Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Gunnaru Becku koji je njemačko Savezno ministarstvo pravosuđa i zaštite potrošača proslijedilo 29. listopada 2019. u vezi s postupkom br. 80 AR 137/19 i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 25. studenoga 2019.,

–  nakon saslušanja Gunnara Becka u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 30. travnja 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 46. Ustava Savezne Republike Njemačke,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0036/2020),

A.  budući da je glavni državni odvjetnik u Düsseldorfu zatražio ukidanje imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu Gunnaru Becku, u vezi s mogućom istragom navodne zlouporabe titule, kaznenog djela utvrđenog i kažnjivog u skladu s odjeljkom 132.a (1) (1) njemačkog Kaznenog zakona;

B.  budući da istraga nije povezana s izražavanjem mišljenja ili glasanjem Gunnara Becka pri obnašanju dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu, u skladu s člankom 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

C.  budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

D.  budući da je na glasačkom listiću za izbor zastupnika u Europskom parlamentu 26. svibnja 2019. Gunnar Beck bio naveden kao „prof. dr. Gunnar Beck, Hochschuldozent [docent] Barrister-at-Law für EU-Recht [za pravo EU-a], Neuss (NW)”; budući da je Gunnar Beck 1996. doktorirao filozofiju u Oxfordu (Velika Britanija), a da u Njemačkoj nije stekao ni titulu profesora ni doktorat; budući da je državno odvjetništvo u Düsseldorfu, prije konstituirajuće sjednice Europskog parlamenta, na temelju novinskih izvješća i kaznenih prijava, pokrenulo istragu zbog sumnje na zlouporabu titule u skladu s odjeljkom 132.a (1) (1) njemačkog Kaznenog zakona; budući da je ubrzo nakon 5. srpnja 2019., vjerojatno 9. srpnja 2019., istraga obustavljena zbog izbora Gunnara Becka za zastupnika u Europskom parlamentu; budući da je 4. rujna 2019. glavni državni odvjetnik u Düsseldorfu njemačkom Saveznom ministarstvu pravosuđa i zaštite potrošača proslijedio zahtjev za ukidanje imuniteta zastupniku u Europskom parlamentu Gunnaru Becku radi ponovnog pokretanja istrage navodne zlouporabe titule, u skladu s odjeljkom 132.a (1) (1) njemačkog Kaznenog zakona;

E.  budući da se, u skladu s člankom 9. stavkom 8. Poslovnika, Odbor za pravna pitanja „ni pod kojim uvjetima ne može izjasniti o zastupnikovoj krivnji niti se izjasniti o tome opravdavaju li mišljenja ili postupci zastupnika koji mu se pripisuju kazneni progon, čak ni u slučaju da odbor prilikom razmatranja zahtjeva stekne podrobna saznanja o činjenicama slučaja”;

F.  budući da, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Poslovnika imunitet parlamentarnih zastupnika nije osobna povlastica zastupnika, već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;

G.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta štititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode tijekom obnašanja zastupničkih dužnosti i koje su od njih neodvojive;

H.  budući da u ovom slučaju Parlament nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o činjeničnim elementima koji bi upućivali na to da se pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Gunnaru Becku;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora njemačkim vlastima i Gunnaru Becku.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23; presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.