Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji i članke 4., 9. i 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda koje su svjetski čelnici usvojili u rujnu 2015. i koje je podržalo Vijeće, a posebno ciljeve održivog razvoja 1., 3., 8. i 11.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 21. o nediskriminaciji, članak 26. o integraciji osoba s invaliditetom i članak 34. stavak 3. o Unijinom priznavanju te poštovanju prava na socijalnu pomoć i pomoć za stanovanje,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju potpisanu u Torinu 18. listopada 1961.,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegov članak 19. o stanovanju i pomoći beskućnicima,

–  uzimajući u obzir Povelju Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989.,

–  uzimajući u obzir preporuke po državama članicama EU-a od 25. svibnja 2018. o stanovanju u svih 28 država članica,

–  uzimajući u obzir Ženevsku povelju UN-a o održivom stanovanju i njezin cilj: „osigurati dostupnost pristojnog, odgovarajućeg, cjenovno pristupačnog i zdravog stanovanja svima”,

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 10. srpnja 2020. o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja(3),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+)(4),

–  uzimajući u obzir članak 227. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Odbor za predstavke zaprimio predstavku br. 0546/2020 i nekoliko drugih predstavki u kojima se izražava zabrinutost zbog stanja više od 4 milijuna europskih građana pogođenih beskućništvom te da je broj beskućnika u EU-u navodno porastao za više od 70 % u posljednjih deset godina;

B.  budući da je beskućništvo izravno povezano s poteškoćama u ostvarivanju drugih temeljnih prava, kao što je pristup zdravstvenoj skrbi, te da su beskućnici često meta zločina iz mržnje i nasilja, uključujući socijalnu stigmatizaciju;

C.  budući da se u tim predstavkama poziva na Europsku uniju koja nikoga ne zapostavlja i koja donosi hitne usklađene mjere za poduzimanje preventivnih mjera kojima se na održiv način smanjuju rizik i razmjeri beskućništva;

D.  budući da u hijerarhiji ljudskih potreba stambeni prostor predstavlja prostor za život, čime se omogućuje ispunjavanje drugih osnovnih i viših potreba;

E.  budući da se Europska unija treba boriti protiv socijalne isključenosti i diskriminacije te promicati socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta;

F.  budući da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija mora uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv socijalne isključenosti, politikama socijalnog stanovanja i visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi;

G.  budući da se nepostojanjem jedinstvene široko prihvaćene definicije beskućništva i stambene isključenosti u EU-u otežava procjena razmjera beskućništva u državama članicama EU-a;

H.  budući da su se stope beskućništva tijekom posljednjeg desetljeća povećale u više država članica EU-a; budući da su uzroci tog povećanja kombinacija rastućih troškova stanovanja, učinka gospodarske krize, smanjenja socijalne zaštite i neprikladnosti politika za rješavanje problema beskućništva u mnogim državama članicama; budući da su cijene nekretnina u europodručju (EA19) porasle za 5 %, a u drugom tromjesečju 2020. u 27 država članica za 5,2 % u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine;

I.  budući da EU nije izravno nadležan za stambenu politiku, ali može neizravno utjecati na uvjete stanovanja u državama članicama zakonodavstvom o državnim potporama, porezima i tržišnom natjecanju te mjerama kao što su preporuke i smjernice;

J.  budući da je Europski socijalni fond osnovan kako bi se poboljšale mogućnosti zapošljavanja radnika na unutarnjem tržištu i time doprinijelo podizanju životnog standarda te pomoglo beskućnicima da se presele u socijalne stanove;

K.  budući da su se drugi europski strukturni i investicijski fondovi, kao što je Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), koristili za stambene projekte i ispunjavanje potreba ugroženih zajednica;

L.  budući da se Fondom europske pomoći za najpotrebitije podupiru mjere država članica za pružanje hrane i/ili osnovne materijalne pomoći najpotrebitijima;

M.  budući da se beskućništvo sve više spominje u posljednjim izvješćima europskog semestra;

N.  budući da su socijalni troškovi zapostavljanja problema beskućništva posebno visoki u području pravosuđa i zdravlja;

O.  budući da politike socijalne skrbi, koje se temelje na općim univerzalnim odredbama u kombinaciji s ciljanim mjerama, imaju vrlo važnu ulogu u sprečavanju beskućništva;

P.  budući da prikupljeni dokazi o učinku krize prouzročene bolešću COVID-19 na cjenovnu pristupačnost stanovanja u EU-u upućuju na to da u srednjoročnom razdoblju gospodarska recesija te gubitak radnih mjesta i prihoda mogu dodatno povećati preopterećenost troškovima stanovanja i stopu beskućništva u Europi;

Q.  budući da se profil beskućnika mijenja i sada uključuje više mladih i djece, starijih osoba, migranata, Roma i drugih manjina u nepovoljnom položaju, te da su žene i obitelji sve izloženije riziku od beskućništva;

R.  budući da su pristup pristojnom stanovanju i sudjelovanje u društvu ključni kako bi se ljudima omogućilo da ostvare svoj puni potencijal i doprinose društvu;

S.  budući da je beskućništvo općenito potaknuto složenim međudjelovanjem strukturnih, institucijskih i osobnih čimbenika;

T.  budući da su beskućništvo i stambena isključenost socijalni problem za koji je potrebno pronaći trajno rješenje;

U.  budući da neke države članice kriminaliziraju beskućništvo i ponašanje povezano s beskućništvom;

V.  budući da u nekim državama članicama beskućnici imaju pristup skloništu samo tijekom zime, a ne tijekom godine;

W.  budući da u nekim državama članicama lokalne službe socijalne sigurnosti imaju samo pasivnu ulogu u pomaganju beskućnicima pri ponovnoj integraciji u društvo;

1.  duboko je zabrinut zbog situacije u kojoj se nalazi više od 4 milijuna europskih građana pogođenih beskućništvom jer zbog trenutačne zdravstvene i gospodarske krize sve više ljudi gubi posao i ovisi o socijalnoj zaštiti;

2.  podsjeća da je pristup stanovanju temeljno pravo svih ljudi i poziva EU i države članice da do 2030. okončaju beskućništvo u Uniji te da to postave za cilj na razini EU-a; poziva Komisiju da poduzme jače mjere kako bi podržala države članice pri iskorjenjivanju beskućništva kao prioritet u kontekstu akcijskog plana za europski stup socijalnih prava i u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda;

3.  naglašava da je beskućništvo prepoznato kao jedan od najozbiljnijih oblika siromaštva i oskudice koji treba ukinuti ciljanim i integriranim politikama na održiv način rješavanjem osobnih čimbenika rizika (kao što su pojedinačne ranjivosti) i strukturnih čimbenika rizika (kao što su stanovanje i nezaposlenost);

4.  poziva Komisiju i države članice da usvoje zajedničku okvirnu definiciju i usklađene pokazatelje beskućništva u EU-u, čime bi se omogućili zajedničko razumijevanje, sustavna usporedba i procjena razmjera beskućništva diljem različitih država članica;

5.  podsjeća da je tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 Europski parlament u svojim prostorijama osigurao sklonište za 100 beskućnica;

6.  ističe važnost jačanja mehanizama za prikupljanje podataka jer bi se stope beskućništva na taj način mogle sustavno pratiti na razini EU-a preko tijela kao što je Eurostat;

7.  pozdravlja to što je Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti učinila kako bi podržala i riješila tu situaciju kao jednu od vodećih inicijativa strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast;

8.  poziva Komisiju da predloži okvir EU-a za nacionalne strategije za beskućništvo i nadalje poziva države članice da na temelju dobrih praksi nekih država članica usvoje načelo da se prioritet daje jamčenju smještaja, kojim se doprinosi znatnom smanjenju stope beskućništva uvođenjem odlučnih akcijskih planova i inovativnih pristupa; navodi da se takvi inovativni pristupi temelje na konceptu doma kao temeljnog ljudskog prava i da se njima razvijaju širi putovi društveno-radne integracije;

9.  pozdravlja predanost Komisije daljnjem ciljanom smanjenju beskućništva njezinim uključivanjem u relevantne sektorske politike EU-a, posebno, među ostalim, u područja regionalnog razvoja, zdravlja, ljudskih prava, mladih, rodnih pitanja, migracija i integracije;

10.  poziva države članice da preuzmu primarnu odgovornost za rješavanje problema beskućništva, da rade na prevenciji i ranoj intervenciji, koje su na mnogo načina najisplativije politike borbe protiv beskućništva kojima se smanjuje šteta, te da regionalnim i lokalnim službama socijalne sigurnosti dodijele proaktivniju ulogu kako bi se beskućnicima pomoglo da se ponovno uključe u društvo;

11.  naglašava da je potrebna međuministarska i međuvladina suradnja u razvoju i provedbi takvih strategija, kao i sudjelovanje ključnih dionika, te potiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama;

12.  poziva države članice i Komisiju da poboljšaju prikupljanje relevantnih i usporedivih podataka uz sudjelovanje akreditiranih nevladinih organizacija i lokalnih tijela koja djeluju u području siromaštva i socijalne isključenosti te u pružanju usluga osobama u opasnosti od beskućništva ili beskućnicima;

13.  podržava zadaće Odbora za socijalnu zaštitu u okviru kojeg države članice zajedno s Komisijom rade na pitanjima povezanima s beskućništvom s pomoću otvorene metode koordinacije;

14.  traži od Komisije da poboljša praćenje i upravljanje te da nastavi s mobiliziranjem sredstava i politika EU-a u vezi s beskućništvom; poziva Komisiju da osigura da regije i lokalne vlasti koriste sredstva EFRR-a za socijalno stanovanje;

15.  poziva države članice da omoguće jednak pristup javnim uslugama kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje i socijalne usluge;

16.  poziva države članice da podrže integraciju beskućnika na tržište rada pružanjem specijalizirane i individualizirane potpore i mjera za pomirenje, integriranih programa zapošljavanja i osposobljavanja te drugih prilagođenih i ciljanih programa kako bi se olakšala njihova reintegracija na tržište rada; poziva Komisiju i države članice da zajamče da se revidiranom Garancijom za mlade doprinosi rješavanju problema beskućništva mladih;

17.  poziva Komisiju i države članice da propisno provedu europski stup socijalnih prava koji odražava doprinose primljene tijekom razdoblja savjetovanja o načelu 19. uvrštavanjem „Stanovanja i pomoći beskućnicima” u Akcijski plan za 2021. te ustraje u boljoj upotrebi europskog semestra kako bi se osigurao napredak u rješavanju problema stopa beskućništva i isključenosti u pogledu stanovanja;

18.  ističe da su beskućnici i druge osobe u nesigurnim stambenim situacijama posebno ugroženi zbog krize prouzročene bolešću COVID-19; snažno potiče EU i države članice da provedu ciljane mjere za zaštitu beskućnika i da pruže financijsku pomoć akreditiranim nevladinim organizacijama i javno-privatnim partnerstvima te da podrže lokalne vlasti u jamčenju sigurnih prostora i sprečavanju deložacija;

19.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste postojeće instrumente, kao i instrumente u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. i Mehanizam za oporavak i otpornost, kako bi se poboljšale mogućnosti zapošljavanja i socijalna integracija nezaposlenih kućanstava;

20.  poziva države članice da se hitno uhvate u koštac s problemom beskućništva donošenjem dugoročnih integriranih nacionalnih strategija za beskućništvo koje se temelje na zajednici i stanovanju, a koje se potiču paketom socijalnih ulaganja EU-a;

21.  poziva Vijeće da redovito izvješćuje o rezultatima postignutima u tom području;

22.  poziva države članice da potiču socijalno sudjelovanje svih dionika u integriranim strategijama za beskućništvo te da promiču socijalno poduzetništvo i aktivnosti samoinovacije kako bi se poboljšala aktivna uključenost beskućnika;

23.  poziva države članice da dekriminaliziraju beskućništvo;

24.  poziva države članice da omoguće stalan i trajan pristup skloništima za slučaj nužde diljem Unije; naglašava, međutim, da bi to uvijek trebalo biti samo privremeno i da ne predstavlja alternativu strukturnim rješenjima kao što su prevencija i osiguravanje odgovarajućeg stambenog prostora i socijalne potpore kao odgovor na beskućništvo;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0194. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0033. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0350.