Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2020/2640(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0165/2020

Podneseni tekstovi :

B9-0165/2020

Rasprave :

PV 18/06/2020 - 11
CRE 18/06/2020 - 11

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0175

Usvojeni tekstovi
PDF 136kWORD 49k
Petak, 19. lipnja 2020. - Bruxelles Završno izdanje
Situacija u schengenskom području nakon izbijanja bolesti COVID‑19
P9_TA(2020)0175B9-0165/2020

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. lipnja 2020. o stanju schengenskog područja nakon izbijanja bolesti COVID‑19 (2020/2640(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 35. obljetnicu Schengenskog sporazuma potpisanog 14. lipnja 1985.(1), 30. obljetnicu Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma potpisane 19. lipnja 1990.(2) i 25. obljetnicu stupanja na snagu Schengenskog sporazuma 26. ožujka 1995.,

–  uzimajući u obzir članak 67. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u kojem stoji da Unija mora biti područje slobode, sigurnosti i pravde kojim se „osigurava da se osobe pri prijelazu unutarnjih granica ne provjeravaju”,

–  uzimajući u obzir članak 21. stavak 1. UFEU-a, kojim se propisuje da svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, uključujući njezin članak 45., kojim se propisuje da svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)(3), kojom je kodificirana Uredba (EZ) br. 562/2006(4) Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), što je prvi akt donesen u okviru postupka suodlučivanja u području pravosuđa i unutarnjih poslova,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice (Direktiva o slobodnom kretanju)(5) i u njoj utvrđeno načelo nediskriminacije,

–  uzimajući u obzir smjernice Komisije (COVID‑19: Smjernice za mjere upravljanja granicama radi zaštite zdravlja i dostupnosti robe i osnovnih usluga) od 16. ožujka 2020. (C(2020)1753), koje su 17. ožujka 2020. podržali šefovi država ili vlada,

–  uzimajući u obzir zaključke predsjednika Europskog vijeća nakon videokonferencije održane 17. ožujka 2020. s članovima Europskog vijeća o bolesti COVID‑19, u kojima se podupire poziv na jačanje vanjskih granica primjenom koordiniranog privremenog ograničenja neobveznih putovanja u EU u trajanju od 30 dana, na temelju komunikacije Komisije „COVID-19: privremeno ograničenje neobaveznih putovanja u EU” (COM(2020)0115) i njezinog naknadnog produljenja,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „COVID-19: smjernice za provedbu privremenog ograničenja neobveznih putovanja u EU, o olakšavanju tranzitnih aranžmana za repatrijaciju građana EU-a i o učincima na viznu politiku” od 30. ožujka 2020. (C(2020)2050),

–  uzimajući u obzir Zajednički europski plan za ukidanje mjera za sprečavanje širenja bolesti COVID-19 koji su predstavili predsjednik Komisije i predsjednik Europskog vijeća,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. travnja 2020. o procjeni primjene privremenog ograničenja neobaveznih putovanja u EU (COM(2020)0148),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „COVID-19: Postupan i koordiniran pristup ponovnoj uspostavi slobode kretanja i ukidanju kontrola na unutarnjim granicama” od 13. svibnja 2020. (C(2020)3250),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o godišnjem izvješću o funkcioniranju schengenskog područja(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2018. o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj: ukidanje provjera osoba na unutarnjim kopnenim, morskim i zračnim granicama(7),

–  uzimajući u obzir pripremni rad radne skupine za kontrolu Schengena Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u pogledu ove rezolucije,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o stanju u schengenskom području nakon izbijanja bolesti COVID‑19 (O-000037/2020 – B9‑0010/2020 i O-000038/2020 – B9‑0011/2020),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je većina država članica, koje uključuju, uzimajući u obzir predmet ove Rezolucije, zemlje pridružene Schengenu, kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 ponovno uvela kontrolu unutarnjih granica ili zatvorila takve granice, bilo djelomično ili u cijelosti, ili ih je zatvorila za određene vrste putnika, uključujući građane EU-a i članove njihovih obitelji te državljane trećih zemalja koji borave na njihovu državnom području ili državnom području druge države članice; budući da je prilikom uvođenja tih mjera postojao očit nedostatak koordinacije među državama članicama i s institucijama Unije;

B.  budući da kontrole na unutarnjim granicama utječu na prava i slobode ljudi kako su utvrđena u pravu Unije; budući da ograničenja putovanja na vanjskim granicama ne utječu na pravo na traženje azila;

C.  budući da je slobodno kretanje osoba predviđeno Schengenskim sporazumom i Konvencijom o provedbi Schengenskog sporazuma popraćeno kompenzacijskim mjerama čiji je cilj zajamčiti sigurnost na državnom području zemalja schengenskog područja(8); budući da te kompenzacijske mjere uključuju instrumente kao što su Schengenski informacijski sustav (SIS) i drugi opsežni informacijski sustavi koji postoje kako bi se osigurala razmjena informacija među tijelima zemalja schengenskog područja i zajednička pravila za zaštitu vanjskih granica;

D.  budući da je uzajamno povjerenje među državama članicama ključni preduvjet za pravilno funkcioniranje područja bez kontrole unutarnjih granica;

E.  budući da su se nakon prvotnog ukidanja kontrola na unutarnjim granicama takve kontrole rijetko ponovno uvodile; budući da je od 2015. nekoliko država članica zadržalo kontrole na unutarnjim granicama i to obrazložilo povećanjem migracija i/ili sigurnosnih prijetnji; budući da je Parlament doveo u pitanje zakonitost i proporcionalnost tih kontrola na unutarnjim granicama;

F.  budući da je povratak na potpuno funkcionalno schengensko područje od iznimne važnosti za očuvanje načela slobode kretanja, što je jedno od glavnih postignuća europske integracije i ključni preduvjet za gospodarski oporavak EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19;

1.  podsjeća da je schengensko područje konkretno i dragocjeno postignuće, jedinstveno u svjetskoj povijesti, koje se nalazi u samom središtu europskog projekta i kojim se omogućuje neograničeno putovanje za više od 400 milijuna ljudi i ima neprocjenjivu vrijednost za građane i poduzeća;

2.  izražava zabrinutost oko trenutačne situacije zbog činjenice da je velik broj država članica uvelo kontrole na unutarnjim granicama te zbog raznih drugih poduzetih mjera koje uključuju potpuno ili djelomično zatvaranje granica ili njihovo zatvaranje za određene vrste putnika, uključujući građane EU-a ili državljane trećih zemalja koji borave na državnom području država članica, te zbog vrlo ozbiljnog učinka tih mjera na ljude i poduzeća, uključujući sektor turizma i sezonski rad;

3.  iako u potpunosti podupire mjere javnog zdravlja uvedene kako bi se ograničilo širenje bolesti COVID-19 uvođenjem ograničenja socijalnih kontakata, uključujući nametnute mjere ograničenja kretanja za koje su države članice odlučile da će se primjenjivati na njihovom državnom području, ističe da države članice u svojim službenim obavijestima i u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama nisu navele na koji je način kontrola državne granice prikladno sredstvo za ograničavanje širenja bolesti COVID-19; u tom pogledu podsjeća da je u Zakoniku o schengenskim granicama granična kontrola definirana kao „aktivnost koja se provodi na granici ... isključivo kao odgovor na pokušaj ili na čin prelaska te granice, neovisno o svim drugim okolnostima”; smatra da bi preciznija ograničenja primjenjiva na regionalnoj razini, uključujući prekogranične regije, bila prikladnija i manje drastična;

4.  podsjeća da su pravila kojima se uređuju unutarnje granice Unije utvrđena Zakonikom o schengenskim granicama i da pri donošenju svih mjera koje utječu na prelazak unutarnjih granica države članice moraju poštovati i duh i slovo tog Zakonika;

5.  podsjeća da je terminologija Zakonika o schengenskim granicama nedvosmislena: ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica trebalo bi ostati iznimka i trebalo bi se provoditi samo kao krajnja mjera, na temelju posebnih objektivnih kriterija, koja može na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, koja je strogo nužna i razmjerna i sa strogo ograničenim područjem primjene i trajanjem; smatra da mnoge obavijesti koje su dostavile države članice nisu dovoljno detaljne kako bi se moglo provjeriti poštovanje tih načela;

6.  ističe da pojam „krajnje mjere” zahtijeva provjeru mogu li druge mjere biti jednako prikladne ili čak prikladnije za postizanje istog cilja; poziva države članice da prepoznaju da je mogućnost uvođenja minimalnih zdravstvenih kontrola bolja alternativa od uvođenja kontrola na unutarnjim granicama; u tom pogledu podsjeća na mjere‑povezane sa zdravljem koje su detaljno opisane u smjernicama Komisije(9); osim toga podsjeća na preporuku Komisije o razmjernim policijskim kontrolama(10) prema kojoj „ako u situaciji ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti države članice razmatraju primjenu glave III. poglavlja II. Uredbe (EU) 2016/399 (o uvođenju kontrola na unutarnjim granicama), prvo bi trebale procijeniti može li se ta situacija primjereno riješiti pojačavanjem policijskih kontrola unutar državnog područja, uključujući pogranična područja”;

7.   potvrđuje da na schengenskom području nikada do sada nije zabilježeno širenje tako ozbiljne pandemije; podsjeća da se u odredbama Zakonika o schengenskim granicama izričito navodi da prijetnja javnom zdravlju može predstavljati osnovu za zabranu ulaska na vanjskim granicama te nadalje podsjeća da se u Zakoniku, kao i Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma, javno zdravlje ne spominje kao osnova za ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama, već se ponovno uvođenje takvih kontrola predviđa se samo za uklanjanje ozbiljnih prijetnji javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti;

8.  žali zbog činjenice da su neke države članice u kratkom roku uvele kontrole i druga ograničenja na granicama, a da pritom nisu dovoljno informirale svoje građane i druge države članice; nadalje, žali zbog popratnih posljedica graničnih kontrola na nekim unutarnjim granicama, kao što su predugo vrijeme čekanja bez odgovarajućih higijenskih objekata i držanja odgovarajuće fizičke udaljenosti, čime se stvaraju zdravstveni rizici i za osobe koje podliježu graničnim kontrolama i za službenike graničnog nadzora, kao i zbog dodatnog opterećenja ionako preopterećenih službenika graničnog nadzora i policijskih službenika koji nisu osposobljeni zdravstveni djelatnici; nadalje, izražava zabrinutost zbog brojnih prepreka s kojima se od izbijanja pandemije susreću mnogi prekogranični radnici u schengenskom području, uključujući nedostatak jasnih i dostupnih informacija o ograničenjima koja se na njih primjenjuju pri prelasku granice;

9.  napominje da u skladu s Direktivom o slobodnom kretanju države članice mogu zbog javnog zdravlja ograničiti slobodu kretanja i boravka građana Unije i članova njihovih obitelji, bez obzira na njihovo državljanstvo; međutim, ustraje u tome da sve države članice moraju zajamčiti zaštitne mjere utvrđene u toj direktivi te da se posebno mora zajamčiti nediskriminacija između državljana država članica i građana EU-a koji borave u EU-u;

10.  smatra da je brz povratak na potpuno funkcionalno schengensko područje od iznimne važnosti te ovisi i o političkoj volji država članica i o njihovoj predanosti koordiniranju mjera u okviru schengenske pravne stečevine ; poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u koordiniranju djelovanja na europskoj razini u cilju rješavanja izazova bolesti COVID-19 za zdravlje europskih građana, pri čemu schengensko područje ostaje područje bez unutarnjih graničnih kontrola, uz potpuno poštovanje načela solidarnosti i uzajamnog povjerenja; vjeruje da će potraga za europskim odgovorima donijeti obostrane koristi; duboko žali i odbacuje svako neusklađeno, bilateralno ili multilateralno djelovanja pojedinih država članica o kojem se raspravlja izvan okvira Unije; zahtijeva da se u svakom sporazumu poštuje načelo nediskriminacije;

11.  poziva države članice da smanje ograničenja slobode kretanja u istoj mjeri u kojoj se ublažavaju mjere ograničavanja COVID-19; smatra da bi uz odgovarajuću koordinaciju na razini Unije regionalni pristup mogao biti proporcionalniji od nacionalnih graničnih kontrola te bi mogao omogućiti ukidanje ograničenja slobode kretanja ako se situacija javnog zdravlja u susjednim regijama razmjerno poboljša;

12.  hitno poziva države članice da zajedno s Parlamentom, Vijećem i Komisijom što je prije moguće rasprave o planu oporavka schengenskog područja, uključujući načine i sredstva za povratak na potpuno funkcionalno schengensko područje bez kontrole unutarnjih granica i planove za nepredviđene situacije u slučaju mogućeg drugog vala, kako bi se spriječilo da privremene kontrole na unutarnjim granicama u srednjoročnom razdoblju postanu gotovo trajne;

13.  podsjeća da bi, u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama, na razini Unije trebalo pratiti procjenu potrebe za kontrolom unutarnjih granica i njezinim produljenjem kada se ta kontrola uvede kao hitna mjera; poziva Komisiju da u tom pogledu provede odgovarajući nadzor nad primjenom schengenske pravne stečevine, a posebno da ocijeni mjere koje su države članice već poduzele, kao i pravodobnost i kvalitetu obavijesti koje su dostavile države članice, da pomno prati razvoj događaja i, po potrebi, podsjeti države članice na njihove pravne obveze i da donese mišljenja; potiče Komisiju da iskoristi svoje ovlasti da od država članica zatraži dodatne informacije; poziva Komisiju da na bolji način izvješćuje Parlament o tome kako izvršava svoje ovlasti u skladu s Ugovorima;

14.   žali zbog činjenice da je odredba Zakonika o schengenskim granicama, prema kojoj države članice u roku od četiri tjedna od ukidanja graničnih kontrola podnose izvješće Parlamentu, Vijeću i Komisiji, izgubila svoju predviđenu namjenu, što je dovelo do toga da je Parlament ostao neobaviješten; stoga poziva države članice koje su uvele kontrolu na unutarnjim granicama da o tome pravovremeno, tj. najmanje svakih šest mjeseci, izvješćuju Parlament i podnose točne i detaljne podatke o razlozima ponovnog uvođenja kontrola na unutarnjim granicama; duboko žali zbog toga što Komisija od 2015. nije objavila godišnje izvješće o funkcioniranju područja bez kontrola na unutarnjim granicama, što je obvezna učiniti u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama;

15.  podsjeća da su uvedena privremena ograničenja na sva putovanja iz trećih zemalja u schengensko područje koja nisu neophodna; naglašava da sve odluke o zabrani ulaska na vanjskim granicama moraju biti u skladu s odredbama Zakonika o schengenskim granicama, što posebno uključuje poštovanje temeljnih prava, kako je utvrđeno u njegovu članku 4.;

16.  poziva Vijeće i države članice da pojačaju napore za postizanje konačne integracije svih država članica EU-a u schengensko područje; potiče Vijeće da što prije predstavi novi nacrt odluke o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Bugarskoj i Rumunjskoj; spreman je, nakon savjetovanja s Vijećem u skladu s člankom 4. Akta o pristupanju, izraziti svoje mišljenje o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Hrvatskoj; smatra da se solidarnost i odgovornost odnose na sve te da je budućnost schengenskog područja u njegovoj cjelovitosti, bez fragmentacije;

17.  smatra da je u srednjoročnom razdoblju potrebno razmisliti o tome kako ojačati uzajamno povjerenje među državama članicama i zajamčiti da se zakonodavnim instrumentima Unije omogućuje istinsko europsko upravljanje schengenskim područjem i učinkovit europski koordinirani odgovor na izazove kao što je pandemija bolesti COVID-19, istodobno čuvajući pravo na slobodu kretanja i načelo nepostojanja kontrola na unutarnjim granicama, koji su u središtu schengenskog projekta i koje građani EU-a posebno cijene; poziva Komisiju da u tu svrhu predloži reformu upravljanja schengenskim područjem u svjetlu novih izazova;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Schengenska pravna stečevina – Sporazum između vlada država Gospodarske unije Beneluxa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (SL L 239, 22.9.2000., str. 13.).
(2) Schengenska pravna stečevina – Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluxa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (SL L 239, 22.9.2000., str. 19.).
(3) SL L 77, 23.3.2016., str. 1.
(4) SL L 105, 13.4.2006., str. 1.
(5) SL L 158, 30.4.2004., str. 77.
(6) SL C 76, 9.3.2020., str. 106.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0497.
(8) izjava Izvršnog odbora od 26. lipnja 1996. o izručenju (SCH/Com-ex (96) decl. 6 Rev. 2) (SL L 239, 22.9.2000., str. 435.).
(9) Preporuka Komisije C(2020)1753 od 16. ožujka 2020. o smjernicama za mjere upravljanja granicama radi zaštite zdravlja i jamčenja dostupnosti robe i osnovnih usluga.
(10) Preporuka Komisije C(2017)3349 od 12. svibnja 2017. o razmjernim policijskim kontrolama i policijskoj suradnji u schengenskom prostoru.

Posljednje ažuriranje: 8. rujna 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti