Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 25. studenog 2020. - Bruxelles
Tržišta financijskih instrumenata: izmjene zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19***I
 Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače
 Sigurnost proizvoda na jedinstvenom tržištu
 Jačanje slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi
 Nova industrijska strategija za Europu
 Posljedice izbijanja bolesti COVID-19 na vanjsku politiku
 Poboljšanje djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći

Tržišta financijskih instrumenata: izmjene zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19***I
PDF 210kWORD 65k
Tekst
Pročišćeni tekst
Amandmani koje je donio Europski parlament 25. studenoga 2020. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU u pogledu zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0280 – C9-0210/2020 – 2020/0152(COD))(1)
P9_TA(2020)0317A9-0208/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Amandman 9 ako nije drukčije naznačeno

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(2)
P9_TA(2020)0317A9-0208/2020
na Prijedlog Komisije
P9_TA(2020)0317A9-0208/2020
---------------------------------------------------------
P9_TA(2020)0317A9-0208/2020

DIREKTIVA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o izmjeni Direktive 2014/65/EU u pogledu zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Pandemija bolesti COVID-19 ima teške posljedice za ljude, poduzeća, zdravstvene sustave, gospodarstva i financijske sustave država članica. Komisija je u svojoj Komunikaciji Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 27. svibnja 2020. pod naslovom „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju”(3) naglasila da će likvidnost i pristup financiranju biti trajni izazov u sljedećim mjesecima. Stoga je ključno podržati oporavak od ozbiljnog gospodarskog šoka prouzročenog pandemijom bolesti COVID-19 uklanjanjem birokratskih prepreka kroz uvođenje ograničenih ciljanih izmjena postojećih financijskih propisa. Stoga bi opći cilj izmjena trebao biti uklanjanje nepotrebnih birokratskih prepreka i uvođenje privremenih iznimaka koje se smatraju učinkovitima u ublažavanju gospodarske nestabilnosti. Izmjenama bi se trebale izbjeći promjene koje dovode do većeg opterećenja za sektor te bi se trebala riješiti složena zakonodavna pitanja tijekom planiranog preispitivanja MiFID-a II. Naziv je tog paketa mjera „Paket za oporavak tržišta kapitala”.

(2)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća(4) o tržištima financijskih instrumenata donesena je 2014. kao odgovor na financijsku krizu koja se dogodila 2007. i 2008. Tom je direktivom znatno ojačan financijski sustav Unije i zajamčena visoka razina zaštite ulagatelja u cijeloj Uniji. Mogli bi se razmotriti daljnji napori za smanjenje regulatorne složenosti i troškova ispunjavanja obveza investicijskih društava te za sprječavanje narušavanja tržišnog natjecanja ukoliko se istovremeno dostatno uzme u obzir zaštita ulagača.

(3)  Kad je riječ o zahtjevima namijenjenima zaštiti ulagatelja, Direktivom 2014/65/EU nije u potpunosti postignut cilj prilagodbe mjera kako bi se u dovoljnoj mjeri uzele u obzir posebnosti svake kategorije ulagatelja (mali ulagatelji, profesionalni ulagatelji i kvalificirani nalogodavatelji). Neki od tih zahtjeva nisu uvijek doveli do poboljšanja zaštite ulagatelja, već su ponekad otežali neometanu provedbu odluka o ulaganju. Kako bi se poboljšala zaštita ulagatelja, ključno je da se razina duga malih ulagatelja uzme u obzir u procjeni primjerenosti, posebno s obzirom na sve veću razinu potrošačkog duga zbog pandemije bolesti COVID-19. Nadalje, određeni zahtjevi iz Direktive 2014/65/EU mogli bi se izmijeniti kako bi se olakšalo pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti pod uvjetom da se izmjena provodi na uravnotežen način kojim se u potpunosti štite ulagatelji.

(4)  Zahtjevi za upravljanje proizvodima mogu ograničiti prodaju korporativnih obveznica. Korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole općenito se smatraju sigurnim i jednostavnim proizvodima koji su prikladni za male ulagatelje. Takvom klauzulom o opozivu make-whole ulagatelji štite se od gubitka u slučaju da izdavatelj odabere prijevremenu otplatu jer se osigurava da se tim ulagateljima isplati iznos jednak neto sadašnjoj vrijednosti kupona koje bi primili da obveznica nije opozvana. Stoga se zahtjevi za upravljanje proizvodima više ne bi trebali primjenjivati na korporativne obveznice s takvom klauzulom o opozivu make-whole.

(5)  Poziv na očitovanje, koji je objavilo Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), o učinku poticajâ te zahtjevâ za informacije o troškovima i naknadama u skladu s Direktivom 2014/65/EU i javno savjetovanje koje je provela Komisija potvrdili su da profesionalnim ulagateljima i kvalificiranim nalogodavateljima nisu potrebne standardizirane i obvezne informacije o troškovima jer već dobivaju potrebne informacije kad pregovaraju sa svojim pružateljem usluga. Te su informacije prilagođene njihovim potrebama i često detaljnije. Stoga bi kvalificirani nalogodavatelji i profesionalni ulagatelji trebali biti izuzeti od tih zahtjeva za informacije o troškovima i naknadama, osim kad je riječ o uslugama investicijskog savjetovanja i upravljanja portfeljem jer profesionalni ulagatelji koji koriste usluge upravljanja portfeljem ili investicijskog savjetovanja nemaju nužno dovoljno stručnosti ili znanja da bi bili izuzeti od informacija o troškovima i naknadama.

(6)  Od investicijskih društava trenutačno se zahtijeva da provedu analizu troškova i koristi određenih portfeljnih aktivnosti u slučaju zamjene financijskih instrumenata tijekom postojećeg odnosa s klijentima. Stoga se od investicijskih društava zahtijeva da od klijenta dobiju potrebne informacije i da mogu dokazati da su koristi takve zamjene veće od troškova. Budući da je taj postupak preveliko opterećenje za profesionalne ulagatelje, koji obično vrlo često mijenjaju financijske instrumente, oni bi trebali biti izuzeti od primjene tog zahtjeva, ali i imati mogućnost odabrati da se on na njih i dalje primjenjuje. S obzirom na to da je malim ulagateljima potrebna visoka razina zaštite, ta bi mogućnost trebala biti ograničena na profesionalne ulagatelje.

(7)  Klijenti koji su u stalnom odnosu s investicijskim društvom primaju obvezna izvješća o uslugama, periodično ili ako je to potaknuto određenim događajima. Ni investicijska društva ni njihovi profesionalni ulagatelji ne smatraju takva izvješća o uslugama korisnima. Ta izvješća naročito odmažu profesionalnim ulagateljima na iznimno volatilnim tržištima jer se dostavljaju vrlo često i u velikom broju. Profesionalni ulagatelji često ta izvješća o uslugama ni ne pročitaju ili na njih reagiraju donošenjem brzih odluka o ulaganju umjesto da nastave s dugoročnom strategijom ulaganja. Stoga kvalificirani nalogodavatelji više ne bi trebali primati takva izvješća o uslugama. Međutim, profesionalni bi ulagatelji trebali imati mogućnost primanja takvih izvješća o uslugama.

(8)  Direktivom 2014/65/EU uvedeni su zahtjevi za izvješćivanje o izvršavanju naloga pod uvjetima koji su najpovoljniji za klijenta. Ta tehnička izvješća sadržavaju velike količine detaljnih kvantitativnih informacija o mjestu izvršenja, financijskom instrumentu, cijeni, troškovima i vjerojatnosti izvršenja. Ulagatelji ih rijetko čitaju, što je vidljivo iz vrlo malog broja preuzimanja s internetskih stranica investicijskih društava. Budući da podaci iz tih izvješća ulagateljima ne omogućuju smislenu usporedbu, njihovu bi objavu trebalo suspendirati.

(9)  Radi olakšavanja komunikacije između investicijskih društava i njihovih klijenata, a time i samog procesa ulaganja, informacije o ulaganjima više se ne bi trebale dostavljati u papirnatom obliku, već bi standardni način njihove dostave trebao biti elektronički. Međutim, mali bi ulagatelji trebali moći zatražiti da im se informacije i dalje dostavljaju u papirnatom obliku.

(9a)  Komisija bi trebala podnijeti izvješće o tome kako primjena ograničenja pozicija i upravljanje pozicijama utječu na likvidnost, zlouporabu tržišta, uredno formiranje cijena i uvjeta namire na tržištima robnih izvedenica, kako je predviđeno ovom Direktivom. Procjena sustava robnih izvedenica koja počiva na dokazima i savjetovanje s različitim dionicima ključni su pri preispitivanju sadržaja tih odredbi, koje su usvojene sukladno dogovoru sa sastanaka na vrhu skupine G20 2009. u Pittsburgu i 2011. u Cannesu 2011. da se poboljša regulacija, funkcioniranje i transparentnost tržišta robnih izvedenica te otklanjanje problema prekomjerne nestabilnosti cijena. [Am. 2]

(10)  Direktivom 2014/65/EU osobama koje na profesionalnoj osnovi trguju robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama dopušta se da iskoriste izuzeće od dobivanja odobrenja za rad kao investicijsko društvo ako je njihova aktivnost trgovanja pomoćna aktivnost uz njihovu redovnu djelatnost. Osobe koje zatraže test pomoćne aktivnosti moraju svake godine obavijestiti relevantno nadležno tijelo o korištenju te mogućnosti i dostaviti potrebne elemente kako bi ispunile zahtjeve iz dva kvantitativna testa kojima se utvrđuje je li njihova aktivnost trgovanja pomoćna uz redovnu djelatnost. Prvim testom obujam špekulativnih aktivnosti trgovanja subjekta uspoređuje se s ukupnom aktivnosti trgovanja u Uniji na temelju razreda imovine. Drugim testom obujam špekulativnih aktivnosti trgovanja, uključujući sve razrede imovine, uspoređuje se s ukupnom aktivnošću trgovanja financijskim instrumentima koju subjekt obavlja na razini grupe. Postoji alternativni oblik drugog testa, koji se sastoji od usporedbe procijenjenog iznosa kapitala korištenog za obavljanje špekulativne aktivnosti trgovanja sa stvarnim iznosom kapitala korištenog na razini grupe za redovnu djelatnost. Ta kvantitativna ispitivanja trebala bi ostati osnovno pravilo za izuzeće pomoćnih aktivnosti. Kao alternativa, nacionalna nadzorna tijela trebala bi moći dobiti odobrenje za oslanjanje na kvalitativne elemente, podložno jasno definiranim uvjetima. ESMA bi trebala biti ovlaštena za davanje smjernica o okolnostima u kojima bi nacionalna tijela mogla primijeniti kvalitativni pristup te za izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda o kvalitativnim kriterijima. Osobe koje ispunjavaju uvjete za izuzeće, uključujući održavatelje tržišta, trguju za vlastiti račun ili pružaju druge investicijske usluge osim trgovanja za vlastiti račun korisnicima ili dobavljačima iz svoje redovne djelatnosti. Izuzeće bi bilo dostupno u oba slučaja zasebno i na zbirnoj osnovi ako je aktivnost pomoćna kad se razmatra na razini grupe. Izuzeće ne bi trebalo biti dostupno osobama koje primjenjuju tehniku visokofrekventnog algoritamskog trgovanja ili su dio grupe čija je redovna djelatnost pružanje investicijskih usluga ili bankovna djelatnost ili koje djeluju kao održavatelj tržišta u odnosu na robne izvedenice. ▌

(11)  Nadležna tijela trenutačno su obvezna utvrditi i primjenjivati ograničenja pozicija u pogledu veličine neto pozicije koju osoba može imati u svakom trenutku u robnim izvedenicama kojima se trguje na mjestima trgovanja i u ekonomski jednakovrijednim OTC ugovorima koje je odredila Komisija. Budući da se sustav ograničenja pozicija pokazao nepovoljnim za razvoj novih tržišta robe, tržišta robe u nastajanju trebala bi biti isključena iz tog sustava. Umjesto toga, ograničenja pozicija trebala bi se primjenjivati samo na one robne izvedenice koje se smatraju značajnim ili ključnim robnim izvedenicama i na ekonomski jednakovrijedne ugovore o takvim OTC izvedenicama. Značajne ili ključne izvedenice jesu energetske izvedenice s otvorenim pozicijama od najmanje 300 000 jedinica tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Zbog svoje ključne važnosti za građane, poljoprivredne robne izvedenice čija je temeljna roba namijenjena ljudskoj potrošnji i ekonomski jednakovrijedni ugovori o takvim OTC izvedenicama i dalje će biti obuhvaćeni sadašnjim sustavom ograničenja pozicija. ESMA bi trebala biti ovlaštena za izradu nacrta regulatornih standarda za definiranje onih poljoprivrednih izvedenica čija je temeljna roba namijenjena ljudskoj potrošnji na koje se primjenjuju ograničenja pozicija i ključnih ili značajnih izvedenica na koje se primjenjuju ograničenja pozicija. Kad je riječ o značajnim i ključnim izvedenicama, ESMA bi trebala uzeti u obzir otvorene pozicije od 300 000 jedinica tijekom jednogodišnjeg razdoblja, broj sudionika na tržištu i temeljnu robu.

(12)  U skladu s Direktivom 2014/65/EU financijskim subjektima nisu dopuštena izuzeća povezana sa zaštitom od rizika. Nekoliko pretežno komercijalnih grupa koje su osnovale financijski subjekt za potrebe trgovanja našle su se u situaciji da njihov financijski subjekt ne može u cijelosti obavljati sve aktivnosti trgovanja za grupu jer ne ispunjava uvjete za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika. Stoga bi za financijske druge ugovorne strane trebalo uvesti usko definirano izuzeće povezano sa zaštitom od rizika. To izuzeće povezano sa zaštitom od rizika trebalo bi biti dostupno ako je, unutar pretežno komercijalne grupe, osoba registrirana kao investicijsko društvo i trguje u ime te komercijalne grupe. Kako bi se to izuzeće povezano sa zaštitom od rizika ograničilo samo na one financijske subjekte koji trguju za nefinancijske subjekte u pretežno komercijalnoj grupi, to izuzeće povezano sa zaštitom od rizika trebalo bi se primjenjivati na pozicije koje drži taj financijski subjekt kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnim aktivnostima nefinancijskih subjekata grupe.

(13)  Čak i u likvidnim ugovorima obično samo određeni sudionici na tržištu djeluju kao održavatelji tržišta na tržištima robe. Ako ti sudionici na tržištu moraju primijeniti ograničenja pozicija, ne mogu biti jednako učinkoviti kao održavatelji tržišta. Stoga bi trebalo uvesti izuzeće od primjene sustava ograničenja pozicija na financijske i nefinancijske druge ugovorne strane za pozicije koje proizlaze iz transakcija izvršenih radi ispunjavanja obveze osiguravanja likvidnosti.

(13a)  Izmjene sustava ograničenja pozicija osmišljene su kako bi se podržao razvoj novih ugovora o energiji, posebno na tržištu električne energije, i njima se ne nastoji ublažiti sustav za ugovore o poljoprivrednim dobrima.

(14)  U sadašnjem sustavu ograničenja pozicija ne priznaju se jedinstvene značajke sekuritiziranih izvedenica. Stoga bi sekuritizirane izvedenice trebalo isključiti iz primjene sustava ograničenja pozicija.

(15)  Od stupanja na snagu Direktive 2014/65/EU nisu utvrđeni isti ugovori o robnim izvedenicama. Zbog pojma „istog ugovora” iz te direktive metodologija za utvrđivanje ograničenja drugih mjesečnih pozicija štetna je za mjesto s manje likvidnim tržištem kad se mjesta trgovanja natječu u vezi s robnim izvedenicama s istom temeljnom robom i istim značajkama. Stoga bi upućivanje na „isti ugovor” u Direktivi 2014/65/EU trebalo izbrisati. Nadležna tijela trebala bi se moći suglasiti da se robne izvedenice kojima se trguje na njihovim mjestima trgovanja temelje na istoj robi i da imaju iste značajke, a u tom se slučaju referentna vrijednost za ograničenja drugih mjesečnih pozicija na najlikvidnijem tržištu za tu robnu izvedenicu može upotrijebiti kao osnovno ograničenje za određivanje drugih mjesečnih ograničenja pozicija za konkurentske ugovore kojima se trguje na manje likvidnim mjestima.

(16)  Načini na koji mjesta trgovanja u Uniji upravljaju pozicijama znatno se razlikuju. Stoga bi, prema potrebi, trebalo pojačati kontrole nad upravljanjem pozicijama.

(17)  Kako bi se osigurao daljnji razvoj eurskih tržišta robe u EU-u, Komisiji bi na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati ovlast za donošenje akata kojima bi se odredilo na koje bi se poljoprivredne robne izvedenice trebala primjenjivati ograničenja pozicija i na koje bi se ključne ili značajne izvedenice trebala primjenjivati ograničenja pozicija, postupak u skladu s kojim osobe mogu podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje proizlaze iz transakcija izvršenih radi ispunjavanja obveze osiguravanja likvidnosti, postupak u skladu s kojim financijski subjekt koji je dio pretežno komercijalne grupe može podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje drži taj financijski subjekt kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnim aktivnostima nefinancijskih subjekata grupe te kojima bi se pojasnio sadržaj kontrola nad upravljanjem pozicijama. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(5). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(18)  Sustav EU-a za trgovanje emisijama glavni je instrument politike Unije za postizanje dekarbonizacije gospodarstva u skladu s europskim zelenim planom. Trgovanje emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama obuhvaćeno je područjem primjene Direktive 2014/65/EU i Uredbe (EU) br. 600/2014 i važan je element Unijina tržišta ugljika. Izuzeće za pomoćne aktivnosti na temelju Direktive 2014/65/EU omogućuje određenim sudionicima na tržištu da pod određenim uvjetima budu aktivni na tržištima emisijskih jedinica bez obveze dobivanja odobrenja za rad kao investicijska društva. S obzirom na važnost funkcionalnih, dobro uređenih i nadziranih financijskih tržišta, bitnu ulogu sustava EU-a za trgovanje emisijama u postizanju ciljeva Unije u pogledu održivosti i ulogu funkcionalnog sekundardnog tržišta emisijskih jedinica u podupiranju funkcioniranja sustava EU-a za trgovanje emisijama, od ključne je važnosti da se izuzeće pomoćne aktivnosti prikladno osmisli kako bi doprinijelo ostvarenju tih ciljeva. To je posebno važno ako se trgovanje emisijskim jedinicama odvija na mjestima trgovanja u trećim zemljama. Radi osiguravanja zaštite financijske stabilnosti Unije, integriteta tržišta, zaštite ulagatelja i jednakih uvjeta tržišnog natjecanja te radi daljnjeg transparentnog i stabilnog funkcioniranja sustava EU-a za trgovanje emisijama u svrhu troškovno učinkovitog smanjenja emisija, Komisija bi trebala pratiti daljnji razvoj trgovanja emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama u Uniji i u trećim zemljama, procijeniti učinak izuzeća za pomoćne aktivnosti na sustav EU-a za trgovanje emisijama i prema potrebi predložiti odgovarajuće izmjene u pogledu opsega i područja primjene izuzeća za pomoćne aktivnosti.

(19)  Direktivu 2014/65/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(20)  Ciljevi koji se nastoje ostvariti ovom izmjenom odnose se na dopunjavanje postojećeg zakonodavstva Unije te se stoga mogu najbolje ostvariti na razini Unije, a ne različitim nacionalnim inicijativama. Financijska tržišta suštinski su prekogranične prirode i sve više i više takva. Zbog te povezanosti pojedinačne nacionalne mjere bile bi mnogo manje učinkovite i dovele bi do fragmentacije tržištâ, a time i do regulatorne arbitraže i narušavanja tržišnog natjecanja.

(20a)   S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest doradu postojećeg zakonodavstva Unije radi postizanja ujednačene primjene i prikladnosti zahtjeva koji se odnose na investicijska društva u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(21)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(6), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(21a)   Cilj izmjena trebao bi biti uvođenje privremenih iznimaka i uklanjanje jasne birokracije kako bi se ublažila gospodarska kriza; izmjenama bi se stoga trebalo izbjeći otvaranje složenijih pitanja zakonodavstva koja bi mogla uzrokovati veće opterećenje za sektor. Veće izmjene zakonodavstva prvo bi trebalo ponovno ocijeniti u planiranoj reviziji MiFID-a II,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2014/65/EU

Direktiva 2014/65/EU mijenja se kako slijedi:

1.  članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:"

„(j) osobe:

   i. koje za vlastiti račun trguju robnim izvedenicama ili emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama, uključujući održavatelje tržišta, osim osoba koje trguju za vlastiti račun kad izvršavaju naloge klijenata; ili
   ii. koje korisnicima ili dobavljačima iz svoje redovne djelatnosti pružaju druge investicijske usluge osim trgovanja za vlastiti račun povezane s robnim izvedenicama ili emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama;

pod sljedećim uvjetima:

   u svim tim slučajevima zasebno i na zbirnoj osnovi to je pomoćna aktivnost njihovoj redovnoj djelatnosti, kad se razmatra na razini grupe;
   te osobe nisu dio grupe čija je redovna djelatnost pružanje investicijskih usluga u smislu ove Direktive, obavljanje bilo koje aktivnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU ili održavanje tržišta u odnosu na robne izvedenice;
   te osobe ne primjenjuju tehniku visokofrekventnog algoritamskog trgovanja;
   te osobe na zahtjev izvješćuju nadležno tijelo o temeljima svoje procjene da je njihova aktivnost iz podtočaka i. te ii. pomoćna uz njihovu redovnu djelatnost.”;

"

(b)  stavak 4. briše se; [Am. 6]

(ba)  dodaje se sljedeći stavak:"

„4.a Odstupajući od stavka 4. ovog članka, države članice mogu odabrati primjenu kvalitativnih kriterija u odnosu na izuzeća navedena u stavku 1. točki (j).

ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pružila smjernice u vezi s kvalitativnim kriterijima koji se primjenjuju da bi se procijenilo primjenjuju li se izuzeća navedena u stavku 1. točki (j) ovog članka.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2021.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”

"

2.  članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  umeće se sljedeći podstavak 8.a:"

„8.a „zamjena financijskih instrumenata” znači prodaja financijskog instrumenta i kupnja drugog financijskog instrumenta ili korištenje prava na izmjenu postojećeg financijskog instrumenta;”;

"

(b)  umeće se sljedeći podstavak 50.a:"

„50.a „korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole” znači korporativne obveznice s klauzulom kojom se izdavatelj u slučaju prijevremene otplate obvezuje da ulagatelju vrati glavnicu obveznice i neto sadašnju vrijednost kupona koje bi ulagatelj primio da obveznica nije opozvana;”;

"

(c)  umeće se sljedeći podstavak 62.a:"

„62.a „elektronički format” znači svaki trajni medij osim papira;”

"

3.  u članku 16. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Zahtjevi utvrđeni u ovom stavku od drugog do petog podstavka ne primjenjuju se na korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole.”;

"

4.  Članak 24. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Ovaj stavak ne primjenjuje se na korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole.”;

"

(b)  u stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Ako je ugovor o kupnji ili prodaji financijskog instrumenta sklopljen sredstvom komunikacije na daljinu, čime se sprječava prethodno dostavljanje informacija o troškovima i naknadama, investicijsko društvo može dostaviti informacije o troškovima i naknadama▌ bez nepotrebne odgode nakon zaključivanja transakcije, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   i. investicijsko društvo klijentu je dalo mogućnost odgode transakcije do trenutka kad klijent primi informacije;
   ii. klijent je pristao primiti informacije bez nepotrebne odgode ubrzo nakon izvršenja transakcije.

Investicijsko društvo klijentu nudi mogućnost primanja takvih informacija putem telefona prije zaključivanja transakcije.

"

(c)  umeće se sljedeći stavak 5.a:"

„5.a Investicijska društva klijentima ili potencijalnim klijentima sve informacije propisane ovom Direktivom dostavljaju u elektroničkom obliku, osim ako je klijent ili potencijalni klijent mali ulagatelj ili potencijalni mali ulagatelj koji je zatražio primitak informacija u papirnatom obliku, a u tom se slučaju te informacije besplatno dostavljaju u papirnatom obliku.

Investicijska društva obavješćuju male ulagatelje ili potencijalne male ulagatelje o mogućnosti primanja informacija u papirnatom obliku.

Investicijska društva obavješćuju postojeće male ulagatelje koji su informacije propisane ovom Direktivom prethodno primali u papirnatom obliku o činjenici da će te informacije primati u elektroničkom obliku najmanje osam tjedana prije slanja tih informacija u elektroničkom obliku. Investicijska društva obavješćuju postojeće male ulagatelje da mogu nastaviti primati informacije u papirnatom obliku ili prijeći na primanje informacija u elektroničkom obliku. Investicijska društva također obavješćuju postojeće male ulagatelje da će im se ubuduće informacije automatski dostavljati u elektroničkom obliku osim ako u navedenom roku od osam tjedana zatraže nastavak pružanja informacija u papirnatom obliku. Postojeće male ulagatelje koji već primaju informacije koje se zahtijevaju ovom Direktivom u elektroničkom obliku nije potrebno obavješćivati.”

"

(ca)  umeće se sljedeći stavak 9.a: "

„9.a Države članice jamče da investicijska društva mogu zajednički plaćati pružanje usluga izvršenja i investicijskog istraživanja, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) prije pružanja usluga izvršenja ili istraživanja, investicijsko društvo i pružatelj usluga istraživanja sklopili su sporazum kojim se utvrđuje koji se dio zajedničkog plaćanja može pripisati istraživanju;
   (b) investicijsko društvo obavješćuje svojeg klijenta o zajedničkom plaćanju;
   (c) usluge izvršenja za koje se obavljaju zajednička plaćanja pružaju se isključivo u odnosu na izdavatelje koji nisu premašili tržišnu kapitalizaciju od 1 milijarde EUR tijekom razdoblja od 36 mjeseci prije pružanja usluga istraživanja.

Za potrebe ovog članka „istraživanje za svrhe ulaganja” obuhvaća materijale istraživanja ili usluga koje se odnose na jedan ili više financijskih instrumenata ili drugu imovinu, izdavatelje ili potencijalne izdavatelje financijskih instrumenata, ili usluge blisko povezane s posebnom industrijom ili tržištem na način da iznosi mišljenja o financijskim instrumentima, imovini ili izdavateljima unutar sektora.

Istraživanje za svrhe ulaganja obuhvaća i materijale ili usluge u okviru kojih se izričito ili implicitno preporučuje ili predlaže investicijska strategija i daje obrazloženo mišljenje o sadašnjoj ili budućoj vrijednosti ili cijeni takvih instrumenata ili imovine, ili materijal sadržava analizu i originalne uvide i u njemu se dolazi do zaključaka na temelju novih ili postojećih informacija koje bi se mogle upotrijebiti za informiranje o investicijskoj strategiji i bude relevantan i sposoban dodati vrijednost odlukama koje investicijsko društvo donosi u ime klijenata kojima se to istraživanje naplaćuje.

"

5.  u članku 25. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Pri pružanju usluga investicijskog savjetovanja ili upravljanja portfeljem koje uključuju prebacivanje financijskih instrumenata, investicijska društva analiziraju troškove i koristi prebacivanja financijskih instrumenata. „Kad pružaju usluge investicijskog savjetovanja investicijska društva analiziraju troškove i koristi zamjene financijskih instrumenata i klijenta obavješćuju o tome jesu li koristi takve zamjene financijskih instrumenata veće od troškova povezanih s tom zamjenom.”;

"

5.a  U članku 25. stavku 6. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Ovaj stavak ne primjenjuje se na obveze povezane s pragovima za izvješćivanje o gubicima utvrđenima u članku 25.a ove Direktive.”

"

5.b  U članku 25. stavku 8., uvodni dio izmjenjuje se kako slijedi:"

„8. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 89. o mjerama kojima se osigurava da investicijska društva poštuju načela utvrđena u stavcima 2. do 6. ovog članka prilikom pružanja investicijskih ili pomoćnih usluga svojim klijentima, uključujući informacije koje se dobivaju prilikom procjene primjerenosti ili prikladnosti usluga i financijskih instrumenata za svoje klijente, kriterije za procjenu nekompleksnih financijskih instrumenata za potrebe stavka 4. točke (a) podtočke vi., sadržaj i format evidencija te ugovora o pružanju usluga klijentima te periodičnih izvješća klijentima o pruženim uslugama, ali isključujući obveze povezane s pragovima za izvješćivanje o gubicima utvrđenima u članku 25.a. U tim delegiranim aktima u obzir se uzima sljedeće.”

"

5.c  umeće se sljedeći članak 25.a: "

„Članak 25a.

Pragovi za izvješćivanje o gubicima

   1. Investicijska društva koja pružaju uslugu upravljanja portfeljem izvješćuju klijenta kada se ukupna vrijednost portfelja, izračunata na početku svakog izvještajnog razdoblja, smanji za 10 %, i nakon toga za svakih daljnjih 10 %, najkasnije na kraju radnog dana kada je prag premašen ili, u slučaju kad se prag premaši na neradni dan, na kraju sljedećeg radnog dana.
   2. Investicijska društva koja drže račun malog ulagatelja koji uključuje pozicije u financijskim instrumentima s financijskom polugom ili transakcije potencijalnim obvezama izvješćuju klijenta kada se početna vrijednost bilo kojeg instrumenta smanji za 10 % i nakon toga za svakih daljnjih 10 %. Izvješćivanje u skladu s ovim stavkom trebalo bi se provoditi za svaki pojedinačni instrument posebno, osim ako se drugačije dogovori s klijentom, te se provodi najkasnije na kraju radnog dana kada je prag premašen ili, u slučaju kad se prag premaši na neradni dan, na kraju sljedećeg radnog dana.”

"

6.  U članku 27. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Međutim, zahtjev za izvješćivanje utvrđen u ovom stavku ne primjenjuje se do [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni + dvije godine].”; Europska komisija sveobuhvatno preispituje prikladnost zahtjeva za izvješćivanje iz ovog stavka i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni + 1 godina].”;

"

6.a  u članku 27. stavku 6. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Europska komisija sveobuhvatno preispituje prikladnost zahtjeva za izvješćivanje iz ovog stavka i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni + 1 godina];”

"

7.  umeće se sljedeći članak 29.a:"

„Članak 29.a

Usluge koje se pružaju profesionalnim ulagateljima

   1. Zahtjevi utvrđeni u članku 24. stavku 4. točki (c) ne primjenjuju se na druge usluge koje se pružaju profesionalnim ulagateljima osim investicijskog savjetovanja i upravljanja portfeljem. Zahtjevi utvrđeni u članku 24. stavku 4. točki (c) ne primjenjuju se i na prihvatljive nalogodavatelje.
   2. Zahtjevi iz članka 25. stavka 2. trećeg podstavka i članka 25. stavka 6. ne primjenjuju se na usluge koje se pružaju profesionalnim ulagateljima, osim ako ti klijenti pisanim putem obavijeste investicijsko društvo da žele iskoristiti prava predviđena tim odredbama.
   3. Države članice osiguravaju da investicijska društva vode evidenciju o pisanim zahtjevima iz stavka 2.”;

"

8.  u članku 30. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Države članice osiguravaju da investicijska društva koja imaju odobrenje za izvršavanje naloga za račun klijenata, trgovanje za vlastiti račun i/ili zaprimanje i prijenos naloga, mogu inicirati ili sklopiti transakcije s kvalificiranim nalogodavateljima bez obveze pridržavanja zahtjeva iz članka 24., osim njegova stavka 5.a, članka 25., članka 27. i članka 28. stavka 1. u odnosu na te transakcije ili pomoćne usluge izravno povezane s tim transakcijama.”;

"

9.  Članak 57. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela, u skladu s metodologijom za izračun koju je odredila ESMA u regulatornim tehničkim standardima donesenima u skladu sa stavkom 3., utvrđuju i primjenjuju ograničenja pozicija u pogledu veličine neto pozicije koju osoba može imati u svakom trenutku u poljoprivrednim robnim izvedenicama i ključnim ili značajnim robnim izvedenicama kojima se trguje na mjestima trgovanja i u ekonomski jednakovrijednim OTC ugovorima. Ograničenja se utvrđuju na temelju svih pozicija koje osoba drži i onih koje se u njezino ime drže na razini grupe radi:

   (a) sprječavanja zlouporabe tržišta
   (b) potpore urednom određivanju cijena i uvjeta namire, uključujući sprječavanje pozicija kojima se narušava tržište te posebno osiguravajući konvergenciju cijena izvedenica u mjesecu isporuke i promptnih cijena temeljne robe, ne dovodeći u pitanje utvrđivanje cijene na tržištu temeljne robe

Ograničenja pozicija ne primjenjuju se na:

   (a) pozicije koje drži nefinancijski subjekt ili koje se drže u ime nefinancijskog subjekta i kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici koji su izravno povezani s poslovnom aktivnosti tog nefinancijskog subjekta
   (b) pozicije koje drži financijski subjekt koji je dio nefinancijske grupe i djeluje u ime te nefinancijske grupe ili koje se drže u ime takvog subjekta i kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnom aktivnosti te nefinancijske grupe
   (c) pozicije koje drže financijske i nefinancijske druge ugovorne strane i koje na objektivno mjerljiv način proizlaze iz transakcija sklopljenih radi ispunjenja obveza osiguravanja likvidnosti na mjestu trgovanja, u skladu s člankom 2. stavkom 4. četvrtim podstavkom točkom (c)
   (d) vrijednosne papire iz članka 4. stavka 1. četrdeset i četvrtog podstavka točke (c) koji se odnose na robu ili temeljni instrument iz Priloga I. odjeljka C točke 10.”

ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja postupka za financijske subjekte koji su dio pretežno komercijalne grupe i koji mogu podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje drži taj financijski subjekt kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnim aktivnostima nefinancijskih subjekata grupe. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja postupka kojim se utvrđuje način na koji osobe mogu podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje proizlaze iz transakcija izvršenih radi ispunjenja obveze osiguravanja likvidnosti na mjestu trgovanja.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do ... [9 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

"

(b)  stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:"

„3. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju poljoprivredne robne izvedenice i ključne ili značajne robne izvedenice iz stavka 1. i metodologija izračuna koju nadležna tijela trebaju primjenjivati pri određivanju ograničenja mjesečnih promptnih pozicija i drugih mjesečnih pozicija za fizički ili gotovinski namirene robne izvedenice na temelju značajki relevantne izvedenice.

Pri određivanju ključnih ili značajnih robnih izvedenica ESMA uzima u obzir sljedeće čimbenike:

   (a) veličinu otvorenih pozicija od 300 000 jedinica u prosjeku tijekom jedne godine
   (b) broj sudionika na tržištu;
   (c) temeljnu robu predmetne izvedenice.

Pri utvrđivanju metodologije izračuna iz prvog podstavka ESMA uzima u obzir sljedeće čimbenike:

   (a) ostvarivu opskrbu temeljnom robom;
   (b) ukupne otvorene pozicije u toj izvedenici i ukupne otvorene pozicije u drugim financijskim instrumentima s istom temeljnom robom;
   (c) broj i veličinu sudionika na tržištu;
   (d) značajke temeljnog tržišta robe, uključujući obrasce proizvodnje, potrošnje i prijevoza na tržište;
   (e) razvoj novih izvedenica;
   (f) iskustvo investicijskih društava ili tržišnih operatera koji upravljaju mjestom trgovanja i drugih jurisdikcija u pogledu ograničenja pozicija.

ESMA Komisiji dostavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka do [devet mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.  Nadležno tijelo određuje ograničenja pozicija za ključne ili značajne ugovore o robnim izvedenicama kojima se trguje na mjestima trgovanja kako je određeno u regulatornim tehničkim standardima koje je donijela ESMA u skladu sa stavkom 3. i za poljoprivredne robne izvedenice, na temelju metodologije za izračun utvrđene u regulatornim tehničkim standardima koje je ESMA donijela u skladu s istim stavkom 3. To ograničenje pozicija uključuje ekonomski jednakovrijedne OTC ugovore.

Ako dođe do značajne promjene na tržištu, uključujući značajnu promjenu u ostvarivoj opskrbi ili otvorenoj poziciji, nadležno tijelo revidira ograničenja pozicija na temelju ostvarive opskrbe ili otvorene pozicije koju je to nadležno tijelo odredilo te ponovno utvrđuje ograničenje pozicije u skladu s metodologijom za izračun koja je utvrđena u regulatornim tehničkim standardima koje je Komisija usvojila u skladu sa stavkom 3.”;

"

(c)  stavci 6., 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:"

„6. Ako se poljoprivrednim robnim izvedenicama i ključnim ili značajnim robnim izvedenicama s istom temeljnom robom i istim značajkama trguje u značajnom volumenu na mjestima trgovanja u nekoliko jurisdikcija, nadležno tijelo mjesta trgovanja s najvećim volumenom trgovanja („središnje nadležno tijelo”) određuje jedinstveno ograničenje pozicija koje se primjenjuje na sve aktivnosti trgovanja tom izvedenicom. Središnje nadležno tijelo savjetuje se s nadležnim tijelima drugih mjesta trgovanja na kojima se u značajnom volumenu trguje tom izvedenicom o jedinstvenom ograničenju pozicija koje se treba primijeniti i svakoj izmjeni tog jedinstvenog ograničenja pozicija. Nadležna tijela koja se ne slože s jedinstvenim ograničenjem pozicija koje je odredilo središnje nadležno tijelo pismeno detaljno navode sve razloge zbog kojih smatraju da nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 1. ESMA donosi odluke o svim sporovima koji proizlaze iz neslaganja dvaju nadležnih tijela.

Nadležna tijela mjesta trgovanja na kojima se trguje poljoprivrednim robnim izvedenicama i ključnim ili značajnim robnim izvedenicama s istom temeljnom robom i istim značajkama te nadležna tijela imatelja pozicija u tim izvedenicama uspostavljaju mehanizme suradnje, koji uključuju razmjenu relevantnih podataka radi omogućavanja praćenja i primjene jedinstvenog ograničenja pozicija.

7.  ESMA najmanje jednom godišnje prati način na koji nadležna tijela primjenjuju ograničenja pozicija u skladu s metodologijom za izračun koju je utvrdila na temelju stavka 3. Time ESMA osigurava da se jedinstveno ograničenje pozicija učinkovito primjenjuje na poljoprivredne robne izvedenice i ključne ili značajne ugovore s istom temeljnom robom i istim značajkama, neovisno o tome gdje se njima trguje u skladu sa stavkom 6.

8.  Države članice osiguravaju da investicijska društva ili tržišni operateri koji upravljaju mjestom trgovanja na kojem se trguje robnim izvedenicama primjenjuju kontrole nad upravljanjem pozicijama, što uključuje ovlasti mjesta trgovanja da:

   (a) prati otvorene pozicije osoba;
   (b) od osoba dobije podatke, uključujući svu relevantnu dokumentaciju, o veličini i namjeni nastale pozicije ili izloženosti, podatke o vlasnicima izvedenica i vlasnicima temeljnog instrumenta, svim sporazumima te povezanoj imovini ili obvezama na tržištu temeljnog instrumenta, uključujući prema potrebi, pozicije koje članovi i sudionici drže u povezanim ugovorima na drugim mjestima trgovanja i u OTC ugovorima;
   (c) od osobe zatraži da privremeno ili trajno zatvori ili smanji poziciju i ako ta osoba ne postupi u skladu s tim zahtjevom, jednostrano poduzme mjere kako bi osigurala zatvaranje ili smanjenje pozicije; i
   (d) od osobe zatraži da privremeno vrati likvidnost na tržište po dogovorenoj cijeni i volumenu s izričitom namjerom ublažavanja učinaka velike ili dominantne pozicije.

ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sadržaj kontrola nad upravljanjem pozicijama, uzimajući pritom u obzir značajke predmetnih mjesta trgovanja.

ESMA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [devet mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

"

10.  U članku 58. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Države članice osiguravaju da investicijska društva koja trguju robnim izvedenicama ili emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama izvan mjesta trgovanja središnjem nadležnom tijelu iz članka 57. stavka 6. najmanje jednom dnevno dostave cjelovitu analizu svojih pozicija u odnosu na robne izvedenice ili emisijske jedinice ili njihove izvedenice kojima se trguje na mjestu trgovanja i u odnosu na ekonomski jednakovrijedne OTC ugovore, kao i pozicija njihovih klijenata i klijenata njihovih klijenata, sve do krajnjeg klijenta, u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 600/2014 i, ako je primjenjivo, s člankom 8. Uredbe (EU) br. 1227/2011.”;

"

11.  u članku 90. umeće se sljedeći stavak 1.a:"

„1.a Do 31. prosinca 2021. Komisija preispituje učinak izuzeća utvrđenog u članku 2. stavku 1. točki (j) u pogledu emisijskih jedinica ili njihovih izvedenica i to preispitivanje prema potrebi popraćuje zakonodavnim prijedlogom o izmjeni tog izuzeća. U tom kontekstu Komisija ocjenjuje trgovanje emisijskim jedinicama EU-a i njihovim izvedenicama u EU-u i u trećim zemljama, učinak izuzeća iz članka 2. stavka 1. točke (j) na zaštitu ulagatelja, integritet i transparentnost tržišta emisijskih jedinica i njihovih izvedenica te potrebu za donošenjem mjera u vezi s trgovanjem koje se odvija na mjestima trgovanja u trećim zemljama.”.

"

Članak 1.a

Izmjene Direktive (EU) 2019/878

Članak 2. stavak 1. Direktive (EU) 2019/878 mijenja se kako slijedi:

1.  prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Države članice najkasnije do 28. prosinca 2020.:

   i. mjere potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive ukoliko se odnose na kreditne institucije;
   ii. mjere potrebne za usklađivanje s člankom 1. stavkom 1. i 9. ove Direktive u pogledu članka 2. stavaka 5. i 6. i članka 21.b Direktive 2013/36/EU, u mjeri u kojoj se odnose na kreditne institucije i investicijska društva.”;

"

2.  sljedeći podstavak dodan je nakon prvog podstavka:"

„One o tome odmah obavješćuju Komisiju.”.

"

Članak 1.b

Izmjene Direktive 2013/36/EU

Članak 94. stavak 2. treći, četvrti i peti podstavak zamjenjuju se sljedećim:"

„U svrhu utvrđivanja zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije iz članka 92. stavka 2., osim u pogledu osoblja u investicijskim društvima kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji za definiranje sljedećeg:

   (a) upravljačkih odgovornosti i kontrolnih funkcija;
   (b) značajnih poslovnih jedinica i znatnog utjecaja na profil rizičnosti relevantne poslovne jedinice; i
   (c) drugih kategorija osoblja koje nisu izričito navedene u članku 92. stavku 2., čije profesionalne djelatnosti imaju usporediv utjecaj na profil rizičnosti institucije kao i kategorije osoblja koje su u njemu navedene.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; U pogledu regulatornih tehničkih standarda koji se primjenjuju na investicijska društva kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, ovlast utvrđena u članku 94. stavku 2. ove Direktive kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća nastavlja se primjenjivati do 26. lipnja 2021.”.

"

Članak 2.

Prijenos

1.  Države članice najkasnije do ... [devet mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Države članice primjenjuju te mjere od ... [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive].

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 2.a

Klauzula o preispitivanju

Najkasnije do 31. srpnja 2021., nakon savjetovanja s ESMA-om i na temelju rezultata javnog savjetovanja koje Komisija treba provesti s dovoljno vremena, Komisija predstavlja prijedlog revizije Direktive 2014/65/EU i Uredbe (EU) br. 600/2014. Preispitivanje je široko i uzima u obzir pitanja povezana sa strukturom tržišta, podacima, trgovanjem i poslije trgovanja, pravilima istraživanja, pravilima o plaćanju poticaja savjetnicima, razinom stručnih kvalifikacija savjetnika u Europi, kategorizacijom klijenata i Brexitom.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A9-0208/2020).
(2)* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.
(3) COM(2020)0456 final od 27.5.2020.
(4) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).
(5) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(6) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.


Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače
PDF 178kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. na temu „Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače” (2020/2021(INI))
P9_TA(2020)0318A9-0209/2020

Europski parlament,

—  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

—  uzimajući u obzir članke 169., 191., 192. i 193. UFEU-a,

—  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu(1),

—  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača(2),

—  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe(3),

—  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 7. lipnja 2018. o uspostavi Programa za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te europsku statistiku (COM(2018)0441),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda(4),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća(5),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu(6),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(7),

—  uzimajući u obzir publikaciju Komisije iz listopada 2018. naslovljenu „Studija o ponašanju o uključenosti potrošača u kružno gospodarstvo”,

—  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra iz 2019. naslovljeno „Analiza i razvoj sustava bodovanja za popravak i nadogradnju proizvoda”,

—  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu ‒ stanje i izgledi, 2020.”,

—  uzimajući u obzir studiju iz ožujka 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Promicanje trajnosti proizvoda”,

—  uzimajući u obzir detaljnu analizu iz travnja 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Održiva potrošnja i zakonodavstvo o zaštiti potrošača”,

—  uzimajući u obzir izvješće europske organizacije potrošača (BEUC) od 18. kolovoza 2015. naslovljeno „Trajna roba: održiviji proizvodi, veća prava potrošača – Očekivanja potrošača od programa EU-a za učinkovito korištenje resursima i kružno gospodarstvo”,

—  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0209/2020),

A.  budući da je zbog sve manje dostupnosti prirodnih resursa i porasta količine otpada neophodno uspostaviti održive obrasce proizvodnje i potrošnje kojima se vodi računa o ograničenjima planeta, pri čemu prioritet treba biti učinkovito i održivo korištenje resursa;

B.  budući da je kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 ukazala na potrebu za uspostavom novih i otpornijih poslovnih modela i pružanjem potpore europskim poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, mikropoduzećima i samozaposlenim osobama;

C.  budući da održivo jedinstveno tržište mora odražavati poziv Parlamenta(8) na donošenje ambicioznog europskog zelenog plana; budući da je stoga ključno razviti strategiju koja se temelji na istraživanjima kako bi se poboljšala trajnost proizvoda, mogućnost njihove ponovne uporabe, unapređenja i popravka; budući da bi se tom strategijom trebala otvoriti nova radna mjesta, stvoriti prilike za rast i inovacije za europska poduzeća, poduprijeti njihova konkurentnost na globalnoj razini i osigurati visoka razina zaštite potrošača;

D.  budući da zajednička i sveobuhvatna strategija nije isto što i univerzalni pristup; budući da bi diferencirani pristup koji se temelji na posebnostima svake kategorije proizvoda i sektora te na tržištu i tehnološkom razvoju bio prikladniji; budući da su učinkovita primjena i provedba postojećih pravila ključne za dobro funkcioniranje održivog jedinstvenog tržišta;

E.  budući da je ključno mobilizirati dovoljno sredstava putem financijskih programa kao što je Program jedinstvenog tržišta u cilju prijelaza na klimatsku neutralnost i kružno gospodarstvo kako bi se financirala istraživanja i razvoj u području održivih proizvoda te kampanje za podizanje razine osviještenosti usmjerene na poduzeća i potrošače;

F.  budući da su prema studiji Komisije o ponašanju iz 2018. potrošači spremni sudjelovati u procesu kružnog gospodarstva i da je tri puta vjerojatnije da će kupiti proizvod ako je označen kao trajniji i ako ga se može popraviti, no da i dalje postoje prepreke u tom pogledu, što uključuje neujednačenost informacija; budući da su za osviještenost potrošača i pošteno tržišno natjecanje među poduzećima potrebne jasne, pouzdane i transparentne informacije o karakteristikama proizvoda, uključujući informacije o procijenjenom vijeku trajanja i mogućnosti popravka; budući da se postojeće informacije stoga moraju poboljšati, pritom izbjegavajući preopterećenje informacijama;

G.  budući da su vijek trajanja proizvoda i način na koji se troši uvjetovani raznim prirodnim ili umjetnim čimbenicima, poput sastava, funkcionalnosti, troška popravka, obrazaca potrošnje i uporabe; budući da se procijenjeni vijek trajanja proizvoda mora mjeriti na temelju objektivnih ispitivanja i kriterija koji odražavaju stvarne uvjete uporabe te se mora utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište;

H.  budući da je do 2024. potrebno provesti preispitivanje Direktive (EU) 2019/771; budući da bi u pripremi za ovo preispitivanje trebalo ocijeniti niz mjera usmjerenih na stvaranje odgovarajućih uvjeta za povećanje trajnosti proizvoda i osiguravanje visoke razine zaštite potrošača, kao i konkurentnog poslovnog okruženja; budući da dvogodišnje zakonsko jamstvo možda nije primjereno za sve kategorije proizvoda s duljim procijenjenim vijekom trajanja;

I.  budući da je Europski parlament u prethodnoj rezoluciji(9) pozvao na donošenje mjera za rješavanje problema planiranog zastarijevanja dobara i softvera, uključujući razvoj zajedničke definicije za testiranje i otkrivanje problematičnih praksi; budući da je potrebno razviti zajedničku strategiju za jedinstveno tržište te zajamčiti pravnu sigurnost i povjerenje i za poduzeća i za potrošače;

J.  budući da je vijek trajanja softvera od ključne važnosti za vijek trajanja elektroničkih uređaja; budući da je zbog sve bržeg zastarijevanja softvera nužno osigurati prilagodljivost elektroničkih uređaja kako bi i dalje bili konkurentni na tržištu(10);

K.  budući da 79 % europskih građana smatra da bi od proizvođača trebalo zahtijevati da omoguće lakši popravak digitalnih uređaja ili zamjenu njihovih pojedinačnih dijelova(11); budući da visokokvalitetni proizvodi povećavaju konkurentnost europskih poduzeća;

L.  budući da je anketa provedena u prosincu 2015.(12) pokazala da 59 % potrošača nije znalo da razdoblje zakonskog jamstva u EU-u traje najmanje dvije godine; budući da bi se znanje potrošača o postojećim visokim razinama prava u pogledu zakonskog jamstva moglo poboljšati i da bi takvo poboljšanje moglo pridonijeti održivijoj uporabi dobara;

M.  budući da je porast e-trgovine stvorio potrebu za boljom kontrolom usklađenosti robe i usluga iz trećih zemalja s ekološkim i sigurnosnim standardima EU-a, kao i pravima potrošača;

N.  budući da održivo jedinstveno tržište zahtijeva učinkovit nadzor tržišta kako bi se osigurala pravilna provedba tih pravila, pri čemu ključnu ulogu imaju tijela za nadzor tržišta i carinska tijela;

O.  budući da bi se poticanjem tržišta popravaka i ponovne uporabe te učvršćivanjem povjerenja u tržište rabljene robe mogle stvoriti gospodarske i socijalne prilike i da bi se mogla otvoriti radna mjesta te da bi se u određenim slučajevima time potaknula konkurentnost industrijskog sektora; budući da u određenim slučajevima postoje prepreke koje potrošačima onemogućuju da se odluče za popravak, primjerice nemogućnost pristupa rezervnim dijelovima, nedostatak standardizacije i interoperabilnosti te nedostupnost usluga popravka; budući da to negativno utječe na sektor popravaka;

P.  budući da bi na temelju istraživanja Eurobarometra(13) 77 % građana EU-a radije popravilo svoje uređaje nego ih zamijenilo; budući da bi poduzeća koja se bave popravcima mogla biti izvor lokalnih radnih mjesta te posebnog znanja i iskustva u Europi;

Q.  budući da produljenje životnog vijeka vrste proizvoda koja je usred znatnog poboljšanja svoje ekološke učinkovitosti treba biti usklađeno s uporabom tih poboljšanih proizvoda i da stoga ne bi trebalo biti kašnjenja u uvođenju inovativnih tehnologija koje bi mogle dovesti do znatnih koristi za okoliš;

R.  budući da sve veća digitalizacija našim društvima pruža nove kanale za razmjenu informacija i pomaže u stvaranju održivog tržišta koje se temelji na odgovornosti, transparentnosti, razmjeni informacija i učinkovitijem korištenju resursa;

S.  budući da bi internetske platforme mogle bolje ispunjavati svoju odgovornost pružanja potrošačima pouzdanih informacija o proizvodima i uslugama koje pružaju;

T.  budući da digitalni sektor doprinosi inovacijama i poticanju održivog gospodarstva; budući da bi se trebalo pozabaviti pitanjem njegova utjecaja na okoliš u pogledu potrošnje energije i resursa na njegovu infrastrukturu; budući da su održiviji načini pakiranja i dostave ključni za uspostavu kružnog gospodarstva;

U.  budući da je zelena i održiva javna nabava strateški alat koji se, zajedno s drugim važnim politikama, može upotrijebiti za doprinos industrijskoj tranziciji Europe te za jačanje njezine otpornosti i otvorene strateške autonomije; budući da strateška upotreba održive javne nabave može biti od koristi i poduzećima i potrošačima jer se njome povećava potražnja za održivom robom i opskrba njome te ti proizvodi tako postaju isplativiji i privlačniji potrošačima;

V.  budući da postoji potreba za učinkovitim rješavanjem problema obmanjujućih ekoloških tvrdnji i praksi „lažnog zelenog oglašavanja”, među ostalim uređivanjem načina na koji se takve tvrdnje mogu potkrijepiti;

W.  budući da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje; budući da bi oglašavanje moglo pomoći poduzećima i potrošačima da donose informirane održive odluke;

1.  pozdravlja novi akcijski plan Komisije za kružno gospodarstvo i njezinu namjeru promicanja trajnih proizvoda koji se mogu lakše popraviti, ponovo upotrijebiti i reciklirati, podržavajući pritom potrošača u toj tranziciji;

2.  naglašava da bi svaka strategija održivog jedinstvenog tržišta trebala na pravedan, uravnotežen i razmjeran način kombinirati načela održivosti, zaštite potrošača i visoko konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva; naglašava da bi se sve potencijalne regulatorne mjere trebale temeljiti na tim načelima, da bi trebale biti ekološki isplative te korisne i za poduzeća i za potrošače kako bi prihvatili zelenu tranziciju unutarnjeg tržišta; naglašava da bi se regulatornim mjerama trebale stvoriti konkurentske prednosti za europska poduzeća, da se njima ne bi trebalo nametati nerazmjerno financijsko opterećenje te da bi trebalo potaknuti inovacije i ulaganja u održive tehnologije te ojačati europsku konkurentnost i, u konačnici, zaštitu potrošača; ističe da bi sve predviđene regulatorne mjere trebale biti popraćene procjenama učinka te da bi se njima uvijek trebala uzimati u obzir kretanja na tržištu i potrebe potrošača;

3.  poziva Komisiju da pokaže snažnu političku ambiciju pri osmišljavanju, donošenju i provedbi relevantnih budućih prijedloga, kao što su „važnija uloga potrošača u procesu zelene tranzicije” i politička inicijativa za održive proizvode, koji bi trebali biti u potpunosti usklađeni s klimatskim ciljevima EU-a i drugim ciljevima zaštite okoliša kako bi se poboljšala kružnost lanaca vrijednosti, učinkovitost resursa i upotreba sekundarnih sirovina, smanjilo stvaranje otpada i ostvarilo netoksično kružno gospodarstvo; naglašava važnost pravovremene provedbe i poštovanja postojećih obveza i standarda; potiče Komisiju da ih ne odgađa;

4.  naglašava da je jedinstveno tržište koje dobro funkcionira moćan alat za zelenu i digitalnu tranziciju EU-a, među ostalim zbog njegove uloge u globaliziranom gospodarstvu; ističe da su realizacija i produbljivanje jedinstvenog tržišta, među ostalim učinkovitom provedbom postojećeg zakonodavstva i uklanjanjem preostalih neopravdanih i nerazmjernih prepreka, preduvjet za postizanje održivije proizvodnje i potrošnje u EU-u; poziva na transparentno upravljanje unutarnjim tržištem, zajedno s učinkovitijim i poboljšanim nadzorom; smatra da bi pravnim okvirom za održivije jedinstveno tržište trebalo poticati inovacije i razvoj održivih tehnologija te potaknuti poduzeća da prijeđu na održivije poslovne modele i tako doprinesu održivom gospodarskom oporavku;

5.  ističe da je održiva potrošnja usko povezana s održivom proizvodnjom i da bi gospodarske subjekte trebalo poticati da razmotre trajnost proizvoda i usluga od faze osmišljavanja i stavljanja na unutarnje tržište ili pružanja usluge na njemu kako bi se potrošačima zajamčio siguran, održiv, isplativ i privlačan izbor; poziva Komisiju da predloži mjere, razlikujući kategorije proizvoda i sektore sa znatnim utjecajem na okoliš, kojima će se poboljšati trajnost proizvoda, uključujući njihov procijenjeni vijek trajanja, mogućnost ponovne uporabe, nadogradnje, popravka i recikliranja;

Prava potrošača i borba protiv planiranog zastarijevanja

6.  poziva Komisiju da u dogovoru s relevantnim dionicima osmisli opsežnu strategiju s mjerama za različite kategorije proizvoda, uzimajući u obzir razvoj tržišta i tehnologija, kako bi se pružila potpora poduzećima i potrošačima te kako bi se uključila u održive obrasce proizvodnje i potrošnje; napominje da bi ta strategija trebala uključivati mjere za:

   (a) definiranje predugovornih informacija o procijenjenom vijeku trajanja (koje treba izraziti u godinama i/ili ciklusima uporabe i koje treba utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište s pomoću objektivne i standardizirane metodologije utemeljene na, među ostalim parametrima, stvarnim uvjetima uporabe, razlikama u intenzitetu uporabe i prirodnim čimbenicima) i mogućnosti popravka proizvoda, imajući na umu da bi te informacije trebalo pružiti na jasan i razumljiv način kako bi se izbjeglo zbunjivanje i preopterećivanje potrošača informacijama, pri čemu bi te informacije trebalo učiniti glavnim obilježjima proizvoda u skladu s direktivama 2011/83/EU i 2005/29/EZ;
   (b) razvijanje i uvođenje obveznog označivanja kako bi se njime potrošačima u trenutku kupnje pružile jasne, odmah vidljive i lako razumljive informacije o procijenjenom životnom vijeku i mogućnosti popravka proizvoda; ističe da bi se takav sustav označivanja trebao razviti uz sudjelovanje svih relevantnih dionika, na temelju usklađenih transparentnih normi utemeljenih na istraživanjima i procjena učinka kojima se dokazuju relevantnost, proporcionalnost i učinkovitost u području smanjenja negativnih učinaka na okoliš i zaštite potrošača; smatra da bi to označivanje trebalo prije svega uključivati informacije o trajnosti i mogućnosti popravka, primjerice sustav za ocjenjivanje mogućnosti popravka, te imati oblik indeksa okolišne učinkovitosti, uzimajući u obzir višestruke kriterije tijekom cijelog životnog ciklusa proizvodâ u skladu s njihovom kategorijom;
   (c) jačanje uloge znaka za okoliš EU-a kako bi se povećala industrijska primjena i podigla razina osviještenosti među potrošačima;
   (d) procjenu, na temelju analize troškova/okolišne učinkovitosti, koje su kategorije robe najprikladnije da ih se opremi mjeračem uporabe, s ciljem poboljšanja informiranja potrošača i održavanja proizvoda, poticanja dugotrajne uporabe proizvoda olakšavanjem ponovne uporabe te poticanja ponovne uporabe i poslovnih modela rabljene robe;
   (e) procjenu načina na koji bi se trajanje zakonskih jamstava moglo bolje uskladiti s procijenjenim životnim vijekom kategorije proizvoda te na koji bi se produljenjem razdoblja prebacivanja tereta dokaza za neusklađenost povećala mogućnost da potrošači i poduzeća donose održive odluke, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771; poziva na to da se u toj procjeni učinka razmotre moguće posljedice takvih potencijalnih produljenja za cijene, očekivani vijek trajanja proizvoda, sustave komercijalnih jamstava i neovisne usluge popravka;
   (f) proučavanje izvedivosti jačanja položaja prodavatelja u odnosu na proizvođače uvođenjem zajedničkog mehanizma odgovornosti proizvođača i prodavatelja u okviru sustava zakonskog jamstva, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771;
   (g) rješavanje problema preranog zastarijevanja proizvoda razmatranjem dodavanja na popis iz Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ praksi kojima se učinkovito skraćuje životni vijek proizvoda kako bi se povećala njegova stopa zamjene i neopravdano ograničila mogućnost popravka proizvoda, uključujući softvera; naglašava da bi te prakse trebalo jasno definirati na temelju objektivne i zajedničke definicije, uzimajući u obzir procjenu svih uključenih dionika, kao što su istraživačke ustanove, potrošačke i poslovne organizacije te organizacije za zaštitu okoliša;

7.  naglašava da roba s digitalnim elementima zahtijeva posebnu pozornost i da bi prilikom preispitivanja Direktive (EU) 2019/771, koje se treba provesti do 2024., trebalo uzeti u obzir sljedeće elemente:

   (a) korektivna ažuriranja, tj. ažuriranja sigurnosti i sukladnosti, moraju se nastaviti tijekom cijelog procijenjenog vijeka trajanja proizvoda, ovisno o kategoriji proizvoda;
   (b) korektivna ažuriranja trebala bi biti odvojena od razvojnih ažuriranja, koja moraju biti reverzibilna, a ažuriranje nikada ne smije umanjiti učinkovitost ili prilagođenost robe;
   (c) prodavatelj u trenutku kupnje mora obavijestiti potrošače o razdoblju tijekom kojega se može očekivati da će se osigurati ažuriranja softvera isporučenog prilikom kupnje robe, na način koji je u skladu s inovacijama i mogućim budućim kretanjima na tržištu, kao i s njihovim posebnostima i učincima na učinkovitost proizvoda, kako bi se osigurala dugotrajna sukladnost i sigurnost robe;

8.  naglašava potrebu za jednostavnim, učinkovitim i provedivim načinima pravne zaštite, i za potrošače i za poduzeća; ističe da potrošače diljem EU-a treba informirati o njihovim pravima i načinima pravne zaštite; poziva na financiranje u okviru Programa jedinstvenog tržišta višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) mjera za rješavanje problema informacijskog jaza i pružanje potpore udrugama potrošača i poduzeća te udrugama za zaštitu okoliša u njihovim inicijativama; smatra da bi države članice trebale provoditi informativne kampanje za povećanje zaštite i povjerenja potrošača, posebno među ranjivim skupinama, te poziva Komisiju da potrošačima pruži odgovarajuće informacije o njihovim pravima s pomoću jedinstvenog digitalnog pristupnika; ističe da mala i srednja poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlene osobe trebaju posebnu potporu, među ostalim financijsku, kako bi mogli razumjeti i ispunjavati svoje pravne obveze u području zaštite potrošača;

9.  napominje da mnogi proizvodi koji se stavljaju na jedinstveno tržište, posebno proizvodi koji se prodaju na internetskim tržištima i uvoze izvan EU-a, nisu u skladu sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na zahtjeve u pogledu sigurnosti i održivosti proizvoda; poziva Komisiju i države članice da hitno poduzmu mjere kako bi se izjednačili uvjeti za poduzeća iz EU-a s uvjetima njihovih međunarodnih konkurenata te kako bi se potrošačima osigurala sigurnost i održivost proizvoda poboljšanim nadzorom tržišta i jednakovrijednim standardima carinske provjere diljem EU-a i za tradicionalna i za internetska poduzeća; ističe da za obavljanje ove misije tijelima za nadzor tržišta moraju biti osigurani odgovarajući financijski, tehnički, informacijski i ljudski resursi u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 te poziva države članice da ih osiguraju i Komisiju da osigura pravilnu provedbu te uredbe; ističe da bi trebalo znatno poboljšati interakciju između sustava za brzu razmjenu informacija RAPEX i internetskih tržišta i platformi;

Omogućavanje lakšeg popravka

10.  poziva na to da se u trenutku kupnje na jasan i lako čitljiv način pruže sljedeće informacije o dostupnosti rezervnih dijelova, ažuriranju softvera i mogućnosti popravka proizvoda: procijenjeno razdoblje raspoloživosti od datuma kupnje, prosječna cijena rezervnih dijelova u trenutku kupnje, preporučeno približno vrijeme isporuke i popravka te, prema potrebi, informacije o uslugama popravka i održavanja; nadalje, traži da se te informacije navedu u dokumentaciji o proizvodu zajedno sa sažetkom najčešćih kvarova i načina njihova popravka;

11.  poziva Komisiju da uspostavi „pravo potrošača na popravak” kako bi popravci postali sustavni, isplativi i privlačni, uzimajući u obzir posebnosti različitih kategorija proizvoda u skladu s mjerama koje su već poduzete za nekoliko kućanskih uređaja u okviru Direktive o ekološkom dizajnu:

   (a) omogućavanjem akterima u industriji popravaka, uključujući neovisne servisere, i potrošačima besplatan pristup potrebnim informacijama o popravku i održavanju, uključujući informacije o dijagnostičkim alatima, rezervnim dijelovima, softverima i ažuriranjima koje su potrebne za obavljanje popravaka i održavanje, imajući na umu obveze u pogledu sigurnosti potrošača, ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943;
   (b) poticanjem standardizacije rezervnih dijelova radi omogućavanja interoperabilnosti i inovacija, uz istodobno poštovanje zahtjevâ za sigurnost proizvoda;
   (c) utvrđivanjem obveznog minimalnog razdoblja tijekom kojega rezervni dijelovi moraju biti dostupni, koje odražava predviđeni vijek trajanja proizvoda nakon što je krajnja jedinica stavljena na tržište, kao i razumnog najduljeg vremena isporuke prema kategoriji proizvoda u skladu s provedbenim uredbama o ekološkom dizajnu donesenima 1. listopada 2019., koje bi trebalo proširiti na širi raspon proizvoda;
   (d) osiguravanjem da cijena rezervnih dijelova bude razumna i stoga isplativa u odnosu na cijenu cijelog proizvoda te da neovisni i ovlašteni serviseri, kao i potrošači, imaju pristup potrebnim rezervnim dijelovima bez nepoštenih ograničavanja;
   (e) poticanjem popravka u odnosu na zamjenu produljenjem jamstva ili obnavljanjem razdoblja jamstva za potrošače koji odaberu tu mogućnost, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771 i s obzirom na analizu isplativosti i za potrošače i za poduzeća, te osiguravanjem toga da prodavatelji uvijek informiraju potrošače o mogućnosti popravka i povezanim jamstvenim pravima;
   (f) procjenom načina na koji bi se popravci mogli olakšati uspostavom zakonskog jamstva na razini EU-a za dijelove koje zamjenjuje stručni serviser ako roba više nije obuhvaćena zakonskim ili komercijalnim jamstvom u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771;
   (g) poticanjem država članica da uvedu poticaje, kao što je „bonus za obrtnike”, kojima se promiču popravci, posebice nakon isteka zakonskog jamstva za potrošače koji obavljaju popravke kod ovlaštenih/neovisnih servisera;

Globalna strategija za promicanje ponovne uporabe

12.  pozdravlja Komisijino razmatranje obvezujućih mjera za sprečavanje uništavanja neprodane ili nekvarljive robe u ispravnom stanju kako bi se ona mogla ponovno upotrijebiti te količinskih ciljeva za ponovnu uporabu, među ostalim uvođenjem sustava odlaganja u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu i Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu; naglašava da prioritet u pristupu otpadnim dvorištima treba dati novim održivim poslovnim modelima te poziva Komisiju i države članice da dodatno potiču održivo gospodarenje otpadom; naglašava potrebu za strategijom procjene i rješavanja pravnih prepreka u pogledu popravka, preprodaje, ponovne uporabe i doniranja kako bi se zajamčila učinkovitija i održivija uporaba resursa, kao i za jačanjem unutarnjeg tržišta sekundarnih sirovina, ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, među ostalim povećanom standardizacijom;

13.  naglašava važnost poticanja poslovnih modela kružnog gospodarstva i održivog poslovanja kako bi se smanjilo uništavanje robe te promicali popravljanje i ponovna uporaba; poziva Komisiju da podrži upotrebu takvih modela, koji pritom trebaju ostati isplativi i privlačni, te da zajamči visoku razinu zaštite potrošača i potakne države članice na podizanje razine osviještenosti o tim modelima kroz obrazovne kampanje i osposobljavanje potrošača i poduzeća; ističe važnost ulaganja u istraživanje i razvoj u tom području;

14.  ističe postojanje praksi poduzeća u pogledu odvraćanja od popravaka, kojima se ograničava pravo na popravak i utječe na opcije potrošača u tom kontekstu; poziva na pristup kojim se štiti provedba prava intelektualnog vlasništva i osigurava učinkovita potpora neovisnim serviserima kako bi se promicao izbor potrošača i postiglo općenito održivo jedinstveno tržište;

15.  naglašava potrebu za uvođenjem poticaja za potrošače kako bi kupovali rabljenu robu; ističe da bi prijenos jamstva u slučaju preprodaje proizvoda koji je još pokriven jamstvom potrošačima mogao uliti više povjerenja u to tržište; u tom pogledu poziva Komisiju da ispita u kojoj bi se mjeri jamstvo prvog kupca moglo prenijeti na dodatne kupce u slučaju naknadne prodaje, posebno u kontekstu digitalne putovnice proizvoda; nadalje, poziva na procjenu potrebe za preispitivanjem klauzule o izuzeću za rabljenu robu u okviru sustava zakonskog jamstva predviđenog Direktivom (EU) 2019/771 prilikom preispitivanja te direktive, na temelju procjene učinka mogućih posljedica za poslovne modele koji se temelje na rabljenoj robi i ponovnoj uporabi;

16.  poziva na donošenje jasne definicije prepakirane i obnovljene robe te na masovno uvođenje dobrovoljnog sustava proširenog jamstva za tu robu, uz početno zakonsko jamstvo, kako bi se spriječilo da potrošači budu izloženi zlouporabi;

17.  ističe da će uspostava unutarnjeg tržišta usluga uvelike pridonijeti prelasku na održivije jedinstveno tržište; poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za uspostavu unutarnjeg tržišta usluga koje dobro funkcionira i da konkretno poveća napore za jačanje provedbe postojećeg zakonodavstva;

18.  ističe ulogu uslužnog sektora u povećanju pristupačnosti popravaka i drugih novih poslovnih modela; posebno pozdravlja razvoj poslovnih modela kojima se razdvaja potrošnja od fizičkog vlasništva i prodaje funkcija proizvoda te poziva na temeljitu procjenu učinka funkcionalnog gospodarstva i njegovih mogućih povratnih učinaka, kao i učinaka na potrošače i njihove financijske interese, ali i posljedica takvih modela za okoliš; naglašava da razvoj internetskih usluga, novi oblici marketinga (iznajmljivanje, leasing, „proizvod kao usluga” itd.) i dostupnost objekata za popravak mogu pomoći produljiti vijek trajanja proizvoda i povećati osviještenost potrošača i povjerenje u takve proizvode; poziva Komisiju da promiče razvoj tih novih poslovnih modela ciljanom financijskom potporom u okviru Programa jedinstvenog tržišta i svih drugih relevantnih programa VFO-a;

19.  poziva na razvoj nacionalnih kampanja i relevantnih mehanizama kako bi se potrošače potaknulo na produljenje životnog vijeka proizvoda popravcima i uporabom rabljene robe te na podizanje razine osviještenosti o dodanoj vrijednosti održivih inovativnih tehnologija; traži od Komisije i nacionalnih tijela da u okviru Programa jedinstvenog tržišta VFO-a pruže tehničku i financijsku pomoć i potporu nadležnim tijelima na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i poduzećima i udrugama, u provođenju tih kampanja;

20.  poziva sva poduzeća i organizacije da se registriraju u EU-ov sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) kako bi poboljšali svoju ekološku učinkovitost; s veseljem iščekuje predstojeće preispitivanje Direktive o izvješćivanju o nefinancijskim informacijama, koja bi trebala znatno poboljšati dostupnost informacija o ekološkoj učinkovitosti poduzeća;

Digitalna strategija u službi održivog tržišta

21.  pozdravlja najavu zajedničkog europskog podatkovnog prostora za pametne kružne aplikacije i ambiciju Komisije da razvije digitalnu „putovnicu proizvoda” kako bi se poboljšala sljedivost i pristup informacijama o uvjetima proizvodnje proizvoda, trajnosti, sastavu, mogućnostima ponovne uporabe, popravka, rastavljanja i o rukovanju proizvodom na kraju životnog vijeka, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i troškove za poduzeća te obraćajući posebnu pozornost na potrebe malih i srednjih poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlenih osoba; traži osmišljavanje tih mehanizama u bliskoj suradnji s industrijom i relevantnim dionicima;

22.  prima na znanje doprinos digitalnih tehnologija u području inovacija i kružnoga gospodarstva; poziva Komisiju da razvije standarde i protokole za pristup interoperabilnim podacima i njihovu upotrebu kako bi se podaci učinkovito dijelili među poduzećima, ulagačima i tijelima te kako bi se omogućili novi kružni poslovni modeli temeljeni na podacima; poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva za istraživanje i inovacije u području održivih tehnologija u okviru novog VFO-a;

23.  napominje da digitalni sektor i internetska potrošnja imaju velik utjecaj na okoliš, kako u pogledu proizvodnje robe tako i pružanja usluga, te poziva Komisiju da procijeni kako bi europski indeks digitalne održivosti, koji bi se temeljio na analizi životnog ciklusa proizvoda, utjecao na održivost proizvodnje i potrošnje u sektoru digitalnih tehnologija; ističe da bi primjena praksi kojima bi se smanjio taj utjecaj na okoliš, kao što su smanjenje pakiranja i razvoj održivije ambalaže, trebala biti dio strategije za održivo jedinstveno tržište;

24.  dodaje da bi trebalo podići svijest o mogućem ekološkom otisku nepotrebnih podataka, kao što su neiskorištene aplikacije, datoteke, videozapisi, fotografije i neželjene elektroničke poruke; poziva Komisiju da procijeni učinak praksi i infrastrukture digitalnog sektora u pogledu njihova ugljičnog i ekološkog otiska, kao i njihov učinak na prakse potrošača, te da razmotri odgovarajuće mjere za njihovo smanjenje;

25.  inzistira na tome da Komisija uzme u obzir odluke Europskog parlamenta o uvođenju jedinstvenog punjača kako bi se smanjio obujam proizvodnje i elektronički otpad;

Potrebna tranzicija javnih tijela

26.  smatra da bi javna nabava trebala imati središnju ulogu u planu gospodarskog oporavka EU-a, u skladu s europskim zelenim planom, podupiranjem inovacijskih napora privatnog sektora i procesa digitalizacije javnih natječaja te utvrđivanjem odgovarajućih poticaja za promicanje održive proizvodnje i potrošnje; poziva da prioritet bude poticanje potražnje za ekološki prihvatljivom robom i uslugama s manjim ekološkim otiskom te promicanje društvenih i ekoloških kriterija;

27.  naglašava da je potrebno zajamčiti primjenu ekološke, socijalne i inovativne javne nabave u prijelazu na održivo i klimatski neutralno gospodarstvo uključivanjem kriterija i ciljeva održivosti u javne natječaje; u tom pogledu podsjeća na obvezu Komisije u pogledu poduzimanja mjera za pojedine sektore i pružanja smjernica o zelenoj javnoj nabavi, uz zadržavanje postojećeg zakonodavnog okvira o javnoj nabavi, te poziva Komisiju da bude ambiciozna kada je riječ o tome da održivi kriteriji u javnoj nabavi trebaju postati zadani izbor; naglašava važnost podržavanja rabljenih proizvoda, proizvoda namijenjenih ponovnoj uporabi, recikliranih i prepakiranih proizvoda te softverskih programa s niskom potrošnjom energije utvrđivanjem ciljeva u području javne nabave; ističe potencijalne koristi instrumenta za provjeru održivosti javnih natječaja kako bi se zajamčila njihova usklađenost s klimatskim obvezama EU-a i riješio problem „lažnog zelenog oglašavanja”;

28.  ističe ulogu koju bi zelena i društveno odgovorna javna nabava mogla imati u skraćivanju lanaca opskrbe, smanjenju ovisnosti o trećim zemljama i poticanju održivosti u ključnim sektorima kao što su proizvodnja medicinskih proizvoda, energije i hrane; poziva na osiguravanje učinkovite uzajamnosti u javnoj nabavi s trećim zemljama te odgovarajućeg pristupa malih i srednjih poduzeća, kao i poduzeća socijalne ekonomije, uvođenjem, među ostalim, povlaštenih klauzula o dodjeli;

29.  poziva države članice da iskoriste postojeće programe EU-a za održivu nabavu i u tom pogledu traži od Komisije da poboljša svoje smjernice i da bude uzor tako što će objaviti ciljeve i statistike povezane s učinkom svoje kupnje na okoliš; nadalje, poziva na obvezu izvješćivanja za institucije EU-a i države članice u pogledu održivosti njihove javne nabave, bez stvaranja neopravdanog administrativnog opterećenja i uz poštovanje načela supsidijarnosti;

Odgovorni marketing i oglašavanje

30.  ističe da su potrošači suočeni s lažnim tvrdnjama o ekološkim značajkama proizvoda i usluga, na internetu i izvan njega; stoga preporučuje da se prije stavljanja proizvoda ili usluge na tržište provede učinkovita kontrola ekoloških tvrdnji proizvođača i distributera te poziva na proaktivne mjere za borbu protiv obmanjujućih praksi u okviru provedbe nedavno izmijenjene Direktive 2005/29/EZ; poziva Komisiju da izradi ažurirane smjernice radi ujednačene provedbe ove direktive s obzirom na ekološke tvrdnje te radi pružanja vodstva u aktivnostima nadzora tržišta;

31.  traži da se izrade jasne smjernice i standardi za tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš i obveze u tom pogledu, koji će dovesti do jačanja certifikata o dodjeli znaka za okoliš, te pozdravlja najavljeni zakonodavni prijedlog o potkrjepljivanju tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš; preporučuje procjenu moguće potrebe za uspostavom javnog europskog registra s popisom odobrenih i zabranjenih ekoloških tvrdnji, kao i potrebnih uvjeta i koraka za njihovu uporabu; dodaje da će pružanje transparentnih, odgovornih i točnih informacija povećati povjerenje potrošača u proizvode i tržišta, što će u konačnici dovesti do održivije potrošnje;

32.  ističe da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje te da bi trebalo poticati održive odluke poduzeća i potrošača; ističe važnost odgovornog oglašavanja kojim se poštuju javni standardi o okolišu i zdravlju potrošača; naglašava da bi se postojećim regulatornim okvirom za borbu protiv zavaravajućeg oglašavanja mogla ojačati zaštita potrošača, posebno određenih kategorija potrošača koje se smatraju ranjivima, te potaknuti održiva proizvodnja i potrošnja;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.
(2) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.
(3) SL L 136, 22.5.2019., str. 28.
(4) SL L 169, 25.6.2019., str. 1.
(5) SL C 334, 19.9.2018., str. 60.
(6) SL C 433, 23.12.2019., str. 146.
(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(9) SL C 334, 19.9.2018., str. 60.
(10) SL C 334, 19.9.2018., str. 60., uvodna izjava S.
(11) Posebno izvješće Eurobarometra 503 iz prosinca 2019. naslovljeno „Stavovi prema utjecaju digitalizacije na svakodnevni život”.
(12) Anketa provedena u ime Komisije u prosincu 2015. naslovljena „Studija potrošačkog tržišta o funkcioniranju pravnih i komercijalnih jamstava za potrošače u EU-u”.
(13) Izvješće Flash Eurobarometar 388 iz lipnja 2014. naslovljeno „Stavovi Europljana prema gospodarenju otpadom i učinkovitosti resursa”.


Sigurnost proizvoda na jedinstvenom tržištu
PDF 172kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o sigurnosti proizvoda na jedinstvenom tržištu (2019/2190(INI))
P9_TA(2020)0319A9-0207/2020

Europski parlament

–   uzimajući u obzir Direktivu 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda(1),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agencija Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 (Akt o kibersigurnosti)(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2020. o automatiziranim postupcima donošenja odluka: osiguravanje zaštite potrošača i slobodnog kretanja robe i usluga(8),,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o sveobuhvatnoj europskoj industrijskoj politici o umjetnoj inteligenciji (UI) i robotici(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2018. o tehnologiji lanaca blokova: trgovinska politika usmjerena na budućnost(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o paketu mjera za jedinstveno tržište(11),

–  uzimajući u obzir svoje Privremeno izvješće od 14. studenoga 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. listopada 2018. o decentraliziranom vođenju evidencije transakcija i lancima blokova: izgradnja povjerenja poslovanjem bez posrednika(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o europskim normama za 21. stoljeće(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća(15),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta(16),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti proizvoda široke potrošnje i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17),

–  uzimajući u obzir program rada Komisije za 2020. pod naslovom „Ambicioznija Unija” (COM(2020)0037),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 19. veljače 2020. o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost (COM(2020)0064),

–   uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 19. veljače 2020. o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja (COM(2020)0065),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. pod naslovom „Dugoročni akcijski plan za bolju provedbu i osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta” (COM(2020)0094),

–  uzimajući u obzir etičke smjernice za pouzdanu umjetnu inteligenciju Komisijine stručne skupine na visokoj razini za umjetnu inteligenciju, objavljene 8. travnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. travnja 2019. o izgradnji povjerenja u antropocentričnu umjetnu inteligenciju (COM(2019)0168),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisijine stručne skupine na visokoj razini za umjetnu inteligenciju pod naslovom „Preporuke za politiku i ulaganja u cilju pouzdane umjetne inteligencije”, objavljeno 26. lipnja 2019.,

–   uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0207/2020),

A.  budući da je jedinstveno tržište robe jedan od najvažnijih gospodarskih temelja EU-a te da je trgovina robom trenutačno zaslužna za otprilike četvrtinu BDP-a Unije i tri četvrtine trgovine unutar EU-a;

B.  budući da je Direktiva 2001/95/EZ o općoj sigurnosti proizvoda (GPSD) donesena 2001. i budući da su se kupovne navike potrošača promijenile uslijed porasta prodaje putem e-trgovine; budući da prethodni pokušaj reforme GPSD-a koji je Komisija predstavila 2013. nije bio uspješan;

C.  budući da je neprihvatljivo da su potrošači u EU-u izloženi proizvodima koji nisu sukladni sigurnosnim zahtjevima EU-a ili su na drugi način nezakoniti, pri čemu postoje problemi kao što su upotreba opasnih kemikalija u proizvodima ili nesiguran softver i ostale opasnosti u pogledu sigurnosti; budući da postoji potreba za horizontalnim zakonodavnim okvirom koji bi djelovao kao sigurnosna mreža i kojim bi se povećala zaštita potrošača u svrhu postizanja visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača;

D.  budući da je trgovina robom na jedinstvenom tržištu povezana s dinamikom globalne trgovine robom i učinkovitosti lanaca opskrbe; budući da je stoga nužno osigurati da su vanjske granice EU-a dodatno opskrbljene učinkovitijim i usklađenijim alatima za otkrivanje nesigurnih proizvoda iz trećih zemalja, spriječiti njihovo stavljanje u promet na jedinstvenom tržištu, osigurati korist za poduzeća koja poštuju pravila te prikladno i učinkovito štititi prava potrošača;

E.  budući da nadležna tijela trebaju uzeti u obzir načelo predostrožnosti prilikom provođenja mjera osiguravanja sigurnosti potrošača, posebice u pogledu proizvoda u koje su integrirane nove digitalne tehnologije te onih koji mogu biti opasni;

F.  budući da nove tehnologije mijenjaju svojstva proizvoda te da je to potrebno riješiti kako bi se osigurala zaštita potrošača i pravna sigurnost, a pritom ne ograničiti inovacije; budući da je izvješće Komisije o sigurnosti i odgovornosti umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike temelj za postizanje tog cilja;

G.  budući da i dalje postoji vrlo velik broj opasnih proizvoda o kojima je obavijest dostavljena preko europskog sustava Safety Gate (RAPEX), kao i količina prodaje opasnih i nesukladnih proizvoda, te budući da sukladnost s regulatornim okvirom EU-a, posebice pravilima o sigurnosti proizvoda, i tijekom proizvodnog postupka pridonosi sigurnosti proizvoda;

H.  budući da je integrirana i zadana sigurnost proizvoda od temeljne važnosti s obzirom na to da sigurnost tijekom faze oblikovanja može dovesti do poboljšanja sigurnosti proizvoda na tržištu;

I.  budući da je Unijin sustav nadzora nad tržištem većinom usmjeren na gospodarske subjekte koji djeluju na jedinstvenom tržištu i budući da je razvoj e-trgovine uzrokovao porast izravnog stavljanja proizvoda iz trećih zemalja na tržište; budući da mnogi takvi proizvodi ne ispunjavaju sigurnosne zahtjeve EU-a i time predstavljaju rizik od štetnog djelovanja za potrošače koji su često nesvjesni tih opasnosti;

J.  budući da razina zaštite potrošača ne bi trebala ovisiti o tome kupuju li potrošači putem interneta ili u fizičkoj trgovini i budući da je potrebno dodatno promicati dobrovoljne inicijative koje su uvele neke digitalne platforme i internetske trgovine; budući da su i dalje potrebne dodatne radnje kako bi se potrošači dovoljno zaštitili s obzirom na to da mnogi proizvodi koji se prodaju putem internetskih trgovina nisu sukladni s Unijinim pravilima o sigurnosti te budući da je stoga potreban opsežniji regulatorni okvir kako bi se osigurale odgovornost i obveza platformi;

K.  budući da je sljedivost proizvoda unutar lanca opskrbe ključna za poboljšanje sigurnosti i zaštitu potrošača;

L.  budući da je velika količina krivotvorene robe unutar EU-a navedena kao opasna i predstavlja veliku opasnost za zdravlje i sigurnost potrošača;

1.  naglašava da je kriza bolesti COVID-19 pokazala da je ostvarenje visoke razine sigurnosti svih proizvoda potrebnih za rješavanje ove izvanredne situacije i svih kriza s kojima bi se EU mogao suočiti u budućnosti iznimno važno u pogledu zaštite stanovništva EU-a, posebno u područjima medicinske i zaštitne opreme, proizvoda koji se prodaju putem interneta i fizički te proizvoda iz područja izvan EU-a; u tom smislu naglašava potrebu da internetske platforme i trgovine poduzmu proaktivne mjere kako bi se suzbile zavaravajuće prakse i dezinformiranje u pogledu proizvoda koji se prodaju putem interneta; poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti sigurnosti medicinskih uređaja pri nabavi opreme za krizne situacije; napominje da proizvodi temeljeni na umjetnoj inteligenciji, internetu stvari ili robotici mogu predstavljati rješenja kojima bi se moglo doprinijeti suzbijanju trenutačnih i budućih kriza koje bi mogle narušiti strateški položaj EU-a; stoga poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoje koordinirane aktivnosti unutar okvira za sigurnost proizvoda i njegovih određenih mreža;

Sigurnost svih proizvoda

2.  pozdravlja Uredbu (EU) 2019/1020 o nadzoru tržišta, no ističe da se, uz iznimku provjera proizvoda koji ulaze na tržište Unije, ona primjenjuje samo na proizvode koji podliježu zakonodavstvu Unije o usklađivanju, a neusklađeni proizvodi čine otprilike trećinu svih proizvoda na tržištu EU-a; potiče Komisiju da ažurira i uspostavi usklađena pravila za nadzor tržišta za usklađene i neusklađene proizvode koji se stavljaju na tržište putem interneta ili fizički te da ih učini prikladnima za digitalno doba kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti i poboljšala sigurnost proizvoda;

3.  ističe potrebu za prilagodbom pravila o sigurnosti proizvoda novom stanju na tržištu i digitalnoj tranziciji tako da se suzbiju novonastali rizici i prijetnje sigurnosti potrošačima, riješe srodna pitanja potrošača u pogledu sigurnosti i zaštite njihova prava; traži od Komisije da se unutar svoje revizije Direktive o općoj sigurnosti proizvoda posveti pitanjima tehnologija u nastajanju kao što su umjetna inteligencija, internet stvari, robotika, 3D tisak i druge, te da utvrdi propuste u postojećem zakonodavstvu, kao što je Direktiva o strojevima i Direktiva o radijskoj opremi, i nadoknadi ih, a da pritom izbjegne udvostručavanje propisa i osigura dosljedan pristup sigurnosti proizvoda u cjelokupnom sektorskom zakonodavstvu, kao što je Direktiva o igračkama i ostalo zakonodavstvo o pojedinim vrstama proizvoda, kako bi se postigla najviša razina sigurnosti potrošača i istodobno uklonile potencijalne prepreke razvoju disruptivnih tehnologija;

4.  poziva Komisiju da u okviru revizije Direktive o općoj sigurnosti proizvoda redefinira pojmove „proizvod” i „siguran proizvod” u skladu s mogućim revizijama drugih zakonodavnih akata, kao što je Direktiva o odgovornosti za proizvode, tako da odražavaju složenost tehnologija u nastajanju, uključujući ugrađenu umjetnu inteligenciju, internet stvari i robotiku, samostalnu programsku podršku i softvere ili ažuriranja koji podrazumijevaju znatne promjene proizvoda, čime zapravo nastaje nov proizvod; potiče Komisiju da prava potrošača i pružanje pravne sigurnosti potrošačima učini prioritetom pri reviziji Direktive o općoj sigurnosti proizvoda;

5.  uvjeren je da umjetna inteligencija i ostale tehnologije u nastajanju koje su ugrađene u proizvode mogu izmijeniti svrhu proizvoda i utjecati na njihovu sigurnost nakon stavljanja na tržište, posebno kao rezultat ažuriranja softvera ili u slučaju samoučeće tehnologije; potiče Komisiju da razmotri je li i dalje svrsishodan pristup u kojem stavljanje proizvoda na tržište predstavlja odlučujući trenutak u kojem bi gospodarski subjekt trebao jamčiti sigurnost proizvoda te ističe da bi stalna sukladnost proizvoda s relevantnim zakonodavstvom u području sigurnosti proizvoda, uključujući tijekom razdoblja nakon instalacije softvera, mogla biti prilagođenija digitalnom dobu;

6.  slaže se da bi sustavi umjetne inteligencije trebali biti sigurni kako bi ih se moglo smatrati pouzdanima, kao što je istaknuto u Etičkim smjernicama za pouzdanu umjetnu inteligenciju koje je objavila stručna skupina na visokoj razini (HLEG), te traži da Komisija u potpunosti razmotri preporuke HLEG-a i slaže se da bi potrošači trebali biti informirani o sigurnosti i osiguranju umjetne inteligencije i proizvoda u koje je ugrađena; uvjeren je da je pristup umjetnoj inteligenciji na razini EU-a ključan za razvoj te tehnologije u EU-u; ističe potrebu za zajedničkom definicijom koju je potrebno povremeno revidirati u svrhu prilagodbe tehnološkom razvoju i za uspostavljanjem sigurnosnih zahtjeva u području umjetne inteligencije kako bi se izbjegla dodatna fragmentacija jedinstvenog tržišta koja je posljedica različitih nacionalnih zakonodavstava; naglašava da EU mora poduzeti mjere u svrhu stvaranja okvira za područja ulaganja, podatkovne infrastrukture, istraživanja i zajedničkih etičkih normi kojima bi se ojačalo povjerenje potrošača i poduzeća, osiguralo učinkovitiji i pravedniji oblik zaštite potrošača, stvorila pravna sigurnost, poboljšala gospodarska konkurentnost EU-a i potaknulo osnivanje i razvoj novoosnovanih poduzeća i poduzeća koja provode i upotrebljavaju istraživanja u području umjetne inteligencije; ističe da bi Komisija trebala procijeniti način na koji se tehnologije umjetne inteligencije i lanaca blokova mogu upotrijebiti za povećanje sigurnosti proizvoda putem, primjerice, razvoja interoperabilnih baza podataka o ozljedama uzrokovanim nesigurnim proizvodima koji se nalaze na jedinstvenom tržištu;

7.  smatra da sustavi umjetne inteligencije, bez obzira na to jesu li samostalni ili ugrađeni u proizvod, pružaju brojne mogućnosti i da bi se u njima trebali upotrebljavati visokokvalitetni i nepristrani skupovi podataka kako bi ti sustavi bili pouzdani te kako bi se njima promicala zaštita potrošača; stoga pozdravlja Komunikaciju Komisije o izgradnji povjerenja u antropocentričnu umjetnu inteligenciju u kojoj je uzeto u obzir sedam ključnih zahtjeva definiranih u smjernicama HLEG-a; ističe da je te smjernice potrebno razmotriti i na međunarodnoj razini; naglašava da bi Komisija trebala provjeriti postojeće standarde u području umjetne inteligencije i savjetovati se s relevantnim dionicima kako bi se procijenilo koji su novi standardi potrebni, da bi trebala provoditi povremene procjene regulatornog okvira EU-a povezanog s umjetnom inteligencijom kako bi se osigurala sigurnost proizvoda i zaštita potrošača i podataka, te da bi trebala intervenirati u područjima u kojima je nužno poboljšati pravnu sigurnost i osigurati usklađenost pravila na razini EU-a;

Sukladnost s pravilima o sigurnosti proizvoda

8.  ističe da usklađeni okvir za procjenu utemeljenu na riziku, koji je osmišljen u skladu s jasnim i transparentnim kriterijima, neće biti učinkovit samo u administrativnom smislu, posebno u slučaju mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP) gdje će se izbjeći administrativna opterećenja, već i u kontekstu povećanja sigurnosti potrošača; stoga potiče Komisiju da dodatno uskladi metodologiju te u suradnji s relevantnim dionicima temeljito procijeni izvedivost programa procjene temeljene na riziku te da prilagodi njihovu primjenu proizvodima visokog rizika, kao i mehanizme procjene sukladnosti u područjima u kojima još ne postoje, kako bi se osigurala integrirana ili zadana sigurnost i zaštita u proizvodima u koje su ugrađene tehnologije u nastajanju; ističe potrebu za osiguranjem dosljednog pristupa provedbi zakonodavstva u području sigurnosti proizvoda i napominje da može doći do značajne nepodudarnosti između razvoja proizvoda u koje su ugrađene tehnologije u razvoju i sposobnosti javnih tijela da ih procijene; stoga naglašava da bi države članice trebale – uz podršku Komisije – uskladiti svoje strategije upravljanja rizikom u pogledu umjetne inteligencije u kontekstu svojih strategija nadzora nacionalnih tržišta kako bi osigurale ravnopravne uvjete za sve gospodarske subjekte;

9.  smatra da trenutačni nedostaci postojećeg zakonodavnog okvira negativno utječu na prava potrošača u EU-u i konkurentnost poduzeća EU-a, poglavito MSP-ova i mikropoduzeća; potiče Komisiju da prilikom procjene utjecaja budućeg zakonodavstva uzme u obzir i načelo „počnimo od malih”, pri čemu je potrebno posvetiti pažnju potrebi za pružanje potpore MSP-ovima kako bi se umanjilo opterećenje koje bi moglo nastati uslijed tih mjera te osiguralo stabilno, predvidljivo i ispravno regulirano okruženje u kojem bi MSP-ovi mogli poslovati;

10.  potiče Komisiju da razmotri referentne vrijednosti EU-a u slučaju regulatornih zaštićenih okruženja, a da pritom ne odbaci načelo predostrožnosti, s obzirom na to da se u takvim okruženjima može povećati sigurnost proizvoda pružanjem stručnih savjeta o suvremenom pristupu procjeni sukladnosti proizvoda s mjerodavnim zakonodavstvom; ističe da će stvaranje jedinstvenog okruženja za ispitivanje i poboljšanje tehnologija kao što je umjetna inteligencija pomoći poduzećima u EU-u da svladaju fragmentaciju jedinstvenog tržišta i učinkovito iskoriste potencijal rasta unutar EU-a; priznaje značajnu ulogu digitalnoinovacijskih centara u istovremenom posredovanju između regulatornih tijela i poduzeća pružanjem pomoći novoosnovanim poduzećima i MSP-ovima u prilagodbi novom zakonodavstvu, i pojednostavljivanju ulaska na tržište;

11.  traži od Komisije i država članica da uzmu u obzir sposobnost samostalnog učenja umjetne inteligencije tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda i procijene izvedivost uspostavljanja mehanizama za izbjegavanje novonastalih rizika; traži da obvezni ljudski nadzor bude zadana opcija u visokorizičnim proizvodima umjetne inteligencije i da se razviju učinkovite provjere takvih proizvoda unutar cjelokupnog lanca opskrbe koje bi se provodile putem pouzdanih i nepristranih postupaka kako bi se osigurala sigurnost proizvoda i pravo potrošača da zahtijevaju osobnu komunikaciju umjesto komunikacije s automatiziranim sustavima; ističe da se snažnim pravima potrošača podržava razvoj sigurnih i inovativnih proizvoda umjetne inteligencije;

12.  potiče pružatelje tehnologija u nastajanju da u njih integriraju mehanizme sigurnosti i osiguranja, uključujući mehanizme za samopopravak, kako bi se spriječilo učitavanje programa koji bi mogli ugroziti sigurnost potrošača, podigla razina osviještenosti o sigurnosnim problemima njihovih proizvoda te zajamčila i poboljšala sigurnost tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda; traži da Komisija analizira mogu li trajnost, ponovna upotrebljivost te mogućnost nadogradnje i popravka proizvoda utjecati na njihovu sigurnost; napominje, međutim, da mnogi gospodarski subjekti ponekad ne provode učinkovitu kontrolu svojih proizvoda tijekom njihova cjelokupnog životnog ciklusa te da za različite sastavnice proizvoda može biti odgovorno nekoliko drugih strana;

13.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju integriranu i zadanu sigurnost i privatnost u infrastrukturi za povezivanje, uključujući nove komunikacijske tehnologije kao što je 5G, kako bi se poboljšala sigurnost povezanih proizvoda; ističe da rizici koji proizlaze iz ažuriranja softvera, neispravnih podataka i gubitka povezivosti mogu dovesti do rizika za sigurnost i zdravlje te potiče Komisiju da ažurira postojeće zakonodavstvo kako bi se odgovorilo na te rizike;

14.  uvjeren je da nedostatna ili slaba kibersigurnost povezanih uređaja i međusobno povezanih usluga može ugroziti sigurnost proizvoda te da je to pitanje potrebno riješiti horizontalnom revizijom relevantnih propisa i preporuka; stoga poziva Komisiju da se pobrine za to da se područjem primjene revizije Direktive o općoj sigurnosti proizvoda uzmu u obzir i izazovi u području kibersigurnosti i novih kretanja tako što će se osigurati da svi uređaji budu ukorak s internetskim standardima industrije koji se stalno razvijaju;

15.  ističe činjenicu da je Akt EU-a o kibersigurnosti jedan od glavnih alata za poboljšanje kibersigurnosti na razini EU-a, ali se temelji samo na dobrovoljnom programu certifikacije; poziva Komisiju da procijeni potrebu za razvojem europskog programa kibersigurnosne certifikacije koji bi obuhvaćao proizvode u koje su ugrađene tehnologije u nastajanju kao što je umjetna inteligencija, internet stvari i robotika, u skladu s okvirom EU-a za kibersigurnost, pri čemu bi se uvijek uzimali u obzir aspekti pojedinih sektora, te potrebu za razvojem odgovarajućih obveznih programa certifikacije za potrošačke proizvode koje bi bilo moguće brzo ažurirati kako bi ih se prilagodilo trenutačnim rizicima bez ometanja inovacija; poziva Komisiju da u skladu s time procijeni potrebu za zakonodavstvom o obveznim zahtjevima u pogledu kibersigurnosti i odgovarajućim mehanizmima nadzora tržišta;

Učinkovit nadzor tržišta

16.  ističe nedostatak financijskih i ljudskih resursa s kojima su se posljednjih godina suočila mnoga tijela za nadzor tržišta u EU-u i potiče Komisiju i države članice, u mjeri u kojoj im to omogućavaju njihove relevantne nadležnosti, da povećaju sredstva i stručnost svojih tijela za nadzor tržišta, da poboljšaju suradnju među njima i razviju zajednička djelovanja, među ostalim i na prekograničnoj razini te u pogledu internetskih tržišta, da poboljšaju učinkovitost i djelotvornost provjera te da osiguraju dovoljno osoblja za tijela za nadzor tržišta, uključujući carinska tijela, kako bi ona mogla identificirati nesigurne proizvode, posebno one iz trećih zemalja, te spriječiti njihovo kretanje na unutarnjem tržištu; u tom kontekstu naglašava posebnu važnost opremanja relevantnih tijela suvremenom opremom i upotrebe inovativnih tehnologija unutar tih tijela te ističe da je pristup relevantnoj dokumentaciji, kao što su softverska dokumentacija povezana sa sigurnosti proizvoda i skupovi podataka, ključna za omogućavanje tijelima za nadzor tržišta da provode svoje djelovanje i procjenjuju sukladnost proizvoda s relevantnim pravilima o sigurnosti;

17.  naglašava važnost programa jedinstvenog tržišta u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. pri podržavanju i jačanju tijela za učinkovit nadzor tržišta u pogledu njihovih zadataka u unutarnjem tržištu te pri ujednačenoj provedbi pravila o sigurnosti proizvoda diljem EU-a kako bi na unutarnjem tržištu bili dostupni samo sigurni i sukladni proizvodi kojima se omogućava visoka razina zaštite potrošača; u tom smislu ponovno poziva Komisiju i Vijeće da povećaju i omoguće odgovarajuća sredstva i namjensku proračunsku liniju te nadalje poziva države članice da isto tako dodijele dovoljnu količinu sredstava svojim carinskim službama; potiče međuinstitucijske pregovaračke strane da spriječe smanjenje proračunȃ u pogledu programa jedinstvenog tržišta VFO-a i programȃ carina;

18.  naglašava da, usprkos činjenici da je cilj aktivnosti nadzora tržišta zaštita općih javnih interesa te da su krivotvoreni proizvodi povezani s pitanjem zaštite prava intelektualnog vlasništva, postoji veza između krivotvorenih proizvoda i rizika za zdravlje i sigurnost potrošača; potiče stoga Komisiju da stekne bolju i jasniju sliku o pojavi krivotvorenja i o mogućoj ulozi koju bi tijela za nadzor tržišta i internetske trgovine mogle imati u poboljšanju zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača u EU-u, među ostalim putem učinkovite provedbe zakonodavstva u području carina i usklađivanja carinskih kontrola diljem EU-a; potiče upotrebu novih tehnologija kao što su umjetna inteligencija i lanci blokova u tijelima za nadzor tržišta kako bi se omogućila analiza podataka u svrhu smanjenja rizika, poboljšanja sukladnosti sa zakonodavstvom o sigurnosti proizvoda i zaštite potrošača od krivotvorenih proizvoda;

19.  potiče Komisiju i države članice da utvrde minimalne stope uzorkovanja; traži od tijela za nadzor tržišta da redovito ili unutar akcija „čišćenja”, poput onih koje provodi Mreža za suradnju u području zaštite potrošača (CPC), provode tajne kupnje unutar pojedinih sektora, uključujući internetske trgovine; dodaje da bi posebno trebalo posvetiti pozornost kategorijama proizvoda koje se najviše prijavljuju u sustavu RAPEX i slijedom toga poduzeti prikladne restriktivne mjere u slučaju utvrđivanja rizika; preporučuje da se te mjere čvrsto temelje na alatima za analizu podataka; naglašava da je važno da države članice izriču učinkovite kazne prekršiteljima;

20.  poziva Komisiju da brzo donese provedbene akte u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020, a posebno s njezinim člankom 25., kojima se utvrđuju referentne vrijednosti i metode za provjere usklađenih i neusklađenih proizvoda, te da uključi minimalne zahtjeve u pogledu provjera proizvoda koji ulaze na tržište Unije kako bi se osigurala dosljedna, učinkovita i ujednačena provedba prava Unije;

21.  naglašava da proizvodi koje potrošači izravno kupuju od gospodarskih subjekata izvan EU-a moraju podlijegati učinkovitim kontrolama kako bi se potvrdila njihova sukladnost s regulatornim okvirom EU-a; poziva tijela za nadzor tržišta, što uključuje i carinska tijela, da provode odgovarajuće provjere tih proizvoda; poziva Komisiju da istraži mogućnost zahtijevanja od gospodarskih subjekata izvan EU-a da imenuju gospodarskog subjekta u EU-u za neusklađene proizvode koji bi pružao informacije ili dokumente u vezi sa sigurnosti proizvoda tijelima za nadzor tržišta i surađivao s njima kako bi se osiguralo provođenje korektivnih mjera u slučaju nesukladnosti;

22.  traži od Komisije da surađuje s regulatornim tijelima trećih zemalja, da s njima razmjenjuje informacije o opasnim proizvodima povezane s nadzorom tržišta te da uključi odredbe povezane s nadzorom tržišta i provedbom u sve sporazume EU-a o slobodnoj trgovini kako bi poduzeća izvan EU-a koja prodaju robu na unutarnjem tržištu podlijegala istim zahtjevima u pogledu sigurnosti proizvoda kao i poduzeća u EU-u;

23.  potiče Komisiju da na europskoj i međunarodnoj razini ojača suradnju između tijela za zaštitu potrošača, nadzor tržišta, carinskih tijela i ostalih relevantnih nadležnih tijela kako bi se jamčile usklađene i ujednačene kontrole na svim točkama ulaska u Uniju, omogućio brz prijenos informacija o nesigurnim proizvodima te povećala koordinacija provedbenih mjera kao što su provjere sukladnosti s regulatornim okvirom EU-a i kazne; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da povećaju interakciju između EU-a i nacionalnih javnih baza podataka o nezakonitim proizvodima; potiče Komisiju da u okviru predviđenom Uredbom (EU) 2019/1020 omogući upotrebu Informacijskog i komunikacijskog sustava za tržišni nadzor, koji bi se trebao upotrebljavati usporedno sa Zajedničkim sustavom upravljanja rizicima, kako bi se povećala razina suradnje i razmjene informacija između država članica i Komisije;

24.  traži od Komisije da u svojem akcijskom planu sigurnost proizvoda učini prioritetom;

Sigurni proizvodi u internetskim trgovinama

25.  naglašava da bi sigurnost proizvoda koji se nude potrošačima trebala biti jednaka bez obzira na to kupuju li se putem interneta ili fizički te priznaje Obvezu u pogledu sigurnosti proizvoda(18) u kontekstu internetskih trgovina, a istovremeno ističe njezin aspekt dobrovoljnosti, ograničeno sudjelovanje tržišnih operatera i manjak detaljnih ključnih pokazatelja uspješnosti kojima bi se ostvarila značajna procjena uspjeha njezinih potpisnika; poziva Komisiju da potakne ostale internetske trgovine da se pridruže inicijativi i da potrošačima prikažu jasne informacije u pogledu njihovih prava i trgovca na malo, te da procijeni potencijalnu ulogu internetskih trgovina u ograničavanju stavljanja nesigurnih proizvoda u promet i predloži obvezna pravila o obvezama i odgovornostima takvih trgovina s poslovnim nastanom u EU-u i izvan njega u kontekstu Zakona o digitalnim uslugama, reviziju Direktive o općoj sigurnosti proizvoda i ostalog relevantnog zakonodavstva;

26.  ističe potrebu za ravnopravnim uvjetima koji se odnose na platforme EU-a i platforme trećih zemalja u pogledu sukladnosti s pravilima EU-a o sigurnosti proizvoda; poziva Komisiju da zajedno s tijelima za nadzor tržišta provede istraživanje o sigurnosti proizvoda iz trećih zemalja, da aktivnije preispita internetske trgovine i poveća njihovu odgovornost; potiče Komisiju da u suradnji s organizacijama potrošača i državama članicama bolje informira potrošače o potencijalnim opasnostima nesukladnih proizvoda iz trećih zemalja koji se kupuju u internetskim trgovinama; poziva Komisiju da od internetskih trgovina zatraži da primijene ista pravila na sve subjekte koji nude proizvode potrošačima unutar EU-a, uključujući one s poslovnim nastanom izvan EU-a;

27.  napominje da sve veći broj trgovaca, posebice iz trećih zemalja, nudi nesigurne ili nezakonite proizvode na jedinstvenom tržištu, usprkos tome što trgovci na malo i potrošači imaju koristi od internetskih platformi, primjerice internetskih trgovina, u obliku povećanog izbora i smanjenih cijena; potiče stoga internetske trgovine da što brže reagiraju na obavijesti iz sustava RAPEX te da učinkovito i proaktivno surađuju s nadležnim tijelima država članica tako da odmah povuku nesigurne proizvode i poduzmu mjere kako bi se zaustavilo njihovo ponovno pojavljivanje; traži od Komisije da uspostavi obveze prema kojima će internetske trgovine morati učinkovito reagirati na nesigurne proizvode, među ostalim putem informiranja potrošača u slučaju da kupe proizvod koji je nesiguran ili na drugi način nesukladan; potiče internetske trgovine da, nakon što im se obrate organizacije potrošača u vezi s nesigurnim proizvodom, izdaju upozorenje o tom proizvodu i surađuju s tim organizacijama pri procjeni potencijalnog rizika;

28.  traži od Komisije i država članica da se pobrinu da internetske trgovine ojačaju suradnju s nadležnim tijelima putem zajedničkih aktivnosti, da pretraže sustav RAPEX prije nego što predstave proizvod na svojim internetskim stranicama, da smjesta uklone proizvode koje je RAPEX označio kao nesigurne, razmjenjuju informacije o trgovcima koji ne poštuju pravila, poduzimaju učinkovite i odvraćajuće mjere protiv takvih trgovaca i njihovih lanaca opskrbe, uvedu stabilan sustav provjere autentičnosti poslovnih korisnika te razviju lako dostupan alat na razini EU-a putem kojega bi potrošači prijavljivali nesigurne proizvode;

29.  potiče Komisiju da procijeni način na koji bi internetske trgovine mogle poboljšati svoju povezanost sa sustavom RAPEX, pod uvjetom da se taj sustav modernizira i učini kompatibilnim, primjerice putem sučelja aplikacijskog programa u svrhu primanja upozorenja da je određeni proizvod zabilježen u sustavu te osiguravanja sigurnosti proizvoda koji se prodaju, te potiče Komisiju da zatraži od internetskih trgovina da na svoje internetske stranice uvedu poveznicu na sustav RAPEX u svrhu povećanja osviještenosti o toj platformi;

30.  traži od Komisije da procijeni zahtjev nametnut internetskim platformama da uvedu učinkovite i odgovarajuće mjere zaštite kako bi se kontrolirala pojava oglasa za nesigurne proizvode koji nisu sukladni s regulatornim okvirom EU-a, uključujući oglase ili obmanjujuća jamstva i izjave dobavljača ili kupaca, te da pritom provede temeljitu procjenu utjecaja takvih odredbi, uključujući putem analize troškovne učinkovitosti internetskih platformi koja bi bila utemeljena na razmjernosti;

31.  poziva Komisiju da dogovori ambiciozan sporazum Svjetske trgovinske organizacije o e-trgovini kako bi se na razini Unije i međunarodnoj razini više poštovala pravila o sigurnosti proizvoda na internetu;

Program normizacije za 2020. Europske komisije i sljedivost

32.  pozdravlja činjenicu da se u okviru Unijinog programa normizacije za 2020. rješavaju izazovi koji se pojavljuju na jedinstvenom digitalnom tržištu, kao što su umjetna inteligencija, internet stvari, zaštita podataka, uključujući zdravstvene podatke, kibersigurnost i automatizirana mobilnost; traži od Komisije da ovlasti Europski odbor za normizaciju, Europski odbor za elektrotehničku normizaciju i Europski institut za telekomunikacijske norme za pružanje podrške postupku oblikovanja usklađenih normi, uključujući u tradicionalnim sektorima u kojima se do sad nisu upotrebljavale informacijske tehnologije, kako bi se uspostavila ujednačena i sigurna upotreba novih i interoperabilnih digitalnih tehnologija unutar EU-a; ističe da je norme potrebno razviti tako da se pritom osigura najviša razina ljudske sigurnosti, posebno u slučaju određenih kategorija proizvoda kao što je osobna zaštitna oprema; poziva Komisiju i države članice da podrže sudjelovanje svih relevantnih dionika u aktivnostima normizacije, što uključuje udruge potrošača i poslovna udruženja;

33.  naglašava da je učinkovita i djelotvorna sljedivost unutar lanca opskrbe ključna za poboljšanje sigurnosti i kvalitete proizvoda sukladnih s regulatornim okvirom EU-a te zaštite potrošača EU-a s obzirom na to da jasne i pouzdane informacije o proizvodima eliminiraju nesigurnost potrošača, uključujući osobe s invaliditetom, osposobljavaju ih da donesu odluke utemeljene na relevantnim informacijama te omogućuju tijelima za nadzor tržišta da provode svoje aktivnosti; poziva Komisiju da u skladu s tim ažurira propise o zahtjevima sljedivosti koji se odnose na neusklađene proizvode;

34.  traži od Komisije da ocijeni kako tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, kao što je tehnologija lanaca blokova, mogla dovesti do povećanja sigurnosti proizvoda poboljšanjem sljedivosti proizvoda u cijelom lancu opskrbe, uključujući njihovom normizacijom; ističe da bi razvojem stabilnih i pouzdanih informacija u elektroničkom obliku provjere koje provode tijela za nadzor tržišta postale jednostavnije i učinkovitije;

Opozivi

35.  napominje da potrošači slabo reagiraju na opozive te da se nesigurni proizvodi nastavljaju upotrebljavati iako su opozvani; traži od Komisije da objavi smjernice pisane jednostavnim jezikom o postupcima opoziva, uključujući kontrolne popise koji sadržavaju konkretne zahtjeve, te da pruži jasne informacije o referentnim vrijednostima kojima se vode tijela za nadzor tržišta u svrhu povećanja broja informiranih potrošača, pri čemu je potrebno voditi računa o tome da bi MSP-ovima, a poglavito mikropoduzećima, mogla biti potrebna dodatna pomoć pri usvajanju smjernica;

36.  traži od trgovaca na malo, internetskih trgovina i udruga potrošača da se aktivnije uključe u postupke opoziva nesigurnih proizvoda kupljenih putem interneta ili fizički tako da potrošačima pruže odgovarajuće i pouzdane informacije, te poziva trgovce na malo i internetske trgovine da osiguraju brzo povlačenje proizvoda iz internetskih trgovina i s polica te opoziv od potrošača; traži od Komisije i država članica da zatraže od internetskih trgovina uvođenje učinkovitih mehanizama putem kojih će moći stupiti u kontakt sa svojim korisnicima, kupcima i prodavateljima, bez obzira na to radi li se o pojedincima ili poduzećima, kako bi što prije primili informacije u slučaju nužnog opoziva; traži od Komisije da procijeni način na koji bi taj postupak mogao postati učinkovitiji putem novih tehnologija i algoritama te da osigura kontaktiranje većeg broja pogođenih potrošača;

37.  potiče Komisiju i države članice da poboljšaju prekograničnu razmjenu najboljih praksi u pogledu opoziva, da razmotre povećanje stopa registracije proizvoda kako bi se pogođeni potrošači lakše identificirali i aktivnije informirali, čak i kad je riječ o prekograničnoj kupnji, te da gospodarskim subjektima omoguće da se koriste podacima, kao što su sustavi vjernosti, da bi kontaktirali potrošače, a da pritom ne krše pravila Opće uredbe o zaštiti podataka; poziva udruge potrošača da povećaju svoju suradnju s tijelima za nadzor tržišta u pogledu postupaka opoziva tako da na svojim internetskim stranicama navedu proizvode za koje je u sustavu RAPEX utvrđeno da su nesigurni;

38.  poziva Komisiju i države članice da izrade jednostavno i usklađeno povratno izvješće o opozivima koje su proveli gospodarski subjekti koje bi se podnijelo tijelima za nadzor tržišta u svrhu procjene učinkovitosti opoziva;

o
o   o

39.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 11, 15.1.2002., str. 4.
(2) SL L 218, 13.8.2008., str. 82.
(3) SL L 91, 29.3.2019., str. 1.
(4) SL L 316, 14.11.2012., str. 12.
(5) SL L 169, 25.6.2019., str. 1.
(6) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.
(7) SL L 151, 7.6.2019., str. 15.
(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0032.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0081.
(10) SL C 388, 13.11.2020., str. 141.
(11) SL C 388, 13.11.2020., str. 39.
(12) SL C 363, 28.10.2020., str. 179.
(13) SL C 11, 13.1.2020., str. 7.
(14) SL C 334, 19.9.2018., str. 2.
(15) SL C 334, 19.9.2018., str. 60.
(16) SL C 76, 28.2.2018., str. 112.
(17) SL C 443, 22.12.2017., str. 722.
(18) Obveza u pogledu sigurnosti proizvoda („Product Safety Pledge”) iz lipnja 2018. dobrovoljna je obveza internetskih trgovina u pogledu sigurnosti neprehrambenih potrošačkih proizvoda koje treće strane prodaju na internetu.


Jačanje slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi
PDF 207kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o jačanju slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi (2020/2009(INI))
P9_TA(2020)0320A9-0205/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima;

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP);

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP);

–   uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju UN-a protiv korupcije i Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Opće skupštine UN-a i Vijeća UN-a za ljudska prava te izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja, osobito izvješća od 23. travnja 2020. naslovljenog „Pandemije bolesti i sloboda mišljenja i izražavanja”;

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 3. ožujka 2017. posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja, predstavnice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) za slobodu medija, posebnog izvjestitelja za slobodu izražavanja Organizacije američkih država (OAS) i posebnog izvjestitelja za slobodu izražavanja i pristup informacijama Afričke komisije za ljudska prava i prava narodâ naslovljenu „Sloboda izražavanja i ‚lažne vijesti’, dezinformacije i propaganda”;

–  uzimajući u obzir Akcijski plan UN-a za sigurnost novinara i problem nekažnjivosti;

–  uzimajući u obzir Opću napomenu br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava o članku 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima („Sloboda mišljenja i izražavanja”);

–  uzimajući u obzir Program za održivi razvoj do 2030. i ondje preuzete obveze kojima se, među ostalim, promiču mirna i uključiva društva za održivi razvoj, uključujući osiguravanje javnog pristupa informacijama i zaštitu temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir rad Vijeća Europe za promicanje zaštite i sigurnosti novinara, uključujući Preporuku Odbora ministara CM/Rec(2018)1 državama članicama o medijskom pluralizmu i transparentnosti vlasništva nad medijima te deklaraciju Odbora ministara o financijskoj održivosti kvalitetnog novinarstva u digitalnom dobu, preporuku Odbora ministara CM/Rec(2016)4 državama članicama o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih sudionika te njegovo godišnje izvješće za 2020. godinu naslovljeno „Ne dirajte slobodu medija: Napadi na medije u Europi ne smiju postati novo normalno”;

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2300 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) od 1. listopada 2019. o poboljšanju zaštite zviždača diljem Europe;

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljenu „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008);

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. siječnja 2020. u kojoj je sadržan program rada Komisije za 2020. (COM(2020)0027);

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. srpnja 2019. naslovljenu „Jačanje vladavine prava u Uniji: Nacrt za djelovanje” (COM(2019)0343);

–  uzimajući u obzir Strategiju Komisije za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.;

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2018. naslovljenu „Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup” (COM(2018)0236);

–  uzimajući u obzir Kodeks prakse Komisije za borbu protiv dezinformacija na internetu, dogovoren 26. rujna 2018.;

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 1. ožujka 2018. o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja (C(2018)1177);

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za suzbijanje dezinformiranja od 5. prosinca 2018.;

–  uzimajući u obzir Kodeks postupanja Komisije za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu uveden u svibnju 2016. te njegov četvrti krug ocjenjivanja iz kojeg je proizišao dokument „Informativni članak – četvrti krug praćenja Kodeksa postupanja”;

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(1);

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama ili AVMSD)(2), i Direktivu (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU(3);

–   uzimajući u obzir izvješće Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge iz 2020. naslovljeno „Dezinformacije: Procjena provedbe Kodeksa prakse”;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. svibnja 2020. o medijskoj pismenosti u svijetu koji se neprestano mijenja;

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 14. studenoga 2018. o jačanju europskih sadržaja u digitalnom gospodarstvu, u kojima se prepoznaje važnost sadržaja iz medija i „iz drugih kulturnih i kreativnih sektora” kao „ključnih stupova društvenog i gospodarskog razvoja Europe”;

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(4);

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega, usvojene 12. svibnja 2014. prema kojima se umjetnička sloboda prepoznaje kao sastavni dio slobode izražavanja zajedno sa slobodom medija;

–  uzimajući u obzir ažurirano posebno izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 24. travnja 2020. naslovljeno „Kratka procjena priča i dezinformacija u pogledu bolesti COVID-19 / pandemije koronavirusa” (engl. Short Assessment of Narratives and Disinformation around the COVID-19/Coronavirus Pandemic);

–  uzimajući u obzir rad koji provodi Agencija EU-a za temeljna prava (FRA);

–  uzimajući u obzir podatke iz Svjetskog indeksa slobode medija, koji objavljuju Reporteri bez granica, i one iz sustava praćenja medijskog pluralizma Centra za medijski pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(5);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. siječnja 2020. o saslušanjima u tijeku u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a u pogledu Poljske i Mađarske(6);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući „zone bez LGBTI-ja”(7);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o vladavini prava na Malti nakon nedavnih otkrića u slučaju ubojstva Daphne Caruane Galizije(8);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja(9);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o stranim uplitanjima u izbore i dezinformacijama u nacionalnim i europskim demokratskim procesima(10);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe(11);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. ožujka 2019. o stanju u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u Europskoj uniji, posebno na Malti i u Slovačkoj(12);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine(13);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u(14);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u(15);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2018. o potrebi za sveobuhvatnim mehanizmom EU-a za zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava(16);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o upotrebi podataka korisnika Facebooka od strane društva Cambridge Analytica i utjecaj na zaštitu podataka(17);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji(18);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove(19);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2017. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2017.: Jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena(20);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(21);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu(22);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o utjecaju velikih podataka na temeljna prava: privatnost, zaštita podataka, nediskriminacija, sigurnost i kazneni progon(23);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o vladavini prava na Malti(24);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(25);

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(26);

–  uzimajući u obzir studiju od 28. veljače 2019. Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja naslovljenu „Dezinformacije i propaganda – utjecaj na funkcioniranje vladavine prava u EU-u i njegovim državama članicama” (engl. Disinformation and propaganda - impact on the functioning of the rule of law in the EU and its Member States);

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9‑0205/2020),

A.  budući da su sloboda, pluralizam i neovisnost medija te sigurnost novinara ključne sastavnice prava na slobodu izražavanja i informacije te su presudni za demokratsko funkcioniranje EU-a i njegovih država članica; budući da ključni demokratski zadaci medija uključuju jačanje transparentnosti i demokratske odgovornosti; budući da mediji imaju bitnu ulogu u demokratskom društvu jer djeluju kao mehanizmi javne kontrole, a pritom pomažu u informiranju i osnaživanju položaja građana širenjem njihova razumijevanja aktualne političke i društvene situacije te poticanjem njihova svjesnog sudjelovanja u demokratskom životu;

B.  budući da je kriza naglasila ključnu ulogu novinara u pružanju pouzdanih i provjerenih informacija građanima; budući da je stoga potrebno uložiti više napora kako bi se zajamčili sigurni i prikladni radni uvjeti za novinare; budući da bi istraživačko novinarstvo trebalo osobito razmotriti u kontekstu borbe protiv korupcije i nepravilnosti u postupanju u EU-u;

C.  budući da određene države članice ograničavaju slobodu medija ekonomskim sredstvima, kao što je iskrivljeno javno oglašavanje u medijskim kućama kojim mijenjaju konkurenciju i izravno kontroliraju javne medije kako bi utjecale na uredničke odluke i na taj način osigurale odanost vladi; budući da bi javna tijela trebala usvojiti pravni i regulatorni okvir kojim se potiče razvoj slobodnih, neovisnih i pluralističkih medija;

D.  budući da se sve države članice moraju pridržavati vrijednosti utvrđenih u članku 2. UEU-a;

E.  budući da se medijski zapisi, netransparentnost institucija, govor mržnje i dezinformacije sve češće upotrebljavaju u političke svrhe kao sredstva pojačavanja polarizacije društva; budući da suzbijanje tih pojava nije bitno samo u području ljudskih prava, nego je i temeljni čimbenik u pogledu zaštite vladavine prava i demokracije u EU-u;

F.  budući da je prema Svjetskom indeksu slobode medija 2020. pandemija bolesti COVID-19 istaknula i pojačala brojne druge krize kojima se ugrožava pravo na slobodnu objavu neovisnih i pouzdanih informacija iz raznih područja; budući da su na temelju indeksa utvrđene znatne razlike među pojedinim državama članicama, pri čemu su se neke našle pri vrhu ljestvice, a druge pri dnu, nastao je jaz od 100 mjesta između najbolje i najlošije rangiranih država članica prema tom indeksu; budući da su određene države članice pale na niža mjesta na međunarodnim ljestvicama slobode medija;

G.  budući da se posljednjih godina sloboda medija pogoršava i iako ju je epidemija bolesti COVID-19 dodatno pogoršala, također je stavila u prvi plan važnost medija i pravo na pristup pouzdanim informacijama;

H.  budući da je prema Izvješću o digitalnim vijestima Instituta Reuters za 2019. prosječna razina povjerenja u vijesti općenito (širom svijeta) pala za 2 postotna boda na 42 % u odnosu na 2018., a manje od polovine ispitanika (49 %) izjavilo je da vjeruje informativnim medijima kojima se sami služe; budući da je povjerenje u vijesti pronađene pretraživanjem (33 %) i na društvenim mrežama (23 %) i dalje stabilno, ali iznimno nisko;

I.  budući da je transparentnost vlasništva nad medijima apsolutni preduvjet za osiguravanje medijskog pluralizma i neovisnog novinarstva;

J.  budući da se novinari i drugi medijski akteri u EU-u i dalje suočavaju s nasiljem, prijetnjama, pritiskom, (samo)cenzurom, javnim prozivanjem pa čak i ubojstvima zbog obavljanja svojeg posla usmjerenog na zaštitu javnog interesa; budući da je posljednjih godina primijećen sve veći broj primjera zastrašivanja kojima se ušutkuju novinari i zbog kojih se moraju poduzeti hitne mjere za podupiranje bitne uloge neovisnih medija u osiguravanju načela vladavine prava; budući da su ubojstva Daphne Caruane Galizije i Jána Kuciaka dva tragično zorna primjera koji pokazuju u kojoj mjeri istraživački novinari postaju žrtve zbog razotkrivanja korupcije, zaštite demokracije i vladavine prava;

K.  budući da prijetnje slobodi medija uključuju uznemiravanje i napade usmjerene na novinare, neuvažavanje njihove pravne zaštite kao i medijske zapise ili politički motivirano djelovanje u medijskom sektoru;

L.  budući da se novinarke suočavaju s rodno utemeljenim oblicima nasilja kao što su spolno uznemiravanje i uznemiravanje na internetu; budući da je više od 70 % žena zaposlenih u medijskim kućama doživjelo više od jedne vrste uznemiravanja, prijetnji ili napada putem interneta; budući da je samo lani 52 % žena doživjelo ove vrste napada; budući da su uznemiravanja i zlostavljanja na internetu često izrazito seksualizirana te se ne temelje na sadržaju rada žrtava, već na njihovim fizičkim osobinama, kulturnom podrijetlu ili privatnom životu; budući da zbog tih prijetnji novinarke posežu za samocenzurom, što ima odvraćajući učinak na slobodu medija i slobodu izražavanja; budući da rezultati istraživanja dosljedno pokazuju da su žene manjina u medijskim sektorima, osobito u kreativnim ulogama, i u velikoj su mjeri podzastupljene na višim položajima na kojima se donose odluke(27);

M.  budući da su u nekoliko država članica „strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja” stalna praksa koja se upotrebljava za zastrašivanje novinara kako bi zaustavili istrage o korupciji i drugim temama od javnog interesa;

N.  budući da se, osim toga što su novinari suočeni s nasiljem, zastrašivanjem i uznemiravanjem, protiv počinitelja ne pokreću kazneni progoni te nekažnjavanje vodi do odvraćajućeg učinka; budući da OESS izvješćuje da nekažnjavanje prevladava te je npr. riješeno manje od 15 % ubojstava novinara u regiji OESS-a;

O.  budući da je potrebno poboljšati i učinkovito zaštititi pravo novinara na izvješćivanje i istragu;

P.  budući da jačanje slobode medija zahtijeva vjerodostojne i podrobne informacije o opsegu i prirodi izazova koje treba riješiti unutar država članica i EU-a u cijelosti, među ostalim, o slučajevima povrede načela neovisnih medija ili kršenja temeljnih prava novinara;

Q.  budući da je umjetnička sloboda sastavni dio temeljnog prava na slobodu izražavanja i ključna je za kulturnu raznolikost i demokratsko zdravlje Europe; budući da se napadi na umjetničku slobodu šire, no ostaju nevidljivi;

R.  budući da svjetska kriza prouzročena bolešću COVID-19 ima razoran učinak na medijski sektor u društvenom i gospodarskom smislu; budući da medijske kuće bilježe znatne gubitke prihoda od digitalnog oglašavanja; budući da su tisuće medijskih djelatnika već izgubile svoja radna mjesta ili im prijeti privremeni ili trajni gubitak radnih mjesta; budući da je to imalo osobito snažan utjecaj na slobodne novinare i medijske djelatnike čiji se broj povećava diljem EU-a i koji već čine znatan udio ukupnog broja novinara i medijskih djelatnika u Europi; budući da se time dodatno pospješuje rizik od koncentracije informacija u rukama rijetkih i onemogućivanja slobodnog i neovisnog širenja informacija; budući da su financijska održivost radnih mjesta i financijska neovisnost ključni dio slobode tiska;

S.  budući da prihodi od digitalnog oglašavanja često koriste akterima koji nisu članovi EU-a, a europski medijski prihodi bilježe velik pad, čime se ugrožava budućnost tradicionalnih medijskih kuća koje se financiraju oglašavanjem kao što su komercijalni televizijski kanali, novine i časopisi;

T.  budući da se u nekim državama članicama državne potpore medijskim kućama ne isplaćuju na transparentan način, što ozbiljno ugrožava njihovu neovisnost i vjerodostojnost;

U.  budući da poslovni model platformi društvenih mreža koji se temelji na mikrociljanom oglašavanju igra ulogu u širenju i jačanju govora mržnje kojim se potiču diskriminacija i nasilje te u promicanju radikalizacije što vodi do nasilnog ekstremizma, među ostalim i optjecajem nezakonitih sadržaja; budući da je borba protiv svih oblika netolerancije sastavni dio zaštite ljudskih prava kako je navedeno u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava;

V.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 dovela do stigmatizacije, među ostalim i u medijima, određenih posebno ranjivih pojedinaca, što je potaknulo polarizaciju europskoga društva i naglo širenje govora mržnje;

W.  budući da pojava nasilja na internetu (uključujući govor mržnje, uhođenje i uznemiravanje na internetu) postaje sve raširenija; budući da žene koje imaju javnu ulogu, među ostalim političarke, novinarke i aktivistice koje se bore za prava žena i prava seksualnih manjina, postaju glavna meta kiberzlostavljanja i nasilja na internetu;

X.  budući da su na temelju Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama sva nacionalna tijela država članica obvezna osigurati da audiovizualne medijske usluge i platforme za dijeljenje videozapisa poduzmu mjere za zaštitu šire javnosti od programa, videozapisa koje stvaraju korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koji sadržavaju poticanje na nasilje ili mržnju usmjerene protiv skupine osoba ili člana skupine na temelju bilo kojeg od razloga navedenih u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; budući da su na temelju Direktive o audiovizualnim medijski uslugama države članice obvezne osigurati neovisnost regulatornih tijela za medije;

Y.  budući da širenje pogrešnih informacija i dezinformacija, kao i nerazmjerni postupci u borbi protiv njih na digitalnim platformama, predstavlja prijetnju slobodi informiranja, demokratskom diskursu te neovisnosti medija i povećava potrebu za visokokvalitetnim tradicionalnim medijima; budući da analiza podataka i algoritmi sve više utječu na informacije koje se stavljaju na raspolaganje građanima;

Z.  budući da masovno širenje vijesti iz raznih izvora koje je teško provjeriti uz sve veću ulogu društvenih medija i platformi za razmjenu poruka ima negativan učinak na temeljna prava građana EU-a; budući da je pandemija bolesti COVID-19 ubrzala utjecaj dezinformacija na internetu, katkad uz ozbiljne posljedice za javno zdravlje, i još jasnije istaknula potrebu za osiguravanje slobodnih i neovisnih informacija kako bi se zaštitila temeljna prava građana; budući da je nepostojanje koordinirane strategije komuniciranja na europskoj razini omogućilo val dezinformacija u vezi s pandemijom, ponajprije na društvenim mrežama i platformama za razmjenu poruka;

AA.  budući da dezinformacije i pogrešne informacije o bolesti COVID-19 mogu izazvati paniku i društveni razdor te je potrebno suočiti se s njima; budući da se mjere za suzbijanje dezinformacija i pogrešnih informacija ne mogu upotrijebiti kao izgovor za uvođenje nerazmjernih ograničenja slobode tiska, podrivanja medijskog pluralizma i dovođenje sigurnosti novinara u opasnost; budući da izvješća pokazuju da se u državama članicama i susjednim regijama vode koordinirane kampanje kojima se promiču lažni zdravstveni podaci i dezinformacije o EU-u i njegovim partnerima; budući da se Komisija posvetila tim pojavama u nedavnoj zajedničkoj komunikaciji o suzbijanju dezinformacija o bolesti COVID-19; budući da su neke vlade iskoristile zakonodavstvo u izvanrednim situacijama te, iako će neka ograničenja biti privremena, postoji opasnost da će se druga produljiti i dugo nakon što zdravstvena kriza završi; budući da su pluralizam izvora informacija, odgovornost i transparentnost institucija glavna obrana protiv dezinformacija;

AB.  budući da su zaista neovisni, prikladno financirani javni mediji koji posluju na raznim platformama ključni za funkcioniranje demokracije u EU-u;

Sloboda medija, medijski pluralizam i zaštita novinara u Europi

1.  ponovno ističe svoju neprestanu duboku zabrinutost zbog stanja slobode medija u EU-u s obzirom na to da su novinari i medijski djelatnici i dalje žrtve zlostavljanja i napada u određenim državama članicama zbog svojih aktivnosti te zbog sve većeg broja javnog ocrnjivanja i općenitog slabljenja te struke, što ima osobito razoran učinak na lokalno, istraživačko i prekogranično novinarstvo; naglašava da, u skladu s preporukom Vijeća Europe od 7. ožujka 2018. o pluralizmu medija i transparentnosti vlasništva medija, države članice imaju pozitivnu obvezu stvaranja povoljnog okruženja za slobodu izražavanja, izvan interneta i na internetu, u kojem će svatko moći ostvariti svoje pravo na slobodu izražavanja te poziva države članice da u potpunosti podrže i usvoje tu preporuku;

2.  duboko je shrvan ubojstvima Daphne Caruane Galizije na Malti i Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove u Slovačkoj zbog njihova istraživačkog rada na otkrivanju korupcije i drugih zločina te ponovno naglašava važnost neovisne istrage kako bi se počinitelji i naručitelji tih zločina priveli pravdi; poziva nacionalna tijela kaznenog progona da u potpunosti surađuju s Europolom i drugim relevantnim međunarodnim organizacijama u tom pogledu;

3.  izražava žaljenje zbog činjenice da novinari i medijski djelatnici često rade u nesigurnim uvjetima, što ugrožava njihovu sposobnost da primjereno obavljaju svoj posao i stoga ometa medijsku slobodu; naglašava da su odgovarajući radni uvjeti za novinare i medijske djelatnike ključni za poticanje visokokvalitetnog novinarstva; poziva Komisiju i države članice da promiču održive mjere usmjerene na financiranje i podržavanje visokokvalitetnog i neovisnog novinarstva;

4.  podsjeća na ključnu ulogu koju istraživačko novinarstvo ima u borbi protiv organiziranog kriminala prikupljanjem i povezivanjem relevantnih informacija čime se otkrivaju kriminalne mreže i nezakonite aktivnosti; ističe činjenicu da se tim aktivnostima izlažu većem osobnom riziku;

5.  naglašava presudnu ulogu koju istraživački novinari imaju u izvješćivanju i obnašanju svojih funkcija javne kontrole demokracije i vladavine prava;

6.  ponovno odlučno poziva Komisiju da pokušaje vlada država članica da ugroze slobodu i pluralizam medija smatra ozbiljnom i sustavnom zloupotrebom moći i djelovanjem protiv temeljnih vrijednosti EU-a zajamčenih člankom 2. UEU-a; stoga pozdravlja namjeru Komisije da u godišnje izvješće o stanju u pogledu vladavine prava u EU-u uključi posebno poglavlje o praćenju slobode i pluralizma medija; u tom kontekstu predlaže pristup odozdo prema gore koji odražava pojedinačne glasove i raznolikost radi osiguravanja učinkovitog svladavanja izazova s kojima se suočavaju novinari i medijski sektor; nadalje poziva da se u ovo poglavlje uključe preporuke i učinkoviti odgovori za pojedine zemlje, kao i procjena transparentnosti vlasništva i razine državnog i privatnog uplitanja u državama članicama EU-a; potiče Komisiju da aktivno surađuje s Vijećem Europe, razmjenjujući najbolje prakse i osiguravajući da se poduzete mjere nadopunjuju; potiče Komisiju i države članice da razvijaju i održavaju vjerodostojan okvir zaštite slobode medija i medijskog pluralizma; poziva Komisiju da teži ka uvođenju normi i mjerila za slobodu medija na razini Unije, kao i poticaja za veću konvergenciju među državama članicama; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti podrže i ojačaju već razvijene alate za promicanje i zaštitu prava i sloboda sadržanih u članku 11. Povelje EU-a o temeljnim pravima i članku 10. EKLJP-a, kao što su alat za praćenje medijskog pluralizma i Platforma Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara te da brzo reagiraju na moguće prijetnje i povrede tih prava i sloboda; potiče Komisiju da uzme u obzir učinak hitnih mjera poduzetih 2020. u području slobode tiska, transparentnosti institucija, odgovornosti, medijskog pluralizma i sigurnosti novinara, među ostalim na temelju pregleda napada na novinare širom EU-a i odgovora koje pružaju države članice u tom pogledu u kontekstu bolesti COVID-19; podsjeća na opetovane pozive Parlamenta na uspostavu trajnog, neovisnog i sveobuhvatnog mehanizma kojim će se obuhvatiti demokracija, vladavina prava i temeljna prava u EU-u; smatra da mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava mora obuhvaćati slobodu medija, uključujući umjetničku slobodu, s obzirom na to da je riječ o ključnim stupovima demokratskog sustava; u tom kontekstu poziva Komisiju da prikupi informacije i statističke podatke o slobodi medija i medijskom pluralizmu u svim državama članicama;

7.  naglašava nezamjenjivu ulogu javnih medija i ističe kako je neophodno osigurati i održavati njihovu neovisnost od političkog uplitanja; nadalje naglašava potrebu da se osiguraju financijska neovisnost i uvjeti za održivost djelatnosti privatnih operatora na tržištu kako bi se izbjegli medijski zapisi; u tom kontekstu ponavlja poziv Parlamenta na ambiciozan akcijski plan EU-a za medije; osuđuje pokušaje vlada određenih država članica da ušutkaju kritičke i neovisne medije i naruše slobodu i pluralizam medija; upozorava na pokušaje njihova neizravnog potčinjavanja s pomoću financijskog pokroviteljstva te posebno osuđuje pokušaje kontrole javnih medija; izražava žaljenje zbog činjenice da je u nekim državama članicama javna radiotelevizija postala primjer provladine propagande koja često isključuje oporbene i manjinske skupine iz društva ili ih predstavlja u lošem svjetlu, pa čak potiče i nasilje u nekim slučajevima; naglašava da je u takvim državama članicama, posebno u ruralnim područjima, pristup informacijama ograničen na javnu propagandu, a jezične prepreke ograničavaju pristup međunarodnim vijestima; podsjeća da je pristup informacijama i visokokvalitetnom novinarstvu od ključne važnosti za demokraciju; ističe nedostatak obvezne analize sadržaja medijskih kuća u pojedinim državama članicama koja bi pružila usporedive javne podatke o uravnoteženoj prisutnosti provladinih i oporbenih aktivista na televiziji i radiju, posebno u predizbornim kampanjama;

8.  skreće pozornost na preporuke sadržane u Rezoluciji br. 2255 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 23. siječnja 2019. kojom se države članice pozivaju da zajamče uredničku neovisnost te dostatna i stabilna financijska sredstva za javne medije; ističe da nacionalni, regionalni i lokalni mediji, a posebno javni mediji, imaju važnu odgovornost da služe javnom interesu i da na odgovarajući način odražavaju kulturnu, jezičnu, socijalnu i političku raznolikost naših društava; naglašava da bi se uloga javnih medija kao pouzdanih pružatelja usluga koji služe javnom interesu poboljšala odgovarajućim i održivim financiranjem bez političkog uplitanja u državama članicama; stoga poziva države članice da upotrebljavaju modele financiranja u kojima se javni mediji financiraju iz izvora neovisnih o političkom odlučivanju; ističe kako su ključni zaštita neovisnih tijela i osiguravanje snažnog neovisnog nadzora medija kako bi se spriječili neprimjereno državno i komercijalno uplitanje i pokušaji utjecanja na uredničku politiku; poziva Komisiju da predstavi zakonski okvir za nadzor rada pružatelja javnih medijskih usluga, uključujući ispunjavaju li kriterije upravljanja pažnjom dobrog stručnjaka i financiranja koje se temelji na zadacima te ispunjavaju li njihove usluge očekivanja pravednog i etičkog novinarstva koje se temelji na činjenicama;

9.  osuđuje nedostatak uravnotežene političke rasprave u medijima u određenim državama članicama i činjenicu da u praksi postoje politički motivirana ograničenja informacija, primjerice odbijanje pristupa podacima od javnog interesa, upotreba taktike odugovlačenja, neopravdano sužavanje opsega traženih informacija, zabrana nazočnosti novinara na javnim mjestima, uključujući parlamente, ograničavanje mogućnosti novinarima da intervjuiraju političare i članove vlade te izbjegavanje intervjua za medije koji nisu dio vladi naklonjenog konglomerata, čak i onima koji su značajno rasprostranjeni u državi; naglašava da javna tijela moraju osigurati transparentnost u pogledu svojih aktivnosti, čime se doprinosi jačanju povjerenja javnosti, imajući na umu da slobodan protok informacija doprinosi zaštiti života i zdravlja te olakšava i promiče društvene, gospodarske i političke rasprave i donošenje odluka; poziva države članice da novinarima i medijima osiguraju značajan pristup parlamentarnim raspravama, članovima parlamenata i visokim državnim dužnosnicima, podacima od javnog interesa, kao i javnim događanjima i konferencijama za novinare, posebno vladinim, budući da nedostatak takvog pristupa ozbiljno ograničava pojam slobode medija;

10.  ponovno izražava zabrinutost zbog nedostatka posebnih pravnih okvira ili okvira politika za zaštitu novinara i medijskih djelatnika od nasilja, prijetnji i zastrašivanja na nacionalnoj razini unutar EU-a; poziva javne osobe i predstavnike vlasti da se suzdrže od klevetanja novinara jer to potkopava povjerenje u medije u cijelom društvu; naglašava važnu ulogu novinara u izvješćivanju o prosvjedima i demonstracijama te poziva na njihovu zaštitu kako bi mogli izvršavati svoju ulogu bez straha; moli države članice da osiguraju posebne programe osposobljavanja za tijela kaznenog programa odgovorna za zaštitu novinara; poziva države članice i Komisiju da zakonski i u praksi osiguraju učinkovitu zaštitu i sigurnost novinara i ostalih medijskih aktera te njihovih izvora, među ostalim u prekograničnim okvirima; u tom pogledu čvrsto smatra da bi države članice trebale zabraniti uporabu privatnih istražitelja kao oblika zastrašivanja u svrhu prikupljanja informacija o novinarima u njihovu stručnom svojstvu ili o njihovim izvorima;

11.  izražava duboku zabrinutost zbog sve više političkih napada na medije i izražava žaljenje zbog nedostatka zaštite novinarskih izvora; podsjeća na obvezu država članica da provode brze, nepristrane i učinkovite istrage napada, kao što su prijetnje, ubojstva, uznemiravanje, zastrašivanje i zlostavljanje novinara i poziva države članice da pojačaju nastojanja u zaustavljanju prijetnji i napada na novinare i medijske djelatnike, kako bi se osigurala odgovornost i zajamčilo da žrtve i njihove obitelji imaju pristup odgovarajućim pravnim sredstvima; poziva Komisiju i države članice da osiguraju pristupačnost mehanizama za podnošenje prijava; poziva na provedbu Smjernica EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega u kojima se ističe da će EU poduzeti sve odgovarajuće korake kako bi osigurao zaštitu novinara, kako u pogledu preventivnih mjera, tako i pozivajući na učinkovite istrage u slučaju njihova kršenja; ističe da su novinarke posebno podložne uznemiravanju i zastrašivanju te bi se stoga na njih trebale primjenjivati dodatne zaštitne mjere; izražava duboku zabrinutost zbog povećanja broja napada na novinarke i medijske djelatnice; ponavlja svoj poziv državama članicama da primijene rodno osjetljiv pristup prilikom razmatranja mjera za sigurnost novinara;

12.  poziva države članice da u potpunosti provedu preporuku Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera te da što prije u svoje nacionalno zakonodavstvo prenesu Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije kojom se nastoje uspostaviti minimalni zajednički standardi kako bi se osigurala visoka razina zaštite zviždača; ističe da je zviždanje ključno za istraživačko novinarstvo i slobodu tiska;

13.  osuđuje upotrebu strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja za ušutkivanje ili zastrašivanje istraživačkih novinara i izvora te za stvaranje ozračja straha povezanog s njihovim izvješćivanjem o određenim temama; ponovno odlučno upućuje svoj poziv Komisiji da predstavi sveobuhvatan prijedlog zakonodavnog akta u cilju uspostave minimalnih standarda u pogledu praksi strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja širom EU-a;

14.  podsjeća na konačne preporuke Posebnog odbora za organizirani kriminal, korupciju i pranje novca sadržane u rezoluciji Parlamenta od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca u skladu s kojima zakoni o uvredi i kleveti odvraćaju od mogućeg prijavljivanja slučajeva korupcije; ponavlja svoj poziv svim državama članicama da dekriminaliziraju uvredu i klevetu u svojim pravnim sustavima, barem u slučajevima u kojima je riječ o optužbama za organizirani kriminal, korupciju i pranje novca u državama članicama i u inozemstvu;

15.  poziva Komisiju da uspostavi telefonsku liniju u EU-u kao mehanizam za brzi odgovor novinarima koji traže zaštitu i da osigura da se njihovoj situaciji posveti odgovarajuća pozornost;

16.  ističe kako se koncentracijom vlasništva u sektoru proizvodnje i distribucije sadržaja može ugroziti pristup građana nizu sadržaja; naglašava da je medijski pluralizam, koji ovisi o tome koliko su mediji u različitom vlasništvu, o različitim sadržajima i o neovisnom novinarstvu, ključan za suočavanje sa širenjem dezinformacija i osiguravanje toga da građani EU-a budu dobro informirani; podsjeća da prema alatu za praćenje medijskog pluralizma iz 2020. koncentracija vlasništva nad medijima i dalje ostaje jedna od najznačajnijih opasnosti za pluralizam medija i smatra se preprekom raznolikosti informacija; poziva države članice da donesu i provedu regulatorne okvire o vlasništvu nad medijima kako bi se izbjegla horizontalna koncentracija vlasništva u sektoru medija te kako bi se građanima zajamčili transparentnost, objava i jednostavna dostupnost informacija o vlasništvu nad medijima, njihovim izvorima financiranja i upravljanju njima; poziva Komisiju da nadzire provedbu postojećih instrumenata EU-a protiv koncentracije vlasništva i ilegalnih državnih potpora na razini država članica kako bi se povećala raznolikost medijskog prostora; osuđuje svaki pokušaj monopolizacije medijskog vlasništva u državama članicama kao i jačanje političkog utjecaja u upravljanju medijima; poziva Komisiju i države članice da brzo i odlučno djeluju u cilju povećanja transparentnosti medijskog vlasništva i financijskih izvore koje upotrebljavaju vlasnici medija; poziva Komisiju da učvrsti nastojanja u osiguravanju da mediji proaktivno objavljuju informacije o njihovim vlasničkim strukturama, uključujući njihove stvarne vlasnike, i da se uspostave jasna pravila koja će spriječiti potencijalne sukobe interesa koji nastaju u vlasničkim strukturama medija, s posebnim naglaskom na izbjegavanje političkog uplitanja; osuđuje pretjerano uplitanje vlada u pluralizam medija javnim oglašavanjem; poziva Komisiju da strogo nadzire upotrebu sredstava EU-a koja se dodjeljuju za potporu slobodnim i neovisnim medijima kako bi se sredstva usmjerila onima kojima su potrebna; u tom pogledu naglašava da se novac EU-a ne može trošiti na državne medije i medije koji distribuiraju političku propagandu;

17.  izražava žaljenje zbog činjenice da su regulatorna tijela za medije određenih država članica pala pod utjecaj vlade i pristrana su prema medijima koji kritiziraju vladu;

18.  izražava zabrinutost zbog pokušaja iskorištavanja pandemije bolesti COVID-19 za kažnjavanje neovisnih i kritičkih medija te uvođenje ograničenja medijskog pristupa vladinim odlukama i mjerama te njihova medijskog nadzora, čime se suzbijaju ili slabe mehanizmi transparentnosti institucija usvajanjem izvanrednih mjera i otežavaju pravovaljane i utemeljene rasprave o tim postupcima; ističe ulogu novinarstva i slobodnog protoka informacija kao temeljni preduvjet u nastojanjima EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19; naglašava kako novinarstvo također ima ključnu funkciju u trenutku izvanredne situacije koja se odnosi na javno zdravlje: poziva Komisiju da sveobuhvatno prati takve prakse nacionalnih vlada i da rezultate uključi u svoje godišnje izvješće o vladavini prava;

19.  poziva Komisiju i države članice da hitno uvedu pakete za oporavak u izvanrednim situacijama na razini EU-a i nacionalnim razinama radi zaštite radnih mjesta i izvora primanja novinara i medijskih djelatnika, potpore poduzećima i financiranje javnih medija tijekom plana gospodarskog oporavka od bolesti COVID-19 u potpunosti poštujući pravila EU-a o tržišnom natjecanju; ističe da su tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 određene medijske kuće te posebno lokalne medijske platforme procijenile gubitak na čak 80 %(28) vlastitih prihoda uslijed smanjenja oglašavanja; ističe da su europskim građanima potrebni stručni, ekonomski sigurni i neovisni novinari u vremenu suočavanja s pandemijom; u tom pogledu ponovno poziva na osnivanje trajnog europskog fonda za novinare u okviru novog VFO-a (2021. ‑ 2027.), u skladu s njegovim izmjenama uslijed krize prouzročene bolešću COVID-19, iz kojeg bi se nudila izravna financijska potpora neovisnim novinarima i medijskim kućama, honorarnim novinarima i samozaposlenim medijskim djelatnicima; naglašava da financiranjem trebaju upravljati neovisne organizacije kako bi se izbjeglo bilo kakvo ometanje uredničkog donošenja odluka i da bi se trebala pružiti potpora samo onim javnim i komercijalnim medijima koji su doista neovisni i oslobođeni od vladinog ili bilo kojeg drugog političkog uplitanja; podsjeća na to da se poseban naglasak također treba staviti na neovisna novoosnovana medijska poduzeća, posebno lokalna, u državama članicama u kojima se sloboda medija pogoršala tijekom posljednjih godina, koncentracija vlasništva nad medijima značajno povećala, a javnim medijima prijeti politički utjecaj;

20.  u tom kontekstu ponavlja i svoj poziv na ambiciozan akcijski plan EU-a za medije za potporu razvoju dinamičnog i pluralističkog medijskog prostora;

21.  poziva na ambiciozan VFO s povećanim izdvajanjima proračuna za podršku medijima i neovisnom novinarstvu, posebno istraživačkom novinarstvu; naglašava važnost inovacija u novinarstvu i informativnim medijima koje bi se mogle poticati financiranjem iz EU-a; sa zabrinutošću primjećuje smanjenja proračunskih sredstava za programe Kreativna Europa i Pravosuđe, prava i vrijednosti predviđena u okviru revidiranih prijedloga proračuna Komisije;

22.  odlučno pozdravlja dodjelu sredstava EU-a za pokretanje novih projekata, kao što su europski mehanizam za brzi odgovor na kršenje slobode tiska i medija i prekogranični fond za istraživačko novinarstvo u cilju jačanja medijske slobode i pluralizma;

23.  naglašava da mediji imaju snažnu ulogu u promicanju ravnopravnosti spolova i borbe protiv diskriminacije; potiče Komisiju i države članice da aktivno poduzmu korake za promicanje ravnopravnosti spolova u medijskom sektoru kako bi više žena bilo na kreativnim položajima ili položajima za donošenje, što bi medijima omogućilo da doprinesu smanjenju rodnih stereotipa;

Govor mržnje

24.  osuđuje sve vrste zločina iz mržnje, govora mržnje i neutemeljenih optužbi ili optužbi sastavljenih u lošoj vjeri(29), izvan interneta ili na njemu, koji su utemeljeni na diskriminaciji bilo koje vrste, kao što su diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjeroispovijesti ili uvjerenja, političkih ili bilo kojih drugih opredjeljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, na temelju vlasništva, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije do koje dolazi unutar EU-a ili drugdje; izražava zabrinutost zbog zločina iz mržnje i kaznenih djela koja se odnose na poticanje na diskriminaciju ili nasilje koja su se javljala tijekom pandemije bolesti COVID-19 i tako dovodila do stigmatizacije određenih posebno ranjivih pojedinaca;

25.  izražava žaljenje zbog sve veće količine govora mržnje koji se upotrebljava u političkoj komunikaciji vlada i političkih stranaka diljem EU-a; poziva države članice da snažno osude i sankcioniraju zločine iz mržnje, govor mržnje i prebacivanje krivnje od strane političara i javnih dužnosnika na svim razinama i u svim vrstama medija, s obzirom na to da izravno normaliziraju i jačaju mržnju i nasilje u društvu te da se suzdrže od diskriminacijske retorike koja djeluje kao poticaj u državnoj komunikaciji jer je štetna za društvo; naglašava da sankcije uvijek trebaju biti u skladu s međunarodnim standardima slobode izražavanja; nadalje poziva države članice da u okvirima utvrđenima zakonima zajamče i promiču slobodu izražavanja, uključujući umjetničku slobodu, koja je ključna za dinamičnost demokratske rasprave; podsjeća da sloboda izražavanja ne obuhvaća rasistički i ksenofobni govor;

26.  ponavlja svoj poziv državama članicama da provedu i poduzmu daljnje mjere za sprječavanje, osuđivanje i suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje u cilju borbe protiv širenja govora mržnje i nasilja izvan interneta i na njemu, također osiguravajući da tijela kaznenog progona primjenjuju prakse učinkovitog bilježenja zločina iz mržnje utemeljene na načelima koja je usvojila Skupina EU-a na visokoj razini za suzbijanje rasizma, ksenofobije i ostalih oblika netolerancije;

27.  ističe kako je posljednjih godina govor mržnje na internetu sve rasprostranjeniji jer pojedinci i akteri koji remete mir upotrebljavaju moć internetskih platformi za širenje informacija punih mržnje; naglašava da to šteti kolektivnom javnom interesu jer štetni sadržaj potkopava pristojan i pošten javni diskurs te prijeti javnoj sigurnosti s obzirom na to da govor mržnje putem interneta može poticati nasilje u stvarnom svijetu;

28.  ističe kako bi trebalo učvrstiti pravni okvir za suzbijanje govora mržnje i diskriminacije; ponavlja svoj poziv na prekid blokade pregovora o horizontalnoj direktivi protiv diskriminacije;

29.  ponovno poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za povećanje sigurnosti žena na javnim mjestima i na internetu, za borbu protiv novonastalih oblika rodno uvjetovanog nasilja kao što su uhođenje i uznemiravanje na internetu te za uvođenje sveobuhvatnih mehanizama za pomoć žrtvama takvog nasilja;

30.  ponovno poziva Komisiju i Vijeće da aktiviraju prijelaznu klauzulu iz članka 83. stavka 1. UFEU-a kako bi se u katalog kaznenih djela EU-a uvrstilo nasilje nad ženama i djevojčicama te ostali oblici rodno uvjetovanog nasilja (uključujući nasilje na internetu);

31.  prima na znanje Kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu koji promiče Komisija te njegov peti krug ocjenjivanja iz kojeg proizlazi da informatička društva u prosjeku uklanjaju 71 % nezakonitog govora mržnje koji im se prijavi; podsjeća da bi novinare i organizacije civilnog društva trebalo uključiti u ocjenjivanje i preglede Kodeksa postupanja te da informatička društva koja sudjeluju u Kodeksu postupanja obrađuju zahtjeve za uklanjanje sadržaja samo na temelju svojih uvjeta i smjernica zajednice; ističe veliku slobodu diskrecije koju privatna društva imaju u odučivanju o tome što je nezakonito; potiče sva društva koja upravljaju platformama društvenih mreža da sudjeluju u Kodeksu postupanja;

32.  ističe da države članice moraju zajamčiti svim odgovarajućim sredstvima da se u medijima, uključujući internetske medije i društvene mreže, kao i u oglašavanju, ne pojavljuje poticanje na nasilje ili mržnju usmjerene protiv bilo koje osobe ili skupine osoba, što može imati izravan učinak na sudjelovanje tih pojedinaca u civilnom društvu; ponovno poziva Komisiju, države članice i poduzeća u području društvenih mreža da se suprotstave širenju rasizma, ksenofobije, fobije prema zajednici LGBTI i vjerske mržnje na internetu, u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva; poziva države članice i Komisiju da prikupe pouzdanije podatke o opsegu govora mržnje i zločina iz mržnje;

33.  izražava zabrinutost zbog činjenice da žrtve rijetko prijavljuju zločine iz mržnje zbog neprimjerenih mjera zaštite i neuspjeha vlasti da pravilno istraže i okončaju nekažnjavanje zločina iz mržnje u državama članicama; poziva države članice da osmisle i šire alate i mehanizme za prijavljivanje zločina iz mržnje i govora mržnje te da zajamče da se svaki slučaj navodnog zločina iz mržnje ili govora mržnje učinkovito istraži, kazneno goni i privede pred sud;

Dezinformacije i uloga platformi

34.  uviđa da su nova digitalna tehnologija i društvene mreže jedni od čimbenika problema širenja dezinformacija i stranog uplitanja, pri čemu su internetske platforme dobile utjecajnu ulogu u objavljivanju, širenju i promicanju vijesti i drugog medijskog sadržaja; ponovno izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da dezinformacije predstavljaju potencijalnu prijetnju slobodi informiranja, slobodi izražavanja, demokratskom diskursu, neovisnosti medija i javnom zdravlju; ističe da bi se mjere za borbu protiv dezinformacija trebale usredotočiti na poticanje pluralizma mišljenja, promicanjem kvalitetnog novinarstva, pružanjem pouzdanih i provjerenih informacija temeljenih na činjenicama, kao i na izgradnju medijske pismenosti te da sve takve mjere moraju jamčiti slobodu informiranja i slobodu izražavanja;

35.  poziva na veću suradnju između internetskih platformi i tijela kaznenog progona kako bi se učinkovito suzbilo širenje poruka kojima se potiču mržnja ili nasilje; ističe važnost brzog uklanjanja nezakonitog sadržaja kako bi se suzbilo nekontrolirano širenje; no napominje da internetske platforme ne mogu i ne bi trebale postati privatna tijela za cenzuru te da aktivnosti uklanjanja nezakonitog sadržaja od strane internetskih platformi moraju biti podložne zaštitnim mjerama, uključujući analizu pravosudnih tijela država članica, kako bi se zaštitila sloboda izražavanja, uključujući umjetničku slobodu, pravo na slobodno i neovisno informiranje te temeljna prava građana općenito; podsjeća da su internetske platforme dio javne internetske sfere u kojoj vodimo javne rasprave; poziva Komisiju da osigura zaštitne mjere za platforme radi poštovanja temeljnih prava i slobode govora;

36.  podsjeća da se političke stranke te privatni ili javni subjekti često služe političkim profiliranjem, dezinformacijama i manipulacijom informacijama te ponovno izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da se neprestano pojavljuju novi dokazi o takvom uplitanju uz naznake stranog utjecaja, uoči svih velikih nacionalnih izbora te izbora na razini EU-a, pri čemu dosta tog uplitanja ide u prilog kandidatima antieuropskog populizma kojima je cilj polarizacija i ukidanje ideološkog pluralizma pri čemu su meta manjine i ranjive skupine; ističe da će borba protiv uplitanja trećih strana u budućnosti biti temeljni čimbenik u poštovanju europskih vrijednosti i demokracije; naglašava da su u kontekstu izvanrednog stanja prouzročenog bolešću COVID-19 skupine ekstremne desnice i populističke skupine i političari također upotrebljavali dezinformacije i senzacionalističke medijske izvještaje koji se odnose na pandemiju nauštrb manjinskih skupine te kako bi pridonijeli retorici protiv imigranata, što je dovelo do povećanja slučajeva govora mržnje potaknutog rasizmom i ksenofobijom, kao i diskriminacije;

37.  ističe kako se različiti oblici pogrešnih informacija i dezinformacija te drugi oblici manipulacije informacijama koje se, među ostalim, odnose na pandemiju bolesti COVID-19 i dalje šire svijetom te su im često meta najranjivije zajednice i imaju potencijalno štetne posljedice za javnu sigurnost, zdravlje i učinkovito upravljanje krizom; smatra da je cilj tih kampanja dezinformiranja oslabiti demokratski proces i povjerenje građana u demokratske institucije država članica; pozdravlja zajedničku komunikaciju od 10. lipnja 2020. o suzbijanju dezinformacija o bolesti COVID-19; podsjeća da sve mjere za suzbijanje dezinformacija, uključujući mjere u kontekstu izvanrednog stanja prouzročenog bolešću COVID-19, moraju biti neophodne, razmjerne, transparentne, privremene i podvrgnute redovitom nadzoru, uz izbjegavanje svakog pomaka prema javnom monopolu ili koncentraciji izvora informacija te ni u kakvim okolnostima ne smiju sprječavati novinare i medijske aktere u izvršavanju njihova posla ili dovesti do neopravdanog uklanjanja ili blokiranja pristupa takvom sadržaju na internetu; izražava žaljenje zbog činjenice da određene internetske platforme uklanjaju ili cenzuriraju sadržaj, uključujući novinarski sadržaj, koji se odnosi na pandemiju bolesti COVID-19 na temelju netransparentnih uvjeta koji nepotrebno ograničavaju slobodu izražavanja; naglašava da pribjegavanje takvim mjerama može dovesti do sprječavanja ili ograničavanja pristupa važnim informacijama o javnom zdravlju; ističe da svaki pokušaj kriminalizacije informacija koje se odnose na pandemiju može stvoriti nepovjerenje u institucijske informacije, odgoditi pristup pouzdanim informacijama i imati odvraćajući učinak na slobodu izražavanja;

38.  osuđuje teorije zavjere i dezinformacijske kampanje koje se financiraju iz javnih sredstava kojima je cilj diskreditiranje EU-a i obmanjivanje javnosti u pogledu njegovih ciljeva i aktivnosti; poziva Komisiju da otvoreno osudi i obeshrabri laži i dezinformacije koje su bilo koje državne vlasti objavile o EU-u te da objavi i distribuira činjenični odgovor kako bi informirala građane;

39.  pozdravlja Komisijinu inicijativu za predstavljanje akcijskog plana za europsku demokraciju u cilju suzbijanja dezinformacija i prilagodbe rastućim prijetnjama i manipulacijama te potpore slobodnim i neovisnim medijima; u tom pogledu ističe kako je zaštita slobode izražavanja, među ostalim i slobodnih i neovisnih te financijski održivih medija, umjetničke slobode, sadržaja temeljnih prava i demokratske rasprave, uz istodobno suzbijanje govora mržnje i dezinformacija temeljni čimbenik u pogledu zaštite vladavine prava i demokracije u EU-u; sa zabrinutošću napominje da, prema studiji Globalnog indeksa dezinformacija, internetske stranice koje šire dezinformacije u EU-u primaju više od 70 milijuna eura prihoda od oglasa svake godine; ističe potencijal negativnog učinka poslovnih modela koji se temelje na mikrociljanom oglašavanju; potvrđuje da Opća odredba o zaštiti podataka(30) omogućuje pravo pojedinaca da ne postanu predmet opsežnog internetskog praćenja na internetskim stanicama i u aplikacijama; poziva Komisiju da produbi suradnju s digitalnim platformama u tom pogledu te da pojača nastojanja za provedbu zabrane takvih praksi, borbu protiv strateškog, automatiziranog povećanja dezinformacija upotrebom botova i lažnih profila na internetu te da poveća transparentnost u pogledu financiranja i distribucije oglašavanja na internetu; nadalje poziva sve internetske platforme da osiguraju da se algoritmi na kojima se temelje njihove pretraživačke funkcije ne temelje ponajprije na oglašavanju; traži da se osnuje skupina stručnjaka s više dionika za digitalna i temeljna prava koja uključuje neovisne medije i nevladine organizacije za digitalna prava i ljudska prava radi pružanja pomoći Komisiji i institucijama EU-a općenito;

40.  pozdravlja pokretanje projekta Europskog opservatorija za digitalne medije kojim će se povećati dostupne znanstvene spoznaje o dezinformiranju na internetu, promicati razvoj tržišta usluga za provjeru informacija u EU-u i podupirati stvaranje prekogranične i multidisciplinarne zajednice sastavljene od provjeravatelja činjenica i akademskih istraživača koji surađuju s dionicima kako bi se utvrdile, analizirale i razotkrile potencijalne dezinformacijske prijetnje, primjerice u pogledu bolesti COVID-19;

41.  podsjeća Komisiju i države članice te privatni sektor, konkretno internetske platforme i civilno društvo u cijelosti na potrebu za zajedničkim djelovanjem kad je riječ o suzbijanju dezinformacija; naglašava da bi internetske platforme trebale igrati ključnu ulogu u otkrivanju i suzbijanju dezinformacija; priznaje obećavajući i neophodan, no još uvijek nedovoljan učinak dobrovoljnih radnji određenih pružatelja usluga i platformi za suzbijanje dezinformacija, nezakonitog sadržaja i inozemnog uplitanja u izborne procese u EU-u; međutim ističe da internetske platforme trenutačno još uvijek ne preuzimaju odgovarajuću odgovornost za suzbijanje tih neposrednih prijetnji;

42.  naglašava da se djelovanje internetskih platformi za borbu protiv dezinformacija može procijeniti samo ako se provode potpuno transparentno i uz dijeljenje relevantnih podataka; stoga poziva Komisiju da procijeni sve moguće mjere kako bi obvezala internetske platforme na učinkovito rješavanje širenja dezinformacija na transparentan i odgovoran način te na dijeljenje relevantnih podataka u skladu s tim; poziva Komisiju da razmotri sankcioniranje internetskih platformi koje to ne čine; očekuje da će se u skladu s time to odraziti na akcijski plan za europsku demokraciju i zakon o digitalnim uslugama;

43.  u vezi s tim, naglašava da uklanjanje internetskog sadržaja, u nedostatku sudskog naloga kojim bi se utvrdila njegova nezakonita priroda, ima snažan utjecaj na slobodu izražavanja i informiranja; poziva na redovitu procjenu učinka dobrovoljnih radnji koje poduzimaju pružatelji usluga i platforme radi suzbijanja dezinformacija; ustraje na obvezama država članica da poštuju, štite i jamče temeljna prava i zahtijeva da se procjenjuju sve dostupne mogućnosti za zaštitu i ostvarivanje prava na informiranje i sudjelovanje; poziva Komisiju da u tom pogledu predloži pravila EU-a za internetske platforme kojima je cilj i suzbijanje praksa vlade koje nepotrebno ograničavaju slobodu izražavanja; naglašava da uporaba automatiziranih alata u moderiranju sadržaja može ugroziti slobodu izražavanja i informiranja te da se digitalnom politikom i strategijom EU-a moraju omogućiti odgovarajuća pravna sredstva i zaštitne mjere koji su potpuno u skladu s relevantnim odredbama Povelje Europske unije o temeljnim pravima i EKLJP-om;

44.  smatra da bi se Kodeks dobre prakse EU-a u suzbijanju dezinformacija mogao učvrstiti boljim nadzorom postojećih obveza, transparentnim i razdvojenim pružanjem informacija i podataka putem internetskih platformi i proširivanjem takvih obveza; smatra da bi koregulatorni pristup koji nastavlja odražavati aktualna kretanja u digitalnoj sferi mogao predstavljati napredak;

45.  potiče poduzeća društvenih mreža i internetske platforme da istraže mogućnosti za stavljanje na raspolaganje alata s pomoću kojih bi korisnici mogli prijaviti i označiti potencijalne dezinformacije kako bi se olakšalo brzo ispravljanje i omogućio pregled neovisnih i nepristranih organizacija za provjeru činjenica uz sprječavanje zloupotrebe takvih alata; naglašava da bi internetske platforme trebale surađivati s državama članicama i institucijama EU-a kako bi se olakšala procjena dezinformacija i stranog uplitanja te utvrđivanje počinitelja;

Medijska pismenost

46.  poziva Komisiju i države članice da povećaju svoje napore u jačanju politika obrazovanja u kojima se promiču medijska i informacijska pismenost, osnaživanju građana da kritički razmišljaju i pomaganju građanima da utvrde dezinformacije; u tom pogledu ističe da su podupiranje uredničke neovisnosti u središnjim i lokalnim medijskim kućama i razvoj projekata medijske pismenosti ključni elementi za izgradnju otpornosti, podizanje svijesti i jačanje obrazovanja o učinkovitoj borbi protiv propagande, dezinformacija i manipulacija; smatra da kontinuiran nastavni plan i program medijske pismenosti i nastojanja svih dobnih skupina imaju velik značaj za povećanje društvene otpornosti na takve prijetnje u digitalnom prostoru; poziva Komisiju da u tom pogledu blisko surađuje s državama članicama i organizacijama civilnog društva kako bi razvila nastavni plan i program o informacijskoj, medijskoj i podatkovnoj pismenosti; naglašava da medijska pismenost postaje sve više temeljna i ključna vještina za građane; ističe da je za dopiranje do šire publike i što više dobnih skupina važno povećati inicijative za medijsku pismenost putem platformi društvenih mreža, uključujući učinkovite strategije za medijsku pismenost namijenjene starijim osobama i najugroženijim skupinama; poziva Komisiju i države članice da također promiču programe i politike usmjerene na poticanje medijske i informativne pismenosti za novinare i medijske djelatnike te na razvijanje kritičke i svjesne procjene upotrebe IKT-a, kao što su, na primjer, kampanje za podizanje svijesti o pravima i mogućim opasnostima u digitalnoj sferi; naglašava potrebu za razvojem sveobuhvatne strategije EU-a za medijsku pismenost i poziva Komisiju da pojača svoja nastojanja u postizanju tog cilja; naglašava ključnu ulogu organizacija civilnog društva u poticanju medijske pismenosti i pomaganju u sprječavanju širenja govora mržnje; podsjeća da su programi za koje se smatra da upotrebljavaju učinkovite strategije za borbu protiv zločina iz mržnje i govora mržnje usmjereni na suradnju, komunikaciju, rješavanje sukoba, rješavanje problema, posredovanje i svijest o pristranosti;

47.  potiče Komisiju da pojača nastojanja za povećanje sredstava EU-a za programe medijske pismenosti i da aktivno sudjeluje u promicanju pouzdanih informacija utemeljenih na činjenicama koje su provjerene poboljšavanjem medijskih kanala za distribuciju kako bi se poboljšao pristup takvim informacijama; poziva države članice da u potpunosti provedu odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama kojom se od njih zahtijeva da promiču i razvijaju vještine medijske pismenosti;

48.  potiče Komisiju da pruži potporu za nadopunu obrazovnih programa u svim državama članicama, ne samo u području medijske pismenosti, već i šireg građanskog obrazovanja, uključujući obrazovanje o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima za daljnje osvještavanje o dezinformacijama i propagandi;

49.  naglašava činjenicu da su lokalne medijske organizacije i medijske organizacije u okviru zajednice ključne strukture za promicanje, proizvodnju i širenje informacija i činjenica povezanih s umjetničkim i kulturnim događanjima na lokalnoj razini i među manjinama; smatra ih važnim instrumentom za održavanje medijskog pluralizma i multikulturalnog okruženja u Europi; smatra da bi lokalne medijske kuće također kao dionici trebale biti uključene u programe EU-a posvećene promicanju novinarstva i medijske pismenosti te poziva države članice da im pruže odgovarajuću potporu i pobrinu se za to da izvršavaju svoju obrazovnu i kulturnu ulogu;

50.  poziva institucije EU-a da osiguraju pojačanu i proaktivnu komunikaciju na svim službenim jezicima kada se dogode ozbiljna izvanredna stanja poput pandemije, kako bi se građanima EU-a omogućio pristup točnim, razumljivim i provjerenim informacijama;

o
o   o

51.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 305, 26.11.2019., str. 17.
(2) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(3) SL L 303, 28.11.2018., str. 69.
(4) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0014.
(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0101.
(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0103.
(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0031.
(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0021.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0328.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.
(14) SL C 390, 18.11.2019., str. 19.
(15) SL C 433, 23.12.2019., str. 31.
(16) SL C 238, 6.7.2018., str. 57.
(17) SL C 324, 27.9.2019., str. 392.
(18) SL C 41, 6.2.2020., str. 64.
(19) SL C 390, 18.11.2019., str. 111.
(20) SL C 369, 11.10.2018., str. 11.
(21) SL C 346, 27.9.2018., str. 29.
(22) SL C 331, 18.9.2018., str. 135.
(23) SL C 263, 25.7.2018., str. 82.
(24) SL C 356, 4.10.2018., str. 5.
(25) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.
(26) SL C 208, 10.6.2016., str. 89.
(27) Međunarodna ženska medijska zaklada, „Globalno izvješće o statusu žena u informativnim medijima” (engl. Global Report on the Status of Women in the News Media), 2011.
(28) Vidjeti The Economist, „Novinska industrija dobila je batine” (engl. The newspaper industry is taking a battering), 18. travnja 2020. i News Media Europe, „COVID-19 i informativni mediji: novinarstvo se uvijek skupo plati” (engl. COVID-19 and the news media: journalism always comes at a cost), 24. ožujka 2020.
(29) Presuda Europskog suda za ljudska prava od 23. travnja 1992., zahtjev br. 11798/85, točka 46.
(30) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).


Nova industrijska strategija za Europu
PDF 207kWORD 73k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o novoj industrijskoj strategiji za Europu (2020/2076(INI))
P9_TA(2020)0321A9-0197/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 9., 151. i 152., članak 153. stavke 1. i 2. te članak 173. koji se odnosi na industrijsku politiku EU-a i, među ostalim, na konkurentnost industrije Unije,

–  uzimajući u obzir članke 14., 27. i 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir UFEU i Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 5. stavak 3. i Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. UEU-a koji se odnosi na unutarnje tržište, održivi razvoj i socijalno tržišno gospodarstvo,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir zaključke Indeksa gospodarske i društvene digitalizacije za 2020. objavljene 11. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir dokument Komisije od 2. lipnja 2020. o planu za farmaceutsku strategiju – pravodoban pristup pacijenata cjenovno pristupačnim lijekovima;

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Prilagođeni Program rada Komisije za 2020.” (COM(2020)0440),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 19. veljače 2020. o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja (COM(2020)0065),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 19. veljače 2020. o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost (COM(2020)0064),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. svibnja 2020. o novom višegodišnjem financijskom okviru, vlastitim sredstvima i planu oporavka(1),

–  uzimajući u obzir europsku gospodarsku prognozu Komisije: proljeće 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke predsjednika Europskog vijeća od 23. travnja 2020. nakon videokonferencije s članovima i članicama Europskog vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(2),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika od 8. travnja 2020. o globalnom odgovoru EU-a na COVID-19 (JOIN(2020)0011),

–  uzimajući u obzir zaključke predsjednika Europskog vijeća od 17. ožujka 2020. nakon videokonferencije s članovima i članicama Europskog vijeća o covidu-19,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. ožujka 2020. naslovljenu „Koordinirani gospodarski odgovor na pandemiju covida-19” (COM(2020)0112),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098), zaključke na temu „Više kružnosti – prijelaz na održivo društvo ” koje je Vijeće usvojilo na 3716. sastanku održanom 4. listopada 2019. (12791/19) i komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Strategija za MSP-ove i održivu i digitalnu Europu” (COM(2020)0103),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe od 4. ožujka 2020. o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) (COM(2020)0080),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

–  uzimajući u obzir program rada Komisije za 2020. naslovljen „Ambicioznija Unija” (COM(2020)0037),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Plan ulaganja za održivu Europu” (COM(2020)0021),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 28. studenog 2019. naslovljeno „Glavni plan za konkurentnu transformaciju energetski intenzivnih industrija koje omogućuju klimatski neutralno kružno gospodarstvo do 2050.” (izvješće Skupine na visokoj razini za energetski intenzivne industrije),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o pravednom oporezivanju u digitaliziranom i globaliziranom gospodarstvu: BEPS 2.0(4),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019. (EUCO 29/19),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. lipnja 2019. na temu „Novi strateški program za Uniju za razdoblje 2019. – 2024.” (EUCO 9/19),

–  uzimajući u obzir zaključke o budućoj strategiji industrijske politike EU-a koje je Vijeće usvojilo na 3655. sastanku održanom 29. studenoga 2018. (14832/2018),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2018. naslovljenu „Nova europska agenda za kulturu” (COM(2018)0267),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2017. naslovljenu „Ulaganje u pametnu, inovativnu i održivu industriju – Obnovljena strategija industrijske politike EU-a” (COM(2017)0479),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2017. o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije(6),

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor upućeno Komisiji o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (O-000047/2017),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu”(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” (COM(2016)0180),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum koji je Europski parlament ratificirao 4. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. prosinca 2016. i 23. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije(9),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća o planu za industrijsku konkurentnost, o digitalnoj transformaciji europske industrije i o paketu pod nazivom „Tehnologije jedinstvenog digitalnog tržišta i osuvremenjivanje javnih usluga”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti(10),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. svibnja 2013. i 22. ožujka 2019. (EUCO 1/19),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za pravna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ribarstvo,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0197/2020),

A.  budući da Europska unija zahtijeva novu industrijsku strategiju koja će biti usklađena s ciljem klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. i koja će stvoriti uvjete za inovativno, uključivo, otporno, digitalizirano društvo te dati značajan doprinos konkurentnosti europskih industrija na globalnoj razini; budući da bi ta strategija trebala održati visoke razine zaposlenosti i visokokvalitetna radna mjesta i pritom nikoga ne zapostaviti; budući da takva strategija treba osigurati dvostruku tranziciju na europsku industrijsku bazu koja je moderna, digitalizirana, koja iskorištava puni potencijal obnovljivih izvora energije, koja je visoko energetski i resursno učinkovita te klimatski neutralna; budući da bi strategija također trebala ojačati vodeću ulogu Europe na globalnoj razini i smanjiti ovisnost Unije o drugim dijelovima svijeta u strateškim lancima vrijednosti tako što će ih diversificirati i učiniti održivijima, izbjeći delokalizaciju europskih industrija i očuvati otvoreno tržište;

B.  budući da su pandemija bolesti COVID-19 i njezine posljedice uzrokovale nezapamćen gospodarski pad u Europi, što bi moglo pogoršati nejednakosti i društvene napetosti u Uniji, posebno među najugroženijim građanima;

C.  budući da se industrijska konkurentnost i klimatska politika međusobno osnažuju i da će inovativna i klimatski neutralna reindustrijalizacija stvoriti lokalna radna mjesta i osigurati konkurentnost europskog gospodarstva; budući da bi se takav pristup trebao primijeniti u svim politikama vezanima uz zelenu i digitalnu tranziciju;

D.  budući da Unija treba osloboditi neiskorišteni poduzetnički potencijal određenih društvenih skupina u kojima se on treba u potpunosti razviti, uključujući mlade, migrante, stariju populaciju i žene; budući da bi industrijska strategija Unije mogla predstavljati priliku za poticanje poduzetničke kulture nedovoljno zastupljenih ili zapostavljenih skupina i omogućiti im da u potpunosti doprinesu digitalnoj i zelenoj tranziciji;

E.  budući da su pandemija bolesti COVID-19 i nezapamćen gospodarski pad koji je ona stvorila utjecali na sve gospodarske sektore, a posebice na mala i srednja poduzeća, dok je u nekim sektorima došlo do potpunog zastoja; budući da se u ovom kontekstu brz i pravedan oporavak neće postići „uobičajenim“ gospodarskim aktivnostima i da bi početak svake industrijske strategije usmjerene na budućnost trebalo biti rješavanje pitanja industrijskog oporavka i dugoročne globalne konkurentnosti, posebice u sektorima rasta i sektorima koji su najteže pogođeni mjerama ograničenja kretanja tijekom pandemije bolesti COVID‑19;

F.  budući da će zbog novih dugova ugovorenih za preživljavanje gospodarskog pada tvrtke vjerojatno imati još krhkiju financijsku strukturu, što će dovesti do usporenog rasta i nedostatka investicijskih kapaciteta u kratkročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju za postizanje dvostruke tranzicije na gospodarstvo koje je i digitalizirano i klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno;

G.  budući da u ovim okolnostima Unija zahtijeva industrijsku strategiju koja se odvija u dvije odvojene faze, jednoj koja je usredotočena na oporavak i drugoj koja je usredotočena na obnovu i otpornost; budući da bi se gospodarski oporavak trebao temeljiti na snažnom socijalnom i ekološki održivom pristupu i potaknuti industrijsku obnovu u smjeru uspješne digitalne i zelene transformacije, uz kvalificiranu radnu snagu koja prati te transformacije i kojom se osigurava poštena i pravedna tranzicija;

H.  budući da je industrijski sektor u Europi veoma povezan i da postoje snažni međusobni odnosi između država članica i različiti pristupi tvrtkama različitih veličina; budući da će, slijedom toga, koordinirana europska politika koja osigurava da cijeli proizvodni lanac, od velikih poduzeća do malih i srednjih poduzeća, može imati koristi biti uspješnija u povećanju europske konkurentnosti na globalnoj razini i održivosti;

I.  budući da bi Unija trebala nastaviti težiti sklapanju ambicioznih trgovinskih sporazuma na multilateralnoj i bilateralnoj razini; budući da se, prije krize uzrokovane bolešću COVID-19, europska industrija, iako je ostala stup gospodarstva Unije i zapošljavala približno 32 milijuna ljudi, već nalazila na prekretnici, a njezin se doprinos BDP-u EU-a smanjio s 23 % na 19 % tijekom zadnjih 20 godina; budući da se europska industrija trenutno suočava s jakom međunarodnom konkurencijom i da na nju često utječu sve jače protekcionističke trgovinske mjere iz trećih zemalja koje ne primjenjuju visoke ekološke i socijalne standarde;

J.  budući da nova europska industrijska strategija mora osigurati dvostruku tranziciju na konkurentnu i održivu europsku industrijsku bazu; budući da ta transformacija predstavlja priliku Europi da modernizira svoje industrijske temelje, održi i u matične zemlje vrati radna mjesta i ključnu industrijsku proizvodnju te izgradi vještine i kapacitete koji su ključni za globalne napore za postizanje ciljeva postavljenih u propisu o klimi i ciljevima održivog razvoja;

K.  budući da strategija mora osigurati potreban regulatorni okvir koji će omogućiti dvostruku tranziciju, kao i potrebnu infrastrukturu i financijska sredstva, i koji će se usredotočiti na načelo „energetske učinkovitosti na prvom mjestu”, uštedu energije i resursa, obnovljive izvore energije i energetske tehnologije s nultom i niskom stopom emisije ugljika, kružnost i netoksičnost;

L.  budući da nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 klimatske promjene i degradacija okoliša i dalje ostaju jedan od najvećih izazova te zahtijevaju sveobuhvatan zajednički pristup; budući da industrijske emisije u EU-u pridonose ukupnim europskim emisijama stakleničkih plinova; budući da je dekarbonizacija energetski intenzivne industrije i dalje jedan od najvećih izazova na putu ka postizanju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.; budući da bi svi sektori trebali pridonijeti postizanju klimatskih ciljeva Unije;

M.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pokazala ključnu ulogu digitalne imovine, uključujući povezivost i mreže, te digitalnih vještina, kao alata koji radnicima i poduzećima omogućuju da način obavljanja zadataka i aktivnosti prilagode kriznoj situaciji; budući da su otpornost digitalne infrastrukture i poboljšanje digitalnih vještina radne snage prioritetna područja u pogledu jačanja konkurentnosti europskih poduzeća, a posebno malih i srednjih poduzeća;

N.  budući da bi se nova industrijska strategija Unije trebala usredotočiti na povećanu povezivost, poboljšane digitalne slojeve, industrijski internet stvari (IIoT), umjetnu inteligenciju, tehnologije digitalnog vođenja evidencije transakcija, računalstvo visokih performansi i kvantno računalstvo; budući da će digitalni sektor također pridonijeti europskom zelenom planu i industrijskoj tranziciji na klimatsku neutralnost, kako kao izvor tehnoloških rješenja i optimizacije industrijskih procesa, tako i kroz poboljšanje energetske učinkovitosti i učinkovitosti kružnog gospodarstva samog digitalnog sektora;

O.  budući da suverenitet i strateška autonomija Unije zahtijevaju autonomnu i konkurentnu industrijsku bazu i velika ulaganja u istraživanje i inovacije kako bi se razvila vodeća uloga u ključnim razvojnim tehnologijama i inovativnim rješenjima te osigurala konkurentnost na globalnoj razini; budući da bi industrijska strategija Unije trebala sadržavati akcijski plan za jačanje, skraćivanje, povećanje održivosti i diversifikaciju lanaca opskrbe europskih industrija kako bi se smanjilo prekomjerno oslanjanje na nekoliko tržišta i povećala njihova otpornost; budući da bi također trebala postojati strategija za pametno vraćanje industrija u matičnu zemlju radi preraspodjele industrija u Europi, kao i za povećanje proizvodnje i ulaganja te premještanje industrijske proizvodnje u sektore od strateškog značaja za Uniju;

1.  smatra da bi tranzicija u smjeru socijalno, gospodarski i ekološki otpornog društva, strateškog vodstva i autonomije te funkcionalnog jedinstvenog tržišta trebala biti u samoj srži svih strategija Unije; stoga vjeruje da je nužno osigurati potpuno funkcionalni i perspektivni zakonodavni okvir i okvir politike utemeljen na razumijevanju dinamike između plana oporavka, naših klimatskih i digitalnih ambicija te učinkovite industrijske strategije koja pojednostavnjuje različite pristupe, ciljne vrijednosti i ciljeve; poziva Komisiju da definira sveobuhvatnu revidiranu industrijsku strategiju koja će pružiti jasan okvir politike i regulatornu sigurnost te koja, između ostalog:

   (a) stvara uvjete za dugoročni rast, poboljšava prosperitet temeljen na inovacijama i konkurentnost Unije na globalnoj razini i kojom se postiže klimatska neutralnost;
   (b) mobilizira odgovarajuća financijska sredstva, uključujući mjere za oporavak;
   (c) podržava i upravlja dvostrukom zelenom i digitalnom tranzicijom, održavajući i stvarajući visokokvalitetna radna mjesta;
   (d) ostvaruje europski zeleni plan;
   (e) osigurava, diversificira i digitalizira strateške lance vrijednosti te ih čini održivijima, promicanjem i podupiranjem međunarodne trgovine utemeljene na pravilima;
   (f) jača poduzetnički duh, stvara poslovno povoljno okruženje, podržava mala i srednja poduzeća te potiče stvaranje i razvoj tvrtki, uključujući novoosnovana poduzeća;
   (g) poboljšava stratešku otpornost i autonomiju Unije, uključujući područje sirovina, i jača tehnološko vodstvo,
   (h) stvara uvjete za jednak razvoj i potiče ga u svim regijama Unije te pritom nikoga ne zapostavlja;

2.  poziva na uključivu industrijsku strategiju koja u svoj razvoj i provedbu uključuje sve industrijske ekosustave, mala i srednja poduzeća, regije, zajednice i radnike; smatra da snažna industrijska strategija može pomoći u premošćivanju potencijalnih slomova i omogućiti iskorištavanje prilika stvorenih dvostrukim tranzicijama; uvjeren je da se industrijska strategija Unije mora moći osloniti na snažan socijalni stup i pravodobno rješavati socijalne posljedice strukturnih promjena;

3.  smatra ključnim ulaganje u aktivna tržišta rada i pružanje programa obrazovanja i osposobljavanja s ciljem zadovoljenja potreba gospodarstva; poziva Komisiju da uspostavi politiku Unije koja usklađuje broj radnih mjesta koja mogu biti izgubljena u tradicionalnim industrijama s potražnjom za radnom snagom u industriji koja prolazi kroz digitalnu i zelenu transformaciju; potiče Komisiju i države članice, budući da je malo vjerojatno da će se ta nova radna mjesta stvoriti u istim regijama koje bi izgubile tradicionalne industrije ili da će ih preuzeti isti radnici, da olakša gospodarsku i socijalnu revitalizaciju teritorija kojima prijeti depopulacija i osiromašenje, obraćajući posebnu pozornost na rodnu nejednakost;

4.  smatra da je ova dvostruka tranzicija prilika za područja u kojima dominiraju fosilna goriva da naprave iskorak u području inovacija i sustava proizvodnje koji je kompatibilan s ciljevima klimatske neutralnosti; stoga poziva Komisiju da osigura da ova tranzicija njeguje uvjete za stvaranje novih radnih mjesta koja su poštena i socijalno pravedna u duhu načela „ne zapostavimo nikoga“, te da bude popraćena provedbom europskog stupa socijalnih prava, poboljšanjem socijalnog i životnog standarda te dobrim uvjetima rada; u tom pogledu naglašava potrebu da svako djelovanje kojim se ubrzava dvostruka tranzicija prate odgovarajuće politike i konkretne mjere usmjerene na suzbijanje negativnih učinaka na regije i najugroženije skupine;

5.  naglašava da se u tu svrhu treba usredotočiti na regionalnu i socijalnu koheziju te predviđanje i upravljanje restrukturiranjem, prilagođeno specifičnim karakteristikama i potrebama lokalnog tržišta rada, s ciljem provođenja gospodarske revitalizacije pogođenih regija i borbe protiv nezaposlenosti te promicanja korištenja javnih ulaganja, također i u ključnim sektorima posebno pogođenima pandemijom, kako bi se pružila podrška visokokvalitetnim radnim mjestima u cijeloj Uniji; naglašava važnost sudjelovanja radnika u upravljanju i rukovođenju tvrtkama;

6.  inzistira na utvrđivanju budućih vještina i povećanju ulaganja u ljudske resurse, obrazovanje, ciljano osposobljavanje, usavršavanje i cjeloživotno učenje, kako bi se stanovnicima i regijama pružile buduće perspektive i prihodi, a industrijama omogućili kvalificirani radnici; napominje da konkurentna industrija uvelike ovisi o zapošljavanju i zadržavanju kvalificirane radne snage s ključnim vještinama u području održivosti i digitalne transformacije poduzeća te da bi to trebalo potaknuti odgovarajućim financiranjem iz programa Digitalna Europa i programa jedinstvenog tržišta;

7.  poziva Komisiju i države članice na djelovanje s ciljem jačanja koordinacije obrazovnih politika, uz velika javna ulaganja te politike diljem Europe; nadalje poziva Komisiju da osnuje stručnu skupinu dionika zaduženu za predviđanje budućih nedostataka i manjkova industrijskih vještina uz pomoć umjetne inteligencije i digitalnih resursa, a posebno velikih podataka;

8.  vjeruje da bi nova dugoročna strategija za industrijsku budućnost Europe trebala doprinijeti suzbijanju rodnih razlika u plaćama i mirovinama koje su još uvijek prisutne na europskom tržištu rada te u europskom društvu; poziva Komisiju da u provedbi europske industrijske strategije uzme u obzir rodnu dimenziju, kako u fazi oporavka, tako i u fazi obnove i transformacije, uključujući upotrebu alata za izradu proračuna kojima se uzima u obzir rodna perspektiva pri definiranju financijskih instrumenata kojima se podupire industrijski i gospodarski rast Unije;

9.  ističe ključnu ulogu koju europska industrija može imati u aktivnom sudjelovanju u promicanju ambicioznih okolišnih, socijalnih i gospodarskih ciljeva, uključujući u području ljudskih prava; smatra da se Unija, kako bi se to ostvarilo, mora opremiti sveobuhvatnim okvirom dužne pažnje u području industrije kako bi se utvrdili, pratili, spriječili, ublažili i uzeli u obzir ekološki i socijalni rizici, učinci, zlouporabe i štete u njezinim domaćim i globalnim aktivnostima te u lancima opskrbe, kako bi se osigurali minimalni standardi i stvorili jednaki uvjeti za sve;

10.  smatra da Unija zahtijeva industrijsku strategiju koja pridonosi industrijskom oporavku od trenutačne gospodarske krize, privlači ulaganja, olakšava pristup kapitalu i potiče učinkovitu konkurenciju; stoga smatra da bi se u ažuriranoj strategiji trebale uzeti u obzir dvije glavne i međusobno povezane faze: prva, usmjerena na konsolidaciju radnih mjesta, ponovno aktiviranje i prilagodbu proizvodnje „novom normalnom” razdoblju nakon pandemije bolesti COVID-19 i druga, usmjerena na obnovu i transformaciju;

11.  poziva Komisiju da u tom pogledu ojača relevantno postojeće i buduće zakonodavstvo kako bi se prioritet dao zelenoj i digitalnoj tranziciji, uz istodobno jačanje dugoročne konkurentnosti te društvene i gospodarske otpornosti tijekom obje faze; nadalje poziva Komisiju da potakne internu potražnju i dugoročni rast Unije privlačenjem većeg broja ulaganja, kako javnih, tako i privatnih, u istraživanje i inovacije, u razvoj novih održivih i digitalnih tehnologija, uključujući u radno intenzivnim industrijama, u nove infrastrukturne mreže i projekte koji su kompatibilni s ciljevima europskog zelenog plana, u energetsku i resursnu učinkovitost te u kružno gospodarstvo;

12.  poziva Komisiju da pripremi sveobuhvatno izvješće u kojem se ocjenjuje stanje gospodarstva Unije i izvedivost dvostruke tranzicije, uzimajući u obzir mogućnosti da industrija, uključujući mala i srednja poduzeća, iskoristi sinergije i svede na najmanju moguću mjeru rizike koje mogu predstavljati jedni za druge i poveća koristi; traži od Komisije da na temelju svojih nalaza strategiju objavljenu u ožujku 2020. prilagodi trenutačnoj situaciji i pozabavi se objema fazama, i dalje se usredotočujući na zelenu, digitalnu, poštenu i pravednu tranziciju koja jača suverenitet Unije i njezinu stratešku autonomiju;

13.  naglašava da industrijska strategija Unije mora nastojati ostvariti jasno definirane ciljeve i, s ciljem potpune transparentnosti, poziva Komisiju da uspostavi jasne, izričite i konkretne definicije pojmova „strateški“, „autonomija“, „strateška autonomija“, „otpornost“ , „strateška otpornost“ i drugih srodnih pojmova kako bi se osiguralo da su mjere poduzete u vezi s tim pojmovima specifične i usmjerene ka prioritetima i ciljevima EU-a;

14.  smatra da tradicionalni instrumenti osiguranja nisu dovoljni za pokrivanje gubitaka prekida poslovanja uzrokovanog pandemijom te da je potrebno ambiciozno rješenje na razini EU-a kako bi se predvidjeli negativni učinci buduće pandemije ili sistemske krize na ljude, poduzeća i gospodarstvo te kako bi se njima upravljalo; poziva Komisiju da radi na stvaranju okvira koji bi uključivao institucionalne ulagače, države članice i EU, kako bi se pokrili gubici zbog prekida poslovanja u slučaju buduće pandemije;

15.  pozdravlja prijedlog Komisije da se uspostavi novi instrument oporavka, tj. Next Generation EU u iznosu od 750 milijardi EUR; žali zbog rezanja sredstava za programe usmjerene na budućnost koje je Europsko vijeće predložilo u srpnju 2020., kako za VFO 2021. – 2027., tako i za Next Generation EU, i poziva da se sredstva iz proračuna EU-a za napore koji se ulažu u rješavanje klimatskih promjena poveća na najmanje 30 % proračuna; smatra da će ovi rezovi potkopati temelje održivog i otpornog oporavka industrije Unije i imati negativne učinke prelijevanja na postizanje ciljeva klimatske neutralnosti Unije do 2050. godine, kao i na socijalnu pravdu i konkurentnost na globalnoj razini; stoga poziva na ambiciozan i snažniji dugoročni proračun EU-a za razdoblje 2021. – 2027. koji neće biti manji od prijedloga Komisije; s tim u vezi ističe stav Parlamenta o reformi sustava vlastitih sredstava EU-a, uključujući uvođenje novih sredstava koja su bolje usklađena s glavnim prioritetima politike EU-a i potiču njihov napredak;

16.  pozdravlja mjere koje je Unija poduzela za rješavanje krize uzrokovane bolešću COVID-19, injekciju likvidnosti ESB-a, povećanje kapitala EIB-a za mala i srednja poduzeća te inicijativu SURE kako bi se državama članicama pomoglo da financiraju organizaciju rada sa skraćenim radnim vremenom, zadrže radna mjesta i zaštite radnike; također pozdravlja izvanredna financijska sredstva u okviru za državne potpore kojima se podupiru inače solventna poduzeća i radnici u borbi protiv gospodarskih posljedica pandemije; ipak poziva Komisiju da zajamči da pomoć koja se pruža u kriznoj situaciji bude opravdana s obzirom na posljedice pandemije i da ne dovede do manjka učinkovitog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu te da se ne zapostavi nijedan strateški sektor; sa zadovoljstvom iščekuje pravodobnu reviziju pravila Unije o državnim potporama kako bi se državama članicama pružila potrebna fleksibilnost za ciljanu potporu u pokretanju industrijske dekarbonizacije i digitalizacije, a posebno reviziju smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju; s tim u vezi naglašava da bi se svaka revizija pravila o državnim potporama trebala temeljiti na procjeni učinka konkurentnosti europske industrije, trebala bi uzeti u obzir moguća narušavanja na globalnoj razini i biti u potpunosti u skladu s ciljevima klimatske neutralnosti i okolišnim ciljevima EU-a do 2050. navedenima u propisu o klimi EU-a;

17.  naglašava da bi se državne potpore trebale dodjeljivati samo tvrtkama koje se suočavaju s neposrednim gospodarskim učincima bolesti COVID-19 i da bi popuštanje pravila o državnim potporama trebalo biti vremenski ograničeno; u tom pogledu poziva Komisiju da predloži poseban režim državne potpore usmjeren na potporu sektorima koji su najviše pretrpjeli zbog hitnih mjera donesenih zbog bolesti COVID-19, poput automobilske, turističke, zrakoplovne, čelične i metalurške industrije; poziva Komisiju da postavi zajedničke minimalne zahtjeve za tvrtke koje primaju financijsku pomoć kako bi se izbjegle različiti nacionalni kriteriji koji dovode do daljnjih odstupanja; naglašava da bi primljena javna potpora trebala zaštititi radna mjesta i upotrebljavati se u svrhu usklađivanja poslovanja dotičnih tvrtki s ciljevima klimatske neutralnosti i okolišnim ciljevima Unije;

18.  naglašava, u kontekstu pružanja pomoći u kriznim situacijama, važnost pružanja potpore poduzećima koja poštuju primjenjive kolektivne ugovore i nisu registrirane u poreznim oazama;

19.  nadalje naglašava da bi se svaka državna potpora dodijeljena u skladu s industrijskom ili bilo kojom drugom politikom trebala pridržavati zajedničkog „načela uravnoteženja” kako bi se osigurali jednaki uvjeti i izbjegli svi oblici fiskalnog dampinga unutar EU-a i narušavanje tržišnog natjecanja;

20.  poziva Komisiju da uspostavi jasan, dosljedan i pristupačan pristup definiciji tržišta u slučajevima konkurencije u različitim industrijama; nadalje naglašava da je potrebno osigurati dovoljnu brzinu, transparentnost i proporcionalnost u administrativnom i postupovnom okviru za postupke EU-a u području tržišnog natjecanja, posebno u području kontrole koncentracija u EU-u;

21.  potiče Komisiju da uspostavi sustav izvještavanja o načinima na koje strani protekcionizam utječe na industriju Unije, kao i redovitu ocjenu konkurentnosti različitih sektora industrije Unije u usporedbi s glavnim globalnim konkurentima te da brzo djeluje ako prilagodba pravila Unije bude neophodna;

22.  poziva Komisiju da, u svjetlu značajno drugačijeg globalnog gospodarskog konteksta, preispita protumonopolska pravila Unije, tražeći ravnotežu između potrebe držanja koraka s konkurencijom na globalnoj razini i zaštite lanca opskrbe i potrošača od potencijalnih negativnih posljedica koncentriranijeg unutarnjeg tržišta;

23.  smatra da su gospodarski programi koje su pojedinačne države članice uspostavile kako bi malim i srednjim poduzećima, novoosnovanim poduzećima i trgovačkim društvima pomogle da se nose s kratkoročnom krizom gotovine korisni, ali bi u nekim slučajevima mogli dovesti do povećanja njihove razine duga; u tom kontekstu poziva Komisiju da podrži programe EU-a i nacionalne programe koji potiču povećanje kapitala i da olakša oporavak;

24.  poziva Komisiju da oživi i obnovi duh zakona o malim poduzećima putem inicijativa usmjerenih posebno na pružanje potpore mikro i malih poduzećima jer univerzalne mjere često nisu prikladne za mikro poduzeća i mala i srednja poduzeća; vjeruje da malim i srednjim poduzećima najbolje pomažu ad hoc mjere podrške kojima se izbjegavaju birokratske prepreke i osigurava da potrebna likvidnost dođe do tvrtki putem učinkovitih i pristupačnih alata te brzih i fleksibilnih postupaka prilagođenih malim i srednjim poduzećima; ističe da mnoga mala i srednja poduzeća neće imati likvidnost za ulaganje u održivu digitalnu transformaciju;

25.  naglašava da EU-ovi programi financiranja utječu na povećanje razine dugoročnog rasta tvrtki korisnica, ali također naglašava da se tvrtke, posebno mala i srednja poduzeća, suočavaju sa značajnim poteškoćama u pristupu financiranju EU-a; stoga također od Komisije traži da slijedi već utabani put sufinanciranja privremenih nacionalnih programa poreznih olakšica usmjerenih na poticanje ulaganja u digitalne i ekološke tehnologije;

26.  ponovno ističe važnost ad hoc mjera potpore usmjerenih na mala i srednja poduzeća s pomoću kvalitetne financijske potpore u sljedećem VFO-u; potiče Komisiju da razmotri stvaranje programa bonova za mala i srednja poduzeća za potporu naporima malih i srednjih poduzeća, uključujući programe za nadogradnju zastarjele opreme, poboljšanje prijenosa znanja i utvrđivanje najučinkovitijih primjena tehnologija, kao što je industrijska umjetna inteligencija, i za osposobljavanje radne snage trenutno potrebnim vještinama koje omogućavaju upravljanje imovinom na daljinu, praćenje proizvodnje i suradnju između zaposlenika, kao i za ekološki održive poslovne modele, pristupe kružnom gospodarstvu, energetsku i resursnu učinkovitost, u područjima u kojima je digitalno znanje često presudno i omogućava malim i srednjim poduzećima da ostanu konkurentna;

27.  žali što je još uvijek prisutna značajna razlika između velikih tvrtki i malih i srednjih poduzeća u pogledu integracije digitalnih tehnologija u njihovo poslovanje, kao i razlika između vodećih tvrtki u inovacijama i onima koje u tome zaostaju; naglašava potrebu za povećanjem prilika za mala i srednja poduzeća s obzirom na njihovu sposobnost apsorpcije inovativnih tehnologija i za smanjenjem digitalnih neravnoteža u pogledu infrastrukture u manjim gradovima te ruralnim i udaljenim područjima; u tom pogledu poziva Komisiju da i dalje podupire europske centre za digitalne inovacije, koji zahvaljujući poznavanju lokalnih ekosustava predstavljaju potencijalno učinkovit način za smanjenje digitalnog jaza;

28.  smatra da bi poduzeća socijalne ekonomije trebala biti u potpunosti uključena u ishod industrijske strategije jer stvaraju javnu vrijednost i doprinose razvoju lokalnih zajednica u kojima su utemeljena; u tom pogledu poziva Komisiju da pri osmišljavanju financijskih instrumenata i radnih programa uzme u obzir specifičnosti te kategorije poduzeća kako bi se podržao njihov pristup financiranju;

29.  ističe da postoje posebna obilježja koja gospodarski održivu tranziciju na klimatski neutralno i potpuno digitalno gospodarstvo čine posebno prikladnom za mjere oporavka kojima se nastoji brzo potaknuti potražnja potrošača i zapošljavanje; ističe da dokazi ukazuju na to da se zelenim i digitalnim projektima stvara više radnih mjesta, ostvaruje veći kratkoročni povrat po potrošenom euru i dovodi do većih dugoročnih ušteda troškova u usporedbi s tradicionalnim fiskalnim poticajima s obzirom na to da se mogu brzo unaprijediti jer je tehnologija dostupna (npr. obnovljivi izvori energije), da često uključuju mala i srednja poduzeća te potiču lokalna gospodarstva snažnim učincima zapošljavanja, čime se brzo povećava raspoloživi dohodak potrošača (npr. energetska učinkovitost) te su manje izloženi vanjskim šokovima i stoga će doprinijeti otpornijem socijalnom i gospodarskom oporavku;

30.  primjećuje da, kako bi pomogla identificirati ulaganja s veoma pozitivnim okolišnim i socijalnim učincima, taksonomija EU-a, tamo gdje je dostupna, postavlja okvir za utvrđivanje stupnja okolišne održivosti ulaganja i osigurava da se ne nanese značajna šteta okolišu i socijalnim ciljevima;

31.  smatra da je Uniji potrebna inovativna industrijska strategija kojom bi se ubrzala digitalizacija naših industrija te malih i srednjih poduzeća, uključujući tradicionalna poduzeća, poboljšali industrijski kapaciteti Unije u kritičnim digitalnim infrastrukturama i njezine sposobnosti te ojačalo jedinstveno digitalno i podatkovno tržište; mišljenja je da Unija mora podržati poduzeća u automatizaciji i digitalizaciji njihova znanja i osposobljavanja te u ulaganju u digitalnu opremu (hardver i softver), posvećujući posebnu pozornost poticanju sudjelovanja žena u procesu digitalizacije te modernizaciji i poboljšanju sustava osposobljavanja i razvijanja vještina; naglašava važnost programa Digitalna Europa i poticanja usvajanja razvojnih i novih tehnologija u industrijama; potiče stvaranje digitalnoinovacijskih centara diljem EU-a;

32.  poziva Komisiju i države članice da, između ostalog, ulažu u podatkovno gospodarstvo, umjetnu inteligenciju usredotočenu na čovjeka, pametnu proizvodnju, internet stvari (IoT), mobilnost, superračunalstvo, softversko inženjerstvo i tehnologiju, oblak, kvantnu tehnologiju, otporne, cjenovno pristupačne i sigurne 5G i 6G mreže velikih brzina, tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT), robotiku, baterije i satelitski internet; stoga poziva države članice i Komisiju da u tom pogledu osiguraju pravodobnu provedbu relevantnih ključnih mjera preporučenih u paketu instrumenata za sigurnost 5G tehnologije, a posebice da primijene, gdje je to prikladno, relevantna ograničenja na visokorizične dobavljače u pogledu ključne infrastrukture definirane kao kritične i osjetljive u koordiniranim procjenama rizika Unije;

33.  ističe ključnu ulogu koju digitalni sektor ima u doprinosu transformaciji industrijskog sektora kao izvor čistih tehnoloških rješenja i optimizacije industrijskih procesa te svođenja njihova učinka na okoliš na najmanju moguću mjeru; s obzirom na veliku potrošnju energije i resursa u području IKT-a, traži od Komisije da procijeni potencijalni učinak masovnog razvoja digitalnih rješenja na okoliš, istodobno osiguravajući vodeću ulogu Europe u visoko energetski učinkovitim i kružnim digitalnim tehnologijama i podatkovnim centrima; poziva Komisiju da predloži konkretne načine za postizanje digitalnih rješenja za ekološku tranziciju te da uspostavi metodologiju za praćenje i kvantificiranje sve većeg učinaka digitalnih tehnologija na okoliš;

34.  naglašava da podaci imaju ključnu ulogu u transformaciji europskih industrija i naglašava važnost pametnog rasta proizvodnje i digitalizacije; poziva Komisiju da uvede jedinstveno europsko digitalno i podatkovno okruženje te da osigura i promiče interoperabilnost, kao i pristup i protok sigurnih podataka i softvera unutar Unije i među sektorima, u tvrtkama svih veličina i među javnim institucijama; nadalje poziva Komisiju da osigura vodeću ulogu Europe u postavljanju standarda orijentiranih na budućnost i stvaranju alata i infrastruktura orijentiranih na budućnost za pohranu i obradu podataka te objedinjavanje europskih podataka u ključnim sektorima, sa zajedničkim i interoperabilnim podatkovnim prostorima na razini cijele Unije; u tom pogledu poziva Komisiju da se posebno usredotoči na projekte usmjerene na upravljanje i označavanje, standardizaciju oblika podataka i sigurnost podataka, na razvoj i obradu podataka na europskom tlu, posebice podataka javnih tijela, na izgradnju boljeg digitalnog sustava oporezivanja u kojem se oporezuje dobit i u kojem tvrtke imaju značajnu interakciju s korisnicima te na daljnji razvoj europskih standarda i certificiranja za kibersigurnost, osiguravajući tako povećanu konkurentnost, uz promicanje disruptivnih tehnologija, posebno za kritične infrastrukture, među ostalim revizijom Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava i uspostavom mreže centara za stručnost u području kibersigurnosti; osim toga poziva Komisiju da osigura poštenu platformu za poslovne odnose koja poduzećima u EU-u, posebno malim i srednjim poduzećima, omogućuje učinkovitu uporabu podataka generiranih na platformama;

35.  prepoznaje važnost europskog pristupa podatkovnom gospodarstvu koji je transparentan, pouzdan, interoperabilan i usredotočen na čovjeka; poziva Komisiju i države članice da postupno smanje fragmentaciju različitih nacionalnih strategija i riješe problem neravnoteže u tržišnoj snazi s ciljem podupiranja protoka podataka, interoperabilnosti, upravljanja podacima, zaštite i (ponovne) uporabe širom Unije;

36.  ističe da je potreban europski pravni okvir za umjetnu inteligenciju, robotiku i povezane tehnologije koji će se baviti etičkim načelima i temeljnim pravima u njihovu razvoju, primjeni i uporabi, kao i pitanjima sigurnosti i odgovornosti; ističe da će za inovacije i konkurentnost europske industrije biti potreban horizontalni okvir koji odražava vrijednosti i načela Unije kako bi se pružile konkretne smjernice i pravna sigurnost i građanima i poduzećima, uključujući one koji se nalaze izvan Unije;

37.  mišljenja je da se sve zakonodavne mjere u kontekstu revizije trenutačno primjenjivog okvira prava intelektualnog vlasništva moraju pažljivo razmotriti jer bi to moglo znatno utjecati na podatkovno gospodarstvo EU-a koje je još uvijek krhko i u razvoju; smatra da ne bi trebalo postojati pravo vlasništva na temelju intelektualnog vlasništva za neosobne podatke koje upotrebljavaju i proizvode tehnologije kao što je umjetna inteligencija;

38.  poziva Komisiju da u plan oporavka uključi konkretne mjere za privlačenje industrija u Europu, za povećanje, jačanje i promicanje premještanja i diversifikacije europskih industrija prema njihovoj strateškoj važnosti i, s gledišta klimatske neutralnosti, za skraćivanje i diversifikaciju lanaca opskrbe; u tom kontekstu naglašava važnost osiguravanja da Unija proizvodi dovoljno strateških dobara, poput medicinske i zdravstvene opreme ili obnovljivih izvora energije, kako bi bila samodostatna u kriznim vremenima, i potiče korištenje poticaja da bi se to postiglo, kao što je uvjet kupovine veće količine lokalnih proizvoda (iz EU-a/EGP-a) od sektora koji primaju privremenu pomoć;

39.  prihvaća rizik da će kriza uzrokovana bolešću COVID-19 dovesti do povećanja gospodarskog nacionalizma i protekcionizma, što predstavlja glavni izazov slobodnoj trgovini utemeljenoj na pravilima i globalnim lancima vrijednosti zbog ponovne nacionalizacije proizvodnje i raspada tih lanaca; u tu svrhu poziva dionike da diversificiraju i skrate svoje lance opskrbe i učine ih održivijima kako bi se smanjila osjetljivost;

40.  u tom pogledu poziva Komisiju da se založi za otvoreni multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima koji je usklađen s globalnim naporima za zaustavljanje klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti te visokim ekološkim i socijalnim standardima EU-a, koji olakšava pristup međunarodnim tržištima za tvrtke iz EU-a i sprečava jake međunarodne aktere da zloupotrijebe svoju tržišnu snagu; smatra da bi, u tom kontekstu, Unija trebala po potrebi primjenjivati politiku tržišnog natjecanja u pogledu tvrtki iz trećih zemalja, agresivnije primjenjivati instrumente trgovinske zaštite kako bi se sustavno borila protiv nepoštenih praksi dampinga i subvencija te ojačati postojeći program instrumenata trgovinske zaštite;

41.  poziva Komisiju da odmah predloži privremenu zabranu stranih preuzimanja europskih tvrtki u strateškim sektorima od strane poduzeća u državnom vlasništvu ili tvrtki povezanih s vladama trećih zemalja; nadalje poziva Komisiju da razmisli o uzajamnosti u pristupu tržištu, da ojača i sustavno ispita okvir Unije za provjeru izravnih stranih ulaganja kako bi zaštitila pristup strateškim industrijama, infrastrukturi, ključnim razvojnim tehnologijama i drugim čimbenicima sigurnosti i kibersigurnosti, kao i da zaustavi neprijateljska preuzimanja radi zaštite konkurentnosti i smanjenja narušavanja tržišta na jedinstvenom tržištu; s tim u vezi pozdravlja Bijelu knjigu o izjednačavanju uvjeta u pogledu stranih subvencija; poziva na značajno jačanje i brzo usvajanje Uredbe (EU) br. 654/2014 (Uredba o ostvarivanju prava); naglašava da je ovo važan alat za zaštitu interesa Unije kada treće zemlje usvoje nezakonite mjere koje negativno pogađaju poduzeća u EU-u;

42.  poziva Vijeće da nastavi s pregovorima o instrumentima međunarodne javne nabave kojima se osiguravaju reciprocitet i uzajamni standardi; poziva Komisiju da predloži odgovarajuće pravne instrumente koji se bave narušavanjima izazvanima na jedinstvenom tržištu, među ostalim u postupcima javne nabave; u tom kontekstu poziva Komisiju da razmotri davanje prednosti tvrtkama koje imaju središte unutar Unije, u njoj proizvode i zapošljavaju te namjeravaju navedeno zadržati u Uniji; traži da Komisija, u nedostatku jakih instrumenata međunarodne javne nabave i učinkovitih globalnih pravila o pristupu javnoj nabavi, istraži uvođenje mjera za potporu europskim proizvođačima, posebice malim i srednjim poduzećima, koji se suočavaju sa sve većim stupnjem konkurencije iz zemalja u razvoju koje ne posluju u skladu s međunarodnim trgovinskim pravilima te socijalnim i ekološkim standardima;

43.  mišljenja je da sveobuhvatan pristup industrijskoj strategiji koji uključuje sve politike EU-a može imati važnu ulogu u gospodarskoj i „industrijskoj“ diplomaciji; potiče Komisiju da se aktivno koristi mrežom gospodarskih komora EU-a u trećim zemljama za stvaranje novih poslovnih partnerstava;

44.  pozdravlja ambiciju stvaranja vodećih tržišta ekološki održivih i digitalnih tehnologija i inovativnih rješenja; smatra da je financiranje istraživanja i inovacija ključno za inovativne industrijske projekte i digitalne sposobnosti te smatra da bi to trebalo biti popraćeno trenutačnom Komisijinom analizom smjernica za važne projekte od zajedničkog europskog interesa; mišljenja je da bi se otpornost i strateška autonomija trebale smatrati odlučujućim kriterijima te da bi važni projekti od zajedničkog europskog interesa trebali biti usklađeni s ciljevima klimatske neutralnosti i digitalnim ciljevima Unije; poziva Komisiju da poveća transparentnost u provedbi važnih projekata od zajedničkog europskog interesa i zajamči sudjelovanje malih i srednjih poduzeća; nadalje poziva Komisiju da potakne europske čelnike i/ili ekosustave u strateškim industrijskim sektorima koji se mogu natjecati na globalnoj razini i koji će pridonijeti postizanju klimatski neutralnog gospodarstva i digitalnog vodstva bez narušavanja tržišnog natjecanja u Uniji ili potkopavanja povjerenja u otvorenost i pristup tržištu;

45.  poziva Komisiju da nastavi raditi na lancima vrijednosti osiguravajući odgovarajuće praćenje aktivnosti predloženih za šest strateških lanaca vrijednosti koje je utvrdio Strateški forum za važne projekte od zajedničkog europskog interesa te da stvori transparentne uvjete primjene za zajedničke projekte važnih projekata od zajedničkog europskog interesa koji bi bili ujednačeni u svim državama članicama kako bi se osiguralo da čitava Unija od njih može imati koristi; poziva Komisiju da u ovim kriznim vremenima ulaže u projekte koji imaju jasnu europsku dodanu vrijednost i da pojednostavi administrativne postupke, proširi kriterije za prihvatljivost troškova i poveća financiranje;

46.  smatra da je inicijativa Next Generation EU stup prve faze industrijskog oporavka EU-a od bolesti COVID-19; poziva Komisiju da se pobrine da se fond čim prije aktivira i zahtijeva da Parlament bude u potpunosti uključen u postupke donošenja odluka i provedbe, kako bi se zajamčila demokratska odgovornost te u najvećoj mogućoj mjeri ostvarila transparentnost i parlamentarni nadzor; zahtijeva da, za učinkovitu predopskrbu od 750 milijardi EUR, Next Generation EU:

   (a) predviđa ciljeve za socijalna, održiva i digitalna ulaganja s ciljem smanjenja štetnih učinaka i povećanja koristi u klimatskoj, okolišnoj i socijalnoj dimenziji;
   (b) bude posebno usredotočen na mala i srednja poduzeća koja su najteže pogođena krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 i podupire njihov pristup financiranju;
   (c) bude pod izravnom upravom Komisije, gdje je to moguće, u uskoj suradnji s državama članicama i kroz europske programe, s ciljem usklađenijeg napredovanja, kako bi se bolje utjecalo na globalno tržište te povećala transparentnost i parlamentarna kontrola, kao i kako bi se izbjegla unutarnja i vanjska narušavanja i poremećaji na jedinstvenom tržištu;
   (d) uzima u obzir posebnosti država članica koje je kriza pogodila na različite načine;
   (e) raspodjeljuje financijsku potporu među različitim industrijskim ekosustavima, uključujući mikro poduzeća te mala i srednja poduzeća, u skladu s pretrpljenom štetom, socijalnim učinkom, izazovima s kojima su se suočili i iznosom nacionalne financijske potpore koja je već primljena u sklopu nacionalnih programa potpore, uzimajući u obzir strukturne međuovisnosti među različitim lancima vrijednosti; uzima u obzir pouke izvučene iz prethodnih mjera javne potpore kao odgovor na financijsku i gospodarsku krizu iz 2008./2009. godine i njezin učinak na otpornost i dugoročni gospodarski i socijalni oporavak; uzima u obzir da fond mora financiranje uvjetovati kriterijima koji osiguravaju da se ono ne upotrebljava za otplatu starih dugova ili održavanje zastarjele tehnologije te da se pruži podrška tvrtkama koje pridonose dugoročnom rastu i imaju snažan potencijal za oživljavanje gospodarstva; uzima u obzir da bi se sredstva za oporavak trebala usmjeriti u sektore koji imaju značajan multiplikativni učinak, koji su klimatski prihvatljivi te podupiru inovacije i koji će pridonijeti budućoj gospodarskoj otpornosti EU-a;
   (f) podupire nacionalne fiskalne programe kojima se potiču vlasnička ulaganja privatnog sektora i poduzećima omogućuje da dio zajmova koje daje Fond pretvore u vlasnički kapital;
   (g) raspoređuje namjenska sredstva tvrtkama, posebno malim i srednjim poduzećima, mikro poduzećima i novoosnovanim poduzećima, s poslovnim planovima i djelatnostima koje uključuju ključne inovacije, tehnologije i usluge, uključujući unaprjeđenje digitalne i zelene transformacije, ili čije su djelatnosti neophodne za stratešku autonomiju Unije u kritičnim sektorima, s posebnim naglaskom na poboljšanu kružnost, resursnu i energetsku učinkovitost i uštede te prelazak na obnovljive izvore energije; pomaže da naši lanci opskrbe postanu otporniji i manje ovisni njihovim vraćanjem u matične zemlje, diversifikacijom i jačanjem, istodobno izbjegavajući diskriminaciju tvrtki koje se nalaze u izvanrednoj situaciji i koje treba pratiti u njihovoj tranziciji;
   (h) namjenski financira velike tvrtke koje imaju vjerodostojne planove za tranziciju na klimatski neutralan poslovni model;
   (i) jača program jamstava EIB-a i pretvara ga u dopunu nacionalnim programima kako bi mogao funkcionirati kao vrijedan dodatak i ojačati njihov učinak na terenu;
   (j) daje prednost tvrtkama koje se obvezuju na transparentnost, osiguravaju vidljivost financiranja sredstvima EU-a, uvode sustave koji potiču sudjelovanje radnika u pitanjima vezanima uz tvrtku i poštuju obveze nefinancijskog izvješćivanja;

47.  naglašava potrebu za potporom održivom i pravednom oporavku, osiguravajući dobrobit građana nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19; smatra da bi Fond trebao jačati održivost i konkurentnost europskih industrija, kao i jamčiti poštene i pravedne digitalne i zelene industrijske tranzicije;

48.  smatra da bi paralelno s trenutnom krizom Unija trebala pripremiti i predvidjeti drugu fazu svoje industrijske strategije, osiguravajući konkurentnost, ekološku održivost i digitalizaciju svojih industrija čime postiže dugoročnu otpornost na društveno odgovornoj osnovi; podsjeća da će uloga država članica biti presudna za uspješan oporavak povećavanjem ograničenih resursa EU-a te da bi industrijska politika trebala postati horizontalna zadaća Komisije;

49.  smatra da Unija zahtijeva industrijsku strategiju koja obuhvaća zaštitu okolišnog zdravlja i bioraznolikosti te inzistira na potrebi da se ubrza transformacija naše industrije u smjeru klimatske neutralnosti; naglašava da ulaganja moraju biti kompatibilna s ciljevima klimatske neutralnosti do 2050. godine jer u suprotnome postoji rizik od stvaranja neupotrebljive imovine i učinaka ovisnosti o tehnologijama temeljenima na fosilnim gorivima koje štete okolišu;

50.  ističe da istinski učinkovita europska industrijska strategija i povezana politika trebaju biti izgrađene na ambicioznim klimatskim aktivnostima i ciljevima na temelju propisa o klimi, pružajući plan djelovanja za oblikovanje industrije budućnosti u kojoj će svi sektori doprinositi postizanju cilja klimatske neutralnosti što je ranije moguće, a najkasnije do 2050.;

51.  naglašava potrebu za usklađivanjem nove industrijske strategije s ciljem klimatski neutralnog gospodarstva do 2050., istodobno ističući da se europske klimatske politike moraju temeljiti na dokazima;

52.  smatra da na domaćem i globalnom tržištu postoji velik potencijal za tehnologije s nultom i niskom razinom emisija, obnovljive izvore energije i održive proizvode, procese i usluge u cijelom vrijednosnom lancu, od sirovina do energetski intenzivnih industrija, proizvodnje i sektora industrijskih usluga; štoviše smatra da će propis o klimi uvelike pridonijeti racionalizaciji napora za postizanje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. godine utvrđivanjem klimatskih ciljeva za 2030. i 2050. u zakonodavstvu Unije; vjeruje da je potreban sveobuhvatniji i sustavniji okvir politike kako bi se osigurala usklađenost u svim politikama Unije, kao i dugoročna sigurnost investitora i regulatorna predvidljivost te koherentan, transparentan i uključiv pristup upravljanja u svim područjima politike, koji utire put prema jasnoj i predvidljivoj strategiji za europske industrije;

53.  pozdravlja predloženi industrijski forum; poziva Komisiju da započne s uspostavljanjem foruma i da u tom okviru stvori dijalog s uravnoteženom zastupljenošću svih relevantnih znanstvenih stručnjaka, organizacija i dionika, uključujući civilno društvo, udruge potrošača i sindikate, da kontinuirano prati i redovito izvještava o napretku pojedinačnih industrijskih sektora na razini EU-a u ostvarivanju ciljeva klimatske neutralnosti koji se trebaju postići najkasnije do 2050. godine te da savjetuje Komisiju o doprinosu i usklađenosti ulaganja s ciljevima EU-a za zaštitu okoliša i klimatskim ciljevima, u skladu s uredbom o upravljanju energetskom unijom;

54.  smatra da bi svi sektori trebali doprinijeti postizanju klimatskih ciljeva Unije i u tom pogledu naglašava da je važno da Komisija razvije strategije specifične za pojedine sektore kojima se utvrđuju mjere potrebne za postizanje tih ciljeva i osigurava usklađenost politika; poziva na brzo postupno ukidanje fosilnih goriva i apelira na potrebu za uspostavljanjem visoko učinkovitog i klimatski neutralnog energetskog sustava po globalno konkurentnim cijenama za industrije; ističe ulogu koju čista, održiva i cjenovno pristupačna energija i sirovine imaju u prijelazu na visoko energetski učinkovita i klimatski neutralna gospodarstva; ističe potrebu da se osigura da je upotreba izvora energije kao što je prirodni plin samo prijelazne naravi, s obzirom na cilj postizanja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.; naglašava da će daljnja integracija energetskog tržišta EU-a imati važnu ulogu u povećanju cjenovne pristupačnosti i sigurnosti opskrbe energijom; s tim u vezi naglašava potrebu za ubrzavanjem razvoja i integracije kapaciteta iz obnovljivih izvora energije u kombinaciju izvora energije i za olakšavanjem uvođenja proizvodnje vodika temeljene na obnovljivim izvorima energije kao potencijalne revolucionarne tehnologije u sektore u kojima je teško smanjiti emisije; pozdravlja pokretanje saveza za čisti vodik i saveza za niskougljične industrije; naglašava potrebu za ubrzavanjem istraživanja proizvodnje vodika i zelenog goriva u velikim količinama, tehnologija dekarbonizacije poput infrastrukture za hvatanje i skladištenje ugljika u industrijskim procesima, bioenergetskih postrojenja i proizvodnih pogona, s ciljem energetske tranzicije, uz istraživanje potencijalne uporabe geotermalnih izvora energije; ponavlja da to zahtijeva široku dostupnost cjenovno pristupačne i čiste energije i prateće infrastrukture, u skladu s potrebama za dekarbonizacijom energetski intenzivnih industrija;

55.  poziva institucije EU-a, države članice, regije, industriju i sve ostale relevantne aktere da zajedno rade na poboljšanju europske energetske učinkovitosti, stvaranju vodećih tržišta klimatski relevantnih tehnologija i inovacija u Uniji i da prednost daju ulaganjima u energetsku infrastrukturu; poziva Komisiju da osigura da se EIB bolje iskoristi kao klimatska banka Unije kako bi se poboljšalo održivo financiranje javnog i privatnog sektora i pomoglo tvrtkama u procesu dekarbonizacije;

56.  naglašava da je u svim gospodarskim sektorima potrebno opsežno uvođenje troškovno konkurentnih kapaciteta za obnovljivu energiju; uviđa da je Unija vlasnik 40 % patenata za obnovljivu energiju na svjetskoj razini te naglašava da bi trebala ostati predvodnik u revolucionarnim tehnologijama u području obnovljivih izvora energije; u tom pogledu naglašava da je potreba za razvojem snažne industrijske politike za obnovljive izvore energije, koja bi obuhvaćala i politike na strani ponude i na strani potražnje te omogućila integraciju sektora obnovljive energije, ključna za jamčenje dugoročne sigurnosti opskrbe energijom u Europi, tehnološkog vodstva i strateške autonomije; potiče Komisiju da prihvati tehnologije u području obnovljivih izvora energije kao ključni strateški lanac vrijednosti i industrijski ekosustav koji ispunjava uvjete za financiranje iz instrumenta za strateška ulaganja, kao i da bude prikladno predstavljen na predstojećem industrijskom forumu; naglašava potrebu da se pripreme mjere potpore za razvoj tehnologija u području obnovljivih izvora energije u Europi i da se osiguraju jednaki uvjeti za proizvođače iz Unije i izvan Unije;

57.  naglašava da, ako europska industrija želi biti konkurentna, mora joj se pružiti podrška kroz učinkovitu, održivu i potpuno međusobno povezanu prometnu, digitalnu i energetsku infrastrukturnu mrežu; poziva na politiku dugoročnih ulaganja u opremanje i obnovu infrastrukture te na uklanjanje administrativnih prepreka kojima se koči brz razvoj transeuropskih mreža; poziva na značajnije financiranje Instrumenta za povezivanje Europe u njegova tri sektora kako bi se potaknulo ulaganje u infrastrukturu, međupovezanost, digitalizaciju i pametne mreže, kompatibilno s ciljevima europskog zelenog plana; nadalje naglašava da je potrebno ubrzati projekte od zajedničkog interesa i što prije revidirati Uredbu o transeuropskoj energetskoj mreži (TEN-E);

58.  ističe potencijal kružnog gospodarstva i gospodarstva s nultom razinom emisija u modernizaciji gospodarstva Unije, smanjenju potrošnje energije i resursa, davanju prioriteta sprečavanju stvaranja otpada, osiguravanju poticaja za inovacije i transformaciji čitavih industrijskih sektora i njihovih vrijednosnih lanaca, proizvoda, proizvodnih procesa i poslovnih modela, potičući time dematerijalizaciju i detoksifikaciju gospodarstva Unije i čineći Europu manje ovisnom o osnovnim materijalima, uz istodobno poticanje inovacija, uključujući stvaranje tržišta za rješenja s nultom i niskom razinom emisija i rješenja u području obnovljivih izvora energije koja zamjenjuju proizvode i materijale na bazi fosilnih goriva te razvoj nove ekološki dizajnirane tehnologije i rješenja za sprječavanje učinaka na okoliš; ističe snažne sinergije između djelovanja u području klime i kružnog gospodarstva, posebno u energetski i resursno intenzivnim industrijama i industrijama obnove, te naglašava da sektori imaju različita polazišta i putove ka dekarbonizaciji; ističe potencijal kružnog biogospodarstva i šumarske industrije u promicanju konkurentne i održive industrije;

59.  podsjeća da će europska klimatska i energetska politika za svoje strateške tehnologije zahtijevati velike količine metala i minerala; izražava zabrinutost zbog toga što Europa za opskrbu tim metalima i mineralima u velikoj mjeri ovisi o drugim područjima svijeta te postupno gubi svoj globalni udio čak i kada je riječ o materijalima za koje ima industrijske kapacitete; naglašava da se autonomija Europe u strateškim sektorima ne može postići bez konkurentnog i održivog ekosustava EU-a za osnovne, dragocjene i ključne materijale iz primarnih i sekundarnih izvora; u tom pogledu ističe značaj akcijskog plana za kružno gospodarstvo, ali naglašava da Europa treba ojačati svoj kapacitet za sve faze lanca vrijednosti sirovina, odnosno za rudarstvo, recikliranje, topljenje rude, rafiniranje i preradu; mišljenja je da se opseg akcijskog plana za kritične sirovine i saveza ne bi trebao ograničiti na kritične sirovine i trebao bi biti usmjeren na razvoj integriranog ekosustava za čitav niz materijala, metala i minerala potrebnih za industrijsku tranziciju;

60.  poziva Komisiju da izradi europsku izvoznu i uvoznu strategiju za tehnologije u području obnovljivih izvora energije i tehnologije s učinkovitim korištenjem resursa i energije;

61.  naglašava potencijal povezivanja sektora i međusobnog povezivanja sektora koji koriste energiju, poput građevinskog i prometnog, te u tom pogledu pozdravlja komunikaciju Komisije o integraciji energetskog sustava;

62.  poziva na to da se značajnim izvorima financiranja za energetsku obnovu zgrada potakne planirana inicijativa „val obnove” nužnim financijskim sredstvima u okviru plana oporavka; naglašava da bi se u kontekstu predstojećeg prijedloga o valu obnove i obveze država članica da utvrde dugoročne strategije za postizanje energetski visokoučinkovitog i dekarboniziranog fonda zgrada trebalo u potpunosti dati prioritet načelu energetske učinkovitosti na prvom mjestu, čime bi se ubrzale temeljite obnove i zamjena neučinkovitih sustava grijanja i hlađenja koji se temelje na fosilnim gorivima; naglašava da se integrirani programi temeljite obnove koji obuhvaćaju cijele općine ili okruge mogu provesti brže i jeftinije, što donosi koristi potrošačima i smanjuje troškove energije;

63.  ističe činjenicu da procesno grijanje i hlađenje ostaju najznačajniji potrošači energije u industrijskom sektoru; stoga naglašava da se za ubrzavanje napora za smanjenje emisija stakleničkih plinova u industriji treba u potpunosti iskoristiti potencijal energetske učinkovitosti industrijskog grijanja i hlađenja, uz povećanu upotrebu obnovljivih izvora energije koji se temelje na elektrifikaciji, dizalicama topline, boljoj uporabi industrijskih klastera i simbiozama koje nude značajan potencijal smanjenja u mnogim sektorima;

64.  ističe potencijal zelene mobilnosti za stvaranje novih radnih mjesta, poticanje europske industrije i potporu ulaganjima usmjerenima na širenje održive prometne infrastrukture koja bi omogućila postizanje multiplikacijskog učinka slanjem narudžbi širokom spektru subjekata (dobavljačima, kooperantima, dobavljačima i njihovim podizvođačima) i smanjenje emisija iz prometnog sektora; ističe da je potrebno ubrzati provedbu Europskog saveza za baterije kako bi se oslobodio potencijal njegova strateškog lanca vrijednosti, povećali izgledi za inovativne lokalno proizvedene baterije i recikliranje metala u Europi, stvorila dodana vrijednost Unije, pridonijelo konkurentnosti europske automobilske industrije i olakšao prijelaz na dekarbonizirani električni sustav; poziva na veća ulaganja u brze vlakove i obnovu međugradskih željezničkih mreža, kao i u javni prijevoz s nultom i niskom razinom emisija; ističe da je potrebno promicati zelenu mobilnost ulaganjem u bolju infrastrukturu kao što je veća raširenost postaja za punjenje; smatra da će veći broj postaja za punjenje omogućiti da se tržište električnih vozila značajno i brže proširi, što će imati pozitivan učinak na naš okolišni i ugljični otisak; stoga poziva Komisiju da podnese sveobuhvatnu strategiju za uvođenje infrastrukture za brzo punjenje električnih vozila kako bi se osiguralo da ih potrošači koriste, čime bi im se pružila sigurnost u pogledu potencijala tehnologije i pristup usko povezanoj mreži kompatibilne infrastrukture za punjenje te kako bi se podržala proizvodnja automobila u Europi;

65.  vjeruje da će za uspješnu energetsku tranziciju Europi biti potrebna značajna količina cjenovno pristupačne energije s nultom/niskom razinom emisija i obnovljivih izvora energije, podrijetlom i iz trećih zemalja uz korištenje popratnom infrastrukturom; poziva na strateške inicijative unutar EU-a i na to da energetska politika postane središte vanjske politike i politike susjedstva Unije, uključujući financijsku potporu savezima za vodik i zelenu energiju na bazi obnovljivih izvora energije; mišljenja je da bi ti savezi također trebali biti dio trgovinskih sporazuma; naglašava važnost snažnih saveza za rješavanje problema nedostatka i održivog dobavljanja resursa i sirovina;

66.  podsjeća na Glavni plan EU-a iz 2019. za konkurentnu transformaciju energetski intenzivnih industrija koji upravlja tranzicijom uz istodobno održavanje konkurentnosti europskih industrija te poziva Komisiju da provede svoju preporuku kako bi pomogla u istiskivanju uvoza iz trećih zemalja koje ne ispunjavaju ekološke standarde u dovoljnoj mjeri i potaknuti veće ambicije u području klime kod globalnih trgovinskih partnera EU-a;

67.  poziva na reviziju sustava EU-a za trgovanje emisijama kako bi bio u skladu s klimatskim ciljevima te reviziju mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika kako bi se pridonijelo pametnom vraćanju proizvodnje u matične zemlje i skratilo lance vrijednosti; ističe potencijalno važnu ulogu mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika u izbjegavanju istjecanja ugljika;

68.  ističe da više od polovice svjetskog BDP-a ovisi o prirodi i uslugama koje ona pruža, a nekoliko je sektora veoma ovisno o prirodi; napominje da više od 90 % gubitaka u području bioraznolikosti i nestašice vode dolazi zbog vađenja i obrade resursa; naglašava da bi europska industrijska politika trebala biti usklađena s ciljevima strategije o biološkoj raznolikosti do 2030.;

69.  naglašava da je, na temelju pristupa „Jedno zdravlje“, očuvanje prirodnih ekosustava ključno za osiguravanje temeljnih potreba čovječanstva, kao što su voda namijenjena za ljudsku potrošnju, čist zrak i plodna tla; traži da se brzo izrade čvrsti pokazatelji za procjenu učinaka na bioraznolikost i za osiguravanje postupnog smanjenja zagađenja kako je opisano u strategiji EU-a za bioraznolikost;

70.  ističe da industrija i dalje uvelike doprinosi zagađenju okoliša ispuštanjem onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo; ističe ulogu Direktive o industrijskim emisijama u uspostavljanju obveza za velika postrojenja da smanje ispuštanje onečišćujućih tvari na najmanju moguću mjeru; s veseljem iščekuje budući akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja za zrak, vodu i tlo i reviziju direktive o industrijskim emisijama koja bi trebala dovesti do značajnog smanjenja industrijskog onečišćenja;

71.  naglašava važnost regionalne dimenzije industrijske politike s obzirom na to da su gospodarske razlike među regijama postojane, a postoji i rizik da će se produbiti zbog učinaka krize uzrokovane koronavirusom; naglašava da, u svrhu sprječavanja i ublažavanja propadanja regija, regionalni planovi ponovnog razvoja moraju ostvariti napredak u strategijama za održivu transformaciju i kombinirati programe gospodarske revitalizacije s aktivnim programima tržišta rada; poziva Komisiju da blisko surađuje s državama članicama kako bi se izradile srednjoročne i dugoročne prognoze u pogledu vještina koje zahtijeva tržište rada;

72.  u tom kontekstu ističe važnost europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF-ova) u pružanju potpore stvaranju kvalitetnih radnih mjesta s pristojnim plaćama, poslovnoj konkurentnosti, održivom gospodarskom razvoju te modernizaciji i poboljšanju sustava obrazovanja i osposobljavanja te zdravstvenim sustavima;

73.  ističe potrebu za pružanjem potpore poštenoj, inkluzivnoj i pravednoj tranziciji i potrebu za rješavanjem socijalnih i gospodarskih nejednakosti drugim načinima osim prekvalifikacijom i stvaranjem novih radnih mjesta u novim gospodarskim sektorima, kako bi se osiguralo da se nikoga ne zapostavi i da nijedan radnik ne bude isključen iz tržišta rada; smatra da će dobro osmišljen mehanizam za pravednu tranziciju, koji uključuje i Fond za pravednu tranziciju, biti važan alat za olakšavanje dvostruke tranzicije i ispunjavanje ambicioznih ciljeva klimatske neutralnosti; ustraje na tome da, s ciljem osiguravanja sveobuhvatnije tranzicije i rješavanja pitanja njezinih socijalnih učinaka, svi lokalni dionici, uključujući predstavnike civilnog društva i zajednice, trebaju biti uključeni u fazu osmišljavanja i provedbe teritorijalnih planova za pravednu tranziciju; naglašava da ulaganja u održivu tehnologiju u tom pogledu imaju ključnu ulogu u podupiranju dugoročnog gospodarskog razvoja regionalnih gospodarstava; ističe da će snažno financiranje mehanizma za pravednu tranziciju, uključujući znatna dodatna proračunska sredstva, biti ključan element za uspješnu provedbu europskog zelenog plana;

74.  smatra da se međuregionalna suradnja usmjerena na održive i digitalne transformacije, kao što je slučaj sa strategijama pametne specijalizacije, mora ojačati kako bi se stimulirali regionalni ekosustavi; stoga traži od Komisije da podrži razvoj instrumenata kojima se može pružiti jasan plan djelovanja za regije s prilagođenim pristupom kako bi se osigurala vodeća uloga industrije;

75.  smatra da je za industrijsku transformaciju potreban značajan poticaj u pogledu istraživanja i razvoja te integracija novih spoznaja i inovacija u postojeća tržišta i njihovo korištenje za stvaranje novih; naglašava da su inovacije jedan od pokretača vodećih industrijskih ekosustava i da bi se to trebalo odražavati u jačoj potpori inovacijskim i poduzetničkim kapacitetima u svakoj fazi inovacijskog ciklusa; naglašava potrebu za povećanjem izdataka za istraživanje, posebno za visokokvalitetna javna istraživanja i razvoj te inovacije kao ključne elemente za postizanje dvostrukih tranzicija, za poboljšanje strateške autonomije Unije i povećanje dugoročne konkurentnosti; u tom pogledu poziva države članice da ispoštuju obvezu ulaganja 3 % svojeg BDP-a u istraživanje i razvoj kako bi se zadržala vodeća uloga Unije među globalnim konkurentima; žali zbog trenutnog nedostatka inovativnih kapaciteta u malim i srednjim poduzećima zbog nedostatka potrebnog rizičnog kapitala, zbog troškova i složenosti administrativnih postupaka te manjka odgovarajućih vještina i nedostatka pristupa informacijama;

76.  naglašava potrebu za povećanjem proračuna za programe na kojima se temelji industrijska transformacija Unije i stoga podsjeća na stav Parlamenta koji se zalaže za povećanje proračuna za program Obzor Europa na 120 milijardi EUR i osiguravanje usklađenosti programa s ciljevima klimatske neutralnosti Unije te pružanje potpore programima InvestEU i Digitalna Europa kroz odgovarajuće instrumente financiranja za tržišni razvoj revolucionarnih tehnologija i inovacija, uz istodobno jačanje sinergije između regionalnih, nacionalnih, europskih i privatnih financijskih izvora; poziva na učinkovitu potporu Europskom vijeću za inovacije i Europskom institutu za inovacije i tehnologiju te na jačanje njihovih misija; ustraje na tome da bi se značajan udio financiranja dostupnog malim i srednjim poduzećima u okviru programa Obzor Europa trebao provesti putem Europskog vijeća za inovacije i suradničkih dijelova programa, s ciljem stvaranja novih rješenja i poticanja inovacija, postepenih i disruptivnih; podržava uspostavljanje europskih partnerstava u okviru programa Obzor Europa radi poticanja ulaganja privatnog sektora u promicanje prijenosa znanja, tehnologija i inovacija iz istraživačkih centara i sveučilišta u industrijski proces, iskorištavanjem programa industrijskih ekosustava i u svrhu pružanja podrške oporavku te zelenoj i digitalnoj tranziciji; osim toga poziva Komisiju da osigura da će tijekom provedbe ta partnerstva biti transparentna i uključiva, posebice u pogledu programa strateških istraživanja i godišnjih programa rada; naglašava da bi ta partnerstva također trebala isključiti sve sukobe interesa i jamčiti istinsku dodanu vrijednost za društvo;

77.  nadalje, s tim u vezi, vjeruje da je bolje pripremljeno i otpornije društvo ključno u suočavanju s poremećajima na europskoj ili svjetskoj razini i u davanju sveobuhvatnih odgovora u obliku politika te da su u tom pogledu ključna koordinirana ulaganja u istraživanje i razvoj; u tu svrhu poziva Komisiju da podrži stvaranje posebnog instrumenta za pripravnost na pandemiju i otpornost društva jer bi ta mjera stvorila uvjete za bolju koordinaciju na razini EU-a, utvrdila prioritetna područja i pokrenula djelovanja koja zahtijevaju visokokvalitetna medicinska istraživanja i koordinirana ulaganja u istraživanje i razvoj;

78.  naglašava važnost farmaceutske industrije utemeljene na istraživanju kao ključnog doprinositelja očuvanju kvalitetne proizvodnje i opskrbe cjenovno pristupačnim lijekovima svih pacijenata kojima je to potrebno, jačanju inovacije, otpornosti, pristupačnosti i odgovornosti Unije te u pomaganju u rješavanju budućih izazova; ponavlja potrebu za uspostavom plana ublažavanja rizika od nestašice lijekova za upravljanje svim slabim točkama i rizicima za lanac opskrbe kritičnim lijekovima, osiguravanje budućih inovacija za rješavanje problema nepodmirenih potreba i pružanje potpore otpornosti, pripravnosti i spremnosti zdravstvenih sustava za rješavanje budućih izazova, uključujući pandemiju;

79.  naglašava ulogu ključnih tehnologija koje omogućuju izgradnju tehnoloških i inovativnih kapaciteta u cijeloj Uniji; poziva Komisiju da program Obzor Europa i svoju industrijsku strategiju prilagodi razvoju, unaprjeđenju i komercijalizaciji revolucionarnih tehnologija i inovacija u Uniji kako bi se premostila razlika između inovacije i uvođenja na tržište osiguravanjem financiranja rizika za tehnologiju u ranoj fazi i demonstracijske projekte te razvojem ranih lanaca vrijednosti kako bi se u prvom redu podržale komercijalne, tržišno prihvaćene, obnovljive, energetski i resursno učinkovite i kružne tehnologije i proizvodi, procesi, usluge te poslovni modeli s nultom i niskom razinom emisija, kao i pružanjem potpore razvoju istraživačke infrastrukture, također s ciljem smanjenja postojećih razlika između država članica; potiče Komisiju i države članice da pripreme jedinstvene kontaktne točke koje će pružati pojednostavljene informacije o mogućnostima financiranja za industrijske demonstracijske projekte za revolucionarne tehnologije;

80.  poziva Komisiju da ispita mjere za suzbijanje potencijalnog gubitka znanja i inovacija tijekom trenutne krize, uključujući instrumente za podršku tvrtkama koje privremeno dijele informacijske radnike s javnim istraživačkim institucijama i sveučilištima kako bi se omogućilo javno-privatno istraživanje javnih prioriteta i očuvanje zaposlenosti i inovacijskih kapaciteta u kriznim vremenima;

81.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama razvije potencijalne porezne poticaje za poticanje ulaganja u istraživanje i razvoj koja su se znatno smanjila zbog krize uzrokovane bolešću COVID‑19;

82.  poziva Komisiju da nastavi podupirati mogućnosti europskih tvrtki za stvaranje inovacija na temelju sveobuhvatnog uređenja intelektualnog vlasništva, povećavajući fleksibilnost u licenciranju, kako bi se održala učinkovita zaštita njihovih ulaganja u istraživanje i razvoj te osigurao pravedan povrat i da istodobno nastavi razvijati otvorene tehnološke standarde koji podržavaju tržišno natjecanje i mogućnost izbora, kao i sudjelovanje industrije EU-a u razvoju ključnih tehnologija;

83.  priznaje da je snažan i uravnotežen okvir prava intelektualnog vlasništva ključan čimbenik europske konkurentnosti u borbi protiv industrijske špijunaže i krivotvorenja te stoga poziva Komisiju da očuva i ojača taj okvir; naglašava potrebu da se osigura jednakost sa SAD-om i Kinom u poticajima za intelektualno vlasništvo u području bioznanosti kako bi Europa ostala privlačno mjesto za ulaganja u istraživanje i razvoj te industrijski razvoj; poziva Komisiju da zadrži i razvije europski sustav intelektualnog vlasništva na svjetskoj razini promicanjem snažne zaštite intelektualnog vlasništva, poticaja i mehanizama nagrađivanja za istraživanje i razvoj kako bi se privukla ulaganja u razvoj budućih inovacija u korist društva; pozdravlja najavu akcijskog plana za intelektualno vlasništvo koji bi mogao olakšati europski doprinos razvoju standarda; podupire održivu proizvodnju i radna mjesta te poboljšanje atraktivnosti i ugleda visokokvalitetne proizvodnje u EU-u širom svijeta; poziva Komisiju da potakne prijenos ključnih ekoloških i klimatskih tehnologija u zemlje u razvoju dodjeljivanjem otvorenih licenci za takve tehnologije;

84.  poziva Komisiju da što prije provede europski jedinstveni patent kako je predviđeno sporazumom o jedinstvenoj nadležnosti za patente od 19. veljače 2013.;

85.  naglašava važnost sveobuhvatnog i učinkovitog općeg upravljanja industrijskom transformacijom kojim se osigurava dosljednost s važećim zakonodavstvom i strategijama EU-a, a posebno ciljevima europskog zelenog plana, što je ključno za njegov uspjeh; pozdravlja činjenicu da je Komisija utvrdila 14 ekosustava i uključiv pristup okupljanja svih dionika koji djeluju u lancu vrijednosti radi promicanja europskog vodstva u strateškim sektorima i konkurentnosti na globalnoj razini; ističe da je potrebno osigurati da mala i srednja poduzeća napreduju unutar svakog ekosustava; ističe potrebu za osiguravanjem transparentnosti utvrđenih industrijskih ekosustava, posebice u pogledu kriterija koje poduzeća trebaju ispuniti da bi se smatrala dijelom ekosustava, točne raščlambe po vrstama aktera u svakom utvrđenom ekosustavu te informacija o ishodima i temama o kojima se raspravljalo, podsjećajući također na ulogu industrijskog foruma i saveza u vezi s tim ekosustavima; naglašava da bi civilno društvo, udruge potrošača i sindikati trebali na prikladan način sudjelovati u definiranju sveobuhvatnih i sektorskih industrijskih strategija i prioriteta; naglašava da bi ekosustavi trebali uključivati sve poveznice s lancima vrijednosti, uključujući mala i srednja poduzeća, te naglašava da mala i srednja poduzeća imaju važnu ulogu u stvaranju industrijskih saveza i njihovim proizvodnim lancima; ističe potrebu za odgovarajućim financijskim instrumentima za te saveze;

86.  mišljenja je da će ekosustavi biti ključne komponente sljedeće industrijske revolucije povećanjem napredne i pametne proizvodnje i pružanjem cjenovno pristupačne, čiste, održive i sigurne energije, kao i potrebne energetske infrastrukture, transformacijskih metoda proizvodnje i pružanja usluga; poziva na analizu ekosustava kako bi se procijenile potrebe svakog sektora u pogledu tranzicije i kako bi se doprinijelo uspostavi plana tranzicije; osim toga, vjeruje da će podrška suradnji između industrije, akademske zajednice, malih i srednjih poduzeća, novoosnovanih i rastućih poduzeća, sindikata, civilnog društva, udruženja krajnjih korisnika i svih ostalih dionika biti ključna za rješavanje nedostataka na tržištu i premošćivanje jaza između ideje i njezine realizacije uz osiguravanje zaštite radnika, uključujući područja koja još nisu uključena u industrijske interese, ali imaju visoku društvenu dodanu vrijednost; poziva na upravljanje tim ekosustavima koje će uključivati sve relevantne dionike iz industrijskih sektora koji su ključni za ostvarenje zelene i digitalne tranzicije; smatra da bi ekosustavi trebali imati ulogu u definiranju rješenja i mjera koje treba usvojiti kako bi se provela europska industrijska strategija i podržali snažni europski lanci vrijednosti koji su ključni za dvostruku zelenu i digitalnu tranziciju;

87.  ističe da će ulaganje u ključne lance vrijednosti imati presudnu ulogu u očuvanju naše buduće strateške autonomije; vjeruje da je potrebno dati prednost ulaganjima u industrijske sektore koji su od iznimne važnosti za našu stratešku autonomiju, poput sigurnosti, obrane, klimatskih tehnologija, prehrambene neovisnosti i zdravlja; posebice ponavlja važnost farmaceutske industrije u osiguravanju budućih inovacija za rješavanje neispunjenih potreba te u pružanju podrške otpornosti, pripravnosti i spremnosti zdravstvenih sustava za rješavanje budućih izazova, uključujući pandemiju;

88.  naglašava važnost industrije obnovljivih izvora energije kao strateškog sektora kako bi se ojačala konkurentska prednost EU-a, postigla dugoročna otpornost i osigurala energetska sigurnost, uz istovremeno povećanje industrijske snage; nadalje ističe doprinos sektora obnovljivih izvora energije stvaranju novih lokalnih radnih mjesta i poslovnih prilika, posebice za mala i srednja poduzeća, te jačanju proizvodnje opreme, kao i u smanjenju troškova energije i poboljšanju troškovne konkurentnosti;

89.  ističe da je automobilski sektor uvelike pogođen krizom uzrokovanom bolešću COVID-19, zbog čega su industrija i radnici bili prisiljeni brzo se prilagoditi promjenama u opskrbi i novim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, uz proces transformacije sektora koji je već bio u tijeku prije pandemije; mišljenja je da je prijelaz na pametnu i čišću mobilnost ključan tijekom razvoja u smjeru klimatski neutralnog, digitalnog i otpornijeg gospodarstva te da bi se to također trebalo smatrati prilikom za stvaranje zelenog rasta i čistih radnih mjesta temeljenih na konkurentskoj prednosti europske industrije u tehnologijama vozila na globalnoj razini; poziva Komisiju da odredi prioritete povezane s istraživanjima i inovacijama, digitalizacijom i potporom novoosnovanim poduzećima i mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima, uključujući automobilski sektor;

90.  naglašava da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 također snažno pogodila i turistički sektor te poziva Komisiju da odredi prioritete u vezi s pomaganjem i promicanjem oporavka sektora, uzimajući u obzir njegov doprinos BDP-u EU-a i konkurentnosti Unije; poziva Komisiju na promicanje suradnje između država članica i regija u svrhu stvaranja mogućnosti za nova ulaganja i daljnje inovacije kako bi se stvorio europski turistički ekosustav koji je održiv, inovativan i otporan te koji štiti prava radnika i potrošača;

91.  ističe potencijal kulturnog i kreativnog sektora za poticanje inovacija, koji djeluje kao katalizator promjena u drugim sektorima te potiče izume i napredak; napominje da inovativni gospodarski sektori sve više ovise o kreativnosti kako bi održali svoju konkurentsku prednost; nadalje napominje da pojavom sve složenijih, kreativnih i isprepletenih poslovnih modela kulturni i kreativni sektori sve češće postaju odlučujuća sastavnica gotovo svakog proizvoda i usluge; stoga smatra da bi Europa trebala nadograđivati svoja kreativna i kulturna dobra te poziva Komisiju i države članice da posvete dovoljno pozornosti kulturnom i kreativnom sektoru u razvoju sveobuhvatnog, dosljednog i dugoročnog okvira industrijske politike, uključujući pristup financiranju i programima financiranja;

92.  ističe važnost svemirske politike Unije, posebno za poboljšanje europskih industrijskih svemirskih kapaciteta i oslobađanje potencijala sinergija s drugim ključnim sektorima i politikama, posebno za razvoj vrhunskih tehnologija i praćenje industrijske transformacije;

93.  konstatira doprinos kemijske industrije mnogim strateškim lancima vrijednosti i proizvodnji ugljično neutralnih, resursno učinkovitih i kružnih tehnologija te rješenja; poziva na oblikovanje politike o održivim kemikalijama u skladu s industrijskom strategijom;

94.  poziva Europsku agenciju za okoliš da, zajedno s Europskom agencijom za kemikalije, napravi izvješće o kemikalijama u okolišu u Europi; smatra da bi ovim izvješćem trebalo procijeniti sustavnu prirodu opasnih kemikalija u europskim sustavima proizvodnje i potrošnje, njihovu upotrebu u proizvodima, pojavnost u europskom okolišu i štetu za ljudsko zdravlje i ekosustave;

95.  naglašava presudnu važnost funkcionalnog i konkurentnog sektora farmaceutskih i medicinskih proizvoda kako bi se osigurao održiv pristup pacijenata lijekovima i zajamčila visoka razina zdravstvene zaštite pacijentima u EU-u; smatra da Komisija treba olakšati dijalog između država članica i svih relevantnih dionika tako što će uspostaviti farmaceutski forum koji će nadzirati Europska agencija za lijekove kako bi se omogućila sveobuhvatna rasprava o pitanjima koja se tiču, među ostalim, održivosti farmaceutske industrije i uvođenja novih tehnologija u sustave zdravstvene zaštite; naglašava da bi se tim forumom u obzir trebali uzeti različiti nacionalni pristupi određivanju cijena i naknadi troškova, kao i ulaganja u zdravstvenu zaštitu i organizaciju;

96.  smatra da je javna nabava ključan pokretač industrijske transformacije; poziva Komisiju da prouči kako u potpunosti iskoristiti učinak poluge javnih rashoda i ulaganja za postizanje ciljeva politike, uključujući jačanjem održivosti i stavljanjem javne nabave u središte plana gospodarskog oporavka EU-a davanjem prioriteta i poticanjem potražnje za ekološki inovativnim, troškovno učinkovitim i održivim proizvodima i uslugama te omogućavanjem premještanja u ključnim strateškim sektorima, kao što su zdravstveni proizvodi, poljoprivreda i tehnologije u području obnovljivih izvora energije, te poticanjem kraćih i održivih lanaca opskrbe; poziva Komisiju i javna tijela da analiziraju uvjete za uvođenje obvezne stavke održivosti u postupcima javne nabave na temelju okolišnih, socijalnih i etičkih kriterija, uključujući ugljični otisak, udio recikliranja i uvjete rada u svim fazama, kao i da povećaju svijest i bolje iskoriste postojeće programe za promicanje zelenih usluga; ustraje na tome da bi mala i srednja poduzeća trebala imati jednake šanse za sudjelovanje u postupcima javne nabave; poziva javne naručitelje da sustavno primjenjuju pristup koji se temelji na najboljem omjeru cijene i kvalitete tijekom životnog vijeka proizvoda i usluga; potiče javne naručitelje da iskoriste odredbu (članak 85. Direktive o komunalnim uslugama) koja im omogućuje odbijanje ponuda ako udio proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja prelazi 50 % ukupne vrijednosti proizvoda koji se nalaze u ponudi;

97.  prepoznaje doprinos normizacije jedinstvenom europskom tržištu i povećanju gospodarskog, društvenog i ekološkog blagostanja, uključujući zdravlje i sigurnost potrošača i radnika; naglašava potrebu za razvojem, procjenom i uporabom usklađenih normi za potporu industrijama koje proizvode na učinkovit, siguran, kružni, održiv te ponovljiv način i osiguravaju visoku kvalitetu;

98.  poziva Komisiju da usvoji snažan sustav ključnih pokazatelja uspješnosti kako bi se analizirao ex ante učinak propisa i instrumenata Unije te mogućih potrebnih ulaganja i pratio napredak i rezultati uzimajući u obzir dimenziju MSP-ova; naglašava da bi se sustav ključnih pokazatelja uspješnosti trebao temeljiti na konkretnim, mjerljivim, ostvarivim, relevantnim i vremenski usmjerenim ciljevima;

99.  poziva Komisiju da ojača svoju praksu procjene učinka i osigura da, prije predstavljanja novih zakonodavnih prijedloga ili usvajanja novih mjera, izvrši detaljnu procjenu učinaka potencijalnih troškova usklađenosti, učinaka na zapošljavanje te tereta i potencijalnih koristi za europske građane, sektore i tvrtke, uključujući mala i srednja poduzeća; vjeruje da bi evaluacija zakonodavstva i mjera Unije trebala biti više usredotočena na provedbu u državama članicama te bi trebala analizirati što se događa kad se zakonodavstvo Unije provodi i tumači na način koji stvara nepotrebne i neočekivane regulatorne prepreke malim i srednjim poduzećima i većim tvrtkama; poziva Komisiju da podrži usklađenost propisa i u obzir uzme pametnu regulativu koja je namijenjena smanjenju birokratskog tereta bez ugrožavanja učinkovitosti zakonodavstva ili snižavanja socijalnih i okolišnih standarda, posebno kada se tradicionalna industrija mora prilagoditi zbog regulatornih odluka; vjeruje da bi mjere za digitalizaciju i dekarbonizaciju trebale biti osmišljene na takav način da predstavljaju mogućnosti tvrtkama, uključujući mala i srednja poduzeća, i smanjuju teret za pogođeni sektor;

100.  očekuje da industrijska strategija neće stvoriti nepotrebna regulatorna opterećenja za tvrtke, posebno za mala i srednja poduzeća, te da će primjenjivati načelo „jedan za jedan“ s ciljem utvrđivanja postojećih odredbi koje treba ukinuti ili revidirati svaki put kada nove odredbe uvode troškove usklađenosti, osiguravajući tako da se troškovi usklađenosti u određenom sektoru ne povećavaju, ne dovodeći u pitanje ovlasti suzakonodavca; smatra da takav prijedlog mora biti zasnovan na dokazima, o njemu se treba opsežno savjetovati, osigurati učinkovitost zakonodavstva te socijalnih i okolišnih standarda i demonstrirati jasne koristi europskog djelovanja; smatra da Europska unija treba ojačati svoje načelo „velika u velikim stvarima, a u malima mala” kako bi se bolje zajamčila proporcionalnost;

101.  naglašava da bi javna uprava trebala imati ključnu ulogu u osiguravanju poslovno povoljnog gospodarskog okruženja i smanjenju administrativnog opterećenja za poduzeća, istodobno osiguravajući potpunu primjenu etičkih, socijalnih, okolišnih standarda i standarda transparentnosti te pravila o sigurnosti radnika u Uniji; smatra da bi se alati e-uprave, politike digitalnih inovacija i poboljšanje digitalnih vještina trebali promicati u javnom sektoru i među njegovim zaposlenicima; poziva Komisiju da osigura razmjenu nacionalnih i regionalnih najboljih praksi u tom području, s posebnim naglaskom na javnom upravljanju gospodarskom konkurentnošću;

102.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0124.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0102.
(5) SL C 334, 19.9.2018., str. 124.
(6) SL C 307, 30.8.2018., str. 163.
(7) SL C 11, 12.1.2018., str. 55.
(8) SL C 215, 19.6.2018., str. 21.
(9) SL C 238, 6.7.2018., str. 28.
(10) SL C 482, 23.12.2016., str. 89.


Posljedice izbijanja bolesti COVID-19 na vanjsku politiku
PDF 179kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o posljedicama izbijanja bolesti COVID-19 na vanjsku politiku (2020/2111(INI))
P9_TA(2020)0322A9-0204/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. travnja 2020. o globalnom odgovoru EU-a na COVID-19 (JOIN(2020)0011);

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog Odluke Europskog parlamenta i Vijeća od 22. travnja 2020. o pružanju makrofinancijske pomoći partnerima u procesu proširenja i partnerima u susjedstvu u kontekstu krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 (COM(2020) 0163);

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. travnja 2020. naslovljenu „Potpora zapadnom Balkanu u borbi protiv bolesti COVID-19 i za oporavak nakon pandemije, doprinos Komisije uoči sastanka čelnika EU-a i zapadnog Balkana 6. svibnja 2020.” (COM(2020)0315);

–  uzimajući u obzir izjavu visokog predstavnika Josepa Borrella u ime Europske unije o ljudskim pravima u doba pandemije koronavirusa od 5. svibnja 2020.;

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2532 (2020) o prekidu sukoba u kontekstu pandemije prouzročene bolešću koronavirusa (COVID-19) i pružajući podršku glavnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu;

–  uzimajući u obzir poziv visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet da se preispita učinak diversificiranih režima gospodarskih sankcija u kontekstu pandemije bolesti COVID-19;

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljenu „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008);

–  uzimajući u obzir ažurirano tematsko izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD): Kratka procjena narativa i dezinformacija u pogledu pandemije prouzročene bolešću COVID-19 od 1. travnja 2020. i 20. svibnja 2020.;

–  uzimajući u obzir govor o stanju Unije koji je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen održala 16. rujna 2020.;

–  uzimajući u obzir smjernice Komisije od 25. ožujka 2020. za zaštitu ključne europske imovine i tehnologije u trenutačnoj krizi;

–  uzimajući u obzir savjetodavnu bilješku Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Obnovljena trgovinska politika za snažniju Europu”;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o globalnom odgovoru Tima Europa na COVID-19 od 8. lipnja 2020.;

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 17. do 21. srpnja 2020. o planu oporavka i višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027.;

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 28. lipnja 2016.;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. srpnja 2020. o prioritetima EU-a u UN-u i 75. zasjedanje Opće skupštine UN-a pod nazivom „Zagovaranje multilateralizma te snažnog i učinkovitog UN-a koji ostvaruje rezultate za sve”;

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjednikâ Europsko-latinskoameričke parlamentarne skupštine (EuroLat) od 30. ožujka 2020. o pandemiji bolesti COVID-19;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(1);

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština UN-a, kao i ciljeve održivog razvoja;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2018. s preporukama Komisiji o humanitarnim vizama(2);

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a od 8. prosinca 2008. o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica;

–  uzimajući u obzir Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije;

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici;

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0204/2020),

A.  budući da je bolest COVID-19 prouzročila globalnu pandemiju koja utječe na milijune ljudskih života, što je dovelo do dosad neviđene globalne zdravstvene, gospodarske, socijalne i humanitarne krize te stvorilo sustavne napetosti u području globalnog upravljanja uz dalekosežne i dugoročne posljedice na međunarodne odnose koje utječu na ključne aspekte vanjske politike EU-a te na sigurnost i obranu unutar i izvan Europske unije; budući da je EU meta dezinformacija, kibernapada i drugih zlonamjernih uplitanja trećih strana kojima je cilj destabilizacija institucija EU-a i država članica;

B.  budući da pandemija nerazmjerno utječe na najosjetljivije zemlje i budući da određene zemlje diljem svijeta nisu reagirale i nisu poduzele brze i odgovarajuće sigurnosne mjere za suzbijanje pandemije; budući da je kineska vlada umanjila početne razmjene izbijanja bolesti COVID-19; budući da narativi koji naglašavaju zemljopis umjesto medicinske teminologije, kada se pozivaju na bolest COVID-19, stigmatiziraju; budući da je virus usmrtio oko milijun ljudi na svjetskoj razini te pokazao da ga se samo koordinacijom i solidarnošću među zemljama može kontrolirati i ublažiti;

C.  budući da EU ima odgovornost djelovati kao globalni igrač i prilagoditi svoje prioritete i politiku, među ostalim vanjsku politiku, promjenjivoj geopolitičkoj situaciji u svijetu i globalnoj borbi protiv bolesti COVID-19; budući da EU mora voditi, na predvidljiv način i poštujući svoju predanost temeljnim slobodama i vladavini prava, u multilateralnim i međunarodnim naporima i u skladu sa svojim položajem u svjetskom gospodarstvu; budući da kriza prouzročena bolešću COVID-19 još jednom otkriva potrebu za jačanjem multilateralizma i poretka temeljenog na pravilima radi boljeg rješavanja globalnih izazova;

D.  budući da pandemija i njezini ekonomski i socijalni učinci mogu dodatno pridonijeti političkim pritužbama koje proizlaze iz percipirane nejednakosti i marginalizacije; budući da je globalni gospodarski pad posebno snažno utjecao na najosjetljivija gospodarstva; budući da je izbijanje bolesti COVID-19 pogoršalo trajni problem nedostatka lijekova na globalnoj razini uz akutne posljedice u zemljama u razvoju;

E.  budući da je pandemija pogoršala kritičnu humanitarnu situaciju ranjivih ljudi, posebno u zonama sukoba, izbjegličkim kampovima i krhkim državama te među autohtonim zajednicama; budući da je EU ponovio poziv UN-a na hitno globalno primirje i ublažavanje sankcija s obzirom na pandemiju kako bi se osigurala isporuka osnovne opreme i potrepština nužnih za borbu protiv koronavirusa; budući da stoga svjedočimo padu globalnih sloboda i demokracije, što dodatno opterećuje multilateralni poredak koji je već zahvatila kriza;

F.  budući da su žene u nasilnim vezama širom svijeta bile prisiljene biti kod kuće, gdje su dulje bile izložene nasilniku; budući da dežurne linije i skloništa za žrtve nasilja u obitelji širom svijeta prijavljuju sve više poziva za pomoć, u brojnim su zemljama izvještaji o nasilju u obitelji i pozivi u hitnim slučajevima porasli za 25 % otkako su donesene mjere socijalnog distanciranja;

1.  potvrđuje da globalno izbijanje pandemije bolesti COVID-19 mijenja situaciju u međunarodnom okruženju, višestruko povećava rizike i da je katalizator promjene u globalnom poretku; naglašava temeljnu važnost jačanja unutarnje otpornosti EU-a, uspostave novih partnerstava i jačanja njegove multilateralne vizije na svjetskoj razini uz odlučan i koordiniran odgovor vanjske politike;

2.  pozdravlja inicijative za podršku Tim Europa i globalni odgovor na koronavirus kojima se partnerskim zemljama pomaže da se suoče s učinkom koronavirusa na prekograničnu koordinaciju; pozdravlja koordinaciju EU-a s G7, G20, UN-om, Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO), Svjetskim programom za hranu i drugim međunarodnim partnerima koji služe za poticanje dosljednog i uključivog globalnog odgovora na pandemiju, za ublažavanje dalekosežnijeg učinka na društva i gospodarstva i za smanjenje rizika od destabilizacije;

3.  žali zbog nedostatka globalnog vodstva i koordiniranog međunarodnog odgovora tijekom početnih faza krize prouzročene bolešću COVID-19; osuđuje uskraćivanje ključnih informacija; odbacuje primjenu izolacionističkih rješenja; snažno se protivi porastu autoritarnog nacionalizma, dezinformacijskih kampanja koje financira država i promicanju lažnih narativa kojima se izaziva nepovjerenje i narušavaju demokratska društva i međunarodna suradnja te se dovodi u pitanje uloga EU-a u svijetu; ističe da su globalna suradnja, uključiv globalni pristup i koordinacija ključni za učinkovito rješavanje globalne zdravstvene krize i drugih globalnih prijetnji;

4.  naglašava da unatoč pandemiji bolesti COVID-19 partnerske zemlje EU-a tijekom zakonodavnog postupka ne bi trebale skrenuti s puta reformi, trebale bi ozbiljno shvatiti borbu protiv korupcije i obvezati se na poštovanje i provedbu temeljnih ljudskih i manjinskih prava u skladu s njihovim međunarodnim dužnostima i obvezama;

5.  izražava žaljenje zbog činjenice da određeni broj vlada i političkih čelnika u svijetu krizu upotrebljava kao priliku za dodjelu prekomjernih ovlasti samima sebi i ostvarivanje vlastitih političkih ciljeva ograničavanjem ljudskih prava, narušavanjem demokratskih standarda, slabljenjem vladavine prava, smanjenjem uloge parlamenata, ograničavanjem slobode medija, poticanjem kampanja mržnje protiv manjinskih skupina, pokretanjem dezinformacijskih kampanja usmjerenih protiv proeuropskih reformi i vrijednosti te narušavanjem međunarodne suradnje; ustraje na tome da bilo koje izvanredno stanje mora sadržavati klauzulu o prekidu; izražava zabrinutost zbog činjenice da se u prosvjede protiv ograničenja povezanih s koronavirusom koji se održavaju u raznim gradovima širom svijeta ubacuju ekstremističke skupine te manipuliraju njima pri čemu prosvjednici virus nazivaju obmanom;

6.  izražava žaljenje zbog činjenice da su posljedice pandemije bolesti COVID-19 pogoršale globalne socioekonomske nejednakosti i da nerazmjerno pogađaju najsiromašnije i osobe iz najugroženijih, marginaliziranih i nezaštićenih društvenih kategorija, uključujući migrante; osuđuje sve oblike isključivanja i diskriminacije osoba zaraženih bolešću COVID-19 i poziva treće zemlje i države članice EU-a da ublaže socijalne učinke pandemije;

7.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) da preispita Globalnu strategiju iz 2016. s obzirom na globalni učinak, uzimajući u obzir navedene geopolitičke promjene, kako bi se osiguralo bolje strateško djelovanje EU-a i uloga EU-a u obrani, promicanju i razvoju svjetskog poretka temeljenog na pravilima koji se odlikuje multilateralnošću i koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata te kako bi se pružila podrška demokraciji i zaštiti ljudskih prava kao prioritet Tima Europa, uključujući Europski parlament u taj zadatak kroz njegove postojeće alate i mehanizme za potporu demokraciji;

Promijenjena geopolitička ravnoteža nakon bolesti COVID-19

8.  sa zabrinutošću primjećuje porast geopolitičkog natjecanja i napetosti nakon izbijanja bolesti COVID-19 te prepoznaje da se Europska unija još nije pozicionirala u novom geopolitičkom okruženju; slaže se da će se svijet nakon bolesti COVID-19 stubokom promijeniti te će imati dalekosežne posljedice na vanjsku politiku EU-a i smatra je bolest COVID-19 potvrdila potrebu za jačom i učinkovitijom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a;

9.  ustraje na tome da bi transatlantsko partnerstvo trebalo ojačati kako bi se učinkovitije borilo protiv pandemije i drugih velikih međunarodnih izazova kao što su klimatske promjene; prepoznaje potrebu za pronalaskom nove osnove za suradnju između EU-a i SAD-a, ističući uzajamno poštovanje i zajednički program koji podržava multilateralizam, međunarodnu pravdu, vladavinu prava i ljudska prava nauštrb nacionalističkih, autoritarnih i hegemonističkih ambicija;

10.  smatra da se u tom promjenjivom kontekstu EU mora istaknuti i predvoditi svojim primjerom zagovaranjem multilateralnih rješenja, suradnjom s međunarodnim organizacijama, konkretno s UN-om i njegovim agencijama, SZO-om, Svjetskom bankom, Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i međunarodnim regionalnim organizacijama kao što je NATO, u potrazi za zemljama istomišljenicama, među ostalim i na južnoj polutci, promicanjem suradnje između demokratskih sustava i jačanjem demokratskih vrijednosti; podsjeća da je pandemija naglasila potrebu za suradnjom radi pronalaženja zajedničkih rješenja za probleme koji se odnose na cijelo čovječanstvo;

Sjedinjene Američke Države

11.  izražava zabrinutost zbog nedostatka suradnje američke vlade, njezine nevoljkosti da preuzme vodeću ulogu u odgovoru na bolest COVID-19 te nesudjelovanja u zajedničkim inicijativama u pogledu cjepiva; smatra da su alternativne činjenice i lažne informacije kojima se poriče ozbiljnost pandemije navodile na pogrešne zaključke u zajedničkoj borbi protiv virusa; poziva EU i SAD da učvrste suradnju i solidarnost na temelju pristupa koji se temelji na znanosti u zajedničkoj borbi protiv pandemije bolesti COVID-19, uključujući pravodobnu razmjenu informacija, istraživanje i razvoj cjepiva i strateške medicinske opreme, kao i zajedničko rješavanje ostalih svjetskih izazova;

12.  potiče vlasti da uključe dobre prakse iz Kodeksa dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije, koji sadržava i smjernice za organizaciju izbora za vrijeme pandemije;

13.  podsjeća da je transatlantska suradnja i dalje temeljni stup vanjske politike EU-a i da je najvažnija za uzajamnu sigurnost i trgovinske interese EU-a i SAD-a; iskazuje kontinuiranu potporu transatlantskom savezu i bližoj strateškoj transatlantskoj suradnji; izražava žaljenje zbog uvođenja jednostranih mjera tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 kao što su ograničenja putovanja iz schengenskog područja EU-a u SAD bez prethodnog savjetovanja s EU-om;

14.  izražava žaljenje zbog smanjenog globalnog djelovanja SAD-a i odluke vlade SAD-a da prestane financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) te da se povuče iz Sporazuma o otvorenom nebu i zbog općenite sklonosti aktualne administracije SAD-a prema udaljavanju iz više multilateralnih organizacija koje su osnovane radi uspostave liberalnog svjetskog poretka utemeljenog na pravilima ili prema njihovu narušavanju (kao u slučaju Međunarodnog kaznenog suda);

15.  ističe potrebu za konsolidacijom i jačanjem suradnje između EU-a i SAD-a koja se temelji na uzajamnom poštovanju i zajedničkom programu obrane multilateralizma, međunarodnog prava, zajedničkih demokratskih vrijednosti, vladavine prava i ljudskih prava; napominje da u svijetu koji obilježava natjecanje velikih sila Europska unija i SAD dijele zajedničke vrijednosti povezane s postojećim međunarodnim strukturama i prijeko su potrebni partneri u trenutačnom nestabilnom međunarodnom okruženju;

Kina

16.  primjećuje jačanje nametljivih javnih diplomatskih napora Narodne Republike Kine diljem svijeta nakon izbijanja bolesti COVID-19 u nastojanju da ispuni politički vakuum u multilateralnom sustavu koji je nastao većim izolacionizmom SAD-a te u pokušaju da se pozicionira kao dominantan globalni igrač s alternativnim modelom upravljanja; izražava zabrinutost zbog napora Kine da snažnije projicira moć u regiji, što dovodi do graničnih sporova s mnogim njezinim susjedima te njezina promicanja nacionalnih strateških interesa putem multilateralnih organizacija; izražava zabrinutost zbog moguće promjene moći u svjetskoj politici povezane s promjenom vodstva u Kini; osuđuje činjenicu da je kineska vlada iskoristila zamah izbijanja pandemije za uvođenje zakona o nacionalnoj sigurnosti i suzbijanje prodemokratskog pokreta u Hong Kongu, pojačanje prijetnji upućenih Tajvanu i povećanje aktivnosti u Tibetu i Južnom kineskom moru, kao i brutalni progon Ujgura u Xijangu te osuđuje opetovane napade i pritisak kineskih predstavnika na predstavnike vlada država članica i demokratski izabrane političare u EU-u, među ostalim predsjednika češkog Senata i švedskog ministra kulture;

17.  napominje da je Kina nakon izbijanja bolesti COVID-19 pružila hitne doprinose u suzbijanju virusa i izražava žaljenje što su neki bili neispravni ili lošije kvalitete; prepoznaje, međutim, i geopolitički i geoekonomski motivirane napore, poduprte dezinformacijskom kampanjom „virus i wolf warrior” i agresivnom propagandom; osuđuje pokušaj Kine da upotrijebi tu „diplomaciju virusa” protiv EU-a s namjerom da u svijetu stvori sliku sebe kao benevolentne sile; izražava žaljenje što je Kina izolirala Tajvan u SZO-u; poziva države članice da zagovaraju članstvo Tajvana kao promatrača u SZO-u / Svjetskoj zdravstvenoj skupštini i drugim međunarodnim organizacijama s obzirom na njegovo učinkovito rukovanje virusom u zemlji te unatoč tome što svojom stručnošću ne može pridonijeti međunarodnom odgovoru na trenutačnu zdravstvenu krizu; pohvaljuje pomoć koju su pružile tajvanske vlasti;

18.  zabrinut je zbog brojnih pogrešaka i netransparentnosti u pogledu početne kineske reakcije na globalno izbijanje pandemije bolesti COVID-19, uključujući zataškavanje razmjera problema, pokušaje manipulacije i uskraćivanja informacija, lošu komunikaciju sa SZO-om, cenzuru, gušenje, zastrašivanje, progon i prisilni nestanak zviždača, boraca za ljudska prava i građana novinara te izazivanje sumnji u pogledu službenog broja žrtava bolesti COVID-19, pri čemu je sve navedeno negativno utjecalo na sposobnost EU-a da predvidi razmjere krize prouzročene bolešću COVID-19 te da se pripremi za nju i suoči s njom i odnijelo brojne živote; stoga potiče kinesku vladu da u potpunosti surađuje u neovisnoj međunarodnoj istrazi o podrijetlu bolesti COVID-19 i poziva države članice da razviju sveobuhvatan pristup prema Kini u usponu te da zaštite stratešku autonomiju EU-a;

19.  poziva na europski odgovor na pojačano širenje Kine prema najizloženijim državama članicama i susjedima EU-a; ističe da će trenutačna žurba da se obuzdaju gospodarske posljedice pandemije biti prilika za kineska strateška ulaganja u ključne sektore kao što su telekomunikacija, promet i tehnologija;

20.  zabrinut je zbog potencijalne „dužničke zamke” u koju bi mogle pasti afričke zemlje zbog bolesti COVID-19, kao i rastuće političke i gospodarske ovisnosti trećih zemalja o Kini, s obzirom na to da će im gospodarski pad otežati povrat kineskih zajmova u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put”; potiče EU i njegove države članice da promiču potragu za održivim rješenjima u pogledu otpisa duga za treće zemlje na međunarodnim forumima; poziva EU i njegove države članice da osiguraju da humanitarna izuzeća od sankcija imaju neposredan i praktičan učinak u smislu brze isporuke medicinske opreme, potrepština i drugih oblika pomoći pogođenim zemljama;

21.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) da prepozna te zabrinjavajuće okolnosti, preispita odnose između EU-a i Kine te istodobno osigura okruženje za dijalog, angažman i istinsku suradnju te tržišno natjecanje koje se temelji na novoj, usklađenoj i prodornijoj suradnji prilagođenoj promijenjenim geopolitičkim i geoekonomskim uvjetima i dugoročnoj strategiji prema Kini, pri čemu EU i države članice surađuju kad je to moguće, natječu se te se suočavaju prema potrebi kako bi obranile europske vrijednosti i interese; smatra da bi u okviru te nove strategije EU trebao nastojati postići bližu suradnju sa zemljama istomišljenicama u regiji i drugim demokratskim snagama, među ostalim Indijom, Australijom, Novim Zelandom, Japanom i Južnom Korejom te djelovati u cilju ostvarenja europske strategije za indopacifičku regiju za koju bi u cijelosti trebalo iskoristiti strategiju EU-a za povezivanje;

Indija

22.  sa zabrinutošću primjećuje da se, usporedno s porastom izbijanja bolesti COVID-19 u Indiji, s dosad prijavljenih više od 90 000 smrtnih slučajeva, borci za ljudska prava i slobode pojedinaca i dalje ugnjetavaju u okruženju napetosti među zajednicama te smatra da je ključno da se to pitanje uvrsti u dnevni red sljedećeg dijaloga na visokoj razini između EU-a i Indije;

23.  naglašava važnost strateškog partnerstva EU-a i Indije, potrebu za njegovim promicanjem i suradnjom na stabilnosti i sigurnosti, posebno u Indijskom oceanu i na Pacifiku;

Rusija

24.  izražava krajnju zabrinutost zbog sustavnih pokušaja Ruske Federacije da našteti jedinstvu EU-a i njegovu odgovoru na krizu, naruši povjerenje između EU-a i zapadnog Balkana te zemalja Istočnog partnerstva intenziviranjem dezinformacijskih kampanja od početka pandemije bolesti COVID-19 i kibernapadima na istraživačke organizacije te politizacijom humanitarne pomoći; pohvaljuje ESVD i StratCom East za njihove napore u utvrđivanju i suzbijanju dezinformacijskih kampanja medijskih kuća povezanih s Rusijom u nekoliko država članica te poziva Komisiju da pojača svoje napore i financijska sredstva namijenjena za suzbijanje ruskih lažnih vijesti;

25.  prepoznaje jasnu geopolitičku i geoekonomsku dimenziju onoga što je ponudila Rusija, potpomognutog „diplomacijom virusa” i bitkom narativa; sa zabrinutošću primjećuje da Rusija poduzima određene nametljive korake na međunarodnoj sceni u cilju promicanja vlastitog geopolitičkog plana; poziva EU da to ne odbaci i da u programu zadrži sukobe u kojima Rusija ima interes, kao što su Bjelarus, Ukrajina, Gruzija, Krim, Sirija i Libija;

26.  izražava duboku zabrinutost zbog ruskih pokušaja uporabe pandemije za daljnje smanjenje prostora ljudskih prava u zemlji, potpore autoritarnim režimima i nastavka agresivne vanjske politike; naglašava da državama poput Rusije ne smijemo dopustiti da krizu koriste za odvraćanje pozornosti od vlastitih značajnih domaćih problema; zabrinut je zbog ustavnog referenduma na kojem je ruski predsjednik iskoristio aktualnu krizu kako bi donio ključne ustavne amandmane koji produžuju i jačaju njegovu autoritarnu vladavinu u Rusiji;

27.  osuđuje pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog i poziva na neovisnu i transparentnu istragu o trovanju g. Navaljnog bez ikakvog odlaganja;

28.  poziva Rusiju da smisleno doprinese globalnom odgovoru na krizu, u dobroj vjeri i kao dio međunarodnog poretka temeljenog na pravilima; zabrinut je zbog učinkovitosti i sigurnosti novog ruskog cjepiva koje se upotrebljava; podsjeća da su medicinski proizvodi koje je isporučila Rusija u nekim slučajevima bili vrlo niske kvalitete i stoga neučinkoviti;

Prodornija vanjska politika EU-a za obranu interesa Europe, njezinih vrijednosti i multilateralnog svjetskog poretka

29.  prepoznaje globalne sigurnosne, socioekonomske, okolišne i političke rizike koje bi mogle prouzročiti posljedice pandemije bolesti COVID-19 te je zabrinut zbog činjenice da su svjetske sile poput Kine i Rusije bile spremne vješto iskoristiti krizu za narušavanje svjetskog poretka utemeljenog na pravilima koji podupiru multilateralne organizacije;

30.  naglašava da je multilateralni svjetski poredak temeljen na pravilima ključan za očuvanje mira u svijetu, vladavine prava i demokracije; smatra da geopolitički angažirani EU zajedno s partnerima istomišljenicima mora imati čvršću ulogu u njegovoj obrani i izgradnji; smatra da EU mora tražiti načine za smanjenje napetosti među svjetskim silama, osobito kada te napetosti ometaju multilateralno djelovanje; napominje da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 pokazala potrebu za jačanjem multilateralne suradnje, posebno u globalnom upravljanju u području zdravstva, i potrebu za reformom međunarodnih institucija; poziva države članice EU-a i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) da izrade „Plan EU-a za multilateralizam” koji će se promicati i pokrenuti strukturne reforme multilateralnih organizacija;

31.  poziva na to da se istraži mogućnost osnivanja novog foruma za multilateralnu suradnju među zapadnim saveznicima, tj. EU-om, SAD-om, Japanom, Kanadom, Južnom Korejom, Australijom i Novim Zelandom, oslanjajući se na nasljeđe Koordinacijskog odbora za multilateralne strateške kontrole izvoza; zahtijeva da nadležnost novog odbora obuhvati praćenje i nadzor izvoza tehnologija, trgovinskih tokova i osjetljivih ulaganja u relevantne zemlje;

32.  napominje da geopolitičke ambicije EU-a treba poduprijeti odgovarajućim proračunskim dodjelama kroz predstojeći višegodišnji financijski okvir (VFO) i izražava žaljenje zbog toga što je Europsko vijeće predložilo smanjenje proračunskih linija za instrumente vanjske politike; poziva na jačanje i osiguravanje dostatnog iznosa sredstava proračuna EU-a za vanjsko djelovanje u VFO-u za razdoblje od 2021. do 2027. kako bi EU imao potrebna sredstva za rješavanje izazova u svojem susjedstvu i geopolitičkih posljedica bolesti COVID-19 te kako bi mogao opravdati svoju ambiciju da postane odgovoran geopolitički akter;

33.  naglašava da će samo snažan i ujedinjeniji EU koji ima otvorenu stratešku autonomiju i poduprt je dostatnim i uvjerljivim vojnim kapacitetima, kao i alatima i mehanizmima za potporu partnera, moći imati snažnu ulogu u novom geopolitičkom okruženju i voditi čvrstu vanjsku politiku te smatra da bi države članice Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku trebale dati snažniji, dobro utvrđen mandat tijekom nastupanja u ime EU-a, primjerice uspostavom europskog predstavništva u multilateralnim tijelima; pozdravlja zaključak predsjednika Charlesa Michela da je „od najveće važnosti povećati stratešku autonomiju Unije”;

34.  smatra da bi se ukidanjem pravila o jednoglasnosti u određenim područjima vanjske politike pomoglo EU-u da provede učinkovitiju, proaktivniju i prikladniju vanjsku politiku u pogledu brzih odgovora na izvanredne situacije; poziva Vijeće ili Europsko vijeće da slijedi poziv Komisije i Parlamenta da prijeđe na glasovanje kvalificiranom većinom, barem u pogledu ljudskih prava ili sankcija, aktiviranjem prijelazne klauzule; ističe da je prednost EU-a najveća kada države članice djeluju zajedno;

35.  ističe važnu ulogu oružanih snaga tijekom pandemije bolesti COVID-19; pozdravlja vojnu pomoć operacijama civilne potpore, posebno u pogledu uspostavljanja poljskih bolnica, prijevoza pacijenata, isporuke i distribucije opreme te smatra da bi dublje zajedničko djelovanje i koordinacija oružanih snaga država članica u postojećim okvirima, kao što su projekt stalne strukturirane suradnje (PESCO) i Europsko medicinsko zapovjedništvo, ili unutar novih okvira, kao što su vojni bolnički vlakovi, moglo dovesti do veće učinkovitosti i doprinijeti spremnosti EU-a na borbu protiv pandemija; prepoznaje potrebu da vojno osoblje bude dovoljno osposobljeno, pripremljeno i opremljeno za izvršavanje takvih osnovnih zadataka za podršku svojim sugrađanima;

36.  prepoznaje potrebu za preispitivanjem sigurnosnih i obrambenih strategija EU-a u svrhu razvoja strateške autonomije, uključujući u zdravstvenom sektoru, te bolje pripravnosti i veće otpornosti na nove i hibridne prijetnje i tehnologije zbog kojih je priroda ratovanja postala manje konvencionalna te koje predstavljaju izazov tradicionalnoj ulozi vojske, kao i na budućnost u kojoj se Rusija i Kina sve više nameću; naglašava potrebu za jačanjem vojne mobilnosti kako bi se državama članicama pomoglo da djeluju brže i učinkovitije u kontekstu budućeg mogućeg sukoba; naglašava da se te promjene trebaju odražavati u budućem Strateškom kompasu za sigurnost i obranu, treba uzeti u obzir šire geopolitičke posljedice bolesti COVID-19 i razmotriti cijeli niz prijetnji kao što su nova pandemija, kemijske, biološke, radiološke i nuklearne (KBRN) prijetnje i strano uplitanje, uključujući dezinformacije ili kibernapade; smatra da se, s obzirom na novu političku ravnotežu i potencijalno pogoršanje međunarodnog sigurnosnog okruženja nakon izbijanja bolesti COVID-19, obrambeni proračuni EU-a općenito, a pogotovo proračun za vojnu mobilnost, ne smiju smanjivati;

37.  podržava potrebu za nastavkom i jačanjem suradnje te, prema potrebi, koordinacijom između EU-a i NATO-a, uključujući Euroatlantski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC) ili NATO-ov Centar izvrsnosti za vojnu medicinu, kao i za suzbijanjem dezinformacija i kibernapada povezanih s bolesti COVID-19; poziva na snažnu koordinaciju i potporu Agencije Europske unije za kibersigurnost (ENISA) i na suradnju na planiranju i razvoju vojnih sposobnosti;

38.  poziva na novi institucijski pristup strateškoj komunikaciji kako bi se riješili izazovi i rizici s kojima se suočavaju zapadne liberalne demokracije, kao i na širenje i modernizaciju komunikacijskih strategija EU-a kako bi vrijednosti i djelovanje EU-a bili dovoljno vidljivi unutar i izvan EU-a, osobito u susjednim područjima; potiče ESVD da dodatno ojača svoje kapacitete za suzbijanje zlonamjernog stranog uplitanja i dezinformacija, hibridnog ratovanja, propagande i špijunaže, tako što će, među ostalim, osnovati namjenske radne skupine East StratCom s naglaskom na aktivnosti koje dolaze a) iz Kine i b) s Bliskog istoka, uključujući Iran, te nametnuti troškove onim zemljama i nedržavnim akterima koji namjerno šire dezinformacije kako bi podijelili EU i njegove države članice te im naštetili; potvrđuje svoju posvećenost razvoju zakonodavnog i nezakonodavnog koordiniranog okvira i poboljšanju napora u pogledu koordinacije i razmjene informacija među državama članicama na razini EU-a u cilju suzbijanja dezinformacija;

39.  pozdravlja djelovanje u okviru projekta EUvsDisinfo i ulogu koju su odigrali civilno društvo, lokalne organizacije, neovisni novinari i medijske organizacije u borbi protiv dezinformacija; naglašava važnost načelnog stava EU-a o borbi protiv dezinformacija povezanih sa širenjem virusa COVID-19 i kibernapada na ključnu infrastrukturu; poziva platforme društvenih mreža da djeluju proaktivno i usvoje mjere za sprječavanje širenja dezinformacija i govora mržnje u pogledu virusa COVID-19 te ističe potrebu za njihovim ulaganjem u borbu protiv kibernetičkog kriminala te za podizanje svijesti o toj rastućoj prijetnji;

40.  naglašava da njegovo najveće svjetsko potrošačko tržište od gotovo 500 milijuna ljudi daje EU-u znatnu prednost na svjetskoj sceni i smatra da bi Komisija u geopolitičkom pogledu trebala iskoristiti tu prednost, među ostalim kroz svoju trgovinsku politiku, za obranu interesa EU-a onda kada druge zemlje nisu spremne poštovati ljudska prava, vladavinu prava ili međunarodne ugovore;

41.  napominje da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da je potrebno smanjiti ovisnost EU-a o trećim zemljama u određenim strateškim i egzistencijalnim sektorima, kao što je zdravstvo, te snažno podupire diversifikaciju i premještanje najvažnijih lanaca opskrbe; ističe da je bolest COVID-19 otkrila ranjivosti uzajamne povezanosti i međuovisnosti te dovela do rastućeg protekcionizma; stoga naglašava važnost postizanja odgovarajuće ravnoteže između poboljšanja otpornosti naših vrijednosnih lanaca radi postizanja strateške autonomije, jačanja konkurentnosti EU-a na svjetskoj razini i održavanja što otvorenijih trgovinskih odnosa;

42.  podsjeća na svoj hitni zahtjev za uspostavljanjem snažnog globalnog sustava sankcija do kraja 2020. radi rješavanja ozbiljnih kršenja ljudskih prava koji bi bio ekvivalent EU-a takozvanom Aktu o slučaju Magnicki; naglašava da bi trebao uključivati korupciju na visokoj razini kao kriterij za sankcije; pozdravlja najavu predsjednice von der Leyen o skorašnjem donošenju prijedloga Komisije i poziva Europsko vijeće da donese globalni mehanizam sankcija EU-a u pogledu ljudskih prava kao odluku koja se odnosi na strateške interese i ciljeve Unije u skladu s člankom 22. stavkom 1. UEU-a;

43.  izražava duboku zabrinutost zbog nerazmjernih negativnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 na migrante i izbjeglice; apelira na vlade da odgovori koje pružaju u svojim vanjskim politikama budu utemeljeni na ljudskim pravima i dostojanstvu te da iznađu rješenja za ranjivi položaj migranata i izbjeglica kojima je potrebna zaštita, u skladu s načelima solidarnosti i partnerstva te omogućivanjem odgovarajućih i dostupnih zakonitih migracijskih putova; ističe važnost poštovanja prava na azil diljem svijeta;

44.  poziva EU da se uključi u globalnu kampanju za promicanje preporuka UN-a za smanjenje zatvorske populacije provedbom programa prijevremenog, uvjetnog ili privremenog puštanja na slobodu niskorizičnih prijestupnika; posebno poziva na puštanje svih osoba pritvorenih zbog izražavanja kritičkih ili suprotnih stajališta ili zbog njihova djelovanja u području ljudskih prava te zagovara smanjenje upotrebe imigracijskih pritvora i zatvorenih izbjegličkih kampova;

45.  prepoznaje odlučujuću ulogu žena u suočavanju s krizom prouzročenom bolešću COVID-19 te orodnjeni utjecaj pandemije; i dalje je duboko zabrinut zbog neviđenih posljedica krize prouzročene bolešću COVID-19 na razvoj rodne ravnopravnosti diljem svijeta u smislu nejednake podjele rada u pogledu skrbi kod kuće i javne skrbi, gdje žene čine oko 70 % globalne zdravstvene radne snage, i poziva da se u globalnom odgovoru na pandemiju uzmu u obzir potrebe žena i marginaliziranih skupina s obzirom na to da su one još uvijek rijetko zastupljene za pregovaračkim stolovima na kojima se izlažu odgovori na krizu;

46.  uvjeren je da odgovor temeljen na ljudskim pravima na pandemiju bolesti COVID-19 predstavlja najučinkovitiji, najuključiviji i najodrživiji pristup upravljanju aktualnom krizom; podsjeća da odgovor trećih zemalja na krizu prouzročenu bolešću COVID-19 ne smije kršiti ljudska prava ni međunarodno pravo, mora biti ograničen na strogo nužne, razmjerne mjere i biti podložan redovitom nadzoru i vremenskom ograničenju; poziva delegacije EU-a da pomno prate svjetsku situaciju u pogledu ljudskih prava, prepoznaju kretanja i podupiru međunarodne, regionalne i lokalne organizacije, građane i civilno društvo u njihovim naporima da ponište negativni učinak krize prouzročene bolešću COVID-19 na ljudska prava širom svijeta te poziva Komisiju da poduzme mjere kako posljedice bolesti COVID-19 ne bi narušile provedbu vrijednosti i obveza EU-a u pogledu ljudskih prava koje su već utvrđene u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.;

47.  naglašava stratešku važnost vodstva i podrške EU-a u njegovu susjedstvu, na istoku, jugu i u arktičkoj regiji, pružanjem pomoći svojim susjedima u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19; poziva na pojačanu potporu demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i reformama u susjedstvu;

48.  naglašava da EU zemljama zapadnog Balkana koje još nisu unutar EU-a mora pružiti poštenu priliku za ulazak u EU te da mora konsolidirati svoje napore u pogledu ulaganja u regiji; ističe da se proces proširenja EU-a i usmjerenost EU-a na potporu reformskim procesima na zapadnom Balkanu nastavlja unatoč trenutačnoj pandemiji; pohvaljuje inicijativu financijske pomoći Komisije i uključivanje u zajedničku nabavu medicinske opreme EU-a radi potpore zapadnom Balkanu u suočavanju s pandemijom bolesti COVID-19; poziva na uključivanje svih zemalja zapadnog Balkana u Fond solidarnosti EU-a te ponavlja da pomoć našim partnerima mora biti popraćena snažnom komunikacijskom kampanjom;

49.  naglašava da bi kriza prouzročena bolešću COVID-19 mogla destabilizirati zemlje u Africi koje često imaju krhku zdravstvenu infrastrukturu i znatne dugove te višestruko povećati broj sukoba; poziva na jačanje i učinkovitiju koordinaciju suradnje između EU-a i Afrike, proširenje privatnih ulaganja, poticanje financijske pomoći i planova oporavka te osiguravanje alternative kineskim ulaganjima; poziva EU da nastavi pojačani dijalog koji će dovesti do održavanja sastanka na vrhu između EU-a i Afrike i rada na pretvaranju Afrike u dugoročnog, pouzdanog i bliskog partnera EU-a;

50.  naglašava da sankcije ne bi trebale ometati sveobuhvatan odgovor na pandemiju bolesti COVID-19; ističe da se u konkretnom slučaju Irana područje primjene Instrumenta za potporu trgovinskim razmjenama (INSTEX) mora proširiti i da bi se taj mehanizam trebao upotrebljavati za pojačavanje našeg humanitarnog odgovora;

51.  ističe da se partneri EU-a u regijama sahelo-saharskih država i Roga Afrike suočavaju s nezapamćenim posljedicama pandemije bolesti COVID-19 uz svoju trajnu borbu protiv naoružanih terorističkih skupina, uključujući džihadiste;

52.  smatra da su odnosi između EU-a i Latinske Amerike te Kariba od strateškog i ključnog interesa; ističe kako je Latinska Amerika jedna od regija koju je pandemija bolesti COVID-19 najjače zahvatila; poziva Komisiju da nastavi surađivati sa zemljama Latinske Amerike, uspostavi pojačanu suradnju na rješavanju bolesti COVID-19, pomogne u pogledu planova oporavka i pruži političku potporu tim zemljama u cilju sprječavanja njihove prekomjerne ovisnosti o pomoći drugih geopolitičkih igrača; poziva Europsku uniju i njezine države članice da provode Program do 2030. i ciljeve održivog razvoja kao plan za oporavak;

53.  napominje da trenutačna pandemija bolesti COVID-19 ima negativan učinak na postojeće misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), posebno na misije za vojno osposobljavanje u mjestima kao što su Mali, Somalija ili Srednjoafrička Republika; podsjeća da su europska prisutnost i vjerodostojna predanost presudni za ublažavanje humanitarnih i socioekonomskih posljedica pandemije bolesti COVID-19; poziva na jačanje misija ZSOP-a zaduženih za sprječavanje ili ublažavanje sukoba, posebno onih u neposrednom susjedstvu EU-a, traži od njih da pomognu stabilizirati ionako nestabilne situacije i spriječe ponovne sukobe i nasilje zbog dodatnih napetosti prouzročenih bolešću COVID-19; poziva države članice da stave na raspolaganje više civilnog i vojnog osoblja za takve misije i operacije te nadalje u tom pogledu poziva na brzo usvajanje Europskog instrumenta mirovne pomoći; potiče ESVD da radi na otpornosti i održivosti misija i operacija ZSOP-a tijekom kriza kao što je pandemija bolesti COVID-19; ustraje na važnosti održavanja kontinuiteta misija i operacija ZSOP-a u takvom kontekstu; poziva na cjelovitu analizu učinka bolesti COVID-19 na pripremljenost, spremnost, okupljanje snaga, sigurnost osoblja i kontinuitet operacija i misija ZSOP-a;

54.  poziva ESVD, Komisiju i države članice da u vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a uključe rodnu ravnopravnost, rodnu osviještenost i intersekcijsku perspektivu, uključujući jednaku i raznoliku zastupljenost, te da priznaju različita iskustva žena i drugih marginaliziranih skupina na koje je ova pandemija imala štetne učinke;

55.  čvrsto vjeruje da bi suradnja u pogledu klimatskih promjena mogla poslužiti kao temelj za izgradnju šire globalne suradnje kao odgovora na bolest COVID-19, jačajući multilateralni sustav i obnavljajući vjeru u potrebu za sustavom utemeljenim na pravilima;

56.  smatra da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 naglasila određene nedostatke naše Unije i ukazala na hitnu potrebu za učinkovitom, djelotvornom i autonomnom Unijom, interno i na svjetskoj razini, uz mehanizme za sprječavanje i suzbijanje kriza, među ostalim uz financijske instrumente; smatra da će se Konferencijom o budućnosti Europe osigurati dobra platforma za napredak u uspostavljanju učinkovitijeg procesa donošenja odluka u pogledu vanjskih politika EU-a; stoga je odlučan započeti s Konferencijom što prije;

57.  primjećuje učinak bolesti COVID-19 na ranjivije regije, uključujući regije zahvaćene sukobima i najmanje razvijene zemlje; potiče potpredsjednika/Visokog predstavnika da se zalaže za lokalni i regionalni prekid vatre i sporazume o primirju te da podrži inicijativu glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa za globalno primirje; podsjeća na potrebu za poštovanjem humanitarnih načela nepristranosti i neutralnosti u pružanju pomoći, uključujući u odgovoru na potrebe povezane s bolesti COVID-19; poziva EU da brani humanitarni pristup udaljenim zonama sukoba promicanjem humanitarnih koridora te naglašava da se svako vanjsko djelovanje u zemljama pogođenim sukobima mora temeljiti na procjeni rizika i ranjivosti u pogledu sukoba, uključujući perspektive žena i poseban naglasak na izgradnju mira;

58.  poziva odbijanje nacionalizma cjepiva EU-a; ponavlja da EU ima vodeću ulogu u olakšavanju pristupa cjepivima na jednak način svim ljudima diljem svijeta; poziva Komisiju da surađuje sa svojim međunarodnim partnerima kako bi osigurala da nitko ne ostane zakinut kada cjepivo bude dostupno;

o
o   o

59.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
(2) SL C 388, 13.11.2020., str. 11.


Poboljšanje djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći
PDF 183kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o poboljšanju djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći (2019/2184(INI))
P9_TA(2020)0323A9-0212/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu UN-a o održivom razvoju održan 25. i 27. rujna 2015. i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a usvojila 25. rujna 2015. naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, a posebno cilj br. 17. u okviru ciljeva održivog razvoja koji su u njemu utvrđeni, kojima se države članice UN-a obvezuje na jačanje načina provedbe programa i revitalizaciju globalnog partnerstva za održivi razvoj(1),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe, zaključni dokument usvojen na trećoj Međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja, održanoj u Addis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015., koji je Opća skupština UN-a podržala svojom rezolucijom 69/313 od 27. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Međuagencijske radne skupine UN-a za financiranje razvoja o financiranju održivog razvoja iz 2019.(2),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum te 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o učinkovitosti pomoći, donesenu 2005. na drugom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći, Akcijski plan iz Accre donesen 2008. na trećem forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanom u Accri (Gana), i zaključke s četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanog u prosincu 2011. u Busanu (Republika Koreja), na kojem je pokrenuto Globalno partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC),

–  uzimajući u obzir završni dokument iz Nairobija (Kenija) s drugog sastanka na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) održanog u Nairobiju u studenom i prosincu 2016. godine(3),

–  uzimajući u obzir sastanak na višoj razini GPEDC-a održan 13. i 14. srpnja 2019. na marginama političkog foruma UN-a na visokoj razini o održivom razvoju u New Yorku,

–  uzimajući u obzir 17. sjednicu Upravljačkog odbora za sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva 2019. održan 26. i 27. ožujka 2019. u Kampali (Uganda),

–  uzimajući u obzir izvješće GPEDC-a iz 2019. naslovljeno „Poboljšanje učinkovitosti razvojne suradnje”(4),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva utvrđuje kao glavni cilj razvojne politike Unije i zahtijeva da Unija i njezine države članice poštuju preuzete obveze u okviru Ujedinjenih naroda i ostalih nadležnih organizacija te da uzmu u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provode i koje će vjerojatno utjecati na zemlje u razvoju,

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju od 30. lipnja 2017.(5),

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a donesenu na drugom sastanku na vrhu EU-a i Afrike u Lisabonu u prosincu 2007.,

–  uzimajući u obzir peti sastanak na vrhu Afričke unije i EU-a od 29. do 30. studenoga 2017. i izjavu sa sastanka na vrhu naslovljenu „Ulaganje u mlade za ubrzani uključivi rast i održivi razvoj”(6),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je u lipnju 2016. predstavila potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o intenziviranju zajedničkog programiranja,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. svibnja 2019. o godišnjem izvješću za 2019. Europskom vijeću o ciljevima razvojne pomoći EU-a(7),

–  uzimajući u obzir izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini iz listopada 2019. naslovljeno „Europa u svijetu – budućnost europske financijske strukture za razvoj”(8),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 26. ožujka 2015. naslovljen „Pokretanje okvira EU-a za rezultate međunarodne suradnje i razvoja” (SWD(2015)0080) i zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o okviru za rezultate,

–  uzimajući u obzir strateški plan Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj za razdoblje 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. o novom Savezu Afrike i Europe za održiva ulaganja i radna mjesta (COM(2018)0643),

–  uzimajući u obzir završno izvješće radne skupine Komisije za ruralnu Afriku iz ožujka 2019. naslovljeno „Program Afrike i Europe za transformaciju ruralnih područja”(9),

–  uzimajući u obzir studiju iz srpnja 2019. o primjeni načela djelotvornosti, naslovljenu „Djelotvornost za učinak” („Effectiveness to Impact”)(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2008. o popratnim aktivnostima Pariške deklaracije o učinkovitosti pomoći iz 2005.(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o budućnosti pomoći iz proračuna EU-a zemljama u razvoju(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o četvrtom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o privatnom sektoru i razvoju(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o strategiji EU-a i Afrike: poticanje razvoja(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o provedbi Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja(24),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 27. ožujka 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2019. održati u Madridu u Španjolskoj (COP25)(27),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(28),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020.(29),

–  uzimajući u obzir Zajednički radni dokument službi Komisije naslovljen „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020.” (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2012. naslovljenu „Temelji demokracije i održivog razvoja: suradnja Europe s civilnim društvom u vanjskim odnosima” (COM(2012)0492),

–  uzimajući u obzir studiju „Učinkovita razvojna suradnja – ostvaruje li EU rezultate?: detaljna analiza uspješnosti EU-a”, koju je zatražila Komisija i objavila u svibnju 2020.(30),

–  uzimajući u obzir studiju iz svibnja 2020. o učinkovitosti mješovitog financiranja naslovljenu „Korištenje razvojnih fondova za uklanjanje rizika vezanih za privatna ulaganja: koliko je učinkovito za ostvarivanje razvojnih rezultata?”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2013. naslovljenu „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim državama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih rezultata razvoja” (COM(2013)0280),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 10. prosinca 2018. (stručne revizije razvojne suradnje) o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za razvojnu pomoć OECD-a od 22. veljače 2019. o humanitarnoj pomoći, razvoju i miru,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 24. lipnja 2020. naslovljeno „Utjecaj krize uzrokovane koronavirusom (COVID-19) na financiranje razvoja”(31),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o oceanima, kriosferi i klimatskim promjenama (SROCC) od 25. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9‑0212/2020),

A.  budući da se kontekst razvojne suradnje promijenio tijekom godina te da su se pojavili novi globalni izazovi kao što su klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti, migracije, nesigurnost opskrbe hranom, unutarnji sukobi, terorizam i nasilni ekstremizam te izbijanje zaraznih bolesti, kao i česte i ozbiljne prirodne katastrofe, posebno u zemljama u razvoju, koji pogađaju najranjivije; budući da globalno okruženje postaje sve složenije i neizvjesnije, uz porast sukoba i geopolitičkih suparništva; budući da se time naglašava potreba za jačanjem multilateralizma i stalnih napora za povećanje učinkovitosti i učinka europske pomoći;

B.  budući da je svijet pogođen pandemijom bolesti COVID-19; budući da je utjecaj ove pandemije na zemlje u razvoju i zemlje korisnice pomoći još uvijek nejasan i predstavlja znatan pritisak na kapacitete pomoći donatorskih zemalja i privatnih ulagača;

C.  budući da pandemija bolesti COVID-19, koja je pogodila sve zemlje bez obzira na njihovu razinu razvoja, ima učinak na zdravlje, ali i gospodarski te socijalni učinak; budući da ova pandemija utječe na razvojnu suradnju i nameće obvezu jamčenja veće učinkovitosti;

D.  budući da je trenutačna pandemija ozbiljno poremetila i mogla imati dugotrajne posljedice na turizam, pomorski promet i druge oceanske sektore, što negativno utječe na gospodarstva mnogih zemalja u razvoju, uključujući najosjetljivije zemlje, male otočne države u razvoju i najmanje razvijene zemlje;

E.  budući da učinkovitost pomoći ovisi o načinu provedbe načela usklađenosti politika radi razvoja; budući da su potrebni dodatni napori kako bi se poštovala načela usklađenosti politika radi razvoja, posebno u području migracijske, trgovinske, klimatske i poljoprivredne politike EU-a;

F.  budući da unutarnje i vanjske politike EU-a i država članica ne bi trebale, u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja, negativno utjecati na zemlje u razvoju; budući da se sve veći naglasak stavlja na promicanje interesa vanjske politike EU-a; budući da bi vanjska pomoć EU-a i dalje trebala imati u svome središtu razvojnu učinkovitost i djelotvornost te potrebe partnerskih zemalja, u skladu s člankom 208. UFEU-a, kojim se utvrđuje da je smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj politike razvojne suradnje;

G.  budući da bi trebalo utvrditi načela razvojne učinkovitosti kao i sve izvore financiranja razvoja kako bi se ispunili ciljevi utvrđeni u Pariškom klimatskom sporazumu;

H.  budući da svjetsko stanovništvo raste brže od bruto nacionalnog dohotka (BND), posebno u supsaharskoj Africi, u kojoj se očekuje da će se broj stanovnika u sljedećih 30 godina udvostručiti te dosegnuti 2,1 milijardu stanovnika 2050. i 3,8 milijardi do kraja stoljeća; budući da će to, unatoč snažnom gospodarskom rastu, povećati broj osoba koje žive u siromaštvu i nezaposlenosti, naglašavajući hitnu potrebu za tim da se zemlje u razvoju djelotvorno podupiru u postizanju ciljeva održivog razvoja;

I.  budući da strategija EU-a i Afrike koja se temelji na ravnopravnom partnerstvu podrazumijeva uzimanje u obzir posebne zabrinutosti afričkih zemalja u pogledu gospodarske diversifikacije, industrijalizacije, gubitka državnih prihoda i regionalne integracije;

J.  budući da su nejednakosti među zemljama i dalje vrlo velike, te da nejednakost negativno utječe na učinkovitost i djelotvornost pomoći;

K.  budući da je važno uspostaviti mjere usmjerene na izgradnju i povećanje otpornosti zajednica, posebno u nestabilnim partnerskim zemljama, u zemljama pogođenima sukobima ili prirodnim katastrofama te u zemljama koje su primile izbjeglice;

L.  budući da zdravlje i dobrobit djece predstavljaju ključni cilj politika razvojne suradnje;

M.  budući da je EU, koji je zajedno sa svojim državama članicama najveći svjetski donator službene razvojne pomoći (ODA) u iznosu od 74,4 milijardi EUR 2018. i gotovo 57 % ukupne službene razvojne pomoći diljem svijeta, predan promicanju učinkovite razvojne suradnje usmjerene na iskorjenjivanje svih oblika siromaštva i nejednakosti te na potporu razvojnim partnerima u ostvarivanju Programa održivog razvoja do 2030.; budući da su 2019. članice Odbora za razvojnu pomoć OECD-a zajednički potrošile samo 0,3 % BND-a na službenu razvojnu pomoć, pri čemu je samo pet članica ispunilo ili premašilo ciljanu razinu potrošnje (Ujedinjena Kraljevina, Švedska, Danska, Luksemburg i Norveška);

N.  budući da bi načela države te demokratskog vlasništva i usklađivanja, s naglaskom na rezultatima, uključivim partnerstvima, transparentnosti i odgovornosti, trebala biti temelj svih oblika razvojne suradnje kako bi se osiguralo da se razvojna sredstva koriste učinkovito i djelotvorno kako bi se na odgovarajući način ostvarili ciljevi održivog razvoja;

O.  budući da je uloga Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) promicanje načela učinkovitosti pomoći; budući da ima tri strateška prioriteta koji će usmjeravati njegov doprinos pokretanju „Desetljeća djelovanja”, a to su: promicanje razvojne učinkovitosti kako bi se ubrzala provedba Programa održivog razvoja do 2030. izgradnja boljih partnerstava i poticanje praćenja za djelovanje;

P.  budući da studija „Djelotvorna razvojna suradnja – ostvaruje li EU rezultate?”: Detaljna analiza uspješnosti EU-a” upućuje na smanjenu usklađenost država članica i institucija EU-a s načelima učinkovitosti i povezanim pokazateljima, a to su posebno predvidljivost, upotreba pokazatelja iz okvira za mjerenje rezultata partnerske zemlje, upotreba sustava upravljanja javnim financijama partnerske zemlje, obveza uključivanja partnerskih vlada u ocjenjivanje projekata i transparentno izvješćivanje;

Q.  budući da razvojne politike i partnerstva EU-a moraju biti izgrađeni na održivoj političkoj i gospodarskoj suradnji s partnerima na ravnopravnoj osnovi i pridajući najveću važnost poštovanju ljudskih prava; budući da se u njegovim razvojnim politikama mora uzeti u obzir situacija prisilno raseljenih osoba, ranjivih skupina stanovništva te migranata i tražitelja azila;

R.  budući da bi, s obzirom na povećanje dugotrajnih kriza, EU trebao nastaviti ulagati napore u operacionalizaciju humanitarno-razvojnih poveznica s ciljem postizanja dugoročnih rezultata;

S.  budući da je fragmentacija pomoći i dalje trajan izazov prouzročen širenjem donatora i agencija za pomoć te nedostatkom koordinacije između njihovih aktivnosti i projekata;

T.  budući da je tijekom postupka programiranja ključno zajamčiti opsežno savjetovanje u partnerskim zemljama sa svim relevantnim dionicima, kao što su lokalne vlasti, nacionalni parlamenti, civilno društvo, lokalne nevladine organizacije, udruge žena, marginalizirane skupine, UN i njegove agencije, MSP-ovi i privatni sektor;

U.  budući da bez razvojnog pristupa odozdo prema gore nije moguće maksimizirati razvojne rezultate; budući da će poboljšana razmjena konkretnih primjera i savjeta o uspješnim projektima na terenu u partnerskim zemljama pomoći u učinkovitoj provedbi načela i uspješnom postizanju željenih rezultata;

V.  budući da se učinkovit angažman privatnog sektora treba temeljiti na pet načela iz Kampale, a to su: uključivo državno vlasništvo rezultati i ciljani učinak uključivo partnerstvo transparentnost i odgovornost i „nitko ne smije biti zapostavljen”;

W.  budući da u partnerskim zemljama postoji nekoliko drugih aktera i donatora koji pružaju humanitarnu i razvojnu pomoć;

X.  budući da se, iako institucije EU-a i države članice, lokalne i regionalne vlasti, međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva imaju veliku količinu podataka i stručnog znanja, oni i dalje nedovoljno razmjenjuju; budući da bi ti podaci trebali biti dostupniji i koristiti se u oblikovanju politika;

Y.  budući da je trostrana suradnja posebno učinkovita u poboljšanju suradnje kako bi se odgovorilo na zajedničke izazove, kao što su sprečavanje prirodnih katastrofa, upravljanje njima i oporavak od njih, koji usporavaju i prekidaju razvoj, te sigurnosni izazovi u široj regiji ili prilagodba malih poslovnih modela novim gospodarskim izazovima koji su se pojavili tijekom krize uzrokovane koronavirusom;

Z.  budući da je za osmišljavanje i provedbu učinkovite politike pomoći potrebno bolje razumijevanje učinka potpore i ukupnog okruženja u kojem djeluje razvojna pomoć;

AA.  budući da dostupni i pouzdani podaci o pomoći povećavaju transparentnost protoka pomoći i pomažu svim razvojnim partnerima u procesima planiranja i koordinacije; budući da međunarodni standardi koje promiče Inicijativa za transparentnost međunarodne pomoći (IATI) čine te podatke usporedivima; budući da su za postizanje razvojnih rezultata i rad na ostvarenju ciljeva održivog razvoja potrebni detaljni podaci o lokalnom kontekstu, dogovoreni skup rezultata na koje treba ciljati, zajedničko djelovanje za njihovo ostvarenje te brze povratne informacije namijenjene javnosti kako bi se olakšalo utvrđivanje odgovornost;

AB.  budući da je rodna ravnopravnost ključno načelo razvojne pomoći EU-a; budući da razvojna politika drugačije utječe na žene i djevojčice; budući da u području razvoja nema dovoljno podataka razvrstanih po spolu;

AC.  budući da su se politike pružanja pomoći kojima se potiče jednakost pokazale djelotvornijima u postizanju ciljeva održivog razvoja, posebno u borbi protiv siromaštva i promicanju obrazovanja;

AD.  budući da postoji stvaran rizik od toga da političke i gospodarske elite mogu prisvojiti korist od razvojne pomoći, izravnih stranih ulaganja i humanitarne pomoći; budući da se tako naglašava potreba za razvojnom suradnjom kojom se žele donijeti korjenite promjene u političkim gospodarstvima, posebno u pogledu upravljanja, raspodjele ovlasti, socijalne isključenosti, socijalne zaštite i pristupa resursima, kao i interakcije s globalnim gospodarstvom; budući da se tako naglašava potreba da se razvojnom suradnjom podupiru i promiču načela dobrog upravljanja, vladavine prava, diobe vlasti i promicanja ljudskih prava;

AE.  budući da Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) procjenjuje da je zemljama u razvoju potreban otpis duga povodom pandemije COVID-a 19 u iznosu od 1 bilijun USD; budući da su Svjetska banka, MMF, skupina G20 i skupina G7 poduzele mjere za otpis javnog duga za najsiromašnije zemlje svijeta; budući da bi te mjere trebalo dopuniti kako bi se razvojnom pomoći u zemljama u razvoju omogućilo učinkovito ostvarivanje ciljeva održivog razvoja u područjima kao što su pristup osnovnim uslugama, dobro upravljanje i osnovna ljudska prava;

AF.  budući da je EU prisutan u svim oceanima preko svojih najudaljenijih regija te prekomorskih zemalja i područja te da je ključno da razvije regionalne strategije koje u najvećoj mogućoj mjeri obuhvaćaju lokalno izražene potrebe;

AG.  budući da lokalne vlasti imaju središnju ulogu u postizanju ciljeva održivog razvoja te da decentralizirana suradnja mora biti u središtu razvojne strategije EU-a;

AH.  budući da se u razvojnim politikama mora uzeti u obzir prilagodba klimatskim promjenama u smislu raseljavanja ugroženih skupina stanovništva i pogoršanja društvenih nejednakosti te u cilju iskorjenjivanja siromaštva;

AI.  budući da su prihodi zemalja u razvoju koji su izgubljeni zbog nezakonitih financijskih tokova, uključujući utaju poreza, više nego dvostruko veći od iznosa koje dobivaju iz službenih vanjskih izvora, uključujući razvojnu pomoć;

AJ.  budući da institucije EU-a sve manje upotrebljavaju okvire za mjerenje rezultata i alate za planiranje u vlasništvu zemalja (upravljanje javnim financijama), iako imaju važnu ulogu u učinkovitoj razvojnoj suradnji, postizanju ciljeva održivog razvoja i postizanju rodne ravnopravnosti s obzirom na to da imaju pozitivne rezultate u pogledu rodno osviještene politike; budući da je u tom pogledu potrebna veća predanost;

1.  naglašava da učinkovitost znači veći i bolji utjecaj na ciljeve održivog razvoja i nikoga ne zapostavlja; smatra da je učinak veći, brži i održiviji kada je europska razvojna suradnja usklađena s naporima partnerskih zemalja, lokalnim potrebama i naporima drugih donatora te ostvarena preko institucija i sustava njihovih partnera, kao i lokalnih aktera i civilnog društva te kada se njome podupiru prioriteti dogovoreni uključivim i pravednim političkim postupcima, čime se jamči demokratska odgovornost zemalja i uključivanje svih dionika;

2.  naglašava da bi EU, kao najveći svjetski donator i važan međunarodni akter za multilateralizam i demokraciju koji se temelje na pravilima, trebao iskoristiti svoj snažan skup instrumenata i modaliteta za pružanje pomoći na koordiniran način kako bi omogućio dijeljenje zadaća i izbjegao fragmentaciju pomoći te utvrdio prioritete u kojima može učinkovito osigurati najveći učinak dodane vrijednosti;

3.  naglašava da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u primjeni načela djelotvornosti i učinkovitosti pomoći kako bi se osigurao stvarni učinak i postizanje ciljeva održivog razvoja u partnerskim zemljama, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen; u tom pogledu naglašava učinak koji bi korištenje razvojne pomoći i izravnih stranih ulaganja EU-a moglo imati na rješavanje temeljnih uzroka migracija i prisilnog raseljavanja;

4.  naglašava potrebu da se ciljevi politike iz novog Europskog konsenzusa o razvoju u svakoj partnerskoj zemlji provedu na više strateški i ciljani način, primjenjujući pritom pristup povezanosti humanitarne pomoći i razvoja te poštujući usklađenost politika u interesu razvoja; naglašava da bi se programi pomoći trebali kombinirati s analizom održivosti duga i da bi se u njima trebala uzeti u obzir potreba za jačanjem parlamentarnog nadzora u partnerskoj zemlji;

5.  naglašava da EU mora nastaviti pomno pratiti upotrebu sredstava i poduzimati sve potrebne mjere kako bi se izbjegla zlouporaba sredstava za pomoć, osiguravajući usklađenost s ciljevima i vrijednostima svoje politike u razvojnoj suradnji; poziva na uspostavu učinkovitih mehanizama kako bi se omogućila temeljita kontrola krajnjeg odredišta tih sredstava i procjena projekata koji su primili financijska sredstva;

6.  naglašava da je dobro upravljanje odlučujući čimbenik za pravednu i primjerenu raspodjelu pomoći te ističe da ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, a time i učinkovitost fondova, u velikoj mjeri ovisi o sposobnosti partnerskih zemalja da sredstva koriste na pravedan i transparentan način;

7.  poziva EU na izravnu suradnju sa zemljama podrijetla i tranzita migranata te na izgradnju uključivih održivih partnerstava s njima, na temelju posebnih potreba svake zemlje i pojedinačnih okolnosti migranata;

8.  naglašava da su načela Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) izgrađena na važnim i trajnim iskustvima iz prošlih razvojnih strategija i praksi, uključujući uspjehe i neuspjehe, te da ta načela i dalje predstavljaju važan izraz multilateralne suradnje i koordinacije koje se EU obvezao poštovati; poziva Komisiju da iskoristi svoje članstvo u GPEDC-u i Odboru za razvojnu pomoć OECD-a te svoj glas na međunarodnim forumima i u upravljačkim strukturama međunarodnih financijskih institucija kako bi dodatno ojačala načela učinkovitosti i potaknula njihovo poštovanje te provedbu tih načela u svim oblicima razvojne suradnje i od strane svih uključenih aktera;

9.  uviđa da se učinkovita razvojna suradnja ne može ostvariti samo suradnjom EU-a i da može biti uistinu učinkovita samo ako surađuju svi dionici u razvoju; izražava zabrinutost zbog toga što, kada drugi akteri ne poštuju i ne provode načelo djelotvornosti u svojim programima suradnje, posljedična fragmentacija i zaobilaženje sustava partnerskih zemalja smanjuje djelotvornost i učinak pomoći općenito kao kolaterala, uključujući pomoć EU-a;

10.  poziva Komisiju da najmanje dvaput godišnje objavi izvješće o napretku u pogledu učinkovitosti pomoći koje obuhvaća zajedničko planiranje, zajedničku provedbu i zajedničke okvire za rezultate te djelovanja institucija EU-a, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti; ističe da bi se to izvješće trebalo temeljiti na zajednički dogovorenim ciljevima politika, posebno na ciljevima održivog razvoja i Konsenzusu; poziva Komisiju da se savjetuje s dionicima pri sastavljanju tog izvješća i da predstavi izvješće Parlamentu;

11.  poziva Komisiju i Vijeće da prošire zajedničku izradu programa između EU-a i njegovih država članica; ističe da EU i države članice na nacionalnoj razini moraju nadići puku konsolidaciju postojećih bilateralnih razvojnih prioriteta i djelovanja te stvoriti zajednički europski glas o strateškim pitanjima u političkom dijalogu i dijalogu o politikama s partnerskim zemljama, pri čemu bi se, prema potrebi, u obzir trebala uzeti i tijela za regionalnu integraciju kao pandan EU-u, kao i inovativne metode financiranja kao što su mješovito financiranje i jamstva, ako su učinkovite; poziva na preuzimanje jasnih i provedivih obveza te analizu prethodnih strategija i praksi;

12.  poziva Komisiju da osigura da se redoviti sastanci EU-a s predstavnicima država članica, provedbenim agencijama, međunarodnim organizacijama, lokalnim i regionalnim vlastima i organizacijama civilnog društva održavaju na terenu u odgovarajućim partnerskim zemljama kako bi se utvrdili izazovi i mogućnosti te kako bi se naknadnim zajedničkim odgovorom i provedbom zadovoljile utvrđene potrebe; ističe da se zajedničko programiranje pod vodstvom voditelja misija pokazalo uspješnim u smislu usklađenosti politika u okviru političkih, trgovinskih, razvojnih i sigurnosnih strategija; također poziva EU i njegove države članice da se uključe u zajedničku provedbu i evaluaciju te u zajedničke mehanizme odgovornosti prema građanima; poziva EU da surađuje s netradicionalnim donatorima koji mogu dokazati poštovanje načela učinkovitosti pomoći;

13.  pozdravlja Zaključke Vijeća od 8. lipnja 2020. u kojima se ističe „važnost za sve aktere uključene u Tim Europu da koordiniraju djelovanja i razmjenjuju informacijske i komunikacijske napore na razini zemalja, unutar EU-a, u partnerskim zemljama te na globalnim i multilateralnim forumima”; traži od Komisije i država članica da u budućnosti slijede taj pristup u kontekstu svih razvojnih mjera, programiranja i provedbe; ponavlja svoje zahtjeve iz 2013.(32) i 2017.(33) i traži od Komisije da na temelju članaka 209. i 210. UFEU-a podnese prijedlog akta o regulatornim aspektima koordinacije donatora iz EU-a u pogledu razvojne pomoći;

14.  naglašava da bi se, s obzirom na buduću provedbu Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI), zajedničko programiranje i provedba EU-a, njegovih država članica i razvojnih financijskih partnera EU-a trebali temeljiti na načelima učinkovitosti pomoći; ističe važnost toga da se zajednički odrede strateški prioriteti te utvrde potreba za ulaganjem i nedostaci ulaganja u fazi prije programiranja te potom razmotre načini za optimizaciju raznih modaliteta u okviru instrumenata institucija EU-a, uključujući bespovratna sredstva, proračunsku potporu i zajmove EIB-a, kao i financijska sredstva država članica; u tom je pogledu zabrinut zbog toga što najslabije razvijene zemlje bilježe povećanje vezane pomoći i ponavlja da nevezana pomoć može smanjiti troškove za 15 do 30 %;

15.  poziva Komisiju da osigura da programiranje i provedba tih modaliteta budu koordinirani, strateški usklađeni s prioritetima i procesima partnerskih zemalja te usmjereni na ostvarivanje rezultata i učinaka koji dovode do promjene potrebne za postizanje ciljeva održivog razvoja u specifičnom kontekstu svake partnerske zemlje; ističe da je potrebno olakšati stvaranje samoodrživih tržišta i zajamčiti da se dobre izlazne prakse uzimaju u obzir u fazi prije programiranja; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju napore za aktiviranje službene razvojne pomoći u skladu s obvezama iz Konsenzusa i da potaknu sve pružatelje razvojne suradnje, uključujući gospodarstva u usponu, da učine isto; potiče lokalnu nabavu i vlasništvo;

16.  naglašava da su u mandatu Parlamenta za Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju potrebne odredbe za poboljšanje poštovanja ljudskih prava, okoliša i socijalne usklađenosti financijskih subjekata pri upotrebi mehanizama za mješovito financiranje i jamstva u okviru EFOR-a plus i Jamstva za vanjsko djelovanje (EAG); podsjeća da se prema stajalištu Parlamenta 45 % financijskih sredstava u okviru EFOR-a plus i EAG-a dodjeljuje za ulaganja kojima se doprinosi klimatskim ciljevima, upravljanju okolišem i zaštiti okoliša, biološkoj raznolikosti i borbi protiv dezertifikacije, pri čemu je 30 % ukupne financijske omotnice namijenjeno ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama;

17.  ističe da je EU postavio ambiciozne ciljeve u području okoliša i klime te ga poziva da podupire partnerske zemlje putem bliske suradnje kako bi im se pomoglo da ostvare vlastite ciljeve i strategije u području klime i okoliša, kako one utvrđene ugovorom tako i one samostalno odabrane, s obzirom na to da je održiva upotreba njihovih vlastitih sredstava temelj gospodarstava mnogih partnerskih zemalja i ključna za postizanje ciljeva održivog razvoja;

18.  pozive institucije EU-a, države članice i druge javne i nevladine dionike aktivne u razvojnoj suradnji da razmjenjuju dokaze i iskustva o tome koje vrste razvojnih intervencija obično budu uspješne, a za koje se ispostavilo da su neuspješne i teške za provedbu te da ne proizvode željeni učinak;

19.  pozdravlja neovisno izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini o europskoj financijskoj strukturi za razvoj te poziva na osnivanje Europske banke za investicije i održivi razvoj;

20.  naglašava da je odgovornost za sve javne rashode, uključujući službenu razvojnu pomoć, ključna i u Europi i u partnerskim zemljama; smatra da odgovornost zahtijeva snažne institucije te da su jasni i dogovoreni ciljevi za europsku službenu razvojnu pomoć ključni za osiguravanje stalne javne potpore naporima EU-a u području razvojne suradnje; podsjeća da se partnerstvima i suradnjom s civilnim društvom i nevladinim organizacijama može poboljšati odgovornost u području javne potrošnje u pogledu službene razvojne pomoći; ističe ulogu organizacija civilnog društva u mobilizaciji sredstava potrebnih za postizanje ciljeva održivog razvoja;

21.  naglašava da odgovornost zahtijeva transparentne i pouzdane postupke, kao i brigu za učinkovitost i postizanje dokazivih rezultata, temeljitu ex ante i ex post evaluaciju te kritičku analizu neuspjeha i učenje o tome kako ostvariti učinkovite i održive rezultate; stoga poziva Komisiju da koordinira standardizaciju pokazatelja učinka na europskoj razini kako bi se usporedila djelotvornost i učinkovitost projekata među državama članicama;

22.  potiče parlamente zemalja primateljica da usvoje nacionalne politike u pogledu razvojne pomoći kako bi se povećala odgovornost donatora i vlada zemalja primateljica, uključujući lokalne vlasti, iskorijenila korupcija i svi oblici rasipanja pomoći, poboljšali uvjeti za primanje proračunske potpore te dugoročno smanjila ovisnost o pomoći;

23.  naglašava da je važno da se službena razvojna pomoć EU-a još više usmjeri na smanjenje nejednakosti, okončanje siromaštva te na to da nitko ne bude zapostavljen;

24.  ističe da djelotvorna i učinkovita pomoć za strategije pojedinačnih zemalja i razvoj kapaciteta dovodi do smanjenja smrtnosti djece i da je ulaganje u dobrobit djece ključno za prekidanje kruga siromaštva, uključujući borbu protiv prisilnog i maloljetnog rada;

25.  smatra da je upotreba pristupa temeljenih na rezultatima od ključne važnosti za partnerske zemlje EU-a i temeljni element njihove sposobnosti ostvarivanja ciljeva održivog razvoja za svoje građane; ističe, međutim, da je važno uzeti u obzir raznolikost posebnih situacija i izazova za partnerske zemlje, posebno najslabije razvijene i nestabilne zemlje; poziva EU i države članice da podrže i iskoriste nacionalne okvire partnerskih zemalja za mjerenje rezultata, njihove sustave praćenja i statističke sustave te da tijekom svih faza uključe sve relevantne dionike: lokalne vlasti, nacionalne parlamente, civilno društvo uključujući udruge žena i marginalizirane skupine te privatni sektor s naglaskom na MSP-ima; naglašava da je ulaganje u izgradnju kapaciteta lokalnih organizacija civilnog društva ključan preduvjet za učinkovitu pomoć;

26.  napominje da je u nekim područjima teško mjeriti učinkovitost i djelotvornost razvojne pomoći, ali poziva Komisiju da razmotri odgovarajuće pokazatelje za procjenu i iskoristi rezultate za pripremu informacija za pojedine zemlje o učinkovitosti i djelotvornosti razvojne pomoći te za razvoj pristupa najbolje prakse;

27.  poziva EU i države članice da pojačaju svoju predanost transparentnim tokovima podataka kontinuiranim ulaganjem u vizualizaciju podataka, statističko izvješćivanje i objavljivanje otvorenih podataka, primjenu međunarodnih standarda kao što je IATI (standard inicijative za transparentnost međunarodne pomoći) te redovito ažuriranje i razvoj EU Aid Explorera; potiče jačanje napora na razini EU-a kako bi se osigurao javni pristup podacima i njihovo širenje te izvješćivanje o potrošnji razvojne pomoći EU-a; u tom pogledu ponavlja da bi Komisija trebala objaviti „Godišnje izvješće o provedbi instrumenata Europske unije za financiranje vanjskog djelovanja” prije početka postupka davanja razrješnice za određenu godinu;

28.  napominje da je rodna ravnopravnost ključna za održivi razvoj te da bi se napredak u borbi protiv diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama u partnerskim zemljama trebao smatrati ključnim aspektom učinkovitosti pomoći; podsjeća da razvojna suradnja može različito utjecati na djevojčice i dječake te žene i muškarce;

29.  apelira na Komisiju i države članice, kao i sve razvojne partnere, da daju prednost rodnoj ravnopravnosti povećanom primjenom rodno osviještene politike, rodno osviještene izrade proračuna i usmjerenosti na rodna pitanja; nadalje naglašava potrebu za prikupljanjem usporedivih podataka razvrstanih po spolu kako bi se promicao sveobuhvatan i usklađen pristup izvješćivanju EU-a o rodnim ciljevima te kako bi se pružila podrška ženama da postanu osnaženi nositelji razvoja u svojim zajednicama i šire;

30.  poziva EU i njegove države članice da poboljšaju usklađenost svoje pomoći s načelima djelotvornosti i povezanim pokazateljima, posebno pokazateljima predvidljivosti, upotrebom pokazatelja iz okvira za mjerenje rezultata u vlasništvu partnerskih zemalja, korištenjem sustava upravljanja javnim financijama partnerskih zemalja te obvezivanjem na uključivanje partnerskih vlada u ocjenjivanje projekata, kao i transparentno izvješćivanje;

31.  poziva države članice da svoju pomoć u većoj mjeri usklade sa zajedničkim ciljevima europske pomoći kako bi se poboljšala učinkovitost razvojne politike EU-a u cjelini;

32.  podržava katalitički i međusektorski pristup koji se temelji na decentraliziranim procjenama potreba i izradi programa „odozdo prema gore” koji pogoduje lokalnom preuzimanju odgovornosti te na detaljnoj analizi situacije i savjetovanju s civilnim društvom i drugim dionicima u svakoj partnerskoj zemlji, u bliskoj suradnji s lokalnim zajednicama i organizacijama;

33.  potiče jačanje suradnje jug-jug i trostrane suradnje, među ostalim za projekte usmjerene na učinkovitiju regionalnu suradnju i integraciju, kao i učinkovitije uključivanje najudaljenijih regija te prekomorskih zemalja i područja u provedbu europske razvojne suradnje u njihovim zemljopisnim područjima, na svim razinama upravljanja, kako bi se poduprlo ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i oporavak od pandemije bolesti COVID-19; naglašava da bi se, prema potrebi, trebali uključiti kapaciteti zemalja sa srednje visokim prihodima, uključujući zemlje koje su nedavno zahvaljujući napretku uklonjene s popisa primatelja službene razvojne pomoći Odbora OECD-a za razvojnu pomoć;

34.  naglašava da je, kako bi razvojna pomoć bila učinkovitija, te kako bi se postigli dugoročni rezultati i zadovoljile lokalne potrebe, posebno u dugotrajnoj krizi i postkriznom okruženju, nužno poboljšati koordinaciju humanitarne i razvojne pomoći te ojačati humanitarno-razvojnu poveznicu te njezinu vezu s djelovanjima povezanima s mirom i sigurnošću u zemljama u razvoju; poziva EU da dodatno razvije takav pristup;

35.  potvrđuje vrijednost predvidljivog i fleksibilnog financiranja, uključujući višegodišnje financiranje humanitarne pomoći za dugotrajne krize i programe razvojne pomoći koji su sposobni prilagoditi se nepredviđenim humanitarnim krizama;

36.  ističe važnost jačanja organizacija civilnog društva u njihovoj ulozi neovisnih razvojnih aktera; naglašava da je poticajno i otvoreno okruženje za organizacije civilnog društva u skladu s međunarodno dogovorenim pravima te da maksimalno povećava doprinos organizacija civilnog društva razvoju; izražava zabrinutost zbog sve manjeg prostora za organizacije civilnog društva u mnogim partnerskim zemljama; poziva Komisiju da poboljša dostupnost financiranja za organizacije civilnog društva, uključujući u partnerskim zemljama;

37.  naglašava važnost provedbe razmjene najboljih praksi te koordinacije i suradnje politika i djelovanja između EU-a i drugih aktera, npr. UN-a i njegovih agencija, koji pružaju pomoć u partnerskim zemljama; ističe da je to još važnije u nestabilnim partnerskim zemljama, u zemljama pogođenima sukobima ili prirodnim katastrofama te u zemljama koje su primile izbjeglice; smatra da je u tom kontekstu ključno postaviti otpornost zajednice u središte i poduprijeti mjere usmjerene na razvoj programa temeljenih na informacijama o riziku i programa osposobljavanja za hitne slučajeve, uključivanje sudjelovanja zajednice i poticanje partnerstava;

38.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju suradnju s lokalnim vlastima u partnerskim zemljama, ali i unutar EU-a; poziva na to da se proračunska potpora kao način pružanja pomoći iskoristi i na podnacionalnoj razini te da se razviju mehanizmi preraspodjele između različitih razina vlasti i među regijama s primarnim ciljem smanjenja nejednakosti unutar zemalja i jamčenja da nitko ne bude zapostavljen;

39.  naglašava ulogu crkve i misionarskih organizacija u humanitarnoj i razvojnoj pomoći te njihovu važnost na terenu jer su one među najvećim nevladinim organizacijama koje djeluju u području razvoja i pomoći; ističe činjenicu da je suradnja s vjerskim vođama u mnogim lokalnim zajednicama u zemljama u razvoju često najučinkovitiji način dopiranja do lokalnog stanovništva kojem je potrebna pomoć;

40.  potvrđuje ključnu ulogu civilnog društva kao partnera tijekom postupka savjetovanja i kao pružatelja usluga; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da prepoznaju i ojačaju svoje uloge kako bi se ostvarila uključiva razvojna partnerstva;

41.  poziva na jaču usredotočenost na lokalne MSP-ove, male poljoprivrednike i osnaživanje žena jer se taj pristup pokazao posebno učinkovitim u smanjenju siromaštva i nejednakosti te jačanju civilnog društva i zajednica;

42.  potvrđuje da je uključenost privatnog sektora – na lokalnoj, nacionalnoj, bilateralnoj i međunarodnoj razini – važna za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, mobilizaciju dodatnog financiranja razvoja i prijelaz na održivi gospodarski razvoj, rast i blagostanje;

43.  poziva na napore za osiguravanje usklađenosti privatnog sektora s razvojnim prioritetima nacionalnih vlada i civilnog društva u zemljama u razvoju i potrebama lokalnog stanovništva, posebno s marginaliziranim i osjetljivim skupinama, te na usklađivanje sudjelovanja privatnog sektora u razvojnoj suradnji s načelom djelotvornosti i načelima iz Kampale, uz istodobno poboljšanje transparentnosti, praćenja i evaluacije te odgovornosti izravnih stranih ulaganja i globalnih lanaca vrijednosti, kao i poštovanja ljudskih prava i načela dužne pažnje;

44.  poziva europske institucije i tijela da uspostave jasan, strukturiran, transparentan i odgovoran okvir za upravljanje partnerstvima i savezima s privatnim sektorom u zemljama u razvoju te ističe da je zajedno s istaknutijom ulogom privatnog sektora važno razraditi institucionalne kapacitete;

45.  ističe da svi akteri, uključujući privatni sektor, trebaju doprinijeti planu učinkovitosti sudjelovanjem, planiranjem i provedbom, uzajamnom odgovornošću i transparentnošću te praćenjem i evaluacijom; naglašava da bi donatori trebali poboljšati predvidljivost i brzinu suradnje s tim akterima kao provedbenim partnerima i partnerima u pružanju osnovnih usluga kako bi uistinu doprli do najranjivijih skupina stanovništva;

46.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se akteri iz privatnog sektora koji sudjeluju u razvojnim partnerstvima pridržavaju načela korporativne odgovornosti u pogledu ljudskih prava i okoliša tijekom cijelog životnog vijeka projekata, i to pridržavanjem Globalnog sporazuma UN-a o ljudskim pravima, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije; ponavlja svoj poziv na uspostavu pravnog okvira EU-a kojim se podupire obveza korporacija da postupaju s dužnom pažnjom kako bi se zajamčilo da ulagači iz EU-a djeluju odgovorno na međunarodnoj i lokalnoj razini te da doprinose lokalnom razvoju u zemljama u razvoju;

47.  ponovno ističe da pomoć za privatni razvoj mora biti u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, standardima Međunarodne organizacije rada i Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća; nadalje ističe da se treba obvezati na osiguravanje dobrog upravljanja, smanjenje siromaštva i stvaranje bogatstva s pomoću održivih ulaganja, kao i na smanjenje nejednakosti, promicanje ljudskih prava i ekoloških standarda te osnaživanje lokalnih gospodarstava;

48.  naglašava da se u okviru razvojne strategije EU-a moraju predvidjeti konkretne mjere za potporu povećanoj mobilizaciji domaćih resursa u partnerskim zemljama, kao što su potpora za borbu protiv korupcije i razvoj progresivnih poreznih sustava, kao i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, kako bi se odmaknulo od dinamike između donatora i primatelja te kako bi se osnažio osjećaj odgovornosti partnerskih zemalja za razvojne prioritete u cilju ostvarivanja održivog razvoja;

49.  pozdravlja činjenicu da EU upotrebljava razne alate za financiranje razvoja za iskorjenjivanje siromaštva i ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; naglašava da donatori trebaju dati prednost financiranju koje se temelji na bespovratnim sredstvima, posebno najslabije razvijenim zemljama, u kontekstu u kojem su prije pandemije bolesti COVID-19 siromašnije zemlje već trošile više novca na servisiranje duga nego za zdravstvene usluge;

50.  konstatira da Komisija predviđa sve istaknutiju ulogu mješovitih mehanizama jamstava u razvojnoj politici EU-a nauštrb drugih oblika pomoći; naglašava da, iako je mješovito financiranje brzo naraslo, nema dovoljno dokaza o njegovu utjecaju na razvoj jer je većina mješovitog financiranja namijenjena zemljama sa srednjim dohotkom, a samo mali dio najmanje razvijenim zemljama; ističe kritičko mišljenje Europskog revizorskog suda o upravljanju i učinkovitosti Komisijine provedbe Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR); u skladu s tim poziva EU i njegove države članice da usvoje oprezan pristup mješovitom financiranju i osiguraju da su sva sredstva mobilizirana putem mješovitog financiranja u skladu s načelima razvojne učinkovitosti;

51.  potiče EU da nastavi ulagati napore u pružanje potpore partnerskim zemljama u donošenju pametnih, ciljanih i prilagodljivih politika, što može pomoći u postizanju ciljeva održivog razvoja na najučinkovitiji način; u tom pogledu podsjeća na ključnu ulogu istraživanja i razvoja u poticanju inovacija i poduzetništva s pozitivnim učincima prelijevanja na sve sektore lokalnih gospodarstava; stoga poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju u području istraživanja i inovacija te da povećaju ulaganja u strateške lokalne proizvodne kapacitete, posebno one u vezi sa zdravljem i, među ostalim, najnovijim biofarmaceutskim proizvodima, kako bi se povećala autonomija u odnosu na globalne lance opskrbe;

52.  ističe važnu ulogu organizacija civilnog društva u utvrđivanju potreba i izravnom pružanju razvojne pomoći siromašnim, ugroženim i ranjivim osobama; poziva, međutim, na bolju koordinaciju pomoći podijeljene među nevladinim organizacijama i drugim donatorima kako bi se osigurala predvidljivost pomoći i izbjegla fragmentacija pomoći, preklapanje mjera i stvaranje takozvane „humanitarne siročadi” (države koje razvojna zajednica zanemaruje);

53.  poziva Komisiju da preispita jesu li administrativne obveze u pogledu pristupa financijskim sredstvima EU-a razmjerne; u tom kontekstu žali zbog činjenice da bespovratna sredstva EU-a postaju sve manje prikladna i sve neprivlačnija za nevladine organizacije zbog zahtjeva za ograničavanje troškova potpore te povećanja administrativnog i revizijskog opterećenja;

54.  poziva Komisiju da uspostavi mrežu pouzdanih nevladinih partnera, kao što su lokalne organizacije civilnog društva, crkve, vjerske organizacije i specijalizirane agencije država članica za provedbu manjih projekata, te da uspostavi suradnju s njima;

55.  ponovno potvrđuje da ulaganje u lokalnu i nacionalnu infrastrukturu različitih razmjera za ključne lokalne i nacionalne projekte predstavlja najučinkovitiji način za poticanje i poboljšanje gospodarskog i socijalnog razvoja za cjelokupno stanovništvo;

56.  ističe potrebu da se mjere otpisa duga poveže s dodatnom mobilizacijom službene razvojne pomoći; poziva na uključivanje multilateralnog i komercijalnog duga u Inicijativu za privremenu obustavu servisiranja dugova (DSSI) skupine G20; ističe da je potrebno osigurati sudjelovanje svih vjerovnika, uključujući Svjetsku banku i druge multilateralne razvojne banke, kao i privatne vjerovnike, u DSSI-ju i svim dodatnim ponudama za otpis duga; poziva na uspostavu multilateralnog mehanizma restrukturiranja duga u svrhu rješavanja kako posljedica krize izazvane bolešću COVID-19 tako i financijskih zahtjeva Programa održivog razvoja do 2030.;

57.  skreće pozornost na posebno važnu ulogu koju programi osposobljavanja za lokalno osoblje i subjekte na terenu imaju u osiguravanju kontinuiteta projekata koje EU podupire u partnerskim zemljama, čime se povećava osjećaj vlasništva i odgovornosti;

58.  ističe ključnu ulogu službene razvojne pomoći u ispunjavanju plana razvojne učinkovitosti; naglašava da je službena razvojna pomoć fleksibilnija, predvidljivija i odgovornija od ostalih tokova koji mogu pridonijeti razvoju; upozorava na to da se kriteriji službene razvojne pomoći ne smiju oslabiti kako bi se pokrivali troškovi koji nisu izravno povezani s promicanjem održivog razvoja u zemljama u razvoju;

59.  ponavlja svoj zahtjev da Vijeće i države članice utvrde jasan vremenski okvir za postizanje cilja povećanja proračuna za službenu razvojnu pomoć na 0,7 % BND-a, uključujući međunarodnu obvezu potrošnje od 0,15 do 0,20 % BND-a na najmanje razvijene zemlje te da Komisija predstavi konkretan akcijski plan kojim će se definirati kako će se dodatna sredstva iskoristiti za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; naglašava da učinkovitost pomoći nije zamjena za odgovarajuće iznose pomoći te da je održavanje ili premašivanje cilja od 0,7 % za službenu razvojnu pomoć od velike važnosti; ponavlja da bi proračun EU-a trebao znatno doprinijeti općenitom povećanju službene razvojne pomoći EU-a;

60.  ponovno ističe svoju potporu uključivanju sljedećih ciljeva u Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju: 20 % za socijalnu uključenost i ljudski razvoj i da najmanje 85 % projekata financiranih iz službene razvojne pomoći ima za glavni ili bitni cilj rodnu ravnopravnost te prava i osnaživanje žena i djevojčica, kako je definirao Odbor za razvojnu pomoć OECD-a;

61.  poziva na veću usklađenost politika u interesu razvoja, čime se nastoji osigurati da politike EU-a ili država članica nemaju negativan učinak na zemlje u razvoju ili proturječne ciljeve;

62.  smatra da bi se europskom razvojnom pomoći i javnim ulaganjima trebali promicati zajednički prioriteti i ciljevi politika, uključujući iskorjenjivanje siromaštva , djelovanje u području klime i okoliša, gospodarske i trgovinske politike i upravljanje migracijama, te da bi oni također trebali biti u potpunosti usklađeni s načelima temeljnih ljudskih prava, demokracije i dobrog upravljanja;

63.  ističe da uvjetovanost između dodjele sredstava humanitarne pomoći i pomoći u nuždi i suradnje s EU-om u pitanjima migracija ili sigurnosti nije u skladu s dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti;

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica OECD-a, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Europskoj investicijskoj banci, Europskoj banci za obnovu i razvoj, Grupi Svjetske banke, Afričkoj uniji, supredsjednicima Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, Odjelu UN-a za gospodarske i socijalne poslove, OECD-u i Interparlamentarnoj uniji.

(1) Rezolucija Ujedinjenih naroda koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. https://www.unfpa.org/sites/default/files/resource-pdf/Resolution_A_RES_70_1_EN.pdf
(2) Izvješće o financiranju održivog razvoja za 2019.: https://developmentfinance.un.org/sites/developmentfinance.un.org/files/FSDR2019.pdf
(3) Zaključni dokument sa sastanka na visokoj razini GPEDC-a 2016 u Nairobiju: http://effectivecooperation.org/wp-content/uploads/2016/12/OutcomeDocumentEnglish.pdf
(4) Izvješće o napretku Globalnog partnerstva, 17. lipnja 2019.: http://effectivecooperation.org/blogs-news-resources/resource-library/
(5) SL C 210, 30.6.2017., str. 1.
(6) https://www.africa-eu-partnership.org/sites/default/files/33454-pr-final_declaration_au_eu_summit1.pdf
(7) Godišnje izvješće za 2019. o ciljevima razvojne pomoći EU-a: https://www.consilium.europa.eu/media/39336/annual-report-2019-on-development-aid-targets.pdf
(8) Zaključci Vijeća o europskoj financijskoj strukturi za razvoj iz 2019. https://www.consilium.europa.eu/media/40967/efad-report_final.pdf
(9) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/report-tfra_mar2019_en.pdf
(10) Benfield i Como za AECOM International Development Europe (2019.), studija o primjeni načela djelotvornosti koju je naručila Europska komisija (Projekt br. 2018/403300/1): https://knowledge.effectivecooperation.org/system/files/2019-07/2019_07_Impact_study_final.pdf
(11) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 100.
(12) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 38.
(13) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 80.
(14) SL C 349, 17.10.2017., str. 11.
(15) SL C 353, 27.9.2016., str. 2.
(16) SL C 58, 15.2.2018., str. 209.
(17) SL C 86, 6.3.2018., str. 2.
(18) SL C 204, 13.6.2018., str. 68.
(19) SL C 224, 27.6.2018., str. 36.
(20) SL C 252, 18.7.2018., str. 62.
(21) SL C 356, 4.10.2018., str. 66.
(22) SL C 390, 18.11.2019., str. 33.
(23) SL C 28, 27.1.2020., str. 101.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0220.
(25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0298.
(26) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0084.
(27) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079.
(28) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(29) https://www.consilium.europa.eu/media/24467/st13201-en15.pdf
(30) https://ec.europa.eu/international-partnerships/system/files/eu-development-effectiveness-monitoring-report-2020_en.pdf
(31) http://www.oecd.org/coronavirus/policy-responses/the-impact-of-the-coronavirus-covid-19-crisis-on-development-finance-9de00b3b/
(32) Rezolucija od 11. prosinca 2013. s preporukama Komisiji za koordiniranje donatora u EU-u za razvojnu pomoć (SL C 468, 15.12.2016., str. 73.).
(33) Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (SL C 252, 18.7.2018., str. 62.).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti