Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2020/2019(INL)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0177/2020

Podneseni tekstovi :

A9-0177/2020

Rasprave :

PV 19/10/2020 - 18
CRE 19/10/2020 - 15
CRE 19/10/2020 - 18

Glasovanja :

PV 20/10/2020 - 17
PV 20/10/2020 - 21

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0273

Usvojeni tekstovi
PDF 229kWORD 72k
Utorak, 20. listopada 2020. - Bruxelles
Akt o digitalnim uslugama: prilagodba odredbi trgovačkog i građanskog prava za poduzeća koja posluju na internetu
P9_TA(2020)0273A9-0177/2020
Rezolucija
 Prilog

Rezolucija Europskog parlamenta od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji o Aktu o digitalnim uslugama: prilagodba odredbi trgovačkog i građanskog prava za poduzeća koja posluju na internetu (2020/2019(INL))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(3) (u nastavku „Opća uredba o zaštiti podatakaˮ),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima(5),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2018. o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027. (COM(2018)0434),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije (EU)  2018/334 оd 1. ožujka 2018. o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja(6),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o nadležnosti i priznavanju te izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(7) i Konvenciju o priznavanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka, potpisanu 10. lipnja 1958. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. listopada 2018. o decentraliziranom vođenju evidencije transakcija i lancima blokova: izgradnja povjerenja poslovanjem bez posrednika(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. svibnja 2016. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Internetske platforme i jedinstveno digitalno tržište – Mogućnosti i izazovi za Europuˮ (COM(2016)0288),

–  uzimajući u obzir studiju o procjeni europske dodane vrijednosti koju je izradila Služba Europskog parlamenta za istraživanja naslovljenu “Akt o digitalnim uslugama: procjena europske dodane vrijednosti„(9)

–  uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0177/2020),

A.  budući da digitalne usluge kao temelj gospodarstva Unije i egzistencije velikog broja njezinih građana, trebaju biti regulirane na način kojim se jamče temeljna prava i druga prava građana, uz istodobno podupiranje razvoja, gospodarskog napretka i digitalnog okruženja te poticanje povjerenja na internetu, uzimajući u obzir interese korisnika i svih sudionika na tržištu, uključujući MSP-ove i novoosnovana poduzeća;

B.  budući da su neka pravila o pružateljima usluga dijeljenja sadržaja na internetu i audiovizualnim medijskim uslugama nedavno ažurirana, posebno Direktivom (EU) 2018/1808 i Direktivom (EU) 2019/790, niz ključnih aspekata građanskog i trgovačkog prava nije riješen na zadovoljavajući način pravom Unije ili nacionalnim pravom te budući da je važnost tog pitanja naglašena brzim i ubrzanim razvojem tijekom posljednjih desetljeća u području digitalnih usluga, posebno pojavom novih poslovnih modela, tehnologija i društvenih okolnosti; budući da je u tom kontekstu potrebno sveobuhvatno ažuriranje osnovnih odredbi građanskog i trgovačkog prava koje se primjenjuju na internetske trgovačke subjekte;

C.  budući da neka poduzeća koja nude digitalne usluge zbog snažnih mrežnih učinaka utemeljenih na podacima imaju znatnu tržišnu snagu koja im omogućava da korisnicima nametnu svoje poslovne prakse i da je zbog toga sve teži ulazak na tržište drugim akterima, posebno novoosnovanim poduzećima i MSP-ovima;

D.  budući da ex post provedba prava tržišnog natjecanja sama ne može učinkovito riješiti utjecaj tržišne snage određenih internetskih platformi, među ostalim na pošteno tržišno natjecanje u okviru jedinstvenog digitalnog tržišta;

E.  budući da su platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju od običnog prikaza sadržaja prerasle u sofisticirane organizme i tržišne igrače, posebno kad je riječ o društvenim mrežama koje prikupljaju i iskorištavaju podatke o korištenju; budući da korisnici imaju opravdane razloge za očekivanje poštenih uvjeta u pogledu pristupa, transparentnosti, određivanja cijena i rješavanja sukoba u vezi s uporabom takvih platformi i uporabom korisničkih podataka na platformama; budući da transparentnost može doprinijeti znatnom povećanju povjerenja u digitalne usluge;

F.  budući da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju mogu odrediti sadržaj koji se prikazuje njihovim korisnicima, čime snažno utječu na način na koji dobivamo i prenosimo informacije do te mjere da su platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju u stvari postale javni prostori u digitalnoj sferi; budući da se javnim prostorima mora upravljati na način kojim se štite javni interesi, poštuju temeljna prava i prava korisnika koja se odnose na građansko pravo, posebno pravo na slobodu izražavanja i informiranja;

G.  budući da poštovanje prava u digitalnom svijetu ne uključuje samo učinkovitu provedbu temeljnih prava, posebno slobode izražavanja i informiranja, privatnosti, sigurnosti i zaštite, nediskriminacije, poštovanja vlasništva i prava intelektualnog vlasništva, nego i pristup pravdi i zakonitom postupanju; budući da se delegiranjem odluka u pogledu zakonitosti sadržaja ili ovlasti za izvršavanje zakonodavstva na privatna poduzeća ugrožava transparentnost i zakonito postupanje, što dovodi do rascjepkanog pristupa; budući da je stoga potreban ubrzani pravni postupak s odgovarajućim jamstvima kako bi se osiguralo postojanje učinkovitih pravnih lijekova;

H.  budući da automatizirani alati trenutačno ne mogu pouzdano razlikovati nezakoniti sadržaj od zakonitog sadržaja u danom kontekstu i da stoga mehanizmi za automatsko otkrivanje i uklanjanje sadržaja mogu dovesti do opravdanih pravnih pitanja, posebno u pogledu mogućih ograničenja slobode izražavanja i informiranja koja je zaštićena člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; budući da bi uporaba automatiziranih mehanizama stoga trebala biti proporcionalna, obuhvaćati samo opravdane slučajeve i slijediti transparentne postupke;

I.  budući da se člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima također štite sloboda i pluralizam medija, koji sve više ovise o internetskim platformama kako bi doprli do svoje publike;

J.  budući da većina Europljana svakodnevno koristi digitalne usluge, ali su podložni sve širem skupu pravila diljem Unije, što dovodi do znatne rascjepkanosti na tržištu i posljedične pravne nesigurnosti za europske korisnike i pružatelje usluga koji djeluju preko granica; budući da se sustavi građanskog prava kojima se uređuju prakse platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju u moderiranju tih sadržaja temelje na određenim sektorskim odredbama na razini Unije i na nacionalnoj razini, sa znatnim razlikama u propisanim obvezama i provedbenim mehanizmima raznih sustava građanskog prava koji se primjenjuju; budući da je ta situacija dovela do fragmentiranog skupa pravila za jedinstveno digitalno tržište, što zahtijeva odgovor na razini Unije;

K.  budući da trenutačni poslovni model nekih platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju obuhvaća promicanje sadržaja koji će vjerojatno privući pozornost korisnika i stoga generirati više podataka o profilu kako bi se ponudila učinkovitija ciljana oglašavanja i time povećala dobit; budući da to profiliranje u kombinaciji s ciljanim oglašavanjem može dovesti do povećanja sadržaja usmjerenog na iskorištavanje emocija, što nerijetko potiče i olakšava senzacionalizam u vijestima i sustavima preporuka te može dovesti do eventualnog manipuliranja korisnicima;

L.  budući da kontekstualno oglašavanje iziskuje manje korisničkih podataka od ciljanog bihevioralnog oglašavanja te se stoga njime manje zadire u privatnost korisnika;

M.  budući da odabir algoritamske logike na kojoj se temelje sustavi preporukâ, usluge usporedbe, prilagodba sadržaja ili plasiranje oglasa ostaju diskrecijsko pravo platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju s malom mogućnošću javnog nadzora, što izaziva zabrinutost u pogledu odgovornosti i transparentnosti;

N.  budući da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju koje imaju znatnu tržišnu snagu svojim korisnicima omogućuju da koriste svoje profile za prijavljivanje na internetske stranice trećih strana, čime im omogućuje praćenje njihovih aktivnosti čak i izvan okruženja vlastite platforme, što predstavlja konkurentnu prednost u pristupu podacima za algoritme za prilagodbu sadržaja;

O.  budući da se takozvani pametni ugovori, koji se temelje na tehnologijama decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, uključujući lance blokova, kojima se omogućuje decentralizirano i potpuno sljedivo vođenje evidencije i samoizvršenje, koriste u nizu područja bez odgovarajućeg pravnog okvira; budući da postoji nesigurnost u pogledu zakonitosti takvih ugovora i njihove izvršivosti u prekograničnim situacijama;

P.  budući da uvjeti korištenja platformi, o kojima se ne može pregovarati, često upućuju na primjenjivo pravo i nadležne sudove izvan Unije, što može spriječiti pristup pravosuđu; budući da se Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti i priznavanju te izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(10) utvrđuju pravila o nadležnosti; budući da se Općom uredbom o zaštiti podataka pojašnjava pravo ispitanika na privatni postupak provedbe izravno protiv voditelja obrade ili izvršitelja obrade, bez obzira na to odvija li se obrada u Uniji ili ne i neovisno o tome ima li voditelj obrade poslovni nastan u Uniji ili nema; budući da se člankom 79. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje da se postupci vode pred sudovima države članice u kojoj voditelj obrade ili izvršitelj obrade ima poslovni nastan ili, alternativno, u kojoj ispitanik ima uobičajeno boravište;

Q.  budući da su pristup neosobnim podacima i rudarenje tih podataka važan faktor rasta digitalnoga gospodarstva; budući da odgovarajući pravni standardi i mjere za zaštitu podataka u pogledu interoperabilnosti podataka mogu, uklanjanjem učinaka ovisnosti, imati važnu ulogu u jamčenju poštenih tržišnih uvjeta;

R.  budući da je važno procijeniti mogućnost davanja odgovornosti europskom subjektu za osiguravanje usklađenog pristupa provedbi Akta o digitalnim uslugama diljem Unije, uz pojednostavnjenje koordinacije na nacionalnoj razini te reagiranje na nove prilike i izazove, osobito prekogranične, koji proizlaze iz aktualnog tehnološkog razvoja;

Akt o digitalnim uslugama

1.  traži od Komisije da bez nepotrebnog odgađanja podnese niz zakonodavnih prijedloga koji čine Akt o digitalnim uslugama uz adekvatno materijalno, osobno i teritorijalno područje primjene te utvrđivanje ključnih koncepata, uključujući preporuke kako su navedene u Prilogu ovoj Rezoluciji; smatra da bi, ne dovodeći u pitanje detaljne aspekte budućih zakonodavnih prijedloga, članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebao biti pravna osnova;

2.  predlaže da Akt o digitalnim uslugama uključuje uredbu kojom se uspostavljaju ugovorna prava u pogledu upravljanja sadržajem, utvrđuju transparentni, pravedni, obvezujući i jedinstveni standardi i postupci za moderiranje sadržaja te jamči dostupan i neovisan pristup sudskoj pravnoj zaštiti; naglašava da bi se zakonodavni prijedlozi trebali temeljiti na dokazima te bi trebali nastojati ukloniti neopravdane prepreke u pružanju digitalnih usluga internetskih platformi i spriječiti pojavu novih, uz povećanje zaštite potrošača i građana; smatra da bi zakonodavni prijedlozi trebali biti usmjereni na postizanje održivog i pametnog rasta, odgovaranje na tehnološke izazove i jamčenje pravednosti i sigurnosti jedinstvenog digitalnog tržišta za sve;

3.  nadalje predlaže da se predložene mjere za moderiranje sadržaja primjenjuju samo na nezakoniti sadržaj, a ne na sadržaj koji je samo štetan; u tu svrhu predlaže da se u uredbu uključe univerzalni kriteriji za utvrđivanje tržišne snage platformi kako bi se pružila jasna definicija platforme sa znatnom tržišnom snagom i na taj način odredilo mogu li se određene platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju koje nemaju osobitu tržišnu snagu izuzeti iz određenih odredbi; ističe da bi okvir uspostavljen Aktom o digitalnim uslugama trebao biti takav da se mala poduzeća, MSP-ovi i novoosnovana poduzeća mogu uskladiti s njim te bi stoga trebao uključivati proporcionalne obveze za sve sektore;

4.  predlaže da se Aktom o digitalnim uslugama nametne obveza pružateljima digitalnih usluga s poslovnim nastanom izvan Unije da imenuju pravnog zastupnika za interese korisnika u Uniji kojem bi se mogli uputiti zahtjevi kako bi se, na primjer, potrošačima omogućila pravna zaštita u slučaju lažnih ili obmanjujućih oglasa te da informacije za kontakt tog zastupnika budu vidljive i dostupne na internetskim stranicama pružatelja digitalnih usluga;

Prava u pogledu moderiranja sadržaja

5.  ističe da za provedbu zakona moraju biti odgovorna javna tijela; smatra da konačnu odluku o zakonitosti sadržaja koji su izradili korisnici mora donijeti neovisno pravosudno tijelo, a ne privatni komercijalni subjekt;

6.  ustraje u tome da se uredbom moraju zabraniti diskriminirajuće prakse moderiranja sadržaja ili one prakse koje obuhvaćaju iskorištavanje i isključivost, posebno kada je riječ o najranjivijim osobama, te da se uvijek moraju poštovati temeljna prava i slobode korisnika, posebno njihova sloboda izražavanja;

7.  naglašava da je potrebno bolje zaštititi potrošače pružanjem pouzdanih i transparentnih informacija o primjerima nepoštenih praksi, kao što su obmanjujuće tvrdnje i prijevare;

8.  preporučuje da bi primjenu uredbe trebao pomno nadzirati europski subjekt čija je zadaća osigurati da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju poštuju odredbe uredbe, posebno praćenjem usklađenosti sa standardima utvrđenima za upravljanje sadržajem na temelju izvješća o transparentnosti i algoritama za praćenje koje platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju upotrebljavaju za potrebe upravljanja sadržajem; poziva Komisiju da ocijeni mogućnosti imenovanja postojeće ili nove europske agencije ili europskog tijela ili da sama koordinira mrežu nacionalnih tijela za izvršavanje tih zadaća (u daljnjem tekstu „europski subjekt”);

9.  predlaže da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju europskom subjektu redovito podnose sveobuhvatna izvješća o transparentnosti utemeljena na usklađenoj metodologiji i ocjenjena na temelju relevantnih pokazatelja uspješnosti, među ostalim o svojim politikama u pogledu sadržaja te u vezi s usklađenosti njihovih uvjeta korištenja s odredbama Akta o digitalnim uslugama; nadalje predlaže da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju naj jednostavan i pristupačan način objavljuju i stavljaju na raspolaganje ta izvješća kao i svoje politike u pogledu upravljanja sadržajem u javno dostupnoj bazi podataka;

10.  poziva platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom da ocijene rizik koji njihove politike upravljanja zakonitim sadržajem predstavljaju za društvo, posebno u pogledu njihova učinka na temeljna prava te da svakih šest mjeseci vode dijalog s europskim subjektom i relevantnim nacionalnim tijelima na temelju predstavljanja izvješća o transparentnosti;

11.  preporučuje da države članice osiguraju neovisna tijela za rješavanje sporova koja imaju zadaću rješavanja sporova u vezi s moderiranjem sadržaja; smatra da, kako bi se zaštitile anonimne publikacije i opći interes, odluke o moderiranju sadržaja ne bi trebao moći osporiti samo korisnik koji je učitao sadržaj koji je predmet spora, već i treća strana s legitimnim interesom za djelovanje, na primjer pravobranitelj; potvrđuje pravo korisnika na daljnje pribjegavanje pravnoj zaštiti;

12.  zauzima odlučno stajalište da se Aktom o digitalnim uslugama ne smije obavezivati platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju da koriste bilo koji oblik automatizirane ex ante kontrole sadržaja, osim ako je drugačije utvrđeno u postojećem pravu Unije, te smatra da mehanizmi koje platforme dobrovoljno primjenjuju ne smiju dovesti do mjera ex ante kontrole na temelju automatiziranih alata ili filtriranja učitavanja sadržaja te da moraju biti podvrgnuti revizijama europskog subjekta kako bi se osigurala usklađenost s Aktom o digitalnim uslugama;

13.  naglašava da platforme za smještaj sadržaja moraju biti transparentne u obradi algoritama i podataka koji se upotrebljavaju za njihovo osposobljavanje;

Prava u pogledu prilagodbe sadržaja, podataka i internetskog oglašavanja

14.  smatra da je povećanje sadržaja usmjerenog na korisnika na temelju mišljenja ili stajališta izloženih u takvom sadržaju jedna od najštetnijih praksi u digitalnom društvu, posebno u slučajevima kada je vidljivost takvog sadržaja povećana na temelju ranije interakcije korisnika s drugim umnoženim sadržajem i s ciljem optimiziranja korisničkih profila za ciljano oglašavanje; zabrinut je zbog toga što se te prakse oslanjaju na raširenom praćenju i rudarenju podataka; poziva Komisiju da analizira učinak takvih praksi i poduzme odgovarajuće zakonodavne mjere;

15.  smatra da se korištenje ciljanog oglašavanja mora strože regulirati u korist manje nametljivih vrsta oglašavanja koje ne zahtijevaju praćenje interakcije korisnika sa sadržajem i da bi prikazivanje bihevioralnog oglašavanja trebalo uvjetovati dobrovoljnim, posebnim, informiranim i nedvosmislenim pristankom korisnika;

16.  primjećuje postojeće odredbe koje se odnose na ciljano oglašavanje u Općoj uredbi o zaštiti podataka i Direktivi br. 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)(11);

17.  stoga preporučuje da se Aktom o digitalnim uslugama utvrde jasne granice i uvedu pravila o transparentnosti u pogledu uvjeta akumulacije podataka u svrhu ponude ciljanih oglasa te u pogledu funkcioniranja i odgovornosti takvog ciljanog oglašavanja, posebno kada se podaci prate na internetskim stranicama trećih strana; ustraje u tome da su potrebne nove mjere za uspostavu okvira za odnose između platformi i korisnika, s odredbama o transparentnosti u pogledu oglašavanja, podsjećanja digitalnim sredstvima (engl. digital nudging) i povlaštenog tretmana; poziva Komisiju da procijeni mogućnosti reguliranja ciljanog oglašavanja, uključujući postupno ukidanje koje dovodi do zabrane;

18.  naglašava da se, u skladu s načelom smanjenja količine podataka i u cilju sprečavanja neovlaštenog otkrivanja, krađe identiteta i drugih oblika zlouporabe osobnih podataka, Aktom o digitalnim uslugama treba predvidjeti pravo na anonimno korištenje digitalnih usluga kad god je to tehnički moguće; poziva Komisiju da od platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju zahtijeva da provjere identitet oglašivača s kojima imaju poslovni odnos kako bi se osigurala odgovornost oglašivača u slučaju da se utvrdi da je sadržaj koji se promiče nezakonit; stoga preporučuje da Akt o digitalnim uslugama sadrži pravne odredbe kojima se platformama onemogućuje komercijalno iskorištavanje podataka trećih strana u situacijama tržišnog natjecanja s tim trećim stranama;

19.  izražava žaljenje zbog postojeće neusklađenosti informacija između platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju i javnih tijela te poziva na jednostavniju razmjenu potrebnih informacija; naglašava da se u skladu sa sudskom praksom o komunikacijskim metapodacima javnim tijelima mora omogućiti pristup metapodacima korisnika samo radi istrage osumnjičenika za teška kaznena djela uz prethodno sudsko odobrenje;

20.  preporučuje da se od pružatelja usluga koji podržavaju uslugu jedinstvene prijave sa znatnom tržišnom snagom zahtijeva da podrže barem jedan otvoreni i decentralizirani sustav identiteta koji se temelji na nevlasničkom okviru; traži od Komisije da predloži zajedničke standarde Unije za nacionalne sustave koje pružaju države članice, posebno u pogledu standarda zaštite podataka i prekogranične interoperabilnosti;

21.  poziva Komisiju da ocijeni mogućnost definiranja poštenih ugovornih uvjeta kako bi se olakšala razmjena podataka i povećala transparentnost u cilju ispravljanja neravnoteža u tržišnoj snazi; u tu svrhu predlaže istraživanje mogućnosti za olakšavanje interoperabilnosti, međusobne povezanosti i prenosivosti podataka; ističe da bi razmjena podataka trebala biti popraćena odgovarajućim zaštitnim mjerama, uključujući učinkovitu anonimizaciju osobnih podataka;

22.  preporučuje da se Aktom o digitalnim uslugama od platformi sa znatnom tržišnom snagom zahtijeva da osiguraju sučelje za programiranje aplikacija s pomoću kojeg platforme treće strane i njihovi korisnici mogu postići interoperabilnost s glavnim funkcijama i korisnicima platforme koja pruža sučelje za programiranje aplikacija, uključujući usluge trećih strana osmišljene za poboljšanje i prilagodbu korisničkog iskustva, posebno putem usluga kojima se prilagođavaju postavke privatnosti i postavke sadržaja; predlaže da platforme javno dokumentiraju sva sučelja za programiranje aplikacija koja stavljaju na raspolaganje u svrhu omogućavanja interoperabilnosti i međusobne povezanosti usluga;

23.  snažno ističe, s druge strane, da platforme sa znatnom tržišnom snagom koje pružaju sučelje za programiranje aplikacija ne smiju dijeliti, zadržavati, unovčavati ili koristiti podatke koje prime na temelju usluga trećih strana;

24.  naglašava da se obvezama interoperabilnosti i međusobne povezanosti ne smije ograničavati, ometati ili odgađati mogućnost platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju da riješe sigurnosna pitanja niti bi potreba za rješavanjem sigurnosnih pitanja trebala dovesti do nepotrebne suspenzije sučelja za programiranje aplikacije kojim se predviđa interoperabilnost i međusobna povezanost;

25.  podsjeća da se odredbama o interoperabilnosti i međusobnoj povezanosti mora poštovati svo relevantno zakonodavstvo o zaštiti podataka; u tom pogledu preporučuje da se u skladu s Aktom o digitalnim uslugama od platformi zahtijeva da osiguraju tehničku izvedivost odredbi o prenosivosti podataka utvrđenih u članku 20. stavku 2. Opće uredbe o zaštiti podataka;

26.  poziva na to da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju korisnicima daju stvarnu mogućnost odabira hoće li prethodno pristati na prikazivanje ciljanog oglašavanja na temelju prethodne interakcije korisnika sa sadržajem na istoj platformi ili na internetskim stranicama trećih strana ili neće; ističe da ta mogućnost odabira mora biti predstavljena na jasan i razumljiv način te da njezino odbijanje ne smije dovesti do onemogućavanja pristupa funkcionalnostima platforme; naglašava da se pristanak na ciljano oglašavanje ne smije smatrati dobrovoljnim i valjanim ako je pristup usluzi uvjetovan obradom podataka; ponovno potvrđuje da u skladu s Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ciljano oglašavanje podliježe odluci o sudjelovanju i da je u protivnom zabranjeno; primjećuje da se općim i neselektivnim prikupljanjem osobnih podataka koji se odnose na svako korištenje digitalne usluge nerazmjerno zadire u pravo na privatnost s obzirom na to da internetske aktivnosti pojedinca omogućuju dubok uvid u njegovo ponašanje i omogućuju manipuliranje njime; potvrđuje da korisnici imaju pravo ne biti podložni raširenom praćenju pri korištenju digitalnih usluga;

27.  traži od Komisije da se pobrine za to da se u tom smislu potrošači i dalje mogu služiti svim funkcijama povezanog uređaja, čak i ako povuku ili ne daju pristanak za dijeljenje neoperativnih podataka s proizvođačem proizvoda ili trećim stranama; ponavlja da je potrebna transparentnost uvjeta ugovora u pogledu mogućnosti i opsega dijeljenja podataka s trećim stranama;

28.  nadalje poziva na to da se korisnicima zajamči odgovarajući stupanj transparentnosti i utjecaja na kriterije prilagodbe sadržaja i njegove vidljivosti; potvrđuje da bi to trebalo uključivati i mogućnost odustajanja od bilo koje prilagodbe sadržaja koja odstupa od kronološkog redoslijeda; ističe da bi se sučeljima za programiranje aplikacija koja pružaju platforme korisnicima trebala omogućiti prilagodba sadržaja s pomoću softvera ili usluga po vlastitom izboru;

29.  naglašava da je važno da se Akt o digitalnim uslugama pokaže pravno utemeljenim i učinkovitim u pogledu zaštite djece u internetskom okružju, uz istodobno suzdržavanje od nametanja općih obveza praćenja ili filtriranja, osiguravanje potpune koordinacije i izbjegavanje udvostručavanja s Općom uredbom o zaštiti podataka i Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama;

30.  podsjeća da bi plaćene oglase ili plaćeni plasman sponzoriranog sadržaja trebalo označiti na jasan, sažet i razumljiv način; predlaže da platforme objave podrijetlo plaćenih oglasa i sponzoriranog sadržaja; u tu svrhu predlaže da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju objavljuju sav sponzorirani sadržaj i oglase tako da su jasno vidljivi njihovim korisnicima u okviru javno dostupnog arhiva oglašavanja te da navedu tko ih je platio i, po potrebi, u čije ime; ističe da to uključuje i izravna i neizravna plaćanja ili druge naknade koje prime pružatelji usluga;

31.  smatra da je, ako relevantni podaci budu ukazivali na znatan jaz kada je riječ o obmanjujućim praksama oglašavanja i provedbi između platformi sa sjedištem u Uniji i onih sa sjedištem u trećim zemljama, razumno razmotriti daljnje mogućnosti za osiguravanje sukladnosti sa zakonima koji su na snazi u Uniji; ističe da su potrebni ravnopravni uvjeti za oglašivače iz Unije i oglašivače iz trećih zemalja;

Odredbe o uvjetima korištenja, pametnim ugovorima i lancima blokova te međunarodnom privatnom pravu

32.  prima na znanje porast upotrebe takozvanih „pametnih ugovora” poput onih koji se temelje na tehnologijama decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, bez jasnog pravnog okvira;

33.  poziva Komisiju da ocijeni razvoj i upotrebu tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, uključujući lance blokova, posebno pametne ugovore, da izradi smjernice u vezi s jamčenjem pravne sigurnosti poduzećima i potrošačima, posebno u pogledu pitanja zakonitosti, provedbe pametnih ugovora u prekograničnim situacijama i, kada je to primjenjivo, zahtjevima za javnobilježničku ovjeru te da iznese prijedloge za odgovarajući pravni okvir;

34.  naglašava da pravednost i usklađenost sa standardima temeljnih prava u pogledu uvjeta korištenja koje posrednici nameću korisnicima svojih usluga moraju podlijegati sudskom preispitivanju; ističe da uvjeti korištenja kojima se neopravdano ograničavaju temeljna prava korisnika, kao što su pravo na privatnost i slobodu izražavanja, ne bi trebali biti obvezujući;

35.  traži da Komisija ispita modalitete za osiguravanje odgovarajuće ravnoteže i jednakosti između stranaka u pametnim ugovorima uzimajući u obzir privatne zabrinutosti slabije strane ili zabrinutosti javnosti poput onih povezanih sa sporazumima o kartelima; naglašava da je potrebno zajamčiti poštovanje prava vjerovnika u postupcima u slučaju nesolventnosti i restrukturiranja; snažno preporučuje da pametni ugovori uključuju mehanizme kojima se omogućuje zaustavljanje i poništenje njihova izvršenja i povezanih plaćanja;

36.  traži od Komisije da posebno ažurira svoje postojeće smjernice o Direktivi 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača(12) kako bi razjasnila smatra li da su pametni ugovori obuhvaćeni izuzećem iz članka 3. stavka 3. točke (l) te Direktive i, ako smatra, da navede pod kojim okolnostima, te da razjasni pitanje prava na povlačenje pristanka;

37.  ističe potrebu za tim da se tehnologije koje se temelje na lancima blokova, a posebno pametni ugovori, koriste u skladu s protumonopolskim pravilima i zahtjevima, uključujući one kojima se zabranjuju kartelni dogovori ili usklađena djelovanja;

38.  smatra da se standardnim uvjetima korištenja ne treba spriječiti učinkovit pristup pravosuđu na sudovima Unije ni građane Unije ili poduzeća lišavati njihovih prava; poziva Komisiju da procijeni je li zaštita prava pristupa podacima u skladu s međunarodnim privatnim pravom nesigurna i dovodi li do nedostataka za građane i poduzeća u Uniji;

39.  naglašava da je važno zajamčiti da se korištenjem digitalnih usluga u Uniji u potpunosti upravlja pravom Unije, uz nadležnost sudova Unije;

40.  nadalje zaključuje da se zakonodavna rješenja za ta pitanja trebaju pronaći na razini Unije ako se djelovanje na međunarodnoj razini ne čini izvedivim ili ako postoji rizik da će takvo djelovanje trajati predugo do realizacije;

41.  naglašava da se od pružatelja usluga s nastanom u Uniji ne smije zahtijevati da uklone informacije koje su u njihovoj zemlji podrijetla zakonite niti da im onemoguće pristup;

o
o   o

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i popratne detaljne preporuke proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)SL L 186, 11.7.2019., str. 57.
(2) SL L 130, 17.5.2019., str. 92.
(3) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(4) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(5) SL L 136, 24.5.2008., str. 3.
(6) SL L 63, 6.3.2018., str. 50.
(7) SL L 339, 21.12.2007., str. 3.
(8) SL C 11, 13.1.2020., str. 7.
(9) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2020/654180/EPRS_STU(2020)654180_EN.pdf
(10) SL L 351, 20.12.2012., str. 1.
(11) SL L 201, 31.7.2002., str. 37.
(12) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.


PRILOG PRIJEDLOGU REZOLUCIJE:

DETALJNE PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

A.  NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

KLJUČNA NAČELA I CILJEVI PRIJEDLOGA:

—  Prijedlogom se utvrđuju oba akta koji bi se trebali uključiti u Akt o digitalnim uslugama, te akti koji su sporedni u odnosu na Akto o digitalnim uslugama.

—  Prijedlogom se nastoji ojačati pravila građanskog i trgovačkog prava koja se primjenjuju na poslovne subjekte koji posluju internetom s obzirom na digitalne usluge.

—  Prijedlogom se nastoji osnažiti i pojasniti ugovorna prava korisnika u vezi s moderiranjem i prilagodbom sadržaja.

—  Prijedlogom se nastoje dodatno ukloniti neprihvatljivi i nepošteni uvjeti korištenja koji se koriste za potrebe digitalnih usluga.

—  U prijedlogu se razmatra pitanje aspekata prikupljanja podataka koji su u suprotnosti s poštenim ugovornim pravima korisnika te pravilima o zaštiti podataka i povjerljivosti na internetu.

—  U prijedlogu se razmatra važnost pravedne provedbe prava korisnika u pogledu interoperabilnosti i prenosivosti.

—  Prijedlogom se ističe važnost pravila međunarodnog privatnog prava kojima se osigurava pravna jasnoća u pogledu obvezujućih uvjeta korištenja internetskih platformi, kao i osiguravanja prava pristupa podacima i jamstva pristupa pravosuđu.

—  U prijedlogu se ne razmatraju aspekti povezani s reguliranjem internetskih tržišta, koje bi ipak trebalo razmotriti u okviru paketa Akta o digitalnim uslugama koji će predložiti Komisija.

—  U prijedlogu se ističe da je nužno procijeniti potrebu odgovarajućeg reguliranja aspekata građanskog i trgovačkog prava u pogledu tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, uključujući lance blokova, a posebno se ističe potreba za odgovarajućim reguliranjem aspekata građanskog i trgovačkog prava u pogledu pametnih ugovora.

I.  PRIJEDLOZI ZA UKLJUČIVANJE U AKT O DIGITALNIM USLUGAMA

Ključni elementi prijedloga koje treba uključiti u Akt o digitalnim uslugama trebali bi biti sljedeći:

Uredba o ugovornim pravima u pogledu upravljanja sadržajem koja sadrži sljedeće elemente:

—  trebala bi se primjenjivati na upravljanje sadržajem, uključujući moderiranje i prilagodbu sadržaja, u odnosu na sadržaj koji je dostupan u Uniji,

—  trebala bi predvidjeti razmjerna načela za moderiranje sadržaja,

—  trebala bi predvidjeti formalne i postupovne standarde za mehanizam prijavljivanja i djelovanja, koji su proporcionalni platformi i naravi i učinku štete, učinkoviti i otporni na promjene u budućnosti,

—  trebala bi osigurati neovisan mehanizam za rješavanje sporova u državama članicama kojim se ne ograničava pristup pravnoj zaštiti,

—  trebala bi navesti skup jasnih pokazatelja za definiranje tržišne snage platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju kako bi se odredilo mogu li se određene platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju koje nemaju osobitu tržišnu snagu izuzeti iz određenih odredbi. Takvi pokazatelji mogli bi uključivati veličinu njezine mreže (broj korisnika), njezinu financijsku snagu, pristup podacima, stupanj vertikalne integracije ili prisutnost učinka zaključavanja,

—  trebala bi predvidjeti pravila o odgovornosti platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju za robu koja se na njima prodaje ili oglašava uzimajući u obzir aktivnosti potpore MSP-ovima kako bi se smanjilo njihovo opterećenje pri prilagodbi toj odgovornosti.

—  trebala bi jasno razlikovati nezakonit i štetan sadržaj kada je riječ o primjeni odgovarajućih opcija politike. U tom bi se pogledu mjere iz Akta o digitalnim uslugama trebale odnositi samo na nezakonit sadržaj, kako je definirano u pravu Unije i nacionalnom pravu,

—  trebala bi se temeljiti na utvrđenim načelima u pogledu utvrđivanja prava koje se primjenjuje na usklađenost s upravnim pravom i trebala bi, s obzirom na sve veću konvergenciju korisničkih prava, jasno navesti da su svi aspekti unutar njezina područja primjene uređeni tim načelima,

—  trebala bi u potpunosti poštovati Povelju Europske unije o temeljnim pravima i pravila Unije o zaštiti korisnika i njihove sigurnosti, privatnosti i osobnih podataka, kao i ostala temeljna prava,

—   trebala bi predvidjeti dijalog između platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom i europskog subjekta o upravljanju rizicima u vezi s upravljanjem zakonitim sadržajem.

Komisija bi trebala razmotriti mogućnosti za europski subjekt zadužen za osiguravanje usklađenosti s odredbama prijedloga s pomoću sljedećih mjera:

—  redovito praćenje algoritama kojima se koriste platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju u svrhu upravljanja sadržajem,

—  redovito preispitivanje usklađenosti platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju s odredbama uredbe, na temelju izvješća o transparentnosti koja pružaju platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju i javne baze podataka odluka o uklanjanju sadržaja koja će se utvrditi Aktom o digitalnim uslugama,

—  suradnja s platformama za smještaj sadržaja na poslužitelju u vezi s najboljim praksama kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu transparentnosti i odgovornosti za uvjete korištenja, kao i najboljim praksama u moderiranju sadržaja i provedbi postupaka prijavljivanja i djelovanja,

—  suradnja i koordinacija s nacionalnim tijelima država članica u vezi s provedbom Akta o digitalnim uslugama,

—  upravljanje namjenskim fondom za pomoć državama članicama u financiranju operativnih troškova neovisnih tijela za rješavanje sporova opisanih u uredbi, koji se financira novčanim kaznama koje se izriču platformama za smještaj sadržaja na poslužitelju zbog neusklađenosti s odredbama Akta o digitalnim uslugama, kao i doprinosom platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom,

—  izricanje kazni za nepridržavanje Akta o digitalnim uslugama. Kazne bi trebale doprinijeti posebnom namjenskom fondu namijenjenom pomoći državama članicama za financiranje operativnih troškova tijela za rješavanje sporova opisanih u uredbi. Slučajevi neusklađenosti trebali bi obuhvaćati:

–  neprovođenje odredaba uredbe,

–  nepružanje transparentnih, pristupačnih, pravednih i nediskriminirajućih uvjeta korištenja,

–  nepružanje pristupa europskom subjektu algoritmima za upravljanje sadržajem u svrhu revizije,

–  nepodnošenje izvješća o transparentnosti europskom subjektu,

—  objavljivanje polugodišnjih izvješća o svim svojim aktivnostima i izvješćivanje institucija Unije.

Izvješća o transparentnosti u vezi s upravljanjem sadržajem trebaju se sastavljati kako slijedi:

Akt o digitalnim uslugama trebao bi sadržavati odredbe kojima se od platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju zahtijeva da redovito objavljuju i europskom subjektu podnose izvješća o transparentnosti. Ta izvješća trebala bi biti sveobuhvatna i izrađena u skladu s dosljednom metodologijom, a posebno bi trebala uključivati sljedeće:

—  informacije o prijavama koje obrađuje platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju, uključujući sljedeće:

–  ukupan broj primljenih prijava razvrstanih prema sadržaju i radnje poduzete u skladu s tim,

–  broj prijava primljenih po kategoriji subjekta koji podnosi zahtjev, kao što su pojedinci, tijela javne vlasti ili privatna poduzeća,

–  ukupan broj udovoljenih zahtjeva za uklanjanje i ukupan broj prenošenja sadržaja nadležnim tijelima,

–  ukupan broj primljenih protuprijava ili žalbi, kao i informacije o tome kako su riješene;

–  prosječno razdoblje između objave, prijave, protuprijave i djelovanja,

—  informacije o broju zaposlenika koji rade na moderiranju sadržaja, njihovoj lokaciji, obrazovanju i jezičnim vještinama te svim algoritmima koji se upotrebljavaju za donošenje odluka,

—  informacije o zahtjevima za informacije javnih tijela, kao što su tijela odgovorna za izvršavanje zakonodavstva, uključujući broj zahtjeva kojima je u potpunosti udovoljeno i onih koji nisu ili su samo djelomično riješeni,

—  informacije o provedbi uvjeta korištenja i informacije o sudskim odlukama kojima se poništavaju i/ili mijenjaju uvjeti korištenja koje neka država članica smatra nezakonitim.

Osim toga, platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju trebale bi objavljivati svoje odluke o uklanjanju sadržaja u javno dostupnoj bazi podataka kako bi povećale transparentnost za korisnike.

Neovisna tijela za rješavanje sporova koja će se uspostaviti u skladu s uredbom trebala bi izdavati izvješća o broju prigovora koji su im upućeni, uključujući broj obrađenih prigovora.

II.  PRIJEDLOZI POVEZANI S AKTOM O DIGITALNIM USLUGAMA

Mjere u pogledu prilagodbe sadržaja, podataka i internetskih oglasa kojima se krše poštena ugovorna prava korisnika trebale bi uključivati:

—  Mjere za minimiziranje podataka prikupljenih na platformama za smještaj sadržaja na poslužitelju, na temelju interakcija korisnika sa sadržajem smještenim na njima, u svrhu dovršavanja ciljanih profila oglašavanja, posebno uvođenjem strogih uvjeta za uporabu ciljanih osobnih oglasa i traženjem dobrovoljnog, posebnog, informiranog i nedvosmislenog prethodnog pristanka korisnika. Pristanak na ciljano oglašavanje ne smatra se dobrovoljnim i valjanim ako je pristup usluzi uvjetovan obradom podataka,

—  Korisnici platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju moraju biti obaviješteni o tome ako su predmet ciljanog oglašavanja, imati pristup svojem profilu koji su izgradile platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju i mogućnost njegove izmjene te raspolagati mogućnošću da odaberu žele li primati ciljane oglase ili ne, odnosno da u tom smislu povuku svoj pristanak,

—  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju trebale bi staviti na raspolaganje arhiv sponzoriranog sadržaja i oglasa prikazanih njihovim korisnicima, uključujući sljedeće:

–  informacije o tome je li sponzorirani sadržaj ili sponzorstvo trenutačno aktivno ili neaktivno,

–  razdoblje tijekom kojeg je sponzorirani sadržaj bio aktivan,

–  ime i kontaktne podatke sponzora ili oglašivača te, ako su različiti, u čije se ime sponzorirani sadržaj ili oglas plasirao,

–  ukupan broj korisnika do kojih su oglasi doprli,

–  informacije o skupini ciljanih korisnika.

Put prema pravednoj provedbi prava korisnika u pogledu interoperabilnosti, međusobne povezanosti i prenosivosti trebao bi sadržavati:

—  ocjenu mogućnosti definiranja poštenih ugovornih uvjeta kako bi se olakšala razmjena podataka u cilju ispravljanja neravnoteža u tržišnoj snazi, osobito s pomoću interoperabilnosti, međusobne povezanosti i prenosivosti podataka,

—  zahtjev od platformi sa znatnom tržišnom snagom da osiguraju sučelje za programiranje aplikacija s pomoću kojeg platforme treće strane i njihovi korisnici mogu postići interoperabilnost s glavnim funkcijama i korisnicima platforme koja pruža sučelje za programiranje aplikacija, uključujući usluge trećih strana osmišljene za poboljšanje i prilagodbu korisničkog iskustva, posebno preko usluga kojima se prilagođavaju postavke privatnosti i postavke sadržaja,

—  odredbe kojima se osigurava da platforme sa znatnom tržišnom snagom koje pružaju sučelje za programiranje aplikacija ne smiju dijeliti, zadržavati, unovčavati ili koristiti podatke koje prime na temelju usluga trećih strana,

—  odredbe kojima se osigurava da se obvezama interoperabilnosti i međusobne povezanosti ne smije ograničavati, ometati ili odgađati mogućnost platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju da riješe sigurnosna pitanja niti bi potreba za rješavanjem sigurnosnih pitanja trebala dovesti do nepotrebne suspenzije sučelja za programiranje aplikacije kojim se predviđa interoperabilnost i međusobna povezanost,

—  odredbe kojima se osigurava da platforme u skladu s Aktom o digitalnim uslugama moraju osigurati tehničku izvedivost odredbi o prenosivosti podataka utvrđenih u članku 20. stavku 2. Opće uredbe o zaštiti podataka,

—  odredbe kojima se osigurava da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom javno dokumentiraju sva sučelja za programiranje aplikacija koja stavljaju na raspolaganje u svrhu omogućavanja interoperabilnosti i međusobne povezanosti usluga.

Put prema odgovarajućoj regulaciji aspekata građanskog i trgovačkog prava u pogledu tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, uključujući lance blokova, a posebno pametne ugovore, trebao bi obuhvaćati:

—  mjere kojima se osigurava uspostava primjerenog zakonodavnog okvira za razvoj i uvođenje digitalnih usluga koje uključuju tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, kao što su lanci blokova i pametni ugovori,

—  mjere kojima se jamči da pametni ugovori obuhvaćaju mehanizme kojima se može zaustaviti ili poništiti njihovo izvršenje, posebno uzimajući u obzir zabrinutost slabije strane koja spada u privatne sfere ili javnu razinu zabrinutosti, na primjer zbog kartelnih dogovora te poštujući prava vjerovnika u slučaju nesolventnosti i restrukturiranja,

—  mjere kojima se osigurava odgovarajuća ravnoteža i jednakost između strana u slučaju pametnih ugovora, uzimajući u obzir interese malih i srednjih poduzeća, za koje bi Komisija trebala ispitati moguće modalitete,

—  ažuriranje postojećih smjernica o Direktivi 2011/83/EU kako bi se razjasnilo jesu li pametni ugovori obuhvaćeni izuzećem iz članka 3. stavka 3. točke (l) te Direktive te pitanja povezana s prekograničnim transakcijama, zahtjevima za javnobilježničku ovjeru i pravom na odustajanje.

Put prema ravnopravnim pravilima međunarodnog privatnog prava kojima se korisnicima ne uskraćuje pristup pravosuđu trebao bi:

—  osigurati da standardni uvjeti korištenja ne uključuju odredbe kojima se uređuju pitanja međunarodnog privatnog prava na štetu pristupa pravosuđu, posebno učinkovitom provedbom postojećih mjera u tom pogledu,

—  uključivati mjere kojima se pojašnjavaju pravila međunarodnog privatnog prava u vezi s aktivnostima platformi u pogledu podataka, kako ne bi bile štetne za subjekte Unije,

—  temeljiti se na multilateralizmu i, ako je moguće, biti dogovoren u okviru odgovarajućih međunarodnih foruma.

Samo ako se pokaže nemogućim u razumnom roku pronaći rješenje utemeljeno na multilateralizmu, trebale bi se predložiti mjere koje se primjenjuju u Uniji kako bi se osiguralo da se korištenjem digitalnih usluga u Uniji u potpunosti upravlja pravom Unije uz nadležnost sudova Unije.

B.  TEKST TRAŽENOG ZAKONODAVNOG PRIJEDLOGA

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o ugovornim pravima u pogledu upravljanja sadržajem

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir Prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Uvjeti korištenja koje pružatelji digitalnih usluga primjenjuju u odnosima s korisnicima često su obvezujući te ih ti pružatelji mogu jednostrano mijenjati. Djelovanje na zakonodavnoj razini potrebno je kako bi se uspostavili minimalni standardi za te uvjete korištenja, posebno u pogledu postupovnih standarda za upravljanje sadržajem.

(2)  Sustavi građanskog prava koji upravljaju praksama platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju u pogledu moderiranja sadržaja temelje se na određenim sektorskim odredbama na razini Unije, kao i na zakonima koje države članice donose na nacionalnoj razini, te postoje znatne razlike u obvezama koje ti sustavi građanskog prava nameću platformama za smještaj sadržaja na poslužitelju te u provedbenim mehanizmima.

(3)  Nastala fragmentacija sustava građanskog prava koji upravljaju moderiranjem sadržaja od strane platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju dovodi do pravne nesigurnosti, što bi moglo prouzročiti usvajanje strožih praksi tih platformi nego što je potrebno kako bi se na najnižu razinu smanjili rizici povezani s korištenjem njihove usluge, ali se stvara i fragmentacija jedinstvenog digitalnog tržišta, što koči rast i inovacije kao i razvoj europskih poduzeća na jedinstvenom digitalnom tržištu.

(4)  S obzirom na štetne učinke fragmentacije jedinstvenog digitalnog tržišta i posljedičnu pravnu nesigurnost za poduzeća i potrošače, međunarodni karakter smještaja sadržaja na poslužitelju, golemu količinu sadržaja koji treba moderirati i znatnu tržišnu snagu nekoliko platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju koje se nalaze izvan Unije, različita pitanja koja se pojavljuju u pogledu smještaja sadržaja na poslužitelju treba regulirati na način koji podrazumijeva potpunu usklađenost i stoga s pomoću uredbe.

(5)  Kad je riječ o odnosu s korisnicima ovom bi se Uredbom trebali utvrditi minimalni standardi poštenja, transparentnosti i odgovornosti uvjeta korištenja platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju. Uvjeti korištenja trebali bi biti jasni, dostupni, razumljivi i nedvosmisleni te uključivati transparentne, obvezujuće i jedinstvene standarde i postupke za moderiranje sadržaja, što bi trebalo jamčiti dostupnu i neovisnu pravnu zaštitu te biti u skladu s temeljnim pravima.

(6)  Povećanje sadržaja usmjerenog na korisnika na temelju mišljenja ili stajališta izloženih u takvom sadržaju jedna je od najštetnijih praksi u digitalnom društvu, posebno u slučajevima kada je vidljivost takvog sadržaja povećana na temelju ranije interakcije korisnika s drugim umnoženim sadržajem i s ciljem optimiziranja korisničkih profila za ciljano oglašavanje.

(7)  Algoritmi koji odlučuju o rangiranju rezultata pretraživanja utječu na pojedinačnu i društvenu komunikaciju i interakciju te mogu oblikovati mišljenje, posebno u slučaju medijskog sadržaja.

(8)  Kako bi se, među ostalim, osiguralo da korisnici mogu ostvariti svoja prava, trebalo bi im dati odgovarajući stupanj transparentnosti i utjecaja na prilagodbu sadržaja koji im je vidljiv, uključujući mogućnost potpunog odustajanja od prilagodbe bilo kakvog sadržaja koji odstupa od kronološkog redoslijeda. Konkretno, korisnici ne bi trebali biti predmetom prilagodbe sadržaja bez slobodnog, informiranog, nedvosmislenog i posebnog prethodnog pristanka. Pristanak na ciljano oglašavanje ne bi se trebao smatrati dobrovoljnim i valjanim ako je pristup usluzi uvjetovan obradom podataka.

(9)  Suglasnost koju je korisnik općenito dao u vezi s uvjetima korištenja platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju ili bilo kojim drugim općim opisom pravila koja se odnose na upravljanje sadržajem od strane platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju ne bi se trebala smatrati dostatnom za prikazivanje automatski prilagođenog sadržaja korisniku.

(10)  Ovom Uredbom ne obvezuje se platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju da koriste bilo koji oblik automatiziranih ex ante kontrola sadržaja, osim ako to nije drukčije određeno postojećim pravom Unije, te bi se njome trebalo osigurati da postupci moderiranja sadržaja koje platforme dobrovoljno primjenjuju ne trebaju dovoditi do ex ante mjera kontrole utemeljenih na automatiziranim alatima ili filtriranju sadržaja pri učitavanju.

(11)  Ovom bi se Uredbom trebale obuhvatiti i odredbe protiv diskriminirajućih praksi moderiranja sadržaja, iskorištavanja ili isključivanja u svrhu moderiranja sadržaja, posebno kada se sadržaj koji je stvorio korisnik ukloni na temelju izgleda, etničkog podrijetla, spola, seksualne orijentacije, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi, trudnoće ili odgoja djece, jezika ili društvene klase.

(12)  Svaka fizička ili pravna osoba, uključujući javna tijela, kojoj se pruža sadržaj putem internetskih stranica ili aplikacije trebala bi imati pravo na izdavanje prijave u skladu s ovom Uredbom.

(13)  Nakon izdavanja prijave, platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju trebala bi obavijestiti učitavača o njoj, a posebno o razlogu slanja prijave i o radnjama koje će se poduzeti, trebala bi mu pružiti informacije o postupku, uključujući o žalbi i upućivanju na neovisna tijela za rješavanje sporova, te o dostupnim pravnim sredstvima u slučaju lažnih prijava. Međutim, takve se informacije ne bi trebale pružati ako su tijela javne vlasti obavijestila platformu za smještaj sadržaja na poslužitelju o tekućim istragama u vezi s kaznenim progonom. U skladu s primjenjivim pravilima, u tom slučaju nadležna tijela trebaju obavijestiti osobu koja je učitala sadržaj o izdavanju prijave.

(14)  Sve strane kojih se to tiče trebale bi biti obaviještene o odlukama u vezi s prijavom. Informacije koje se pružaju dotičnim stranama trebale bi uključivati, osim ishoda odluke, barem razlog za odluku i objašnjenje je li odluku donio isključivo čovjek, kao i relevantne informacije u vezi s preispitivanjem ili pravnim lijekom.

(15)  Sadržaj bi se trebao smatrati očigledno nezakonitim ako se njime nesumnjivo i bez potrebe za dubinskom provjerom krše pravne odredbe kojima se uređuje zakonitost sadržaja na internetu.

(16)  S obzirom na neposrednu narav smještaja sadržaja na poslužitelju i često kratkotrajne svrhe učitavanja sadržaja, potrebno je uspostaviti neovisna tijela za rješavanje sporova kako bi se osiguralo brzo i učinkovito izvansudsko rješavanje sporova. Ta bi tijela trebala biti nadležna za rješavanje sporova koji se odnose na zakonitost sadržaja koji učitavaju korisnici i ispravnu primjenu uvjeta korištenja. Međutim, taj proces ne bi trebao spriječiti pravo korisnika na pristup pravosuđu i daljnju pravnu zaštitu.

(17)  Uspostavom neovisnih tijela za rješavanje sporova moglo bi se rasteretiti sudove i osigurati brzo rješavanja sporova o odlukama o upravljanju sadržajem ne dovodeći u pitanje pravo na pravnu zaštitu pred sudom. S obzirom na to da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju koje imaju znatnu snagu na tržištu mogu posebno profitirati od uvođenja neovisnih tijela za rješavanje sporova, primjereno je da doprinesu financiranju takvih tijela. Neovisno upravljanje tim fondom trebao bi preuzeti europski subjekt kako bi se državama članicama pomoglo u financiranju tekućih troškova neovisnih tijela za rješavanje sporova. Države članice trebaju osigurati da se tim tijelima dodijele odgovarajuća sredstva kako bi se osigurala njihova stručnost i neovisnost.

(18)  Korisnici bi trebali imati pravo obratiti se poštenom i neovisnom tijelu za rješavanje sporova, kao alternativni mehanizam rješavanja sporova, kako bi osporili odluku koju je donijela platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju nakon prijave u vezi sa sadržajem koji su učitali. Podnositelji obavijesti trebali bi imati to pravo da su pravno sposobni u građanskom postupku u vezi sa sadržajem o kojem je riječ.

(19)  U pogledu nadležnosti, nadležno neovisno tijelo za rješavanje sporova trebalo bi biti tijelo koje se nalazi u državi članici u kojoj je učitan sadržaj koji je predmet spora. Za fizičke osobe uvijek bi trebalo biti moguće podnijeti pritužbe neovisnom tijelu za rješavanje sporova u državi članici njihova boravišta.

(20)  Zviždanje pomaže u sprečavanju kršenja zakona i otkrivanju prijetnji ili štete općem interesu koji inače ne bi bili otkriveni. Pružanje zaštite zviždačima ima važnu ulogu u zaštiti slobode izražavanja, slobode medija i prava javnosti na pristup informacijama. Stoga bi se Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća(1) trebala primjenjivati na odgovarajuća kršenja ove Uredbe. U skladu s time tu Direktivu treba izmijeniti.

(21)  Ovom bi se Uredbom trebale obuhvatiti obveze izvješćivanja o njezinoj provedbi i reviziji u razumnom roku. U tu svrhu neovisna tijela za rješavanje sporova koja osiguravaju države članice u skladu s ovom Uredbom trebala bi podnositi izvješća o broju prijava koje su im upućene, donesenim odlukama, po potrebi anonimiziranjem osobnih podataka, uključujući broj obrađenih prijava, podacima o sustavnim problemima, trendovima i identifikaciji platformi koje nisu u skladu s odlukama tijela za neovisno rješavanje sporova.

(22)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest uspostavu regulatornog okvira za ugovorna prava u pogledu upravljanja sadržajem u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(23)  Djelovanje na razini Unije kako je utvrđeno u ovoj Uredbi znatno bi se unaprijedilo s pomoću europskog subjekta sa zadatkom praćenja i osiguravanja usklađenosti platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju s odredbama ove Uredbe. U tu svrhu Komisija bi trebala razmotriti mogućnosti imenovanja postojeće ili nove europske agencije ili europskog tijela ili koordinacije mreže nacionalnih tijela radi preispitivanja usklađenosti s normama utvrđenima za upravljanje sadržajem na temelju izvješća o transparentnosti i praćenja algoritama koje platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju upotrebljavaju za potrebe upravljanja sadržajem (dalje u tekstu „europski subjekt”).

(24)  Kako bi se osigurala procjena rizika povezanih s proširenjem sadržaja, trebalo bi uspostaviti polugodišnji dijalog o učinku politika upravljanja sadržajem pravnog sadržaja na temeljna prava između platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom i europskog subjekta zajedno s relevantnim nacionalnim tijelima.

(25)  Ovom se Uredbom poštuju sva temeljna prava i slobode i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima kako su sadržani u Ugovorima, pogotovo slobode izražavanja i informiranja te prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Uredbe doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta utvrđivanjem pravila kojima bi se osiguralo postojanje poštenih ugovornih prava u pogledu upravljanja sadržajem i omogućili neovisni mehanizmi rješavanja sporova u vezi s upravljanjem sadržaja.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju koje upravljaju sadržajem koji je javno dostupan na internetskim stranicama ili s pomoću aplikacija u Uniji, bez obzira na mjesto osnivanja ili registracije ili glavni poslovni nastan platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju.

2.  Ova se Uredba ne primjenjuje na platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju koje:

(a)  su nekomercijalne naravi ili

(b)  imaju manje od [100 000](2) korisnika.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju” znači usluga informacijskog društva u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća(3) čija je glavna, odnosno jedna od glavnih svrha da se prijavljenim ili neprijavljenim korisnicima omogućuje učitavanje sadržaja za prikaz na javno dostupnoj internetskoj stranici ili aplikaciji;

(2)  „platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom” znači platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju koja ima najmanje dvije od sljedećih značajki:

(a)  ima sposobnost razvoja ili očuvanja korisničke baze zbog mrežnih učinaka kojima se znatan dio korisnika zadržava ili zbog svog pozicioniranja na silaznom tržištu koje omogućuje stvaranje ekonomske ovisnosti;

(b)  ima znatnu veličinu na tržištu koja se mjeri ili brojem aktivnih korisnika ili godišnjim globalnim prometom platforme;

(c)  integrirana je u poslovno ili mrežno okruženje koje kontrolira grupa ili matično društvo, čime se omogućuje prijenos tržišne snage s jednog tržišta na susjedno tržište;

(d)  ispunjava ulogu čuvara podataka za cijelu kategoriju sadržaja ili informacija;

(e)  ima pristup velikim količinama visokokvalitetnih osobnih podataka koje pružaju korisnici ili do kojih se došlo na temelju praćenja ponašanja korisnika na internetu, a takvi su podaci neophodni za pružanje i unapređenje slične usluge te im potencijalni konkurenti mogu teško pristupiti ili ih reproducirati;

(3)  „sadržaj” znači svaki pojam, ideja, vrsta izraza ili informacija u bilo kojem formatu kao što su tekst, slike, audio i videozapisi;

(4)  „nezakonit sadržaj” znači sadržaj koji nije u skladu s pravom Unije ili pravom države članice u kojoj je smješten na poslužitelju;

(5)  „upravljanje sadržajem” znači moderiranje i prilagodba sadržaja na platformama za smještaj sadržaja na poslužitelju;

(6)  „moderiranje sadržaja” znači praksa praćenja i primjene unaprijed utvrđenog skupa pravila i smjernica na sadržaj koji stvaraju, objavljuju ili dijele korisnici kako bi se osigurala usklađenost sadržaja s pravnim i regulatornim zahtjevima, smjernicama zajednice i uvjetima korištenja, kao i sve mjere koje iz toga proizlaze i koje je poduzela platforma, na primjer uklanjanje sadržaja ili brisanje ili suspenzija korisničkog računa, bilo automatiziranim putem ili od strane ljudi koji upravljaju sustavom;

(7)  „prilagodba sadržaja” znači praksa odabira, optimiziranja, određivanja prioriteta i preporučivanja sadržaja na temelju individualnih profila korisnika u svrhu njegova prikazivanja na internetskoj stranici ili aplikaciji;

(8)  „uvjeti korištenja” znači svi uvjeti ili specifikacije, bez obzira na njihovo ime ili oblik, kojima se uređuje ugovorni odnos između platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju i njezinih korisnika i koje jednostrano određuje platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju;

(9)  „korisnik” znači fizička ili pravna osoba koja koristi usluge koje pruža platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju ili komunicira sa sadržajem smještenim na takvoj platformi;

(10)  „učitavač” znači fizička ili pravna osoba koja dodaje sadržaj na platformu za smještaj sadržaja na poslužitelju bez obzira na njegovu vidljivost drugim korisnicima;

(11)  „prijava” znači formalizirana obavijest kojom se osporava usklađenost sadržaja s pravnim i regulatornim zahtjevima, smjernicama zajednice te uvjetima korištenja.

Članak 4.

Načela upravljanja sadržajem

1.  Upravljanje sadržajem provodi se na pošten, zakonit i transparentan način. Prakse upravljanja sadržajem moraju biti primjerene, proporcionalne vrsti i obujmu sadržaja, relevantne i ograničene na ono što je nužno za svrhe u koje se sadržajem upravlja. Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju odgovorne su za osiguravanje poštenih, transparentnih i porporcionalnih praksi upravljanja sadržajem.

2.  Korisnici ne smiju predmet diskriminirajućih praksi, iskorištavanja ili isključivanja, u svrhu moderiranja sadržaja od strane platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju, kao što je uklanjanje sadržaja na temelju izgleda, etničkog podrijetla, spola, seksualne orijentacije, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi, trudnoće ili odgoja djece, jezika ili društvene klase.

3.  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju pružaju korisnicima dostatne informacije o njihovim profilima za prilagodbu sadržaja i individualnim kriterijima u skladu s kojima te platforme prilagođavaju sadržaj za njih, uključujući informacije o tome koriste li se algoritmi i koji su njihovi ciljevi.

4.  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju korisnicima daju odgovarajući stupanj utjecaja na prilagodbu sadržaja koji im je vidljiv, uključujući mogućnost potpunog isključivanja bilo kakvog sadržaja. Konkretno, korisnici nisu predmetom prilagodbe sadržaja bez njihova slobodnog, informiranog, nedvosmislenog i posebnog prethodnog pristanka.

Članak 5.

Strukturirani dijalog o riziku u vezi s upravljanjem sadržajem

Kao dio strukturiranog dijaloga o riziku s europskim subjektom, zajedno s relevantnim nacionalnim tijelima, platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju podnose polugodišnje izvješće europskom subjektu o učinku na temeljna prava i upravljanju rizikom u pogledu svojih politika upravljanja sadržajem te načinu na koji ublažavaju te rizike.

Članak 6.

Obveza transparentnosti

1.  Pružatelji digitalnih usluga poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućili otkrivanje financiranja svih interesnih skupina s kojima su povezani korisnici digitalnih usluga pružatelja te pojedinosti o prirodi odnosa između tih interesnih skupina i korisnika. Takvo otkrivanje omogućuje identifikaciju pravno odgovorne osobe.

2.  Komercijalni pružatelji digitalnih usluga s poslovnim nastanom izvan Unije imenuju pravnog zastupnika u svrhe interesa korisnika i osiguravaju da informacije za kontakt tog zastupnika budu vidljive i dostupne na njihovim internetskim platformama.

Članak 7.

Prihvatljivost za izdavanje prijava

1.  Svaka fizička ili pravna osoba kojoj se pruža sadržaj putem internetskih stranica, aplikacije ili drugog oblika softvera ima pravo na izdavanje prijave u skladu s ovom Uredbom.

2.  Države članice predviđaju sankcije za slučaj kada osoba koja djeluje u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću sustavno i opetovano podnosi protupravne prijave. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 8.

Postupci prijavljivanja

Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju u svojim uvjetima korištenja uključuju jasne, pristupačne, razumljive i nedvosmislene informacije u vezi s postupcima prijavljivanja, posebno:

(a)  najdulje razdoblje u kojem se učitavača dotičnog sadržaja treba informirati o postupku prijavljivanja,

(b)  razdoblje u kojem učitavač može pokrenuti žalbu,

(c)  rok u kojem platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju mora žurno obraditi prijavu i donijeti odluku,

(d)  rok u kojem platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju mora obavijestiti obje strane o ishodu odluke, uključujući obrazloženje poduzete radnje.

Članak 9.

Sadržaj prijava

1.  Prijava o sadržaju sadržava barem sljedeće informacije:

(a)  poveznicu na dotični sadržaj i, po potrebi, na primjer kad je riječ o videozapisu, vremenski žig,

(b)  razlog prijave,

(c)  dokaz za tvrdnje u obavijesti,

(d)  izjava o dobroj vjeri podnositelja obavijesti, te

(e)  u slučaju kršenja prava osobnosti ili prava intelektualnog vlasništva, identitet podnositelja obavijesti.

2.  U slučaju kršenja iz točke (e) stavka 1., podnositelj obavijesti je osoba na koju se odnosi kršenje prava osobnosti ili nositelj prava intelektualnog vlasništva koje je povrijeđeno ili osoba koja djeluje u ime te osobe.

Članak 10.

Informacije za učitavača

1.  Nakon izdavanja prijave i prije donošenja bilo kakve odluke o sadržaju, učitavač dotičnog sadržaja prima sljedeće informacije:

(a)  razlog prijave i radnje koju bi mogla poduzeti platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju,

(b)  dostatne informacije o postupku koji slijedi,

(c)  informacije o pravu na odgovor utvrđenom u stavku 3., te

(d)  informacije o dostupnom pravnom lijeku u vezi s lažnim prijavama.

2.  Informacije iz stavka 1. ne pružaju se ako su tijela javne vlasti obavijestila platformu za smještaj sadržaja na poslužitelju o tekućim istragama u vezi s kaznenim progonom.

3.  Učitavač ima pravo odgovoriti platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju u obliku protuprijave. Platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju uzima u obzir učitavača pri donošenju odluke o mjeri koju treba poduzeti.

Članak 11.

Odluke o prijavama

1.  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju osiguravaju da kvalificirano osoblje donosi odluke o obavijestima bez nepotrebne odgode nakon nužnih istraga.

2.  Nakon prijave platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju bez odgode donose odluku o brisanju ili uklanjanju sadržaja ili onemogućavanju pristupa njemu koji je bio predmet prijave ako takav sadržaj nije u skladu s pravnim zahtjevima. Ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 2., činjenica da je platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju utvrdila da je određeni sadržaj neprimjeren ni u kojem slučaju ne dovodi do automatskog brisanja ili uklanjanja sadržaja drugog korisnika ili onemogućavanja pristupa tom sadržaju.

Članak 12.

Informacije o odlukama

Nakon što donese odluku platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju obavješćuje sve strane uključene u postupak prijavljivanja o ishodu odluke te na jasan i jednostavan način navodi:

(a)  razloge za donošenje odluke,

(b)  informacije o tome je li odluku donio isključivo čovjek ili je donesena uz pomoć algoritma,

(c)  informacije o mogućnosti preispitivanja iz članka 13. i pravne zaštite bilo koje od stranaka.

Članak 13.

Preispitivanje odluka

1.  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju mogu osigurati mehanizam kojim se korisnicima omogućuje da zatraže preispitivanje odluka koje donesu.

2.  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom osiguravaju mehanizam preispitivanja iz stavka 1.

3.  U svakom slučaju konačnu odluku preispitivanja donosi čovjek.

Članak 14.

Uklanjanje sadržaja

1.  Ne dovodeći u pitanje sudske ili administrativne naloge u vezi sa sadržajem na internetu, sadržaj koji je bio predmet prijave ostaje vidljiv dok se ne izradi procjena njegove zakonitosti.

2.  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju djeluju žurno kako bi sadržaj koji je očigledno nezakonit bio nedostupan ili se uklonio.

Članak 15.

Neovisno rješavanje sporova

1.  Države članice osiguravaju neovisna tijela za rješavanje sporova kako bi se osiguralo brzo i učinkovito izvansudsko rješavanje sporova u slučaju podnošenja žalbe na odluku o moderiranju sadržaja.

2.  Neovisna tijela za rješavanje sporova sastoje se od neovisnih pravnih stručnjaka s mandatom za rješavanje sporova između platformi za smještaj sadržaja na poslužitelju i korisnika u pogledu usklađenosti predmetnog sadržaja s pravnim i regulatornim zahtjevima, smjernicama zajednice i uvjetima korištenja.

3.  Upućivanje spora u vezi s moderiranjem sadržaja neovisnom tijelu za rješavanje sporova ne isključuje mogućnost korisnika da se dodatno obrati sudu ako spor nije riješen zajedničkim sporazumom.

4.  Platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju sa znatnom tržišnom snagom financijski doprinose troškovima poslovanja neovisnih tijela za rješavanje sporova s pomoću namjenskog fonda kojim upravlja europski subjekt kako bi se državama članicama pomoglo u financiranju tih tijela. Države članice osiguravaju da se neovisnim tijelima za rješavanje sporova dodijele odgovarajuća sredstva kako bi se osigurala njihova stručnost i neovisnost.

Članak 16.

Postupovna pravila za neovisno rješavanje sporova

1.  Učitavač i treća strana, na primjer pravobranitelj s legitimnim interesom za djelovanje, imaju pravo uputiti predmet moderiranja sadržaja nadležnom neovisnom tijelu za rješavanje sporova ako je platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju odlučila ukloniti sadržaj, onemogućiti pristup njemu ili djelovati na neki drugi način koji je u suprotnosti s radnjom kojoj bi učitavač prema vlastitim izjavama dao prednost ili ako se radi o kršenju temeljnih prava.

2.  Ako je platforma za smještaj sadržaja na poslužitelju odlučila da neće ukloniti sadržaj koji je predmet obavijesti, podnositelj obavijesti ima pravo uputiti slučaj nadležnom neovisnom tijelu za rješavanje sporova pod uvjetom da bi podnositelj obavijesti imao pravnu sposobnost u građanskom postupku u vezi s dotičnim sadržajem.

3.  U pogledu nadležnosti, nadležno neovisno tijelo za rješavanje sporova je ono koje se nalazi u državi članici u kojoj je učitan sadržaj koji je predmet spora. Fizičkim osobama uvijek se dopušta podnijeti pritužbe neovisnom tijelu za rješavanje sporova u državi članici njihova boravišta.

4.  Ako podnositelj obavijesti ima pravo uputiti predmet moderiranja sadržaja neovisnom tijelu za rješavanje sporova u skladu sa stavkom 2., podnositelj obavijesti može uputiti predmet neovisnom tijelu za rješavanje sporova koje se nalazi u državi članici njegova boravišta ili boravišta učitavača ako učitavač koristi uslugu u nekomercijalne svrhe.

5.  Ako je slučaj moderiranja sadržaja koji se odnosi na isto pitanje predmet upućivanja drugom neovisnom tijelu za rješavanje sporova, neovisno tijelo za rješavanje sporova može suspendirati postupak u pogledu upućivanja. Ako je pitanje moderiranja sadržaja predmet preporuka neovisnog tijela za rješavanje sporova, neovisno tijelo za rješavanje sporova može odbiti razmatranje upućivanja.

6.  Države članice utvrđuju sva ostala potrebna pravila i postupke za neovisna tijela za rješavanje sporova u okviru svoje nadležnosti.

Članak 17.

Osobni podatci

Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi prema ovoj Uredbi provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(4) i Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5).

Članak 18.

Prijava povreda i zaštita prijavitelja

Direktiva (EU) 2019/1937 primjenjuje se na prijavljivanje povreda ove Uredbe i na osobe koje prijavljuju te povrede.

Članak 19.

Izmjene Direktive (EU) 2019/1937

Direktiva (EU) 2019/1937 mijenja se kako slijedi:

(1)  u članku 2. stavku 1. točki (a) dodaje se sljedeća podtočka:

„xi. upravljanje internetskim sadržajem;”;

(2)  u dijelu I. Priloga dodaje se sljedeća točka:

„K. Članak 2. stavak 1. točka (a) podtočka xi. – upravljanje internetskim sadržajem.

Uredba [XXX] Europskog parlamenta i Vijeća o ugovornim pravima u pogledu upravljanja sadržajem.”.

Članak 20.

Izvješćivanje, ocjenjivanje i preispitivanje

1.  Države članice Komisiji pružaju sve relevantne informacije o provedbi i primjeni ove Uredbe. Na temelju dostavljenih informacija i javnog savjetovanja Komisija do [tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe] podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i primjeni ove Uredbe i razmatra potrebu za dodatnim mjerama, uključujući po potrebi izmjene ove Uredbe.

2.  Ne dovodeći u pitanje obveze izvješćivanja utvrđene u drugim pravnim aktima Unije, države članice jednom godišnje Komisiji dostavljaju sljedeće podatke:

(a)  broj sporova upućenih neovisnim tijelima za rješavanje sporova i vrstu sadržaja koji su bili predmetom sporova,

(b)  broj predmeta riješenih od strane neovisnih tijela za rješavanja sporova razvrstanih prema njihovu ishodu.

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od XX.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.).
(2) Pri utvrđivanju broja korisnika Komisija bi trebala uzeti u obzir situaciju MSP-ova i novoosnovanih poduzeća.
(3) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).
(4) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(5) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

Posljednje ažuriranje: 22. siječnja 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti