Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 9., 151., 152., 153., 156., 157., 162. i 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 1., 8. i 28. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

–  uzimajući u obzir Europski stup socijalnih prava, koji su Europsko vijeće, Europski parlament i Europska komisija proglasili u studenom 2017.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum postignut na COP 21 2015., a posebno njegovu preambulu „potičući stranke da, provodeći svoje politike i mjere, promiču pravednu tranziciju za radnu snagu i stvaranje dostojnog rada i kvalitetnih radnih mjesta u skladu s nacionalno definiranim prioritetima i strategijama razvoja“,

–  uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada (MOR), posebno Konvenciju o inspekciji rada iz 1947. (br. 81), Deklaraciju o stotoj godišnjici MOR-a (2019.) i Smjernice MOR-a iz veljače 2016. za pravedan prijelaz na ekološki održiva gospodarstva i društva za sve,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno ciljeve 1., 3., 4., 5., 8., 10. i 13.,

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i njezino stupanje na snagu u EU-u 21. siječnja 2011., u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice,

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

–   uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(1) (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju),

–   uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(2),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426) i stajalište Parlamenta o toj temi od 2. travnja 2009.(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (COM(2020)0014),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Proračun EU-a za provedbu europskog plana oporavka” (COM(2020)0442),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Prilagođeni Program rada Komisije za 2020.” (COM(2020)0440),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća od 28. svibnja 2020. o uspostavi europskog instrumenta oporavka za potporu oporavku nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0441),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. lipnja 2020. o utjecaju demografskih promjena (COM(2020)0241),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 18. siječnja 2017. naslovljeno „Odgovor EU-a na demografske izazove” (2017/C017/08),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije podnesen 1. srpnja 2020. za preporuku Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (COM(2020)0275),

–  uzimajući u obzir radni dokument podnesen 1. srpnja 2020. službi Komisije priložen Prijedlogu preporuke Vijeća o lakšem prelasku u svijet rada – jačanju jamstva za mlade (SWD(2020)0124),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 10. srpnja 2020. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(5),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 8. srpnja 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu sredstava za posebnu dodjelu za Inicijativu za zapošljavanje mladih(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja(7),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(8),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2019. „Godišnja strategija održivog rasta 2020.” (COM(2019)0650),

–  uzimajući u obzir Prijedlog zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju od 17. prosinca 2019. priložen Komunikaciji Komisije o Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2019/1181 od 8. srpnja 2019. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2019.(10),

–  uzimajući u obzir Političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019.–2024.: Ambicioznija Unija, koje je predstavila Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. siječnja 2019. o socijalnom dijalogu za inovacije u digitalnom gospodarstvu(11),

–  uzimajući u obzir proljetnu europsku gospodarsku prognozu Komisije za 2020. od 6. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2020. o dostojnim minimalnim plaćama u cijeloj Europi,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora od 15. srpnja 2020. o planu oporavka za Europu i višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021.–2027.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2019. o Zajedničkim minimalnim standardima u području osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama EU-a – konkretan korak prema učinkovitoj provedbi europskog stupa socijalnih prava(12),

–  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofond) naslovljenu „Bolest COVID-19: odgovori politike diljem Europe”,

–  uzimajući u obzir tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra „Mjere ograničavanja bolesti COVID i tržišta rada EU-a” objavljeno 2020. te posebno u njemu sadržanu analizu najnovijih dostupnih dokaza o obrascima rada na daljinu u EU-u,

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju i proces iz Torina pokrenut 2014. u cilju jačanja sustava ugovora unutar Europske socijalne povelje u okviru Vijeća Europe kao i povezanost tog sustava s pravom Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0233/2020),

A.  budući da je održivi razvoj temeljni cilj Europske unije; budući da se socijalno tržišno gospodarstvo temelji na dva komplementarna stupa, odnosno jačanju tržišnog natjecanja i čvrstim mjerama socijalne politike, koji bi trebali dovesti do postizanja pune zaposlenosti i socijalnog napretka; budući da su tri stupa održivog razvoja gospodarski, socijalni i okolišni stupovi; budući da se održivi razvoj, između ostalog, temelji na punoj zaposlenosti i socijalnom napretku; budući da je to temeljni cilj Europske unije utvrđen člankom 3. stavkom 3. UEU-a; budući da su se do sada prioritetom smatrale gospodarska i ekološka održivost;

B.  budući da se javljaju novi izazovi s kojima se Europa suočava, poput povećanja nejednakosti između generacija, smanjenih socijalnih, zdravstvenih, gospodarskih i okolišnih mogućnosti i resursa, teritorijalnih razlika i nejednakog pristupa temeljnim socijalnim i zdravstvenim uslugama, radnim mjestima i poslovnim mogućnostima i socijalnoj infrastrukturi; budući da je smanjenje nejednakosti zajednička odgovornost EU-a i država članica; budući da su se nejednakosti (dohotka i mogućnosti) povećale u većini država članica od gospodarske krize 2008., dovodeći u pitanje i održivost i uključivost rasta i socijalne kohezije, te je u tom kontekstu napredak prema ciljevima EU-a 2020. otežan;

C.  budući da postoji snažna i pretpostavljena potreba za pravednim tranzicijama u Europi i svijetu na održivo iskorištavanje resursa, smanjenje emisije CO2 i snažnu zaštitu okoliša s ciljem očuvanja egzistencija, sigurnosti, zdravlja i prosperiteta budućih generacija; budući da će za tranziciju na stabilno i održivo zeleno i okolišu prihvatljivo gospodarstvo i socijalnu dimenziju biti potrebna suradnja između javnih i privatnih subjekata, a mora ih pratiti proces reindustrijalizacije, modernizacije industrijske baze i jačanja unutarnjeg tržišta; budući da zelena, digitalna i demografska tranzicija na različite načine utječu na europske regije, sektore, radnike i skupine stanovništva te će te tranzicije zahtijevati značajnu prekvalifikaciju i preraspodjelu radne snage kako bi se spriječilo uništavanje radnih mjesta u pogođenim sektorima;

D.  budući da su općenito europske regije s najvećom potrebom za održivom tranzicijom također one s visokom razinom siromaštva i isključenosti; budući da su za brzi oporavak potrebne odlučne mjere i ulaganja koja bi se trebala usmjeriti na ublažavanje gospodarskih i socijalnih učinaka pandemije, ponovno pokretanje gospodarske aktivnosti, poticanje održivog razvoja, zelene tranzicije i digitalne transformacije i provedbu načela europskog stupa socijalnih prava s ciljem postizanja učinkovitijih i jačih socijalnih država; budući da se međunarodno konkurentna Europa mora temeljiti na snažnoj socijalnoj Europi kako bi stvorila put ka održivom rastu, kvalitetnim radnim mjestima i čvrstim sustavima socijalne skrbi za sve;

E.  budući da istraživanje Eurofounda otkriva složenost socijalne dimenzije Europske unije i predlaže nadopunjavanje pregleda socijalnih pokazatelja koji prati europski stup socijalnih prava dodatnim pokazateljima koji obuhvaćaju kvalitetu posla, socijalnu pravdu i jednake mogućnosti, čvrste sustave socijalne skrbi i pravednu mobilnost;

F.  budući da je 2010. pokrenuta strategija Europa 2020 u cilju promicanja pametnog, održivog i uključivog rasta; budući da je provedba Lisabonske strategije trebala posvetiti više pozornosti održivosti i uključenosti, a ne rastu;

G.  budući da, kako je navedeno u članku 151. UFEU-a, imajući na umu temeljna socijalna prava poput onih određenih u Europskoj socijalnoj povelji potpisanoj 18. listopada 1961. u Torinu te onih iz Povelje Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989., Unija i države članice imaju za cilj promicanje zapošljavanja, poboljšanje životnih i radnih uvjeta, kako bi se na putu napretka omogućilo njihovo usklađivanje, kao i odgovarajuću socijalnu zaštitu, socijalni dijalog, razvoj ljudskih potencijala u smislu trajne visoke stope zaposlenosti i borbe protiv isključenosti; budući da su inicijative koje potječu iz europskog stupa socijalnih prava zajednička odgovornost EU-a i država članica koje imaju različite socijalne sustave i tradicije; budući da bi stoga takve inicijative trebale štititi nacionalne sustave kolektivnog pregovaranja, nudeći višu razinu zaštite; budući da su temeljna prava, proporcionalnost, pravna sigurnost, jednakost pred zakonom i supsidijarnost opća načela prava EU-a i kao takva moraju se poštivati;

H.  budući da su žene nedovoljno zastupljene na vodećim položajima u gospodarstvu i politici na kojima se donose odluke o odgovorima politike na bolest COVID-19; budući da bi žene trebale sudjelovati u donošenju odluka kako bi se uvažilo više perspektiva, znanja i iskustava, što bi dovelo do boljih rezultata koji proizlaze iz politika;

I.  budući da sustavi socijalne skrbi pridonose jamčenju pristojnog života; budući da ti sustavi uključuju socijalnu sigurnost, zdravstvenu skrb, obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, pravne i socijalne usluge za skupine u nepovoljnom položaju te igraju ključnu ulogu u postizanju socijalno održivog razvoja, promicanju jednakosti i socijalne pravde te osiguranju prava na socijalnu zaštitu kako je utvrđeno u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima (1948.); budući da su politike socijalne zaštite ključni elementi nacionalnih razvojnih strategija za smanjenje siromaštva i ranjivosti tijekom životnog ciklusa i potporu uključivom i održivom rastu;

J.  budući da su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ključni instrumenti koji poslodavcima i sindikatima služe za određivanje pravedne plaće i radnih uvjeta te da se snažnim sustavima kolektivnog pregovaranja povećava otpornost država članica u vrijeme gospodarske krize; budući da su društva s jakim sustavima kolektivnog pregovaranja obično bogatija i ravnopravnija; budući da je pravo na kolektivno pregovaranje pitanje koje se odnosi na sve europske radnike, koje može imati ključne posljedice za demokraciju i vladavinu prava, uključujući poštovanje temeljnih socijalnih prava; budući da je kolektivno pregovaranje europsko temeljno pravo i da su institucije EU-a obvezne poštovati ga u skladu s člankom 28. Povelje o temeljnim pravima; budući da, u tom smislu, politike prema kojima će se u sustavima određivanja plaća poštovati, promicati i jačati kolektivni pregovori i položaj radnika imaju ključnu ulogu u postizanju visokih standarda uvjeta rada;

K.  budući da je kolektivno pregovaranje ključni instrument za promicanje prava na radnome mjestu; budući da su se, prema podacima OECD-a, tijekom posljednjih desetljeća i gustoća sindikata i pokrivenost kolektivnim pregovorima znatno smanjili; budući da se od 2000. pokrivenost kolektivnim pregovorima smanjuje u 22 od 27 država članica EU-a; budući da je kvaliteta rada i radnog okruženja u prosjeku viša u zemljama s dobro organiziranim socijalnim partnerima i velikom pokrivenošću kolektivnih ugovora; budući da kolektivni pregovori, pod uvjetom da imaju široku pokrivenost i da je dobro usklađeno, potiče dobre rezultate na tržištu rada;

L.  budući da je, prema Eurofoundu, kolektivno pregovaranje pod pritiskom, a recesija 2008. dovela je do njegove decentralizacije; budući da, iako se procjenjuje da je svaki šesti radnik u EU-u obuhvaćen kolektivnim ugovorom o plaći, postoje poteškoće u pribavljanju pouzdanih dokaza u obliku detaljnijih podataka o pokrivenosti cijelog EU-a kolektivnim pregovaranjem i kolektivnim ugovorima; dok je, prema podacima Europskog sindikalnog instituta (ETUI), prosječna razina članstva u sindikatima u cijelom EU-u oko 23 %, uz veliku raznolikost stopa članstva u sindikatima između država članica, u rasponu od 74 % do najniže 8 %; budući da se članstvo udruga poslodavaca i udio na tržištima koja predstavljaju također značajno razlikuju;

M.  budući da socijalno ulaganje znači ulaganje u ljude radi poboljšanja njihovih životnih uvjeta; budući da ključna područja politike za socijalna ulaganja uključuju socijalnu sigurnost, zdravstvenu skrb, dugotrajnu skrb, obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, pravosudne i socijalne usluge za za ugrožene skupine; budući da dobro osmišljene socijalne politike snažno doprinose održivom razvoju i rastu, kao i zaštiti ljudi od siromaštva i djeluju kao gospodarski stabilizatori;

N.  budući da se predviđa porast stope siromaštva kao jedan od učinaka pandemije bolesti COVID-19; budući da su tom promjenom više ugrožene žene, mladi, starije osobe, osobe s invaliditetom i velike obitelji; budući da se povećava broj jednočlanih kućanstava i starijih ljudi koji žive sami; budući da su jednočlana kućanstva izložena većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a posebno su starije žene u većoj opasnosti od siromaštva od starijih muškaraca ako žive same; budući da su samohrana roditeljska kućanstva izložena velikom riziku od siromaštva i neimaštine te imaju poteškoće u financiranju zbog pojedinačnih dohodaka i niže stope zaposlenosti; budući da se sve veći broj mladih odraslih osoba oslanja na roditeljski dom kako bi ih zaštitio od siromaštva, ali 29 % kućanstava s tri generacije izloženo je opasnosti od siromaštva, a 13 % je u teškoj oskudici;

O.  budući da rodna diskriminacija kod kuće i na tržištu rada može uzrokovati neravnopravnu raspodjelu resursa, što žene dovodi u veći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti nego muškarce; budući da žene, jednom kad zapadnu u siromaštvo, imaju puno manje izgleda da se izvuku iz njega;

P.  budući da je i horizontalna i vertikalna segregacija tržišta rada u EU-u još uvijek znatna, uz prekomjernu zastupljenost žena u manje profitabilnim sektorima; budući da je pandemija bolesti COVID-19 osobito utjecala na žene s ugovorima za nesigurna radna mjesta s obzirom na to da su one prve izgubile posao, što je financijski utjecalo na njihove obitelji i na njihovu ekonomsku neovisnost te dovelo do toga da one primaju nedovoljnu socijalnu zaštitu u vrijeme krize;

Q.  budući da je u 2018. u EU-27 bilo gotovo 109 milijuna osoba kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost, što odgovara 21,7 % ukupno stanovništva, a uključuje 23 milijuna djece(13); budući da EU nije postigao svoj cilj za 2020. smanjenja broja ljudi kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost za najmanje 20 milijuna; budući da će se, uslijed krize uzrokovane bolešću COVID-19, vjerojatno povećati broj ljudi kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost unutar Unije; budući da se beskućništvo u proteklom desetljeću u većini država članica dosljedno povećavalo za 70 %, s tim da je najmanje 700 000 ljudi svake noći u EU-u bilo bez skloništa; budući da je bolest COVID-19 pokazala da beskućništvo predstavlja i socijalnu i javnozdravstvenu krizu(14); budući da otprilike petini ljudi u EU-u prijeti ozbiljno zaduživanje i mnogi ne primaju socijalne naknade na koje imaju pravo u okviru svojih nacionalnih sustava;

R.  budući da svaki peti radnik u EU-u ima nekvalitetan posao; budući da se očekuje da će se u sljedećem desetljeću polarizacija radnih mjesta i nestandardni oblici zapošljavanja dodatno povećati i da će biti više radnih mjesta na višim i donjim rubovima spektra vještina(15); budući da bi tehnološke promjene i uporaba umjetne inteligencije mogli značajno izmijeniti tržište rada; budući da to dovodi do daljnjih razlika u zaradama; budući da je potražnja za radnom snagom dosljedno bila najslabija u srednjem segmentu distribucije plaća, što je najočitije bilo tijekom razdoblja recesije i smanjenja zaposlenosti između 2008. i 2013., dijelom i zbog premještanja zaposlenosti iz proizvodnog i građevinskog sektora u uslužne djelatnosti; budući da će se zbog pandemije vjerojatno dodatno pojačati taj trend; budući da će niskokvalificirani poslovi uvijek biti od ključne važnosti za društva i moraju pružati pristojne plaće i uvjete; budući da digitalizacija može stvoriti šanse i mogućnosti za usavršavanje, ali ne mora nužno poboljšati radne uvjete ili stvoriti nova kvalitetna radna mjesta za sve;

S.  budući da gotovo da nema tranzicije s ugovora na određeno na stalni ugovor o radu; budući da je 60 % radnika nesvojevoljno zarobljeno u radnom odnosu na određeno vrijeme; budući da su stope tranzicije posebno niske u zemljama s visokom razinom zaposlenosti na određeno vrijeme; budući da su se čak i javne uprave prečesto oslanjale na privremene radnike kako bi zamijenili državne službenike s nesigurnijim radnim uvjetima;

T.  budući da istraživanje Eurofounda o „novim oblicima zapošljavanja“ pokazuje da su novi i sve važniji oblici zapošljavanja koji odstupaju od tradicionalnih odnosa između poslodavca i zaposlenika i/ili ih odlikuje netradicionalna organizacija rada i obrasci rada, manje obuhvaćeni socijalnom zaštitom, socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem; budući da, jer se također utvrdilo da se takvi oblici zapošljavanja intenzivnije koriste tijekom izazovnih vremena za gospodarstvo, treba razmotriti intervencije za suzbijanje očekivane krize na tržištu rada koja proizlazi iz pandemije bolesti COVID-19;

U.  budući da je stopa nezaposlenosti iznad 7 %, a stopa nezaposlenosti mladih porasla na 17 % te se zbog bolesti COVID-19 očekuje njezin daljnji rast(16), što se tiče posebno žena i radnika na niskokvalificiranim radnim mjestima; budući da se očekuje da će stopa nezaposlenosti u europodručju porasti s 8,3 % 2020. na oko 9,3 % 2021., uz znatne razlike među državama članicama(17); budući da stopa nezaposlenosti određenih skupina, poput osoba s invaliditetom, etničkih manjina poput Roma, mladih i starijih osoba, može biti znatno veća; budući da je prema istraživanju Eurofounda „Život, rad i bolest COVID-19“ kriza uzrokovana bolešću COVID-19 imala dramatičan utjecaj na tržište rada, jer je 8 % zaposlenika i 13 % samostalnih samozaposlenih postalo nezaposleno od početka pandemije; budući da su utjecaj krize osjetili i oni koji su ostali na tržištu rada sa znatnim smanjenjem odrađenih sati, što se odražava u gubitku dohotka i zabrinutosti zbog budućeg sudjelovanja na tržištu rada i financijske nesigurnosti;

V.  budući da je prema Eurostatu 2018. u 28 država članica EU-a bilo 8,3 milijuna nedovoljno zaposlenih radnika s nepunim radnim vremenom, 7,6 milijuna osoba bilo je raspoloživo za posao, ali nije tražilo posao, a još 2,2 milijuna tražilo je posao, a da pritom nije moglo početi raditi u kratkom roku; budući da je ukupno 18,1 milijuna osoba u EU-28 u 2018. doživjelo nešto nalik na nezaposlenost;

W.  budući da je borba protiv nezaposlenosti mladih kao i starijih osoba jedan od najvećih izazova na regionalnoj razini u EU-u;

X.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 iznijela na vidjelo zlouporabe u pogledu prava prekograničnih, graničnih i sezonskih radnika te nesigurnosti njihove situacije s niskom razinom socijalne zaštite i usklađenosti socijalne sigurnosti; budući da je stoga potrebna jača regulacija, učinkovitije praćenje i djelotvorno provođenje pristojnih radnih uvjeta, kao i uvjeta stanovanja te zdravlja i sigurnosti na radu; budući da se u tom pogledu mora poboljšati Direktiva o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje;

Y.  budući da je u 2019. jaz u sudjelovanju muškaraca i žena u zaposlenosti bio 11,7 %; budući da ta razlika za EU ima ogromne gospodarske troškove koji iznose 320 milijardi EUR godišnje ili 2,37 % BDP-a EU-a; budući da kriza uzrokovana bolešću COVID-19 nesrazmjerno utječe na radnu i socijalnu situaciju žena, s 26,5 % žena na nesigurnim poslovima, što predstavlja 60 % radnika s nepunim radnim vremenom; budući da su žene više nego muškarci pogođene poteškoćama koje proizlaze iz pandemije bolesti COVID-19 i to zbog sektora zapošljavanja u kojima one prevladavaju te teretu brige o djeci i starijima, koji ih još uvijek posebno opterećuje;

Z.  budući da su osobe s invaliditetom i starije osobe posebno osjetljive na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19; budući da će vjerojatno nerazmjerno patiti i imat će posebne potrebe za potporom koje se moraju uzeti u obzir od samog početka prilikom reagiranja na pandemiju, a istraživanja pokazuju da su te skupine izložene velikom riziku od razvoja problema s mentalnim zdravljem;

AA.  budući da su europske regije suočene s dugoročnim demografskim trendovima, od duljeg očekivanog života do niže stope nataliteta, starenja društava, smanjenja radne snage, manjih kućanstava i sve veće urbanizacije; budući da će pad europskog udjela u globalnom stanovništvu, za koji se očekuje da će do 2070. iznositi manje od 4 %, donijeti izazove; budući da su ruralna i periferna područja snažno pogođena demografskim promjenama;

AB.  budući da je pandemija posebno pogodila starije osobe, u nekim slučajevima pogoršavajući položaj onih koji su izolirani; budući da su starije osobe u najvećem riziku od nedostatka pristupa internetu i modernim tehnologijama te su stoga u većem riziku od isključenosti, uključujući digitalnu isključenost;

AC.  budući da je kriza dovela do porasta urbanog siromaštva, utječući na kućanstva sa srednjim prihodima i stvarajući nove rizične skupine, te dovodi do produbljivanja teritorijalnih nejednakosti, pogoršanja socijalne ugroženosti u siromašnim urbanim područjima, kao i nejednakog pristupa javnim uslugama i stvaranja sve veće potražnje za socijalnim uslugama i socijalnom infrastrukturom na lokalnoj razini, u vrijeme kada su lokalni proračuni preopterećeni;

AD.  budući da istraživanje temeljeno na Europskoj anketi o radnim uvjetima iz 2015. pokazuje da dvostruko više redovitih radnika na daljinu prijavljuju da rade više od 48 sati predviđenih zakonodavstvom EU-a i odmaraju se manje od 11 sati između radnih dana, u odnosu na one koji rade u prostorijama svojih poslodavaca; budući da gotovo 30 % takvih radnika na daljinu prijavljuje da rade u slobodno vrijeme svaki dan ili nekoliko puta tjedno, u usporedbi s manje od 5 % radnika u uredima; budući da je vjerojatnije da će redoviti radnici na daljinu prijaviti da pate od stresa zbog posla, da su pogođeni poremećajima spavanja i da se bore s usklađivanjem radnih i obiteljskih obveza;

AE.  budući da su zbog bolesti COVID-19 i mjera za borbu protiv nje, točnije ograničenja kretanja i rada na daljinu, žene u nasilnim vezama trajno izložene nasilju, što je uzrokovalo povećanje broja slučajeva nasilja nad ženama; budući da je jedna od posljedica ograničenja kretanja nagli porast rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji za oko 30 % u nekim europskim zemljama; budući da je u cijelom svijetu ukupno više od 243 milijuna žena u dobi od 15 do 49 godina doživjelo seksualno i/ili fizičko nasilje u posljednjih 12 mjeseci;

AF.  budući da se pritisak na žene još povećao; budući da su nametnuti novi oblici rada, koji su prilagodljivi i nepogodni za odvajanje poslovnog od privatnog života, doveli do nagle pojave novih oblika psihološkog i seksualnog uznemiravanja na internetu i izvan njega tijekom razdoblja ograničenja; budući da velika većina društava i vlada nije uvela mjere za borbu protiv tih pojava;

1.  naglašava da je EU započeo prelazak na niskougljično, klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo koje mora osigurati najviše standarde socijalne pravde, povećane dobrobiti, socijalnog napretka, sigurnosti, prosperiteta, jednakosti i uključenosti i načela da se nikoga ne zapostavlja; vjeruje da je održivi razvoj duboko ukorijenjen u europskom projektu i europskim vrijednostima te da je socijalna održivost temeljni preduvjet za poštenu i uključivu zelenu, digitalnu i demografsku tranziciju; ustraje na tome da se, kako bi se smanjile nejednakosti, ti procesi moraju uobličiti u tranziciju koja može pružiti socijalne mogućnosti i zajednički prosperitet; naglašava da su socijalna pravda, dostojan rad s pristojnim plaćama, jednake mogućnosti, poštena mobilnost i čvrsti sustavi socijalne skrbi ključni elementi pravedne tranzicije u održivu i socijalnu Europu;

2.  vjeruje da ovo razdoblje oporavka mora biti vrijeme za reforme u potpunosti posvećene provedbi Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja, temeljenih na solidarnosti, integraciji, socijalnoj pravdi, poštenoj raspodjeli bogatstva, rodnoj ravnopravnosti, visokokvalitetnim sustavima javne socijalne skrbi, kvalitetnom zapošljavanju i održivom rastu - modelu koji osigurava jednakost i socijalnu zaštitu, uzima u obzir potrebe ranjivih skupina, poboljšava sudjelovanje i građanstvo te poboljšava životni standard za sve; smatra da je ovo najbolji način da EU nakon ove krize bude održiviji, otporniji i pravedniji za sljedeću generaciju;

3.  naglašava da napredak prema održivoj, pravednoj i uključivoj socijalnoj Europi zahtijeva snažnu zajedničku predanost, kako unapređenju Programa UN-a za održivi razvoj do 2030., tako i provedbi i ostvarenju načela i prava sadržanih u europskom stupu socijalnih prava; naglašava da je potrebno osmisliti ambiciozni politički program s jasnim, izvedivim, održivim i obveznim ciljevima i pokazateljima socijalne održivosti koji se mogu utvrditi; ističe da je sljedeći socijalni samit EU-a planiran za svibanj 2021. u Portu savršena prilika da čelnici 27 država članica te Europskog vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije donesu ovaj program na najvišoj političkoj razini; poziva na uključivanje socijalnih partnera u cijeli proces;

Okvir upravljanja za socijalni napredak

4.  smatra da bi program iz Porta trebao imati dvostruki pristup, tj. trebao bi biti usmjeren na dio Programa održivog razvoja EU-a do 2030. koji se odnosi na socijalnu održivost, otvarajući istodobno put za ostvarivanje načela europskog stupa socijalnih prava donošenjem akcijskog plana kao i nadovezujući se na Lisabonsku strategiju, postavljajući ambiciozne i obvezne ciljeve i instrumente koji određuju put ka društvenom napretku i održivosti; vjeruje da bi taj program mogao sadržavati strateški okvir za održivu, poštenu i uključivu socijalnu Europu do 2030 .;

5.  naglašava da se ciljevi novog programa za jaku socijalnu Europu moraju usredotočiti na zaštitu svih, a posebno najugroženijih, te na to da oporavak bude uključiv i socijalno pravedan, te da se ti ciljevi moraju ojačati obveznom mogućnošću provedbe, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti i potrebe kao i na odražavanje gospodarskih i ekoloških obveza čije je poštivanje povezano s pristupom europskim fondovima; smatra da bi u tom smislu mjere, programi i reforme politike EU-a i država članica trebali biti osmišljeni na način koji bi pomogao postizanju tih obveznih ciljeva i da bi pravna zaštita trebala podrazumijevati da aktivnosti, politike, programe ili reforme koje bi mogle spriječiti potencijalni negativni učinak ili kočiti napredak u postizanju tih ciljeva;

6.  uvjeren je da bi se okvir za upravljanje za socijalnu i održivu Europu trebao temeljiti na sljedećim reformama: integracija europskog stupa socijalnih prava i protokola o socijalnom napretku u Ugovore, čime će se zaštititi socijalna prava na istoj razini kao i gospodarske slobode na jedinstvenom tržištu, te donošenje Pakta o održivom razvoju i socijalnom napretku čime će socijalni i održivi ciljevi postati obvezni, kako bi se postigli UN-ovi ciljevi održivog razvoja; smatra da bi, osim toga, postupak semestra trebao slijediti metodu Zajednice i da se o njemu treba dogovoriti Vijeće i Europski parlament, dok bi više područja socijalne politike trebalo biti obuhvaćeno postupkom odlučivanja kvalificiranom većinom, posebno nediskriminacija, socijalna zaštita radnika od prekograničnih situacija), zaštita radnika kojima je otkazan ugovor o radu, zastupanje i kolektivna obrana interesa radnika i poslodavaca te uvjeti zaposlenja za državljane trećih zemalja koji zakonito borave u EU-u;

Financijska sredstva za jaku socijalnu i održivu Europu

7.  poziva države članice da u potpunosti iskoriste fleksibilnost u primjeni pravila EU-a o javnim financijama i fiskalnoj politici, kako bi se prilagodila iznimna potrošnja s ciljem sprečavanja i ublažavanja socijalnih posljedica krize pandemije bolesti COVID-19, ojačali sustavi socijalne skrbi i financirala kvalitetna radna mjesta, javne usluge, borba protiv siromaštva i zelena i digitalna tranzicija; pozdravlja plan oporavka za Europu „Next Generation EU”; naglašava da se pravedna zelena i digitalna tranzicija mogu postići samo uz odgovarajuću potporu za obrazovanje i socijalnu skrb i zdravstvenu infrastrukturu kako bi se svima osigurala socijalna pravednost, socijalna kohezija i prosperitet; zabrinut je zbog toga što su sustavi socijalne skrbi u aktualnoj krizi pod nezapamćenim pritiskom te da će povezani javni rashodi eksponencijalno rasti; naglašava da rashodi za krizne mjere ne bi trebali ići na štetu najmanje dobrostojećih, već bi se trebali pošteno rasporediti; stoga naglašava da, kako bi se potaknuo oporavak, ulaganje EU-a kroz plan oporavka mora imati snažnu socijalnu dimenziju, jačanje sustava socijalne skrbi i ulaganje u socijalnu sigurnost, pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, pristupačnom stanovanju, zapošljavanju, pravnim i socijalnim uslugama za ranjive skupine u cilju borbe protiv socijalnog učinka krize; smatra da su ulaganja u obrazovanje, dobro osmišljeni progresivni sustav poreza i naknada, socijalna ulaganja i pružanje kvalitetnih javnih i socijalnih usluga ključne poluge za sprečavanje prijenosa nepovoljnog stanja s generacije na generaciju; naglašava važnost provedbe europskog stupa socijalnih prava u kontekstu europskog plana za oporavak i mehanizma za oporavak i otpornost na istoj razini kao i zelenog plana te digitalnog prijelaza; stoga poziva da u nadolazećim reformama povezanima s paketom za oporavak uzlazna socijalna konvergencija bude uključen jedan od glavnih ciljeva nacionalnih programa reformi, među ostalim, kroz financijske potpore; u tom smislu, vjeruje da bi nove ciljeve iz Porta do 2030. trebalo uz gospodarske i okolišne ciljeve podržavati u planu za oporavak;

8.  ističe da bi socijalna ulaganja u okviru paketa oporavka trebala odgovarati ambicioznim ciljevima Programa iz Porta, kako bi se također pružila potrebna financijska potpora; vjeruje da bi ti planovi socijalnog napretka trebali naznačiti kako će se provoditi ciljevi Programa iz Porta i načela EPSR-a, veličinu socijalnih ulaganja, dotična područja i ciljane rezultate napretka;

9.  podsjeća da su programi skraćenog radnog vremena učinkovito sredstvo za zaštitu radnih mjesta tijekom gospodarske krize; pozdravlja uspostavu Instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) kao hitne mjere za potporu programu skraćenog radnog vremena država članica u kontekstu krize uzrokovane bolešću COVID-19; naglašava da je to ključni instrument za potporu nacionalnim programima skraćenog radnog vremena, koji omogućava zaštitu radnih mjesta i vještina te očuvanje velikog udjela plaća i dohotka; poziva Komisiju da pažljivo procijeni učinak tog privremenog instrumenta i ispita moguće uvođenje stalnog posebnog instrumenta u tom pogledu, koji bi se aktivirao, na zahtjev država članica, u slučaju bilo kakve neočekivane krize koja dovodi do stalnog rasta rashoda za programe skraćenog radnog vremena i slične mjere; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se financijska pomoć pruža samo poduzetnicima koji nisu registrirani u zemljama navedenima na zajedničkom popisu EU-a jurisdikcija trećih zemalja u porezne svrhe ili u Prilogu 1. zaključaka Vijeća o revidiranom popisu EU-a nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe; poziva Komisiju i države članice da zajamče da se korisnici pridržavaju temeljnih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i da poduzeća koja primaju javnu financijsku potporu štite radnike, jamče pristojne radne uvjete, poštuju sindikalna pravila i primjenjive kolektivne ugovore, plaćaju svoj dio poreza te da se suzdrže od otkupa dionica ili isplate bonusa upravi ili dividendi dioničarima; naglašava važnost kombiniranja programa skraćenog radnog vremena s obrazovanjem i profesionalnim osposobljavanjem pogođenih radnika;

10.  pozdravlja najavu predsjednika Europske komisije kojom se predlaže sustav reosiguranja za slučaj nezaposlenosti EU-a i potiče Komisiju da iznese svoj prijedlog; poziva da taj instrument zaštiti sve vrste radnika, smanji pritisak od vanjskih šokova na javne financije i očuva nacionalne sustave naknada za nezaposlenost tijekom kriza koje dovode do naglog povećanja rashoda; poziva da taj prijedlog obuhvaća zemlje EMU-a s mogućnošću pridruživanja i država koje nisu članice EMU-a;

11.  pozdravlja uvođenje Fonda za pravednu tranziciju; naglašava da je široko društveno prihvaćanje mjera zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena ključno za njihovu učinkovitu provedbu; potiče države članice da učinkovito uključe socijalne partnere, regionalnu i lokalnu vladu i civilno društvo u izradu teritorijalnih planova za pravednu tranziciju; podsjeća da klimatske promjene i naknadne strukturne promjene već imaju znatan učinak na mnoge europske regije i njihove stanovnike; naglašava da je stvaranje zelenih i pristojnih radnih mjesta presudno kako bi se postiglo uključivo i uravnoteženo tržište rada koje će pratiti poštenu i pravednu tranziciju prema obnovljivim izvorima energije, visoko energetski učinkovitom, kružnom i ugljično neutralnom gospodarstvu a da pritom nitko ne bude zapostavljen; ustraje na povećanju iznosa koji je, u svom izmijenjenom prijedlogu, Komisija predložila u svibnju 2020. za Fond za pravednu tranziciju; poziva da fond ima dovoljno financijskih sredstava za potporu regijama u tranziciji i da osigura otvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta i da socijalna kohezija bude vodeće načelo za pružanje potpore iz fonda; naglašava da je revidirani Europski fond za prilagodbu globalizaciji ključan u pružanju potpore socijalnim planovima za radnike pogođene restrukturiranjem, te poziva Komisiju i države članice da se slože s znatno povećanim proračunom za taj instrument kao dio šire europske financijske potpore za pravednu tranziciju; poziva na održivu i ambicioznu upotrebu dostupnih sredstava kako bi se, primjenom prijelaznih mjera po potrebi, poduprle one regije koje su najugroženije i zaostaju; podsjeća na važnost prihvatljivih projekata koji su u skladu s ciljem klimatske neutralnosti za 2050. i njenim prijelaznim koracima do 2030., kao i s europskim stupom socijalnih prava;

12.  naglašava promjene koje pravedna tranzicija donosi za tržište rada i u raspodjeli novih zelenih radnih mjesta; poziva Komisiju i države članice da izrade strategije kojima će ženama osigurati pristup novim zelenim radnim mjestima i smanjiti razliku među spolovima u zapošljavanju u sektoru obnovljive energije;

13.  podsjeća da se prije pandemije bolesti COVID-19 više od 100 milijuna Europljana svakodnevno borilo sa siromaštvom i materijalnom neimaštinom te da će se situacija dodatno pogoršati uslijed krize; prepoznaje presudnu ulogu svih europskih fondova i programa na socijalnom području i još bitniju ulogu koju će budući Europski socijalni fond (ESF +) i Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) igrati u sljedećih 7 godina; naglašava da bi nastojanja za oporavak trebali potaknuti radna mjesta i rast te otpornost i pravednost naših društava te bi ih trebalo nadopuniti snažnom socijalnom dimenzijom, baveći se socijalnim i gospodarskim nejednakostima i potrebama onih koji su najteže pogođeni krizom, posebno ranjivih i ugroženih skupina, poput siromašnih, nezaposlenih, starijih, mladih, osoba s invaliditetom, samohranih roditelja, mobilnih radnika i migranata; pozdravlja obvezu Komisije da upotrijebi EGF kao odgovor na učinak krize uzrokovane bolešću COVID-19 na društvenoj i gospodarskoj razini i naglašava da će proširenje područja primjene EGF-a na digitalnu i zelenu tranziciju zahtijevati dovoljno sredstava za naredne godine; poziva države članice da u potpunosti iskoriste taj fond kako bi pomogle radnicima koji su proglašeni viškom u tim tranzicijama;

14.  zabrinut je zbog činjenice što će u kontekstu oporavka od izbijanja bolesti COVID-19 potreba za rješavanjem problema siromaštva, uključujući siromaštva djece, sljedećih godina postati neizbježna; naglašava da bi države članice trebale dodijeliti barem 5 % sredstava ESF-a + u okviru podijeljenog upravljanja za potporu aktivnostima u okviru europskog jamstva za djecu; ističe da je neophodno da se za prvu godinu njegove provedbe stvori zasebni proračun od 3 milijarde EUR, jer će EU trpjeti posljedice pandemije bolesti COVID-19, što će imati sve veći utjecaj na djecu kao najranjiviju skupinu među najugroženijima, te da se u europsko jamstvo za djecu u razdoblju 2021. - 2027. uloži ukupno najmanje 20 milijardi EUR; potiče da se to dopuni sveobuhvatnom strategijom za borbu protiv siromaštva, uključujući mjere koje osiguravaju pristojno i pristupačno stanovanje i rješavanje beskućništva; podsjeća da svaka strategija za iskorjenjivanje dječjeg siromaštva mora uzeti u obzir stvarnost samohranog roditeljstva i obitelji s velikim brojem djece, s obzirom da su kućanstva s jednim roditeljem i kućanstva s mnogo djece među ranjivim skupinama u društvu; također naglašava da bi države članice trebale dodijeliti najmanje 3 % sredstava ESF-a + pod zajedničko upravljanje kako bi riješile nedostatke hrane i materijala, kao i podržale socijalno uključivanje najugroženijih;

15.  ističe da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 već mnoge ljude ostavila bez posla, posebno mlade koji su češće zaposleni na nesigurnim radnim mjestima; u tom kontekstu pozdravlja planove Komisije da ojača europsko jamstvo za mlade i poziva Komisiju i države članice da im borba protiv nezaposlenosti mladih bude prioritet; naglašava da je neophodno da države članice nastave ulagati dovoljno sredstava ESF-a + u mjere za potporu zapošljavanju mladih i da stoga moraju rasporediti najmanje 15 % sredstava ESF-a + pod zajedničko upravljanje za ciljane aktivnosti i strukturne reforme za potporu kvalitetnom zapošljavanju mladih; podsjeća na potrebu za obvezujućim, učinkovitijim i sveobuhvatnijim jamstvom za mlade koje osigurava plaćena stažiranja, naukovanja i pripravništva za sve skupine ljudi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, u okviru jasnog okvira kriterija kvalitete koji uređuje jamstvo za mlade; osuđuje praksu neplaćenog pripravništva kada nije povezana sa stjecanjem obrazovnih kvalifikacija, kao oblik iskorištavanja mladih radnika i kršenje njihovih prava; poziva Komisiju da iznese pravni okvir za učinkovitu i provedivu zabranu takvih neplaćenih pripravništva, stažiranja i naukovanja;

Program iz Porta: ciljevi i prijedlozi

16.  vjeruje da bi Program iz Porta, kao snažan program za socijalnu Europu za održivi razvoj trebao sadržavati gospodarske, socijalne i okolišne pokazatelje dobrobiti te obuhvaćati sljedeća područja: pristojan rad, socijalna pravda i jednake mogućnosti, čvrsti sustavi socijalne pomoći i pravedna mobilnost; smatra da bi, kako bi se postigli opipljiviji rezultati, taj novi program trebao kombinirati kvantitativne i kvalitativne ciljeve te bi trebao biti utemeljen na pristupu zasnovanom na pravima;

17.  poziva Komisiju i države članice da aktivno rješavaju pitanja digitalne podjele u pristupu javnim uslugama, od kojih su mnoge digitalizirane tijekom bolesti COVID-19, osiguravajući financijsku potporu EU-a za socijalne inovacije na lokalnoj razini radi lakšeg pristupa javnim uslugama, uključujući izgradnju kapaciteta i proširivanje inovativnih inicijativa odozdo prema gore za e-uključivanje i podatkovnu pismenost, kako bi se osiguralo da svi građani imaju pristup visokokvalitetnim i dostupnim uslugama od općeg interesa koje su prilagođene korisnicima;

1.Pristojan rad te održiva i uključiva tržišta rada

18.  primjećuje da su pristojne plaće ključni element poštenih radnih uvjeta i za uspješno socijalno tržišno gospodarstvo te da bi razine plaća trebale omogućiti radnicima da zadovolje svoje potrebe i potrebe svojih obitelji; vjeruje da bi svaki radnik u EU-u trebao primati plaću koja osigurava barem pristojan životni standard; smatra da je ojačano kolektivno pregovaranje najbolji način promicanja pristojnih plaća u EU-u; poziva Komisiju da utvrdi prepreke kolektivnom pregovaranju unutar EU-a i prima na znanje prijedlog direktive o minimalnim plaćama i kolektivnom pregovaranju; naglašava da bi ta direktiva trebala doprinijeti uklanjanju siromaštva zaposlenih i promicati kolektivno pregovaranje, u skladu s nacionalnim tradicijama i uz dužno poštivanje autonomije nacionalnih socijalnih partnera i modela kolektivnog pregovaranja koji dobro funkcioniraju; ponavlja svoj poziv Komisiji da provede studiju o indeksu pristojnih plaća kako bi se procijenili životni troškovi i približni dohodak potreban za podmirivanje osnovnih potreba kućanstva za svaku državu članicu i regiju, jer bi to moglo poslužiti kao referentni alat za socijalne partnere; ustraje na tome da se zakonske minimalne plaće utvrde na razini iznad praga pristojnosti, uz puno sudjelovanje socijalnih partnera, jer to pridonosi uklanjanju siromaštva zaposlenih, jamčeći svakom radniku dohodak iznad razine siromaštva, uzimajući u obzir razlike u troškovima života u državama članicama; poziva na koordinirani pristup na razini EU-a kako bi se postigao rast realnih plaća, izbjeglo produbljivanje nezdravog tržišnog natjecanja u području troškova rada i povećala uzlazna socijalna konvergencija za sve;

19.  poziva Komisiju i države članice da se, zajedno sa socijalnim partnerima, do 2030. obvežu postići pokrivenost kolektivnim pregovaranjem od 90 % u onim nacionalnim sustavima koji kombiniraju zakonske propise i propise socijalnih partnera o zapošljavanju i radnim uvjetima; naglašava da kolektivno pregovaranje doprinosi socijalnom tržišnom gospodarstvu, kao što je predviđeno Ugovorom iz Lisabona; ponavlja da europski ugovori, koji izričito štite autonomiju socijalnih partnera, i sustavi samoregulacije koji postoje u nekim državama članicama, moraju biti zaštićeni kako bi socijalni partneri mogli samostalno regulirati, osiguravajući snažan legitimitet i napredak u pokrivenosti kolektivnim ugovorima; poziva države članice da uklone svako nacionalno zakonodavstvo koje ometa kolektivno pregovaranje, uključujući osiguravanjem pristupa sindikatima radnim mjestima u svrhu organiziranja; naglašava da reforme u državama članicama ne bi trebale negativno utjecati na kolektivno pregovaranje i da ga treba promicati na sektorskoj razini, uključujući podržavanjem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera; potiče Komisiju i države članice da u potpunosti uključe socijalne partnere u stvaranje europskih politika, uključujući u postupak europskog semestra; vjeruje da bi predloženi ciljevi pridonijeli iskorjenjivanju siromaštva zaposlenih i osiguravanju pravednih plaća za europske radnike;

20.  poziva Komisiju da revidira europsku direktivu o javnoj nabavi kako bi se uspostavio povlašteni tretman za tvrtke koje se pridržavaju kolektivnih ugovora; također poziva Komisiju da ojača socijalnu klauzulu i iz natječaja izuzme poduzeća koja su sudjelovala u kriminalnim radnjama ili uništavala sindikate ili su odbila sudjelovati u kolektivnom pregovaranju, osiguravajući da se javni novac koristi za ulaganje u ona poduzeća koja sudjeluju u pravednoj tranziciji s ciljem promicanja kolektivnih ugovora i povećanja broja sindikata; nadalje smatra da bi sva financijska potpora EU-a poduzetnicima trebala biti uvjetovana poštivanjem primjenjivih uvjeta rada i zapošljavanja i / ili obveza poslodavaca koje proizlaze iz relevantnih kolektivnih ugovora; potiče Komisiju i države članice da osiguraju da institucije javnih službi, bez obzir upravlja li se njima privatno ili javno, osiguravaju pristojne radne uvjete za svoje osoblje, posebno poštujući slobodu pregovaranja i sklapanja kolektivnih sektorskih ugovora ili ugovora na razini poduzeća i pravo na odgovarajuće plaće;

21.  primjećuje s velikom zabrinutošću visoku razinu nezaposlenosti mladih u nizu država članica i nesigurnost ugovora o radu mladih radnika, posebno u sektorima koji su ozbiljno pogođeni bolešću COVID-19; poziva na ojačavanje instrumenta jamstva za mlade s ciljem smanjenja dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih za najmanje 50 % do 2030., uključujući i kriterije za kvalitetno otvaranje novih radnih mjesta u skladu s 8. ciljem održivog razvoja Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. vjeruje da je vrijeme da jamstvo za mlade postane obvezujuće za sve države članice i uključivo, uključujući aktivne mjere pružanja pomoći mladima koji dugoročno ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih i mladim osobama iz socijalno-ekonomskog okruženja u nepovoljnom položaju, poput mladih osoba s invaliditetom i mladih Roma;

22.  naglašava da europski program za kvalitetna radna mjesta nije samo pitanje pristojnosti, već je dobar i za gospodarstvo jer poboljšava produktivnost i jača unutarnju potražnju; smatra da kvalitetan posao mora uključivati pristojnu plaću, sigurnost posla i pristup socijalnoj zaštiti, mogućnosti cjeloživotnog učenja, dobre radne uvjete na sigurnim i zdravim radnim mjestima, razumno radno vrijeme uz dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života te sindikalno zastupanje i prava na kolektivno pregovaranje; poziva Komisiju da u postupak semestra i pregled socijalnih pokazatelja uključi opći cilj podizanja kvalitete rada na europskoj razini s ciljem usmjeravanja i ocjenjivanja doprinosa politika zapošljavanja provedbi ciljeva održivog razvoja i europskog stupa socijalnih prava u svim državama članicama; poziva države članice da socijalnim preporukama i preporukama vezanima za zapošljavanje za pojedine zemlje, posebno onima koje su izdane nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19, daju jednaku važnost kao što je daju gospodarskim i proračunskim preporukama;

23.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju reviziju smjernica EU-a o zapošljavanju najkasnije godinu dana nakon njihova usvajanja 2020., kako bi se uzele u obzir kriza uzrokovana bolešću COVID-19 i njene socijalne posljedice i posljedice za zapošljavanje te kako bi se bolje odgovorilo sličnim budućim krizama; ustraje na tome da, kako bi se ojačalo demokratsko donošenje odluka, Europski parlament mora sudjelovati u definiranju integriranih smjernica za rast i radna mjesta ravnopravno s Vijećem. poziva Eurofound da doprinese mjerenju kvalitete posla u različitim ugovornim i radnim uvjetima te da pruži analize koje su relevantne za politike kako bi pomogle poboljšanju kvalitete posla i da rad postane održiv;

24.  zabrinut je zbog povećanog broja radnika u nesigurnim i nestandardnim oblicima zaposlenja, lažnih samozaposlenih i radnika s ugovorima bez radnog vremena, uključujući u držanim službama; poziva Komisiju i države članice da rade na postizanju cilja uklanjanja nesvojevoljnog rada na određeno vrijeme i nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme do 2030. i s ciljem više od 80 % otvorenih srednje ili visoko plaćenih radnih mjesta i koncentriranih u održivim sektorima; potiče Komisiju i države članice da iskorijene prakse ugovora bez radnog vremena i lažnog samozapošljavanja;

25.  poziva države članice da se obvežu na iskorjenjivanje smrtnih slučajeva povezanih s radom i smanjenje bolesti povezanih s radom do 2030.; potiče Komisiju da izradi novu strategiju sigurnosti i zdravlja na radu koja rješava pitanja fizičkog i mentalnog zdravlja radnika kako bi se postigao taj cilj; vjeruje da ta strategija mora uključivati reviziju okvirne direktive o sigurnosti i zdravlju kako bi se zaštitili radnici u izvanrednim situacijama poput pandemije, kao i ambiciozne zakonodavne prijedloge o poremećajima mišićno-koštanog sustava i poremećajima povezanim sa stresom, u suradnji sa socijalnim partnerima; poziva Komisiju da nastavi ažurirati Direktivu o karcinogenim i mutagenim tvarima i predlaže obvezujuće granične vrijednosti za izloženost na radnom mjestu za najmanje dodatnih 50 tvari do 2024. te da u direktivu uključi tvari sa štetnim učincima na reproduktivni sustav i da uvede strože granične vrijednosti štetnih tvari kao što su karcinogene i mutagene tvari; naglašava da EU mora slijediti Europski okvir za djelovanje u području mentalnog zdravlja; napominje da je jedan od ciljeva i prevencija raka, jer se smatra da se 40 % karcinoma može spriječiti; poziva Komisiju da predstavi ambiciozni plan za borbu protiv raka s ciljem smanjivanja patnje uzrokovane tom bolešću; poziva na jačanje uloge Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu radi promicanja zdravih i sigurnih radnih mjesta širom Unije i daljnjeg razvoja inicijativa za poboljšanje prevencije na radnom mjestu u svim sektorima djelatnosti;

26.  poziva Komisiju da predstavi strateški program EU-a o skrbi kao korak naprijed u podizanju kvalitete sektora zdravstvene skrbi u EU-u, uključujući radnike koji pružaju osobne usluge i usluge u kućanstvu; ponavlja da program o skrbi također treba odražavati situaciju 100 milijuna neformalnih njegovatelja u EU-u koji pružaju 80 % dugotrajne skrbi, ali ostaju uglavnom neprepoznati; poziva Komisiju, u koordinaciji s državama članicama, da razvije regulatorni okvir koji jamči kvalitetne usluge skrbi, uključujući procjenu novih mogućnosti u zdravstvenom sektoru u korist potrošača i pacijenata, uz poštivanje uloge javnih i privatnih institucija u pružanju usluga građanima i osiguravanje pristojnih radnih uvjeta za njegovatelje;

27.  priznaje da su pošten, socijalno održiv rad i stvarno sudjelovanje zaposlenika u oblikovanju radnih uvjeta važniji nego ikad ranije, na digitalnim platformama kao i u svim ostalim sektorima, te da radnici moraju imati demokratski utjecaj na upravljanje radom; naglašava da se koristi od digitalizacije moraju dijeliti uveliko i pravedno te da radnici u digitalnom sektoru moraju uživati ​​ista prava i radne uvjete kao i oni u drugim sektorima; poziva Komisiju da predloži direktivu o pristojnim radnim uvjetima i pravima u digitalnom gospodarstvu, koja bi obuhvaćala sve radnike, uključujući nestandardne radnike s nestandardnim ugovorima, radnike u poduzećima koja posluju na platformama i samozaposlene osobe; poziva Komisiju da ovom direktivom osigura da se tvrtke koje posluju na platformama u skladu s postojećim nacionalnim i europskim zakonodavstvom, da razjasni status zaposlenja radnika koji rade na platformama putem opovrgnute pretpostavke o radnom odnosu i da zaštiti njihove uvjete rada, socijalnu zaštitu i zdravlje i sigurnost, kao i njihovo pravo da se organiziraju, da ih zastupaju sindikati i da pregovaraju o kolektivnim ugovorima, uključujući samozaposlene osobe; potiče Komisiju da izradi ciljanu reviziju prava tržišnog natjecanja EU-a kako bi se omogućilo kolektivno određivanje cijena za nesigurne samozaposlene osobe kako bi se osigurala bolja ravnoteža u pregovaračkoj moći i pravednije unutarnje tržište;

28.  naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 naglasila važnost digitalnih rješenja, posebno rada na daljinu; potiče Komisiju da predstavi direktivu o minimalnim standardima i uvjetima za pošteni rad na daljinu, zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika i osiguranju pristojnih uvjeta rada, uključujući njegovu dobrovoljnu prirodu, poštivanje radnog vremena, odsustva, ravnoteže između radnog i privatnog života i ostalih digitalnih prava na radu kao što su pravo na isključivanje, zaštitu privatnosti radnika, uključujući daljinskim nadzorom ili bilo kojim drugim praćenjem, i zabrana ugrađivanja mikročipa radnicima i uporaba umjetne inteligencije u postupcima zapošljavanja, uzimajući u obzir Okvirni sporazum o digitalizaciji europskih socijalnih partnera;

29.  poziva Komisiju da u cilju uspostavljanja minimalnih standarda uvede nove okvirne direktive o obavješćivanju, savjetovanju i sudjelovanju radnika za europske vrste društava, uključujući lance podizvođenja i franšize te za društva koja se koriste europskim instrumentima mobilnosti društava uključujući predviđanje promjena i restrukturiranje, posebno na razini poduzeća; također poziva na reviziju direktive europskog radničkog vijeća kako bi se, između ostalog, osigurala odgovarajuća provedba, pristup pravdi i učinkovite sankcije zbog kršenja pravila i poboljšalo funkcioniranje posebnog pregovaračkog tijela, uključujući da se transnacionalni postupak informiranja i savjetovanja pravilno provodi i dovrši prije donošenja bilo kakvih odluka; poziva Komisiju da promiče dioničko vlasništvo zaposlenika, kao alat za poticanje uključivanja radnika poboljšanjem demokracije na poslu, istodobno smanjujući nejednakost kao i rizik od gubitka posla tijekom recesije;

30.  poziva Komisiju i države članice na uspostavljanje potrebnih uvjeta i zahtjeva u cilju postizanja toga da najmanje 80 % korporacija bude obuhvaćeno održivim sporazumima o korporativnom upravljanju do 2030., uspostavljanjem strategija dogovorenih s radnicima u cilju pozitivnog utjecaja na okoliš, socijalni i gospodraski razvoj kroz prakse upravljanja i prisutnost na tržištu, poboljšanje odgovornosti direktora u pogledu integriranja održivosti u donošenje korporativnih odluka i promicanje praksi korporativnog upravljanja koje doprinose održivosti poduzeća, između ostaloga, u pogledu na korporativno izvješćivanje, naknade odbora, razlika u maksimalnom omjeru plaća, sastav odbora i sudjelovanje dionika;

31.  poziva na direktivu o obvezujućim ljudskim pravima, dužnoj pažnji i odgovornom poslovnom ponašanju, uključujući prava radnika kao što su pravo na udruživanje, pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na zdravlje i sigurnost, socijalnu zaštitu i dobre uvjete rada, uspostavljanjem obvezne dužne pažnje koja pokriva aktivnosti tvrtki i njihove poslovne odnose, uključujući opskrbne i podugovaračke lance; naglašava da bi ta direktiva trebala osigurati potpuno sudjelovanje sindikata i predstavnika radnika u cjelokupnom postupku dužne pažnje te bi trebala jamčiti pravo na postizanje kolektivnog ugovora na relevantnim razinama o politikama dužne pažnje; naglašava da i nacionalne inspekcije rada i Europsko nadzorno tijelo za rad moraju biti sposobni provoditi zajedničke inspekcije u cijelom lancu, otvoreni za podnošenje žalbi i biti u mogućnosti pružiti podršku za usklađenost u odnosu na sve tvrtke iz EU-a i tvrtke koje žele pristupiti unutarnjem tržištu; poziva Komisiju da ustraje na ratifikaciji konvencija MOR-a 81.(inspekcija rada) i 129. (inspekcija rada u poljoprivrednom sektoru) od strane svih trgovinskih partnera EU-a;

32.  potiče Komisiju da uzme u obzir posebnosti poduzeća socijalne ekonomije koja tijekom pandemije dokazuju važnost za društvo i da procijeni razvoj posebnih programa i financijskih instrumenata; poziva Komisiju da ažurira svoj okvir za osnivanje i razvoj zadruga i poduzeća socijalne ekonomije, koji po svojoj prirodi stavljaju jači naglasak na poštene radne uvjete i osnaživanje radnika;

33.  naglašava da je učinkovita provedba ključna za zaštitu radnika i provedbu socijalnih prava; žali zbog toga što većina država članica zaostaje u svojoj predanosti Konvenciji MOR-a o inspekciji rada s obzirom na broj inspektora rada; ustraje na tome da države članice povećaju svoj provedbeni kapacitet tako da najkasnije do 2030. postignu omjer od barem jednog inspektora rada na 10 000 zaposlenih;

2.Socijalna pravda i jednake mogućnosti

34.  naglašava da iskorjenjivanje dječjeg siromaštva i osiguravanje dobrobiti i jednakih mogućnosti za djecu moraju biti među najvećim prioritetima u Europi; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju donošenje i provedbu europskog jamstva za djecu tako da do 2030. svako dijete u EU-u ima puni pristup kvalitetnoj i besplatnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i skrbi o djeci, da živi u pristojnom smještaju i hrani se na odgovarajući način; napominje da se ta politika mora integrirati s drugim mjerama usmjerenim na siromaštvo i obiteljsku politiku kako bi doveli do zaokruženih ciklusa politika koje djeci i njihovim obiteljima mogu pružiti mogućnosti za socijalno uključivanje, uključujući nacionalne i lokalne strategije za borbu protiv dječjeg siromaštva, uzimajući u obzir specifične izazove s kojima se suočavaju različite skupine potrebite djece na lokalnoj razini;

35.  osuđuje što su određene vlade pandemiju iskoristile kao izliku da unazade određena temeljna prava radnika i žena; podsjeća na neotuđivo pravo na pristup zdravstvenoj skrbi te pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu; stoga ističe da prava na reproduktivnu zdravstvenu skrb, kontracepciju i pobačaj moraju biti zajamčena, među ostalim, produženjem zakonskog roka za pobačaj;

36.  pozdravlja zaključke Vijeća o jačanju zaštite minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; poziva Komisiju da dalje radi na tim zaključcima, predlažući okvir za sustave minimalnog dohotka, u svrhu zaštite prava na pristojan život i iskorjenjivanja siromaštva te rješavanja pitanja primjerenosti i pokrivenosti, uključujući klauzulu o neregresiji; naglašava da bi svaka osoba u Europi trebala biti obuhvaćena sustavom minimalnog dohotka te da bi mirovine trebale osigurati dohodak iznad granice siromaštva;

37.  poziva države članice i Komisiju da se obvežu na iskorjenjivanje razlika u plaćama između spolova, koja trenutno iznosi 16 %, a time i razlika među mirovinama, s ciljem postizanja 0 % do 2030. zagovarajući načelo jednake plaće za jednak rad žena i muškaraca; poziva Komisiju da hitno predstavi pravni okvir o transparentnosti plaća, kako je prvobitno obećano tijekom prvih 100 dana, uključujući izvješćivanje o transparentnosti plaća i informacije o visini plaća; ponavlja da razlika u mirovinama među spolovima također proizlazi iz neadekvatnih mirovinskih sustava koji ne uzimaju u obzir na odgovarajući način razdoblja rodiljnog ili roditeljskog dopusta; poziva Komisiju i države članice da poduzmu dugoročne mjere za smanjenje visoke stope nezaposlenosti među ženama i osiguraju sudjelovanje žena na tržištu rada, osiguraju ravnopravno sudjelovanje i mogućnosti muškaraca i žena na tržištu rada i uvedu inicijative za promicanje pristupa žena financiranju, ženskog poduzetništva i financijske neovisnosti žena;

38.  poziva Komisiju da uvede konkretne mjere koje se primjenjuju i na javni i na privatni sektor, uzimajući u obzir specifičnosti malih i srednjih poduzeća, kao što su jasna definicija kriterija za procjenu vrijednosti rada, rodno neutralne ocjene radnih mjesta i klasifikacijski sustavi, revizije i izvješća o plaćama spolova koji jamče jednaku plaću, pravo radnika da zatraže potpune informacije o plaći i pravo na naknadu štete i jasni ciljevi poduzeća za postizanje ravnopravnosti; nadalje poziva na bolji pristup pravosuđu i uvođenje strožih postupovnih prava za borbu protiv diskriminacije u plaćama; poziva Komisiju da promiče ulogu socijalnih partnera i kolektivnog pregovaranja na svim razinama (nacionalnoj, sektorskoj, lokalnoj razini i razini poduzeća) u predstojećem zakonodavstvu o transparentnosti plaća; poziva Komisiju da uključi snažne mjere za osiguranje provođenja propisa za one koji ih ne izvršavaju, kao što su kazne i sankcije za poslodavce koji krše pravo na ravnopravnost;

39.  poziva države članice da deblokiraju Direktivu o ženama u upravnim odborima i da u Vijeću usvoje ambiciozni stav kako bi se ispravila znatna neravnoteža između žena i muškaraca u donošenju odluka na najvišoj razini; poziva Komisiju i države članice da se obvežu na iskorjenjivanje efekta staklenog stropa u upravama uvrštenih društava uvođenjem cilja zastupljenosti žena s najmanje 40 % na višim rukovodećim položajima;

40.  poziva Komisiju da iznese Europsku strategiju za osobe s invaliditetom nakon 2020. koja obuhvaća sve odredbe Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i koja sadrži ambiciozne, jasne i mjerljive ciljeve, planirane aktivnosti s jasnim rokovima i namjenskim sredstvima, kao i potporu odgovarajućim i dovoljnim financijskim sredstvima mehanizma praćenja s jasnim mjerilima i pokazateljima koji također ističu potrebu za postizanjem potpune dostupnosti roba i usluga, uključujući izgrađeno okruženje, uključivo obrazovanje i tržište rada te korištenje umjetne inteligencije, kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo potpuno sudjelovanje u društvu, kao i predanost finalizaciji postupka deinstitucionalizacije ustanova za dugotrajnu skrb; poziva države članice da koriste sredstva dostupna iz Kohezijskog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj, a posebno Europskog socijalnog fonda, kako bi se poboljšala dostupnost javnih prostora osobama s posebnim potrebama, uključujući osobe s invaliditetom, osobe s djecom i starije osobe, koji se još uvijek susreću s problemom socijalne isključenosti;

41.  potiče na uključivanje rodne perspektive u predstojeću strategiju za invaliditet i jednakost do 2021., posebnu pažnju pridajući poboljšanju pristupa tržištu rada ciljanim mjerama i djelovanjima;

42.  podržava promicanje uključivog i pristupačnog obrazovanja, uključujući širokopojasni pristup internetu, te strukovno i digitalno obrazovanje, uključujući ranjive skupine i osobe s invaliditetom, kako bi se posebno niskokvalificiranim i starijim radnicima omogućila prekvalifikacija i učenje novih vještina; podržava stvaranje mogućnosti naukovanja na razini cijelog EU-a; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore koje ulažu u daljnje uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada uklanjanjem prepreka koristeći mogućnosti koje pruža digitalni rad za njihovo uključivanje i pružanjem poticaja za njihovo zapošljavanje; podsjeća da, prema Eurofoundu, samo svaki treći radnik s ograničenim kroničnim i rijetkim bolestima ima odgovarajuće prilagođena radna mjesta; poziva Komisiju i države članice da nastave raditi na poticanju zapošljavanja, zadržavanja na poslu i reintegracije na tržište rada osoba s invaliditetom i kroničnim bolestima u Europi;

43.  pozdravlja novi program EU-a za vještine; ističe važnost pristupa osposobljavanju i prekvalifikaciji radnika u industrijama i sektorima koji trebaju proći bitne promjene s ciljem zelene i digitalne tranzicije; naglašava da kvalifikacije i vještine potvrđene certifikatom pružaju dodanu vrijednost radnicima i poboljšavaju njihov položaj na tržištu rada te da se mogu prenijeti u prijelazima na tržištu rada; poziva na to da se javna politika o vještinama usmjeri na izdavanje certifikata i vrednovanje kvalifikacija i kompetencija; naglašava da bi trebalo uspostaviti sustave naknada koji se temelje na vještinama u poduzećima koja u dogovoru s predstavnicima radnika imaju pristup javnim sredstvima za usavršavanje radnika jer bi se tim sustavom osigurao povrat tog javnog ulaganja; naglašava da europska strategija vještina za održivu konkurentnost, socijalnu jednakost i otpornost mora jamčiti pravo na cjeloživotno učenje za sve i na svim područjima;

3.Čvrsti sustavi socijalne pomoći

44.  napominje da se trenutačno ulaganje u socijalnu infrastrukturu u EU-u procjenjuje na približno 170 milijardi EUR godišnje i da Komisija procjenjuje potrebno ulaganje na 192 milijarde EUR, a zdravstvo i dugotrajna skrb čine 62 % tog ulaganja (pristupačno stanovanje, 57 milijardi EUR; zdravstvo, 70 milijardi EUR; dugotrajna skrb, 50 milijardi EUR; obrazovanje i cjeloživotno učenje, 15 milijardi EUR); poziva Komisiju i države članice da provedbi načela europskog stupa socijalnih prava posvete udio Instrumenta za oporavak i otpornost koji je jednak ulaganjima u okolišne i digitalne prioritete; ustraje na tome da se ravnopravnost spolova uzima u obzir pri raspodjeli sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost;

45.  poziva Komisiju da prati Europsku strategiju za rodnu ravnopravnost (2020.-2025.) i poziva države članice da na temelju nje donesu nacionalne strategije za rodnu ravnopravnost kao važan dio socioekonomskih mjera koje će se poduzeti nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19;

46.  nadalje, naglašava potrebu da Komisija i države članice prikupe bolje i usklađenije podatke o broju beskućnika u Europi jer je to temelj svake učinkovite javne politike;

47.  naglašava da su EU i njegove države članice dužne osigurati univerzalni pristup pristojnom, sigurnom i pristupačnom stanovanju, u skladu s Programom UN-a za održivi razvoj do 2030., posebno ciljem 11., i u skladu s temeljnim pravima poput onih definiranih u člancima 16., 30. i 31. Europske socijalne povelje i Europskog stupa socijalnih prava; u tom pogledu poziva sve države članice da ratificiraju revidiranu Europsku socijalnu povelju; ističe da je ulaganje u socijalno, pristojno i pristupačno stanovanje presudno kako bi se svima zajamčila i poboljšala kvaliteta života; poziva Komisiju i države članice da ulože najveće moguće napore u pogledu ulaganja u pristupačno stanovanje za pokrivanje stambenih potreba skupina s niskim i srednjim primanjima (donja tri kvintila), osiguravajući da je najmanje 30 % svih novosagrađenih kuća pristupačno objema skupinama, te da iskorijene energetsko siromaštvo do 2030. podržavanjem ulaganja u energetsku učinkovitost kućanstava s niskim prihodima; poziva države članice da u svojim planovima oporavka i otpornosti daju prioritet obnovi; potiče Komisiju da izradi ambiciozan akcijski plan za postupno iskorjenjivanje beskućništva do 2030., uključujući pristup na razini cijele Europe „Housing First” („Prvo stanovanje“); poziva Komisiju da predloži okvir EU-a za nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva; poziva Komisiju i države članice da osiguraju minimalne standarde za kvalitetan smještaj za prekogranične i sezonske radnike, koji bi trebali biti razdvojeni od njihove naknade, kao i da osiguraju pristojne objekte, privatnost stanara i pisane ugovore o najmu koje provode inspekcije rada te uspostavljanje standardu u tom pogledu;

48.  ustraje na tome da svi radnici budu uključeni u sustav socijalnog osiguranja te da imaju pravo na naknadu za nezaposlenost, plaćeno bolovanje, rodiljni, očinski i roditeljski dopust, osiguranje od nezgoda i zaštitu od nepravednog otkaza;

49.  zabrinut je zbog neravnoteže u kvaliteti zdravstvene skrbi i pristupa diljem EU-a koju je razotkrila kriza uzrokovana bolešću COVID-19; podsjeća da siromašnije osobe u prosjeku žive 6 godina manje od bogatijih i da se osobe s invaliditetom često suočavaju s poteškoćama u pristupu zdravstvenoj skrbi; ističe potrebu za rješavanjem socijalnih, gospodarskih i ekoloških odrednica zdravlja kako bi se riješile te zdravstvene nejednakosti; poziva Komisiju da razvije zajedničke pokazatelje i metodologije za praćenje zdravlja, kao i uspješnosti i pristupačnosti zdravstvenih sustava, s ciljem smanjenja nejednakosti, prepoznavanja i davanja prioriteta područjima kojima je potrebno poboljšanje i postizanju povećanja financiranja; poziva Komisiju da analizira kako različiti nacionalni sustavi socijalne skrbi pokrivaju potrebe socijalne skrbi tijekom trenutne krize, kako bi se utvrdile snage i slabosti u vezi s pristupom i pružanjem usluga i socijalne zaštite, te da osigura mehanizam za nadzor i evaluaciju sustava socijalne skrbi u Europi, kako bi se provjerila njihova razina otpornosti na šokove različitog stupnja ozbiljnosti i proučilo na koji način mogu postati otporniji i čvršći kako bi se mogli oduprijeti budućim krizama;

50.  naglašava da se svima mora omogućiti univerzalan pristup javnim sustavima primjerenih mirovina i starosnih mirovina utemeljenima na solidarnosti; priznaje izazove s kojima se suočavaju države članice u jačanju održivosti mirovinskih sustava, ali naglašava važnost zaštite solidarnosti u mirovinskim sustavima jačanjem prihodovne strane; ističe važnost javnih i strukovnih mirovinskih sustava kojima se osiguravaju primjerena mirovinska primanja iznad praga siromaštva i kojima se umirovljenicima omogućava da zadrže svoj životni standard; smatra da je najbolji način da se zajamče održive, sigurne i primjerene mirovine za muškarce i žene povećanje ukupne stope zaposlenosti i pružanje većeg broja kvalitetnih radnih mjesta za sve dobne skupine, poboljšanje uvjeta rada i zapošljavanja te izdvajanje potrebnih javnih sredstava; smatra da bi reforme mirovinskih sustava trebale biti usmjerene među ostalim na stvarnu dob odlaska u mirovinu i da bi trebale odražavati kretanja na tržištu rada, stopu nataliteta, stanje u pogledu zdravstva i bogatstva, radne uvjete i stopu ekonomske ovisnosti; smatra da se u okviru tih reformi također treba uzeti u obzir situacija u kojoj se nalaze milijuni radnika u Europi, posebno žene, mladi i samozaposlene osobe, na koje negativno utječu nesigurni i prekarni oblici zaposlenja, razdoblja nedobrovoljne nezaposlenosti i skraćeno radno vrijeme; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir posebnu situaciju starijih radnika na tržištu rada i da pojačaju nastojanja za aktivno i zdravo starenje suzbijajući diskriminaciju starijih osoba u zapošljavanju i razvijajući programe uključivanja na tržište rada za građane u dobi starijoj od 55 godina, s cjeloživotnim učenjem kao ključnim prioritetom;

51.  zabrinut je zbog načina na koji je pandemija bolesti COVID-19 dodatno produbila ranjivost, izolaciju i rizik od siromaštva i socijalne isključenosti starijeg stanovništva; naglašava da je pandemija dokazala potrebu za modelom EU-a koji promiče i štiti dostojanstvo i temeljna prava starijih osoba; poziva Komisiju da predstavi plan za osiguranje mentalnog zdravlja, dostojanstva i dobrobiti ljudi, uključujući starije osobe, podržavanjem odgovarajuće kvalitetne zdravstvene skrbi i usluga skrbi, ulaganjem u usluge u zajednici, prevenciju i promicanje zdravlja, socijalnu zaštitu i pristojno pristupačno stanovanje i infrastrukturu, kao i potporom projektima socijalne ekonomije, uključujući zajedničko stanovanje i zadružno stanovanje, zdravstvene i wellness programe, dnevnu njegu i dugotrajnu skrb za odrasle, te zaštitom uloge i uvjeta rada njegovatelja, također jačajući međugeneracijsku solidarnost; poziva države članice da omoguće jednak pristup dostupnoj, preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi dobre kvalitete koja je utvrđena u Europskom stupu socijalnih prava, uključujući medicinske usluge i usluge njege koje ne diskriminiraju na temelju dobi;

52.  pozdravlja nedavno izvješće Komisije o utjecaju demografskih promjena na različite skupine u društvu i na područja i regije nesrazmjerno pogođene u Europi; poziva Komisiju i države članice da više sredstava raspoloživih u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj posvete poboljšanju prometne i telekomunikacijske infrastrukture u područjima s velikim brojem starijih stanovnika te prvenstveno u ruralnim područjima i područjima koja su izložena smanjenju broja stanovnika;

4.Pravedna mobilnost

53.  poziva Komisiju da revidira Direktivu o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje u cilju uspostavljanja pravnog okvira za osiguravanje dostojnih uvjeta rada i jednakog postupanja za sezonske radnike u EU-u i mobilne radnike koji rade na ugovore na određeno vrijeme preko poduzeća za privremeno zapošljavanje ili bilo kojeg drugog oblika posrednika na tržištu rada, uključujući agencije za zapošljavanje; poziva države članice da ojačaju provedbu i suzbiju prakse zlonamjernih poduzeća za privremeno zapošljavanje; naglašava da bi taj pravni okvir mogao uključivati: zabranu poslovanja za posrednike na tržištu rada koji nisu usklađeni s Direktivom o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje na jedinstvenom tržištu, zajamčenu minimalnu plaću kolektivnim ugovorom ili zakonom, zajamčeni minimalan broj sati tjedno/mjesečno koje poslodavac ne može odbiti od minimalne plaće ili plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, nemogućnost odbitaka od plaća u slučaju ugovora na pola radnog vremena, zajamčeno jednako postupanje prema svim osobama koje su u određenoj državi članici zaštićene kao radnici koji rade u istom poduzeću/sektoru, uvjet da su sva poduzeća za privremeno zapošljavanje koja djeluju na unutarnjem tržištu uvrštena u europski registar i certificirana za obavljanje djelatnosti na jedinstvenom tržištu, sankcije za poduzeća koja se koriste nepoštenim postupanjem u zapošljavanju i trgovinom ljudima radi izrabljivanja radne snage te pristup informacijama o ugovorima o radu i radnim pravima na jeziku koji radnik može razumjeti; poziva Komisiju i države članice da prekinu izravna plaćanja u okviru zajedničke poljoprivredne politike korisnicima koji se ne pridržavaju nacionalnog i europskog radnog prava, konvencija MOR-a i primjenjivih kolektivnih ugovora;

54.  ističe da je sloboda kretanja radnika u EU-u temeljna sloboda i sastavni dio uspjeha unutarnjeg tržišta; naglašava da bi slobodno kretanje usluga trebalo biti u skladu s pravima radnika i socijalnim pravima; smatra da slobodno kretanje usluga ide ruku pod ruku sa slobodnom i pravednom mobilnošću radnika koji pružaju te usluge te da poštovanje pravila o radnim uvjetima i zaštita zdravlja i sigurnosti mobilnih radnika koriste unutarnjem tržištu; napominje da postoje sive zone i pravne rupe jer neki radnici koriste tu slobodu u nesigurnim uvjetima i često putem lažnih poduzeća za zapošljavanje i posrednika na tržištu rada; poziva Komisiju i države članice da zajamče pristojne radne uvjete i jednak tretman za sve mobilne radnike u EU-u;

55.  poziva na pristup EU-a za zaustavljanje konurentnosti troškova rada i povećanje uzlazne socijalne konvergencije za sve; poziva Komisiju i države članice da osiguraju poštene i pristojne radne uvjete za mobilne, prekogranične i sezonske radnike u EU-u te da imaju jednak pristup zapošljavanju i mogućnostima u drugim državama članicama kao i jednaku razinu socijalne zaštite kako je predviđeno u članku 45.2 UFEU-a; poziva da se također uzmu u obzir prakse u vezi s upućenim radnicima; potiče države članice da osiguraju odgovarajuću koordinaciju socijalne sigurnosti, uključujući reviziju Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(18) i jačanju prenosivosti prava; poziva na daljnje promicanje digitalizacije sustava socijalne sigurnosti; poziva države članice i Komisiju da osiguraju zaštitu svih pogođenih radnika u slučajevima prijenosa poduzeća i da procijene potrebu za revizijom Direktive o prijenosu poduzeća;

56.  naglašava da su prakse osnivanja podružnica ili stvaranja lanaca podizvođenja u cilju smanjenja socijalnog osiguranja, izbjegavanja obveza i doprinosa poslodavaca bez stvaranja učinkovite obuhvaćenosti socijalnim osiguranjem u praksi štetne i za zaštitu radnika i za održivost sustava socijalne pomoći te da taj problem moraju riješiti Komisija i države članice; poziva Komisiju i države članice da, radi pravednosti na unutarnjem tržištu, poduzmu zakonodavne mjere za ukidanje nasilnih podugovaranja, kao i da osiguraju opću solidarnu odgovornost u cijelom lancu podugovaranja kako bi se zaštitila prava radnika i njihova potraživanja u vezi s pitanjima kao što su zaostale plaće, neplaćanje socijalnih doprinosa, bankrot, nestanci i fiktivni podugovaratelji koji ne plaćaju prema dogovoru;

57.  poziva Komisiju da učinkovito provodi socijalnu klauzulu postojeće Direktive EU-a o javnoj nabavi i ispita potrebu revizije te direktive kako bi se ojačale socijalne klauzule u javnim ugovorima, zahtijevajući od gospodarskih subjekata i podugovaratelja da u potpunosti poštuju pravo radnika na kolektivno pregovaranje, te da postavi uvjete za punu provedbu primjenjivih sektorskih kolektivnih ugovora i u njima opisanih radnih uvjeta, istodobno poštujući nacionalne tradicije i modele na tržištu rada; poziva na tu reviziju kako bi se sve socijalne usluge i usluge socijalne skrbi izuzele od obveza nabave i uspostavio europski mehanizam za izuzeće koji bi isključio primarne ugovaratelje i podugovaratelje koji se opetovano upuštaju u nelojalnu konkurenciju i porezne prijevare; poziva države članice da osiguraju pridržavanje, provjeru i provedbu direktiva;

58.  zabrinut je zbog velikog broja propuštenih poreznih prihoda zbog izbjegavanja poreza velikih razmjera; poziva Vijeće da ubrza pregovore o zakonodavstvu o javnom izvješćivanju po državama i zajedničkoj konsolidiranoj osnovi poreza na dobit te da preispita kriterije za Skupinu za kodeks o postupanju za oporezivanje poslovanja i EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija;

59.  pozdravlja uspostavu Europskog nadzornog tijela za rad (ELA); poziva na to da ELA što prije počne u potpunosti funkcionirati; poziva ELA-u na kontinuiranu razmjenu informacija o najboljim praksama s odgovarajućim nadzornim tijelima za rada država članica i provođenje probnih inspekcija; naglašava da bi ELA-i trebalo omogućiti provedbu kontrole i nametanje sankcija poduzećima koja krše propise i njihovog kažnjavanja kako bi bilo učinkovito u borbi protiv nezakonitih praksi te iskorištavanja i zlostavljanja radnika; naglašava da je za to potreban i prošireni mandat tijela koji pokriva zakonodavne akte EU-a kao što su, na primjer, direktive 2008/104/EZ(19), 2014/36/EU(20) i 2009/52/EZ(21) Europskog parlamenta i Vijeća, kao i mjerodavno zakonodavstvo o sigurnosti i zdravlju na radu; vjeruje da bi od ELA-e i nacionalnih inspektorata trebalo zatražiti zajedničku ili usklađenu inspekciju kada im nacionalni socijalni partner skrene pažnju na slučajeve zlostavljanja; stoga potiče Komisiju da te aspekte uključi u ocjenu mandata ELA-e predviđenog za 2024. i da u rad i ocjene ELA-e uključi dionike s temeljitim poznavanjem različitih modela tržišta rada; nadalje smatra da bi uprava ELA trebala slijediti istu tripartitnu strukturu kao i ostale agencije i tako omogućiti povećanu zastupljenost, uključujući prava glasa, socijalnih partnera u upravnom odboru;

60.  poziva Komisiju da, nakon pravilne procjene učinka, iznese prijedlog za digitalni broj socijalnog osiguranja EU-a, kako je najavila 2018., kako bi se potaknula i zaštitila mobilnost radnika, koji također ima potencijal uspostavljanja kontrolnog mehanizma i za pojedince i nadležna tijela kako bi osigurali da su radnici osigurani i da se socijalno osiguranje plaća u skladu s obvezama, kao što je osobna radna karta, te da se pravila EU-a o mobilnosti radne snage i koordinaciji socijalne sigurnosti provode na pošten i učinkovit način; nadalje vjeruje da radnici i njihovi predstavnici i inspekcije moraju imati ažurni pristup informacijama o svojim poslodavcima i pravima na plaću te radnim i socijalnim pravima, u skladu sa sektorskim kolektivnim ugovorom ili nacionalnim zakonodavstvom, gdje je to primjenjivo i u skladu s kriterijima za zaštitu podataka;

61.  poziva Komisiju da prouči mogućnosti omogućavanja radnicima iz trećih zemalja da dobiju radne dozvole u EU-u, pod uvjetom da sve zaštitne mjere u nacionalnom i radnom pravu EU-a učinkovito osiguravaju zaštitu i pristojne uvjete rada i za državljane trećih zemalja i da to neće rezultirati poremećajima na tržištu rada; traži od Komisije da provede opsežnu istragu trendova koji odlikuju upućene državljane trećih zemalja s obzirom na njihove radne uvjete, te naglašava potrebu za mogućim političkim mjerama na razini EU-a ili na nacionalnoj razini temeljene na ishodu istrage; izražava duboku zabrinutost zbog trenutnog povećanja udjela državljana trećih zemalja u sektorima s reputacijom nesigurnih uvjeta rada i slučajeva zlostavljanja; naglašava da su državljani trećih zemalja često izloženiji eksploataciji i da im je zato potrebna zaštita; naglašava da to uključuje nasilne prakse poput lažnog objavljivanja oglasa, lažnog samozapošljavanja, lažnih poduzeća za podugovaranje i zapošljavanje, fiktivnih tvrtki i rada na crno; poziva Komisiju i države članice da osiguraju poštivanje mjerodavnih zakona i pravila o uvjetima zapošljavanja kada se radi o državljanima trećih zemalja, kako bi se uklonile zlouporabe, i poziva države članice da provedu zaštitne elemente Direktive 2009/52/EZ, osiguravajući dostupne i djelotvorne mehanizme za podnošenje pritužbi koji omogućuju učinkovito potraživanje zaostalih plaća i doprinosa za socijalno osiguranje;

o
o   o

62.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (2) SL L 180, 19.7.2000., str. 22. (3) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0176. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0194. (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0180. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0033. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0337. (9) SL L 185, 11.7.2019., str. 44. (10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0202. (11) SL C 159, 10.5.2019., str. 1. (12) SL C 97, 24.3.2020., str. 32. (13) https://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/10163468/3-16102019-CP-EN.pdf/edc3178f-ae3e-9973-f147-b839ee522578 (14) https://www.feantsa.org/public/user/Resources/resources/Rapport_Europe_2020_GB.pdf (15) Eurofound (2018.), Upward convergence in the EU: Concepts, measurements and indicators (Pozitivna konvergencija u EU-u: pojmovi, mjerenja i pokazatelji), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. Eurofound (2017.), Sixth European Working Conditions Survey – Overview report (2017 update) (Šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima – pregledno izvješće (ažurirano 2017.)), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. (16) Statistike o nezaposlenosti: Eurostat, srpanj 2020. (17) Europska gospodarska prognoza, jesen 2020., Europska komisija, https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/economy-finance/ip136_en.pdf (18) SL L 166, 30.4.2004., str. 1. (19) Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL L 327, 5.12.2008., str. 9.). (20) Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28.3.2014., str. 375.). (21) Direktiva 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 168, 30.6.2009., str. 24.).