Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2019/2184(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0212/2020

Podneseni tekstovi :

A9-0212/2020

Rasprave :

PV 23/11/2020 - 22
CRE 23/11/2020 - 22

Glasovanja :

PV 24/11/2020 - 11
PV 25/11/2020 - 14

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0323

Usvojeni tekstovi
PDF 183kWORD 63k
Srijeda, 25. studenog 2020. - Bruxelles
Poboljšanje djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći
P9_TA(2020)0323A9-0212/2020

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o poboljšanju djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći (2019/2184(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu UN-a o održivom razvoju održan 25. i 27. rujna 2015. i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a usvojila 25. rujna 2015. naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, a posebno cilj br. 17. u okviru ciljeva održivog razvoja koji su u njemu utvrđeni, kojima se države članice UN-a obvezuje na jačanje načina provedbe programa i revitalizaciju globalnog partnerstva za održivi razvoj(1),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe, zaključni dokument usvojen na trećoj Međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja, održanoj u Addis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015., koji je Opća skupština UN-a podržala svojom rezolucijom 69/313 od 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Međuagencijske radne skupine UN-a za financiranje razvoja o financiranju održivog razvoja iz 2019.(2),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum te 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o učinkovitosti pomoći, donesenu 2005. na drugom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći, Akcijski plan iz Accre donesen 2008. na trećem forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanom u Accri (Gana), i zaključke s četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanog u prosincu 2011. u Busanu (Republika Koreja), na kojem je pokrenuto Globalno partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC),

–  uzimajući u obzir završni dokument iz Nairobija (Kenija) s drugog sastanka na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) održanog u Nairobiju u studenom i prosincu 2016. godine(3),

–  uzimajući u obzir sastanak na višoj razini GPEDC-a održan 13. i 14. srpnja 2019. na marginama političkog foruma UN-a na visokoj razini o održivom razvoju u New Yorku,

–  uzimajući u obzir 17. sjednicu Upravljačkog odbora za sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva 2019. održan 26. i 27. ožujka 2019. u Kampali (Uganda),

–  uzimajući u obzir izvješće GPEDC-a iz 2019. naslovljeno „Poboljšanje učinkovitosti razvojne suradnje”(4),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva utvrđuje kao glavni cilj razvojne politike Unije i zahtijeva da Unija i njezine države članice poštuju preuzete obveze u okviru Ujedinjenih naroda i ostalih nadležnih organizacija te da uzmu u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provode i koje će vjerojatno utjecati na zemlje u razvoju,

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju od 30. lipnja 2017.(5),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a donesenu na drugom sastanku na vrhu EU-a i Afrike u Lisabonu u prosincu 2007.,

–  uzimajući u obzir peti sastanak na vrhu Afričke unije i EU-a od 29. do 30. studenoga 2017. i izjavu sa sastanka na vrhu naslovljenu „Ulaganje u mlade za ubrzani uključivi rast i održivi razvoj”(6),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je u lipnju 2016. predstavila potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o intenziviranju zajedničkog programiranja,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. svibnja 2019. o godišnjem izvješću za 2019. Europskom vijeću o ciljevima razvojne pomoći EU-a(7),

–  uzimajući u obzir izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini iz listopada 2019. naslovljeno „Europa u svijetu – budućnost europske financijske strukture za razvoj”(8),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 26. ožujka 2015. naslovljen „Pokretanje okvira EU-a za rezultate međunarodne suradnje i razvoja” (SWD(2015)0080) i zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o okviru za rezultate,

–  uzimajući u obzir strateški plan Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj za razdoblje 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. o novom Savezu Afrike i Europe za održiva ulaganja i radna mjesta (COM(2018)0643),

–  uzimajući u obzir završno izvješće radne skupine Komisije za ruralnu Afriku iz ožujka 2019. naslovljeno „Program Afrike i Europe za transformaciju ruralnih područja”(9),

–  uzimajući u obzir studiju iz srpnja 2019. o primjeni načela djelotvornosti, naslovljenu „Djelotvornost za učinak” („Effectiveness to Impact”)(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2008. o popratnim aktivnostima Pariške deklaracije o učinkovitosti pomoći iz 2005.(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o budućnosti pomoći iz proračuna EU-a zemljama u razvoju(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o četvrtom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o privatnom sektoru i razvoju(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o strategiji EU-a i Afrike: poticanje razvoja(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o provedbi Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja(24),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 27. ožujka 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2019. održati u Madridu u Španjolskoj (COP25)(27),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(28),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020.(29),

–  uzimajući u obzir Zajednički radni dokument službi Komisije naslovljen „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020.” (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2012. naslovljenu „Temelji demokracije i održivog razvoja: suradnja Europe s civilnim društvom u vanjskim odnosima” (COM(2012)0492),

–  uzimajući u obzir studiju „Učinkovita razvojna suradnja – ostvaruje li EU rezultate?: detaljna analiza uspješnosti EU-a”, koju je zatražila Komisija i objavila u svibnju 2020.(30),

–  uzimajući u obzir studiju iz svibnja 2020. o učinkovitosti mješovitog financiranja naslovljenu „Korištenje razvojnih fondova za uklanjanje rizika vezanih za privatna ulaganja: koliko je učinkovito za ostvarivanje razvojnih rezultata?”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2013. naslovljenu „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim državama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih rezultata razvoja” (COM(2013)0280),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 10. prosinca 2018. (stručne revizije razvojne suradnje) o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za razvojnu pomoć OECD-a od 22. veljače 2019. o humanitarnoj pomoći, razvoju i miru,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 24. lipnja 2020. naslovljeno „Utjecaj krize uzrokovane koronavirusom (COVID-19) na financiranje razvoja”(31),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o oceanima, kriosferi i klimatskim promjenama (SROCC) od 25. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9‑0212/2020),

A.  budući da se kontekst razvojne suradnje promijenio tijekom godina te da su se pojavili novi globalni izazovi kao što su klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti, migracije, nesigurnost opskrbe hranom, unutarnji sukobi, terorizam i nasilni ekstremizam te izbijanje zaraznih bolesti, kao i česte i ozbiljne prirodne katastrofe, posebno u zemljama u razvoju, koji pogađaju najranjivije; budući da globalno okruženje postaje sve složenije i neizvjesnije, uz porast sukoba i geopolitičkih suparništva; budući da se time naglašava potreba za jačanjem multilateralizma i stalnih napora za povećanje učinkovitosti i učinka europske pomoći;

B.  budući da je svijet pogođen pandemijom bolesti COVID-19; budući da je utjecaj ove pandemije na zemlje u razvoju i zemlje korisnice pomoći još uvijek nejasan i predstavlja znatan pritisak na kapacitete pomoći donatorskih zemalja i privatnih ulagača;

C.  budući da pandemija bolesti COVID-19, koja je pogodila sve zemlje bez obzira na njihovu razinu razvoja, ima učinak na zdravlje, ali i gospodarski te socijalni učinak; budući da ova pandemija utječe na razvojnu suradnju i nameće obvezu jamčenja veće učinkovitosti;

D.  budući da je trenutačna pandemija ozbiljno poremetila i mogla imati dugotrajne posljedice na turizam, pomorski promet i druge oceanske sektore, što negativno utječe na gospodarstva mnogih zemalja u razvoju, uključujući najosjetljivije zemlje, male otočne države u razvoju i najmanje razvijene zemlje;

E.  budući da učinkovitost pomoći ovisi o načinu provedbe načela usklađenosti politika radi razvoja; budući da su potrebni dodatni napori kako bi se poštovala načela usklađenosti politika radi razvoja, posebno u području migracijske, trgovinske, klimatske i poljoprivredne politike EU-a;

F.  budući da unutarnje i vanjske politike EU-a i država članica ne bi trebale, u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja, negativno utjecati na zemlje u razvoju; budući da se sve veći naglasak stavlja na promicanje interesa vanjske politike EU-a; budući da bi vanjska pomoć EU-a i dalje trebala imati u svome središtu razvojnu učinkovitost i djelotvornost te potrebe partnerskih zemalja, u skladu s člankom 208. UFEU-a, kojim se utvrđuje da je smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj politike razvojne suradnje;

G.  budući da bi trebalo utvrditi načela razvojne učinkovitosti kao i sve izvore financiranja razvoja kako bi se ispunili ciljevi utvrđeni u Pariškom klimatskom sporazumu;

H.  budući da svjetsko stanovništvo raste brže od bruto nacionalnog dohotka (BND), posebno u supsaharskoj Africi, u kojoj se očekuje da će se broj stanovnika u sljedećih 30 godina udvostručiti te dosegnuti 2,1 milijardu stanovnika 2050. i 3,8 milijardi do kraja stoljeća; budući da će to, unatoč snažnom gospodarskom rastu, povećati broj osoba koje žive u siromaštvu i nezaposlenosti, naglašavajući hitnu potrebu za tim da se zemlje u razvoju djelotvorno podupiru u postizanju ciljeva održivog razvoja;

I.  budući da strategija EU-a i Afrike koja se temelji na ravnopravnom partnerstvu podrazumijeva uzimanje u obzir posebne zabrinutosti afričkih zemalja u pogledu gospodarske diversifikacije, industrijalizacije, gubitka državnih prihoda i regionalne integracije;

J.  budući da su nejednakosti među zemljama i dalje vrlo velike, te da nejednakost negativno utječe na učinkovitost i djelotvornost pomoći;

K.  budući da je važno uspostaviti mjere usmjerene na izgradnju i povećanje otpornosti zajednica, posebno u nestabilnim partnerskim zemljama, u zemljama pogođenima sukobima ili prirodnim katastrofama te u zemljama koje su primile izbjeglice;

L.  budući da zdravlje i dobrobit djece predstavljaju ključni cilj politika razvojne suradnje;

M.  budući da je EU, koji je zajedno sa svojim državama članicama najveći svjetski donator službene razvojne pomoći (ODA) u iznosu od 74,4 milijardi EUR 2018. i gotovo 57 % ukupne službene razvojne pomoći diljem svijeta, predan promicanju učinkovite razvojne suradnje usmjerene na iskorjenjivanje svih oblika siromaštva i nejednakosti te na potporu razvojnim partnerima u ostvarivanju Programa održivog razvoja do 2030.; budući da su 2019. članice Odbora za razvojnu pomoć OECD-a zajednički potrošile samo 0,3 % BND-a na službenu razvojnu pomoć, pri čemu je samo pet članica ispunilo ili premašilo ciljanu razinu potrošnje (Ujedinjena Kraljevina, Švedska, Danska, Luksemburg i Norveška);

N.  budući da bi načela države te demokratskog vlasništva i usklađivanja, s naglaskom na rezultatima, uključivim partnerstvima, transparentnosti i odgovornosti, trebala biti temelj svih oblika razvojne suradnje kako bi se osiguralo da se razvojna sredstva koriste učinkovito i djelotvorno kako bi se na odgovarajući način ostvarili ciljevi održivog razvoja;

O.  budući da je uloga Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) promicanje načela učinkovitosti pomoći; budući da ima tri strateška prioriteta koji će usmjeravati njegov doprinos pokretanju „Desetljeća djelovanja”, a to su: promicanje razvojne učinkovitosti kako bi se ubrzala provedba Programa održivog razvoja do 2030. izgradnja boljih partnerstava i poticanje praćenja za djelovanje;

P.  budući da studija „Djelotvorna razvojna suradnja – ostvaruje li EU rezultate?”: Detaljna analiza uspješnosti EU-a” upućuje na smanjenu usklađenost država članica i institucija EU-a s načelima učinkovitosti i povezanim pokazateljima, a to su posebno predvidljivost, upotreba pokazatelja iz okvira za mjerenje rezultata partnerske zemlje, upotreba sustava upravljanja javnim financijama partnerske zemlje, obveza uključivanja partnerskih vlada u ocjenjivanje projekata i transparentno izvješćivanje;

Q.  budući da razvojne politike i partnerstva EU-a moraju biti izgrađeni na održivoj političkoj i gospodarskoj suradnji s partnerima na ravnopravnoj osnovi i pridajući najveću važnost poštovanju ljudskih prava; budući da se u njegovim razvojnim politikama mora uzeti u obzir situacija prisilno raseljenih osoba, ranjivih skupina stanovništva te migranata i tražitelja azila;

R.  budući da bi, s obzirom na povećanje dugotrajnih kriza, EU trebao nastaviti ulagati napore u operacionalizaciju humanitarno-razvojnih poveznica s ciljem postizanja dugoročnih rezultata;

S.  budući da je fragmentacija pomoći i dalje trajan izazov prouzročen širenjem donatora i agencija za pomoć te nedostatkom koordinacije između njihovih aktivnosti i projekata;

T.  budući da je tijekom postupka programiranja ključno zajamčiti opsežno savjetovanje u partnerskim zemljama sa svim relevantnim dionicima, kao što su lokalne vlasti, nacionalni parlamenti, civilno društvo, lokalne nevladine organizacije, udruge žena, marginalizirane skupine, UN i njegove agencije, MSP-ovi i privatni sektor;

U.  budući da bez razvojnog pristupa odozdo prema gore nije moguće maksimizirati razvojne rezultate; budući da će poboljšana razmjena konkretnih primjera i savjeta o uspješnim projektima na terenu u partnerskim zemljama pomoći u učinkovitoj provedbi načela i uspješnom postizanju željenih rezultata;

V.  budući da se učinkovit angažman privatnog sektora treba temeljiti na pet načela iz Kampale, a to su: uključivo državno vlasništvo rezultati i ciljani učinak uključivo partnerstvo transparentnost i odgovornost i „nitko ne smije biti zapostavljen”;

W.  budući da u partnerskim zemljama postoji nekoliko drugih aktera i donatora koji pružaju humanitarnu i razvojnu pomoć;

X.  budući da se, iako institucije EU-a i države članice, lokalne i regionalne vlasti, međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva imaju veliku količinu podataka i stručnog znanja, oni i dalje nedovoljno razmjenjuju; budući da bi ti podaci trebali biti dostupniji i koristiti se u oblikovanju politika;

Y.  budući da je trostrana suradnja posebno učinkovita u poboljšanju suradnje kako bi se odgovorilo na zajedničke izazove, kao što su sprečavanje prirodnih katastrofa, upravljanje njima i oporavak od njih, koji usporavaju i prekidaju razvoj, te sigurnosni izazovi u široj regiji ili prilagodba malih poslovnih modela novim gospodarskim izazovima koji su se pojavili tijekom krize uzrokovane koronavirusom;

Z.  budući da je za osmišljavanje i provedbu učinkovite politike pomoći potrebno bolje razumijevanje učinka potpore i ukupnog okruženja u kojem djeluje razvojna pomoć;

AA.  budući da dostupni i pouzdani podaci o pomoći povećavaju transparentnost protoka pomoći i pomažu svim razvojnim partnerima u procesima planiranja i koordinacije; budući da međunarodni standardi koje promiče Inicijativa za transparentnost međunarodne pomoći (IATI) čine te podatke usporedivima; budući da su za postizanje razvojnih rezultata i rad na ostvarenju ciljeva održivog razvoja potrebni detaljni podaci o lokalnom kontekstu, dogovoreni skup rezultata na koje treba ciljati, zajedničko djelovanje za njihovo ostvarenje te brze povratne informacije namijenjene javnosti kako bi se olakšalo utvrđivanje odgovornost;

AB.  budući da je rodna ravnopravnost ključno načelo razvojne pomoći EU-a; budući da razvojna politika drugačije utječe na žene i djevojčice; budući da u području razvoja nema dovoljno podataka razvrstanih po spolu;

AC.  budući da su se politike pružanja pomoći kojima se potiče jednakost pokazale djelotvornijima u postizanju ciljeva održivog razvoja, posebno u borbi protiv siromaštva i promicanju obrazovanja;

AD.  budući da postoji stvaran rizik od toga da političke i gospodarske elite mogu prisvojiti korist od razvojne pomoći, izravnih stranih ulaganja i humanitarne pomoći; budući da se tako naglašava potreba za razvojnom suradnjom kojom se žele donijeti korjenite promjene u političkim gospodarstvima, posebno u pogledu upravljanja, raspodjele ovlasti, socijalne isključenosti, socijalne zaštite i pristupa resursima, kao i interakcije s globalnim gospodarstvom; budući da se tako naglašava potreba da se razvojnom suradnjom podupiru i promiču načela dobrog upravljanja, vladavine prava, diobe vlasti i promicanja ljudskih prava;

AE.  budući da Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) procjenjuje da je zemljama u razvoju potreban otpis duga povodom pandemije COVID-a 19 u iznosu od 1 bilijun USD; budući da su Svjetska banka, MMF, skupina G20 i skupina G7 poduzele mjere za otpis javnog duga za najsiromašnije zemlje svijeta; budući da bi te mjere trebalo dopuniti kako bi se razvojnom pomoći u zemljama u razvoju omogućilo učinkovito ostvarivanje ciljeva održivog razvoja u područjima kao što su pristup osnovnim uslugama, dobro upravljanje i osnovna ljudska prava;

AF.  budući da je EU prisutan u svim oceanima preko svojih najudaljenijih regija te prekomorskih zemalja i područja te da je ključno da razvije regionalne strategije koje u najvećoj mogućoj mjeri obuhvaćaju lokalno izražene potrebe;

AG.  budući da lokalne vlasti imaju središnju ulogu u postizanju ciljeva održivog razvoja te da decentralizirana suradnja mora biti u središtu razvojne strategije EU-a;

AH.  budući da se u razvojnim politikama mora uzeti u obzir prilagodba klimatskim promjenama u smislu raseljavanja ugroženih skupina stanovništva i pogoršanja društvenih nejednakosti te u cilju iskorjenjivanja siromaštva;

AI.  budući da su prihodi zemalja u razvoju koji su izgubljeni zbog nezakonitih financijskih tokova, uključujući utaju poreza, više nego dvostruko veći od iznosa koje dobivaju iz službenih vanjskih izvora, uključujući razvojnu pomoć;

AJ.  budući da institucije EU-a sve manje upotrebljavaju okvire za mjerenje rezultata i alate za planiranje u vlasništvu zemalja (upravljanje javnim financijama), iako imaju važnu ulogu u učinkovitoj razvojnoj suradnji, postizanju ciljeva održivog razvoja i postizanju rodne ravnopravnosti s obzirom na to da imaju pozitivne rezultate u pogledu rodno osviještene politike; budući da je u tom pogledu potrebna veća predanost;

1.  naglašava da učinkovitost znači veći i bolji utjecaj na ciljeve održivog razvoja i nikoga ne zapostavlja; smatra da je učinak veći, brži i održiviji kada je europska razvojna suradnja usklađena s naporima partnerskih zemalja, lokalnim potrebama i naporima drugih donatora te ostvarena preko institucija i sustava njihovih partnera, kao i lokalnih aktera i civilnog društva te kada se njome podupiru prioriteti dogovoreni uključivim i pravednim političkim postupcima, čime se jamči demokratska odgovornost zemalja i uključivanje svih dionika;

2.  naglašava da bi EU, kao najveći svjetski donator i važan međunarodni akter za multilateralizam i demokraciju koji se temelje na pravilima, trebao iskoristiti svoj snažan skup instrumenata i modaliteta za pružanje pomoći na koordiniran način kako bi omogućio dijeljenje zadaća i izbjegao fragmentaciju pomoći te utvrdio prioritete u kojima može učinkovito osigurati najveći učinak dodane vrijednosti;

3.  naglašava da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u primjeni načela djelotvornosti i učinkovitosti pomoći kako bi se osigurao stvarni učinak i postizanje ciljeva održivog razvoja u partnerskim zemljama, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen; u tom pogledu naglašava učinak koji bi korištenje razvojne pomoći i izravnih stranih ulaganja EU-a moglo imati na rješavanje temeljnih uzroka migracija i prisilnog raseljavanja;

4.  naglašava potrebu da se ciljevi politike iz novog Europskog konsenzusa o razvoju u svakoj partnerskoj zemlji provedu na više strateški i ciljani način, primjenjujući pritom pristup povezanosti humanitarne pomoći i razvoja te poštujući usklađenost politika u interesu razvoja; naglašava da bi se programi pomoći trebali kombinirati s analizom održivosti duga i da bi se u njima trebala uzeti u obzir potreba za jačanjem parlamentarnog nadzora u partnerskoj zemlji;

5.  naglašava da EU mora nastaviti pomno pratiti upotrebu sredstava i poduzimati sve potrebne mjere kako bi se izbjegla zlouporaba sredstava za pomoć, osiguravajući usklađenost s ciljevima i vrijednostima svoje politike u razvojnoj suradnji; poziva na uspostavu učinkovitih mehanizama kako bi se omogućila temeljita kontrola krajnjeg odredišta tih sredstava i procjena projekata koji su primili financijska sredstva;

6.  naglašava da je dobro upravljanje odlučujući čimbenik za pravednu i primjerenu raspodjelu pomoći te ističe da ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, a time i učinkovitost fondova, u velikoj mjeri ovisi o sposobnosti partnerskih zemalja da sredstva koriste na pravedan i transparentan način;

7.  poziva EU na izravnu suradnju sa zemljama podrijetla i tranzita migranata te na izgradnju uključivih održivih partnerstava s njima, na temelju posebnih potreba svake zemlje i pojedinačnih okolnosti migranata;

8.  naglašava da su načela Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) izgrađena na važnim i trajnim iskustvima iz prošlih razvojnih strategija i praksi, uključujući uspjehe i neuspjehe, te da ta načela i dalje predstavljaju važan izraz multilateralne suradnje i koordinacije koje se EU obvezao poštovati; poziva Komisiju da iskoristi svoje članstvo u GPEDC-u i Odboru za razvojnu pomoć OECD-a te svoj glas na međunarodnim forumima i u upravljačkim strukturama međunarodnih financijskih institucija kako bi dodatno ojačala načela učinkovitosti i potaknula njihovo poštovanje te provedbu tih načela u svim oblicima razvojne suradnje i od strane svih uključenih aktera;

9.  uviđa da se učinkovita razvojna suradnja ne može ostvariti samo suradnjom EU-a i da može biti uistinu učinkovita samo ako surađuju svi dionici u razvoju; izražava zabrinutost zbog toga što, kada drugi akteri ne poštuju i ne provode načelo djelotvornosti u svojim programima suradnje, posljedična fragmentacija i zaobilaženje sustava partnerskih zemalja smanjuje djelotvornost i učinak pomoći općenito kao kolaterala, uključujući pomoć EU-a;

10.  poziva Komisiju da najmanje dvaput godišnje objavi izvješće o napretku u pogledu učinkovitosti pomoći koje obuhvaća zajedničko planiranje, zajedničku provedbu i zajedničke okvire za rezultate te djelovanja institucija EU-a, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti; ističe da bi se to izvješće trebalo temeljiti na zajednički dogovorenim ciljevima politika, posebno na ciljevima održivog razvoja i Konsenzusu; poziva Komisiju da se savjetuje s dionicima pri sastavljanju tog izvješća i da predstavi izvješće Parlamentu;

11.  poziva Komisiju i Vijeće da prošire zajedničku izradu programa između EU-a i njegovih država članica; ističe da EU i države članice na nacionalnoj razini moraju nadići puku konsolidaciju postojećih bilateralnih razvojnih prioriteta i djelovanja te stvoriti zajednički europski glas o strateškim pitanjima u političkom dijalogu i dijalogu o politikama s partnerskim zemljama, pri čemu bi se, prema potrebi, u obzir trebala uzeti i tijela za regionalnu integraciju kao pandan EU-u, kao i inovativne metode financiranja kao što su mješovito financiranje i jamstva, ako su učinkovite; poziva na preuzimanje jasnih i provedivih obveza te analizu prethodnih strategija i praksi;

12.  poziva Komisiju da osigura da se redoviti sastanci EU-a s predstavnicima država članica, provedbenim agencijama, međunarodnim organizacijama, lokalnim i regionalnim vlastima i organizacijama civilnog društva održavaju na terenu u odgovarajućim partnerskim zemljama kako bi se utvrdili izazovi i mogućnosti te kako bi se naknadnim zajedničkim odgovorom i provedbom zadovoljile utvrđene potrebe; ističe da se zajedničko programiranje pod vodstvom voditelja misija pokazalo uspješnim u smislu usklađenosti politika u okviru političkih, trgovinskih, razvojnih i sigurnosnih strategija; također poziva EU i njegove države članice da se uključe u zajedničku provedbu i evaluaciju te u zajedničke mehanizme odgovornosti prema građanima; poziva EU da surađuje s netradicionalnim donatorima koji mogu dokazati poštovanje načela učinkovitosti pomoći;

13.  pozdravlja Zaključke Vijeća od 8. lipnja 2020. u kojima se ističe „važnost za sve aktere uključene u Tim Europu da koordiniraju djelovanja i razmjenjuju informacijske i komunikacijske napore na razini zemalja, unutar EU-a, u partnerskim zemljama te na globalnim i multilateralnim forumima”; traži od Komisije i država članica da u budućnosti slijede taj pristup u kontekstu svih razvojnih mjera, programiranja i provedbe; ponavlja svoje zahtjeve iz 2013.(32) i 2017.(33) i traži od Komisije da na temelju članaka 209. i 210. UFEU-a podnese prijedlog akta o regulatornim aspektima koordinacije donatora iz EU-a u pogledu razvojne pomoći;

14.  naglašava da bi se, s obzirom na buduću provedbu Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI), zajedničko programiranje i provedba EU-a, njegovih država članica i razvojnih financijskih partnera EU-a trebali temeljiti na načelima učinkovitosti pomoći; ističe važnost toga da se zajednički odrede strateški prioriteti te utvrde potreba za ulaganjem i nedostaci ulaganja u fazi prije programiranja te potom razmotre načini za optimizaciju raznih modaliteta u okviru instrumenata institucija EU-a, uključujući bespovratna sredstva, proračunsku potporu i zajmove EIB-a, kao i financijska sredstva država članica; u tom je pogledu zabrinut zbog toga što najslabije razvijene zemlje bilježe povećanje vezane pomoći i ponavlja da nevezana pomoć može smanjiti troškove za 15 do 30 %;

15.  poziva Komisiju da osigura da programiranje i provedba tih modaliteta budu koordinirani, strateški usklađeni s prioritetima i procesima partnerskih zemalja te usmjereni na ostvarivanje rezultata i učinaka koji dovode do promjene potrebne za postizanje ciljeva održivog razvoja u specifičnom kontekstu svake partnerske zemlje; ističe da je potrebno olakšati stvaranje samoodrživih tržišta i zajamčiti da se dobre izlazne prakse uzimaju u obzir u fazi prije programiranja; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju napore za aktiviranje službene razvojne pomoći u skladu s obvezama iz Konsenzusa i da potaknu sve pružatelje razvojne suradnje, uključujući gospodarstva u usponu, da učine isto; potiče lokalnu nabavu i vlasništvo;

16.  naglašava da su u mandatu Parlamenta za Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju potrebne odredbe za poboljšanje poštovanja ljudskih prava, okoliša i socijalne usklađenosti financijskih subjekata pri upotrebi mehanizama za mješovito financiranje i jamstva u okviru EFOR-a plus i Jamstva za vanjsko djelovanje (EAG); podsjeća da se prema stajalištu Parlamenta 45 % financijskih sredstava u okviru EFOR-a plus i EAG-a dodjeljuje za ulaganja kojima se doprinosi klimatskim ciljevima, upravljanju okolišem i zaštiti okoliša, biološkoj raznolikosti i borbi protiv dezertifikacije, pri čemu je 30 % ukupne financijske omotnice namijenjeno ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama;

17.  ističe da je EU postavio ambiciozne ciljeve u području okoliša i klime te ga poziva da podupire partnerske zemlje putem bliske suradnje kako bi im se pomoglo da ostvare vlastite ciljeve i strategije u području klime i okoliša, kako one utvrđene ugovorom tako i one samostalno odabrane, s obzirom na to da je održiva upotreba njihovih vlastitih sredstava temelj gospodarstava mnogih partnerskih zemalja i ključna za postizanje ciljeva održivog razvoja;

18.  pozive institucije EU-a, države članice i druge javne i nevladine dionike aktivne u razvojnoj suradnji da razmjenjuju dokaze i iskustva o tome koje vrste razvojnih intervencija obično budu uspješne, a za koje se ispostavilo da su neuspješne i teške za provedbu te da ne proizvode željeni učinak;

19.  pozdravlja neovisno izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini o europskoj financijskoj strukturi za razvoj te poziva na osnivanje Europske banke za investicije i održivi razvoj;

20.  naglašava da je odgovornost za sve javne rashode, uključujući službenu razvojnu pomoć, ključna i u Europi i u partnerskim zemljama; smatra da odgovornost zahtijeva snažne institucije te da su jasni i dogovoreni ciljevi za europsku službenu razvojnu pomoć ključni za osiguravanje stalne javne potpore naporima EU-a u području razvojne suradnje; podsjeća da se partnerstvima i suradnjom s civilnim društvom i nevladinim organizacijama može poboljšati odgovornost u području javne potrošnje u pogledu službene razvojne pomoći; ističe ulogu organizacija civilnog društva u mobilizaciji sredstava potrebnih za postizanje ciljeva održivog razvoja;

21.  naglašava da odgovornost zahtijeva transparentne i pouzdane postupke, kao i brigu za učinkovitost i postizanje dokazivih rezultata, temeljitu ex ante i ex post evaluaciju te kritičku analizu neuspjeha i učenje o tome kako ostvariti učinkovite i održive rezultate; stoga poziva Komisiju da koordinira standardizaciju pokazatelja učinka na europskoj razini kako bi se usporedila djelotvornost i učinkovitost projekata među državama članicama;

22.  potiče parlamente zemalja primateljica da usvoje nacionalne politike u pogledu razvojne pomoći kako bi se povećala odgovornost donatora i vlada zemalja primateljica, uključujući lokalne vlasti, iskorijenila korupcija i svi oblici rasipanja pomoći, poboljšali uvjeti za primanje proračunske potpore te dugoročno smanjila ovisnost o pomoći;

23.  naglašava da je važno da se službena razvojna pomoć EU-a još više usmjeri na smanjenje nejednakosti, okončanje siromaštva te na to da nitko ne bude zapostavljen;

24.  ističe da djelotvorna i učinkovita pomoć za strategije pojedinačnih zemalja i razvoj kapaciteta dovodi do smanjenja smrtnosti djece i da je ulaganje u dobrobit djece ključno za prekidanje kruga siromaštva, uključujući borbu protiv prisilnog i maloljetnog rada;

25.  smatra da je upotreba pristupa temeljenih na rezultatima od ključne važnosti za partnerske zemlje EU-a i temeljni element njihove sposobnosti ostvarivanja ciljeva održivog razvoja za svoje građane; ističe, međutim, da je važno uzeti u obzir raznolikost posebnih situacija i izazova za partnerske zemlje, posebno najslabije razvijene i nestabilne zemlje; poziva EU i države članice da podrže i iskoriste nacionalne okvire partnerskih zemalja za mjerenje rezultata, njihove sustave praćenja i statističke sustave te da tijekom svih faza uključe sve relevantne dionike: lokalne vlasti, nacionalne parlamente, civilno društvo uključujući udruge žena i marginalizirane skupine te privatni sektor s naglaskom na MSP-ima; naglašava da je ulaganje u izgradnju kapaciteta lokalnih organizacija civilnog društva ključan preduvjet za učinkovitu pomoć;

26.  napominje da je u nekim područjima teško mjeriti učinkovitost i djelotvornost razvojne pomoći, ali poziva Komisiju da razmotri odgovarajuće pokazatelje za procjenu i iskoristi rezultate za pripremu informacija za pojedine zemlje o učinkovitosti i djelotvornosti razvojne pomoći te za razvoj pristupa najbolje prakse;

27.  poziva EU i države članice da pojačaju svoju predanost transparentnim tokovima podataka kontinuiranim ulaganjem u vizualizaciju podataka, statističko izvješćivanje i objavljivanje otvorenih podataka, primjenu međunarodnih standarda kao što je IATI (standard inicijative za transparentnost međunarodne pomoći) te redovito ažuriranje i razvoj EU Aid Explorera; potiče jačanje napora na razini EU-a kako bi se osigurao javni pristup podacima i njihovo širenje te izvješćivanje o potrošnji razvojne pomoći EU-a; u tom pogledu ponavlja da bi Komisija trebala objaviti „Godišnje izvješće o provedbi instrumenata Europske unije za financiranje vanjskog djelovanja” prije početka postupka davanja razrješnice za određenu godinu;

28.  napominje da je rodna ravnopravnost ključna za održivi razvoj te da bi se napredak u borbi protiv diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama u partnerskim zemljama trebao smatrati ključnim aspektom učinkovitosti pomoći; podsjeća da razvojna suradnja može različito utjecati na djevojčice i dječake te žene i muškarce;

29.  apelira na Komisiju i države članice, kao i sve razvojne partnere, da daju prednost rodnoj ravnopravnosti povećanom primjenom rodno osviještene politike, rodno osviještene izrade proračuna i usmjerenosti na rodna pitanja; nadalje naglašava potrebu za prikupljanjem usporedivih podataka razvrstanih po spolu kako bi se promicao sveobuhvatan i usklađen pristup izvješćivanju EU-a o rodnim ciljevima te kako bi se pružila podrška ženama da postanu osnaženi nositelji razvoja u svojim zajednicama i šire;

30.  poziva EU i njegove države članice da poboljšaju usklađenost svoje pomoći s načelima djelotvornosti i povezanim pokazateljima, posebno pokazateljima predvidljivosti, upotrebom pokazatelja iz okvira za mjerenje rezultata u vlasništvu partnerskih zemalja, korištenjem sustava upravljanja javnim financijama partnerskih zemalja te obvezivanjem na uključivanje partnerskih vlada u ocjenjivanje projekata, kao i transparentno izvješćivanje;

31.  poziva države članice da svoju pomoć u većoj mjeri usklade sa zajedničkim ciljevima europske pomoći kako bi se poboljšala učinkovitost razvojne politike EU-a u cjelini;

32.  podržava katalitički i međusektorski pristup koji se temelji na decentraliziranim procjenama potreba i izradi programa „odozdo prema gore” koji pogoduje lokalnom preuzimanju odgovornosti te na detaljnoj analizi situacije i savjetovanju s civilnim društvom i drugim dionicima u svakoj partnerskoj zemlji, u bliskoj suradnji s lokalnim zajednicama i organizacijama;

33.  potiče jačanje suradnje jug-jug i trostrane suradnje, među ostalim za projekte usmjerene na učinkovitiju regionalnu suradnju i integraciju, kao i učinkovitije uključivanje najudaljenijih regija te prekomorskih zemalja i područja u provedbu europske razvojne suradnje u njihovim zemljopisnim područjima, na svim razinama upravljanja, kako bi se poduprlo ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i oporavak od pandemije bolesti COVID-19; naglašava da bi se, prema potrebi, trebali uključiti kapaciteti zemalja sa srednje visokim prihodima, uključujući zemlje koje su nedavno zahvaljujući napretku uklonjene s popisa primatelja službene razvojne pomoći Odbora OECD-a za razvojnu pomoć;

34.  naglašava da je, kako bi razvojna pomoć bila učinkovitija, te kako bi se postigli dugoročni rezultati i zadovoljile lokalne potrebe, posebno u dugotrajnoj krizi i postkriznom okruženju, nužno poboljšati koordinaciju humanitarne i razvojne pomoći te ojačati humanitarno-razvojnu poveznicu te njezinu vezu s djelovanjima povezanima s mirom i sigurnošću u zemljama u razvoju; poziva EU da dodatno razvije takav pristup;

35.  potvrđuje vrijednost predvidljivog i fleksibilnog financiranja, uključujući višegodišnje financiranje humanitarne pomoći za dugotrajne krize i programe razvojne pomoći koji su sposobni prilagoditi se nepredviđenim humanitarnim krizama;

36.  ističe važnost jačanja organizacija civilnog društva u njihovoj ulozi neovisnih razvojnih aktera; naglašava da je poticajno i otvoreno okruženje za organizacije civilnog društva u skladu s međunarodno dogovorenim pravima te da maksimalno povećava doprinos organizacija civilnog društva razvoju; izražava zabrinutost zbog sve manjeg prostora za organizacije civilnog društva u mnogim partnerskim zemljama; poziva Komisiju da poboljša dostupnost financiranja za organizacije civilnog društva, uključujući u partnerskim zemljama;

37.  naglašava važnost provedbe razmjene najboljih praksi te koordinacije i suradnje politika i djelovanja između EU-a i drugih aktera, npr. UN-a i njegovih agencija, koji pružaju pomoć u partnerskim zemljama; ističe da je to još važnije u nestabilnim partnerskim zemljama, u zemljama pogođenima sukobima ili prirodnim katastrofama te u zemljama koje su primile izbjeglice; smatra da je u tom kontekstu ključno postaviti otpornost zajednice u središte i poduprijeti mjere usmjerene na razvoj programa temeljenih na informacijama o riziku i programa osposobljavanja za hitne slučajeve, uključivanje sudjelovanja zajednice i poticanje partnerstava;

38.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju suradnju s lokalnim vlastima u partnerskim zemljama, ali i unutar EU-a; poziva na to da se proračunska potpora kao način pružanja pomoći iskoristi i na podnacionalnoj razini te da se razviju mehanizmi preraspodjele između različitih razina vlasti i među regijama s primarnim ciljem smanjenja nejednakosti unutar zemalja i jamčenja da nitko ne bude zapostavljen;

39.  naglašava ulogu crkve i misionarskih organizacija u humanitarnoj i razvojnoj pomoći te njihovu važnost na terenu jer su one među najvećim nevladinim organizacijama koje djeluju u području razvoja i pomoći; ističe činjenicu da je suradnja s vjerskim vođama u mnogim lokalnim zajednicama u zemljama u razvoju često najučinkovitiji način dopiranja do lokalnog stanovništva kojem je potrebna pomoć;

40.  potvrđuje ključnu ulogu civilnog društva kao partnera tijekom postupka savjetovanja i kao pružatelja usluga; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da prepoznaju i ojačaju svoje uloge kako bi se ostvarila uključiva razvojna partnerstva;

41.  poziva na jaču usredotočenost na lokalne MSP-ove, male poljoprivrednike i osnaživanje žena jer se taj pristup pokazao posebno učinkovitim u smanjenju siromaštva i nejednakosti te jačanju civilnog društva i zajednica;

42.  potvrđuje da je uključenost privatnog sektora – na lokalnoj, nacionalnoj, bilateralnoj i međunarodnoj razini – važna za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, mobilizaciju dodatnog financiranja razvoja i prijelaz na održivi gospodarski razvoj, rast i blagostanje;

43.  poziva na napore za osiguravanje usklađenosti privatnog sektora s razvojnim prioritetima nacionalnih vlada i civilnog društva u zemljama u razvoju i potrebama lokalnog stanovništva, posebno s marginaliziranim i osjetljivim skupinama, te na usklađivanje sudjelovanja privatnog sektora u razvojnoj suradnji s načelom djelotvornosti i načelima iz Kampale, uz istodobno poboljšanje transparentnosti, praćenja i evaluacije te odgovornosti izravnih stranih ulaganja i globalnih lanaca vrijednosti, kao i poštovanja ljudskih prava i načela dužne pažnje;

44.  poziva europske institucije i tijela da uspostave jasan, strukturiran, transparentan i odgovoran okvir za upravljanje partnerstvima i savezima s privatnim sektorom u zemljama u razvoju te ističe da je zajedno s istaknutijom ulogom privatnog sektora važno razraditi institucionalne kapacitete;

45.  ističe da svi akteri, uključujući privatni sektor, trebaju doprinijeti planu učinkovitosti sudjelovanjem, planiranjem i provedbom, uzajamnom odgovornošću i transparentnošću te praćenjem i evaluacijom; naglašava da bi donatori trebali poboljšati predvidljivost i brzinu suradnje s tim akterima kao provedbenim partnerima i partnerima u pružanju osnovnih usluga kako bi uistinu doprli do najranjivijih skupina stanovništva;

46.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se akteri iz privatnog sektora koji sudjeluju u razvojnim partnerstvima pridržavaju načela korporativne odgovornosti u pogledu ljudskih prava i okoliša tijekom cijelog životnog vijeka projekata, i to pridržavanjem Globalnog sporazuma UN-a o ljudskim pravima, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije; ponavlja svoj poziv na uspostavu pravnog okvira EU-a kojim se podupire obveza korporacija da postupaju s dužnom pažnjom kako bi se zajamčilo da ulagači iz EU-a djeluju odgovorno na međunarodnoj i lokalnoj razini te da doprinose lokalnom razvoju u zemljama u razvoju;

47.  ponovno ističe da pomoć za privatni razvoj mora biti u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, standardima Međunarodne organizacije rada i Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća; nadalje ističe da se treba obvezati na osiguravanje dobrog upravljanja, smanjenje siromaštva i stvaranje bogatstva s pomoću održivih ulaganja, kao i na smanjenje nejednakosti, promicanje ljudskih prava i ekoloških standarda te osnaživanje lokalnih gospodarstava;

48.  naglašava da se u okviru razvojne strategije EU-a moraju predvidjeti konkretne mjere za potporu povećanoj mobilizaciji domaćih resursa u partnerskim zemljama, kao što su potpora za borbu protiv korupcije i razvoj progresivnih poreznih sustava, kao i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, kako bi se odmaknulo od dinamike između donatora i primatelja te kako bi se osnažio osjećaj odgovornosti partnerskih zemalja za razvojne prioritete u cilju ostvarivanja održivog razvoja;

49.  pozdravlja činjenicu da EU upotrebljava razne alate za financiranje razvoja za iskorjenjivanje siromaštva i ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; naglašava da donatori trebaju dati prednost financiranju koje se temelji na bespovratnim sredstvima, posebno najslabije razvijenim zemljama, u kontekstu u kojem su prije pandemije bolesti COVID-19 siromašnije zemlje već trošile više novca na servisiranje duga nego za zdravstvene usluge;

50.  konstatira da Komisija predviđa sve istaknutiju ulogu mješovitih mehanizama jamstava u razvojnoj politici EU-a nauštrb drugih oblika pomoći; naglašava da, iako je mješovito financiranje brzo naraslo, nema dovoljno dokaza o njegovu utjecaju na razvoj jer je većina mješovitog financiranja namijenjena zemljama sa srednjim dohotkom, a samo mali dio najmanje razvijenim zemljama; ističe kritičko mišljenje Europskog revizorskog suda o upravljanju i učinkovitosti Komisijine provedbe Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR); u skladu s tim poziva EU i njegove države članice da usvoje oprezan pristup mješovitom financiranju i osiguraju da su sva sredstva mobilizirana putem mješovitog financiranja u skladu s načelima razvojne učinkovitosti;

51.  potiče EU da nastavi ulagati napore u pružanje potpore partnerskim zemljama u donošenju pametnih, ciljanih i prilagodljivih politika, što može pomoći u postizanju ciljeva održivog razvoja na najučinkovitiji način; u tom pogledu podsjeća na ključnu ulogu istraživanja i razvoja u poticanju inovacija i poduzetništva s pozitivnim učincima prelijevanja na sve sektore lokalnih gospodarstava; stoga poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju u području istraživanja i inovacija te da povećaju ulaganja u strateške lokalne proizvodne kapacitete, posebno one u vezi sa zdravljem i, među ostalim, najnovijim biofarmaceutskim proizvodima, kako bi se povećala autonomija u odnosu na globalne lance opskrbe;

52.  ističe važnu ulogu organizacija civilnog društva u utvrđivanju potreba i izravnom pružanju razvojne pomoći siromašnim, ugroženim i ranjivim osobama; poziva, međutim, na bolju koordinaciju pomoći podijeljene među nevladinim organizacijama i drugim donatorima kako bi se osigurala predvidljivost pomoći i izbjegla fragmentacija pomoći, preklapanje mjera i stvaranje takozvane „humanitarne siročadi” (države koje razvojna zajednica zanemaruje);

53.  poziva Komisiju da preispita jesu li administrativne obveze u pogledu pristupa financijskim sredstvima EU-a razmjerne; u tom kontekstu žali zbog činjenice da bespovratna sredstva EU-a postaju sve manje prikladna i sve neprivlačnija za nevladine organizacije zbog zahtjeva za ograničavanje troškova potpore te povećanja administrativnog i revizijskog opterećenja;

54.  poziva Komisiju da uspostavi mrežu pouzdanih nevladinih partnera, kao što su lokalne organizacije civilnog društva, crkve, vjerske organizacije i specijalizirane agencije država članica za provedbu manjih projekata, te da uspostavi suradnju s njima;

55.  ponovno potvrđuje da ulaganje u lokalnu i nacionalnu infrastrukturu različitih razmjera za ključne lokalne i nacionalne projekte predstavlja najučinkovitiji način za poticanje i poboljšanje gospodarskog i socijalnog razvoja za cjelokupno stanovništvo;

56.  ističe potrebu da se mjere otpisa duga poveže s dodatnom mobilizacijom službene razvojne pomoći; poziva na uključivanje multilateralnog i komercijalnog duga u Inicijativu za privremenu obustavu servisiranja dugova (DSSI) skupine G20; ističe da je potrebno osigurati sudjelovanje svih vjerovnika, uključujući Svjetsku banku i druge multilateralne razvojne banke, kao i privatne vjerovnike, u DSSI-ju i svim dodatnim ponudama za otpis duga; poziva na uspostavu multilateralnog mehanizma restrukturiranja duga u svrhu rješavanja kako posljedica krize izazvane bolešću COVID-19 tako i financijskih zahtjeva Programa održivog razvoja do 2030.;

57.  skreće pozornost na posebno važnu ulogu koju programi osposobljavanja za lokalno osoblje i subjekte na terenu imaju u osiguravanju kontinuiteta projekata koje EU podupire u partnerskim zemljama, čime se povećava osjećaj vlasništva i odgovornosti;

58.  ističe ključnu ulogu službene razvojne pomoći u ispunjavanju plana razvojne učinkovitosti; naglašava da je službena razvojna pomoć fleksibilnija, predvidljivija i odgovornija od ostalih tokova koji mogu pridonijeti razvoju; upozorava na to da se kriteriji službene razvojne pomoći ne smiju oslabiti kako bi se pokrivali troškovi koji nisu izravno povezani s promicanjem održivog razvoja u zemljama u razvoju;

59.  ponavlja svoj zahtjev da Vijeće i države članice utvrde jasan vremenski okvir za postizanje cilja povećanja proračuna za službenu razvojnu pomoć na 0,7 % BND-a, uključujući međunarodnu obvezu potrošnje od 0,15 do 0,20 % BND-a na najmanje razvijene zemlje te da Komisija predstavi konkretan akcijski plan kojim će se definirati kako će se dodatna sredstva iskoristiti za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; naglašava da učinkovitost pomoći nije zamjena za odgovarajuće iznose pomoći te da je održavanje ili premašivanje cilja od 0,7 % za službenu razvojnu pomoć od velike važnosti; ponavlja da bi proračun EU-a trebao znatno doprinijeti općenitom povećanju službene razvojne pomoći EU-a;

60.  ponovno ističe svoju potporu uključivanju sljedećih ciljeva u Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju: 20 % za socijalnu uključenost i ljudski razvoj i da najmanje 85 % projekata financiranih iz službene razvojne pomoći ima za glavni ili bitni cilj rodnu ravnopravnost te prava i osnaživanje žena i djevojčica, kako je definirao Odbor za razvojnu pomoć OECD-a;

61.  poziva na veću usklađenost politika u interesu razvoja, čime se nastoji osigurati da politike EU-a ili država članica nemaju negativan učinak na zemlje u razvoju ili proturječne ciljeve;

62.  smatra da bi se europskom razvojnom pomoći i javnim ulaganjima trebali promicati zajednički prioriteti i ciljevi politika, uključujući iskorjenjivanje siromaštva , djelovanje u području klime i okoliša, gospodarske i trgovinske politike i upravljanje migracijama, te da bi oni također trebali biti u potpunosti usklađeni s načelima temeljnih ljudskih prava, demokracije i dobrog upravljanja;

63.  ističe da uvjetovanost između dodjele sredstava humanitarne pomoći i pomoći u nuždi i suradnje s EU-om u pitanjima migracija ili sigurnosti nije u skladu s dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti;

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica OECD-a, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Europskoj investicijskoj banci, Europskoj banci za obnovu i razvoj, Grupi Svjetske banke, Afričkoj uniji, supredsjednicima Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, Odjelu UN-a za gospodarske i socijalne poslove, OECD-u i Interparlamentarnoj uniji.

(1) Rezolucija Ujedinjenih naroda koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. https://www.unfpa.org/sites/default/files/resource-pdf/Resolution_A_RES_70_1_EN.pdf
(2) Izvješće o financiranju održivog razvoja za 2019.: https://developmentfinance.un.org/sites/developmentfinance.un.org/files/FSDR2019.pdf
(3) Zaključni dokument sa sastanka na visokoj razini GPEDC-a 2016 u Nairobiju: http://effectivecooperation.org/wp-content/uploads/2016/12/OutcomeDocumentEnglish.pdf
(4) Izvješće o napretku Globalnog partnerstva, 17. lipnja 2019.: http://effectivecooperation.org/blogs-news-resources/resource-library/
(5) SL C 210, 30.6.2017., str. 1.
(6) https://www.africa-eu-partnership.org/sites/default/files/33454-pr-final_declaration_au_eu_summit1.pdf
(7) Godišnje izvješće za 2019. o ciljevima razvojne pomoći EU-a: https://www.consilium.europa.eu/media/39336/annual-report-2019-on-development-aid-targets.pdf
(8) Zaključci Vijeća o europskoj financijskoj strukturi za razvoj iz 2019. https://www.consilium.europa.eu/media/40967/efad-report_final.pdf
(9) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/report-tfra_mar2019_en.pdf
(10) Benfield i Como za AECOM International Development Europe (2019.), studija o primjeni načela djelotvornosti koju je naručila Europska komisija (Projekt br. 2018/403300/1): https://knowledge.effectivecooperation.org/system/files/2019-07/2019_07_Impact_study_final.pdf
(11) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 100.
(12) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 38.
(13) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 80.
(14) SL C 349, 17.10.2017., str. 11.
(15) SL C 353, 27.9.2016., str. 2.
(16) SL C 58, 15.2.2018., str. 209.
(17) SL C 86, 6.3.2018., str. 2.
(18) SL C 204, 13.6.2018., str. 68.
(19) SL C 224, 27.6.2018., str. 36.
(20) SL C 252, 18.7.2018., str. 62.
(21) SL C 356, 4.10.2018., str. 66.
(22) SL C 390, 18.11.2019., str. 33.
(23) SL C 28, 27.1.2020., str. 101.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0220.
(25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0298.
(26) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0084.
(27) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079.
(28) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(29) https://www.consilium.europa.eu/media/24467/st13201-en15.pdf
(30) https://ec.europa.eu/international-partnerships/system/files/eu-development-effectiveness-monitoring-report-2020_en.pdf
(31) http://www.oecd.org/coronavirus/policy-responses/the-impact-of-the-coronavirus-covid-19-crisis-on-development-finance-9de00b3b/
(32) Rezolucija od 11. prosinca 2013. s preporukama Komisiji za koordiniranje donatora u EU-u za razvojnu pomoć (SL C 468, 15.12.2016., str. 73.).
(33) Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (SL C 252, 18.7.2018., str. 62.).

Posljednje ažuriranje: 26. veljače 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti