Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2020/2009(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0205/2020

Podneseni tekstovi :

A9-0205/2020

Rasprave :

PV 23/11/2020 - 19
CRE 23/11/2020 - 19

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0320

Usvojeni tekstovi
PDF 207kWORD 64k
Srijeda, 25. studenog 2020. - Bruxelles
Jačanje slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi
P9_TA(2020)0320A9-0205/2020

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o jačanju slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi (2020/2009(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima;

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP);

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP);

–   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju UN-a protiv korupcije i Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Opće skupštine UN-a i Vijeća UN-a za ljudska prava te izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja, osobito izvješća od 23. travnja 2020. naslovljenog „Pandemije bolesti i sloboda mišljenja i izražavanja”;

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 3. ožujka 2017. posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja, predstavnice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) za slobodu medija, posebnog izvjestitelja za slobodu izražavanja Organizacije američkih država (OAS) i posebnog izvjestitelja za slobodu izražavanja i pristup informacijama Afričke komisije za ljudska prava i prava narodâ naslovljenu „Sloboda izražavanja i ‚lažne vijesti’, dezinformacije i propaganda”;

–  uzimajući u obzir Akcijski plan UN-a za sigurnost novinara i problem nekažnjivosti;

–  uzimajući u obzir Opću napomenu br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava o članku 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima („Sloboda mišljenja i izražavanja”);

–  uzimajući u obzir Program za održivi razvoj do 2030. i ondje preuzete obveze kojima se, među ostalim, promiču mirna i uključiva društva za održivi razvoj, uključujući osiguravanje javnog pristupa informacijama i zaštitu temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir rad Vijeća Europe za promicanje zaštite i sigurnosti novinara, uključujući Preporuku Odbora ministara CM/Rec(2018)1 državama članicama o medijskom pluralizmu i transparentnosti vlasništva nad medijima te deklaraciju Odbora ministara o financijskoj održivosti kvalitetnog novinarstva u digitalnom dobu, preporuku Odbora ministara CM/Rec(2016)4 državama članicama o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih sudionika te njegovo godišnje izvješće za 2020. godinu naslovljeno „Ne dirajte slobodu medija: Napadi na medije u Europi ne smiju postati novo normalno”;

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2300 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) od 1. listopada 2019. o poboljšanju zaštite zviždača diljem Europe;

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljenu „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008);

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. siječnja 2020. u kojoj je sadržan program rada Komisije za 2020. (COM(2020)0027);

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. srpnja 2019. naslovljenu „Jačanje vladavine prava u Uniji: Nacrt za djelovanje” (COM(2019)0343);

–  uzimajući u obzir Strategiju Komisije za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.;

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2018. naslovljenu „Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup” (COM(2018)0236);

–  uzimajući u obzir Kodeks prakse Komisije za borbu protiv dezinformacija na internetu, dogovoren 26. rujna 2018.;

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 1. ožujka 2018. o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja (C(2018)1177);

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za suzbijanje dezinformiranja od 5. prosinca 2018.;

–  uzimajući u obzir Kodeks postupanja Komisije za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu uveden u svibnju 2016. te njegov četvrti krug ocjenjivanja iz kojeg je proizišao dokument „Informativni članak – četvrti krug praćenja Kodeksa postupanja”;

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(1);

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama ili AVMSD)(2), i Direktivu (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU(3);

–   uzimajući u obzir izvješće Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge iz 2020. naslovljeno „Dezinformacije: Procjena provedbe Kodeksa prakse”;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. svibnja 2020. o medijskoj pismenosti u svijetu koji se neprestano mijenja;

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 14. studenoga 2018. o jačanju europskih sadržaja u digitalnom gospodarstvu, u kojima se prepoznaje važnost sadržaja iz medija i „iz drugih kulturnih i kreativnih sektora” kao „ključnih stupova društvenog i gospodarskog razvoja Europe”;

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(4);

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega, usvojene 12. svibnja 2014. prema kojima se umjetnička sloboda prepoznaje kao sastavni dio slobode izražavanja zajedno sa slobodom medija;

–  uzimajući u obzir ažurirano posebno izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 24. travnja 2020. naslovljeno „Kratka procjena priča i dezinformacija u pogledu bolesti COVID-19 / pandemije koronavirusa” (engl. Short Assessment of Narratives and Disinformation around the COVID-19/Coronavirus Pandemic);

–  uzimajući u obzir rad koji provodi Agencija EU-a za temeljna prava (FRA);

–  uzimajući u obzir podatke iz Svjetskog indeksa slobode medija, koji objavljuju Reporteri bez granica, i one iz sustava praćenja medijskog pluralizma Centra za medijski pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(5);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. siječnja 2020. o saslušanjima u tijeku u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a u pogledu Poljske i Mađarske(6);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući „zone bez LGBTI-ja”(7);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o vladavini prava na Malti nakon nedavnih otkrića u slučaju ubojstva Daphne Caruane Galizije(8);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja(9);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o stranim uplitanjima u izbore i dezinformacijama u nacionalnim i europskim demokratskim procesima(10);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe(11);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. ožujka 2019. o stanju u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u Europskoj uniji, posebno na Malti i u Slovačkoj(12);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine(13);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u(14);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u(15);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2018. o potrebi za sveobuhvatnim mehanizmom EU-a za zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava(16);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o upotrebi podataka korisnika Facebooka od strane društva Cambridge Analytica i utjecaj na zaštitu podataka(17);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji(18);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove(19);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2017. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2017.: Jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena(20);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(21);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu(22);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o utjecaju velikih podataka na temeljna prava: privatnost, zaštita podataka, nediskriminacija, sigurnost i kazneni progon(23);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o vladavini prava na Malti(24);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(25);

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(26);

–  uzimajući u obzir studiju od 28. veljače 2019. Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja naslovljenu „Dezinformacije i propaganda – utjecaj na funkcioniranje vladavine prava u EU-u i njegovim državama članicama” (engl. Disinformation and propaganda - impact on the functioning of the rule of law in the EU and its Member States);

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9‑0205/2020),

A.  budući da su sloboda, pluralizam i neovisnost medija te sigurnost novinara ključne sastavnice prava na slobodu izražavanja i informacije te su presudni za demokratsko funkcioniranje EU-a i njegovih država članica; budući da ključni demokratski zadaci medija uključuju jačanje transparentnosti i demokratske odgovornosti; budući da mediji imaju bitnu ulogu u demokratskom društvu jer djeluju kao mehanizmi javne kontrole, a pritom pomažu u informiranju i osnaživanju položaja građana širenjem njihova razumijevanja aktualne političke i društvene situacije te poticanjem njihova svjesnog sudjelovanja u demokratskom životu;

B.  budući da je kriza naglasila ključnu ulogu novinara u pružanju pouzdanih i provjerenih informacija građanima; budući da je stoga potrebno uložiti više napora kako bi se zajamčili sigurni i prikladni radni uvjeti za novinare; budući da bi istraživačko novinarstvo trebalo osobito razmotriti u kontekstu borbe protiv korupcije i nepravilnosti u postupanju u EU-u;

C.  budući da određene države članice ograničavaju slobodu medija ekonomskim sredstvima, kao što je iskrivljeno javno oglašavanje u medijskim kućama kojim mijenjaju konkurenciju i izravno kontroliraju javne medije kako bi utjecale na uredničke odluke i na taj način osigurale odanost vladi; budući da bi javna tijela trebala usvojiti pravni i regulatorni okvir kojim se potiče razvoj slobodnih, neovisnih i pluralističkih medija;

D.  budući da se sve države članice moraju pridržavati vrijednosti utvrđenih u članku 2. UEU-a;

E.  budući da se medijski zapisi, netransparentnost institucija, govor mržnje i dezinformacije sve češće upotrebljavaju u političke svrhe kao sredstva pojačavanja polarizacije društva; budući da suzbijanje tih pojava nije bitno samo u području ljudskih prava, nego je i temeljni čimbenik u pogledu zaštite vladavine prava i demokracije u EU-u;

F.  budući da je prema Svjetskom indeksu slobode medija 2020. pandemija bolesti COVID-19 istaknula i pojačala brojne druge krize kojima se ugrožava pravo na slobodnu objavu neovisnih i pouzdanih informacija iz raznih područja; budući da su na temelju indeksa utvrđene znatne razlike među pojedinim državama članicama, pri čemu su se neke našle pri vrhu ljestvice, a druge pri dnu, nastao je jaz od 100 mjesta između najbolje i najlošije rangiranih država članica prema tom indeksu; budući da su određene države članice pale na niža mjesta na međunarodnim ljestvicama slobode medija;

G.  budući da se posljednjih godina sloboda medija pogoršava i iako ju je epidemija bolesti COVID-19 dodatno pogoršala, također je stavila u prvi plan važnost medija i pravo na pristup pouzdanim informacijama;

H.  budući da je prema Izvješću o digitalnim vijestima Instituta Reuters za 2019. prosječna razina povjerenja u vijesti općenito (širom svijeta) pala za 2 postotna boda na 42 % u odnosu na 2018., a manje od polovine ispitanika (49 %) izjavilo je da vjeruje informativnim medijima kojima se sami služe; budući da je povjerenje u vijesti pronađene pretraživanjem (33 %) i na društvenim mrežama (23 %) i dalje stabilno, ali iznimno nisko;

I.  budući da je transparentnost vlasništva nad medijima apsolutni preduvjet za osiguravanje medijskog pluralizma i neovisnog novinarstva;

J.  budući da se novinari i drugi medijski akteri u EU-u i dalje suočavaju s nasiljem, prijetnjama, pritiskom, (samo)cenzurom, javnim prozivanjem pa čak i ubojstvima zbog obavljanja svojeg posla usmjerenog na zaštitu javnog interesa; budući da je posljednjih godina primijećen sve veći broj primjera zastrašivanja kojima se ušutkuju novinari i zbog kojih se moraju poduzeti hitne mjere za podupiranje bitne uloge neovisnih medija u osiguravanju načela vladavine prava; budući da su ubojstva Daphne Caruane Galizije i Jána Kuciaka dva tragično zorna primjera koji pokazuju u kojoj mjeri istraživački novinari postaju žrtve zbog razotkrivanja korupcije, zaštite demokracije i vladavine prava;

K.  budući da prijetnje slobodi medija uključuju uznemiravanje i napade usmjerene na novinare, neuvažavanje njihove pravne zaštite kao i medijske zapise ili politički motivirano djelovanje u medijskom sektoru;

L.  budući da se novinarke suočavaju s rodno utemeljenim oblicima nasilja kao što su spolno uznemiravanje i uznemiravanje na internetu; budući da je više od 70 % žena zaposlenih u medijskim kućama doživjelo više od jedne vrste uznemiravanja, prijetnji ili napada putem interneta; budući da je samo lani 52 % žena doživjelo ove vrste napada; budući da su uznemiravanja i zlostavljanja na internetu često izrazito seksualizirana te se ne temelje na sadržaju rada žrtava, već na njihovim fizičkim osobinama, kulturnom podrijetlu ili privatnom životu; budući da zbog tih prijetnji novinarke posežu za samocenzurom, što ima odvraćajući učinak na slobodu medija i slobodu izražavanja; budući da rezultati istraživanja dosljedno pokazuju da su žene manjina u medijskim sektorima, osobito u kreativnim ulogama, i u velikoj su mjeri podzastupljene na višim položajima na kojima se donose odluke(27);

M.  budući da su u nekoliko država članica „strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja” stalna praksa koja se upotrebljava za zastrašivanje novinara kako bi zaustavili istrage o korupciji i drugim temama od javnog interesa;

N.  budući da se, osim toga što su novinari suočeni s nasiljem, zastrašivanjem i uznemiravanjem, protiv počinitelja ne pokreću kazneni progoni te nekažnjavanje vodi do odvraćajućeg učinka; budući da OESS izvješćuje da nekažnjavanje prevladava te je npr. riješeno manje od 15 % ubojstava novinara u regiji OESS-a;

O.  budući da je potrebno poboljšati i učinkovito zaštititi pravo novinara na izvješćivanje i istragu;

P.  budući da jačanje slobode medija zahtijeva vjerodostojne i podrobne informacije o opsegu i prirodi izazova koje treba riješiti unutar država članica i EU-a u cijelosti, među ostalim, o slučajevima povrede načela neovisnih medija ili kršenja temeljnih prava novinara;

Q.  budući da je umjetnička sloboda sastavni dio temeljnog prava na slobodu izražavanja i ključna je za kulturnu raznolikost i demokratsko zdravlje Europe; budući da se napadi na umjetničku slobodu šire, no ostaju nevidljivi;

R.  budući da svjetska kriza prouzročena bolešću COVID-19 ima razoran učinak na medijski sektor u društvenom i gospodarskom smislu; budući da medijske kuće bilježe znatne gubitke prihoda od digitalnog oglašavanja; budući da su tisuće medijskih djelatnika već izgubile svoja radna mjesta ili im prijeti privremeni ili trajni gubitak radnih mjesta; budući da je to imalo osobito snažan utjecaj na slobodne novinare i medijske djelatnike čiji se broj povećava diljem EU-a i koji već čine znatan udio ukupnog broja novinara i medijskih djelatnika u Europi; budući da se time dodatno pospješuje rizik od koncentracije informacija u rukama rijetkih i onemogućivanja slobodnog i neovisnog širenja informacija; budući da su financijska održivost radnih mjesta i financijska neovisnost ključni dio slobode tiska;

S.  budući da prihodi od digitalnog oglašavanja često koriste akterima koji nisu članovi EU-a, a europski medijski prihodi bilježe velik pad, čime se ugrožava budućnost tradicionalnih medijskih kuća koje se financiraju oglašavanjem kao što su komercijalni televizijski kanali, novine i časopisi;

T.  budući da se u nekim državama članicama državne potpore medijskim kućama ne isplaćuju na transparentan način, što ozbiljno ugrožava njihovu neovisnost i vjerodostojnost;

U.  budući da poslovni model platformi društvenih mreža koji se temelji na mikrociljanom oglašavanju igra ulogu u širenju i jačanju govora mržnje kojim se potiču diskriminacija i nasilje te u promicanju radikalizacije što vodi do nasilnog ekstremizma, među ostalim i optjecajem nezakonitih sadržaja; budući da je borba protiv svih oblika netolerancije sastavni dio zaštite ljudskih prava kako je navedeno u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava;

V.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 dovela do stigmatizacije, među ostalim i u medijima, određenih posebno ranjivih pojedinaca, što je potaknulo polarizaciju europskoga društva i naglo širenje govora mržnje;

W.  budući da pojava nasilja na internetu (uključujući govor mržnje, uhođenje i uznemiravanje na internetu) postaje sve raširenija; budući da žene koje imaju javnu ulogu, među ostalim političarke, novinarke i aktivistice koje se bore za prava žena i prava seksualnih manjina, postaju glavna meta kiberzlostavljanja i nasilja na internetu;

X.  budući da su na temelju Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama sva nacionalna tijela država članica obvezna osigurati da audiovizualne medijske usluge i platforme za dijeljenje videozapisa poduzmu mjere za zaštitu šire javnosti od programa, videozapisa koje stvaraju korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koji sadržavaju poticanje na nasilje ili mržnju usmjerene protiv skupine osoba ili člana skupine na temelju bilo kojeg od razloga navedenih u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; budući da su na temelju Direktive o audiovizualnim medijski uslugama države članice obvezne osigurati neovisnost regulatornih tijela za medije;

Y.  budući da širenje pogrešnih informacija i dezinformacija, kao i nerazmjerni postupci u borbi protiv njih na digitalnim platformama, predstavlja prijetnju slobodi informiranja, demokratskom diskursu te neovisnosti medija i povećava potrebu za visokokvalitetnim tradicionalnim medijima; budući da analiza podataka i algoritmi sve više utječu na informacije koje se stavljaju na raspolaganje građanima;

Z.  budući da masovno širenje vijesti iz raznih izvora koje je teško provjeriti uz sve veću ulogu društvenih medija i platformi za razmjenu poruka ima negativan učinak na temeljna prava građana EU-a; budući da je pandemija bolesti COVID-19 ubrzala utjecaj dezinformacija na internetu, katkad uz ozbiljne posljedice za javno zdravlje, i još jasnije istaknula potrebu za osiguravanje slobodnih i neovisnih informacija kako bi se zaštitila temeljna prava građana; budući da je nepostojanje koordinirane strategije komuniciranja na europskoj razini omogućilo val dezinformacija u vezi s pandemijom, ponajprije na društvenim mrežama i platformama za razmjenu poruka;

AA.  budući da dezinformacije i pogrešne informacije o bolesti COVID-19 mogu izazvati paniku i društveni razdor te je potrebno suočiti se s njima; budući da se mjere za suzbijanje dezinformacija i pogrešnih informacija ne mogu upotrijebiti kao izgovor za uvođenje nerazmjernih ograničenja slobode tiska, podrivanja medijskog pluralizma i dovođenje sigurnosti novinara u opasnost; budući da izvješća pokazuju da se u državama članicama i susjednim regijama vode koordinirane kampanje kojima se promiču lažni zdravstveni podaci i dezinformacije o EU-u i njegovim partnerima; budući da se Komisija posvetila tim pojavama u nedavnoj zajedničkoj komunikaciji o suzbijanju dezinformacija o bolesti COVID-19; budući da su neke vlade iskoristile zakonodavstvo u izvanrednim situacijama te, iako će neka ograničenja biti privremena, postoji opasnost da će se druga produljiti i dugo nakon što zdravstvena kriza završi; budući da su pluralizam izvora informacija, odgovornost i transparentnost institucija glavna obrana protiv dezinformacija;

AB.  budući da su zaista neovisni, prikladno financirani javni mediji koji posluju na raznim platformama ključni za funkcioniranje demokracije u EU-u;

Sloboda medija, medijski pluralizam i zaštita novinara u Europi

1.  ponovno ističe svoju neprestanu duboku zabrinutost zbog stanja slobode medija u EU-u s obzirom na to da su novinari i medijski djelatnici i dalje žrtve zlostavljanja i napada u određenim državama članicama zbog svojih aktivnosti te zbog sve većeg broja javnog ocrnjivanja i općenitog slabljenja te struke, što ima osobito razoran učinak na lokalno, istraživačko i prekogranično novinarstvo; naglašava da, u skladu s preporukom Vijeća Europe od 7. ožujka 2018. o pluralizmu medija i transparentnosti vlasništva medija, države članice imaju pozitivnu obvezu stvaranja povoljnog okruženja za slobodu izražavanja, izvan interneta i na internetu, u kojem će svatko moći ostvariti svoje pravo na slobodu izražavanja te poziva države članice da u potpunosti podrže i usvoje tu preporuku;

2.  duboko je shrvan ubojstvima Daphne Caruane Galizije na Malti i Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove u Slovačkoj zbog njihova istraživačkog rada na otkrivanju korupcije i drugih zločina te ponovno naglašava važnost neovisne istrage kako bi se počinitelji i naručitelji tih zločina priveli pravdi; poziva nacionalna tijela kaznenog progona da u potpunosti surađuju s Europolom i drugim relevantnim međunarodnim organizacijama u tom pogledu;

3.  izražava žaljenje zbog činjenice da novinari i medijski djelatnici često rade u nesigurnim uvjetima, što ugrožava njihovu sposobnost da primjereno obavljaju svoj posao i stoga ometa medijsku slobodu; naglašava da su odgovarajući radni uvjeti za novinare i medijske djelatnike ključni za poticanje visokokvalitetnog novinarstva; poziva Komisiju i države članice da promiču održive mjere usmjerene na financiranje i podržavanje visokokvalitetnog i neovisnog novinarstva;

4.  podsjeća na ključnu ulogu koju istraživačko novinarstvo ima u borbi protiv organiziranog kriminala prikupljanjem i povezivanjem relevantnih informacija čime se otkrivaju kriminalne mreže i nezakonite aktivnosti; ističe činjenicu da se tim aktivnostima izlažu većem osobnom riziku;

5.  naglašava presudnu ulogu koju istraživački novinari imaju u izvješćivanju i obnašanju svojih funkcija javne kontrole demokracije i vladavine prava;

6.  ponovno odlučno poziva Komisiju da pokušaje vlada država članica da ugroze slobodu i pluralizam medija smatra ozbiljnom i sustavnom zloupotrebom moći i djelovanjem protiv temeljnih vrijednosti EU-a zajamčenih člankom 2. UEU-a; stoga pozdravlja namjeru Komisije da u godišnje izvješće o stanju u pogledu vladavine prava u EU-u uključi posebno poglavlje o praćenju slobode i pluralizma medija; u tom kontekstu predlaže pristup odozdo prema gore koji odražava pojedinačne glasove i raznolikost radi osiguravanja učinkovitog svladavanja izazova s kojima se suočavaju novinari i medijski sektor; nadalje poziva da se u ovo poglavlje uključe preporuke i učinkoviti odgovori za pojedine zemlje, kao i procjena transparentnosti vlasništva i razine državnog i privatnog uplitanja u državama članicama EU-a; potiče Komisiju da aktivno surađuje s Vijećem Europe, razmjenjujući najbolje prakse i osiguravajući da se poduzete mjere nadopunjuju; potiče Komisiju i države članice da razvijaju i održavaju vjerodostojan okvir zaštite slobode medija i medijskog pluralizma; poziva Komisiju da teži ka uvođenju normi i mjerila za slobodu medija na razini Unije, kao i poticaja za veću konvergenciju među državama članicama; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti podrže i ojačaju već razvijene alate za promicanje i zaštitu prava i sloboda sadržanih u članku 11. Povelje EU-a o temeljnim pravima i članku 10. EKLJP-a, kao što su alat za praćenje medijskog pluralizma i Platforma Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara te da brzo reagiraju na moguće prijetnje i povrede tih prava i sloboda; potiče Komisiju da uzme u obzir učinak hitnih mjera poduzetih 2020. u području slobode tiska, transparentnosti institucija, odgovornosti, medijskog pluralizma i sigurnosti novinara, među ostalim na temelju pregleda napada na novinare širom EU-a i odgovora koje pružaju države članice u tom pogledu u kontekstu bolesti COVID-19; podsjeća na opetovane pozive Parlamenta na uspostavu trajnog, neovisnog i sveobuhvatnog mehanizma kojim će se obuhvatiti demokracija, vladavina prava i temeljna prava u EU-u; smatra da mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava mora obuhvaćati slobodu medija, uključujući umjetničku slobodu, s obzirom na to da je riječ o ključnim stupovima demokratskog sustava; u tom kontekstu poziva Komisiju da prikupi informacije i statističke podatke o slobodi medija i medijskom pluralizmu u svim državama članicama;

7.  naglašava nezamjenjivu ulogu javnih medija i ističe kako je neophodno osigurati i održavati njihovu neovisnost od političkog uplitanja; nadalje naglašava potrebu da se osiguraju financijska neovisnost i uvjeti za održivost djelatnosti privatnih operatora na tržištu kako bi se izbjegli medijski zapisi; u tom kontekstu ponavlja poziv Parlamenta na ambiciozan akcijski plan EU-a za medije; osuđuje pokušaje vlada određenih država članica da ušutkaju kritičke i neovisne medije i naruše slobodu i pluralizam medija; upozorava na pokušaje njihova neizravnog potčinjavanja s pomoću financijskog pokroviteljstva te posebno osuđuje pokušaje kontrole javnih medija; izražava žaljenje zbog činjenice da je u nekim državama članicama javna radiotelevizija postala primjer provladine propagande koja često isključuje oporbene i manjinske skupine iz društva ili ih predstavlja u lošem svjetlu, pa čak potiče i nasilje u nekim slučajevima; naglašava da je u takvim državama članicama, posebno u ruralnim područjima, pristup informacijama ograničen na javnu propagandu, a jezične prepreke ograničavaju pristup međunarodnim vijestima; podsjeća da je pristup informacijama i visokokvalitetnom novinarstvu od ključne važnosti za demokraciju; ističe nedostatak obvezne analize sadržaja medijskih kuća u pojedinim državama članicama koja bi pružila usporedive javne podatke o uravnoteženoj prisutnosti provladinih i oporbenih aktivista na televiziji i radiju, posebno u predizbornim kampanjama;

8.  skreće pozornost na preporuke sadržane u Rezoluciji br. 2255 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 23. siječnja 2019. kojom se države članice pozivaju da zajamče uredničku neovisnost te dostatna i stabilna financijska sredstva za javne medije; ističe da nacionalni, regionalni i lokalni mediji, a posebno javni mediji, imaju važnu odgovornost da služe javnom interesu i da na odgovarajući način odražavaju kulturnu, jezičnu, socijalnu i političku raznolikost naših društava; naglašava da bi se uloga javnih medija kao pouzdanih pružatelja usluga koji služe javnom interesu poboljšala odgovarajućim i održivim financiranjem bez političkog uplitanja u državama članicama; stoga poziva države članice da upotrebljavaju modele financiranja u kojima se javni mediji financiraju iz izvora neovisnih o političkom odlučivanju; ističe kako su ključni zaštita neovisnih tijela i osiguravanje snažnog neovisnog nadzora medija kako bi se spriječili neprimjereno državno i komercijalno uplitanje i pokušaji utjecanja na uredničku politiku; poziva Komisiju da predstavi zakonski okvir za nadzor rada pružatelja javnih medijskih usluga, uključujući ispunjavaju li kriterije upravljanja pažnjom dobrog stručnjaka i financiranja koje se temelji na zadacima te ispunjavaju li njihove usluge očekivanja pravednog i etičkog novinarstva koje se temelji na činjenicama;

9.  osuđuje nedostatak uravnotežene političke rasprave u medijima u određenim državama članicama i činjenicu da u praksi postoje politički motivirana ograničenja informacija, primjerice odbijanje pristupa podacima od javnog interesa, upotreba taktike odugovlačenja, neopravdano sužavanje opsega traženih informacija, zabrana nazočnosti novinara na javnim mjestima, uključujući parlamente, ograničavanje mogućnosti novinarima da intervjuiraju političare i članove vlade te izbjegavanje intervjua za medije koji nisu dio vladi naklonjenog konglomerata, čak i onima koji su značajno rasprostranjeni u državi; naglašava da javna tijela moraju osigurati transparentnost u pogledu svojih aktivnosti, čime se doprinosi jačanju povjerenja javnosti, imajući na umu da slobodan protok informacija doprinosi zaštiti života i zdravlja te olakšava i promiče društvene, gospodarske i političke rasprave i donošenje odluka; poziva države članice da novinarima i medijima osiguraju značajan pristup parlamentarnim raspravama, članovima parlamenata i visokim državnim dužnosnicima, podacima od javnog interesa, kao i javnim događanjima i konferencijama za novinare, posebno vladinim, budući da nedostatak takvog pristupa ozbiljno ograničava pojam slobode medija;

10.  ponovno izražava zabrinutost zbog nedostatka posebnih pravnih okvira ili okvira politika za zaštitu novinara i medijskih djelatnika od nasilja, prijetnji i zastrašivanja na nacionalnoj razini unutar EU-a; poziva javne osobe i predstavnike vlasti da se suzdrže od klevetanja novinara jer to potkopava povjerenje u medije u cijelom društvu; naglašava važnu ulogu novinara u izvješćivanju o prosvjedima i demonstracijama te poziva na njihovu zaštitu kako bi mogli izvršavati svoju ulogu bez straha; moli države članice da osiguraju posebne programe osposobljavanja za tijela kaznenog programa odgovorna za zaštitu novinara; poziva države članice i Komisiju da zakonski i u praksi osiguraju učinkovitu zaštitu i sigurnost novinara i ostalih medijskih aktera te njihovih izvora, među ostalim u prekograničnim okvirima; u tom pogledu čvrsto smatra da bi države članice trebale zabraniti uporabu privatnih istražitelja kao oblika zastrašivanja u svrhu prikupljanja informacija o novinarima u njihovu stručnom svojstvu ili o njihovim izvorima;

11.  izražava duboku zabrinutost zbog sve više političkih napada na medije i izražava žaljenje zbog nedostatka zaštite novinarskih izvora; podsjeća na obvezu država članica da provode brze, nepristrane i učinkovite istrage napada, kao što su prijetnje, ubojstva, uznemiravanje, zastrašivanje i zlostavljanje novinara i poziva države članice da pojačaju nastojanja u zaustavljanju prijetnji i napada na novinare i medijske djelatnike, kako bi se osigurala odgovornost i zajamčilo da žrtve i njihove obitelji imaju pristup odgovarajućim pravnim sredstvima; poziva Komisiju i države članice da osiguraju pristupačnost mehanizama za podnošenje prijava; poziva na provedbu Smjernica EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega u kojima se ističe da će EU poduzeti sve odgovarajuće korake kako bi osigurao zaštitu novinara, kako u pogledu preventivnih mjera, tako i pozivajući na učinkovite istrage u slučaju njihova kršenja; ističe da su novinarke posebno podložne uznemiravanju i zastrašivanju te bi se stoga na njih trebale primjenjivati dodatne zaštitne mjere; izražava duboku zabrinutost zbog povećanja broja napada na novinarke i medijske djelatnice; ponavlja svoj poziv državama članicama da primijene rodno osjetljiv pristup prilikom razmatranja mjera za sigurnost novinara;

12.  poziva države članice da u potpunosti provedu preporuku Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera te da što prije u svoje nacionalno zakonodavstvo prenesu Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije kojom se nastoje uspostaviti minimalni zajednički standardi kako bi se osigurala visoka razina zaštite zviždača; ističe da je zviždanje ključno za istraživačko novinarstvo i slobodu tiska;

13.  osuđuje upotrebu strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja za ušutkivanje ili zastrašivanje istraživačkih novinara i izvora te za stvaranje ozračja straha povezanog s njihovim izvješćivanjem o određenim temama; ponovno odlučno upućuje svoj poziv Komisiji da predstavi sveobuhvatan prijedlog zakonodavnog akta u cilju uspostave minimalnih standarda u pogledu praksi strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja širom EU-a;

14.  podsjeća na konačne preporuke Posebnog odbora za organizirani kriminal, korupciju i pranje novca sadržane u rezoluciji Parlamenta od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca u skladu s kojima zakoni o uvredi i kleveti odvraćaju od mogućeg prijavljivanja slučajeva korupcije; ponavlja svoj poziv svim državama članicama da dekriminaliziraju uvredu i klevetu u svojim pravnim sustavima, barem u slučajevima u kojima je riječ o optužbama za organizirani kriminal, korupciju i pranje novca u državama članicama i u inozemstvu;

15.  poziva Komisiju da uspostavi telefonsku liniju u EU-u kao mehanizam za brzi odgovor novinarima koji traže zaštitu i da osigura da se njihovoj situaciji posveti odgovarajuća pozornost;

16.  ističe kako se koncentracijom vlasništva u sektoru proizvodnje i distribucije sadržaja može ugroziti pristup građana nizu sadržaja; naglašava da je medijski pluralizam, koji ovisi o tome koliko su mediji u različitom vlasništvu, o različitim sadržajima i o neovisnom novinarstvu, ključan za suočavanje sa širenjem dezinformacija i osiguravanje toga da građani EU-a budu dobro informirani; podsjeća da prema alatu za praćenje medijskog pluralizma iz 2020. koncentracija vlasništva nad medijima i dalje ostaje jedna od najznačajnijih opasnosti za pluralizam medija i smatra se preprekom raznolikosti informacija; poziva države članice da donesu i provedu regulatorne okvire o vlasništvu nad medijima kako bi se izbjegla horizontalna koncentracija vlasništva u sektoru medija te kako bi se građanima zajamčili transparentnost, objava i jednostavna dostupnost informacija o vlasništvu nad medijima, njihovim izvorima financiranja i upravljanju njima; poziva Komisiju da nadzire provedbu postojećih instrumenata EU-a protiv koncentracije vlasništva i ilegalnih državnih potpora na razini država članica kako bi se povećala raznolikost medijskog prostora; osuđuje svaki pokušaj monopolizacije medijskog vlasništva u državama članicama kao i jačanje političkog utjecaja u upravljanju medijima; poziva Komisiju i države članice da brzo i odlučno djeluju u cilju povećanja transparentnosti medijskog vlasništva i financijskih izvore koje upotrebljavaju vlasnici medija; poziva Komisiju da učvrsti nastojanja u osiguravanju da mediji proaktivno objavljuju informacije o njihovim vlasničkim strukturama, uključujući njihove stvarne vlasnike, i da se uspostave jasna pravila koja će spriječiti potencijalne sukobe interesa koji nastaju u vlasničkim strukturama medija, s posebnim naglaskom na izbjegavanje političkog uplitanja; osuđuje pretjerano uplitanje vlada u pluralizam medija javnim oglašavanjem; poziva Komisiju da strogo nadzire upotrebu sredstava EU-a koja se dodjeljuju za potporu slobodnim i neovisnim medijima kako bi se sredstva usmjerila onima kojima su potrebna; u tom pogledu naglašava da se novac EU-a ne može trošiti na državne medije i medije koji distribuiraju političku propagandu;

17.  izražava žaljenje zbog činjenice da su regulatorna tijela za medije određenih država članica pala pod utjecaj vlade i pristrana su prema medijima koji kritiziraju vladu;

18.  izražava zabrinutost zbog pokušaja iskorištavanja pandemije bolesti COVID-19 za kažnjavanje neovisnih i kritičkih medija te uvođenje ograničenja medijskog pristupa vladinim odlukama i mjerama te njihova medijskog nadzora, čime se suzbijaju ili slabe mehanizmi transparentnosti institucija usvajanjem izvanrednih mjera i otežavaju pravovaljane i utemeljene rasprave o tim postupcima; ističe ulogu novinarstva i slobodnog protoka informacija kao temeljni preduvjet u nastojanjima EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19; naglašava kako novinarstvo također ima ključnu funkciju u trenutku izvanredne situacije koja se odnosi na javno zdravlje: poziva Komisiju da sveobuhvatno prati takve prakse nacionalnih vlada i da rezultate uključi u svoje godišnje izvješće o vladavini prava;

19.  poziva Komisiju i države članice da hitno uvedu pakete za oporavak u izvanrednim situacijama na razini EU-a i nacionalnim razinama radi zaštite radnih mjesta i izvora primanja novinara i medijskih djelatnika, potpore poduzećima i financiranje javnih medija tijekom plana gospodarskog oporavka od bolesti COVID-19 u potpunosti poštujući pravila EU-a o tržišnom natjecanju; ističe da su tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 određene medijske kuće te posebno lokalne medijske platforme procijenile gubitak na čak 80 %(28) vlastitih prihoda uslijed smanjenja oglašavanja; ističe da su europskim građanima potrebni stručni, ekonomski sigurni i neovisni novinari u vremenu suočavanja s pandemijom; u tom pogledu ponovno poziva na osnivanje trajnog europskog fonda za novinare u okviru novog VFO-a (2021. ‑ 2027.), u skladu s njegovim izmjenama uslijed krize prouzročene bolešću COVID-19, iz kojeg bi se nudila izravna financijska potpora neovisnim novinarima i medijskim kućama, honorarnim novinarima i samozaposlenim medijskim djelatnicima; naglašava da financiranjem trebaju upravljati neovisne organizacije kako bi se izbjeglo bilo kakvo ometanje uredničkog donošenja odluka i da bi se trebala pružiti potpora samo onim javnim i komercijalnim medijima koji su doista neovisni i oslobođeni od vladinog ili bilo kojeg drugog političkog uplitanja; podsjeća na to da se poseban naglasak također treba staviti na neovisna novoosnovana medijska poduzeća, posebno lokalna, u državama članicama u kojima se sloboda medija pogoršala tijekom posljednjih godina, koncentracija vlasništva nad medijima značajno povećala, a javnim medijima prijeti politički utjecaj;

20.  u tom kontekstu ponavlja i svoj poziv na ambiciozan akcijski plan EU-a za medije za potporu razvoju dinamičnog i pluralističkog medijskog prostora;

21.  poziva na ambiciozan VFO s povećanim izdvajanjima proračuna za podršku medijima i neovisnom novinarstvu, posebno istraživačkom novinarstvu; naglašava važnost inovacija u novinarstvu i informativnim medijima koje bi se mogle poticati financiranjem iz EU-a; sa zabrinutošću primjećuje smanjenja proračunskih sredstava za programe Kreativna Europa i Pravosuđe, prava i vrijednosti predviđena u okviru revidiranih prijedloga proračuna Komisije;

22.  odlučno pozdravlja dodjelu sredstava EU-a za pokretanje novih projekata, kao što su europski mehanizam za brzi odgovor na kršenje slobode tiska i medija i prekogranični fond za istraživačko novinarstvo u cilju jačanja medijske slobode i pluralizma;

23.  naglašava da mediji imaju snažnu ulogu u promicanju ravnopravnosti spolova i borbe protiv diskriminacije; potiče Komisiju i države članice da aktivno poduzmu korake za promicanje ravnopravnosti spolova u medijskom sektoru kako bi više žena bilo na kreativnim položajima ili položajima za donošenje, što bi medijima omogućilo da doprinesu smanjenju rodnih stereotipa;

Govor mržnje

24.  osuđuje sve vrste zločina iz mržnje, govora mržnje i neutemeljenih optužbi ili optužbi sastavljenih u lošoj vjeri(29), izvan interneta ili na njemu, koji su utemeljeni na diskriminaciji bilo koje vrste, kao što su diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjeroispovijesti ili uvjerenja, političkih ili bilo kojih drugih opredjeljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, na temelju vlasništva, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije do koje dolazi unutar EU-a ili drugdje; izražava zabrinutost zbog zločina iz mržnje i kaznenih djela koja se odnose na poticanje na diskriminaciju ili nasilje koja su se javljala tijekom pandemije bolesti COVID-19 i tako dovodila do stigmatizacije određenih posebno ranjivih pojedinaca;

25.  izražava žaljenje zbog sve veće količine govora mržnje koji se upotrebljava u političkoj komunikaciji vlada i političkih stranaka diljem EU-a; poziva države članice da snažno osude i sankcioniraju zločine iz mržnje, govor mržnje i prebacivanje krivnje od strane političara i javnih dužnosnika na svim razinama i u svim vrstama medija, s obzirom na to da izravno normaliziraju i jačaju mržnju i nasilje u društvu te da se suzdrže od diskriminacijske retorike koja djeluje kao poticaj u državnoj komunikaciji jer je štetna za društvo; naglašava da sankcije uvijek trebaju biti u skladu s međunarodnim standardima slobode izražavanja; nadalje poziva države članice da u okvirima utvrđenima zakonima zajamče i promiču slobodu izražavanja, uključujući umjetničku slobodu, koja je ključna za dinamičnost demokratske rasprave; podsjeća da sloboda izražavanja ne obuhvaća rasistički i ksenofobni govor;

26.  ponavlja svoj poziv državama članicama da provedu i poduzmu daljnje mjere za sprječavanje, osuđivanje i suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje u cilju borbe protiv širenja govora mržnje i nasilja izvan interneta i na njemu, također osiguravajući da tijela kaznenog progona primjenjuju prakse učinkovitog bilježenja zločina iz mržnje utemeljene na načelima koja je usvojila Skupina EU-a na visokoj razini za suzbijanje rasizma, ksenofobije i ostalih oblika netolerancije;

27.  ističe kako je posljednjih godina govor mržnje na internetu sve rasprostranjeniji jer pojedinci i akteri koji remete mir upotrebljavaju moć internetskih platformi za širenje informacija punih mržnje; naglašava da to šteti kolektivnom javnom interesu jer štetni sadržaj potkopava pristojan i pošten javni diskurs te prijeti javnoj sigurnosti s obzirom na to da govor mržnje putem interneta može poticati nasilje u stvarnom svijetu;

28.  ističe kako bi trebalo učvrstiti pravni okvir za suzbijanje govora mržnje i diskriminacije; ponavlja svoj poziv na prekid blokade pregovora o horizontalnoj direktivi protiv diskriminacije;

29.  ponovno poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za povećanje sigurnosti žena na javnim mjestima i na internetu, za borbu protiv novonastalih oblika rodno uvjetovanog nasilja kao što su uhođenje i uznemiravanje na internetu te za uvođenje sveobuhvatnih mehanizama za pomoć žrtvama takvog nasilja;

30.  ponovno poziva Komisiju i Vijeće da aktiviraju prijelaznu klauzulu iz članka 83. stavka 1. UFEU-a kako bi se u katalog kaznenih djela EU-a uvrstilo nasilje nad ženama i djevojčicama te ostali oblici rodno uvjetovanog nasilja (uključujući nasilje na internetu);

31.  prima na znanje Kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu koji promiče Komisija te njegov peti krug ocjenjivanja iz kojeg proizlazi da informatička društva u prosjeku uklanjaju 71 % nezakonitog govora mržnje koji im se prijavi; podsjeća da bi novinare i organizacije civilnog društva trebalo uključiti u ocjenjivanje i preglede Kodeksa postupanja te da informatička društva koja sudjeluju u Kodeksu postupanja obrađuju zahtjeve za uklanjanje sadržaja samo na temelju svojih uvjeta i smjernica zajednice; ističe veliku slobodu diskrecije koju privatna društva imaju u odučivanju o tome što je nezakonito; potiče sva društva koja upravljaju platformama društvenih mreža da sudjeluju u Kodeksu postupanja;

32.  ističe da države članice moraju zajamčiti svim odgovarajućim sredstvima da se u medijima, uključujući internetske medije i društvene mreže, kao i u oglašavanju, ne pojavljuje poticanje na nasilje ili mržnju usmjerene protiv bilo koje osobe ili skupine osoba, što može imati izravan učinak na sudjelovanje tih pojedinaca u civilnom društvu; ponovno poziva Komisiju, države članice i poduzeća u području društvenih mreža da se suprotstave širenju rasizma, ksenofobije, fobije prema zajednici LGBTI i vjerske mržnje na internetu, u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva; poziva države članice i Komisiju da prikupe pouzdanije podatke o opsegu govora mržnje i zločina iz mržnje;

33.  izražava zabrinutost zbog činjenice da žrtve rijetko prijavljuju zločine iz mržnje zbog neprimjerenih mjera zaštite i neuspjeha vlasti da pravilno istraže i okončaju nekažnjavanje zločina iz mržnje u državama članicama; poziva države članice da osmisle i šire alate i mehanizme za prijavljivanje zločina iz mržnje i govora mržnje te da zajamče da se svaki slučaj navodnog zločina iz mržnje ili govora mržnje učinkovito istraži, kazneno goni i privede pred sud;

Dezinformacije i uloga platformi

34.  uviđa da su nova digitalna tehnologija i društvene mreže jedni od čimbenika problema širenja dezinformacija i stranog uplitanja, pri čemu su internetske platforme dobile utjecajnu ulogu u objavljivanju, širenju i promicanju vijesti i drugog medijskog sadržaja; ponovno izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da dezinformacije predstavljaju potencijalnu prijetnju slobodi informiranja, slobodi izražavanja, demokratskom diskursu, neovisnosti medija i javnom zdravlju; ističe da bi se mjere za borbu protiv dezinformacija trebale usredotočiti na poticanje pluralizma mišljenja, promicanjem kvalitetnog novinarstva, pružanjem pouzdanih i provjerenih informacija temeljenih na činjenicama, kao i na izgradnju medijske pismenosti te da sve takve mjere moraju jamčiti slobodu informiranja i slobodu izražavanja;

35.  poziva na veću suradnju između internetskih platformi i tijela kaznenog progona kako bi se učinkovito suzbilo širenje poruka kojima se potiču mržnja ili nasilje; ističe važnost brzog uklanjanja nezakonitog sadržaja kako bi se suzbilo nekontrolirano širenje; no napominje da internetske platforme ne mogu i ne bi trebale postati privatna tijela za cenzuru te da aktivnosti uklanjanja nezakonitog sadržaja od strane internetskih platformi moraju biti podložne zaštitnim mjerama, uključujući analizu pravosudnih tijela država članica, kako bi se zaštitila sloboda izražavanja, uključujući umjetničku slobodu, pravo na slobodno i neovisno informiranje te temeljna prava građana općenito; podsjeća da su internetske platforme dio javne internetske sfere u kojoj vodimo javne rasprave; poziva Komisiju da osigura zaštitne mjere za platforme radi poštovanja temeljnih prava i slobode govora;

36.  podsjeća da se političke stranke te privatni ili javni subjekti često služe političkim profiliranjem, dezinformacijama i manipulacijom informacijama te ponovno izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da se neprestano pojavljuju novi dokazi o takvom uplitanju uz naznake stranog utjecaja, uoči svih velikih nacionalnih izbora te izbora na razini EU-a, pri čemu dosta tog uplitanja ide u prilog kandidatima antieuropskog populizma kojima je cilj polarizacija i ukidanje ideološkog pluralizma pri čemu su meta manjine i ranjive skupine; ističe da će borba protiv uplitanja trećih strana u budućnosti biti temeljni čimbenik u poštovanju europskih vrijednosti i demokracije; naglašava da su u kontekstu izvanrednog stanja prouzročenog bolešću COVID-19 skupine ekstremne desnice i populističke skupine i političari također upotrebljavali dezinformacije i senzacionalističke medijske izvještaje koji se odnose na pandemiju nauštrb manjinskih skupine te kako bi pridonijeli retorici protiv imigranata, što je dovelo do povećanja slučajeva govora mržnje potaknutog rasizmom i ksenofobijom, kao i diskriminacije;

37.  ističe kako se različiti oblici pogrešnih informacija i dezinformacija te drugi oblici manipulacije informacijama koje se, među ostalim, odnose na pandemiju bolesti COVID-19 i dalje šire svijetom te su im često meta najranjivije zajednice i imaju potencijalno štetne posljedice za javnu sigurnost, zdravlje i učinkovito upravljanje krizom; smatra da je cilj tih kampanja dezinformiranja oslabiti demokratski proces i povjerenje građana u demokratske institucije država članica; pozdravlja zajedničku komunikaciju od 10. lipnja 2020. o suzbijanju dezinformacija o bolesti COVID-19; podsjeća da sve mjere za suzbijanje dezinformacija, uključujući mjere u kontekstu izvanrednog stanja prouzročenog bolešću COVID-19, moraju biti neophodne, razmjerne, transparentne, privremene i podvrgnute redovitom nadzoru, uz izbjegavanje svakog pomaka prema javnom monopolu ili koncentraciji izvora informacija te ni u kakvim okolnostima ne smiju sprječavati novinare i medijske aktere u izvršavanju njihova posla ili dovesti do neopravdanog uklanjanja ili blokiranja pristupa takvom sadržaju na internetu; izražava žaljenje zbog činjenice da određene internetske platforme uklanjaju ili cenzuriraju sadržaj, uključujući novinarski sadržaj, koji se odnosi na pandemiju bolesti COVID-19 na temelju netransparentnih uvjeta koji nepotrebno ograničavaju slobodu izražavanja; naglašava da pribjegavanje takvim mjerama može dovesti do sprječavanja ili ograničavanja pristupa važnim informacijama o javnom zdravlju; ističe da svaki pokušaj kriminalizacije informacija koje se odnose na pandemiju može stvoriti nepovjerenje u institucijske informacije, odgoditi pristup pouzdanim informacijama i imati odvraćajući učinak na slobodu izražavanja;

38.  osuđuje teorije zavjere i dezinformacijske kampanje koje se financiraju iz javnih sredstava kojima je cilj diskreditiranje EU-a i obmanjivanje javnosti u pogledu njegovih ciljeva i aktivnosti; poziva Komisiju da otvoreno osudi i obeshrabri laži i dezinformacije koje su bilo koje državne vlasti objavile o EU-u te da objavi i distribuira činjenični odgovor kako bi informirala građane;

39.  pozdravlja Komisijinu inicijativu za predstavljanje akcijskog plana za europsku demokraciju u cilju suzbijanja dezinformacija i prilagodbe rastućim prijetnjama i manipulacijama te potpore slobodnim i neovisnim medijima; u tom pogledu ističe kako je zaštita slobode izražavanja, među ostalim i slobodnih i neovisnih te financijski održivih medija, umjetničke slobode, sadržaja temeljnih prava i demokratske rasprave, uz istodobno suzbijanje govora mržnje i dezinformacija temeljni čimbenik u pogledu zaštite vladavine prava i demokracije u EU-u; sa zabrinutošću napominje da, prema studiji Globalnog indeksa dezinformacija, internetske stranice koje šire dezinformacije u EU-u primaju više od 70 milijuna eura prihoda od oglasa svake godine; ističe potencijal negativnog učinka poslovnih modela koji se temelje na mikrociljanom oglašavanju; potvrđuje da Opća odredba o zaštiti podataka(30) omogućuje pravo pojedinaca da ne postanu predmet opsežnog internetskog praćenja na internetskim stanicama i u aplikacijama; poziva Komisiju da produbi suradnju s digitalnim platformama u tom pogledu te da pojača nastojanja za provedbu zabrane takvih praksi, borbu protiv strateškog, automatiziranog povećanja dezinformacija upotrebom botova i lažnih profila na internetu te da poveća transparentnost u pogledu financiranja i distribucije oglašavanja na internetu; nadalje poziva sve internetske platforme da osiguraju da se algoritmi na kojima se temelje njihove pretraživačke funkcije ne temelje ponajprije na oglašavanju; traži da se osnuje skupina stručnjaka s više dionika za digitalna i temeljna prava koja uključuje neovisne medije i nevladine organizacije za digitalna prava i ljudska prava radi pružanja pomoći Komisiji i institucijama EU-a općenito;

40.  pozdravlja pokretanje projekta Europskog opservatorija za digitalne medije kojim će se povećati dostupne znanstvene spoznaje o dezinformiranju na internetu, promicati razvoj tržišta usluga za provjeru informacija u EU-u i podupirati stvaranje prekogranične i multidisciplinarne zajednice sastavljene od provjeravatelja činjenica i akademskih istraživača koji surađuju s dionicima kako bi se utvrdile, analizirale i razotkrile potencijalne dezinformacijske prijetnje, primjerice u pogledu bolesti COVID-19;

41.  podsjeća Komisiju i države članice te privatni sektor, konkretno internetske platforme i civilno društvo u cijelosti na potrebu za zajedničkim djelovanjem kad je riječ o suzbijanju dezinformacija; naglašava da bi internetske platforme trebale igrati ključnu ulogu u otkrivanju i suzbijanju dezinformacija; priznaje obećavajući i neophodan, no još uvijek nedovoljan učinak dobrovoljnih radnji određenih pružatelja usluga i platformi za suzbijanje dezinformacija, nezakonitog sadržaja i inozemnog uplitanja u izborne procese u EU-u; međutim ističe da internetske platforme trenutačno još uvijek ne preuzimaju odgovarajuću odgovornost za suzbijanje tih neposrednih prijetnji;

42.  naglašava da se djelovanje internetskih platformi za borbu protiv dezinformacija može procijeniti samo ako se provode potpuno transparentno i uz dijeljenje relevantnih podataka; stoga poziva Komisiju da procijeni sve moguće mjere kako bi obvezala internetske platforme na učinkovito rješavanje širenja dezinformacija na transparentan i odgovoran način te na dijeljenje relevantnih podataka u skladu s tim; poziva Komisiju da razmotri sankcioniranje internetskih platformi koje to ne čine; očekuje da će se u skladu s time to odraziti na akcijski plan za europsku demokraciju i zakon o digitalnim uslugama;

43.  u vezi s tim, naglašava da uklanjanje internetskog sadržaja, u nedostatku sudskog naloga kojim bi se utvrdila njegova nezakonita priroda, ima snažan utjecaj na slobodu izražavanja i informiranja; poziva na redovitu procjenu učinka dobrovoljnih radnji koje poduzimaju pružatelji usluga i platforme radi suzbijanja dezinformacija; ustraje na obvezama država članica da poštuju, štite i jamče temeljna prava i zahtijeva da se procjenjuju sve dostupne mogućnosti za zaštitu i ostvarivanje prava na informiranje i sudjelovanje; poziva Komisiju da u tom pogledu predloži pravila EU-a za internetske platforme kojima je cilj i suzbijanje praksa vlade koje nepotrebno ograničavaju slobodu izražavanja; naglašava da uporaba automatiziranih alata u moderiranju sadržaja može ugroziti slobodu izražavanja i informiranja te da se digitalnom politikom i strategijom EU-a moraju omogućiti odgovarajuća pravna sredstva i zaštitne mjere koji su potpuno u skladu s relevantnim odredbama Povelje Europske unije o temeljnim pravima i EKLJP-om;

44.  smatra da bi se Kodeks dobre prakse EU-a u suzbijanju dezinformacija mogao učvrstiti boljim nadzorom postojećih obveza, transparentnim i razdvojenim pružanjem informacija i podataka putem internetskih platformi i proširivanjem takvih obveza; smatra da bi koregulatorni pristup koji nastavlja odražavati aktualna kretanja u digitalnoj sferi mogao predstavljati napredak;

45.  potiče poduzeća društvenih mreža i internetske platforme da istraže mogućnosti za stavljanje na raspolaganje alata s pomoću kojih bi korisnici mogli prijaviti i označiti potencijalne dezinformacije kako bi se olakšalo brzo ispravljanje i omogućio pregled neovisnih i nepristranih organizacija za provjeru činjenica uz sprječavanje zloupotrebe takvih alata; naglašava da bi internetske platforme trebale surađivati s državama članicama i institucijama EU-a kako bi se olakšala procjena dezinformacija i stranog uplitanja te utvrđivanje počinitelja;

Medijska pismenost

46.  poziva Komisiju i države članice da povećaju svoje napore u jačanju politika obrazovanja u kojima se promiču medijska i informacijska pismenost, osnaživanju građana da kritički razmišljaju i pomaganju građanima da utvrde dezinformacije; u tom pogledu ističe da su podupiranje uredničke neovisnosti u središnjim i lokalnim medijskim kućama i razvoj projekata medijske pismenosti ključni elementi za izgradnju otpornosti, podizanje svijesti i jačanje obrazovanja o učinkovitoj borbi protiv propagande, dezinformacija i manipulacija; smatra da kontinuiran nastavni plan i program medijske pismenosti i nastojanja svih dobnih skupina imaju velik značaj za povećanje društvene otpornosti na takve prijetnje u digitalnom prostoru; poziva Komisiju da u tom pogledu blisko surađuje s državama članicama i organizacijama civilnog društva kako bi razvila nastavni plan i program o informacijskoj, medijskoj i podatkovnoj pismenosti; naglašava da medijska pismenost postaje sve više temeljna i ključna vještina za građane; ističe da je za dopiranje do šire publike i što više dobnih skupina važno povećati inicijative za medijsku pismenost putem platformi društvenih mreža, uključujući učinkovite strategije za medijsku pismenost namijenjene starijim osobama i najugroženijim skupinama; poziva Komisiju i države članice da također promiču programe i politike usmjerene na poticanje medijske i informativne pismenosti za novinare i medijske djelatnike te na razvijanje kritičke i svjesne procjene upotrebe IKT-a, kao što su, na primjer, kampanje za podizanje svijesti o pravima i mogućim opasnostima u digitalnoj sferi; naglašava potrebu za razvojem sveobuhvatne strategije EU-a za medijsku pismenost i poziva Komisiju da pojača svoja nastojanja u postizanju tog cilja; naglašava ključnu ulogu organizacija civilnog društva u poticanju medijske pismenosti i pomaganju u sprječavanju širenja govora mržnje; podsjeća da su programi za koje se smatra da upotrebljavaju učinkovite strategije za borbu protiv zločina iz mržnje i govora mržnje usmjereni na suradnju, komunikaciju, rješavanje sukoba, rješavanje problema, posredovanje i svijest o pristranosti;

47.  potiče Komisiju da pojača nastojanja za povećanje sredstava EU-a za programe medijske pismenosti i da aktivno sudjeluje u promicanju pouzdanih informacija utemeljenih na činjenicama koje su provjerene poboljšavanjem medijskih kanala za distribuciju kako bi se poboljšao pristup takvim informacijama; poziva države članice da u potpunosti provedu odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama kojom se od njih zahtijeva da promiču i razvijaju vještine medijske pismenosti;

48.  potiče Komisiju da pruži potporu za nadopunu obrazovnih programa u svim državama članicama, ne samo u području medijske pismenosti, već i šireg građanskog obrazovanja, uključujući obrazovanje o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima za daljnje osvještavanje o dezinformacijama i propagandi;

49.  naglašava činjenicu da su lokalne medijske organizacije i medijske organizacije u okviru zajednice ključne strukture za promicanje, proizvodnju i širenje informacija i činjenica povezanih s umjetničkim i kulturnim događanjima na lokalnoj razini i među manjinama; smatra ih važnim instrumentom za održavanje medijskog pluralizma i multikulturalnog okruženja u Europi; smatra da bi lokalne medijske kuće također kao dionici trebale biti uključene u programe EU-a posvećene promicanju novinarstva i medijske pismenosti te poziva države članice da im pruže odgovarajuću potporu i pobrinu se za to da izvršavaju svoju obrazovnu i kulturnu ulogu;

50.  poziva institucije EU-a da osiguraju pojačanu i proaktivnu komunikaciju na svim službenim jezicima kada se dogode ozbiljna izvanredna stanja poput pandemije, kako bi se građanima EU-a omogućio pristup točnim, razumljivim i provjerenim informacijama;

o
o   o

51.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 305, 26.11.2019., str. 17.
(2) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(3) SL L 303, 28.11.2018., str. 69.
(4) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0014.
(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0101.
(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0103.
(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0031.
(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0021.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0328.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.
(14) SL C 390, 18.11.2019., str. 19.
(15) SL C 433, 23.12.2019., str. 31.
(16) SL C 238, 6.7.2018., str. 57.
(17) SL C 324, 27.9.2019., str. 392.
(18) SL C 41, 6.2.2020., str. 64.
(19) SL C 390, 18.11.2019., str. 111.
(20) SL C 369, 11.10.2018., str. 11.
(21) SL C 346, 27.9.2018., str. 29.
(22) SL C 331, 18.9.2018., str. 135.
(23) SL C 263, 25.7.2018., str. 82.
(24) SL C 356, 4.10.2018., str. 5.
(25) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.
(26) SL C 208, 10.6.2016., str. 89.
(27) Međunarodna ženska medijska zaklada, „Globalno izvješće o statusu žena u informativnim medijima” (engl. Global Report on the Status of Women in the News Media), 2011.
(28) Vidjeti The Economist, „Novinska industrija dobila je batine” (engl. The newspaper industry is taking a battering), 18. travnja 2020. i News Media Europe, „COVID-19 i informativni mediji: novinarstvo se uvijek skupo plati” (engl. COVID-19 and the news media: journalism always comes at a cost), 24. ožujka 2020.
(29) Presuda Europskog suda za ljudska prava od 23. travnja 1992., zahtjev br. 11798/85, točka 46.
(30) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

Posljednje ažuriranje: 26. veljače 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti