Odluka Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. kojom se predlaže imenovanje Julije Laffranque za članicu odbora osnovanog u skladu s člankom 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2020/2238(INS))

P9_TA(2020)0310 B9-0368/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir drugi stavak članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 128. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog Odbora za pravna pitanja (B9-0368/2020),

A.  budući da Julia Laffranque ispunjava uvjete iz drugog stavka članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

1.  predlaže da se Julia Laffranque imenuje za članicu odbora;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi predsjedniku Suda Europske unije.

Odluka Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o preporuci Vijeća o imenovanju člana Izvršnog odbora Europske središnje banke (N9-0055/2020 – C9-0331/2020 – 2020/0805(NLE))

P9_TA(2020)0311 A9-0218/2020

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 9. listopada 2020. (N9-0055/2020)(1),

–  uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0331/2020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2),

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 17. rujna 2019. o preporuci Vijeća za imenovanje Predsjednika Europske središnje banke(3),

–  uzimajući u obzir svoju odluku od 17. prosinca 2019. o preporuci Vijeća za imenovanje dva člana Izvršnog odbora Europske središnje banke(4),

–  uzimajući u obzir članak 130. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0218/2020),

A.  budući da se Europsko vijeće pismom od 14. listopada 2020. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Franka Eldersona na funkciju člana izvršnog odbora Europske središnje banke na mandat od osam godina, počevši od 15. prosinca 2020.;

B.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije predložene kandidatkinje, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti Europske središnje banke, u skladu s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, odbor zaprimio životopis kandidata kao i njegove odgovore na pismeni upitnik koji mu je upućen;

C.  budući da je u tom odboru 9. studenoga 2020. održano saslušanje kandidata na kojem je dao uvodnu izjavu te odgovarao na pitanja članova odbora;

D.  budući da se Upravno vijeće Europske središnje banke sastoji od članova Izvršnog odbora Europske središnje banke i 19 guvernera nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro; budući da su trenutačno svi oni muškarci;

E.  budući da je Parlament u više navrata izrazio nezadovoljstvo u pogledu postupka imenovanja članova Izvršnog odbora Europske središnje banke te je pozvao na unaprjeđenje tog postupaka; budući da je Parlament zatražio da se pravodobno dostavi rodno uravnotežen uži popis s najmanje dva imena;

F.  budući da je Parlament 17. rujna 2019. dao pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća o imenovanju Christine Lagarde prvom predsjednicom Europske središnje banke;

G.  budući da je Parlament 17. prosinca 2019. dao pozitivna mišljenja o preporukama Vijeća o imenovanju Fabia Panetta i Isabele Schnabel članovima Izvršnog odbora Europske središnje banke;

H.  budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u Upravnom vijeću Europske središnje banke; budući da Parlament žali zbog toga što države članice nisu ozbiljno shvatile taj zahtjev te budući da poziva nacionalne institucije i institucije EU-a da aktivno rade na postizanju rodne ravnoteže u narednim imenovanjima;

I.  budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere za postizanje rodne ravnoteže;

1.  daje pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća da se Frank Elderson imenuje članom Izvršnog odbora Europske središnje banke;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i vladama država članica.

(1) SL C 338, 12.10.2020., str. 2. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0211. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0008. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0093 i usvojeni tekstovi P9_TA(2019)0094.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem u području javnog zdravlja (COM(2020)0960 – C9-0318/2020 – 2020/0299(BUD))

P9_TA(2020)0312 A9-0221/2020

Europski parlament

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0960 – C9-0318/2020),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 10.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3), a posebno njegovu točku 11.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0221/2020),

1.  pozdravlja Odluku kao znak solidarnosti Unije s građanima i regijama Unije pogođenima prirodnim katastrofama i izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja prouzročenim pandemijom bolesti COVID-19 početkom 2020.;

2.  ističe hitnu potrebu za pružanjem financijske pomoći iz Fonda solidarnosti Europske unije za pogođene regije;

3.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

4.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2021/75.)

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3. (2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o stajalištu Vijeća o Nacrtu izmjene proračuna br. 9/2020 Europske unije za financijsku godinu 2020. priloženom Prijedlogu o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja (12522/2020 – C9-0341/2020 – 2020/0297(BUD))

P9_TA(2020)0313 A9-0223/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(1), a posebno njezin članak 44.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2020., konačno donesen 27. studenoga 2019.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 9/2020 koji je Komisija usvojila 9. listopada 2020. (COM(2020)0961),

–  uzimajući u obzir stajalište o Nacrtu izmjene proračuna br. 9/2020 koje je Vijeće usvojilo 30. listopada 2020. i proslijedilo Parlamentu 3. studenoga 2020. (12522/2020 – C9‑0341/2020),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja (COM(2020)0960),

–  uzimajući u obzir članke 94. i 96. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0223/2020),

A.  budući da je Nacrtom izmjene proračuna br. 9/2020 obuhvaćena predložena mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj nakon prirodnih katastrofa koje su se dogodile u tim državama članicama tijekom 2020., kao i isplate predujmova sedam država članica odnosno Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu, Španjolskoj kao odgovora na izvanredno stanje velikih razmjera u području javnog zdravlja uzrokovano izbijanjem bolesti COVID-19 početkom 2020.;

B.  budući da Komisija stoga predlaže izmjenu proračuna za 2020. i povećanje proračunske linije 13 06 01 „Pomoć državama članicama u slučaju prirodnih katastrofa velikih razmjera s teškim posljedicama na životne uvjete, prirodni okoliš ili gospodarstvo” za iznos od 823 548 633 EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i odobrenim sredstvima za plaćanje;

C.  budući da je Hrvatska zatražila isplatu predujma kako je utvrđeno člankom 4.a Uredbe (EZ) br. 2012/2002(6), a Komisija je 10. kolovoza 2020. dodijelila predujam u iznosu od 88 951 877 EUR na predviđeni financijski doprinos Unije; budući da su odobrena sredstva za predujmove koja su prvotno bila dostupna u proračunu za 2020. već u potpunosti iskorištena, Komisija predlaže mobilizaciju potrebnih dodatnih sredstava u okviru godišnje gornje granice utvrđene za Fond solidarnosti Europske unije;

D.  budući da se u Nacrtu izmjene proračuna br. 9/2020 predlaže unos iznosa od 734 596 756 EUR u proračun za 2020. za obveze i plaćanja, nakon što se oduzme predujam u iznosu od 88 951 877 EUR koji je već isplaćen Hrvatskoj;

E.  budući da je Fond solidarnosti Europske unije poseban instrument kao što je to utvrđeno Uredbom o VFO-u i da bi odgovarajuća odobrena sredstva za preuzimanje obveza i plaćanje trebalo unijeti u proračun iznad gornjih granica VFO-a;

1.  prima na znanje Nacrt izmjene proračuna br. 9/2020 koji je podnijela Komisija;

2.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 9/2020;

3.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 8/2020 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 193, 30.7.2018., str. 1. (2) SL L 57, 27.2.2020. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1. (5) SL L 168, 7.6.2014., str. 105. (6) Uredba Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (SL L 311, 14.11.2002., str. 3.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o snižavanju stopa beskućništva u EU-u (2020/2802(RSP))

P9_TA(2020)0314 B9-0363/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji i članke 4., 9. i 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda koje su svjetski čelnici usvojili u rujnu 2015. i koje je podržalo Vijeće, a posebno ciljeve održivog razvoja 1., 3., 8. i 11.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 21. o nediskriminaciji, članak 26. o integraciji osoba s invaliditetom i članak 34. stavak 3. o Unijinom priznavanju te poštovanju prava na socijalnu pomoć i pomoć za stanovanje,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju potpisanu u Torinu 18. listopada 1961.,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegov članak 19. o stanovanju i pomoći beskućnicima,

–  uzimajući u obzir Povelju Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989.,

–  uzimajući u obzir preporuke po državama članicama EU-a od 25. svibnja 2018. o stanovanju u svih 28 država članica,

–  uzimajući u obzir Ženevsku povelju UN-a o održivom stanovanju i njezin cilj: „osigurati dostupnost pristojnog, odgovarajućeg, cjenovno pristupačnog i zdravog stanovanja svima”,

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 10. srpnja 2020. o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja(3),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+)(4),

–  uzimajući u obzir članak 227. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Odbor za predstavke zaprimio predstavku br. 0546/2020 i nekoliko drugih predstavki u kojima se izražava zabrinutost zbog stanja više od 4 milijuna europskih građana pogođenih beskućništvom te da je broj beskućnika u EU-u navodno porastao za više od 70 % u posljednjih deset godina;

B.  budući da je beskućništvo izravno povezano s poteškoćama u ostvarivanju drugih temeljnih prava, kao što je pristup zdravstvenoj skrbi, te da su beskućnici često meta zločina iz mržnje i nasilja, uključujući socijalnu stigmatizaciju;

C.  budući da se u tim predstavkama poziva na Europsku uniju koja nikoga ne zapostavlja i koja donosi hitne usklađene mjere za poduzimanje preventivnih mjera kojima se na održiv način smanjuju rizik i razmjeri beskućništva;

D.  budući da u hijerarhiji ljudskih potreba stambeni prostor predstavlja prostor za život, čime se omogućuje ispunjavanje drugih osnovnih i viših potreba;

E.  budući da se Europska unija treba boriti protiv socijalne isključenosti i diskriminacije te promicati socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta;

F.  budući da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija mora uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv socijalne isključenosti, politikama socijalnog stanovanja i visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi;

G.  budući da se nepostojanjem jedinstvene široko prihvaćene definicije beskućništva i stambene isključenosti u EU-u otežava procjena razmjera beskućništva u državama članicama EU-a;

H.  budući da su se stope beskućništva tijekom posljednjeg desetljeća povećale u više država članica EU-a; budući da su uzroci tog povećanja kombinacija rastućih troškova stanovanja, učinka gospodarske krize, smanjenja socijalne zaštite i neprikladnosti politika za rješavanje problema beskućništva u mnogim državama članicama; budući da su cijene nekretnina u europodručju (EA19) porasle za 5 %, a u drugom tromjesečju 2020. u 27 država članica za 5,2 % u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine;

I.  budući da EU nije izravno nadležan za stambenu politiku, ali može neizravno utjecati na uvjete stanovanja u državama članicama zakonodavstvom o državnim potporama, porezima i tržišnom natjecanju te mjerama kao što su preporuke i smjernice;

J.  budući da je Europski socijalni fond osnovan kako bi se poboljšale mogućnosti zapošljavanja radnika na unutarnjem tržištu i time doprinijelo podizanju životnog standarda te pomoglo beskućnicima da se presele u socijalne stanove;

K.  budući da su se drugi europski strukturni i investicijski fondovi, kao što je Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), koristili za stambene projekte i ispunjavanje potreba ugroženih zajednica;

L.  budući da se Fondom europske pomoći za najpotrebitije podupiru mjere država članica za pružanje hrane i/ili osnovne materijalne pomoći najpotrebitijima;

M.  budući da se beskućništvo sve više spominje u posljednjim izvješćima europskog semestra;

N.  budući da su socijalni troškovi zapostavljanja problema beskućništva posebno visoki u području pravosuđa i zdravlja;

O.  budući da politike socijalne skrbi, koje se temelje na općim univerzalnim odredbama u kombinaciji s ciljanim mjerama, imaju vrlo važnu ulogu u sprečavanju beskućništva;

P.  budući da prikupljeni dokazi o učinku krize prouzročene bolešću COVID-19 na cjenovnu pristupačnost stanovanja u EU-u upućuju na to da u srednjoročnom razdoblju gospodarska recesija te gubitak radnih mjesta i prihoda mogu dodatno povećati preopterećenost troškovima stanovanja i stopu beskućništva u Europi;

Q.  budući da se profil beskućnika mijenja i sada uključuje više mladih i djece, starijih osoba, migranata, Roma i drugih manjina u nepovoljnom položaju, te da su žene i obitelji sve izloženije riziku od beskućništva;

R.  budući da su pristup pristojnom stanovanju i sudjelovanje u društvu ključni kako bi se ljudima omogućilo da ostvare svoj puni potencijal i doprinose društvu;

S.  budući da je beskućništvo općenito potaknuto složenim međudjelovanjem strukturnih, institucijskih i osobnih čimbenika;

T.  budući da su beskućništvo i stambena isključenost socijalni problem za koji je potrebno pronaći trajno rješenje;

U.  budući da neke države članice kriminaliziraju beskućništvo i ponašanje povezano s beskućništvom;

V.  budući da u nekim državama članicama beskućnici imaju pristup skloništu samo tijekom zime, a ne tijekom godine;

W.  budući da u nekim državama članicama lokalne službe socijalne sigurnosti imaju samo pasivnu ulogu u pomaganju beskućnicima pri ponovnoj integraciji u društvo;

1.  duboko je zabrinut zbog situacije u kojoj se nalazi više od 4 milijuna europskih građana pogođenih beskućništvom jer zbog trenutačne zdravstvene i gospodarske krize sve više ljudi gubi posao i ovisi o socijalnoj zaštiti;

2.  podsjeća da je pristup stanovanju temeljno pravo svih ljudi i poziva EU i države članice da do 2030. okončaju beskućništvo u Uniji te da to postave za cilj na razini EU-a; poziva Komisiju da poduzme jače mjere kako bi podržala države članice pri iskorjenjivanju beskućništva kao prioritet u kontekstu akcijskog plana za europski stup socijalnih prava i u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda;

3.  naglašava da je beskućništvo prepoznato kao jedan od najozbiljnijih oblika siromaštva i oskudice koji treba ukinuti ciljanim i integriranim politikama na održiv način rješavanjem osobnih čimbenika rizika (kao što su pojedinačne ranjivosti) i strukturnih čimbenika rizika (kao što su stanovanje i nezaposlenost);

4.  poziva Komisiju i države članice da usvoje zajedničku okvirnu definiciju i usklađene pokazatelje beskućništva u EU-u, čime bi se omogućili zajedničko razumijevanje, sustavna usporedba i procjena razmjera beskućništva diljem različitih država članica;

5.  podsjeća da je tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 Europski parlament u svojim prostorijama osigurao sklonište za 100 beskućnica;

6.  ističe važnost jačanja mehanizama za prikupljanje podataka jer bi se stope beskućništva na taj način mogle sustavno pratiti na razini EU-a preko tijela kao što je Eurostat;

7.  pozdravlja to što je Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti učinila kako bi podržala i riješila tu situaciju kao jednu od vodećih inicijativa strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast;

8.  poziva Komisiju da predloži okvir EU-a za nacionalne strategije za beskućništvo i nadalje poziva države članice da na temelju dobrih praksi nekih država članica usvoje načelo da se prioritet daje jamčenju smještaja, kojim se doprinosi znatnom smanjenju stope beskućništva uvođenjem odlučnih akcijskih planova i inovativnih pristupa; navodi da se takvi inovativni pristupi temelje na konceptu doma kao temeljnog ljudskog prava i da se njima razvijaju širi putovi društveno-radne integracije;

9.  pozdravlja predanost Komisije daljnjem ciljanom smanjenju beskućništva njezinim uključivanjem u relevantne sektorske politike EU-a, posebno, među ostalim, u područja regionalnog razvoja, zdravlja, ljudskih prava, mladih, rodnih pitanja, migracija i integracije;

10.  poziva države članice da preuzmu primarnu odgovornost za rješavanje problema beskućništva, da rade na prevenciji i ranoj intervenciji, koje su na mnogo načina najisplativije politike borbe protiv beskućništva kojima se smanjuje šteta, te da regionalnim i lokalnim službama socijalne sigurnosti dodijele proaktivniju ulogu kako bi se beskućnicima pomoglo da se ponovno uključe u društvo;

11.  naglašava da je potrebna međuministarska i međuvladina suradnja u razvoju i provedbi takvih strategija, kao i sudjelovanje ključnih dionika, te potiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama;

12.  poziva države članice i Komisiju da poboljšaju prikupljanje relevantnih i usporedivih podataka uz sudjelovanje akreditiranih nevladinih organizacija i lokalnih tijela koja djeluju u području siromaštva i socijalne isključenosti te u pružanju usluga osobama u opasnosti od beskućništva ili beskućnicima;

13.  podržava zadaće Odbora za socijalnu zaštitu u okviru kojeg države članice zajedno s Komisijom rade na pitanjima povezanima s beskućništvom s pomoću otvorene metode koordinacije;

14.  traži od Komisije da poboljša praćenje i upravljanje te da nastavi s mobiliziranjem sredstava i politika EU-a u vezi s beskućništvom; poziva Komisiju da osigura da regije i lokalne vlasti koriste sredstva EFRR-a za socijalno stanovanje;

15.  poziva države članice da omoguće jednak pristup javnim uslugama kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje i socijalne usluge;

16.  poziva države članice da podrže integraciju beskućnika na tržište rada pružanjem specijalizirane i individualizirane potpore i mjera za pomirenje, integriranih programa zapošljavanja i osposobljavanja te drugih prilagođenih i ciljanih programa kako bi se olakšala njihova reintegracija na tržište rada; poziva Komisiju i države članice da zajamče da se revidiranom Garancijom za mlade doprinosi rješavanju problema beskućništva mladih;

17.  poziva Komisiju i države članice da propisno provedu europski stup socijalnih prava koji odražava doprinose primljene tijekom razdoblja savjetovanja o načelu 19. uvrštavanjem „Stanovanja i pomoći beskućnicima” u Akcijski plan za 2021. te ustraje u boljoj upotrebi europskog semestra kako bi se osigurao napredak u rješavanju problema stopa beskućništva i isključenosti u pogledu stanovanja;

18.  ističe da su beskućnici i druge osobe u nesigurnim stambenim situacijama posebno ugroženi zbog krize prouzročene bolešću COVID-19; snažno potiče EU i države članice da provedu ciljane mjere za zaštitu beskućnika i da pruže financijsku pomoć akreditiranim nevladinim organizacijama i javno-privatnim partnerstvima te da podrže lokalne vlasti u jamčenju sigurnih prostora i sprečavanju deložacija;

19.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste postojeće instrumente, kao i instrumente u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. i Mehanizam za oporavak i otpornost, kako bi se poboljšale mogućnosti zapošljavanja i socijalna integracija nezaposlenih kućanstava;

20.  poziva države članice da se hitno uhvate u koštac s problemom beskućništva donošenjem dugoročnih integriranih nacionalnih strategija za beskućništvo koje se temelje na zajednici i stanovanju, a koje se potiču paketom socijalnih ulaganja EU-a;

21.  poziva Vijeće da redovito izvješćuje o rezultatima postignutima u tom području;

22.  poziva države članice da potiču socijalno sudjelovanje svih dionika u integriranim strategijama za beskućništvo te da promiču socijalno poduzetništvo i aktivnosti samoinovacije kako bi se poboljšala aktivna uključenost beskućnika;

23.  poziva države članice da dekriminaliziraju beskućništvo;

24.  poziva države članice da omoguće stalan i trajan pristup skloništima za slučaj nužde diljem Unije; naglašava, međutim, da bi to uvijek trebalo biti samo privremeno i da ne predstavlja alternativu strukturnim rješenjima kao što su prevencija i osiguravanje odgovarajućeg stambenog prostora i socijalne potpore kao odgovor na beskućništvo;

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0194. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0033. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0350.

Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o Schengenskom sustavu i mjerama poduzetima tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 (2020/2801(RSP))

P9_TA(2020)0315 B9-0362/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir predstavku br. 0653/2020,

–  uzimajući u obzir članak 21. stavak 1. i članak 67. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Protokol Ugovora iz Amsterdama o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. ožujka 2020. naslovljenu „Smjernice o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19” (C(2020)2051),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2020. naslovljenu „Smjernice o sezonskim radnicima u EU-u u kontekstu pandemije bolesti COVID-19” (C(2020)4813),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2020. naslovljenu „COVID-19: Postupan i koordiniran pristup ponovnoj uspostavi slobode kretanja i ukidanju kontrola na unutarnjim granicama” (C(2020)3250),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19(3) i njezinih posljedica i svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o stanju schengenskog područja nakon izbijanja bolesti COVID-19(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. rujna 2020. „COVID-19: Koordinacija zdravstvenih procjena i klasifikacije rizika na razini EU-a te posljedice za Schengen i jedinstveno tržište”(6),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2020/1475 od 13. listopada 2020. o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19(7),

–  uzimajući u obzir rasprave o predstavci br. 0653/2020 na sjednici Odbora za predstavke održanoj 2. srpnja 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 227. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Odbor za predstavke zaprimio predstavku br. 0653/2020, koju su podnijeli predstavnici belgijskih/njemačkih/nizozemskih/luksemburških pograničnih regija zabrinuti zbog iznenadnog zatvaranja unutarnjih granica EU-a kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 te zbog posljedica različitih mjera koje su pojedine države članice uvele za građane Unije, posebno one koji žive u pograničnim regijama;

B.  budući da pogranične regije čine 40 % teritorija Europske unije i da u njima živi 30 % stanovništva EU-a;

C.  budući da je schengenska pravna stečevina bila od presudne važnosti za pretvaranje pograničnih regija u mjesta gospodarske i društvene razmjene kao i u ogledne regije za teritorijalnu suradnju i institucionalne inovacije;

D.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 ozbiljna prijetnja javnom zdravlju koja utječe na zdravlje i živote svih osoba koje borave u EU-u te na zdravstvene sustave i sustave skrbi u državama članicama;

E.  budući da je većina država članica kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 ponovno uvela kontrolu na unutarnjim granicama ili je zatvorila granice; budući da su uvedena privremena ograničenja za putovanja iz trećih zemalja, ali i iz država članica EU-a u schengenskom području, koja se i dalje primjenjuju; budući da te mjere nisu usklađene među državama članicama ni s institucijama EU-a;

F.  budući da više od 17 milijuna građana EU-a živi i radi u državi članici EU-a koja nije država njihova državljanstva (3,9 % ukupne radne snage 2018.);

G.  budući da u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama države članice mogu uvesti kontrole na unutarnjim granicama kao iznimku i kao krajnju mjeru u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti te da moraju poštovati načelo proporcionalnosti; budući da se u takvom slučaju moraju obavijestiti druge države članice i Komisija;

1.  ističe da je područje bez unutarnjih granica važan element jedinstvenog europskog tržišta; ponavlja da je pandemija bolesti COVID-19 u Europi prouzročila krizu neviđenu od uspostave schengenskog područja pa sve do njezina izbijanja;

2.  ističe da je slobodno kretanje ljudi jedan od temelja funkcionalne Europske unije i jedno od njezinih najvećih postignuća; podsjeća na sve veću mobilnost diljem EU-a u svrhu života, rada, studiranja ili vođenja poduzeća;

3.  naglašava da je sloboda kretanja ozbiljno narušena zbog potpunog ili djelomičnog zatvaranja granica država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19; izražava žaljenje zbog toga što su zbog naglog i nekoordiniranog iznenadnog zatvaranja granica i uvedenih popratnih mjera osobe koje su bile u tranzitu zapele, a one koje žive u pograničnim regijama ozbiljno pogođene zbog ograničavanja mogućnosti za prelazak granica radi posla ili pružanja i ostvarivanja usluga ili posjeta prijateljima ili članovima obitelji; ističe štetan učinak koji je zatvaranje unutarnjih i vanjskih granica imalo na međunarodne sektore poslovanja, znanosti i turizma; ističe da bi umjesto uvođenja graničnih kontrola države članice trebale nastojati poduzeti potrebne mjere kako bi omogućile prelazak granica uz istodobno jamčenje maksimalne sigurnosti i zaštite zdravlja;

4.  ističe da je potrebno poštovati pravila schengenske pravne stečevine na temelju bolje koordinacije mjera u schengenskom području, a osobito u prekograničnim regijama, i izbjegavanja fragmentiranoj pristupa u državama članicama; naglašava da bi mjere kojima se ograničava slobodno kretanje trebale ostati iznimka; ističe da bi ograničenja slobodnog kretanja trebalo zamijeniti ciljanim mjerama u načelima proporcionalnosti i nediskriminacije; potiče države članice da ublaže svoja ograničenja; podsjeća na to da je važno ponovno uspostaviti potpuno funkcionalno schengensko područje bez unutarnjih graničnih kontrola;

5.  konstatira da se područja koja su najviše pogođena pandemijom ne podudaraju uvijek s nacionalnim granicama, zbog čega bi se ograničenja kretanja trebala temeljiti na stanju javnog zdravlja u pojedinim regijama te bi trebala biti fleksibilna i lokalna;

6.  pozdravlja napore Komisije i država članica da podupru koordinirano djelovanje EU-a koje je u tijeku kako bi se osigurala zaštita javnog zdravlja uz istovremeno poštovanje slobode kretanja; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da nastave poboljšavati i u potpunosti provoditi mjere za sveukupnu koordinaciju na temelju najboljih dostupnih znanstvenih podataka, posebno u pogledu propisa o karanteni, prekograničnog praćenja kontakata, strategija testiranja, zajedničke procjene metoda testiranja, uzajamnog priznavanja testova i privremenih ograničenja neobveznih putovanja u EU; smatra da bi trebalo koristiti sveobuhvatne, primjerene i jasne mjere za zaštitu zdravlja za osobe koje prelaze unutarnje granice kako bi se izbjeglo ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama;

7.  pozdravlja kontinuirane smjernice Komisije u okviru tekuće koordinacije zajedničkog odgovora EU-a na izbijanje bolesti COVID-19, posebno u pogledu provedbe načela jednakog postupanja i nediskriminacije te ostvarivanja slobodnog i pravednog kretanja radnika i usluga;

8.  poziva Komisiju da tijekom pandemije nastavi ulagati napore u poboljšanje i podupiranje suradnje i koordinacije u cijelom EU-u – među državama članicama i s njima;

9.  smatra da bi alati kao što su aplikacije za praćenje bolesti COVID-19 trebali biti kompatibilni među državama kako bi se zajamčila njihova učinkovitost i omogućilo praćenje širenja infekcija tijekom putovanja; naglašava da bi rezidenti Unije trebali u cijelom EU-u imati jednostavan pristup pouzdanim i sveobuhvatnim informacijama u stvarnom vremenu o ograničenjima putovanja te zdravstvenim i sigurnosnim mjerama povezanima s pandemijom; ponavlja važnost višejezične komunikacije o pandemiji s posebnim naglaskom na jezicima koji se koriste u prekograničnim regijama; poziva Komisiju da u skladu s time ažurira internetsku stranicu „Re-open EU” kako bi se stvorila istinska jedinstvena kontaktna točka kojom se olakšava slobodno kretanje tijekom pandemije i uvelike pomaže građanima da se vrate normalnom životu;

10.  izražava zabrinutost zbog brojnih prepreka s kojima se zbog zatvaranja granica ili ograničenja putovanja susreću mnogi prekogranični radnici, studenti i parovi koje čine osobe s različitim državljanstvima u stabilnim vezama; poziva Komisiju i države članice da u prvom redu pozornost obrate na posebnosti prekograničnih regija u kojima su prekogranična putovanja zbog posla uobičajena; u tom pogledu predlaže da se stanovništvo pograničnih regija i prekogranični radnici izuzmu iz mjera i ograničenja nametnutih zbog pandemije, pri čemu bi se od njih zahtijevalo da poštuju savjete i mjere zdravstvenih tijela država članica usmjerene na prevenciju širenja virusa;

11.  smatra da je brz povratak na potpuno funkcionalno schengensko područje od iznimne važnosti te da ovisi i o političkoj volji država članica i o njihovoj predanosti koordiniranju mjera u okviru schengenske pravne stečevine; podsjeća na to da bi trebalo izbjegavati svako neusklađeno i bilateralno djelovanje koje bi moglo dovesti do nepotrebnih ograničenja mobilnosti i slobodnog kretanja; napominje da je strategija za budućnost Schengena jedna od ključnih inicijativa Komisije za 2021. godinu; podsjeća na to da je dovršetak schengenskog područja više nego poželjan jer bi se njime osiguralo da svi građani EU-a mogu ostvarivati jednaku korist od pravne stečevine EU-a; ponovno poziva Komisiju i države članice da što prije pripreme krizne planove u slučaju novih skokova u širenju bolesti COVID-19 kako bi se spriječilo da privremene granične kontrole u srednjoročnom razdoblju postanu polutrajne;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 340, 10.11.1997., str. 93. (2) SL L 77, 23.3.2016., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0175. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0176. (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0240. (7) SL L 337, 14.10.2020., str. 3.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (09573/1/2020 – C9-0355/2020 – 2018/0089(COD))

P9_TA(2020)0316 A9-0224/2020

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (09573/1/2020 – C9-0355/2020),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 20. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2018.(2),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(3) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0184),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za pravna pitanja (A9-0224/2020),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 66. (2) SL C 461, 21.12.2018., str. 232. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0222.