Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2020. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkim informacijama o prijevozu tereta (05142/1/2020 – C9-0103/2020 – 2018/0140(COD))

P9_TA(2020)0177 A9-0119/2020

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05142/1/2020 – C9-0103/2020),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(2) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0279),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je nadležni odbor odobrio u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članke 67. i 40. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9‑0119/2020),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća dâ na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 265. (2) Usvojeni tekstovi od 12.3.2019., P8_TA(2019)0139.

Odluka Europskog parlamenta od 8. srpnja 2020. o predloženom imenovanju Helge Berger za članicu Revizorskog suda (C9-0129/2020 – 2020/0802(NLE))

P9_TA(2020)0178 A9-0126/2020

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0129/2020),

–  uzimajući u obzir članak 129. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A9-0126/2020),

A.  budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predložene kandidatkinje, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 25. lipnja 2020. održano saslušanje kandidatkinje Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Helgu Berger imenuje članicom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

Odluka Europskog parlamenta od 8. srpnja 2020. o prijedlogu za imenovanje izvršnog direktora Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (C9-0080/2020 – 2020/0905(NLE))

P9_TA(2020)0179 A9-0132/2020

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Odbora nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 5. ožujka 2020. (C9-0080/2020),

–  uzimajući u obzir članak 51. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima u ekonomskoj i monetarnoj uniji: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe(3),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 30. siječnja 2020. o prijedlogu za imenovanje izvršnog direktora Europskog nadzornog tijela za bankarstvo(4),

–  uzimajući u obzir članak 131. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0132/2020),

A.  budući da je prethodni izvršni direktor Europskog nadzornog tijela dao ostavku 31. siječnja 2020.;

B.  budući da je Odbor nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo slijedom otvorenog postupka odabira 5. ožujka 2020. predložio da se François-Louisa Michauda imenuje izvršnim direktorom na mandat od pet godina u skladu s člankom 51. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010;

C.  budući da je 29. lipnja 2020. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje François-Louisa Michauda, na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova Odbora;

1.  daje suglasnost da se François-Louisa Michauda imenuje izvršnim direktorom Europskog nadzornog tijela za bankarstvo;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i vladama država članica.

(1) SL L 331, 15.12.2010., str. 12. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0211. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0017. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0023.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu sredstava za posebnu dodjelu za Inicijativu za zapošljavanje mladih (COM(2020)0206 – C9-0145/2020 – 2020/0086(COD))

P9_TA(2020)0180 A9-0111/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0206),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 177. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0145/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. lipnja 2020.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 17. lipnja 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir pisma Odbora za proračune i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A9-0111/2020),

A.  budući da je zbog žurnosti opravdano provesti glasovanje prije isteka roka od osam tjedana utvrđenog u članku 6. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 8. srpnja 2020. radi donošenja Uredbe (EU) 2020/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu sredstava za posebnu dodjelu za Inicijativu za zapošljavanje mladih

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2020/1041.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2020. o prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/2454 u pogledu datumâ početka primjene zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 (COM(2020)0201 – C9-0136/2020 – 2020/0084(CNS))

P9_TA(2020)0181 A9-0123/2020

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2020)0201),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0136/2020),

–  uzimajući u obzir članak 82. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0123/2020),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 4.a (nova) (4.a)  Iako izbijanje bolesti COVID-19 uzrokuje stvarne poteškoće nacionalnim upravama, ono ne bi smjelo služiti kao izgovor za daljnje kašnjenje provedbe zajednički dogovorenih pravila. Prije izbijanja neke su države članice upozorile na to da će kasniti s provedbom novog sustava. Osim rješavanja neposrednih poteškoća povezanih s izbijanjem bolesti COVID-19, vlade ne bi smjele štedjeti napore u pogledu provedbe novog sustava. Države članice suočene s problemima koji bi mogli uzrokovati kašnjenje u potpunoj provedbi pravila trebale bi iskoristiti tehničku pomoć koju pruža Komisija u svrhu osiguravanja ispravne i cjelovite provedbe paketa o e-trgovini. Ciljevi paketa o e-trgovini u pogledu poticanja globalne konkurentnosti europskih MSP-ova, smanjenja administrativnog pritiska na trgovce u Uniji i osiguravanja da internetske platforme pridonose poštenijem sustavu za ubiranje PDV-a uz istodobno suzbijanje poreznih prijevara ključni su aspekti ravnopravnih uvjeta za sva poduzeća, koji su iznimno važni u kontekstu oporavka nakon izbijanja bolesti COVID-19. Amandman 2 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5. (5)  Uzimajući u obzir izazove s kojima se države članice suočavaju u borbi s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 i činjenicu da se nove odredbe temelje na načelu da sve države članice moraju ažurirati svoje informacijske sustave kako bi mogle primijeniti odredbe utvrđene u Uredbi (EU) 2017/2454, čime se osigurava prikupljanje i prijenos informacija i plaćanja u okviru izmijenjenih programa, potrebno je za šest mjeseci odgoditi datume početka primjene te uredbe. Šestomjesečna odgoda je primjerena jer bi kašnjenje trebalo biti što kraće kako bi se što više smanjili suvišni proračunski gubici država članica. (5)  Uzimajući u obzir nove izazove s kojima se države članice suočavaju zbog izbijanja bolesti COVID-19 i činjenicu da se nove odredbe temelje na načelu da sve države članice moraju ažurirati svoje informacijske sustave kako bi mogle primijeniti odredbe utvrđene u Uredbi (EU) 2017/2454, čime se osigurava prikupljanje i prijenos informacija i plaćanja u okviru izmijenjenih programa, možda će biti potrebno za tri mjeseca odgoditi datume početka primjene te uredbe. Odgoda nije poželjna jer će dovesti do gubitka prihoda i povećanog poreznog jaza te istodobno produljiti nepošteno tržišno natjecanje između trgovaca u Uniji i onih izvan EU-a. Međutim, odgoda od tri mjeseca mogla bi biti primjerena jer se podudara s razdobljem zabrane kretanja u većini država članica. Još dulja odgoda povećala bi rizik od prijevara povezanih s PDV-om u vrijeme kada bi javne financije trebale biti nadopunjene u svrhu suprotstavljanja pandemiji te njezinim gospodarskim i društvenim posljedicama. Dulje kašnjenje od šest mjeseci moglo bi dovesti do gubitka prihoda država članica od 2,5 milijardi EUR do 3,5 milijardi EUR. S obzirom na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 iznimno je važno izbjeći daljnji gubitak prihoda. Amandman 3 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a Uredba (EU) 2017/2454 Članak 1. – točka 7. – podtočka a – naslov – odjeljak 2. Odredbe primjenjive od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2021. Odredbe primjenjive od 1. siječnja 2015. do 31. ožujka 2021. Amandman 4 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka b – podtočka i. Uredba (EU) 2017/2454 Članak 1. – točka 7. – podtočka b – naslove – odjeljak 3. Odredbe primjenjive od 1. srpnja 2021. Odredbe primjenjive od 1. travnja 2021. Amandman 5 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 2. Uredba (EU) 2017/2454 Članak 2. – stavak 2. Primjenjuje se od 1. srpnja 2021. Primjenjuje se od 1. travnja 2021.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2020. o međunarodnim i domaćim roditeljskim otmicama djece koja su građani EU-a u Japanu (2020/2621(RSP))

P9_TA(2020)0182 B9-0205/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 9. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (UNCRC) od 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. (dalje u tekstu: Haška konvencija iz 1980.),

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavke 1., 5. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Bečku konvenciju o konzularnim odnosima iz 1963.,

–  uzimajući u obzir načela koja je istaknuo u svojoj rezoluciji od 28. travnja 2016. o zaštiti najboljeg interesa djeteta diljem EU-a na temelju predstavki upućenih Europskom parlamentu(1),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti prava djeteta iz 2017.,

–  uzimajući u obzir ulogu i aktivnosti koordinatorice Europskog parlamenta za prava djece o pitanju roditeljske otmice djece i sporova u vezi sa skrbništvom i pravom pristupa koji se odnose na djecu koja su građani EU-a u Japanu,

–  uzimajući u obzir rasprave na Odbora za predstavke tijekom njegove sjednice održane 19. i 20. veljače 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 227. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Odbor za predstavke na svojoj sjednici održanoj 19. veljače 2020. raspravljao o predstavkama br. 0594/2019, 0841/2019, 0842/2019 i 0843/2019 koje su se odnosile na roditeljske otmice djece i prava na posjećivanje parova mješovitog državljanstva u kojima je jedan partner državljanin jedne od članica EU-a, a drugi državljanin Japana;

B.  budući da je u tim predstavkama izražena zabrinutost u pogledu slabih rezultata Japana u provedbi sudskih odluka o povratku djece u skladu s postupkom utvrđenim Haškom konvencijom iz 1980. te nepostojanja načina za provedbu prava na pristup i posjećivanje, zbog čega su roditelji koji su građani EU-a spriječeni u održavanju sadržajnog odnosa sa svojom djecom koja borave u Japanu;

C.  budući da zabrinjava znatan broj neriješenih slučajeva roditeljskih otmica djece u kojima je jedan roditelj državljanin jedne od članica EU-a, a drugi državljanin Japana;

D.  budući da japanskim zakonom nije predviđena mogućnost dobivanja podijeljenog ili zajedničkog skrbništva; budući da su različiti izvori pokazali da je otmica djece ozbiljan oblik zlostavljanja djece;

E.  budući da su prava na pristup ili posjećivanje roditelja koji su odvojeni od djece u Japanu iznimno ograničena ili nepostojeća;

F.  budući da su sve države članice stranke Haške konvencije iz 1980. i Konvencije UN-a o pravima djeteta;

G.  budući da je Japan 2014. pristupio Haškoj konvenciji iz 1980. i da je od 1994. stranka Konvencije UN-a o pravima djeteta;

H.  budući da djeca koja su građani EU-a a borave u Japanu moraju imati pravo na zaštitu i skrb, što je potrebno radi njihove dobrobiti; budući da ona mogu slobodno izražavati svoje mišljenje; budući da se to mišljenje mora uzeti u obzir u pitanjima koja se na njih odnose, u skladu s njihovom dobi i zrelosti;

I.  budući da roditelji snose primarnu odgovornost za odgoj i razvoj svojega djeteta; budući da su stranke dužne uložiti maksimalne napore da osiguraju priznavanje načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta;

J.  budući da interesi djeteta moraju biti primarna briga u svim postupanjima povezanima s djecom koja su građani EU-a u Japanu;

K.  budući da svako dijete koje je građanin EU-a u Japanu mora imati pravo na održavanje redovnog osobnog odnosa i neposrednog kontakta s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s njegovim interesima;

L.  budući da su stranke dužne osigurati da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležna tijela u sudskom postupku odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno radi osiguravanja interesa djeteta; budući da takva odluka može biti potrebna u određenim slučajevima kao što su slučajevi koji uključuju zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta od strane roditelja ili slučajevi kad roditelji žive odvojeno, a mora se donijeti odluka o mjestu djetetova boravka;

M.  budući da su stranke dužne poštovati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili od oba roditelja na redovno održavanje osobnih odnosa i neposrednog kontakta s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta;

N.  budući da se sve stranke Haške konvencije iz 1980. moraju obvezati da će uvesti domaće mjere i zakonodavstvo koje je sukladno s njihovim obvezama i dužnostima iz ugovora kako bi osigurale pravodoban povratak djeteta;

O.  budući da dijete čiji roditelji borave u različitim državama mora imati pravo na redovno održavanje osobnih odnosa i neposrednog kontakta s oba roditelja, osim u posebnim okolnostima;

P.  budući da su francuski predsjednik Emmanuel Macron, talijanski premijer Giuseppe Conte i njemačka kancelarka Angela Merkel razgovarali s japanskim premijerom Shinzom Abeom u ime roditelja iz Francuske, Italije i Njemačke, dok su europski veleposlanici u Japanu japanskom ministru pravosuđa poslali zajedničko pismo o roditeljskim otmicama djece;

Q.  budući da su u kolovozu 2019. roditelji djece koju je oteo drugi roditelj podnijeli službenu pritužbu Vijeću UN-a za ljudska prava;

R.  budući da koordinatorica Parlamenta za prava djece pomaže pojedinačnim roditeljima i japanskim vlastima skreće pozornost na konkretne probleme u vezi s roditeljskim otmicama djece i sporovima o skrbništvu i pravu na pristup u kojima sudjeluju državljani članica EU-a od 2018., među ostalim japanskom ministru pravosuđa u listopadu 2018. i japanskom veleposlaniku pri EU-u u svibnju 2019.;

S.  budući da su 6. ožujka 2020. Odbor za predstavke i 5. veljače 2020. koordinatorica EP-a za prava djece uputili pismo potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepu Borrellu, u kojem traže da se međunarodne obaveze Japana u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. te Konvencijom UN-a o pravima djeteta uvrste u dnevni red sljedećeg zajedničkog sastanka koji se organizira u okviru Sporazuma o strateškom partnerstvu između EU-a i Japana;

T.  budući da je na drugom sastanku zajedničkog odbora u okviru Sporazuma o strateškom partnerstvu između EU-a i Japana održanom 31. siječnja 2020. EU pozvao Japan da unaprijedi domaći pravni okvir i njegovu učinkovitu provedbu kako bi se osiguralo poštovanje sudskih odluka i međunarodnih obaveza Japana kao što su Konvencija o pravima djeteta i Haška konvencija iz 1980.; budući da je EU ustrajao i u tome da je potrebno osigurati najbolje interese djeteta i poštovati prava na posjećivanje dodijeljena roditeljima;

U.  budući da je nakon ishoda sastanka održanog 19 i 20. veljače 2020. Odbor za predstavke uputio pismo predstavništvu Japana pri Europskoj uniji, u kojem je apelirao na japanske vlasti da poštuju nacionalno i međunarodno zakonodavstvo o pravima djece te o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece;

1.  izražava zabrinutost zbog situacije djece koja trpe zbog roditeljskih otmica djece u Japanu te zbog činjenice da se mjerodavni zakoni i sudske odluke ne provode svagdje; podsjeća da djeca koja su građani EU-a u Japanu moraju uživati zaštitu predviđenu međunarodnim sporazumima kojima se štite njihova prava;

2.  sa žaljenjem napominje da se čini da Japan, kao strateški partner EU-a, ne poštuje međunarodna pravila u slučajevima otmica djece; podsjeća da bi pravni okvir te države trebalo unaprijediti kako bi se, primjerice, odluke koje donose japanski sudovi i sudovi u drugim državama u postupcima koji se vode prema Haškoj konvenciji iz 1980. o povratku djeteta učinkovito provodili u Japanu;

3.  ističe činjenicu da načela ljudskih prava u slučaju djece ovise o nacionalnim postupanjima japanske vlade; naglašava da je potreban niz zakonodavnih i nezakonodavnih mjera kako bi se, među ostalim, zaštitilo pravo djeteta na oba roditelja; potiče japanske vlasti na učinkovitu provedbu sudskih odluka o pravima na pristup i posjećivanje koja se dodjeljuju roditeljima odvojenima od djece kako bi mogli održavati sadržajan kontakt sa svojom djecom koja borave u Japanu; naglašava da se te odluke uvijek trebaju donositi imajući na umu najbolje interese djeteta;

4.  naglašava da se u slučajevima otmica djece mora postupati brzo jer protek vremena može imati dugoročne nepovoljne posljedice na dijete i na budući odnos između djeteta i roditelja od kojeg je ono odvojeno;

5.  ističe činjenicu da roditeljska otmica djeteta može štetiti dobrobiti djeteta i može imati dugoročno štetne posljedice; naglašava da otmica djeteta može dovesti do problema s mentalnim zdravljem i za dijete i za roditelja koji je od njega odvojen;

6.  ističe da je jedan od glavnih ciljeva Haške konvencije iz 1980. zaštita djece od štetnih posljedica roditeljske otmice djece uspostavom postupaka kojima će se osigurati brzi povratak djeteta u državu koja je bila država njegova uobičajenog boravišta neposredno prije otmice;

7.  pozdravlja potporu koordinatorice Parlamenta za prava djece i njezin angažman na rješavanju te situacije i od nje traži da nastavi surađivati s Odborom za predstavke na rješavanju slučajeva na koje upućuju podnositelji predstavki;

8.  ustraje u tome da bi svi sustavi za zaštitu djece trebali obuhvaćati transnacionalne i prekogranične mehanizme kojima se u obzir uzimaju posebnosti prekograničnih sporova;

9.  predlaže da se osnuje europska platforma informativne potpore koja će biti prilagođena građanima kako bi se pružila potpora roditeljima u prekograničnim obiteljskim sporovima, u kombinaciji s Haškom konferencijom (npr. dopunjivanje portala e-Justice informacijama o roditeljskim otmicama djeteta u treće zemlje i o drugim pravima djece);

10.  preporučuje da države članice građanima stave na raspolaganje pouzdane informacije o obiteljskom pravu i pravima djece u trećim zemljama koje će obuhvaćati upozorenja o poteškoćama na koje bi mogli naići u državama kao što je Japan u slučaju razvoda ili rastave;

11.  pozdravlja predanost Komisije postavljanju tog pitanja na svim mogućim forumima, uključujući Zajednički odbor Sporazuma o strateškom partnerstvu između EU-a i Japana;

12.  poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika da to pitanje uvrsti u dnevni red sljedećeg sastanka koji će se organizirati u okviru Sporazuma o strateškom partnerstvu između EU-a i Japana; poziva japanske vlasti na primjenu vlastitih kaznenih i građanskih zakona;

13.  podsjeća da su, u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., japanske vlasti obvezne osigurati da središnja tijela ispunjavaju svoje obveze utvrđene u njezinim člancima 6. i 7., koje obuhvaćaju pomaganje roditeljima koji su odvojeni od djece da održe kontakt sa svojom djecom;

14.  podsjeća japanske vlasti da su dužne poštovati odredbe Bečke konvencije o konzularnim odnosima kako bi predstavnicima država članica omogućile obavljanje njihovih konzularnih dužnosti, posebno u slučajevima kada je u pitanju zaštita interesa djece i prava njihovih roditelja (građana država članica EU-a);

15.  ističe da je ograničavanje ili potpuno uskraćivanje prava roditelja na pristup i posjećivanje u suprotnosti s člankom 9. Konvencije UN-a o pravima djeteta;

16.  traži od Komisije i Vijeća da istaknu obveze stranaka Konvencije UN-a o pravima djeteta, a posebno kad je riječ o pravima djece na redovno održavanje osobnih odnosa i neposrednog kontakta s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta;

17.  u tom pogledu poziva japanske vlasti na poštovanje međunarodnih preporuka o uvođenju potrebnih promjena u pravni sustav te zemlje i o uvođenju mogućnosti podijeljenog ili zajedničkog skrbništva nakon razvrgnuća odnosa roditelja kako bi se njihovi domaći zakoni uskladili s međunarodnim obvezama te kako bi se osiguralo da prava na posjećivanje i pristup odražavaju njihove obveze u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta; poziva japanske vlasti da poštuju svoje obveze prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta koju su ratificirale;

18.  poziva japanske vlasti na bolju suradnju s EU-om te na omogućivanje učinkovite provedbe prava na pristup i posjećivanje koja su sudskim odlukama dodijeljena roditeljima koji su odvojeni od djeteta;

19.  poziva Komisiju da posveti posebnu pozornost preporukama o prekograničnom posredovanju koje je primila od svih relevantnih dionika na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

20.  traži snažniju međunarodnu suradnju među državama članicama i s trećim zemljama radi provedbe cjelokupnog međunarodnog zakonodavstva koje se odnosi na zaštitu djece, a posebno Haške konvencije iz 1980.;

21.  naglašava da je ključno ispravno praćenje stanja nakon presude, među ostalim i kad je riječ o kontaktu s roditeljima; poziva države članice da putem internetskih stranica svojih ministarstava vanjskih poslova i veleposlanstava u Japanu prenose informacije o riziku od otmica djece u Japanu te o ponašanju japanskih vlasti u vezi s tim problemom;

22.  poziva Vijeće da pojača suradnju između sustava uzbunjivanja o otmicama djece s prekograničnim implikacijama koji su uspostavljeni u državama članicama, da surađuje s Komisijom na uspostavi mehanizama uzbunjivanja u slučajevima nestanka djece te da izvijesti o sklapanju odgovarajućih sporazuma o suradnji koji se odnose na prekogranične slučajeve otmica na temelju smjernica Komisije za promicanje i zaštitu prava djece;

23.  poziva države članice da poduzmu zajedničke napore i uvrste to pitanje u dnevni red svih bilateralnih ili multilateralnih sastanaka s Japanom kako bi se na japanske vlasti izvršio pritisak da u cijelosti ispune svoje obveze u skladu s međunarodnim zakonodavstvom o zaštiti djece;

24.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Japana.

(1) SL C 66, 21.2.2018., str. 2.

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2020. o pravima osoba s intelektualnim poteškoćama i njihovih obitelji u vrijeme krize prouzročene bolešću COVID-19 (2020/2680(RSP))

P9_TA(2020)0183 B9-0204/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji te članke 2., 9., 10., 19., 165., 166., 168. i članak 216. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 3., 14., 20., 21., 26. i 35.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), a posebno njezin članak 4. stavak 3. te članke 11., 24., 25. i 28. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o pristupanju Europske zajednice Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom(1),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno načelo 17. o uključivanju osoba s invaliditetom, načelo 3. o jednakim mogućnostima i načelo 10. o zdravom, sigurnom i dobro prilagođenom radnom okruženju i zaštiti podataka,

–  uzimajući u obzir UN-ov Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja, koje se EU obvezao provesti,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(2),

–  uzimajući u obzir članak 227. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Odbor za predstavke zaprimio predstavku br. 0470/2020 u kojoj se izražava zabrinutost u pogledu prava osoba s intelektualnim poteškoćama i njihovih obitelji u vrijeme krize prouzročene bolešću COVID-19 i poziva EU da zajamči da su mjere poduzete tijekom te krize i u razdoblju nakon nje usklađene i s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

B.  budući da je člankom 11. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, kao prvim međunarodnim ugovorom o ljudskim pravima koji su ratificirali EU i njegovih 28 država članica, utvrđeno da države potpisnice Konvencije moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale zaštitu i sigurnost osoba s invaliditetom u rizičnim situacijama i humanitarnim kriznim stanjima;

C.  budući da bi se mjerama koje vlade poduzimaju tijekom iznimnih okolnosti kao što su velike zdravstvene krize, humanitarna krizna stanja i prirodne katastrofe uvijek trebala poštovati temeljna prava svakog pojedinca te da se njima ne smiju diskriminirati određene skupine kao što su osobe s invaliditetom;

D.  budući da je veća vjerojatnost da će bolest COVID-19 negativno utjecati na osobe s intelektualnim poteškoćama zbog prepreka pristupu informacijama i higijeni u pogledu preventive, ovisnosti o fizičkom kontaktu s osobama koje im pomažu te zbog toga što vrlo često žive u ustanovama i koriste usluge u zajednici te zbog drugih zdravstvenih stanja povezanih s nekim vrstama invaliditeta;

E.  budući da su osobe s intelektualnim poteškoćama posebno pogođene strogim mjerama ograničenja kretanja;

F.  budući da kriza prouzročena bolešću COVID-19 i mjere zabrane kretanja otkrivaju ustrajnu i kontinuiranu društvenu segregaciju i diskriminaciju osoba s intelektualnim poteškoćama;

G.  budući da je dostupnost raščlanjenih podataka u svrhu utvrđivanja učinka pandemije na osobe s intelektualnim poteškoćama ograničena;

H.  budući da postoje izvješća o tome da je u nekim državama članicama osobama s intelektualnim poteškoćama uskraćeno liječenje, da su zatvorene u ustanovama i da se suočavaju s društvenom izolacijom bez mogućnosti primanja posjeta članova obitelji ili povratka rodbini te da su uvedene diskriminirajuće smjernice u pogledu trijaže;

I.  budući da su ustanove za osobe s intelektualnim poteškoćama, kao što su centri za dnevnu skrb ili škole, privremeno zatvorene i da je došlo do hitnih situacija zbog kojih se obitelji moraju brinuti o svojoj rodbini s intelektualnim poteškoćama;

J.  budući da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 pokazala da koncept uključivog obrazovanja još uvijek nije zaživio; budući da u brojnim državama članicama učenici s intelektualnim poteškoćama nisu mogli nastaviti s učenjem tijekom zabrane kretanja; budući da obiteljima nedostaje potpora za obrazovanje učenika s intelektualnim poteškoćama, posebno u pogledu pristupačnih digitalnih i inovativnih tehnologija te aplikacija za učenje na daljinu;

K.  budući da tehnologija može imati ključnu ulogu u pružanju visokokvalitetne potpore osobama s invaliditetom, njihovim roditeljima, učiteljima i njegovateljima;

L.  budući da je zabilježen znatan nedostatak zaštitne opreme za osobe s invaliditetom, posebno za one koje žive u ustanovama, njihove njegovatelje i osoblje;

M.  budući da se člankom 4. stavkom 3. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom od država potpisnica zahtijeva da se putem svojih predstavničkih organizacija blisko savjetuju s osobama s invaliditetom, uključujući djecu s invaliditetom, i da ih aktivno uključe u sve postupke donošenja odluka koji na njih utječu;

N.  budući da bi se EU i države članice trebali savjetovati s organizacijama osoba s invaliditetom te ih aktivno uključiti u svoj odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, koji bi u protivnom mogao dovesti do donošenja mjera kojima se krše njihova temeljna prava;

O.  budući da je Europski ombudsman pokrenuo inicijativu, upućenu Europskoj komisiji, u cilju prikupljanja informacija o tome kako je kriza prouzročena bolešću COVID-19 utjecala na članove osoblja s invaliditetom i o razumnim mjerama prilagodbe koje su uspostavljene kako bi se zadovoljile njihove potrebe te kako bi se utvrdilo može li se neko od pronađenih i predviđenih rješenja upotrijebiti za promicanje lakše interakcije građana s invaliditetom s upravom EU-a;

1.  duboko je zabrinut zbog nerazmjernog učinka krize prouzročene bolešću COVID-19 na osobe s intelektualnim poteškoćama i osobe s drugim problemima u području mentalnog zdravlja te na njihove obitelji, što stvara dodatno opterećenje za članove obitelji koji se brinu o njima, od kojih su mnogi žene; naglašava da se osobe s invaliditetom ne bi trebalo dodatno izolirati kada se izlazi iz faze zabrane kretanja te da bi se u toj fazi one trebale smatrati prioritetom;

2.  podsjeća da je zabrana kretanja ozbiljan problem, ne samo za osobe s intelektualnim poteškoćama, već i za svaku osobu s mentalnom bolešću jer izolacija može samo pogoršati probleme;

3.  smatra da stroge mjere ograničenja kretanja imaju posebno negativan učinak na osobe s invaliditetom te da je potrebna veća fleksibilnost nadležnih tijela;

4.  oštro osuđuje svaku diskriminaciju osoba s intelektualnim poteškoćama prilikom liječenja; podsjeća na to da relevantne mjere koje su donijele države članice moraju biti u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom te osigurati jednak i nediskriminirajući pristup zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama; naglašava da osobe s intelektualnim poteškoćama ili mentalnim bolestima zaslužuju jednako liječenje kao i sve druge osobe s bolešću COVID-19, uključujući intenzivnu medicinsku skrb;

5.  podsjeća na to da medicinske smjernice moraju biti nediskriminirajuće i da se njima moraju poštovati međunarodno pravo i postojeće etičke smjernice o skrbi u hitnim slučajevima, zdravstvenim krizama i prirodnim katastrofama;

6.  podsjeća na to da se tijekom faze zabrane kretanja osobama s intelektualnim poteškoćama moraju zajamčiti usluge podrške, osobna pomoć, fizička dostupnost i komunikacija i to primjenom inovativnih metoda pružanja zdravstvene skrbi;

7.  zahtijeva da se u svakoj državi članici prikupljaju podaci o liječenju osoba s intelektualnim poteškoćama u bolnicama i ustanovama te o njihovu korištenju usluga u zajednici, kao i o stopama smrtnosti osoba s invaliditetom kako bi se procijenilo primaju li odgovarajuću zaštitu, zdravstvenu skrb i potporu tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19;

8.  ističe da mjere zabrane kretanja uvelike utječu na mentalno zdravlje osoba s intelektualnim poteškoćama i njihove rodbine te da bi povezane mjere trebalo prilagoditi potrebama osoba s intelektualnim poteškoćama kako bi se osigurala njihova dobrobit i samostalan život;

9.  ističe da svatko ima pravo na samostalan život te da ga se odmah, ispravno i u pristupačnom formatu informira o pandemiji i mjerama koje utječu na njega i njegovu obitelj; zahtijeva da sva komunikacija u području javnog zdravlja bude dostupna osobama s invaliditetom i da se pruža na jednostavnom jeziku, u različitim tradicionalnim i digitalnim formatima te na njihovim nacionalnim znakovnim jezicima;

10.  smatra da je stanje prouzročeno bolešću COVID-19 poziv na buđenje s obzirom na pozornost koju ta zajednica prima; drži da im se pozornost mora posvetiti putem snažnih usluga javnog zdravlja; poziva na to da se razmotri njihovo jačanje financiranjem na razini EU-a, kada je to prikladno i moguće; naglašava važnost odgovarajućih zdravstvenih politika u državama članicama;

11.  ističe važnost uklanjanja prepreka s kojima se suočavaju osobe s intelektualnim poteškoćama u pristupu zdravstvenim uslugama i higijenskim proizvodima, kao i važnost razmatranja razumnih mjera prilagodbe kako bi im se omogućio rad na daljinu;

12.  naglašava da je pandemija prouzročena bolešću COVID-19 razotkrila velike nedostatke u sustavima potpore za niz ugroženih skupina u društvu; naglašava da bi ulaganje u postupni prijelaz s institucionalne skrbi na usluge u zajednici za osobe s intelektualnim poteškoćama trebalo biti prioritet; ističe da bi se ulagačkim sredstvima trebalo podupirati pružanje usluga podrške prilagođenih potrebama s obzirom na to da su mnogi pružatelji tih usluga pretrpjeli velike gubitke tijekom i nakon pandemije te postoji rizik da će biti zatvoreni na neodređeno vrijeme;

13.  poziva Komisiju da poduzme daljnje korake za mobilizaciju ključnih ulaganja i resursa kako bi se zajamčio kontinuitet usluga skrbi i potpore, u skladu s načelima Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i europskog stupa socijalnih prava;

14.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju zajedničke protokole za moguće buduće rizične situacije ili humanitarna krizna stanja i prirodne katastrofe, na temelju iskustva stečenog tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19, uključujući osiguravanje potrebne zaštitne opreme, informativnih materijala i osposobljavanja za zdravstvene i socijalne stručnjake te regulatorna tijela, pri čemu bi uvijek trebalo voditi računa o posebnim potrebama i okolnostima osoba s invaliditetom;

15.  poziva Komisiju i države članice da se od samog početka savjetuju s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih predstavljaju te da ih uključe u donošenje mjera za odgovor na buduću krizu;

16.  poziva Komisiju i države članice da prate jesu li zdravstvene i socijalne usluge održive i mogu li se prilagoditi novim oblicima pružanja usluga; poziva na promicanje istinske socijalne uključenosti pri dodjeli sredstava EU-a za te usluge, s naglaskom na uslugama koje nude život u zajednici, a ne institucionalizaciju; ističe da je važno zajamčiti da ne postoje financijske prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi;

17.  poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatnu, ambicioznu i dugoročnu europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020., u koju će se uključiti iskustva stečena tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19;

18.  ističe da je pri razvoju resursa dostupnih učenicima s intelektualnim poteškoćama potrebno slijediti načela univerzalnog dizajna i da je pritom potrebno uzeti u obzir mogućnosti koje nude digitalne i inovativne tehnologije i aplikacije, te ponuditi aktivnosti učenja na daljinu;

19.  podsjeća Komisiju na neiskorišteni potencijal digitalnih tehnologija i aplikacija u promicanju samostalnog života osoba s invaliditetom; poziva na bolju uporabu tih tehnologija i aplikacija u mogućim budućim rizičnim situacijama ili humanitarnim kriznim stanjima i prirodnim katastrofama; naglašava važnost dostupnosti otvorenih resursa za licenciranje na internetu i usavršavanje učitelja u korištenju informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

20.  poziva države članice da osobama s intelektualnim poteškoćama pruže psihološku potporu kako bi se ublažio učinak mjera zabrane kretanja;

21.  poziva države članice da osobama s intelektualnim poteškoćama osiguraju pravni lijek te da posebnu pozornost posvete proaktivnom utvrđivanju slučajeva u kojima osobe s intelektualnim poteškoćama koje nemaju poslovnu sposobnost nemaju pristup ili nemaju dostatan pristup svojem zakonskom skrbniku kako bi ostvarile svoja prava;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.