (6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0460.

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o Haitiju (2019/2928(RSP))

P9_TA(2019)0074 RC-B9-0214/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Haitiju, posebno onu od 19. siječnja 2011. o situaciji u Haitiju godinu dana nakon potresa:, humanitarna pomoć i obnova(1), te od 8. veljače 2018. o dječjem ropstvu na Haitiju(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu, a posebno dodatak po zemljama za Haiti, koji je Vijeće usvojilo 13. svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir konačno izvješće s misije EU-a za praćenje izbora u Haitiju između 19. i 23. studenoga 2018.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Misije Ujedinjenih naroda za stabilizaciju u Haitiju (MINUSTAH) i Ureda visokog povjerenika za ljudska prava (UN OHCHR) iz srpnja 2017. o stanju ljudskih prava u Haitiju za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće MINUSTAH-a i UN OHCHR-a o navodima o kršenju ljudskih prava i zlostavljanju do kojih je 13. i 14. studenoga 2018. došlo u četvrti La Saline u Port-au-Princeu,

–  uzimajući u obzir Univerzalni periodični pregled za Haiti koji je Vijeće UN-a za ljudska prava usvojilo na svojoj 34. sjednici 17. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji je Opća skupština UN-a usvojila 16. prosinca 1966. i čija je Haiti država stranka,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta, čija je potpisnica i Haiti,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2476 (2019) od 25. lipnja 2019.,

–  uzimajući u obzir konačno izvješće misije Europske unije za promatranje izbora iz 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku 7. studenoga 2019. dala u ime Europske unije na temu stanja u Haitiju,

–  uzimajući u obzir članak koji je Amnesty International objavio 31. listopada 2019., a u kojem se iznose dokazi o prekomjernoj upotrebi sile protiv prosvjednika,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja o stanju u Haitiju od 1. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je Delegacija Europske unije dala u Haitiju 28. svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je najava vlade iz srpnja 2018. o ukidanju subvencija, kojom se omogućilo povećanje cijena goriva za do 50 %, dovela do raširenih prosvjeda i najgorih građanskih nemira u zemlji posljednjih godina; budući da je ta mjera posljedica rezova dogovorenih u veljači 2018. s Međunarodnim monetarnim fondom u zamjenu za financijske zajmove u iznosu od 96 milijuna USD kako bi se zemlji pomoglo u plaćanju inozemnog duga;

B.  budući da se u sklopu prosvjeda koje su organizirali oporbeni čelnici zahtijevala ostavka predsjednika Jovenela Moïse zbog nekontrolirane inflacije, optužbi za sustavnu korupciju vlade, koja je uključivala i bivšeg predsjednika Michela Martellyja, te gospodarske nesigurnosti i nesigurnosti u vezi hrane, pri čemu u vanjskom svijetu ti događaji nisu privukli veliku pozornost; budući da su prosvjedi, koji su počeli prije više od godine dana kao prosvjed zbog korupcijskih skandala s haićanskim vlastima, rezultirali s približno stotinu žrtava te eskalirali u velike nemire; budući da se može zaključiti da je korupcija raširen problem haićanskog društva i politike;

C.  budući da su sigurnosne snage gušile prosvjede s pomoću bojevog streljiva i suzavca; budući da je, prema navodima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, u veljači u prosvjedima umrla 41 osoba, a njih 100 je ozlijeđeno; budući da su, prema najnovijim podacima Ureda visokog povjerenika za ljudska prava, od 15. rujna do. 1. studenoga 2019. u sličnim prosvjedima poginule najmanje 42 osobe, od kojih su njih 19 ubile snage kaznenog progona, a 86 ih je ranjeno;

D.  budući da je Haiti bez vlade još od ožujka 2019., čime je državi onemogućeno da pristupi financiranju u obliku međunarodnih potpora i kredita Svjetske banke; budući da od siječnja 2020. Haiti neće imati parlament zbog toga što parlamentarni izbori u listopadu 2019. nisu mogli biti održani; budući da je Jovenel Moïse izrazio namjeru da uvede ustavne reforme kojima se jačaju ovlasti ureda predsjednika;

E.  budući da unatoč prosvjedima nisu poduzete nikakve pravne mjere; budući da je to nekažnjavanje i nedostatak pozornosti međunarodne zajednice potaklo dodatno nasilje; budući da dugotrajna i neprekinuta kriza također ima za posljedicu dodatno ograničavanje pristupa zdravstvenoj skrbi, hrani, obrazovanju i drugim potrebama, te je uzrokovala dodatne nestašice električne energije i goriva;

F.  budući da mnoge zajednice i dalje nemaju pristup mreži električne energije nakon potresa 2010. te ovise o generatorima električne energije za zadovoljavanje svakodnevnih potreba; budući da je povećanje cijena goriva dodatno ograničilo gospodarske mogućnosti;

G.  budući da postoje vjerodostojni dokazi da je policija naoružana poluautomatskim puškama ispaljivala bojevo streljivo tijekom prosvjeda, čime je prekršila međunarodno pravo o ljudskim pravima i standarde o primjeni sile; budući da su novinari mete stalnog uznemiravanja i fizičkih napada; budući da je Néhémie Joseph, novinar radija Radio Méga koji je pokrivao prosvjede, ubijen u svom automobilu 11. listopada 2019., fotoreporter za Associated Press Chery Dieu-Nalio ustrijeljen je u glavu u rujnu 2019., izvjestitelj za Radio Sans Fin Pétion Rospide ubijen je u svom automobilu u lipnju 2019., a novinar Vladjimir Legagneur nestao je u ožujku 2018.;

H.  budući da ni za slučajeve kao što je masakr u četvrti La Saline, u predgrađu Port-au-Princea, gdje je u listopadu 2018. 70 osoba ubijeno, a 13 žena silovano, nitko nije odgovarao; budući da je vlada za masakr okrivila rat između bandi; budući da Organizacija američkih država (OAS) i Misija UN-a za podršku pravosuđu u Haitiju (MINUJUSTH), na temelju informacija koje je prikupila Nacionalna mreža za ljudska prava (RNDDH), taj masakr pripisuju pokušaju supruge predsjednika, Martine Moïse, i nekoliko vladinih predstavnika da podmite stanovnike četvrti La Saline ne bi li zaustavili prosvjede protiv predsjednika Moïse, te tvrde da je masakr bio odgovor na njihovo odbijanje mita; budući da su organizacije za ljudska prava u Haitiju pozvale OAS da istraži taj masakr;

I.  budući da se sigurnosno stanje u zemlji drastično pogoršalo od listopada 2017., kada su mirovne snage Misije Ujedinjenih naroda za stabilizaciju u Haitiju (MINUSTAH) zamijenile mirovne snage MINUJUSTH-a, čije osoblje ima ograničenu policijsku obuku;

J.  budući da je rodna diskriminacija i dalje ozbiljan problem u toj državi; budući da Haiti ima indeks rodne nejednakosti od 0,593, koji tu zemlju smješta na 142. mjesto od ukupno 159 mjesta u indeksu iz 2015.; budući da su diskriminacija, stigmatizacija, isključenost i nasilje sustavno usmjereni prema pripadnicima skupine LGBTI i široko rasprostranjeni u Haitiju; budući da je obrazovanje djevojaka i djevojčica nisko ili nepostojeće; budući da su zakoni kojima se kriminalizira silovanje i obiteljsko nasilje usvojeni tek 2005., da kazneni zakon nije revidiran još od 1835., te da žene i djevojčice često imaju neravnopravnu pravnu zaštitu; budući da je 7. studenoga 2019. deset pritvorenica, a među njima i djevojčica od 15 godina, silovano u zatvoru Gonaïves; budući da su prenapučenost, nestašice hrane, nedostatak obiteljskih posjeta i drugi neljudski uvjeti sveprisutni u haićanskim zatvorima otkad su započeli prosvjedi;

K.  budući da, otkako je u rujnu započela školska godina, većina haićanske djece nije u mogućnosti pohađati nastavu; budući da su nepismenost i pristup obrazovanju veliki problem u Haitiju s obzirom na to da je približno polovica Haićana u dobi od 15 godina i više nepismena i da barem 350 000 djece i mladih diljem države ne pohađa osnovnu i srednju školu;

L.  budući da je „Restavèk”, moderni oblik ropstva, i dalje prisutan, a odnosi se na to da djecu iz siromašnih obitelji njihovi roditelji šalju da žive s drugim obiteljima i rade za njih kao sluge u domaćinstvu, pri čemu su ta djeca često izložena zlostavljanju i lošem postupanju, bez pristupa školovanju;

M.  budući da je Haitiju, koji se nalazi na 168. mjestu u rangu svjetskih zemalja prema indeksu ljudskog razvoja Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, što je niže od njegova prethodnog ranga, kontinuirano potrebna humanitarna i razvojna pomoć; budući da je prema podacima Svjetske banke Haiti i dalje najsiromašnija zemlja Sjeverne i Južne Amerike te jedna od najsiromašnijih država na svijetu, s 59 % stanovnika koji žive ispod nacionalne granice siromaštva, 24 % koji žive ispod nacionalne granice ekstremnog siromaštva, te s više od 40 % nezaposlenih; budući da je korupcija vlade sveprisutna, te prema indeksu organizacije Transparency International o percepciji korupcije za 2018. Haiti zauzima 161. mjesto od ukupno 180 zemalja obuhvaćenih istraživanjem;

1.  snažno osuđuje represiju mirnih prosvjeda od strane vlasti Haitija, kao i primjenu smrtonosne sile, proizvoljnih pritvaranja, zastrašivanja, uznemiravanja i seksualnog nasilja; zahtijeva da vlasti Haitija odmah prestanu s nezakonitom upotrebom sile protiv mirnih prosvjednika, a posebno vatrenog oružja i bojeva streljiva, te da štite pravo ljudi na slobodno i mirno prosvjedovanje; podržava zahtjeve haićanskog naroda da se stane na kraj korupciji i nekažnjivosti;

2.  ističe da se sve uključene strane, kako bi se spriječile daljnje nestabilnosti i patnje stanovništva, moraju se suzdržati od nasilja; poziva sve strane da se uključe u iskren, otvoren i uključiv dijalog haićanskih strana kako bi se bolje odgovorilo na osnovne potrebe i težnje stanovništva te kako bi se pružila trajna rješenja za trenutačnu političku, gospodarsku i humanitarnu krizu;

3.  podsjeća da reforma pravosuđa te ukidanje produljenog istražnog pritvora i borba protiv korupcije moraju ostati prioriteti, kako je utvrđeno u posljednjem Univerzalnom periodičnom pregledu; traži od međunarodne zajednice da podrži haićanski narod u cilju jačanja neovisnog i pouzdanog pravosudnog sustava, koji može privesti pravdi počinitelje i kazniti ih, bez obzira na njihov socijalni status;

4.  poziva na neovisnu istragu masakra u četvrti La Saline, slučajeva uznemiravanja i napada na novinare te smrtnih slučajeva do kojih je došlo sredinom rujna 2019.; zahtijeva da se svi počinitelji zločina izvedu pred sud i da se kazne; ponovno ističe važnost slobode medija radi izvješćivanja o stanju u zemlji; apelira na sve aktere da se suzdrže od napada na novinare i da im omoguće da izvještavaju o stanju u zemlji; ponavlja da se mora zajamčiti pravo na mirno izražavanje mišljenja i kritika;

5.  podupire poziv da se neovisna stručna misija OAS-a pošalje na Haiti na dulje razdoblje sa zadaćom razjašnjavanja višestrukih povreda ljudskih prava u toj zemlji i s ciljem provođenja nepristranih, temeljitih, transparentnih i neovisnih istraga, kao i poboljšanja odgovornosti, osiguravanja pravde i istine za obitelji i preživjele žrtve, kako su zatražile nacionalne organizacije za ljudska prava;

6.  odbacuje sve pokušaje određenih snaga da ponovno uvedu diktaturu; ističe da su hitno potrebne strukturne reforme upravljanja i gospodarske reforme kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje u politički sustav zemlje; ističe potrebu za iskorjenjivanjem sustavne korupcije vlade, klijentelizma i erozije vladavine prava;

7.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i veleposlanstvo EU-a u Port-au-Princeu da podrže potpunu demokratsku stabilizaciju zemlje te da pomognu u suzbijanju korupcije i drugih oblika kriminala;

8.  pozdravlja osnivanje Integriranog ureda Ujedinjenih naroda u Haitiju (BINUH) od strane Vijeća sigurnosti UN-a 16. listopada 2019., čija je zadaća savjetovanje vlade Haitija o poboljšanju političke stabilnosti i dobrog upravljanja; poziva UN da nastavi igrati aktivnu ulogu u procesu održavanja mira i pripremi mira, bez ponavljanja pogrešaka iz prošlosti; poziva UN i njegove države članice da učinkovito istraže slučajeve navodnog seksualnog iskorištavanja ili seksualnog zlostavljanja od strane mirovnih snaga MINUSTAH-a i nevladinih organizacija u Haitiju te da kazneno progone počinitelje tih zločina te žrtvama pruže potporu i odštetu;

9.  poziva EU da radi na jačanju i podupiranju sposobnosti haićanskih organizacija da preuzmu glavnu ulogu u odlučivanju o vrsti pomoći koja se pruža toj zemlji, kao i o njezinim korisnicima;

10.  hitno poziva vladu Haitija da omogući humanitarnim organizacijama neometan pristup kako bi mogle provoditi svoje operacije, pomoći onima kojima je pomoć potrebna te distribuirati hranu i drugu neophodnu pomoć;

11.  poziva na okončanje prakse poznate kao Restavèk; poziva vladu Haitija da provede mjere kojima će osigurati upis djece u knjigu rođenih i zaštitu djece, kako tjelesnu tako i psihološku, te kojima će osigurati da se djeca školuju; poziva EU da surađuje s vladom Haitija u cilju provedbe zakonodavnog okvira za zaštitu prava djece;

12.  naglašava da je potrebno boriti se protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, donijeti zakone protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja i dekriminalizirati pobačaj, koji je trenutačno zabranjen u bilo kakvim okolnostima, uključujući slučajeve seksualnog nasilja; smatra da je potrebna provedba hitnih mjera za zaštitu i potporu za žene i djecu koji su žrtve seksualnog zlostavljanja, kao što su medicinska i psihološka skrb te posebni programi za socijalnu uključenost i rehabilitaciju; osuđuje grupno silovanje žena pritvorenih u zatvoru Gonaïves; zahtijeva brzu, nepristranu, neovisnu i učinkovitu istragu tih optužbi; podsjeća da je država, u situaciji kada pojedince liši slobode, odgovorna za jamčenje njihova integriteta i njihovu zaštitu od nasilja;

13.  osuđuje prijedlog zakona usmjerenog protiv pripadnika skupine LGBT iz 2017. kojim se traži zabrana istospolnih brakova te se homoseksualnost, uz dječju pornografiju, incest i seksualno iskorištavanje djece, nabraja kao razlog zbog kojeg se građanima može uskratiti potvrda o dobrom građanskom statusu; izražava zabrinutost zbog okolnosti u vezi sa smrću Charlota Jeudyja, predsjednika skupine za zastupanje prava pripadnika zajednice LGBTQI pod nazivom Kouraj;

14.  poziva vladu Haitija da uspostavi administrativni sustav kojim će se zajamčiti upis sve djece u matičnu knjigu rođenih odmah po rođenju, te da se pobrine za to da se poduzmu mjere kako bi se upisali i oni koji nisu bili upisani odmah po rođenju;

15.  poziva na sustavnu borbu protiv nasilja nad starijim osobama;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću ministara AKP-a i EU-a, institucijama Cariforuma, vladi i parlamentu Haitija i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL C 136E, 11.5.2012., str. 46. (2) SL C 463, 21.12.2018., str. 40.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o dodjeli Sjedinjenim Državama udjela u carinskoj kvoti za visokokvalitetnu govedinu iz Revidiranog Memoranduma o razumijevanju u vezi s uvozom goveđeg mesa životinja koje nisu tretirane određenim hormonima za poticanje rasta i povećanim carinama koje Sjedinjene Države primjenjuju na određene proizvode Europske unije (2014.) (10681/2019 – C9-0107/2019 – 2019/0142(NLE))

P9_TA(2019)0075 A9-0038/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (10681/2019),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o dodjeli Sjedinjenim Državama udjela u carinskoj kvoti za visokokvalitetnu govedinu iz revidiranog memoranduma o razumijevanju u vezi s uvozom goveđeg mesa životinja koje nisu tretirane određenim hormonima za poticanje rasta i povećanim carinama koje Sjedinjene Države primjenjuju na određene proizvode Europske unije (2014.) (10678/2019),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0107/2019),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 28. studenoga 2019.(1) o Nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0038/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Sjedinjenih Američkih Država.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0076.

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o dodjeli Sjedinjenim Državama udjela u carinskoj kvoti za visokokvalitetnu govedinu iz Revidiranog Memoranduma o razumijevanju u vezi s uvozom goveđeg mesa životinja koje nisu tretirane određenim hormonima za poticanje rasta i povećanim carinama koje Sjedinjene Države primjenjuju na određene proizvode Europske unije (2014.) (10681/2019 – C9-0107/2019 – 2019/0142M(NLE))

P9_TA(2019)0076 A9-0037/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (10681/2019),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije o dodjeli Sjedinjenim Državama udjela u carinskoj kvoti za visokokvalitetnu govedinu iz Revidiranog Memoranduma o razumijevanju u vezi s uvozom goveđeg mesa životinja koje nisu tretirane određenim hormonima za poticanje rasta i povećanim carinama koje Sjedinjene Države primjenjuju na određene proizvode Europske unije (2014.) (10678/2019),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. podstavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0107/2019),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2018. o stanju odnosa između EU-a i SAD-a(1), Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o klimatskoj diplomaciji(2) i Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama: europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom(3),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu SAD-a i EU-a od 25. srpnja 2018. nakon posjete predsjednika Junckera Bijeloj kući (Zajednička izjava)(4),

–  uzimajući u obzir Izvješće o napretku u provedbi Zajedničke izjave EU-a i SAD-a od 25. srpnja 2018.(5),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 28. studenoga 2019.(6) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0037/2019),

A.  budući da EU i SAD imaju najveći opseg bilateralnih trgovinskih i investicijskih odnosa, imaju najintegriraniji gospodarski odnos u svijetu, dijele važne vrijednosti te političke i gospodarske interese unatoč trenutačnim trgovinskim napetostima;

B.  budući da su EU i SAD 2009. sklopili Memorandum o razumijevanju (MoR, revidiran 2014.(7)) kojim se privremeno rješava dugogodišnji spor u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) u pogledu mjera koje je EU 1989. uveo za izvoz mesa iz SAD-a koje sadržava umjetne hormone za rast goveđeg mesa(8); budući da je Memorandumom o razumijevanju utvrđena carinska kvota (TRQ) od 45 000 tona za goveđe meso koje nije tretirano hormonima te je ta kvota otvorena za sve kvalificirane dobavljače u državama članicama WTO-a;

C.  budući da je Komisija 2019. pregovarala s SAD-om o novoj dodjeli carinske kvote (35 000 tona SAD-u od ukupno 45 000 tona), a drugi su dobavljači (Australija, Urugvaj i Argentina) pristali na podjelu preostalog dijela kvote;

D.  budući da se taj sporazum treba promatrati kroz prizmu smirivanja trgovinskih napetosti između EU-a i SAD-a, što je dogovoreno u Zajedničkoj izjavi SAD-a i EU-a od 25. srpnja 2018.;

E.  budući da je SAD, pozivajući se na pitanja nacionalne sigurnosti, nametnuo u ožujku 2018. dodatne carine na uvoz čelika i aluminija te prijeti da će primijeniti slične carine na uvoz motornih vozila i automobilskih dijelova iz EU-a (u skladu s odjeljkom 232. američkog Zakona o širenju trgovine iz 1962.);

F.  budući da Europska unija u WTO-u osporava uvođenje antidampinških i kompenzacijskih pristojbi na španjolske masline, koje je uveo SAD(9);

G.  budući da je SAD 18. listopada 2019., na temelju arbitražne odluke WTO-a od 2. listopada 2019.(10), kao odgovor na nezakonite subvencije koje je EU odobrio proizvođaču zrakoplova Airbusu, nametnuo carine na uvoz iz EU-a u vrijednosti od 7,5 milijardi USD, čime je pogođen ne samo industrijski sektor, već i većina poljoprivrednih sektora EU-a s carinskom stopom od 25 %, uključujući zrakoplovnu industriju s carinskom stopom od 10 %;

H.   budući da je Europski parlament u više navrata poticao EU da razmotri načine za daljnje podizanje ambicija Pariškog sporazuma i uključivanje klimatskih ciljeva u sve politike EU-a, uključujući trgovinsku politiku, te potiče Komisiju da zajamči da svi trgovinski sporazumi koje potpisuje EU u potpunosti budu u skladu s Pariškim sporazumom;

1.  pozdravlja ovaj sporazum s SAD-om o dodjeli udjela u carinskoj kvoti za visokokvalitetnu govedinu kao rješenje za dugogodišnji trgovinski spor jer se njime daje pozitivan primjer sporazumnog rješenja između EU-a i SAD-a;

2.  pozdravlja i potvrđuje činjenicu da su ostale članice WTO-a koje u EU izvoze goveđe meso koje nije tretirano hormonima pristale podržati ovaj sporazum, prihvaćajući da će velika većina kvote biti dodijeljena SAD-u; potvrđuje činjenicu da, prema navodima Komisije, ni jednoj članici WTO-a koja je podržala sporazum nisu dodijeljene nikakve naknade;

3.  napominje da ovaj sporazum ne utječe na aktualne razine pristupa tržištu EU-a za goveđe meso te da se ukupna kvota za pristup tržištu EU-a za govedinu koja nije tretirana hormonima ne smije povećati; potvrđuje da Sporazum ne bi trebao utjecati na tehničke karakteristike kvote, kako je definirano u Prilogu 2. Uredbi (EU) br. 481/2012(11), uključujući kvalitetu i sljedivost proizvoda, kako bi se zajamčila najviša moguća razina zaštite potrošača u EU-u; napominje da sporazum ne utječe na zabranu EU-a koja se odnosi na uvoz goveđeg mesa životinja koje su tretirane određenim hormonima za poticanje rasta;

4.  podržava napore Komisije u pronalaženju pravednog i uravnoteženog rješenja kako bi se smanjile trenutačne trgovinske napetosti, između ostalog pomoću ovog Sporazuma; naglašava važnost pronalaska dogovorenih rješenja; napominje da je EU učinio sve što je u njegovoj moći kako bi ublažio trenutačne trgovinske napetosti; poziva SAD da u tom smislu surađuje s EU-om; žali zbog službene obavijesti SAD-a od 4. studenog 2019. o povlačenju iz Pariškog sporazuma; podsjeća da zajednička trgovinska politika EU-a mora doprinijeti promicanju ostvarenja Pariškog sporazuma;

5.   naglašava važnost toga da se ovaj Sporazum razlikuje od drugih aktualnih trgovinskih pregovora između SAD-a i EU-a u koje ne bi trebalo uključiti poljoprivredni sektor;

6.  prima na znanje nedostatak napretka u provedbi Zajedničke izjave, iako EU ostvaruje ciljeve za smirivanje trgovinskih napetosti, kako je u njoj navedeno;

7.  izražava žaljenje zbog činjenice da je SAD do sada, u kontekstu dugotrajnog spora Airbus/Boeing, odbio surađivati s EU-om na pronalaženju pravednog i uravnoteženog rješenja za zrakoplovne industrije na obje strane te poziva SAD da započne pregovore kako bi se taj spor riješio; zabrinut je zbog mjera SAD-a koje utječu na europski zrakoplovni sektor i na brojne poljoprivredno-prehrambene proizvode; poziva Komisiju da uspostavi mjere potpore za europske proizvođače;

8.  poziva SAD da poništi dodatne carine koje je jednostrano uveo na čelik, aluminij i masline te da povuče svoju prijetnju da će uvesti dodatne carine na automobile i automobilske dijelove;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Sjedinjenih Američkih Država.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0342. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0280. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0217. (4) http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-18-4687_hr.htm (5) https://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2019/july/tradoc_158272.pdf (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0075. (7) Revidirani Memorandum o razumijevanju sa Sjedinjenim Američkim Državama u vezi s uvozom goveđeg mesa životinja koje nisu tretirane određenim hormonima za poticanje rasta i povećanim carinama koje se u Sjedinjenim Državama primjenjuju na određene proizvode Europske unije (SL L 27, 30.1.2014., str. 2.). (8) Zajednička komunikacija Europske unije i Sjedinjenih Država o mjerama koje se odnose na meso i mesne proizvode (hormoni) od 17. travnja 2014. (WT/DS26/29). (9) Antidampinške i kompenzacijske pristojbe na zrele masline iz Španjolske: Zahtjev Europske unije za osnivanje povjerenstva od 17. svibnja 2019. (WT/DS577/3). (10) Europske zajednice i određene države članice – Mjere koje utječu na trgovinu velikim civilnim zrakoplovima: pozivanje na članak 7.9. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te na članak 22.7. Dogovora o rješavanju sporazuma od strane Sjedinjenih Američkih Država od 4. listopada 2019. (WT/DS316/42). (11) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 481/2012 od 7. lipnja 2012. o utvrđivanju pravila za upravljanje carinskom kvotom za visokokvalitetno goveđe meso (SL L 148, 8.6.2012., str. 9.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o stanju u Boliviji (2019/2896(RSP))

P9_TA(2019)0077 RC-B9-0187/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. listopada 2019. o izbornom postupku u Boliviji i od 15. studenog 2019. o stanju u Boliviji,

–  uzimajući u obzir izjavu misije za promatranje izbora Organizacije američkih država (OAD) u Boliviji od 21. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu skupine revizora o izbornom postupku u Boliviji od 10. studenoga 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 16. studenoga 2019.,

–  uzimajući u obzir ustavni referendum održan u Boliviji 21. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Boliviji,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir najnovije izjave za medije o Boliviji koje je objavila Međuamerička komisija za ljudska prava, posebno onu od 23. listopada, 12. studenoga i 19. studenoga 2019.,

–  uzimajući u obzir Ustav Bolivije,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su 20. listopada 2019. u Boliviji održani predsjednički i parlamentarni izbori u vrlo polariziranom okruženju, s obzirom na to da je predsjednik Evo Morales kontroverzna osoba te da su kontroverze obilježile i prihvaćanje njegove kandidature;

B.  budući da Evo Morales 2016. nije uspio referendumom izmijeniti bolivijski Ustav te da se potom kandidirao za četvrti mandat uz odobrenje Ustavnog suda, čija odluka pokazuje očit nedostatak neovisnosti pravosuđa u Boliviji;

C.  budući da je Vrhovni izborni sud zaustavio objavu preliminarnih rezultata nakon što je s pomoću brzog i sigurnog sustava prijenosa preliminarnih rezultata (TREP) izbrojeno više od 80 % glasova; budući da su u tom trenutku brojke jasno pokazivale da bi se trebao održati drugi krug izbora; budući da je, prema izjavi OAD-a, Vrhovni izborni sud 24 sata kasnije predstavio podatke koji su pokazivali neobjašnjive promjene u trendu koje su drastično izmijenile ishod izbora i izazvale gubitak povjerenja u izborni postupak; budući da je Ustavni sud isključio mogućnost drugog kruga glasovanja jer je već bila dosegnuta potrebna razlika u postotku od 10 % između dvaju kandidata s najviše glasova;

D.  budući da su postupci Vrhovnog izbornog suda izazvali neslaganje i sumnju u prijevaru ne samo među pristašama oporbenih kandidata nego i među nacionalnim i međunarodnim promatračima te većinom međunarodne zajednice;

E.  budući da se predsjednik Morales javno proglasio pobjednikom izbora, čak i prije nego su službeni rezultati proslijeđeni i javno objavljeni;

F.  budući da je u izjavama OAD-a, EU-a i međunarodne zajednice izražena ozbiljna zabrinutost zbog nepravednog prekida prebrojavanja glasova, što upućuje na mogući pristrani pristup promatrača izbornog povjerenstva; budući da su domaći i međunarodni sugovornici preporučili da se organizira drugi krug izbora kao izlaz iz političke krize;

G.  budući da su neočekivan prekid prebrojavanja glasova i samoproglašenje pobjede predsjednika Moralesa doveli do masovnih prosvjeda i mobilizacije pristaša oporbe, ali i pristaša predsjednika Moralesa; budući da su ti prosvjedi uzrokovali duboku zabrinutost cijele međunarodne zajednice te su dosad rezultirali smrću barem 32 osobe te stotinama ozlijeđenih i više od šest stotina uhićenih osoba; budući da je u Boliviji vladala nestašica hrane i goriva zbog blokade ulica od strane Moralesovih pobornika, čime je ozbiljno pogođeno civilno stanovništvo; budući da vlada zabrinutost zbog nasilja, optužbi za nepotrebnu i nerazmjernu uporabu sile od strane sigurnosnih snaga i fragmentacije društva;

H.  budući da tijelo zaduženo za upravljanje izborima nije imalo nikakvu vjerodostojnost te da je jedan od njegovih članova tijekom prebrojavanja glasova dao ostavku; budući da oporba nije priznala rezultate izbora provedenih u takvim okolnostima te da je javno osudila navodnu izbornu prijevaru;

I.  budući da EU nije poslao misiju za promatranje izbora u punom sastavu nego da ga je predstavljao tek mali tehnički tim od tri niže rangirana dužnosnika;

J.  budući da su u cilju ponovne uspostave povjerenja i vlada i izborna tijela prihvatila obvezujuću tehničku reviziju koju je proveo profesionalni tim OAD-a; budući da je glavni tajnik UN-a iskazao potporu za provedbu te revizije;

K.  budući da je OAD u reviziji 10. studenoga 2019. otkrio velike izborne nepravilnosti i manipulaciju izborima te pozvao na poništenje rezultata izbora i preporučio da se provede novi izborni postupak koji bi trebao uključivati nova izborna tijela koja će osigurati vjerodostojne izbore;

L.  budući da su, nakon izlaganja revizorskog izvješća OAD-a 10. studenog 2019. u kojemu se poziva na poništenje izbornog postupka i njegovo ponovno održavanje, brojni visoko rangirani državni dužnosnici dali ostavku, uključujući predsjednika, potpredsjednika, predsjednika Senata i predstavnike izbornog tijela; budući da su Evo Morales i neki drugi članovi njegove vlade morali dati ostavku te napustiti zemlju i svoje funkcije; budući da su viši pripadnici oružanih snaga dali do znanja da bi bivši predsjednik Evo Morales trebao podnijeti ostavku; budući da bi se oružane snage i policija trebale suzdržati od utjecanja na političke procese i podvrgnuti se civilnoj kontroli;

M.  budući da je Jeanine Áñez potpisala kontroverzni dekret kojim se oružane snage štite od kaznenog progona za postupke koje počine u ime ponovne uspostave javnog reda;

N.  budući da je nekoliko ostavki omogućilo drugoj potpredsjednici Jeanine Áñez da preuzme privremeno predsjedništvo kako bi se brzo raspisali novi predsjednički izbori, s obzirom da je to jedini demokratski i ustavni način rješavanja trenutačne krize;

O.  budući da su i niži i viši dom bolivijskog parlamenta 23. studenog 2019. jednoglasno usvojili zakonodavni akt kojim se stvaraju uvjeti za nove predsjedničke izbore, a koji je potom potpisala privremena predsjednica Áñez; budući da se donesenim zakonom zabranjuje ponovna kandidatura osobama koje su obnašale dva uzastopna predsjednička mandata, čime Evo Morales nema pravo na kandidaturu;

1.  pozdravlja činjenicu da su oba parlamentarna doma odobrila pripremu novih predsjedničkih izbora, no smatra da ponovna uspostava stabilnosti u Boliviji zahtijeva da se novi izbori održe što prije, zbog čega podržava imenovanje novog i neovisnog izbornog suda kako bi se zajamčili transparentni izbori; poziva privremene vlasti da preuzmu odgovornost za vjerodostojnost postupka organiziranjem propisno provedenih i uključivih izbora u kojima svi politički akteri imaju priliku natjecati se u skladu s bolivijskim pravom i ustavnim poretkom;

2.  osuđuje nedostatak transparentnosti i vjerodostojnosti bolivijskih vlasti i njihov pokušaj da počine prijevaru, čime je narušeno pravo bolivijskih građana da slobodno i demokratski biraju svojeg predsjednika; smatra da je pokušaj izborne prijevare teško kazneno djelo; podsjeća da se prema bolivijskim zakonima izbori moraju poništiti te da se pojedinci i organizacije uključeni u takve nezakonite procese moraju automatski isključiti iz izbornih tijela;

3.  oštro osuđuje nasilje i nerede koji su uslijedili nakon izbora 20. listopada 2019., izražava sućut svim članovima obitelji žrtava te poziva na privođenje pravdi odgovornih osoba;

4.  izražava punu potporu i priznanje radu izbornih promatrača OAD-a koji djeluju u iznimno teškim uvjetima u Boliviji;

5.  pozdravlja odluku o povlačenju vojske iz područja na kojima se odvijaju prosvjedi kao i stavljanje izvan snage zakona kojim se vojsci daju široke diskrecijske ovlasti za uporabu sile; poziva snage sigurnosti da se pri održavanju sigurnosti i javnog reda vode razmjernošću i suzdržanošću; poziva na provedbu brze, nepristrane, transparentne i temeljite istrage o slučajevima nasilja kao i na privođenje pravdi odgovornih osoba;

6.  poziva nove privremene vlasti da poduzmu potrebne korake za promjenu stanja, ponovnu uspostavu povjerenja i, najvažnije, za organizaciju izbornog postupka; poziva na uspostavu dijaloga u cilju hitnog organiziranja novih demokratskih, uključivih, transparentnih i pravednih izbora te uspostavu izbornog tijela s novim članovima kao načina za izlazak iz trenutačne krize, uz izbjegavanje političke odmazde; poziva tehničku vladu da ne poduzme nikakve disruptivne mjere kojima bi se stanje moglo pogoršati;

7.  pozdravlja posredničku ulogu EU-a i Katoličke crkve u doprinosu postizanju sporazuma između strana o provedbi slobodnih, uključivih i transparentnih izbora unutar utvrđenog vremenskog okvira i u skladu s Ustavom Bolivije;

8.  ponavlja da su poštovanje neovisnosti pravosuđa, politički pluralizam te sloboda okupljanja i izražavanja za sve Bolivijce, uključujući seljake koji su pripadnici autohtonih naroda, temeljno pravo i temeljni stup demokracije i vladavine prava;

9.  zahtijeva da se novi izborni postupak odvija u prisutnosti vjerodostojnih i transparentnih međunarodnih promatrača koji mogu slobodno djelovati i dijeliti svoja neovisna zapažanja;

10.  izražava svoju spremnost da pruži pomoć u takvom izbornom postupku i poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da pošalje misiju EU-a za promatranje izbora u punom sastavu;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladi Bolivije, Andskom parlamentu i Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini (Eurolat).

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi (2019/2930(RSP))

P9_TA(2019)0078 RC-B9-0209/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i njezin Kyotski protokol,

–  uzimajući u obzir sporazum potpisan 12. prosinca 2015. na 21. Konferenciji stranaka UNFCCC-a održanoj u Parizu (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (CBD),

–  uzimajući u obzir najnovije i najopsežnije znanstvene dokaze o štetnim učincima klimatskih promjena koji su predstavljeni u posebnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) pod nazivom „Globalno zatopljenje od 1,5°C”, njegovom petom izvješću o procjeni (AR5) i sažetom izvješću o toj temi, posebnom izvješću o klimatskim promjenama i tlu te posebnom izvješću o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,

–  uzimajući u obzir ozbiljnu prijetnju gubitka biološke raznolikosti opisanu u sažetku Izvješća o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava od 29. svibnja 2019., koji je sastavljen za donositelje politika,

–  uzimajući u obzir 25. Konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP25), koja će se održati u Madridu (Španjolska) od 2. do 13. prosinca 2019.,

–  uzimajući u obzir 26. Konferenciju stranaka UNFCCC-a koja će se održati u prosincu 2020. i činjenicu da sve stranke UNFCCC-a trebaju povećati svoje doprinose utvrđene na nacionalnoj razini u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma,

–  uzimajući u obzir 15. Konferenciju stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15) koja će se održati u listopadu 2020. u Kunmingu (Kina) i na kojoj će stranke odlučivati o globalnom okviru za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti nakon 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama: europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2019. održati u Madridu u Španjolskoj (COP25)(2),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su hitne i ambiciozne mjere ključne da bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1,5 °C i izbjegao znatan gubitak biološke raznolikosti;

B.  budući da se te mjere moraju temeljiti na znanstvenim dokazima te da u njima na društveno uravnotežen i održiv način moraju sudjelovati građani i svi sektori društva i gospodarstva, uključujući industriju; budući da se tim djelovanjem mora podržavati konkurentnost naših gospodarstava te da ono mora biti popraćeno snažnim socijalnim i uključivim mjerama za osiguranje pravedne i ravnopravne tranzicije kojom će se podržavati otvaranje radnih mjesta, a da se pritom poštuje potreba za visokom razinom blagostanja te kvalitetnim radnim mjestima i osposobljavanjem;

C.  budući da se nijedna kriza nikada ne bi smjela koristiti za remećenje rada demokratskih institucija ili za potkopavanje temeljnih prava; budući da će se sve mjere uvijek donositi u okviru demokratskog postupka;

1.  proglašava stanje klimatske i okolišne krize; poziva Komisiju, države članice i sve globalne aktere da hitno poduzmu konkretne mjere potrebne za borbu protiv te opasnosti i njezino suzbijanje, prije nego što bude prekasno, te objavljuje svoju predanost tom cilju;

2.  apelira na novu Komisiju da u potpunosti procijeni utjecaj svih relevantnih zakonodavnih i proračunskih prijedloga na klimu i okoliš te da se pobrine za to da su svi oni potpuno usklađeni s ciljem ograničavanja globalnog zatopljenja na razinu ispod 1,5 °C i da ne doprinose gubitku biološke raznolikosti;

3.  prepoznaje da kao institucija ima odgovornost smanjiti svoj ugljični otisak; predlaže donošenje vlastitih mjera za smanjenje emisija, uključujući zamjenu vozila iz svojeg voznog parka vozilima s nultom stopom emisija te poziva sve države članice da se slože oko jedinstvenog sjedišta Europskog parlamenta;

4.  apelira na novu Komisiju da ukloni nedosljednosti u aktualnim politikama Unije u pogledu klimatske i okolišne krize, posebno u sklopu dalekosežne reforme svoje poljoprivredne, trgovinske, prometne i energetske politike te politike ulaganja u infrastrukturu;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0217. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079.

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2019. u Madridu u Španjolskoj (COP25) (2019/2712(RSP))

P9_TA(2019)0079 B9-0174/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (engl. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC) i Kyotski protokol uz tu konvenciju,

–  uzimajući u obzir sporazum potpisan 12. prosinca 2015. na 21. Konferenciji stranaka UNFCCC-a održanoj u Parizu (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir 24. Konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP24), 14. zasjedanje u okviru sastanka stranaka Kyotskog protokola (CMP14) i treći dio 1. zasjedanja Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1.3), koji su održani u Katowicama u Poljskoj od 2. do 14. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir odluku Predsjedništva Konferencije stranaka UNFCCC-a od 1. studenoga 2019. o prihvaćanju prijedloga vlade Čilea, kao predstojeće zemlje predsjedateljice, da se COP25 održi od 2. do 13. prosinca 2019. u Madridu u Španjolskoj,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu o djelovanju u području klime održan 23. rujna 2019. u organizaciji glavnog tajnika Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2018. u Katowicama, Poljska (COP24)(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama: europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)0773),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. lipnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 4. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir planirani nacionalno utvrđeni doprinos Europske unije i njezinih država članica koji su Latvija i Europska komisija podnijele UNFCCC-u 6. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (engl. Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC) o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C, njegovo peto izvješće o procjeni (AR5) i objedinjeno izvješće o toj temi, posebno izvješće o klimatskim promjenama i tlu te posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,

–  uzimajući u obzir vodeće izvješće o prilagodbi klimatskim promjenama koje je sastavila Globalna komisija za prilagodbu,

–  uzimajući u obzir deveto objedinjeno izvješće Programa UN-a za okoliš (UNEP) iz studenoga 2018. (Izvješće o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2018.) i njegovo četvrto izvješće o odstupanjima u razini prilagodbe za 2018.,

–  uzimajući u obzir procjenu pokazatelja Europske agencije za okoliš naslovljenu „Gospodarski gubici prouzročeni ekstremnim klimatskim promjenama u Europi” objavljenu 2. travnja 2019.,

–  uzimajući u obzir izjave o stanju globalne klime koje je Svjetska meteorološka organizacija (engl. World Meteorological Organisation, WMO) objavila 2018. godine i u ožujku 2019., kao i 14. bilten o stakleničkim plinovima koji je objavila 22. studenoga 2018.,

–  uzimajući u obzir Šlesku izjavu o solidarnosti i pravednoj tranziciji, Šlesku ministarsku deklaraciju „Šume za klimu” i partnerstvo „Zajedno za promjene” za elektromobilnost i promet bez emisija, potpisane na marginama 24. sastanka Konferencije stranaka,

–  uzimajući u obzir sažetak Izvješća o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (engl. Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services, IPBES) od 29. svibnja 2019. sastavljen za donositelje politika,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o Akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo(3),

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće na visokoj razini s najnovijim znanstvenim podacima o klimi koje je sastavljeno na inicijativu Savjetodavne skupine znanstvenika koja djeluje u okviru sastanka na vrhu UN-a o djelovanju u području klime održanog 2019. i koje je naslovljeno „Ujedinjeni u znanosti”,

–  uzimajući u obzir istraživanje Eurobarometra iz travnja 2019. o klimatskim promjenama,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2019. u Madridu u Španjolskoj (O-000029/2019 – B9-0055/2019 i O-000030/2019 – B9-0056/2019),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Pariški sporazum stupio na snagu 4. studenoga 2016.; budući da je na dan 19. studenoga 2019. 187 od 197 stranaka UNFCCC-a položilo UN-u svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju;

B.  budući da su 6. ožujka 2015. EU i njegove države članice podnijeli svoj planirani nacionalno utvrđeni doprinos UNFCCC-u, čime su prihvatili obvezujući cilj da do 2030. smanje emisije stakleničkih plinova unutar Unije za barem 40 % u odnosu na razine iz 1990.;

C.  budući da obveze koje su dosad preuzele države potpisnice Pariškog sporazuma neće biti dostatne za ostvarenje zajedničkog cilja tog sporazuma; budući da trenutačni nacionalno utvrđeni doprinos koji su EU i države članice podnijeli nije u skladu s ciljevima utvrđenima Pariškim sporazumom te ga treba revidirati;

D.  budući da se u izvješću IPCC-a o zagrijavanju od 1,5 °C navodi da bi posljedice povećanja temperature od 1,5 °C vjerojatno bile znatno manje ozbiljne nego u slučaju povećanja temperature od 2 °C;

E.  budući da su posljednje četiri godine, od 2015. do 2018., bile najtoplije četiri godine otkad se bilježe temperature u svijetu i da su 2018. zabilježene rekordne vrijednosti globalnih emisija ugljika; budući da je srpanj 2019. bio najtopliji mjesec otkad se bilježe temperature i da je 2019. godina u skladu s tim trendom, tako da je prema WMO-u razdoblje od 2015. do 2019. najtoplije petogodišnje razdoblje otkad se bilježe temperature;

F.  budući da je prema WMO-u koncentracija CO2 u svijetu 2018. bila 407,8 ppm, što je za 2,2 ppm više nego 2017. te da se očekuje da će do kraja 2019. dostići ili čak premašiti razinu od 410 ppm;

G.  budući da su u 185 zemalja diljem svijeta u okviru globalnog pokreta organizirani klimatski prosvjedi i da je u rujnu 2019. zabilježen rekordan broj od 7,6 milijuna ljudi koji su izišli na ulice, što je dosad najveći pokret za očuvanje klime;

H.  budući da je u preambuli Pariškog sporazuma prepoznata „važnost osiguravanja cjelovitosti svih ekosustava, uključujući oceane” te je u članku 4. stavku 1. točki (d) UNFCCC-a navedeno da stranke trebaju promicati održivo gospodarenje te očuvanje i unapređenje ponora i spremnika svih stakleničkih plinova, uključujući biomasu, šume i oceane kao i druge kopnene, obalne i morske ekosustave;

I.  budući da je Čile, kao zemlja koja će predsjedati 25. sastankom Konferencije stranaka, već najavio da će staviti naglasak na ulogu oceana u borbi protiv globalnog zagrijavanja i da se ta odluka čini još razboritijom nakon objave novog alarmantnog izvješća o zagrijavanju oceana koje je izradio IPCC;

J.  budući da šume znatno doprinose ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima; budući da šume koje rastu apsorbiraju oko 10 % emisija stakleničkih plinova proizvedenih u EU-u; budući da se gotovo 20 % globalnih emisija stakleničkih plinova može pripisati krčenju šuma, koje prije svega potiče sve opsežniji industrijski uzgoj stoke te industrijska proizvodnja soje i palminog ulja, namijenjenih među ostalim za tržište EU-a; budući da bi EU trebao smanjiti neizravni doprinos krčenju šuma (uvoz robe čija proizvodnja zahtijeva krčenje šuma) za koje je odgovoran;

K.  budući da je Parlament već nekoliko puta, među ostalim i u svojoj rezoluciji od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama, od Europske komisije zatražio da preispita određivanje cijena CO2 u sektorima koji još nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama;

L.  budući da klimatske promjene nerazmjerno utječu na zemlje u razvoju iako one ispuštaju mnogo manje CO2 od razvijenih zemalja;

1.  podsjeća da su klimatske promjene jedan od najvažnijih izazova za čovječanstvo te da sve države i svi akteri u svijetu moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi ih suzbili; naglašava da su pravodobna međunarodna suradnja, solidarnost te usklađena i ustrajna predanost zajedničkom djelovanju jedini način da preuzmemo kolektivnu odgovornost za zaštitu cijelog planeta;

2.  prepoznaje da ozbiljni rizici povezani s klimatskim promjenama veoma zabrinjavaju stanovništvo; podsjeća da, prema istraživanju Eurobarometra iz 2019., 93 % građana EU-a smatra da su klimatske promjene ozbiljan problem; pozdravlja činjenicu da su ljudi diljem svijeta, a posebno mlađe generacije, sve aktivniji u borbi za djelovanje u području klime; pozdravlja njihove pozive na veću zajedničku ambiciju i brzo djelovanje kako bi se postigli ciljevi zadani u okviru Pariškog sporazuma i kako se ne bi premašila granica od 1,5 °C; odlučno poziva nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, jednako kao i EU, da te pozive shvate ozbiljno;

3.  priznaje da je potpora javnosti neophodna za uspjeh ambiciozne i uključive klimatske politike i mjera EU-a; smatra da bi se to trebalo odražavati u nastojanjima EU-a da suzbije klimatske promjene;

4.  uviđa da teret klimatskih promjena u najvećoj mjeri snose i snosit će zemlje južne hemisfere, da su te zemlje osjetljivije na negativne posljedice klimatskih promjena od zemalja sjeverne hemisfere, da već trpe gubitke i štetu te da imaju manji kapacitet za prilagodbu, kao i da znatno manje doprinose klimatskoj krizi od zemalja sjeverne hemisfere;

5.  podsjeća da je u preambuli Pariškog sporazuma „pravo na zdravlje” priznato kao jedno od ključnih ljudskih prava; ističe da je u članku 4. stavku 1. točki (f) UNFCCC-a navedeno da bi sve stranke trebale „koristiti odgovarajuće metode, kao što su procjena utjecaja na okoliš, koja se formulira i utvrđuje na razini države, s ciljem da se negativne posljedice provedenih projekata i mjera za gospodarstvo, zdravstvo i kvalitetu okoliša svedu na minimum ili prilagode promjeni klime”; smatra da bi zdravlje trebalo biti uključeno u nacionalne planove prilagodbe i nacionalnu komunikaciju prema UNFCCC-u;

6.  žali što pokazatelji ciljeva održivog razvoja koji se odnose na klimatske promjene ne uključuju zdravlje; no napominje da se taj nedostatak nadoknađuje inicijativama akademskog istraživanja koje provode Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organisation,WHO) i tajništvo UNFCCC-a; pozdravlja političku izjavu o općem zdravstvenom osiguranju koja je usvojena na visokoj razini UN-a 23. rujna 2019.;

7.  prepoznaje da će, ako se ne ostvare ciljevi u pogledu klime i okoliša dogovoreni na 21. sastanku Konferencije stranaka, ostvarenje većine ciljeva održivog razvoja UN-a biti gotovo nemoguće;

8.  naglašava da se već osjećaju izravne posljedice klimatskih promjena; ističe da bi, prema izvješću Globalne komisije za prilagodbu, do 2030. zbog klimatskih promjena više od 100 milijuna ljudi moglo osiromašiti, a da bi se prinosi poljoprivrednih kultura do 2050. mogli smanjiti za 5 % – 30 %, što bi dovelo do nesigurne opskrbe hranom, osobito u osjetljivim područjima;

9.  naglašava da se očekuje da će zagrijavanje, ako se ne ublaži, preoblikovati svjetsko gospodarstvo jer će se prosječni globalni prihodi do 2100. smanjiti za otprilike 23 %, a nejednakosti u prihodima na globalnoj razini povećati; naglašava da su za razliku od prethodnih procjena očekivani gubici na globalnoj razini otprilike linearni u odnosu na prosječnu svjetsku temperaturu s prosječnim gubicima mnogo puta većima od onog što pokazuju vodeći modeli(4);

Znanstvena osnova za djelovanje u području klime

10.  ističe da je posebno izvješće IPCC-a o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C najopsežnija i najnovija znanstvena procjena načina ublažavanja klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom; naglašava da, prema tom izvješću, kako bismo imali dobru šansu za ograničavanje globalnog porasta temperature na najviše 1,5 °C do 2100. bez premašivanja ili uz ograničeno premašivanje te vrijednosti, moramo postići globalnu nultu stopu emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2067., kao i ograničiti globalne emisije stakleničkih plinova na najviše 27,4 Gt ekvivalenta CO2 godišnje do 2030.; ističe da u svjetlu tih nalaza i u skladu s Pariškim sporazumom EU, kao jedan od globalnih predvodnika, zajedno s drugim velikim svjetskim gospodarstvima treba težiti što ranijem postizanju nulte neto stope emisija stakleničkih plinova, a najkasnije do 2050. godine;

11.  naglašava da su u posebnom izvješću IPCC-a o klimatskim promjenama i tlu istaknute posebno drastične posljedice globalnog zagrijavanja za tlo; izražava zabrinutost zbog degradacije tla koju prouzročuje čovjek, uglavnom neodrživim poljoprivrednim praksama, i sve učestalijih poremećaja u korištenju tla, poput šumskih požara, koji dodatno ugrožavaju sposobnost tla da djeluje kao ponor ugljika; naglašava da se očekuje da će se te drastične posljedice dodatno pogoršati ako se sadašnji globalni trendovi nastave;

12.  ističe da se u posebnom izvješću IPCC-a o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena ističe da klimatski mehanizmi ovise o zdravlju oceana i morskih ekosustava koji trenutačno trpe posljedice globalnog zagrijavanja, onečišćenja, prekomjernog iskorištavanja morske biološke raznolikosti, porasta razine mora, povećanja kiselosti, deoksigenacije, morskih toplinskih valova, dosad nezabilježenog otapanja ledenjaka i morskog leda te erozije obale; također ističe nalaze tog izvješća u pogledu povećanih rizika za morske ekosustave te obalne zajednice i njihove izvore prihoda; podsjeća na to da su oceani dio rješenja za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima; ističe da će 25. sastanak Konferencije stranaka biti prvi „plavi sastanak Konferencije stranaka”; stoga poziva EU da oceane kao važnu stavku uvrsti u Europski zeleni plan i da ih stavi u središte tekućih međunarodnih pregovora o klimi;

13.  izražava zabrinutost zbog podataka iz Izvješća o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2018. koje je sastavio UNEP, a posebno zbog činjenice da trenutačni bezuvjetni nacionalno utvrđeni doprinosi nisu dostatni da bi se granica zagrijavanja iz Pariškog sporazuma zadržala daleko ispod 2 °C, već se predviđa da vode do procijenjenog zagrijavanja od 3,2 °C(5) do 2100., pod pretpostavkom da se djelovanje u području klime nastavi dosljedno tijekom 21. stoljeća; ističe da postoji ozbiljan rizik da će se uz zagrijavanje od 3,2 °C prijeći određene prijelomne točke i potaknuti veliko dodatno zagrijavanje;

14.  izražava zabrinutost zbog zaključaka objedinjenog izvješća na visokoj razini naslovljenog „Ujedinjeni u znanosti” i sastavljenog prigodom sastanka na vrhu UN-a o djelovanju u području klime koji je održan 2019., posebno zbog zaključka da se tijekom 2017. nastavio rast emisija prouzročenih ugljenom i da je godišnji rast emisija CO2 iz fosilnih goriva 2018. dosegnuo novu rekordnu razinu, što je dovelo do zabrinjavajućih i dosad nezabilježenih koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi;

15.  naglašava da bi se sadašnja razina ambicije u vezi s nacionalno utvrđenim doprinosima trebala povećati pet puta kako se ne bi premašila granica od 1,5 °C; ističe da je ta globalna ambicija tehnički i dalje izvediva i da bi donijela brojne dodatne prednosti za okoliš i javno zdravlje;

16.  ističe da, prema podacima WHO-a, klimatske promjene utječu na socijalne i okolišne odrednice zdravlja, a to su čist zrak, sigurna pitka voda, dovoljna količina hrane i siguran smještaj, te da se očekuje da će se u razdoblju između 2030. i 2050. godišnje bilježiti dodatnih 250 000 smrtnih slučajeva od posljedica pothranjenosti, malarije, dijareje i toplinskog stresa, kao i to da će ekstremno visoke temperature izravno doprinositi smrti od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti, posebno starijih i osjetljivih osoba; naglašava da klimatske promjene koje se manifestiraju poplavama, toplinskim valovima, sušama i požarima znatno utječu na ljudsko zdravlje, među ostalim na pojave kao što su pothranjenost, slabo mentalno zdravlje, bolesti krvožilnog i dišnog sustava te infekcije prenosive vektorima; naglašava da pogoršanje higijenskih uvjeta, ograničen pristup vodi za piće i zdravstvenim uslugama ugrožavaju zdravlje žena, posebno tijekom trudnoće;

17.  naglašava da se u Izvješću IPBES-a o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava za 2019., u posebnom izvješću IPCC-a o klimatskim promjenama i tlu, posebnom izvješću IPCC-a o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena i vodećem izvješću Globalne komisije za prilagodbu navodi da su klimatske promjene jedan od glavnih izravnih pokretača gubitka biološke raznolikosti i degradacije tla; ističe da se predviđa da će sljedećih desetljeća negativne posljedice klimatskih promjena za prirodu i biološku raznolikost, usluge ekosustava, oceane i sigurnost opskrbe hranom biti sve znatnije;

18.  ponavlja da je strogo očuvanje visokougljičnih ekosustava kao što su tresetišta, močvare, pašnjaci, mangrovi i netaknute šume jedno od rješenja s neposrednim učinkom koje pošumljavanje, ponovno pošumljavanje i obnova degradiranog tla nikako ne mogu zamijeniti jer takvi postupci nemaju neposredan učinak;

19.  ističe da se u Izvješću IPBES-a o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava navodi da je danas u opasnosti od izumiranja milijun vrsta; podsjeća na ključnu ulogu biološke raznolikosti kako bi se ljudima omogućilo da se bore protiv globalnog zagrijavanja i da mu se prilagode; zabrinut je zbog utjecaja smanjene biološke raznolikosti na našu otpornost; naglašava da gubitak biološke raznolikosti nije samo okolišni problem već ima i šire društvene i gospodarske učinke;

Ambiciozna klimatska politika EU-a: nacionalno utvrđeni doprinos EU-a i dugoročna strategija

20.  poziva sve stranke UNFCCC-a da u suradnji s regionalnim, državnim i nedržavnim akterima konstruktivno doprinose procesu koji bi se trebao uspostaviti do 2020., do kada se nacionalno utvrđeni doprinosi moraju ažurirati kako bi se osiguralo da su u skladu s dugoročnim ciljem Pariškog sporazuma u pogledu temperature; uviđa da trenutačne preuzete obveze nisu dovoljne da bi se ostvarili ciljevi iz Pariškog sporazuma; stoga naglašava da bi globalne emisije stakleničkih plinova što prije trebale dosegnuti najvišu razinu te da bi sve stranke, a posebno EU i sve zemlje skupine G20, trebale pojačati napore i ažurirati svoje nacionalno utvrđene doprinose najkasnije početkom 2020., kako je predviđeno Pariškim sporazumom;

21.  pozdravlja osnivanje Saveza za klimatske ciljeve tijekom sastanka na vrhu UN-a o djelovanju u području klime 2019., u kojem sudjeluje 59 stranaka UNFCCC-a koje su najavile da do 2020. namjeravaju podnijeti veće nacionalno utvrđene doprinose, kao što je i predviđeno Pariškim sporazumom, kao i 65 stranaka, uključujući EU, koje rade na ostvarenju cilja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050.; međutim, žali zbog toga što nisu sve države članice EU-a bile spremne podržati povećanje razine ambicija u pogledu nacionalno utvrđenog doprinosa Unije, unatoč zahtjevima Europskog parlamenta;

22.  naglašava da EU mora provoditi ambicioznu i uključivu klimatsku politiku kako bi mogao djelovati kao vjerodostojan i pouzdan partner na globalnoj razini i očuvati vodeći položaj u svijetu kad je riječ o klimi; stoga naglašava da EU treba ulagati u istraživanje i inovacije primjenjive u industriji te ostvariti znatan napredak u tom području;

23.  ponovno poziva čelnike EU-a da na sastanku Europskog vijeća 12. i 13. prosinca 2019. podupru dugoročni cilj EU-a u skladu s kojim bi se što prije, a najkasnije do 2050. trebala postići nulta stopa emisija stakleničkih plinova; poziva državu koja predsjeda Vijećem i Komisiju da nakon toga taj cilj što prije prenesu tajništvu UNFCCC-a; naglašava da će se razina ambicija za razdoblje do 2030. trebati povećati kako bi se na najisplativiji način dosegnula nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova unutar Unije do 2050. i kako bi se izbjeglo oslanjanje na tehnologije za odstranjivanje ugljika koje bi uključivale znatne rizike za ekosustave, biološku raznolikost i sigurnost opskrbe hranom; ističe da su prirodna rješenja ključna za EU kako bi ostvario svoje ciljeve u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova; žali što je EU na sastanku na vrhu UN-a o djelovanju u području klime propustio priliku da postavi više ciljeve i pokaže da je sposoban preuzeti vodstvo u cilju ostvarenja Pariškog sporazuma; smatra da je od iznimne važnosti da EU na 25. sastanku Konferencije stranaka pošalje jasnu poruku da je spreman pojačati svoj doprinos Pariškom sporazumu;

24.  podupire ažuriranje nacionalno utvrđenog doprinosa EU-a s ciljem smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu od 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.; stoga poziva čelnike EU-a da podupru povećanje razine ambicija u pogledu nacionalno utvrđenog doprinosa EU-a; smatra da se usporedno s tim u pravo EU-a mora uvesti cilj da se što prije, a najkasnije do 2050. postigne klimatska neutralnost; poziva druga svjetska gospodarstva da ažuriraju svoje nacionalno utvrđene doprinose kako bi se ostvarili globalni učinci;

25.  očekuje da će se u okviru Europskog zelenog plana (engl. European Green Deal) odrediti sveobuhvatna i ambiciozna strategija za ostvarenje klimatske neutralnosti Europe najkasnije do 2050., uključujući cilj 55-postotnog smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova do 2030.; poziva Komisiju da u skladu s tim prilagodi sve svoje relevantne politike, a osobito klimatsku, poljoprivrednu i kohezijsku politiku;

26.  naglašava da su za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma potrebne konkretne provedbene mjere i provedba na nacionalnoj razini i razini Unije, kao što je učinkovito ostvarenje ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti do 2030.;

27.  naglašava da bi se sve klimatske politike trebale voditi u skladu s načelom pravedne tranzicije i u tijesnoj suradnji s civilnim društvom i socijalnim partnerima; stoga smatra da su čvršće socijalno partnerstvo i sudjelovanje civilnog društva na nacionalnoj razini i razini EU-a ključni za postizanje klimatske neutralnosti u svim sektorima društva na pravedan, uključiv i socijalno održiv način; smatra da su rješenja utemeljena na prirodi te obnova i očuvanje ekosustava i biološke raznolikosti ključni elementi koji mogu doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima;

28.  smatra da će u svrhu jamčenja veće stabilnosti tržišta za EU biti korisno da odredi još jednu privremenu ciljnu vrijednost smanjenja emisija do 2040. jer bi se time osigurala dodatna stabilnost i ostvarenje cilja nulte stope emisija stakleničkih plinova do 2050.; podsjeća da se takvi ciljevi trebaju redovito ažurirati kako bi se osiguralo da su u skladu provedbom Pariškog sporazuma;

29.  smatra da bi trebalo nastaviti s razvojem pouzdanog modela za mjerenje klimatskog utjecaja na temelju potrošnje; prima na znanje zaključak iz temeljite analize Komisije da su napori EU-a za smanjenje emisija iz njegove proizvodnje donekle neutralizirani uvozom robe s većim ugljičnim otiskom, ali da EU bez obzira na to znatno doprinosi smanjenju emisija u drugim zemljama zbog povećanih trgovinskih tokova i veće učinkovitosti s obzirom na emisije ugljika svojeg izvoza;

30.  ističe da je potreban čvršći međunarodni okvir za zaštitu biološke raznolikosti na globalnoj razini, zaustavljanje njezina trenutačnog pada i njezinu maksimalnu obnovu; smatra da bi se taj okvir trebao temeljiti na ciljevima i čvrstim obvezama koje će obuhvaćati nacionalno utvrđene doprinose i druge odgovarajuće instrumente, financijske obveze i poboljšana jamstva za izgradnju kapaciteta, kao i mehanizam za reviziju koja će se provoditi svakih pet godina, pri čemu bi se razina ambicioznosti trebala stalno povećavati;

COP25 u Madridu u Španjolskoj

31.  uviđa postignuća ostvarena na 24. sastanku Konferencije stranaka u Katowicama, zahvaljujući kojima je klimatsko djelovanje dobilo novi zamah, te operativne smjernice za Pariški sporazum donesene dovršetkom Programa rada Pariškog sporazuma (Pravilnik iz Katowica); napominje, međutim, da je na 25. sastanku Konferencije stranaka potrebno dovršiti neke nedovršene poslove iz Katowica, točnije u vezi s mehanizmima iz članka 6. Pariškog sporazuma; usto smatra da se na 25. sastanku Konferencije stranaka trebaju donijeti neke provedbene odluke, posebno u područjima ublažavanja, prilagodbe, transparentnosti i potpore; s nestrpljenjem iščekuje uspješan ishod revizije Varšavskog međunarodnog mehanizma za gubitke i štete, kao i rezultate pregovora o Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost na 25. sastanku Konferencije stranaka; prepoznaje da će biti potrebne dodatne rasprave kako bi se dogovorili zajednički vremenski okviri na 25. Konferenciji stranaka;

32.  ističe važnost uspostave zajedničkih provedbenih razdoblja za nacionalno utvrđene doprinose jer, iako brojne stranke UNFCCC-a imaju petogodišnje ili desetogodišnje vremenske okvire druge imaju kraća razdoblja provedbe ili uopće nemaju utvrđen vremenski okvir; napominje da bi neusklađeni vremenski okviri, ako se nastavi s njima, mogli negativno utjecati na buduće pregovore o klimatskim ciljevima; smatra da bi se zajedničkim provedbenim razdobljima za nacionalno utvrđene doprinose osiguralo da sve stranke na jedinstven način ažuriraju svoje obveze i da komuniciraju o njima te da poboljšaju ukupne globalne napore i olakšaju njihovo mjerenje; podupire uvođenje zajedničkog petogodišnjeg vremenskog okvira za sve nacionalno utvrđene doprinose za razdoblje nakon 2030., što je u skladu s ciklusom ambicija Pariškog sporazuma i ne šteti dodatnim dugoročnim obvezama koje stranke mogu nastojati ostvariti na nacionalnoj razini;

33.  pozdravlja činjenicu da je Čile jedna od najuspješnijih zemalja koje tek ulaze u tranziciju prema čistoj energiji, a posebno činjenicu da je zabilježio najveće povećanje proizvodnje solarne energije u svijetu; smatra da bi doprinos Čilea u borbi za ovladavanje klimatskom krizom trebao inspirirati mnoge zemlje u Južnoj Americi i ostatku svijeta;

34.  naglašava da će mjere poduzete na svjetskoj razini u sljedećih 10 godina utjecati na budućnost čovječanstva u sljedećih 10 000 godina; stoga poziva Komisiju i sve stranke na 25. sastanku Konferencije stranaka da poduzmu odvažne i ambiciozne mjere;

35.  prepoznaje ulogu pristupa koji se temelje na suradnji u postizanju ambicioznijih ishoda ublažavanja i prilagodbe te u promicanju održivog razvoja i okolišnog integriteta; naglašava da ti napori trebaju doprinijeti ukupnom smanjenju emisija i da je potrebno izbjeći povećanje emisija unutar ili između razdoblja nacionalno utvrđenih doprinosa; izražava zabrinutost zbog toga što je u Bonnu na 50. u nizu sastanaka UNFCCC-a koji se održavaju između zasjedanja i na kojem se raspravljalo o tržišnim i netržišnim mehanizmima postignut tek ograničen napredak;

36.  poziva Komisiju i države članice da promiču stroga i pouzdana međunarodna pravila povezana s člankom 6. Pariškog sporazuma; svjestan je brojnih problema za integritet i održivost okoliša nastalih zbog velikog broja projekata u okviru Mehanizma čistog razvoja i Mehanizma zajedničke provedbe predviđenih Kyotskim protokolom; poziva na sprečavanje rupa u propisima pri obračunavanju smanjenja emisija ili dvostrukog računanja smanjenja emisija i dodatnog bilježenja njihova smanjenja; izražava zabrinutost zbog mogućeg korištenja jedinica izdanih u skladu s Kyotskim protokolom za potrebe ciljeva nacionalno utvrđenih doprinosa jer bi se time ozbiljno narušio okolišni integritet budućih mehanizama uspostavljenih u skladu s člankom 6.; ističe da prava na emisije kojima se trguje u okviru novih tržišnih mehanizama moraju biti dodatna te se njima trebaju povećavati napori u pogledu ublažavanja posljedica u sklopu postojećih i budućih nacionalno utvrđenih doprinosa; podupire ideju da se dio sredstava iz mehanizama predviđenih člankom 6. namijeni za Fond za prilagodbu koji ne raspolaže dostatnim sredstvima;

37.  smatra da bi na 25. Konferenciji trebalo definirati novu razinu ambicioznosti i u pogledu provedbe Pariškog sporazuma i u pogledu sljedećeg kruga nacionalno utvrđenih doprinosa, koja bi trebala odražavati veće obveze u borbi protiv klimatskih promjena u svim sektorima, kako na kopnu tako i u oceanima;

38.  naglašava da je važno da stajalište EU-a na 25. Konferenciji stranaka bude usuglašeno i jedinstveno kako bi se očuvala politička snaga i vjerodostojnost Unije; apelira na sve države članice da podrže mandat EU-a tijekom pregovora i bilateralnih sastanaka s drugim akterima;

Uloga šuma

39.  podsjeća da Pariški sporazum obvezuje sve stranke da poduzmu mjere za očuvanje i poboljšanje ponora, uključujući šume; napominje da bi zaustavljanje krčenja i degradacije šuma te omogućavanje njihova ponovnog rasta, činilo najmanje 30 % svih mjera ublažavanja potrebnih za ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 °C; ističe da su šume kojima se gospodari na održiv način od iznimne važnosti u borbi protiv klimatskih promjena zahvaljujući povećanoj sekvestraciji CO2 uslijed rasta šuma, skladištenja ugljika u drvnim proizvodima i zamjene fosilnih sirovina i energije uz istodobno smanjenje rizika od šumskih požara, najezda nametnika i bolesti; naglašava važnost poticanja praksi kojima se održavaju prirodni ponori ugljika, uključujući primarne šume i netaknuta šumska tla, koji su u komunikaciji Komisije o jačanju djelovanja EU-a u području obnove šuma prepoznati kao nezamjenjivi;

40.  poziva sve stranke, uključujući EU i njegove države članice, da poštuju svoje međunarodne obveze, među ostalim i one preuzete u okviru Foruma UN-a o šumama, Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti, Deklaracije iz New Yorka o šumama i cilja održivog razvoja br. 15, a posebice cilja 15.2. kojim se nastoji promicati provedba održivog gospodarenja svim vrstama šuma, zaustaviti krčenje šuma, rehabilitirati degradirane šume te znatno povećati pošumljavanje i ponovno pošumljavanje u svijetu do 2020.; poziva na to da se na svim političkim razinama ulože veći napori kako bi se spriječilo pogoršanje stanja šuma u Europi i kako bi se, gdje je to potrebno, vratile u dobro stanje; traži od Komisije i država članica da podrže mjere za ponovno pošumljavanje degradiranih tala i onih koja su neprikladna za poljoprivrednu upotrebu;

41.  s obzirom na temeljnu ulogu šuma u borbi protiv klimatskih promjena i probleme s kojima se suočavaju neki vlasnici šuma u Europi zbog ekstremne suše i štetnih organizama, smatra da bi Komisija trebala razmotriti okvir za poticaje u slučaju da održivo šumsko gospodarenje više ne bude imalo poslovnog smisla;

Stvaranje otpornosti na klimatske promjene prilagodbom

42.  pozdravlja objavljivanje izvješća Komisije o provedbi strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama koje pokazuje da je ostvaren određeni napredak u pogledu svake od osam pojedinačnih mjera te strategije; međutim, napominje da su, unatoč globalnim naporima za smanjenje emisija, učinci klimatskih promjena neizbježni i da su daljnje mjere za prilagodbu od ključne važnosti; stoga poziva Komisiju da revidira tu strategiju u svjetlu zaključaka tog izvješća da je EU i dalje osjetljiv na klimatske utjecaje unutar i izvan svojih granica; naglašava da bi sektor osiguranja trebao ulagati u prilagodbu i da su potrebna javna i privatna ulaganja u istraživanje i inovacije; prioritetima smatra zaštitu ljudskog zdravlja i sigurnosti, zaustavljanje smanjenja biološke raznolikosti degradacije tla te promicanje urbane prilagodbe;

43.  napominje da se u članku 8. Pariškog sporazuma (o gubicima i šteti) navodi da bi stranke trebale zauzeti pristup zasnovan na suradnji u pogledu gubitaka i štete povezanih s negativnim utjecajima klimatskih promjena; stoga naglašava važnost globalnog potpornog djelovanja u područjima koja su posebno osjetljiva na učinke klimatskih promjena;

44.  naglašava da su mjere za prilagodbu nužnost za sve države koje žele maksimalno smanjiti negativne učinke klimatskih promjena i u potpunosti iskoristiti prilike za održivi razvoj i rast otporan na klimatske promjene; naglašava da je potrebno razviti ujednačene sustave i instrumente kako bi se pratili napredak i učinkovitost nacionalnih planova i mjera za prilagodbu; žali zbog toga što nacrti nacionalnih energetskih i klimatskih planova država članica nisu bili dovoljno ambiciozni kada je riječ o ciljevima u pogledu energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora; podsjeća da je energija iz obnovljivih izvora, uključujući obnovljive morske izvore energije, kao element kružnog gospodarstva, dio rješenja za ublažavanje učinaka klimatskih promjena i prilagodbu njima; poziva države članice da ojačaju svoje nacionalne energetske i klimatske planove kako bi se u potpunosti proveo Pariški sporazum;

Financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena i drugi načini provedbe

45.  pozdravlja odluku donesenu na 24. Konferenciji stranaka o tome da se Fond za prilagodbu nastavi koristiti za potrebe provedbe Pariškog sporazuma; priznaje da je taj fond važan za zajednice koje su najizloženije klimatskim promjenama i stoga pozdravlja činjenicu da su se države članice dobrovoljno obvezale u njega uplatiti 10 milijuna USD za 2019.;

46.  uviđa da se 37 % proračuna EU-a trenutačno troši na financiranje zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), u sklopu koje bi se mogla mobilizirati znatna sredstva za poticanje i nagrađivanje poljoprivrednih praksi pogodnih za klimu i okoliš;

47.  ponavlja da se u okviru ZPP-a više ne bi trebale pružati subvencije za aktivnosti štetne za okoliš i klimu, uključujući odvodnjavanje tresetišta i prekomjerno crpljenje vode radi navodnjavanja, i da ne bi trebalo kažnjavati prisutnost stabala na poljoprivrednom području;

48.  napominje da su EU i njegove države članice zaslužni za najveći dio javnog financiranja u području klime; pozdravlja odluku donesenu na 24. Konferenciji stranaka u skladu s kojom se želi donijeti ambiciozniji cilj za razdoblje nakon 2025., povrh trenutačne obveze mobiliziranja 100 milijardi USD godišnje od 2020., no izražava zabrinutost zbog toga što stvarne obveze razvijenih zemalja još ni približno ne zadovoljavaju zajednički cilj od 100 milijardi USD godišnje; očekuje da će gospodarstva u usponu od 2025. nadalje doprinositi većoj svoti međunarodnih financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena;

49.  uviđa da klimatske promjene nisu lokalizirani izazov i da klimatski učinci izvan EU-a imaju posljedice i unutar EU-a s obzirom na to da uragani, suše, poplave i šumski požari mogu utjecati na sigurnost opskrbe hranom i vodom u EU-u, kao i na opskrbni lanac usluga i dobara; poziva Komisiju i države članice da prioritet daju jačanju međunarodnog financiranja u području klime za mjere prilagodbe kako bi se izjednačilo s razinom financiranja mjera za ublažavanje klimatskih promjena te da osiguraju financijska sredstva za gubitke i štetu;

50.  naglašava važnost operacionalizacije globalnog cilja u pogledu prilagodbe i važnost mobilizacije znatne količine novih sredstava za prilagodbu u zemljama u razvoju; poziva EU i države članice da se obvežu na znatno povećanje sredstava koja izdvajaju za prilagodbu; prepoznaje potrebu za napretkom u pogledu gubitaka i štete, za koje bi se trebala prikupiti dodatna sredstva iz inovativnih izvora javnog financiranja u okviru Varšavskog međunarodnog mehanizma;

51.  ističe ulogu održivog financiranja i smatra da je ključno da glavne međunarodne financijske institucije brzo uvedu i razviju zeleno financiranje kako bi se svjetsko gospodarstvo uspješno dekarboniziralo; naglašava potrebu za provedbom Akcijskog plana EU-a za održivo financiranje te pozdravlja uspostavu Međunarodne platforme za održivo financiranje;

52.  naglašava i ulogu privatnog sektora, uključujući korporacije i financijska tržišta, u ostvarivanju ciljeva održivosti; pozdravlja nastojanja da se uvede zakonodavstvo o održivosti financiranja i potiče Komisiju da uvede obvezu transparentnosti i odgovornosti za trgovačka društva u koja se ulaže, posebno kada je riječ o ugrožavanju održivosti i ljudskih prava u zemljama u razvoju;

53.  pozdravlja dogovor o povećanju ulaganja u prirodu i ljude do 2020. i nakon toga, koji je na 14. Konferenciji stranaka Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti postiglo 196 vlada; ističe da gospodarski rast može olakšati održivi razvoj samo ako ne rezultira gubitkom biološke raznolikosti i smanjenjem sposobnosti prirode da bude od koristi ljudima;

54.  ističe da bi proračun EU-a trebao biti usklađen s njegovim međunarodnim obvezama u području održivog razvoja i s njegovim srednjoročnim i dugoročnim klimatskim i energetskim ciljevima te da ne bi smio biti kontraproduktivan u pogledu tih ciljeva ili pak sprečavati njihovo ostvarivanje; stoga poziva Komisiju da zajamči da se ulaganja EU-a provjeravaju u smislu utjecaja na klimu i biološku raznolikost i da, prema potrebi, predloži usklađena i obvezujuća pravila; poziva Komisiju da zajamči da sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO) bude u potpunosti u skladu s Pariškim sporazumom i da nikakvi rashodi ne budu u suprotnosti s njime; naglašava važnost nadopune Zelenog klimatskog fonda i potiče države članice da barem udvostruče svoje doprinose za početnu mobilizaciju resursa; pozdravlja odluku Upravnog vijeća EIB-a o prekidu financiranja većine projekata povezanih s energijom iz fosilnih goriva od kraja 2021. i o postupnom povećanju udjela financiranja namijenjenog za djelovanje u području klime i održivost okoliša koje bi 2025. trebalo obuhvaćati 50 % operacija te banke; smatra da je to prvi ambiciozan korak u transformaciji EIB-a u Europsku banku za borbu protiv klimatskih promjena; traži od država članica da primjenjuju isto načelo kada je riječ o jamstvima za izvozne kredite; poziva na uvođenje posebnih državnih jamstava u korist zelenih ulaganja te na uvođenje oznaka zelenog financiranja i fiskalnih povlastica za fondove za zelena ulaganja i izdavanje zelenih obveznica; naglašava potrebu za ambicioznijim financiranjem istraživanja i industrijski primjenjivih inovacija;

55.  poziva EIB da preispita svoju klimatsku strategiju i do 2020. donese konkretne i ambiciozne akcijske planove kako bi ispunio svoju obvezu usklađivanja svih svojih financijskih aktivnosti s Pariškim sporazumom, kao i da sve svoje politike i smjernice u pogledu kreditiranja u tom sektoru hitno uskladi s ciljevima Pariškog sporazuma;

56.  ističe važnost pravednog prelaska na klimatski neutralno gospodarstvo i potrebu za pristupom koji uključuje predviđanje i sudjelovanje kako bi se osiguralo da građani imaju koristi od prelaska i kako bi se pružila potpora najugroženijim regijama i zajednicama; smatra da je stvaranje pravednog fonda za klimatsku tranziciju jedan od alata kojim bi se na razini EU-a mogao zajamčiti uključiv i informiran prelazak za građane i regije EU-a koji su najviše pogođeni dekarbonizacijom, kao što su rudarske regije u tranziciji; uviđa da fondovi za kompenzaciju sami po sebi nisu jamstvo za pravedan prelazak i da bi sveobuhvatna europska strategija za razvoj i modernizaciju tih regija EU-a i podrška akterima koji predvode prelazak trebale biti temelj svake tranzicijske politike; smatra da klimatska tranzicija EU-a mora biti ekološki, gospodarski i socijalno održiva; poziva Uniju i države članice da uspostave odgovarajuće politike i osiguraju financiranje u tom pogledu, koji će biti uvjetovani jasnim, vjerodostojnim i provedivim kratkoročnim i dugoročnim obvezama predmetnih država članica u pogledu dekarbonizacije u cijelom gospodarstvu, uključujući integriranje konkretnih politika za postupno napuštanje ugljena, ostalih fosilnih goriva i subvencija za fosilna goriva u njihove konačne nacionalne energetske i klimatske planove u vremenskom okviru usklađenom s obvezom EU-a da globalno zagrijavanje zadrži u skladu s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma i ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050.;

57.  smatra da je demokratizacija energetskog sustava presudna za uspjeh održive energetske tranzicije; stoga poziva na jačanje prava građana i poboljšanje njihovih vještina kako bi mogli sudjelovati u proizvodnji sigurne i čiste energije;

58.  ističe da je važno započeti rasprave sa zemljama diljem svijeta koje trenutačno ovise o izvozu fosilnih goriva radi određivanja načina na koji bi se strategija zajedničke energetske i klimatske sigurnosti mogla provesti tako da se poboljšaju perspektive tih regija za budućnost;

59.  smatra da nuklearna energija može imati ulogu u postizanju klimatskih ciljeva jer se njezinom proizvodnjom ne ispuštaju staklenički plinovi, a može osigurati i znatan udio proizvodnje električne energije u Europi; međutim smatra da ta energija zbog otpada koji nastaje njezinom proizvodnjom zahtijeva srednjoročnu i dugoročnu strategiju kojom se uzimaju u obzir tehnološki napredak (laser, fuzija itd.) čiji je cilj poboljšanje održivosti cijelog sektora;

60.  podržava rad Koalicije ministara financija za djelovanje u području klime i potiče sve vlade da usvoje obvezu te Koalicije da se sve politike i prakse u nadležnosti ministarstava financija usklade s ciljevima Pariškog sporazuma te da uvedu učinkovito određivanje cijena ugljika, kao što je utvrđeno u načelima iz Helsinkija;

61.  podsjeća stranke na potrebu za dodjelom dostatnih sredstava kako bi se preuzete obveze provele u djelo te provele mjere potrebne za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma; podržava sve veći poticaj za uvođenje mehanizma prilagodbe emisija ugljika na europskim granicama za uvoz u EU kako bi se stvorili jednaki uvjeti za međunarodnu trgovinu i izbjeglo istjecanje ugljika;

Uloga nedržavnih aktera

62.  pozdravlja odlučan i sve rašireniji pokret mladih protiv klimatskih promjena; ističe važnost vođenja smislenog dijaloga s mladima i poticanja njihova sudjelovanja u donošenju politika na svim razinama; pozdravlja sve veću globalnu mobilizaciju sve većeg broja nedržavnih aktera koji se zalažu za borbu protiv klimatskih promjena s konkretnim i mjerljivim rezultatima; ističe ključnu ulogu civilnog društva, privatnog sektora i podnacionalnih razina vlasti u utjecanju na javno mnijenje i djelovanje na državnoj razini te u njihovu poticanju kao i u razmjeni znanja i najboljih praksi o razvoju i provedbi mjera ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima; poziva EU, države članice i sve stranke da potiču i podržavaju nedržavne aktere te da se uključe u rad s njima jer oni sve više postaju predvodnici u borbi protiv klimatskih promjena; nadalje smatra da građani trebaju sudjelovati te da treba podizati razinu osviještenosti;

63.  ističe ključnu ulogu gradova u provedbi ciljeva Pariškog sporazuma s obzirom na to da, prema objedinjenom izvješću UN-a o cilju održivog razvoja br. 11 naslovljenom „Praćenje napretka prema uključivim, sigurnim, otpornim i održivim gradovima i ljudskim naseljima”, u gradovima nastaje više od 70 % svih emisija stakleničkih plinova, otpada i onečišćenja zraka; pozdravlja činjenicu da su se na sastanku na vrhu UN-a o djelovanju u području klime 102 grada obvezala na postizanje klimatske neutralnosti do 2050.; poziva stranke da gradove bolje uključe u svoje planove za smanjenje emisija;

Otvorenost, uključivost i transparentnost

64.  ističe da je za postizanje cilja ograničavanja porasta prosječne globalne temperature na 1,5 °C potrebno stvarno sudjelovanje svih stranaka, za što je pak potrebno riješiti pitanje posebnih ili suprotstavljenih interesa; u tom kontekstu ponovno ističe svoju potporu za uvođenje posebne politike o sukobu interesa u okviru UNFCCC-a; poziva Komisiju i države članice da u tom procesu preuzmu ulogu predvodnika, a da se pritom ne dovedu u pitanje ciljevi UNFCCC-a i Pariškog sporazuma;

65.  ističe da je među osobama koje su raseljene zbog klimatskih promjena 80 % žena i djece, da na njih klimatske promjene općenito više utječu nego na muškarce i da oni snose veći teret tih promjena, a da pritom ne sudjeluju u donošenju ključnih odluka o klimatskim mjerama u tolikoj mjeri kao muškarci; stoga ističe da je za uspjeh i učinkovitost tih mjera od ključne važnosti osnaživanje svih marginaliziranih rodnih zajednica te njihovo potpuno i ravnopravno sudjelovanje i vodeća uloga u međunarodnim forumima, kao što je UNFCCC, te sudjelovanje u nacionalnom, regionalnom i lokalnom klimatskom djelovanju; smatra da bi EU i države članice trebali u potpunosti podržati provedbu Akcijskog plana za rodnu ravnopravnost UNFCCC-a, posebno uključivanjem rodne perspektive u klimatske i razvojne politike EU-a, te da bi trebali promicati sudjelovanje pripadnica autohtonih naroda i branitelja ženskih prava u okviru UNFCCC-a;

66.  napominje da posljedice klimatskih promjena za, među ostalim, preživljavanje, prehranu i pristup obrazovanju imaju ozbiljan utjecaj na zdravlje, zaštitu i razvoj djece i adolescenata; smatra da je potrebno djelovati kako bi se ti štetni učinci ograničili;

Sveobuhvatni napori svih sektora

67.  savjetuje Komisiji da istraži veze i ostale oblike suradnje s dionicima na tržištima ugljika u trećim zemljama i regijama te da potiče uspostavu dodatnih tržišta ugljika i ostalih mehanizama za određivanje cijena ugljika, zahvaljujući kojima će se, stvaranjem jednakih uvjeta za sve na globalnoj razini, postići dodatna učinkovitost, smanjiti troškovi i smanjiti rizik od istjecanja ugljika; poziva Komisiju da odredi zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da svako povezivanje sa sustavom EU-a za trgovanje emisijama i dalje dodatno i trajno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena i da ne ugrožava obveze EU-a u pogledu smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova;

68.  podsjeća da svi sektori moraju dati svoj doprinos kako bi se ostvarilo klimatski neutralno gospodarstvo i da dekarbonizacija gospodarstva EU-a ne bi trebala dovesti do premještanja emisija ugljika u treće zemlje istjecanjem ugljika, nego bi ona za naše gospodarstvo i industriju trebala postati uspješna zahvaljujući primjerenim ulaganjima, odgovarajućim instrumentima i mogućnostima za razvoj potrebnih revolucionarnih inovacija i tehnologije; vjeruje u uspjeh pristupa utemeljenih na tržištu; smatra da se mjere granične prilagodbe emisija ugljika trebaju temeljiti na studiji izvedivosti te da trebaju biti usklađene s WTO-om;

69.  prima na znanje najavu novoizabrane predsjednice Komisije Ursule von der Leyen o tome da će se ETS proširiti na sektore koji još nisu obuhvaćeni sustavom trgovanja EU-a; odbacuje izravno uključivanje u ETS-a EU-a;

70.  ističe da je prometni sektor jedini sektor u kojemu se od 1990. bilježi rast emisija; ističe da to nije u skladu s dugoročnim ciljem klimatske neutralnosti za koji je potrebno veće i brže smanjenje emisija u svim sektorima društva, uključujući sektor zrakoplovstva i pomorski sektor; podsjeća da se prometni sektor mora u potpunosti dekarbonizirati najkasnije do 2050.; napominje da analiza Komisije pokazuje da se trenutačnim ciljevima i mjerama koje predviđaju Međunarodna pomorska organizacija i Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva, čak i ako bi se provodili u cijelosti, ne bi ostvarila potrebna smanjenja emisija te da su potrebne znatne dodatne mjere usklađene s ciljem postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova na razini cijelog gospodarstva; smatra da bi, kako bi se zajamčila dosljednost nacionalno utvrđenih doprinosa s obvezama u cijelom gospodarstvu utvrđenima Pariškim sporazumom, stranke trebalo poticati da uključe emisije iz međunarodnog pomorskog i zračnog prometa te da dogovore i provode mjere na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kako bi se smanjile emisije iz tih sektora;

71.  podsjeća da se očekuje da će do 2020. globalne emisije iz međunarodnog zrakoplovstva biti oko 70 % veće nego 2005. te da bi do 2050. čak mogle porasti za dodatnih 300 % – 700 %; izražava zabrinutost u pogledu razine ambicioznosti Programa Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika u međunarodnom zrakoplovstvu (CORSIA), s obzirom na trenutačni napredak u izradi standarda i preporučenih praksi koje treba slijediti pri provedbi programa počevši od 2019.; ističe da trenutačni standardi nisu zadovoljavajući i da je dodatno razvodnjavanje programa CORSIA neprihvatljivo; poziva Komisiju i države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi učvrstile odredbe programa CORSIA i podržale donošenje dugoročnog cilja smanjenja emisija iz zrakoplovstva, pri čemu će se štititi zakonodavna autonomija EU-a pri provedbi Direktive o ETS-u; nadalje ističe potrebu da tema međunarodnih programa i programa EU-a bude rješavanje problema emisija stakleničkih plinova koji ne sadrže ugljik, a potječu iz zrakoplovstva;

72.  izražava duboku zabrinutost zbog donošenja rezolucije A40-19 na 40. zasjedanju Skupštine Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva i usvajanja tzv. klauzule o isključivosti programa CORSIA; potiče države članice da podnesu dopis o formalnoj rezerviranosti u vezi s tim dijelom rezolucije kako bi se očuvala zakonodavna autonomija Unije u pogledu mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektoru zrakoplovstva;

73.  podsjeća na pravnu obvezu Komisije da Europskom parlamentu i Vijeću u roku od 12 mjeseci nakon što ICAO donese relevantne instrumente i prije nego što program CORSIA postane operativan predstavi izvješće u kojem će među ostalim ispitati ambicioznost i opći okolišni integritet programa CORSIA, uključujući njegovu opću ambicioznost u odnosu na ciljeve Pariškog sporazuma; ističe da su kao suzakonodavci Europski parlament i Vijeće jedine institucije koje mogu odlučivati o svim budućim izmjenama Direktive o ETS-u; ističe da bi eventualne izmjene Direktive o ETS-u trebale biti moguće samo pod uvjetom da su u skladu s obvezom EU-a u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu, kojom nije predviđeno korištenje kompenzacije emisijskih jedinica nakon 2020.;

74.  pozdravlja sve veću potporu usklađenom pristupu utvrđivanju cijena u zračnom prometu na razini EU-a i poziva Komisiju u tom pogledu da što prije predstavi ambicioznu reviziju Direktive o oporezivanju energije, uključujući ukidanje poreznih olakšica koje se trenutačno primjenjuju na kerozin i brodska goriva;

75.  podsjeća da se očekuje da će emisije CO2 iz pomorskog prijevoza u razdoblju do 2050. porasti za od 50 % do 250 %; pozdravlja dogovor o početnoj strategiji Međunarodne pomorske organizacije za smanjenje emisija stakleničkih plinova s brodova kao prvi korak tog sektora u doprinosu postizanju ciljeva Pariškog sporazuma u pogledu temperature; apelira na Međunarodnu pomorsku organizaciju da brzo postigne napredak u donošenju kratkoročnih i srednjoročnih mjera kako bi pomogla u postizanju ciljeva te strategije; ističe važnost i hitnost provedbe kratkoročnih i srednjoročnih mjera prije 2023.; poziva EU, Komisiju i države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi poduprli brzo određivanje Sredozemnog mora kao kombiniranog područja kontrole emisija SOx i NOx, što je presudan korak prema smanjenju emisija iz pomorskog prometa u Europi; ističe da je potrebno odmah istražiti daljnje mjere i djelovanja, uključujući instrumente za određivanje cijena ugljika, kako bi se pristupilo rješavanju problema emisija iz pomorskog prometa u skladu sa strategijom sektorske transformacije na nisku razinu emisija; u skladu s tim uvjeren je da bi EU i države članice trebali pomno pratiti utjecaj i provedbu početne strategije Međunarodne pomorske organizacije; pozdravlja prijedlog uredbe EU-a čiji je cilj da se na odgovarajući način uzme u obzir globalni sustav prikupljanja podataka o potrošnji loživih ulja na brodovima (MRV) i globalni sustav prikupljanja podataka Međunarodne pomorske organizacije o potrošnji loživih ulja na brodovima; podsjeća da je MRV prvi korak koji bi u konačnici trebao omogućiti EU-u da donese obvezne ciljeve za smanjenje emisija; potiče Komisiju da što prije predloži dodatne mjere EU-a u okviru svoje strategije dekarbonizacije do 2050., kao što su uključivanje pomorskog sektora u ETS te uvođenje standarda učinkovitosti brodova i oznake brodova, te da predloži strategiju suradnje s drugim strankama koje žele što brže djelovati kako bi se smanjile emisije iz pomorskog prometa u skladu s ciljem iz Pariškog sporazuma povezanim s temperaturom;

76.  ističe činjenicu da lako primjenjiva rješenja za smanjenje emisija već postoje, kao što su primjerice smanjenje brzine ili uspostava područja kontrole emisija, koja su predviđena Međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL); smatra da bi strategijom dekarbonizacije i Europskim zelenim planom trebalo poticati ulaganja, ambiciozno istraživanje o brodovima s nultom stopom emisija i zelenim brodovima s ekološkim komponentama, bolje gospodarenje otpadom i vodom te nužno poboljšanje infrastrukture potrebno da bi se omogućio početak tržišnog uzleta prije 2030., kao što je elektrifikacija luka;

77.  poziva na povećanje sredstava za istraživanje alternativnih goriva i njihovo uvođenje na tržište;

78.  podsjeća da 23 % svjetskih emisija stakleničkih plinova potječe iz poljoprivrede; ističe da su, kako bi se osigurala dostatna opskrba hranom za sve brojnije svjetsko stanovništvo, potrebna ulaganja u pametne poljoprivredne tehnike i proizvodne metode, kao što su hvatanje metana iz gnojiva, učinkovitija upotreba gnojiva, upotreba biomase u ciklusima i povećanje učinkovitosti metoda proizvodnje mesa i mliječnih proizvoda;

79.  podsjeća da poljoprivreda, iako je odgovorna za otprilike 10 % emisija stakleničkih plinova u EU-u, ima potencijal da pomogne EU-u da smanji svoje emisije dobrim upravljanjem tlom, agrošumarstvom, zaštitom biološke raznolikosti i ostalim tehnikama upravljanja zemljištem; uviđa da poljoprivreda ima potencijal za godišnju uštedu emisija od oko 3,9 gigatona ekvivalenata CO2 do 2050., što je oko 8 % trenutačnih globalnih emisija stakleničkih plinova;

80.  napominje da otprilike 60 % svjetskih emisija metana potječe iz izvora kao što su poljoprivreda, odlagališta otpada i postrojenja za otpadne vode te iz proizvodnje fosilnih goriva i njihova prijenosa cjevovodima; podsjeća da je metan snažan staklenički plin sa stogodišnjim potencijalom globalnog zagrijavanja i da je 28 puta snažniji od CO2; podsjeća Komisiju na njezinu pravnu obvezu da što prije istraži moguće politike za brzo smanjenje emisija metana u okviru strateškog plana EU-a za metan; poziva Komisiju da u tom pogledu iznese odgovarajuće zakonodavne prijedloge Parlamentu i Vijeću u prvoj polovici svojeg mandata;

81.  prepoznaje pozitivnu i važnu ulogu poljoprivrede u borbi protiv klimatskih promjena i ističe važnost reformiranja ZPP-a kako bi se poljoprivrednicima pomoglo u razvijanju i primjeni klimatski pametnih poljoprivrednih praksi, kao što su sekvestracija ugljika i recikliranje emisija ugljika;

82.  ističe važnu ulogu prirodnih ponora u postizanju neutralnosti emisija stakleničkih plinova u EU-u; poziva Komisiju da razvije detaljnu strategiju EU-a za održivo poboljšanje prirodnih ponora u skladu s ciljem o neutralnosti emisija stakleničkih plinova do 2050.; potiče države članice da temeljito obuhvate taj aspekt u svojim dugoročnim strategijama u skladu s člankom 15. stavkom 4. točkom (b) Uredbe o upravljanju;

83.  uviđa važnost uloge koja se u posebnom izvješću Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C i u komunikaciji Europske komisije o čistom planetu za sve pripisuje hvatanju i skladištenju ugljika u većini scenarija s porastom temperature od 1,5 °C;

84.  podržava snažnije djelovanje kako bi se ostvarili ciljevi koje su države članice postavile u okviru Strateškog plana za energetsku tehnologiju radi komercijalne primjene sustava hvatanja i skladištenja ugljika u energetskom i industrijskom sektoru EU-a te radi izrade čvrstog regulatornog okvira za pomoć pri izravnom uklanjanju CO2 iz atmosfere radi sigurnog skladištenja do 2022.;

85.  duboko žali zbog činjenice da se subvencije za fosilna goriva u EU-u i dalje povećavaju i iznose oko 55 milijardi EUR godišnje; hitno poziva sve države članice da u svoje konačne nacionalne energetske i klimatske planove integriraju konkretne politike, rokove i mjere kako bi do 2020. postupno ukinule sve izravne i neizravne subvencije za fosilna goriva u cilju ispunjavanja globalnih obveza EU-a i oslobađanja sredstava koja bi se mogla upotrijebiti za ostvarivanje klimatski neutralnog društva; poziva sve ostale stranke da donesu slične mjere;

86.  pozdravlja stupanje na snagu Kigalijske izmjene Montrealskog protokola; smatra da bi to EU-u trebalo dati novi poticaj za brzu reviziju Uredbe o fluoriranim stakleničkim plinovima kako bi se uklonili poznati nedostaci koji ugrožavaju klimatske ambicije EU-a, kao što je nezakonita trgovina fluorougljikovodicima (HFC) i nedovoljno djelovanje protiv upotrebe sumporova heksafluorida (SF6);

Industrija i konkurentnost

87.  smatra da bi se gospodarsko blagostanje, industrijska konkurentnost, održivi razvoj i klimatska politika trebali uzajamno podupirati; ističe da bi EU trebao biti predvodnik u prelasku na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova do 2050., čime bi se osigurala konkurentska prednost za industrije EU-a;

88.  ističe iznimnu važnost postizanja ciljeva Pariškog sporazuma, uz istodobno zadržavanje radnih mjesta i industrijske baze unutar EU-a kako bi se ljudima u tom sektoru pružila pozitivna perspektiva te kako bi se pokazalo da industrija i klimatska neutralnost nisu nespojive; snažno pozdravlja predanost i napore mnogih industrijskih aktera u Europi da postanu klimatski neutralni te potiče one sektore ili trgovačka društva koji još oklijevaju da slijede brojne primjere dobre prakse;

89.  nadalje pozdravlja napore građana, poslovnih subjekata i industrija EU-a te napredak koji su dosad postigli u pogledu ispunjavanja obveza iz Pariškog sporazuma u skladu s Pravilnikom iz Katowica; međutim, napominje da su ti napori nedovoljni za ostvarivanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova do 2050.; stoga potiče države članice te njihove regije i općine, kao i poslovne subjekte i industrije da utvrde i aktivno slijede veće ambicije preko Europskog zelenog plana kako bi se suočili s klimatskim izazovima i potpuno iskoristili mogućnosti koje nudi Pariški sporazum;

90.  ističe da stabilan i pouzdan pravni okvir te jasni politički signali i na razini EU-a i na globalnoj razini olakšavaju i poboljšavaju ulaganja povezana s klimom i mogu doprinijeti sprečavanju ovisnosti o ugljiku; u tom pogledu ističe važnost pravilne i pravovremene provedbe zakonodavstva u okviru paketa „Čista energija za sve Europljane” te poziva na izradu dugoročne strategije industrijske politike EU-a i zakonodavstva EU-a o klimi, u skladu s obvezama EU-a u okviru Pariškog sporazuma, osmišljenima za osiguravanje kratkoročnog i dugoročnog razvoja industrije EU-a, posebno pružanjem potpore malim i srednjim poduzećima, otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta i omogućavanjem ekološke tranzicije, uz istodobno osiguravanje globalne konkurentnosti industrije EU-a, postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova u EU-u do 2050. i jamstvo da nitko neće biti zapostavljen;

91.  pozdravlja činjenicu da je nekoliko zemalja u kojima se nalaze veliki konkurenti energetski intenzivnih industrija EU-a uvelo trgovanje emisijama ugljika ili druge mehanizme za određivanje cijena; potiče ostale zemlje da slijede njihov primjer; poziva na proširenje tih mehanizama na sve energetski intenzivne industrije;

92.  ističe važnost povećanja broja kvalitetnih radnih mjesta i kvalificiranih radnika u industriji EU-a kako bi se potaknule inovacije i prelazak na održive proizvodne procese; ističe potrebu za pružanjem pomoći regijama s velikom potrošnjom ugljena i visokim emisijama ugljika te s velikim udjelom radnika u sektorima ovisnima o ugljiku, kao i potrebu za ulaganjem u te regije i razvojem programa prekvalifikacije i usavršavanja radi privlačenja novih i inovativnih poslovnih subjekata, novoosnovanih poduzeća i industrija u cilju uspostave održivog regionalnog gospodarstva, pri čemu će se jamčiti da nitko ne bude zapostavljen;

93.  ističe činjenicu da sve regije nemaju isto polazište u borbi protiv klimatskih promjena ni iste instrumente te da u skladu s tim ni posljedice nisu iste; stoga ističe da je prijeko potreban takav prelazak kojim se uzimaju u obzir posebnosti najugroženijih regija, stanovnika i sektora;

Energetska politika

94.  ističe središnju ulogu energije u prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova;

95.  ističe da tijekom prelaska na održivu energiju problem energetskog siromaštva treba riješiti jačanjem prava i boljom informiranošću potrošača energije, boljim mjerama energetske učinkovitosti u zgradama, posebno za kućanstva s niskim prihodima, te uključivanjem tog pitanja u socijalne politike;

96.  ističe važnost energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora za smanjenje emisija stakleničkih plinova, energetsku sigurnost i smanjenje energetskog siromaštva;

97.  ističe da svi sektori trebaju učinkovito surađivati kako bi se gospodarstvo EU-a dekarboniziralo i postigla nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova; ističe da bi zemlje trebale biti fleksibilne u pogledu načina dekarbonizacije svojih gospodarstava kako bi olakšale smanjenje socijalnih troškova povezanih s prelaskom te osigurale prihvaćenost i potporu u društvu;

98.  smatra da će daljnja integracija unutarnjeg energetskog tržišta EU-a imati ključnu ulogu, osobito u uspostavi gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova;

99.  podsjeća na to da su određivanje energetske učinkovitosti kao prioriteta, posebno provedbom načela prema kojemu je energetska učinkovitost na prvom mjestu, kao i globalno vodstvo u obnovljivim izvorima energije dva od glavnih ciljeva energetske unije EU-a; ističe da je cilj EU-a da do 2030. 32 % ili više energije potječe iz obnovljivih izvora, a u pogledu energetske učinkovitosti taj je cilj 32,5 % ili više; ističe da ti ciljevi, iako dovode do većih smanjenja emisija stakleničkih plinova nego što je prvobitno predviđeno, nisu u skladu ni sa smanjenjem od 50 % – 55 % koje je predložila nova izabrana predsjednica Komisije ni s ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5°C; poziva Komisiju i Vijeće da odrede dodatne napore potrebne za poticanje energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti u skladu s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova; poziva na globalno promicanje mjera energetske učinkovitosti i pravodobno uvođenje energije iz obnovljivih izvora;

100.  pozdravlja sve veći udio energije iz obnovljivih izvora u svjetskoj opskrbi energijom, posebno u energetskom sektoru; zabrinut je zbog spore primjene energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja, hlađenja i prometa, posebno u zračnom i pomorskom prometu; duboko je zabrinut zbog usporavanja (od 2014.) povećanja ukupnog tržišnog udjela energije iz obnovljivih izvora u EU-u, što ugrožava energetske i klimatske ciljeve EU-a; ističe da za ostvarivanje dugoročnih ciljeva održivosti svi sektori moraju povećati razinu upotrebe energije iz obnovljivih izvora;

Istraživanje, inovacije, digitalne tehnologije i svemirska politika

101.  prepoznaje ključnu ulogu znanosti i znanstvenih inovacija u uspješnoj borbi protiv klimatskih promjena te u postizanju strateških ciljeva Pariškog sporazuma i bilo kojeg drugog ambicioznog klimatskog programa; ističe važnost borbe vodstva EU-a protiv klimatskih promjena i promicanja tehnološkog napretka u smjeru razvoja otpornog na klimatske promjene;

102.  u tom kontekstu ističe važnost nastavka i jačanja istraživanja i inovacija u području ublažavanja klimatskih promjena, politika prilagodbe, učinkovitosti resursa, tehnologija s niskom i nultom stopom emisija ugljika, održive upotrebe sekundarnih sirovina („kružno gospodarstvo”) i prikupljanja podataka o klimatskim promjenama u cilju borbe protiv njih; naglašava potrebu za davanjem prednosti financiranju održivih energetskih projekata u okviru novog programa Obzor Europa, s obzirom na obveze koje je EU preuzeo u okviru energetske unije i Pariškog sporazuma;

103.  podsjeća da su istraživanje, inovacije i konkurentnost jedan od pet stupova strategije EU-a za energetsku uniju; stoga podsjeća na temeljnu ulogu istraživača u borbi protiv globalnog zagrijavanja te ističe važnost bliske znanstvene suradnje međunarodnih partnera u tom pogledu;

104.  podsjeća na temeljnu ulogu digitalnih tehnologija u pružanju potpore za energetsku i industrijsku tranziciju, osobito u pogledu poboljšanja energetske učinkovitosti i ušteda te smanjenja emisija; ističe korist koju digitalizacija europske industrije može imati za klimu zahvaljujući učinkovitijoj upotrebi resursa, uključujući recikliranje, i manje intenzivnoj upotrebi materijala; ističe klimatske prednosti sveobuhvatne digitalizacije prijenosnih i distribucijskih mreža i centara za trgovinu energijom te programa odgovaranja na potražnju kojima se upravlja s pomoću softverskih aplikacija;

105.  prepoznaje ulogu novog svemirskog programa EU-a u pružanju potpore borbi EU-a protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka; podsjeća na ključnu ulogu Europskog sustava za promatranje Zemlje (Copernicus) u praćenju Zemlje zahvaljujući njegovim uslugama pružanja informacija i podataka; ističe važnost sustava Copernicus u olakšavanju međunarodne koordinacije sustava za promatranje i s njom povezane razmjene podataka;

Klimatske promjene i razvoj

106.  podsjeća da, prema izvješću o klimatskim promjenama i siromaštvu posebnog izvjestitelja UN-a za krajnje siromaštvo i ljudska prava od 25. lipnja 2019., postoji opasnost da će se zbog klimatskih promjena poništiti posljednjih 50 godina napretka u razvoju, globalnom zdravlju i smanjenju siromaštva te se procjenjuje da će zemlje u razvoju snositi 75 % – 80 % troškova povezanih s klimatskim promjenama;

107.  ističe da su zemlje u razvoju najranjivije i najizloženije klimatskim promjenama te su manje opremljene za suočavanje s njihovim sve težim učincima, uključujući krizu u opskrbi hranom i vodom, fizičko uništavanje prouzročeno prirodnim katastrofama, raseljavanje stanovništva i povećanu napetost zbog oskudnih resursa; podsjeća da klimatske promjene ostavljaju dramatične posljedice na dugoročni gospodarski razvoj zemalja u razvoju, a posebno najslabije razvijenih zemalja;

108.  ističe primjere tropskih ciklona Idai i Kenneth, od kojih je posljednji bio najjači koji je ikad pogodio afrički kontinent, koji su u prvoj polovici 2019. poharali Komore, Malavi, Mozambik i Zimbabve te iza sebe ostavili mnoge mrtve i više od dva milijuna ljudi u stanju u kojemu im je hitno potrebna humanitarna pomoć, a troškovi koje su prouzročili iznosili su gotovo 400 milijuna USD, od čega je veliki dio snosio EU, dok se troškovi obnove procjenjuju na tri milijarde USD;

109.  ističe da će otpornost infrastrukture u zemljama u razvoju biti ključna za njihovu sposobnost prilagodbe klimatskim promjenama; stoga ustraje u potrebi za poticanjem ulaganja u otpornu infrastrukturu u zemljama u razvoju kako bi im se pomoglo da se odupru sve jačim prirodnim katastrofama;

110.  podsjeća na svoje stajalište da bi s najmanje 45 % sredstava iz predloženog Instrumenta za susjedstvo i razvojnu suradnju za razdoblje 2021. – 2027. trebalo podupirati ciljeve u području klime i okoliša;

111.  inzistira na zajedničkom pristupu provedbi Pariškog sporazuma i Programa održivog razvoja do 2030. i u unutarnjoj i u vanjskoj politici te uz potpuno poštovanje načela usklađenosti politika u interesu razvoja, posebno u pogledu razvoja, trgovine, poljoprivrede, energetike i klime;

112.  ističe međusobnu ovisnost klime, gospodarstva i društva; posebno ističe izravne učinke klimatskih promjena na autohtone zajednice i akutnu egzistencijalnu prijetnju s kojom se mnoge od njih suočavaju, uključujući zajednice s kojima nema kontakata; ističe da je, prema IPCC-u, autohtono i tradicionalno znanje važan resurs za sprečavanje klimatskih promjena, među ostalim i zato što se oko 80 % preostale svjetske biološke raznolikosti nalazi na teritoriju autohtonih naroda; zgrožen je nedavnim ubojstvom autohtonog vođe Emryja Wajãpija u sjevernom Brazilu te pozdravlja izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 29. srpnja 2019. u kojoj brazilsku vladu poziva da zaustavi invaziju na autohtone teritorije i osigura mirno ostvarivanje kolektivnih prava autohtonog stanovništva na vlastito zemljište, u skladu s Konvencijom br. 169 Međunarodne organizacije rada;

113.  poziva razvijene zemlje, uključujući države članice EU-a, da povećaju potporu u području razmjene znanja, izgradnje kapaciteta i prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju, čime će poštovati članke 9. – 11. Pariškog sporazuma i članke 49., 116. i 120. Akcijskog plana iz Addis Abebe za financiranje razvoja te istodobno ispuniti obveze povezane s ciljem održivog razvoja br. 17, uključujući ciljeve od 17.6. do 17.8.; u tu svrhu ističe pozitivan potencijal povećanja ulaganja EU-a u obećavajuće znanstveno-istraživačke projekte; osim toga poziva EU da potiče usvajanje izjave usporedive s Deklaracijom iz Dohe iz 2001. o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju kako bi se promicao zakoniti transfer klimatski prihvatljive tehnologije u zemlje u razvoju;

114.  ističe presudnu važnost privatnih ulaganja i rasta za prelazak na klimatski prihvatljivu infrastrukturu i proizvodne metode; ističe da je potrebno maksimalno povećati doprinos takvih ulaganja klimatskom djelovanju i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, među ostalim poticajima i promicanjem javno-privatnih partnerstava; smatra da je plan vanjskih ulaganja ključan instrument u tom pogledu; nadalje ističe da su uključiv i održiv razvoj i rast potrebni da bi se zemljama u razvoju omogućilo sudjelovanje u klimatskoj tranziciji, među ostalim s pomoću inovacijskih strategija i tehnološkog napretka; uvjeren je da bi EU trebao brzo promicati odgovorno i održivo privatno financiranje, posebno kad je riječ o obvezama u pogledu ljudskih prava i doprinosa domaćem gospodarstvu zemalja u razvoju; no upozorava da ne smije doći do prekomjernog oslanjanja na dobrovoljno zalaganje privatnog sektora;

115.  prima na znanje sve veći interes za razvoj standarda za klimatski prihvatljiva i održiva ulaganja te ponovno izražava zabrinutost zbog toga što širenjem inicijativa privatnog sektora usporedba i provjera postaju komplicirane; u tom pogledu pozdravlja inicijative Komisije i međunarodne zajednice za podupiranje ulaganja u klimatske aktivnosti u zemljama u razvoju te političkog dijaloga o tim aktivnostima, kao što su Globalni savez za borbu protiv klimatskih promjena plus (GCCA +) i Zeleni klimatski fond; u tom pogledu potiče Komisiju i države članice da se dodatno angažiraju na međunarodnim forumima radi promicanja učinkovitosti i pravednosti u ulaganjima u klimatsko djelovanje;

Klimatska diplomacija

116.  snažno podupire nastavak i daljnje jačanje političke aktivnosti i klimatske diplomacije EU-a koje su nužne za mobilizaciju djelovanja u području klime u partnerskim zemljama i za javno mišljenje na globalnoj razini; međutim smatra da su uloženi napori očito bili neodgovarajući te da su ljudski resursi koje su dodijelile Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje daleko od dovoljnih; stoga predlaže drastično povećanje ljudskih resursa u tom području; potiče Komisiju i države članice da pristupe klimatskoj diplomaciji EU-a na holistički način stvaranjem veza između klimatskih promjena i održivog razvoja, poljoprivrede, rješavanja sukoba, migracija i humanitarnih pitanja kako bi se olakšala globalna tranzicija na nultu neto stopu emisija, otpornost na klimatske promjene, održivi razvoj te sigurnost opskrbe hranom i vodom;

117.  ističe sve veće posljedice klimatskih promjena na međunarodnu sigurnost i regionalnu stabilnost zbog uništavanja okoliša, gubitka sredstava za život, raseljavanja prouzročenog klimatskim promjenama i s tim povezanih nemira u kojima se klimatske promjene često mogu smatrati multiplikatorima prijetnje; stoga potiče EU i države članice da surađuju sa svojim partnerima u cijelom svijetu kako bi bolje razumjeli, integrirali i predvidjeli destabilizirajuće učinke klimatskih promjena te njima učinkovitije upravljali; potiče provedbu programa ranog upozoravanja za potencijalne velike prijelomne točke koje bi mogle ugroziti održive strukture i ekosustave u većim regijama ili na kontinentima;

118.  pozdravlja predanost smanjenju emisija stakleničkih plinova i konkretne mjere poduzete u tu svrhu u mnogim dijelovima svijeta, kao što su vrlo ambiciozne obveze mnogih zemalja u razvoju i malih otočnih država; međutim, žali zbog nedostatka ambicije kao i zbog nedostatka rasprave o povećanju nacionalno utvrđenih doprinosa u mnogim velikim gospodarstvima; podsjeća da je EU odgovoran za 9 % globalnih emisija stakleničkih plinova, dok građani EU-a čine tek 6,7 % svjetskog stanovništva, zbog čega je iznimno važno da EU pokaže veću ambicioznost, posebno zbog povijesne odgovornosti za klimatske promjene i potrebe da se pruži dobar primjer ostatku svijeta; ističe da će biti nemoguće postići ciljeve Pariškog sporazuma i izbjeći prijelomne točke ako se ne povećaju ambicije i u drugim velikim gospodarstvima;

119.  traži od Komisije da odmah analizira mogućnost poduzimanja dodatnih mjera kako bi se ostala velika gospodarstva potaknula na povećanje svojih nacionalno utvrđenih doprinosa, provedbu dodatnih konkretnih mjera i razmatranje inovativnih pristupa;

120.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste sve raspoložive instrumente (npr. međunarodne pregovore, trgovinske i regionalne sporazume, međunarodna partnerstva) kako bi se promicala i poticala suradnja u globalnoj tranziciji u smjeru nulte neto stope emisija, klimatske otpornosti, održivog razvoja te sigurnosti opskrbe hranom i vodom;

121.  ističe da klimatske ambicije treba uvrstiti u sve politike EU-a, uključujući trgovinsku politiku; poziva Komisiju da zajamči da svi novi sporazumi o trgovini i ulaganjima koje EU potpisuje budu u potpunosti u skladu s Pariškim sporazumom i ciljevima održivog razvoja te da odredbe o okolišu i klimi budu pravno obvezujuće i izvršive; traži od Komisije da provede i objavi sveobuhvatnu ocjenu usklađenosti postojećih i budućih sporazuma s Pariškim sporazumom; poziva Komisiju da osigura da svaki trgovinski sporazum sadrži obvezujuće klauzule o usklađenosti s Pariškim sporazumom, uključujući odredbe kao što su upravljanje šumama i njihovo održivo očuvanje; poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti životnom ciklusu proizvoda kojima se trguje, od njihova osmišljavanja do potrošnje, kako bi se zaštitili prirodni resursi i uzeli u obzir kumulativni učinci, uključujući učinke na promet;

122.  poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinske sporazume uključe Pariški sporazum kako bi se trgovinski partneri potaknuli na postizanje ciljeva koji su u njemu utvrđeni; također poziva Komisiju i Vijeće da revidiraju bilateralne trgovinske sporazume kako bi se u njih uvrstile ambiciozne klimatske obveze te kako bi se na taj način partneri potaknuli na usvajanje klimatske strategije u skladu s Pariškim sporazumom;

123.  odlučno pozdravlja najavu Rusije da će provesti Pariški sporazum;

124.  potvrđuje presudnu važnost partnerstva između EU-a i SAD-a za ostvarivanje strateških ciljeva Pariškog sporazuma i drugih ambicioznih strategija; stoga ponovno izražava žaljenje zbog najave predsjednika SAD-a Donalda Trumpa o namjeri da se Sjedinjene Američke Države povuku iz Pariškog sporazuma; odlučno pozdravlja odluku velikih saveznih država, gradova, sveučilišta i drugih nedržavnih dionika u SAD-u da se u okviru kampanje „We Are Still In” (Mi smo i dalje za) nastave zalagati za klimatske mjere; izražava nadu da će se SAD ponovno uključiti u borbu protiv klimatskih promjena i u partnerstvu s EU-om predvoditi pregovore o sporazumima u području trgovine, industrije i energetike na svjetskoj razini u skladu s Pariškim sporazumom;

125.  duboko žali zbog mlake reakcije brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara i brazilske vlade na dosad nezabilježen broj i razmjere šumskih požara u brazilskoj Amazoniji; smatra da bi EU i njegove države članice u okviru međunarodne suradnje i pružanja pomoći trebali učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se zaustavilo uništavanje okoliša u Amazoniji i ostalim veoma važnim područjima globalnog ekosustava te uzeti u obzir potencijalnu ulogu vlastitih trgovinskih politika;

Uloga Europskog parlamenta

126.  smatra da bi Europski parlament trebao biti sastavni dio izaslanstva EU-a jer kao suzakonodavac mora dati suglasnost za međunarodne sporazume i ima ključnu ulogu u provedbi Pariškog sporazuma unutar Unije; stoga očekuje da će mu se dopustiti sudjelovanje na koordinacijskim sastancima EU-a na 25. Konferenciji stranaka u Madridu i zajamčiti pristup svim pripremnim dokumentima već od samog početka pregovora;

o
o   o

127.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, sa zahtjevom da se proslijedi svim strankama Konvencije koje nisu članice EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0430. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0217. (3) SL C 356, 4.10.2018., str. 38. (4) Burke, M. st al., 2015., Global non-linear effect of temperature on economic production, Nature, sv. 527, str. 235-239. (5) Program UN-a za okoliš, Izvješće o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2018. (engl. Emissions Gap Report 2018), str. 21.

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja (2019/2855(RSP))

P9_TA(2019)0080 B9-0225/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. otvorena za potpisivanje u Istanbulu (dalje u tekstu: „Istanbulska konvencija”),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a u području ljudskih prava, pogotovo one koje se odnose na prava žena,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća od 4. ožujka 2016. (COM(2016)0109),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2017/865 od 11. svibnja 2017. o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u odnosu na pitanja povezana s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima(1),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2017/866 od 11. svibnja 2017. o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u odnosu na azil i zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement)(2),

–  uzimajući u obzir Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora od 23. svibnja 1969., a posebno njezine članke 26. i 27.,

–  uzimajući u obzir mjerodavnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(4) i Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(6) i Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(8) te Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga(9), u kojima se definira i osuđuje uznemiravanje i seksualno uznemiravanje,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2019. u kojoj se traži mišljenje Suda o usklađenosti s Ugovorima prijedloga o pristupanju Europske unije Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te o postupku za pristupanje(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0109 – 2016/0062(NLE))(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(14),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a od 8. prosinca 2008. o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateški angažman za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije od 14. listopada 2019. o Armeniji, u vezi s ustavnim posljedicama ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenog 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(15),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je rodna ravnopravnost jedna od temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima te da bi se trebalo u potpunosti poštovati;

B.  budući da prema Indeksu rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) ni jedna zemlja EU-a još nije potpuno ostvarila jednakost žena i muškaraca; budući da je iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja preduvjet za postizanje tog cilja;

C.  budući da je borba protiv rodno uvjetovanog nasilja jedan od prioriteta Strateškog angažmana EU-a za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.;

D.  budući da se prema definiciji iz Istanbulske konvencije „nasilje nad ženama” „smatra kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu”;

E.  budući da je termin „femicid” definiran u sklopu mehanizma praćenja Konvencije iz Beléma do Pará (MESECVI) kao nasilna smrt žene na temelju spola, neovisno o tome je li se dogodila u obitelji, životnom partnerstvu ili u nekoj drugoj vezi, u zajednici, kad je počinitelj osoba odnosno kad ga počini ili tolerira država ili osobe koje ju predstavljaju kao posljedica djelovanja ili propusta(16);

F.  budući da se Istanbulskom konvencijom propisuje da se provedba svih njezinih odredbi, osobito mjera za zaštitu prava žrtava, mora osigurati „bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status”;

G.  budući da je nasilje nad ženama i rodno uvjetovano nasilje, i fizičko i psihičko, raširena pojava te da pogađa žene u svim društvenim slojevima, neovisno o dobi, obrazovanju, prihodima, društvenom položaju odnosno zemlji podrijetla ili boravišta;

H.  budući da je rodno uvjetovano nasilje uzrok i posljedica strukturnih nejednakosti s kojima se žene suočavaju u mnogim aspektima života, kao što su rad, zdravlje, pristup financijskim resursima, moć i znanje, kao i upravljanje osobnim vremenom; budući da je za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja potrebno razumijevanje njegovih uzroka i faktora koji mu pogoduju;

I.  budući da je važno u obzir uzeti strukturno ili institucionalno nasilje koje se može definirati kao subordinacija žena u ekonomskom, društvenom i političkom životu, pri pokušaju da se objasni prevalencija nasilja nad ženama u našim društvima;

J.  budući da žene u EU-u nisu jednako zaštićene od rodno uvjetovanog nasilja zbog različitih politika i zakonodavstva u državama članicama;

K.  budući da pravosudni sustavi ne pružaju dovoljno potpore ženama; budući da u mnogim slučajevima žrtva može biti izložena ponižavajućim komentarima službenika tijela kaznenog progona ili je pak u položaju ovisnosti, što pogoršava njezin strah od prijavljivanja nasilja;

L.  budući da smo u ovom desetljeću na globalnoj i europskoj razini svjedoci vidljive i organizirane ofenzive protiv rodne ravnopravnosti i prava žena, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

M.  budući da je prema istraživanju Agencije za temeljna prava (FRA) iz 2014. jedna trećina svih žena u Europi doživjela fizičko ili seksualno nasilje najmanje jednom od svoje 15. godine, da je 55 % žena suočeno s jednim ili više oblika seksualnog uznemiravanja, da je 11 % žena doživjelo kiberuznemiravanje, da je svaka dvadeseta žena (5 %) bila silovana te da je više od jedne desetine žena doživjelo seksualno nasilje uz upotrebu sile; budući da su u mnogim državama članicama u više od polovice slučajeva ubojice žena njihovi intimni partneri, rođaci ili članovi obitelji; budući da su žrtve policiji prijavile najozbiljnije slučajeve nasilja od strane partnera samo u 14 % slučajeva i najteže slučajeve nasilja koje nisu počinili partneri samo u 13 % slučajeva, što dokazuje da je u odnosu na prijavljene broj neprijavljenih slučajeva velik; budući da su zahvaljujući pokretu #metoo posljednjih godina žene i djevojčice počele prijavljivati slučajeve zlostavljanja, nasilja i uznemiravanja;

N.  budući da su moderni oblici ropstva i trgovine ljudima, koji uglavnom pogađaju žene, i dalje prisutni u EU-u; budući da žene i djevojčice čine 71 % svih žrtava trgovine ljudima u svijetu i da su tri četvrtine tih žena i djevojčica žrtve seksualnog iskorištavanja(17);

O.  budući da nasilje i uznemiravanje na internetu često imaju fizičke posljedice, zbog čega se pojavljuje ozbiljna opasnost od izazivanja takvog nasilja jer se korisnici na internetu potiču na oponašanje nasilja i zlostavljanja o kojima čitaju te na počinjenje takvih djela;

P.  budući da su neke skupine žena i djevojčica, na primjer migrantice, žene izbjeglice i tražiteljice azila, žene i djevojčice s invaliditetom, žene koje su pripadnice skupine LGBT i Romkinje, suočene s isprepletenim i višestrukim oblicima diskriminacije te su stoga u situaciji u kojoj su čak izloženije riziku od rodno uvjetovanog nasilja i uskraćen im je pristup pravosuđu i službama za potporu i zaštitu te im je onemogućeno i ostvarivanje njihovih temeljnih prava;

Q.  budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem;

R.  budući da rodno uvjetovano nasilje ugrožava ljudska prava, socijalnu stabilnost i sigurnost, javno zdravlje, mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje žena, kao i izglede za dobrobit i razvoj djece i zajednica;

S.  budući da fizičko, seksualno ili psihološko nasilje i zlostavljanje snažno utječu na žrtve i mogu prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihološku štetu ili ekonomski i financijski gubitak;

T.  budući da se i počinitelji kaznenih djela nad ženama i dalje ne kažnjavaju i da se nekažnjavanje mora iskorijeniti tako da se osigura da se počinitelji kazneno gone te da žene i djevojčice koje su preživjele nasilje dobiju odgovarajuću potporu i priznavanje u okviru pravosudnog sustava; budući da je ključno osigurati tečajeve osposobljavanja za pružatelje usluga koji se bore protiv nasilja nad ženama, na primjer za policiju, suce ili tvorce politika;

U.  budući da EU u suradnji s državama članicama mora poduzeti sve potrebne mjere za promicanje i zaštitu prava svih žena i djevojčica na život bez nasilja, i u javnoj i u privatnoj sferi;

V.  budući da osam godina nakon njezina donošenja Istanbulsku konvenciju još nisu ratificirale sve države članice ni EU;

1.  osuđuje sve oblike rodno uvjetovanog nasilja i žali zbog činjenice da su žene i djevojčice i dalje izložene psihološkom, fizičkom, seksualnom i ekonomskom nasilju, uključujući nasilje u obitelji, seksualno uznemiravanje, kibernasilje, uhođenje na internetu, silovanje, rani i prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, zločine počinjene iz časti, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju, seksualno iskorištavanje i trgovinu ljudima te druge oblike nasilja koji predstavljaju teško kršenje njihovih ljudskih prava i dostojanstva; duboko je zabrinut zbog pojave femicida u Europi, što je najekstremniji oblik nasilja nad ženama;

2.  poziva Vijeće da žurno zaključi ratifikaciju Istanbulske konvencije od strane EU-a na temelju širokog pristupanja bez ograničenja te da zagovara njezinu ratifikaciju u svim državama članicama; poziva Vijeće i Komisiju da zajamče potpunu integraciju Konvencije u zakonodavni i politički okvir EU-a; podsjeća na to da pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji države članice ne oslobađa od ratificiranja Konvencije na nacionalnoj razini; poziva države članice da ubrzaju pregovore o ratifikaciji i provedbi Istanbulske konvencije, a posebno poziva Bugarsku, Češku, Mađarsku, Latviju, Litvu, Slovačku i Ujedinjenu Kraljevinu koje su potpisale, ali nisu ratificirale Konvenciju, da to učine bez odgađanja;

3.  snažno osuđuje pokušaje u nekim državama članicama da se povuku mjere koje su već poduzete u provedbi Istanbulske konvencije i borbi protiv nasilja nad ženama;

4.  poziva države članice da zajamče pravilnu provedbu i izvršavanje Konvencije te odgovarajuće financijske i ljudske resurse radi sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja te zaštite žrtava; apelira na države članice da u obzir uzmu preporuke skupine stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (GREVIO) te da poboljšaju svoje zakonodavstvo kako bi bilo usklađenije s odredbama iz Istanbulske konvencije;

5.  naglašava da je Istanbulska konvencija i dalje međunarodna norma i ključni instrument za iskorjenjivanje pošasti rodno uvjetovanog nasilja primjenom cjelovitog, sveobuhvatnog i koordiniranog pristupa kojim se prava žrtve stavljaju u središte, rješavanjem pitanja nasilja nad ženama i djevojčicama te rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje u obitelji, iz cijelog niza perspektiva, predviđanjem mjera kao što su sprečavanje nasilja, borba protiv diskriminacije, mjere kaznenog prava za borbu protiv nekažnjavanja, zaštita žrtava i pružanje potpore žrtvama, zaštita djece, zaštita tražiteljica azila i žena izbjeglica, uvođenje postupaka procjene rizika i ocjene rizika i bolje prikupljanje podataka te kampanje ili programi za podizanje razine osviještenosti, među ostalim u suradnji s nacionalnim tijelima za ljudska prava i ravnopravnost, civilnim društvom i nevladinim organizacijama;

6.  osuđuje napade i kampanje protiv Istanbulske konvencije na temelju namjernog pogrešnog tumačenja Konvencije i krivog predstavljanja njezina sadržaja javnosti;

7.  odlučno potvrđuje da je uskraćivanje usluga u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima oblik nasilja nad ženama i djevojčicama te ističe da je Europski sud za ljudska prava u brojnim prilikama presudio da se restriktivnim zakonima o pobačaju i njihovom neprovedbom krše ljudska prava žena;

8.  ističe da su kampanje za podizanje razine osviještenosti čiji je cilj suzbijanje rodnih stereotipa i patrijarhalnog nasilja te promicanje nulte tolerancije na uznemiravanje i rodno uvjetovano nasilje temeljni alati za borbu protiv tog kršenja ljudskih prava; smatra da su opsežnije obrazovne strategije za borbu protiv diskriminacije ključno sredstvo za sprečavanje svih oblika nasilja, posebno rodno uvjetovanog nasilja, naročito u adolescenciji;

9.  naglašava da bi mjere za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, da bi bile učinkovitije, trebale biti popraćene mjerama čiji je cilj promicanje osnaživanja i ekonomske neovisnosti žena žrtava nasilja;

10.  traži od Komisije i država članica da osiguraju odgovarajuće rodno osjetljivo osposobljavanje, postupke i smjernice u kojima su prava žrtve u središtu za sve stručnjake koji se bave žrtvama svih činova rodno uvjetovanog nasilja kako bi se izbjegla diskriminacija, traumatizacija ili ponovna viktimizacija tijekom sudskih, medicinskih i policijskih postupaka; poziva na ta poboljšanja kako bi se povećala stopa prijavljivanja takvih kaznenih djela;

11.  podsjeća na svoje stajalište da podupire izdvajanje 193,6 milijuna EUR posebno za mjere kojima se sprečavaju i suzbijaju svi oblici rodno uvjetovanog nasilja i promiče potpuna provedba Istanbulske konvencije u programu Prava i vrijednosti te naglašava važnost dodjele dostatnih sredstava i na razini država članica;

12.  ponavlja svoj poziv Komisiji da nakon procjene učinka revidira Okvirnu odluku EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima koja je trenutačno na snazi kako bi se uključilo poticanje na mržnju na temelju roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

13.  poziva države članice da osiguraju potpunu provedbu i izvršavanje relevantnog zakonodavstva koje je već na snazi;

14.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju dostupnost i usporedivost kvalitetnih razvrstanih podataka o rodno uvjetovanom nasilju u sklopu suradnje s Eurostatom, EIGE-om i Agencijom za temeljna prava u skladu s obvezama iz Konvencije u pogledu prikupljanja podataka i istraživanja; ponovno poziva Komisiju da uspostavi Europski opservatorij za praćenje rodno uvjetovanog nasilja s točnim i usporedivim podacima (po uzoru na Opservatorij za nasilje nad ženama EIGE-a);

15.  naglašava važnost uspostave formalnih postupaka za prijavljivanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu te namjenskog osposobljavanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti jer je to način za provedbu načela dostojanstva na radnom mjestu i primjenu pristupa nulte tolerancije kao norme; smatra da bi u tom pogledu europske institucije trebale biti primjer;

16.  poziva predsjednika Europskog parlamenta, Predsjedništvo i upravu Parlamenta da nastave raditi na tome da Europski parlament bude radni prostor bez uznemiravanja i seksizma te da u skladu sa zahtjevima iz Rezolucije o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u iz 2017. provedu sljedeće mjere: 1. da naruče vanjsku reviziju dvaju postojećih odbora za borbu protiv uznemiravanja u Europskom parlamentu i da javno podijele rezultate tih revizija; 2. da promjene sastav tijela za borbu protiv uznemiravanja tako da u njima budu vanjski pravni, medicinski i terapeutski stručnjaci s punim pravom glasa i 3. da za sve zastupnike u EP-u i sve kategorije članova osoblja provedu obvezno osposobljavanje o poštovanju i dostojanstvu na radnom mjestu;

17.  pozdravlja snažan angažman izabranog predsjednika da učini još više za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, pružanje bolje potpore žrtvama, za to da pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji bude prioritet Komisije i za korištenje mogućnosti iz Ugovora kako bi se nasilje nad ženama dodalo u katalog kaznenih djela EU-a;

18.  traži od Komisije da borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja uvrsti kao prioritet u sljedeću europsku strategiju za rodnu ravnopravnost uključivanjem odgovarajuće politike te zakonodavnih i nezakonodavnih mjera;

19.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni akt o sprečavanju i suzbijanju svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje nad ženama i djevojčicama; u tom se kontekstu obvezuje da će istražiti sve moguće mjere, među ostalim o kibernasilju, koristeći se pravom na zakonodavnu inicijativu iz članka 225. UFEU-a;

20.  poziva Komisiju i Vijeće da aktiviraju prijelaznu klauzulu iz članka 83. stavka 1. UFEU-a kako bi se u katalog kaznenih djela EU-a uvrstilo nasilje nad ženama i djevojčicama te ostali oblici rodno uvjetovanog nasilja;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL L 131, 20.5.2017., str. 11. (2) SL L 131, 20.5.2017., str. 13. (3) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (4) SL L 338, 21.12.2011., str. 2. (5) SL L 181, 29.6.2013., str. 4. (6) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (7) SL L 335, 17.12.2011., str. 1. (8) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (9) SL L 373, 21.12.2004., str. 37. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0357. (11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0331. (12) SL C 346, 27.9.2018., str. 192. (13) SL C 337, 20.9.2018., str. 167. (14) SL C 407, 4.11.2016., str. 2. (15) SL L 328, 6.12.2008., str. 55. (16) https://www.oas.org/es/mesecvi/docs/DeclaracionFemicidio-EN.pdf (17) https://www.un.org/en/events/endviolenceday/

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o nedavnim postupcima Ruske Federacije protiv litavskih sudaca, državnih tužitelja i istražitelja uključenih u istragu o tragičnim događajima 13. siječnja 1991. u Vilniusu (2019/2938(RSP))

P9_TA(2019)0081 RC-B9-0182/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Ruskoj Federaciji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija o ljudskim pravima),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Temeljna načela UN-a o neovisnosti pravosuđa,

–  uzimajući u obzir najnoviju razmjenu mišljenja održanu u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove 12. studenoga 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je pripajanje Republike Litve, uz druge zemlje, od strane komunističkog SSSR-a bilo izravna posljedica Pakta Ribbentrop-Molotov;

B.  budući da se Ruska Federacija, na temelju obveza iz Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima te kao punopravna članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih sloboda i ljudskih prava;

C.  budući da su oružane snage SSSR-a između 11. i 13. siječnja 1991. izvršile čin agresije na neovisnu državu Litvu i narod koji je na miran način pokušavao obraniti televizijski toranj u Vilniusu, pri čemu je poginulo 14 i ozlijeđeno gotovo 800 osoba; budući da su takva supresivna djelovanja sovjetskih oružanih snaga trajala sve do pokušaja državnog udara u kolovozu 1991. u Moskvi;

D.  budući da je krvoproliće osuđeno u cijelom svijetu, uključujući i od strane predsjednika Vrhovnog vijeća Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike tijekom masovnog prosvjeda u Moskvi nekoliko dana kasnije;

E.  budući da je Ruska Federacija Ugovorom između Republike Litve i Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike o osnovi za odnose između država od 29. srpnja 1991. priznala ponovnu uspostavu neovisne Republike Litve 11. ožujka 1990.;

F.  budući da je Ruska Federacija preuzela prava i obveze bivšeg Sovjetskog Saveza i da je njegova država sljednica;

G.  budući da je Regionalni sud u Vilniusu 27. ožujka 2019. donio presudu u predmetu povezanom s događajima od 13. siječnja kojom su bivši ministar obrane Sovjetskog Saveza Dmitrij Jazov, bivši zapovjednik garnizona Sovjetske armije u Vilniusu Vladimir Ushopčik, bivši zapovjednik specijalnih snaga KGB-a Mihail Golovatov i još 64 ruska, bjeloruska i ukrajinska državljana proglašeni krivima za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti zbog njihova sudjelovanja u činu agresije na državu Litvu;

H.  budući da su se postupci protiv svih počinitelja tog napada, osim postupaka protiv bivših časnika Sovjetske armije Jurija Mela i Genadija Ivanova, vodili u odsutnosti optuženika, i da su izrečene kazne zatvora u trajanju do 14 godina; budući da se te presude, donesene u proljeće 2019., odnose na tragične događaje koji su uslijedili nakon litavskog proglašenja neovisnosti 11. ožujka 1990. i pokušaja Sovjetskog Saveza da prisili Litvu da opozove svoje proglašenje neovisnosti, a započeli su s gospodarskom blokadom u prvoj polovici 1990. i kulminirali brutalnim pokušajem svrgavanja litavske vlade u siječnju 1991.;

I.  budući da su vlasti Republike Litve u provedbi istrage prije suđenja u predmetu povezanom s događajima od 13. siječnja aktivno zatražile od nadležnih tijela Ruske Federacije pravnu pomoć u tim kaznenim postupcima, no da Ruska Federacija nije surađivala;

J.  budući da se smatra da Ruska Federacija aktivno štiti glavne odgovorne zapovjednike i počinitelje činova oružane agresije nad nedužnim i nenaoružanim civilima, među kojima je i Mihail Golovatov, koji je bio glavni vojni časnik tijekom događaja u siječnju 1991., i da im pruža utočište te poduzima sve mjere kako bi im pomogla da izbjegnu odgovornost;

K.  budući da je prvotna ruska reakcija na sudsku odluku bila negativna i da je donji dom ruskog parlamenta tvrdio da je suđenje „politički motivirano” i da se radi o „pokušaju prekrajanja povijesti” te da je rusko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo da taj slučaj „neće ostati bez odgovora”;

L.  budući da je Istražni odbor Ruske Federacije između srpnja 2018. i travnja 2019. pokrenuo kaznene postupke protiv državnih tužitelja, istražitelja i sudaca Republike Litve uključenih u istragu i sudski postupak u predmetu povezanom s događajima od 13. siječnja, na temelju članaka 299. i 305. Kaznenog zakona Ruske Federacije, kojima je predviđena kaznena odgovornost za „pripisivanje kaznene odgovornosti osobama za koje se zna da su nevine” te za „suce koji svjesno izriču nepravedne presude, odluke ili druge sudske akte”;

M.  budući da taj politički motivirani kazneni progon koji je pokrenula Ruska Federacija može dovesti do zlouporabe Interpolova sustava i drugih bilateralnih i multilateralnih sporazuma o suradnji kako bi se ograničila prava državnih tužitelja i sudaca u predmetu povezanom s događajima od 13. siječnja tijekom pretresa, ispitivanja i uhićenja; budući da bi Ruska Federacija mogla pokušati zatražiti međunarodni uhidbeni nalog za litavske dužnosnike koji su bili uključeni u taj postupak;

N.  budući da se u medijima pod državnim nadzorom Ruske Federacije kao i od strane njezinih službenih predstavnika provodi propagandna kampanja i kampanja dezinformiranja koja ima za cilj širenje teorija zavjere u vezi s predmetom povezanim s događajima od 13. siječnja i dio je hibridnih prijetnji protiv EU-a i demokratskih sustava;

O.  budući da je vladavina prava, uključujući neovisnost pravosuđa, jedna od zajedničkih vrijednosti na kojima se temelji Unija; budući da je Komisija, zajedno s Parlamentom i Vijećem, u skladu s Ugovorima odgovorna za jamčenje poštovanja vladavine prava kao temeljne vrijednosti Unije te za jamčenje poštovanja prava, vrijednosti i načela Unije;

P.  budući da su suci jedne od država članica Unije ujedno i suci Europske unije u cjelini;

Q.  budući da je neovisnost pravosuđa temelj vladavine prava i da je ključna za funkcioniranje demokracije i poštovanje ljudskih prava; budući da je neovisnost pravosuđa zajamčena člankom 47. Povelje o temeljnim pravima i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

R.  budući da je u UN-ovim Temeljnim načelima o neovisnosti pravosuđa navedeno da sve vladine i druge institucije moraju poštovati i pridržavati se neovisnosti pravosuđa; budući da je u njima također utvrđeno da se ne smije neprimjereno ili neopravdano zadirati u sudski postupak(2);

S.  budući da su u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima ugrađena osobito načela jednakosti pred zakonom, pretpostavke nedužnosti i pravo na pošteno i javno saslušanje pred nadležnim, neovisnim i nepristranim sudom osnovanim u skladu sa zakonom;

T.  budući da se u članku 1. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima, koju je Ruska Federacija ratificirala, navodi da se ugovorne stranke obvezuju „da će, u skladu s odredbama ove Konvencije, u najvećoj mjeri jedna drugoj pružati uzajamnu sudsku pomoć glede kaznenih djela kažnjavanje kojih je, u trenutku upućivanja zamolbe za pomoći, u nadležnosti sudskih tijela stranke koja upućuje zamolbu”;

U.  budući da Ruska Federacija sve više krši međunarodno pravo i obveze te zauzima stajališta koja su protivna dobrosusjedskim odnosima, čime ugrožava bilo kakve izglede za buduću suradnju;

1.  izražava svoju solidarnost i sućut obiteljima svih žrtava događaja od 13. siječnja;

2.  napominje da se mjerama koje su vlasti Ruske Federacije poduzele prema litavskim sucima i državnim tužiteljima krše temeljne pravne vrijednosti, osobito neovisnost pravosuđa, kao i načelo da se ljudska prava i slobode mogu zakonski ograničiti samo u svrhe za koje su takva ograničenja nametnuta međunarodnim pravom;

3.  podsjeća da je kazneni progon državnih tužitelja i sudaca zbog njihovih profesionalnih aktivnosti oblik neprihvatljivog vanjskog utjecaja koji narušava načelo nadređenosti prava;

4.  naglašava da se postupci protiv državnih tužitelja i sudaca u takvim kaznenim predmetima ne mogu smatrati zakonitima;

5.  oštro osuđuje takva kršenja temeljnih načela i normi međunarodnog prava od strane ruskih vlasti te se protivi takvim politički motiviranim slučajevima kaznenog progona;

6.  izražava svoju solidarnost s litavskim državnim tužiteljima, istražiteljima i sucima koje je Ruska Federacija optužila u tom predmetu kao i s naporima litavske vlade da skrene pozornost na taj slučaj i ograniči štetu i opasnost s kojima se suočavaju osobe koje su ruske vlasti nezakonito optužile;

7.  naglašava da se univerzalno priznatim jamstvima neovisnosti sudaca i državnih tužitelja zabranjuje bilo kakvo uplitanje u sudovanje i vršenje i najmanjeg utjecaja na presudu, kao i kazneni progon suca na temelju donesene odluke ili uplitanje u rad ureda državnih tužitelja u istražnim predmetima;

8.  poziva javna tijela Ruske Federacije da obustave kazneni postupak pokrenut protiv litavskih državnih tužitelja, istražitelja i sudaca u predmetu povezanom s događajima od 13. siječnja;

9.  poziva vlasti Ruske Federacije da pri provedbi Ugovora između Republike Litve i Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike o osnovi za odnose između država od 29. srpnja 1991. ispitaju odgovornost osoba koje su predvodile ili sudjelovale u činu agresije na državu Litvu od 11. do 13. siječnja 1991. te da pomognu tijelima kaznenog progona Republike Litve u traženju pravde u predmetu povezanom s događajima od 13. siječnja;

10.  poziva vlasti Ruske Federacije i Bjelarusa da udovolje zahtjevu Republike Litve za uzajamnu pravnu pomoć u predmetu povezanom s događajima od 13. siječnja;

11.  poziva ruske vlasti da okončaju neodgovorne izjave kojima dužnosnici Ruske Federacije dezinformiraju javnost i vrše propagandu u vezi s predmetom povezanim s događajima od 13. siječnja;

12.  poziva države članice da, u slučaju da zaprime zahtjev Ruske Federacije za uzajamnu pravnu pomoć u vezi s kaznenim progonom u Ruskoj Federaciji litavskih državnih tužitelja i sudaca uključenih u predmet povezan s događajima od 13. siječnja, postupe s tim zahtjevom kao s politički motiviranim zahtjevom, da tijesno surađuju s litavskim vlastima te da u tom slučaju uskrate pravnu pomoć Ruskoj Federaciji;

13.  poziva Povjerenstvo za kontrolu Interpolovih spisa, koje je zaduženo za sprečavanje zlonamjernih uhidbenih naloga političke naravi, da bude pripravno u slučaju eventualnih međunarodnih uhidbenih naloga izdanih za optužene litavske dužnosnike; poziva sve države članice i druge potpisnice Ustava Interpola da zanemare sve međunarodne uhidbene naloge za optužene litavske dužnosnike; poziva Interpol da zanemari sve ruske zahtjeve za uhidbene naloge koji se odnose na predmet povezan s događajima od 13. siječnja;

14.  poziva sve države članice da se suzdrže od prijenosa osobnih podataka Rusiji koji bi se mogli koristiti u kaznenim postupcima protiv litavskih sudaca, državnih tužitelja i istražitelja;

15.  poziva države članice na potpunu suradnju na europskoj razini u pogledu njihove politike prema Rusiji jer su veća dosljednost i bolja koordinacija ključne za učinkovitiju politiku EU-a, kao i na ulaganje većih napora u izgradnju otpornosti i nalaženje praktičnih rješenja za podupiranje i jačanje demokratskih procesa i neovisnog pravosuđa;

16.  poziva predsjednike Vijeća i Komisije, potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu i države članice da nastave pomno pratiti takve slučajeve, da razgovaraju o tim pitanjima u različitim formatima i tijekom različitih sastanaka s Ruskom Federacijom te da izvješćuju Parlament o razmjenama mišljenja s ruskim vlastima, kojima trebaju jasno staviti do znanja da je Europska unija u ovom slučaju, kao i u drugim povezanim slučajevima, jedinstvena i solidarna; poziva države članice da u komunikaciji s ruskim vlastima raspravljaju o ovom pitanju;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjednicima, vladama i parlamentima Ruske Federacije i Bjelarusa.

(1) https://www.europarl.europa.eu/ep-live/hr/committees/video?event=20191112-0900-COMMITTEE-LIBE (2) https://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/IndependenceJudiciary.aspx

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o mjerama za ublažavanje posljedica za europsku poljoprivredu proizašlih iz presude WTO-a u sporu oko Airbusa (2019/2895(RSP))

P9_TA(2019)0082 RC-B9-0197/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odluku koju je 2. listopada 2019. donio arbitražni sudac WTO-a u sporu oko subvencija za Airbus (DS316), a kojom se odobravaju protumjere SAD-a za izvoz EU-a u vrijednosti od 7,5 milijardi USD (6,8 milijardi EUR),

–  uzimajući u obzir službenu odluku Tijela za rješavanje sporova WTO-a od 14. listopada 2019. o odobravanju tih protumjera,

–  uzimajući u obzir odluku SAD-a da od 18. listopada 2019. uvede nove carinske stope od 25 % ad valorem za određene poljoprivredne proizvode i za određene nepoljoprivredne proizvode i 10 % ad valorem za nepoljoprivredne proizvode,

–  uzimajući u obzir relevantne članke Uredbe (EU) br. 1144/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008(1) (dalje u tekstu „Uredba o promociji poljoprivrednih proizvoda”) i Provedbenu odluku Komisije od 18. studenoga 2019. o donošenju programa rada za 2020. u vezi s mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama,

–  uzimajući u obzir relevantne članke Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda(2) (Uredba o jedinstvenom ZOT-u),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je SAD glavno odredište za izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU-28, koji je 2018. iznosio 22,3 milijarde EUR (16 % ukupnog izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda), i stoga predstavlja nezamjenjivo tržište i u smislu vrijednosti i u smislu obujma;

B.  budući da će novim carinama podlijegati izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU-a u iznosu od 4,3 milijarde EUR (60 % ukupne vrijednosti protumjera), te da će one dosegnuti 1,1 milijardu EUR;

C.  budući da su Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Španjolska, Italija, Njemačka i Irska države koje je najviše pogodila odluka SAD-a, pri čemu će ta odluka imati negativne posljedice i za poljoprivredno-prehrambene sektore ostalih država članica EU-a;

D.  budući da su glavni poljoprivredni proizvodi na koje će se odnositi sankcije SAD-a karakteristični proizvodi EU-a s vrlo visokom dodanom vrijednošću koji su često zaštićeni u okviru programa kvalitete EU-a (vina i jaka alkoholna pića poput nemiješanog čistog („single malt”) viskija, maslinovo ulje te mliječni proizvodi poput maslaca i sira);

E.  budući da se tim sankcijama, iako u manjoj mjeri, cilja i na druge poljoprivredne proizvode poput stolnih maslina, svinjetine, kave, slatkih keksa, obrađenog voća, agruma, dagnji, likera i kašmira;

F.  budući da su poljoprivrednici i gospodarski subjekti u poljoprivredno-prehrambenom lancu nakon ruskog embarga još jednom žrtve nepoljoprivrednog trgovinskog sukoba izvan njihova utjecaja i budući da bi odluka SAD-a o primjeni spomenutih carina mogla biti na snazi na neodređeno vrijeme sve dok države članice ne prihvate odluku WTO-a o sporu oko Airbusa;

G.  budući da će protumjere SAD-a dovesti do ekonomske i pravne nesigurnosti za europske proizvođače u sektoru koji je već po svojoj prirodi nestabilan te će se tim protumjerama povećati nestabilnost na unutarnjem tržištu EU-a, koje se mora nositi s poremećajima uzrokovanima ruskim embargom i pripremiti za negativne gospodarske posljedice mogućeg povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a;

H.  budući da, u skladu s odredbama američkih zakona, SAD može uvesti tzv. kružno carinjenje proizvoda koje bi neizravno utjecalo na druge proizvode i pojačalo ekonomske posljedice protumjera te bi imalo nerazmjeran utjecaj na poljoprivredno-prehrambeni sektor;

I.  budući da je spor oko subvencija za Boeing još uvijek u tijeku pred WTO-om;

J.  budući da će u nekim sektorima, kao što su sektori stolnih maslina (na koji se od studenoga 2017. već primjenjuju američke carine) i maslinovog ulja, odluka SAD-a dodatno ugroziti ionako osjetljivu situaciju na unutarnjem tržištu, dok nekim drugim sektorima, poput sektora vina, viskija i mliječnih proizvoda prijeti opasnost od ozbiljnih poremećaja na tržištu općenito; budući da bi takva odluka ugrozila rast, ulaganja i otvaranje radnih mjesta te bi dovela do znatnog smanjenja konkurentnosti i tržišnog udjela, koji su se gradili godinama, pri čemu bi oporavak od tih posljedica bio vrlo težak;

K.  budući da će te carine dovesti do znatnog povećanja cijena za potrošače te ekonomskih gubitaka i gubitaka radnih mjesta za poduzeća s obje strane Atlantika, što u konačnici pogoduje proizvođačima izvan EU-a i SAD-a;

L.  budući da se, u skladu s postojećim pravilima EU-a, promotivne kampanje koje su već odobrene i usmjerene na američko tržište ne mogu ponovno osmisliti te je u slučaju primjene američkih carina moguće da neke provedene mjere za promicanje proizvoda vrlo visoke proizvodnje dožive neuspjeh;

M.  budući da je poljoprivreda EU-a, koja je po svojoj prirodi posebno osjetljiva, sve više integrirana u međunarodna tržišta, čime se naglašava važnost konstruktivnih trgovinskih odnosa i održavanja lanca opskrbe hranom s visokokvalitetnim proizvodima koji zadovoljavaju potrebe potrošača;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog kolateralne štete koja prijeti poljoprivredno-prehrambenom sektoru duž cijelog poljoprivredno-prehrambenog lanca EU-a kao posljedica odluke Sjedinjenih Država o nametanju protumjera Europskoj uniji zbog spora oko Airbusa; smatra neprihvatljivim da poljoprivredni sektor snosi velik dio troškova pravnog spora koji proizlazi iz potpuno nepovezanog sektora; izražava žaljenje zbog odluke o nametanju carina na toliko velik broj poljoprivrednih proizvoda;

2.  izražava duboko žaljenje zbog nesudjelovanja SAD-a u pokušajima EU-a da se pravovremeno pronađe sporazumno rješenje prije primjene carina; ističe svoju zabrinutost zbog činjenice da je SAD odbio surađivati s EU-om na pronalaženju pravodobnog rješenja za naše zrakoplovne industrije u kontekstu dugotrajnog spora oko Airbusa i Boeinga;

3.  podržava napore Komisije i potiče je da nastavi pokušavati pronaći sporazumna rješenja kako bi se smanjile trenutačne trgovinske napetosti između dviju strana;

4.  ističe da je potreban koordiniran i jedinstven odgovor EU-a, posebno s obzirom na to da su carine osmišljene tako da neravnomjerno utječu na različite države članice u pokušaju da se razjedini stajalište Unije;

5.  poziva Komisiju da pomno prati poljoprivredno-prehrambeno tržište EU-a radi pravodobnog utvrđivanja poremećaja uzrokovanih primjenom carina, kumulativnim učincima u kombinaciji s ostalim događajima na tržištu, uključujući posljedice aktualnog ruskog embarga, i domino efektom koji u lancu opskrbe hranom uzrokuju dislocirani proizvodi;

6.  poziva Komisiju da istraži učinak tih protumjera na zahvaćene sektore i na unutarnje tržište i da, kada je to potrebno, u skladu s pravilima WTO-a i u okviru proračuna, mobilizira hitnu potporu za sektore koji su najteže pogođeni tim carinama; u tom kontekstu izražava duboko žaljenje zbog nedostatka primjerenog financiranja za tu svrhu u proračunu za 2020.;

7.  poziva Komisiju da razmotri korištenje alata u okviru jedinstvene zajedničke organizacije tržišta (jedinstveni ZOT), kao što su programi privatnog skladištenja i povlačenje s tržišta, kao i svih novih ili drugih dostupnih instrumenata i relevantnih mjera za suočavanje s poremećajima na unutarnjem tržištu;

8.  pozdravlja najavu Komisije da će revidirati postojeće sekundarno zakonodavstvo obuhvaćeno jedinstvenim ZOT-om radi omogućavanja gospodarskim subjektima da produže trajanje promotivnih kampanja u SAD-u i da imaju veću fleksibilnost u vođenju aktualnih promotivnih kampanja u trećim zemljama kako bi ti subjekti mogli brzo reagirati i intenzivirati svoje aktivnosti u SAD-u te smanjiti utjecaj na potrošače ili kako bi se preusmjerili, kada je to potrebno, na alternativna tržišta tako što će reprogramirati aktivnosti koje su već odobrene za tržište SAD-a; poziva Komisiju da što prije uvede te izmjene i da donese dodatne mjere kako bi se osigurala veća fleksibilnost u vođenju promotivnih kampanja u okviru Uredbe o promociji poljoprivrednih proizvoda;

9.  ustraje u tome da su sankcije SAD-a iznimne i da ih gospodarski subjekti nisu mogli predvidjeti i kontrolirati; stoga traži od Komisije da pravila o kontroli i reviziji prilagodi na način da se subjekti ne kažnjavaju zbog neizbježnih prilagodbi promotivnih aktivnosti koje će morati poduzeti ili za neizvršenje planiranih promotivnih aktivnosti;

10.  poziva Komisiju da poduzme horizontalne informativne i promotivne mjere koje se mogu odvijati u obliku misija na visokoj razini, sudjelovanja na sajmovima i izložbama od međunarodne važnosti čiji je cilj unaprjeđenje ugleda i povećanje promidžbe dotičnih proizvoda u skladu s člancima 2. i 9. Uredbe o promociji poljoprivrednih proizvoda;

11.  napominje da bi zbog tog konkretnog tržišnog problema Komisija trebala razmisliti o korištenju odredbi utvrđenih člancima 15. i 19. Uredbe o promociji poljoprivrednih proizvoda u cilju pružanja potpore subjektima koji će morati uložiti veće napore za ulazak na tržište SAD-a i ublažavanja prepreka ulasku;

12.  traži od Komisije da, unutar dostupnih margina, odobri dodatne pozive, uz povećanje sredstava za promidžbu za 2019., s obzirom na to da je godišnji proračun već odobren, kako bi se spriječilo kašnjenje u brzom reagiranju na protumjere SAD-a;

13.  podupire jačanje horizontalne Uredbe o promociji poljoprivrednih proizvoda, oslanjajući se na stručno znanje nacionalnih ureda za promicanje trgovine, kako bi se gospodarskim subjektima pomoglo u proširenju i učvršćivanju njihova položaja na tržištima trećih zemalja te u pronalaženju novih tržišta za proizvode iz EU-a s obzirom na reformu zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i sljedeću reviziju Uredbe o promociji poljoprivrednih proizvoda;

14.  naglašava da je u tim okolnostima ključno izbjeći daljnje smanjenje proračuna ZPP-a i nastaviti s reformom krizne pričuve ZPP-a s obzirom na to da je sektor poljoprivrede sve više pod utjecajem nestabilnosti i politički motiviranih međunarodnih kriza koje iziskuju snažan i učinkovit proračunski odgovor;

15.  ističe da je potrebno diversificirati izvozna tržišta i osigurati pristup tržištu za poljoprivredno-prehrambene proizvode pogođene američkim carinama uklanjanjem trajnih tehničkih prepreka koje sprječavaju gospodarske subjekte da u potpunosti iskoriste mogućnosti izvoza u okviru drugih trgovinskih sporazuma;

16.  ponavlja svoju predanost slobodnoj trgovini i otvorenim tržištima s obzirom na to da su se zahvaljujući njima povećale gospodarske mogućnosti i mogućnosti zapošljavanja za brojna mala i srednja poduzeća u SAD-u i EU-u te naglašava važnost konstruktivnih trgovinskih odnosa koji su korisni i za EU i za SAD;

17.  naglašava svoju potporu očuvanju sustava trgovanja utemeljenog na pravilima i WTO-u kao instituciji, pri čemu prepoznaje potrebu za sveobuhvatnom reformom, posebno u pogledu Žalbenog tijela WTO-a;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 317, 4.11.2014., str. 56. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o krizi žalbenog tijela WTO-a (2019/2918(RSP))

P9_TA(2019)0083 B9-0181/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Marakeša od 15. travnja 1994. o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO),

–  uzimajući u obzir članak 17. Dogovora o pravilima i postupcima za rješavanje sporova, kojim se osniva stalno žalbeno tijelo u sklopu Tijela za rješavanje sporova WTO-a,

–  uzimajući u obzir Priopćenje Europske unije, Kine, Kanade, Indije, Norveške, Novog Zelanda, Švicarske, Australije, Republike Koreje, Islanda, Singapura, Meksika, Kostarike i Crne Gore Glavnom vijeću WTO-a od 11. prosinca 2018. (WT/GC/W/752/Rev. 2) i Priopćenje Europske unije, Kine, Indije i Crne Gore Glavnom vijeću WTO-a od 11. prosinca 2018. (WT/GC/W/753/Rev.1),

–  uzimajući u obzir privremeni mehanizam za arbitražu u slučaju žalbi između EU-a i Kanade od 25. srpnja 2019., u skladu s člankom 25. Dogovora o pravilima i postupcima za rješavanje sporova, kao i sličan sporazum s Norveškom, postignut 21. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir neslužbeni postupak o pitanjima koja se odnose na funkcioniranje žalbenog tijela pod pokroviteljstvom Glavnog vijeća te izvješća koja je novozelandski veleposlanik David Walker podnio Glavnom vijeću WTO-a 28. veljače 2019. (JOB/GC/215), 7. svibnja 2019. (JOB/GC/217), 23. srpnja 2019. (JOB/GC/220) i 15. listopada 2019. (JOB/GC/222), kao i nacrt odluke Glavnog vijeća o funkcioniranju žalbenog tijela, koji je veleposlanik Walker predstavio Glavnom vijeću 15. listopada 2019., u obliku u kojem je priložen njegovu izvješću od tog datuma,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 26. studenoga 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za međunarodnu trgovinu,

A.  budući da je WTO osnovan kako bi se ojačao multilateralizam, promicao uključiv svjetski gospodarski poredak i poticao otvoren i nediskriminirajući multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima;

B.  budući da sustav WTO-a za rješavanje sporova svojim obvezujućim karakterom, dvjema razinama donošenja odluka te neovisnošću i nepristranošću arbitara uspješno pridonosi poštovanju pravila WTO-a te sigurnosti i predvidljivosti multilateralnog trgovinskog sustava, čime se izbjegava primjena jednostranih mjera;

C.  budući da žalbeno tijelo WTO-a ima temeljnu ulogu u sustavu WTO-a za rješavanje sporova;

D.  budući da Sjedinjene Države od 2017. blokiraju zamjenu članova sedmeročlanog žalbenog tijela te su odbile brojne prijedloge za pokretanje postupka odabira kojim bi se popunila preostala slobodna mjesta;

E.  budući da će mandati dvaju od triju preostalih članova žalbenog tijela isteći 10. prosinca 2019. i da žalbeno tijelo od tog trenutka više neće moći razmatrati nove žalbe jer su za to potrebna tri člana;

1.  duboko je zabrinut da će, ako se ne pronađe rješenje, žalbeno tijelo prestati biti operativno nakon 10. prosinca 2019., što bi moglo imati vrlo ozbiljne posljedice za multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima;

2.  žali zbog činjenice da tekuće rasprave između članica WTO-a još nisu polučile pozitivne rezultate;

3.  u potpunosti podupire neslužbeni postupak u kojem posreduje veleposlanik Walker i smatra da su njegovi prijedlozi vrlo dobra osnova za pronalaženje zadovoljavajućeg rješenja kojim bi se odgovorilo na pitanja od zajedničkog interesa u vezi s funkcioniranjem žalbenog tijela i njegovom nužnom reformom; poziva sve članice WTO-a da se konstruktivno uključe u te rasprave kako bi se slobodna mjesta mogla što prije popuniti te da se pobrinu za to da WTO raspolaže financijskim i ljudskim resursima u skladu sa svojim potrebama;

4.  poziva Komisiju da nastavi surađivati sa svim članicama WTO-a, uključujući Sjedinjene Države, kako bi se hitno deblokirao postupak imenovanja, pa i nakon 10. prosinca 2019. ako to bude potrebno;

5.  podržava nedavne inicijative EU-a za sklapanje privremenih sporazuma s našim glavnim trgovinskim partnerima kojima bi se očuvalo pravo Europske unije na rješavanje trgovinskih sporova u WTO-u na temelju obvezujućih dviju razina, neovisnog i nepristranog suđenja, podsjećajući pritom da je stalno žalbeno tijelo i dalje glavni cilj strategije EU-a;

6.  podsjeća na važnost međuparlamentarnog dijaloga kao načina da se doprinese tekućim raspravama i postigne pozitivan rezultat;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima članica WTO-a te glavnom direktoru WTO-a.

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. studenoga 2019. o pregovorima koji su u tijeku o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (2019/2832(RSP))

P9_TA(2019)0084 B9-0175/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”)(1) te njegove izmjene iz 2005. i 2010.(2),

–  uzimajući u obzir preporuku Europske komisije od 12. prosinca 2017. za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu o partnerstvu između Europske unije i članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država(3),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.(4) i od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država(5),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Vijeću i Komisiji o pregovorima koji su u tijeku o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (O-000035/2019 – B9-0057/2019 i O-000036/2019 – B9 0058/2019),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

A.  budući da su pregovori o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) još u tijeku i da se očekuje da će trajati dulje nego što je prvotno bilo predviđeno;

B.  budući da se snaga i pravna stečevina Sporazuma iz Cotonoua temelje na nizu jedinstvenih karakteristika koje treba održavati i poticati;

C.   budući da su odnosi između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država vrlo bitni, osobito sada, kada se multilateralni sustav nalazi pod pritiskom i dovodi u pitanje; budući da je Sporazum iz Cotonoua ključan element našeg multilateralnog sustava, s obzirom na broj država potpisnica kao i na sadržaj i strukturu partnerstva; budući da bi tom partnerstvu trebalo pridati veću važnost i osigurati veću vidljivost u okviru Ujedinjenih naroda i drugih globalnih foruma; budući da je međunarodna zajednica 2015. godine preuzela bitne globalne obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, Pariškog sporazuma i Akcijskog plana iz Addis Abebe te budući da će suradnja AKP-a i EU-a biti ključna za postizanje tih globalnih ciljeva;

D.   budući da bi jačanje parlamentarne dimenzije između EU-a i AKP-a, osiguravanjem veće učinkovitosti i reprezentativnosti, trebalo biti ključni element njihova novog partnerstva;

E.  budući da su učestale i raznolike sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a tijekom godina omogućile dosljedan dijalog i na taj način učinkovito doprinijele poboljšanju parlamentarne diplomacije; budući da bi aktualna međunarodna klima trebala potaknuti države AKP-a i EU-a da nastave s tim parlamentarnim dijalogom i povećaju njegovu učinkovitost;

1.  pozdravlja dosadašnji napredak u pregovorima o temeljnim strateškim prioritetima i radu na regionalnim protokolima;

2.  prima na znanje da će trebati više vremena za pregovore o preostalim dijelovima sporazuma te da pregovori nisu završili krajem listopada 2019., kako se prvotno predviđalo;

3.  s obzirom na prestanak važenja Sporazuma iz Cotonoua u veljači 2020. pozdravlja odluku koju je donijelo Vijeće ministara AKP-a i EU-a o delegaciji ovlasti za donošenje privremenih mjera Odboru veleposlanika AKP-a i EU-a dok na snagu ne stupi novi sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a;

4.  odlučno ponovno potvrđuje stajalište izraženo u svojim dvjema rezolucijama o razdoblju nakon Sporazuma iz Cotonoua donesenima u listopadu 2016. odnosno lipnju 2018. te vjeruje da se neki od njegovih ključnih elemenata moraju izričito ponoviti kako bi se mogli u potpunosti uzeti u obzir tijekom preostalog razdoblja pregovora;

5.  ponovno ističe važnost jačanja parlamentarne dimenzije u budućem sporazumu, za što je potrebno zajamčiti demokratsku odgovornost na svim razinama; naglašava da bi institucionalni okvir trebao uključivati Zajedničku parlamentarnu skupštinu AKP-a i EU-a; smatra da je taj zahtjev neupitan u smislu davanja pristanka Europskog parlamenta za budući sporazum;

6.  podsjeća na to da Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a ima važnu ulogu u jamčenju demokratskog nadzora nad budućim sporazumom i ponovno poziva na jačanje njezine savjetodavne i nadzorne uloge; uvjeren je da su za snažno partnerstvo potrebni redoviti sastanci na razini AKP-a i EU-a;

7.  smatra da Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a ima ključnu ulogu u postizanju ciljeva održivog razvoja i utvrđivanju usklađenosti politika u svrhu razvoja; uvjeren je da Zajednička parlamentarna skupština promiče razmjene kada je riječ o globalnim izazovima, kao što su ljudska prava, demokracija, dobro upravljanje, jednakost spolova, mir i sigurnost kao i klima, okoliš i bioraznolikost;

8.  ponavlja svoju predanost multilateralizmu i poziva na koordinaciju, posebno u okviru Zajedničke parlamentarne skupštine, kako bi na međunarodnim forumima stajališta AKP-a i EU-a bila usklađena; naglašava da je u pripremi multilateralnih pregovora potrebno i dalje surađivati s drugim međunarodnim partnerima kao i s civilnim društvom,

9.  smatra da bi se Zajednička parlamentarna skupština trebala sastojati od jednakog broja predstavnika EU-a i AKP-a te da bi se trebala sastajati dva puta godišnje na plenarnoj sjednici, naizmjence u Europskoj uniji i državi AKP-a;

10.  naglašava da se parlamentarni odbori za regionalno partnerstvo moraju sastajati jednom godišnje u svakoj regiji i da ne trebaju ovisiti o sastancima Vijeća ministara regionalnog partnerstva; nadalje, ističe da se regionalizacija partnerstva između EU-a i zemalja AKP-a u okviru novog sporazuma, koji je zamišljen kao poticaj za dublju regionalnu integraciju među zemljama AKP-a, ne bi trebao provoditi na štetu glavnih zajedničkih ciljeva sporazuma;

11.  ponavlja da se neke jedinstvene značajke Sporazuma iz Cotonoua, točnije – poštovanje ljudskih prava, demokracija, temeljne slobode, dobro upravljanje i vladavina prava – trebaju održavati i jačati;

12.  naglašava da bi novi sporazum trebao dodatno ojačati koncept ravnopravnog partnerstva, uzimajući u obzir posebnosti svake zemlje i suradnju između zemalja AKP-a i EU-a kao ujedinjenih partnera koji se uzajamno podupiru unutar multilateralnog sustava; ističe da bi zahvaljujući novom sporazumu trebalo biti moguće nadići puki odnos donator – primatelj;

13.  ponavlja važnost političkog dijaloga i u obrani naših zajedničkih vrijednosti i kao sastavni dio partnerstva te poziva na sustavnu, učinkovitiju i proaktivniju upotrebu političkog dijaloga u svrhu sprečavanja političke krize;

14.  izražava žaljenje zbog smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva u nekim zemljama i ponavlja da bi se budućim sporazumom trebala predvidjeti veća uloga civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, skupine koje štite ljudska prava i skupine u lokalnim zajednicama, dijaspore, crkve te vjerske udruge i zajednice, a naročito predstavnike mladih i žena, radi zaštite interesa osoba s invaliditetom, kao i društvenih pokreta i sindikata, autohtonih naroda i zaklada te zastupljenosti ranjivih i marginaliziranih skupina koje se diskriminira, što bi to trebalo postići u političkom dijalogu i na svim razinama;

15.  poziva na to da se iskorjenjivanje siromaštva i promicanje održivog razvoja utvrde kao najvažniji ciljevi suradnje između AKP-a i EU-a, u skladu s načelom da se nikoga ne zapostavlja, ponavlja da borba protiv isključenosti, diskriminacije i nejednakosti mora biti u središtu ovog sporazuma;

16.  podsjeća na to da bi sastavnica budućeg sporazuma koja se odnosi na ljudska prava trebala sadržavati izričitu formulaciju o borbi protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi, uključujući spolnu orijentaciju ili rodni identitet, te diskriminaciju usmjerenu protiv djece, migranata, starijih osoba ili osoba s invaliditetom;

17.  naglašava važnost rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena kao pokretača razvoja te poziva zemlje EU-a i AKP-a da rodnu ravnopravnost kao međusektorsko pitanje uključe u sporazum; ističe važnost pune predanosti strana pitanju spolnog i reproduktivnog zdravlja te punoj provedbi Akcijskog programa Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju;

18.  očekuje od EU-a da posvetiti dužnu pozornost politikama i izazovima s kojima se suočavaju partnerske zemlje pri dodjeli financijske pomoći, posebno uzimajući u obzir činjenicu da do većine migracijskih kretanja dolazi upravo između samih zemalja AKP-a; ponavlja da se budućim sporazumom mora ponuditi pomoć zajednicama domaćinima koje su pogođene velikim prilivom raseljenog stanovništva te odgovoriti na temeljne uzroke prisilnog raseljavanja na sveobuhvatan način koji se temelji na pravima;

19.  pozdravlja činjenicu da se ostvarenje ciljeva održivog razvoja smatra ključnim ciljem budućeg sporazuma i ponavlja svoj zahtjev za stvaranjem snažnih mehanizama praćenja kako bi se zajamčilo da se provedbom sporazuma učinkovito doprinosi ciljevima održivog razvoja te ih se istovremeno potiče; naglašava potrebu da se međusektorska pitanja poput održivosti okoliša, ciljeva u području klimatskih promjena, rodnih pitanja i socijalne pravde uključe u sve buduće politike, planove i intervencije u okviru sporazuma;

20.  ponavlja da je ključni cilj sporazumâ o gospodarskom partnerstvu promicanje dugoročnog razvoja i regionalne integracije; naglašava da bi se trgovinskim sporazumima trebao promicati održivi razvoj i ljudska prava te ustraje u tome da bi oni trebali biti sastavni dio budućeg sporazuma;

21.  poziva na sustavno uključivanje provedivih odredbi o održivom razvoju i ljudskim pravima u sve sporazume o kojima se trenutno pregovara i buduće sporazume o gospodarskom partnerstvu kao i na detaljnu analizu učinka sporazuma o gospodarskom partnerstvu na lokalna gospodarstva i međuregionalnu trgovinu kako bi se odgovorilo na pitanja u pogledu njihove provedbe kada je riječ o regionalnoj integraciji i industrijalizaciji;

22.  izražava uvjerenje da provedba Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja zahtijeva znatno sudjelovanje lokalnih vlasti i nedržavnih aktera kako bi se ojačala demokratska odgovornost; smatra da je mehanizam AKP-a i EU-a za stručnu provjeru, praćenje i odgovornost, koji uključuje predstavnike nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, civilnog društva i znanstvenih zajednica i čija je zadaća izrada godišnjih zaključaka i preporuka za daljnje postupanje, vrijedan alat u smislu postizanja tog cilja;

23.  podsjeća na to da je privatni sektor ključan partner za postizanje održivog razvoja, promicanje gospodarskog rasta i smanjenje siromaštva; poziva na donošenje jasnih odredbi u budućem sporazumu o ulozi i odgovornostima poduzeća koja sudjeluju u razvojnim partnerstvima te promiču načela korporativne društvene odgovornosti Globalnog sporazuma UN-a, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije;

24.  podsjeća pregovaračke strane da u novi sporazum uključe ambiciozne odredbe za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova i utaje poreza te da osiguraju financijsku i tehničku pomoć zemljama u razvoju kako bi mogle ići ukorak s novim globalnim standardima za borbu protiv utaje poreza, uključujući automatsku razmjenu informacija, podatke o stvarnom vlasništvu poduzeća i javno izvješćivanje multinacionalnih kompanija po zemljama kako bi se zaustavilo smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, na temelju modela koje su izradili G20 i OECD;

25.  ponavlja da uvjetovanost između dodjele potpore i suradnje s EU-om u pitanjima migracija nije u skladu s dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti;

26.  podsjeća na to da u skladu s člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Europski parlament mora odmah i u potpunosti izvještavati o svim fazama pregovora i ponovno ističe da je potrebno dogovoriti poboljšane aranžmane za suradnju i razmjenu informacija tijekom cijelog ciklusa međunarodnih sporazuma;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vijeću ministara AKP-a, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji Afričke unije i Panafričkom parlamentu te Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3. (2) SL L 287, 4.11.2010., str. 3. (3) COM(2017)0763. (4) SL C 215, 19.6.2018., str. 2. (5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0267.