Choisissez la langue de votre document :
- bg - български
- es - español
- cs - čeština
- da - dansk
- de - Deutsch
- et - eesti keel
- el - ελληνικά
- en - English
- fr - français
- ga - Gaeilge
- hr - hrvatski (Odabrano)
- it - italiano
- lv - latviešu valoda
- lt - lietuvių kalba
- hu - magyar
- mt - Malti
- nl - Nederlands
- pl - polski
- pt - português
- ro - română
- sk - slovenčina
- sl - slovenščina
- fi - suomi
- sv - svenska
|
 Provjera valjanosti mandata |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Europski parlament, – uzimajući u obzir članak 10. stavak 1. te članak 14. stavke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji, – uzimajući u obzir Akt od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima, koji je priložen Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976.(1), kako je izmijenjen i dopunjen Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom od 25. lipnja 2002. i 23. rujna 2002.(2), – uzimajući u obzir svoju Odluku 2005/684/EZ, Euratom od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta članova Europskog parlamenta(3), posebno njezin članak 2. stavak 1. i članak 3. stavak 1., – uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 93/109/EZ od 6. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani(4), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2013/1/EU od 20. prosinca 2012.(5), – uzimajući u obzir Odluku Europskog vijeća 2013/312/EU od 28. lipnja 2013. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta(6) i Odluku Europskog vijeća (EU) 2018/937 od 28. lipnja 2018. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta(7), – uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 7. srpnja 2005., 30. travnja 2009. i od 19. prosinca 2019.(8), – uzimajući u obzir službena priopćenja nadležnih tijela država članica o rezultatima izbora za Europski parlament, – uzimajući u obzir odluku španjolskog središnjeg izbornog povjerenstva (Junta Electoral Central) od 13. lipnja 2019. u kojoj su proglašeni kandidati izabrani u Europski parlament na izborima održanima 26. svibnja 2019. i koja je 14. lipnja 2019. objavljena u službenom listu Boletín Oficial del Estado(9); – uzimajući u obzir članke 3., 4. i 11. Poslovnika te Prilog I. Poslovniku, – uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0015/2020), A. budući da u skladu s člankom 12. Akta od 20. rujna 1976. Europski parlament provjerava valjanost mandata zastupnika u Europskom parlamentu i u tu svrhu prima na znanje rezultate koje su službeno objavile države članice i odlučuje o svakom sporu koji bi mogao proizaći iz odredaba Akta iz 1976., osim o sporovima koji proizlaze iz nacionalnih odredaba na koje se Akt iz 1976. odnosi; B. budući da su sve države članice obavijestile Parlament o imenima izabranih zastupnika u skladu s člankom 3. stavkom 1. Poslovnika, no da sva imena nisu priopćena; C. budući da u skladu s člankom 3. Odluke Europskog vijeća 2013/312/EU od 28. lipnja 2013. i člankom 3. stavkom 2. Odluke Europskog vijeća (EU) 2018/937 od 28. lipnja 2018. broj predstavnika u Europskom parlamentu koji se dodjeljuje Španjolskoj trenutačno iznosi 54, dok obavijest španjolskih nadležnih tijela sadržava samo 51 ime; budući da, na temelju sudske prakse Suda Europske unije(10) i u skladu s člankom 12. Akta od 20. rujna 1976., Parlament u svrhu sastavljanja popisa izabranih zastupnika prima na znanje odluku španjolskog središnjeg izbornog povjerenstva (Junta Electoral Central) od 13. lipnja 2019. u kojoj su proglašeni kandidati izabrani u Europski parlament na izborima održanima 26. svibnja 2019. i koja je 14. lipnja 2019. objavljena u službenom listu Boletín Oficial del Estado; budući da stoga broj predstavnika u Europskom parlamentu izabranih u Španjolskoj iznosi 54; D. budući da bi se u nekim državama članicama u skladu s njihovim nacionalnim zakonodavstvom mogli razmatrati prigovori na izbor nekih zastupnika u Europski parlament i budući da bi ti postupci mogli rezultirati poništenjem izbora dotičnih zastupnika; E. budući da su neke države članice sa zakašnjenjem, a neke još nisu uopće, proslijedile liste mogućih zamjena i njihov poredak u skladu s rezultatima glasovanja sukladno članku 3. stavku 3. Poslovnika; F. budući da se, u skladu s člankom 3. stavkom 3. Poslovnika, valjanost mandata zastupnika u Europskom parlamentu ne može potvrditi ako nije dostavljena pisana izjava o nepostojanju nespojivih dužnosti i pisana izjava o financijskim interesima, koje se zahtijevaju u skladu s člankom 3. Poslovnika i Prilogom I. Poslovniku; G. budući da se člankom 7. stavcima 1. i 2. Akta iz 1976. jasno definiraju dužnosti nespojive s dužnošću zastupnika u Europskom parlamentu; H. budući da u skladu s člankom 11. Poslovnika i Prilogom I. Poslovniku svi zastupnici u Europskom parlamentu moraju dati detaljnu izjavu koja sadrži: (a) profesionalne djelatnosti zastupnika tijekom tri godine prije preuzimanja dužnosti u Parlamentu kao i članstvo, tijekom tog istog razdoblja, u bilo kojim odborima ili vijećima trgovačkih društava, nevladinih organizacija, udruženja ili bilo kojeg drugog tijela s pravnom osobnošću; (b) svaku naknadu koju dobiva za obnašanje dužnosti u drugom parlamentu; (c) svaku redovito plaćenu djelatnost koju zastupnik obavlja usporedo s obnašanjem svojih dužnosti bilo kao zaposlenik ili samostalni djelatnik; (d) članstvo u bilo kojim odborima ili vijećima trgovačkih društava, nevladinih organizacija, udruženja ili bilo kojeg drugog tijela s pravnom osobnošću ili bilo koja druga, plaćena ili neplaćena, vanjska djelatnost koju zastupnik obavlja; (e) svaku povremenu plaćenu vanjsku djelatnost, ako ukupna naknada svih povremenih vanjskih djelatnosti zastupnika premašuje 5 000 EUR u kalendarskoj godini; (f) udio u trgovačkom društvu ili partnerstvu ako to ima moguće posljedice na javnu politiku ili ako zbog takvih udjela zastupnik ima značajan utjecaj na poslovanje dotičnog tijela; (g) svaku financijsku pomoć ili pomoć u osoblju ili stvarima koju dobivaju uz sredstva koja osigurava Parlament i koju im u okviru političkog djelovanja dodjeljuju treće osobe, čiji se identitet otkriva; (h) svaki drugi financijski interes koji bi mogao utjecati na obnašanje dužnosti zastupnika. Za svaku od tih točaka zastupnici moraju navesti, prema potrebi, je li plaćena ili neplaćena, dok za točke (a), (c), (d), (e) i (f) zastupnici također navode relevantnu kategoriju prihoda; budući da se navedene informacije objavljuju na internetskim stranicama Parlamenta; I. budući da se mandat zastupnika izabranih u Ujedinjenoj Kraljevini temelji na članstvu te države u Europskoj uniji; budući da, zbog toga i na temelju članka 3. stavka 2. trećeg podstavka Odluke Europskog vijeća (EU) 2018/937 od 28. lipnja 2018., mandat tih zastupnika u Europskom parlamentu automatski istječe ako povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije počne proizvoditi pravne učinke i na dan kada počne proizvoditi pravne učinke; J. budući da se prema istim odredbama Odluke Europskog vijeća (EU) 2018/937 povlačenjem Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije neće stvoriti slobodna zastupnička mjesta u smislu članka 13. Akta iz 1976. i članka 4. Poslovnika te će stoga mandat zastupnika izabranih u Ujedinjenoj Kraljevini isteći automatski i bez potrebe da to proglasi Europski parlament; K. budući da je broj zastupnika u Europskom parlamentu po državi članici u slučaju povlačenja Ujedinjene Kraljevine i nakon što povlačenje počne proizvoditi pravne učinke utvrđen na temelju Europske Odluke Vijeća (EU) 2018/937 i da će zbog toga zastupnici iz nekih država članica dobiti dodatna mjesta u skladu s brojem mjesta dodijeljenih na temelju članka 3. stavka 2. prvog i drugog podstavka te odluke; L. budući da su određene države članice donijele zakonodavne ili regulatorne odredbe kojima se utvrđuju uvjeti za organiziranje izbora po transnacionalnim listama; M. budući da se državljanima nekih država članica koji određeno razdoblje žive u drugoj zemlji može uskratiti pravo glasa u njihovoj matičnoj državi članici (oduzimanje glasačkog prava); budući da to u nekim slučajevima može uključivati i oduzimanje prava na kandidiranje; 1. proglašava valjanim mandate zastupnika u Europskom parlamentu čija su imena navedena u Prilogu ovoj Odluci, podložno mogućim odlukama nadležnih tijela pred kojima su možda osporeni rezultati izbora; 2. ponovno upućuje zahtjev nadležnim nacionalnim tijelima da mu hitno pošalju sva imena izabranih kandidata, kao i imena mogućih zamjena i njihov poredak u skladu s rezultatima izbora te odlučno poziva one koji tek trebaju poslati relevantne obavijesti da to odmah učine; 3. poziva nadležna tijela država članica da bez odgađanja dovrše ispitivanje eventualnih sporova koji su im upućeni i o rezultatima obavijeste Parlament; poziva na transparentnu ocjenu provedbe europskih izbora; 4. potvrđuje da mandat zastupnika izabranih u Ujedinjenoj Kraljevini automatski prestaje ako povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije počne proizvoditi pravne učinke i na dan kada počne proizvoditi pravne učinke; 5. u tom slučaju očekuje da će nadležna tijela država članica bez nepotrebnog odgađanja dostaviti relevantne obavijesti kako bi se popunila dodatna mjesta; 6. smatra da oduzimanje glasačkog prava ima potencijalno obeshrabrujući učinak na građane koji namjeravaju koristiti pravo na slobodno kretanje unutar EU-a (članak 20. stavak 2. točka (a) UFEU-a) i posljedice za građane koji su koristili to pravo; smatra da se oduzimanjem glasačkog prava krši načelo općeg prava glasa (članak 14. stavak 3. UEU-a i članak 1. stavak 3. Akta iz 1976.); štoviše, izražava zabrinutost zbog situacija u kojima su građani spriječeni u ostvarivanju svojeg prava glasa zbog pomanjkanja jasnoće u postupcima, među ostalim u pogledu izbornih lista, zahtjeva za fizičko prisustvo, ili poteškoća u pristupu informacijama iz država članica koje su potrebne za ostvarivanje prava glasa; zauzima stajalište da se oduzimanje glasačkog prava ili zahtjevi koji neproporcionalno sprečavaju ostvarivanje prava glasa ni pod kojim okolnostima ne smiju primijeniti na europske izbore i poziva Komisiju da zajamči da nijedna od država članica ne predvidi tu mogućnost; 7. poziva države članice u kojima su se takvi problemi možda pojavili da pojednostave formalnosti povezane s prijavom državljana drugih država članica za sudjelovanje na europskim izborima, bilo u svojstvu birača bilo u svojstvu kandidata, posebice uklanjanjem nepotrebnih administrativnih prepreka kako bi se zajamčila prava u skladu s člankom 20. stavkom 2. točkama (a) i (b) UFEU-a; zahtijeva da Komisija osigura usklađenost praksi država članica s pravom EU-a; 8. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Komisiji te nadležnim nacionalnim tijelima i parlamentima država članica. PRILOG: Popis zastupnika u Europskom parlamentu čiji je mandat proglašen valjanim (2. srpnja 2019.) Belgija (21 zastupnik) ANNEMANS Gerolf ARENA Maria ARIMONT Pascal BOTENGA Marc BOURGEOIS Geert BRICMONT Saskia CHASTEL Olivier DE MAN Filip DE SUTTER Petra FRANSSEN Cindy KANKO Assita LAMBERTS Philippe LUTGEN Benoît PEETERS Kris RIES Frédérique TARABELLA Marc VAN BREMPT Kathleen VAN OVERTVELDT Johan VANDENDRIESSCHE Tom VAUTMANS Hilde VERHOFSTADT Guy ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Bugarska (17 zastupnika) ADEMOV Asim ALEXANDROV YORDANOV Alexander ALIEVA-VELI Atidzhe DZHAMBAZKI Angel HRISTOV Ivo KANEV Radan KOVATCHEV Andrey KYUCHYUK Ilhan MAYDELL Eva MIHAYLOVA Iskra NOVAKOV Andrey PENKOVA Tsvetelina RADEV Emil SLABAKOV Andrey STANISHEV Sergei VITANOV Petar YONCHEVA Elena ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Češka (21 zastupnik) BLAŠKO Hynek CHARANZOVÁ Dita DAVID Ivan DLABAJOVÁ Martina GREGOROVÁ Markéta HLAVÁČEK Martin KNOTEK Ondřej KOLAJA Marcel KONEČNÁ Kateřina KOVAŘÍK Ondřej MAXOVÁ Radka NIEDERMAYER Luděk PEKSA Mikuláš POLČÁK Stanislav POSPÍŠIL Jiří ŠOJDROVÁ Michaela TOŠENOVSKÝ Evžen VONDRA Alexandr VRECIONOVÁ Veronika ZAHRADIL Jan ZDECHOVSKÝ Tomáš ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Danska (13 zastupnika) AUKEN Margrete CHRISTENSEN Asger FUGLSANG Niels GADE Søren KOFOD Peter LØKKEGAARD Morten MELCHIOR Karen PETER-HANSEN Kira Marie PETERSEN Morten SCHALDEMOSE Christel VILLUMSEN Nikolaj VIND Marianne (*) WEISS Pernille (*) Mandat valjan s učinkom od 2. srpnja 2019., tj. s danom navedenim u obavijesti nadležnog nacionalnog tijela o izboru Marianne VIND kao zamjene za Jeppea KOFODA, o čijoj su odluci o preuzimanju dužnosti ministra u danskoj vladi, zbog čega nije započeo s mandatom zastupnika u Europskom parlamentu, danska nacionalna nadležna tijela poslala obavijest 27. lipnja 2019. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Njemačka (96 zastupnika) ANDERSON Christine ANDRESEN Rasmus BARLEY Katarina BECK Gunnar BEER Nicola BENTELE Hildegard BERG Lars Patrick BERGER Stefan BISCHOFF Gabriele BLOSS Michael BOESELAGER Damian BREYER Patrick BUCHHEIT Markus BUCHNER Klaus BULLMAN Udo BURKHARDT Delara BUSCHMANN Martin BÜTIKOFER Reinhard CASPARY Daniel CAVAZZINI Anna DEMIREL Özlem DEPARNAY-GRUNENBERG Anna DOLESCHAL Christian DÜPONT Lena EHLER Christian ERNST Cornelia EROGLU Engin ERTUG Ismail FERBER Markus FEST Nicolaus FRANZ Romeo FREUND Daniel GAHLER Michael GEBHARDT Evelyne GEESE Alexandra GEIER Jens GEUKING Helmut GIEGOLD Sven GIESEKE Jens GLÜCK Andreas HAHN Henrike HAHN Svenja HÄUSLING Martin HERBST Niclas HERZBERGER-FOFANA Pierrette HOHLMEIER Monika JAHR Peter KAMMEREVERT Petra KELLER Ska KÖRNER Moritz KÖSTER Dietmar KRAH Maximilian KREHL Constanze KUHS Joachim LAGODINSKY Sergey LANGE Bernd LANGENSIEPEN Katrin LIESE Peter LIMMER Sylvia LINS Norbert MARQUARDT Erik McALLISTER David MEUTHEN Jörg MICHELS Martina MORTLER Marlene MÜLLER Ulrike NEUMANN Hannah NEUSER Norbert NIEBLER Angelika NIENASS Niklas NOICHL Maria OETJEN Jan-Christoph PAULUS Jutta PIEPER Markus RADTKE Dennis REIL Guido REINTKE Terry SCHIRDEWAN Martin SCHNEIDER Christine SCHOLZ Helmut SCHULZE Sven SCHUSTER Joachim SCHWAB Andreas SEEKATZ Ralf SEMSROTT Nico SIMON Sven SIPPEL Birgit SONNEBORN Martin VERHEYEN Sabine VON CRAMON-TAUBADEL Viola VOSS Axel WALSMANN Marion WEBER Manfred WIELAND Rainer WÖLKEN Tiemo ZIMNIOK Bernhard ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Estonija (6 zastupnika) ANSIP Andrus KALJURAND Marina MADISON Jaak MIKSER Sven PAET Urmas TOOM Yana ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Irska (11 zastupnika) CARTHY Matt CUFFE Ciarán DALY Clare FITZGERALD Frances FLANAGAN Luke Ming KELLEHER Billy KELLY Seán McGUINNESS Mairead O’SULLIVAN Grace WALLACE Mick WALSH Maria ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Grčka (21 zastupnik) ANDROULAKIS Nikos ARVANITIS Konstantinos ASIMAKOPOULOU Anna-Michelle FRAGKOS Emmanouil (*) GEORGOULIS Alexis KAILI Eva KEFALOGIANNIS Manolis KOKKALIS Petros KONSTANTINOU Athanasios KOULOGLOU Stelios KOUNTOURA Elena KYMPOUROPOULOS Stelios KYRTSOS Georgios LAGOS Ioannis MEIMARAKIS Vangelis NIKOLAOU-ALAVANOS Lefteris PAPADAKIS Kostas PAPADIMOULIS Dimitrios SPYRAKI Maria VELOPOULOS Kyriakos (**) VOZEMBERG-VRIONIDI Elissavet ZAGORAKIS Theodoros (*) Mandat valjan s učinkom od 10. srpnja 2019., tj. s danom kad je nadležno nacionalno tijelo dostavilo obavijest o izboru Emmanouila FRAGKOSA kao zamjene za Kyriakosa VELOPOULOSA. (**) Mandat Kyriakosa VELOPOULOSA istekao je 6. srpnja 2019. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Španjolska (54 zastupnika) AGUILAR Mazaly AGUILERA Clara ARIAS ECHEVERRÍA Pablo BARRENA ARZA Pernando BAUZÁ DÍAZ José Ramón BENJUMEA BENJUMEA Isabel BILBAO BARANDICA Izaskun BUXADÉ VILLALBA Jorge CAÑAS Jordi del CASTILLO VERA Pilar DURÁ FERRANDIS Estrella (*) ESTARÀS FERRAGUT Rosa FERNÁNDEZ Jonás GÁLVEZ MUÑOZ Lina GARCÍA DEL BLANCO Ibán GARCÍA-MARGALLO Y MARFIL José Manuel GARCÍA MUÑOZ Isabel GARCÍA PÉREZ Iratxe GARDIAZABAL RUBIAL Eider GARICANO Luis GONZÁLEZ Mónica Silvana GONZÁLEZ CASARES Nicolás GONZÁLEZ PONS Esteban HOMS GINEL Alicia LÓPEZ Javi LÓPEZ AGUILAR Juan Fernando LÓPEZ GIL Leopoldo LÓPEZ-ISTÚRIZ WHITE Antonio LUENA César MAESTRE MARTÍN DE ALMAGRO Cristina MALDONADO LÓPEZ Adriana MILLÁN MON Francisco José MONTSERRAT Dolors MORENO SÁNCHEZ Javier NART Javier PAGAZAURTUNDÚA Maite PINEDA Manu REGO Sira RIBA I GINER Diana RODRÍGUEZ PALOP Eugenia RODRÍGUEZ-PIÑERO Inma RODRÍGUEZ RAMOS María Soraya RUIZ DEVESA Domènec SÁNCHEZ AMOR Nacho SOLÍS PÉREZ Susana TERTSCH Hermann URBÁN CRESPO Miguel URTASUN Ernest VILLANUEVA RUIZ Idoia ZARZALEJOS Javier ZOIDO ÁLVAREZ Juan Ignacio (*) Mandat valjan s učinkom od 2. srpnja 2019., tj. nakon obavijesti nadležnog nacionalnog tijela o izboru Estrelle DURÁ FERRANDIS kao zamjene za Josepa BORRELLA FONTELLESA, koji se 26. lipnja 2019. odrekao svog zastupničkog mjesta te nije podnio izjave potrebne za provjeru valjanosti svojeg mandata. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Francuska (74 zastupnika) ALFONSI François ANDRIEU Eric ANDROUËT Mathilde AUBRY Manon BARDELLA Jordan BAY Nicolas BEIGNEUX Aurelia BELLAMY François-Xavier BIJOUX Stéphane BILDE Dominique BITEAU Benoît BOMPARD Manuel BOYER Gilles BRUNA Annika BRUNET Sylvie CANFIN Pascal CARÊME Damien CHABAUD Catherine CHAIBI Leïla COLIN-OESTERLÉ Nathalie COLLARD Gilbert CORMAND David DANJEAN Arnaud DECERLE Jérémy DELBOS-CORFIELD Gwendoline DELLI Karima DIDIER Geoffroy DURAND Pascal EVREN Agnès FARRENG Laurence GARRAUD Jean-Paul GLUCKSMANN Raphaël GRISET Catherine GRUDLER Christophe GUETTA Bernard GUILLAUME Sylvie HAYER Valerie HORTEFEUX Brice JADOT Yannick JALKH Jean-François JAMET France JORON Virginie JUVIN Herve KARLESKIND Pierre KELLER Fabienne LALUCQ Aurore LAPORTE Hélène LARROUTUROU Pierre LEBRETON Gilles LECHANTEUX Julie LOISEAU Nathalie MARIANI Thierry MAUREL Emmanuel MÉLIN Joëlle MORANO Nadine OLIVIER Philippe OMARJEE Younous PELLETIER Anne-Sophie PIRBAKAS Maxette RIQUET Dominique RIVASI Michèle RIVIÈRE Jérôme ROOSE Caroline ROUGÉ André SANDER Anne SATOURI Mounir SÉJOURNÉ Stéphane TOLLERET Irène TOUSSAINT Marie TRILLET-LENOIR Véronique VEDRENNE Marie-Pierre YENBOU Salima YON-COURTIN Stéphanie ZACHAROPOULOU Chrysoula ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Hrvatska (11 zastupnika) BORZAN Biljana FLEGO Valter GLAVAK Sunčana (*) KOLAKUŠIĆ Mislav MATIĆ Predrag Fred PICULA Tonino RESSLER Karlo SINČIĆ Ivan Vilibor SOKOL Tomislav ŠUICA Dubravka (**) TOMAŠIĆ Ruža ZOVKO Željana (*) Mandat valjan s učinkom od 1. prosinca 2019., tj. s danom navedenim u obavijesti nadležnog nacionalnog tijela o izboru Sunčane GLAVAK kao zamjene za Dubravku ŠUICU. (**) Mandat Dubravke ŠUICE istekao je 30. studenoga 2019. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Italija (73 zastupnika) ADINOLFI Isabella ADINOLFI Matteo BALDASSARRE Simona BARTOLO Pietro BASSO Alessandra BEGHIN Tiziana BENIFEI Brando BERLUSCONI Silvio BIZZOTTO Mara BONAFÈ Simona BONFRISCO Anna BORCHIA Paolo CALENDA Carlo CAMPOMENOSI Marco CAROPPO Andrea CASANOVA Massimo CASTALDO Fabio Massimo CECCARDI Susanna CHINNICI Caterina CIOCCA Angelo CONTE Rosanna CORRAO Ignazio COZZOLINO Andrea D’AMATO Rosa DANTI Nicola (*) DA RE Gianantonio DE CASTRO Paolo DONATO Francesca DORFMANN Herbert DREOSTO Marco EVI Eleonora FERRANDINO Giuseppe FERRARA Laura FIDANZA Carlo FIOCCHI Pietro FITTO Raffaele FURORE Mario GANCIA Gianna GEMMA Chiara GIARRUSSO Dino GRANT Valentino GUALMINI Elisabetta GUALTIERI Roberto (**) LANCINI Danilo Oscar LIZZI Elena MAJORINO Pierfrancesco MARTUSCIELLO Fulvio MILAZZO Giuseppe MORETTI Alessandra PANZA Alessandro PATRICIELLO Aldo PEDICINI Piernicola PICIERNO Pina PIGNEDOLI Sabrina PISAPIA Giuliano PROCACCINI Nicola REGIMENTI Luisa RINALDI Antonio Maria ROBERTI Franco RONDINELLI Daniela SALINI Massimiliano SARDONE Silvia SASSOLI David Maria SMERIGLIO Massimiliano STANCANELLI Raffaele TAJANI Antonio TARDINO Annalisa TINAGLI Irene TOIA Patrizia TOVAGLIERI Isabella VUOLO Lucia ZAMBELLI Stefania ZANNI Marco ZULLO Marco (*) Mandat valjan s učinkom od 5. rujna 2019., tj. s danom navedenim u obavijesti nadležnog nacionalnog tijela o izboru Nicole DANTIJA kao zamjene za Roberta GUALTIERIJA. (**) Mandat Roberta GUALTIERIJA istekao je 4. rujna 2019. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Cipar (6 zastupnika) CHRISTOFOROU Lefteris FOURLAS Loukas GEORGIOU Giorgios KIZILYÜREK Niyazi MAVRIDES Costas PAPADAKIS Demetris ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Latvija (8 zastupnika) AMERIKS Andris IJABS Ivars KALNIETE Sandra MELBĀRDE Dace UŠAKOVS Nils VAIDERE Inese (*) ZĪLE Roberts ŽDANOKA Tatjana (*) Mandat valjan s učinkom od 2. srpnja 2019., tj. nakon obavijesti nadležnog nacionalnog tijela o izboru Inese VAIDERE kao zamjene za Valdisa DOMBROVSKISA, koji se prije početka 9. parlamentarnog saziva odrekao svog zastupničkog mjesta te nije podnio izjave potrebne za provjeru valjanosti svojeg mandata. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Litva (11 zastupnika) AUŠTREVIČIUS Petras BLINKEVIČIŪTĖ Vilija JAKELIŪNAS Stasys JUKNEVIČIENĖ Rasa KUBILIUS Andrius MALDEIKIENĖ Aušra MAŽYLIS Liudas OLEKAS Juozas ROPĖ Bronis TOMAŠEVSKI Valdemar USPASKICH Viktor ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Luksemburg (6 zastupnika) ANGEL Marc (*) GOERENS Charles HANSEN Christophe METZ Tilly SCHMIT Nicolas (**) SEMEDO Monica WISELER-LIMA Isabel (*) Mandat valjan s učinkom od 10. prosinca 2019., tj. s danom navedenim u službenoj obavijesti nacionalnih tijela o izboru Marca ANGELA kao zamjene za Nicolasa SCHMITA. (**) Mandat Nicolasa SCHMITA istekao je 30. studenoga 2019. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Mađarska (21 zastupnik) ARA-KOVÁCS Attila BOCSKOR Andrea CSEH Katalin DELI Andor DEUTSCH Tamás DOBREV Klára DONÁTH Anna Júlia GÁL Kinga GYÖNGYÖSI Márton GYŐRI Enikő GYÜRK András HIDVÉGHI Balázs HÖLVÉNYI György JÁRÓKA Lívia KÓSA Ádám MOLNÁR Csaba RÓNAI Sándor SZÁJER József TÓTH Edina TRÓCSÁNYI László UJHELYI István ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Malta (6 zastupnika) AGIUS SALIBA Alex CASA David CUTAJAR Josianne DALLI Miriam METSOLA Roberta SANT Alfred ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Nizozemska (26 zastupnika) AZMANI Malik BERENDSEN Tom CHAHIM Mohammed van DALEN Peter EICKHOUT Bas EPPINK Derk Jan HAZEKAMP Anja HUITEMA Jan JONGERIUS Agnes Maria de LANGE Esther LENAERS Jeroen MANDERS Antonius NAGTEGAAL Caroline PIRI Kati RAFAELA Samira ROOKEN Rob ROOS Rob RUISSEN Bert-Jan SCHREIJER-PIERIK Annie SCHREINEMACHER Liesje van SPARRENTAK Kim STRIK Tineke TANG Paul TAX Vera in 't VELD Sophia WOLTERS Lara (*) (*) Mandat valjan s učinkom od 4. srpnja 2019., tj. s danom kad je nadležno nacionalno tijelo dostavilo obavijest o izboru Lare WOLTERS kao zamjene za Fransa TIMMERMANSA, koji nije podnio izjave potrebne za provjeru valjanosti svojeg mandata te je odabrao dužnost povjerenika Europske komisije. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Austrija (18 zastupnika) BERNHUBER Alexander EDTSTADLER Karoline (*) GAMON Claudia HAIDER Roman HEIDE Hannes KARAS Othmar MANDL Lukas MAYER Georg REGNER Evelyn SCHIEDER Andreas SCHMIEDTBAUER Simone SIDL Günther THALER Barbara VANA Monika VILIMSKY Harald VOLLATH Bettina WIENER Sarah WINZIG Angelika (*) Mandat Karoline EDTSTADLER istekao je 6. siječnja 2020. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Poljska (51 zastupnik) ADAMOWICZ Magdalena ARŁUKOWICZ Bartosz BALT Marek Paweł BELKA Marek BIEDROŃ Robert BIELAN Adam BRUDZIŃSKI Joachim Stanisław BUZEK Jerzy CIMOSZEWICZ Włodzimierz CZARNECKI Ryszard DUDA Jarosław FOTYGA Anna FRANKOWSKI Tomasz HALICKI Andrzej HETMAN Krzysztof HÜBNER Danuta Maria JAKI Patryk JARUBAS Adam JURGIEL Krzysztof KALINOWSKI Jarosław KARSKI Karol KEMPA Beata KLOC Izabela-Helena KOHUT Łukasz KOPACZ Ewa KOPCIŃSKA Joanna KRASNODĘBSKI Zdzisław KRUK Elżbieta KUŹMIUK Zbigniew LEGUTKO Ryszard Antoni LEWANDOWSKI Janusz LIBERADZKI Bogusław ŁUKACIJEWSKA Elżbieta Katarzyna MAZUREK Beata MILLER Leszek MOŻDŻANOWSKA Andżelika Anna OCHOJSKA Janina OLBRYCHT Jan PORĘBA Tomasz Piotr RAFALSKA Elżbieta RZOŃCA Bogdan SARYUSZ-WOLSKI Jacek SIKORSKI Radosław SPUREK Sylwia SZYDŁO Beata THUN UND HOHENSTEIN Róża TOBISZOWSKI Grzegorz WASZCZYKOWSKI Witold Jan WIŚNIEWSKA Jadwiga ZALEWSKA Anna ZŁOTOWSKI Kosma ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Portugal (21 zastupnik) AMARO Álvaro CARVALHAIS Isabel (*) CARVALHO Maria de Graça CERDAS Sara DIONÍSIO BRADFORD André Jorge (**) FERNANDES José Manuel FERREIRA João GUERREIRO Francisco GUSMÃO José LEITÃO MARQUES Maria Manuel MARQUES Margarida MARQUES Pedro MATIAS Marisa MELO Nuno MONTEIRO DE AGUIAR Cláudia PEREIRA Lídia PEREIRA Sandra PIZARRO Manuel RANGEL Paulo SANTOS Isabel SILVA PEREIRA Pedro ZORRINHO Carlos (*) Mandat valjan s učinkom od 3. rujna 2019., tj. s danom kad je nadležno nacionalno tijelo dostavilo obavijest o izboru Isabel CARVALHAIS kao zamjene za Andréa Jorgea DIONÍSIJA BRADFORDA. (**) Mandat Andréa Jorgea DIONÍSIJA BRADFORDA istekao je 18. srpnja 2019. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Rumunjska (32 zastupnika) ARMAND Clotilde AVRAM Carmen BĂSESCU Traian BENEA Adrian-Dragoş BLAGA Vasile BOGDAN Ioan-Rareş BOTOŞ Vlad-Marius BUDA Daniel BUŞOI Cristian-Silviu CIOLOŞ Dacian CIUHODARU Tudor CREŢU Corina FALCĂ Gheorghe GHINEA Cristian GRAPINI Maria HAVA Mircea-Gheorghe MANDA Claudiu MARINESCU Marian-Jean MOTREANU Dan-Ştefan MUREȘAN Siegfried NICA Dan NISTOR Gheorghe-Vlad (*) PÎSLARU Dragoş PLUMB Rovana ŞTEFĂNUȚĂ Nicolae STRUGARIU Ramona TERHEŞ Cristian TOMAC Eugen TUDORACHE Dragoş TUDOSE Mihai VĂLEAN Adina-Ioana (**) VINCZE Loránt WINKLER Iuliu (*) Mandat valjan s učinkom od 2. prosinca 2019., tj. s danom navedenim u obavijesti nadležnog nacionalnog tijela o izboru Gheorghe-Vlada NISTORA kao zamjene za Adinu-Ioanu VĂLEAN. (**) Mandat Adine-Ioane VĂLEAN istekao je 30. studenoga 2019. ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Slovenija (8 zastupnika) BOGOVIČ Franc BRGLEZ Milan FAJON Tanja GROŠELJ Klemen JOVEVA Irena NOVAK Ljudmila TOMC Romana ZVER Milan ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Slovačka (13 zastupnika) BEŇOVÁ Monika BILČÍK Vladimír ČÍŽ Miroslav ĎURIŠ NICHOLSONOVÁ Lucia HAJŠEL Robert HOJSÍK Martin JURZYKA Eugen POLLÁK Peter RADAČOVSKÝ Miroslav ŠIMEČKA Michal ŠTEFANEC Ivan UHRÍK Milan WIEZIK Michal ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Finska (13 zastupnika) HAKKARAINEN Teuvo HAUTALA Heidi HEINÄLUOMA Eero HUHTASAARI Laura KATAINEN Elsi KUMPULA-NATRI Miapetra MODIG Silvia NIINISTÖ Ville PEKKARINEN Mauri PIETIKÄINEN Sirpa SARVAMAA Petri TORVALDS Nils VIRKKUNEN Henna ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Švedska (20 zastupnika) AL-SAHLANI Abir BERGKVIST Erik BJÖRK Malin DANIELSSON Johan FEDERLEY Fredrick FRITZON Heléne GUTELAND Jytte HOLMGREN Pär INCIR Evin KARLSBRO Karin KOKALARI Arba KUHNKE Alice LEGA David LUNDGREN Peter POLFJÄRD Jessica SKYTTEDAL Sara STEGRUD Jessica TOBÉ Tomas WARBORN Jörgen WEIMERS Charlie ZASTUPNICI U PARLAMENTU PO DRŽAVI ČLANICI (2. srpnja 2019.) Ujedinjena Kraljevina (73 zastupnika) AINSLIE Scott ALLARD Christian ANDERSON Martina BEARDER Catherine BENNION Phil BROPHY Jane BULL David BULLOCK Jonathan BUNTING Judith CHOWNS Ellie CORBETT Richard DANCE Seb DAUBNEY Martin Edward DAVIES Chris DE LUCY Belinda DHAMIJA Dinesh DODDS Diane DOWDING Gina ENGLAND KERR Andrew EVANS Jill FARAGE Nigel FORMAN Lance FOX Claire GIBSON Barbara Ann GILL Nathan GILL Neena GLANCY James Alexander GRIFFIN Theresa HABIB Ben HANNAN Daniel HARRIS Lucy Elizabeth HEAVER Michael HOOK Anthony HORWOOD Martin HOWARTH John JONES Jackie JORDAN Christina Sheila KIRTON-DARLING Jude LONG Naomi LONGWORTH John LOWE Rupert MAGID Magid McINTYRE Anthea McLEOD Aileen MOBARIK Nosheena MOHAMMED Shaffaq MONTEITH Brian MORAES Claude MUMMERY June Alison NETHSINGHA Lucy NEWTON DUNN Bill OVERGAARD NIELSEN Henrik PALMER Rory PATTEN Matthew PHILLIPS Alexandra Lesley PHILLIPS Alexandra Louise Rosenfield PORRITT Luisa PUGH Jake REES-MOGG Annunziata Mary RITCHIE Sheila ROWETT Catherine ROWLAND Robert SCOTT CATO Molly SMITH Alyn (*) STEDMAN-BRYCE Louis TENNANT John David Edward TICE Richard VAN ORDEN Geoffrey VOADEN Caroline VON WIESE Irina WARD Julie WELLS James WIDDECOMBE Ann (*) Mandat Alyna SMITHA istekao je 12. prosinca 2019. OBAVIJESTI DRŽAVA ČLANICA
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Imenovanje člana Jedinstvenog sanacijskog odbora |
| |||||||||||||
(Suglasnost) Europski parlament, – uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 14. siječnja 2020. da se Pedro Machado imenuje članom Jedinstvenog sanacijskog odbora (C9-0009/2020), – uzimajući u obzir članak 56. stavak 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(1), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe(3), – uzimajući u obzir članak 131. Poslovnika, – uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0009/2020), A. budući da je člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 predviđeno da se članovi Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 43. stavka 1. točke (b) te uredbe imenuju na temelju postignuća, vještina, znanja o bankarskim i financijskim pitanjima te na temelju iskustva značajnog za financijski nadzor, uređenje i sanaciju banaka; B. budući da Parlament osuđuje činjenicu da su svi kandidati bili muškarci, unatoč obvezama iz članka 56. stavka 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 i bez obzira na brojne pozive Parlamenta da se poštuje rodna ravnoteža prilikom predstavljanja popisa kandidata; budući da Parlament žali zbog toga što su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarskih i financijskih usluga te traži da se prilikom sljedećeg predstavljanja kandidata poštuje rodna ravnoteža; budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere za postizanje rodne ravnoteže; C. budući da je u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Komisija 13. studenoga 2019. donijela uži popis kandidata za dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 43. stavka 1. točke (b) te uredbe; D. budući da je u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Komisija taj uži popis dostavila Parlamentu; E. budući da je Komisija 14. siječnja 2020. donijela prijedlog za imenovanje Pedra Machada članom Jedinstvenog sanacijskog odbora i direktorom za planiranje i odluke o sanaciji u Jedinstvenom sanacijskom odboru te ga je dostavila Parlamentu; F. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku potom ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata za dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora, posebno u odnosu na uvjete utvrđene člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014; G. budući da je 22. siječnja 2020. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Pedra Machada, na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova odbora; 1. daje suglasnost za imenovanje Pedra Machada na mjesto člana Jedinstvenog sanacijskog odbora na razdoblje od pet godina; 2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji i vladama država članica.
| ||||||||||||||
| Imenovanje člana Jedinstvenog sanacijskog odbora |
| |||||||||||||
(Suglasnost) Europski parlament, – uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 14. siječnja 2020. da se Jesús Saurina imenuje članom Jedinstvenog sanacijskog odbora (C9-0010/2020), – uzimajući u obzir članak 56. stavak 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(1), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe(3), – uzimajući u obzir članak 131. Poslovnika, – uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0011/2020), A. budući da je člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 predviđeno da se članovi Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 43. stavka 1. točke (b) te Uredbe imenuju na temelju postignuća, vještina, znanja o bankarskim i financijskim pitanjima te na temelju iskustva značajnog za financijski nadzor, uređenje i sanaciju banaka; B. budući da Parlament osuđuje činjenicu da su svi kandidati bili muškarci, unatoč obvezama iz članka 56. stavka 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 i bez obzira na brojne pozive Parlamenta da se poštuje rodna ravnoteža prilikom predstavljanja popisa kandidata; budući da Parlament žali zbog toga što su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarskih i financijskih usluga te traži da se prilikom sljedećeg predstavljanja kandidata poštuje rodna ravnoteža; budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere za postizanje rodne ravnoteže; C. budući da je u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Komisija 13. studenoga 2019. donijela uži popis kandidata za dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 43. stavka 1. točke (b) te uredbe; D. budući da je u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Komisija taj uži popis dostavila Parlamentu; E. budući da je Komisija 14. siječnja 2020. donijela prijedlog za imenovanje Jesúsa Saurine članom Jedinstvenog sanacijskog odbora i direktorom za planiranje i odluke o sanaciji u Jedinstvenom sanacijskom odboru te ga je dostavila Parlamentu; F. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku potom ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata za dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora, posebno u odnosu na uvjete utvrđene člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014; G. budući da je 22. siječnja 2020. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Jesúsa Saurine, na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova odbora; 1. daje suglasnost za imenovanje Jesúsa Saurine na mjesto člana Jedinstvenog sanacijskog odbora na razdoblje od pet godina; 2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji i vladama država članica.
| ||||||||||||||
| Imenovanje potpredsjednika Jedinstvenog sanacijskog odbora |
| |||||||||||||
(Suglasnost) Europski parlament, – uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 14. siječnja 2020. da se Jan de Carpentier imenuje potpredsjednikom Jedinstvenog sanacijskog odbora (C9-0011/2020), – uzimajući u obzir članak 56. stavak 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(1), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe(3), – uzimajući u obzir članak 131. Poslovnika, – uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0010/2020), A. budući da je člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 predviđeno da se potpredsjednik Jedinstvenog sanacijskog odbora imenuje na temelju postignuća, vještina, znanja o bankarskim i financijskim pitanjima te na temelju iskustva značajnog za financijski nadzor, uređenje i sanaciju banaka; B. budući da Parlament osuđuje činjenicu da su svi kandidati bili muškarci, unatoč obvezama iz članka 56. stavka 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 i bez obzira na brojne pozive Parlamenta da se poštuje rodna ravnoteža prilikom predstavljanja popisa kandidata; budući da Parlament žali zbog toga što su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarskih i financijskih usluga te traži da se prilikom sljedećeg predstavljanja kandidata poštuje rodna ravnoteža; budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere za postizanje rodne ravnoteže; C. budući da je u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Komisija 13. studenoga 2019. donijela uži popis kandidata za dužnost potpredsjednika Jedinstvenog sanacijskog odbora; D. budući da je u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Komisija taj uži popis dostavila Parlamentu; E. budući da je Komisija 14. siječnja 2020. donijela prijedlog za imenovanje Jana de Carpentiera potpredsjednikom Jedinstvenog sanacijskog odbora te direktorom za vođenje korporativnih usluga Jedinstvenog sanacijskog odbora i nadzor jedinstvenog fonda za sanaciju te ga je dostavila Parlamentu; F. budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku potom ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata za dužnost potpredsjednika Jedinstvenog sanacijskog odbora, posebno u odnosu na uvjete utvrđene člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014; G. budući da je 22. siječnja 2020. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Jana de Carpentiera, na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova odbora; 1. daje suglasnost za imenovanje Jana de Carpentiera na mjesto potpredsjednika Jedinstvenog sanacijskog odbora na razdoblje od pet godina; 2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji i vladama država članica.
| ||||||||||||||
| Imenovanje izvršnog direktora Europskog nadzornog tijela za bankarstvo |
| |||||||||||||
(Suglasnost) Europski parlament, – uzimajući u obzir prijedlog Odbora nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 14. siječnja 2020. (C9-0006/2020), – uzimajući u obzir članak 51. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ(1), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe(3), – uzimajući u obzir članak 131. Poslovnika, – uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0008/2020), A. budući da je sadašnji izvršni direktor Europskog nadzornog tijela za bankarstvo najavio da će s datumom 31. siječnja 2020. odstupiti s položaja; B. budući da je Odbor nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo slijedom otvorenog postupka odabira 14. siječnja 2020. predložio da se Gerry Cross imenuje izvršnim direktorom na mandat od pet godina u skladu s člankom 51. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010; C. budući da je 22. siječnja 2020. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Gerryja Crossa na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova Odbora; 1. odbija dati suglasnost za imenovanje Gerryja Crossa na mjesto izvršnog direktora Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, te traži da se prijedlog povuče i da se podnese novi prijedlog; 2. nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i vladama država članica.
| ||||||||||||||
| Jedinstveni punjač za mobilnu radijsku opremu |
| |||||||||||||
Europski parlament, – uzimajući u obzir Direktivu 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ(1), – uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju o usklađivanju mogućnosti za punjenje mobilnih telefona od 5. lipnja 2009., – uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju o budućem jedinstvenom rješenju za punjenje pametnih telefona od 20. ožujka 2018., – uzimajući u obzir izvješće Komisije od 11. studenoga 2018. o djelovanju Direktive o radijskoj opremi 2014/53/EU (COM(2018)0740), – uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika, A. budući da je jedinstveno tržište bilo i da će i dalje biti okosnica za europski gospodarski uspjeh, temelj europske integracije te pokretač rasta i radnih mjesta; B. budući da jedinstveno tržište ne iskorištava svoj potencijal u potpunosti te da kontinuirana fragmentacija tržišta za punjače za mobilne telefone i druge elektroničke uređaje male i srednje veličine dovodi do porasta elektroničkog otpada i frustracije potrošača; C. budući da potrošači i dalje moraju kupovati različite punjače prilikom kupnje novih uređaja od različitih prodavača te da pri kupnji novog uređaja od istog prodavača moraju kupiti i novi punjač; D. budući da zastupnici u Europskom parlamentu više od deset godina zahtijevaju uvođenje jedinstvenog punjača za mobilnu radijsku opremu, uključujući mobilne telefone, tablete, e-čitače, pametne kamere, nosive elektroničke uređaje te druge elektroničke uređaje male ili srednje veličine; budući da je Komisija u više navrata odgodila donošenje delegiranog akta o dopuni Direktive 2014/53/EU o radijskoj opremi; E. budući da je pravovremena provedba donesenog zakonodavstva EU-a kroz konkretne zakonodavne korake od ključne važnosti za vjerodostojnost Europske unije u očima njezinih građana i na međunarodnoj sceni; F. budući da, iako se zahvaljujući njima znatno smanjio broj različitih vrsta punjača koje su dostupne na tržištu, dobrovoljni sporazumi između dionika iz tog industrijskog sektora nisu ostvarili uspjeh u pogledu uvođenja jedinstvenog rješenja za punjače te se potrošačima na cijelom tržištu i dalje nude različite vrste punjača; G. budući da se svake godine u svijetu proizvede oko 50 milijuna metričkih tona elektroničkog otpada, što je u prosjeku više od 6 kg po osobi; budući da je 2016. u Europi proizvedeno ukupno 12,3 milijuna metričkih tona elektroničkog otpada, što je u prosjeku 16,6 kg po stanovniku(2); budući da to predstavlja nepotreban ekološki otisak koji se može smanjiti; H. budući da je u okviru europskog zelenog plana Parlament pozvao na donošenje ambicioznog novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo čiji je cilj smanjenje ukupnog utjecaja proizvodnje i potrošnje u EU-u na okoliš i resurse, uz učinkovitost resursa, nultu stopu onečišćenja i sprečavanje nastanka otpada kao ključne prioritete; I. budući da potrošački trendovi u posljednjih deset godina pokazuju da korisnici sve češće posjeduju više uređaja te da su životni ciklusi neke radijske opreme kao što su pametni telefoni kratki; budući da se starija oprema često zamjenjuje zbog toga što se smatra zastarjelom; budući da, povrh toga, ti trendovi dovode do stvaranja dodatnog elektroničkog otpada, uključujući punjače; J. budući da potrošači posjeduju, koriste i često sa sobom nose više različitih punjača za slične uređaje s baterijskim napajanjem; budući da se zbog postojeće prevelike ponude punjača tako stvaraju prekomjerni troškovi i neugodnosti za potrošače, kao i nepotreban ekološki otisak; K. budući da se ljudi danas u brojnim svakodnevnim situacijama oslanjaju na svoje mobilne uređaje, posebno u hitnim slučajevima ili na putovanjima, što je posljedica i nedostatka javnih govornica; budući da se ljudi oslanjaju na mobilne telefone koji se mogu jednostavno napuniti kako bi brzo pristupili neophodnim uslugama i važnim alatima, primjerice kod plaćanja, pretraživanja informacija, navigacije itd.; budući da su mobilni uređaji neophodan alat za potpuno sudjelovanje na tržištu; 1. odlučno ističe da postoji hitna potreba za regulatornim djelovanjem na razini EU-a kako bi se smanjila količina elektroničkog otpada te kako bi se potrošačima omogućilo da donose održive odluke i u potpunosti sudjeluju u učinkovitom unutarnjem tržištu koje dobro funkcionira; 2. poziva Komisiju da čim prije iznese i objavi rezultate procjene učinka uvođenja jedinstvenog punjača za mobilne telefone i druge kompatibilne uređaje radi predlaganja obvezujućih odredbi; 3. ističe potrebu za hitnim donošenjem norme za jedinstveni punjač za mobilnu radijsku opremu kako bi se izbjegla daljnja fragmentacija unutarnjeg tržišta; 4. stoga poziva Komisiju da čim prije poduzme mjere za uvođenje jedinstvenog punjača te da do srpnja 2020. donese delegirani akt o dopuni Direktive 2014/53/EU o radijskoj opremi kojim će se utvrditi norma za jedinstveni punjač za mobilne telefone i drugu radijsku opremu male i srednje veličine ili da, ako je to potrebno, najkasnije do srpnja 2020. donese zakonodavnu mjeru; 5. ističe da bi Komisija trebala osigurati redoviti pregled zakonodavnog okvira za jedinstveni punjač kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak te da to ne bi smjelo biti nauštrb inovacija; ponovno ističe važnost istraživanja i inovacija u tom području kako bi se unaprijedile postojeće i osmislile nove tehnologije; 6. ističe da upotreba tehnologije bežičnog punjenja ima potencijalne dodatne koristi, kao što je smanjenje količine elektroničkog otpada; ističe da za mnoge mobilne telefone već postoji mogućnost primjene bežičnih metoda punjenja te da treba izbjegavati fragmentaciju u tom području; stoga poziva Komisiju da donese mjere kojima će na najbolji način zajamčiti interoperabilnost različitih bežičnih punjača s različitom mobilnom radijskom opremom; 7. podsjeća da, u skladu s Uredbom o normizaciji(3), europske organizacije za normizaciju moraju olakšati sudjelovanje relevantnih dionika koji u tom kontekstu uključuju organizacije MSP-ova, organizacije za zaštitu okoliša, osobe s invaliditetom, starije osobe i potrošače; 8. smatra da bi Komisija trebala razmotriti zakonodavne inicijative za povećanje količine kablova i punjača koji se recikliraju u državama članicama; 9. traži od Komisije da se zajamči da potrošači više ne moraju kupovati nove punjače za svaki novi proizvod, čime bi se smanjila njihova godišnja proizvodnja; smatra da bi se strategijama odvajanja ostvarile veće koristi za okoliš; ističe da bi se svim mjerama usmjerenima na odvajanje trebale izbjegavati potencijalno veće cijene za potrošače; ističe, nadalje, da bi se strategije odvajanja trebale uvesti istodobno s rješenjem za jedinstveni punjač jer se u suprotnom ne bi postigli ciljevi Direktive; 10. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
| ||||||||||||||
| Razlika u plaćama žena i muškaraca |
| |||||||||||||||||||||||||||||||
Europski parlament, – uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), – uzimajući u obzir članke 8., 151., 153. i 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), – uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine odredbe o ravnopravnosti spolova, – uzimajući u obzir članke 22. i 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima, – uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela 2., 3., 6., 9. i 15., – uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja, a osobito ciljeve 1., 5., 8. i 10. te njihove ciljeve i pokazatelje, – uzimajući u obzir Konvenciju o jednakosti plaća Međunarodne organizacije rada (MOR) iz 1951. te njezinu Konvenciju o nasilju i uznemiravanju iz 2019., – uzimajući u obzir preporuku Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene primjenom transparentnosti(1), – uzimajući u obzir Strategiju Komisije za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015. (COM(2010)0491), – uzimajući u obzir dokument Komisije pod nazivom „Strateška suradnja za jednakost spolova od 2016. do 2019.ˮ, – uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za uklanjanje rodnih razlika u plaćama za razdoblje 2017. – 2019. koji je izradila Komisija (COM(2017)0678), – uzimajući u obzir izvješće Komisije za 2019. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji, – uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(2) te Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU(3), – uzimajući u obzir indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova, a posebno izvješće o indeksu za 2019., – uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. ožujka 2011. o Europskom paktu za ravnopravnost spolova 2011. – 2020.(4), – uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. lipnja 2015. o mogućnostima za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama, – uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. lipnja 2019. pod naslovom „Uklanjanje rodnih razlika u plaćama: ključne politike i mjere”, – uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. pod naslovom „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci”, – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(5), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(6), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(7), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(8), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(9), – uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta(10), – uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika, A. budući da je ravnopravnost žena i muškaraca jedno od zajedničkih i temeljnih načela Europske unije, utvrđeno člankom 2. i člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji, člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; budući da se člankom 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa da svaka država članica mora osigurati primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti; budući da je ekonomska neovisnost osnovni preduvjet za samoostvarenje žena i muškaraca te da je jamčenje jednakog pristupa financijskim sredstvima ključno za postizanje rodne jednakosti; B. budući da se u 2. načelu Europskog stupa socijalnih prava potvrđuje da se „jednako postupanje i jednake mogućnosti za žene i muškarce moraju osigurati i poticati u svim područjima, uključujući sudjelovanje na tržištu rada, uvjete zaposlenja i napredovanje u karijeri”, te da „žene i muškarci imaju pravo na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti”; C. budući da je u preporuci Komisije iz 2014. iznesen niz temeljnih mjera za pomoć državama članicama u povećanju transparentnosti i jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene; budući da su te mjere uključivale pravo zaposlenika na informacije o razinama plaća, izvješća o plaćama, revizije plaća, kolektivno pregovaranje, statističke i administrativne podatke, zaštitu podataka, pojašnjenje koncepta rada jednake vrijednosti, sustave za procjenu i klasifikaciju radnih mjesta, potporu tijelima za jednakost, dosljedno praćenje i provođenje pravnih lijekova te aktivnosti podizanja svijesti; D. budući da su diljem EU-a primanja žena nerazmjerno niža od primanja muškaraca; budući da prema najnovijim podacima Komisije razlika u satnicama za žene i muškarce iznosi 16 %, iako ona znatno varira među državama članicama; budući da razlika u plaćama žena i muškaraca doseže 40 % kada se uzmu u obzir stope zaposlenosti i sveukupno sudjelovanje na tržištu rada; budući da, dok tek 8,7 % muškaraca u EU-u radi na nepuno radno vrijeme, isto vrijedi za gotovo trećinu žena diljem EU-a (31,3 %); budući da postoji posebna negativna korelacija između feminizacije zanimanja i razine plaća, što potvrđuje pad prosječne plaće u poduzećima u kojima su 65 % ili više zaposlenika žene; E. budući da je razlika u plaćama žena i muškaraca definirana kao razlika između prosječne bruto satnice muškaraca i žena, koja se izražava u postocima prosječne bruto satnice muškaraca; budući da se oko dvije trećine razlike u plaćama žena i muškaraca ne može objasniti razlikama među spolovima kada je riječ o čimbenicima tržišta rada, kao što su dob, iskustvo i obrazovanje, kategorija zanimanja ili radno vrijeme i drugi vidljivi čimbenici, što otkriva jasan faktor diskriminacije, pri čemu se rodna diskriminacija također isprepliće s višestrukim oblicima diskriminacije; budući da je međusektorski pristup ključan za razumijevanje višestrukih oblika diskriminacije koji su sastavni dio razlike u plaćama žena i muškaraca u slučaju žena s kombinacijom identiteta te međuodnosa spola i drugih društvenih čimbenika; F. budući da je ekonomsko osnaživanje žena ključno za otklanjanje razlike u plaćama žena i muškaraca; budući da djelovanje u tom području nije samo pitanje pravednosti nego i gospodarskog imperativa jer ekonomski gubitak zbog razlike u stopi zaposlenosti uvjetovane spolom iznosi oko 370 milijardi EUR godišnje(11); budući da nejednakost u plaćama koje primaju žene ograničava njihovu sposobnost postizanja ekonomske neovisnosti, a time i njihovu sposobnost na potpuno samostalan život; budući da bi se, prema Institutu za istraživanje politika žena, stopa siromaštva zaposlenih žena mogla smanjiti s 8,0 % na 3,8 % kada bi žene bile plaćene jednako kao muškarci; budući da 2,5 milijuna od 5,6 milijuna djece koji danas žive u siromaštvu više ne bi bilo siromašno da se ukloni razlika u plaćama žena i muškaraca; G. budući da je razlika u bruto mjesečnom dohotku između ženskih i muških zaposlenika u dobi od 15 do 24 godine (7 %) bila više nego pet puta manja od te razlike među zaposlenicima u dobi od 65 godina ili više (razlika u plaći žena i muškaraca od 38 %); budući da također postoji razlika u plaćama žena s uzdržavanom djecom i žena bez uzdržavane djece, odnosno „razlika u plaćama uvjetovana majčinstvom”, kao i razlika između majki i očeva; budući da je siromaštvo uglavnom koncentrirano u obiteljima u kojima su žene jedine koje zarađuju, pri čemu je 35 % samohranih majki u EU-u 2017. bilo izloženo riziku od siromaštva, u usporedbi s 28 % samohranih očeva(12); H. budući da je skrb temeljni stup našeg društva i da je u velikoj mjeri pružaju žene; budući da se ta neravnoteža odražava u razlikama u plaćama i mirovinama žena i muškaraca; budući da su majčinstvo i briga za djecu te za starije, bolesne članove obitelji ili članove obitelji s invaliditetom i ostale uzdržavane osobe dodatni posao, katkad i na puno radno vrijeme, te da ga obavljaju gotovo isključivo žene; budući da se to odražava u segregaciji tržišta rada i većem udjelu žena koje rade na nepuno radno vrijeme za nižu satnicu, s prekidima u karijeri i s manje godina radnog staža; budući da taj rad često nije plaćen i da se u društvu ne vrednuje dovoljno, iako je od velike društvene važnosti i doprinosi socijalnoj skrbi; I. budući da je više od polovice žena s invaliditetom koje su u radnoj dobi gospodarski neaktivno; budući da je u svim državama članicama stopa teške materijalne oskudice žena s invaliditetom veća od one zabilježene kod žena bez invaliditeta; J. budući da je potrebno zaštititi prava žena, kako u zakonodavstvu tako i u životu, te poduzeti mjere za borbu protiv svih oblika iskorištavanja, nasilja, ugnjetavanja i nejednakosti između žena i muškaraca; K. budući da posljedice razlike u plaćama žena i muškaraca uključuju 37 % razlike u prihodima od mirovine između spolova, što je stanje koje će potrajati desetljećima, te nejednaku razinu ekonomske neovisnosti žena i muškaraca, pri čemu jedna od pet žena zaposlenih u EU-u pripada najnižoj platnoj skupini, u usporedbi s jednim od deset muškaraca; budući da je smanjenje razlike u mirovinama također pitanje međugeneracijske solidarnosti; L. budući da ta razlika u mirovinama proizlazi iz akumuliranih nejednakosti tijekom radnog vijeka i iz razdoblja odsutnosti na tržištu rada koja se nameću ženama zbog višestrukih oblika nejednakosti i diskriminacije te nižih plaća i diskriminacije u pogledu plaća; budući da je, kako bi se prevladale nejednakosti u mirovinama te općenito zaštitile i povećale mirovine, od ključne važnosti da sustavi socijalne sigurnosti i dalje postoje u javnoj sferi te da se u njih uključe načela solidarnosti i preraspodjele, kao i da se ulože najveći mogući napori u borbu protiv nesigurnog i dereguliranog rada; M. budući da razlika u plaćama između žena i muškaraca i njezini uzroci imaju eksponencijalno štetne posljedice za žene tijekom cijelog života, koje kulminiraju razlikom u mirovinama žena i muškaraca koja je trenutačno više nego dvostruko veća od razlike u plaćama žena i muškaraca; budući da rizik od siromaštva naglo raste tijekom životnog vijeka, pri čemu se otkriva postupno gomilanje posljedica nejednakosti u plaćama; budući da su siromašne osobe u dobi od 75 godina i više i dalje pretežno žene, što je uglavnom posljedica neplaćene skrbi koju su pružale, cjeloživotnih razlika u plaćama i radnom vremenu koje je rezultiralo nižim mirovinama, različite dobi odlaska u mirovinu za žene i muškarce u nekim državama članicama i činjenice da više starijih žena živi samo; N. budući da je Direktiva 2006/54/EZ pridonijela poboljšanju položaja žena na tržištu rada, ali nije dovela do korjenitih promjena u zakonodavstvu u pogledu uklanjanja razlika u plaćama žena i muškaraca u mnogim državama članicama; O. budući da transparentnost plaća može imati ključnu ulogu u osiguravanju značajnog napretka u rješavanju problema razlike u plaćama žena i muškaraca jer pomaže otkriti podcjenjivanje rada žena i naglasiti spolno uvjetovanu podjelu tržišta rada, uključujući s pomoću alata koji pružaju objektivne kriterije koji omogućuju spolno neutralnu procjenu i usporedivost vrijednosti rada na različitim radnim mjestima i u različitim sektorima; P. budući da su metode ocjenjivanja rada bez rodne pristranosti ključne kako bi se rad mogao uspoređivati na temelju opsega i složenosti u cilju određivanja položaja jednog radnog mjesta u odnosu na drugo unutar danog sektora ili organizacije, bez obzira na to obavljaju li posao povezan s tim radnim mjestima žene ili muškarci; Q. budući da rizik od siromaštva i niža razina financijske autonomije zbog razlika u plaćama i mirovinama žena i muškaraca dodatno izlažu žene rodno uvjetovanom nasilju, osobito nasilju u obitelji, zbog čega im je teže napustiti nasilnu vezu; budući da prema podacima UN-a gotovo 35 % žena diljem svijeta iskusi psihološko ili seksualno uznemiravanje na radnom mjestu ili uznemiravanje koje ima ozbiljne posljedice u pogledu osobnih i profesionalnih težnji te da je to štetno za samopoštovanje žena i njihov položaj u pregovorima za pošteniju naknadu; R. budući da su uzroci razlike u plaćama žena i muškaraca brojni te uključuju i strukturne i kulturne čimbenike, s jedne strane, tržišta rada i sektore segregirane prema spolu, nedostatak usluga i mogućnosti za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, s obzirom na to da su žene glavni skrbnici za djecu i druge uzdržavane članove obitelji, „stakleni strop” kojim se ženama onemogućava dosezanje najviših razina u karijeri, a time i najviših plaća, te s druge strane, rodne stereotipe o ulogama i težnjama žena, rodnu predrasudu u pogledu struktura plaća i institucija za utvrđivanje plaća te duboko ukorijenjena očekivanja o ulozi žena kao majki koja vode do potpunog prekidanja karijere, privremenih prekida u karijeri ili prelaska na rad na nepuno radno vrijeme, kao i nedostatak u pogledu transparentnosti plaća; S. budući da su uzroci razlike u plaćama žena i muškaraca i povezanih razlika u primanjima i mirovinama brojni, strukturni i često međusobno povezani; budući da se ti uzroci mogu podijeliti na dvije sastavnice, gdje prvo imamo one koji se mogu prividno „objasniti” razlikama u pogledu čimbenika koji prevladavaju na tržištu rada a odnose se na žene i muškarce i drugo, one koji su naizgled „neobjašnjeni” takvim čimbenicima, pri čemu je potonja dominantna sastavnica razlike u plaćama žena i muškaraca u gotovo svim zemljama na globalnoj razini; T. budući da te razlike u pogledu čimbenika koji prevladavaju na tržištu rada a odnose se na žene i muškarce uključuju dob, iskustvo i obrazovanje, poslovni sektor ili radno vrijeme; budući da se one odražavaju u činjenici da žene češće rade na nepuno radno vrijeme, da su suočene sa staklenim stropom, da rade u sektorima u kojima prevladavaju žene i slabije plaćenim sektorima ili da često moraju preuzeti primarnu odgovornost za skrb o vlastitoj obitelji zbog rodno uvjetovanih društvenih normi zbog čega nisu u radnom odnosu; budući da se veća „neobjašnjena” sastavnica može pripisati rodnim stereotipima, diskriminaciji u plaćama i učestalom podcjenjivanju rada u zanimanjima u kojima dominiraju žene, a koje može biti i izravno i neizravno te je i dalje prikriveni fenomen čijem se rješavanju mora učinkovitije pristupiti; U. budući da su žene, iako čine gotovo 60 % osoba s diplomom u EU-u, i dalje nerazmjerno zastupljene u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM) te digitalnim karijerama; budući da zbog toga neravnomjerna zastupljenost u domeni zanimanja poprima nove oblike te da je, unatoč ulaganju u obrazovanje, mogućnost da će mlade žene biti gospodarski neaktivne i dalje dvostruko veća nego u slučaju mladih muškaraca; 1. podsjeća na to da je jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti jedno od temeljnih načela EU-a i da države članice imaju obvezu otkloniti diskriminaciju na temelju spola u pogledu svih aspekata i uvjeta naknade za jednak rad ili rad jednake vrijednosti; duboko žali zbog činjenice da je razlika u plaćama žena i muškaraca za rad jednake vrijednosti i dalje prisutna, uz minimalan napredak ostvaren u pogledu prosjeka EU-a tijekom posljednjeg desetljeća; 2. poziva Komisiju da predstavi ambicioznu novu strategiju EU-a za jednakost spolova na temelju prethodne strategije i strateškog angažmana, koja bi trebala uključivati obvezujuće mjere u pogledu razlike u plaćama žena i muškaraca i u pogledu transparentnost plaća, kao i jasne ciljeve i postupke praćenja za promicanje jednakosti spolova i mjerenje napretka prema postizanju tog cilja, posebno u pogledu povezanih razlika u plaćama i mirovinama žena i muškaraca te promicanja žena i muškaraca kao jednakih privreditelja i skrbnika; 3. podsjeća da rodno uvjetovana razlika u plaćama i njezini uzroci imaju eksponencijalno štetne posljedice za žene tijekom njihova cijelog života, koje kulminiraju rodno uvjetovanom razlikom u mirovinama koja je više nego dvostruko veća od razlike u plaćama; podsjeća da su žene izloženije riziku od siromaštva u starijoj životnoj dobi u odnosu na muškarce zbog cjeloživotnih razlika u plaći i radnom vremenu, zbog različite dobi odlaska u mirovinu za muškarce i žene u nekim državama članicama te zbog činjenice da više starijih žena žive same; poziva države članice da uvedu specifične mjere za borbu protiv rizika od siromaštva za starije žene povećanjem mirovina, ali i pružanjem socijalne potpore; potvrđuje da bi, uz promicanje radne regulative utemeljene na većim radničkim pravima, reguliranom radu i zabrani nesigurnih radnih mjesta, trebalo ponovno uspostaviti, braniti i promicati kolektivno pregovaranje kao odlučujući alat za prevladavanje nejednakosti, posebno u pogledu plaća, ali također i u pogledu zaštite i učvršćivanja radničkih prava; 4. poziva na to da se do kraja 2020. provede hitna revizija i ambiciozno ažuriranje akcijskog plana za otklanjanje razlike u plaćama žena i muškaraca, kojim bi se trebalo utvrditi jasne ciljeve za države članice u pogledu smanjenja razlike u plaćama žena i muškaraca tijekom sljedećih pet godina i osigurati da se ti ciljevi uzmu u obzir u preporukama po državama članicama; posebno ističe kako je u novom akcijskom planu potrebno u obzir uzeti međusektorsku perspektivu; poziva Komisiju da u okviru akcijskog plana posebnu pozornost posveti čimbenicima koji dovode do razlika u mirovinama te da procijeni potrebu za konkretnim mjerama za smanjenje te razlike na razini EU-a i na nacionalnoj razini; 5. poziva države članice da ulože veće napore kako bi se rodno uvjetovana razlika u plaćama uklonila strogom primjenom načela jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, ne samo zakonodavnim putem i mjerama za borbu protiv diskriminacije na temelju plaća, već i ponovnom uspostavom, promicanjem i obranom kolektivnog pregovaranja; nadalje, poziva na poduzimanje mjera kojima bi se riješio problem vertikalne i horizontalne segregacije u zapošljavanju te diskriminatornih praksi u odlučivanju o zapošljavanju i unapređenju; poziva na donošenje mjera kojima se povećava socijalna zaštita u područjima majčinstva, nezaposlenosti, bolesti, nesreća na radu i profesionalnih bolesti; 6. pozdravlja predanost i predsjednice Komisije i povjerenika za jednakost u donošenju mjera za uvođenje obvezujućih mjera u pogledu transparentnost plaća u prvih sto dana mandata Komisije; smatra da bi predstojeća direktiva trebala uključivati snažne politike provedbe za one koji ne poštuju propise te da bi se trebala primjenjivati i na privatni i na javni sektor, i uzimati u obzir posebnosti malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), te na cijeli paket primitaka, uključujući sve njegove komponente, te da bi trebala imati široko područje primjene; poziva Komisiju da razmotri uvođenje konkretnih mjera, nadovezujući se na svoju preporuku iz 2014., kao što su (a) jasna definicija kriterija za ocjenjivanje vrijednosti rada, (b) rodno neutralni sustavi za procjenu i klasifikaciju radnih mjesta, (c) revizije plaća po spolu i izvješća kojima se jamče jednake plaće, (d) pravo radnika da zatraže potpune informacije o plaći i pravo na pravnu zaštitu te (e) jasni ciljevi za uspješnost poduzeća u pogledu jednakosti; čvrsto vjeruje da su takve mjere nužne za utvrđivanje slučajeva diskriminacije u plaćama kako bi radnici mogli donositi utemeljene odluke i po potrebi poduzimati mjere; poziva Komisiju da promiče ulogu socijalnih partnera i kolektivnog pregovaranja na svim razinama (nacionalnoj, sektorskoj, lokalnoj razini i razini poduzeća) u predstojećem zakonodavstvu o transparentnosti plaća; 7. poziva Komisiju da nadopuni inicijativu za transparentnost plaća razvijanjem, u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, i uvođenjem smjernica za sustave rodno neutralnog ocjenjivanja i klasifikacije radnih mjesta te definiranje jasnih kriterija za ocjenjivanje vrijednosti rada, (kao što su kvalifikacije, razina odgovornosti, fizičko i psihičko opterećenje, obrasci u smjenama itd.), čime bi se omogućila usporedba vrijednosti rada na različitim radnim mjestima i u različitim sektorima u cilju postizanja pravednije naknade za rad u sektorima u kojima prevladavaju žene koji se općenito manje poštuje i stoga nije jednako plaćen kao rad u sektorima u kojima dominiraju muškarci; 8. poziva Komisiju da provede trenutačni pregled funkcioniranja i provedbe zakona EU-a o jednakim plaćama i načela jednake plaće kao osnove za svoje djelovanje te da predstavi pravodobnu reviziju Direktive 2006/54/EZ kako bi se ažuriralo i poboljšalo postojeće zakonodavstvo o načelu jednake plaće u praksi, poboljšala provedba u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i uvela zabrana svake diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili promjene spola; poziva na bolji pristup pravosuđu i uvođenje strožih postupovnih prava za borbu protiv diskriminacije u plaćama; 9. podsjeća da je u izvješću Komisije iz 2017. o provedbi Preporuke Komisije o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem (COM(2017)0671) utvrđeno da mjere nisu učinkovite i da njihova provedba nije primjerena; pozdravlja stoga predanost predsjednice Komisije u njezinim nastojanjima da načelo jednake plaće za jednak rad bude temeljno načelo nove europske strategije za rodnu ravnopravnost, iznesenu u političkim smjernicama za sljedeću Europsku komisiju za razdoblje 2019. – 2024., te nadalje pozdravlja priznanje da je rodna ravnopravnost ključna sastavnica gospodarskog rasta, kao i pitanje temeljnih prava i pravednosti; 10. ponavlja svoj poziv da se europski stup socijalnih prava, kojim se promiče uzlazna konvergencija, ostvari i na razini EU-a i na razini država članica kako bi se osiguralo jednako postupanje i jednake mogućnosti za žene i muškarce, kao i kako bi se poštovalo pravo na jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti za žene i muškarce; ističe da bi uklanjanje razlike u plaćama žena i muškaraca trebalo biti poseban cilj u okviru programa koji će naslijediti strategiju Europa 2020.; 11. poziva države članice da pojačaju svoje napore kako bi se konačno uklonile razlike u plaćama žena i muškaraca striktnim provođenjem načela jednake plaće, osiguravanjem toga da plaće za radnike koji rade na nepuno radno vrijeme budu u skladu s ekvivalentom punog radnog vremena, donošenjem zakonodavstva kojim se povećava transparentnost plaća i poboljšava pravna jasnoća u pogledu otkrivanja rodnih predrasuda i diskriminacije u platnim strukturama, borbe protiv profesionalne segregacije, neovisno o tome je li ona vertikalna ili horizontalna, te borbe protiv predrasuda poslodavaca pri donošenju odluka o zapošljavanju i promaknuću; 12. ističe da su pristup radu i uvjeti koji ga omogućuju ključni za osnaživanje i neovisnost žena u svakoj sferi života, od rada do socijalne, ekonomske i političke participacije, među ostalim; smatra da napredak prema postizanju jednakosti između žena i muškaraca te promicanje prava žena predstavljaju put društvenog napretka za društvo u cjelini i pritom omogućuju poboljšanje socioekonomske situacije žena; 13. nadalje poziva države članice da na odgovarajući način ulažu u pružanje, dostupnost, cjenovnu pristupačnost i kvalitetu usluga formalnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koristeći se europskim strukturnim i investicijskim fondovima u skladu s ciljevima iz Barcelone, kao i da ulažu u dugoročne usluge skrbi i radne dogovore prilagođene obiteljskom životu kako bi se zajamčilo da žene ravnopravno i kontinuirano sudjeluju na tržištu rada i da im se pruži odgovarajuća fleksibilnost u cilju promicanja veće stope njihove zaposlenosti; ponavlja da bi države članice, u cilju borbe protiv rizika od siromaštva među starijim ženama, kao i otklanjanja uzroka razlike u plaćama žena i muškaraca, trebale osigurati odgovarajuću potporu za starije žene, koja bi uključivala mjere kao što su bodovi za razdoblja skrbi, adekvatne minimalne mirovine, naknade za nadživjele osobe i prava na obiteljski dopust za muškarce kako bi se spriječila feminizacija siromaštva; poziva Vijeće da uvede ciljeve u pogledu skrbi za starije osobe i osoba koje uzdržavaju druge, slične ciljevima iz Barcelone koji se odnose na skrb o djeci; 14. poziva Komisiju i države članice da provedu politike kojima se promiče zapošljavanje žena i njihova financijska neovisnost, uključujući politike kojima se promiče integracija žena iz marginaliziranih skupina na tržište rada; poziva države članice na borbu protiv segmentacije tržišta rada uvjetovane nejednakošću spolova ulaganjem u formalno, informalno i neformalno obrazovanje te cjeloživotno učenje i strukovno osposobljavanje za žene, čime bi im se zajamčio pristup visokokvalitetnom zapošljavanju te mogućnostima za prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, već prema budućoj potražnji na tržištu rada; u prvom redu poziva na veće promicanje poduzetništva, predmeta iz područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), digitalnog obrazovanja i financijske pismenosti za djevojčice od rane dobi s ciljem borbe protiv postojećih obrazovnih stereotipa te porasta broja žena u razvojnim i dobro plaćenim sektorima; 15. poziva države članice da osiguraju brzo donošenje i provedbu Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te poziva Komisiju da pomno prati njihov napredak kako bi mogla sastaviti konačno izvješće i popratne studije o njezinoj provedbi; 16. primjećuje utjecaj nedovoljne zastupljenosti žena na vodećim položajima na razliku u plaćama žena i muškaraca te naglašava hitnu potrebu za promicanjem jednakosti muškaraca i žena na svim razinama donošenja odluka u poslovanju i upravljanju; poziva države članice da deblokiraju pregovore u Vijeću o predloženoj direktivi o ženama u upravnim odborima jer bi se time moglo pomoći u uklanjanju staklenog stropa; 17. poziva Komisiju i države članice da prikupljaju razvrstane podatke kako bi bolje procijenili i popratili napredak u uklanjanju razlike u plaćama žena i muškaraca te da pritom posvete posebnu pozornost skupinama koje su suočene s višestrukim i intersekcijskim oblicima diskriminacije, kao što su žene s invaliditetom, migrantice i pripadnice etničkih manjina, Romkinje, starije žene, žene iz ruralnih i rijetko naseljenih područja, samohrane majke i osobe koje pripadaju zajednici LGBTIQ; 18. ističe da je potrebno dodatno poboljšati prikupljanje podataka razvrstanih na temelju roda u područjima poput neformalnog zapošljavanja, poduzetništva, pristupa financiranju i uslugama zdravstvene skrbi, nasilja nad ženama i neplaćenog rada; naglašava da je za donošenje politika na temelju informacija i dokaza potrebno prikupljati i koristiti kvalitetne podatke i dokaze; poziva Komisiju i države članice da prikupljaju razvrstane podatke kako bi bolje procijenile i popratile napredak u uklanjanju rodno uvjetovane razlike u plaćama te da pritom posvete posebnu pozornost skupinama koje su suočene s višestrukim i intersekcionalnim oblicima diskriminacije, kao što su žene s invaliditetom, migrantice i pripadnice etničkih manjina, Romkinje, starije žene, samohrane majke i osobe koje pripadaju zajednici LGBTIQ; 19. poziva Komisiju da u izradu novih politika za uklanjanje razlike u plaćama žena i muškaraca uključi socijalne partnere; u tom kontekstu poziva socijalne partnere da se uključe u rasprave i zajednički rade na rješavanju problema razlike u plaćama, među ostalim s pomoću mjera pozitivnog djelovanja, kao i na suradnju s organizacijama civilnog društva kako bi se snažno uključilo javno mnijenje jer je ukidanje razlike u plaćama žena i muškaraca univerzalni prioritet; 20. poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoj rad u borbi protiv nesigurnih radnih mjesta na kojima su pretežno zaposlene žene te u borbi protiv feminizacije siromaštva; ističe visoke razine neprijavljenog rada žena, što negativno utječe na njihove prihode, socijalno osiguranje i zaštitu, te poziva države članice da ratificiraju Konvenciju MOR-a iz 2011. o radnicima u domaćinstvu; 21. poziva države članice da ojačaju zaštitu majčinstva, očinstva i roditeljstva u radnom zakonodavstvu, posebno tako da se produlji trajanje dopusta i da on bude u potpunosti plaćen, da se smanji broj radnih sati tijekom dojenja te da se poduzmu odgovarajuće mjere za provedbu takve zaštite, ali i da se uloži u pružanje besplatne javne mreže usluga obrazovanja i skrbi u ranom djetinjstvu te usluga dugotrajne skrbi; napominje da su nedostatna dostupnost, odvraćajući troškovi i nedostatak infrastrukture za kvalitetnu skrb o djeci i dalje velika prepreka ravnopravnom sudjelovanju ponajprije žena u svim aspektima društva, uključujući zapošljavanje; 22. potvrđuje da razlika u plaćama žena i muškaraca također može pogoršati rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje jer su žrtve često prisiljene raditi na slabije plaćenim radnim mjestima zbog neprijateljskog radnog okruženja; poziva države članice da potpišu i ratificiraju Konvenciju MOR-a o nasilju i uznemiravanju iz 2019. za uvođenje učinkovitih mjera za utvrđivanje, sprečavanje i zabranu nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu, uključujući sigurne i učinkovite mehanizme rješavanja pritužbi i sporova, potporu, usluge i pravne lijekove; 23. poziva Komisiju da bude primjer i iznese potpunu analizu razlike u plaćama žena i muškaraca u institucijama EU-a na Europski dan jednakih plaća; 24. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti |