Europski parlament,

—  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

—  uzimajući u obzir članke 169., 191., 192. i 193. UFEU-a,

—  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu(1),

—  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača(2),

—  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe(3),

—  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 7. lipnja 2018. o uspostavi Programa za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te europsku statistiku (COM(2018)0441),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda(4),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća(5),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu(6),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(7),

—  uzimajući u obzir publikaciju Komisije iz listopada 2018. naslovljenu „Studija o ponašanju o uključenosti potrošača u kružno gospodarstvo”,

—  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra iz 2019. naslovljeno „Analiza i razvoj sustava bodovanja za popravak i nadogradnju proizvoda”,

—  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu ‒ stanje i izgledi, 2020.”,

—  uzimajući u obzir studiju iz ožujka 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Promicanje trajnosti proizvoda”,

—  uzimajući u obzir detaljnu analizu iz travnja 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Održiva potrošnja i zakonodavstvo o zaštiti potrošača”,

—  uzimajući u obzir izvješće europske organizacije potrošača (BEUC) od 18. kolovoza 2015. naslovljeno „Trajna roba: održiviji proizvodi, veća prava potrošača – Očekivanja potrošača od programa EU-a za učinkovito korištenje resursima i kružno gospodarstvo”,

—  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0209/2020),

A.  budući da je zbog sve manje dostupnosti prirodnih resursa i porasta količine otpada neophodno uspostaviti održive obrasce proizvodnje i potrošnje kojima se vodi računa o ograničenjima planeta, pri čemu prioritet treba biti učinkovito i održivo korištenje resursa;

B.  budući da je kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 ukazala na potrebu za uspostavom novih i otpornijih poslovnih modela i pružanjem potpore europskim poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, mikropoduzećima i samozaposlenim osobama;

C.  budući da održivo jedinstveno tržište mora odražavati poziv Parlamenta(8) na donošenje ambicioznog europskog zelenog plana; budući da je stoga ključno razviti strategiju koja se temelji na istraživanjima kako bi se poboljšala trajnost proizvoda, mogućnost njihove ponovne uporabe, unapređenja i popravka; budući da bi se tom strategijom trebala otvoriti nova radna mjesta, stvoriti prilike za rast i inovacije za europska poduzeća, poduprijeti njihova konkurentnost na globalnoj razini i osigurati visoka razina zaštite potrošača;

D.  budući da zajednička i sveobuhvatna strategija nije isto što i univerzalni pristup; budući da bi diferencirani pristup koji se temelji na posebnostima svake kategorije proizvoda i sektora te na tržištu i tehnološkom razvoju bio prikladniji; budući da su učinkovita primjena i provedba postojećih pravila ključne za dobro funkcioniranje održivog jedinstvenog tržišta;

E.  budući da je ključno mobilizirati dovoljno sredstava putem financijskih programa kao što je Program jedinstvenog tržišta u cilju prijelaza na klimatsku neutralnost i kružno gospodarstvo kako bi se financirala istraživanja i razvoj u području održivih proizvoda te kampanje za podizanje razine osviještenosti usmjerene na poduzeća i potrošače;

F.  budući da su prema studiji Komisije o ponašanju iz 2018. potrošači spremni sudjelovati u procesu kružnog gospodarstva i da je tri puta vjerojatnije da će kupiti proizvod ako je označen kao trajniji i ako ga se može popraviti, no da i dalje postoje prepreke u tom pogledu, što uključuje neujednačenost informacija; budući da su za osviještenost potrošača i pošteno tržišno natjecanje među poduzećima potrebne jasne, pouzdane i transparentne informacije o karakteristikama proizvoda, uključujući informacije o procijenjenom vijeku trajanja i mogućnosti popravka; budući da se postojeće informacije stoga moraju poboljšati, pritom izbjegavajući preopterećenje informacijama;

G.  budući da su vijek trajanja proizvoda i način na koji se troši uvjetovani raznim prirodnim ili umjetnim čimbenicima, poput sastava, funkcionalnosti, troška popravka, obrazaca potrošnje i uporabe; budući da se procijenjeni vijek trajanja proizvoda mora mjeriti na temelju objektivnih ispitivanja i kriterija koji odražavaju stvarne uvjete uporabe te se mora utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište;

H.  budući da je do 2024. potrebno provesti preispitivanje Direktive (EU) 2019/771; budući da bi u pripremi za ovo preispitivanje trebalo ocijeniti niz mjera usmjerenih na stvaranje odgovarajućih uvjeta za povećanje trajnosti proizvoda i osiguravanje visoke razine zaštite potrošača, kao i konkurentnog poslovnog okruženja; budući da dvogodišnje zakonsko jamstvo možda nije primjereno za sve kategorije proizvoda s duljim procijenjenim vijekom trajanja;

I.  budući da je Europski parlament u prethodnoj rezoluciji(9) pozvao na donošenje mjera za rješavanje problema planiranog zastarijevanja dobara i softvera, uključujući razvoj zajedničke definicije za testiranje i otkrivanje problematičnih praksi; budući da je potrebno razviti zajedničku strategiju za jedinstveno tržište te zajamčiti pravnu sigurnost i povjerenje i za poduzeća i za potrošače;

J.  budući da je vijek trajanja softvera od ključne važnosti za vijek trajanja elektroničkih uređaja; budući da je zbog sve bržeg zastarijevanja softvera nužno osigurati prilagodljivost elektroničkih uređaja kako bi i dalje bili konkurentni na tržištu(10);

K.  budući da 79 % europskih građana smatra da bi od proizvođača trebalo zahtijevati da omoguće lakši popravak digitalnih uređaja ili zamjenu njihovih pojedinačnih dijelova(11); budući da visokokvalitetni proizvodi povećavaju konkurentnost europskih poduzeća;

L.  budući da je anketa provedena u prosincu 2015.(12) pokazala da 59 % potrošača nije znalo da razdoblje zakonskog jamstva u EU-u traje najmanje dvije godine; budući da bi se znanje potrošača o postojećim visokim razinama prava u pogledu zakonskog jamstva moglo poboljšati i da bi takvo poboljšanje moglo pridonijeti održivijoj uporabi dobara;

M.  budući da je porast e-trgovine stvorio potrebu za boljom kontrolom usklađenosti robe i usluga iz trećih zemalja s ekološkim i sigurnosnim standardima EU-a, kao i pravima potrošača;

N.  budući da održivo jedinstveno tržište zahtijeva učinkovit nadzor tržišta kako bi se osigurala pravilna provedba tih pravila, pri čemu ključnu ulogu imaju tijela za nadzor tržišta i carinska tijela;

O.  budući da bi se poticanjem tržišta popravaka i ponovne uporabe te učvršćivanjem povjerenja u tržište rabljene robe mogle stvoriti gospodarske i socijalne prilike i da bi se mogla otvoriti radna mjesta te da bi se u određenim slučajevima time potaknula konkurentnost industrijskog sektora; budući da u određenim slučajevima postoje prepreke koje potrošačima onemogućuju da se odluče za popravak, primjerice nemogućnost pristupa rezervnim dijelovima, nedostatak standardizacije i interoperabilnosti te nedostupnost usluga popravka; budući da to negativno utječe na sektor popravaka;

P.  budući da bi na temelju istraživanja Eurobarometra(13) 77 % građana EU-a radije popravilo svoje uređaje nego ih zamijenilo; budući da bi poduzeća koja se bave popravcima mogla biti izvor lokalnih radnih mjesta te posebnog znanja i iskustva u Europi;

Q.  budući da produljenje životnog vijeka vrste proizvoda koja je usred znatnog poboljšanja svoje ekološke učinkovitosti treba biti usklađeno s uporabom tih poboljšanih proizvoda i da stoga ne bi trebalo biti kašnjenja u uvođenju inovativnih tehnologija koje bi mogle dovesti do znatnih koristi za okoliš;

R.  budući da sve veća digitalizacija našim društvima pruža nove kanale za razmjenu informacija i pomaže u stvaranju održivog tržišta koje se temelji na odgovornosti, transparentnosti, razmjeni informacija i učinkovitijem korištenju resursa;

S.  budući da bi internetske platforme mogle bolje ispunjavati svoju odgovornost pružanja potrošačima pouzdanih informacija o proizvodima i uslugama koje pružaju;

T.  budući da digitalni sektor doprinosi inovacijama i poticanju održivog gospodarstva; budući da bi se trebalo pozabaviti pitanjem njegova utjecaja na okoliš u pogledu potrošnje energije i resursa na njegovu infrastrukturu; budući da su održiviji načini pakiranja i dostave ključni za uspostavu kružnog gospodarstva;

U.  budući da je zelena i održiva javna nabava strateški alat koji se, zajedno s drugim važnim politikama, može upotrijebiti za doprinos industrijskoj tranziciji Europe te za jačanje njezine otpornosti i otvorene strateške autonomije; budući da strateška upotreba održive javne nabave može biti od koristi i poduzećima i potrošačima jer se njome povećava potražnja za održivom robom i opskrba njome te ti proizvodi tako postaju isplativiji i privlačniji potrošačima;

V.  budući da postoji potreba za učinkovitim rješavanjem problema obmanjujućih ekoloških tvrdnji i praksi „lažnog zelenog oglašavanja”, među ostalim uređivanjem načina na koji se takve tvrdnje mogu potkrijepiti;

W.  budući da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje; budući da bi oglašavanje moglo pomoći poduzećima i potrošačima da donose informirane održive odluke;

1.  pozdravlja novi akcijski plan Komisije za kružno gospodarstvo i njezinu namjeru promicanja trajnih proizvoda koji se mogu lakše popraviti, ponovo upotrijebiti i reciklirati, podržavajući pritom potrošača u toj tranziciji;

2.  naglašava da bi svaka strategija održivog jedinstvenog tržišta trebala na pravedan, uravnotežen i razmjeran način kombinirati načela održivosti, zaštite potrošača i visoko konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva; naglašava da bi se sve potencijalne regulatorne mjere trebale temeljiti na tim načelima, da bi trebale biti ekološki isplative te korisne i za poduzeća i za potrošače kako bi prihvatili zelenu tranziciju unutarnjeg tržišta; naglašava da bi se regulatornim mjerama trebale stvoriti konkurentske prednosti za europska poduzeća, da se njima ne bi trebalo nametati nerazmjerno financijsko opterećenje te da bi trebalo potaknuti inovacije i ulaganja u održive tehnologije te ojačati europsku konkurentnost i, u konačnici, zaštitu potrošača; ističe da bi sve predviđene regulatorne mjere trebale biti popraćene procjenama učinka te da bi se njima uvijek trebala uzimati u obzir kretanja na tržištu i potrebe potrošača;

3.  poziva Komisiju da pokaže snažnu političku ambiciju pri osmišljavanju, donošenju i provedbi relevantnih budućih prijedloga, kao što su „važnija uloga potrošača u procesu zelene tranzicije” i politička inicijativa za održive proizvode, koji bi trebali biti u potpunosti usklađeni s klimatskim ciljevima EU-a i drugim ciljevima zaštite okoliša kako bi se poboljšala kružnost lanaca vrijednosti, učinkovitost resursa i upotreba sekundarnih sirovina, smanjilo stvaranje otpada i ostvarilo netoksično kružno gospodarstvo; naglašava važnost pravovremene provedbe i poštovanja postojećih obveza i standarda; potiče Komisiju da ih ne odgađa;

4.  naglašava da je jedinstveno tržište koje dobro funkcionira moćan alat za zelenu i digitalnu tranziciju EU-a, među ostalim zbog njegove uloge u globaliziranom gospodarstvu; ističe da su realizacija i produbljivanje jedinstvenog tržišta, među ostalim učinkovitom provedbom postojećeg zakonodavstva i uklanjanjem preostalih neopravdanih i nerazmjernih prepreka, preduvjet za postizanje održivije proizvodnje i potrošnje u EU-u; poziva na transparentno upravljanje unutarnjim tržištem, zajedno s učinkovitijim i poboljšanim nadzorom; smatra da bi pravnim okvirom za održivije jedinstveno tržište trebalo poticati inovacije i razvoj održivih tehnologija te potaknuti poduzeća da prijeđu na održivije poslovne modele i tako doprinesu održivom gospodarskom oporavku;

5.  ističe da je održiva potrošnja usko povezana s održivom proizvodnjom i da bi gospodarske subjekte trebalo poticati da razmotre trajnost proizvoda i usluga od faze osmišljavanja i stavljanja na unutarnje tržište ili pružanja usluge na njemu kako bi se potrošačima zajamčio siguran, održiv, isplativ i privlačan izbor; poziva Komisiju da predloži mjere, razlikujući kategorije proizvoda i sektore sa znatnim utjecajem na okoliš, kojima će se poboljšati trajnost proizvoda, uključujući njihov procijenjeni vijek trajanja, mogućnost ponovne uporabe, nadogradnje, popravka i recikliranja;

Prava potrošača i borba protiv planiranog zastarijevanja

6.  poziva Komisiju da u dogovoru s relevantnim dionicima osmisli opsežnu strategiju s mjerama za različite kategorije proizvoda, uzimajući u obzir razvoj tržišta i tehnologija, kako bi se pružila potpora poduzećima i potrošačima te kako bi se uključila u održive obrasce proizvodnje i potrošnje; napominje da bi ta strategija trebala uključivati mjere za:

7.  naglašava da roba s digitalnim elementima zahtijeva posebnu pozornost i da bi prilikom preispitivanja Direktive (EU) 2019/771, koje se treba provesti do 2024., trebalo uzeti u obzir sljedeće elemente:

8.  naglašava potrebu za jednostavnim, učinkovitim i provedivim načinima pravne zaštite, i za potrošače i za poduzeća; ističe da potrošače diljem EU-a treba informirati o njihovim pravima i načinima pravne zaštite; poziva na financiranje u okviru Programa jedinstvenog tržišta višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) mjera za rješavanje problema informacijskog jaza i pružanje potpore udrugama potrošača i poduzeća te udrugama za zaštitu okoliša u njihovim inicijativama; smatra da bi države članice trebale provoditi informativne kampanje za povećanje zaštite i povjerenja potrošača, posebno među ranjivim skupinama, te poziva Komisiju da potrošačima pruži odgovarajuće informacije o njihovim pravima s pomoću jedinstvenog digitalnog pristupnika; ističe da mala i srednja poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlene osobe trebaju posebnu potporu, među ostalim financijsku, kako bi mogli razumjeti i ispunjavati svoje pravne obveze u području zaštite potrošača;

9.  napominje da mnogi proizvodi koji se stavljaju na jedinstveno tržište, posebno proizvodi koji se prodaju na internetskim tržištima i uvoze izvan EU-a, nisu u skladu sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na zahtjeve u pogledu sigurnosti i održivosti proizvoda; poziva Komisiju i države članice da hitno poduzmu mjere kako bi se izjednačili uvjeti za poduzeća iz EU-a s uvjetima njihovih međunarodnih konkurenata te kako bi se potrošačima osigurala sigurnost i održivost proizvoda poboljšanim nadzorom tržišta i jednakovrijednim standardima carinske provjere diljem EU-a i za tradicionalna i za internetska poduzeća; ističe da za obavljanje ove misije tijelima za nadzor tržišta moraju biti osigurani odgovarajući financijski, tehnički, informacijski i ljudski resursi u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 te poziva države članice da ih osiguraju i Komisiju da osigura pravilnu provedbu te uredbe; ističe da bi trebalo znatno poboljšati interakciju između sustava za brzu razmjenu informacija RAPEX i internetskih tržišta i platformi;

Omogućavanje lakšeg popravka

10.  poziva na to da se u trenutku kupnje na jasan i lako čitljiv način pruže sljedeće informacije o dostupnosti rezervnih dijelova, ažuriranju softvera i mogućnosti popravka proizvoda: procijenjeno razdoblje raspoloživosti od datuma kupnje, prosječna cijena rezervnih dijelova u trenutku kupnje, preporučeno približno vrijeme isporuke i popravka te, prema potrebi, informacije o uslugama popravka i održavanja; nadalje, traži da se te informacije navedu u dokumentaciji o proizvodu zajedno sa sažetkom najčešćih kvarova i načina njihova popravka;

11.  poziva Komisiju da uspostavi „pravo potrošača na popravak” kako bi popravci postali sustavni, isplativi i privlačni, uzimajući u obzir posebnosti različitih kategorija proizvoda u skladu s mjerama koje su već poduzete za nekoliko kućanskih uređaja u okviru Direktive o ekološkom dizajnu:

Globalna strategija za promicanje ponovne uporabe

12.  pozdravlja Komisijino razmatranje obvezujućih mjera za sprečavanje uništavanja neprodane ili nekvarljive robe u ispravnom stanju kako bi se ona mogla ponovno upotrijebiti te količinskih ciljeva za ponovnu uporabu, među ostalim uvođenjem sustava odlaganja u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu i Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu; naglašava da prioritet u pristupu otpadnim dvorištima treba dati novim održivim poslovnim modelima te poziva Komisiju i države članice da dodatno potiču održivo gospodarenje otpadom; naglašava potrebu za strategijom procjene i rješavanja pravnih prepreka u pogledu popravka, preprodaje, ponovne uporabe i doniranja kako bi se zajamčila učinkovitija i održivija uporaba resursa, kao i za jačanjem unutarnjeg tržišta sekundarnih sirovina, ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, među ostalim povećanom standardizacijom;

13.  naglašava važnost poticanja poslovnih modela kružnog gospodarstva i održivog poslovanja kako bi se smanjilo uništavanje robe te promicali popravljanje i ponovna uporaba; poziva Komisiju da podrži upotrebu takvih modela, koji pritom trebaju ostati isplativi i privlačni, te da zajamči visoku razinu zaštite potrošača i potakne države članice na podizanje razine osviještenosti o tim modelima kroz obrazovne kampanje i osposobljavanje potrošača i poduzeća; ističe važnost ulaganja u istraživanje i razvoj u tom području;

14.  ističe postojanje praksi poduzeća u pogledu odvraćanja od popravaka, kojima se ograničava pravo na popravak i utječe na opcije potrošača u tom kontekstu; poziva na pristup kojim se štiti provedba prava intelektualnog vlasništva i osigurava učinkovita potpora neovisnim serviserima kako bi se promicao izbor potrošača i postiglo općenito održivo jedinstveno tržište;

15.  naglašava potrebu za uvođenjem poticaja za potrošače kako bi kupovali rabljenu robu; ističe da bi prijenos jamstva u slučaju preprodaje proizvoda koji je još pokriven jamstvom potrošačima mogao uliti više povjerenja u to tržište; u tom pogledu poziva Komisiju da ispita u kojoj bi se mjeri jamstvo prvog kupca moglo prenijeti na dodatne kupce u slučaju naknadne prodaje, posebno u kontekstu digitalne putovnice proizvoda; nadalje, poziva na procjenu potrebe za preispitivanjem klauzule o izuzeću za rabljenu robu u okviru sustava zakonskog jamstva predviđenog Direktivom (EU) 2019/771 prilikom preispitivanja te direktive, na temelju procjene učinka mogućih posljedica za poslovne modele koji se temelje na rabljenoj robi i ponovnoj uporabi;

16.  poziva na donošenje jasne definicije prepakirane i obnovljene robe te na masovno uvođenje dobrovoljnog sustava proširenog jamstva za tu robu, uz početno zakonsko jamstvo, kako bi se spriječilo da potrošači budu izloženi zlouporabi;

17.  ističe da će uspostava unutarnjeg tržišta usluga uvelike pridonijeti prelasku na održivije jedinstveno tržište; poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za uspostavu unutarnjeg tržišta usluga koje dobro funkcionira i da konkretno poveća napore za jačanje provedbe postojećeg zakonodavstva;

18.  ističe ulogu uslužnog sektora u povećanju pristupačnosti popravaka i drugih novih poslovnih modela; posebno pozdravlja razvoj poslovnih modela kojima se razdvaja potrošnja od fizičkog vlasništva i prodaje funkcija proizvoda te poziva na temeljitu procjenu učinka funkcionalnog gospodarstva i njegovih mogućih povratnih učinaka, kao i učinaka na potrošače i njihove financijske interese, ali i posljedica takvih modela za okoliš; naglašava da razvoj internetskih usluga, novi oblici marketinga (iznajmljivanje, leasing, „proizvod kao usluga” itd.) i dostupnost objekata za popravak mogu pomoći produljiti vijek trajanja proizvoda i povećati osviještenost potrošača i povjerenje u takve proizvode; poziva Komisiju da promiče razvoj tih novih poslovnih modela ciljanom financijskom potporom u okviru Programa jedinstvenog tržišta i svih drugih relevantnih programa VFO-a;

19.  poziva na razvoj nacionalnih kampanja i relevantnih mehanizama kako bi se potrošače potaknulo na produljenje životnog vijeka proizvoda popravcima i uporabom rabljene robe te na podizanje razine osviještenosti o dodanoj vrijednosti održivih inovativnih tehnologija; traži od Komisije i nacionalnih tijela da u okviru Programa jedinstvenog tržišta VFO-a pruže tehničku i financijsku pomoć i potporu nadležnim tijelima na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i poduzećima i udrugama, u provođenju tih kampanja;

20.  poziva sva poduzeća i organizacije da se registriraju u EU-ov sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) kako bi poboljšali svoju ekološku učinkovitost; s veseljem iščekuje predstojeće preispitivanje Direktive o izvješćivanju o nefinancijskim informacijama, koja bi trebala znatno poboljšati dostupnost informacija o ekološkoj učinkovitosti poduzeća;

Digitalna strategija u službi održivog tržišta

21.  pozdravlja najavu zajedničkog europskog podatkovnog prostora za pametne kružne aplikacije i ambiciju Komisije da razvije digitalnu „putovnicu proizvoda” kako bi se poboljšala sljedivost i pristup informacijama o uvjetima proizvodnje proizvoda, trajnosti, sastavu, mogućnostima ponovne uporabe, popravka, rastavljanja i o rukovanju proizvodom na kraju životnog vijeka, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i troškove za poduzeća te obraćajući posebnu pozornost na potrebe malih i srednjih poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlenih osoba; traži osmišljavanje tih mehanizama u bliskoj suradnji s industrijom i relevantnim dionicima;

22.  prima na znanje doprinos digitalnih tehnologija u području inovacija i kružnoga gospodarstva; poziva Komisiju da razvije standarde i protokole za pristup interoperabilnim podacima i njihovu upotrebu kako bi se podaci učinkovito dijelili među poduzećima, ulagačima i tijelima te kako bi se omogućili novi kružni poslovni modeli temeljeni na podacima; poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva za istraživanje i inovacije u području održivih tehnologija u okviru novog VFO-a;

23.  napominje da digitalni sektor i internetska potrošnja imaju velik utjecaj na okoliš, kako u pogledu proizvodnje robe tako i pružanja usluga, te poziva Komisiju da procijeni kako bi europski indeks digitalne održivosti, koji bi se temeljio na analizi životnog ciklusa proizvoda, utjecao na održivost proizvodnje i potrošnje u sektoru digitalnih tehnologija; ističe da bi primjena praksi kojima bi se smanjio taj utjecaj na okoliš, kao što su smanjenje pakiranja i razvoj održivije ambalaže, trebala biti dio strategije za održivo jedinstveno tržište;

24.  dodaje da bi trebalo podići svijest o mogućem ekološkom otisku nepotrebnih podataka, kao što su neiskorištene aplikacije, datoteke, videozapisi, fotografije i neželjene elektroničke poruke; poziva Komisiju da procijeni učinak praksi i infrastrukture digitalnog sektora u pogledu njihova ugljičnog i ekološkog otiska, kao i njihov učinak na prakse potrošača, te da razmotri odgovarajuće mjere za njihovo smanjenje;

25.  inzistira na tome da Komisija uzme u obzir odluke Europskog parlamenta o uvođenju jedinstvenog punjača kako bi se smanjio obujam proizvodnje i elektronički otpad;

Potrebna tranzicija javnih tijela

26.  smatra da bi javna nabava trebala imati središnju ulogu u planu gospodarskog oporavka EU-a, u skladu s europskim zelenim planom, podupiranjem inovacijskih napora privatnog sektora i procesa digitalizacije javnih natječaja te utvrđivanjem odgovarajućih poticaja za promicanje održive proizvodnje i potrošnje; poziva da prioritet bude poticanje potražnje za ekološki prihvatljivom robom i uslugama s manjim ekološkim otiskom te promicanje društvenih i ekoloških kriterija;

27.  naglašava da je potrebno zajamčiti primjenu ekološke, socijalne i inovativne javne nabave u prijelazu na održivo i klimatski neutralno gospodarstvo uključivanjem kriterija i ciljeva održivosti u javne natječaje; u tom pogledu podsjeća na obvezu Komisije u pogledu poduzimanja mjera za pojedine sektore i pružanja smjernica o zelenoj javnoj nabavi, uz zadržavanje postojećeg zakonodavnog okvira o javnoj nabavi, te poziva Komisiju da bude ambiciozna kada je riječ o tome da održivi kriteriji u javnoj nabavi trebaju postati zadani izbor; naglašava važnost podržavanja rabljenih proizvoda, proizvoda namijenjenih ponovnoj uporabi, recikliranih i prepakiranih proizvoda te softverskih programa s niskom potrošnjom energije utvrđivanjem ciljeva u području javne nabave; ističe potencijalne koristi instrumenta za provjeru održivosti javnih natječaja kako bi se zajamčila njihova usklađenost s klimatskim obvezama EU-a i riješio problem „lažnog zelenog oglašavanja”;

28.  ističe ulogu koju bi zelena i društveno odgovorna javna nabava mogla imati u skraćivanju lanaca opskrbe, smanjenju ovisnosti o trećim zemljama i poticanju održivosti u ključnim sektorima kao što su proizvodnja medicinskih proizvoda, energije i hrane; poziva na osiguravanje učinkovite uzajamnosti u javnoj nabavi s trećim zemljama te odgovarajućeg pristupa malih i srednjih poduzeća, kao i poduzeća socijalne ekonomije, uvođenjem, među ostalim, povlaštenih klauzula o dodjeli;

29.  poziva države članice da iskoriste postojeće programe EU-a za održivu nabavu i u tom pogledu traži od Komisije da poboljša svoje smjernice i da bude uzor tako što će objaviti ciljeve i statistike povezane s učinkom svoje kupnje na okoliš; nadalje, poziva na obvezu izvješćivanja za institucije EU-a i države članice u pogledu održivosti njihove javne nabave, bez stvaranja neopravdanog administrativnog opterećenja i uz poštovanje načela supsidijarnosti;

Odgovorni marketing i oglašavanje

30.  ističe da su potrošači suočeni s lažnim tvrdnjama o ekološkim značajkama proizvoda i usluga, na internetu i izvan njega; stoga preporučuje da se prije stavljanja proizvoda ili usluge na tržište provede učinkovita kontrola ekoloških tvrdnji proizvođača i distributera te poziva na proaktivne mjere za borbu protiv obmanjujućih praksi u okviru provedbe nedavno izmijenjene Direktive 2005/29/EZ; poziva Komisiju da izradi ažurirane smjernice radi ujednačene provedbe ove direktive s obzirom na ekološke tvrdnje te radi pružanja vodstva u aktivnostima nadzora tržišta;

31.  traži da se izrade jasne smjernice i standardi za tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš i obveze u tom pogledu, koji će dovesti do jačanja certifikata o dodjeli znaka za okoliš, te pozdravlja najavljeni zakonodavni prijedlog o potkrjepljivanju tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš; preporučuje procjenu moguće potrebe za uspostavom javnog europskog registra s popisom odobrenih i zabranjenih ekoloških tvrdnji, kao i potrebnih uvjeta i koraka za njihovu uporabu; dodaje da će pružanje transparentnih, odgovornih i točnih informacija povećati povjerenje potrošača u proizvode i tržišta, što će u konačnici dovesti do održivije potrošnje;

32.  ističe da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje te da bi trebalo poticati održive odluke poduzeća i potrošača; ističe važnost odgovornog oglašavanja kojim se poštuju javni standardi o okolišu i zdravlju potrošača; naglašava da bi se postojećim regulatornim okvirom za borbu protiv zavaravajućeg oglašavanja mogla ojačati zaštita potrošača, posebno određenih kategorija potrošača koje se smatraju ranjivima, te potaknuti održiva proizvodnja i potrošnja;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 149, 11.6.2005., str. 22. (2) SL L 304, 22.11.2011., str. 64. (3) SL L 136, 22.5.2019., str. 28. (4) SL L 169, 25.6.2019., str. 1. (5) SL C 334, 19.9.2018., str. 60. (6) SL C 433, 23.12.2019., str. 146. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (9) SL C 334, 19.9.2018., str. 60. (10) SL C 334, 19.9.2018., str. 60., uvodna izjava S. (11) Posebno izvješće Eurobarometra 503 iz prosinca 2019. naslovljeno „Stavovi prema utjecaju digitalizacije na svakodnevni život”. (12) Anketa provedena u ime Komisije u prosincu 2015. naslovljena „Studija potrošačkog tržišta o funkcioniranju pravnih i komercijalnih jamstava za potrošače u EU-u”. (13) Izvješće Flash Eurobarometar 388 iz lipnja 2014. naslovljeno „Stavovi Europljana prema gospodarenju otpadom i učinkovitosti resursa”.