Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 17. prosinca 2020. - Bruxelles
VFO, uvjet poštovanja vladavine prava i vlastita sredstva
 Provedba Dublinske uredbe III
 Provedba Direktive o vraćanju
 Suradnja OLAF-a s EPPO-om i djelotvornost istraga koje provodi OLAF ***II
 Pravila i opća načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije ***I
 Genetski modificirana soja MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788
 Genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × MON 87411 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i MON 87411
 Genetski modificirani kukuruz MIR604 (SYN-IR6Ø4-5)
 Genetski modificirani kukuruz MON 88017 (MON-88Ø17-3)
 Genetski modificirani kukuruz MON 89034 (MON-89Ø34-3)
 Europska građanska inicijativa „Minority SafePack”
 Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju
 Održivo korporativno upravljanje
 Preporuka Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost
 Inicijativa Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033. ***I
 Prisilni rad i položaj Ujgura u Autonomnoj ujgurskoj regiji Xinjiang
 Iran, posebno slučaj dobitnice Nagrade Saharov za 2012. Nasrin Sotoudeh
 Provedba zakonodavstva EU-a o vodama
 Strategija EU-a za sigurnosnu uniju
 Potreba za posebnim sastavom Vijeća za rodnu ravnopravnost
 Izmjene Poslovnika kako bi se osiguralo funkcioniranje Parlamenta u izvanrednim okolnostima
 Određeni aspekti željezničke sigurnosti i povezanosti u pogledu Engleskog kanala ***I
 Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama
 Razmatranja Odbora za predstavke tijekom 2019. godine

VFO, uvjet poštovanja vladavine prava i vlastita sredstva
PDF 136kWORD 41k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., Međuinstitucijskom sporazumu, Instrumentu EU-a za oporavak i Uredbi o vladavini prava (2020/2923(RSP)
P9_TA(2020)0360B9-0428/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 14., 15., 16. i 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 295., 310., 311., 312. i 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir politički dogovor postignut 5. studenoga 2020. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o općem sustavu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije („Uredba o vladavini prava”),

–  uzimajući u obzir političke dogovore, uključujući zajedničke i jednostrane izjave, postignute 10. studenoga 2020. o višegodišnjem financijskom okviru („VFO”) za razdoblje 2021. – 2027., Međuinstitucijskom sporazumu između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju te o novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava („Međuinstitucijski sporazum”) i Instrument Europske unije za oporavak („EURI”),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 21. srpnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. srpnja 2020.,

–  uzimajući u obzir pismo Europskog parlamenta od 26. kolovoza 2020. o vladavini prava koje su čelnici klubova zastupnika poslali kancelarki Savezne Republike Njemačke Angeli Merkel koja predsjeda Vijeću EU-a i predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen,

–  uzimajući u obzir izjavu Konferencije predsjednika Europskog parlamenta od 18. studenoga 2020. o dugoročnom proračunu EU-a i vladavini prava,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 11. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Europska unija unija vrijednosti kako je utvrđeno u članku 2. UEU-a;

B.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 odnijela tisuće života u Europi i svijetu te izazvala nezapamćenu krizu s katastrofalnim posljedicama za pojedince, radnike i poduzeća te da je stoga potreban odgovor bez presedana, posebno nakon drugog vala bolesti COVID-19 i dok pandemija stvarno ne završi;

C.  budući da je zbog političke rasprave u Europskom vijeću došlo do kašnjenja cijelog postupka te su stoga odgođeni pregovori o VFO-u, Međuinstitucijskom sporazumu, Instrumentu Europske unije za oporavak i Uredbi o vladavini prava te njihovo donošenje i provedba;

D.  budući da su učinkovita Uredba o vladavini prava i uvođenje novih vlastitih sredstava bili preduvjet za to da se Europski parlament složi s paketom VFO-a;

E.  budući da su suzakonodavci Unije tijekom 2020. uspjeli postići sporazume bez presedana;

1.  pozdravlja političke dogovore, uključujući zajedničke i jednostrane izjave, koje su suzakonodavci postigli 5. studenoga 2020. o Uredbi o vladavini prava i 10. studenoga 2020. o VFO-u, Međuinstitucijskom sporazumu i Instrumentu Europske unije za oporavak; ističe da ti povijesni politički sporazumi obuhvaćaju, među ostalim, sljedeće odredbe:

   dosad nezabilježen paket u visini od 1,8 bilijuna EUR koji se sastoji od VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. (1074 milijardi EUR postupno se povećava na 1085 milijardi EUR), u kombinaciji s Instrumentom za oporavak (750 milijardi EUR);
   dopunu VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. u vrijednosti od 16 milijardi EUR koja će se raspodijeliti na vodeće programe koje je odredio EP (EU za zdravlje, Obzor Europa, Erasmus +, Fond za integrirano upravljanje granicama, Frontex, InvestEU, Prava i vrijednosti, Kreativna Europa, Humanitarna pomoć i NDICI) i jačanje proračunskog odgovora na nepredviđene događaje;
   pravno obvezujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava tijekom sljedećeg VFO-a, koja bi trebala biti barem dovoljna za pokrivanje budućih troškova otplate (glavnica i kamate) Instrumenta EU-a za oporavak;
   pravno obvezujući minimalni udio za rashode u području klime od najmanje 30 % VFO-a i Instrumenta EU-a za oporavak (Next Generation EU) te za rashode povezane s bioraznolikošću od 7,5 % VFO-a u 2024. i 10 % VFO-a od 2026. nadalje;
   elemente za praćenje potrošnje na rodnu ravnopravnost i rodno osviještene politike;
   pojačanu ulogu Europskog parlamenta kao proračunskog tijela u upravljanju Instrumentom EU-a za oporavak i vanjskim namjenskim prihodima te u uspostavi budućih instrumenata za hitne slučajeve koji se trebaju temeljiti na članku 122. UFEU-a;
   funkcionirajuću uvjetovanost vladavine prava;

2.  podsjeća na povijesnu važnost paketa i njegov potencijal za jamčenje brzog oporavka od pandemije bolesti COVID-19 i njezinih društveno-gospodarskih učinaka te za suočavanje s izazovima Unije tijekom sljedećih sedam godina, među kojima su zeleni plan, digitalna tranzicija te zaštita njezinih vrijednosti i novca poreznih obveznika EU-a;

3.  pozdravlja ishod Europskog vijeća koje je poduprlo navedene političke dogovore na sastanku održanom 10. i 11. prosinca 2020.; pozdravlja činjenicu da su šefovi država i vlada postigli dogovor kako bi omogućili da 1. siječnja 2021. na snagu stupe VFO, Međuinstitucijski sporazum, Instrument EU-a za oporavak i Uredba o vladavini prava; pozdravlja činjenicu da pravni tekstovi ostaju nepromijenjeni;

4.  međutim, snažno žali što zbog pravila jednoglasnosti u Vijeću donošenje cijelog paketa, uključujući nove programe EU-a za razdoblje 2021. – 2027., prouzročuje neopravdano kašnjenje cijelog procesa; podsjeća da je sadržaj zaključaka Europskog vijeća o Uredbi o općem sustavu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije suvišan; podsjeća da su primjenjivost, svrha i područje primjene Uredbe o vladavini prava jasno definirani u pravnom tekstu navedene Uredbe;

5.  podsjeća da u skladu s člankom 15. stavkom 1. UEU-a Europsko vijeće ne izvršava zakonodavne funkcije; stoga smatra da se političke izjave Europskog vijeća ne mogu smatrati tumačenjem zakonodavstva jer je tumačenje u nadležnosti Suda Europske unije;

6.  podsjeća da Komisiju i njezina predsjednika bira Europski parlament; podsjeća da u skladu s člankom 17. stavkom 1. UEU-a Komisija osigurava primjenu Ugovorâ i mjera koje na temelju njih donose institucije; stoga potvrđuje da Komisija u svakom trenutku i u svim okolnostima mora poštovati zakon, dura lex sed lex;

7.  podsjeća da je u skladu s člankom 17. stavkom 3. UEU-a Komisija u potpunosti neovisna;

8.  podsjeća da je u skladu s člankom 17. stavkom 8. UEU-a Komisija odgovorna Europskom parlamentu; podsjeća da Parlament ima na raspolaganju više pravnih sredstava kako bi osigurao da Komisija poštuje svoju obvezu iz Ugovora, uključujući postupak davanja razrješnice radi procjene pravilnog upravljanja sredstvima Unije; nadalje naglašava da Parlament ima na raspolaganju nekoliko pravnih i političkih sredstava kako bi osigurao da zakon provode svi, a prije svega institucije EU-a; naglašava da zaključci Europskog vijeća ne mogu biti obvezujući za Komisiju pri primjeni pravnih akata;

9.  naglašava da su suzakonodavci dogovorili da se Uredba o općem sustavu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije primjenjuje od 1. siječnja 2021. i da će se morati primjenjivati na sve obveze i plaćanja; podsjeća da primjenjivost te Uredbe ne može ovisiti o usvajanju smjernica jer je dogovoreni tekst dovoljno jasan i nisu predviđeni provedbeni instrumenti; očekuje od Komisije, kao čuvarice Ugovora, da osigura potpunu primjenjivost Uredbe od datuma koji su dogovorili suzakonodavci te podsjeća da samo Sud Europske unije može poništiti Uredbu ili njezin dio; potvrđuje da će Parlament, ako neka država članica zatraži poništenje Uredbe ili njezinih dijelova, pred Sudom braniti njezinu valjanost i očekuje od Komisije da intervenira radi pružanja potpore stajalištu Parlamenta; naglašava da će u tom slučaju Parlament od Suda tražiti primjenu ubrzanog postupka; podsjeća na članak 265. UFEU-a i izražava spremnost da ga primijeni;

10.  smatra da se treba priznati potreba za potpunim sudjelovanjem Parlamenta u radu instrumenta „Next Generation EU”; naglašava da trijalog koji je u tijeku mora s tim u vezi dati zadovoljavajući ishod;

11.  smatra da će se na predstojećoj Konferenciji o budućnosti Europe, među ostalim, razmatrati prevladavanje prepreka koje predstavljaju zahtjevi za jednoglasnost u Vijeću u pogledu donošenja VFO-a i odluke o vlastitim sredstvima;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i Komisiji.


Provedba Dublinske uredbe III
PDF 189kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o provedbi Dublinske uredbe III (2019/2206(INI))
P9_TA(2020)0361A9-0245/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 78. stavak 2. točku (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 80. UFEU-a o načelu solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama, uključujući i njegove financijske implikacije,

–  uzimajući u obzir članke 1., 2., 3., 4., 18., 19. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 5., 8. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir članak 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima, koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum UN-a o izbjeglicama,

—  uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. godine (Ženevska konvencija),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), poznatu kao Uredba Dublin III(1),

—  uzimajući u obzir odluke Vijeća (EU) 2015/1523 od 14. rujna 2015.(2) i (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015.(3), kojima se uspostavljaju privremene mjere u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0270) o reformi Uredbe Dublin III,

–  uzimajući u obzir pregovarački mandat koji je Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove usvojio 19. listopada 2017. i koji je odobren na plenarnoj sjednici 16. studenoga 2017. te potvrđen od strane Konferencije predsjednika 17. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(4),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije povezane s Uredbom (EU) br. 604/2013, a posebno C-695/15 PPU Mirza (ECLI:EU: C:2016 :188), C-63/15 Ghezelbash (veliko vijeće) (*) (ECLI:EU:C:2016:409), C-155/15, Karim (ECLI:EU:C:2016:410), C-578/16 PPU C.K. i dr. (*) (ECLI:EU:C:2017:127), C-528/15 Al Chodor (ECLI:EU:C:2017:213), C-36/17 Ahmed (rješenje) (ECLI:EU:C:2017:273), C-490/16 A.S. (veliko vijeće) (ECLI:EU:C:2017 :585), C-646/16 Jafari (veliko vijeće) (*) (ECLI:EU:C:207:586), C-670/16 Mengesteab (veliko vijeće) (ECLI:EU:C:2017:587), C-60/16 Khir Amayri, ECLI:EU:C:2017:675, C-201/16 Shiri, (ECLI:EU:C:2017:805), C-360/16 Hasan (ECLI:EU:C:2018:35), C-647/16 Hassan (ECLI:EU:C:2018:368), C-213/17 X (ECLI:EU:C:2018:538), C-56/17 Fathi (ECLI:EU:C:2018:803), C-47/17 X (veliko vijeće) (ECLI:EU:C:2018:900), C-661/17 M.A. i dr. (veliko vijeće) (*) (ECLI:EU:C:2019:53), C-163/17 Jawo (veliko vijeće) (*) (ECLI:EU:C:2019:218), C-582/17 H. (veliko vijeće) (*) ECLI:EU:C:2019:280 te C-715/17, C-718/17 i C-719/17 Komisija protiv Poljske, Mađarske i Češke,

—  uzimajući u obzir presude Europskog suda za ljudska prava povezane s Uredbom (EU) br. 604/2013, a posebno Sharifi/ Austrija od 5. prosinca 2013. (presuda vijeća), Mohammadi/ Austrija od 3. srpnja 2014. (presuda vijeća), Sharifi i dr./ Italija i Grčka od 21. listopada 2014. (presuda vijeća) i Tarakhel/ Švicarska od 4. studenoga 2014. te ESLJP – M.S.S./Belgija i Grčka (GC), zahtjev br. 30696/09, presuda od 21. studenoga 2011., u vezi s Uredbom (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. (Dublin II),

—  uzimajući u obzir Europski migracijski program Komisije od 13. svibnja 2015. (COM(2015)0240),

—  uzimajući u obzir tzv. Izjavu iz Malte iz rujna 2019.,

—  uzimajući u obzir studiju visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice iz kolovoza 2017. naslovljenu „Left in limbo” o provedbi Uredbe Dublin III,

—  uzimajući u obzir evaluaciju Uredbe Dublin III iz 2015. te evaluaciju provedbe Uredbe Dublin III iz 2016., koje je u ime Komisije proveo ICF International,

—  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 24/2019 iz studenoga 2019. naslovljeno „Azil, premještanje i vraćanje migranata: vrijeme je da se poduzmu odlučnije mjere za usklađivanje ciljeva i rezultata”,

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „COVID-19: Smjernice za provedbu relevantnih odredaba EU-a u području postupaka azila i vraćanja te za preseljenje” (2020/C 126/02),

—  uzimajući u obzir izvješće Europskog potpornog ureda za azil od 2. lipnja 2020. o hitnim mjerama uslijed bolesti COVID-19 u sustavima azila i prihvata,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog potpornog ureda za azil iz lipnja 2020. pod naslovom „Godišnje izvješće o stanju u području azila u Europskoj uniji”,

—  uzimajući u obzir procjenu provedbe Dublinske uredbe koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) iz siječnja 2019. i sastavila dr. Amandine Scherrer iz Odjela za ex post evaluaciju Uprave Parlamenta za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost (prvi dio) te istraživački tim Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike (ECRE), na zahtjev Odjela za ex post evaluaciju (drugi dio),

—  uzimajući u obzir druge studije koje je naručio Europski parlament, posebno EPRS-ovu procjenu provedbe Dublinske uredbe i postupaka azila u Europi koju su proveli Gertrud Malmersjo i Milan Remáč iz 2016., studiju Resornog odjela za prava građana i ustavna pitanja (Glavna uprava za unutarnju politiku) o reformi Uredbe Dublin III koju je proveo Francesco Maiani iz lipnja 2016., studiju EPRS-a pod nazivom „Cijena nedjelovanja na europskoj razini u okviru politike azila” koju su proveli Wouter van Ballegooij i Cecilia Navarra iz listopada 2018. te studiju EPRS-a o reformi dublinskog sustava koju je provela Anja Radjenovic iz ožujka 2019.,

—  uzimajući u obzir saslušanje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) održano 19. veljače 2020.,

—  uzimajući u obzir odgovore parlamenata država članica putem automatiziranog sustava Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju o njihovu radu na Uredbi Dublin III,

—  uzimajući u obzir odgovor Njemačke na pet pitanja koja su predsjednik odbora LIBE i izvjestiteljica uputili svim nacionalnim tijelima uključenima u dublinski postupak,

—  uzimajući u obzir putovanja izvjestiteljice u svrhu utvrđivanja činjenica u Bochum (Njemačka), Ter Apel (Nizozemska), Bukurešt (Rumunjska) i Lampedusu (Italija),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0245/2020),

A.  budući da je 2015. međunarodnu zaštitu u zemljama EU+ zatražilo 1 393 920, a 2016. 1 292 740 tražitelja azila, što je četiri puta više u odnosu na 2012. (373 375 zahtjeva) i 2013. (464 515 zahtjeva); budući da se broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu u zemljama EU+ ponovno povećao između 2018. (665 920) i 2019. (738 425), što je jednako 0,13 % ukupnog stanovništva EU-a u 2019.;

B.  budući da djeca čine gotovo polovicu zahtjeva za azil podnesenih u EU-u, a oko 17 700 maloljetnika bez pratnje podnijelo je zahtjev za međunarodnu zaštitu u 2019.; budući da su 86 % njih bili dječaci, a 90 % njih bilo je staro od 14 do 18 godina;

C.  budući da je država članica koja izdaje vizu državljaninu treće zemlje odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 12. Uredbe Dublin III; budući da je, u skladu s člankom 14. Uredbe Dublin III, za razmatranje zahtjeva državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva koja je ušla na državno područje države članice koja odobrava izuzeće od vizne obveze odgovorna ta država članica;

D.  budući da je 2019. doneseno 145 000 odluka o zahtjevima u skladu s Dublinskom uredbom; budući da je 2019. stopa odobrenja za odluke o zahtjevima u skladu s Dublinskom uredbom iznosila 62 %;

E.  budući da je jedna trećina država članica u razdoblju od 2008. do 2017. prihvatila 90 % tražitelja azila;

F.  budući da kriteriji za utvrđivanje odgovornosti države članice za zahtjev za azil obuhvaćaju, hijerarhijskim redoslijedom, jedinstvo obitelji, izdavanje dozvola za boravak ili viza, nezakoniti ulazak ili boravak te ulazak bez vizne obveze; budući da u slučaju kada nijedan od tih kriterija nije primjenjiv, država članica u kojoj je zahtjev prvotno podnesen postaje odgovorna država članica u skladu s člankom 3. stavkom 2.; budući da zbog nerazmjerne provedbe članka 13., kojim se odgovornost za razmatranje zahtjeva za azil pripisuje državi članici prvog nezakonitog ulaska, odgovornosti nisu pravedno raspodijeljene među državama članicama; budući da je u nekoliko zemalja „prvog ulaska” na Sredozemlju, odnosno u Grčkoj, Italiji, Malti, Cipru i Španjolskoj, podnesen velik udio prvih zahtjeva, posebno tijekom krize u razdoblju 2015. – 2016.;

G.  budući da je 2018. u Njemačkoj (82,8 milijuna stanovnika, 18,6 % ukupnog stanovništva EU-a) zabilježen najveći broj zahtjeva (184 180, ili 28 % ukupnog broja zahtjeva, što odgovara 0,22 % njezina stanovništva), a slijede Francuska (66,9 milijuna stanovnika, 15 % ukupnog stanovništva EU-a) s 120 425 zahtjeva (19 % ukupnog broja zahtjeva, što odgovara 0,18 % njezina stanovništva), Grčka (10,74 milijuna stanovnika, 2,4 % ukupnog stanovništva EU-a) sa 66 695 zahtjeva (11 % ukupnog broja zahtjeva, 0,62 % njezina stanovništva), Italija (60,48 milijuna stanovnika, 13,6 % ukupnog stanovništva EU-a) s 59 950 zahtjeva (10 % ukupnog broja zahtjeva, 0,01 % njezina stanovništva) i Španjolska (46,66 milijuna stanovnika, 10,49 % ukupnog stanovništva EU-a) s 52 700 zahtjeva (9 % ukupnog broja zahtjeva, 0,11 % njezina stanovništva);

H.  budući da su od 2016. do 2019. Njemačka i Francuska izdale daleko najviše zahtjeva u skladu s Dublinskom uredbom (68 % ukupnog broja u EU-u), dok su Španjolska, Estonija, Litva, Latvija, Slovačka, Bugarska, Poljska i Češka izdale mali broj zahtjeva; budući da Španjolska gotovo da i nije izdavala zahtjeve u skladu s Dublinskom uredbom, unatoč velikom i rastućem broju zahtjeva za azil; budući da postoje značajne razlike među zemljama, s 54,6 % transfera iz Grčke, 42,2 % iz Švedske, 11,2 % iz Njemačke, 6,7 % iz Francuske i 1,6 % iz Italije u razdoblju od 2016. do 2019.; budući da za niz zemalja nedostaje velik dio informacija;

I.  budući da se Uredba Dublin III temelji na osnovnoj pretpostavci da tražitelji azila imaju jednaka prava u svim državama članicama i da se svaki zahtjev pravedno razmatra, neovisno o tome gdje je u EU-u zahtjev podnesen; budući da je to daleko od stvarnog stanja;

J.  budući da su države članice tek u ograničenoj mjeri iskoristile klauzulu o uzdržavanim osobama (članak 16.) ili humanitarnu i diskrecijsku klauzulu (članak 17.) u Uredbi; budući da se tim klauzulama nude razumna rješenja za spajanje obitelji ili premještanje, uključujući nakon iskrcaja;

K.  budući da se u većini dublinskih postupaka odredbe o hijerarhiji kriterija i utvrđeni rokovi ne implementiraju na pravilan način, a transferi se ne provode; budući da su u situacijama koje uključuju djecu i obitelji takvi nedostaci osobito štetni za najbolji interes djeteta i za pravo tražitelja azila na spajanje obitelji;

L.  budući da se u podacima i studijama o provedbi Uredbe Dublin III naglašava redovito zanemarivanje odredbi o obitelji i nepravilna primjena načela najboljih interesa djeteta; budući da je, primjerice, 2018. kriterij jedinstva obitelji upotrijebljen u samo 5 % zahtjeva za „prihvat” u Francuskoj (od 12 000) i 3,7 % u Njemačkoj (od 17 500), a postoci su još manji u Belgiji, Švedskoj i Švicarskoj; ističe da je Grčka, za razliku od njih, 2018. izdala 79,3 % svojih zahtjeva za „prihvat” na temelju kriterija jedinstva obitelji; budući da se zahtjevi za spajanje obitelji rjeđe odobravaju (u 48 % slučajeva), u usporedbi s prosječnom stopom odobravanja za sve postupke (67,6 %); budući da bi se učinkovitom provedbom članaka 16. i 17. Uredbe mogla jamčiti primjenjivost prava tražitelja azila na obiteljski život i jedinstvo obitelji;

M.  budući da je u provedbi Uredbe Dublin III bilo znatnih nedostataka, među ostalim, za vrijeme velikog broja dolazaka 2015. i tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19, čime je narušeno povjerenje među državama članicama i pravo na međunarodnu zaštitu, što je dovelo do kršenja temeljnih prava; budući da se pokazalo da su pravila iz Uredbe Dublin III neprimjerena za suočavanje s jakim priljevom migranata, što je dovelo do sustava koji stavlja prekomjernu odgovornost i teret na mali broj država članica;

N.  budući da je privremeni mehanizam solidarnosti za traganje i spašavanje na Sredozemlju, koji je dogovoren Izjavom iz Malte i koji su 23. rujna 2019. potpisale Njemačka, Francuska, Italija i Malta, bio valjan u razdoblju od najmanje šest mjeseci; budući da se nijedna druga država članica nije priključila tom ad hoc sporazumu;

O.  budući da odredba o preventivnom djelovanju (članak 33.) nikad nije primijenjena;

P.  budući da se člankom 28. Uredbe Dublin III dopušta zadržavanje kao izvanredna mjera da se omogući „izvršenje postupaka za transfer” kada „postoji velika opasnost od bijega” podnositelja zahtjeva; budući da je ta definicija i dalje nejasna i da se njezino tumačenje razlikuje među državama članicama;

Q.  budući da postoji neusklađenost u pogledu postupovnih jamstava i zaštitnih mjera za tražitelje azila, posebno za djecu; budući da trajanje postupaka, nepredvidivost ishoda te loši uvjeti prihvata i socijalna nesigurnost utječu na dobrobit tražitelja azila, koji često imaju traumatična iskustva u vlastitim zemljama i/ili na putu do EU-a;

R.  budući da je provedba Uredbe Dublin III usko povezana s provedbom drugih dokumenata o europskoj politici azila i migracija; budući da su nedostaci preinačene Direktive o postupcima azila (2013/32/EU), preinačene Direktive o prihvatu (2013/33/EU) i preinačene Direktive o kvalifikacijama (2011/95/EU) naročito utjecali na provedbu Uredbe Dublin III; budući da bi Europska komisija trebala više raditi na osiguravanju usklađenosti država članica s tim direktivama, uključujući kroz postupke zbog povrede;

S.  budući da su neki od tih nedostataka dio ustrojstva Dublinske uredbe i ne mogu se riješiti samo boljom provedbom;

T.  budući da zbog nedostataka informacija nije moguće provesti sveobuhvatnu evaluaciju provedbe Uredbe Dublin III; budući da države članice ne pružaju statističke informacije na sistematičan i dosljedan način te da one nisu jednako detaljne ili redovite; budući da nedostaci ključnih informacija obuhvaćaju razloge za zahtjeve, trajanje postupaka, sredstva, povučene zahtjeve, neuspjele transfere, žalbene postupke i zadržavanje;

U.  budući da je Parlament 6. studenoga 2017. dvotrećinskom većinom usvojio zakonodavnu rezoluciju o prijedlogu preinake Uredbe Dublin IV;

Uključivanje načela solidarnosti u zajednički europski sustav azila

1.  smatra da se trenutačnom Uredbom Dublin III nameće nerazmjerna odgovornost manjini država članica, osobito u vrijeme velikog broja dolazaka; smatra da, zbog njihove geografske lokacije, kriterij zemlje prvog ulaska u Uredbi Dublin III na dosad neviđen način nerazmjerno opterećuje najizloženije zemlje u pogledu registracije i prihvata tražitelja azila; ističe da Uredba Dublin III, na način kako je osmišljena i kako se provodi, nije uspjela postići svoj glavni cilj, to jest, brzo utvrđivanje države članice odgovorne za zahtjev za azil, čime bi se zajamčila pravedna podjela odgovornosti među državama članicama, kao i djelotvoran i brz pristup postupcima azila;

2.  naglašava da je cilj uvođenja žarišnih točaka u kombinaciji s privremenim programom premještanja koji je Komisija predložila 2015. bilo lakše upravljanje zahtjevima za azil kada tražitelji uđu na teritorij EU-a, kao i da se radilo o pragmatičnom pristupu kojim su se uklanjali nedostaci Uredbe Dublin III koji su tada postali očiti; nadalje, podsjeća na doprinos agencija EU-a kao što su EASO i Frontex u podupiranju država članica koje se suočavaju s prekomjernim opterećenjem u provedbi pravne stečevine u području azila te ističe potrebu za poboljšanjem suradnje među tim agencijama;

3.  ističe da je neodgovarajuća primjena hijerarhije kriterija, posebno pretjerana primjena kriterija prve zemlje ulaska i neučinkovito izvršenje transfera, povećala nerazmjernu odgovornost određenih država članica, posebno onih najizloženijih; mišljenja je da je stoga EU-u potreban održiv mehanizam solidarnosti kojim se uvode pravedna pravila za raspodjelu odgovornosti među državama članicama u skladu s člankom 80. UFEU-a, uz potpuno poštovanje temeljnog prava na sigurnost i zaštitu tražitelja azila;

4.  smatra da je ključno pružiti više resursa i kapaciteta najizloženijim državama članicama, primjerice preko EASO-a, sve dok se ne provede reforma Dublinske uredbe;

5.  podsjeća na to da je pravo na azil jedno od temeljnih prava; naglašava da postupak azila služi za razmatranje zahtjeva i odobravanje međunarodne zaštite podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju uvjete te istodobno omogućuje donošenje brze i pravedne odluke za one koji ih ne ispunjavaju;

6.  primjećuje da u skladu s člankom 24. stavkom 4. Uredbe Dublin III države članice mogu zatražiti ponovni prihvat osobe ili provesti postupak vraćanja u slučaju osoba čiji je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen konačnom odlukom u jednoj državi članici; naglašava da bi, u kontekstu primjene članka 24. stavka 4., vraćanje osoba koje ne ispunjavaju uvjete za međunarodnu zaštitu, posebno na temelju dobrovoljnog poštovanja propisa, moglo pomoći funkcioniranju migracijskih politika EU-a;

7.  pozdravlja odluke Vijeća o premještanju iz 2015. i 2016. koje su donesene kao hitna mjera solidarnosti; izražava razočaranje zbog neispunjenih obveza država članica u pogledu solidarnosti i podjele odgovornosti, dok istodobno priznaje pozitivan doprinos nekih država članica; podsjeća na to da se Europska komisija nije odazvala na poziv Europskog parlamenta iz Rezolucije od 18. svibnja 2017. da predloži produljenje mjera premještanja do provedbe reforme Uredbe Dublin III; naglašava da ad hoc sporazumi o premještanju ne mogu zamijeniti usklađen i održiv zajednički europski sustav azila (CEAS);

8.  žali zbog činjenice da Vijeće, za razliku od Parlamenta, nije usvojilo stajalište o prijedlogu preinake Uredbe Dublin IV, zbog čega je došlo do blokade reforme Uredbe Dublin III unatoč njezinim detaljno dokumentiranim nedostacima; smatra da se ta blokada može protumačiti kao povreda načela lojalne uzajamne suradnje među institucijama EU-a iz članka 13. stavkom 2. UEU-a, također uzimajući u obzir činjenicu da je Vijeće uvijek nastojalo postići jednoglasni dogovor iako je kvalificirana većina propisana Ugovorima; osobito žali zbog toga što Unija još uvijek ima ista pravila koja su se pokazala neučinkovitima u upravljanju velikim brojem dolazaka; poziva na brzu reformu zajedničkog europskog sustava azila (CEAS);

9.  konstatira da mehanizam za rano upozoravanje, pripravnost i upravljanje krizom utvrđen člankom 33. dosad nije primijenjen, čak ni tijekom velikog broja dolazaka u razdoblju 2015. – 2016.; nadalje, konstatira da se tek treba pozvati na odredbe Direktive o privremenoj zaštiti kojima se nastoji riješiti pitanje privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju podrijetla;

10.  mišljenja je da bi u EU-u trebalo uspostaviti mehanizam koji se temelji na solidarnosti kako bi se osigurao kontinuitet temeljnog prava na azil u EU-u te zajamčili pristup azilu i podjela odgovornosti među državama članicama; naglašava da bi zaštita temeljnih prava tražitelja azila uvijek trebala biti u središtu tog mehanizma; smatra da bi takav mehanizam trebao omogućiti sudjelovanje organizacija civilnog društva koje pružaju stručnu pomoć osobama kojima treba međunarodna zaštita, naročito kada je riječ o pravnoj pomoći;

11.  ističe da se diskrecijska klauzula iz članka 17., koja državi članici omogućuje preuzimanje odgovornosti za zahtjev za azil, čak i ako nije utvrđena kao odgovorna država članica u skladu s Uredbom Dublin III, primjenjuje na različite načine, rijetko i u samo nekoliko država članica; primjećuje da su većinu slučajeva 2018. činile Njemačka, Nizozemska i Francuska; poziva sve države članice da bolje iskoriste diskrecijsku klauzulu iz članka 17. za rješavanje zahtjevnih situacija i humanitarnih kriza u nedostatku trajnog mehanizma solidarnosti; smatra da diskrecijske klauzule iz članka 17. treba koristiti kao instrument solidarnosti za podjelu odgovornosti, posebno u situacijama velikog broja dolazaka kopnom i morem, ili za transfer tražitelja azila koji trenutačno žive u žarišnim točkama u nehumanim, ponižavajućim, nehigijenskim i nesigurnim uvjetima i bez dovoljnog pristupa zdravstvenim uslugama koje se tiču tjelesnog i psihičkog zdravlja;

12.  mišljenja je da bi se odredbe o jedinstvu obitelji, koje su prve u hijerarhiji kriterija za utvrđivanje odgovornosti, trebale učinkovito provoditi i da bi se odredbe o uzdržavanim osobama (članak 16.) i diskrecijske klauzule (članak 17.) mogle šire primjenjivati radi potpore jedinstvu obitelji;

13.  ističe mnoge izazove povezane s provedbom Uredbe Dublin III; prima na znanje znatnu operativnu i tehničku potporu koju EASO pruža tijelima država članica u provedbi dublinskih postupaka, naročito u žarišnim točkama;

14.  poziva Komisiju i države članice da olakšaju rad osoblju EASO-a tako da dopuste razgovore s tražiteljima azila na jeziku koji nije jezik zemlje u kojoj se razgovor provodi te da pritom osiguraju prijevod za podnositelja zahtjeva na jeziku koji razumije; naglašava potrebu da se EASO u svojem operativnom radu pridržava najviših standarda i da na prvo mjesto stavi interese podnositelja zahtjeva kojima treba međunarodna zaštita, uključujući najbolje interese djeteta; poziva na osnivanje Europske agencije za azil, s odgovarajućim financijskim i ljudskim resursima, za potporu državama članicama u dublinskim postupcima; snažno potiče na odgovarajući ustroj i zapošljavanje u europskim dublinskim jedinicama kako bi se pojednostavnilo i ubrzalo dovršavanje dublinskih postupaka, a posebno kako bi se zajamčila pravilna primjena Poglavlja III. Uredbe Dublin III, kojim se tražitelj azila povezuje s određenom državom članicom;

Zaštita temeljnih prava

15.  podsjeća da zaštita temeljnih prava mora biti u središtu svih mjera provedbe Uredbe Dublin III, uključujući zaštitu djece, žrtava trgovine ljudima, LGBTI osoba i ostalih osoba u ranjivom položaju; ističe posljedice koje nedostaci zajedničkog europskog sustava azila imaju za živote tražitelja azila, čije je psihičko zdravlje već oslabljeno traumama koje su iskusili u svojoj zemlji podrijetla i potencijalno duž migracijskih ruta;

16.  podsjeća na to da tražitelji azila imaju pravo biti u potpunosti informirani o postupcima; žali zbog toga što se razina informacija koje se pružaju tražiteljima azila znatno razlikuje među državama članicama; apelira na države članice da maloljetnicima zajamče pristup informacijama prilagođenima djeci i posebnoj potpori; naglašava da je pružanje pravne pomoći i prijevoda ključno za osiguravanje prava podnositelja zahtjeva na pristup informacijama;

17.  ističe da transferi tražitelja azila, posebno ranjivih osoba, maloljetnika i obitelji, mogu dovesti do povreda njihovih ljudskih prava; ponovno ističe da su načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i povrede ljudskih prava dovoljan razlog za odgodu prijenosa, čak i kad u odredišnoj zemlji nema vidljivih sistemskih nedostataka; snažno potiče države članice da temeljito procijene rizike kojima bi podnositelji zahtjeva bili izloženi u odredišnoj državi članici; posebno naglašava da se transferi moraju provoditi tako da osobe ni u kojim okolnostima nisu izložene riziku od prisilnog udaljenja ili vraćanja;

18.  podsjeća na to da se u skladu s člankom 28. zadržavanje tražitelja azila u okviru dublinskog postupka može odrediti samo kao krajnja mjera i samo ako se pritom poštuje načelo proporcionalnosti te ako se ne mogu djelotvorno provesti druge manje prisilne mjere za osiguranje postupka transfera u slučaju da postoji znatna opasnost od bijega; poziva države članice da ulože konkretne napore kako bi pronašle valjane alternative zadržavanju;

19.  smatra da takvo zadržavanje mora biti što kraće i da ne smije trajati dulje nego što je to razumno potrebno da se s dužnom pažnjom izvrše potrebni upravni postupci sve do izvršenja transfera u skladu s ovom Uredbom; naglašava da su u nedostatku usklađenih kriterija za utvrđivanje opasnosti od bijega države članice donijele različite i katkad kontroverzne kriterije; poziva države članice i Komisiju da pojasne „veliku opasnost od bijega”;

20.  snažno potiče države članice i Komisiju da jasno navedu da zadržavanje nikada nije u najboljem interesu djeteta;

21.  podsjeća na to da je, prema Europskom sudu za ljudska prava(5), nezakonito izreći mjeru zadržavanja maloljetniku bez uzimanja u obzir njegovih najboljih interesa, njegove osobne situacije kao maloljetnika bez pratnje, ako je primjenjivo, ili bez ocjene proporcionalnosti ili dostupnih alternativa zadržavanju;

22.  naglašava da krajnja svrha zaštite djece, kao što je zaštita od trgovine djecom, uvijek ima prioritet kako bi se za djecu migrante osigurao brz pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i odgovarajućem smještaju; ističe da bi djeci bez pratnje trebalo pružiti odgovarajuće mjere zaštite, kao što je učinkovito skrbništvo;

23.  upozorava na brojne i sistemske nedostatke u poštovanju hijerarhije kriterija; naglašava da jedinstvo obitelji nikako nije kriterij koji se najčešće primjenjuje iako se nalazi na samom vrhu hijerarhije u Poglavlju III. Uredbe; smatra da bi države članice, na temelju načela uzajamne suradnje, trebale pomoći nadležnim tijelima i državljanima trećih zemalja u poboljšanju utvrđivanja postojećih dokazanih obiteljskih veza u postupku određivanja odgovorne države članice; poziva Komisiju da osigura potpuno poštivanje hijerarhije kriterija;

24.  smatra da je nužno pojasniti uvjete za primjenu kriterija spajanja obitelji te, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe, dati prednost primjeni članaka 8., 10. i 16. kao glavnih kriterija za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil kako bi se zajamčile djelotvornost prava na jedinstvo obitelji te brža provedba odluka o spajanju obitelji; poziva Komisiju i države članice da usklade standard dokazivanja koji je potreban za spajanje obitelji, pri čemu bi im cilj trebali biti ostvariviji standardi i zahtjevi; ističe da se tumačenja onoga što čini „obitelj” razlikuju među državama članicama, čime se doprinosi nedostatku usklađenosti s hijerarhijom kriterija i disfunkcionalnosti sustava; stoga poziva Komisiju da pažljivo motri pravilnost primjene definicija povezanih s obitelji u državama članicama, kako je definirano u članku 3. Uredbe;

25.  podsjeća na to da bi, u skladu s Uredbom, u svim dublinskim postupcima i odlukama koje se tiču djece u prvom redu trebalo voditi računa o najboljim interesima djeteta; žali zbog toga što države članice primjenjuju različita tumačenja najboljih interesa djeteta;

26.  žali zbog toga što neadekvatni mehanizmi identifikacije i katkad pogrešne metode procjene dobi često dodatno pogoršavaju situaciju maloljetnika, uzrokujući kašnjenja ili negativno utječući na ishod dublinskih postupaka; napominje da se u određenim državama članicama razvijaju dobre prakse, kao što su upotreba specijaliziranog osoblja za maloljetnike bez pratnje ili multidisciplinarni pristup utvrđivanju dobi;

27.  duboko je zabrinut zbog toga što se u mnogim državama članicama zbog praktičnih problema često odgađa ili nije zajamčeno imenovanje zastupnika koji će pomagati maloljetnicima bez pratnje u dublinskim postupcima; također primjećuje da ti zastupnici u pojedinim zemljama nisu dovoljno informirani o dublinskim postupcima i da maloljetnici bez pratnje nemaju potporu prilagođena djeci;

Pojednostavljivanje postupaka, znatno skraćivanje rokova za obradu i poštovanje prava na djelotvoran pravni lijek

28.  naglašava da je broj postupaka transfera jako porastao u razdoblju 2016. – 2017. i da je prouzročio znatne ljudske, materijalne i financijske troškove; žali, međutim, zbog toga što su transferi provedeni u samo 11 % slučajeva, što je dodatni čimbenik u čestom preopterećivanju sustava azila i jasno ukazuje na nedostatak djelotvornosti Uredbe; smatra ključnima nastojanja da se zajamči pristup informacijama i brzim postupcima za spajanje obitelji i transfere tražitelja azila;

29.  ističe važnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije iz proteklih godina u okviru koje su pojašnjeni prihvatljivi razlozi za sprečavanje transfera u skladu s Dublinskom uredbom, a posebno svaki mogući izvor opasnosti za pojedinca; naročito primjećuje sve veći broj odluka europskih i nacionalnih sudova o odgodi transfera u države članice kada bi tražitelju azila nepravedno bila uskraćena međunarodna zaštita (slučajevi neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja) ili kada bi mu bila uskraćena prava u okviru dublinskog postupka; žali zbog toga što su tražitelji azila žrtve nehumanog ili ponižavajućeg postupanja u pojedinim državama članicama;

30.  konstatira da nedostaci u pogledu strukturne organizacije i funkcioniranja nacionalnih tijela za azil, zajedno s manjkom resursa, pridonose kašnjenju dublinskih postupaka i ometaju primjenu Uredbe; primjećuje da su, iako je većina zemalja ovlastila samo jedno specijalizirano tijelo za azil, pojedine države članice odlučile podijeliti odgovornost među različitim tijelima, čime su u određenim slučajevima stvorile komplikacije u praksi za tražitelje azila i prouzročile odstupanja u provedbi Uredbe;

31.  naglašava da djelotvornost dublinskih postupaka također ovisi o kvaliteti i broju zaposlenika u svakom nacionalnom tijelu za azil; primjećuje da postoje značajna odstupanja među tijelima za azil u smislu broja zaposlenika u odnosu na broj podnositelja zahtjeva za azil; naglašava da nacionalne dublinske jedinice nemaju dovoljno osoblja te da se istovremeno suočavaju sa znatnim porastom radnog opterećenja; poziva države članice da povećaju resurse koji su potrebni kako bi Uredba Dublin III postala operativna, a posebno broj službenika za azil;

32.  ističe da nedostaje suradnje i razmjene informacija među državama članicama, čime se aktivno narušava načelo solidarnosti EU-a i izravno pridonosi preopterećenju sustava u određenim državama članicama;

33.  naglašava da pretjerana i djelomično neprikladna primjena kriterija „nezakonitog ulaska” nerazmjerno opterećuje zemlje prvog ulaska, kojima često manjka resursa i kapaciteta za prihvat i registraciju tražitelja azila; napominje da su zahtjevi za „ponovni prihvat” proteklih godina bili prevladavajući oblik dublinskih postupaka, što znači da je većina osoba podvrgnutih dublinskom postupku već zatražila azil u drugoj državi članici; konstatira da bi se odgovarajuće mjere za sprečavanje sekundarnih kretanja trebale primjenjivati na države članice u schengenskom prostoru, kao i na one izvan njega;

34.  podsjeća na to da je svrha rokova u svakoj fazi dublinskog postupka ta da postupak bude kratak i da se omogući brz pristup postupku azila; primjećuje da još uvijek postoje nejasnoće i varijacije među državama članicama u odnosu na izračun rokova i trenutka u kojemu započinje svaki postupak; predlaže pojašnjenje i usklađivanje uvjeta za pokretanje postupaka transfera;

35.  smatra da u nekim slučajevima pravila o prijenosu odgovornosti u okviru Uredbe Dublin III podrivaju učinkovitost postupaka azila i provedbu transfera jer povećavaju opasnost od bijega; žali zbog razloga država članica za odbijanje transfera, koji su često upitni; smatra da ti čimbenici, među ostalim, doprinose povećanju sekundarnih kretanja poticanjem tražitelja azila da ostanu izvan sustava; poziva Komisiju da revidira pravila kako bi se poboljšalo izvršenje transfera i ukinuo prijenos odgovornosti u slučajevima u kojima tražitelj azila pobjegne te kako bi se ojačalo povjerenje među državama članicama, pratilo stanje i, prema potrebi, nametnule kazne državama članicama koje odbijaju transfere;

36.  primjećuje da nepravilna primjena pravila o hijerarhiji kriterija, posebno u pogledu spajanja obitelji i položaja djece bez pratnje, kao i nerazmjerna primjena kriterija prve zemlje nezakonitog ulaska također ugrožavaju postupke azila; konstatira da ti nedostaci u provedbi mogu potaknuti tražitelje azila da ostanu izvan sustava; naglašava da je dodatno usklađivanje sustava azila država članica ključno za funkcionalnu Uredbu Dublin III i sprečavanje sekundarnih kretanja; poziva Komisiju da predloži sustav kojim bi se propisno uzimale u obzir dokazane značajne veze tražitelja azila s određenom državom članicom, kao što su prethodno zakonito boravište ili obrazovne diplome, te kojim bi se osiguralo da se prema tražiteljima azila u relativnom smislu jednako postupa diljem EU-a;

37.  smatra da je pružanje pravne pomoći tražiteljima azila u dublinskim postupcima, posebno u žarišnim točkama, od ključne važnosti kako bi se zajamčilo informiranje podnositelja zahtjeva o njihovim pravima i obvezama tijekom dublinskog postupka; ističe da bi se time poboljšali postupci u skladu s pravima, pojednostavnili dublinski postupci i poboljšalo donošenje odluka; konstatira da pravni zastupnici mogu osigurati da je spis svakog predmeta potpun i točan te doprinijeti smanjenju stope žalbi i zaštiti prava na zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja; sa zabrinutošću primjećuje da su određena specifična pitanja na nacionalnoj razini i dalje neriješena, kao što su ograničen pristup neovisnim pravnim zastupnicima u udaljenim centrima za prihvat azilanata, niska financijska naknada za pravnu pomoć, nedostatak odgovarajućih ustanova za pripremne i privatne razgovore te neadekvatno pružanje pravne pomoći podnositeljima zahtjeva u centrima za zadržavanje; poziva države članice i Europsku komisiju da povećaju sredstva dostupna za pružanje pravne pomoći tijekom dublinskog postupka;

38.  naglašava da kvaliteta i količina informacija koje se daju podnositeljima zahtjeva tijekom dublinskih postupaka nije ni blizu zadovoljavajuće razine, da se znatno razlikuje među zemljama, a u pojedinim slučajevima i unutar zemalja; primjećuje da različiti čimbenici utječu na poštovanje prava na informacije, kao što su kvaliteta i jasnoća informacija, pristup usmenom prevoditelju, dostupnost prevedenih dokumenata i pristup informacijama u odgovarajućem trenutku; podsjeća na to da je pravo na informiranje u skladu s člankom 4. Uredbe od temeljne važnosti u pogledu složene prirode dublinskih postupaka i za jamčenje pristupa pravednom razmatranju zahtjeva za azil u EU-u; ističe da se propusti u tom području mogu pripisati manjku resursa, ali i da mogu biti rezultat namjernog odabira politika u pojedinim zemljama u kojima je imenovano vrlo malo pravnih zastupnika; snažno potiče države članice da uz potporu Komisije i EASO-a poboljšaju informacije dostupne tražiteljima azila u pogledu složenih dublinskih postupaka, da zajamče da su jasne i pristupačne svima, osobito u pogledu spajanja obitelji, u skladu s člancima 4. i 26. Uredbe, kao i pristupa djelotvornom pravnom lijeku i pravnoj pomoći u skladu s člankom 27.;

39.  poziva Komisiju da ocijeni sveukupnu provedbu zajedničkog europskog sustava azila (CEAS), kao i svih nedostataka i propusta u Uredbi Dublin III koji dovode do nerazmjernog tereta odgovornosti na zemljama na vanjskim granicama EU-a;

Jedinstvena provedba dublinskih mehanizama u predmetima azila diljem EU-a koja je usmjerena na prava

40.  naglašava da se načelo jedinstvenog zahtjeva za azil u EU-u ne može poštovati, što je u suprotnosti sa samom svrhom Uredbe Dublin III; konstatira da provedbu tog načela otežavaju različiti čimbenici, što znači da postoje brojni razlozi za podnošenje naknadnih zahtjeva za azil; smatra da bi nadležna nacionalna tijela trebala dijeliti svoje korisne informacije u europskoj bazi podataka kao što je Eurodac, prije svega one koje se tiču odobravanja i odbijanja zahtjeva za azil, kako bi se ubrzali postupci i izbjegli višestruki zahtjevi za azil, uz poštovanje zaštite osobnih podataka; smatra da je prioritet registracija svih podnositelja zahtjeva i migranata koji nezakonito prelaze granice;

41.  primjećuje da se razmjeri zaštite tražitelja azila znatno razlikuju među državama članicama za određene nacionalnosti i da to može pridonijeti daljnjem kretanju; smatra da bi uzimanje u obzir pojedinačnih potreba podnositelja zahtjeva u dublinskim postupcima smanjilo sekundarna kretanja; vjeruje da je uzimanje u obzir „dokazanih značajnih veza” s određenom državnom članicom djelotvoran pristup smanjenju sekundarnih kretanja te poziva da se to uvrsti u kriterije za premještanje;

Jačanje upravljanja i konvergencije među državama članicama

42.  naglašava da se Komisijina mreža dublinskih jedinica država članica sastala samo jednom ili dvaput u godini i da nije imala operativnu ulogu; smatra da nekoordinirana upotreba mreže dublinskih jedinica EASO-a sprečava djelotvorno funkcioniranje Uredbe Dublin III; primjećuje, međutim, da je mreža dublinskih jedinica EASO-a aktivnija i da EASO provodi niz korisnih misija u svrhu pružanja potpore državama članicama u provedbi Uredbe Dublin III, kao što su izrada smjernica i analiza, organizacija tečajeva za osposobljavanje ili raspoređivanje zastupnika; snažno potiče na tješnju suradnju među nacionalnim tijelima nadležnima za azil u cilju razmjene informacija, poticanja ujednačenih i najboljih praksi, pojednostavljenja transfera i sprečavanja višestrukih zahtjeva; predlaže da se EASO-u dodijeli mandat za uspostavu boljeg upravljanja u pogledu primjene Uredbe Dublin III, uključujući mjesečni operativni dijalog između nacionalnih tijela te platformu za razmjenu i širenje informacija i najboljih praksi;

43.  poziva Komisiju i države članice da među izvore koje koriste za kontrolu provedbe Uredbe uvrste pouzdane i ažurirane informacije koje dostavljaju nedržavni akteri, posebno međunarodne i nevladine organizacije;

44.  primjećuje da su od 2008. do 2017. znatan broj zahtjeva za azil podnijeli državljani trećih zemalja koji su putovali bez vize ili s kratkotrajnom vizom radi ulaska u schengensko područje(6); osim toga, primjećuje da su neki od tih zahtjeva podneseni u državi članici koja nije ona za koju je viza izdana; ističe da je za naknadne dublinske postupke dokazano da pravila iz članaka 12. i 14. nisu dovoljno jasna, čime se otežava utvrđivanje odgovorne države članice; poziva Komisiju da pojasni kako bi se članci 12. i 14. Uredbe trebali primjenjivati pri utvrđivanju koja bi država članica trebala biti odgovorna za podnošenje zahtjeva za azil; predlaže da se, kao jedan od kriterija u hijerarhiji, evaluira mogući učinak zahtjeva za ulazak bez vizne obveze na pravilno funkcioniranje dublinskog sustava;

45.  konstatira da su sklopljeni bilateralni sporazumi između država članica kako bi se poboljšala učinkovitost dublinskih postupaka ili osigurao transfer tražitelja azila; ističe, međutim, da se također pokazalo da imaju negativan učinak te da u nekim slučajevima podrivaju postizanje ciljeva Uredbe na europskoj razini; snažno potiče Komisiju i sve države članice da razmotre čimbenike koji doprinose većoj učinkovitosti, da poduzmu zajedničke i koordinirane mjere za optimizaciju učinkovite provedbe Uredbe Dublin III te da rade na usklađivanju provedbe Uredbe;

46.  konstatira da države članice mogu izraditi preventivne akcijske planove, uz potporu Komisije i u koordinaciji s njom, ako bi primjena Uredbe mogla biti ugrožena zbog opravdanog rizika od osobito velikog pritiska na sustave azila država članica i/ili zbog problema u funkcioniranju njihovih sustava azila, u skladu s člankom 33.; primjećuje da se u sklopu tih preventivnih mjera mogu uzeti u obzir informacije Komisije i EASO-a te da bi te mjere mogle dovesti do istinske i praktične solidarnosti, u skladu s člankom 80. UFEU-a, s državama članicama koje su suočene s osobito velikim pritiskom na svoje sustave azila općenito, među ostalim, zbog mješovitih migracijskih tokova, te s podnositeljima zahtjeva, čime bi se omogućila bolja pripremljenost u slučaju potencijalne krize u području azila;

47.  smatra da se provedba Uredbe Dublin III ne pokazuje djelotvornom jer njezini primarni ciljevi nisu ostvareni, odnosno brzo i pravedno utvrđivanje države članice odgovorne za zahtjev za međunarodnu zaštitu; podsjeća na to da su utvrđeni znatni nedostaci u provedbi niza dublinskih odredbi; ističe da je provedba Uredbe vrlo neučinkovita u odnosu na napore, ljudske resurse i osoblje koje su joj posvetile države članice;

48.  poziva Vijeće da pri reformi Uredbe Dublin III i kada postupa u skladu s člankom 78. stavkom 2. UFEU-a uvede glasovanje kvalificiranom većinom;

49.  žali zbog toga što Komisija još uvijek nije objavila svoje izvješće o ocjeni iz članka 46.; poziva Komisiju da osigura učinkovitiju provedbu Uredbe Dublin III;

o
o   o

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica i nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 180, 29.6.2013., str. 31.
(2) SL L 239, 15.9.2015., str. 146.
(3) SL L 248, 24.9.2015., str. 80.
(4) SL C 58, 15.2.2018., str. 9.
(5) EDAL, ESLJP – Rahimi / Grčka, zahtjev br. 8687/08, presuda od 5. srpnja 2011.: https://www.asylumlawdatabase.eu/en/content/ecthr-rahimi-v-greece-application-no-868708-1
(6) Europska komisija, Europska migracijska mreža, „Utjecaj liberalizacije viznog režima na zemlje odredišta”, ožujak 2019.: https://ec.europa.eu/home-affairs/sites/homeaffairs/files/00_eu_visa_liberalisation_2019_synthesis_report_en_0.pdf


Provedba Direktive o vraćanju
PDF 175kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o provedbi Direktive o vraćanju (2019/2208(INI))
P9_TA(2020)0362A9-0238/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz 1951. i Protokol o statusu izbjeglica iz 1967. (Ženevsku konvenciju), a posebice pravo na zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, osobito njezine članke 1., 3., 4., 6., 7., 18., 19., 20. i 47.,

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama, koji je Opća skupština UN-a usvojila 19. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir Dvadeset smjernica o prisilnom vraćanju, koje je usvojio Odbor ministara Vijeća Europe 4. svibnja 2005.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(1) („Direktivu o vraćanju”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1860 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. studenoga 2018. o upotrebi Schengenskog informacijskog sustava za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(2) („Uredbu o upotrebi SIS-a u području vraćanja”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 862/2007 o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti(3),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije u vezi s Direktivom 2008/115/EZ, među ostalim u predmetima C‑357/09 Kadzoev(4), C‑61/11 El Dridi(5), C‑534/11 Arslan(6), C-146/14 Mahdi(7), C‑554/13 Z. Zh.(8), C‑47/15 Sélina Affum(9), C-82/16 K.A. I drugi(10) i C-181/16 Gnandi(11),

–  uzimajući u obzir presude Europskog suda za ljudska prava u vezi s Direktivom 2008/115/EZ, uključujući Amie i drugi protiv Bugarske (zahtjev br. 58149/08), N. D. protiv Španjolske (zahtjev br. 8675/15 i 8697/15) i Haghilo protiv Cipra (zahtjev br. 47920/12),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. ožujka 2014. o politici vraćanja EU-a (COM(2014)0199),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. o uspostavi Europskog migracijskog programa (COM(2015)0240),

–   uzimajući u obzir zaključke sa sastanaka Europskog vijeća održanih u listopadu 2016. i lipnju 2018.,

–  uzimajući u obzir neobvezujuće zajedničke standarde Vijeća od 11. svibnja 2016. za programe potpomognutog dobrovoljnog povratka (i reintegracije) koje provode države članice,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2017. o učinkovitijoj politici vraćanja u Europskoj uniji – ažurirani akcijski plan (COM(2017)0200),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2017/432 od 7. ožujka 2017. o učinkovitijoj provedbi vraćanja u okviru Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2017/2338 od 16. studenog 2017. za uspostavu zajedničkog „Priručnika o vraćanju” koji trebaju upotrebljavati nadležna tijela država članica pri izvršavanju zadaća povezanih s vraćanjem(13),

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Europske migracijske mreže iz 2017. naslovljeno „Učinkovitost povratka u državama članicama EU: izazovi i dobre prakse povezane s pravilima i standardima EU-a”,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (preinaka) (COM(2018)0634),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. prosinca 2018. o upravljanju svim aspektima migracija: napredak u okviru Europskog migracijskog programa (COM(2018)0798),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. travnja 2020. o temi COVID-19: Smjernice za provedbu relevantnih odredaba EU-a u području postupaka azila i vraćanja te za preseljenje (C(2020)2516),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2017. o rješavanju pitanja kretanja izbjeglica i migranata: uloga vanjskog djelovanja EU-a(15),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 13. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za azil i migracije(16),

—  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 24/2019 iz studenoga 2019. naslovljeno „Azil, premještanje i vraćanje migranata: vrijeme je da se poduzmu odlučnije mjere za usklađivanje ciljeva i rezultata”,

–  uzimajući u obzir zamjensku procjenu učinka Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) iz ožujka 2019. o predloženoj preinaci Direktive o vraćanju,

–  uzimajući u obzir EPRS-ovu procjenu provedbe na europskoj razini iz lipnja 2020. kojom je EPRS procijenio provedbu Direktive o vraćanju i vanjsku dimenziju Direktive o vraćanju,

–  uzimajući u obzir Frontexovo izvješće o evaluaciji od 15. lipnja 2020. o operacijama vraćanja u drugoj polovini 2019.,

–  uzimajući u obzir Europolovo Četvrto godišnje izvješće Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata od 15. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješća o primjeni schengenske pravne stečevine u području vraćanja pripremljena u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1053/2013 od 7. listopada 2013. o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine i stavljanju izvan snage Odluke Izvršnog odbora od 16. rujna 1998. o uspostavi Stalnog odbora za ocjenu i provedbu Schengena(17),

–  uzimajući u obzir priručnik Vijeća Europe od 17. rujna 2019. naslovljen „Praktične upute o alternativama zadržavanju imigranata: poticanje učinkovitih rezultata”,

–  uzimajući u obzir analizu Upravnog odbora za ljudska prava (CDDH-a) Vijeća Europe od 7. prosinca 2017. o pravnim i praktičnim aspektima učinkovitih alternativa zadržavanju u kontekstu migracija,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o tumačenju i provedbi Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva(19),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješćâ o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0238/2020),

A.  budući da je Komisija procijenila provedbu Direktive o vraćanju samo jednom (2014.), unatoč pravnoj obvezi iz članka 19. te Direktive da izvješćuje o njezinoj primjeni svake tri godine, počevši od 2013.; da je Komisija 2015. objavila komunikaciju koja sadrži akcijski plan o vraćanju; da je 2017. izdala preporuku o učinkovitijoj provedbi vraćanja u okviru Direktive o vraćanju i da je objavila priručnik o vraćanju; budući da je u rujnu 2018. Komisija bez provedbe procjene učinka predstavila prijedlog za preinaku Direktive o vraćanju kako bi postigla učinkovitiju i dosljedniju politiku vraćanja; budući da je Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) Europskog parlamenta obvezao EPRS da dostavi zamjensku procjenu učinka predložene preinake; budući da ta procjena ukazuje na nedostatak dokaza da će predložena preinaka dovesti do učinkovitijih provedbi vraćanja;

B.  budući da je dvojaki cilj Direktive o vraćanju uspostavljanje zajedničkih pravila u pogledu učinkovitog vraćanja u skladu s temeljnim pravima i načelom proporcionalnosti; budući da se u svojoj preporuci o učinkovitijoj provedbi vraćanja Komisija usredotočuje na stopu vraćanja kao pokazatelj učinkovitosti Direktive o vraćanju te preporučuje mjere koje mogu imati neželjeni učinak ograničavanja određenih zaštitnih mjera te Direktive, kao što su pravo na žalbu i primjena dugih razdoblja zadržavanja; budući da su održivo vraćanje i uspješna reintegracija važni pokazatelji u procjeni učinkovitosti vraćanja; budući da praćenje nakon vraćanja trenutačno nije dovoljno sveobuhvatno i točno; budući da postoje dokazi da nisu sva vraćanja održiva, osobito kad je riječ o maloljetnicima bez pratnje, zbog nepostojanja osobnog plana reintegracije ili potpore po povratku;

C.  budući da je Komisija primijetila da se države članice pri učinkovitom vraćanju suočavaju s nekoliko prepreka, postupovne, tehničke i operativne naravi, uključujući stupanj suradnje sa svim uključenim dionicima, pa i s trećim zemljama; budući da je Komisija utvrdila da je jedan od glavnih razloga zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja identifikacija povratnika i potreba za dobivanjem nužnih dokumenata od trećih zemalja;

D.  budući da nedostatak usklađenosti ima snažan utjecaj na prakse vraćanja među državama članicama; budući da se na temelju evaluacija Komisije prilikom objave preporuke o učinkovitijoj provedbi vraćanja moglo zaključiti da je „prostor za vlastitu prosudbu ostavljen državama članicama u Direktivi o vraćanju prouzročio nedosljedno prenošenje u nacionalna zakonodavstva, što je negativno utjecalo na djelotvornost Unijine politike vraćanjaˮ i da bi se „učinkovitijom provedbom te Direktive smanjile mogućnosti zloporabe postupaka i smanjila neučinkovitost, a istodobno bi se osigurala zaštita temeljnih prava zaštićenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravimaˮ;

E.  budući da je Komisija u svojem akcijskom planu o vraćanju objavljenom 2015. iskazala mišljenje da je dobrovoljni povratak rješenje kojem treba dati prednost kada je to moguće; budući da se, također u skladu s navodima Komisije u spomenutom akcijskom planu, „procjenjuje da je približno 40 % povrataka bilo dobrovoljno u usporedbi sa samo 14 % u 2009.ˮ; budući da prema Komisijinim procjenama 300 000 ljudi godišnje ne može biti vraćeno zbog administrativnih prepreka, zdravstvenih problema ili opasnosti od prisilnog udaljenja ili vraćanja; budući da bi njihovu situaciju trebalo riješiti, uključujući tako da im se odobri pravni status na temelju humanitarnih razloga;

F.  budući da su podatci povezani s provedbom Direktive o vraćanju javno dostupni zahvaljujući Eurostatu, ali nisu uvijek raščlanjeni i usporedivi; budući da više podataka može biti dostupno nakon provedbe Uredbe (EU) 2018/1860 o upotrebi Schengenskog informacijskog sustava za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom („Uredbe o upotrebi SIS-a u području vraćanja”) i Uredbe (EU) 2020/851 o izmjeni Uredbe (EZ) br. 862/2007 o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti;

G.  budući da se broj nezakonitih prelazaka granica od 2014. do 2018. smanjio s 1,82 milijuna na 142 000; budući da su države članice izdale oko 3 milijuna prvih boravišnih dozvola u 2019.; budući da se broj zahtjeva za azil smanjio s 1,29 milijuna u 2015. na 698 000 u 2019.; budući da su države članice u 2018. donijele 283 880 odluka o vraćanju, a vraćeno je 147 815 ljudi;

H.  budući da države članice ne dijele sustavno podatke o izdanim odlukama o vraćanju ili zabranama ulaska te tako u praksi onemogućuju uzajamno priznavanje odluka o vraćanju koje su izdale države članice i njihovu provedbu diljem Unije; budući da bi u svrhu povećanja učinkovitosti ponovnih prihvata i osiguravanja usklađenosti vraćanja na razini EU-a službeni sporazumi EU-a trebali imati prednost pred bilateralnim sporazumima između država članica i trećih zemalja;

Opće napomene

1.  primjećuje da Komisija nije napravila procjenu provedbe i poziva Komisiju da hitno provede takvu procjenu, što se trebalo dogoditi još 2017., u skladu s člankom 19. Direktive o vraćanju te u skladu s načelom bolje izrade zakonodavstva;

2.  ponovno ističe važnost zajedničkog pristupa utemeljenog na dokazima koji bi vodio dosljedno donošenje politika i dobro informiran javni diskurs te poziva Komisiju da potakne države članice na prikupljanje i objavu kvalitativnih i kvantitativnih podataka o provedbi Direktive o vraćanju, osobito podataka o zabranama ulaska i zadržavanju jer Eurostat trenutačno ne prikuplja podatke o tim kategorijama, te da ih podrži u tome, koristeći se osobito novim dostupnim instrumentima, kao što je Uredba o upotrebi SIS-a u području vraćanja i Uredba (EU) 2020/851 o izmjeni Uredbe (EZ) br. 862/2007 o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti; poziva države članice da na temelju Uredbe (EU) 2020/851 što prije prikupe statističke podatke i sudjeluju u pilot-studijama; sa zabrinutošću primjećuje nedostatak dostupnih podataka o provedbi Direktive o vraćanju, uključujući podatke raščlanjene prema rodu i dobi;

3.  izražava zabrinutost zbog toga što se od 2015. broj provedenih odluka o vraćanju smanjuje i napominje da taj broj ne ukazuje nužno na povećanje ili smanjenje nezakonitih ulazaka; ističe da je učinkovita politika vraćanja jedan od ključnih elemenata za dobro funkcioniranje politike migracija i azila EU-a; napominje da se prema izjavi Komisije stopa vraćanja smanjila sa 46 % u 2016. na 37 % u 2017. i da to možda ne pruža cjelovitu sliku s obzirom na pridruženo diskrecijsko pravo koje države članice imaju u provedbi Direktive o vraćanju, posebno zbog poteškoća pri suradnji s trećim zemljama, činjenice da neke države članice izdaju više od jedne odluke o vraćanju jednoj osobi, da se odluke o vraćanju ne povlače ako se vraćanje ne provede zbog humanitarnih razloga, da se neke osobe ne mogu vratiti jer bi se time prekršilo načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te da se osobe vraćaju dobrovoljno, a da se njihov povratak ne zabilježi; naglašava da svaka odluka o vraćanju nije popraćena brzim postupkom vraćanja i ponovnog prihvata zbog praktičnih i pravnih prepreka te sa zabrinutošću napominje da to može prouzrokovati ozbiljan pritisak, ne samo na lokalne objekte za prihvat već i na osobe koje sudjeluju u postupku;

4.  dijeli cilj Komisije da se poboljša učinkovita provedba Direktive o vraćanju i učinkovitost postupaka vraćanja u državama članicama; poziva Komisiju da po potrebi pokrene postupke zbog povrede prava; naglašava da bi se učinkovitost Direktive o vraćanju trebala mjeriti upućivanjem na stopu vraćanja, kao i na održivost vraćanja i provedbu mjera zaštite temeljnih prava, poštovanje postupovnih jamstava i učinkovitost dobrovoljnih povrataka; ističe da bi trebalo dodatno poboljšati i pojednostavniti mjerenje učinkovite provedbe Direktive o vraćanju među državama članicama kako bi se poboljšala transparentnost i usporedivost podataka;

5.  napominje da je Komisija navela da je nedostatak identifikacije u trećim zemljama i ponovnog prihvata povratnika jedan od glavnih razloga zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; ističe potrebu za poboljšanjem odnosa s trećim zemljama u konstruktivnom dijalogu o migraciji utemeljenom na ravnopravnosti kako bi se osigurala uzajamno korisna suradnja za učinkovita i održiva vraćanja;

6.  primjećuje informalizaciju suradnje s trećim zemljama; poziva države članice da potaknu Komisiju i omoguće joj da zaključi službene sporazume EU-a o ponovnom prihvatu, koji bi uključivali parlamentarni nadzor i sudski nadzor EU-a; ističe da bi trebalo ponuditi poticaje kako bi se olakšala suradnja; napominje da bilateralni sporazumi o ponovnom prihvatu, koji se primjenjuju sukladno članku 6. stavku 3. Direktive o vraćanju, ne sadrže odgovarajuća postupovna jamstva, uključujući obavještavanje osobe na koju se pojedinačna mjera odnosi te informiranje o dostupnim i djelotvornim pravnim lijekovima i mogućnostima za žalbu; napominje da se države članice suočavaju s izazovima u pogledu toga da redovito osiguraju punu popunjenost sjedala raspoloživih za povratnike u operacijama vraćanja čarter letovima kojima koordinira Frontex; sa zabrinutošću primjećuje da je u nekim slučajevima mogućnost izvršavanja zajedničkih Frontexovih operacija vraćanja nemoguća zbog bilateralnih sporazuma između država članica koje organiziraju operacije ili u njima sudjeluju i trećih, odredišnih zemalja;

7.  ističe da je potrebna opsežnija suradnja u pogledu vraćanja među državama članicama, uključujući dijeljenje informacija i primjenu Direktive 2001/40/EZ o uzajamnom priznavanju odluka o izgonu državljana trećih zemalja, uz zajamčena temeljna prava; naglašava potrebu za potporom, među ostalim i operativnom, relevantnih agencija Unije; ističe potrebu za jačom suradnjom između država članica i Frontexa;

8.  poziva države članice da dodijele dovoljne kapacitete, uključujući ljudske resurse i dostatno osposobljavanje, tijelima odgovornima za donošenje i provedbu odluka o vraćanju te time ulože u kvalitetu njihovog donošenja odluka i provedbe;

9.  ističe važnost poštenih, brzih i učinkovitih postupaka vraćanja državljana trećih zemalja koji nezakonito borave na području Unije, uključujući onih čiji su zahtjevi odbijeni, poštujući temeljna prava dotičnih osoba;

Odluke o vraćanju i dobrovoljni odlazak

10.  ukazuje na važnost osiguravanja da se migranti pridržavaju odluka o vraćanju i podsjeća na ključno načelo sadržano u Direktivi o vraćanju prema kojem bi dobrovoljni povratak trebao imati prednost pred prisilnim onda kad nema razloga smatrati da će to ugroziti svrhu postupka vraćanja jer su dobrovoljni povratci obično održiviji, jeftiniji i jednostavniji za države te prikladniji u smislu poštovanja temeljnih prava dotičnih osoba; poziva Komisiju da dobrovoljan povratak nastavi smatrati mogućnošću kojoj treba dati prednost pred prisilnim vraćanjem i da nastavi poticati države članice na izradu učinkovitog okvira za pristup programima dobrovoljnog povratka;

11.  poziva Komisiju da nastavi financirati i poveća sredstva dostupna programima potpomognutog dobrovoljnog povratka kako bi se potaknula uporaba tih programa te u konačnici osiguralo održivo vraćanje i održiva reintegracija;

12.  naglašava da se prema članku 7. Direktive o vraćanju u odluci o vraćanju u pravilu naznačuje vrijeme potrebno za dobrovoljni odlazak u trajanju od 7do 30 dana, koje države članice trebaju produljiti ako je to potrebno, uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja; ukazuje na iznimke iz članka 7. stavka 4. Direktive o vraćanju; napominje da nacionalni programi država članica za potporu dobrovoljnom odlasku ponekad imaju nedostatan opseg i sredstva; podsjeća da države članice koje nude vrijeme za dobrovoljni odlazak tek nakon što prime zahtjev moraju obavijestiti dotične državljane trećih zemalja o mogućnosti podnošenja tog zahtjeva;

13.  pozdravlja odredbe u nekoliko država članica koje omogućuju da se na odgovarajući način u obzir uzmu pojedinačne okolnosti te da se odobre produljenja razdoblja za dobrovoljni odlazak; podsjeća da u slučajevima kad su prema Direktivi o vraćanju države članice obvezne odgoditi vraćanje, primjerice kad bi se time prekršilo načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, članak 14. stavak 2. Direktive o vraćanju obvezuje države članice da predmetnim osobama izdaju pisanu potvrdu da se odluka o vraćanju privremeno neće izvršiti;

14.  ističe da široka definicija opasnosti od bijega može dovesti do toga da se države članice mogu suzdržavati od odobravanja vremena za dobrovoljni odlazak; podsjeća da ukidanje vremena za dobrovoljni odlazak vodi i do određivanja zabrane ulaska, koja može dodatno ugroziti dobrovoljni odlazak; ističe potrebu za poboljšanom provedbom postojećeg zakonskog okvira kako bi se povećao broj uspješnih dobrovoljnih vraćanja;

15.  poziva države članice i Frontex da dijele informacije i najbolje prakse o uspješnim i dostojanstvenim dobrovoljnim povratcima te da pruže operativnu pomoć drugim državama članicama kada one to zatraže kako bi se ojačala i poboljšala operativna učinkovitost dobrovoljnih povrataka;

16.  naglašava važnost osiguravanja upravljanja pojedinačnim slučajevima i pružanja podrške prilagođenih pojedinačnim okolnostima i izgledima povratnika, a posebno za maloljetnike bez pratnje;

Postupovni sigurnosni uvjeti

17.  naglašava da je Direktivom o vraćanju propisano da odluke o vraćanju i zabrani ulaska te odluke o udaljavanju moraju biti pojedinačne, jasno opravdane pravnim i činjeničnim razlozima, izdane pisanim putem i da trebaju sadržavati informacije o dostupnim pravnim lijekovima i povezanim rokovima; naglašava važnost dostupnosti tih informacija na jeziku koji osoba razumije; izražava zabrinutost jer odluke o vraćanju nisu dovoljno detaljne ili obrazložene;

18.  smatra da se djeca bez pratnje ne bi trebala vraćati, osim ako je moguće dokazati da je to u najboljem interesu djeteta, te da bi se djecu trebalo informirati o njihovim pravima i pravnim lijekovima koji su im dostupni na njima razumljiv način i na jeziku koji razumiju;

19.  podsjeća da je načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja obvezujuće za države članice u svim okolnostima, uključujući postupke vraćanja koji nisu obuhvaćeni područjem primjene Direktive o vraćanju;

20.  napominje da postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu prava na žalbu, posebno s obzirom na vrstu žalbenog tijela i rokove za žalbu; ističe potrebu da se zajamči pravo na učinkovit pravni lijek, uključujući pružanjem točnih i pristupačnih informacija i pravne pomoći, među ostalim osiguravanjem odgovarajućih sredstava za pružanje pravne pomoći;

21.  napominje da primjena opcijske klauzule iz članka 2. stavka 2. točke (a) može dovesti do primjene umanjenih zaštitnih mjera na granicama u usporedbi s redovitim postupkom vraćanja; stoga poziva države članice da osiguraju primjenu postupovnih zaštitnih mjera i poštovanje ljudskih prava te da primijene Direktivu o vraćanju na granične slučajeve;

22.  naglašava da Direktiva o vraćanju omogućuje privremenu obustavu izvršenja vraćanja, do dovršetka revizije odluke povezane s vraćanjem; naglašava potrebu osiguravanja takve obustave u slučajevima kada postoji opasnost od prisilnog udaljenja ili vraćanja; napominje da u brojnim zemljama žalba protiv odluke o vraćanju nema automatski suspenzivni učinak, što može umanjiti zaštitu; ističe da bi pravno sredstvo s automatskim suspenzivnim učinkom osiguralo da se osobe ne vraćaju prije donošenja konačne odluke o vraćanju; ističe da se u svim odlukama koje se odnose na djecu prvenstveno moraju razmatrati najbolji interesi djeteta, uključujući slučajeve povezane s vraćanjem o kojima se još odlučuje;

23.  podsjeća da članak 6. stavak 4. Direktive o vraćanju omogućuje državama članicama da odobre autonomnu dozvolu boravka iz suosjećanja, humanitarnih i drugih razloga državljanima trećih zemalja koji nezakonito borave na njihovu državnom području; ističe da je važno da se uspješno iscrpe sve mogućnosti koje Direktiva o vraćanju pruža kako bi se provele odluke o vraćanju, a posebno dobrovoljni povratci; primjećuje, međutim, da države članice ograničeno upotrebljavaju članak 6. stavak 4. Direktive o vraćanju i potiče ih na proširenu uporabu te klauzule; zabrinut je zbog toga što države članice ne izdaju privremenu boravišnu dozvolu kada je dokazano da vraćanje nije moguće, čime su migranti koji se ne mogu vratiti često zakinuti za svoja temeljna prava; naglašava činjenicu da izdavanje boravišnih dozvola osobama koje se ne mogu vratiti u zemlju podrijetla može pomoći u sprječavanju dugotrajnog nezakonitog boravka i smanjiti osjetljivost na izrabljivanje radne snage te može olakšati uključivanje pojedinaca u društvo i njihov doprinos društvu; napominje da bi to pomoglo i izvući ljude iz administrativne neizvjesnosti u kojoj se mogu naći; u isto vrijeme naglašava da je potrebna koordinacija unutar Unije kako bi se spriječila daljnja nezakonita kretanja osoba na koje se primjenjuje odluka o vraćanju;

Zabrane ulaska

24.  sa zabrinutošću primjećuje rašireno automatsko određivanje zabrana ulaska, koje se u nekim državama članicama izvršavaju istovremeno uz dobrovoljni odlazak; naglašava da se tim pristupom riskira umanjivanje poticajâ za dobrovoljni povratak; poziva države članice da ispunjavaju obvezu iz Direktive o vraćanju o razmatranju ukidanja ili suspenzije zabrane u slučajevima kad državljanin treće zemlje može dokazati da je napustio državno područje države članice;

25.  napominje da tijekom razdoblja određenog zabranom ulaska može doći do promjena u slučaju pojedinca i da ta osoba može biti u opasnosti od progona u zemlji u koju je vraćena; poziva države članice da u tim slučajevima ukinu zabrane ulaska na temelju humanitarnih razloga; ponavlja da se zabrana ulaska ne bi trebala automatski upotrebljavati, već bi se umjesto toga trebala temeljiti na pojedinačnoj procjeni; poziva države članice da uspostave učinkovite postupke za podnošenje zahtjeva za ukidanje zabrane ulaska u okviru kojih se jamči pojedinačna procjena te se prvo uzimaju u obzir najbolji interesi djeteta i poštuje pravo na obiteljski život, pravo na spajanje obitelji i načelo proporcionalnosti;

26.  napominje da iako prijetnja određivanja zabrane ulaska može služiti kao poticaj za napuštanje zemlje u vremenu za dobrovoljni odlazak, nakon što se zabrane ulaska odrede, one mogu umanjiti poticaj za postupanje prema odluci o vraćanju i mogu povećati opasnost od bijega; poziva države članice da razmotre uvođenje rokova za zabrane ulaska kako bi uspješno provele odluke o vraćanju; naglašava da Direktiva o vraćanju sadrži pravila koja omogućuju ukidanje zabrana ulaska i poziva države članice da ih primjenjuju kada je potrebno;

27.  naglašava da zabrane ulaska mogu imati neproporcionalne posljedice, posebno za obitelji i djecu; pozdravlja mogućnost koju su uvele neke države članice da se djeca izuzmu od određivanja zabrane ulaska, no naglašava da interesi djece trebaju biti najvažniji cilj i kada se odlučuje o zabrani ulaska njihovih roditelja (njenom ukidanju); poziva države članice da osiguraju spajanje obitelji i poštuju pravo na obiteljski život, uključujući uzimajući to načelo kao temelj za neizdavanje zabrana ulaska;

Zadržavanje i opasnost od bijega

28.  podsjeća da je u članku 3. stavku 7. Direktive o vraćanju navedeno da „opasnost od bijega” znači postojanje razloga u konkretnom slučaju koji se temelje na objektivnim kriterijima utvrđenim zakonom, na temelju kojih se može smatrati da državljanin treće zemlje koji je u postupku vraćanja može pobjeći; primjećuje razlike u prenošenju definicije „opasnosti od bijega” u nacionalno zakonodavstvo; naglašava da u skladu s člankom 3 stavkom 7. Direktive o vraćanju treba uzeti u obzir pojedinačne okolnosti dotične osobe pri utvrđivanju opasnosti od bijega kako bi se opravdalo zadržavanje;

29.  zabrinut je zbog toga što zakonodavstvo nekoliko država članica uključuje iscrpne i ponekad različite popise „objektivnih kriterija” za definiranje opasnosti od bijega, među kojima su općeniti kriteriji kao što je nedostatak novca; zabrinut je jer različite definicije objektivnih kriterija za procjenu opasnosti od bijega u nacionalnim zakonodavstvima država članica mogu dovesti do nedosljedne uporabe zadržavanja u Uniji; žali što se ti kriteriji često primjenjuju više ili manje automatski, dok se pojedinačne okolnosti procjenjuju tek u maloj mjeri; ističe da se zbog toga zadržavanje sustavno određuje u brojnim državama članicama; naglašava potrebu za usklađenom definicijom i provedbom objektivnih kriterija za utvrđivanje opasnosti od bijega;

30.  ističe da u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima zadržavanje mora ostati posljednja mjera te se mora propisati zakonom i mora biti nužno, razumno i proporcionalno ciljevima koji se žele postići te mora trajati najkraće moguće vrijeme, a odluka da se odredi zadržavanje mora se temeljiti na procjeni pojedinačnih okolnosti u okviru koje su uzeti u obzir interesi dotičnog pojedinca;

31.  ponavlja da dulje zadržavanje ne povećava automatski izglede za povratak, obično je skuplje od alternativa zadržavanju i dodaje da države ne bi trebale automatski primjenjivati maksimalno dopušteno razdoblje propisano Direktivom o vraćanju te da bi trebale osigurati da su ispunjeni svi uvjeti za zakonito zadržavanje tijekom cijelog razdoblja zadržavanja;

32.  primjećuje da se Direktivom o vraćanju utvrđuje u kojim okolnostima se povratnici mogu zakonito zadržati; napominje da je zadržavanje moguće samo ako u konkretnom slučaju nije moguće učinkovito primijeniti druge primjerene, ali manje prisilne mjere; izražava žaljenje zato što države članice u praksi razvijaju i primjenjuju vrlo malo održivih alternativa zadržavanju; poziva države članice da hitno ponude održive alternative zadržavanju unutar zajednice, koje imaju manji negativan utjecaj na migrante, osobito djecu i ranjive osobe; poziva države članice da izvijeste o mjerama koje primjenjuju kao alternative zadržavanju;

33.  ponavlja da bi države članice trebale poštovati ovlasti relevantnih i nadležnih nacionalnih i međunarodnih tijela, kao što su nacionalne institucije za ljudska prava, pravobranitelji i nacionalni mehanizmi za sprječavanje, koji provode neovisan nadzor uvjeta zadržavanja;

34.  primjećuje da je znatan broj djece još uvijek zadržan u Europskoj uniji u okviru postupaka vraćanja i slaže se s Odborom UN-a za prava djeteta, koji je pojasnio da nikad ne bi trebalo zadržavati djecu u imigracijske svrhe i da zadržavanje nikad nije moguće opravdati kao nešto što je u najboljem interesu djeteta, što je u skladu i s Deklaracijom iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima od 19. rujna 2016.; poziva države članice da osiguraju prikladne i humane alternative zadržavanju koje ne uključuju oduzimanje slobode;

35.  poziva Komisiju da osigura da države članice i Frontex imaju uspostavljena nadzorna tijela s odgovarajućim mandatom, kapacitetom i kompetencijama, visokim stupnjem neovisnosti i stručnosti te transparentnim postupcima; ističe da bi nadzor vraćanja trebao obuhvaćati sve faze operacija vraćanja i imati odgovarajuća sredstva; poziva Komisiju i države članice da upotrijebe postojeća neovisna nadzorna tijela, kao što su nacionalne i međunarodne organizacije i nacionalne institucije za ljudska prava tako što će s njima surađivati ili ih odrediti kao sustave praćenja prisilnog vraćanja; poziva Komisiju da osigura uspostavu mehanizma nadzora nakon vraćanja radi razumijevanja sudbine vraćenih osoba, kad je to zakonski i praktično moguće, pri čemu posebnu pažnju treba obratiti na ranjive skupine, uključujući maloljetnike bez pratnje i obitelji; poziva države članice da izvrše odgovarajući prijenos usluga zaštite djece među nacionalnim tijelima kako bi osigurale da su vraćena djeca zbrinuta i imaju pristup nacionalnim službama za zaštitu djece; naglašava potrebu za praćenjem planova reintegracije povratnika kako bi se osigurala njihova učinkovita provedba; poziva Komisiju da olakša razmjenu dobrih praksi među državama članicama u pogledu nadzora nakon vraćanja i da u tu svrhu dodijeli dovoljno financijskih sredstava;

36.  poziva države članice da osiguraju pravilnu provedbu Direktive o vraćanju u svim njezinim aspektima; poziva Komisiju da nastavi s nadzorom te provedbe i poduzme radnje u slučaju da se provedba ne poštuje;

o
o   o

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 348, 24.12.2008., str. 98.
(2) SL L 312, 7.12.2018., str. 1.
(3) SL L 198, 22.6.2020., str. 1.
(4) ECLI:EU:C:2009:741.
(5) ECLI:EU:C:2011:268.
(6) ECLI:EU:C:2013:343.
(7) ECLI:EU:C:2014:1320.
(8) ECLI:EU:C:2015:377.
(9) ECLI:EU:C:2016:408.
(10) ECLI:EU:C:2018:308.
(11) ECLI:EU:C:2018:465.
(12) SL L 66, 11.3.2017., str. 15.
(13) SL L 339, 19.12.2017., str. 83.
(14) SL C 58, 15.2.2018., str. 9.
(15) SL C 298, 23.8.2018., str. 39.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0175.
(17) SL L 295, 6.11.2013., str. 27.
(18) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(19) SL C 76, 9.3.2020., str. 86.


Suradnja OLAF-a s EPPO-om i djelotvornost istraga koje provodi OLAF ***II
PDF 121kWORD 38k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 u pogledu suradnje s Uredom europskog javnog tužitelja i djelotvornosti istraga koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (10008/1/2020 – C9-0393/2020 – 2018/0170(COD))
P9_TA(2020)0363A9-0263/2020

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (10008/1/2020 – C9-0393/2020),

–  uzimajući u obzir mišljenje br. 8/2018 Revizorskog suda.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2020)0805),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(2) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0338),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za proračunski nadzor (A9-0263/2020),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 42, 1.2.2019., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi od 16.4.2019., P8_TA(2019)0383.


Pravila i opća načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije ***I
PDF 170kWORD 52k
Amandmani koje je donio Europski parlament 17. prosinca 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (COM(2017)0085 – C8-0034/2017 – 2017/0035(COD))(1)
P9_TA(2020)0364A9-0187/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  Sustav utvrđen Uredbom (EU) br. 182/2011 u praksi je općenito dobro funkcionirao te se njime održala primjerena ravnoteža među institucijama u pogledu uloge Komisije i drugih uključenih dionika. Stoga bi taj sustav trebao i dalje nepromijenjeno funkcionirati, osim u pogledu određenih ciljanih izmjena koje se odnose na posebne aspekte postupka na razini žalbenog odbora. Tim se izmjenama želi osigurati veća politička odgovornost za politički osjetljive provedbene akte, a da se ne izmijene pravne i institucijske odgovornosti za provedbene akte kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 182/2011.
(2)  Uredba (EU) br. 182/2011 u praksi je općenito učinkovito funkcionirala te se njome održala primjerena ravnoteža među institucijama u pogledu uloge Komisije i drugih uključenih dionika. Stoga glavni elementi tog sustava mogu i dalje nepromijenjeno funkcionirati. Međutim, razina dodane vrijednosti predviđena Uredbom (EU) br. 182/2011 u pogledu odgovarajućeg postupka donošenja odluka nije bila u potpunosti zadovoljavajuća. Stoga se čini da su potrebne određene ciljane izmjene koje se odnose na posebne aspekte postupka na razini žalbenog odbora. Tim se izmjenama želi osigurati veća politička odgovornost za politički osjetljive provedbene akte, a da se ne izmijene pravne i institucijske odgovornosti za provedbene akte kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 182/2011. Dodatni cilj ovog akta o izmjeni je poboljšati osviještenost građana Unije o postupcima povezanima s provedbenim aktima. Kako bi se povećalo povjerenje u institucije i tijela Unije, ključno je ne samo informirati građane Unije o donošenju odluka, nego i objasniti razloge na kojima se temelje odluke tih institucija i tijela.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Upućivanja žalbenom odboru predviđena su Uredbom (EU) br. 182/2011 u brojnim posebnim slučajevima. Žalbeni odbor saziva se u praksi u slučajevima u kojima u odboru u kontekstu postupka ispitivanja nije postignuta kvalificirana većina ni u korist ni protiv te stoga mišljenje nije dano. U većini slučajeva to se dogodilo u pogledu genetski modificiranih organizama i genetski modificirane hrane i hrane za životinje te proizvoda za zaštitu bilja.
(3)  Upućivanja žalbenom odboru predviđena su Uredbom (EU) br. 182/2011 u brojnim posebnim slučajevima. Žalbeni odbor saziva se u praksi, posebno u pogledu genetski modificiranih organizama, genetski modificirane hrane i hrane za životinje te proizvoda za zaštitu bilja, u slučajevima u kojima u odboru u kontekstu postupka ispitivanja nije postignuta kvalificirana većina ni u korist ni protiv te stoga mišljenje nije dano.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3.a)  Zbog toga do upućivanja žalbenom odboru predviđenom Uredbom (EU) br. 182/2011 dolazi tek u vrlo malom broju slučajeva na koje se odnosi ovaj akt o izmjeni.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  Iskustvo je pokazalo da u većini slučajeva žalbeni odbor ponavlja rezultat odbora za ispitivanje, što dovodi do nedavanja mišljenja. Stoga žalbeni odbor nije pomogao u osiguravanju jasnoće stajališta država članica.
(4)  Iskustvo je pokazalo da u većini slučajeva žalbeni odbor ponavlja rezultat odbora za ispitivanje, što dovodi do nedavanja mišljenja. Stoga žalbeni odbor nije pomogao u osiguravanju jasnoće stajališta država članica ni u rješavanju pitanja nedavanja mišljenja u postupku ispitivanja. Uredbom (EU) br. 182/2011 predviđa se da Komisija u takvim slučajevima može donijeti nacrt provedbenog akta, čime se Komisiji omogućuje da u ime država članica utvrdi potrebu za učinkovitom provedbom zakonodavstva i način na koji će se ta provedba osigurati.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.
(5)  Uredbom (EU) br. 182/2011 predviđa se da Komisija u takvim slučajevima može donijeti nacrt provedbenog akta, čime se Komisiji daje diskrecijsko pravo.
Briše se.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Međutim, to je diskrecijsko pravo znatno smanjeno u slučajevima koji se odnose na odobravanje proizvoda ili tvari, kao na primjer u području genetski modificirane hrane i hrane za životinje, jer Komisija ima obvezu donošenja odluke u razumnom roku te odluku ne može ne donijeti.
(6)  Međutim, to je diskrecijsko pravo znatno smanjeno u slučajevima koji se odnose na odobravanje proizvoda ili tvari, kao na primjer u području genetski modificirane hrane i hrane za životinje, jer Komisija ima obvezu donošenja odluke u razumnom roku te odluku ne može ne donijeti. S tim u vezi Europski je ombudsman u svojoj odluci o predmetu br. 1582/2014 naveo da Komisija mora poštovati postojeće pravne odredbe o rokovima koji su utvrđeni za odobrenje genetski modificiranih organizama.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)  Premda je ovlaštena odlučivati u takvim slučajevima, iz razloga što su ta pitanja vrlo osjetljiva i države članice trebale bi u potpunosti preuzeti svoju odgovornost u postupku donošenja odluka. Međutim, to nije slučaj kada države članice ne mogu postići kvalificiranu većinu zbog, među ostalim, velikog broja suzdržanih glasova ili neprisutnosti tijekom glasovanja.
(7)  Premda je Komisija nadležna odlučivati u takvim slučajevima iz razloga što su ta pitanja vrlo osjetljiva, i države članice trebale bi preuzeti veću odgovornost u postupku donošenja odluka. Ako se temeljni akt odnosi na zaštitu zdravlja ili sigurnosti ljudi, životinja ili biljaka, a države članice ne mogu postići kvalificiranu većinu u korist nacrta provedbenog akta o davanju odobrenja za proizvod ili tvar, to bi se odobrenje trebalo smatrati odbijenim.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.
(8)  Stoga je kako bi se povećala dodana vrijednost žalbenog odbora potrebno ojačati njegovu ulogu predviđanjem mogućnosti organiziranja dodatnog sastanka žalbenog odbora kada mišljenje nije dano. U cilju osiguravanja političke rasprave odgovarajuća razina predstavljenosti na dodatnom sastanku žalbenog odbora trebala bi biti ministarska. Kako bi se omogućila organizacija tog dodatnog sastanaka potrebno je produljiti rok za donošenje mišljenja žalbenog odbora.
(8)  Stoga je kako bi se povećala dodana vrijednost žalbenog odbora potrebno ojačati njegovu ulogu predviđanjem mogućnosti organiziranja dodatnog sastanka žalbenog odbora kada mišljenje nije dano. U cilju osiguravanja političke rasprave odgovarajuća razina predstavljenosti na dodatnom sastanku žalbenog odbora trebala bi biti na dovoljno visokoj političkoj razini, kao što je ministarska. Kako bi se omogućila organizacija tog dodatnog sastanaka potrebno je produljiti rok za donošenje mišljenja žalbenog odbora. Međutim, takvo produljenje trebalo bi biti samo za kratko razdoblje.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Komisija bi trebala imati mogućnost da se u posebnim slučajevima obrati Vijeću kako bi ono izrazilo svoje stavove i dalo orijentaciju u pogledu širih posljedica nedavanja mišljenja, uključujući institucijske, pravne, političke i međunarodne posljedice. Komisija bi trebala uzeti u obzir svako stajalište koje Vijeće izrazi u roku od 3 mjeseca nakon upućivanja. U propisno opravdanim slučajevima Komisija može u upućivanju utvrditi kraći rok.
(10)  Komisija bi trebala imati mogućnost da se u posebnim slučajevima obrati Europskom parlamentu i Vijeću kako bi oni izrazili svoja stajališta i dali orijentaciju u pogledu širih posljedica nedavanja mišljenja, uključujući institucijske, pravne, gospodarske, političke i međunarodne posljedice. Komisija bi trebala uzeti u obzir svako stajalište koje Europski parlament i Vijeće izraze u roku od 3 mjeseca nakon upućivanja. U slučajevima koji su propisno opravdani hitnošću Komisija može u upućivanju utvrditi kraći rok. Stajališta koja su izrazili Europski parlament i Vijeće trebala bi se također bez nepotrebne odgode poslati Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te po potrebi Europskom parlamentu i Vijeću.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10.a)  Ako se čini da će biti teško dobiti pozitivna mišljenja država članica u vezi s nekoliko sličnih nacrta provedbenih akata, trebalo bi razmotriti preispitivanje provedbenih ovlasti koje su mjerodavnim temeljnim aktima dodijeljene Komisiji.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Potrebno je povećati transparentnost glasova predstavnika država članica na razini žalbenog odbora i objaviti glasove predstavnika pojedinačnih država članica.
(11)  Potrebno je povećati transparentnost glasova predstavnika država članica u svim fazama savjetodavnog postupka i postupka ispitivanja i objaviti glasove predstavnika pojedinačnih država članica. Ako se akt odnosi na posebno osjetljiva područja, kao što su zaštita potrošača, zaštita zdravlja ili sigurnosti ljudi, životinja ili biljaka ili zaštita okoliša, svaki predstavnik države članice trebao bi za svaki pojedini slučaj navesti detaljne razloge za glasovanje ili suzdržanost. Komisija bi također trebala dostaviti informacije o sastavu odbora, uključujući nazočne osobe i tijela te organizacije kojima te osobe pripadaju, kao i dnevni red sastanaka te dokumente i nacrte tekstova o kojima se raspravlja.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11.a)  Kako bi se povećala osviještenost građana Unije o tom postupku i njihovo razumijevanje postupka te kako bi se povećala njegova vidljivost, svaki predstavnik države članice trebao bi obrazložiti svoj glas ili suzdržanost odnosno odsutnost.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.b (nova)
(11.b)  Trebalo bi još više povećati dostupnost registra i izmijeniti njegov sadržaj kako bi se osigurala veća transparentnost u pogledu postupka donošenja odluka, posebno dodavanjem više informacija o tom postupku. U tom je pogledu ključan element poboljšanje funkcija pretraživanja registra kako bi se omogućila pretraživanja prema području politike.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 3. – stavak 7. – podstavak 6.
„Ako se u žalbenom odboru ne donese mišljenje u skladu s člankom 6. stavkom 3. drugim podstavkom, predsjednik može odlučiti da se održi dodatni sastanak žalbenog odbora na ministarskoj razini. U takvim slučajevima žalbeni odbor dostavlja svoje mišljenje u roku od 3 mjeseca od dana prvog upućivanja.”;
„Ako se u žalbenom odboru ne donese mišljenje u skladu s člankom 6. stavkom 3. drugim podstavkom ili običnom većinom država članica, predsjednik može odlučiti da se održi dodatni sastanak žalbenog odbora na dovoljno visokoj političkoj razini, kao što je ministarska. U takvim slučajevima žalbeni odbor dostavlja svoje mišljenje u roku od 3 mjeseca od dana prvog upućivanja.”;
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka b
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 6. – stavak 3.a
„3.a Ako se u žalbenom odboru ne donese mišljenje, Komisija može pitanje uputi Vijeću kako bi ono izrazilo svoje stavove i dalo orijentaciju u pogledu širih posljedica nedavanja mišljenja, uključujući institucijske, pravne, političke i međunarodne posljedice. Komisija uzima u obzir svako stajalište koje Vijeće izrazi u roku od 3 mjeseca nakon upućivanja. U propisno opravdanim slučajevima Komisija može u upućivanju utvrditi kraći rok.”;
„3.a Ako se u žalbenom odboru ne donese mišljenje, Komisija može pitanje uputiti Europskom parlamentu i Vijeću kako bi oni dali svoje mišljenje i izrazili svoja stajališta i dali orijentaciju u pogledu širih posljedica nedavanja mišljenja, uključujući institucijske, pravne, gospodarske, političke i međunarodne posljedice ishoda glasovanja u žalbenom odboru. Komisija uzima u obzir svako stajalište koje Europski parlament i Vijeće izraze u roku od 3 mjeseca nakon upućivanja. U slučajevima koji su propisno opravdani hitnošću Komisija može u upućivanju utvrditi kraći rok. Stajališta koja su izrazili Europski parlament i Vijeće također se bez nepotrebne odgode šalju Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te po potrebi Europskom parlamentu i Vijeću.”;
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka ba (nova)
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 6. – stavak 4.a (novi)
(ba)   umeće se sljedeći stavak:
„4.a Odstupajući od stavka 3., ako se temeljni akt odnosi na zaštitu zdravlja ili sigurnosti ljudi, životinja ili biljaka, a nacrt provedbenog akta predviđa davanje odobrenja za proizvod ili tvar, takva se odobrenja daju samo ako glasovanje u skladu sa stavkom 1. rezultira pozitivnim mišljenjem.
Prvim stavkom ne dovodi se u pitanje pravo Komisije da predloži izmijenjeni nacrt provedbenog akta koji se odnosi na isti predmet.”
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka bb (nova)
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 6. – stavak 4.b (novi)
(bb)   umeće se sljedeći stavak:
„4.b Predstavnici država članica navode razloge za svoje glasovanje ili suzdržanost u skladu sa stavkom 1. ili razloge zbog kojih su tijekom glasovanja bili odsutni.
Ako se akt odnosi na posebno osjetljiva područja, kao što su zaštita potrošača, zaštita zdravlja ili sigurnosti ljudi, životinja ili biljaka ili zaštita okoliša, predstavnici država članica navode za svaki pojedini slučaj detaljne razloge za glasovanje ili suzdržanost.”;
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -a (nova)
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 10. – stavak 1. – točka b
(-a)   u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
(b)  dnevne redove sastanaka odbora;
(b) dnevne redove sjednica odbora, uključujući nacrte tekstova o kojima se odlučuje i dokumente o kojima se raspravlja;”;
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -aa (nova)
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 10. – stavak 1. – točka c
(-aa)  u stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
(c)  sažete preglede i popise tijela i organizacija kojima pripadaju osobe imenovane od strane država članica za svoje predstavnike;
(c) sažete preglede i popise osoba nazočnih na sjednici te tijela i organizacija kojima pripadaju osobe imenovane od strane država članica za svoje predstavnike;”;
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka a
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 10. – stavak 1. – točka e
„(e) rezultate glasovanja, koji u slučaju žalbenog odbora uključuju glasove koje su dali predstavnici svake države članice;”;
„(e) rezultate glasovanja, uključujući glasove koje su dali predstavnici svake države članice i suzdržane glasove, zajedno s razlozima za glasovanje ili suzdržanost, kao i razloge zbog kojih su bili odsutni tijekom glasovanja i, ako se akt odnosi na posebno osjetljiva područja, kao što su zaštita potrošača, zaštita zdravlja ili sigurnosti ljudi, životinja ili biljaka ili zaštita okoliša, za svaki pojedini slučaj odgovarajuće detaljne razloge za glasovanje ili suzdržanost;”;
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka aa (nova)
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 10. – stavak 3.
(aa)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
3.   Europski parlament i Vijeće imaju pristup informacijama iz stavka 1. u skladu s važećim pravilima.
3. Europski parlament i Vijeće bez nepotrebne odgode imaju pristup informacijama iz stavka 1. u skladu s važećim pravilima.”;
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka b
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 10. – stavak 5.
„5. Upućivanja na sve dokumente iz stavka 1. točaka od (a) do (d), (f) i (g) i informacije iz tog stavka točaka (e) i (h) objavljuju se u registru.”
„5. Svi dokumenti i informacije iz stavka 1. objavljuju se u registru.”
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka ba (nova)
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 10. – stavak 5.a (novi)
(ba)  dodaje se sljedeći stavak:
„5a. Funkcija pretraživanja registra omogućuje pretraživanje po području politike.”;
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.a (nova)
Uredba (EU) br. 182/2011
Članak 11.
(3.a)  članak 11. zamjenjuje se sljedećim:
Članak 11.
„Članak 11.
Pravo nadzora Europskog parlamenta i Vijeća
Pravo nadzora Europskog parlamenta i Vijeća
Kada se temeljni akt donosi u redovnom zakonodavnom postupku, Europski parlament ili Vijeće može u bilo koje vrijeme naznačiti Komisiji da, prema njegovom mišljenju, nacrt provedbenog akta prelazi provedbene ovlasti predviđene u temeljnom aktu. U tom slučaju Komisija razmatra nacrt provedbenog akta, uzimajući u obzir iznesena stajališta i istovremeno obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tome namjerava li zadržati, izmijeniti ili povući nacrt provedbenog akta.
Kada se temeljni akt donosi u redovnom zakonodavnom postupku, Europski parlament ili Vijeće može u bilo koje vrijeme naznačiti Komisiji da, prema njegovom mišljenju, nacrt provedbenog akta prelazi provedbene ovlasti predviđene u temeljnom aktu ili je u suprotnosti s ciljevima temeljnog akta. U tom slučaju Komisija razmatra nacrt provedbenog akta, uzimajući u obzir iznesena stajališta i istovremeno obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tome namjerava li zadržati, izmijeniti ili povući nacrt provedbenog akta.
Osim toga, ako Europski parlament ili Vijeće smatra da je primjereno preispitati dodjelu provedbenih ovlasti Komisiji u temeljnom aktu, može u bilo kojem trenutku pozvati Komisiju da podnese prijedlog izmjene tog temeljnog akta.”
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1.
Ova Uredba ne primjenjuje se na postupke u tijeku u pogledu kojih je žalbeni odbor već donio mišljenje na datum stupanja na snagu ove Uredbe.
Ova Uredba primjenjuje se na postupke započete nakon datuma njezina stupanja na snagu.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A9-0187/2020).


Genetski modificirana soja MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788
PDF 193kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069145/02 – 2020/2891(RSP))
P9_TA(2020)0365B9-0411/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069145),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 26. listopada 2020. na kojem nije doneseno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 25. rujna 2019. i objavljeno 11. studenoga 2019.(3),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobrenju genetski modificiranih organizama („GMO”)(4),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je 17. prosinca 2015. Monsanto Europe N.V., u ime poduzeća Monsanto (Sjedinjene Američke Države), nacionalnom nadležnom tijelu Nizozemske podnio zahtjev u kojem traži da se odobri stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788 , u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 (dalje u tekstu „zahtjev”); budući da je taj zahtjev obuhvaćao i stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju ili se sastoje od genetski modificirane soje MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788 (dalje u tekstu: „višestruko genetski modificiranu soju) za namjenu koja ne obuhvaća hranu i hranu za životinje, uz iznimku uzgoja;

B.  budući da višestruko genetski modificirana soja dobivena križanjem četiriju genetski modificiranih promjena soje (MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788), stvara otpornost na herbicide koji sadržavaju glifosat, glufosinat i dikambu i proizvodi tri insekticidna proteina (Cry1A.105, Cry2Ab2 i Cry1Ac, poznate i kao „Bt” toksini) koji su toksični za određene ličinke lepidoptera (leptira i moljaca)(5);

C.  budući da su prethodne procjene četiriju pojedinačnih promjena i višestruko genetski modificirane soje, koje su već odobrene, upotrijebljene kao osnova za procjenu četiriju promjena višestruko genetski modificirane soje(6);

D.  budući da je EFSA 25. rujna 2019. donijela pozitivno mišljenje koje je objavljeno 11. studenoga 2019.(7);

Primjedbe država članica i dodatne napomene

E.  budući da su nadležna tijela država članica tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja EFSA-i uputile brojne primjedbe(8); budući da se te kritike među ostalim odnose na zabrinutost zbog toga što nije provedena analiza ostataka glifosata ili glifosatnih metabolita na višestruko genetski modificiranoj soji, što nije bilo ispitivanja mogućih sinergijskih ili antagonističkih učinaka Bt-toksina s ostacima herbicida, što nisu riješena pitanja o sigurnosti višestruko genetski modificirane soje i od nje dobivene hrane i hrane za životinje, što nisu procijenjeni potencijalni dugoročni reproduktivni ili razvojni učinci hrane ili hrane za životinje te što zbog nedostatka informacija sigurnost višestruko genetski modificirane soje ne može biti u potpunosti procijenjena;

F.  budući da je neovisnom znanstvenom analizom utvrđeno da se, među ostalim, ne može donijeti konačan zaključak o sigurnosti višestruko genetski modificirane soje, da su toksikološka procjena i procjena rizika za okoliš neprihvatljive te da procjena rizika ne ispunjava zahtjeve za procjenu rizika za imunološki sustav(9);

Komplementarni herbicidi

G.  budući da je dokazano da je na genetski modificiranim usjevima otpornima na herbicide potrebno koristiti više herbicida, velikim dijelom zbog pojave korova otpornih na herbicide(10); budući da se zbog navedenog mora očekivati da će usjevi višestruko genetski modificirane soje biti izloženi i višim i ponovljenim dozama komplementarnih herbicida (glufosinata, dikambe i glifosata), što bi moglo dovesti do većih količina njihovih ostataka pri žetvi;

H.  budući da se glufosinat klasificira kao tvar kategorije 1B koja je toksična za reproduktivno zdravlje i stoga ispunjava kriterije za isključivanje navedene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(11); budući da je odobrenje za upotrebu glufosinata u Uniji isteklo 31. srpnja 2018.(12);

I.  budući da je u stručno recenziranoj studiji utvrđeno da se glifosat nakuplja u genetički modificiranoj soji uz odgovarajući negativan učinak na nutritivni sastav u odnosu na soju koja nije genetički modificirana(13); budući da su u pilot-projektu provedenom u Argentini otkrivene iznenađujuće visoke razine ostataka glifosata na genetički modificiranoj soji(14);

J.  budući da na pitanja o karcinogenosti glifosata i dalje nema jasnog odgovora; budući da je EFSA u studenome 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije karcinogen, a Europska agencija za kemikalije u ožujku 2017. da nije potrebna nikakva klasifikacija; budući da je za razliku od njih Međunarodna agencija za istraživanje raka, agencija Svjetske zdravstvene organizacije specijalizirana za rak, 2015. godine glifosat kategorizirala kao tvar koja je vjerojatno karcinogena za čovjeka; budući da se u nizu najnovijih znanstvenih stručno recenziranih studija potvrđuje moguća karcinogenost glifosata(15);

K.  budući da je u znanstvenoj studiji objavljenoj u kolovozu 2020. utvrđeno da se upotrebom dikambe može povećati rizik obolijevanja od raka jetre i intrahepatskog žučovoda(16);

L.  budući da način na koji genetski modificirane biljke razgrađuju komplementarne herbicide, kao i sastav i stoga toksičnost proizvoda razgradnje (metabolita), može ovisiti o samoj genetskoj modifikaciji(17);

M.  budući da, iako u mišljenju EFSA-e stoji da je „procjenu ostataka herbicida relevantnu za ovaj zahtjev proučila EFSA-ina jedinica za pesticide”, to nije dovoljno jer kombinirana toksičnost komplementarnih herbicida i proizvoda razgradnje te njihovo moguće međudjelovanje sa samom višestruko genetski modificiranom sojom nisu uzeti u obzir;

N.  budući da su nadležna tijela niza država članica izrazila zabrinutost zbog nedostatka analize ostataka herbicida na genetski modificiranim usjevima i mogućih rizika za zdravlje u svojim primjedbama o procjeni rizika EFSA-e;

Nepostojanje maksimalnih razina ostataka i povezanih kontrola

O.  budući da se prema Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća(18), čiji je cilj osigurati visoku razinu zaštite potrošača u odnosu na maksimalne razine ostataka, ostaci aktivnih tvari u uvezenim usjevima koji nisu ovlašteni za uporabu u Uniji, kao što je glufosinat, trebaju pomno kontrolirati i pratiti(19);

P.  budući da u skladu s posljednjim koordiniranim višegodišnjim programom kontrole Unije (za 2020., 2021. i 2022.) države članice nisu obvezne mjeriti ostatke glufosinata ni na jednom proizvodu, uključujući soju(20);

Bt-proteini

Q.  budući da se u brojnim studijama navodi da su nakon izloženosti Bt-proteinima zabilježeni popratni učinci koji mogu utjecati na imunosni sustav i da neki Bt-proteini mogu djelovati kao adjuvansi(21), što znači da mogu povećati alergena svojstva drugih proteina s kojima dolaze u kontakt;

R.  budući da se u izdvojenom mišljenju člana Povjerenstva EFSA-e za GMO, donesenom u procesu procjene višestruko genetski modificiranog kukuruza i njegovih potkombinacija, navodi da, iako neželjeni učinci na imunosni sustav nisu utvrđeni ni u jednoj primjeni u kojoj se izražavaju Bt-proteini, „nije ih se moglo opaziti u toksikološkim istraživanjima [...] koja se trenutačno preporučuju i provode za procjenu sigurnosti genetski modificiranih biljaka u EFSA-i jer ona ne obuhvaćaju ispitivanja primjerena za tu svrhu”(22);

S.  budući da se ne može zaključiti da je konzumacija višestruko genetski modificirane soje sigurna za zdravlje ljudi i životinja;

Nedemokratsko donošenje odluka

T.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 26. listopada 2020. nije doneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje;

U.  budući da Komisija uviđa da je problematično da ona i dalje donosi odluke o odobrenju GMO-a bez kvalificirane većine država članica, što je zapravo iznimka za odobravanje proizvoda u cjelini, ali je postalo pravilo pri donošenju odluka o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

V.  budući da je Parlament u osmom sazivu usvojio ukupno 36 rezolucija u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (tri rezolucije); budući da je Parlament dosad u svojem devetom sazivu izrazio jedanaest prigovora; budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, unatoč tome što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka te usprkos izostanku potpore država članica i prigovorima Parlamenta, i dalje odobrava genetski modificirane organizme;

W.  budući da u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Komisija može odlučiti ne odobriti GMO ako ga u okviru žalbenog odbora ne podrži kvalificirana većina država članica(23); budući da u tom pogledu nije potrebna promjena zakonodavstva;

Poštovanje međunarodnih obveza Unije

X.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka mora uzeti u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne faktore važne za predmet koji se razmatra; budući da bi takvi legitimni faktori trebali obuhvaćati obveze Unije u okviru ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (UN), Pariškog sporazuma o klimi i Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti;

Y.  budući da se u nedavnom izvješću posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na hranu zaključuje da opasni pesticidi, posebno u zemljama u razvoju, imaju katastrofalne učinke na zdravlje(24); budući da se u okviru cilja održivog razvoja br. 3.9 do 2030. želi znatno smanjiti broj smrtnih slučajeva i bolesti prouzročenih opasnim kemikalijama i onečišćenjem zraka, vode i tla te kontaminacijom(25);

Z.  budući da je EFSA utvrdila da procijenjena izloženost primjenitelja glufosinatu, koji je klasificiran kao toksičan za reproduktivno zdravlje, kad se upotrebljava za suzbijanje korova kod genetski modificiranog kukuruza premašuje prihvatljivu razinu izloženosti primjenitelja, čak i kad se koristi osobna zaštitna oprema(26); budući da je rizik od povećane izloženosti primjenitelja osobito zabrinjavajući pri genetski modificiranim usjevima otpornima na herbicide, s obzirom na veće količine herbicida koje se pritom koriste;

AA.  budući da je krčenje šuma jedan od glavnih uzroka smanjenja biološke raznolikosti; budući da su emisije koje nastaju zbog uporabe i prenamjene zemljišta, uglavnom zbog krčenja šuma, drugi najveći uzrok klimatskih promjena, nakon spaljivanja fosilnih goriva(27); budući da se Pariškim sporazumom o klimi i Strateškim planom za biološku raznolikost za razdoblje 2011. – 2020. usvojenim u okviru Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti te ciljevima za biološku raznolikost iz Aichija promiče održivo upravljanje šumama, njihova zaštita i obnavljanje(28); budući da cilj održivog razvoja br. 15 obuhvaća zaustavljanje krčenja šuma do 2020.(29); budući da šume imaju višestruku ulogu kojom se podupire ostvarivanje većine ciljeva održivog razvoja(30);

AB.  budući da je proizvodnja soje jedan od glavnih razloga krčenja šuma u području Amazonije, Cerrada i Gran Chaca u Južnoj Americi; budući da je 97 % soje koja se uzgaja u Brazilu i 100 % soje koja se uzgaja u Argentini genetski modificirana soja(31);

AC.  budući da je za veliku većinu genetski modificirane soje odobrene za uzgoj u Brazilu i Argentini odobren i uvoz u Uniju(32); budući da je višestruko genetski modificirana soja već odobrena za uzgoj u Brazilu(33);

AD.  budući da je analizom koju je provela Komisija utvrđeno da Unija povijesno najviše doprinosi globalnom krčenju šuma i s tim povezanim emisijama upravo zbog soje, na koju otpada gotovo polovica krčenja šuma prouzročenog sveukupnim uvozom u Uniju(34);

AE.  budući da je u nedavnoj stručno recenziranoj znanstvenoj studiji utvrđeno da je Unija zbog uvoza soje iz Brazila regija s najvećim ugljičnim otiskom na svijetu, koji je 13,8 % veći od otiska Kine, najveće uvoznice soje, i to zbog većeg udjela u emisijama prouzročenima krčenjem šuma(35); budući da je u drugoj nedavnoj studiji utvrđeno da bi oko petine soje koja se iz brazilskih regija Amazonije i Cerrada izvozi u Uniju, uglavnom za hranu za životinje, mogla biti „kontaminirana nezakonitim krčenjem šuma”(36);

AF.  budući da su šumski požari u Amazoniji posljedica visokih razina krčenja šuma; budući da je Komisija u Komunikaciji iz 2019. izrazila svoju ambiciju da zaštiti i obnovi svjetske šume(37); budući da je globalna zaštita biološke raznolikosti, uključujući šume, jedan od ključnih ciljeva strategije EU-a za bioraznolikost koju je nedavno objavila Komisija(38);

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(39), pružanje osnove za visoku razinu zaštite života i zdravlja ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, interesa okoliša i potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istovremeno jamčenje uspješnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj Nacrt provedbene odluke;

4.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u pismu zastupnicima od 11. rujna 2020. konačno uvidjela potrebu da se pri donošenju odluka o odobrenju genetski modificiranih organizama u obzir uzme održivost(40); međutim, duboko je razočaran zbog toga što je Komisija 28. rujna 2020. odobrila uvoz još jedne vrste genetski modificirane soje(41) unatoč prigovorima Parlamenta i većina država članica;

5.  poziva Komisiju da hitno nastavi s razvojem kriterija održivosti, uz potpuno sudjelovanje Parlamenta; poziva Komisiju da pruži informacije o tome kako će se taj postupak provesti i u kojem vremenskom okviru;

6.  ponovno apelira na Komisiju da u obzir uzme obveze Unije na temelju međunarodnih sporazuma, kao što su Pariški klimatski sporazum, Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti i UN-ovi ciljevi održivog razvoja;

7.  ponovno poziva Komisiju da prestane odobravati GMO-e, bilo za uzgoj bilo za uporabu u hrani i hrani za životinje, ako u skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 države članice u žalbenom odboru ne donesu mišljenje;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji da ne odobrava genetski modificirane usjeve otporne na herbicide dok se zdravstveni rizici povezani s ostacima temeljito ne istraže na temelju pojedinačnih slučajeva, što zahtijeva potpunu procjenu ostataka od prskanja genetski modificiranih usjeva komplementarnim herbicidima, procjenu proizvoda njihove razgradnje i svih kombinatornih učinaka, pa i sa samom genetski modificiranom biljkom;

9.  ponovno poziva Komisiju da ne odobrava uvoz nikakvih genetski modificiranih biljaka za uporabu u hrani ili hrani za životinje kod kojih je stvorena otpornost na aktivnu tvar u herbicidu koja nije odobrena za uporabu u Uniji;

10.  ponovno poziva EFSA-u da dodatno razradi i sustavno upotrebljava metode kojima se omogućuje utvrđivanje neželjenih učinaka višestrukih genetskih promjena, na primjer u odnosu na adjuvantna svojstva Bt-toksina;

11.  ponovno izražava zaprepaštenost zbog činjenice da visoka razina ovisnosti Unije o uvozu hrane za životinje u obliku soje prouzročuje krčenje šuma u trećim zemljama(42);

12.  pozdravlja najavu zakonodavnog prijedloga Komisije o mjerama za sprečavanje ili ograničenje stavljanja na tržište EU-a proizvoda povezanih s krčenjem ili degradacijom šuma, koji bi trebao biti objavljen do lipnja 2021.; u međuvremenu, s obzirom na hitnost rješavanja pitanja krčenja šuma u području Amazonije, Cerrada i Gran Chaca i činjenicu da potražnja Unije za genetski modificiranom sojom doprinosi krčenju šuma u toj regiji, ponovno poziva Komisiju da odmah obustavi uvoz genetski modificirane soje uzgojene u Brazilu i Argentini, i pritom po potrebi primijeni članak 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, dok se ne uspostave učinkoviti pravno obvezujući mehanizmi za sprečavanje stavljanja na tržište Unije proizvoda povezanih s krčenjem šuma i povezanim kršenjima ljudskih prava;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) Znanstveno mišljenje EFSA-ina povjerenstva za genetski modificirane organizme o procjeni genetski modificirane soje MON 87751 × MON 87701 × MON 87708 × MON 89788 za uporabu u hrani i hrani za životinje, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (zahtjev EFSA-GMO-NL-2016-128), EFSA Journal 2019;17(11):5847, https://doi.org/10.2903/j.efsa.2019.5847
(4)––––––––––– Parlament je u osmom sazivu donio 36 rezolucija u kojima se protivi odobravanju GMO-a. Nadalje, u devetom sazivu Parlament je usvojio sljedeće rezolucije:Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MZHG0JG (SYN-ØØØJG-2), sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0028).Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o nacrtu Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju A2704-12 (ACS-GMØØ5-3), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0029).Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × MON 88017 × 59122 × DAS-40278-9 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 89034, 1507, MON 88017, 59122 i DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0030).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije kojom se produljuje odobrenje za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk LLCotton25 (ACS-GHØØ1-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0054).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 89788 (MON-89788-1), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0055).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i potkombinacije MON 89034 × NK603 × DAS-40278-9, 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i NK603 × DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0056).Rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × 1507 × 5307 × GA21 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju, četiriju ili pet pojedinačnih promjena Bt11, MIR162, MIR604, 1507, 5307 i GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0057).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. svibnja 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0069).Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × NK603, sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i NK603 i o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/1111 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0291).Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju SYHT0H2 (SYN-ØØØH2-5), sastoje se od nje ili su od nje proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0292).Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 87460 × MON 89034 × MIR162 × NK603 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 87460, MON 89034, MIR162 i NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0293).
(5) Mišljenje EFSA-e, str. 11., https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.2903/j.efsa.2019.5847
(6) Mišljenje EFSA-e, str. 3., https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.2903/j.efsa.2019.5847
(7) Idem.
(8) Primjedbe država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2016-00009
(9) Komentar Testbiotecha o EFSA-inoj procjeni genetski modificirane soje MON 87751 × MON 87701 × MON87708 × MON 89788 za uporabu u hrani i hrani za životinje, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (zahtjev EFSA-GMO-NL-2016-128) poduzeća Bayer/Monsanto, prosinac 2019., https://www.testbiotech.org/sites/default/files/Testbiotech_Comment_MON87751%20x%20MON87701%20x%20MON87708%20x%20MON89788_fin.pdf
(10) Vidi, primjerice, Bonny, S., „Genetically Modified Herbicide-Tolerant Crops, Weeds, and Herbicides: Overview and Impact”, Environmental Management, siječanj 2016., 57(1), str. 31.-48., https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26296738,, Benbrook, C.M., „Impacts of genetically engineered crops on pesticide use in the U.S. - the first sixteen years”, Environmental Sciences Europe 24, 24 (2012.), https://enveurope.springeropen.com/articles/10.1186/2190-4715-24-24 i Schütte, G., Eckerstorfer, M., Rastelli, V. et al., „Herbicide resistance and biodiversity: agronomic and environmental aspects of genetically modified herbicide-resistant plants”, Environmental Sciences Europe 29, 5 (2017.), https://enveurope.springeropen.com/articles/10.1186/s12302-016-0100-y
(11) Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).
(12) https://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/eu-pesticides-database/active-substances/index.cfm?event=as.details&as_id=79
(13) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24491722
(14) https://www.testbiotech.org/sites/default/files/TBT_Background_Glyphosate_Argentina_0.pdf
(15) Vidi, primjerice, https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1383574218300887 https://academic.oup.com/ije/advance-article/doi/10.1093/ije/dyz017/5382278 https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0219610 i https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6612199/
(16) https://academic.oup.com/ije/advance-article-abstract/doi/10.1093/ije/dyaa066/5827818?redirectedFrom=fulltext
(17) To je doista slučaj kod glifosata, kako se navodi u EFSA-inoj reviziji postojećih maksimalnih razina ostataka glifosata u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 396/2005, EFSA Journal 2018;16(5):5263, str. 12., https://www.efsa.europa.eu/fr/efsajournal/pub/5263.
(18) Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).
(19) Vidi uvodnu izjavu 8. Uredbe (EZ) br. 396/2005.
(20) Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/533 od 28. ožujka 2019. o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole Unije za 2020., 2021. i 2022. za osiguranje sukladnosti s maksimalnim razinama ostataka pesticida i ocjenu izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla (SL L 88, 29.3.2019., str. 28.).
(21) Vidi pregled Rubio Infante, N. & Moreno-Fierros, L., „An overview of the safety and biological effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in mammals”, Journal of Applied Toxicology, svibanj 2016., 36(5): str. 630. – 648., http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/jat.3252/full
(22) Zahtjev EFSA-GMO-DE-2010-86 (Bt11 × MIR162 × 1507 × GA21 kukuruz i tri potkombinacije neovisno o njihovu podrijetlu), Izdvojeno mišljenje, Wal, J.M., član Povjerenstva EFSA-e za GMO, EFSA Journal 2018.;16(7):5309, str. 34., https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.2903/j.efsa.2018.5309
(23) U skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 Komisija „može”, ali ne „mora” dati odobrenje ako se u okviru žalbenog odbora za to ne izjasni kvalificirana većina država članica.
(24) https://www.ohchr.org/EN/Issues/Environment/ToxicWastes/Pages/Pesticidesrighttofood.aspx
(25) https://www.un.org/sustainabledevelopment/health/
(26) Zaključak EFSA-e o stručnoj recenziji procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari glufosinatom, EFSA Scientific Report (2005.) 27, 1-81, str. 3., https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/pdf/10.2903/j.efsa.2005.27r
(27) Komunikacija Komisije od 23. srpnja 2019. naslovljena „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma”, COM(2019)0352, str. 1.
(28) Idem, str. 2.
(29) Vidi cilj br. 15.2: https://www.un.org/sustainabledevelopment/biodiversity/
(30) Komunikacija Komisije od 23. srpnja 2019. naslovljena „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma”, COM(2019)0352, str. 2.
(31) International Service for the Acquisition of Agri-biotech Applications, „Global status of commercialized biotech/GM crops in 2017: Biotech Crop Adoption Surges as Economic Benefits Accumulate in 22 Years”, ISAAA, sažetak br. 53 (2017.), str. 16. i 21., http://www.isaaa.org/resources/publications/briefs/53/download/isaaa-brief-53-2017.pdf
(32) Unakrsnom provjerom dviju baza podataka u listopadu 2020. (registar Zajednice genetski modificirane hrane i hrane za životinje (https://webgate.ec.europa.eu/dyna/gm_register/index_en.cfm) i podataka o odobrenju genetski modificiranih usjeva iz baze podataka organizacije ISAAA (http://www.isaaa.org/gmapprovaldatabase/)) može se izračunati koliko je genetski modificirane soje odobrene za uzgoj u Brazilu i Argentini odobreno i za uvoz u Uniju. Za Brazil: od 17 vrsta genetski modificirane soje odobrenih za uzgoj trenutačno je za njih 12 odobren uvoz u Uniju, a odobrenje za uvoz triju vrsta genetski modificirane soje još je u postupku obrade. Za Argentinu: od ukupno 15 vrsta genetski modificirane soje odobrenih za uzgoj trenutačno je za njih 10 odobren uvoz u Uniju, a odobrenje za uvoz triju vrsta genetski modificirane soje još je u postupku obrade.
(33) https://www.isaaa.org/gmapprovaldatabase/event/default.asp?EventID=438&Event=MON87751%20x%20MON87701%20x%20MON87708%20x%20MON89788
(34) Tehničko izvješće Komisije – 2013. – 063 „The impact of EU consumption on deforestation: Comprehensive analysis of the impact of EU consumption on deforestation”, studija koju je financirala Europska komisija, Glavna uprava za okoliš, a proveli su je VITO, IIASA, HIVA i IUCN NL, http://ec.europa.eu/environment/forests/pdf/1.%20Report%20analysis%20of%20impact.pdf, str. 23. – 24. Od 1990. do 2008. Unija je uvezla količinu žitarica i stočnih proizvoda čija je proizvodnja prouzročila krčenje 90 000 km2 šuma. Od toga na poljoprivredne proizvode otpada 74 000 km2 (82 %), a najveći udio imaju uljarice (52 000 km2). Na soju i sojinu pogaču otpada 82 % te brojke (42 600 km2), što je 47 % ukupnog uvoza proizvoda u Uniju čija proizvodnja prouzročuje krčenje šuma.
(35) Escobar, N., Tizado, E.J., zu Ermgassen, E.K., Löfgren, P., Börner, J., & Godar, J., „Spatially-explicit footprints of agricultural commodities: Mapping carbon emissions embodied in Brazil's soy exports”, Global Environmental Change, svezak 62, svibanj 2020., 102067, https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0959378019308623
(36) Rajão, R., Soares-Filho, B., Nunes, F., Börner, J., Machado, L., Assis, D., Oliveira, A., Pinto, L., Ribeiro, V., Rausch, L., Gibbs, H., Figueira, D., „The rotten apples of Brazil’s agribusiness”, časopis Science, 17. srpnja 2020., svezak 369., izdanje 6501, str. 246. – 248., https://science.sciencemag.org/content/369/6501/246.
(37) Komunikacija EU-a o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52019DC0352&qid=1604657116222
(38) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. Vraćanje prirode u naše živote”, svibanj 2020., https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52020DC0380&qid=1604656133953
(39) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(40) https://tillymetz.lu/wp-content/uploads/2020/09/Co-signed-letter-MEP-Metz.pdf
(41) MON 87708 × MON 89788 × A5547-127. https://webgate.ec.europa.eu/dyna/gm_register/gm_register_auth.cfm?pr_id=100
(42) Idem.


Genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × MON 87411 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i MON 87411
PDF 179kWORD 48k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × MON 87411 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i MON 87411, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069146/02 – 2020/2892(RSP))
P9_TA(2020)0366B9-0413/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × MON 87411 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i MON 87411, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069146/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 26. listopada 2020. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 26. rujna 2019. i objavljeno 7. studenoga 2019.(3),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije kojima se protivi odobrenju genetski modificiranih organizama („GMO”)(4),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je 24. svibnja 2017. Monsanto Europe N.V., u ime poduzeća Monsanto (Sjedinjene Američke Države), podnio zahtjev nacionalnom nadležnom tijelu Nizozemske u kojemu traži da se odobri stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × MON 87411 (dalje u tekstu „višestruko genetski modificirani kukuruz”), u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 (dalje u tekstu „zahtjev”); budući da je taj zahtjev također obuhvaćao stavljanje na tržište proizvoda koji sadrže višestruko genetski modificiran kukuruz ili se sastoje od njega za druge namjene osim uporabe u hrani i hrani za životinje, no ne i za uzgoj;

B.  budući da je zahtjev obuhvaćao stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju, sastoje se ili su proizvedeni od 10 potkombinacija pojedinačnih promjena koje čine višestruko genetski modificirani kukuruz;

C.  budući da je već odobreno četiri potkombinacija tog višestruko genetski modificiranog kukuruza; budući da je Nacrtom provedbene odluke Komisije obuhvaćeno preostalih šest potkombinacija;

D.  budući da višestruko genetski modificirani kukuruz dobiven križanjem četiriju genetski modificiranih (GM) promjena kukuruza (MON 87427, MON 89034, MIR162 i MON 87411), stvara otpornost na herbicide koji sadržavaju glifosat i proizvodi četiri insekticidna proteina (Cry1A.105, Cry2Ab2, Vip3Aa20 i Cry3Bb1), poznati kao „Bt” proteini, koji su toksični za određene insekte iz reda lepidoptera (leptiri i moljci) i coleoptera(5);

E.  budući da su prethodne procjene četiriju pojedinačnih promjena i četiriju potkombinacija višestruko genetski modificiranog kukuruza, koje su već odobrene, upotrijebljene kao osnova za procjenu četiriju promjena višestruko genetski modificiranog kukuruza i preostalih šest potkombinacija;

F.  budući da je 26. rujna 2019. EFSA usvojila pozitivno mišljenje o tom zahtjevu, koje je objavljeno 7. studenoga 2019.;

G.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka mora uzeti u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet koji se razmatra;

Zabrinutosti država članica i nedostatak eksperimentalnih podataka o potkombinacijama

H.  budući da su države članice tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja EFSA-i uputile brojne kritike(6); budući da se te kritike među ostalim odnose na zabrinutost zbog toga što nije provedena analiza ostataka glifosata ili glifosatnih metabolita na višestruko genetski modificiranom kukuruzu, nije bilo ispitivanja mogućih sinergijskih ili antagonističkih učinaka proteina Bt i ostataka herbicida, nisu riješena pitanja o sigurnosti višestruko genetski modificiranog kukuruza i od njega dobivene hrane i hrane za životinje, nisu procijenjeni potencijalni dugoročni reproduktivni ili razvojni učinci hrane ili hrane za životinje te zbog nedostatka informacija sigurnost višestruko genetski modificiranog kukuruza ne može biti u potpunosti procijenjena;

I.  budući da je neovisnom znanstvenom analizom utvrđeno da se, među ostalim, ne može donijeti konačan zaključak o sigurnosti višestruko genetski modificiranog kukuruza, da su toksikološka procjena i procjena rizika za okoliš neprihvatljive te da procjena rizika ne ispunjava zahtjeve za procjenu rizika za imunološki sustav(7);

J.  budući da podnositelj zahtjeva nije podnio eksperimentalne podatke za šest trenutačno neodobrenih potkombinacija višestruko genetski modificiranog kukuruza(8);

Izostanak procjene ostataka herbicida i proizvoda njihove razgradnje

K.  budući da se u brojnim studijama iznosi da je za genetski modificirane usjeve otporne na herbicide potrebno koristiti više „komplementarnih” herbicida, velikim dijelom zbog pojave korova otpornih na herbicide(9); budući da se zbog toga mora očekivati da će višestruko genetski modificirani kukuruz biti izložen i višim i ponovljenim dozama glifosata te da bi stoga količina njihovih ostataka tijekom žetve mogla biti veća; budući da višestruko genetski modificirani kukuruz eksprimira dva proteina otporna na glifosat, što ga čini još otpornijim na veće doze i opetovano prskanje;

L.  budući da na pitanja o karcinogenosti glifosata i dalje nema jasnog odgovora; budući da je EFSA u studenome 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije karcinogen, a Europska agencija za kemikalije u ožujku 2017. da nije potrebna nikakva klasifikacija; budući da je za razliku od njih Međunarodna agencija za istraživanje raka, agencija Svjetske zdravstvene organizacije specijalizirana za rak, 2015. godine glifosat kategorizirala kao tvar koja je vjerojatno karcinogena za čovjeka;

M.  budući da je u svojem znanstvenom mišljenju od 26. rujna 2019. Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme (Povjerenstvo EFSA-e za GMO) navelo da je „procjenu ostataka herbicida u usjevima kukuruza otpornima na herbicide relevantnu za ovaj zahtjev proučila EFSA-ina jedinica za pesticide”(10); budući da su, prema mišljenju EFSA-ine jedinice za pesticide, podaci o ostacima glifosata na genetski modificiranom kukuruzu s izmjenama EPSPS-a(11) nedovoljni za dobivanje maksimalnih razina ostataka i vrijednosti za procjenu rizika(12);

N.  budući da, ponovno prema podacima EFSA-ine jedinice za pesticide, nisu dostupni(13) toksikološki podaci koji bi opravdali provedbu procjene rizika za potrošače za nekoliko proizvoda razgradnje glifosata relevantnih za genetski modificirane usjeve otporne na glifosat;

O.  budući da se smatra da procjena ostataka herbicida i proizvoda njihove razgradnje pronađenih na genetski modificiranim biljkama, zajedno s njihovom potencijalnom interakcijom s Bt-proteinima, nije u nadležnosti Povjerenstva EFSA-e za GMO te se stoga ne provodi u okviru postupka odobravanja GMO-a; budući da je to problematično zbog načina na koji pojedina genetski modificirana biljka razgrađuje komplementarne herbicide te da na sastav, a stoga i toksičnost produkata razgradnje (metabolita) može utjecati sama genetska modifikacija(14);

Bt-proteini

P.  budući da se u brojnim studijama navodi da su nakon izloženosti Bt-proteinima zabilježeni popratni učinci koji mogu utjecati na imunosni sustav i da neki Bt-proteini mogu djelovati kao adjuvansi(15), što znači da mogu povećati alergena svojstva drugih proteina s kojima dolaze u kontakt;

Q.  budući da se u izdvojenom mišljenju člana Povjerenstva EFSA-e za GMO, donesenom u procesu procjene jednog drugog višestruko genetski modificiranog kukuruza i njegovih potkombinacija, navodi da, iako neželjeni učinci na imunosni sustav nisu utvrđeni ni u jednoj primjeni u kojoj se izražavaju Bt-proteini, „nije ih se moglo opaziti u toksikološkim istraživanjima [...] koja se trenutačno preporučuju i provode za procjenu sigurnosti genetski modificiranih biljaka u EFSA-i jer ona ne obuhvaćaju ispitivanja primjerena za tu svrhu”(16);

R.  budući da se ne može zaključiti da je konzumacija višestruko genetski modificiranog kukuruza ili njegovih potkombinacija sigurna za zdravlje ljudi i životinja;

Nedemokratsko donošenje odluka

S.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 26. listopada 2020. nije doneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje;

T.  budući da Komisija uviđa da je problematično da ona i dalje donosi odluke o odobrenju GMO-a bez kvalificirane većine država članica, što je zapravo iznimka za odobravanje proizvoda u cjelini, ali je postalo pravilo pri donošenju odluka o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

U.  budući da je Parlament u osmom sazivu usvojio ukupno 36 rezolucija u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (tri rezolucije); budući da je Parlament dosad u svojem devetom sazivu izrazio jedanaest prigovora; budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, unatoč tome što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka te usprkos izostanku potpore država članica i prigovorima Parlamenta, i dalje odobrava genetski modificirane organizme;

V.  budući da u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Komisija može odlučiti ne odobriti GMO ako ga u okviru žalbenog odbora ne podrži kvalificirana većina država članica(17); budući da u tom pogledu nije potrebna promjena zakonodavstva;

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(18), pružanje osnove za visoku razinu zaštite života i zdravlja ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, interesa okoliša i potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istovremeno jamčenje uspješnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u pismu zastupnicima od 11. rujna 2020. konačno prepoznala potrebu da se pri donošenju odluka o odobrenju genetski modificiranih organizama u obzir uzme održivost(19); međutim, izražava snažno razočaranje zbog toga što je Komisija 28. rujna 2020. odobrila uvoz još jedne genetski modificirane soje(20), unatoč prigovoru Parlamenta i većini država članica koje su glasovale protiv;

5.  poziva Komisiju da hitno nastavi s razvojem kriterija održivosti, uz potpuno sudjelovanje Parlamenta; poziva Komisiju da pruži informacije o tome kako će se taj postupak provesti i u kojem vremenskom okviru;

6.  ponovno apelira na Komisiju da uzme u obzir obveze Unije na temelju međunarodnih sporazuma, kao što su Pariški klimatski sporazum, Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti i UN-ovi ciljevi održivog razvoja;

7.  ponovno poziva Komisiju da prestane odobravati GMO-e, bilo za uzgoj bilo za uporabu u hrani i hrani za životinje, ako u skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 države članice u žalbenom odboru ne donesu mišljenje;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji da ne odobrava genetski modificirane usjeve otporne na herbicide dok se zdravstveni rizici povezani s ostacima temeljito ne istraže na temelju pojedinačnih slučajeva, što zahtijeva potpunu procjenu ostataka od prskanja genetski modificiranih usjeva komplementarnim herbicidima, procjenu proizvoda njihove razgradnje i svih kombinatornih učinaka;

9.  ponovno poziva Komisiju da ne odobrava potkombinacije višestruko genetski modificiranih promjena osim ako ih EFSA nije temeljito ocijenila na temelju potpunih podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva;

10.  konkretnije, smatra da je odobravanje sorti za koje nisu dostavljeni nikakvi sigurnosni podaci, koje još nisu ispitane ili nisu još ni stvorene, u suprotnosti s načelima općih propisa o hrani, kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 178/2002;

11.  ponovno poziva EFSA-u da dodatno razradi i sustavno upotrebljava metode kojima se omogućuje utvrđivanje neželjenih učinaka višestruko genetski modificiranih promjena, na primjer u odnosu na adjuvantna svojstva Bt-proteina;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) Znanstveno mišljenje EFSA-ina Povjerenstva za genetski modificirane organizme o procjeni genetski modificiranog kukuruza MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × MON 87411 i potkombinacija za uporabu u hrani i hrani za životinje, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (zahtjev EFSA-GMO-NL-2017-144), EFSA Journal 2019;17(11):5848, https://doi.org/10.2903/j.efsa.2019.5734
(4)––––––––––– Parlament je u osmom sazivu donio 36 rezolucija u kojima se protivi odobravanju GMO-a. Nadalje, u devetom sazivu Parlament je usvojio sljedeće rezolucije:Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MZHG0JG (SYN-ØØØJG-2), sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0028).Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o nacrtu Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju A2704-12 (ACS-GMØØ5-3), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0029).Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × MON 88017 × 59122 × DAS-40278-9 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 89034, 1507, MON 88017, 59122 i DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0030).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije kojom se produljuje odobrenje za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk LLCotton25 (ACS-GHØØ1-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0054).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 89788 (MON-89788-1), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0055).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i potkombinacije MON 89034 × NK603 × DAS-40278-9, 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i NK603 × DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0056).Rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × 1507 × 5307 × GA21 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju, četiriju ili pet pojedinačnih promjena Bt11, MIR162, MIR604, 1507, 5307 i GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0057).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. svibnja 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0069).Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × NK603, sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i NK603 i o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/1111 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0291).Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju SYHT0H2 (SYN-ØØØH2-5), sastoje se od nje ili su od nje proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0292).Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 87460 × MON 89034 × MIR162 × NK603 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 87460, MON 89034, MIR162 i NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0293).
(5) Mišljenje EFSA-e, str. 11.
(6) Primjedbe država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2017-00442
(7) Komentar Testbiotecha o EFSA-inoj procjeni genetski modificiranog kukuruza MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × MON 87411 i potkombinacija za uporabu u hrani i hrani za životinje, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (zahtjev EFSA-GMO-NL-2017-144) poduzeća Bayer/Monsanto, prosinac 2019., https://www.testbiotech.org/sites/default/files/Testbiotech_Comment_MON87427%20x%20MON89034%20x%20MIR%20162%20x%20MON87411.pdf
(8) Mišljenje EFSA-e, str. 26.
(9) Vidi, na primjer, Bonny S., „Genetski modificirani usjevi i korovi otporni na herbicide te herbicidi: pregled i učinci” (Genetically Modified Herbicide-Tolerant Crops, Weeds, and Herbicides: Overview and Impact), Environmental Management, siječanj 2016., 57(1), str. 31. – 48., https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26296738, i Benbrook, C.M., „Utjecaj genetski modificiranih usjeva na upotrebu pesticida u SAD-u – prvih šesnaest godina” (Impacts of genetically engineered crops on pesticide use in the U.S. - the first sixteen years), Environmental Sciences Europe 24, 24 (2012.), https://enveurope.springeropen.com/articles/10.1186/2190-4715-24-24 i Schütte, G., Eckerstorfer, M., Rastelli, V. et al., „Otpornost na herbicide i bioraznolikost: poljoprivredni i okolišni aspekti genetski modificiranih biljaka otpornih na pesticide” (Herbicide resistance and biodiversity: agronomic and environmental aspects of genetically modified herbicide-resistant plants), Environmental Sciences Europe 29, 5 (2017.), https://link.springer.com/article/10.1186/s12302-016-0100-y
(10) Mišljenje EFSA-e, str. 8.
(11) Višestruko genetski modificirani kukuruz sadržava izmjenu EPSPS-a.
(12) EFSA-ino preispitivanje postojećih maksimalnih razina ostataka glifosata u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 396/2005 – revidirana verzija kojom se uzimaju u obzir ispušteni podaci, EFSA Journal 2019.;17(10):5862, str. 4., https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/5862
(13) Zaključak EFSA-e o stručnom pregledu procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari glifosatom, EFSA Journal 2015.; 13(11):4302, str. 3., https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/4302
(14) To je doista slučaj kod glifosata, kako se navodi u EFSA-inoj reviziji postojećih maksimalnih razina ostataka glifosata u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 396/2005, EFSA Journal 2018;16(5):5263, str. 12., https://www.efsa.europa.eu/fr/efsajournal/pub/5263
(15) Vidi pregled Rubio Infante, N. & Moreno-Fierros, L., „Pregled sigurnosnih i bioloških učinaka Cry-toksina bacillus thuringiensis kod sisavaca” (An overview of the safety and biological effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in mammals), Journal of Applied Toxicology, svibanj 2016., 36(5): str. 630. – 648., http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/jat.3252/full
(16) Zahtjev EFSA-GMO-DE-2010-86 (Bt11 × MIR162 × 1507 × GA21 kukuruz i tri potkombinacije neovisno o njihovu podrijetlu), Izdvojeno mišljenje, Wal, J.M., član Povjerenstva EFSA-e za GMO, EFSA Journal 2018.;16(7):5309, https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.2903/j.efsa.2018.5309
(17) U skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 Komisija „može”, ali ne „mora” dati odobrenje ako se u okviru žalbenog odbora za to ne izjasni kvalificirana većina država članica.
(18) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(19) https://tillymetz.lu/wp-content/uploads/2020/09/Co-signed-letter-MEP-Metz.pdf
(20) MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, https://webgate.ec.europa.eu/dyna/gm_register/gm_register_auth.cfm?pr_id=100


Genetski modificirani kukuruz MIR604 (SYN-IR6Ø4-5)
PDF 186kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o nacrtu Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MIR604 (SYN-IR6Ø4-5), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069147/02 – 2020/2893(RSP))
P9_TA(2020)0367B9-0414/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu kukuruz MIR604 (SYN-IR6Ø4-5), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069147/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 11. stavak 3. i njezin članak 23. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 26. listopada 2020. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 2. srpnja 2009. i objavljeno 21. srpnja 2009.(3),

–  uzimajući u obzir zaključak EFSA-e usvojen 25. rujna 2019. i objavljen 7. studenoga 2019.(4),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama (GMO)(5),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je Odlukom Komisije 2009/866/EZ(6) odobreno stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadržava genetski modificirani kukuruz MIR604, sastoji se od njega ili je proizvedena od njega; budući da područje primjene odobrenja također obuhvaća stavljanje na tržište proizvoda koji sadrže ili se sastoje od genetski modificiranog kukuruza MIR604 i koji se koriste za druge namjene osim hrane i hrane za životinje, no ne i za uzgoj;

B.  budući da je nositelj odobrenja Syngenta Crop Protection NV/SA 26. srpnja 2018., u ime poduzeća Syngenta Crop Protection AG, u skladu s člancima 11. i 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 podnio Komisiji zahtjev za produljenje tog odobrenja;

C.  budući da je 2. srpnja 2009. EFSA usvojila pozitivno mišljenje o tom početnom zahtjevu za odobrenje, koje je objavljeno 21. srpnja 2009.;

D.  budući da je 25. rujna 2019. EFSA usvojila pozitivno mišljenje o tom zahtjevu za produljenje, koje je objavljeno 7. studenoga 2019.;

E.  budući da moguće primjene genetski modificiranog kukuruza MIR604 uključuju proizvodnju hrane za životinje i prehrambenih proizvoda, poput škroba, sirupa i ulja(7);

F.  budući da je genetski modificirani kukuruz MIR604 konstruiran da proizvodi mCry3A, sintetički insekticidni protein (poznat i kao „Bt-toksin“) s pojačanom toksičnošću (u usporedbi s prirodnim bakterijama iz kojih potječe) za ciljanje kukuruzne zlatice i drugih srodnih štetočina kukuruza iz reda Coleoptera; budući da je, uz to, genetski modificirani kukuruz MIR604 konstruiran s genom za fosfomanozu izomerazu (PMI) iz bakterije Escherichia coli (E. coli), koji kodira enzim PMI kao selektivni marker;

G.  budući da je kombinacija dvaju genskih konstrukcija izvedena iz slaganja, ali nije izvršena procjena pojedinačnih roditeljskih biljaka, što je suprotno Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 503/2013(8);

H.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka mora uzeti u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet koji se razmatra;

Zabrinutost država članica zbog mišljenja EFSA-e

I.  budući da su tijekom razdoblja savjetovanja u vezi s početnim zahtjevom za odobrenje države članice dale mnogo kritičnih primjedbi na nacrt mišljenja EFSA-e(9); budući da te kritične primjedbe uključuju zabrinutost da se ne može isključiti povećanje alergene aktivnosti zbog proteina mCry3A u hrani i hrani za životinje iz genetski modificiranog kukuruza MIR604, da se podaci iz terenskih ispitivanja ne mogu smatrati dovoljnima za stavljanje na tržište, da se nisu slijedile smjernice OECD-ovog ispitivanja u toksikološkim studijama, prema preporuci EFSA-e, te da studija o hranjenju štakora i peradi s cijelom biljkom genetski modificiranog kukuruza MIR604 namijenjena dokazivanju toksikološke sigurnosti nije koristila toksikološke krajnje vrijednosti;

J.  budući da su tijekom razdoblja savjetovanja u vezi sa zahtjevom za poduljenje, države članice opet dale mnogo kritičnih primjedbi na nacrt mišljenja EFSA-e(10); budući da te kritične primjedbe uključuju zabrinutost da pristup praćenja koji provodi podnositelj zahtjeva nije u potpunosti u skladu sa zahtjevima iz Priloga VII. Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11) te s preporukama EFSA-e, da tvrdnja da je genetski modificirani kukuruz MIR604 siguran jednako kao i uobičajeni kukuruz nije potkrijepljena, te da predloženi opći nadzor nad očekivanim štetnim učincima nije dovoljno razrađen, kao i primjedba da je Unija ratificirala UN-ovu konvenciju o biološkoj raznolikosti, što jasno pokazuje da i zemlje izvoznice i uvoznice imaju međunarodne odgovornosti u pogledu biološke raznolikosti;

Nevaljane studije toksičnosti

K.  budući da su za studije o akutnoj toksičnosti i razgradnji probavnih tekućina korišteni proteini mCry3A i PMI proizvedeni u rekombinantnom soju bakterije E. coli; budući da se i protein mCry3A i protein PMI proizvedeni u bakterijama E. coli razlikuju od genetski modificiranih biljnih proteina(12) što dovodi do sumnje u valjanost tih studija toksičnosti; budući da je nekoliko država članica izrazilo zabrinutost zbog toga(13);

L.  budući da se općenito toksikološkim ispitivanjima provedenim s proteinima u izolaciji može pripisati mali značaj zbog činjenice da se ne uzimaju u obzir učinci proteina u kombinaciji sa samom biljkom;

M.  budući da, na primjer, neke biljke, uključujući kukuruz, prirodno proizvode inhibitore proteinaze za koje se pokazalo da usporavaju razgradnju Bt-toksina; budući da to dovodi do mnogo veće toksičnosti Bt-toksina ako se unese zajedno s biljnim tkivom, u usporedbi s toksinom u izolaciji; budući da je studija iz 1990., koju su proveli znanstvenici iz Monsanta, pokazala da je čak i prisutnost izuzetno niskih razina inhibitora proteinaze pojačala insekticidno djelovanje Bt-toksina i do 20 puta(14); budući da EFSA u svojim procjenama rizika genetski modificiranih Bt biljaka nikada nije procijenila niti spomenula tu interakciju;

N.  budući da je pokazano da čimbenici koji pojačavaju toksičnost Bt proteina također mogu utjecati na njihovu selektivnost(15): ako se poveća učinkovitost Bt-toksina na ciljne organizme, njegova selektivnost također se može smanjiti, a širi raspon neciljanih organizama može postati osjetljiv; budući da, iako do danas nisu provedena sustavna istraživanja, nekoliko studija ukazuje na učinke inhibitora proteinaze u kombinaciji s Bt-toksinima na neciljane insekte(16);

O.  budući da rizik od veće toksičnosti za ljude i sisavce zbog interakcije između inhibitora proteinaze i Bt-toksina u genetski modificiranim biljkama nije poznat;

Pitanja Bt adjuvantnosti

P.  budući da se u brojnim studijama navodi da su nakon izloženosti Bt-proteinima zabilježeni popratni učinci koji mogu utjecati na imunosni sustav i da neki Bt-proteini mogu djelovati kao adjuvansi(17), što znači da mogu povećati alergena svojstva drugih proteina s kojima dolaze u kontakt;

Q.  budući da, iako EFSA prepoznaje da se pokazalo da Cry1Ac(18) djeluje kao pomoćno sredstvo, zaključuje da, budući da kukuruz nije uobičajena alergena hrana, adjuvantni učinak proteina Cry, primijećen nakon velike doze intragastrične ili intranazalne primjene, vjerojatno neće izazvati zabrinutost u vezi s alergenošću(19); budući da, međutim, EFSA ne uzima u obzir činjenicu da kukuruz proizvodi inhibitore proteinaze(20) i da se mora pretpostaviti puno sporija razgradnja Bt-proteina ako se unosi s biljnim materijalom, u usporedbi s izoliranim oblikom; budući da ta razlika također može poboljšati njegovu adjuvantnost i čini studije koje koriste izolirane proteine nevaljanima; budući da nisu provedene empirijske studije za ispitivanje stvarne imunogenosti Bt-toksina koji proizvodi genetski modificirana biljka; budući da je razgradnja u probavnim tekućinama ispitana upotrebom Bt-proteina u izolaciji;

Bt usjevi: učinci na neciljane organizme i povećana otpornost

R.  budući da, za razliku od upotrebe insekticida, gdje se izlaganje odvija u vrijeme prskanja i tijekom ograničenog vremena, uporaba Bt usjeva dovodi do dugotrajne izloženosti ciljnih i neciljanih organizama Bt-toksinima; budući da se, osim peludi, proteini mCry3A nalaze u svim dijelovima genetski modificiranog kukuruza MIR604(21);

S.  budući da je gen mCry3A eksprimiran genetski modificiranim kukuruzom MIR604 modificiran kako bi se povećala toksičnost za ciljne insekte(22), no u procjeni rizika nisu ocijenjeni učinci na neciljane organizme; budući da država članica komentira da budući da je „izvorni toksin Cry3A aktivan protiv Chrysomelidae(23), kao minimalni zahtjev, u procjenu rizika treba uključiti štetne učinke na neciljane Chrysomelidae“ i da „budući da uvoz, transport i prerada kukuruza MIR604 može rezultirati slučajnom pojavom ili ispuštanjem kukuruza MIR604 u okoliš, moraju se uzeti u obzir potencijalni štetni učinci genetski modificiranog kukuruza na neciljane organizme“(24);

T.  budući da se pretpostavka da Bt-toksini pokazuju jedan ciljni način djelovanja više ne može smatrati ispravnom i ne mogu se isključiti učinci na neciljane organizme(25); budući da stižu izvješća o sve većem broju neciljanih organizama koji su zahvaćeni na više načina; budući da se u nedavnom pregledu spominje 39 stručno recenziranih publikacija koje izvješćuju o značajnim štetnim učincima Bt-toksina na mnoge vrste „izvan dometa”(26);

U.  budući da kombinacijski učinci poput kombinacije s inhibitorima proteinaze mogu značajno pridonijeti toksičnosti Bt-toksina; budući da je pitanje selektivnosti posebno relevantno za sintetičke Bt-toksine, poput mCry3A, koji mogu pokazati manju selektivnost u kombinaciji s većom toksičnošću; budući da EFSA još uvijek smatra da Bt-toksini utječu samo na uski raspon neciljanih organizama, ne uzimajući u obzir bilo kakve kombinacijske učinke; budući da bi širi spektar neciljanih organizama mogao biti izložen Bt-toksinima izlijevanjem, putem otpada i gnojiva;

V.  budući da procjena rizika nije uzela u obzir razvoj otpornosti ciljnih štetočina na protein mCry3A, što bi moglo rezultirati upotrebom manje ekološki sigurnih pesticida ili povećanim dozama i brojem primjena na genetski modificirane usjeve u zemlji uzgoja; budući da Američka agencija za zaštitu okoliša u sljedećih tri do pet godina predlaže postupno ukidanje mnogih postojećih Bt hibrida kukuruza, kao i nekih vrsta Bt pamuka zbog rasta otpornosti insekata na te usjeve(27);

W.  budući da, iako se tvrdi da uporaba Bt usjeva dovodi do smanjenja upotrebe insekticida, nedavna studija objavljena u Sjedinjenim Državama(28) otkriva da se „čini da nekoliko analiza utjecaja Bt usjeva na obrasce upotrebe pesticida nisu razmatrale tretiranje sjemena te su tako pretjerale u smanjenju upotrebe insekticida (posebno „obrađenog područja“) povezane s Bt usjevima“; budući da ista studija otkriva da se tretiranje sjemenja neonikotinoidima često koristi zajedno s Bt usjevima kukuruza i soje, da „taj obrazac upotrebe može imati neželjene posljedice, to jest otpornost kod ciljnih štetočina, pojave neciljanih štetočina i onečišćenje sa štetnim kaskadnim učincima na divlje životinje“ i da su se „neki od tih učinaka već pojavili“; budući da je Unija zabranila vanjsku primjenu triju neonikotinoida, među ostalim kao premaze za sjeme, zbog njihova utjecaja na pčele medarice i druge oprašivače(29);

Nedemokratsko donošenje odluka

X.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 26. listopada 2020. nije izneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje;

Y.  budući da Komisija uviđa da je problematično da ona i dalje donosi odluke o odobrenju GMO-a bez kvalificirane većine država članica, što je zapravo iznimka za odobravanje proizvoda u cjelini, ali je postalo pravilo pri donošenju odluka o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

Z.  budući da je Parlament u osmom sazivu usvojio ukupno 36 rezolucija u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (tri rezolucije); budući da je Parlament dosad u svojem devetom sazivu izrazio jedanaest prigovora; budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, usprkos tomu što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka te usprkos prigovorima Parlamenta i izostanku potpore država članica, i dalje odobrava genetski modificirane organizme;

AA.  budući da u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Komisija može odlučiti ne odobriti GMO ako ga u okviru žalbenog odbora ne podrži kvalificirana većina država članica(30); budući da u tom pogledu nije potrebna promjena zakonodavstva;

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(31), pružanje osnove za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, interesa okoliša i potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istovremeno jamčenje uspješnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u pismu zastupnicima od 11. rujna 2020. konačno prepoznala potrebu da se pri donošenju odluka o odobrenju genetski modificiranih organizama u obzir uzme održivost(32); međutim, izražava snažno razočaranje zbog toga što je Komisija 28. rujna 2020. odobrila uvoz još jedne genetski modificirane soje(33) unatoč prigovoru Parlamenta i većina država članica koje su glasovale protiv;

5.  poziva Komisiju da hitno nastavi s razvojem kriterija održivosti, uz potpuno sudjelovanje Parlamenta; poziva Komisiju da pruži informacije o tome kako će se taj postupak provesti i u kojem vremenskom okviru;

6.  ponovno apelira na Komisiju da u postupku odobravanja uzme u obzir obveze Unije na temelju međunarodnih sporazuma, kao što su Pariški klimatski sporazum, Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti i UN-ovi ciljevi održivog razvoja;

7.  ponovno poziva Komisiju da prestane odobravati GMO-e, bilo za uzgoj ili za uporabu u hrani i hrani za životinje, ako u skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 države članice u žalbenom odboru ne donesu mišljenje;

8.  poziva EFSA-u da napokon prihvati značajne razlike između izvornih Bt proteina i onih eksprimiranih sintetskim transgenima u genetski modificiranim biljkama, te da proširi svoju procjenu rizika kako bi u potpunosti uzela u obzir sve interakcije i kombinacijske učinke između Bt-toksina, genetski modificiranih biljaka i njihovih sastojaka, ostatke od prskanja komplementarnim herbicidima, okoliš kao i utjecaje na zdravlje i sigurnost hrane;

9.  poziva EFSA-u da više ne prihvaća studije toksičnosti na temelju izoliranih proteina koji će se vjerojatno razlikovati u strukturi i biološkim učincima u usporedbi s onima koje proizvodi sama biljka, te da zahtijeva da se sva ispitivanja provode na tkivu iz genetski modificirane biljke;

10.  poziva EFSA-u da osigura da podaci s terenskih pokusa ili iz staklenika pokrivaju dovoljno širok raspon poljoprivrednih i okolišnih uvjeta kako bi se procijenio utjecaj svih čimbenika stresa koji se tijekom uzgoja moraju očekivati ​​na gensku ekspresiju i sastav biljaka;

11.  poziva EFSA-u da osigura da podaci s terenskih pokusa ili iz staklenika obuhvaćaju dovoljno širok raspon različitih sorti kako bi se procijenio utjecaj različitih genetskih podrijetla na gensku ekspresiju i sastav biljaka;

12.  poziva EFSA-u da zatraži podatke o utjecaju konzumacije hrane i hrane za životinje dobivene od genetski modificiranih biljaka na crijevni mikrobiom;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) znanstveno mišljenje Povjerenstva EFSA-e za genetski modificirane organizme o primjeni (referenca EFSA-GMO-UK-2005-11) za stavljanje na tržište genetski modificiranog kukuruza otpornog na insekte MIR604, za hranu i hranu za životinje, uvoz i preradu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Syngente Seeds SAS u ime Syngenta Crop Protection AG, EFSA Journal 2009;7(7):1193, https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1193
(4) znanstveno mišljenje Povjerenstva EFSA-e za genetski modificirane organizme o ocjeni genetski modificiranog kukuruza MIR604 za obnovu odobrenja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (zahtjev EFSA-GMO-RX-013), EFSA Journal 2019;17(11):5846, https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/5846
(5)––––––––––– Parlament je u osmom sazivu donio 36 rezolucija u kojima se protivi odobravanju GMO-a. Nadalje, u devetom sazivu Parlament je usvojio sljedeće rezolucije:Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MZHG0JG (SYN-ØØØJG-2), sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0028)Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o nacrtu Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju A2704-12 (ACS-GMØØ5-3), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0029)Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × MON 88017 × 59122 × DAS-40278-9 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 89034, 1507, MON 88017, 59122 i DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0030)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije kojom se produljuje odobrenje za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk LLCotton25 (ACS-GHØØ1-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0054)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 89788 (MON-89788-1), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0055)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i potkombinacije MON 89034 × NK603 × DAS-40278-9, 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i NK603 × DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0056)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × 1507 × 5307 × GA21 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju, četiriju ili pet pojedinačnih promjena Bt11, MIR162, MIR604, 1507, 5307 i GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0057)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. svibnja 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0069).Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × NK603, sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i NK603 i o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/1111 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0291)Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju SYHT0H2 (SYN-ØØØH2-5), sastoje se od nje ili su od nje proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0292)Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × 87460 × MON 89034 × MIR 162 × NK603 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 87460, MON 89034, MIR 162 i NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0293)
(6) Odluka Komisije 2009/866/EZ od 30. studenoga 2009. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MIR604 (SYN-IR6Ø4-5), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 314, 1.12.2009., str. 102.).
(7) Mišljenje EFSA-e iz 2009., str. 11.
(8) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 503/2013 od 3. travnja 2013. o prijavama za odobrenje genetski modificirane hrane i hrane za životinje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbi Komisije (EZ) br. 641/2004 i (EZ) br. 1981/2006 (SL L 157, 8.6.2013., str. 1.).
(9)3 Primjedbe država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2005-046
(10)1 Primjedbe država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2018-00644
(11) Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).
(12) Mišljenje EFSA-e iz 2009., str. 12.
(13) Primjedbe država članica, str. 8. i 14. http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2005-046
(14) MacIntosh, S.C., Kishore, G.M., Perlak, F.J., Marrone, P.G., Stone, T.B., Sims, S.R., Fuchs, R.L., „Pojačavanje insekticidnog djelovanja Bacillus thuringiensis inhibitorima serinske proteaze“ („Potentiation of Bacillus thuringiensis insecticidal activity by serine protease inhibitors“), Journal of Agricultural and Food Chemistry 1990, 38, str. 1145.-1152.
(15) vidi, primjerice, Then, C., „Procjena rizika od toksina dobivenih iz Bacillus thuringiensis - sinergizam, učinkovitost i selektivnost“ („Risk assessment of toxins derived from Bacillus thuringiensis - synergism, efficacy, and selectivity“), Environmental Science and Pollution Research 2010, 17, str. 791.–797., https://doi.org/10.1007/s11356-009-0208-3
(16) vidi, primjerice, Han, P., Niu, C.Y., Lei, C.L., Cui, J.J., Desneux, N., „Kvantifikacija toksina u sorti pamuka Cry1Ac + CpTI i njegovi potencijalni učinci na pčelu medaricu Apis mellifera L.“ („Quantification of toxins in a Cry1Ac + CpTI cotton cultivar and its potential effects on the honey bee Apis mellifera L.“), Ecotoxicology 2010, 19, str. 1452.-1459., https://doi.org/10.1007/s10646-010-0530-z; Babendreier, D., Kalberer, N.M., Romeis, J., Fluri, P., Mulligan, E., Bigler, F., „Utjecaj unošenja Bt-transgenih peludi, Bt-toksina i inhibitora proteaze na razvoj hipofaringealnih žlijezda kod pčela medarica“ („Influence of Bt-transgenic pollen, Bt-toxin and protease inhibitor (SBTI) ingestion on development of the hypopharyngeal glands in honeybees“), Apidologie 2005, 36(4), str. 585.-594., https://doi.org/10.1051/apido:2005049; i Liu, X.D., Zhai, B.P., Zhang, X.X., Zong, J.M., „Utjecaj transgenih biljaka pamuka na neciljanu štetočinu, pamukovu lisnu uš (Aphis gossypii Glover)“(„Impact of transgenic cotton plants on a non-target pest, Aphis gossypii Glover“), Ecological Entomology, 30(3), str. 307.-315., https://doi.org/10.1111/j.0307-6946.2005.00690.x
(17) Vidi pregled Rubio-Infante, N., Moreno-Fierros, L., „Pregled sigurnosti i bioloških učinaka toksina Cry Bacillus thuringiensisa kod sisavaca“ („An overview of the safety and biological effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in mammals“), Journal of Applied Toxicology 2016, 36(5), str. 630.-648., http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/jat.3252/full
(18) Cry1Ac jedan je od rijetkih Bt-toksina koje je EFSA detaljno istražila.
(19) Mišljenje EFSA-e iz 2009., str. 16.
(20) Vidjeti uvodnu izjavu M.
(21) Mišljenje EFSA-e iz 2009., str. 8.
(22) Mišljenje EFSA-e iz 2009., str. 7.
(23) Porodica kornjaša, obično poznata kao zlatice.
(24) Vidjeti primjedbe država članica, str. 24. http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2005-046
(25) vidi, primjerice, Hilbeck, A., Otto, M., „Specifičnost i kombinatorički učinci toksina Cry Bacillus thuringiensisa u kontekstu procjene okolišnog rizika GMO-a“ („Specificity and combinatorial effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in the context of GMO environmental risk assessment“), Frontiers in Environmental Science 2015, 3:71, https://doi.org/10.3389/fenvs.2015.00071
(26) Hilbeck, A., Defarge, N., Lebrecht, T., Bøhn, T., „Insekticidni Bt usjevi - EFSA-in pristup procjeni rizika za neuspješno dizajnirane genetski modificirane Bt biljke“ („Insecticidal Bt crops - EFSA’s risk assessment approach for GM Bt plants fails by design“), RAGES 2020, str. 4., https://www.testbiotech.org/sites/default/files/RAGES_report-Insecticidal%20Bt%20plants.pdf
(27) https://www.dtnpf.com/agriculture/web/ag/crops/article/2020/09/29/epa-proposes-phasing-dozens-bt-corn
(28) Douglas, M.R., Tooker, J.F., „Uvođenje tretiranja sjemena na veliko potaknulo je snažan porast u upotrebi neonikotinoidnih insekticida i preventivnom upravljanju štetočinama u usjevima na poljima SAD-a” („Large-Scale Deployment of Seed Treatments Has Driven Rapid Increase in Use of Neonicotinoid Insecticides and Preemptive Pest Management in U.S. Field Crops”), Environmental Science and Technology 2015, 49, 8, str. 5088. – 5097., https://pubs.acs.org/doi/10.1021/es506141g
(29) Neonikotinoidi, https://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/approval_active_substances/approval_renewal/neonicotinoids_en
(30) U skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 Komisija „može”, ali ne „mora” dati odobrenje ako se u okviru žalbenog odbora za to ne izjasni kvalificirana većina država članica.
(31) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(32) https://tillymetz.lu/wp-content/uploads/2020/09/Co-signed-letter-MEP-Metz.pdf
(33) MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, https://webgate.ec.europa.eu/dyna/gm_register/gm_register_auth.cfm?pr_id=100


Genetski modificirani kukuruz MON 88017 (MON-88Ø17-3)
PDF 193kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranog kukuruza MON 88017 (MON-88Ø17-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069148/02 – 2020/2894(RSP))
P9_TA(2020)0368B9-0415/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 88017 (MON-88Ø17-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069148/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 11. stavak 3. i njezin članak 23. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 26. listopada 2020. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 21. travnja 2009. i objavljeno 6. svibnja 2009.(3),

–  uzimajući u obzir zaključak EFSA-e usvojen 29. siječnja 2020. i objavljen 11. ožujka 2020.(4),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama (GMO)(5),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je Odlukom Komisije 2009/814/EZ(6) odobreno stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadržava genetski modificirani kukuruz MON 88017, sastoji se od njega ili je proizveden od njega; budući da je tim odobrenjem obuhvaćeno i stavljanje na tržište proizvoda, osim hrane i hrane za životinje, koji sadržavaju kukuruz MON 88017 ili se od njega sastoje, za iste namjene kao i druge vrste kukuruza, osim za uzgoj;

B.  budući da je nositelj odobrenja Monsanto Europe N.V. 10. srpnja 2018., u ime poduzeća Monsanto Company, Sjedinjene Države, u skladu s člancima 11. i 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 podnio Komisiji zahtjev za produljenje tog odobrenja;

C.  budući da je 21. travnja 2009. EFSA usvojila pozitivno mišljenje o tom početnom zahtjevu za produljenje, koje je objavljeno 6. svibnja 2009. ;

D.  budući da je 29. siječnja 2020., EFSA usvojila pozitivno mišljenje o tom zahtjevu za produljenje, koje je objavljeno 11. ožujka 2020.;

E.  budući da je genetski modificirani kukuruz MON 88017 konstruiran da proizvodi Cry3Bb1, sintetički insekticidni protein (poznat i kao Bt-toksin) s pojačanom toksičnošću, u usporedbi s prirodnim bakterijama iz kojih potječe, protiv štetočina insekata iz reda Coleoptera i proteina CP4 EPSPS koji pruža toleranciju na glifosat(7);

F.  budući da je kombinacija dvaju genskih konstrukcija izvedena iz slaganja, ali nije izvršena procjena pojedinačnih roditeljskih biljaka, što je suprotno Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 503/2013(8);

G.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka mora uzeti u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet koji se razmatra;

Zabrinutost država članica zbog mišljenja EFSA-e

H.  budući da su tijekom razdoblja savjetovanja u vezi s početnim zahtjevom za odobrenje države članice dale mnogo kritičnih primjedbi na nacrt mišljenja EFSA-e(9); budući da te kritične primjedbe uključuju zapažanja da se malo značenja mogu pripisati akutnim toksikološkim ispitivanjima koja su provedena s izoliranim proteinima (tj. ne s cijelom genetski modificiranom biljkom), da je predloženo praćenje stanja okoliša nakon stavljanja na tržište previše neprecizno za plan nadzora nenamjernih učinaka na zdravlje ljudi ili životinja i okoliš, da ispitivanje bakterijskih surogat proteina ne bi trebalo zamijeniti ispitivanjem biljno eksprimiranih proteina, da broj sezona i lokacija nije odgovarajući s obzirom na komercijalnu uporabu GMO-a, da su potrebne dodatne informacije kako bi se donio zaključak o procjeni rizika i da se ne može isključiti povećanje alergene aktivnosti zbog proteina mCry3Bb1 u hrani i hrani za životinje od genetski modificiranog kukuruza MON 88017; budući da je, nadalje, jedna država članica dovela u pitanje neovisnost studija provedenih u svrhu procjene rizika, s obzirom na to da ih je proveo podnositelj zahtjeva Monsanto;

I.  budući da su tijekom razdoblja savjetovanja u vezi sa zahtjevom za poduljenje države članice dale mnogo kritičnih primjedbi na nacrt mišljenja EFSA-e(10); budući da te kritične primjedbe uključuju zapažanje da plan praćenja temeljen na suglasnosti danoj Odlukom 2009/814/EZ i izvješća o praćenju imaju temeljne nedostatke i nisu u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11) niti s odgovarajućim smjernicama EFSA-e, da studije nisu dovoljne i da su potrebni daljnji eksperimenti za utvrđivanje izloženosti i naknadnih učinaka i rizika za neciljane organizme od izloženosti Bt proteinima putem gnojiva ili kanalizacije, te da se zbog nedostatnih podataka sigurnost genetski modificiranog kukuruza MON 88017 za okoliš ne može u potpunosti procijeniti;

Komplementarni herbicidi i nedostatak analize ostataka

J.  budući da je dokazano da je na genetski modificiranim usjevima otpornima na herbicide potrebno koristiti više herbicida, velikim dijelom zbog pojave korova otpornih na herbicide(12); budući da se, kao posljedica navedenog, očekuje da će genetski modificirani kukuruz biti izložen i višim i ponovljenim dozama glifosata, što bi moglo dovesti do većih količina njegovih ostataka pri žetvi;

K.  budući da na pitanja o karcinogenosti glifosata i dalje nema jasnog odgovora; budući da je EFSA u studenome 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije karcinogen, a Europska agencija za kemikalije u ožujku 2017. da nije potrebna nikakva klasifikacija; budući da je za razliku od njih Međunarodna agencija za istraživanje raka, agencija Svjetske zdravstvene organizacije specijalizirana za rak, 2015. godine glifosat smjestila u kategoriju tvari koje su vjerojatno karcinogene za čovjeka; budući da se u nizu najnovijih znanstvenih stručno recenziranih studija potvrđuje moguća karcinogenost glifosata(13);

L.  budući da su, prema mišljenju EFSA-ine jedinice za pesticide, podaci o ostacima glifosata na genetski modificiranom kukuruzu s izmjenama EPSPS-a(14) nedovoljni za dobivanje maksimalnih razina ostataka i vrijednosti za procjenu rizika(15);

M.  budući da ponovno prema podacima EFSA-ine jedinice za pesticide nisu dostupni(16) toksikološki podaci koji bi opravdali provedbu procjene rizika za potrošače za nekoliko proizvoda razgradnje glifosata relevantnih za genetski modificirane usjeve otporne na glifosat;

N.  budući da se smatra da procjena ostataka herbicida i proizvoda njihove razgradnje pronađenih na genetski modificiranim biljkama, zajedno s njihovom interakcijom s Bt-toksinima, nije u nadležnosti Povjerenstva EFSA-e za GMO te se stoga ne provodi u okviru postupka odobravanja GMO-a; budući da je to problematično zbog načina na koji pojedina genetski modificirana biljka razgrađuje komplementarne herbicide te da na sastav, a stoga i toksičnost produkata razgradnje (metabolita) može utjecati sama genetska modifikacija(17);

Nevaljane studije toksičnosti

O.  budući da su za studije o akutnoj toksičnosti i razgradnji probavnih tekućina korišteni proteini Cry3Bb1 i CP4 EPSPS proizvedeni u rekombinantnom soju bakterije E. coli;

P.  budući da se općenito toksikološkim ispitivanjima provedenim s proteinima u izolaciji može pripisati mali značaj zbog činjenice da se ne uzimaju u obzir učinci proteina u kombinaciji sa samom biljkom;

Q.  budući da, na primjer, neke biljke, uključujući kukuruz, prirodno proizvode inhibitore proteinaze za koje se pokazalo da usporavaju razgradnju Bt-toksina; budući da to dovodi do mnogo veće toksičnosti Bt-toksina ako se unese zajedno s biljnim tkivom, u usporedbi s toksinom u izolaciji; budući da je studija iz 1990., koju su proveli znanstvenici iz Monsanta, pokazala da je čak i prisutnost izuzetno niskih razina inhibitora proteinaze pojačala insekticidno djelovanje Bt-toksina i do 20 puta(18); budući da EFSA u svojim procjenama rizika genetski modificiranih Bt biljaka nikada nije procijenila niti spomenula tu interakciju;

R.  budući da je pokazano da čimbenici koji pojačavaju toksičnost Bt proteina također mogu utjecati na njihovu selektivnost(19): ako se poveća učinkovitost Bt-toksina na ciljne organizme, njegova selektivnost također se može smanjiti, a širi raspon neciljanih organizama može postati osjetljiv; budući da, iako do danas nisu provedena sustavna istraživanja, nekoliko studija ukazuje na učinke inhibitora proteinaze u kombinaciji s Bt-toksinima na neciljane insekte(20);

S.  budući da rizik od veće toksičnosti za ljude i sisavce zbog interakcije između inhibitora proteinaze i Bt-toksina u genetski modificiranim biljkama nije poznat;

Pitanja Bt adjuvantnosti

T.  budući da se u brojnim studijama navodi da su nakon izloženosti Bt-proteinima zabilježeni popratni učinci koji mogu utjecati na imunosni sustav i da neki Bt-toksini mogu djelovati kao adjuvansi(21), što znači da mogu povećati alergena svojstva drugih proteina s kojima dolaze u kontakt;

U.  budući da procjena rizika koju je provela EFSA ne uzima u obzir činjenicu da kukuruz proizvodi inhibitore proteinaze(22) i stoga se mora pretpostaviti puno sporija razgradnja Bt-toksina ako se unese s biljnim materijalom, u usporedbi s izoliranim oblikom; budući da ta razlika također može poboljšati njegovu adjuvantnost i čini studije koje koriste izolirane proteine nevaljanima; budući da nisu provedene empirijske studije za ispitivanje stvarne imunogenosti Bt-toksina koji proizvodi genetski modificirana biljka; budući da je razgradnja u probavnim tekućinama, koja može biti važna za toksičnost i adjuvantnost, ispitana upotrebom Bt-toksina u izolaciji;

Bt usjevi: učinci na neciljane organizme i povećana otpornost

V.  budući da, za razliku od upotrebe insekticida, gdje se izlaganje odvija u vrijeme prskanja i tijekom ograničenog vremena, uporaba Bt usjeva dovodi do dugotrajne izloženosti ciljnih i neciljanih organizama Bt-toksinima;

W.  budući da se pretpostavka da Bt-toksini pokazuju jedan ciljni način djelovanja više ne može smatrati ispravnom i ne mogu se isključiti učinci na neciljane organizme(23); budući da stižu izvješća o sve većem broju neciljanih organizama koji su zahvaćeni na više načina; budući da se u nedavnom pregledu spominje 39 stručno recenziranih publikacija koje izvješćuju o značajnim štetnim učincima Bt-toksina na mnoge vrste „izvan dometa”(24);

X.  budući da kombinacijski učinci poput kombinacije s inhibitorima proteinaze mogu značajno pridonijeti toksičnosti Bt-toksina; budući da je pitanje selektivnosti posebno relevantno za sintetičke Bt-toksine, poput Cry3Bb1, koji mogu pokazati manju selektivnost u kombinaciji s većom toksičnošću; budući da EFSA još uvijek smatra da Bt-toksini utječu samo na uski raspon neciljanih organizama, ne uzimajući u obzir bilo kakve kombinacijske učinke; budući da bi širi spektar neciljanih organizama mogao biti izložen Bt-toksinima izlijevanjem, putem otpada i gnojiva;

Y.  budući da procjena rizika nije uzela u obzir razvoj otpornosti ciljnih štetočina na protein mCry3A, što bi moglo rezultirati upotrebom manje ekološki sigurnih pesticida ili povećanim dozama i brojem primjena na genetski modificirane usjeve u zemlji uzgoja; budući da Američka agencija za zaštitu okoliša u sljedećih tri do pet godina predlaže postupno ukidanje mnogih postojećih Bt hibrida kukuruza, kao i nekih vrsta Bt pamuka zbog rasta otpornosti insekata na te usjeve(25);

Z.  budući da, iako se tvrdi da uporaba Bt usjeva dovodi do smanjenja upotrebe insekticida, nedavna studija objavljena u Sjedinjenim Državama(26) otkriva da se „čini da nekoliko analiza utjecaja Bt usjeva na obrasce upotrebe pesticida nisu razmatrale tretiranje sjemena te su tako pretjerale u smanjenju upotrebe insekticida (posebno „obrađenog područja“) povezane s Bt usjevima“; budući da ista studija otkriva da se tretiranje sjemenja neonikotinoidima često koristi zajedno s Bt usjevima kukuruza i soje, da „taj obrazac upotrebe može imati neželjene posljedice, to jest otpornost kod ciljnih štetočina, pojave neciljanih štetočina i onečišćenje sa štetnim kaskadnim učincima na divlje životinje“ i da su se „neki od tih učinaka već pojavili“; budući da je Unija zabranila vanjsku primjenu triju neonikotinoida, među ostalim kao premaze za sjeme, zbog njihova utjecaja na pčele medarice i druge oprašivače(27);

AA.  budući da je Unija stranka UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti, što obvezuje i zemlje izvoznice i uvoznice da uzmu u obzir biološku raznolikost;

Nedemokratsko donošenje odluka

AB.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 26. listopada 2020. nije izneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje;

AC.  budući da Komisija uviđa da je problematično da ona i dalje donosi odluke o odobrenju GMO-a bez kvalificirane većine država članica, što je zapravo iznimka za odobravanje proizvoda u cjelini, ali je postalo pravilo pri donošenju odluka o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

AD.  budući da je Parlament u osmom sazivu usvojio ukupno 36 rezolucija u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (tri rezolucije); budući da je Parlament dosad u svojem devetom sazivu izrazio jedanaest prigovora; budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, usprkos tomu što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka te usprkos prigovorima Parlamenta i izostanku potpore država članica, i dalje odobrava genetski modificirane organizme;

AE.  budući da u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Komisija može odlučiti ne odobriti GMO ako ga u okviru žalbenog odbora(28) ne podrži kvalificirana većina država članica; budući da u tom pogledu nije potrebna promjena zakonodavstva;

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(29), pružanje osnove za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, interesa okoliša i potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istovremeno jamčenje uspješnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u pismu zastupnicima od 11. rujna 2020. konačno prepoznala potrebu da se pri donošenju odluka o odobrenju genetski modificiranih organizama(30) u obzir uzme održivost; međutim, izražava snažno razočaranje zbog toga što je Komisija 28. rujna 2020. odobrila uvoz(31) još jedne genetski modificirane soje unatoč prigovoru Parlamenta i većina država članica koje su glasovale protiv;

5.  poziva Komisiju da hitno nastavi s razvojem kriterija održivosti, uz potpuno sudjelovanje Parlamenta; poziva Komisiju da pruži informacije o tome kako će se taj postupak provesti i u kojem vremenskom okviru;

6.  ponovno apelira na Komisiju da u postupku odobravanja uzme u obzir obveze Unije na temelju međunarodnih sporazuma, kao što su Pariški klimatski sporazum, Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti i UN-ovi ciljevi održivog razvoja;

7.  ponovno poziva Komisiju da prestane odobravati GMO-e, bilo za uzgoj ili za uporabu u hrani i hrani za životinje, ako u skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 države članice u žalbenom odboru ne donesu mišljenje;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji da ne odobrava genetski modificirane usjeve otporne na herbicide dok se zdravstveni rizici povezani s ostacima temeljito ne istraže na temelju pojedinačnih slučajeva, što zahtijeva potpunu procjenu ostataka od prskanja genetski modificiranih usjeva komplementarnim herbicidima, procjenu proizvoda njihove razgradnje i svih kombiniranih učinaka, uključujući i sa samom genetski modificiranom biljkom;

9.  poziva EFSA-u da napokon prihvati značajne razlike između izvornih Bt-toksina i onih eksprimiranih sintetskim transgenima u genetski modificiranim biljkama, te da proširi svoju procjenu rizika kako bi u potpunosti uzela u obzir sve interakcije i kombinacijske učinke između Bt-toksina, genetski modificiranih biljaka i njihovih sastojaka, ostatke od prskanja komplementarnim herbicidima, okoliš kao i utjecaje na zdravlje i sigurnost hrane;

10.  poziva EFSA-u da više ne prihvaća studije toksičnosti na temelju izoliranih proteina koji će se vjerojatno razlikovati u strukturi i biološkim učincima u usporedbi s onima koje proizvodi sama biljka, te da zahtijeva da se sva ispitivanja provode na tkivu iz genetski modificirane biljke;

11.  poziva EFSA-u da osigura da podaci s terenskih pokusa ili iz staklenika pokrivaju dovoljno širok raspon poljoprivrednih i okolišnih uvjeta kako bi se procijenio utjecaj svih čimbenika stresa koji se tijekom uzgoja moraju očekivati ​​na gensku ekspresiju i sastav biljaka;

12.  poziva EFSA-u da osigura da podaci s terenskih pokusa ili iz staklenika obuhvaćaju dovoljno širok raspon različitih sorti kako bi se procijenio utjecaj različitih genetskih podrijetla na gensku ekspresiju i sastav biljaka;

13.  poziva EFSA-u da zatraži podatke o utjecaju konzumacije hrane i hrane za životinje dobivene od genetski modificiranih biljaka na crijevni mikrobiom;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1075
(4) znanstveno mišljenje Povjerenstva EFSA-e za genetski modificirane organizme o ocjeni genetski modificiranog kukuruza MON 88017 za obnovu odobrenja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (zahtjev EFSA-GMO-RX-014) EFSA Journal 2020;18(3):6008, https://doi.org/10.2903/j.efsa.2020.6008
(5)––––––––––– Parlament je u osmom sazivu donio 36 rezolucija u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama. Nadalje, u devetom sazivu Parlament je usvojio sljedeće rezolucije:Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MZHG0JG (SYN-ØØØJG-2), sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0028)Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o nacrtu Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju A2704-12 (ACS-GMØØ5-3), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0029)Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × MON 88017 × 59122 × DAS-40278-9 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 89034, 1507, MON 88017, 59122 i DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0030)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije kojom se produljuje odobrenje za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk LLCotton25 (ACS-GHØØ1-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0054)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 89788 (MON-89788-1), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0055)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i potkombinacije MON 89034 × NK603 × DAS-40278-9, 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i NK603 × DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0056)Rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × 1507 × 5307 × GA21 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju, četiriju ili pet pojedinačnih promjena Bt11, MIR162, MIR604, 1507, 5307 i GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0057)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. svibnja 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0069)Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × NK603, sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i NK603 i o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/1111 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0291)Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju SYHT0H2 (SYN-ØØØH2-5), sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0292)Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 87460 × MON 89034 × MIR162 × NK603 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 87460, MON 89034, MIR162 i NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0293).
(6) Odluka Komisije 2009/814/EZ od 30. listopada 2009. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificiranog kukuruza MON 88017 (MON-88Ø17-3) na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 289, 5.11.2009., str. 25.).
(7) Mišljenje EFSA-e, str. 7. https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1075
(8) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 503/2013 od 3. travnja 2013. o prijavama za odobrenje genetski modificirane hrane i hrane za životinje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbi Komisije (EZ) br. 641/2004 i (EZ) br. 1981/2006 (SL L 157, 8.6.2013., str. 1.).
(9) Prva skupina primjedbi država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2005-280
(10) Druga skupina primjedbi država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2018-00672
(11) Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ - Deklaracija Komisije (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).
(12) Vidi, primjerice, Bonny S., „Genetski modificirani usjevi i korovi otporni na herbicide i herbicidi: pregled i učinak” („Genetically Modified Herbicide-Tolerant Crops, Weeds, and Herbicides: Overview and Impact”), Environmental Management. Siječanj 2016;57(1), str. 31.-48., https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26296738, i Benbrook, C.M., „Utjecaj genetski modificiranih usjeva na upotrebu pesticida u SAD-u - prvih šesnaest godina“ („Impacts of genetically engineered crops on pesticide use in the U.S. -- the first sixteen years“), Environmental Sciences Europe 24, 24 (2012), https://enveurope.springeropen.com/articles/10.1186/2190-4715-24-24, i Schütte, G., Eckerstorfer, M., Rastelli, V. et al., „Otpornost na herbicide i biološka raznolikost: poljoprivredni i okolišni aspekti genetski modificiranih biljaka otpornih na herbicide“ („Herbicide resistance and biodiversity: agronomic and environmental aspects of genetically modified herbicide-resistant plants“), Environmental Sciences Europe 29, 5 (2017), https://enveurope.springeropen.com/articles/10.1186/s12302-016-0100-y
(13) vidi, primjerice, https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1383574218300887, https://academic.oup.com/ije/advance-article/doi/10.1093/ije/dyz017/5382278, https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0219610, i https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6612199/
(14) Višestruko genetski modificirani kukuruz sadržava izmjenu EPSPS-a.
(15) EFSA-ino preispitivanje postojećih maksimalnih razina ostataka glifosata u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 396/2005 – revidirana verzija kojom se uzimaju u obzir ispušteni podaci, EFSA Journal 2019.;17(10):5862, str. 4., https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/5862
(16) Zaključak EFSA-e o stručnoj recenziji procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari glifosatom, EFSA journal, 2015.; 13(11):4302, str. 3. https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/4302
(17) To je doista slučaj kod glifosata, kako se navodi u EFSA-inom preispitivanju postojećih maksimalnih razina ostataka glifosata u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 396/2005, EFSA Journal 2018;16(5):5263, str. 12., https://www.efsa.europa.eu/fr/efsajournal/pub/5263
(18) MacIntosh, S.C., Kishore, G.M., Perlak, F.J., Marrone, P.G., Stone, T.B., Sims, S.R., Fuchs, R.L. „Pojačavanje insekticidnog djelovanja Bacillus thuringiensis inhibitorima serinske proteaze“ („Potentiation of Bacillus thuringiensis insecticidal activity by serine protease inhibitors“). J Agric Food Chem, 1990, 38: 1145-1152.
(19) vidi, primjerice, Then, C., „Procjena rizika od toksina dobivenih iz Bacillus thuringiensis: sinergizam, učinkovitost i selektivnost“ („Risk assessment of toxins derived from Bacillus thuringiensis: synergism, efficacy, and selectivity“) Environ Sci Pollut Res Int, 2010, 17, str. 791.–797.
(20) vidi, primjerice, Han P, Niu CY, Lei CL, Cui JJ, Desneux N. „Kvantifikacija toksina u sorti pamuka Cry1Ac + CpTI i njegovi potencijalni učinci na pčelu medaricu Apis mellifera L.“ („Quantification of toxins in a Cry1Ac + CpTI cotton cultivar and its potential effects on the honey bee Apis mellifera L.“) Ecotoxicology. 2010, 19, str. 1452.-1459. https://link.springer.com/article/10.1007/s10646-010-0530-z Babendreier, D., Kalberer,N.M., Romeis, J. Fluri, P., Mulligan, E. i Bigler, F., Apidologie, „ „Utjecaj unošenja Bt-transgenih peludi, Bt-toksina i inhibitora proteaze na razvoj hipofaringealnih žlijezda kod pčela medarica“ („Influence of Bt-transgenic pollen, Bt-toxin and protease inhibitor (SBTI) ingestion on development of the hypopharyngeal glands in honeybees“), 2005, 36 4, str. 585.-594., https://doi.org/10.1051/apido:2005049, i Liu, X.D., Zhai, B.P., Zhang, X.X., Zong, J.M. „Utjecaj transgenih biljaka pamuka na neciljanu štetočinu, pamukovu lisnu uš (Aphis gossypii Glover)“ („Impact of transgenic cotton plants on a non-target pest, Aphis gossypii Glover“). Ecological Entomology, 30(3), str. 307.-315. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1111/j.0307-6946.2005.00690.x
(21) Vidi pregled Rubio Infante, N. & Moreno-Fierros, L., „Pregled sigurnosti i bioloških učinaka toksina Cry Bacillus thuringiensisa kod sisavaca“ („An overview of the safety and biological effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in mammals”), Journal of Applied Toxicology, 2016., 36(5): str. 630.-648., http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/jat.3252/full
(22) Vidjeti uvodnu izjavu Q.
(23) vidi, primjerice, Hilbeck, A., Otto, M., „Specifičnost i kombinatorički učinci toksina Cry Bacillus thuringiensisa u kontekstu procjene okolišnog rizika GMO-a“ („Specificity and combinatorial effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in the context of GMO environmental risk assessment“). Frontiers Environmental Science 2015., 3:71.
(24) Hilbeck, A., Defarge, N., Lebrecht, T., Bøhn, T, „Insekticidni Bt usjevi. EFSA-in pristup procjeni rizika za neuspješno dizajnirane genetski modificirane Bt biljke“ („Insecticidal Bt crops. EFSA’s risk assessment approach for GM Bt plants fails by design“), RAGES 2020., str. 4. https://www.testbiotech.org/sites/default/files/RAGES_report-Insecticidal%20Bt%20plants.pdf
(25) https://www.dtnpf.com/agriculture/web/ag/crops/article/2020/09/29/epa-proposes-phasing-dozens-bt-corn
(26) Douglas, M.R., Tooker, J.F., „Uvođenje tretiranja sjemena na veliko potaknulo je snažan porast u upotrebi neonikotinoidnih insekticida i preventivnom upravljanju štetočinama u usjevima na poljima SAD-a” („Large-Scale Deployment of Seed Treatments Has Driven Rapid Increase in Use of Neonicotinoid Insecticides and Preemptive Pest Management in U.S. Field Crops”), Environmental Science and Technology 2015, 49, 8, str. 5088. – 5097., https://pubs.acs.org/doi/10.1021/es506141g
(27) Neonikotinoidi,https://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/approval_active_substances/approval_renewal/neonicotinoids_en
(28) U skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbom (EU) br. 182/2011 Komisija „može”, ali ne mora dati odobrenje ako se u okviru žalbenog odbora za to ne izjasni kvalificirana većina država članica.
(29) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(30) https://tillymetz.lu/wp-content/uploads/2020/09/Co-signed-letter-MEP-Metz.pdf
(31) MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, https://webgate.ec.europa.eu/dyna/gm_register/gm_register_auth.cfm?pr_id=100


Genetski modificirani kukuruz MON 89034 (MON-89Ø34-3)
PDF 202kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 (MON-89Ø34-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069149/02 – 2020/2895(RSP))
P9_TA(2020)0369B9-0416/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 (MON-89Ø34-3), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D069149/02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 11. stavak 3. i njezin članak 23. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 26. listopada 2020. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 3. prosinca 2008. i objavljeno 18. prosinca 2008.(3),

–  uzimajući u obzir zaključak EFSA-e usvojen 25. rujna 2019. i objavljen 7. studenoga 2019.(4),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama (GMO)(5),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je Odlukom Komisije 2009/813/EZ(6) odobreno stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadržava genetski modificirani kukuruz MON 89034, sastoji se od njega ili je proizvedena od njega; budući da je tim odobrenjem obuhvaćeno i stavljanje na tržište proizvoda, osim hrane i hrane za životinje, koji sadržavaju kukuruz MON 89034 ili se od njega sastoje, za iste namjene kao i druge vrste kukuruza, osim za uzgoj;

B.  budući da je nositelj odobrenja Monsanto Europe N.V. 3. kolovoza 2018., u ime poduzeća Monsanto Company, Sjedinjene Države, u skladu s člancima 11. i 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 podnio Komisiji zahtjev za produljenje tog odobrenja;

C.  budući da je 3. prosinca 2008. EFSA usvojila pozitivno mišljenje o početnom zahtjevu za odobrenje, koje je objavljeno 18. prosinca 2008.;

D.  budući da je 25. rujna 2019. EFSA usvojila pozitivno mišljenje o zahtjevu za produljenje, koje je objavljeno 7. studenoga 2019.;

E.  budući da je genetski modificirani kukuruz MON 89034 konstruiran da proizvodi Cry1A.105 i Cry2Ab2, sintetičke insekticidne proteine (poznate i kao Bt-toksini) s pojačanom toksičnošću, u usporedbi s prirodnim bakterijama iz kojih potječe, za zaštitu od određenih štetočina štetočine iz reda Lepidoptera(7);

F.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka mora uzeti u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet koji se razmatra;

Zabrinutost država članica zbog mišljenja EFSA-e

G.  budući da su tijekom razdoblja savjetovanja u vezi s početnim zahtjevom za odobrenje države članice dale mnogo kritičnih primjedbi na nacrt mišljenja EFSA-e(8); budući da te kritične primjedbe uključuju zabrinutost da studija o hranjenju brojlera nije prikladna za procjenu toksikološke sigurnosti jerne uzima u obzir toksikološke krajnje vrijednosti, da prijedlog podnositelja zahtjeva za plan praćenja stanja okoliša ne ispunjava ciljeve definirane u Prilogu VII. Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9), da nisu proučavani kombinatorni učinci oba toksina, da se ne može isključiti povećanje alergene aktivnosti zbog proteina Cry1A.105 i Cry2Ab2 u hrani i hrani za životinje od genetski modificiranog kukuruza MON 89034 te da su zaključci o značajnoj ekvivalenciji genetski modificiranog kukuruza MON 89034 i uobičajenog kukuruza preuranjeni;

H.  budući da su tijekom razdoblja savjetovanja u vezi sa zahtjevom za produljenje države članice dale mnogo kritičnih primjedbi na nacrt mišljenja EFSA-e(10); budući da ti kritični komentari uključuju zapažanje da se u najnovijim godišnjim izvješćima o praćenju ne spominje činjenica da su divlje populacije biljaka teozinte koje se mogu križati s kukuruzom nedavno zabilježene u Europi (u Francuskoj) te da plan praćenja koji se temelji na odobrenju u skladu s Odlukom Komisije 2005/635/EZ(11) i izvješćima o praćenju (2010. do 2018.) ima mnogo nedostataka i nije u skladu s Direktivom 2001/18/EZ i odgovarajućim smjernicama kao ni sa smjernicama EFSA-e o praćenju stanja okoliša nakon stavljanja na tržište; nadalje, mnoge su države članice ponovile svoju zabrinutost u vezi s početnom procjenom rizika EFSA-e(12);

Nevaljane studije toksičnosti

I.  budući da su za studije o akutnoj toksičnosti i razgradnji probavnih tekućina korišteni proteini Cry1A.105 i Cry2Ab2 proizvedeni u soju bakterije E. coli;budući da je nadležno tijelo države članice izrazilo zabrinutost zbog nedostatka ekvivalencije između proteina eksprimiranih u E.coli i MON 89034(13), što je izazvalo sumnju u valjanost tih studija toksičnosti;

J.  budući da se općenito toksikološkim ispitivanjima provedenim s proteinima u izolaciji može pripisati mali značaj zbog činjenice da se ne uzimaju u obzir učinci proteina u kombinaciji sa samom biljkom;

K.  budući da, na primjer, neke biljke, uključujući kukuruz, prirodno proizvode inhibitore proteinaze za koje se pokazalo da usporavaju razgradnju Bt-toksina; budući da to dovodi do mnogo veće toksičnosti Bt-toksina ako se unese zajedno s biljnim tkivom, u usporedbi s toksinom u izolaciji; budući da je studija iz 1990., koju su proveli znanstvenici iz Monsanta, pokazala da je čak i prisutnost izuzetno niskih razina inhibitora proteinaze pojačala insekticidno djelovanje Bt-toksina i do 20 puta(14); budući da EFSA u svojim procjenama rizika genetski modificiranih Bt biljaka nikada nije procijenila niti spomenula tu interakciju;

L.  budući da je pokazano da čimbenici koji pojačavaju toksičnost Bt proteina također mogu utjecati na njihovu selektivnost(15): ako se poveća učinkovitost Bt-toksina na ciljne organizme, njegova selektivnost također se može smanjiti, a širi raspon neciljanih organizama može postati osjetljiv; budući da, iako do danas nisu provedena sustavna istraživanja, nekoliko studija ukazuje na učinke inhibitora proteinaze u kombinaciji s Bt-toksinima na neciljane insekte(16);

M.  budući da rizik od veće toksičnosti za ljude i sisavce zbog interakcije između inhibitora proteinaze i Bt-toksina u genetski modificiranim biljkama nije poznat;

Pitanja Bt adjuvantnosti

N.  budući da se u brojnim studijama navodi da su nakon izloženosti Bt-proteinima zabilježeni popratni učinci koji mogu utjecati na imunosni sustav i da neki Bt-toksini mogu djelovati kao adjuvansi(17), što znači da mogu povećati alergena svojstva drugih proteina s kojima dolaze u kontakt;

O.  budući da, iako EFSA prepoznaje da se pokazalo da Cry1Ac(18) djeluje kao pomoćno sredstvo, zaključuje da, budući da kukuruz nije uobičajena alergena hrana, adjuvantni učinak proteina Cry, primijećen nakon velike doze intragastrične ili intranazalne primjene, vjerojatno neće izazvati zabrinutost u vezi s alergenošću(19); budući da, međutim, EFSA ne uzima u obzir činjenicu da kukuruz proizvodi inhibitore proteinaze(20) i da se mora pretpostaviti puno sporija razgradnja Bt-toksina ako se unosi s biljnim materijalom, u usporedbi s izoliranim oblikom; budući da ta razlika također može poboljšati njegovu adjuvantnost i čini studije koje koriste izolirane proteine nevaljanima; budući da nisu provedene empirijske studije za ispitivanje stvarne imunogenosti Bt-toksina koji proizvodi genetski modificirana biljka; budući da je razgradnja u probavnim tekućinama, što je također važno za procjenu potencijalne alergenosti, ispitana upotrebom proteina proizvedenih u E.coli u izolaciji;

Bt usjevi: učinci na neciljane organizme i povećana otpornost

P.  budući da, za razliku od upotrebe insekticida, gdje se izlaganje odvija u vrijeme prskanja i tijekom ograničenog vremena, uporaba genetski modificiranih Bt usjeva dovodi do dugotrajne izloženosti ciljnih i neciljanih organizama Bt-toksinima;

Q.  budući da se pretpostavka da Bt-toksini pokazuju jedan ciljni način djelovanja više ne može smatrati ispravnom i ne mogu se isključiti učinci na neciljane organizme(21); budući da stižu izvješća o sve većem broju neciljanih organizama koji su zahvaćeni na više načina; budući da se u nedavnom pregledu spominje 39 stručno recenziranih publikacija koje izvješćuju o značajnim štetnim učincima Bt-toksina na mnoge vrste „izvan dometa”(22);

R.  budući da kombinacijski učinci poput kombinacije s inhibitorima proteinaze mogu značajno pridonijeti toksičnosti Bt-toksina; budući da je pitanje selektivnosti posebno relevantno za sintetičke Bt-toksine, poput Cry1A.105 i Cry2Ab2, koji mogu pokazati manju selektivnost u kombinaciji s većom toksičnošću; budući da EFSA još uvijek smatra da Bt-toksini utječu samo na uski raspon neciljanih organizama, ne uzimajući u obzir bilo kakve kombinacijske učinke; budući da bi širi spektar neciljanih organizama mogao biti izložen Bt-toksinima izlijevanjem, putem otpada i gnojiva;

S.  budući da u procjeni rizika nisu ocijenjeni učinci na neciljane organizme; budući da nadležno tijelo države članice komentira da „studije nisu dovoljne da bi se zaključilo da će izloženost okoliša, a time i učinci na neciljane organizme biti zanemariva“, a „eksperimentalni dokazi iz nekoliko dostupnih studija pokazuju da će Bt-toksini biti prisutni u izmetu stoke hranjene Bt usjevima. Slijedom toga, za bilo kakvu tržišnu primjenu Bt usjeva treba predočiti eksperimente kako bi se zaključilo o naknadnim učincima i rizicima za neciljane organizme“(23);

T.  budući da procjena rizika nije uzela u obzir razvoj otpornosti ciljnih štetočina na Bt-toksine, što bi moglo rezultirati upotrebom manje ekološki sigurnih pesticida ili povećanim dozama i brojem primjena na genetski modificirane usjeve u zemlji uzgoja; budući da Američka agencija za zaštitu okoliša u sljedećih tri do pet godina predlaže postupno ukidanje mnogih postojećih Bt hibrida kukuruza, kao i nekih vrsta Bt pamuka zbog rasta otpornosti insekata na te usjeve(24);

U.  budući da, iako se tvrdi da uporaba Bt usjeva dovodi do smanjenja upotrebe insekticida, nedavna studija objavljena u Sjedinjenim Državama(25) otkriva da se „čini da nekoliko analiza utjecaja Bt usjeva na obrasce upotrebe pesticida nisu razmatrale tretiranje sjemena te su tako pretjerale u smanjenju upotrebe insekticida (posebno „obrađenog područja“) povezane s Bt usjevima“; budući da ista studija otkriva da se tretiranje sjemenja neonikotinoidima često koristi zajedno s Bt usjevima kukuruza i soje, da „taj obrazac upotrebe može imati neželjene posljedice, to jest otpornost kod ciljnih štetočina, pojave neciljanih štetočina i onečišćenje sa štetnim kaskadnim učincima na divlje životinje“ i da su se „neki od tih učinaka već pojavili“; budući da je Unija zabranila vanjsku primjenu triju neonikotinoida, među ostalim kao premaze za sjeme, zbog njihova utjecaja na pčele medarice i druge oprašivače(26);

V.  budući da je Unija stranka UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti, što jasno pokazuje da i zemlje izvoznice i uvoznice imaju međunarodne odgovornosti u pogledu biološke raznolikosti;

Pregled literature

W.  budući da Provedbena uredba Komisije (EU) br. 503/2013(27) zahtijeva od podnositelja zahtjeva da izvrši pregled literature za postupak produljenja; budući da je pretraživanjem literature identificirano 285 publikacija, no podnositelj zahtjeva odabrao je samo pet publikacija, nakon primjene vlastitih kriterija prihvatljivosti/uključivanja, koje je smatrao relevantnim za procjenu sigurnosti hrane i hrane za životinje ili molekularnu karakterizaciju; budući da je jedno nadležno tijelo države članice komentiralo da pretraga literature nije na odgovarajući način riješila potencijalne štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja, jer sljedeći pojmovi za pretraživanje nisu bili uključeni u pretragu: „toksičnost“, „toksično“, „studije na životinjama“, „toksični učinci“, „štetni učinci“ i „učinci na zdravlje“(28) budući da općenito pregledi literature koje su proveli podnositelji zahtjeva za produljenje odobrenja za genetski modificirane organizme nisu visoke kvalitete;

Nedemokratsko donošenje odluka

X.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 26. listopada 2020. nije izneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje;

Y.  budući da Komisija uviđa da je problematično da ona i dalje donosi odluke o odobrenju GMO-a bez kvalificirane većine država članica, što je zapravo iznimka za odobravanje proizvoda u cjelini, ali je postalo pravilo pri donošenju odluka o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

Z.  budući da je Parlament u osmom sazivu usvojio ukupno 36 rezolucija u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (tri rezolucije); budući da je Parlament dosad u svojem devetom sazivu izrazio jedanaest prigovora; budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, usprkos tomu što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka te usprkos prigovorima Parlamenta i izostanku potpore država članica, i dalje odobrava genetski modificirane organizme;

AA.  budući da u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Komisija može odlučiti ne odobriti GMO ako ga u okviru žalbenog odbora(29) ne podrži kvalificirana većina država članica; budući da u tom pogledu nije potrebna promjena zakonodavstva;

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiv s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(30), pružanje osnove za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, interesa okoliša i potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istovremeno jamčenje uspješnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u pismu zastupnicima od 11. rujna 2020. konačno prepoznala potrebu da se pri donošenju odluka o odobrenju genetski modificiranih organizama(31) u obzir uzme održivost; međutim, izražava snažno razočaranje zbog toga što je Komisija 28. rujna 2020. odobrila uvoz(32) još jedne genetski modificirane soje unatoč prigovoru Parlamenta i većina država članica koje su glasovale protiv;

5.  poziva Komisiju da hitno nastavi s razvojem kriterija održivosti, uz potpuno sudjelovanje Parlamenta; poziva Komisiju da pruži informacije o tome kako će se taj postupak provesti i u kojem vremenskom okviru;

6.  ponovno apelira na Komisiju da u postupku odobravanja uzme u obzir obveze Unije na temelju međunarodnih sporazuma, kao što su Pariški klimatski sporazum, Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti i UN-ovi ciljevi održivog razvoja;

7.  ponovno poziva Komisiju da prestane odobravati GMO-e, bilo za uzgoj ili za uporabu u hrani i hrani za životinje, ako u skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 države članice u žalbenom odboru ne donesu mišljenje;

8.  poziva EFSA-u da napokon prihvati značajne razlike između izvornih Bt toksina i onih eksprimiranih sintetskim transgenima u genetski modificiranim biljkama, te da proširi svoju procjenu rizika kako bi u potpunosti uzela u obzir sve interakcije i kombinacijske učinke između Bt-toksina, genetski modificiranih biljaka i njihovih sastojaka, ostatke od prskanja komplementarnim herbicidima, okoliš kao i utjecaje na zdravlje i sigurnost hrane;

9.  poziva EFSA-u da više ne prihvaća studije toksičnosti na temelju izoliranih proteina koji će se vjerojatno razlikovati u strukturi i biološkim učincima u usporedbi s onima koje proizvodi sama biljka, te da zahtijeva da se sva ispitivanja provode na tkivu iz genetski modificirane biljke;

10.  poziva EFSA-u da osigura da podaci s terenskih pokusa ili iz staklenika pokrivaju dovoljno širok raspon poljoprivrednih i okolišnih uvjeta kako bi se procijenio utjecaj svih čimbenika stresa koji se tijekom uzgoja moraju očekivati ​​na gensku ekspresiju i sastav biljaka;

11.  poziva EFSA-u da osigura da podaci s terenskih pokusa ili iz staklenika obuhvaćaju dovoljno širok raspon različitih sorti kako bi se procijenio utjecaj različitih genetskih podrijetla na gensku ekspresiju i sastav biljaka;

12.  poziva EFSA-u da zatraži podatke o utjecaju konzumacije hrane i hrane za životinje dobivene od genetski modificiranih biljaka na crijevni mikrobiom;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) znanstveno mišljenje Povjerenstva EFSA-e za genetski modificirane organizme o zahtjevu (EFSA‐GMO‐NL‐2007‐37) za stavljanje na tržište genetski modificiranog kukuruza MON89034 otpornog na insekte za uporabu u hrani i hrani za životinje, uvoz i preradu, koji je u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 podnijelo društvo Monsanto, https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/909
(4) znanstveno mišljenje Povjerenstva EFSA-e za genetski modificirane organizme o procjeni genetski modificiranog kukuruza MON 89034 za produljenje odobrenja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (zahtjev EFSA-GMO-RX-015), EFSA Journal 2019;17(11):5845, https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.2903/j.efsa.2019.5845
(5)––––––––––– Parlament je u osmom sazivu donio 36 rezolucija u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama. Nadalje, u devetom sazivu Parlament je usvojio sljedeće rezolucije:Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MZHG0JG (SYN-ØØØJG-2), sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0028)Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o nacrtu Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju A2704-12 (ACS-GMØØ5-3), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0029)Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × MON 88017 × 59122 × DAS-40278-9 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 89034, 1507, MON 88017, 59122 i DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0030)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije kojom se produljuje odobrenje za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk LLCotton25 (ACS-GHØØ1-3), sastoje se ili su proizvedeni od njega, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0054)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 89788 (MON-89788-1), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0055)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i potkombinacije MON 89034 × NK603 × DAS-40278-9, 1507 × NK603 × DAS-40278-9 i NK603 × DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0056)Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. studenoga 2019. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × 1507 × 5307 × GA21 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju, četiriju ili pet pojedinačnih promjena Bt11, MIR162, MIR604, 1507, 5307 i GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0057).Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. svibnja 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0069).Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × MIR162 × NK603, sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 89034, MIR162 i NK603 i o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/1111 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0291).Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirane soje SYHT0H2 (SYN-ØØØH2-5), sastoje se od nje ili su od nje proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0292)Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 87460 × MON 89034 × MIR162 × NK603 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 87427, MON 87460, MON 89034, MIR162 i NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0293)
(6) Odluka Komisije 2009/813/EZ od 30. listopada 2009. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificiranog kukuruza MON 89034 (MON-89Ø34-3) na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, (SL L 289, 5.11.2009., str. 21.);
(7) Mišljenje EFSA-e, str. 21., https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.2903/j.efsa.2019.5845
(8) Komentari država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2007-042
(9) Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ - Deklaracija Komisije (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).
(10) Komentari država članica: http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2018-00673
(11) Odluka Komisije 2005/635/EZ od 31. kolovoza 2005. o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, proizvoda od uljane repice (Brassica napus L., linija GT73) genetski modificirana zbog tolerancije na herbicid glifosat (SL L 228, 3.9.2005., str. 11.).
(12) Vidjeti uvodnu izjavu G.
(13) Vidjeti primjedbe država članica, str. 7. https://doi.org/10.2903/j.efsa.2009.1193 i komentari države članice, str. 27 : http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2018-00673
(14) MacIntosh, S.C., Kishore, G.M., Perlak, F.J., Marrone, P.G., Stone, T.B., Sims, S.R., Fuchs, R.L., „Pojačavanje insekticidnog djelovanja Bacillus thuringiensis inhibitorima serinske proteaze“ („Potentiation of Bacillus thuringiensis insecticidal activity by serine protease inhibitors“), Journal of Agricultural and Food Chemistry 1990, 38, str. 1145.-1152.
(15) vidi, primjerice, Then, C., „Procjena rizika od toksina dobivenih iz Bacillus thuringiensis: sinergizam, učinkovitost i selektivnost“ („Risk assessment of toxins derived from Bacillus thuringiensis: synergism, efficacy, and selectivity“), Environmental Science and Pollution Research 2010, 17, str. 791.–797.
(16) vidi, primjerice, Han, P., Niu, C.Y., Lei, C.L., Cui, J.J., Desneux, N., „Kvantifikacija toksina u sorti pamuka Cry1Ac + CpTI i njegovi potencijalni učinci na pčelu medaricu Apis mellifera L.“ („Quantification of toxins in a Cry1Ac + CpTI cotton cultivar and its potential effects on the honey bee Apis mellifera L.“), Ecotoxicology 2010,19, str. 1452.-1459., https://link.springer.com/article/10.1007/s10646-010-0530-z; Babendreier, D., Kalberer, N.M., Romeis, J., Fluri, P., Mulligan, E., Bigler, F., „Utjecaj unošenja Bt-transgenih peludi, Bt-toksina i inhibitora proteaze na razvoj hipofaringealnih žlijezda kod pčela medarica“ („Influence of Bt-transgenic pollen, Bt-toxin and protease inhibitor (SBTI) ingestion on development of the hypopharyngeal glands in honeybees“), Apidologie 2005, 36(4), str. 585.-594., https://doi.org/10.1051/apido:2005049; i Liu, X.D., Zhai, B.P., Zhang, X.X., Zong, J.M., „Utjecaj transgenih biljaka pamuka na neciljanu štetočinu, pamukovu lisnu uš (Aphis gossypii Glover)“(„Impact of transgenic cotton plants on a non-target pest, Aphis gossypii Glover“), Ecological Entomology, 30(3), str. 307.-315., https://doi.org/10.1111/j.0307-6946.2005.00690.x
(17) Vidi pregled Rubio-Infante, N., Moreno-Fierros, L., „Pregled sigurnosti i bioloških učinaka toksina Cry Bacillus thuringiensisa kod sisavaca“ („An overview of the safety and biological effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in mammals“), Journal of Applied Toxicology 2016, 36(5), str. 630.-648., http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/jat.3252/full
(18) Cry1Ac jedan je od rijetkih Bt-toksina koje je EFSA detaljno istražila.
(19) 1. mišljenje EFSA-e, str. 16., https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/909
(20) Vidjeti uvodnu izjavu K.
(21) vidi, primjerice, Hilbeck, A., Otto, M., „Specifičnost i kombinatorički učinci toksina Cry Bacillus thuringiensisa u kontekstu procjene okolišnog rizika GMO-a“ („Specificity and combinatorial effects of Bacillus thuringiensis Cry toxins in the context of GMO environmental risk assessment“), Frontiers in Environmental Science 2015, 3:71,
(22) Hilbeck, A., Defarge, N., Lebrecht, T., Bøhn, T., „Insekticidni Bt usjevi. EFSA-in pristup procjeni rizika za neuspješno dizajnirane genetski modificirane Bt biljke“ („Insecticidal Bt crops. EFSA’s risk assessment approach for GM Bt plants fails by design“), RAGES 2020, str. 4., https://www.testbiotech.org/sites/default/files/RAGES_report-Insecticidal%20Bt%20plants.pdf
(23) Primjedbe država članica, str. 16. http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2018-00673
(24) https://www.dtnpf.com/agriculture/web/ag/crops/article/2020/09/29/epa-proposes-phasing-dozens-bt-corn
(25) Douglas, M.R., Tooker, J.F., „Uvođenje tretiranja sjemena na veliko potaknulo je snažan porast u upotrebi neonikotinoidnih insekticida i preventivnom upravljanju štetočinama u usjevima na poljima SAD-a” („Large-Scale Deployment of Seed Treatments Has Driven Rapid Increase in Use of Neonicotinoid Insecticides and Preemptive Pest Management in U.S. Field Crops”), Environmental Science and Technology 2015, 49, 8, str. 5088. – 5097., https://pubs.acs.org/doi/10.1021/es506141g
(26) Neonikotinoidi, https://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/approval_active_substances/approval_renewal/neonicotinoids_en
(27) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 503/2013 od 3. travnja 2013. o prijavama za odobrenje genetski modificirane hrane i hrane za životinje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbi Komisije (EZ) br. 641/2004 i (EZ) br. 1981/2006 (SL L 157, 8.6.2013., str. 1.).
(28) Primjedbe država članica, str. 1. http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2018-00673
(29) U skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 182/2011 Komisija „može”, ali ne „mora” dati odobrenje ako se u okviru žalbenog odbora za to ne izjasni kvalificirana većina država članica.
(30) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(31) https://tillymetz.lu/wp-content/uploads/2020/09/Co-signed-letter-MEP-Metz.pdf
(32) MON 87708 × MON 89788 × A5547-127, https://webgate.ec.europa.eu/dyna/gm_register/gm_register_auth.cfm?pr_id=100


Europska građanska inicijativa „Minority SafePack”
PDF 153kWORD 44k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o građanskoj inicijativi „Paket mjera za zaštitu manjina – milijun potpisa za raznolikost u Europi” („Minority SafePack”) (2020/2846(RSP))
P9_TA(2020)0370B9-0403/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir građansku inicijativu „Paket mjera za zaštitu manjina – milijun potpisa za raznolikost u Europi” („Minority SafePack”) (ECIXXXX),

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 2., članak 3. stavak 3. te članak 11. stavak 4.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 19., članak 24., članak 53. stavak 1., članak 63., članak 79. stavak 2., članak 107. stavak 3. točku (e), članak 108. stavak 4., članak 109., članak 118., članak 165. stavak 4., članak 167. stavak 5., članak 173. stavak 3., članak 177., članak 178. i članak 182. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/788 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o europskoj građanskoj inicijativi(1),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 10., 21., 22. i 51.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. – 22. lipnja 1993. kojima su utvrđeni zahtjevi koje zemlja mora ispuniti da bi mogla pristupiti Europskoj uniji (kriteriji iz Kopenhagena),

–  uzimajući u obzir članak 27. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koje je Opća skupština UN-a usvojila 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima te mišljenja relevantnih nadzornih tijela,

–  uzimajući u obzir kopenhaški dokument Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) iz 1990. i brojne tematske preporuke i smjernice o pravima manjina koje su izdali visoki povjerenik OESS-a za nacionalne manjine i Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. studenoga 2018. o minimalnim standardima za manjine u EU-u(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2018.o zaštiti i nediskriminaciji manjina u državama članicama EU-a(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o jezičnoj ravnopravnosti u digitalnom dobu(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o ugroženim europskim jezicima i jezičnoj raznolikosti u Europskoj uniji(5),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2019. o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezikâ(6),

–  uzimajući u obzir odluke i sudsku praksu Suda Europske unije, posebno predmet T-646/13 („Paket mjera za zaštitu manjina – milijun potpisa za raznolikost u Europi” („Minority SafePack”) protiv Komisije)(7) i predmet T-391/17 (Rumunjska protiv Komisije)(8),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije (EU) 2017/652 od 29. ožujka 2017. o prijedlogu građanske inicijative pod nazivom „Paket mjera za zaštitu manjina – milijun potpisa za raznolikost u Europi” („Minority SafePack”)(9),

–  uzimajući u obzir javnu raspravu od 15. listopada 2020. o europskoj građanskoj inicijativi „Paket mjera za zaštitu manjina” koju su organizirali Odbor za kulturu i obrazovanje, Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbor za predstavke,

–  uzimajući u obzir prijedlog građanske inicijative „Paket mjera za zaštitu manjina” u vezi sa zakonodavnim aktima koji se očekuju od Komisije na temelju europske građanske inicijative, predložen Komisiji nakon predaje potpisa i predstavljen u Parlamentu tijekom javne rasprave,

–  uzimajući u obzir članak 222. stavak 8. Poslovnika,

A.  budući da se u skladu s člankom 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina;

B.  budući da se u članku 3. stavku 3. UEU-a navodi da ciljevi Unije obuhvaćaju gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju te solidarnost među državama članicama, kao i poštovanje bogate kulturne i jezične raznolikosti Unije te osiguravanje očuvanja i unapređenja kulturnog nasljeđa Europe;

C.  budući da članak 6. UFEU-a prepoznaje da su nadležnosti EU-a na području kulture i obrazovanja provoditi radnje za potporu, koordinaciju ili dopunu djelovanja država članica; budući da bi Komisija trebala aktivno surađivati s državama članicama u tim područjima politika koja su također od izuzetne važnosti za pripadnike manjina;

D.  Budući da se prema članku 10. UFEU-a navodi se da je Unija mora biti usmjerena, između ostaloga, na borbu protiv diskriminacije na temelju rasnog ili etničkog podrijetla pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti;

E.  budući da članak 21. stavak 1. Povelje navodi da je zabranjena svaka diskriminacija temeljena na bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetska obilježja, jezik, vjera ili uvjerenje, političko mišljenje ili bilo koje drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija;

F.  budući da se u članku 22. Povelje navodi da „Unija poštuje kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost”;

G.  budući da se u članku 167. UFEU-a utvrđuje poštovanje kulturne raznolikosti;

H.  budući da oko 8 % građana EU-a pripada nacionalnoj manjini te da oko 10 % njih govori regionalnim jezikom ili jezikom manjine; budući da oni predstavljaju ključan element kulturnog bogatstva Unije zahvaljujući svojim jedinstvenim jezicima i kulturama;

I.  budući da je opći koncept manjina u Europi obuhvaćen širokim rasponom pojmova u pravnom i akademskom jeziku; budući da se te društvene skupine često naizmjenično nazivaju nacionalnim manjinama, etničkim skupinama, tradicionalnim ili autohtonim manjinama, nacionalnostima, stanovnicima ustavnih regija, jezičnim manjinama, skupinama koje govore manje korištenim jezicima, jezičnim skupinama itd.; budući da, kako bi se zaobišle poteškoće prenošenja različitih pojmova koji se koriste u cijeloj Europi, Vijeće Europe u svojoj Okvirnoj konvenciji o zaštiti nacionalnih manjina, koja i dalje predstavlja najviši međunarodni standard za zaštitu manjina u Europi, koristi izraz „nacionalna manjina“; budući da europska građanska inicijativa „Paket mjera za zaštitu manjina” koristi izraz „nacionalne i jezične manjine” kada govori o takvim manjinskim skupinama;

J.  budući da se većina nacionalnih i jezičnih manjina suočava s ubrzanim trendom asimilacije i gubitka jezika, što dovodi do jezičnog i kulturnog osiromašenja unutar EU-a i gubitak njegove raznolikosti, a to je EU obvezna štititi prema ugovorima; budući da je obrazovanje glavni alat za revitalizaciju i očuvanje manjinskih jezika;

K.  budući da Atlas ugroženih jezika svijeta UNESCO-a navodi 186 jezika iz država članica EU-a koji su ranjivi ili ugroženi te još 3 jezika koji su izumrli;

L.  budući da je europska građanska inicijativa „Paket mjera za zaštitu manjina” predana Komisiji 15. srpnja 2013. pozivajući EU na djelovanje za potporu nacionalnim i jezičnim manjinama u 11 područja;

M.  budući da 13. rujna 2013. Komisija to nije smatrala dovoljno utemeljenim za registraciju europske građanske inicijative; budući da su organizatori europske građanske inicijative podnijeli žalbu Sudu Europske unije, a Opći sud Sud-a EU-a je 3. veljače 2017. donio presudu kojom poništava odluku Komisije;

N.  budući da je Komisija, kako bi poduzela potrebne mjere s ciljem usuglašavanja s presudom Općeg suda, ponovno analizirala pravnu prihvatljivost europske građanske inicijative i donošenjem Odluke (EU) 2017/652. registrirala inicijativu u 9 područja od izvorno zatraženih 11;

O.  budući da u skladu s člankom 15. Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi nakon uspješnog prikupljanja potpisa i Komisijine provjere pravne prihvatljivosti slijedi ispitivanje sadržaja europske građanske inicijative; budući da Komisija iznosi svoje pravne i političke zaključke o europskoj građanskoj inicijativi koja se temelji na Ugovorima o EU-u;

P.  budući da je u presudi od 24. rujna 2019. u slučaju T-391/17 Opći sud Europske unije potvrdio odluku Komisije o registraciji europske građanske inicijative „Paket mjera za zaštitu manjina”;

Q.  budući da je u razdoblju od 3. travnja 2017. do 3. travnja 2018. u EU-u prikupljeno 1 123 422 ovjerenih potpisa, a minimalni nacionalni prag dosegnut je u jedanaest država članica;

R.  budući da je europska građanska inicijativa prvi instrument za transnacionalnu participativnu demokraciju u svijetu koji građanima omogućuje izravno sudjelovanje u institucijama EU-a;

S.  budući da je „Paket mjera za zaštitu manjina” peta uspješna europska građanska inicijativa od ukupno samo šest do sada;

T.  budući da Parlament u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2019/788 nakon organiziranja javnog saslušanja mora ocijeniti političku potporu pojedinačnim europskim građanskim inicijativama; budući da je Parlament, u skladu s člankom 222. Poslovnika, 15. listopada 2020. održao javno saslušanje;

1.  ponavlja snažnu potporu instrumentu europske građanske inicijative i poziva na potpuno iskorištavanje njegovog potencijala; ističe da je europska građanska inicijativa iznimna prilika građanima da odrede i izraze svoje težnje kao i da od EU-a zatraže djelovanje; naglašava da je omogućavanje građanima da imaju aktivnu ulogu u političkim procesima koji na njih utječu ključno za približavanje projekta europske integracije građanima;

2.  ističe da je novom uredbom o europskoj građanskoj inicijativi koja stupa na snagu 1. siječnja 2020., od presudne važnosti da europske i nacionalne institucije učine sve što mogu kako bi ponovno pokretanje tog instrumenta sudjelovanja u EU-u uspjelo; naglašava da bi Komisija trebala uzeti u obzir zahtjeve koje je inicijativom „Paket mjera za zaštitu manjina” izrazilo više od 1,1 milijuna građana EU-a;

3.  podsjeća da je zaštita pripadnika manjina izričita temeljna vrijednost EU-a zajedno s demokracijom, vladavinom prava i poštivanjem ljudskih prava, kako je utvrđeno u članku 2. UEU-a;

4.  podsjeća na to da se člankom 3. stavkom 3. UEU-a utvrđuje da Europska unija mora poštovati svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te da mora osigurati očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe; naglašava da su jezici i kulture manjina sastavni i neotuđivi dio kulture i baštine Unije; naglašava da bi Unija trebala poticati djelovanja država članica da osiguraju zaštitu prava pripadnika manjina;

5.  ponavlja svoj poziv Komisiji(10) da izradi, u skladu s načelom supsidijarnosti, zajednički okvir minimalnih standarda EU-a za zaštitu prava pripadnika manjina, koji su čvrsto ugrađeni u pravni okvir koji jamči demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u cijelom EU-u;

6.  poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere i podrže prava pripadnika manjina i osiguraju da se ta prava u potpunosti poštuju;

7.  smatra da se jezična prava moraju poštovati u zajednicama u kojima postoji više od jednog službenog jezika, bez ograničavanja prava jedne skupine u odnosu na drugu, u skladu s ustavnim poretkom svake države članice i njezinim nacionalnim pravom; vjeruje da bi promicanje regionalnih jezika ili zaštita jezičnih zajednica trebalo poštovati temeljna prava svih osoba;

8.  smatra da bi EU trebao nastaviti razvijati svijest o višejezičnosti u cijeloj Europi kroz programe EU-a i aktivno promicati prednosti višejezičnosti;

9.  podsjeća da ne postoji zajednička definicija tko se može smatrati pripadnikom nacionalne i jezične manjini u EU-u; naglašava potrebu zaštite svih manjina, bez obzira na definiciju, i naglašava da bi se svaka definicija trebala primjenjivati na fleksibilan način poštujući načela supsidijarnosti, proporcionalnosti i nediskriminacije;

10.  poziva na međusobno jačanje suradnje između EU-a i Vijeća Europe na području zaštite prava nacionalnih i jezičnih manjina; ističe da bi takva suradnja EU-u omogućila da se nadoveže na postignuća i iskustva Vijeća Europe, a Vijeću Europe da postigne veću učinkovitost u provedbi preporuka izdanih u vezi s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina i Europskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima; potiče države članice da provedu i ratificiraju Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina i Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima;

Devet prijedloga europske građanske inicijative

11.  prepoznaje da je zaštita nacionalnih i jezičnih manjina primarno odgovornost tijela država članica; međutim, ističe da Unija mora imati snažnu ulogu u pružanju potpore tijelima država članica u tom nastojanju; ističe da brojne države članice predstavljaju uspješne primjere poštovanja i skladnog suživota različitih zajednica, uključujući u područjima politika za jezičnu i kulturnu revitalizaciju; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse u zaštiti i potpori pravima pripadnika manjina, te poziva EU da olakša takve razmjene;

12.  smatra da mjere očuvanja kulturnog i jezičnog identiteta u korist pripadnika nacionalnih i jezičnih manjina moraju imati za cilj pozitivno djelovanje, uključujući u području obrazovanja, kulture i javnih usluga;

13.  izražava zabrinutost zbog uznemiravajućeg povećanja kaznenih djela motiviranih mržnjom i govora mržnje motiviranog rasizmom, ksenofobijom ili netolerancijom, usmjerenih na pripadnike nacionalnih ili jezičnih manjina u Europi; poziva Komisiju i države članice da pokrenu kampanje protiv govora mržnje, kao i da se bore protiv rasizma i ksenofobije usmjerenih prema osobama koje su pripadnici nacionalnih i jezičnih manjina;

14.  prepoznaje doprinos nacionalnih i jezičnih manjina kulturnom naslijeđu EU-a i ističe ulogu medija;

15.  ističe da je jezična raznolikost vrijedna komponenta europskog kulturnog bogatstva, koju treba zaštititi kako bi se osiguralo da se regionalni ili manjinski jezici mogu prenijeti s generacije na generaciju; izražava svoju snažnu zabrinutost zbog regionalnih ili manjinskih jezika koji su izloženi riziku od izumiranja; naglašava potrebu za poduzimanjem više mjera na tom području; stoga poziva Komisiju i države članice da promiču učenje jezika širom EU-a, uključujući učenje manjinskih jezika; konstatira da europska građanska inicijativa poziva na uspostavu Europskog centra za jezičnu raznolikost s ciljem zaštite bogate raznolikosti europskih jezika;

16.  poziva EU i njegove države članice da prilikom izrade svojih programa financiranja uzmu u obzir potrebe nacionalnih ili jezičnih manjina; smatra da je zaštita višejezičnosti i kulturne raznolikosti pokretač regionalnog razvoja i inovacija te stoga smatra da bi je europski strukturni i investicijski fondovi i kohezijski fondovi trebali uzeti u obzir; vjeruje da bi financiranje iz programa Obzor za proučavanje kulturne i jezične raznolikosti i njegov učinak na gospodarski razvoj u regijama EU-a omogućili bolje usmjeravanje javnih politika za nacionalne i jezične manjine;

17.  priznaje ulogu jezika u kulturi; zabrinut je zbog toga što bi se kulturni djelatnici koji djeluju na regionalnim ili manjinskim jezicima mogli suočiti s dodatnim izazovom u dosezanju široke publike i pristupu financijskim i administrativnim sredstvima; poziva države članice da uzmu u obzir regionalnu situaciju i razviju mjere za pomoć kulturnim subjektima u izražavanju slobode kulture bez obzira na njihove jezične ili druge specifičnosti;

18.  vjeruje da bi svaki građanin EU-a trebao moći uživati u kulturi i zabavi na svom jeziku; ističe da su jezične manjine često premale ili nemaju institucionalnu potporu za izgradnju vlastitog sveobuhvatnog sustava medijskih usluga; s tim u vezi poziva Komisiju da izvrši procjenu i poduzme najprikladnije mjere kako bi se podupro razvoj takvih medijskih usluga; prima na znanje da su suzakonodavci, od podnošenja europske građanske inicijative „Paket mjera za zaštitu manjina” Komisiji 2013., već prihvatili ključne prijedloge povezane s autorskim pravima i audiovizualnim medijskim uslugama; potvrđuje nedavno usvojenu komunikaciju Komisije o prvoj kratkoročnoj reviziji Uredbe o geografskom blokiranju (COM(2020)0766), u kojoj Komisija predlaže detaljnu provjeru stanja za 2022. do kada će biti vidljivi puni učinci Uredbe; pozdravlja plan Komisije da stupi u dijalog s dionicima o audiovizualnom sadržaju kao dio svog medijskog i audiovizualnog akcijskog plana; naglašava potrebu da se osigura da se briga o manjinskim jezicima uzima u obzir u budućim propisima;

19.  ističe da velik broj osoba bez državljanstva u Europskoj uniji pripada nacionalnim i jezičnim manjinama; smatra da bi se, s dužnim uzimanjem u obzir suvereniteta i nadležnosti država članica, mogle poduzeti i poduzimaju pozitivne mjere u tom pogledu; ističe da je davanje ili oduzimanje državljanstva nacionalna nadležnost;

20.  izražava svoju potporu građanskoj inicijativi „Paket mjera za zaštitu manjina – milijun potpisa za raznolikost u Europi” („Minority SafePack”); poziva Komisiju da djeluje u skladu s njom i predloži pravne akte koji se temelje na Ugovorima o EU-u, Uredbi o europskoj građanskoj inicijativi i načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti; ističe da inicijativa koju je registrirala Komisija poziva na zakonodavne prijedloge u devet različitih područja i podsjeća na zahtjev inicijative da se svaki pojedinačni prijedlog mora provjeriti i procijeniti prema vlastitoj zasluzi;

o
o   o

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i Agenciji Europske unije za temeljna prava te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 130, 17.5.2019., str. 55.
(2) SL C 363, 28.10.2020., str. 13
(3) SL C 463, 21.12.2018., str. 21.
(4) SL C 433, 23.12.2019., str. 42.
(5) SL C 93, 9.3.2016., str. 52.
(6) SL C 189, 5.6.2019., str. 15.
(7) ECLI:EU:C:2017:59
(8) ECLI:EU:C:2019:672
(9) SL L 92, 6.4.2017., str. 100.
(10) Rezolucija Europskog parlamenta od 13. studenoga 2018. o minimalnim standardima za manjine u EU-u (SL C 363, 28.10.2020., str. 13.).


Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju
PDF 223kWORD 77k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju (2020/2084(INI))
P9_TA(2020)0371A9-0233/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 9., 151., 152., 153., 156., 157., 162. i 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 1., 8. i 28. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

–  uzimajući u obzir Europski stup socijalnih prava, koji su Europsko vijeće, Europski parlament i Europska komisija proglasili u studenom 2017.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum postignut na COP 21 2015., a posebno njegovu preambulu „potičući stranke da, provodeći svoje politike i mjere, promiču pravednu tranziciju za radnu snagu i stvaranje dostojnog rada i kvalitetnih radnih mjesta u skladu s nacionalno definiranim prioritetima i strategijama razvoja“,

–  uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada (MOR), posebno Konvenciju o inspekciji rada iz 1947. (br. 81), Deklaraciju o stotoj godišnjici MOR-a (2019.) i Smjernice MOR-a iz veljače 2016. za pravedan prijelaz na ekološki održiva gospodarstva i društva za sve,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno ciljeve 1., 3., 4., 5., 8., 10. i 13.,

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i njezino stupanje na snagu u EU-u 21. siječnja 2011., u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice,

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

–   uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(1) (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju),

–   uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(2),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426) i stajalište Parlamenta o toj temi od 2. travnja 2009.(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (COM(2020)0014),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Proračun EU-a za provedbu europskog plana oporavka” (COM(2020)0442),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Prilagođeni Program rada Komisije za 2020.” (COM(2020)0440),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća od 28. svibnja 2020. o uspostavi europskog instrumenta oporavka za potporu oporavku nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0441),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. lipnja 2020. o utjecaju demografskih promjena (COM(2020)0241),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 18. siječnja 2017. naslovljeno „Odgovor EU-a na demografske izazove” (2017/C017/08),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije podnesen 1. srpnja 2020. za preporuku Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (COM(2020)0275),

–  uzimajući u obzir radni dokument podnesen 1. srpnja 2020. službi Komisije priložen Prijedlogu preporuke Vijeća o lakšem prelasku u svijet rada – jačanju jamstva za mlade (SWD(2020)0124),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 10. srpnja 2020. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(5),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 8. srpnja 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu sredstava za posebnu dodjelu za Inicijativu za zapošljavanje mladih(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja(7),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(8),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2019. „Godišnja strategija održivog rasta 2020.” (COM(2019)0650),

–  uzimajući u obzir Prijedlog zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju od 17. prosinca 2019. priložen Komunikaciji Komisije o Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2019/1181 od 8. srpnja 2019. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2019.(10),

–  uzimajući u obzir Političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019.–2024.: Ambicioznija Unija, koje je predstavila Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. siječnja 2019. o socijalnom dijalogu za inovacije u digitalnom gospodarstvu(11),

–  uzimajući u obzir proljetnu europsku gospodarsku prognozu Komisije za 2020. od 6. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2020. o dostojnim minimalnim plaćama u cijeloj Europi,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora od 15. srpnja 2020. o planu oporavka za Europu i višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021.–2027.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2019. o Zajedničkim minimalnim standardima u području osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama EU-a – konkretan korak prema učinkovitoj provedbi europskog stupa socijalnih prava(12),

–  uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofond) naslovljenu „Bolest COVID-19: odgovori politike diljem Europe”,

–  uzimajući u obzir tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra „Mjere ograničavanja bolesti COVID i tržišta rada EU-a” objavljeno 2020. te posebno u njemu sadržanu analizu najnovijih dostupnih dokaza o obrascima rada na daljinu u EU-u,

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju i proces iz Torina pokrenut 2014. u cilju jačanja sustava ugovora unutar Europske socijalne povelje u okviru Vijeća Europe kao i povezanost tog sustava s pravom Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0233/2020),

A.  budući da je održivi razvoj temeljni cilj Europske unije; budući da se socijalno tržišno gospodarstvo temelji na dva komplementarna stupa, odnosno jačanju tržišnog natjecanja i čvrstim mjerama socijalne politike, koji bi trebali dovesti do postizanja pune zaposlenosti i socijalnog napretka; budući da su tri stupa održivog razvoja gospodarski, socijalni i okolišni stupovi; budući da se održivi razvoj, između ostalog, temelji na punoj zaposlenosti i socijalnom napretku; budući da je to temeljni cilj Europske unije utvrđen člankom 3. stavkom 3. UEU-a; budući da su se do sada prioritetom smatrale gospodarska i ekološka održivost;

B.  budući da se javljaju novi izazovi s kojima se Europa suočava, poput povećanja nejednakosti između generacija, smanjenih socijalnih, zdravstvenih, gospodarskih i okolišnih mogućnosti i resursa, teritorijalnih razlika i nejednakog pristupa temeljnim socijalnim i zdravstvenim uslugama, radnim mjestima i poslovnim mogućnostima i socijalnoj infrastrukturi; budući da je smanjenje nejednakosti zajednička odgovornost EU-a i država članica; budući da su se nejednakosti (dohotka i mogućnosti) povećale u većini država članica od gospodarske krize 2008., dovodeći u pitanje i održivost i uključivost rasta i socijalne kohezije, te je u tom kontekstu napredak prema ciljevima EU-a 2020. otežan;

C.  budući da postoji snažna i pretpostavljena potreba za pravednim tranzicijama u Europi i svijetu na održivo iskorištavanje resursa, smanjenje emisije CO2 i snažnu zaštitu okoliša s ciljem očuvanja egzistencija, sigurnosti, zdravlja i prosperiteta budućih generacija; budući da će za tranziciju na stabilno i održivo zeleno i okolišu prihvatljivo gospodarstvo i socijalnu dimenziju biti potrebna suradnja između javnih i privatnih subjekata, a mora ih pratiti proces reindustrijalizacije, modernizacije industrijske baze i jačanja unutarnjeg tržišta; budući da zelena, digitalna i demografska tranzicija na različite načine utječu na europske regije, sektore, radnike i skupine stanovništva te će te tranzicije zahtijevati značajnu prekvalifikaciju i preraspodjelu radne snage kako bi se spriječilo uništavanje radnih mjesta u pogođenim sektorima;

D.  budući da su općenito europske regije s najvećom potrebom za održivom tranzicijom također one s visokom razinom siromaštva i isključenosti; budući da su za brzi oporavak potrebne odlučne mjere i ulaganja koja bi se trebala usmjeriti na ublažavanje gospodarskih i socijalnih učinaka pandemije, ponovno pokretanje gospodarske aktivnosti, poticanje održivog razvoja, zelene tranzicije i digitalne transformacije i provedbu načela europskog stupa socijalnih prava s ciljem postizanja učinkovitijih i jačih socijalnih država; budući da se međunarodno konkurentna Europa mora temeljiti na snažnoj socijalnoj Europi kako bi stvorila put ka održivom rastu, kvalitetnim radnim mjestima i čvrstim sustavima socijalne skrbi za sve;

E.  budući da istraživanje Eurofounda otkriva složenost socijalne dimenzije Europske unije i predlaže nadopunjavanje pregleda socijalnih pokazatelja koji prati europski stup socijalnih prava dodatnim pokazateljima koji obuhvaćaju kvalitetu posla, socijalnu pravdu i jednake mogućnosti, čvrste sustave socijalne skrbi i pravednu mobilnost;

F.  budući da je 2010. pokrenuta strategija Europa 2020 u cilju promicanja pametnog, održivog i uključivog rasta; budući da je provedba Lisabonske strategije trebala posvetiti više pozornosti održivosti i uključenosti, a ne rastu;

G.  budući da, kako je navedeno u članku 151. UFEU-a, imajući na umu temeljna socijalna prava poput onih određenih u Europskoj socijalnoj povelji potpisanoj 18. listopada 1961. u Torinu te onih iz Povelje Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989., Unija i države članice imaju za cilj promicanje zapošljavanja, poboljšanje životnih i radnih uvjeta, kako bi se na putu napretka omogućilo njihovo usklađivanje, kao i odgovarajuću socijalnu zaštitu, socijalni dijalog, razvoj ljudskih potencijala u smislu trajne visoke stope zaposlenosti i borbe protiv isključenosti; budući da su inicijative koje potječu iz europskog stupa socijalnih prava zajednička odgovornost EU-a i država članica koje imaju različite socijalne sustave i tradicije; budući da bi stoga takve inicijative trebale štititi nacionalne sustave kolektivnog pregovaranja, nudeći višu razinu zaštite; budući da su temeljna prava, proporcionalnost, pravna sigurnost, jednakost pred zakonom i supsidijarnost opća načela prava EU-a i kao takva moraju se poštivati;

H.  budući da su žene nedovoljno zastupljene na vodećim položajima u gospodarstvu i politici na kojima se donose odluke o odgovorima politike na bolest COVID-19; budući da bi žene trebale sudjelovati u donošenju odluka kako bi se uvažilo više perspektiva, znanja i iskustava, što bi dovelo do boljih rezultata koji proizlaze iz politika;

I.  budući da sustavi socijalne skrbi pridonose jamčenju pristojnog života; budući da ti sustavi uključuju socijalnu sigurnost, zdravstvenu skrb, obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, pravne i socijalne usluge za skupine u nepovoljnom položaju te igraju ključnu ulogu u postizanju socijalno održivog razvoja, promicanju jednakosti i socijalne pravde te osiguranju prava na socijalnu zaštitu kako je utvrđeno u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima (1948.); budući da su politike socijalne zaštite ključni elementi nacionalnih razvojnih strategija za smanjenje siromaštva i ranjivosti tijekom životnog ciklusa i potporu uključivom i održivom rastu;

J.  budući da su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ključni instrumenti koji poslodavcima i sindikatima služe za određivanje pravedne plaće i radnih uvjeta te da se snažnim sustavima kolektivnog pregovaranja povećava otpornost država članica u vrijeme gospodarske krize; budući da su društva s jakim sustavima kolektivnog pregovaranja obično bogatija i ravnopravnija; budući da je pravo na kolektivno pregovaranje pitanje koje se odnosi na sve europske radnike, koje može imati ključne posljedice za demokraciju i vladavinu prava, uključujući poštovanje temeljnih socijalnih prava; budući da je kolektivno pregovaranje europsko temeljno pravo i da su institucije EU-a obvezne poštovati ga u skladu s člankom 28. Povelje o temeljnim pravima; budući da, u tom smislu, politike prema kojima će se u sustavima određivanja plaća poštovati, promicati i jačati kolektivni pregovori i položaj radnika imaju ključnu ulogu u postizanju visokih standarda uvjeta rada;

K.  budući da je kolektivno pregovaranje ključni instrument za promicanje prava na radnome mjestu; budući da su se, prema podacima OECD-a, tijekom posljednjih desetljeća i gustoća sindikata i pokrivenost kolektivnim pregovorima znatno smanjili; budući da se od 2000. pokrivenost kolektivnim pregovorima smanjuje u 22 od 27 država članica EU-a; budući da je kvaliteta rada i radnog okruženja u prosjeku viša u zemljama s dobro organiziranim socijalnim partnerima i velikom pokrivenošću kolektivnih ugovora; budući da kolektivni pregovori, pod uvjetom da imaju široku pokrivenost i da je dobro usklađeno, potiče dobre rezultate na tržištu rada;

L.  budući da je, prema Eurofoundu, kolektivno pregovaranje pod pritiskom, a recesija 2008. dovela je do njegove decentralizacije; budući da, iako se procjenjuje da je svaki šesti radnik u EU-u obuhvaćen kolektivnim ugovorom o plaći, postoje poteškoće u pribavljanju pouzdanih dokaza u obliku detaljnijih podataka o pokrivenosti cijelog EU-a kolektivnim pregovaranjem i kolektivnim ugovorima; dok je, prema podacima Europskog sindikalnog instituta (ETUI), prosječna razina članstva u sindikatima u cijelom EU-u oko 23 %, uz veliku raznolikost stopa članstva u sindikatima između država članica, u rasponu od 74 % do najniže 8 %; budući da se članstvo udruga poslodavaca i udio na tržištima koja predstavljaju također značajno razlikuju;

M.  budući da socijalno ulaganje znači ulaganje u ljude radi poboljšanja njihovih životnih uvjeta; budući da ključna područja politike za socijalna ulaganja uključuju socijalnu sigurnost, zdravstvenu skrb, dugotrajnu skrb, obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, pravosudne i socijalne usluge za za ugrožene skupine; budući da dobro osmišljene socijalne politike snažno doprinose održivom razvoju i rastu, kao i zaštiti ljudi od siromaštva i djeluju kao gospodarski stabilizatori;

N.  budući da se predviđa porast stope siromaštva kao jedan od učinaka pandemije bolesti COVID-19; budući da su tom promjenom više ugrožene žene, mladi, starije osobe, osobe s invaliditetom i velike obitelji; budući da se povećava broj jednočlanih kućanstava i starijih ljudi koji žive sami; budući da su jednočlana kućanstva izložena većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a posebno su starije žene u većoj opasnosti od siromaštva od starijih muškaraca ako žive same; budući da su samohrana roditeljska kućanstva izložena velikom riziku od siromaštva i neimaštine te imaju poteškoće u financiranju zbog pojedinačnih dohodaka i niže stope zaposlenosti; budući da se sve veći broj mladih odraslih osoba oslanja na roditeljski dom kako bi ih zaštitio od siromaštva, ali 29 % kućanstava s tri generacije izloženo je opasnosti od siromaštva, a 13 % je u teškoj oskudici;

O.  budući da rodna diskriminacija kod kuće i na tržištu rada može uzrokovati neravnopravnu raspodjelu resursa, što žene dovodi u veći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti nego muškarce; budući da žene, jednom kad zapadnu u siromaštvo, imaju puno manje izgleda da se izvuku iz njega;

P.  budući da je i horizontalna i vertikalna segregacija tržišta rada u EU-u još uvijek znatna, uz prekomjernu zastupljenost žena u manje profitabilnim sektorima; budući da je pandemija bolesti COVID-19 osobito utjecala na žene s ugovorima za nesigurna radna mjesta s obzirom na to da su one prve izgubile posao, što je financijski utjecalo na njihove obitelji i na njihovu ekonomsku neovisnost te dovelo do toga da one primaju nedovoljnu socijalnu zaštitu u vrijeme krize;

Q.  budući da je u 2018. u EU-27 bilo gotovo 109 milijuna osoba kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost, što odgovara 21,7 % ukupno stanovništva, a uključuje 23 milijuna djece(13); budući da EU nije postigao svoj cilj za 2020. smanjenja broja ljudi kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost za najmanje 20 milijuna; budući da će se, uslijed krize uzrokovane bolešću COVID-19, vjerojatno povećati broj ljudi kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost unutar Unije; budući da se beskućništvo u proteklom desetljeću u većini država članica dosljedno povećavalo za 70 %, s tim da je najmanje 700 000 ljudi svake noći u EU-u bilo bez skloništa; budući da je bolest COVID-19 pokazala da beskućništvo predstavlja i socijalnu i javnozdravstvenu krizu(14); budući da otprilike petini ljudi u EU-u prijeti ozbiljno zaduživanje i mnogi ne primaju socijalne naknade na koje imaju pravo u okviru svojih nacionalnih sustava;

R.  budući da svaki peti radnik u EU-u ima nekvalitetan posao; budući da se očekuje da će se u sljedećem desetljeću polarizacija radnih mjesta i nestandardni oblici zapošljavanja dodatno povećati i da će biti više radnih mjesta na višim i donjim rubovima spektra vještina(15); budući da bi tehnološke promjene i uporaba umjetne inteligencije mogli značajno izmijeniti tržište rada; budući da to dovodi do daljnjih razlika u zaradama; budući da je potražnja za radnom snagom dosljedno bila najslabija u srednjem segmentu distribucije plaća, što je najočitije bilo tijekom razdoblja recesije i smanjenja zaposlenosti između 2008. i 2013., dijelom i zbog premještanja zaposlenosti iz proizvodnog i građevinskog sektora u uslužne djelatnosti; budući da će se zbog pandemije vjerojatno dodatno pojačati taj trend; budući da će niskokvalificirani poslovi uvijek biti od ključne važnosti za društva i moraju pružati pristojne plaće i uvjete; budući da digitalizacija može stvoriti šanse i mogućnosti za usavršavanje, ali ne mora nužno poboljšati radne uvjete ili stvoriti nova kvalitetna radna mjesta za sve;

S.  budući da gotovo da nema tranzicije s ugovora na određeno na stalni ugovor o radu; budući da je 60 % radnika nesvojevoljno zarobljeno u radnom odnosu na određeno vrijeme; budući da su stope tranzicije posebno niske u zemljama s visokom razinom zaposlenosti na određeno vrijeme; budući da su se čak i javne uprave prečesto oslanjale na privremene radnike kako bi zamijenili državne službenike s nesigurnijim radnim uvjetima;

T.  budući da istraživanje Eurofounda o „novim oblicima zapošljavanja“ pokazuje da su novi i sve važniji oblici zapošljavanja koji odstupaju od tradicionalnih odnosa između poslodavca i zaposlenika i/ili ih odlikuje netradicionalna organizacija rada i obrasci rada, manje obuhvaćeni socijalnom zaštitom, socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem; budući da, jer se također utvrdilo da se takvi oblici zapošljavanja intenzivnije koriste tijekom izazovnih vremena za gospodarstvo, treba razmotriti intervencije za suzbijanje očekivane krize na tržištu rada koja proizlazi iz pandemije bolesti COVID-19;

U.  budući da je stopa nezaposlenosti iznad 7 %, a stopa nezaposlenosti mladih porasla na 17 % te se zbog bolesti COVID-19 očekuje njezin daljnji rast(16), što se tiče posebno žena i radnika na niskokvalificiranim radnim mjestima; budući da se očekuje da će stopa nezaposlenosti u europodručju porasti s 8,3 % 2020. na oko 9,3 % 2021., uz znatne razlike među državama članicama(17); budući da stopa nezaposlenosti određenih skupina, poput osoba s invaliditetom, etničkih manjina poput Roma, mladih i starijih osoba, može biti znatno veća; budući da je prema istraživanju Eurofounda „Život, rad i bolest COVID-19“ kriza uzrokovana bolešću COVID-19 imala dramatičan utjecaj na tržište rada, jer je 8 % zaposlenika i 13 % samostalnih samozaposlenih postalo nezaposleno od početka pandemije; budući da su utjecaj krize osjetili i oni koji su ostali na tržištu rada sa znatnim smanjenjem odrađenih sati, što se odražava u gubitku dohotka i zabrinutosti zbog budućeg sudjelovanja na tržištu rada i financijske nesigurnosti;

V.  budući da je prema Eurostatu 2018. u 28 država članica EU-a bilo 8,3 milijuna nedovoljno zaposlenih radnika s nepunim radnim vremenom, 7,6 milijuna osoba bilo je raspoloživo za posao, ali nije tražilo posao, a još 2,2 milijuna tražilo je posao, a da pritom nije moglo početi raditi u kratkom roku; budući da je ukupno 18,1 milijuna osoba u EU-28 u 2018. doživjelo nešto nalik na nezaposlenost;

W.  budući da je borba protiv nezaposlenosti mladih kao i starijih osoba jedan od najvećih izazova na regionalnoj razini u EU-u;

X.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 iznijela na vidjelo zlouporabe u pogledu prava prekograničnih, graničnih i sezonskih radnika te nesigurnosti njihove situacije s niskom razinom socijalne zaštite i usklađenosti socijalne sigurnosti; budući da je stoga potrebna jača regulacija, učinkovitije praćenje i djelotvorno provođenje pristojnih radnih uvjeta, kao i uvjeta stanovanja te zdravlja i sigurnosti na radu; budući da se u tom pogledu mora poboljšati Direktiva o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje;

Y.  budući da je u 2019. jaz u sudjelovanju muškaraca i žena u zaposlenosti bio 11,7 %; budući da ta razlika za EU ima ogromne gospodarske troškove koji iznose 320 milijardi EUR godišnje ili 2,37 % BDP-a EU-a; budući da kriza uzrokovana bolešću COVID-19 nesrazmjerno utječe na radnu i socijalnu situaciju žena, s 26,5 % žena na nesigurnim poslovima, što predstavlja 60 % radnika s nepunim radnim vremenom; budući da su žene više nego muškarci pogođene poteškoćama koje proizlaze iz pandemije bolesti COVID-19 i to zbog sektora zapošljavanja u kojima one prevladavaju te teretu brige o djeci i starijima, koji ih još uvijek posebno opterećuje;

Z.  budući da su osobe s invaliditetom i starije osobe posebno osjetljive na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19; budući da će vjerojatno nerazmjerno patiti i imat će posebne potrebe za potporom koje se moraju uzeti u obzir od samog početka prilikom reagiranja na pandemiju, a istraživanja pokazuju da su te skupine izložene velikom riziku od razvoja problema s mentalnim zdravljem;

AA.  budući da su europske regije suočene s dugoročnim demografskim trendovima, od duljeg očekivanog života do niže stope nataliteta, starenja društava, smanjenja radne snage, manjih kućanstava i sve veće urbanizacije; budući da će pad europskog udjela u globalnom stanovništvu, za koji se očekuje da će do 2070. iznositi manje od 4 %, donijeti izazove; budući da su ruralna i periferna područja snažno pogođena demografskim promjenama;

AB.  budući da je pandemija posebno pogodila starije osobe, u nekim slučajevima pogoršavajući položaj onih koji su izolirani; budući da su starije osobe u najvećem riziku od nedostatka pristupa internetu i modernim tehnologijama te su stoga u većem riziku od isključenosti, uključujući digitalnu isključenost;

AC.  budući da je kriza dovela do porasta urbanog siromaštva, utječući na kućanstva sa srednjim prihodima i stvarajući nove rizične skupine, te dovodi do produbljivanja teritorijalnih nejednakosti, pogoršanja socijalne ugroženosti u siromašnim urbanim područjima, kao i nejednakog pristupa javnim uslugama i stvaranja sve veće potražnje za socijalnim uslugama i socijalnom infrastrukturom na lokalnoj razini, u vrijeme kada su lokalni proračuni preopterećeni;

AD.  budući da istraživanje temeljeno na Europskoj anketi o radnim uvjetima iz 2015. pokazuje da dvostruko više redovitih radnika na daljinu prijavljuju da rade više od 48 sati predviđenih zakonodavstvom EU-a i odmaraju se manje od 11 sati između radnih dana, u odnosu na one koji rade u prostorijama svojih poslodavaca; budući da gotovo 30 % takvih radnika na daljinu prijavljuje da rade u slobodno vrijeme svaki dan ili nekoliko puta tjedno, u usporedbi s manje od 5 % radnika u uredima; budući da je vjerojatnije da će redoviti radnici na daljinu prijaviti da pate od stresa zbog posla, da su pogođeni poremećajima spavanja i da se bore s usklađivanjem radnih i obiteljskih obveza;

AE.  budući da su zbog bolesti COVID-19 i mjera za borbu protiv nje, točnije ograničenja kretanja i rada na daljinu, žene u nasilnim vezama trajno izložene nasilju, što je uzrokovalo povećanje broja slučajeva nasilja nad ženama; budući da je jedna od posljedica ograničenja kretanja nagli porast rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji za oko 30 % u nekim europskim zemljama; budući da je u cijelom svijetu ukupno više od 243 milijuna žena u dobi od 15 do 49 godina doživjelo seksualno i/ili fizičko nasilje u posljednjih 12 mjeseci;

AF.  budući da se pritisak na žene još povećao; budući da su nametnuti novi oblici rada, koji su prilagodljivi i nepogodni za odvajanje poslovnog od privatnog života, doveli do nagle pojave novih oblika psihološkog i seksualnog uznemiravanja na internetu i izvan njega tijekom razdoblja ograničenja; budući da velika većina društava i vlada nije uvela mjere za borbu protiv tih pojava;

1.  naglašava da je EU započeo prelazak na niskougljično, klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo koje mora osigurati najviše standarde socijalne pravde, povećane dobrobiti, socijalnog napretka, sigurnosti, prosperiteta, jednakosti i uključenosti i načela da se nikoga ne zapostavlja; vjeruje da je održivi razvoj duboko ukorijenjen u europskom projektu i europskim vrijednostima te da je socijalna održivost temeljni preduvjet za poštenu i uključivu zelenu, digitalnu i demografsku tranziciju; ustraje na tome da se, kako bi se smanjile nejednakosti, ti procesi moraju uobličiti u tranziciju koja može pružiti socijalne mogućnosti i zajednički prosperitet; naglašava da su socijalna pravda, dostojan rad s pristojnim plaćama, jednake mogućnosti, poštena mobilnost i čvrsti sustavi socijalne skrbi ključni elementi pravedne tranzicije u održivu i socijalnu Europu;

2.  vjeruje da ovo razdoblje oporavka mora biti vrijeme za reforme u potpunosti posvećene provedbi Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja, temeljenih na solidarnosti, integraciji, socijalnoj pravdi, poštenoj raspodjeli bogatstva, rodnoj ravnopravnosti, visokokvalitetnim sustavima javne socijalne skrbi, kvalitetnom zapošljavanju i održivom rastu - modelu koji osigurava jednakost i socijalnu zaštitu, uzima u obzir potrebe ranjivih skupina, poboljšava sudjelovanje i građanstvo te poboljšava životni standard za sve; smatra da je ovo najbolji način da EU nakon ove krize bude održiviji, otporniji i pravedniji za sljedeću generaciju;

3.  naglašava da napredak prema održivoj, pravednoj i uključivoj socijalnoj Europi zahtijeva snažnu zajedničku predanost, kako unapređenju Programa UN-a za održivi razvoj do 2030., tako i provedbi i ostvarenju načela i prava sadržanih u europskom stupu socijalnih prava; naglašava da je potrebno osmisliti ambiciozni politički program s jasnim, izvedivim, održivim i obveznim ciljevima i pokazateljima socijalne održivosti koji se mogu utvrditi; ističe da je sljedeći socijalni samit EU-a planiran za svibanj 2021. u Portu savršena prilika da čelnici 27 država članica te Europskog vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije donesu ovaj program na najvišoj političkoj razini; poziva na uključivanje socijalnih partnera u cijeli proces;

Okvir upravljanja za socijalni napredak

4.  smatra da bi program iz Porta trebao imati dvostruki pristup, tj. trebao bi biti usmjeren na dio Programa održivog razvoja EU-a do 2030. koji se odnosi na socijalnu održivost, otvarajući istodobno put za ostvarivanje načela europskog stupa socijalnih prava donošenjem akcijskog plana kao i nadovezujući se na Lisabonsku strategiju, postavljajući ambiciozne i obvezne ciljeve i instrumente koji određuju put ka društvenom napretku i održivosti; vjeruje da bi taj program mogao sadržavati strateški okvir za održivu, poštenu i uključivu socijalnu Europu do 2030 .;

5.  naglašava da se ciljevi novog programa za jaku socijalnu Europu moraju usredotočiti na zaštitu svih, a posebno najugroženijih, te na to da oporavak bude uključiv i socijalno pravedan, te da se ti ciljevi moraju ojačati obveznom mogućnošću provedbe, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti i potrebe kao i na odražavanje gospodarskih i ekoloških obveza čije je poštivanje povezano s pristupom europskim fondovima; smatra da bi u tom smislu mjere, programi i reforme politike EU-a i država članica trebali biti osmišljeni na način koji bi pomogao postizanju tih obveznih ciljeva i da bi pravna zaštita trebala podrazumijevati da aktivnosti, politike, programe ili reforme koje bi mogle spriječiti potencijalni negativni učinak ili kočiti napredak u postizanju tih ciljeva;

6.  uvjeren je da bi se okvir za upravljanje za socijalnu i održivu Europu trebao temeljiti na sljedećim reformama: integracija europskog stupa socijalnih prava i protokola o socijalnom napretku u Ugovore, čime će se zaštititi socijalna prava na istoj razini kao i gospodarske slobode na jedinstvenom tržištu, te donošenje Pakta o održivom razvoju i socijalnom napretku čime će socijalni i održivi ciljevi postati obvezni, kako bi se postigli UN-ovi ciljevi održivog razvoja; smatra da bi, osim toga, postupak semestra trebao slijediti metodu Zajednice i da se o njemu treba dogovoriti Vijeće i Europski parlament, dok bi više područja socijalne politike trebalo biti obuhvaćeno postupkom odlučivanja kvalificiranom većinom, posebno nediskriminacija, socijalna zaštita radnika od prekograničnih situacija), zaštita radnika kojima je otkazan ugovor o radu, zastupanje i kolektivna obrana interesa radnika i poslodavaca te uvjeti zaposlenja za državljane trećih zemalja koji zakonito borave u EU-u;

Financijska sredstva za jaku socijalnu i održivu Europu

7.  poziva države članice da u potpunosti iskoriste fleksibilnost u primjeni pravila EU-a o javnim financijama i fiskalnoj politici, kako bi se prilagodila iznimna potrošnja s ciljem sprečavanja i ublažavanja socijalnih posljedica krize pandemije bolesti COVID-19, ojačali sustavi socijalne skrbi i financirala kvalitetna radna mjesta, javne usluge, borba protiv siromaštva i zelena i digitalna tranzicija; pozdravlja plan oporavka za Europu „Next Generation EU”; naglašava da se pravedna zelena i digitalna tranzicija mogu postići samo uz odgovarajuću potporu za obrazovanje i socijalnu skrb i zdravstvenu infrastrukturu kako bi se svima osigurala socijalna pravednost, socijalna kohezija i prosperitet; zabrinut je zbog toga što su sustavi socijalne skrbi u aktualnoj krizi pod nezapamćenim pritiskom te da će povezani javni rashodi eksponencijalno rasti; naglašava da rashodi za krizne mjere ne bi trebali ići na štetu najmanje dobrostojećih, već bi se trebali pošteno rasporediti; stoga naglašava da, kako bi se potaknuo oporavak, ulaganje EU-a kroz plan oporavka mora imati snažnu socijalnu dimenziju, jačanje sustava socijalne skrbi i ulaganje u socijalnu sigurnost, pristup zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, pristupačnom stanovanju, zapošljavanju, pravnim i socijalnim uslugama za ranjive skupine u cilju borbe protiv socijalnog učinka krize; smatra da su ulaganja u obrazovanje, dobro osmišljeni progresivni sustav poreza i naknada, socijalna ulaganja i pružanje kvalitetnih javnih i socijalnih usluga ključne poluge za sprečavanje prijenosa nepovoljnog stanja s generacije na generaciju; naglašava važnost provedbe europskog stupa socijalnih prava u kontekstu europskog plana za oporavak i mehanizma za oporavak i otpornost na istoj razini kao i zelenog plana te digitalnog prijelaza; stoga poziva da u nadolazećim reformama povezanima s paketom za oporavak uzlazna socijalna konvergencija bude uključen jedan od glavnih ciljeva nacionalnih programa reformi, među ostalim, kroz financijske potpore; u tom smislu, vjeruje da bi nove ciljeve iz Porta do 2030. trebalo uz gospodarske i okolišne ciljeve podržavati u planu za oporavak;

8.  ističe da bi socijalna ulaganja u okviru paketa oporavka trebala odgovarati ambicioznim ciljevima Programa iz Porta, kako bi se također pružila potrebna financijska potpora; vjeruje da bi ti planovi socijalnog napretka trebali naznačiti kako će se provoditi ciljevi Programa iz Porta i načela EPSR-a, veličinu socijalnih ulaganja, dotična područja i ciljane rezultate napretka;

9.  podsjeća da su programi skraćenog radnog vremena učinkovito sredstvo za zaštitu radnih mjesta tijekom gospodarske krize; pozdravlja uspostavu Instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) kao hitne mjere za potporu programu skraćenog radnog vremena država članica u kontekstu krize uzrokovane bolešću COVID-19; naglašava da je to ključni instrument za potporu nacionalnim programima skraćenog radnog vremena, koji omogućava zaštitu radnih mjesta i vještina te očuvanje velikog udjela plaća i dohotka; poziva Komisiju da pažljivo procijeni učinak tog privremenog instrumenta i ispita moguće uvođenje stalnog posebnog instrumenta u tom pogledu, koji bi se aktivirao, na zahtjev država članica, u slučaju bilo kakve neočekivane krize koja dovodi do stalnog rasta rashoda za programe skraćenog radnog vremena i slične mjere; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se financijska pomoć pruža samo poduzetnicima koji nisu registrirani u zemljama navedenima na zajedničkom popisu EU-a jurisdikcija trećih zemalja u porezne svrhe ili u Prilogu 1. zaključaka Vijeća o revidiranom popisu EU-a nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe; poziva Komisiju i države članice da zajamče da se korisnici pridržavaju temeljnih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i da poduzeća koja primaju javnu financijsku potporu štite radnike, jamče pristojne radne uvjete, poštuju sindikalna pravila i primjenjive kolektivne ugovore, plaćaju svoj dio poreza te da se suzdrže od otkupa dionica ili isplate bonusa upravi ili dividendi dioničarima; naglašava važnost kombiniranja programa skraćenog radnog vremena s obrazovanjem i profesionalnim osposobljavanjem pogođenih radnika;

10.  pozdravlja najavu predsjednika Europske komisije kojom se predlaže sustav reosiguranja za slučaj nezaposlenosti EU-a i potiče Komisiju da iznese svoj prijedlog; poziva da taj instrument zaštiti sve vrste radnika, smanji pritisak od vanjskih šokova na javne financije i očuva nacionalne sustave naknada za nezaposlenost tijekom kriza koje dovode do naglog povećanja rashoda; poziva da taj prijedlog obuhvaća zemlje EMU-a s mogućnošću pridruživanja i država koje nisu članice EMU-a;

11.  pozdravlja uvođenje Fonda za pravednu tranziciju; naglašava da je široko društveno prihvaćanje mjera zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena ključno za njihovu učinkovitu provedbu; potiče države članice da učinkovito uključe socijalne partnere, regionalnu i lokalnu vladu i civilno društvo u izradu teritorijalnih planova za pravednu tranziciju; podsjeća da klimatske promjene i naknadne strukturne promjene već imaju znatan učinak na mnoge europske regije i njihove stanovnike; naglašava da je stvaranje zelenih i pristojnih radnih mjesta presudno kako bi se postiglo uključivo i uravnoteženo tržište rada koje će pratiti poštenu i pravednu tranziciju prema obnovljivim izvorima energije, visoko energetski učinkovitom, kružnom i ugljično neutralnom gospodarstvu a da pritom nitko ne bude zapostavljen; ustraje na povećanju iznosa koji je, u svom izmijenjenom prijedlogu, Komisija predložila u svibnju 2020. za Fond za pravednu tranziciju; poziva da fond ima dovoljno financijskih sredstava za potporu regijama u tranziciji i da osigura otvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta i da socijalna kohezija bude vodeće načelo za pružanje potpore iz fonda; naglašava da je revidirani Europski fond za prilagodbu globalizaciji ključan u pružanju potpore socijalnim planovima za radnike pogođene restrukturiranjem, te poziva Komisiju i države članice da se slože s znatno povećanim proračunom za taj instrument kao dio šire europske financijske potpore za pravednu tranziciju; poziva na održivu i ambicioznu upotrebu dostupnih sredstava kako bi se, primjenom prijelaznih mjera po potrebi, poduprle one regije koje su najugroženije i zaostaju; podsjeća na važnost prihvatljivih projekata koji su u skladu s ciljem klimatske neutralnosti za 2050. i njenim prijelaznim koracima do 2030., kao i s europskim stupom socijalnih prava;

12.  naglašava promjene koje pravedna tranzicija donosi za tržište rada i u raspodjeli novih zelenih radnih mjesta; poziva Komisiju i države članice da izrade strategije kojima će ženama osigurati pristup novim zelenim radnim mjestima i smanjiti razliku među spolovima u zapošljavanju u sektoru obnovljive energije;

13.  podsjeća da se prije pandemije bolesti COVID-19 više od 100 milijuna Europljana svakodnevno borilo sa siromaštvom i materijalnom neimaštinom te da će se situacija dodatno pogoršati uslijed krize; prepoznaje presudnu ulogu svih europskih fondova i programa na socijalnom području i još bitniju ulogu koju će budući Europski socijalni fond (ESF +) i Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) igrati u sljedećih 7 godina; naglašava da bi nastojanja za oporavak trebali potaknuti radna mjesta i rast te otpornost i pravednost naših društava te bi ih trebalo nadopuniti snažnom socijalnom dimenzijom, baveći se socijalnim i gospodarskim nejednakostima i potrebama onih koji su najteže pogođeni krizom, posebno ranjivih i ugroženih skupina, poput siromašnih, nezaposlenih, starijih, mladih, osoba s invaliditetom, samohranih roditelja, mobilnih radnika i migranata; pozdravlja obvezu Komisije da upotrijebi EGF kao odgovor na učinak krize uzrokovane bolešću COVID-19 na društvenoj i gospodarskoj razini i naglašava da će proširenje područja primjene EGF-a na digitalnu i zelenu tranziciju zahtijevati dovoljno sredstava za naredne godine; poziva države članice da u potpunosti iskoriste taj fond kako bi pomogle radnicima koji su proglašeni viškom u tim tranzicijama;

14.  zabrinut je zbog činjenice što će u kontekstu oporavka od izbijanja bolesti COVID-19 potreba za rješavanjem problema siromaštva, uključujući siromaštva djece, sljedećih godina postati neizbježna; naglašava da bi države članice trebale dodijeliti barem 5 % sredstava ESF-a + u okviru podijeljenog upravljanja za potporu aktivnostima u okviru europskog jamstva za djecu; ističe da je neophodno da se za prvu godinu njegove provedbe stvori zasebni proračun od 3 milijarde EUR, jer će EU trpjeti posljedice pandemije bolesti COVID-19, što će imati sve veći utjecaj na djecu kao najranjiviju skupinu među najugroženijima, te da se u europsko jamstvo za djecu u razdoblju 2021. - 2027. uloži ukupno najmanje 20 milijardi EUR; potiče da se to dopuni sveobuhvatnom strategijom za borbu protiv siromaštva, uključujući mjere koje osiguravaju pristojno i pristupačno stanovanje i rješavanje beskućništva; podsjeća da svaka strategija za iskorjenjivanje dječjeg siromaštva mora uzeti u obzir stvarnost samohranog roditeljstva i obitelji s velikim brojem djece, s obzirom da su kućanstva s jednim roditeljem i kućanstva s mnogo djece među ranjivim skupinama u društvu; također naglašava da bi države članice trebale dodijeliti najmanje 3 % sredstava ESF-a + pod zajedničko upravljanje kako bi riješile nedostatke hrane i materijala, kao i podržale socijalno uključivanje najugroženijih;

15.  ističe da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 već mnoge ljude ostavila bez posla, posebno mlade koji su češće zaposleni na nesigurnim radnim mjestima; u tom kontekstu pozdravlja planove Komisije da ojača europsko jamstvo za mlade i poziva Komisiju i države članice da im borba protiv nezaposlenosti mladih bude prioritet; naglašava da je neophodno da države članice nastave ulagati dovoljno sredstava ESF-a + u mjere za potporu zapošljavanju mladih i da stoga moraju rasporediti najmanje 15 % sredstava ESF-a + pod zajedničko upravljanje za ciljane aktivnosti i strukturne reforme za potporu kvalitetnom zapošljavanju mladih; podsjeća na potrebu za obvezujućim, učinkovitijim i sveobuhvatnijim jamstvom za mlade koje osigurava plaćena stažiranja, naukovanja i pripravništva za sve skupine ljudi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, u okviru jasnog okvira kriterija kvalitete koji uređuje jamstvo za mlade; osuđuje praksu neplaćenog pripravništva kada nije povezana sa stjecanjem obrazovnih kvalifikacija, kao oblik iskorištavanja mladih radnika i kršenje njihovih prava; poziva Komisiju da iznese pravni okvir za učinkovitu i provedivu zabranu takvih neplaćenih pripravništva, stažiranja i naukovanja;

Program iz Porta: ciljevi i prijedlozi

16.  vjeruje da bi Program iz Porta, kao snažan program za socijalnu Europu za održivi razvoj trebao sadržavati gospodarske, socijalne i okolišne pokazatelje dobrobiti te obuhvaćati sljedeća područja: pristojan rad, socijalna pravda i jednake mogućnosti, čvrsti sustavi socijalne pomoći i pravedna mobilnost; smatra da bi, kako bi se postigli opipljiviji rezultati, taj novi program trebao kombinirati kvantitativne i kvalitativne ciljeve te bi trebao biti utemeljen na pristupu zasnovanom na pravima;

17.  poziva Komisiju i države članice da aktivno rješavaju pitanja digitalne podjele u pristupu javnim uslugama, od kojih su mnoge digitalizirane tijekom bolesti COVID-19, osiguravajući financijsku potporu EU-a za socijalne inovacije na lokalnoj razini radi lakšeg pristupa javnim uslugama, uključujući izgradnju kapaciteta i proširivanje inovativnih inicijativa odozdo prema gore za e-uključivanje i podatkovnu pismenost, kako bi se osiguralo da svi građani imaju pristup visokokvalitetnim i dostupnim uslugama od općeg interesa koje su prilagođene korisnicima;

1.Pristojan rad te održiva i uključiva tržišta rada

18.  primjećuje da su pristojne plaće ključni element poštenih radnih uvjeta i za uspješno socijalno tržišno gospodarstvo te da bi razine plaća trebale omogućiti radnicima da zadovolje svoje potrebe i potrebe svojih obitelji; vjeruje da bi svaki radnik u EU-u trebao primati plaću koja osigurava barem pristojan životni standard; smatra da je ojačano kolektivno pregovaranje najbolji način promicanja pristojnih plaća u EU-u; poziva Komisiju da utvrdi prepreke kolektivnom pregovaranju unutar EU-a i prima na znanje prijedlog direktive o minimalnim plaćama i kolektivnom pregovaranju; naglašava da bi ta direktiva trebala doprinijeti uklanjanju siromaštva zaposlenih i promicati kolektivno pregovaranje, u skladu s nacionalnim tradicijama i uz dužno poštivanje autonomije nacionalnih socijalnih partnera i modela kolektivnog pregovaranja koji dobro funkcioniraju; ponavlja svoj poziv Komisiji da provede studiju o indeksu pristojnih plaća kako bi se procijenili životni troškovi i približni dohodak potreban za podmirivanje osnovnih potreba kućanstva za svaku državu članicu i regiju, jer bi to moglo poslužiti kao referentni alat za socijalne partnere; ustraje na tome da se zakonske minimalne plaće utvrde na razini iznad praga pristojnosti, uz puno sudjelovanje socijalnih partnera, jer to pridonosi uklanjanju siromaštva zaposlenih, jamčeći svakom radniku dohodak iznad razine siromaštva, uzimajući u obzir razlike u troškovima života u državama članicama; poziva na koordinirani pristup na razini EU-a kako bi se postigao rast realnih plaća, izbjeglo produbljivanje nezdravog tržišnog natjecanja u području troškova rada i povećala uzlazna socijalna konvergencija za sve;

19.  poziva Komisiju i države članice da se, zajedno sa socijalnim partnerima, do 2030. obvežu postići pokrivenost kolektivnim pregovaranjem od 90 % u onim nacionalnim sustavima koji kombiniraju zakonske propise i propise socijalnih partnera o zapošljavanju i radnim uvjetima; naglašava da kolektivno pregovaranje doprinosi socijalnom tržišnom gospodarstvu, kao što je predviđeno Ugovorom iz Lisabona; ponavlja da europski ugovori, koji izričito štite autonomiju socijalnih partnera, i sustavi samoregulacije koji postoje u nekim državama članicama, moraju biti zaštićeni kako bi socijalni partneri mogli samostalno regulirati, osiguravajući snažan legitimitet i napredak u pokrivenosti kolektivnim ugovorima; poziva države članice da uklone svako nacionalno zakonodavstvo koje ometa kolektivno pregovaranje, uključujući osiguravanjem pristupa sindikatima radnim mjestima u svrhu organiziranja; naglašava da reforme u državama članicama ne bi trebale negativno utjecati na kolektivno pregovaranje i da ga treba promicati na sektorskoj razini, uključujući podržavanjem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera; potiče Komisiju i države članice da u potpunosti uključe socijalne partnere u stvaranje europskih politika, uključujući u postupak europskog semestra; vjeruje da bi predloženi ciljevi pridonijeli iskorjenjivanju siromaštva zaposlenih i osiguravanju pravednih plaća za europske radnike;

20.  poziva Komisiju da revidira europsku direktivu o javnoj nabavi kako bi se uspostavio povlašteni tretman za tvrtke koje se pridržavaju kolektivnih ugovora; također poziva Komisiju da ojača socijalnu klauzulu i iz natječaja izuzme poduzeća koja su sudjelovala u kriminalnim radnjama ili uništavala sindikate ili su odbila sudjelovati u kolektivnom pregovaranju, osiguravajući da se javni novac koristi za ulaganje u ona poduzeća koja sudjeluju u pravednoj tranziciji s ciljem promicanja kolektivnih ugovora i povećanja broja sindikata; nadalje smatra da bi sva financijska potpora EU-a poduzetnicima trebala biti uvjetovana poštivanjem primjenjivih uvjeta rada i zapošljavanja i / ili obveza poslodavaca koje proizlaze iz relevantnih kolektivnih ugovora; potiče Komisiju i države članice da osiguraju da institucije javnih službi, bez obzir upravlja li se njima privatno ili javno, osiguravaju pristojne radne uvjete za svoje osoblje, posebno poštujući slobodu pregovaranja i sklapanja kolektivnih sektorskih ugovora ili ugovora na razini poduzeća i pravo na odgovarajuće plaće;

21.  primjećuje s velikom zabrinutošću visoku razinu nezaposlenosti mladih u nizu država članica i nesigurnost ugovora o radu mladih radnika, posebno u sektorima koji su ozbiljno pogođeni bolešću COVID-19; poziva na ojačavanje instrumenta jamstva za mlade s ciljem smanjenja dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih za najmanje 50 % do 2030., uključujući i kriterije za kvalitetno otvaranje novih radnih mjesta u skladu s 8. ciljem održivog razvoja Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. vjeruje da je vrijeme da jamstvo za mlade postane obvezujuće za sve države članice i uključivo, uključujući aktivne mjere pružanja pomoći mladima koji dugoročno ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih i mladim osobama iz socijalno-ekonomskog okruženja u nepovoljnom položaju, poput mladih osoba s invaliditetom i mladih Roma;

22.  naglašava da europski program za kvalitetna radna mjesta nije samo pitanje pristojnosti, već je dobar i za gospodarstvo jer poboljšava produktivnost i jača unutarnju potražnju; smatra da kvalitetan posao mora uključivati pristojnu plaću, sigurnost posla i pristup socijalnoj zaštiti, mogućnosti cjeloživotnog učenja, dobre radne uvjete na sigurnim i zdravim radnim mjestima, razumno radno vrijeme uz dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života te sindikalno zastupanje i prava na kolektivno pregovaranje; poziva Komisiju da u postupak semestra i pregled socijalnih pokazatelja uključi opći cilj podizanja kvalitete rada na europskoj razini s ciljem usmjeravanja i ocjenjivanja doprinosa politika zapošljavanja provedbi ciljeva održivog razvoja i europskog stupa socijalnih prava u svim državama članicama; poziva države članice da socijalnim preporukama i preporukama vezanima za zapošljavanje za pojedine zemlje, posebno onima koje su izdane nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19, daju jednaku važnost kao što je daju gospodarskim i proračunskim preporukama;

23.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju reviziju smjernica EU-a o zapošljavanju najkasnije godinu dana nakon njihova usvajanja 2020., kako bi se uzele u obzir kriza uzrokovana bolešću COVID-19 i njene socijalne posljedice i posljedice za zapošljavanje te kako bi se bolje odgovorilo sličnim budućim krizama; ustraje na tome da, kako bi se ojačalo demokratsko donošenje odluka, Europski parlament mora sudjelovati u definiranju integriranih smjernica za rast i radna mjesta ravnopravno s Vijećem. poziva Eurofound da doprinese mjerenju kvalitete posla u različitim ugovornim i radnim uvjetima te da pruži analize koje su relevantne za politike kako bi pomogle poboljšanju kvalitete posla i da rad postane održiv;

24.  zabrinut je zbog povećanog broja radnika u nesigurnim i nestandardnim oblicima zaposlenja, lažnih samozaposlenih i radnika s ugovorima bez radnog vremena, uključujući u držanim službama; poziva Komisiju i države članice da rade na postizanju cilja uklanjanja nesvojevoljnog rada na određeno vrijeme i nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme do 2030. i s ciljem više od 80 % otvorenih srednje ili visoko plaćenih radnih mjesta i koncentriranih u održivim sektorima; potiče Komisiju i države članice da iskorijene prakse ugovora bez radnog vremena i lažnog samozapošljavanja;

25.  poziva države članice da se obvežu na iskorjenjivanje smrtnih slučajeva povezanih s radom i smanjenje bolesti povezanih s radom do 2030.; potiče Komisiju da izradi novu strategiju sigurnosti i zdravlja na radu koja rješava pitanja fizičkog i mentalnog zdravlja radnika kako bi se postigao taj cilj; vjeruje da ta strategija mora uključivati reviziju okvirne direktive o sigurnosti i zdravlju kako bi se zaštitili radnici u izvanrednim situacijama poput pandemije, kao i ambiciozne zakonodavne prijedloge o poremećajima mišićno-koštanog sustava i poremećajima povezanim sa stresom, u suradnji sa socijalnim partnerima; poziva Komisiju da nastavi ažurirati Direktivu o karcinogenim i mutagenim tvarima i predlaže obvezujuće granične vrijednosti za izloženost na radnom mjestu za najmanje dodatnih 50 tvari do 2024. te da u direktivu uključi tvari sa štetnim učincima na reproduktivni sustav i da uvede strože granične vrijednosti štetnih tvari kao što su karcinogene i mutagene tvari; naglašava da EU mora slijediti Europski okvir za djelovanje u području mentalnog zdravlja; napominje da je jedan od ciljeva i prevencija raka, jer se smatra da se 40 % karcinoma može spriječiti; poziva Komisiju da predstavi ambiciozni plan za borbu protiv raka s ciljem smanjivanja patnje uzrokovane tom bolešću; poziva na jačanje uloge Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu radi promicanja zdravih i sigurnih radnih mjesta širom Unije i daljnjeg razvoja inicijativa za poboljšanje prevencije na radnom mjestu u svim sektorima djelatnosti;

26.  poziva Komisiju da predstavi strateški program EU-a o skrbi kao korak naprijed u podizanju kvalitete sektora zdravstvene skrbi u EU-u, uključujući radnike koji pružaju osobne usluge i usluge u kućanstvu; ponavlja da program o skrbi također treba odražavati situaciju 100 milijuna neformalnih njegovatelja u EU-u koji pružaju 80 % dugotrajne skrbi, ali ostaju uglavnom neprepoznati; poziva Komisiju, u koordinaciji s državama članicama, da razvije regulatorni okvir koji jamči kvalitetne usluge skrbi, uključujući procjenu novih mogućnosti u zdravstvenom sektoru u korist potrošača i pacijenata, uz poštivanje uloge javnih i privatnih institucija u pružanju usluga građanima i osiguravanje pristojnih radnih uvjeta za njegovatelje;

27.  priznaje da su pošten, socijalno održiv rad i stvarno sudjelovanje zaposlenika u oblikovanju radnih uvjeta važniji nego ikad ranije, na digitalnim platformama kao i u svim ostalim sektorima, te da radnici moraju imati demokratski utjecaj na upravljanje radom; naglašava da se koristi od digitalizacije moraju dijeliti uveliko i pravedno te da radnici u digitalnom sektoru moraju uživati ​​ista prava i radne uvjete kao i oni u drugim sektorima; poziva Komisiju da predloži direktivu o pristojnim radnim uvjetima i pravima u digitalnom gospodarstvu, koja bi obuhvaćala sve radnike, uključujući nestandardne radnike s nestandardnim ugovorima, radnike u poduzećima koja posluju na platformama i samozaposlene osobe; poziva Komisiju da ovom direktivom osigura da se tvrtke koje posluju na platformama u skladu s postojećim nacionalnim i europskim zakonodavstvom, da razjasni status zaposlenja radnika koji rade na platformama putem opovrgnute pretpostavke o radnom odnosu i da zaštiti njihove uvjete rada, socijalnu zaštitu i zdravlje i sigurnost, kao i njihovo pravo da se organiziraju, da ih zastupaju sindikati i da pregovaraju o kolektivnim ugovorima, uključujući samozaposlene osobe; potiče Komisiju da izradi ciljanu reviziju prava tržišnog natjecanja EU-a kako bi se omogućilo kolektivno određivanje cijena za nesigurne samozaposlene osobe kako bi se osigurala bolja ravnoteža u pregovaračkoj moći i pravednije unutarnje tržište;

28.  naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 naglasila važnost digitalnih rješenja, posebno rada na daljinu; potiče Komisiju da predstavi direktivu o minimalnim standardima i uvjetima za pošteni rad na daljinu, zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika i osiguranju pristojnih uvjeta rada, uključujući njegovu dobrovoljnu prirodu, poštivanje radnog vremena, odsustva, ravnoteže između radnog i privatnog života i ostalih digitalnih prava na radu kao što su pravo na isključivanje, zaštitu privatnosti radnika, uključujući daljinskim nadzorom ili bilo kojim drugim praćenjem, i zabrana ugrađivanja mikročipa radnicima i uporaba umjetne inteligencije u postupcima zapošljavanja, uzimajući u obzir Okvirni sporazum o digitalizaciji europskih socijalnih partnera;

29.  poziva Komisiju da u cilju uspostavljanja minimalnih standarda uvede nove okvirne direktive o obavješćivanju, savjetovanju i sudjelovanju radnika za europske vrste društava, uključujući lance podizvođenja i franšize te za društva koja se koriste europskim instrumentima mobilnosti društava uključujući predviđanje promjena i restrukturiranje, posebno na razini poduzeća; također poziva na reviziju direktive europskog radničkog vijeća kako bi se, između ostalog, osigurala odgovarajuća provedba, pristup pravdi i učinkovite sankcije zbog kršenja pravila i poboljšalo funkcioniranje posebnog pregovaračkog tijela, uključujući da se transnacionalni postupak informiranja i savjetovanja pravilno provodi i dovrši prije donošenja bilo kakvih odluka; poziva Komisiju da promiče dioničko vlasništvo zaposlenika, kao alat za poticanje uključivanja radnika poboljšanjem demokracije na poslu, istodobno smanjujući nejednakost kao i rizik od gubitka posla tijekom recesije;

30.  poziva Komisiju i države članice na uspostavljanje potrebnih uvjeta i zahtjeva u cilju postizanja toga da najmanje 80 % korporacija bude obuhvaćeno održivim sporazumima o korporativnom upravljanju do 2030., uspostavljanjem strategija dogovorenih s radnicima u cilju pozitivnog utjecaja na okoliš, socijalni i gospodraski razvoj kroz prakse upravljanja i prisutnost na tržištu, poboljšanje odgovornosti direktora u pogledu integriranja održivosti u donošenje korporativnih odluka i promicanje praksi korporativnog upravljanja koje doprinose održivosti poduzeća, između ostaloga, u pogledu na korporativno izvješćivanje, naknade odbora, razlika u maksimalnom omjeru plaća, sastav odbora i sudjelovanje dionika;

31.  poziva na direktivu o obvezujućim ljudskim pravima, dužnoj pažnji i odgovornom poslovnom ponašanju, uključujući prava radnika kao što su pravo na udruživanje, pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na zdravlje i sigurnost, socijalnu zaštitu i dobre uvjete rada, uspostavljanjem obvezne dužne pažnje koja pokriva aktivnosti tvrtki i njihove poslovne odnose, uključujući opskrbne i podugovaračke lance; naglašava da bi ta direktiva trebala osigurati potpuno sudjelovanje sindikata i predstavnika radnika u cjelokupnom postupku dužne pažnje te bi trebala jamčiti pravo na postizanje kolektivnog ugovora na relevantnim razinama o politikama dužne pažnje; naglašava da i nacionalne inspekcije rada i Europsko nadzorno tijelo za rad moraju biti sposobni provoditi zajedničke inspekcije u cijelom lancu, otvoreni za podnošenje žalbi i biti u mogućnosti pružiti podršku za usklađenost u odnosu na sve tvrtke iz EU-a i tvrtke koje žele pristupiti unutarnjem tržištu; poziva Komisiju da ustraje na ratifikaciji konvencija MOR-a 81.(inspekcija rada) i 129. (inspekcija rada u poljoprivrednom sektoru) od strane svih trgovinskih partnera EU-a;

32.  potiče Komisiju da uzme u obzir posebnosti poduzeća socijalne ekonomije koja tijekom pandemije dokazuju važnost za društvo i da procijeni razvoj posebnih programa i financijskih instrumenata; poziva Komisiju da ažurira svoj okvir za osnivanje i razvoj zadruga i poduzeća socijalne ekonomije, koji po svojoj prirodi stavljaju jači naglasak na poštene radne uvjete i osnaživanje radnika;

33.  naglašava da je učinkovita provedba ključna za zaštitu radnika i provedbu socijalnih prava; žali zbog toga što većina država članica zaostaje u svojoj predanosti Konvenciji MOR-a o inspekciji rada s obzirom na broj inspektora rada; ustraje na tome da države članice povećaju svoj provedbeni kapacitet tako da najkasnije do 2030. postignu omjer od barem jednog inspektora rada na 10 000 zaposlenih;

2.Socijalna pravda i jednake mogućnosti

34.  naglašava da iskorjenjivanje dječjeg siromaštva i osiguravanje dobrobiti i jednakih mogućnosti za djecu moraju biti među najvećim prioritetima u Europi; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju donošenje i provedbu europskog jamstva za djecu tako da do 2030. svako dijete u EU-u ima puni pristup kvalitetnoj i besplatnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i skrbi o djeci, da živi u pristojnom smještaju i hrani se na odgovarajući način; napominje da se ta politika mora integrirati s drugim mjerama usmjerenim na siromaštvo i obiteljsku politiku kako bi doveli do zaokruženih ciklusa politika koje djeci i njihovim obiteljima mogu pružiti mogućnosti za socijalno uključivanje, uključujući nacionalne i lokalne strategije za borbu protiv dječjeg siromaštva, uzimajući u obzir specifične izazove s kojima se suočavaju različite skupine potrebite djece na lokalnoj razini;

35.  osuđuje što su određene vlade pandemiju iskoristile kao izliku da unazade određena temeljna prava radnika i žena; podsjeća na neotuđivo pravo na pristup zdravstvenoj skrbi te pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu; stoga ističe da prava na reproduktivnu zdravstvenu skrb, kontracepciju i pobačaj moraju biti zajamčena, među ostalim, produženjem zakonskog roka za pobačaj;

36.  pozdravlja zaključke Vijeća o jačanju zaštite minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; poziva Komisiju da dalje radi na tim zaključcima, predlažući okvir za sustave minimalnog dohotka, u svrhu zaštite prava na pristojan život i iskorjenjivanja siromaštva te rješavanja pitanja primjerenosti i pokrivenosti, uključujući klauzulu o neregresiji; naglašava da bi svaka osoba u Europi trebala biti obuhvaćena sustavom minimalnog dohotka te da bi mirovine trebale osigurati dohodak iznad granice siromaštva;

37.  poziva države članice i Komisiju da se obvežu na iskorjenjivanje razlika u plaćama između spolova, koja trenutno iznosi 16 %, a time i razlika među mirovinama, s ciljem postizanja 0 % do 2030. zagovarajući načelo jednake plaće za jednak rad žena i muškaraca; poziva Komisiju da hitno predstavi pravni okvir o transparentnosti plaća, kako je prvobitno obećano tijekom prvih 100 dana, uključujući izvješćivanje o transparentnosti plaća i informacije o visini plaća; ponavlja da razlika u mirovinama među spolovima također proizlazi iz neadekvatnih mirovinskih sustava koji ne uzimaju u obzir na odgovarajući način razdoblja rodiljnog ili roditeljskog dopusta; poziva Komisiju i države članice da poduzmu dugoročne mjere za smanjenje visoke stope nezaposlenosti među ženama i osiguraju sudjelovanje žena na tržištu rada, osiguraju ravnopravno sudjelovanje i mogućnosti muškaraca i žena na tržištu rada i uvedu inicijative za promicanje pristupa žena financiranju, ženskog poduzetništva i financijske neovisnosti žena;

38.  poziva Komisiju da uvede konkretne mjere koje se primjenjuju i na javni i na privatni sektor, uzimajući u obzir specifičnosti malih i srednjih poduzeća, kao što su jasna definicija kriterija za procjenu vrijednosti rada, rodno neutralne ocjene radnih mjesta i klasifikacijski sustavi, revizije i izvješća o plaćama spolova koji jamče jednaku plaću, pravo radnika da zatraže potpune informacije o plaći i pravo na naknadu štete i jasni ciljevi poduzeća za postizanje ravnopravnosti; nadalje poziva na bolji pristup pravosuđu i uvođenje strožih postupovnih prava za borbu protiv diskriminacije u plaćama; poziva Komisiju da promiče ulogu socijalnih partnera i kolektivnog pregovaranja na svim razinama (nacionalnoj, sektorskoj, lokalnoj razini i razini poduzeća) u predstojećem zakonodavstvu o transparentnosti plaća; poziva Komisiju da uključi snažne mjere za osiguranje provođenja propisa za one koji ih ne izvršavaju, kao što su kazne i sankcije za poslodavce koji krše pravo na ravnopravnost;

39.  poziva države članice da deblokiraju Direktivu o ženama u upravnim odborima i da u Vijeću usvoje ambiciozni stav kako bi se ispravila znatna neravnoteža između žena i muškaraca u donošenju odluka na najvišoj razini; poziva Komisiju i države članice da se obvežu na iskorjenjivanje efekta staklenog stropa u upravama uvrštenih društava uvođenjem cilja zastupljenosti žena s najmanje 40 % na višim rukovodećim položajima;

40.  poziva Komisiju da iznese Europsku strategiju za osobe s invaliditetom nakon 2020. koja obuhvaća sve odredbe Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i koja sadrži ambiciozne, jasne i mjerljive ciljeve, planirane aktivnosti s jasnim rokovima i namjenskim sredstvima, kao i potporu odgovarajućim i dovoljnim financijskim sredstvima mehanizma praćenja s jasnim mjerilima i pokazateljima koji također ističu potrebu za postizanjem potpune dostupnosti roba i usluga, uključujući izgrađeno okruženje, uključivo obrazovanje i tržište rada te korištenje umjetne inteligencije, kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo potpuno sudjelovanje u društvu, kao i predanost finalizaciji postupka deinstitucionalizacije ustanova za dugotrajnu skrb; poziva države članice da koriste sredstva dostupna iz Kohezijskog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj, a posebno Europskog socijalnog fonda, kako bi se poboljšala dostupnost javnih prostora osobama s posebnim potrebama, uključujući osobe s invaliditetom, osobe s djecom i starije osobe, koji se još uvijek susreću s problemom socijalne isključenosti;

41.  potiče na uključivanje rodne perspektive u predstojeću strategiju za invaliditet i jednakost do 2021., posebnu pažnju pridajući poboljšanju pristupa tržištu rada ciljanim mjerama i djelovanjima;

42.  podržava promicanje uključivog i pristupačnog obrazovanja, uključujući širokopojasni pristup internetu, te strukovno i digitalno obrazovanje, uključujući ranjive skupine i osobe s invaliditetom, kako bi se posebno niskokvalificiranim i starijim radnicima omogućila prekvalifikacija i učenje novih vještina; podržava stvaranje mogućnosti naukovanja na razini cijelog EU-a; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore koje ulažu u daljnje uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada uklanjanjem prepreka koristeći mogućnosti koje pruža digitalni rad za njihovo uključivanje i pružanjem poticaja za njihovo zapošljavanje; podsjeća da, prema Eurofoundu, samo svaki treći radnik s ograničenim kroničnim i rijetkim bolestima ima odgovarajuće prilagođena radna mjesta; poziva Komisiju i države članice da nastave raditi na poticanju zapošljavanja, zadržavanja na poslu i reintegracije na tržište rada osoba s invaliditetom i kroničnim bolestima u Europi;

43.  pozdravlja novi program EU-a za vještine; ističe važnost pristupa osposobljavanju i prekvalifikaciji radnika u industrijama i sektorima koji trebaju proći bitne promjene s ciljem zelene i digitalne tranzicije; naglašava da kvalifikacije i vještine potvrđene certifikatom pružaju dodanu vrijednost radnicima i poboljšavaju njihov položaj na tržištu rada te da se mogu prenijeti u prijelazima na tržištu rada; poziva na to da se javna politika o vještinama usmjeri na izdavanje certifikata i vrednovanje kvalifikacija i kompetencija; naglašava da bi trebalo uspostaviti sustave naknada koji se temelje na vještinama u poduzećima koja u dogovoru s predstavnicima radnika imaju pristup javnim sredstvima za usavršavanje radnika jer bi se tim sustavom osigurao povrat tog javnog ulaganja; naglašava da europska strategija vještina za održivu konkurentnost, socijalnu jednakost i otpornost mora jamčiti pravo na cjeloživotno učenje za sve i na svim područjima;

3.Čvrsti sustavi socijalne pomoći

44.  napominje da se trenutačno ulaganje u socijalnu infrastrukturu u EU-u procjenjuje na približno 170 milijardi EUR godišnje i da Komisija procjenjuje potrebno ulaganje na 192 milijarde EUR, a zdravstvo i dugotrajna skrb čine 62 % tog ulaganja (pristupačno stanovanje, 57 milijardi EUR; zdravstvo, 70 milijardi EUR; dugotrajna skrb, 50 milijardi EUR; obrazovanje i cjeloživotno učenje, 15 milijardi EUR); poziva Komisiju i države članice da provedbi načela europskog stupa socijalnih prava posvete udio Instrumenta za oporavak i otpornost koji je jednak ulaganjima u okolišne i digitalne prioritete; ustraje na tome da se ravnopravnost spolova uzima u obzir pri raspodjeli sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost;

45.  poziva Komisiju da prati Europsku strategiju za rodnu ravnopravnost (2020.-2025.) i poziva države članice da na temelju nje donesu nacionalne strategije za rodnu ravnopravnost kao važan dio socioekonomskih mjera koje će se poduzeti nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19;

46.  nadalje, naglašava potrebu da Komisija i države članice prikupe bolje i usklađenije podatke o broju beskućnika u Europi jer je to temelj svake učinkovite javne politike;

47.  naglašava da su EU i njegove države članice dužne osigurati univerzalni pristup pristojnom, sigurnom i pristupačnom stanovanju, u skladu s Programom UN-a za održivi razvoj do 2030., posebno ciljem 11., i u skladu s temeljnim pravima poput onih definiranih u člancima 16., 30. i 31. Europske socijalne povelje i Europskog stupa socijalnih prava; u tom pogledu poziva sve države članice da ratificiraju revidiranu Europsku socijalnu povelju; ističe da je ulaganje u socijalno, pristojno i pristupačno stanovanje presudno kako bi se svima zajamčila i poboljšala kvaliteta života; poziva Komisiju i države članice da ulože najveće moguće napore u pogledu ulaganja u pristupačno stanovanje za pokrivanje stambenih potreba skupina s niskim i srednjim primanjima (donja tri kvintila), osiguravajući da je najmanje 30 % svih novosagrađenih kuća pristupačno objema skupinama, te da iskorijene energetsko siromaštvo do 2030. podržavanjem ulaganja u energetsku učinkovitost kućanstava s niskim prihodima; poziva države članice da u svojim planovima oporavka i otpornosti daju prioritet obnovi; potiče Komisiju da izradi ambiciozan akcijski plan za postupno iskorjenjivanje beskućništva do 2030., uključujući pristup na razini cijele Europe „Housing First” („Prvo stanovanje“); poziva Komisiju da predloži okvir EU-a za nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva; poziva Komisiju i države članice da osiguraju minimalne standarde za kvalitetan smještaj za prekogranične i sezonske radnike, koji bi trebali biti razdvojeni od njihove naknade, kao i da osiguraju pristojne objekte, privatnost stanara i pisane ugovore o najmu koje provode inspekcije rada te uspostavljanje standardu u tom pogledu;

48.  ustraje na tome da svi radnici budu uključeni u sustav socijalnog osiguranja te da imaju pravo na naknadu za nezaposlenost, plaćeno bolovanje, rodiljni, očinski i roditeljski dopust, osiguranje od nezgoda i zaštitu od nepravednog otkaza;

49.  zabrinut je zbog neravnoteže u kvaliteti zdravstvene skrbi i pristupa diljem EU-a koju je razotkrila kriza uzrokovana bolešću COVID-19; podsjeća da siromašnije osobe u prosjeku žive 6 godina manje od bogatijih i da se osobe s invaliditetom često suočavaju s poteškoćama u pristupu zdravstvenoj skrbi; ističe potrebu za rješavanjem socijalnih, gospodarskih i ekoloških odrednica zdravlja kako bi se riješile te zdravstvene nejednakosti; poziva Komisiju da razvije zajedničke pokazatelje i metodologije za praćenje zdravlja, kao i uspješnosti i pristupačnosti zdravstvenih sustava, s ciljem smanjenja nejednakosti, prepoznavanja i davanja prioriteta područjima kojima je potrebno poboljšanje i postizanju povećanja financiranja; poziva Komisiju da analizira kako različiti nacionalni sustavi socijalne skrbi pokrivaju potrebe socijalne skrbi tijekom trenutne krize, kako bi se utvrdile snage i slabosti u vezi s pristupom i pružanjem usluga i socijalne zaštite, te da osigura mehanizam za nadzor i evaluaciju sustava socijalne skrbi u Europi, kako bi se provjerila njihova razina otpornosti na šokove različitog stupnja ozbiljnosti i proučilo na koji način mogu postati otporniji i čvršći kako bi se mogli oduprijeti budućim krizama;

50.  naglašava da se svima mora omogućiti univerzalan pristup javnim sustavima primjerenih mirovina i starosnih mirovina utemeljenima na solidarnosti; priznaje izazove s kojima se suočavaju države članice u jačanju održivosti mirovinskih sustava, ali naglašava važnost zaštite solidarnosti u mirovinskim sustavima jačanjem prihodovne strane; ističe važnost javnih i strukovnih mirovinskih sustava kojima se osiguravaju primjerena mirovinska primanja iznad praga siromaštva i kojima se umirovljenicima omogućava da zadrže svoj životni standard; smatra da je najbolji način da se zajamče održive, sigurne i primjerene mirovine za muškarce i žene povećanje ukupne stope zaposlenosti i pružanje većeg broja kvalitetnih radnih mjesta za sve dobne skupine, poboljšanje uvjeta rada i zapošljavanja te izdvajanje potrebnih javnih sredstava; smatra da bi reforme mirovinskih sustava trebale biti usmjerene među ostalim na stvarnu dob odlaska u mirovinu i da bi trebale odražavati kretanja na tržištu rada, stopu nataliteta, stanje u pogledu zdravstva i bogatstva, radne uvjete i stopu ekonomske ovisnosti; smatra da se u okviru tih reformi također treba uzeti u obzir situacija u kojoj se nalaze milijuni radnika u Europi, posebno žene, mladi i samozaposlene osobe, na koje negativno utječu nesigurni i prekarni oblici zaposlenja, razdoblja nedobrovoljne nezaposlenosti i skraćeno radno vrijeme; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir posebnu situaciju starijih radnika na tržištu rada i da pojačaju nastojanja za aktivno i zdravo starenje suzbijajući diskriminaciju starijih osoba u zapošljavanju i razvijajući programe uključivanja na tržište rada za građane u dobi starijoj od 55 godina, s cjeloživotnim učenjem kao ključnim prioritetom;

51.  zabrinut je zbog načina na koji je pandemija bolesti COVID-19 dodatno produbila ranjivost, izolaciju i rizik od siromaštva i socijalne isključenosti starijeg stanovništva; naglašava da je pandemija dokazala potrebu za modelom EU-a koji promiče i štiti dostojanstvo i temeljna prava starijih osoba; poziva Komisiju da predstavi plan za osiguranje mentalnog zdravlja, dostojanstva i dobrobiti ljudi, uključujući starije osobe, podržavanjem odgovarajuće kvalitetne zdravstvene skrbi i usluga skrbi, ulaganjem u usluge u zajednici, prevenciju i promicanje zdravlja, socijalnu zaštitu i pristojno pristupačno stanovanje i infrastrukturu, kao i potporom projektima socijalne ekonomije, uključujući zajedničko stanovanje i zadružno stanovanje, zdravstvene i wellness programe, dnevnu njegu i dugotrajnu skrb za odrasle, te zaštitom uloge i uvjeta rada njegovatelja, također jačajući međugeneracijsku solidarnost; poziva države članice da omoguće jednak pristup dostupnoj, preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi dobre kvalitete koja je utvrđena u Europskom stupu socijalnih prava, uključujući medicinske usluge i usluge njege koje ne diskriminiraju na temelju dobi;

52.  pozdravlja nedavno izvješće Komisije o utjecaju demografskih promjena na različite skupine u društvu i na područja i regije nesrazmjerno pogođene u Europi; poziva Komisiju i države članice da više sredstava raspoloživih u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj posvete poboljšanju prometne i telekomunikacijske infrastrukture u područjima s velikim brojem starijih stanovnika te prvenstveno u ruralnim područjima i područjima koja su izložena smanjenju broja stanovnika;

4.Pravedna mobilnost

53.  poziva Komisiju da revidira Direktivu o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje u cilju uspostavljanja pravnog okvira za osiguravanje dostojnih uvjeta rada i jednakog postupanja za sezonske radnike u EU-u i mobilne radnike koji rade na ugovore na određeno vrijeme preko poduzeća za privremeno zapošljavanje ili bilo kojeg drugog oblika posrednika na tržištu rada, uključujući agencije za zapošljavanje; poziva države članice da ojačaju provedbu i suzbiju prakse zlonamjernih poduzeća za privremeno zapošljavanje; naglašava da bi taj pravni okvir mogao uključivati: zabranu poslovanja za posrednike na tržištu rada koji nisu usklađeni s Direktivom o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje na jedinstvenom tržištu, zajamčenu minimalnu plaću kolektivnim ugovorom ili zakonom, zajamčeni minimalan broj sati tjedno/mjesečno koje poslodavac ne može odbiti od minimalne plaće ili plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, nemogućnost odbitaka od plaća u slučaju ugovora na pola radnog vremena, zajamčeno jednako postupanje prema svim osobama koje su u određenoj državi članici zaštićene kao radnici koji rade u istom poduzeću/sektoru, uvjet da su sva poduzeća za privremeno zapošljavanje koja djeluju na unutarnjem tržištu uvrštena u europski registar i certificirana za obavljanje djelatnosti na jedinstvenom tržištu, sankcije za poduzeća koja se koriste nepoštenim postupanjem u zapošljavanju i trgovinom ljudima radi izrabljivanja radne snage te pristup informacijama o ugovorima o radu i radnim pravima na jeziku koji radnik može razumjeti; poziva Komisiju i države članice da prekinu izravna plaćanja u okviru zajedničke poljoprivredne politike korisnicima koji se ne pridržavaju nacionalnog i europskog radnog prava, konvencija MOR-a i primjenjivih kolektivnih ugovora;

54.  ističe da je sloboda kretanja radnika u EU-u temeljna sloboda i sastavni dio uspjeha unutarnjeg tržišta; naglašava da bi slobodno kretanje usluga trebalo biti u skladu s pravima radnika i socijalnim pravima; smatra da slobodno kretanje usluga ide ruku pod ruku sa slobodnom i pravednom mobilnošću radnika koji pružaju te usluge te da poštovanje pravila o radnim uvjetima i zaštita zdravlja i sigurnosti mobilnih radnika koriste unutarnjem tržištu; napominje da postoje sive zone i pravne rupe jer neki radnici koriste tu slobodu u nesigurnim uvjetima i često putem lažnih poduzeća za zapošljavanje i posrednika na tržištu rada; poziva Komisiju i države članice da zajamče pristojne radne uvjete i jednak tretman za sve mobilne radnike u EU-u;

55.  poziva na pristup EU-a za zaustavljanje konurentnosti troškova rada i povećanje uzlazne socijalne konvergencije za sve; poziva Komisiju i države članice da osiguraju poštene i pristojne radne uvjete za mobilne, prekogranične i sezonske radnike u EU-u te da imaju jednak pristup zapošljavanju i mogućnostima u drugim državama članicama kao i jednaku razinu socijalne zaštite kako je predviđeno u članku 45.2 UFEU-a; poziva da se također uzmu u obzir prakse u vezi s upućenim radnicima; potiče države članice da osiguraju odgovarajuću koordinaciju socijalne sigurnosti, uključujući reviziju Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(18) i jačanju prenosivosti prava; poziva na daljnje promicanje digitalizacije sustava socijalne sigurnosti; poziva države članice i Komisiju da osiguraju zaštitu svih pogođenih radnika u slučajevima prijenosa poduzeća i da procijene potrebu za revizijom Direktive o prijenosu poduzeća;

56.  naglašava da su prakse osnivanja podružnica ili stvaranja lanaca podizvođenja u cilju smanjenja socijalnog osiguranja, izbjegavanja obveza i doprinosa poslodavaca bez stvaranja učinkovite obuhvaćenosti socijalnim osiguranjem u praksi štetne i za zaštitu radnika i za održivost sustava socijalne pomoći te da taj problem moraju riješiti Komisija i države članice; poziva Komisiju i države članice da, radi pravednosti na unutarnjem tržištu, poduzmu zakonodavne mjere za ukidanje nasilnih podugovaranja, kao i da osiguraju opću solidarnu odgovornost u cijelom lancu podugovaranja kako bi se zaštitila prava radnika i njihova potraživanja u vezi s pitanjima kao što su zaostale plaće, neplaćanje socijalnih doprinosa, bankrot, nestanci i fiktivni podugovaratelji koji ne plaćaju prema dogovoru;

57.  poziva Komisiju da učinkovito provodi socijalnu klauzulu postojeće Direktive EU-a o javnoj nabavi i ispita potrebu revizije te direktive kako bi se ojačale socijalne klauzule u javnim ugovorima, zahtijevajući od gospodarskih subjekata i podugovaratelja da u potpunosti poštuju pravo radnika na kolektivno pregovaranje, te da postavi uvjete za punu provedbu primjenjivih sektorskih kolektivnih ugovora i u njima opisanih radnih uvjeta, istodobno poštujući nacionalne tradicije i modele na tržištu rada; poziva na tu reviziju kako bi se sve socijalne usluge i usluge socijalne skrbi izuzele od obveza nabave i uspostavio europski mehanizam za izuzeće koji bi isključio primarne ugovaratelje i podugovaratelje koji se opetovano upuštaju u nelojalnu konkurenciju i porezne prijevare; poziva države članice da osiguraju pridržavanje, provjeru i provedbu direktiva;

58.  zabrinut je zbog velikog broja propuštenih poreznih prihoda zbog izbjegavanja poreza velikih razmjera; poziva Vijeće da ubrza pregovore o zakonodavstvu o javnom izvješćivanju po državama i zajedničkoj konsolidiranoj osnovi poreza na dobit te da preispita kriterije za Skupinu za kodeks o postupanju za oporezivanje poslovanja i EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija;

59.  pozdravlja uspostavu Europskog nadzornog tijela za rad (ELA); poziva na to da ELA što prije počne u potpunosti funkcionirati; poziva ELA-u na kontinuiranu razmjenu informacija o najboljim praksama s odgovarajućim nadzornim tijelima za rada država članica i provođenje probnih inspekcija; naglašava da bi ELA-i trebalo omogućiti provedbu kontrole i nametanje sankcija poduzećima koja krše propise i njihovog kažnjavanja kako bi bilo učinkovito u borbi protiv nezakonitih praksi te iskorištavanja i zlostavljanja radnika; naglašava da je za to potreban i prošireni mandat tijela koji pokriva zakonodavne akte EU-a kao što su, na primjer, direktive 2008/104/EZ(19), 2014/36/EU(20) i 2009/52/EZ(21) Europskog parlamenta i Vijeća, kao i mjerodavno zakonodavstvo o sigurnosti i zdravlju na radu; vjeruje da bi od ELA-e i nacionalnih inspektorata trebalo zatražiti zajedničku ili usklađenu inspekciju kada im nacionalni socijalni partner skrene pažnju na slučajeve zlostavljanja; stoga potiče Komisiju da te aspekte uključi u ocjenu mandata ELA-e predviđenog za 2024. i da u rad i ocjene ELA-e uključi dionike s temeljitim poznavanjem različitih modela tržišta rada; nadalje smatra da bi uprava ELA trebala slijediti istu tripartitnu strukturu kao i ostale agencije i tako omogućiti povećanu zastupljenost, uključujući prava glasa, socijalnih partnera u upravnom odboru;

60.  poziva Komisiju da, nakon pravilne procjene učinka, iznese prijedlog za digitalni broj socijalnog osiguranja EU-a, kako je najavila 2018., kako bi se potaknula i zaštitila mobilnost radnika, koji također ima potencijal uspostavljanja kontrolnog mehanizma i za pojedince i nadležna tijela kako bi osigurali da su radnici osigurani i da se socijalno osiguranje plaća u skladu s obvezama, kao što je osobna radna karta, te da se pravila EU-a o mobilnosti radne snage i koordinaciji socijalne sigurnosti provode na pošten i učinkovit način; nadalje vjeruje da radnici i njihovi predstavnici i inspekcije moraju imati ažurni pristup informacijama o svojim poslodavcima i pravima na plaću te radnim i socijalnim pravima, u skladu sa sektorskim kolektivnim ugovorom ili nacionalnim zakonodavstvom, gdje je to primjenjivo i u skladu s kriterijima za zaštitu podataka;

61.  poziva Komisiju da prouči mogućnosti omogućavanja radnicima iz trećih zemalja da dobiju radne dozvole u EU-u, pod uvjetom da sve zaštitne mjere u nacionalnom i radnom pravu EU-a učinkovito osiguravaju zaštitu i pristojne uvjete rada i za državljane trećih zemalja i da to neće rezultirati poremećajima na tržištu rada; traži od Komisije da provede opsežnu istragu trendova koji odlikuju upućene državljane trećih zemalja s obzirom na njihove radne uvjete, te naglašava potrebu za mogućim političkim mjerama na razini EU-a ili na nacionalnoj razini temeljene na ishodu istrage; izražava duboku zabrinutost zbog trenutnog povećanja udjela državljana trećih zemalja u sektorima s reputacijom nesigurnih uvjeta rada i slučajeva zlostavljanja; naglašava da su državljani trećih zemalja često izloženiji eksploataciji i da im je zato potrebna zaštita; naglašava da to uključuje nasilne prakse poput lažnog objavljivanja oglasa, lažnog samozapošljavanja, lažnih poduzeća za podugovaranje i zapošljavanje, fiktivnih tvrtki i rada na crno; poziva Komisiju i države članice da osiguraju poštivanje mjerodavnih zakona i pravila o uvjetima zapošljavanja kada se radi o državljanima trećih zemalja, kako bi se uklonile zlouporabe, i poziva države članice da provedu zaštitne elemente Direktive 2009/52/EZ, osiguravajući dostupne i djelotvorne mehanizme za podnošenje pritužbi koji omogućuju učinkovito potraživanje zaostalih plaća i doprinosa za socijalno osiguranje;

o
o   o

62.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(2) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.
(3) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68.
(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0176.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0194.
(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0180.
(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0033.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0337.
(9) SL L 185, 11.7.2019., str. 44.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0202.
(11)SL C 159, 10.5.2019., str. 1.
(12)SL C 97, 24.3.2020., str. 32.
(13) https://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/10163468/3-16102019-CP-EN.pdf/edc3178f-ae3e-9973-f147-b839ee522578
(14) https://www.feantsa.org/public/user/Resources/resources/Rapport_Europe_2020_GB.pdf
(15) Eurofound (2018.), Upward convergence in the EU: Concepts, measurements and indicators (Pozitivna konvergencija u EU-u: pojmovi, mjerenja i pokazatelji), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. Eurofound (2017.), Sixth European Working Conditions Survey – Overview report (2017 update) (Šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima – pregledno izvješće (ažurirano 2017.)), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.
(16) Statistike o nezaposlenosti: Eurostat, srpanj 2020.
(17) Europska gospodarska prognoza, jesen 2020., Europska komisija, https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/economy-finance/ip136_en.pdf
(18) SL L 166, 30.4.2004., str. 1.
(19)Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL L 327, 5.12.2008., str. 9.).
(20)Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28.3.2014., str. 375.).
(21)Direktiva 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 168, 30.6.2009., str. 24.).


Održivo korporativno upravljanje
PDF 182kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o održivom korporativnom upravljanju (2020/2137(INI))
P9_TA(2020)0372A9-0240/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poduzetništvu i ljudskim pravima iz 2011.(1),

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a u pogledu održivog razvoja(2),

–  uzimajući u obzir Smjernice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za multinacionalna poduzeća(3),

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje(4) i odgovorno poslovno ponašanje za institucionalne ulagače(5),

–  uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku(6),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum usvojen 12. prosinca 2015.(7),

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCCC) naslovljeno „Globalno zatopljenje od 1,5 °C”(8),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 4. ožujka 2020. o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) (COM(2020)0080),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006(9),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o financiranju održivog rasta (COM(2018)0097),

–  uzimajući u obzir Europski zeleni plan (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir prilagođeni Program rada Komisije za 2020. (COM(2020)0440),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ(10) („Računovodstvena direktivaˮ),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa(11) („Direktiva o nefinancijskom izvješćivanjuˮ),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od neovlaštenog pribavljanja, korištenja i otkrivanja(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/828 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara(13) („Direktiva o pravima dioničaraˮ),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(14),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga(15) („Uredba o objavamaˮ),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088(16) („Uredba o taksonomijiˮ),

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije o nefinancijskom izvješćivanju (metodologija za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama)(17) i Smjernice Komisije o nefinancijskom izvješćivanju: Dodatak o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom(18),

–  uzimajući u obzir konačno izvješće Foruma na visokoj razini za uniju tržišta kapitala naslovljeno: „Nova vizija za europska tržišta kapitala”(19),

–  uzimajući u obzir studiju o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju koja je u srpnju 2020. izrađena za Komisiju,

–  uzimajući u obzir okvirni program UN-a „Zaštita, poštovanje i pomoć” za poduzetništvo i ljudska prava iz 2008.(20),

–  uzimajući u obzir studiju iz svibnja 2020. izrađenu za Europsku komisiju pod naslovom „Poboljšanje financijske sigurnosti u kontekstu Direktive o odgovornosti za okoliš”(21),

–  uzimajući u obzir načela iz Osla o globalnim obvezama za smanjenje klimatskih promjena(22),

–  uzimajući u obzir preporuke Radne skupine za objavljivanje financijskih informacija povezanih s klimom iz lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0240/2020),

A.  budući da je Europska unija utemeljena na vrijednostima navedenima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji te budući da se njezina okolišna politika temelji na načelu preventivnog djelovanja utvrđenom u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da u korporativnom kontekstu pristup održivosti podrazumijeva da trgovačka društva uzimaju u obzir opća društvena i ekološka pitanja, kao što su prava zaposlenika i poštovanje ograničenja planeta, kako bi se riješili najveći rizici koje za njih predstavljaju njihove aktivnosti;

C.  budući da su brojne međunarodne inicijative kojima se promiče održivo korporativno upravljanje dobrovoljne te su i dalje samo neobvezujući pravni instrumenti, koji su se u velikoj mjeri pokazali neučinkovitima u promjeni korporativnog ponašanja prema održivosti; budući da se u studiji sastavljenoj za Komisiju o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju u skladu s Akcijskim planom za održivo financiranje ističu prednosti pojašnjenja obveza direktora u pogledu održivosti i dugoročnih razmatranja; naglašava probleme povezane s kratkoročnošću i podsjeća na potrebu da trgovačka društva uključe dugoročne interese kako bi EU ostao na putu da ispuni svoje obveze u pogledu održivosti; budući da se u studiji jasno skreće pozornost na potrebu za donošenjem zakonodavstva EU-a u tom pogledu;

D.  budući da je tijekom posljednjeg zakonodavnog razdoblja EU poduzeo niz inicijativa u cilju poticanja transparentnosti i dugoročnosti financijskih i gospodarskih aktivnosti, kao što su Direktiva o pravima dioničara, Akcijski plan za financiranje održivog rasta, Uredba o objavljivanju i Uredba o taksonomiji; budući da je taj trend započeo, među ostalim, donošenjem Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; budući da je objavljivanje nefinancijskih informacija neophodno za mjerenje i praćenje uspješnosti poduzeća i njihova dugoročnog utjecaja na društvo i okoliš te za upravljanje njima;

E.  budući da je Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju isprepletena održivim korporativnim upravljanjem te je važan korak naprijed za promicanje nefinancijskog izvješćivanja u EU-u; budući da ipak sadrži ozbiljne nedostatke koje je potrebno riješiti kako bi bila korisnija ulagačima i dionicima;

F.  budući da prema europskom zelenom planu trgovačka društva i financijske institucije moraju povećati opseg objavljivanja podataka povezanih s klimom i okolišem kako bi ulagači bili u potpunosti informirani o održivosti svojih ulaganja; budući da se u tu svrhu Komisija obvezala na reviziju Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; budući da u skladu sa svojim prilagođenim programom rada za 2020. Komisija namjerava predstaviti prijedlog revizije Direktive o nefinancijskom izvješćivanju u prvom tromjesečju 2021.;

G.  budući da su dionici često izrazili stajalište da su nefinancijske informacije koje pružaju trgovačka društva u skladu s Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju nedostatne, nepouzdane i neusporedive; budući da su oni koji pripremaju te informacije izjavili da ih zbunjuje mnoštvo okvira dobrovoljnog izvješćivanja te su pozvali na pravno pojašnjenje i standardizaciju; budući da je otkrivanje potpunijih i pouzdanijih informacija potrebno kako bi se smanjili potencijalni negativni učinci na klimu, okoliš i društvo; budući da bi poboljšanja u nefinancijskom izvješćivanju mogla povećati odgovornost trgovačkih društava i povjerenje u njih; budući da ta poboljšanja ne bi trebala stvarati nepravednu neravnotežu u konkurentnosti; budući da bi se obvezama otkrivanja informacija stoga trebali uzeti u obzir administrativni troškovi te bi one trebale biti razmjerne veličini trgovačkog društva i u skladu s ostalim zakonodavstvom koje se primjenjuje na poslovne aktivnosti, kao što su poštovanje poslovne tajne i zaštita zviždača;

H.  budući da se u studiji sastavljenoj za Komisiju o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju pokazuje sve veća tendencija trgovačkih društava uvrštenih na burzu u EU-u da se usredotoče na kratkoročne interese svojih dioničara; budući da se u toj studiji predlaže nekoliko zakonodavnih opcija na razini EU-a kojima bi se znatno poboljšala korporativna održivost; budući da je potrebno donijeti zakonodavni okvir za europska trgovačka društva, uz potpuno poštovanje načela proporcionalnosti i izbjegavanje prekomjernog administrativnog opterećenja za ta europska trgovačka društva; budući da se tim okvirom mora osigurati usklađenost s pravnom sigurnošću na unutarnjem tržištu i poboljšati ta pravna sigurnost te da se njime ne smije stvarati nepovoljan položaj u pogledu konkurentnosti;

I.  budući da pristup održivosti u korporativnom upravljanju obuhvaća i ljudska prava i zaštitu okoliša; budući da bi se pravni zahtjev za otkrivanje informacija povezanih s okolišem, socijalnim pitanjima i pitanjima u vezi sa zaposlenicima, ljudskim pravima, podmićivanjem i korupcijom, trebao smatrati aspektom „korporativne odgovornosti za poštovanje ljudskih prava” kako je definirano u Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

J.  budući da je cilj Pariškog sporazuma zadržati rast prosječne globalne temperature na planetu na razini koja je znatno niža od 2°C iznad razine iz predindustrijskog razdoblja te ulagati napore da se taj rast ograniči na 1,5°C iznad razine iz predindustrijskog razdoblja;

K.  budući da je rezultat sve većeg tržišnog natjecanja za pristup prirodnim resursima često neodrživo korporativno iskorištavanje prirodnog i ljudskog okoliša;

L.  budući da korporativno upravljanje treba odigrati ključnu ulogu u ispunjavanju obveza EU-a u pogledu provođenja ciljeva održivog razvoja UN-a i Pariškog sporazuma;

M.  budući da klimatske promjene nose ozbiljan rizik u pogledu sigurnosti opskrbe hranom, odnosno dostupnosti, pristupačnosti i upotrebe hrane te stabilnosti prehrambenih sustava; budući da su poljoprivrednice trenutačno zaslužne za 45 % – 80 % ukupne proizvodnje hrane u zemljama u razvoju, a nerazmjerno su pogođene klimatskim promjenama i uništavanjem okoliša;

N.  budući da se Aarhuškom konvencijom utvrđuje niz okolišnih prava za javnost i udruge, uključujući pravo pristupa informacijama o okolišu, pravo sudjelovanja u donošenju odluka o okolišu i pristup pravosuđu;

O.  budući da je 2017. Odbor za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom UN-a utvrdio da je EU prekršio Aarhušku konvenciju time što pripadnicima javnosti nije dopustio osporavanje odluke institucija EU-a pred sudovima EU-a;

P.  budući da je Komisija povećala ambicije za razdoblje 2019. – 2024. utvrđivanjem programa za europski zeleni plan, u kojemu potvrđuje da „Europa mora predvoditi tranziciju prema zdravom planetu”;

Q.  budući da direktori društava imaju zakonsku i statutarnu dužnost djelovati u interesu svoga trgovačkog društva; budući da je ta dužnost podložna različitim tumačenjima u različitim jurisdikcijama i da se interes trgovačkog društva često izjednačuje s financijskim interesima dioničara; budući da bi ono što se smatra „interesom” trgovačkog društva trebalo uključivati interese dionika, uključujući zaposlenike, kao i šire društvene interese; budući da usko tumačenje te dužnosti uz pretjeranu usredotočenost na kratkoročno maksimalno povećanje dobiti ima štetan učinak na dugoročne rezultate trgovačkog društva i održivost te stoga i na dugoročne interese njegovih dioničara;

R.  budući da bi se dosljednost zakonodavstva EU-a o održivom korporativnom upravljanju trebala postići uspostavom konkretnih obveza i poticaja za djelovanje, a ne samo obvezom izvješćivanja o informacijama; budući da je stoga potreban dodatan okvir kojim se definiraju dužnosti upravnih odbora trgovačkih društava u pogledu održivosti;

S.  budući da bi za postizanje održivijeg, transparentnijeg i odgovornijeg korporativnog upravljanja u EU-u, uz prijedloge za preispitivanje Direktive o nefinancijskom izvješćivanju, Komisija trebala uvesti novo zakonodavstvo o dužnoj pažnji i dužnostima direktora; budući da se obveze dužne pažnje i dužnosti direktora, ako će se pokrivati jednim zakonodavnim instrumentom, trebaju jasno razdvojiti u dva različita dijela; budući da su te obveze i dužnosti komplementarne, ali da nisu međusobno zamjenjive niti je jedna podređena drugoj;

Obveze nefinancijskog izvješćivanja

1.  poziva Komisiju da prilikom predlaganja novih mjera u području prava trgovačkih društava i korporativnog upravljanja postigne odgovarajuću ravnotežu između potrebe za smanjenjem kratkoročnog pritiska na korporativne direktore i promicanja uključivanja održivosti u donošenje korporativnih odluka, s jedne strane, i potrebe za dostatnom fleksibilnošću uz osiguravanje usklađivanja, s druge strane; naglašava važnost jačanja uloge direktora u ostvarivanju dugoročnih interesa trgovačkog društva u budućem djelovanju na razini EU-a i poticanja kulture u upravljačkim tijelima trgovačkih društava kojom se uzima u obzir i provodi održivo korporativno upravljanje;

2.  pozdravlja predanost Komisije reviziji Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; ističe da bi takva revizija trebala biti u potpunosti u skladu sa zahtjevima iz Uredbe o objavljivanju i Uredbe o taksonomiji; poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke iz ove Rezolucije;

3.  ponovo poziva na proširenje područja primjene Direktive o nefinancijskom izvješćivanju kako bi se obuhvatila sva velika poduzeća s poslovnim nastanom na području EU-a, bilo da su uvrštena na burzu bilo da nisu, kako je definirano u članku 3. stavku 4. Računovodstvene direktive; naglašava da bi se za uspostavu jednakih uvjeta obveze nefinancijskog izvješćivanja trebale primjenjivati i na trgovačka društva koja posluju na području EU-a, i ona iz EU-a i ona izvan njega; poziva Komisiju da utvrdi visokorizične sektore gospodarske aktivnosti sa znatnim učinkom na pitanja održivosti kojima bi se moglo opravdati uključivanje malih i srednjih poduzeća u te sektore u okviru područja primjene Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; smatra da bi se Komisija u tu svrhu trebala osloniti na vanjsko neovisno stručno znanje kako bi se pružio indikativan, netaksativan i redovito ažuriran popis sukobima pogođenih i visokorizičnih područja, kao i posebne smjernice za mala i srednja poduzeća; osobito smatra da bi pažnju trebalo posebno usmjeriti na ulaganja i sektore koji su često povezani s nezakonitim poslovnim aktivnostima, kao što su kaznena djela protiv okoliša, nezakonita trgovina divljom faunom i florom, korupcija ili financijski kriminal; ističe da je revizija Direktive o nefinancijskom izvješćivanju potrebna i kako bi se sudionicima na financijskim tržištima omogućio pristup relevantnim podacima u cilju ispunjavanja obveza iz Uredbe o objavljivanju;

4.  ističe da je održivo korporativno upravljanje važan stup koji EU-u omogućuje da ostvari otporno i održivo gospodarstvo, da poboljša ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja kako bi se održala i potaknula međunarodna konkurentnost trgovačkih društava iz EU-a i kako bi se radnici i poduzeća iz EU-a zaštitili od nepoštenog tržišnog natjecanja iz trećih zemalja te stoga može biti od koristi trgovinskoj i ulagačkoj politici EU-a ako je primjereno mjereno i razmjerno;

5.  napominje da je pandemija bolesti COVID-19 razotkrila slabe točke globalnih lanaca opskrbe i pokazala da sama dobrovoljna pravila nisu dovoljna, što je primjerice vidljivo u odjevnoj industriji u kojoj je tijekom krize došlo do zastoja u proizvodnji, što je dovelo do negativnih učinaka u cijelom lancu opskrbe; napominje da poduzeća s bolje definiranim ekološkim, socijalnim i upravljačkim praksama te procesima ublažavanja rizika bolje podnose krizu; uviđa da je OECD navela(23) da će trgovačka društva koja poduzimaju proaktivne korake za uklanjanje rizika povezanih s krizom prouzročenom bolešću COVID-19 na način kojim se ublažavaju nepovoljni učinci na radnike i lance opskrbe vjerojatno izgraditi dugoročniju vrijednost i otpornost te poboljšati svoju održivost u kratkoročnom razdoblju i svoje izglede za oporavak u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

6.  primjećuje da se u Uredbi o taksonomiji utvrđuje niz okolišnih ciljeva koji se odnose na klimatske promjene, upotrebu i zaštitu vodnih i morskih resursa, prelazak na kružno gospodarstvo, sprečavanje i kontrolu onečišćenja te biološku raznolikost i ekosustave; smatra da bi se pojam ekoloških pitanja u Direktivi o nefinancijskom izvješćivanju trebao tumačiti u skladu s Uredbom o taksonomiji i obuhvaćati sve vrste onečišćenja; poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke Radne skupine za objavljivanje financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama i da promiče razvoj inovativnih računovodstvenih tehnika koje odražavaju vrijednost ekosustava; smatra da je jednako važno precizno definirati druga pitanja održivosti na koja se Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju odnosi, kao što su koncepti socijalnih i kadrovskih pitanja, poštovanje ljudskih prava te borba protiv korupcije i mita; smatra da bi pitanja u vezi sa zaposlenicima mogla obuhvaćati objavljivanje politika trgovačkih društava u području plaća, što bi moglo uključivati prikaz plaća s pomoću decila i razlike u plaćama između spolova;

7.  smatra da je održivo korporativno upravljanje ključno za dugoročno usmjeravanje poduzeća da usklade svoje aktivnosti s ostvarivanjem općih okolišnih ciljeva EU-a utvrđenih u europskom zelenom planu, kao i obveze EU-a da smanji emisije stakleničkih plinova na svojem putu ka ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti do 2050.; ističe da bi svi sektori trebali doprinijeti postizanju tog cilja;

8.  smatra da se definicija materijalnosti treba odnositi na sve relevantne učinke iz područja okoliša, ljudskih prava i upravljanja na društvo u cjelini, koji nadilaze stvaranje vrijednosti i pitanja povezana s isključivo financijskim rezultatima trgovačkih društava; poziva na reviziju te definicije u skladu s načelom dvostruke materijalnosti koje je uvedeno Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju i dodatno objašnjeno u Smjernicama Komisije o izvješćivanju u vezi s klimom; smatra da bi materijalnost trebalo procijeniti u postupku u koji su uključeni relevantni dionici;

9.  napominje da se Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju unutar njezina područja primjene trgovačkim društvima daje znatna fleksibilnost u objavljivanju relevantnih informacija na način koji smatraju najkorisnijim; napominje da se trgovačka društva trenutačno mogu po svojoj ocjeni oslanjati na niz različitih okvira; primjećuje da su ona i dalje nesigurna kad je riječ o tome kako najbolje ispuniti svoje obveze objavljivanja; smatra da je potrebno uspostaviti sveobuhvatan okvir EU-a, uz dužno poštovanje načela proporcionalnosti, kako bi se obuhvatio cijeli raspon pitanja održivosti relevantnih za sveobuhvatno nefinancijsko izvješćivanje; u tom pogledu ističe da bi se zakonodavnim okvirom EU-a trebalo osigurati da objave budu jasne, uravnotežene, razumljive, usporedive među društvima unutar sektora, provjerljive i objektivne te da uključuju vremenski ograničene ciljeve održivosti; naglašava da bi taj okvir trebao obuhvaćati opće i sektorske obvezne standarde; u tom pogledu pozdravlja predanost Komisije podupiranju procesa razvoja standarda EU-a o nefinancijskom izvješćivanju; naglašava da bi pri reviziji Direktive o nefinancijskom izvješćivanju trebalo utvrditi posebne obveze i standarde obveznog izvješćivanja, uz odgovarajuće uključivanje svih dionika kojih se to tiče, kao što su civilno društvo, organizacije za zaštitu okoliša i socijalni partneri;

10.  smatra da bi nefinancijska izvješća trebalo navesti u godišnjem izvješću o upravljanju kako bi se izbjegla dodatna opterećenja za trgovačka društva; pozdravlja činjenicu da se Komisija u Akcijskom planu za uniju tržišta kapitala (COM(2020)0590) obvezala da će do trećeg tromjesečja 2021. iznijeti zakonodavni prijedlog o javno dostupnoj digitalnoj platformi na razini EU-a kojom će se omogućiti besplatan pristup financijskim i nefinancijskim informacijama o kojima trgovačka društva izvješćuju; smatra da bi ta platforma uključivanjem kategorija kao što su teme, sektori, zemlje, promet i broj zaposlenika korisnicima trebala omogućiti da usporede podatke koje trgovačka društva objavljuju;

11.  napominje da Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju isključuje nefinancijska izvješća iz obveze o osiguravanju sadržaja kojoj inače podliježu financijska izvješća trgovačkih društava; smatra da bi nefinancijska izvješća trebala podlijegati obveznoj reviziji, ovisno o veličini i području aktivnosti dotičnog trgovačkog društva; smatra da bi pružatelj usluga jamstva trebao provesti svoju reviziju u skladu s budućim okvirom EU-a, uz poštovanje zahtjeva objektivnosti i neovisnosti; u svjetlu toga naglašava da je potrebno pozabaviti se inherentnim pogrešnim poticajima u zakonskoj reviziji preispitivanjem Direktive o zakonskim revizijama(24); potvrđuje da bi to također bila prilika za rješavanje kvazi-monopola „velike četvorke”, četiriju računovodstvenih trgovačkih društava koja u pravilu provode reviziju najvećih trgovačkih društava uvrštenih na burzu;

12.  naglašava da bi predstavnici radnika trebali sudjelovati u definiranju postupka za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama i u provjeri informacija, posebno u pogledu ciljeva socijalne održivosti i pitanja povezanih s opskrbnim/proizvodnim lancem, uključujući eksternalizaciju i podugovaranje;

13.  naglašava da je važno uvesti obvezu kojom se od određenih trgovačkih društava iz EU-a zahtijeva da svake godine podnose izvješće po zemljama za svaku poreznu jurisdikciju u kojoj posluju; poziva Vijeće da što prije donese svoje opće smjernice kako bi se započeli pregovori s Parlamentom o Prijedlogu direktive Komisije o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198);

14.  smatra da bi u pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini EU trebao nastojati uključiti klauzule kojima se od partnerskih država traži da za svoja trgovačka društva uspostave usporedive obveze kako bi se izbjeglo stvaranje novog izvora narušavanja tržišnog natjecanja;

Dužnost brižnog postupanja direktora i dodatne mjere za veću usmjerenost korporativnog upravljanja na održivost

15.  ističe važnost raznolikosti i uključivosti u trgovačkim društvima, što dovodi do boljih poslovnih rezultata; poziva Vijeće da što prije donese svoje opće smjernice kako bi se započeli pregovori s Parlamentom o Prijedlogu o ženama u upravnim odborima(25), kojim se želi okončati sveprisutna neravnoteža između žena i muškaraca na najvišim razinama donošenja odluka u trgovačkim društvima; poziva Komisiju da ispita dodatne prijedloge za poboljšanje ravnoteže spolova među višim rukovoditeljima i onima koji se nalaze na utjecajnim položajima u trgovačkim društvima;

16.  naglašava da je potrebno veće sudjelovanje zaposlenika u postupcima donošenja odluka trgovačkih društava kako bi se bolje integrirali dugoročni ciljevi i učinci trgovačkih društava; poziva Komisiju da razmotri mogućnost revizije Direktive o Europskom radničkom vijeću(26) i uspostave novog okvira za obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje zaposlenika u europskim trgovačkim društvima;

17.  naglašava da će ekološka tranzicija i sve veća digitalizacija ostaviti teške posljedice na radnu snagu; stoga smatra da bi svako održivo korporativno upravljanje trebalo prepoznati i djelotvorno zajamčiti pravo zaposlenika da nastave strukovno osposobljavanje i cjeloživotno obrazovanje tijekom radnog vremena;

18.  napominje da trgovačka društva nisu apstraktni subjekti nepovezani s današnjim okolišnim i socijalnim izazovima; smatra da bi trgovačka društva trebala aktivnije doprinositi održivosti jer njihova dugoročna uspješnost, otpornost, pa čak i opstanak, mogu ovisiti o primjerenosti njihova odgovora na okolišna i socijalna pitanja; u tom pogledu ističe da dužnost pažnje direktora prema njihovim trgovačkim društvima treba definirati ne samo u odnosu na kratkoročno maksimalno povećanje dobiti s pomoću dionica, nego i u odnosu na pitanja održivosti; napominje važnu ulogu izvršnih direktora u utvrđivanju strategije trgovačkog društva i nadzoru njegova poslovanja; smatra da bi dužnost izvršnih direktora da djeluju u interesu njihova trgovačkog društva trebalo smatrati kao dužnost uključivanja dugoročnih interesa i rizika, učinaka, mogućnosti i ovisnosti vezanih za održivost u cjelokupnu strategiju trgovačkog društva; naglašava da bi ta obveza određivanja prioriteta mogla podrazumijevati prelazak s neodrživih na održiva ulaganja;

19.  poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog kako bi se osiguralo da se dužnosti direktora ne shvate pogrešno, tj. da doprinose samo kratkoročnom maksimalnom povećanju vrijednosti dioničara, već da moraju uključivati dugoročne interese trgovačkog društva i šire društvene interese, kao i interese zaposlenika i ostalih relevantnih dionika; osim toga, smatra da bi se takvim prijedlogom trebalo osigurati da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela, djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom, imaju pravnu obvezu definirati, otkriti i pratiti strategiju korporativne održivosti;

20.  naglašava da bi, u vezi s revizijom Direktive o odgovornosti za okoliš(27) koja je u tijeku, trgovačka društva trebala imati financijske vrijednosne papire za odgovornost za okoliš u pogledu štete za okoliš nanesene pojedincima i ekosustavima;

21.  smatra da bi se strategijama održivosti trgovačkih društava, u skladu s njihovim obvezama u pogledu dužne pažnje, s jedne strane trebala utvrđivati i rješavati bitna pitanja u skladu sa zahtjevima za nefinancijsko izvješćivanje, a s druge strane znatni učinci koje bi ta trgovačka društva mogla imati na okoliš, klimu, socijalna pitanja i pitanja zaposlenika, kao i posljedice za ljudska prava, mito i korupciju do kojih dolazi u okviru njihovih poslovnih modela, poslovanja i lanaca opskrbe, među ostalim izvan EU-a; smatra da dužnost brižnog postupanja koju direktori duguju svome trgovačkom društvu zahtijeva i pridržavanje dužnosti nenanošenja štete ekosustavima i zaštite interesa relevantnih dionika, uključujući zaposlenike, na koje bi aktivnosti društva mogle negativno utjecati;

22.  smatra da bi područje primjene budućeg zakonodavstva trebalo obuhvaćati sva velika poduzeća s poslovnim nastanom na području EU-a, bilo da su uvrštena na burzu bilo da nisu, kako je definirano u članku 3. stavku 4. Računovodstvene direktive; naglašava da bi se za uspostavu jednakih uvjeta to zakonodavstvo trebalo primjenjivati i na trgovačka društva izvan EU-a koja posluju na području EU-a; poziva Komisiju da utvrdi visokorizične sektore gospodarske aktivnosti sa znatnim učinkom na pitanja održivosti kojima bi se moglo opravdati njegova primjena na mala i srednja poduzeća u tim sektorima; nadalje, smatra da bi nakon procjene učinka koju Komisija trenutačno provodi strategije održivosti trebale uključivati mjerljive, konkretne, vremenski ograničene i znanstveno utemeljene ciljeve i planove za tranziciju usklađene s obvezama EU-a na međunarodnoj razini u pogledu okoliša i klimatskih promjena, posebno Pariškim sporazumom, Konvencijom o biološkoj raznolikosti i međunarodnim sporazumima o krčenju šuma; smatra da bi strategije mogle uključivati i internu politiku o pravednoj plaći koja se temelji na plaći dostatnoj za život po zemlji, politiku o rodnoj ravnopravnosti i politiku kojom se jamči bolja integracija prava zaposlenika u poslovne aktivnosti; naglašava da bi o sadržaju tih unutarnjih politika trebala odlučivati sama trgovačka društva, uzimajući u obzir njihove zaposlenike i savjetujući se s njima; smatra da bi se tim politikama trebala uzeti u obzir sektorska i/ili geografska pitanja i prava osoba koje pripadaju posebno ranjivim skupinama ili zajednicama; smatra da bi se povezivanjem varijabilnog dijela primitaka izvršnih direktora s postizanjem mjerljivih ciljeva utvrđenih u strategiji omogućilo usklađivanje interesa direktora s dugoročnim interesima njihovih trgovačkih društava; poziva Komisiju da dodatno promiče takve sustave naknada za najviše rukovodeće položaje;

23.  prima na znanje da su neke države članice u svoje zakonodavstvo uvele koncept „dionica vjernosti”, pri čemu se dugoročno dioničarstvo nagrađuje pravom glasa i poreznim olakšicama; poziva Komisiju da razmotri uvođenje novih mehanizama za promicanje održivih prinosa i dugoročne uspješnosti trgovačkog društva; ističe da zadržana dobit može doprinijeti izgradnji odgovarajućih rezervi;

24.  smatra da bi Direktivu o pravima dioničara trebalo izmijeniti kako bi se potaknulo „strpljivo” ponašanje dioničara, posebno nagrađivanjem dugoročnog dioničarstva pravom glasa i poreznim olakšicama;

25.  izražava zabrinutost da se određenim međunarodnim sporazumima o ulaganjima, kao što je Ugovor o energetskoj povelji, prednost daje financijskim interesima multinacionalnih korporacija pred prioritetima u području okoliša i klime; poziva Komisiju da brzo poduzme mjere kako bi se osigurala potpuna usklađenost postojećih i budućih sporazuma o trgovinskim ulaganjima s okolišnim i klimatskim ciljevima EU-a te da u okviru predstojeće revizije Direktive o nefinancijskom izvješćivanju iznese prijedloge za borbu protiv korporativnog nezakonitog oduzimanja zemlje i krčenja šuma;

26.  smatra da bi u postupku utvrđivanja i praćenja svojih strategija održivosti trgovačka društva trebala biti dužna obavješćivati relevantne dionike i savjetovati se s njima; smatra da bi se koncept dionika trebao široko tumačiti i obuhvaćati sve osobe na čija prava i interese mogu utjecati odluke trgovačkog društva, kao što su zaposlenici, sindikati, lokalne zajednice, autohtoni narodi, udruženja građana, dioničari, civilno društvo i organizacije za zaštitu okoliša; osim toga, smatra da je ključno savjetovati se s nacionalnim i lokalnim javnim tijelima koja se bave održivošću gospodarstva, posebno s tijelima koja su nadležna za zapošljavanje i javne politike u području okoliša;

27.  smatra da bi se taj angažman trebao odvijati, ovisno o veličini i području djelovanja dotičnog trgovačkog društva, izuzevši mala i srednja poduzeća (MSP-ove) koja ne djeluju u sektorima visokog rizika koje bi trebala definirati Komisija, s pomoću savjetodavnih odbora u kojima će sudjelovati predstavnici dionika ili glasnogovornici, uključujući zaposlenike kao i neovisne stručnjake, uz opći cilj pružanja savjeta o sadržaju i provedbi strategije održivosti trgovačkog društva; smatra da bi ti savjetodavni odbori trebali imati pravo zatražiti, ako to odobrava velika većina, neovisnu reviziju u slučaju opravdane zabrinutosti u vezi s pravilnom provedbom strategije održivosti;

28.  smatra da bi trgovačka društva koja primaju državnu potporu, financijska sredstva EU-a ili druga javna sredstva ili trgovačka društva koja provode planove otpuštanja trebala nastojati zadržati radnike na radnim mjestima i ponuditi im zaštitu, prilagoditi primanja svojih direktora, platiti svoj dio poreza, provesti svoju strategiju održivosti u skladu s ciljem smanjenja ugljičnog otiska te se suzdržati od isplate dividendi ili ponude programa otkupa dionica u cilju isplate naknada dioničarima;

o
o   o

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) https://www.ohchr.org/documents/publications/guidingprinciplesbusinesshr_en.pdf
(2) https://www.un.org/sustainabledevelopment/sustainable-development-goals/
(3) http://mneguidelines.oecd.org/guidelines/
(4) https://www.oecd.org/investment/due-diligence-guidance-for-responsible-business-conduct.htm
(5) https://mneguidelines.oecd.org/RBC-for-Institutional-Investors.pdf
(6) https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_emp/---emp_ent/---multi/documents/publication/wcms_094386.pdf
(7) https://unfccc.int/files/essential_background/convention/application/pdf/english_paris_agreement.pdf
(8) https://www.ipcc.ch/2018/10/08/summary-for-policymakers-of-ipcc-special-report-on-global-warming-of-1-5c-approved-by-governments/
(9) SL L 150, 20.5.2014., str. 195.
(10) SL L 182, 29.6.2013., str. 19.
(11) SL L 330, 15.11.2014., str. 1.
(12) SL L 157, 15.6.2016., str. 1.
(13) SL L 132, 20.5.2017., str. 1.
(14) SL L 305, 26.11.2019., str. 17.
(15) SL L 317, 9.12.2019., str. 1.
(16) SL L 198, 22.6.2020., str. 13.
(17) SL C 215, 5.7.2017., str. 1.
(18) SL C 209, 20.6.2019., str. 1.
(19) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/business_economy_euro/growth_and_investment/documents/200610-cmu-high-level-forum-final-report_en.pdf
(20) http://www.undocs.org/A/HRC/8/5
(21) https://ec.europa.eu/environment/legal/liability/pdf/Final_report.pdf
(22) https://climateprinciplesforenterprises.files.wordpress.com/2017/12/osloprincipleswebpdf.pdf
(23) http://www.oecd.org/coronavirus/policy-responses/covid-19-and-responsible-business-conduct-02150b06/#:~:text=A%20responsible%20business%20conduct%20(RBC,both%20government%20and%20business%20response
(24) SL L 158, 27.5.2014., str. 196.
(25) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2012. o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (COM(2012)0614).
(26) SL L 122, 16.5.2009., str. 28.
(27) SL L 143, 30.4.2004., str. 56.


Preporuka Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost
PDF 179kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Preporuci Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (2020/2767(RSP))
P9_TA(2020)0373B9-0400/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebno njezin članak 14. koji se odnosi na pravo na obrazovanje,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja, posebno cilj br. 4. i njegove specifične ciljeve,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava koji su proglasili Vijeće, Parlament i Komisija u studenom 2017., a posebno njegova načela br. 1 o obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju te br. 4 o aktivnoj potpori zapošljavanju,

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog preporuke Vijeća od 1. srpnja 2020. o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (COM(2020)0275) i popratni radni dokument službi (SWD(2020)0123),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije iz listopada 2017. naslovljeno „Mapiranje mjera praćenja učenika SOO po završetku školovanja u državama članicama Europske unije”,

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET)(1),

–  uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog kreditnog sustava u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (ECVET)(2),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 16. lipnja 2020. o suzbijanju krize u području obrazovanja i osposobljavanja uzrokovane bolešću COVID-19,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća od 8. studenoga 2019. o daljnjem razvoju europskog prostora obrazovanja u cilju podupiranja sustavâ obrazovanja i osposobljavanja okrenutih budućnosti(3),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 15. ožujka 2018. o europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. srpnja 2020. o programu vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (COM(2020)0274) i priložene radne dokumente službi (SWD(2020)0121) i (SWD(2020)0122),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. srpnja 2020. naslovljenu „Potpora za zapošljavanje mladih: lakši prelazak u svijet rada za novu generaciju” (COM(2020)0276),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog preporuke Vijeća od 1. srpnja 2020. naslovljen „Lakši prelazak u svijet rada – jačanje Garancije za mlade” i zamjene preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade (COM(2020)0277),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. (COM(2020)0625) i priloženi radni dokument službi (SWD(2020)0212),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje 2021. – 2027. – prilagodba obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu (COM(2020)0624) i priloženi radni dokument službi (SWD(2020)0209),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

–  uzimajući u obzir politički okvir za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.),

–  uzimajući u obzir europski okvir za osobnu, društvenu i ključnu kompetenciju učiti kako učiti (LifeComp),

–  uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop) od 15. travnja 2020. koje se temelji na informacijama koje je dostavila Cedefopova zajednica stručnjaka za naukovanje naslovljeno „Kako europske zemlje upravljaju naukovanjem kako bi odgovorile na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19?”,

–  uzimajući u obzir izvješće Cedefopa iz 2020. naslovljeno „Strukovno obrazovanje i osposobljavanje u Europi 1995. – 2035. Scenariji za europsko strukovno obrazovanje i osposobljavanje u 21. stoljeću”,

–  uzimajući u obzir Cedefopovu seriju od sedam znanstvenih radova naslovljenu „Promjena prirode i uloge strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Europi”,

–  uzimajući u obzir Cedefopovu publikaciju iz 2013. naslovljenu „Prednosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Europi za ljude, organizacije i države”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. o Garanciji za mlade(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o politici usmjerenoj na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. lipnja 2011. o europskoj suradnji u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koja podupire strategiju Europa 2020.(10),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 20. svibnja 2008. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 85/368/EEZ o usporedivosti kvalifikacija za strukovno osposobljavanje među državama članicama Europske zajednice(11),

–  uzimajući u obzir studiju Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj od 6. svibnja 2020. naslovljenu „SOO u vrijeme krize: izgradnja temelja za otporne sustave strukovnog obrazovanja i osposobljavanja”,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o Preporuci Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (O‑000068/2020 – B9‑0027/2020 i O‑000069/2020 – B9‑0028/2020),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

A.  budući da je strukovno obrazovanje i osposobljavanje (SOO) ključan dio europskih sustava obrazovanja i cjeloživotnog učenja koji mladima i odraslima omogućuju stjecanje znanja, umijeća, vještina i kompetencija koje su im potrebne za zapošljavanje; budući da oko polovine osoba sa završenim višim srednjim obrazovanjem u Europskoj uniji čine osobe sa završenim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem; budući da bi strukovno obrazovanje i osposobljavanje moglo biti ključno za suočavanje s izazovima uzrokovanim makro trendovima i budućim tranzicijama koji se ubrzavaju te bi moglo biti ključno za nadoknađivanje sve većeg manjka vještina na tržištu rada EU-a;

B.  budući da prema Cedefopu oko dvije trećine Europljana (68 %) smatra da strukovno obrazovanje višeg srednjeg stupnja u njihovoj zemlji ima pozitivan imidž, dok ih nešto manje od četvrtine (23 %) navodi da ono ima negativan imidž(12);

C.  budući da obrazovanje i osposobljavanje također imaju središnju ulogu u integraciji pojedinaca u društvo i u promicanju sudjelovanja u političkom procesu, čime doprinose izgradnji uključivosti te demokratskog i aktivnog građanstva;

D.  budući da se strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem može potaknuti profesionalni razvoj učenika i radnika, uspješnost poduzeća, konkurentnost, istraživanje i inovacije te da je ono središnji aspekt uspješnog zapošljavanja i socijalne politike;

E.  budući da je strukovno obrazovanje i osposobljavanje u Europi vrlo raznoliko i nije jednako atraktivno za sve polaznike; budući da je potrebna veća usklađenost i međusobna povezanost nacionalnih sustava i inicijativa na razini EU-a; budući da Komisija i politike EU-a mogu imati važnu ulogu u pružanju potpore mjerama država članica u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te njihovoj koordinaciji na razini EU-a; budući da transnacionalne i nacionalne mreže i partnerstva pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja imaju ključnu ulogu u širenju programa politike u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te najboljih praksi EU-a;

F.  budući da se početno strukovno obrazovanje i osposobljavanje više ne smatra samo strukovnim, već se smatra alternativom akademskom obrazovanju koja sadrži brojne elemente akademskog obrazovanja koji u konačnici mogu voditi do tercijarne razine – sveučilišnog obrazovanja; budući da se u državama s uhodanim dvojnim sustavima kod strukovnog obrazovanja praktično iskustvo na radnom mjestu uvijek kombiniralo s akademskim učenjem u učionici;

G.  budući da je trajno strukovno obrazovanje i osposobljavanje ključno za ostvarivanje socijalnih i gospodarskih ciljeva EU-a; budući da se trajnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem poboljšava sudjelovanje odraslih osoba u cjeloživotnom učenju, jača se njihova zapošljivost i povećava se zaposlenost u Europi;

H.  budući da se europski sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja suočavaju s važnim izazovima; budući da je tim sustavima potrebno omogućiti prilagodbu zelenoj i digitalnoj tranziciji koje se brzo razvijaju, tehnološkom razvoju, promjenama zanimanja i prelasku na poslove koji zahtijevaju više kvalifikacije, promjenjivim potrebama tržišta rada, prevladavanju trenutačnih manjaka vještina i sprečavanju budućih, novim poslovnim modelima, novim oblicima organizacije rada, demografskim trendovima, koheziji i razvoju infrastrukture; budući da države članice i institucije EU-a moraju pojačati svoja nastojanja i potporu koju pružaju kako bi uspostavili najbolje moguće uvjete za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i omogućile mu brzu prilagodbu tim izazovima i potrebama za vještinama na tržištu rada;

I.  budući da je zemljama koje imaju dobro osmišljene programe strukovnog osposobljavanja lakše izbjeći nezaposlenost mladih, čak i u vremenima krize; budući da je analiza Instituta za ekonomiju rada (IZA) pokazala da su se zemlje koje imaju dvojne sustave strukovnog osposobljavanja lakše nosile s gospodarskom krizom 2008. i njezinim učincima na mlade na tržištu rada; budući da se stopa nezaposlenosti mladih u zemljama koje nemaju dvojne sustave strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u to vrijeme znatno povećala(13);

J.  budući da se brojni mobilni radnici u EU-u suočavaju s poteškoćama u priznavanju njihovih vještina i osposobljavanja te u pronalasku ekvivalentnog zaposlenja u drugim državama članicama unatoč nastojanjima koja se ulažu u uspostavu koordiniranog europskog kvalifikacijskog okvira i unatoč razvoju nacionalnih kvalifikacijskih okvira;

K.  budući da u dvojnom sustavu najčešće ne postoji mogućnost nastavka obrazovnog procesa na svim razinama; budući da dvojni sustav mora biti fleksibilan i mora biti u mogućnosti odgovoriti na promjene na tržištu rada i na nova, još nepoznata radna mjesta;

L.  budući da stažiranja i strukovno osposobljavanje kod stranih poslodavaca u okviru programa Erasmus+ znatno utječu na pružanje potpore učenicima strukovnih i tehničkih škola i osobama koje su te škole završile u pronalasku zaposlenja i razvoju kompetencija potrebnih na tržištu rada, uključujući jezične, profesionalne jezične i društvene vještine;

M.  budući da su aktivnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kao i standardno obrazovanje općenito, izloženi velikom pritisku uslijed pandemije bolesti COVID-19, koja je uzrokovala prekide u učenju na radnom mjestu i u učionici; budući da je pandemija uzrokovala posebne poremećaje u učenju temeljenom na radu, uključujući programe naukovanja i osposobljavanja, često uz znatan pad broja polaznika, ponuda i novih učenika; budući da se uslijed posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 istovremeno pruža prilika za pokretanje digitalne i tehnološke revolucije u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kojom se po mogućnosti mogu ukloniti fizičke prepreke te znatno povećati njegov doseg i utjecaj na očekivane rezultate;

N.  budući da zatvaranja poduzeća i skraćeno radno vrijeme u velikoj mjeri utječu na osposobljavanje naučnika u mnogim sektorima;

O.  budući da će u pogledu nezaposlenosti posljedice gospodarske krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 vjerojatno nerazmjerno osjetiti mladi; budući da je nakon brzog porasta prethodnih mjeseci stopa nezaposlenosti mladih u kolovozu 2020. u EU-u iznosila 17,6 %, a u europodručju 18,1 % (u usporedbi s 14,1 %, odnosno 15,4 % u kolovozu 2019.) te se očekuje njezino daljnje povećanje u bliskoj budućnosti, uslijed čega će mnogi mladi ostati u zamci nesigurnih i nestandardnih oblika zapošljavanja ili neaktivnosti, uz nedovoljnu socijalnu zaštitu; budući da EU mora odrediti nezaposlenost mladih i osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju kao jedan od glavnih političkih prioriteta kako uslijed trenutačne krize, koja će također štetno utjecati na mentalno zdravlje i na živote milijuna mladih, ne bi došlo do nastanka još jedne „izgubljene generacije”; budući da je strukovno obrazovanje i osposobljavanje ključan čimbenik u pripremi polaznika za demokratska društva te za uspješan ulazak na tržište rada i uspješno sudjelovanje na njemu;

P.  budući da su nedavna socioekonomska kretanja i kriza prouzročena pandemijom bolesti COVID-19 doveli do povećanja društvenih nejednakosti i naglasili potrebu da sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja postanu učinkovitiji, ali i pristupačniji i uključiviji u odnosu na ranjive skupine i na stanovnike ruralnih ili udaljenih područja; budući da su jednake mogućnosti za sve od ključnog značaja; budući da je pristup računalima, širokopojasnoj vezi, digitalnoj potpori i drugim tehnološkim alatima za učenje ključan kako za pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja tako i za učenike kako bi se izbjeglo produbljivanje nejednakosti i kako bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen;

Q.  budući da 60 milijuna odraslih stanovnika EU-a ima niske kvalifikacije; budući da prema Cedefopu u EU-u živi 128 milijuna odraslih osoba koje imaju nisku razinu obrazovanja, niske digitalne ili kognitivne vještine, ili imaju srednje visoku razinu obrazovanja, ali su izložene riziku od gubitka i zastarijevanja vještina te stoga trebaju usavršavanje i prekvalifikaciju; budući da su dobro osmišljeni i uključivi sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja od strateške važnosti za povećanje kompetencija i vještina svih polaznika te za potporu pristupu kvalitetnim mogućnostima zapošljavanja;

R.  budući da je u 2017. 4,3 % učenika nižeg sekundarnog obrazovanja u EU-u polazilo strukovne programe, dok je u višem sekundarnom obrazovanju taj udio iznosio 47,8 %, a u obrazovanju nakon sekundarnog koje nije tercijarno obrazovanje 92 %; budući da je udio žena među svim osobama koje su završile strukovne programe u višem sekundarnom obrazovanju u EU-u u 2017. iznosio 46,7 %(14);

S.  budući da su u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, kao i obrazovanju općenito, uslijed krize uzrokovane bolešću COVID-19 do izražaja došli neki izazovi i ograničenja povezani s učenjem na daljinu u tehničkom području i području povezanom sa sadržajem;

T.  budući da kod učenja na daljinu postoji rizik od povećanja stopa prekida školovanja među ranjivim polaznicima te da ono stoga mora ostati nadopuna, a ne alternativa konvencionalnom učenju;

U.  budući da na razini EU-a ne postoji ni usuglašena definicija ni zajedničko poimanje mikrokvalifikacija u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; budući da bi mikrokvalifikacije trebalo zamisliti kao nadopunu potpunim kvalifikacijama te ih priznati kao dokaz značajnih i visokokvalitetnih postignuća na temelju standarda u pogledu načina provedbe, postupka ocjenjivanja i trajanja;

V.  budući da je u 2015. gotovo trećina (30,5 %) svih poduzeća s 10 ili više zaposlenika u poslovnim djelatnostima u skupini EU-28 pružalo početno strukovno obrazovanje i osposobljavanje, iako se taj udio veoma razlikovao među državama članicama(15);

W.  budući da je u 2015. godini 72,6 % poduzeća s 10 ili više zaposlenika u skupini EU-28 svom osoblju pružalo trajno strukovno obrazovanje i osposobljavanje; budući da to predstavlja povećanje u odnosu na 2005. i 2010., kada su ti udjeli iznosili 59,7 %, odnosno 65,7 %(16);

X.  budući da utjecaj početnog i trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na rezultate na tržištu rada često odražava izravne ili neizravne objedinjene pojedinačne učinke produktivnosti; budući da su glavni rezultati koje naglašavaju države veće sudjelovanje na tržištu rada, niža nezaposlenost, mogućnost stjecanja kvalifikacija za sve kategorije koje je prije nisu imale te prilika za napredovanje u profesionalnoj hijerarhiji; budući da pojedinci cjeloživotnim učenjem mogu poboljšati svoje mogućnosti za rad i razine kvalifikacija, što dovodi do viših naknada i boljih gospodarskih i socijalnih rezultata, kao što je gospodarska autonomija, te također može unaprijediti psihološku dobrobit(17);

Y.  budući da početno i trajno strukovno obrazovanje i osposobljavanje izravno utječu na smjene generacija i na situacije obitelji;

Z.  budući da početno i trajno strukovno obrazovanje i osposobljavanje doprinose većoj učinkovitosti poduzeća i inovacija;

1.  ističe da strukovno obrazovanje i osposobljavanje ima ključnu ulogu na tržištu rada usmjerenom na pravednu tranziciju, koje se stalno mijenja, posebno kroz naglasak na praksi i učenju temeljenom na radu; ističe da strukovno obrazovanje i osposobljavanje, ako je usmjereno na kvalitetu, može ponuditi relevantno i visokokvalitetno znanje, vještine i kompetencije prilagođene individualnim potrebama na svim razinama u poduzećima svih veličina i u svim sektorima te osobama u početnom i trajnom obrazovanju; naglašava da je strukovno obrazovanje i osposobljavanje važno za nadoknađivanje manjka vještina na tržištu rada EU-a, za opremanje mladih učenika vještinama koje su im potrebne za zapošljavanje te za usavršavanje i prekvalifikaciju radnika radi usklađivanja njihovih kompetencija s potrebama poslodavaca, što je posebno važno za MSP-ove i nova ulaganja u gospodarstvo; nadalje naglašava potrebu za promicanjem vještina osobnog razvoja kako bi se pojedincima pomoglo da ostvare osobni i profesionalni rast i maksimalno povećaju svoj potencijal;

2.  poziva na koordinaciju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja s formalnim i tradicionalnim obrazovnim sustavima te na njegovu integraciju u vidu područja politike u okviru svih obrazovnih politika na razini EU-a i država članica, bez da ga se pritom gurne u pozadinu ili da ga se odredi tek kao sekundarni prioritet; poziva Komisiju i države članice da osiguraju komplementarnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te klasičnog obrazovanja i da im daju jednak prioritet;

3.  nadalje, podsjeća da je važno strukovnom obrazovanju i osposobljavanju pristupiti kao temeljnom instrumentu za promicanje integracije i uključivanja za razvoj povezanijeg društva;

4.  naglašava da je potrebno hitno modernizirati i znatno proširiti politike u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kako bi ih se učinilo uključivijima, pristupačnijima, otpornijima, atraktivnijima i učinkovitijima u pružanju potpore u pravednom zapošljavanju, razvoju ljudskog kapitala i aktivnom sudjelovanju u društvu; smatra da bi politikama u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja ljudima trebalo pružiti dobre osnovne vještine i ključne kompetencije kako bi se mogli prilagoditi trenutačnim i budućim društveno-gospodarskim kretanjima i kretanjima na tržištu rada, kao i mogućnostima i izazovima koje sa sobom donose digitalna i zelena tranzicija, demografske promjene i svi ostali makro trendovi, te da bi tim politikama trebalo ostvarivati ciljeve europskog zelenog plana; naglašava ključnu ulogu politika u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u usavršavanju i prekvalifikaciji svih radnika s ciljem boljeg nošenja s tim ključnim tranzicijama;

5.  podsjeća da strukovno obrazovanje i osposobljavanje doprinose konkurentnosti i socijalnoj koheziji; ističe potrebu za povećanjem ulaganja u ljudski kapital i vještine te za osiguravanjem osnovice vještina relevantne za poslovni život;

6.  podsjeća da su mjere ograničavanja koje su uvedene kako bi se zaustavilo širenje pandemije bolesti COVID-19 izložile europske sustave strukovnog obrazovanja i osposobljavanja ozbiljnom pritisku te da su dovele njihove polaznike u nesigurne situacije; naglašava da se poremećajima u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju pogoršavaju već postojeće nejednakosti u obrazovanju smanjenjem mogućnosti koje su dostupne mnogima od najranjivijih pripadnika društva, kojima je potrebna potpora u obliku održivih ulaganja i djelotvornih nefinancijskih mjera u tom sektoru; u tom pogledu naglašava da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti osiguravanju jednakog pristupa visokokvalitetnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, među ostalim u udaljenim ili ruralnim područjima, gdje bi učenje na daljinu moglo biti otežano zbog nedostatka pokrivenosti internetom;

7.  ističe da je ključno osigurati potrebna financijska sredstva, tehničku pomoć i smjernice kako bi se pružateljima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, nastavnicima, voditeljima osposobljavanja i učenicima osigurao pristup digitalnim uređajima i rješenjima za e-učenje; potiče države članice na promicanje fleksibilnih modela obrazovanja i potpore za učenike koji uče na daljinu s pomoću sredstava kao što su e-resursi, e-materijali, besplatno osposobljavanje putem interneta i – što je najvažnije – oprema i širokopojasni internet za sve škole i sva kućanstva; naglašava da bi javne vlasti trebale obratiti posebnu pozornost na kućanstva koja nemaju pristup računalima i dobroj širokopojasnoj vezi te poticati rješenja za njih kako bi se spriječio digitalni jaz i povećavanje nejednakosti u obrazovnom sektoru u koji su upisani mnogi učenici u nepovoljnom položaju;

8.  izražava bojazan da bi se broj mjesta za osposobljavanje naučnika sljedeće jeseni mogao drastično smanjiti s obzirom na potencijalno smanjenje aktivnosti osposobljavanja u mnogim sektorima do kojeg bi moglo doći uslijed krize uzrokovane bolešću COVID-19; ističe da bi se zbog tog nedostatka mogućnosti za osposobljavanje za mlade u srednjoročnom razdoblju također mogao intenzivirati manjak kvalificirane radne snage u nekim područjima; poziva države članice i regije da razmotre kako bi se na razuman način moglo proširiti alternativno osposobljavanje na razini iznad poduzeća kako bi se prevladao prijeteći nedostatak mjesta za osposobljavanje naučnika;

9.  poziva da se uvede jamstvo kvalitete kojim bi se osiguralo da osobe koje su završile osposobljavanje i/ili obrazovanje tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 imaju mogućnost popuniti bilo kakve praznine u svom osposobljavanju (ponovnim) pohađanjem tečajeva iz stažiranja ili naukovanja čak i nakon što su stekle diplomu i/ili završile stažiranje ili naukovanje ako su tečajevi možda morali biti otkazani ili su srezani ili su zakazali na neki drugi način dok su na snazi bile mjere protiv bolesti COVID-19;

10.  pozdravlja prijedlog preporuke Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost; podržava opće ciljeve tog prijedloga, a to su modernizacija politike EU-a u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i potvrđivanje njegove središnje uloge u cjeloživotnom učenju i u brzoj prilagodbi tržištu rada koje se ubrzano mijenja; pozdravlja nastojanja da se pojednostavi upravljanje strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem, da se izradi strategija internacionalizacije te da se osigura više europske suradnje i mogućnosti za mobilnost za polaznike i nastavnike; naglašava da je ključno doprijeti vještinama do svih vrsta radnika u tranziciji na zeleno i digitalno gospodarstvo;

11.  pozdravlja kvantitativne ciljeve prijedloga, to jest da bi do 2025. udio zaposlenih osoba s diplomom trebao biti najmanje 82 %, da bi 60 % osoba koje su nedavno završile strukovno obrazovanje i osposobljavanje trebalo imati koristi od izloženosti učenju temeljenom na radu tijekom svojeg strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te da bi 8 % polaznika strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo imati koristi od mobilnosti u svrhu učenja u inozemstvu; poziva države članice na poticanje metoda učenja koje uključuju učenje temeljeno na radu; podsjeća da posebni ciljevi mogu pomoći državama članicama da postave ciljeve te da politike u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja učine uključivijima i prilagođenijima potrebama tržišta rada; poziva Komisiju da svakih pet godina podnese Parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi preporuke;

12.  poziva Komisiju da proširi vrijedne programe za mobilnost naučnika kao što je ErasmusPro jačanjem sinergija između Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i programa Erasmus+ te osiguravanjem odgovarajućih sredstava u programskom razdoblju 2021. – 2027.; poziva države članice da postave ambiciozniji cilj u pogledu mobilnosti u svrhu učenja u inozemstvu za učenike koji polaze strukovno obrazovanje i osposobljavanje; podsjeća da je u sličnim inicijativama u sklopu okvira ET 2020 i programa Erasmus za visoko obrazovanje postavljen cilj mobilnosti od 20 % za diplomante ustanova za visoko obrazovanje za 2020.; naglašava da se proširenjem mogućnosti za mobilnost može doprinijeti proširenju osobnih, obrazovnih i profesionalnih mreža naučnika te se strukovno obrazovanje i osposobljavanje može učiniti atraktivnijim, umjesto da ga se doživljava kao drugi izbor, i može se otključati potencijal mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, čime se može doprinijeti uspjehu budućeg programa Erasmus+;

13.  poziva Komisiju da uključi pokazatelj u pogledu nedostataka vještina u pregled socijalnih pokazatelja u skladu s ciljevima i provedbom europskog stupa socijalnih prava, što bi nacionalnim donositeljima politika u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja moglo biti od koristi u utvrđivanju područja u kojima je potrebno više napora i u boljoj koordinaciji na razini EU-a, uz praćenje razvoja i napredovanja nedostataka vještina i poticanje uzlazne konvergencije između država članica;

14.  naglašava da dobro usmjerene kampanje za podizanje razine osviještenosti i upotreba komunikacijskih kanala prilagođenih mladima, kao što su društvene mreže, mogu imati odlučujuću ulogu u dopiranju do mladih kako bi se povećala vidljivost i atraktivnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; naglašava ključnu ulogu škola, posebno osnovnih i nižih srednjih škola, u komuniciranju mogućnosti koje nudi strukovno obrazovanje i osposobljavanje, u povećavanju njegove atraktivnosti i u ulaganju većih napora kako bi se mlade učenike usmjerilo na taj profesionalni put;

15.  poziva države članice i Komisiju da u suradnji s dionicima osmisle internetsku platformu EU-a za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, što su zatražili brojni pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te donositelji politika u nedavnoj anketi provedenoj u EU-u(18), koju bi što prije trebalo promovirati; podržava ideju da bi se putem te platforme mogle nuditi mogućnosti za umrežavanje i razmjenu dobrih praksi te pružati digitalna rješenja, uključujući rješenja za učenje temeljeno na radu, kao i sav dostupan materijal za učenje putem interneta u sigurnom višejezičnom okruženju s jamstvom kvalitete; ističe da platforma za strukovno obrazovanje i osposobljavanje može biti veza između platformi centara strukovne izvrsnosti na razini EU-a; predlaže da bi tu platformu trebalo povezati s internetskim portalom EU-a posvećenim strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, koji bi bio otvoren za doprinose dionika, kako bi se povećala vidljivost aktivnosti i usluga koje centri strukovne izvrsnosti pružaju svojim ekosustavima, kako bi se predstavilo mnoštvo mogućnosti koje strukovno obrazovanje i osposobljavanje nudi polaznicima na nacionalnoj razini i razini EU-a te kako bi se pojačala komunikacijska nastojanja i povećala atraktivnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

16.  poziva Komisiju da istraži ideju o internetskom portalu za zapošljavanje EU-a koji bi bio posvećen posebno mogućnostima za pripravništvo i naukovanje u cijelom EU-u i na kojem bi se sve postojeće slične inicijative u EU-u objedinile na vidljiviji i sveobuhvatniji način koji bi bio bolje prilagođen korisnicima; smatra da taj instrument može postati središnja točka za mlade Europljane, obrazovne ustanove i poduzeća u cijelom EU-u ako ga se predstavi na odgovarajući način odgovarajućim kanalima; mišljenja je da bi se taj portal moglo povezati sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te da bi se njime moglo doprinijeti usmjeravanju mladih talenata tamo gdje su najveće potrebe na tržištu rada, povećanju mobilnosti u EU-u, borbi protiv nezaposlenosti mladih i prevladavanju trenutačnih i budućih nedostataka vještina; smatra da bi se tu inicijativu moglo podržati u okviru programa Garancija za mlade i Erasmus+ kako bi se pojačao učinak tih programa te da bi se njome mogle nadopunjavati druge inicijative EU-a kao što su Europski portal za mobilnost zapošljavanja (EURES), Europass i budući portal EU-a za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i da bi ona mogla biti s njima povezana;

17.  poziva države članice i Komisiju da analiziraju zahtjeve koje su iznijeli dionici u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u nedavnoj anketi koju je Komisija provela u EU-u između ožujka i svibnja 2020. o izazovima i o utjecaju pandemije bolesti COVID-19 na strukovno obrazovanje i osposobljavanje te da pruži potporu i rješenja za te zahtjeve; osim izrade zajedničke platforme EU-a za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, posebno podržava razvoj sustava za simulaciju utemeljenih na virtualnoj stvarnosti i drugih digitalnih alata za strukovno obrazovanje i osposobljavanje uz pomoć istraživačkih projekata i faza ispitivanja, izradu otvorenih internetskih strukovnih tečajeva, virtualne europske projekte kao što je Erasmus virtual, EU-ov kanal na YouTubeu posvećen strukovnom obrazovanju i osposobljavanju za široku javnost, europske tjedne osposobljavanja, kao i veću fleksibilnost fonda ESF i budućeg fonda ESF+ kako bi se u okviru njih mogla financirati obrazovna tehnologija, osposobljavanje nastavnika i voditelja osposobljavanja te provedba e-učenja;

18.  naglašava da su poremećaji u pružanju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koje je uzrokovala pandemija bolesti COVID-19 znatno utjecali na učenike koji polaze strukovno obrazovanje i osposobljavanje u obrazovnom i društvenom smislu, posebno na učenike u nepovoljnom položaju, te da ti poremećaji predstavljaju teške izazove učenicima koji najbolje rade uz izravno usmjeravanje i u prisutnosti nastavnika; naglašava da na to ne bi trebalo gledati samo kao na problem, već da to također pruža jedinstvenu mogućnost za modernizaciju sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kroz tehnološke inovacije u područjima poput virtualne stvarnosti, umjetne inteligencije, industrije 4.0 i interneta stvari, kao i kroz povećanu upotrebu učenja putem interneta i učenja na daljinu, hibridnih naukovanja i alternativnog ocjenjivanja; naglašava da bi se takvim reformama u konačnici moglo doprinijeti jačanju sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, bržem reagiranju i većoj otpornosti nego prije krize uzrokovane bolešću COVID-19 te da bi se učenike i radnike moglo opremiti za vještine i poslove budućnosti; istovremeno napominje da su napredne digitalne vještine za nastavnike, voditelje osposobljavanja i učenike ključan preduvjet za visokokvalitetno učenje putem interneta;

19.  ističe da je potrebno hitno donijeti sve potrebne mjere za smanjenje broja učenika koji prekidaju strukovno obrazovanje i osposobljavanje, za jačanje uključivosti i kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, za osiguravanje jednakog pristupa kvalitetnim naukovanjima za sve mlade i odrasle polaznike te za osiguravanje jednakog pristupa i prava na osposobljavanje zaposlenika za sve radnike u svim poduzećima svih veličina u svim sektorima, uz poseban naglasak na MSP-ovima;

20.  pozdravlja ideju o razvoju mogućnosti za virtualnu mobilnost kako bi se prevladala ograničenja uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 te potiče države članice i pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja da olakšaju mogućnosti za učenje koje se ne temelje na lokaciji, među ostalim u budućnosti, kako bi se učenicima iz udaljenih i ruralnih područja ili iz inozemstva omogućio pristup tečajevima u cijelom EU-u bez ograničenja u pogledu lokacije, kad je to izvedivo;

21.  podsjeća da se sudjelovanjem svih relevantnih dionika u oblikovanju i provedbi politika strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pomaže osigurati da strukovno obrazovanje i osposobljavanje odgovara na potrebe za vještinama na tržištu rada i doprinosi boljoj provedbi politika; stoga poziva države članice na blisku suradnju sa svim mjerodavnim dionicima kao što su socijalni partneri, poduzeća, uključujući MMSP-ove, poduzeća socijalne ekonomije, poput zadruga i neprofitnih organizacija, pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i njihova udruženja, učenici koji pohađaju strukovno obrazovanje i osposobljavanje i njihova udruženja, istraživački centri, organizacije civilnog društva, javne i privatne službe za zapošljavanje, savjetnici za profesionalno usmjeravanje te lokalne i regionalne vlasti s ciljem koordinacije na razini EU-a kako bi se ostvarila bolja međusobna povezanost različitih sustava i razmjena najboljih praksi; poziva na uspostavu lokalnih ekosustava, uključujući navedene dionike, s ciljem jačanja kvalitete, kvantitete, uključivosti i ugleda strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kao pozitivnog izbora; ističe da je među potencijalnim podnositeljima prijava potrebno aktivno promicati mogućnosti zapošljavanja povezane sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te da je potrebno učenike usmjeravati prema sektorima u kojima nedostaje zaposlenika s kvalifikacijama u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; naglašava da je neophodna snažna veza između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te svijeta rada; naglašava da bi se ponuđenim osposobljavanjem trebalo odgovarati na lokalne izazove i udovoljavati lokalnim potrebama;

22.  smatra da se snažni obrazovni temelj kojim se učenicima pruža široko znanje i osnovne vještine u području pismenosti, matematičkih vještina i komunikacije, digitalne vještine i meke vještine, kao što su kritičko razmišljanje, rješavanje problema i emocionalna inteligencija, služi kao osnova za daljnje učenje i osposobljavanje na radnom mjestu te je ključan za budućnost mladih kao radnika i kao pojedinaca jer im omogućuje da se prilagode promjenama u zahtjevima tijekom cijelog svog radnog vijeka;

23.  naglašava da je potrebna transparentna zajednička definicija mikrokvalifikacija; smatra da mikrokvalifikacije mogu isključivo biti dopuna potpunim kvalifikacijama te da za njih mora postojati jamstvo kvalitete i akreditacija te da se moraju temeljiti na standardiziranom načinu provedbe, postupku ocjenjivanja i trajanju; naglašava iznimnu važnost dobro definiranih zahtjeva u pogledu kvalitete za pružatelje mikrokvalifikacija;

24.  podsjeća na temeljnu važnost obrazovanja koja nadilazi okvire njegove uloge u vezi s tržištem rada; poziva države članice da stave veći naglasak na ulogu obrazovanja koja nadilazi okvire potreba tržišta rada, uzimajući u obzir razvoj znanja i vještina koje pružaju potporu u osobnom razvoju, dobrobiti i aktivnom građanstvu;

25.  poziva države članice da uz sudjelovanje socijalnih partnera osmisle kvalitetne i uključive sustave strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te politike za obrazovanje odraslih s ciljem unapređivanja vještina i kompetencija niskokvalificiranih odraslih osoba, kako radnika tako i nezaposlenih osoba, kojima je potrebna hitna potpora kako bi dobile pristup kvalitetnim radnim mjestima;

26.  podržava uspostavu i promicanje struktura koje će predstavljati polaznike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama kako bi oni mogli sudjelovati u upravljanju programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i tako doprinijeti unapređenju njihove kvalitete;

27.  podržava predloženu promidžbu centara strukovne izvrsnosti kako bi se okupio širok raspon dionika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te lokalnih partnera; ističe da ti centri mogu biti pokretači inovacija, kvalitete i uključivosti i da mogu olakšati razmjenu dobrih praksi, poticati uzajamno učenje i pomoći u poboljšanju kvalitete i pružanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja diljem EU-a; poziva države članice da osiguraju solidna ulaganja u razvoj tih centara i svih ustanova strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te podsjeća da potpora centrima strukovne izvrsnosti u okviru programa Erasmus+ zahtijeva ambiciozan proračun programa; poziva države članice da poduzmu daljnje mjere za okupljanje i uključivanje mjerodavnih dionika kako bi doprinijele povećanju relevantnosti i kvalitete obrazovanja u tim centrima i boljem usklađivanju ponude i potražnje vještina, kao i pružanju potpore poslodavcima u pronalaženju rješenja za instrumente strukovnog osposobljavanja; poziva države članice da centre strukovne izvrsnosti učine pokretačkom snagom za razvoj zajedničkih europskih kvalifikacija, kurikuluma i diploma u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; nadalje poziva države članice na promicanje strategija regionalne suradnje kako bi se osmislili prekogranični programi koji za cilj imaju olakšati mobilnost polaznika i radnika te unaprijediti teritorijalnu i regionalnu suradnju, među ostalim putem europskog kvalifikacijskog okvira;

28.  duboko je uvjeren da bi svi učenici trebali imati pristup uravnoteženom, strogom i kognitivno zahtjevnom kurikulumu utemeljenom na znanju jer je to najbolja moguća priprema za strukovne i akademske studije kojom bi se zajamčilo da su mladi koji su se odlučili za program strukovnog obrazovanja i osposobljavanja tu odluku donijeli jer je to bio njihov izbor ili poziv, a ne zbog slabijeg uspjeha ili nemogućnosti polaženja drugih akademskih opcija; naglašava da bi u sve obrazovne kurikulume trebalo integrirati digitalne i zelene vještine te da bi ih trebalo prepoznati kao osnovne vještine za sve polaznike; podsjeća na Cedefopovu tvrdnju da je prilagodba kurikuluma i uključivanje ekološke osviještenosti, uz razumijevanje održivog razvoja i poslovne učinkovitosti, bolja od osmišljavanja potpuno novih programa osposobljavanja;

29.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuće financiranje politika strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na nacionalnoj razini i razini EU-a kako bi se zajamčila ulaganja koja su potrebna kako bi sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja postali moderniji, otporniji, privlačniji i uključiviji; ističe potrebu za povećanim financiranjem mobilnosti učenika i nastavnika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, među ostalim u okviru programa Erasmus+; poziva države članice da razviju poticaje kojima će se MSP-ovima pomoći u poticanju polaznika strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na sudjelovanje u europskoj mobilnosti; naglašava potrebu za povećanim financiranjem centara za osposobljavanje kako bi se financirali posebni timovi čiji bi zadatak bila praktična organizacija mobilnosti; poziva Komisiju da organizira kampanju usmjerenu na MSP-ove na razini cijelog EU-a kojom bi se naglasile prednosti odlazne i dolazne strukovne mobilnosti za njihovo blagostanje;

30.  naglašava potrebu za razvojem više programa kao što su eTwinning i elektronička platforma za obrazovanje odraslih u Europi (EPALE), koji služe promicanju umrežavanja i suradnje među školama; podsjeća da ti projekti mogu pomoći u provedbi osnovnih kurikuluma i doprinijeti poticanju učenika koji nevoljko prihvaćaju učenje na daljinu na sudjelovanje;

31.  poziva države članice da posebnu pozornost posvete kontinuiranom osposobljavanju i profesionalnom razvoju nastavnika i voditelja osposobljavanja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kako bi im se omogućilo ispunjenje njihovih sve multifunkcionalnijih uloga kao pokretača kvalitete i inovacija u obrazovanju; podsjeća da je važno da nastavnici strukovnog obrazovanja i osposobljavanja posjeduju visokokvalitetne digitalne vještine i pravu tehnološku opremu kako bi mogli u potpunosti prihvatiti sve mogućnosti koje pruža digitalno obrazovanje i kako bi mogli pomoći učenicima u stjecanju vještina potrebnih za digitalnu tranziciju; ističe da predstavnici podružnica i poduzeća koja surađuju u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja moraju imati pedagoške kompetencije; poziva države članice i Komisiju na bolji razvoj mogućnosti da nastavnici strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za čitavog trajanja svojih karijera također provode istraživanja, jer bi im se time mogla omogućiti razmjena i poticanje najboljih praksi i moglo bi se doprinijeti ostvarenju punog potencijala europskog istraživačkog prostora;

32.  poziva države članice na promicanje dvojnog modela strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kojim bi se mladima mogao znatno olakšati ulazak na tržište rada, posebno u usporedbi s općim obrazovanjem, budući da se osposobljavanjem kojim se strukturirano učenje na radnom mjestu kombinira s teorijom stječu certificirane vještine koje su relevantne poslodavcima i mogu se prenijeti na tržište rada; u tom kontekstu naglašava potencijal digitalnih rješenja koja mogu dati pozitivan doprinos učinkovitom dvojnom sustavu;

33.  potiče države članice da pri osmišljavanju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja bolje iskoriste razvoj sektora zelenih poslova kako bi ustanovile visokokvalificirana naukovanja kojima će se mladima pružiti specijalizirano znanje i osposobljavanje i kojima će se doprinijeti rješavanju problema visokih razina nezaposlenosti mladih;

34.  potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da uvrste održivi razvoj i ekološke kompetencije i vještine u sustave osposobljavanja i obrazovne sustave, posebno jačanjem sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i poticanjem istraživačkih centara da razvijaju tehnologije, projekte i patente za zelene proizvode u suradnji s novim zelenim poduzećima; potiče razmjenu ideja među istraživačkim centrima, mrežama poduzeća i stručnjacima; podsjeća na važnost vještina u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (tzv. vještine STEM) te na potrebu da se zajamči da više žena studira predmete povezane s tim područjima;

35.  poziva države članice da poboljšaju sustave za predviđanje vještina kako bi se bolje utvrdile nove promjene i potrebe za vještinama, kako bi sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja bili bolje informirani o tome gdje su potrebna ulaganja u vještine i kako bi bolje reagirali na promjenjive potrebe tržišta rada, te kako bi se osiguralo da obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje budu pravo za sve; naglašava da će strukovno obrazovanje i osposobljavanje biti učinkovitije ako se bude temeljilo na solidnom predviđanju vještina kojim će se omogućiti predviđanje i utvrđivanje nedostataka vještina te prilagodba strukovnih programa i programa cjeloživotnog učenja tržištu rada okrenutom budućnosti; smatra da bi programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebalo učiniti fleksibilnijima i prilagodljivijima kako bi bili sukladni s promjenama na tržištu rada i otporni na njih te kako bi se omogućila inteligentna i ciljana orijentacija polaznika strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u početnom osposobljavanju te u usavršavanju i prekvalifikaciji odraslih polaznika s ciljem smanjenja neusklađenosti i zastarijevanja vještina;

36.  poziva na uspostavu politika plaćenih dopusta za stručno osposobljavanje u skladu s Konvencijom Međunarodne organizacije rada (ILO) o plaćenom dopustu za stručno osposobljavanje, kojom se radnicima omogućuje pohađanje programa osposobljavanja za radnog vremena i bez osobnog troška s ciljem promicanja cjeloživotnog učenja;

37.  poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da zajedno sa socijalnim partnerima i pružateljima osposobljavanja donesu i provedu strategije za razvoj i predviđanje vještina s ciljem poboljšanja općih i sektorskih vještina te vještina karakterističnih za pojedinačna zanimanja; napominje da bi tim strategijama trebalo obuhvatiti detaljnu ocjenu vrste i razine radnih mjesta koja je potrebno otvoriti te potrebnih vještina i znanja, što bi dovelo do predviđanja i utvrđivanja nedostataka vještina i ciljanih programa za strukovno i cjeloživotno osposobljavanje s naglaskom na usklađivanju vještina i radnih mjesta kako bi se povećala zaposlenost;

38.  pozdravlja preporuku da bi pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebali dobiti odgovarajući stupanj autonomije, fleksibilnosti, potpore i financiranja; podsjeća da je financijska i strateška neovisnost pružatelja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja važna za brzu prilagodbu promjenama u zahtjevima za vještinama te mogućnostima i izazovima koje donosi digitalna i zelena tranzicija; poziva države članice da pojačaju nastojanja da se uspostave kvalificirani programi osposobljavanja u sektorima u kojima nedostaje odgovarajuće radne snage, poput sektora zdravstva i skrbi, poljoprivrede, građevinarstva, sektora zaštite okoliša i kružnog gospodarstva;

39.  poziva države članice da stave veći naglasak na veću uključivost i pristupačnost sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja svima tijekom cijelog njihovog radnog vijeka, među ostalim za ranjive skupine kao što su osobe s invaliditetom, osobe koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju, stariji radnici, dugotrajno nezaposlene osobe, odrasle osobe s niskom razinom kvalifikacija i niskom razinom vještina, radnici koji su proglašeni viškom, manjine i etničke skupine, osobe migrantskog podrijetla, izbjeglice te osobe koje zbog svoje geografske lokacije imaju manje mogućnosti; poziva na konkretne mjere kojima će se osigurati da osobe iz socijalno i ekonomski prikraćenih sredina, koje se često nalaze u začaranom krugu siromaštva, imaju pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u skladu s europskim stupom socijalnih prava; potiče države članice koje se suočavaju s demografskim padom da se pobrinu da mladi imaju korist od programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, posebno kao puta do kvalitetnog zaposlenja; ističe da se preventivnim mjerama kao što su ocjena vještina te savjetovanje o odabiru karijere i profesionalnoj orijentaciji može dugoročno smanjiti broj osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju te se može pristupiti rješavanju potreba poduzeća i sektora koji se suočavaju s nedostacima vještina;

40.  pozdravlja prijedlog da bi sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebali imati jednako važnu ulogu za odrasle osobe koje trebaju kontinuirano usavršavanje i prekvalifikaciju; poziva Komisiju da usvoji holistički pristup strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te obrazovanju odraslih koji će obuhvaćati formalno, neformalno i informalno učenje; poziva države članice da strukovno obrazovanje i osposobljavanje učine privlačnijim i pristupačnijim za odrasle polaznike te da uspostave jače veze i bliskiju suradnju između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za odrasle osobe s jedne i neformalnog učenja za odrasle s druge strane s ciljem promicanja ključnih kompetencija, uključujući dobre osnovne vještine, digitalne vještine te transverzalne, zelene i druge životne vještine koje osiguravaju snažne temelje za otpornost, cjeloživotnu zapošljivost, socijalnu uključenost, aktivno građanstvo i osobni razvoj; naglašava da nastojanja da se unaprijedi imidž i uključivost programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja moraju pratiti nastojanja da se pojača njihova obrazovna vrijednost te da se poveća kvaliteta i poštivanje socijalnih i radničkih prava naučnika;

41.  ističe da je važno doprijeti do stanovnika ruralnih i udaljenih područja i da je važno da strukovno obrazovanje i osposobljavanje bude pristupačno i namijenjeno osobama zaposlenim u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu i drugim poslovima u tim regijama, kao i da je važno tim osobama pružiti sve potrebne vještine, uključujući zelene i digitalne vještine, kako bi bolje iskoristile sadašnje i buduće mogućnosti koje pruža zeleno i plavo gospodarstvo, te kako bi se tim osobama omogućilo da daju važan doprinos očuvanju okoliša;

42.  ističe da bi učenje temeljeno na radu te promicanje i provedba dvojnog sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebali biti prioriteti novog programa Erasmus;

43.  poziva države članice da u skladu sa Strategijom EU-a za rodnu ravnopravnost nastave rješavati probleme rodne pristranosti i odluka utemeljenih na rodnim stereotipima na način da osiguraju i potiču jednako sudjelovanje žena u strukovnom osposobljavanju za tradicionalno „muška” zanimanja, kao i sudjelovanje muškaraca u „ženskim” zanimanjima; poziva na jačanje rodne dimenzije u nastojanjima da se moderniziraju sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te na veću dostupnost učenja na radnom mjestu i izvan njega zaposlenicama i ženama koje skrbe o obitelji, među ostalim u sektorima u kojima su žene podzastupljene, posebno u digitalnom, STEM i zelenom sektoru, s ciljem borbe protiv rodne segregacije u obrazovanju i zapošljavanju te borbe protiv rodnih stereotipa;

44.  poziva Komisiju i države članice da pri tranziciji na zeleno gospodarstvo uzmu u obzir potrebe žena i djevojčica za boljim mogućnostima cjeloživotnog učenja, posebno u područjima koja imaju znatan potencijal za otvaranje znatnog broja novih zelenih radnih mjesta, kao što su znanost, istraživanje, inženjerstvo, digitalna tehnologija i nove tehnologije, s ciljem jačanja položaja žena u društvu, eliminacije rodnih stereotipa i otvaranja radnih mjesta koja u potpunosti odgovaraju posebnim potrebama i vještinama žena;

45.  poziva države članice na promicanje sudjelovanja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kampanjama kojima se naglašavaju prednosti za pojedinca i za poslodavca te poticajima, uključujući dugotrajne poticaje, kojima će se poslodavcima pokriti dio troškova naukovanja; prepoznaje značaj inicijativa poput natjecanja WorldSkills, kojima se ostvaruje ključan utjecaj u pogledu pozitivnog imidža strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, promicanja novih radnih mjesta i novih vještina, privlačenja mladih da se odluče za karijere u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, prilagodbe sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja suvremenom gospodarstvu te jačanja suradnje između obrazovanja, poslodavaca i tržišta rada;

46.  pozdravlja cilj europskog prostora obrazovanja da se razvije istinski europski prostor za učenje u kojem granice ni na koji način ne otežavaju visokokvalitetno i uključivo obrazovanje i osposobljavanje; smatra da bi se preporukom trebao ostvariti taj cilj;

47.  pozdravlja prijedlog da se poveća fleksibilnost programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, da se iskoriste mikrokvalifikacije i da se poveća međudjelovanje s drugim obrazovnim sektorima, budući da se tom većom fleksibilnošću omogućuje prilagodba programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja individualnim potrebama, uz poštivanje potpunih kvalifikacija; napominje da se tom inicijativom također omogućuju prijenosi priznavanja te prikupljanje ishoda učenja; u tom pogledu pozdravlja ideju europskih osnovnih strukovnih profila i integracije s platformom Europass, među ostalim s budućim osobnim obrazovnim računima, čime bi se trebalo olakšati priznavanje kvalifikacija i mobilnost; ističe da se kurikulumovima mora postaviti osnova koja će omogućiti osobama prijelaz između akademskog i strukovnog obrazovanja, što uključuje i prijenos stečenih kompetencija; naglašava da se strukturom kvalifikacija mora omogućivati usporedivost; ističe da se kurikulumovima također mora osigurati buduća zapošljivost pojedinca predviđanjem potreba za vještinama u srednjoročnom do dugoročnom razdoblju; poziva države članice na poticanje daljnje modularizacije strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kako bi se uspostavilo više poveznica između sustava obrazovanja i osposobljavanja; naglašava važnost Europskog kreditnog sustava u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (ECVET), kojim se omogućilo bolje priznavanje ishoda učenja postignutih tijekom razdoblja mobilnosti; poziva države članice da razmotre razvoj ECTS sustava kreditnih bodova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje; poziva države članice da osiguraju mogućnost postizanja viših razina vještina programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

48.  pozdravlja okvirne odredbe Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET) te poziva na ocjenu njihove provedbe; pozdravlja uključivanje okvira EQAVET i elemenata kojima se rješavaju nedostaci u njegovoj provedbi u preporuku, posebno u odnosu na standarde kvalitete, kao i uključivanje ključnih načela sustava ECVET za potporu fleksibilnosti i mobilnosti, razvijenih u okviru drugih instrumenata kao što je Erasmus+;

49.  pozdravlja sve moguće sinergije i veću ulogu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Garanciji za mlade s obzirom na djelotvornost tog programa u olakšavanju prijelaza na tržište rada za mlade kojima prijeti nezaposlenost i socijalna isključenost;

50.  poziva države članice da ojačaju učenje jezika u okviru sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, budući da je nedostatak sposobnosti u tom području velika prepreka mobilnosti, dok dobro poznavanje nekoliko jezika ima dodatnu vrijednost na tržištima rada;

51.  naglašava da svako poboljšanje pružanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja mora biti popraćeno poboljšanjima u pogledu pristupa informacijama, savjetima i uslugama usmjeravanja u pristupačnom formatu za sve odrasle polaznike i učenike od rane dobi;

52.  naglašava da su naukovanja ključan dio programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; potiče države članice da ulože daljnje napore kako bi osigurale visokokvalitetna, raznolika i prilagođena naukovanja, uključujući pravednu naknadu, usklađena s načelima europskog stupa socijalnih prava, posebno pravom na pravedno i jednako postupanje u pogledu radnih uvjeta, uključujući osiguravanje radnog okruženja prilagođenog potrebama osoba s invaliditetom te pristup socijalnoj zaštiti i osposobljavanju; u tom pogledu poziva Komisiju da provede preispitivanje europskog okvira za kvalitetna i učinkovita naukovanja; poziva države članice da ublaže nacionalne administrativne preduvjete za strane učenike koji pohađaju strukovno obrazovanje i osposobljavanje kako bi potaknule mobilnost u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju; potiče Komisiju i države članice da porade na izradi europskog statuta za naukovanja;

53.  naglašava da je važno osigurati usklađenost ciljeva preporuke s trenutačnim političkim i zakonodavnim okvirom u kontekstu Plana oporavka za Europu, posebno u pogledu ulaganja u vještine, obrazovanje i osposobljavanje u okviru instrumenta za oporavak i otpornost te inicijative REACT-EU, kao i programa vještina za Europu, akcijskog plana za digitalno obrazovanje, europskog prostora obrazovanja, programa Erasmus+ i Garancije za mlade;

54.  naglašava da je potrebno unaprijediti praćenje osoba sa završenim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem, budući da je bolje razumijevanje njihove uspješnosti na tržištu rada jedan od ključnih načina za ocjenjivanje i unapređenje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i njegove relevantnosti na tržištu rada, zajedno s predviđanjem ponude i potražnje vještina;

55.  poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva izdvojena za digitalizaciju programa strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te za praćenje osoba koje su ih završile;

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 155, 8.7.2009., str. 1.
(2) SL C 155, 8.7.2009., str. 11.
(3) SL C 389, 18.11.2019., str. 1.
(4) SL C 153, 2.5.2018., str. 1.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0267.
(6) SL C 28, 27.1.2020., str. 8.
(7) SL C 337, 20.9.2018., str. 135.
(8) SL C 11, 12.1.2018., str. 44.
(9) SL C 58, 15.2.2018., str. 65.
(10) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 67.
(11) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 119.
(12) Cedefop, Ispitivanje javnog mišljenja u Europi o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, 2017.
(13) Eichhorst, W., Pomaže li strukovno osposobljavanje mladima da pronađu (dobar) posao?, Institut za ekonomiju rada (IZA).
(14) Eurostat, Statistički podaci o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, podaci izvučeni u rujnu 2020.
(15) Eurostat, Statistički podaci o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, podaci izvučeni u rujnu 2020.
(16) Eurostat, Statistički podaci o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, podaci izvučeni u rujnu 2020.
(17) Cedefop, Prednosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, 2011.
(18) Anketa koju je Komisija provela za Europski tjedan vještina stečenih u strukovnom obrazovanju 2020., održan 9. – 13. studenoga 2020.


Inicijativa Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033. ***I
PDF 125kWORD 42k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 445/2014/EU o uspostavljanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033. (COM(2020)0384 – C9-0275/2020 – 2020/0179(COD))
P9_TA(2020)0374A9-0201/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0384),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 167. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9-0275/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 25. studenoga 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0201/2020),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. prosinca 2020. radi donošenja Odluke (EU) 2020/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 445/2014/EU o uspostavljanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033.

P9_TC1-COD(2020)0179


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2020/2229.)


Prisilni rad i položaj Ujgura u Autonomnoj ujgurskoj regiji Xinjiang
PDF 149kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o prisilnom radu i položaju Ujgura u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu (2020/2913(RSP))
P9_TA(2020)0375RC-B9-0432/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije i izvješća o stanju u Kini, prije svega onu od 19. prosinca 2019. o stanju Ujgura u Kini („China-Cables”)(1), od 18. travnja 2019. o Kini, posebno o položaju vjerskih i etničkih manjina(2), od 4. listopada 2018. o masovnom proizvoljnom pritvaranju Ujgura i Kazaha u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu(3), od 12. rujna 2018. o stanju odnosa između EU-a i Kine(4), od 15. prosinca 2016. o slučajevima tibetanske budističke akademije Larung Gar i Ilhama Tohtija(5), od 10. ožujka 2011. o stanju i kulturnoj baštini u Kašgaru (Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu, Kina)(6) i od 26. studenoga 2009. o Kini: prava manjina i primjena smrtne kazne(7),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. studenoga 2020. o reviziji trgovinske politike EU-a(8),

–  uzimajući u obzir Nagradu Saharov za 2019. koja je dodijeljena Ilhamu Tohtiju, ujgurskom ekonomistu koji se mirnim putem bori za prava ujgurske manjine u Kini,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2020/1998(9) i Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/1999 od 7. prosinca 2020. o mjerama ograničavanja zbog teških kršenja i povreda ljudskih prava(10),

–  uzimajući u obzir napomene potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella nakon zasjedanja Vijeća EU-a za vanjske poslove 7. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2020. o ljudskim pravima i dostojanstvenom radu u globalnim lancima opskrbe,

–  uzimajući u obzir napomene predsjednika Vijeća Charlesa Michela nakon sastanka čelnika EU-a i Kine održanog 14. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Michela i predsjednice Ursule von der Leyen o obrani interesa i vrijednosti EU-a u složenom i iznimno važnom partnerstvu, nakon 22. sastanka na vrhu EU-a i Kine održanog 22. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir poziv stručnjaka UN-a od 26. lipnja 2020. na poduzimanje odlučnih mjera za zaštitu temeljnih sloboda u Kini,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu s 21. sastanka na vrhu EU-a i Kine od 9. travnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 12. ožujka 2019. naslovljenu „EU i Kina – strateški pregled” (JOIN(2019)0005),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja, koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 26. listopada 2018. o stanju u Xinjiangu,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 12. ožujka 2019. naslovljenu „EU i Kina – strateški pregled” (JOIN(2019)0005),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, u kojoj se navodi da se „nikoga se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu” i da „nikoga se ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad”,

–  uzimajući u obzir Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju od 25. lipnja 2012., koji zaštitu i promicanje ljudskih prava stavljaju u središte svih politika EU-a,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju i drugom okrutnom postupanju, slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 36. Ustava Narodne Republike Kine, kojim se svim građanima jamči pravo na slobodu vjeroispovijedi te njegov članak 4. kojim se potvrđuju prava manjinskih etničkih skupina,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966., koji je Kina potpisala 1998., ali nikad nije ratificirala,

–  uzimajući u obzir Protokol iz 2014. uz Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o prisilnom radu iz 1930., koji Kina nije potpisala,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a iz 2011. o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir izvješća Australskog instituta za stratešku politiku (ASPI) pod nazivom „Ujguri na prodaju – „Preodgoj”, prisilni rad i nadzor u Xinjiangu i drugdje” (Uyghurs for sale – “Re-education”, forced labour and surveillance beyond Xinjiang) i „Kulturno brisanje – praćenje uništavanja ujgurskih i islamskih prostora u Xinjiangu” (Cultural erasure – Tracing the destruction of Uyghur and Islamic spaces in Xinjiang) objavljena 2020., kao i njegov projekt „Xinjiang Data Project”,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da bi promicanje i zaštita ljudskih prava, demokracije i vladavine prava trebali i dalje biti u središtu dugotrajnog odnosa EU-a i Kine, u skladu s predanošću EU-a da zaštiti te vrijednosti u svojem vanjskom djelovanju te u skladu s izraženim interesom Kine da se tih istih vrijednosti pridržava u vlastitom razvoju i međunarodnoj suradnji;

B.  budući da se situacija u Xinjiangu, gdje živi više od 10 milijuna muslimanskih Ujgura i Kazaha, drastično pogoršala, posebno od pokretanja kampanje koju je kineska vlada pokrenula 2014. pod nazivom „ odlučno djelovanje protiv nasilnog terorizma” i budući da su Ujguri i druge uglavnom muslimanske etničke manjine u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu žrtve proizvoljnog pritvaranja, mučenja, nečuvenih ograničenja vjerskih praksi i kulture te da su podvrgnuti sustavu digitalnog nadzora koji je toliko sveprisutan da nadzire svaki aspekt svakodnevnog života s pomoću kamera koje prepoznaju lica, skeniranjem mobilnih telefona, opsežnog nezakonitog prikupljanja, združivanja i obrade osobnih podataka te raširenom i intruzivnom policijskom prisutnošću; budući da je došlo do općeg jačanja kineskog režima i strožeg postupanja prema manjinama, posebno Ujgurima, Tibetancima i Mongolima u cilju njihove asimilacije kroz nametanje načina života i komunističke ideologije kineske većine; budući da se policija uvelike koristi policijskim platformama za predviđanje poput integrirane zajedničke operativne platforme kako bi pratila sumnjive pojedince na temelju svakodnevnog, zakonitog i nenasilnog ponašanja;

C.  budući da je, prema vjerodostojnim izvješćima, više od milijun ljudi pritvoreno ili je bilo pritvoreno u takozvanim „centrima za politički preodgoj”, što predstavlja trenutačno najveće masovno zatvaranje pripadnika neke etničke manjine na svijetu; budući da se sustav zatvoreničkih kampova u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang širi i da je od 2017. novoizgrađeno ili prošireno više od 380 objekata za pritvor i da je, u razdoblju od srpnja 2019. do srpnja 2020, novoizgrađen ili proširen najmanje 61 pritvorni centar;

D.  budući da se patnja Ujgura proširuje i na mlađe generacije; budući da se, prema izvješćima, djeca šalju u državna sirotišta čak i ako se samo jedan njihov roditelj nalazi u zatvoreničkom kampu; budući da je prema rezultatima istraživanja do kraja 2019. više od 880 000 ujgurske djece smješteno u prihvatne centre; budući da vjerodostojna istraživanja pokazuju da su kineske vlasti uvele službeni program za ciljano sprečavanje trudnoće ujgurskih žena u nastojanju da smanje ujgursku stopu nataliteta; budući da kineske vlasti u okviru tog programa sustavno podvrgavaju ujgurske žene reproduktivne dobi prisilnim pobačajima, intrauterinim injekcijama i sterilizaciji, pri čemu je 2013. godine 80 % svih novih postupaka intrauterinih (IUD) uložaka u Kini provedeno u ujgurskoj regiji, unatoč činjenici da Ujguri čine samo 1,8 % kineskog stanovništva; budući da bi takve mjere za sprečavanje trudnoće među Ujgurskom populacijom mogle spadati u najgore zločine protiv čovječnosti;

E.  budući da je u kolovozu 2018. odbor UN-a za uklanjanje rasne diskriminacije prozvao vladu Narodne Republike Kine zbog zlostavljanja u Xinjiangu, kao i zbog uspostave masovnih proizvoljnih zatvoreničkih logora; budući da je u rujnu 2018., tijekom svog prvog govora u toj ulozi, visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet istaknula „duboko uznemirujuće optužbe o masovnim proizvoljnim pritvaranjima Ujgura i drugih muslimanskih zajednica u takozvanim kampovima za preodgoj u Xinjiangu”;

F.  budući da se novim kineskim propisima o vjerskim pitanjima koji su stupili na snagu 1. veljače 2018. još više ograničavaju vjerske skupine i aktivnosti te ih se prisiljava da se više prilagode partijskoj politici; budući da je vjerska sloboda i sloboda svijesti dosegnula najnižu razinu od početka gospodarskih reformi i otvaranja Kine krajem 70-ih godina 20. stoljeća; budući da je Kina jedna od zemalja s najvećim brojem vjerskih zatvorenika; budući da vjerodostojna izvješća razotkrivaju namjerno i sustavno uništavanje džamija, crkava i drugih vjerskih objekata, uglavnom od 2017., čime se njihov broj smanjio na najnižu razinu od kulturne revolucije;

G.  budući da Kina još nije ratificirala četiri od osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada, odnosno Konvenciju br. 87 o slobodi okupljanja i udruživanja, Konvenciju br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, Konvenciju br. 29 o prisilnom radu i Konvenciju br. 105 o ukidanju prisilnog rada; budući da je Kina ratificirala Konvenciju br. 111 o diskriminaciji u pogledu zapošljavanja i zanimanja i Konvenciju br. 100 o jednakosti plaća; budući da sporazumi WTO-a omogućuju donošenje trgovinskih mjera koje se odnose na proizvode rada zatvorenika;

H.  budući da su se usporedno s kampanjom „odlučnog djelovanja protiv nasilnog terorizma” od 2014. povećali programi premještaja radne snage, što upućuje na to da su oni postali politički prioritet kineske vlade kao sredstvo za ublažavanje siromaštva u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu; budući da postoji nekoliko vjerodostojnih izvješća o prisilnom radu Ujgura u proizvodnim lancima u odjevnom, tehnološkom i automobilskom sektoru, uključujući izvješće ASPI-ja iz ožujka 2020. u kojemu je utvrđeno 27 tvornica u devet kineskih pokrajina koje koriste radnu snagu najmanje 80 000 Ujgura preseljenih iz pokrajine Xinjiang u razdoblju od 2017. do 2019.; budući da te tvornice opskrbljuju najmanje 82 svjetske marke, uključujući one u vlasništvu mnogih europskih multinacionalnih kompanija;

I.  budući da je Kina jedan od najvećih svjetskih proizvođača pamuka i da se u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang proizvede više od 20 % svjetske proizvodnje pamuka; budući da je Kina najveći proizvođač i izvoznik prediva te najveći proizvođač i izvoznik tekstila i odjeće; budući da kineska vlada do 2025. planira udvostručiti proizvodne kapacitete u Ujgurskoj regiji, a ključni element tog plana su odjeća i tekstil; budući da je u okviru vladinog programa prisilnog osposobljavanja i premještaja radne snage samo 2018. godine u tri Ujgurske regije mobilizirano najmanje 570 000 osoba za branje pamuka; budući da broj pripadnika etničkih manjina koji su bili preusmjereni u berbu pamuka vjerojatno veći od te brojke za nekoliko stotina tisuća, što znači da je prisilni rad sastavna i opće raširena pojava kada je riječ o berbi pamuka u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu; budući da 84 % kineskog pamuka potječe iz Ujgurske autonomne regije Xinjiang, što znači da postoji iznimno visok rizik da su predivo, tekstil i odjeća od kineskog pamuka povezani s prisilnim i zatvorskim radom, bez obzira na to jesu li proizvedeni u Kini ili bilo gdje drugdje u svijetu;

J.  budući da, prema izvješćima, više od 80 korporacija međunarodnih robnih marki navodno ostvaruje izravnu ili neizravnu dobit od prisilnog rada Ujgura u svojim lancima opskrbe; budući da je u trenutačnom represivnom kontekstu nemoguće provoditi neovisne istrage i revizije u Ujgurskoj regiji;

K.  budući da poduzeća ne mogu na pouzdani način provjeriti provodi li se na nekom radnom mjestu u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu prisilni rad ili spriječiti korištenje prisilnog rada na tim radnim mjestima u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i standardima dužne pažnje za ljudska prava;

L.  budući da poduzeća na temelju postojećeg zakonodavstva EU-a (na razini EU-a ili na nacionalnoj razini) nemaju pravnu odgovornost za poduzimanje mjera kako bi spriječila svoj doprinos kršenju ljudskih prava u svojim lancima opskrbe; budući da se Direktivom EU-a o nefinancijskom izvješćivanju poduzećima nameće obveza izvješćivanja, ali se od njih ne zahtijeva da poduzmu korake kako bi se spriječila šteta u njihovim lancima opskrbe ili da za to preuzmu odgovornost;

M.  budući da je tijekom saslušanja u Odboru za međunarodnu trgovinu izvršni potpredsjednik Dombrovskis naveo da je borba protiv prisilnog rada prioritet EU-a te da će ulaganja EU-a morati poštovati sve relevantne konvencije Međunarodne organizacije rada o prisilnom radu, također i u okviru Sveobuhvatnog sporazuma o ulaganjima između EU-a i Kine;

N.  budući da Odbor za pravna pitanja trenutačno radi na inicijativi o „korporativnoj dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti”; budući da je Vijeće 1. prosinca 2020. objavilo svoje zaključke o ljudskim pravima i dostojanstvenom radu u globalnim lancima opskrbe u kojima poziva Komisiju da podnese prijedlog pravnog okvira EU-a o održivom korporativnom upravljanju, uključujući međusektorske obveze korporativne dužne pažnje duž globalnih lanaca opskrbe; budući da je Komisija najavila da će u drugom tromjesečju 2021. iznijeti zakonodavni prijedlog o održivom korporativnom upravljanju kojim će se riješiti pitanje potrebe za dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava u svim vrijednosnim lancima;

O.  budući da je Vijeće donijelo odluku i uredbu o uspostavi globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava kojima se EU-u omogućuje da uvede mjere ograničavanja protiv ciljanih pojedinaca, subjekata i tijela, uključujući države i nedržavne aktere, koji su odgovorni za teška kršenja i povrede ljudskih prava diljem svijeta, koji su u njih uključeni ili su povezani s njima, uključujući ropstvo;

P.  budući da je Kongres SAD-a 2019. donio Zakon o ljudskim pravima Ujgura; budući da je 22. rujna 2020. Zastupnički dom SAD-a donio Zakon o sprečavanju prisilnog rada Ujgura kojim se nameću različita ograničenja povezana s Ujgurskom autonomnom regijom Xinjiang, među ostalim zabranom određenog uvoza iz Xinjianga i nametanjem sankcija pojedincima i subjektima odgovornima za kršenja ljudskih prava u toj regiji;

Q.  budući da je Kina ostvarila napredak u gospodarskom i socijalnom području, ali nažalost još uvijek ne jamči osnovne međunarodne standarde ljudskih prava i temeljnih sloboda;

R.  budući da se u svom strateškom okviru za ljudska prava i demokraciju EU obvezao da će još više promicati demokraciju, vladavinu prava i ljudska prava u svim područjima svojega vanjskog djelovanja i da će ljudska prava postaviti u središte svojih odnosa sa svim trećim zemljama, uključujući strateške partnere;

1.  snažno osuđuje sustav prisilnog rada pod vodstvom vlade, posebno iskorištavanje Ujgura, etničkih Kazaha i Kirgiza te drugih muslimanskih manjinskih skupina, u tvornicama unutar i izvan zatvoreničkih kampova u Xinjiangu, kao i premještanje prisilnih radnika u druga kineska administrativna područja te činjenicu da dobro poznate europske robne marke i poduzeća imaju korist od prisilnog rada; poziva relevantne aktere iz privatnog sektora da procijene svoj angažman u Xinjiangu, da izvrše svoju korporativnu odgovornost, da provedu neovisne revizije poštovanja ljudskih prava u svojim čitavim lancima opskrbe te da prekinu poslovne odnose ako se utvrdi da se njima mogu pripisati kršenja ljudskih prava ili ako je nemoguće utvrditi je li došlo do kršenja, bilo izravno bilo neizravno, djelovanjem jednog od njihovih dobavljača ili poslovnih partnera u njihovu vrijednosnom lancu u Kini;

2.  duboko je zabrinut zbog sve represivnijih mjera s kojima se suočavaju mnoge vjerske i etničke manjine, posebno Ujguri i Kazasi, kojima se narušava njihovo ljudsko dostojanstvo, kao i njihova prava na slobodu kulturnog izražavanja i vjeroispovijedi, na slobodu govora i izražavanja te na mirno okupljanje i udruživanje; žali zbog pogoršanja stanja ljudskih prava diljem kontinentalne Kine i Hong Konga te zahtijeva da kineske vlasti poštuju temeljne slobode;

3.  duboko žali zbog aktualnog progona te ozbiljnih i sustavnih kršenja ljudskih prava koja se smatraju zločinima protiv čovječnosti; apelira na kinesku vladu da odmah prekine s proizvoljnim pritvaranjem pripadnika ujgurske manjine i drugih muslimanskih manjina bez ikakve optužnice, suđenja ili osude za kaznena djela, da zatvori sve kampove i kaznene centre te da odmah i bezuvjetno pusti na slobodu pritvorene osobe; poziva kineske vlasti da prekinu programe prisilnog rada i masovne sterilizacije koje sponzorira vlada; poziva kineske vlasti u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang da dostave informacije o lokacijama i zdravstvenim uvjetima osoba koje su pritvorene i odmah ih oslobode ako ne postoje dokazi o stvarnoj kriminalnoj aktivnosti;

4.  snažno osuđuje raširenu upotrebu digitalnih tehnologija nadzora za praćenje i kontrolu stanovništva u Xinjiangu i najnovije otkrivene testove softvera za prepoznavanje lica koji bi vladinim tijelima mogli poslati „ujgurske uzbune” kada njegovi sustavi kamera identificiraju pripadnike ujgurske manjine; žali zbog činjenice da Kina ne ispunjava svoje obveze preuzete u sklopu načela Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj o umjetnoj inteligenciji usmjerenoj na čovjeka i potpisivanjem izjave skupine G20 iz lipnja 2019. te poziva Komisiju i države članice da nastave pozivati Kinu da se pridržava svojih obveza u tom pogledu;

5.  poziva kineske vlasti da omoguće slobodan, smislen i neometan pristup provinciji Xinjiang i neograničen pristup zatvoreničkim kampovima za novinare i međunarodne promatrače, uključujući dužnosnike EU-a, nakon poziva predsjednika Xi Jinpinga tijekom sastanka na vrhu EU-a i Kine 14. rujna 2020. visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i nositeljima mandata posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava; poziva EU i države članice da nastave inzistirati na uspostavi misije UN-a za utvrđivanje činjenica u Xinjiangu i imenovanju posebnog izaslanika;

6.  zahtijeva od Kine da dopusti službeno putovanje Europskog parlamenta u Xinjiang pod uvjetom da mu se omogući slobodan i neograničen pristup te da se zajamči povjerljivost i sigurnost lokalnog stanovništva;

7.  snažno osuđuje navodnu masovnu kampanju Komunističke partije Kine za suzbijanje stope nataliteta Ujgura u Xinjiangu te poziva kineske vlasti da odmah ukinu sve mjere usmjerene na sprečavanje začeća među ujgurskim stanovništvom, uključujući prisilne sterilizacije, pobačaje ili sankcije protiv prekršaja u pogledu kontracepcije;

8.  apelira na kinesku vladu da ratificira i provede Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 29. o prisilnom radu, Konvenciju ILO-a br. 105. o ukidanju prisilnog rada, Konvenciju ILO-a br. 87. o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje te Konvenciju ILO-a br. 98. o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje; apelira na Kinu da ratificira Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;

9.  izražava duboku zabrinutost u pogledu izvješća o uznemirivanju Ujgura u inozemstvu od strane kineskih vlasti kako bi ih se primoralo da djeluju kao doušnici protiv drugih Ujgura, da se vrate u Xinjiang ili ne govore o situaciji ondje, ponekad tako što zadržavaju članove njihovih obitelji; poziva Komisiju i sve države članice EU-a da hitno istraže ta izvješća, da osiguraju zaštitu dijaspore iz pokrajine Xinjiang i ubrzaju zahtjeve za azil Ujgura i drugih turkijskih muslimana; pozdravlja odluku Njemačke i Švedske da se obustavi povratak svih etničkih Ujgura, Kazaha i drugih turkijskih muslimana u Kinu s obzirom na rizik od proizvoljnog pritvaranja, mučenja ili drugih oblika zlostavljanja;

10.  poziva Komisiju i države članice da započnu dijalog s državama u kojima postoji rizik od deportacije Ujgura u Kinu kako bi se spriječila takva deportacija; poziva članove Vijeća da obustave svoje ugovore o izručenju s Narodnom republikom Kinom kako bi se spriječilo izručenje Ujgura, državljana Hong Konga, Tibetanaca ili kineskih disidenata u Europi radi političkog suđenja u Narodnoj Republici Kini;

11.  poziva EU da proaktivno radi na neovisnoj istrazi UN-a o Kini kako bi se osigurala odgovornost za počinjena kaznena djela;

12.  izražava duboku zabrinutost zbog mjera koje kineska država provodi kako bi zajamčila „sveobuhvatan nadzor” regije Xinjiang postavljanjem elektroničkog nadzora „Skynet” u velikim urbanim područjima, postavljanjem uređaja za GPS praćenje u sva motorna vozila, korištenjem skenera za prepoznavanje lica na kontrolnim točkama te željezničkim i benzinskim postajama, koristeći softver koji se temelji na sustavima kamera opremljenima umjetnom inteligencijom s ciljem identifikacije Ujgura i drugih pripadnika etničkih manjinskih skupina, te akcijom prikupljanja krvi koju je provodila policija u Xinjiangu radi daljnjeg širenja kineske baze podataka o DNK-u; izražava duboku zabrinutost zbog najnovijih otkrića u vezi s popisom više od 2 000 Ujgura koji su između 2016. i 2018. pritvoreni u prefekturi Aksu; izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da Kina takve tehnologije izvozi u autoritarne države diljem svijeta; poziva EU i države članice da nadziru nabavu i razvoj tih tehnologija i aktivnosti njihovih pružatelja usluga te da im ne omoguće pristup javnom financiranju i javnoj nabavi na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

13.  kritizira nabavu termalnih kamera od poduzeća Hikivision od strane uprave Parlamenta i Komisije; ustraje na uvođenju oprezne politike javne nabave kojom se na odgovarajući način uzimaju u obzir pitanja ljudskih prava; apelira na upravu Parlamenta i njegova predsjednika da odmah prekinu sve izravne ili neizravne poslovne odnose s Hikivisionom te da poboljšaju transparentnost svojih aktivnosti javne nabave;

14.  poziva kineske vlasti da odmah i bezuvjetno oslobode ujgurskog znanstvenika i dobitnika nagrade Saharov za 2019. Ilhama Tohtija te da se u međuvremenu pobrinu da on ima redovne i neograničene kontakte s obitelji i odvjetnicima po vlastitom izboru te da ne bude podvrgnut mučenju ili drugim oblicima zlostavljanja; poziva na brzu, djelotvornu i nepristranu istragu o mučenju Ilhama Tohtija i na privođenje počinitelja pred lice pravde;

15.  pozdravlja uvrštavanje zakonodavne inicijative o obveznom zakonodavstvu o dužnoj pažnji u lancu opskrbe u pogledu ljudskih prava u program rada Komisije za 2021.; poziva Komisiju da najkasnije u drugom tromjesečju 2021. donese relevantne zakonodavne prijedloge koji bi, kako je planirano, sadržavali tri zasebna zakonodavna prijedloga, koji bi se međusobno podupirali, o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju, o korporativnoj dužnoj pažnji u pogledu ljudskih prava i okoliša te o reformi Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; smatra da bi takvo zakonodavstvo trebalo obuhvaćati i zabranu stavljanja relevantne robe na tržište EU-a kako bi se učinkovito riješilo pitanje prisilnog rada i drugih kršenja ljudskih prava u lancima opskrbe poduzeća; u tom pogledu podsjeća na svoje stajalište u nedavnoj Rezoluciji o reviziji trgovinske politike u kojoj poziva na dodatne mjere, kao što je zabrana uvoza proizvoda povezanih s teškim kršenjima ljudskih prava kao što su prisilni rad ili dječji rad;

16.  poziva države članice da u skladu sa svojim nadležnostima i nacionalnim okolnostima pojačaju napore za učinkovitu provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, među ostalim u okviru novih ili ažuriranih nacionalnih akcijskih planova koji bi sadržavali kombinaciju dobrovoljnih i obveznih mjera;

17.  smatra da sveobuhvatni sporazum o ulaganjima s Kinom mora sadržavati odgovarajuće obveze poštovanja međunarodnih konvencija protiv prisilnog rada; posebno smatra da bi Kina stoga trebala ratificirati Konvencije ILO-a br. 29. i 105.;

18.  pozdravlja nedavni dogovor suzakonodavaca o reformi Uredbe o dvojnoj namjeni zbog razloga povezanih s nacionalnom sigurnosti i ljudskim pravima;

19.  apelira na Komisiju, Vijeće i države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi uvjerili kinesku vladu da zatvori kampove i okonča sva kršenja ljudskih prava u Xinjiangu i drugim mjestima, kao što je Tibet; poziva EU i države članice da tu poruku ponove kineskoj vladi u svakoj prilici i na najvišoj razini; žali zbog činjenice da dosadašnji pristup i alati koje je EU primijenio nisu doveli do konkretnog napretka u pogledu stanja ljudskih prava u Kini, gdje se u posljednjem desetljeću zabilježilo samo nazadovanje; poziva Komisiju da izradi i provede holističku strategiju EU-a u cilju postizanja istinskog napretka u pogledu ljudskih prava u Kini; apelira na kineske vlasti da nastave provoditi nacionalne reforme potrebne za ratifikaciju Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji je Kina potpisala 1998., i na provedbu preporuka tijela UN-a za ljudska prava;

20.  pozdravlja donošenje globalnog režima sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava 7. prosinca 2020.; poziva države članice i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da brzo ocijene donošenje sankcija protiv kineskih dužnosnika i subjekata pod vodstvom države, kao što je „Xinjiang Production and Construction Corporation”, odgovornih za osmišljavanje i provedbu politike masovnog pritvaranja Ujgura i drugih turkijskih muslimana u Xinjiangu, za iskorištavanje prisilnog rada te za provedbu ozbiljne represije vjerskih sloboda, slobode kretanja i drugih temeljnih prava u regiji i na drugim mjestima, kao što je Tibet;

21.  poziva Vijeće i Komisiju da provedu paket mjera dogovoren u srpnju, uključujući stvaranje „sustava brodica za spašavanje” za ugnjetavane ljude u Kini, nakon daljnjeg pogoršanja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

22.  ponavlja svoju potporu predstojećem dijalogu između EU-a i SAD-a o Kini te apelira na to da ljudska prava budu istaknuta na njegovu dnevnom redu; poziva na bolju koordinaciju među demokracijama u provedbi sankcija i drugih mjera za suzbijanje kršenja ljudskih prava u kontinentalnoj Kini i Hong Kongu, kao i geopolitičkih izazova koje predstavlja Narodna Republika Kina;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladi i parlamentu Narodne Republike Kine.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0110.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0422.
(3) SL C 11, 13.1.2020., str. 25.
(4) SL C 433, 23.12.2019., str. 103.
(5) SL C 238, 6.7.2018., str. 108.
(6) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 185.
(7) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 80.
(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0337.
(9) SL L 410I, 7.12.2020., str. 1.
(10) SL L 410I, 7.12.2020., str. 13.


Iran, posebno slučaj dobitnice Nagrade Saharov za 2012. Nasrin Sotoudeh
PDF 141kWORD 45k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Iranu, posebno slučaju dobitnice Nagrade Saharov za 2012. Nasrin Sotoudeh (2020/2914(RSP))
P9_TA(2020)0376RC-B9-0440/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, naročito Rezoluciju o Iranu, posebno o slučaju Nasrin Sotoudeh(1) od 13. prosinca 2018. i Rezoluciju o Iranu, posebno o položaju boraca za prava žena i zatvaranju državljana EU-a s dvojnim državljanstvom(2) od 17. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu Ureda visokog predstavnika za ljudska prava (OHCHR) od 9. prosinca 2020. o Iranu, u kojoj se traži puštanje na slobodu Nasrin Sotoudeh,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 12. prosinca 2020. o pogubljenju g. Ruhollaha Zama,

–  uzimajući u obzir izjavu Ureda visokog predstavnika za ljudska prava od 25. studenoga 2020. u kojoj se Iran poziva da ne izvrši pogubljenje Ahmedreze Djalalija,

–  uzimajući u obzir izvješće Posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 26. listopada 2020. u kojem se traži utvrđivanje odgovornosti za nasilno suzbijanje prosvjeda i njegovo izvješće od 21. srpnja 2020. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu,

–  uzimajući u obzir 5. dijalog na visokoj razini između Europske unije i Irana održan 9. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju i slobodi izražavanja,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je 2012. Nagrada Saharov za slobodu mišljenja dodijeljena Nasrin Sotoudeh,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Nasrin Sotoudeh, dobitnica Nagrade Saharov za slobodu mišljenja 2012. godine, iranska odvjetnica, aktivistica za ljudska prava i politička zatvorenica koja se posljednjih 15 godina bori za prava žena, djece, vjerskih manjina, novinara i umjetnika, kao i osoba kojima prijeti smrtna kazna, zbog čega su je iranske vlasti kontinuirano napadale i uznemiravale te je nekoliko puta uhićena i zatvarana; budući da njezin kazneni progon i optužbe protiv nje pokazuju u kojoj mjeri iransko pravosuđe kriminalizira aktivizam u području ljudskih prava;

B.  budući da se Nasrin Sotoudeh od 13. lipnja 2018. nalazi u arbitrarno određenom pritvoru zbog toga što je zastupala žene koje su prosvjedovale protiv iranskog zakona o obveznom nošenju hidžaba te da je u ožujku 2019. osuđena na 33 godine zatvora i 148 udaraca bičem; budući da su stručnjaci UN-a više puta izrazili ozbiljne sumnje u pogledu arbitrarnosti odluke o njezinu pritvaranju i pozvali na njezino puštanje na slobodu;

C.  budući da je Nasrin Sotoudeh 7. studenoga 2020. privremeno puštena na slobodu nakon što je njezin test na COVID-19 bio pozitivan; budući da joj je 2. prosinca 2020. naređeno da se vrati u zatvor Qarchak, ženski zatvor u Teheranu poznat po okrutnim i nehumanim uvjetima pritvora; budući da takva odluka iranskih vlasti za nju može imati po život opasne posljedice te da se na taj način dodatno produljuje njezin arbitrarno određen boravak u zatvoru, što predstavlja kršenje obveza Irana u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

D.  budući da iranske vlasti vrše pritisak na obitelj, rodbinu i prijatelje Nasrin Sotoudeh, osobito na njezina supruga Rezu Khandana, s ciljem da ih ušutkaju i da zaustave sve kampanje za puštanje Nasrin Sotoudeh na slobodu;

E.  budući da je uhićenje Nasrin Sotoudeh dio pojačane represije protiv boraca za prava žena u Iranu; budući da su borci za prava žena koji aktivno promiču osnaživanje žena i povećanje njihovih prava izloženi uznemiravanju, proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjima te da se krše njihova prava na pravedno suđenje i pravični postupak;

F.  budući da postoje navodi da je Ahmadreza Djalali, iransko-švedski liječnik te znanstvenik i profesor na Sveučilištu VUB u Belgiji i Universita degli Studi del Piemonte Orientale u Italiji koji je u listopadu 2017. osuđen na smrt na osnovi neutemeljenih optužbi za špijunažu, premješten u samicu, što je korak koji prethodi pogubljenju, unatoč općem uvjerenju da je njegovo suđenje bilo izrazito nepravedno i da je osuđujuća presuda donesena na temelju priznanja iznuđenog mučenjem; budući da su iranski dužnosnici izrekli prijetnje smrću i njemu i članovima njegove obitelji u Švedskoj i Iranu; budući da je u pismu koje je poslao iz zatvora za političke zatvorenike Evin napisao da je razlog njegova pritvaranja bilo njegovo odbijanje da za Iran špijunira europske institucije; budući da je dr. Djalali 24. studenoga 2020. obaviješten da će uskoro biti pogubljen;

G.  budući da je 12. prosinca 2020. vješanjem pogubljen novinar Ruhollah Zam, nakon što je Vrhovni sud 8. prosinca 2020. po ubrzanom postupku donio odluku da se potvrđuje smrtna kazna izrečena na temelju nejasnih optužbi o „zemaljskoj korupciji” koje su se temeljila na silom iznuđenim priznanjima; budući da su g. Zama, kojemu je 2009. bio odobren azil u Francuskoj i koji je vodio popularan, prema iranskim vlastima kritički orijentiran kanal na aplikaciji Telegram, iranske vlasti namamile u Irak, otele i prebacile u Iran; budući da njegovo pogubljenje zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja predstavlja očito i grubo kršenje međunarodnog prava o ljudskim pravima;

H.  budući da se Fariba Adelkhah, istaknuta francusko-iranska znanstvenica s građanstvom EU-a i direktorica istraživanja na Sveučilištu Sciences Po u Parizu, od lipnja 2019. nalazi u arbitrarno određenom pritvoru u zatvoru Evin;

I.  budući da se nastavljaju uhićenja osoba s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana, nakon kojih slijede dugi boravak u samici i ispitivanja bez pravičnog postupka i mogućnosti pravednog suđenja te dugogodišnje zatvorske kazne na temelju nejasnih i neodređenih optužbi povezanih s „nacionalnom sigurnosti” i „špijunažom”; budući da Iran ne priznaje dvojno državljanstvo, zbog čega strana veleposlanstva imaju ograničen pristup svojim državljanima zatvorenima u Iranu;

J.  budući da iranski sudovi ne jamče pravični postupak i pošteno suđenje, uskraćuju pristup pravnom zastupanju, osobito tijekom istražnog postupka, te ne dopuštaju konzularne posjete, kao ni posjete UN-a ili humanitarnih organizacija; budući da se presude iranskog pravosuđa često temelje na nejasnim ili nekonkretnim optužbama povezanima s nacionalnom sigurnošću i špijunažom; budući da ne postoje neovisni mehanizmi kojima bi se zajamčila odgovornost unutar pravosudnog sustava i da postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost zbog politiziranosti sudaca;

K.  budući da su iranske vlasti na prosvjede civilnog društva zbog siromaštva, inflacije, korupcije i političkog autoritarizma odgovorile žestokom represijom; budući da je iranska obavještajna služba povećala svoju represiju protiv osoba aktivnih u civilnom društvu i boraca za ljudska prava, odvjetnika, aktivista za zaštitu okoliša, boraca za prava žena, studenata, novinara, učitelja, vozača kamiona i miroljubivih aktivista;

L.  budući da su stručnjaci UN-a za ljudska prava pozvali Iran da zajamči prava boraca za ljudska prava i odvjetnika koji se nalaze u zatvoru zato što su javno izrazili potporu prosvjedima protiv obveznog nošenja hidžaba u Iranu i više puta izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog kontinuiranog izvršenja smrtne kazne nad maloljetnicima u Iranu;

M.  budući da postoje brojni navodi o neljudskim i ponižavajućim uvjetima u zatvorima te o odbijanju odgovarajućeg pristupa liječničkoj skrbi u pritvoru u cilju zastrašivanja, kažnjavanja ili iznuđivanja priznanja od pritvorenika, čime se krše Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima;

N.  budući da se pomilovanja i privremena puštanja na slobodu omogućena tijekom pandemije bolesti COVID-19 kako bi se smanjila prenapučenost u zatvorima ne odnose na desetke boraca za ljudska prava, novinara, odvjetnika i aktivista koji se i dalje nalaze u zatvorima;

O.  budući da je posebni izvjestitelj UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu u svojem godišnjem izvješću podnesenom Općoj skupštini UN-a 21. srpnja 2020. izrazio duboko žaljenje zbog toga što Iran i dalje pribjegava smrtnoj kazni i velikog broja pogubljenja u toj zemlji te potvrdio da zaprimljena izvješća skreću pozornost na nastavak trenda ograničavanja slobode izražavanja i diskriminacije manjina i žena;

P.  budući da je posebni izvjestitelj UN-a u istom izvješću potvrdio da, unatoč jasnim dokazima da su iranske sigurnosne snage tijekom prosvjeda u studenom 2019. koristile prekomjernu i smrtonosnu silu koja je prouzročila smrt više od 300 osoba, uključujući žene i djecu, iranske vlasti ni gotovo godinu dana kasnije nisu provele istragu u skladu s međunarodnim standardima;

Q.  budući da se povećava broj smrtnih kazni izrečenih prosvjednicima, koje sve slijede isti obrazac: tzv. priznanje iznuđeno mučenjem, nakon kojega slijedi pogubljenje o kojem se ne obavještavaju ni odvjetnici ni članovi obitelji, kao što je bio slučaj s hrvačkom zvijezdom Navidom Afkarijem koji je 12. rujna 2020. pogubljen na temelju optužbi koje je u potpunosti zanijekao; budući da se njegova braća i dalje nalaze u zatvoru i da su im izrečene dugogodišnje kazne zatvora zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv vlasti;

R.  budući da je parlament donio rezoluciju u kojoj se poziva na uspostavu radne skupine StratCom ESVD-a za Bliski istok, posebno za Iran;

S.  budući da se tehnologije za masovni nadzor koriste za suzbijanje prosvjeda, i onih na internetu i onih na ulicama, među ostalim i cenzurom na internetu; budući da državni mediji provode kampanje dezinformiranja usmjerene protiv prosvjednika i boraca za ljudska prava kako bi iskrivila slika o prosvjedima iz studenoga 2019. te da u tome sudjeluju vodeće nacionalne ličnosti;

1.  snažno osuđuje arbitrarno pritvaranje, izricanje presude i, nedavno, vraćanje u zatvor borkinje za ljudska prava i odvjetnice Nasrin Sotoudeh te poziva vlasti Islamske Republike Irana da je odmah i bezuvjetno puste na slobodu i hitno joj omoguće da dobije potrebnu zdravstvenu skrb;

2.  snažno osuđuje pogubljenje novinara Ruhollaha Zama, urednika kanala Amad News aplikacije Telegram, 12. prosinca 2020. te hrvača Navida Afkarija 12. rujna 2020.; izražava najdublju sućut njihovim obiteljima, prijateljima i kolegama; poziva institucije EU-a i njegove države članice da pruže učinkovitiju zaštitu iranskim državljanima s boravištem u EU-u koji su izloženi uznemiravanju i prijetnjama iranskih obavještajnih službi;

3.  poziva Iran da odmah odustane od skorašnjeg pogubljenja švedsko-iranskog akademika Ahmadreza Djalalija, oslobodi ga i da mu naknadu te da prestane prijetiti njegovoj obitelji u Iranu i Švedskoj; nadalje, oštro osuđuje njegovo mučenje, arbitrarno pritvaranje i činjenicu da mu je izrečena smrtna kazna; prima na znanje da je g. Djalaliju 24. studenoga 2020. rečeno da su tijela kaznenog progona izdala nalog za izvršenje kazne te da je premješten u samicu u odjelu 209. zatvora Evin; ponovno poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice EU-a da hitno interveniraju kako bi se zaustavili svi planovi za pogubljenje Ahmadreza Djalalija, ukinula izrečena smrtna kazna i osiguralo njegovo trenutačno puštanje na slobodu;

4.  poziva EU i države članice da zajednički daju javne izjave i poduzmu diplomatske inicijative za praćenje nepoštenih suđenja i posjete zatvorima u kojima su pritvoreni borci za ljudska prava i drugi zatvorenici savjesti, uključujući građane EU-a u Iranu, u skladu sa Smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava;

5.  poziva iransku vladu da odmah bezuvjetno oslobodi stotine osoba koje su arbitrarno pritvorene zbog mirnog ostvarivanja svojih prava na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući prosvjednike, novinare, medijske djelatnike, političke disidente, umjetnike, pisce i borce za ljudska prava, uključujući odvjetnike, borce za prava žena, aktiviste za prava radnika, aktiviste za prava manjina, aktiviste za zaštitu prirode, borce protiv smrtne kazne i druge, među kojima su oni koji zahtijevaju istinu i odštetu za masovna izvansudska pogubljenja 1980-ih; naglašava da do njihova puštanja na slobodu iranske vlasti moraju jamčiti njihovo fizičko i mentalno zdravlje;

6.  apelira na Iran da odmah odbaci sve optužbe i ukine sva ograničenja putovanja za sve osobe koje imaju dvojno državljanstvo, europsko i iransko, koji su bili proizvoljno pritvoreni i izloženi drugim restriktivnim mjerama, kao što je bilo u slučaju Faribe Adelkhah, Nahid Taghavi, Kameela Ahmadya i Nazanin Zaghari-Ratcliffe; ponavlja svoj zahtjev da se Kamran Ghaderi, Massoud Mossaheb i Morad Tahbaz, koji su trenutačno pritvoreni u iranskim zatvorima, odmah bezuvjetno puste na slobodu te ponovno osuđuje kontinuiranu praksu iranskog pravosuđa pritvaranja osoba s dvojnim državljanstvom, onim EU-a i Irana, nakon nepoštenih suđenja i činjenicu da je tim osobama onemogućen pristup konzularnoj potpori;

7.  izražava zabrinutost zbog fizičkog napada na borkinju za ljudska prava žena Golrokh Iraeea i njezinog prisilnog premještanja u zatvor Evin 13. prosinca 2020.; poziva na hitno pojašnjenje njezine situacije i ponavlja svoj zahtjev da se ona pusti na slobodu;

8.  najoštrije osuđuje zatiranje prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; apelira na iranske vlasti da zajamče potpunu provedbu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojega je Iran zemlja potpisnica, te da svim pritvorenicima zajamče pravo na pravičan sudski postupak i pošteno suđenje, uključujući pravo da ih zastupa odvjetnik po vlastitom izboru;

9.  osuđuje ograničenja prostora za civilno društvo, upotrebu smrtne kazne kao oružja za političku represiju, amputacije, bičevanje i drugo okrutno i nehumano kažnjavanje koje sadrži iranski kazneni zakon, okrutne i nehumane uvjete pritvora, priznanja dobivena mučenjem ili zlostavljanjem te suđenje civilima pred revolucionarnim sudovima; osuđuje primjenu smrtne kazne kao sredstva za odvraćanje od aktivizma u području ljudskih prava i prava na slobodu izražavanja; poziva iranske vlasti da odmah uvedu moratorij na sva predviđena pogubljenja s ciljem da se potpuno ukine smrtna kazna;

10.  prima na znanje pomake koje su postigle iranske žene u području obrazovanja, znanosti i istraživanja, o čemu svjedoči činjenica da žene čine većinu studenata na iranskim sveučilištima; apelira na Islamsku Republiku Iran da de jure i de facto ukine sve oblike diskriminacije i ostalih kršenja ljudskih prava žena i djevojčica; snažno podupire Iranke i borce za ljudska prava koji se nastavljaju boriti za ljudska prava unatoč teškoćama i posljedicama s kojima se osobno suočavaju;

11.  poziva iranske vlasti da rješavaju pitanje svih oblika diskriminacije osoba koje pripadaju etničkim i vjerskim manjinama, uključujući kršćane i pripadnike bahai vjere te pripadnika zajednice LGBTI, te da odmah i bezuvjetno oslobode sve one koji su pritvoreni zbog ostvarivanja prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja ili seksualne orijentacije;

12.  poziva na pokretanje istrage pod vodstvom UN-a o zločinima prema međunarodnom pravu i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenima tijekom prosvjeda u studenom 2019. i siječnju 2020.; apelira na EU i njegove države članice da donesu ciljane restriktivne mjere protiv dužnosnika odgovornih za te zlouporabe;

13.  snažno podržava težnje iranskog naroda koji želi živjeti u slobodnoj, stabilnoj, uključivoj i demokratskoj zemlji koja poštuje svoje nacionalne i međunarodne obveze u području ljudskih prava i temeljnih sloboda; poziva iranske vlasti da osiguraju neovisnu i nepristranu istragu svih smrtnih slučajeva koji su se dogodili tijekom tih prosvjeda, svih osoba osumnjičenih za to da snose kaznenu odgovornost za ubojstva prosvjednika te svih slučajeva žrtava koje su prisilno nestale i bile izložene izvansudskim pogubljenjima; nadalje, poziva iranske vlasti da ekshumiraju posmrtne ostatke žrtava i predaju ih njihovim obiteljima, da identificiraju i kazneno gone počinitelje te da žrtvama pruže učinkovite pravne lijekove;

14.  pozdravlja donošenje mehanizma sankcija za kršenje ljudska prava, takozvanog Zakona Magnicki, od strane Vijeća kao važnog instrumenta EU-a za sankcioniranje kršitelja ljudskih prava; poziva na ciljane mjere protiv iranskih dužnosnika koji su počinili teška kršenja ljudskih prava, što se odnosi i na nedavna pogubljenja Ruhollaha Zama i Navida Afkarija te na arbitrarno pritvaranje osoba s dvojnim državljanstvom i stranih državljana u Iranu, kao i osoba uključenih u teška kršenja ljudskih prava, uključujući suce koji su na smrt osudili novinare, borce za ljudska prava, političke disidente i aktiviste;

15.  smatra da će biti potrebne dodatne ciljane sankcije ako iranske vlasti ne oslobode dr. Djalalija, kao što to zahtijevaju EU i njegove države članice;

16.  poziva Vijeće da pitanje kršenja ljudskih prava postavi kao ključnu sastavnicu svoje bilateralne suradnje s Iranom, u skladu sa Zajedničkom izjavom koju su dogovorili potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i iranski ministar vanjskih poslova u travnju 2016.; poziva ESVD da pitanje ljudska prava, posebno položaj boraca za ljudska prava, i dalje uključuje u dijalog na visokoj razini između EU-a i Irana te snažno poziva iranske vlasti da zaustave sva zastrašivanja i odmazde usmjerene protiv boraca za ljudska prava zbog komunikacije s dužnosnicima EU-a i UN-a;

17.  poziva ESVD i države članice EU-a da u potpunosti podrže dobitnike Nagrade Saharov preko svojih diplomatskih i konzularnih predstavništava te uspostavom interne međuinstitucijske radne skupine za potporu dobitnicima Nagrade „Saharov” koji su u opasnosti; smatra da bi izaslanstva EU-a trebala ojačati potporu dobitnicima nagrade koji su u opasnosti;

18.  traži da ESVD ojača svoje kapacitete za suzbijanje iranskog uplitanja i dezinformiranja na europskom tlu; apelira na iranske vlasti da ukinu cenzuru internetskih usluga i sadržaja te da se suzdrže od blokiranja interneta koje nije kompatibilno s međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

19.  poziva EU i njegove države članice da rješavaju pitanje posebne ranjivosti borkinja za ljudska prava odgovarajućim mjerama zaštite kojima bi ih se zaštitilo od specifičnih i rodno uvjetovanih rizika kojima su izložene;

20.  poziva iranske vlasti da upute trajni poziv za obilazak predstavnicima svih posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava te da proaktivno surađuju; posebno apelira na njih da osiguraju da posebnom izvjestitelju UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu bude dopušten ulazak u zemlju;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vrhovnom vođi Islamske Republike Irana, predsjedniku Islamske Republike Irana te zastupnicima u iranskom parlamentu Madžlisu.

(1) SL C 388, 13.11.2020., str. 127.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0019.


Provedba zakonodavstva EU-a o vodama
PDF 187kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o provedbi zakonodavstva EU-a o vodama (2020/2613(RSP))
P9_TA(2020)0377B9-0401/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 191.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike(1) („Okvirna direktiva o vodama”),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda(2) („Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda”),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i degradacije(3) („Direktiva o podzemnim vodama”),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava(4) („Direktiva o poplavama”),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora(5) („Direktiva o nitratima”),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) („Direktiva o standardima kvalitete okoliša”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/741 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode(7),

–   uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ(9) (Uredba REACH),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja)(10),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 10. prosinca 2019. o Provjeri prikladnosti Okvirne direktive o vodama, Direktive o podzemnim vodama, Direktive o standardima kvalitete okoliša i Direktive o poplavama i njegov sažetak od istog datuma,

–  uzimajući u obzir Komisijinu evaluaciju od 13. prosinca 2019. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i sažetak od istog datuma,

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (preinaka) (COM(2017)0753) od 1. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa djelovanja Unije u području zdravlja za razdoblje 2021.–2027. i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014 (program „EU za zdravlje”) (COM(2020)0405),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(11),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2020.: znanje za prijelaz na održivu Europu”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. o „Europskom zelenom planu” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu”, a posebno njezin odjeljak 2.2 pod nazivom „Industrija koja stvara uvjete za klimatsku neutralnost” (COM(2020)0102),

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030.(12),

–  uzimajući u obzir strategiju „od polja do stola”(13),

–  uzimajući u obzir Sedmi program djelovanja za okoliš(14),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. o Planu ulaganja za održivu Europu i Planu ulaganja za europski zeleni plan (COM(2020)0021),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2019. pod nazivom „Strateški pristup Europske unije lijekovima u okolišu” (COM(2019)0128),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum,

–  uzimajući u obzir zajedničku studiju Europske komisije i Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj iz svibnja 2020. naslovljenu: „Financiranje vodoopskrbe, odvodnje i zaštite od poplava – Izazovi u državama članicama EU-a i političke opcije”,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, a posebice cilj održivog razvoja br. 6 o čistoj vodi i sanitarnim uvjetima(15) te cilj br. 14 o očuvanju i održivom korištenju oceana, mora i morskih resursa,

–  uzimajući u obzir globalno izvješće o procjeni Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) iz svibnja 2019. o bioraznolikosti i uslugama ekosustava,

–   uzimajući u obzir izvješće Komisije iz studenoga 2019. pod nazivom „Procjena utjecaja ZPP-a na vodu”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a 64/292 od 28. srpnja 2010. kojom se priznaje ljudsko pravo na vodu i odvodnju,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-535/18, IL i dr. protiv Land Nordrhein-Westfalen od 28. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u Predmetu C-461/13, Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland e.V. protiv Bundesrepublik Deutschland („predmet Weser”) od 1. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir europsku građansku inicijativu „Right2Water” (Pravo na vodu) i izvješće Europskog parlamenta o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 2. srpnja 2020. o Provjeri prikladnosti Okvirne direktive o vodama, Direktive o podzemnim vodama, Direktive o standardima kvalitete okoliša i Direktive o poplavama(16),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode (klizni program)(17),

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o provedbi zakonodavstva EU-a o vodama (O-000077/2020B9‑0077/2020 i O-000078/2020B9‑0078/2020),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je voda neophodna za život i da upravljanje vodama ima ključnu ulogu u očuvanju usluga ekosustava EU-a, kao i u korištenju resursa i gospodarskoj proizvodnji; budući da EU mora dati učinkovite odgovore na postojeće izazove u području vode i učinkovito upravljati postojećim vodnim resursima jer oni izravno utječu na zdravlje ljudi, okoliš, njegovu kvalitetu i ekosustave, proizvodnju energije, poljoprivredu i sigurnost hrane;

B.  budući da je voda ključan element prehrambenog ciklusa; budući da je nužno da podzemne i površinske vode budu dobre kvalitete i dostupne u dovoljnim količinama za postizanje pravednog, zdravog, ekološki prihvatljivog i održivog prehrambenog sustava kako je opisano u strategiji „od polja do stola”; budući da je čista voda u dovoljnim količinama ključan element za provođenje i postizanje pravog kružnog gospodarstva u EU-u;

C.  budući da voda predstavlja veliku vrijednost za gospodarstva EU-a i budući da se u sektorima koji ovise o vodi u EU-u ostvaruje 26 % godišnje dodane vrijednosti EU-a, zbog čega je ključno osigurati daljnju dostupnost vode dobre kvalitete i u dovoljnim količinama za svaku uporabu;

D.  budući da je Okvirnom direktivom o vodama uspostavljen okvir za zaštitu 110 000 površinskih vodnih tijela u EU-u s ciljem postizanja „dobrog ekološkog i kemijskog stanja” do 2015., te za zaštitu 13 400 podzemnih vodnih tijela u EU-u s ciljem postizanja „dobrog količinskog i kemijskog stanja” do istoga roka, kao i s ciljem zaštite resursa pitke vode u skladu s člankom 7. stavkom 2.; budući da su se provjerom prikladnosti utvrdili značajni nedostaci u provedbi zakonodavstva EU-a o vodama te da se ciljevi zakonodavstva vjerojatno neće postići do krajnjeg roka 2027. osim ako se u državama članicama ne pokrenu sva potrebna nastojanja u pogledu provedbe i osim ako se ne pristupi usklađivanju sektorskih politika vezanih uz vodu sa zahtjevima Okvirne direktive o vodama; budući da bi se planiranje gospodarenja vodama i programi mjera trebali nastaviti nakon roka 2027. i dovesti do daljnjih poboljšanja kvalitete i količine vode;

E.  budući da 74 % površine podzemnih vodnih tijela ima dobro kemijsko stanje i 89 % ima dobro količinsko stanje; budući da je bruto bilanca dušika u EU-u između 2004. i 2015. smanjena za 10 %(18);

F.  budući da samo 38 % površinske vode ima dobro kemijsko stanje te samo 40 % dobro ekološko stanje ili potencijal, a stanje 16 % površinske vode još je uvijek nepoznato zbog nedostatka podataka; budući da bi 81 % površinske vode postiglo dobro kemijsko stanje kad ne bi bilo onečišćeno sveprisutno postojanim, bioakumulativnim i toksičnim tvarima kao što je živa; budući da je samo jedan od četiri slatkovodna pokazatelja iz Okvirne direktive o vodama koje je analizirala Europska agencija za okoliš pokazao napredak u posljednjih 10 do15 godina(19);

G.  budući da se u skladu s načelom „one-out-all-out”, stanje vode smatra dobrim samo ako se svi elementi procjene smatraju dobrima, što ne odražava poboljšanja pojedinačnih parametara kvalitete vode; budući da dobro stanje ne ovisi samo o mjerama ublažavanja kojima se rješavaju aktualni pritisci, već i o mjerama obnove kojima se rješavaju pritisci iz prošlosti te o pravovremenim preventivnim mjerama protiv prijetnji u nastajanju(20);

H.  budući da učinkovitost Okvirne direktive o vodama i postizanje njezinih ciljeva ovisi o njezinoj provedbi i primjeni putem nadležnih tijela u državama članicama, o osiguravanju odgovarajućih financijskih sredstava, među ostalim pomoću financijskih instrumenata EU-a, o provedbi drugih zakonodavnih akata EU-a, te o boljoj integraciji ciljeva povezanih s vodom u druge politike; budući da je za učinkovitu provedbu ključna uključenost dionika;

I.  budući da se člankom 7. stavkom 3. Okvirne direktive o vodama nalaže da države članice moraju osigurati zaštitu vodnih tijela koja se upotrebljavaju za proizvodnju pitke vode s ciljem izbjegavanja pogoršanja njihove kvalitete; budući da se u provjeri prikladnosti jasno navodi da je u pogledu zaštićenih područja za pitku vodu ostvaren vrlo mali napredak;

J.  budući da je sprečavanje kemijskog onečišćenja i drugih uzroka onečišćenja površinskih voda i podzemnih voda na izvoru kao prioritet od ključne važnosti kao najodrživija, najučinkovitija i najisplativija mjera, uz provedbu načela „onečišćivač plaća”;

K.  budući da je Okvirnom direktivom o vodama utvrđena potreba za zaštitom voda koje se upotrebljavaju za zahvaćanje pitke vode; budući da bi se operateri koji opskrbljuju pitkom vodom trebali moći osloniti na visoku kvalitetu vodnih resursa kako građani ne bi morali plaćati skupo pročišćavanje; budući da je stoga potrebno smanjiti onečišćenje na izvoru;

L.  budući da se u globalnom izvješću IPBES-a o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava iz 2019. onečišćenje voda navodi kao važna prijetnja globalnoj bioraznolikosti; budući da je bioraznolikost slatkovodnih ekosustava u Europi među najugroženijima i budući da onečišćenje vode negativno utječe na floru i faunu; budući da se površina europskih močvarnih područja, koja služe kao prirodni ponori ugljika, od 1970. smanjila za 50 % i budući da su se populacije slatkovodnih vrsta smanjile za 83 %;

M.  budući da su klimatske promjene najznačajnija prijetnja vodnim resursima diljem svijeta u pogledu velikih i malih količina vode; budući da zdravi i otporni slatkovodni ekosustavi mogu lakše ublažiti učinke klimatskih promjena i prilagoditi im se;

N.  budući da u Okvirnu direktivu o vodama nisu ugrađene posebne odredbe za rješavanje utjecaja klimatskih promjena; budući da Komisija u svojoj komunikaciji o Europskom zelenom planu ipak priznaje da se prirodne funkcije površinskih i podzemnih voda moraju obnoviti; budući da je provjerom prikladnosti utvrđeno da je Okvirna direktiva o vodama „dovoljno normativna u pogledu problema koje treba rješavati, a ipak dovoljno fleksibilna da se prema potrebi pojača njezina provedba u pogledu novih izazova koji nisu navedeni u Direktivi, kao što su klimatske promjene, nestašica vode i onečišćujuće tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti”;

O.  budući da gradska područja stalno rastu i da se zbog toga povećava pritisak na postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda; budući da je glavni i djelomično neregulirani izvor onečišćenja vode u EU-u ispuštanje nepročišćenih ili nedovoljno pročišćenih komunalnih i/ili industrijskih otpadnih voda; budući da Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda prvotno nije bila namijenjena kontroli ispuštanja kemijskih tvari, farmaceutskih ostataka ili mikroplastike u vodna tijela; budući da je Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda bila učinkovita u pogledu smanjenja ciljanih tvari kojima se onečišćuju vodna tijela jer se smanjila količina biokemijske potražnje kisika, dušika i fosfora u pročišćenim otpadnim vodama diljem EU-a; budući da bi ipak bi trebalo obratiti više pažnje postojećim izvorima onečišćenja i onima u nastajanju; budući da je još jedan glavni raspršeni izvor onečišćenja vode poljoprivreda, zbog ispuštanja hranjivih tvari, pesticida, antibiotika i drugih onečišćujućih tvari u riječne slivove i rijeke; budući da su odredbe postojećeg ZPP-a koje su povezane s vodama pružile nedovoljnu pomoć za ostvarenje ciljeva Okvirne direktive o vodama; budući da je raspršeno onečišćenje prepreka provedbi načela „onečišćivač plaća”;

P.  budući da je trećina europskih zemalja suočena s problemom nestašice vode, tj. ima manje od 5000 m3 vode po stanovniku godišnje(21); budući da se u slučaju sukoba oko raspodjele vodnih resursa prednost mora dati očuvanju ljudskog prava na vodu; budući da je 13 država članica prijavilo rizik od dezertifikacije u okviru Konvencije UN-a o suzbijanju dezertifikacije(22);

Q.  budući da zahvaćanje vode dovodi do značajnog pritiska na izvore vode EU-a; budući da se oko četvrtina vode preusmjerene iz njezinog prirodnog okoliša u EU-u koristi za poljoprivredu; budući da je postignut dogovor o novoj uredbi o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode, što će olakšati korištenje pročišćenih komunalnih otpadnih voda za navodnjavanje u poljoprivredi;

R.  budući da se neki subjekti koji upravljaju vodnim tijelima financiraju iz aktivnosti kojima se pogoršava kemijsko i ekološko stanje vodnih tijela te se tako ometa ostvarenje ciljeva iz Okvirne direktive o vodama; budući da je u takvim situacijama teško izbjeći sukobe interesa i da su zbog njih subjekti koji upravljaju vodnim tijelima zarobljeni u začaranim krugovima jer ovise o aktivnostima kojima se pogoršava stanje vodnih tijela;

S.  budući da se 60 % riječnih slivova nalazi u nalazi u transnacionalnim regijama, zbog čega je ključna učinkovita prekogranična suradnja; budući da 20 europskih zemalja ovisi o drugim zemljama u pogledu više od 10 % svojih vodnih resursa, dok pet zemalja u pogledu više od 75 % svojih resursa ovisi o resursima koji iz inozemstva dolaze rijekama; budući da nepoštivanje Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u pograničnim regijama uzrokuje pogoršanje stanja prekograničnih vodnih tijela obuhvaćenih Okvirnom direktivom o vodama, što onemogućuje postizanje ciljeva iz Okvirne direktive o vodama u državi članici primitka;

T.  budući da je povezanost rijeka, od malih potoka do ušća i delta, od ključne važnosti za migratorne riblje vrste, čiji su životni stadiji temelj ekosustava u kojima se nalaze i hranidbenog lanca te koje dobivaju sve veću socijalnu i kulturnu vrijednost u ribarskim zajednicama;

U.  budući da je ukupna potrošnja energije vodnog sektora u EU-u znatna i da bi trebala biti učinkovitija kako bi se doprinijelo ostvarenju ciljeva Pariškog sporazuma i klimatskih ciljeva EU-a do 2030. te cilja postizanja ugljične neutralnosti do 2050.;

V.  budući da hidroenergija ima ogroman potencijal za dekarbonizaciju proizvodnje električne energije do određene granice i stoga može doprinijeti postizanju ciljeva EU-a u području klime i energije u skladu s Pariškim sporazumom; budući da hidroenergiju treba promatrati na cjelovit način, uključujući njezine učinke na hidromorfološke uvjete i staništa; budući da je hidroenergija manje nestabilna od električne energije dobivene iz vjetra i sunca te stoga pomaže održanju stalne opskrbe električnom energijom i stabilnosti mreže; budući da reverzibilne hidroelektrane predstavljaju više od 90 %(23) kapaciteta za skladištenje energije u EU-u; budući da bi Europska unija trebala podržati države članice i uključiti se u ekološki prihvatljive hidroenergetske projekte, koji istovremeno ne predstavljaju prijetnju zdravlju lokalnih zajednica;

W.  budući da strukturne promjene vodnih tijela predstavljaju glavni pritisak na njihovo stanje(24); budući da hidromorfologija utječe na 40 % površinskih vodnih tijela, a sastoji se od fizičkih promjena (26 %), brana, pregrada i ustava (24 %), hidroloških promjena (7 %) ili ostalih hidromorfoloških promjena (7 %); budući da u Europi trenutačno postoji više od 21 000 hidroelektrana; budući da nikakva sveobuhvatna mjera EU-a za uklanjanje zastarjelih brana i preljeva nije poduzeta unatoč dokazima da bi se koordinacijom EU-a po tom pitanju osigurala dodana vrijednost;

X.  budući da je Opća skupština UN-a 28. srpnja 2010. priznala ljudsko pravo na vodu i odvodnju kao ljudsko pravo;

Y.  budući da se Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i Konvencijom o pravima djeteta, među ostalim međunarodnim konvencijama i sporazumima, izričito priznaje pravo na vodu i odvodnju i obvezuju se njihove države članice da u tom pogledu poduzmu odgovarajuće mjere;

Z.  budući da milijun ljudi u Europi nema pristup vodi i da osam milijuna nema odvodnju(25), dok u svijetu 844 milijuna ljudi nema siguran pristup sigurnoj pitkoj vodi(26)i budući da trećina svjetskog stanovništva nema osnovnu odvodnju; budući da je europskom građanskom inicijativom (EGI) Right2Water („Pravo na vodu”) prikupljeno preko 1,8 milijuna potpisa u ožujku 2014.; budući da se inicijativom Right2Water („Pravo na vodu”) zahtijevalo jamstvo za vodu i odvodnju za sve unutar EU-a i globalno, te bi se omogućio bolji pristup pitkoj vodi za javnost i više transparentnosti u pogledu kvalitete vode, kao i uvođenje prava na vodu u zakonodavstvo EU-a; budući da je Komisija donijela svoju komunikaciju kao odgovor na inicijativu „Right2Water” („Pravo na vodu”)(27); budući da je svojom rezolucijom od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative Right2Water („Pravo na vodu”) Parlament kritizirao Komisiju jer nije ispunila zahtjeve inicijative te pozvao Komisiju da prizna univerzalnu dostupnost i ljudsko pravo na vodu(28);

AA.  budući da studije pokazuju da ispitivanje otpadnih voda može djelovati kao sustav ranog upozoravanja za predviđanje ili lociranje izbijanja zaraze bolešću COVID-19 te time ima važnu ulogu u borbi protiv pandemije;

1.  pozdravlja uspjeh Okvirne direktive o vodama u uspostavi odgovarajućeg upravljačkog okvira za integrirano gospodarenje vodama, kao i njezin uspjeh u poboljšanju kvalitete vode ili u nekim slučajevima barem usporavanju pogoršanja kvalitete vode;

2.  odbacuje svaki pokušaj komercijalizacije vode (primjerice, trgovanje budućnosnicama koje se odnose na vodu kao resurs na njujorškoj burzi); osuđuje posljedice komercijalizacije prirode, kojom se osnovna i javna dobra izlažu špekulacijama, što podrazumijeva uskraćivanje univerzalnog prava na njihovo uživanje;

3.  pozdravlja procjenu Komisije da je Okvirna direktiva o vodama primjerena svrsi, ali konstatira da njezinu provedbu treba poboljšati i ubrzati uključivanjem relevantnih nadležnih tijela iz država članica i daljnjim uključivanjem ciljeva Okvirne direktive o vodama u sektorske politike, posebno politike koje se tiču poljoprivrede, prometa i energetike, kako bi se osiguralo dobro stanje svih površinskih vodnih tijela i podzemnih vodnih tijela najkasnije do 2027.;

4.  naglašava da nije potrebna nikakva revizija Okvirne direktive o vodama; poziva Komisiju da objavi da se Okvirna direktiva o vodama neće revidirati kako bi dokinula pravnu nesigurnost; poziva Komisiju da nastavi po potrebi predlagati ažurirane priloge;

5.  izražava duboko žaljenje zbog toga što polovica vodnih tijela u EU-u još uvijek nije u dobrom stanju i što ciljevi Okvirne direktive o vodama još nisu postignuti, što je uglavnom posljedica neodgovarajućeg financiranja, posebno spore provedbe, nedostatnog izvršenja, nedostatka provedbe načela opreznosti i načela „onečišćivač plaća” i široke primjene izuzeća iz Direktive u brojnim državama članicama te zbog toga što uključivanje ciljeva zaštite okoliša u sektorske politike nije bilo dovoljno;

6.  naglašava potrebu za obnovom i poboljšanjem kvalitete vode; konstatira da je za poboljšanje stanja vodnih tijela od ključne važnosti da su sve razine vlada i tijela vlasti država članica uključene i surađuju na uključivanju ciljeva Okvirne direktive o vodama u mjere politike, zakonodavstva i Okvirne direktive o vodama; podsjeća na načelo zabrane pogoršanja kojim se države članice obvezuje na provedbu potrebnih mjera za sprečavanje pogoršanja stanja vodnih tijela; poziva države članice da hitno poduzmu potrebne mjere kojima će se osigurati provedba, izvršavanje i usklađenost s Okvirnom direktivom o vodama kroz, između ostalog, treći krug izrade planova upravljanja riječnim slivovima koje će države članice donijeti 2021.; potiče EU, njezine države članice i regionalna tijela da osiguraju pravovremeno donošenje sljedećih planova upravljanja riječnim slivovima, poštujući pritom zahtjeve u pogledu javne rasprave; poziva Komisiju da poveća dostupnost financiranja i da državama članicama pruži potrebnu podršku u provedbi Okvirne direktive o vodama;

7.  skreće pozornost na studiju OECD-a kojom se procjenjuje da na sektor voda EU-a prije 2030. treba potrošiti dodatnih 253 milijardi eura kako bi se održala ili postigla potpuna sukladnost s mjerodavnim zakonodavstvom o vodama(29); poziva Komisiju, Vijeće, države članice i, gdje je to primjenjivo, regionalna tijela da utvrde i osiguraju potrebna sredstva i financijske instrumente za infrastrukturu koja ne šteti okolišu i ne utječe negativno na javno zdravlje, ali i da utvrde koje infrastrukture ne funkcioniraju i nisu u skladu s normama te da riješe pitanje onečišćujućih tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti i ostalih društvenih izazova; naglašava potrebu pružanja financijske potpore održivim inovativnim metodama, a posebno rješenjima temeljenima na prirodi, kao što je infrastruktura za pročišćavanje koja je ugljično neutralna ili se temelji na anaerobnoj razgradnji, obnova močvarnih i poplavnih područja, ponovno vlaženje isušenih tresetišta, uzimajući pritom u obzir javno-privatna partnerstva; naglašava važnost prilagodbe postojećih tokova fondova i financiranja povezanih s gospodarenjem vodama i ostalim srodnim uporabama zemljišta kao što je poljoprivreda, uključujući subvencije, uz odmak od tradicionalnih inženjerskih mjera i pomak prema rješenjima temeljenim na prirodi;

8.  poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere, uključujući osiguravanje potrebnih financijskih sredstava i ljudskih resursa i potrebnog stručnog znanja, kako bi što prije ostvarile potpunu usklađenost s Okvirnom direktivom o vodama, a svakako najkasnije do 2027.; poziva Komisiju da objavi preporuke državama članicama kako bi se osiguralo poštivanje roka 2027.; poziva Komisiju da podrži države članice u provedbi direktiva o vodama pružanjem tehničke pomoći i odgovarajućeg osposobljavanja te razmjenom dobrih praksi i stručnog znanja kako bi se osiguralo postizanje ciljeva iz Okvirne direktive o vodama, i promicanjem programa profesionalne razmjene između država članica; poziva Komisiju da osigura smjernice vezano za učinak presude Suda u predmetu C-461/13 na provedbu Okvirne direktive o vodama; poziva Komisiju da dade jasne smjernice o primjeni izuzeća u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (c) nakon 2027.;

9.  poziva države članice da utvrde provedbene mjere koje su potrebne za osiguravanje dobrog stanja vodnih tijela te da izrade programe mjera na temelju najboljih raspoloživih dokaza; poziva države članice i Komisiju da javno objave programe mjera država članica i odgovarajuće ocjene tih programa kako bi se poboljšao udio dobrih praksi i strategija te kako bi se poboljšao pristup javnosti podacima;

10.  smatra da bi načelo „one-out-all-out” trebalo ostati nepromijenjeno; poziva Komisiju da razradi dodatne metodologije izvješćivanja (kao što su udaljenost do cilja, provedene mjere i napredak ostvaren s obzirom na pojedinačne parametre kvalitete) kojima se pruža prilika za bolje procjenjivanje napretka prema ostvarenju dobrog stanja vode; ističe važnost transparentnosti i pružanja sveobuhvatnih informacija javnosti o kvaliteti i količini vode u EU-u;

11.  izražava žaljenje zbog toga što više od polovice vodnih tijela EU-a podliježe izuzećima, uz ograničenu opravdanost; poziva Komisiju i države članice na ažuriranje smjernica za primjenu izuzeća kako bi se ta praksa ograničila samo na potpuno opravdane slučajeve te kako se njome više ne bi narušavalo ostvarenje ciljeva Okvirne direktive o vodama u pogledu okoliša; poziva Komisiju na brzo i sustavno pokretanje postupaka zbog povrede u slučajevima kada izuzeća nisu opravdana;

12.  žali zbog toga što je primjena načela povrata troškova, kojim se omogućava da svi korisnici vode učinkovito i razmjerno sudjeluju u povratu troškova vodnih usluga, i dalje slaba ili nepostojeća u nekoliko država članica, posebno u kućanstvima, industriji i poljoprivredi; naglašava da se uporabom vode u nekim dijelovima EU-a ugrožava količinsko stanje vodnih tijela iznad razine održanog ekološkog toka; poziva države članice i njihova regionalna tijela da provedu odgovarajuće politike određivanja cijena vode te u potpunosti primijene načelo povrata troškova kako u pogledu troškova okoliša tako i u pogledu troškova resursa u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, te da također primijene i načelo „onečišćivač plaća”; podsjeća da se načelo povrata troškova može primjenjivati s obzirom na njegove društvene, ekološke i gospodarske učinke, kao i s obzirom na geografske i klimatske uvjete u predmetnim regijama; poziva Komisiju na provedbu tog načela; međutim, naglašava da se pravo na vodu i odvodnju mora osigurati i da pritom svi moraju imati pristup cjenovno prihvatljivim vodnim uslugama dobre kvalitete;

13.  poziva Komisiju da poduzme stroge i hitne mjere protiv povreda država članica kako bi osigurala potpunu usklađenost svih država članica sa zakonodavstvom o vodama, a posebice Okvirnom direktivom o vodama što je prije moguće, a najkasnije do 2027.; potiče Komisiju da poduzme stroge i brze korake u vezi s otvorenim predmetima povrede povezanima sa sustavnim kršenjem zakonodavstva EU-a o vodama; poziva Komisiju da poveća svoje resurse u vezi s postupcima povrede općenito, a posebno u vezi sa zakonodavstvom EU-a u području okoliša;

14.  napominje da klimatske promjene imaju i nastavit će imati znatan negativan učinak na slatkovodne izvore zbog suša koje dovode do iscrpljenja riječnih tokova i većih koncentracija onečišćujućih tvari, posebno u „zatvorenim” vodama, te zbog intenzivnih kiša koje dovode do povećanog otjecanja voda u gradskim i poljoprivrednim područjima; podsjeća da sve veći broj ekstremnih vremenskih pojava, poput ciklona i oluja, dovodi do povećanja saliniteta slatkih i obalnih voda; naglašava da povećanje temperatura dovodi do veće nestašice vode, što utječe na okoliš, nekoliko gospodarskih sektora koji ovise o visokom stupnju zahvaćanja i uporabe vode, kao i na kvalitetu života; ističe da otpornost vodnih ekosustava, poplave i nestašice vode i njihov utjecaj na proizvodnju hrane treba na odgovarajući način uzeti u obzir u predstojećoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (b) Pariškog sporazuma, te u postupku provedbe Okvirne direktive o vodama (planovi upravljanja riječnim slivovima);

15.  predlaže da Komisija pruži podršku državama članicama u razmjeni i omogućavanju znanja i najboljih praksi povezanih s raznim nastojanjima u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama na regionalnoj i lokalnoj razini u EU-u;

16.  ističe da su rijeke i močvarna područja najugroženija područja iako se smatraju najvećim pružateljima usluga ekosustava; podsjeća da močvarna područja, kao i morski i obalni ekosustavi, imaju ključnu ulogu u regulaciji vode i klime te da su njihovi prirodni ekosustavi bitni za pružanje usluga, resurse i razvoj gospodarskih ili kulturnih aktivnosti, što sve ovisi o dobrom ekološkom stanju vodnih resursa; naglašava da su močvarna područja ponori ugljika i klimatski stabilizatori na globalnoj razini, da imaju važnu ulogu u ublažavanju poplava i suša, osiguravaju čistu vodu, štite obalu, pune podzemne vodonosnike, održavaju veliku geološku raznolikost, imaju ključnu ulogu u krajoliku te pružaju rekreacijske i kulturne usluge društvu; stoga potiče Komisiju i države članice da poduzmu mjere za smanjenje upotrebe vodonosnika, da planiraju urbani razvoj izvan poplavnih područja te da poštuju biološku raznolikost povezanu s rijekama i močvarnim područjima;

17.  naglašava da učinkovita uporaba vode predstavlja važan doprinos ostvarenju ciljeva EU-a u području klime, budući da se njome može uštedjeti na energiji koja se koristi za pumpanje vode, smanjiti količina kemikalija potrebnih za pročišćavanje vode te smanjiti probleme opskrbe vodom; konstatira da u nekim državama članicama postoje visoke stope curenja iz cijevi, što nije prihvatljivo s obzirom na ciljeve u području klime i napore u pogledu postizanja učinkovitosti resursa; pozdravlja namjeru Komisije da u okviru nove Direktive o pitkoj vodi ocijeni stope curenja i postavi granične vrijednosti koje će dovesti do mjera u predmetnim državama članicama; također pozdravlja novu obvezu transparentne objave stopa curenja za velike opskrbljivače vodom;

18.  ističe da se vodna tijela koja se upotrebljavaju za proizvodnju pitke vode u cijelom EU-u suočavaju s novim i starim pritiscima koji uzrokuju povećanu potrebu za mjerama pročišćavanja koje provode opskrbljivači vodom; poziva države članice na potpunu provedbu članka 7. stavka 3. Okvirne direktive o vodama i na poduzimanje svih potrebnih mjera za zaustavljanje pogoršanja stanja vodnih tijela za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju;

19.  pozdravlja dokaz da su direktive dovele do smanjenog kemijskog onečišćenja voda; smatra da su u području kemikalija ipak potrebna hitna poboljšanja; konstatira da je Komisija utvrdila neočekivane razlike među državama članicama, većinom u pogledu načina ažuriranja popisa prioritetnih tvari i uzimanja u obzir kombiniranih učinaka mješavina; konstatira također da Direktiva o prioritetnim tvarima dosad jedva da uključuje tvari koje su važne za opskrbu pitkom vodom; ističe da znatne razlike u pristupima klasifikaciji, procjenjivanju i metodama izvješćivanja otežavaju usporedbe i analize na razini cijelog EU-a;

20.  poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere za postizanje dobrog kemijskog stanja te da poduzme odlučne mjere u cijelom EU-u u slučajevima kada države članice ne ispunjavaju standarde kvalitete okoliša za prioritetne tvari koje su obuhvaćene područjem primjene zakonodavstva EU-a; naglašava da bi na popis prioritetnih tvari trebalo dodati tvari koje su važne za proizvodnju pitke vode kao što su per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS-ovi) i relevantni farmaceutski proizvodi; smatra da se onečišćujuće tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti i miješana toksičnost mogu i trebaju rješavati u okviru Okvirne direktive o vodama i srodnih direktiva; poziva Komisiju da ažurira i doda relevantne tvari sadržane u prilozima Okvirnoj direktivi o vodama i Direktivi o podzemnim vodama radi lakšeg postizanja ciljeva Okvirne direktive o vodama i bolje zaštite resursa pitke vode; poziva Komisiju da uskladi provedbu zakonodavstva o vodama s Kemijskom strategijom za održivost i Strategijom o biološkoj raznolikosti kako bi se slatkovodna tijela i njihovi ekosustavi primjereno zaštitili, da utvrdi rokove za postupno ukidanje korištenja PFAS-ova koji nisu nužni i da potakne razvoj sigurnih i netrajnih alternativa svim upotrebama PFAS-ova; potiče Komisiju na financiranje istraživanja i razvoja strategija za rješavanje pitanja sveprisutno postojanih, bioakumulativnih i toksičnih tvari (sveprisutni PBT-i), s ciljem poboljšanja kvalitete vodnih tijela i smanjenja rizika za zdravlje životinja i ljudi te za okoliš; preporučuje izradu novih smjernica za poboljšane metode praćenja kemijskih mješavina i učinka koktela i izvješćivanja o njima; poziva na opsežniju primjenu popisa praćenja kako bi se pratile potencijalne tvari koje onečišćuju vode i odredio rizik koji one predstavljaju za vodeni okoliš; poziva Komisiju da ubrza svoj rad na razvoju metoda za procjenjivanje kemijskih mješavina i upravljanje njima te da svoj rad nadopuni uvođenjem čimbenika za procjenu mješavina;

21.  ističe da se mikroplastika prema procjenama u slatkoj vodi zadržava stoljećima i da postojeća postrojenja za pročišćavanje vode te čestice ne filtriraju u potpunosti; stoga pozdravlja odluku o izradi metodologije za praćenje mikroplastike i uspostavu popisa za praćenje u okviru revidirane Direktive o pitkoj vodi; potiče Komisiju i države članice na povećanje mjera kontrole na mjestu nastanka onečišćenja kako bi se postigao netoksičan okoliš i kružno gospodarstvo; naglašava da bi se smanjenjem emisija na mjestu nastanka ublažio pritisak na ekosustave i smanjio trošak pročišćavanja vode; poziva na odlučno djelovanje na razini EU-a, država članica i na regionalnoj razini kako bi se holističkim pristupom riješio problem onečišćujućih tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti, kao što su PFAS-ovi, mikroplastika, kemikalije koje izazivaju endokrine poremećaje i farmaceutski proizvodi, počevši od mjera kontrole na mjestu nastanka onečišćenja i dopunskih rješenja koja se primjenjuju na kraju procesa kao krajnje mjere; poziva Komisiju i države članice da na onečišćujuće tvari u potpunosti primijene pristup cijelog vijeka trajanja, istovremeno provodeći načelo onečišćivač plaća, među ostalim putem inovativnih instrumenata poput programa proširene odgovornosti proizvođača, za financiranje rješenja za pročišćavanje;

22.  naglašava važnost pojačavanja mjera za rješavanje problema eutrofikacije slatkih i slanih voda uzrokovanog opterećenjem dušikom i fosforom iz svih izvora, uključujući one iz poljoprivrede i nepročišćenih ili neodgovarajuće pročišćenih otpadnih voda; podsjeća da se eutrofikacijom slabi ekološko stanje vodnih tijela i da ona tako postaju izloženija invazivnim stranim vrstama; potiče sve poljoprivrednike na upotrebu alata za održivost poljoprivrednih gospodarstava za hranjive tvari koji omogućuju bolje upravljanje i smanjuju istjecanje hranjivih tvari u podzemne i površinske vode; poziva države članice da na odgovarajući način utvrde područja ranjiva na onečišćenje nitratima i da u potpunosti provedu i izvrše mjere poduzete u skladu s Direktivom o nitratima;

23.  naglašava da bi države članice trebale u potpunosti riješiti trenutačnu krizu biološke raznolikosti kad je riječ o provedbi vodnih politika, uz smanjenje uzročnika opterećenja vodnih sustava i obnovu narušenih ekosustava; ističe važnost nove Strategije o biološkoj raznolikosti do 2030.; podsjeća da je u provedbi Okvirne direktive o vodama potrebno osigurati potpunu usklađenost s novom Strategijom o biološkoj raznolikosti, direktivama o prirodi i ostalim zakonodavstvom u području okoliša;

24.  pozdravlja obvezu Komisije da u okviru njezine Strategije o biološkoj raznolikosti do 2030. obnovi najmanje 25 000 km rijeka slobodna toka u EU-u uklanjanjem pregrada i obnovom poplavnih područja i da uspostavi metodologiju i odredbe na razini EU-a za mapiranje i procjenu te postizanje dobrog stanja ekosustava; konstatira da u EU-u trenutačno postoji 21 000 hidroelektrana i da hidroelektrane i male hidroelektrane proizvode najveći udio obnovljive energije u EU-u; primjećuje promjene u hidroenergiji s malim utjecajem; no ističe da izgradnja brana može negativno utjecati na staništa te dovesti do velikog pritiska na površinske vode; podsjeća da Okvirna direktiva o vodama propisuje stroge kriterije za zaštitu hidromorfoloških uvjeta; poziva Komisiju i države članice da osiguraju provedbu strogih procjena utjecaja promjena koje iz toga proizlaze na kvalitetu i količinu vode i ekosustave te da osiguraju poštivanje ciljeva iz Okvirne direktive o vodama u svim postojećim i potencijalnim novim hidroenergetskim projektima; stoga hitno poziva Komisiju da se savjetuje sa svim nadležnim glavnim upravama, uključujući Glavnu upravu za energetiku, pri procjenjivanju učinka hidroelektrana na okoliš i da uzme u obzir njihove preporuke;

25.  poziva države članice i Komisiju da poduzmu sve potrebne mjere za smanjenje pritisaka na površinska vodna tijela radi obnove prirodnih funkcija rijeka i zaštite ekosustava; poziva države članice da se suzdrže od izgradnje hidroelektrana u zaštićenim područjima, kao i od drugih građevinskih projekata koji dovode do znatnih hidromorfoloških pritisaka na vodu; smatra da bi subvencije EU-a i javno financiranje u područjima izvan zaštićenih područja trebalo odobravati isključivo novim hidroelektranama čije ukupne prednosti jasno nadmašuju ukupne negativne utjecaje;

26.  pozdravlja činjenicu da se prema desetom dvogodišnjem izvješću o provedbi Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u državama članicama,(30)prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u EU-u u posljednjem desetljeću poboljšalo i činjenicu da se Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda postiglo smanjenje opterećenja, čime se pridonijelo poboljšanju kvalitete vode; no žali zbog toga činjenice da još nije postignuta potpuna usklađenost s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i zbog toga što su neke države članice još uvijek vrlo udaljene od svojih ciljeva; podupire stajalište Komisije u kojem stoji da je potrebno učiniti više kako bi se riješilo preostalo onečišćenje, onečišćujuće tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti, uporaba energije i upravljanje muljem, kao i pitanja u vezi s upravljanjem; žali i zbog toga što se evaluacijom Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda ne analizira učinkovitost ispuštanja industrijskih otpadnih voda u sabirne sustave i komunalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda;

27.  poziva Komisiju da to uzme u obzir pri reviziji Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda; potiče Komisiju da pruži podršku državama članicama u provedbi direktive tako što će omogućiti održivo financiranje u vezi s vodama te poticati razvoj i uvođenje inovativnih tehnologija u području otpadnih voda; poziva Komisiju da pažljivo ispita međudjelovanje obveza iz Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u pogledu projektiranja, gradnje i proširenja komunalnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u svim fazama tehničkog razvoja s obvezom iz Okvirne direktive o vodama u pogledu zabrane pogoršanja kako bi se osigurala usklađenost dvaju zakonodavnih akata i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda uz istovremeno očuvanje svih poticaja za poduzimanje odgovarajućih mjera tehničkog pročišćavanja; poziva Komisiju da po potrebi poduzme zakonodavne mjere; naglašava da su za rješavanje pitanja onečišćujućih tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti od ključne važnosti mjere koje su prije svega usmjerene na rješavanje problema na izvoru; naglašava da bi pri budućoj reviziji Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda također trebalo uzeti u obzir nove izazove koje predstavljaju takve onečišćujuće tvari;

28.  ističe da se Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Okvirnom direktivom o vodama nisu na odgovarajući način riješili problemi koji proizlaze iz klimatskih promjena, kao što su prelijevanja oborinskih voda, otjecanje gradskih voda i poplave u aglomeracijama, niti se posvetilo utjecaju nedovoljno pročišćenih otpadnih voda na vodno tijelo recipijent; smatra da bi EU, države članice i regionalna tijela trebali bolje rješavati pitanje praćenja i kontrole učinka sve češćih prelijevanja oborinskih voda i otjecanja gradskih voda s obzirom na činjenicu da zbog tih pojava dolazi do znatnog onečišćenja površinskih i podzemnih vodnih tijela recipijenata;

29.  ustraje na tome da je pri procjenjivanju utjecaja hidroenergetskih postrojenja na okoliš potreban holistički pristup kojim su obuhvaćene koristi za društvo u pogledu opskrbe električnom energijom bez emisija i doprinos sigurnosti opskrbe energijom kroz hidroenergiju i reverzibilne hidroelektrane te negativni učinci na površinske vode i staništa; u tom pogledu naglašava potencijalni doprinos električne energije proizvedene u hidroelektranama postizanju ciljeva EU-a u pogledu klime i energije i ispunjavanju obveza EU-a temeljem Pariškog sporazuma, ali smatra da se to ne bi trebalo postići na štetu površinskih voda i zaštite staništa; priznaje da postoje načini i tehnologije za smanjenje utjecaja na okoliš i vodene divlje vrste; ističe da postoji velik potencijal za povećanje učinkovitosti postojećih riječnih hidroelektrana;

30.  napominje da bi prelazak s cestovnog prijevoza tereta na unutarnje plovne putove trebalo u potpunosti uskladiti s načelom zabrane pogoršanja iz Okvirne direktive o vodama te s drugim zakonodavstvom o okolišu, uključujući direktive o pticama i staništima, te da bi se trebao odvijati istovremeno s podrškom održivim alternativnim gorivima i tehnologijama i unutarnjoj plovidbi poput obalnih priključaka za plovila, kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i drugih onečišćujućih tvari i izbjeglo pogoršanje ekološkog i kemijskog stanja vodnih tijela i pogoršanje kvalitete zraka, kao i opterećenje vodenih ekosustava, zaštitila biološka raznolikosti i nastojanje da se postigne okoliš s nultom stopom onečišćenja;

31.  konstatira visoku potrošnju energije u vodnom sektoru; poziva Komisiju da razmotri mjere energetske učinkovitosti i mogućnost uporabe pročišćenih otpadnih voda kao izvora obnovljive energije na licu mjesta; poziva Komisiju na poticanje poboljšanja energetske učinkovitosti u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda kako bi se prepoznao i iskoristio potencijal tog sektora za uštedu energije; ističe da prema Komisijinoj ocjeni Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda potencijalna ušteda energije iznosi između 5500 GWh i 13 000 GWh godišnje;

32.  prepoznaje da se ukupno zahvaćanje vode u Europi u posljednjih 15 godina smanjilo za više od 20 %; konstatira međutim da se može smatrati da probleme s opskrbom vodom ima osam zemalja(31)koje predstavljaju 46 % europskog stanovništva te da je broj zemalja koje imaju probleme s opskrbom vodom u stalnom porastu i da se oko četvrtina vode preusmjerene iz njezinog prirodnog okoliša u EU-u upotrebljava za poljoprivredu;(32) konstatira potencijal ponovne uporabe vode za uspostavu kružnog gospodarstva s obzirom na vodne resurse i za smanjenje izravnog zahvaćanja iz vodnih tijela i podzemnih voda; pozdravlja dogovor o novoj Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode kojom će se olakšati uporaba pročišćenih komunalnih otpadnih voda za navodnjavanje u poljoprivredi; podupire nastavak modernizacije infrastrukture za navodnjavanje s pomoću inovacija i novih tehnologija;

33.  naglašava važnost pronalaženja sinergija između procjena rizika od poplava i planova za sprečavanje katastrofa i pripravnost za katastrofe u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu; poziva Komisiju, države članice i, gdje je to primjenjivo, regionalna tijela da razviju strategije upravljanja sušama kako bi se osigurala opskrba pitkom vodom i proizvodnja hrane, u sklopu planova upravljanja riječnim slivovima i planova upravljanja rizicima od poplava, te integrirajući sustavi digitaliziranog praćenja, kontrole i ranog upozoravanja o stanju vegetacije i njezina odgovora na sušu kako bi se poduprle odluke o zaštiti, odgovor i komunikacijske mjere koji su učinkoviti i temeljeni na podacima; poziva Komisiju i države članice da u središte tih planova stave obnovu poplavnih i močvarnih područja te zaštitu podzemnih vodnih tijela, budući da su vodna tijela i ekosustavi u dobrom stanju od ključne važnosti za smanjenje negativnih utjecaja suša i poplava;

34.  konstatira da je upravljanje učincima suša područje u kojem su dionici smatrali Okvirnu direktivu o vodama neučinkovitom(33); poziva države članice da ulože više napora u rješavanje problema klimatskih promjena i novih problema (prekomjernog) zahvaćanja koji bi se mogli pojaviti u riječnim slivovima, uključujući one koje se dosad nisu susretale s izazovima zahvaćanja(34); konstatira da bi se holističkim pristupom gospodarenju vodama i prilagodbi klimatskim promjenama mogao osigurati učinkovitiji odgovor i smanjiti utjecaj ekstremnih pojava; poziva na punu integraciju razmatranja o klimatskim promjenama u provedbu Direktive i u vezi s time također naglašava potencijal rješenja temeljenih na prirodi; ponavlja da za ciljeve Okvirne direktive o vodama i tražene prilagodbe treba osigurati dostatna javna sredstva;

35.  predlaže da se suše i nestašica vode rješavaju davanjem prednosti zahvaćanju vode radi proizvodnje pitke vode nad ostalim upotrebama, kako bi se osiguralo ispunjavanje ljudskog prava na vodu, i provedbom rješenja namijenjenih prikupljanju kišnice i poplavnih valova za kasniju upotrebu, uključujući, među ostalim, načine prikupljanja kišnice u projektiranju zgrada i infrastrukture, podzemne bazene za skladištenje, dvojne sustave cjevovoda u kućanstvima i projekte ponovne uporabe napuštenih kamenoloma, kada se to smatra prikladnim; potiče istraživanja i ulaganja u mjere koje pomažu u suzbijanju suša i nestašice vode;

36.  ističe potrebu usklađivanja zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), Direktive o pitkoj vodi(35), Direktive o nitratima, Uredbe o sredstvima za zaštitu bilja(36) i Uredbe o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) s Okvirnom direktivom o vodama u pogledu potrebe za povećanim mjerama zaštite voda i učinkovite upotrebe vode u poljoprivredi; naglašava potrebu za znatnim povećanjem financijskih sredstava namijenjenih mjerama za okolišne i klimatske promjene u oba stupa ZPP-a, kao i dodatnim financiranjem ciljanih ekoloških mjera u okviru revizije ZPP-a, kako bi se osiguralo održivo upravljanje vodama i poboljšala kvaliteta tla; apelira na države članice, da u svoje strateške planove u okviru ZPP-a integriraju i pomoću njih provedu smanjenje upotrebe gnoijva i upotrebe i rizika od pesticida, te da u svoje sustave uvjetovanosti uvedu elemente koji se odnose na vodu; poziva Komisiju da onečišćenje slatkih voda i prekomjerno zahvaćanje odredi kao prioritetne teme u preporukama državama članicama povezanim s ZPP-om; naposljetku, poziva Komisiju da osigura provedbu Okvirne direktive o vodama i kroz kohezijsku politiku (Uredba o zajedničkim odredbama(37), Europski fond za regionalni razvoj/Kohezijski fond(38)) i u skladu s ciljem politike br. 2 Uredbe o zajedničkim odredbama;

37.  pozdravlja ciljeve smanjenja upotrebe i rizika pesticida za 50 % do 2030. i smanjenja gubitka hranjivih tvari iz gnojiva, kao što je utvrđeno u Strategiji „od polja do stola” i Strategiji o bioraznolikosti, odluku o reviziji Direktive o održivoj upotrebi pesticida i uključivanja poboljšanog upravljanja hranjivim tvarima među ciljeve novih strateških planova u okviru ZPP-a i navedenih dviju strategija; poziva na ugradnju u zakonodavstvo navedenih ciljeva, kao i dolazećeg akcijskog plana za nultu stopu onečišćenja; naglašava hitnu potrebu da se smanji utjecaj pesticida na resurse pitke vode na način da se njihova zaštita u potpunosti rješava (ponovnim) odobravanjem aktivnih tvari i (ponovnim) odobravanjem pesticida;

38.  poziva Komisiju na unapređenje homogenizacije standarda i na smanjenje širokog raspona pragova u državama članicama u Direktivi o podzemnim vodama;

39.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju sinergije između vodne politike i politike biološke raznolikosti uvođenjem odgovarajućih mjera za bolju zaštitu malih vodnih tijela i podzemnih ekosustava u kontekstu upravljanja riječnim slivovima, uključujući zahtjeve za izvješćivanje, smjernice i projekte;

40.  potiče Komisiju i države članice na bolju integraciju Direktive o upravljanju rizicima od poplava u politike povezane s davanjem prednosti rješenjima temeljenima na prirodi te prilagodbu tokova financiranja u skladu s time; naglašava važnost integriranog i holističkog upravljanja područjima vodenih slivova;

41.  budući da 97,3 % vodnih resursa na zemlji dolazi iz oceana i budući da su podzemne, kopnene, prijelazne, obalne i morske vode povezane hidrološkim ciklusom i vezama kopna i mora, traži od Komisije i država članica da uvedu integrirani pristup za provedbu Okvirne direktive o vodama i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji;

42.  poziva na pojačano djelovanje, uz dostatno financiranje, kako bi se poboljšale migracije riba u cijelom EU-u; poziva, kada je to primjenjivo, da se povezanost rijeka uključi u kriterije tehničke provjere koji su izrađeni u kontekstu zelene taksonomije EU-a za održive aktivnosti te da se projekti povezani s energijom i prometom smatraju održivima samo ako uključuju riblje staze nalik prirodnima;

43.  konstatira da je „održiva uporaba i zaštita vodnih i morskih resursa” jedan od šest ciljeva taksonomije EU-a za održivo financiranje u području okoliša; stoga potiče njezinu uporabu u usmjeravanju javnih i privatnih ulaganja kako bi se osigurala zaštita vodnih tijela;

44.  poziva Komisiju i države članice da u sljedećem ciklusu vodnog planiranja poduzmu sve potrebne mjere za olakšavanje očuvanja i obnove vodnih ekosustava, da promiču rješenja koja se temelje na prirodi, uključe financijski sektor promicanjem održivih ulaganja te potiču izgradnju kapaciteta i obrazovanje o zelenom rastu;

45.  poziva Komisiju da pomogne državama članicama i pruži im podršku u prekograničnoj koordinaciji u pogledu vodnih tijela obuhvaćenih Okvirnom direktivom o vodama; poziva države članice da mjere iz Okvirne direktive o vodama i provedbu Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda učine prioritetom u prekograničnim regijama te da poboljšaju suradnju u međunarodnim vodnim slivovima;

46.  apelira na Komisiju da usmjeri i unaprijedi sustave praćenja kvalitete vode i tvari koje onečišćuju okoliš, prikupljanjem, među ostalim, podataka o glavnim izvorima emisija opasnih tvari, uključujući radioaktivne ostatke i ostatke pesticida i metabolita, biocide, farmaceutske ostatke, kemikalije koje izazivaju zabrinutost, kao što su PFAS-ovi, i mikroplastiku, kao i drugim zagađivačima koji izazivaju rastuću zabrinutost u vodnim tijelima EU-a, te da primijeni upotrebu najnovijih i najučinkovitijih dostupnih tehnika; potiče Komisiju na usvajanje smjernica za usklađene standarde namijenjene mrežama za mjerenje i izvješćivanju o podacima; poziva Komisiju da u svom planu za postizanje nulte stope onečišćenja omogući uporabu neinvazivnih metoda praćenja i bioindikatora kako bi se smanjila izloženost ljudi i divljih vrsta onečišćujućim tvarima u zraku, tlu i vodi; potiče države članice da u cijelosti iskoriste svoje mreže za praćenje pri izvješćivanju Komisije o podacima;

47.  poziva Komisiju, države članice i opskrbljivače vodom na uvođenje digitalizacije i jačanje uporabe podataka o upravljanju i mjerenjima za donošenje odluka utemeljenih na dokazima na regulatornoj razini i na razini potrošnje; poziva na digitalno omogućene tehnologije u području voda kako bi se osiguralo praćenje kvalitete vode, curenja, uporabe i resursa na daljinu i isto takvo izvješćivanje o navedenom;

48.  konstatira potencijal koji imaju digitalizacija i umjetna inteligencija za unapređenje upravljanja vodnim tijelima i njihova praćenja, izradu boljih podataka i analizu dokaza za podršku donositeljima odluka, s obzirom da mogu znatno doprinijeti brzom utvrđivanju malih promjena u kvaliteti vode koje bi mogle ugrožavati vodna tijela, ocjenjivanju najboljih praksi i utvrđivanju najisplativijih mjera;

49.  poziva države članice na uspostavu pravnih okvira kojima se izbjegavaju situacije u kojima se subjekti koji upravljaju vodnim tijelima financiraju iz aktivnosti kojima se pogoršava njihovo kemijsko i ekološko stanje; poziva države članice da jasno razdvoje subjekte zadužene za upravljanje vodnim tijelima od subjekata zaduženih za procjenjivanje njihova stanja;

50.  naglašava potrebu da se podaci o vodi homogeniziraju te da se postave obvezni standardi izvješćivanja za države članice radi jačanja transparentnosti podataka; poziva Komisiju da nastavi s unapređenjem sustava WISE (Europski informacijski sustav za vode) kako bi on postao informacijski instrument prilagođen korisnicima za sve u EU-u koji će pružati informacije o količini, kvaliteti i dostupnosti vodnih resursa, uz sustavno vrednovanje upravljanja vodnim tijelima;

51.  napominje da u skladu s izvješćem o prikladnosti, ima mjesta unapređenju dostupnosti informacija o vodnim politikama i kvaliteti vode, kao i razine njihovih detalja; poziva države članice i Komisiju da to isprave te da rezidentima EU-a osiguraju jasne, opsežne i lako dostupne informacije; također poziva na poticanje veće transparentnost i time na znatno unapređenje javne rasprave, javne svijesti i obrazovanja o vodi i o povezanosti između vode, ekosustavâ, odvodnje, zdravlja, sigurnosti hrane, sigurnosti opskrbe hranom i sprečavanja katastrofa, na međusektorski dijalog između gospodarskih subjekata, opskrbljivača vodom, javnosti općenito, tijela vlasti i organizacija civilnog društva te na osiguravanje pristupa pravosuđu u okviru Direktive o procjeni učinka na okoliš (EIA) i Okvirne direktive o vodama u skladu sa sudskom praksom Suda;

52.  pozdravlja činjenicu da je EU djelomično odgovorio na inicijativu „Right2Water“ (Pravo na vodu) kroz preinaku Direktive o pitkoj vodi uvođenjem novog članka o pristupu vodi i veće transparentnosti vezano za njezinu kvalitetu radi unapređenja zdravlja i okoliša; poziva države članice da cjelovito primijene i provedu Okvirnu direktivu o vodama kako bi osigurale pristup vodi za sve i u potpunosti odgovorile na inicijativu „Right2Water“ (Pravo na vodu);

53.  poziva države članice i opskrbljivače vodom na sustavnu uporabu testiranja na bolest COVID-19 u otpadnim vodama kao sustava ranog upozoravanja za podršku u borbi protiv pandemije;

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 327, 22.12.2000., str. 1.
(2) SL L 135, 30.5.1991., str. 40.
(3) SL L 372, 27.12.2006., str. 19.
(4) SL L 288, 6.11.2007., str. 27.
(5) SL L 375, 31.12.1991., str. 1.
(6) SL L 348, 24.12.2008., str. 84.
(7) SL L 177, 5.6.2020., str. 32.
(8) SL L 164, 25.6.2008., str. 19.
(9) SL L 396, 30.12.2006., str. 1.
(10) SL L 334, 17.12.2010., str. 17.
(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078.
(12) Komunikacija Komisije od 20. svibnja 2020. pod nazivom „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380).
(13) Komunikacija Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljena „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav”, (COM(2020)0381).
(14) Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).
(15) Sadržan u rezoluciji 70/1 koju je Opća skupština UN-a usvojila 25. rujna 2015. naslovljenoj „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”.
(16) SL C 324, 1.10.2020., str. 28.
(17) SL C 110, 22.3.2019., str. 94.
(18) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Agri-environmental_indicator_-_gross_nitrogen_balance
(19) Izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu ‒ stanje i izgledi, 2020.: Znanje za prijelaz na održivu Europu”.
(20) Sažetak Komisije od 10. prosinca 2019. koji se odnosi na provjeru prikladnosti Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama.
(21) https://www.eea.europa.eu/publications/92-9167-025-1/page003.html
(22) Dokument Revizorskog suda od lipnja 2018. pod naslovom „Dezertifikacija u EU-u”.
(23) Studija Komisije o skladištenju energije - Doprinos sigurnosti opskrbe električnom energijom u Europi iz ožujka 2020., str. 20.
(24) https://ec.europa.eu/info/news/implementation-report-water-framework-directive-and-floods-directive-questions-and-answers-2019-feb-26_en
(25) https://www.right2water.eu/documents
(26) Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF, Napredak u pogledu pitke vode, odvodnje i higijene: Izvješće i osnove ciljeva održivog razvoja za 2017., Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF, Ženeva, 2017., str. 3.
(27) Komunikacija Komisije od 19. ožujka 2014. pod nazivom „Europska građanska inicijativa ‘Voda i sanitarni sustav su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!’” (COM(2014)0177).
(28)5 SL C 316, 22.9.2017., str. 99.
(29) http://www.oecd.org/environment/financing-water-supply-sanitation-and-flood-protection-6893cdac-en.htm
(30) Komisijino Deseto izvješće od 10. rujna 2020. o stanju provedbe i programima za provedbu (COM(2020)0492).
(31) https://www.eea.europa.eu/archived/archived-content-water-topic/water-resources/water-abstraction
(32) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Archive:Agri-environmental_indicator_-_water_abstraction
(33) Provjera prikladnosti Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama, str. 66.
(34)Provjera prikladnosti Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama, str. 199.
(35)Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).
(36)Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).
(37)Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).
(38)Prijedlog Komisije od 29. svibnja 2018. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (COM(2018)0372).


Strategija EU-a za sigurnosnu uniju
PDF 174kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o strategiji EU-a za sigurnosnu uniju (2020/2791(RSP))
P9_TA(2020)0378B9-0421/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2. i 3., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 4., 16., 67., članke od 70. do 72., članak 75., članke od 82. do 87. te članak 88.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 6., 7., 8., 11., 14., 21. i 24.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. o strategiji EU-a za sigurnosnu uniju (COM(2020)0605),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece” (COM(2020)0607),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za kontrolu trgovine vatrenim oružjem za razdoblje 2020. – 2025.” (COM(2020)0608),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. naslovljenu „Agenda i akcijski plan EU-a za borbu protiv droga 2021. – 2025.” (COM(2020)0606),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. prosinca 2020. naslovljenu „Protuteroristički program za EU: Predvidjeti, spriječiti, zaštititi, odgovoriti“ (COM(2020)0795),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. rujna 2019. o stanju provedbe zakonodavstva Unije o sprečavanju pranja novca(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnoj politici Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma – akcijski plan Komisije i druga nedavna događanja(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o zaključcima i preporukama Posebnog odbora za terorizam(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. lipnja 2020. o prosvjedima protiv rasizma nakon smrti Georgea Floyda(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta(6),

–  uzimajući u obzir odluku Suda EU-a od 6. listopada 2020. u spojenim predmetima C-511/18 La Quadrature du Net i drugi, C-512/18 French Data Network i drugi te C-520/18 Ordre des barreaux francophones et germanophones i drugi,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda o masovnom nadzoru i zadržavanju podataka,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. naslovljenu „Europa koja štiti: inicijativa za proširenje ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja na prekogranična kaznena djela terorizma” (COM(2018)0641),

–  uzimajući u obzir nedavna izvješća Europola(7),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

A.  budući da se sigurnosna politika Unije mora i dalje zasnivati na vrijednostima na kojima je EU utemeljen i koje su sadržane u članku 2. UEU-a, uključujući načela demokracije, individualnih sloboda i vladavine prava, te u Povelji o temeljnim pravima; budući da se pravo na sigurnost iz članka 6. Povelje odnosi na sigurnost od neopravdanih uhićenja, pretresa i drugih intervencija države; budući da se europski projekt temelji na ideji otvorenog društva; budući da svako ograničenje pri ostvarivanju tih prava i sloboda mora se temeljiti na pravu i poštovati bit tih prava i sloboda; budući da su u skladu s načelom proporcionalnosti ograničenja moguća samo ako su nužna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje Unija priznaje ili potrebi za zaštitom prava i sloboda drugih osoba;

B.  budući da bi nova strategija EU za sigurnosnu uniju trebala zajamčiti adekvatne odgovore za pružanje učinkovitog odgovora na postojeće i nove izazove u brzo mijenjajućem europskom okruženju sigurnosnih prijetnji; budući da je Komisija utvrdila da su kiberkriminalitet, uključujući krađu identiteta, zatim kibersigurnost, hibridne prijetnje, dezinformiranje, teroristički napadi i oblici organiziranog kriminala koji sežu od trgovine ljudima, trgovine oružjem, trgovine drogom do financijskog i gospodarskog kriminala te kriminala povezanog s okolišem, glavne prijetnje sigurnosti;

C.  budući da je 2019. godine zabilježen pad broja terorističkih napada u EU-u, ali da je Unija nedavno doživjela nove napade; budući da nekoliko napada koje su počinili desničarski ekstremisti nisu službeno prepoznati kao teroristički napadi(8); budući da je opasnost od džihadističkog terorizma i dalje velika i budući da posljednjih godina raste opasnost od desničarskog terorizma; budući da u nekim državama članicama i dalje postoji opasnost od ljevičarskog terorizma; budući da se terorizam u svim oblicima i manifestacijama mora osuditi i suzbiti; budući da je internet jedan od najčešće korištenih instrumenata kojima se terorističke organizacije služe s ciljem širenja terorističkog sadržaja(9), vrbovanja novih članova i poticanja na nasilje;

D.  budući da je prema izvješću Komisije objavljenom 30. rujna 2020.(10), većina država članica prijavila velike nedostatke u provedbi Direktive (EU) 2017/541(11),

E.  budući da se u Europi i dalje pojavljuju novi oblici organiziranog kriminala, koji iskorištavaju promjene na ranjivim mjestima društva, i da većina organiziranih kriminalnih skupina sudjeluje u nekoliko vrsta kriminalnih aktivnosti; budući da se dobit skupina organiziranog kriminala u EU-u procjenjuje na 110 milijardi EUR godišnje te da pritom samo oko 1 % te dobiti biva zaplijenjeno(12); budući da su organizirani kriminal i korupcija usko povezani;

F.  budući da je Komisija 2019. pokrenula postupke zbog povrede prava protiv 23 države članice zbog nepoštovanja odredbi Direktive 2011/93/EU od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije(13); budući da su države članice postigle napredak u provedbi te Direktive, ali da se i danas suočavaju s izazovima, prije svega u pogledu prevencije, kaznenog prava te zaštite, potpore i pomoći žrtvama; budući da su seksualna prisila i iznuda djece na internetu, kao i seksualno iskorištavanje na temelju eksplicitnog materijala koji su proizvela sama djeca, lakši zbog široke dostupnosti uređaja s pristupom internetu, budući da sve veći broj djece i adolescenata postaje žrtvama mamljenja na internetu;

G.  budući da je seksualno iskorištavanje i dalje najčešći cilj trgovanja ljudima u EU-u, dok je u nekoliko država članica zabilježeno povećanje trgovanja ljudima u svrhu izrabljivanja radne snage(14); budući da je broj osuđujućih presuda i kaznenih progona i dalje nizak u odnosu na prijavljeni broj žrtava; budući da su digitalne tehnologije, društveni mediji i internetske usluge glavni alati koji se upotrebljavaju za vrbovanje žrtava trgovanja ljudima;

H.  budući da je prema izvješćima Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) i Europola maloprodajna vrijednost tržišta nedopuštenih droga u EU-u, koje postaje sve kompleksnije, prilagodljivije i inovativnije, procijenjena na otprilike 30 milijardi EUR godišnje te da je trgovina nedopuštenim drogama glavni izvor prihoda skupina organiziranog kriminala, koje pak mogu biti povezane i s drugim nezakonitim aktivnostima i terorizmom; budući da nezakonita trgovina drogom postaje uzrok sve učestalijeg nasilja i korupcije te da može imati dalekosežne negativne implikacije na društvo; budući da je broj smrtnih slučajeva povezanih s drogama u Europi, čini se, stabilan (njih više od 9000 godišnje)(15) te budući da je uzimanje droga i dalje velik problem u području javnog zdravlja;

I.  budući da je Europol 2019. državama članicama nastavio dostavljati podatke o operativnoj analizi i procesu kao i pružati proaktivnu potporu u istaknutim istragama koje obuhvaćaju tri područja stalnih prijetnji unutarnjoj sigurnosti Unije, a to su, redom, kiberkriminalitet, teški i organizirani kriminal te terorizam;

J.  budući da je 2019. Prümska mreža imala više od 9,2 milijuna DNK profila dostupnih za usporedbu u svim bazama podataka država članica i da je tijekom te godine provedeno više od 2,2 milijuna pretraživanja DNK-a; budući da je, osim toga, zabilježeno gotovo 400 000 pretraživanja otisaka prstiju i posljedično 10 000 provjerenih podudaranja te više od 16 milijuna pretraživanja podataka iz registra vozila(16);

K.  budući da je pravosudna suradnja u kaznenim stvarima jedan od temelja područja slobode, sigurnosti i pravde Unije te da se zasniva na načelu uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka; budući da se uzajamno priznavanje treba temeljiti na uzajamnom povjerenju među državama članicama; budući da istraga mnogih kaznenih djela zahtijeva elektronički pohranjene dokaze („e-dokazi”); budući da se nadležna tijela često suočavaju s praktičnim poteškoćama u dobivanju relevantnih podataka od pružatelja usluga u prekograničnim istragama zbog neučinkovitosti postojećih instrumenata, kao što su sporazumi o zajedničkoj pravnoj pomoći i Europski istražni nalog; budući da postojeći postupci mogu biti dugotrajni i da se relevantni podaci često brišu prije nego što zahtjev stigne do pružatelja usluga; budući da je u tijeku rasprava suzakonodavca o zakonodavnom paketu o e-dokazima;

L.  budući da provedba Direktive o postupovnim jamstvima(17), čija je svrha osigurati pravičnost kaznenih postupaka, nije zadovoljavajuća, što negativno utječe na međusobno povjerenje i suradnju među pravosudnim tijelima;

M.  budući da je Sud Europske unije nekoliko puta donio odluku da neograničeno zadržavanje podataka i masovni nadzor elektroničkih komunikacija ili podataka o putovanjima nisu u skladu s Poveljom o temeljnim pravima; budući da je Sud u svojoj presudi u spojenim predmetima C-511/18, C-512/18 i C520/18 potvrdio sudsku praksu iz predmeta Tele2, zaključivši da je dopušteno samo ciljano zadržavanje podataka ograničeno na određene osobe ili određeno zemljopisno područje; međutim, budući da je Sud utvrdio i da IP adrese dodijeljene izvoru komunikacije mogu biti predmet općeg i neselektivnog zadržavanja u svrhu suzbijanja teškog kriminala i ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, uz pridržavanje strogih zaštitnih mjera;

N.  budući da provedba Direktive o pravima žrtava(18) nije zadovoljavajuća, naročito zbog njezina nepotpunog i/ili neispravnog prenošenja u nacionalna zakonodavstva(19);

O.  budući da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 uvelike pogoršala situaciju u kontekstu određenih kaznenih djela, kao što su proizvodnja i distribucija materijala o seksualnom zlostavljanju djece na internetu; budući da se prema izvješćima procjenjuje da je u nekim državama članicama došlo do porasta od 25 % kada govorimo o takvom materijalu; budući da između 70 % i 85 % djece koja su bila žrtve nasilja poznaje svojeg zlostavljača te da je velika većina djece žrtva ljudi kojima vjeruju; budući da se tijekom razdoblja krize znatno povećao broj prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja, naročito nad ženama i djecom; budući da se pokazalo da pandemija snažno utječe na teški i organizirani kriminal u cijeloj Europi u područjima kao što su kiberkriminalitet, krivotvorenje robe, prijevare i organizirani kriminal povezan s imovinom(20); budući da kriza dovodi do kašnjenja i ometanja u kontekstu pristupa pravdi, pomoći i potpori kao i do pogoršanja zatvorskih uvjeta; budući da je kriza pogoršala situaciju u kojoj se nalaze migranti, zbog čega su oni u još većoj opasnosti da postanu žrtve kriminalaca, te da je dovela do premještanja krijumčarskih ruta;

1.  pozdravlja objavljivanje nove strategije za sigurnosnu uniju te ističe potrebu za učinkovitom provedbom i evaluacijom postojećeg zakonodavstva EU-a u tom području; slaže se s Komisijom da je u slučajevima u kojima su utvrđeni nedostaci u regulatornom i provedbenom okviru potrebno daljnje postupanje u obliku zakonodavnih i nezakonodavnih inicijativa; nadalje, naglašava da mjere u okviru strategije za sigurnosnu uniju moraju biti dovoljno fleksibilne kako bi se moglo reagirati na stalne promjene okolnosti i izmjene načina rada kriminalnih organizacija;

2.  ističe da svaki novi zakonodavni prijedlog mora biti popraćen temeljitom i sveobuhvatnom procjenom utjecaja, uključujući utjecaj na temeljna prava i rizike od diskriminacije; ističe ključnu ulogu Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) u ocjeni poštovanja temeljnih prava;

3.  naglašava da je cilj terorizma, bez obzira na njegovu prirodu, ugroziti demokratska društva u Europi kao i to da su mu meta europske vrijednosti; izražava žaljenje zbog brojnih žrtava stradalih tijekom proteklih godina, u prvom redu žrtava desničarskog ekstremizma i džihadističkih napada; ističe važan doprinos tijela kaznenog progona koja su pomogla spriječiti brojne napade; primjećuje da je opasnost od terorizma u EU-u i dalje velika; potiče Komisiju da osigura punu i brzu provedbu Direktive (EU) 2017/541 o suzbijanju terorizma u svim državama članicama; pozdravlja novi protuteroristički program EU-a koji je Komisija predložila 9. prosinca 2020., a kojim se promiče zajednički pristup temeljen na postojećem radu te nove, u njemu najavljene inicijative za predviđanje, sprečavanje, zaštitu i odgovor na terorističke prijetnje, iza kojih stoje razni čimbenici poput onih spomenutih u izvješću Europola TE-SAT za 2020. godinu; smatra da će se mjerama i koracima koji su u njemu sadržani, a posebno u području koordinacije, pojačane suradnje na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini te razmjene informacija među nadležnim tijelima država članica kao i u području financiranja terorizma, borbe protiv radikalizacije na internetu i izvan njega, prevencije i obrazovanja, borbe protiv govora mržnje, rasizma i netolerancije te zaštite, pomoći i potpore žrtvama terorizma, u budućnosti doprinijeti učinkovitijem suzbijanju prijetnje koju predstavlja terorizam;

4.  poziva Komisiju i države članice da primjenjuju cjelovit pristup u sprječavanju i suzbijanju radikalizacije, koji bi trebao biti kombinacija sigurnosnih, obrazovnih, socijalnih, kulturnih i antidiskriminacijskih politika te pritom uključivati sve relevantne dionike, među ostalim, inicijative lokalnih zajednica, uključujući Mrežu za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN), inicijative i aktivnosti lokalnih zajednica, donošenje politika umjereno na zajednicu, integraciju jezika i vrijednosti te cjeloživotno obrazovanje; ponavlja svoj poziv Komisiji da u tu svrhu učinkovitije rabi sredstva EU-a te da razvije metodologije za procjenu učinkovitosti relevantnih programa;

5.  ističe da je obrazovanje, uključujući razvoj vještina u području kritičkog razmišljanja te digitalne i internetske sigurnosti, presudno za srednjoročnu i dugoročnu prevenciju te ključno za smanjenje radikalizacije i obespravljenosti, koje dovode do pojave kriminalnih aktivnosti;

6.  ponavlja da se, iako to nije jedini čimbenik, teroristički sadržaj na internetu pokazao katalizatorom radikalizacije pojedinaca, osobito mladih, od kojih su neki počinili kaznena djela terorizma kako su utvrđena u Direktivi (EU) 2017/541; smatra da je borba protiv socijalnih nejednakosti presudna za hvatanje u koštac s temeljnim uzrocima radikalizacije; ističe potrebu za brzim prepoznavanjem i potpunim uklanjanjem terorističkog sadržaja na internetu na temelju jasnih pravnih odredbi, uključujući reviziju koju provodi čovjek te odgovarajuće i pouzdane zaštitne mjere, kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje temeljnih prava i ustavnih standarda; naglašava da unatoč postizanju određenog napretka u tom pogledu poduzeća trebaju biti mnogo aktivnija u dotičnom procesu; poziva na uspostavu transparentnih mehanizama koji će omogućiti brzu identifikaciju i prijavljivanje terorističkog sadržaja na internetu i na temelju kojih će građani moći upozoriti na takav sadržaj; smatra da je Prijedlog uredbe o sprečavanju širenja terorističkih sadržaja na internetu(21), za koji su Parlament i Vijeće nedavno postigli dogovor, važan instrument u tom pogledu te poziva na njegovu potpunu provedbu čim se počne primjenjivati; naglašava potrebu za jačanjem kapaciteta Europolove jedinice EU-a za prijavljivanje neprihvatljivog internetskog sadržaja (EU IRU);

7.  podsjeća na to da su sloboda vjeroispovijesti i sloboda izražavanja temeljna prava sadržana u člancima 10. i 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; u svjetlu nedavnih vjerski motiviranih terorističkih napada poziva EU i njegove države članice da poštuju ta temeljna prava;

8.  pozdravlja plan za borbu protiv organiziranog kriminala koji je najavila Komisija; ponavlja svoje prethodne pozive na reviziju Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala(22) te ponovno ističe potrebu za zajedničkom definicijom organiziranog kriminala; smatra da bi tom zajedničkom definicijom također trebalo uzeti u obzir nasilje, korupciju ili zastrašivanje za koje su odgovorne kriminalne skupine, a kojima one nastoje steći kontrolu nad gospodarskim aktivnostima ili javnom nabavom ili utjecati na demokratske procese; izražava svoje uvjerenje u to da je učinkovitiji način razbijanja organiziranih kriminalnih skupina taj da im se oduzme dobit stečena na temelju kaznenih djela; u tom kontekstu naglašava potrebu za daljnjim mjerama za zamrzavanje i zapljenu imovine, uključujući i imovinu u slučajevima u kojima ne postoji presuda za dotično kazneno djelo, te poziva države članice da u tom pogledu intenziviraju suradnju i razmjenu informacija; konstatira da se ne smiju zanemariti novi oblici kriminala, poput kaznenih djela protiv okoliša, organiziranih kaznenih djela povezanih s imovinom ili trgovine kulturnim dobrima, jer se njima često osigurava financiranje drugih kriminalnih aktivnosti;

9.  pozdravlja Komunikaciju Komisije od 7. svibnja 2020. o akcijskom planu za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, kojim se utvrđuju daljnja poboljšanja odgovora EU-a na ta kaznena djela, osobito u provedbi postojećeg zakonodavstva; ponavlja da je potrebna bolja suradnja upravnih i pravosudnih tijela te tijela kaznenog progona u EU-u, a posebno financijsko-obavještajnih jedinica država članica, uključujući u okviru FIU.net-a; smatra da bi trebalo povećati vidljivost aktualnih modela suradnje u području sigurnosti, kao što Europska multidisciplinarna platforma za borbu protiv kaznenih djela (EMPACT); smatra da bi EU trebao predvoditi u prijeko potrebnoj reformi Radne skupine za financijsko djelovanje (FATF) te da se Direktiva o pranju novca mora temeljito evaluirati i po potrebi preispitati;

10.  ponavlja svoj poziv institucijama EU-a i državama članicama da se odlučno bore protiv sustavne korupcije i razviju učinkovite instrumente za sprečavanje, suzbijanje i sankcioniranje korupcije te za borbu protiv prijevara kao i za redovni nadzor nad uporabom javnih sredstava; stoga poziva Komisiju da bez odgode nastavi s godišnjim praćenjem i izvješćivanjem o borbi protiv korupcije, kojima bi trebalo obuhvatiti sve države članice te institucije, agencije i tijela EU-a; stoga naglašava da se pri financiranju sredstvima EU-a u okviru novog VFO-a i plana oporavka organizirane kriminalne skupine mora na učinkovit način spriječiti od upotrebe tih sredstava u svrhu korupcije i prijevara;

11.  podsjeća na to da države članice programima dodjele dozvola boravka i državljanstva na temelju ulaganja često olakšavaju korupciju i pranje novca, a time i unos sigurnosnih rizika u Uniju; pozdravlja postupke zbog povrede prava koje je u tom pogledu pokrenula Komisija(23); ponavlja svoj poziv Komisiji da u potpunosti iskoristi svoje pravo na zakonodavnu inicijativu i sastavi zakonodavni prijedlog za zabranu ili regulaciju tih programa;

12.  ističe da je potrebno uložiti veće napore na razini Unije i na nacionalnoj razini kako bi se riješilo pitanje rastuće pojave seksualnog zlostavljanja djece na internetu i izvan njega, a koji uključuju sprečavanje, otkrivanje i prijavljivanje seksualnog zlostavljanja djece te uklanjanje materijala o seksualnom zlostavljanju djece s interneta kao i veću kvalitetu istraga i kaznenog progona povezanih kaznenih djela; prima na znanje Komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. o strategiji EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece; nadalje, prima na znanje namjeru Komisije da predstavi novi sveobuhvatni zakonodavni prijedlog kojim se od pružatelja usluga zahtijeva da prije lipnja 2021. otkriju i prijave seksualno zlostavljanje djece na internetu; očekuje da će taj prijedlog biti u potpunosti usklađen s temeljnim pravima i popraćen temeljitom procjenom utjecaja;

13.  ističe da te mjere treba dopuniti kampanjom za informiranje javnosti osmišljenom u suradnji sa svim relevantnim dionicima, uključujući organizacije za dječja prava, koja djecu, njihove roditelje i učitelje podučava o opasnostima koje vrebaju na internetu; poziva na bolju zaštitu djece, uključujući njihove osobne podatke i privatnost, na internetu i traži od država članica da podupru aktualne mreže i kampanje aktivne u tom području;

14.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2011/93/EU i da osiguraju odgovarajuće ljudske i financijske resurse za njezinu hitnu i potpunu primjenu; izražava žaljenje zbog činjenice da se kaznenim zakonom u nekoliko država članica predviđaju vrlo blage kazne za sudjelovanje u seksualnim aktivnostima s djetetom, koje ne predstavljaju učinkovito sredstvo odvraćanja(24); poziva države članice da ponovno procijene te kazne i da provedu potrebne izmjene svojih zakona kako bi ih brzo uskladile s odredbama Direktive 2011/93/EU; poziva Komisiju da procijeni treba li tu Direktivu ojačati uključivanjem odredbi o zaštiti žrtava, potpori za njih i prevenciji tih kaznenih djela;

15.  podsjeća Komisiju na svoj poziv za imenovanje predstavnika EU-a za dječja prava koji bi trebao djelovati kao referentna točka za sva pitanja i politike EU-a povezane s djecom; pozdravlja odluku Komisije da u strategiju EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece od 24. srpnja 2020. uključi uspostavljanje Europskog centra za sprječavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece, kako je zatraženo u rezoluciji Europskog parlamenta od 26. studenoga 2019. o dječjim pravima, kao središnje mjesto europskog koordiniranog pristupa s više dionika koje obuhvaća kazneni progon, prevenciju i pomoć žrtvama seksualnog zlostavljanja djece;

16.  naglašava da šifriranje od polazišne do odredišne točke, uključujući zaštitu djece na internetu, doprinosi sigurnosti informatičkih sustava i da je neophodno istraživačkim novinarima i zviždačima, koji, među ostalim, žele prijaviti prijestupe; ističe da pristup na mala vrata može ozbiljno ugroziti snagu i učinkovitost šifriranja te da bi to mogli zloupotrijebiti kriminalci i vanjski državni akteri izvan EU-a u svojim pokušajima da destabiliziraju naše društvo; ističe činjenicu da se kriminalci brzo prilagođavaju novim kretanjima i iskorištavaju nove tehnologije u nezakonite svrhe; stoga poziva države članice i Agenciju EU-a za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) da tijelima kaznenog progona osiguraju visokokvalitetno osposobljavanje u relevantnim područjima; poziva Komisiju da ocijeni može li se pronaći regulatorno rješenje kojim bi se tijelima kaznenog progona omogućio zakonit i ciljan pristup potrebnim podacima, uz istodobno poštovanje temeljnih prava;

17.  naglašava da dezinformacije, posebice kada im vjetar u leđa daju nove tehnologije, kao što su umjetna inteligencija i tzv. uvjerljiv krivotvoreni sadržaj, bez obzira na to koriste li se njima državni ili nedržavni akteri, mogu predstavljati prijetnju demokraciji i sigurnosti; poziva Komisiju da borbu protiv dezinformacija integrira u strategiju EU-a za sigurnosnu uniju, između ostalog, dodjelom odgovarajućih financijskih sredstava; prima na znanje Europski akcijski plan za demokraciju, u kojem se izazov koji predstavljaju dezinformacije tretira kao potencijalna prijetnja unutarnjoj sigurnosti; podsjeća na važnost kampanja za podizanje razine osviještenosti kako bi se građane informiralo o upotrebi takvih tehnika dezinformiranja;

18.  potvrđuje da je suzbijanje hibridnih prijetnji čiji je cilj oslabiti socijalnu koheziju i narušiti povjerenje u institucije, kao i jačanje otpornosti EU-a, važan element strategije za sigurnosnu uniju; s tim u vezi naglašava potrebu za jačom suradnjom među državama članicama i za boljom koordinacijom na razini EU-a među svim akterima s ciljem suzbijanja tih prijetnji; pozdravlja mjere koje su ključne za suzbijanje hibridnih prijetnji koje je utvrdila Komisija te naglašava potrebu za uključivanjem perspektive hibridnih prijetnji u širi opseg donošenja politika;

19.  ističe da nove tehnologije u razvoju prožimaju sve aspekte naše sigurnosti i dovode do pojave novih sigurnosnih izazova i prijetnji; ističe važnost sigurne kritične infrastrukture, uključujući digitalnu i komunikacijsku infrastrukturu; poziva Komisiju da proaktivno planira istraživanje, razvoj i primjenu novih tehnologija radi osiguranja unutarnje sigurnosti EU-a, uz potpuno poštovanje temeljnih prava i europskih vrijednosti; naglašava da EU ne smije financirati tehnologije kojima se krše temeljna prava;

20.  ističe da je 5G infrastruktura strateška sastavnica buduće europske sigurnosti i ključna sastavnica europske strateške otpornosti; poziva Komisiju da izradi plan za izgradnju europske mreže 5G, uključujući financiranje njezina razvoja u Europi i plan za postupno ukidanje i zamjenu 5G tehnologije iz trećih zemalja koje ne poštuju temeljna prava i europske vrijednosti;

21.  primjećuje da je organizirano kriminalno krijumčarenje često povezano s drugim oblicima organiziranog kriminala; očekuje da će se u Akcijskom planu EU-a za borbu protiv krijumčarenja migranata za razdoblje 2021. – 2025. predložiti mjere za unaprjeđenje kapaciteta za sprečavanje, identifikaciju, istragu i kazneni progon mreža za krijumčarenje migranata; zauzima stajalište da bi se u Akcijskom planu, uz njegove ključne aspekte, trebalo razmotriti pitanje upotrebe platformi društvenih medija i internetskih platformi za razmjenu poruka koje krijumčari rabe za oglašavanje svojih usluga i vrbovanje klijenata; smatra da osobitu pozornost treba posvetiti maloljetnicima bez pratnje, koji čine vrlo ranjivu skupinu i suočavaju se s različitim rizicima, uključujući nasilje, zlostavljanje i iskorištavanje, duž migracijskih ruta prema EU-u i unutar njega(25); prima na znanje ulogu agencija i subjekata EU-a, posebno Europolova Centra za borbu protiv krijumčarenja migranata (EMSC); poziva države članice da se pridržavaju međunarodnog prava kada je riječ o pružanju humanitarne pomoći ljudima u nevolji na moru u skladu sa smjernicama Komisije za 2020.;

22.  pozdravlja donošenje akcijskog plana EU-a za razdoblje od 2020. do 2025. o trgovini vatrenim oružjem, koji uključuje odgovarajuće pokazatelje i odredbe o izvješćivanju i kojim su obuhvaćeni partneri iz jugoistočne Europe (zapadni Balkan, Moldova i Ukrajina), istodobno pojačavajući suradnju sa zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike; pozdravlja namjeru Komisije da uvede sustavno i usklađeno prikupljanje podataka o zapljena vatrenog oružja;

23.  poziva na brzu provedbu pripremnog djelovanja koje je predložio Parlament o učinkovitom praćenju darkneta na razini EU-a te poziva države članice i Komisiju da razmotre daljnje mjere za sprečavanje trgovine vatrenim oružjem na darknetu;

24.  pozdravlja prijedlog Komisije da potvrdi opredijeljenost Unije i država članica za zaštitu zdravlja i sigurnost građana od opasnosti povezanih s drogama donošenjem nove petogodišnje agende EU-a za borbu protiv droga; smatra da bi politika Unije u području droga trebala i dalje slijediti integriran, ujednačen i multidisciplinaran pristup utemeljen na dokazima i ljudskim pravima te biti blisko koordinirana s vanjskim djelovanjem Unije; ustraje u tome da bi djelovanjem Unije u području nedopuštenih droga trebalo posvetiti usporedivu pozornost i sredstva aspektu ponude droga i aspektu njihove potražnje te poziva da se u akcijskom planu EU-a veći naglasak stavi na rehabilitaciju i prevenciju, među ostalim, uz pomoć kampanja za podizanje razine svijesti usmjerenih prije svega na djecu i mlade;

25.  podupire sudjelovanje civilnog društva i drugih relevantnih dionika u tekućim raspravama o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Agenda i akcijski plan EU-a za borbu protiv droga za razdoblje 2021. – 2025.”; smatra da bi se odgovori Unije i država članica na izazove povezane s drogom trebali oblikovati uz najšire moguće uključivanje zainteresiranih strana, uključujući i korisnike droga; poziva na proširenje mandata EMCDDA-e kako bi se obuhvatilo više vrsta ovisnosti;

26.  prima na znanje zakonodavni prijedlog Komisije od 9. prosinca 2020.(26) o jačanju mandata Europola u okviru misije i zadaća te agencije kako su utvrđeni Ugovorom, kako bi mu se omogućilo da bolje ispuni svoju ulogu središta za razmjenu informacija u području kaznenog progona te suradnju u borbi protiv terorizma i teškog i organiziranog kriminala u EU-u te kako bi se Europolu osigurali relevantni alati za učinkovitiju suradnju sa svim relevantnim partnerima; naglašava da bi te promjene trebala pratiti i veća politička odgovornost te pojačana pravosudna i parlamentarna kontrola, sa snažnim naglaskom na odgovornosti, transparentnosti i poštovanju temeljnih prava; ističe da bi se revizijom mandata Europola režim zaštite podataka te agencije trebao u potpunosti uskladiti s Uredbom (EU) 2018/1725(27); zahtijeva da se predstavi ocjena aktualnog pravnog okvira za mandat Europola kako je predviđeno člankom 68. postojeće Uredbe o Europolu;

27.  prima na znanje moguću modernizaciju zakonodavnog okvira Prümskih odluka; prima na znanje nedostatke i prostor za moguća poboljšanja koje su utvrdili razni stručnjaci i koji se, među ostalim, pripisuju nedovoljnoj kvaliteti podataka; podsjeća na važnost javno dostupnih i točnih podataka o upotrebi Prümskih odluka te poziva Komisiju da prikupi te podatke od svih država članica sudionica kako bi se ispravno ocijenio aktualni okvir iz Prüma i omogućio smislen demokratski nadzor; zahtijeva da svaki novi prijedlog obvezuje države članice na dostavu tih podataka Komisiji, koji se moraju upotrebljavati za redovita i javno dostupna izvješća o pregledu; nadalje, zahtijeva da se svakom prijedlogu priloži temeljita procjena utjecaja kojom bi se obuhvatile implikacije na temeljna prava i kojom bi se trebalo pokazati postoji li dodana vrijednost u automatskoj razmjeni podataka te jesu li potrebne dodatne kategorije biometrijskih podataka; naglašava da se u svakom novouvedenom rješenju moraju poštovati načela nužnosti i proporcionalnosti, pravna stečevina EU-a u području zaštite podataka kao i osigurati stroge zaštitne mjere za zaštitu temeljnih prava;

28.  naglašava da je Direktiva o unaprijed dostavljenim informacijama o putnicima („Direktiva o API-jima”)(28) pridonijela učinkovitijem nadzoru granica i identificiranju osoba koje predstavljaju prijetnju sigurnosti; primjećuje namjeru Komisije da predloži novu verziju Direktive o API-jima koja će biti usklađena s odredbama Ugovora iz Lisabona i pravnom stečevinom o zaštiti podataka; očekuje da će ta revizija biti popraćena temeljitom procjenom utjecaja, koja će obuhvaćati i posljedice po temeljna prava;

29.  podsjeća na to da su posljednjih godina dovršene važne zakonodavne inicijative EU-a, čija je svrha otkrivanje kriminalaca na njegovim vanjskim granicama i poboljšanje učinkovitosti policijske suradnje te, posljedično, doprinošenja visokoj razini sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde Unije; nadalje, podsjeća na to da te inicijative uključuju novu strukturu informacijskih sustava EU-a i njihovu interoperabilnost te da bi pozornost sada trebalo usmjeriti na njihovu pravodobnu provedbu, uz puno poštovanje temeljnih prava;

30.  ističe da je dostatni kapacitet tijela kaznenog progona za obradu podataka ključna sastavnica cijelog lanca sigurnosnih aktivnosti u Uniji kao cjelini; ističe da nedovoljni kapaciteti u jednoj državi članici ili više njih uvelike oslabljuju učinkovitost sigurnosnih politika EU-a; poziva Komisiju da učini sve u svojoj nadležnosti kako bi osigurala odgovarajući kapacitet za obradu informacija u državama članicama;

31.  prepoznaje rad Eurojusta u podupiranju i koordinaciji rada nacionalnih pravosudnih tijela u istragama te kaznenom progonu transnacionalnih kaznenih djela; poziva na ulaganje većih napora u promicanje uzajamnog povjerenja među pravosudnim tijelima, među ostalim, u okviru učinkovite provedbe direktiva o planu jačanja postupovnih prava, kao i u olakšavanje razmjene informacija i komunikacije u pravosudnom sektoru Europske unije; ističe da pravosudna suradnja u kaznenim stvarima zaostaje u procesu digitalizacije; poziva Komisiju i države članice da pravosudnim tijelima pruže financijsku potporu kako bi se osigurali primjereni analitički standardi i odgovarajući digitalni alati, olakšala i ubrzala njihova suradnja te omogućila sigurna razmjena informacija; pozdravlja komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2020. naslovljenu „Digitalizacija pravosuđa u EU-u” i Prijedlog uredbe o računalnom sustavu za prekograničnu komunikaciju u građanskim i kaznenim postupcima (sustav e-CODEX);

32.  ističe da bi trebalo poboljšati pravosudnu suradnju među državama članicama kao i uzajamno priznavanje sudskih odluka i presuda, među ostalim, pravodobnom i ispravnom provedbom instrumenata pravosudne suradnje u kaznenim stvarima; ističe da su određene promjene u kontekstu vladavine prava u nekoliko država članica utjecale na tu razmjenu informacija te policijsku i pravosudnu suradnju općenito; s tim u vezi, naglašava da se međusobno povjerenje temelji na zajedničkom razumijevanju vrijednosti EU-a sadržanih u članku 2. UEU-a, uključujući vladavinu prava, čije su ključne sastavnice neovisnost pravosuđa i borba protiv korupcije;

33.  ponavlja svoj poziv na daljnje djelovanje s ciljem unaprjeđenja izobrazbe tijela kaznenog progona o strategijama za borbu protiv rasizma i diskriminacije te sprječavanja, identificiranja i zabrane rasnog i etničkog profiliranja i nasilja; poziva države članice da ulažu u to područje i surađuju s CEPOL-om i Europskom mrežom za pravosudnu izobrazbu pravosuđa; naglašava da postoji kontinuirana potreba za osposobljavanjem u pogledu trendova u radikalizaciji, terorizmu i pranju novca;

34.  pozdravlja osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO); poziva na očuvanje njegove neovisnosti i na jamčenje njegova učinkovitog funkcioniranja u nacionalnim sudskim postupcima; izražava zabrinutost zbog velikog propusta Komisije: ona, naime, u obzir nije uzela ulogu Ureda europskog javnog tužitelja u jačanju naše sigurnosne unije: poziva na procjenu mogućeg proširenja mandata Ureda europskog javnog tužitelja u skladu s člankom 83. UFEU-a nakon što on postane u potpunosti operativan;

35.  poziva države članice da osiguraju potpunu i pravilnu provedbu Direktive o pravima žrtava i drugih propisa EU-a o pravima žrtava; pozdravlja donošenje strategije o pravima žrtava i uspostavu funkcije koordinatora Komisije za prava žrtava; ponavlja svoj poziv da se posebna pažnja posveti ranjivim žrtvama i da se uvede mogućnost naknade štete, pri čemu bi se ta sredstva priskrbljivala od zaplijenjene i oduzete imovine te prihoda stečenih kaznenim djelima; ponavlja svoj poziv da se zajamči održivo financiranje službi za potporu žrtvama;

36.  ponavlja da je potrebna učinkovita zaštita i pomoć ranjivim žrtvama trgovine ljudima, uključujući njihovu reintegraciju u društvo, s posebnim naglaskom na maloljetnike bez pratnje; ističe potrebu da se osoblje u domeni kaznenog progona obuči o psihološkim aspektima trgovine ljudima te da se uvede rodno osjetljiv pristup usto prilagođen djeci, u sklopu kojeg će se primjenjivati pravni propisi za suzbijanje diskriminacije;

37.  ističe da je rodna ravnopravnost ključan aspekt za borbu protiv radikalizacije, smanjenje nasilja u obitelji i sprečavanje seksualnog zlostavljanja te zlostavljanja djece; poziva Komisiju da u svoju sigurnosnu strategiju uključi mjere za podupiranje rodne ravnopravnosti kao važne preventivne sastavnice te poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao jednog od područja kriminaliteta definiranih u članku 83. stavku 1. UFEU-a; poziva Komisiju i države članice da borbu protiv nasilja u obitelji odrede kao prioritet, što će postići pružanjem usluga podrške, osnivanjem specijaliziranih jedinica za kazneni progon te jamčenjem progona tih kaznenih djela; poziva Komisiju i države članice da dostave ažurirane podatke o tom pitanju; poziva EU i države članice da ratificiraju Istanbulsku konvenciju;

38.  izražava žaljenje zbog sustavnog nedostatka pune i pravodobne provedbe sigurnosnih mjera EU-a u državama članicama; smatra da se sigurnosne mjere ne smiju provoditi samo po slovu zakona nego i u njegovu duhu; konstatira da bi, ako postoji sustavan nedostatak pune i pravodobne provedbe sigurnosnih mjera, te mjere mogle bi biti bez učinka, zbog čega ne moraju rezultirati većom sigurnosti, odnosno, posljedično, ne moraju više ispunjavati zahtjeve nužnosti i proporcionalnosti; poziva Komisiju da pokrene postupke zbog povrede prava odmah nakon isteka roka za prijenos u nacionalna zakonodavstva ili nakon što se utvrdi povreda;

39.  ističe važnost dokaza o učinkovitosti tekućih sigurnosnih mjera EU-a; ističe da mjera u kojoj se ograničenje temeljnih prava može smatrati nužnim i proporcionalnim ovisi o učinkovitosti tih politika, koje se dokazuju javno dostupnim kvantitativnim i kvalitativnim dokazima; izražava žaljenje zbog toga što je Komisija dosad na raspolaganje stavila samo neformalne dokaze o sigurnosnim mjerama, ali ne i one kvantitativne;

40.  poziva Komisiju da redovito ocjenjuje tekuće sigurnosne politike i sporazume te da ih po potrebi usklađuje sa sudskom praksom Suda EU-a; smatra da se sporazumi o evidenciji imena putnika sa SAD-om i Australijom moraju hitno izmijeniti kako bi bili u skladu sa sudskom praksom Suda EU-a te smatra da odbijanje Komisije da poduzme mjere u tom smislu predstavlja ozbiljan propust;

41.  izražava zabrinutost zbog eksternalizacije nekih aktivnosti tijela kaznenog progona i prebacivanja tih zadaća na privatni sektor te poziva na bolji nadzor nad svim oblicima suradnje privatnog i javnog sektora u području sigurnosti; izražava žaljenje zbog nedostatka transparentnosti u dodjeli sredstava EU-a privatnim poduzećima koja uspostavljaju sigurnosne sustave ili njihove dijelove;

42.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što su nekim agencijama EU-a čija su područja djelovanja pravosuđe i unutarnji poslovi dodijeljeni nedostatni resursi za potpunu provedbu njihovih mandata; poziva na dodjelu odgovarajućih financijskih sredstava i dostatnog broja osoblja za agencije i tijela EU-a čija su područja djelovanja pravosuđe i unutarnji poslovi kako bi EU mogao realizirati svoju strategiju za sigurnosnu uniju;

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0022.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0204.
(3) SL C 388, 13.11.2020., str. 42.
(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0021.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0173.
(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0066.
(7) Izvješće o stanju i trendovima u području terorizma u Europskoj uniji (TE-SAT) 2020. od 23. lipnja 2020.; Procjena prijetnje od organiziranog kriminala na internetu (IOCTA) 2020. od 5. listopada 2020.; „Iskorištavanje izolacije: počinitelji i žrtve seksualnog zlostavljanja djece na internetu tijekom pandemije bolesti COVID-19” od 19. lipnja 2020.
(8) Europol, TE-SAT 2020., str. 66.
(9) Europol, TE-SAT 2020., str. 24.
(10) Izvješće Komisije od 30. rujna 2020. na temelju članka 29. stavka 1. Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma (COM(2020)0619).
(11) SL L 88, 31.3.2017., str. 6.
(12) Strategija EU-a za sigurnosnu uniju, str. 19.
(13) SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(14) Radni dokument službi Komisije priložen uz treće izvješće o postignutom napretku u borbi protiv trgovanja ljudima (2020.) u skladu s člankom 20. Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, str. 3. (SWD(2020)0226).
(15) EMCDDA, Europsko izvješće o drogama iz 2020.: Trendovi i razvoj, rujan 2020., str. 66.
(16) Deloitte Consulting & Advisory CVBA, Study on the Feasibility of Improving Information Exchange under the Prüm decisions („Studija o izvedivosti poboljšanja razmjene informacija u okviru prümskih odluka”), svibanj 2020., str. 7.
(17) SL L 132, 21.5.2016., str. 1.
(18) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(19) Izvješće Komisije od 11. svibnja 2020. o provedbi Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, str. 9. (COM(2020)0188).
(20) Europol, How COVID-19-related crime infected Europe during 2020 („Kako je kriminal povezan s bolesti COVID-19 poharao Europu tijekom 2020.”), 12. studenoga 2020.
(21)COM(2018)0640.
(22) SL L 300, 11.11.2008., str. 42.
(23) Postupci zbog povrede prava protiv Cipra i Malte od 20. listopada 2020. u pogledu njihovih programa za dodjelu državljanstva ulagačima, koji se još nazivaju i programima „zlatnih putovnica”.
(24) Izvješće Komisije od 16. prosinca 2016. o ocjeni u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s Direktivom 2011/93/EU od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, str. 8. (COM(2016)0871).
(25) Europski centar za borbu protiv krijumčarenja migranata (Europol), 4. godišnje izvješće o radu – 2020.
(26)Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/794 u pogledu suradnje Europola s privatnim stranama, obrade osobnih podataka koju provodi Europol radi potpore kaznenim istragama i uloge Europola u istraživanju i inovacijama (COM(2020)0796).
(27) SL L 295, 21.11.2018., str. 39.
(28) Direktiva Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima (SL L 261, 6.8.2004., str. 24.).


Potreba za posebnim sastavom Vijeća za rodnu ravnopravnost
PDF 143kWORD 47k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o potrebi za posebnim sastavom Vijeća za rodnu ravnopravnost (2020/2896(RSP))
P9_TA(2020)0379B9-0402/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji ( i članke 8., 10., 19., 153. stavak 1. točku (i), 157. i 236. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 2. stavak 1. Poslovnika Vijeća,

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Vijeća od 2. srpnja 2008., koji je podnijela Komisija, o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju (Antidiskriminacijska direktiva) (COM(2008)0426),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(1),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012., koji je podnijela Komisija, o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) (COM(2012)0614),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije od 4. ožujka 2016. o odluci Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0109),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. siječnja 2020. o rodno uvjetovanoj razlici u plaćama(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. lipnja 2020. o prosvjedima protiv rasizma nakon smrti Georgea Floyda(5)

–  uzimajući u obzir Indeks ravnopravnosti spolova za 2020., koji je Europski institut za jednakost spolova (EIGE) objavio 28. listopada 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke EIGE-a od 19. studenoga 2020. o rodnoj neravnopravnosti u pogledu skrbi i plaća u EU-u;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. pod naslovom „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 2. prosinca 2020. o rješavanju pitanja rodne razlike u plaćama,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela 2., 3., 9. i 15.,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-ove ciljeve održivog razvoja dogovorene 2015., a posebno ciljeve br. 5 i br. 8,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. studenoga 2020. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III – ambiciozan plan za rodnu ravnopravnost i jačanje položaja žena u okviru vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2020)0017),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. studenoga 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020.–2025.” (COM(2020)0698),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. rujna 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Akcijski plan EU-a za antirasizam za razdoblje 2020.–2025.” (COM(2020)0565),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. listopada 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: strateški okvir EU-a za ravnopravnost, integraciju i sudjelovanje Roma”(COM(2020)0620),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da rodna ravnopravnost predstavlja temeljnu vrijednost i cilj EU-a, budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima te da bi se trebalo u potpunosti poštovati;

B.  budući da se člankom 8. UFEU-a uspostavlja načelo rodno osviještene politike, prema kojemu bi Unija trebala težiti uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena;

C.  budući da je diskriminacija na temelju roda i rodnog identiteta često intersekcijski povezana s diskriminacijom na drugim osnovama, kao što je rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili seksualna orijentacija, što dovodi do dvostruke ili višestruke diskriminacije; budući da je horizontalna intersekcijska perspektiva od presudne važnosti za postizanje rodne ravnopravnosti i ravnopravnosti općenito;

D.  budući da je horizontalna intersekcijska perspektiva od presudne važnosti u svim politikama rodne ravnopravnosti, kako bi se mogli prepoznati i zatim ukloniti ti rizici od višestruke diskriminacije; budući da politike EU-a dosad nisu imale intersekcijski pristup i da su bile usmjerene uglavnom na pojedinačne dimenzije diskriminacije, čime se ne rješava njezina institucionalna, strukturna i povijesna dimenzija; budući da intersekcijska analiza ne omogućuje samo razumijevanje strukturnih prepreka, nego i pruža podatke za uspostavu referentnih vrijednosti i utvrđivanje puta prema strateškim i učinkovitim politikama protiv sustavne diskriminacije, isključenosti i rodnih nejednakosti;

E.  budući da, prema Indeksu rodne ravnopravnosti EIGE-a za 2020., ni jedna država članica EU-a još nije u potpunosti ostvarila jednakost žena i muškaraca; budući da EU u području rodne ravnopravnosti i dalje sporo ostvaruje napredak, s obzirom na to da se indeks u prosjeku poboljšava za jedan bod svake dvije godine; budući da će tom brzinom EU-u trebati više od 60 godina za postizanje rodne ravnopravnosti;

F.  budući da rodno uvjetovano nasilje, u svim svojim oblicima, predstavlja diskriminaciju i kršenje ljudskih prava te da je ono ukorijenjeno u rodnoj nejednakosti i da se njime doprinosi održavanju i jačanju te nejednakosti; budući da je rodno uvjetovano nasilje jedna od najvećih prepreka rodnoj ravnopravnosti; budući da je istraživanje koje je 2014. provela Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) pokazalo da je svaka treća žena doživjela fizičko ili seksualno nasilje nakon navršenih 15 godina, da je 55 % žena bilo suočeno s jednim ili više oblika seksualnog uznemiravanja te da, u prosjeku, svaka dva i pol dana neka žena smrtno strada kao posljedica nasilja u obitelji; budući da je život bez nasilja preduvjet za ravnopravnost; budući da se u EU-u svake godine dogodi 3500 ubojstava žena povezanih s nasiljem u obitelji;(6) budući da su usporedivi rodno osjetljivi i raščlanjeni podaci ključni kako bi se u potpunosti dobio uvid u raširenost rodno uvjetovanog nasilja, nejednakosti učinile vidljivima i osmislile ciljane politike; budući da rodno osjetljivi i raščlanjeni podaci još uvijek nisu dostupni u više područja javnih politika EU-a i država članica;

G.  budući da prema najnovijim podacima Komisije razlika u satnicama koje dobivaju žene i muškarci iznosi 16 %, iako ona znatno varira među državama članicama; budući da rodna razlika u plaćama raste na 40 % kada se uzmu u obzir stope zaposlenosti i ukupno sudjelovanje na tržištu rada; budući da je situacija još gora po odlasku u mirovinu, jer su mirovine žena oko 37 % niže od mirovina muškaraca zbog, među ostalim, i rodne razlike u primanjima; budući da je stopa zaposlenosti u EU-u, koja se znatno razlikuje među državama članicama, 2018. još uvijek bila viša za muškarce (79 %) nego za žene (67 %); budući da je 2018. godine 31,3 % zaposlenih žena u dobi od 20 do 64 godine u EU-u radilo na nepuno radno vrijeme, dok je za usporedbu muškaraca zaposlenih u takvom radnom odnosu bilo 8,7 %; budući da su žene prekomjerno zastupljene u neformalnoj ekonomiji, nesvojevoljnom radu na nepuno radno vrijeme te na nesigurnim i slabije plaćenim radnim mjestima;

H.  budući da neplaćene poslove skrbi i rada u kućanstvu uglavnom obavljaju žene, što utječe na njihovo zapošljavanje i napredovanje u karijeri te doprinosi rodnim razlikama u zapošljavanju, plaćama i mirovinama; budući da, prema procjenama, 80 % u usluga u sektoru skrbi pružaju neformalni pružatelji skrbi koji su uglavnom žene (75 %), među kojima i migrantice;

I.  budući da su žene stoga i dalje nedovoljno zastupljene i izložene različitim oblicima diskriminacije na tržištu rada i budući da je cilj pružiti im jednake prilike na radnom mjestu kao i muškarcima, kako bi se te razlike smanjile;

J.  budući da su, prema komunikaciji Komisije od 14. siječnja 2020. pod naslovom „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (COM(2020)0014) ,bolje usluge skrbi za djecu i dugoročne skrbi način da se osigura da odgovornost za pružanje skrbi bude ravnopravnije podijeljena između žena i muškaraca, kako bi se olakšalo ravnopravno sudjelovanje žena na tržištu rada u odnosu na muškarce;

K.  budući da su rodni jaz i strukturne prepreke i dalje prisutni u mnogim područjima, što žene i muškarce svodi na njihove tradicionalne uloge i ograničava mogućnosti žena da u potpunosti uživaju svoje temeljno pravo na jednakost u zapošljavanju, radu i plaćama;

L.  budući da su žene podzastupljene na položajima na kojima se donose odluke, uključujući u gospodarskom sektoru, i da smo još daleko od rodnog pariteta u izabranim tijelima; budući da prema podacima EIGE-a žene čine manje od trećine svih zastupnika u EU-u; budući da većina tijela nadležnih za donošenje odluka nema potrebno stručno znanje u pitanjima rodne ravnopravnosti;

M.  budući da stereotipni stavovi u pogledu rodnih uloga doprinose rodnoj neravnopravnosti i nastavku rodno uvjetovanog nasilja; budući da je uklanjanje rodne neravnopravnosti u interesu društva u cjelini i budući da je sudjelovanje muškaraca u borbi protiv rodne neravnopravnosti i rodno uvjetovanog nasilja od ključne važnosti;

N.  budući da je pristup spolnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi i pravima ključan za ostvarivanje rodne ravnopravnosti; budući da je uskraćivanje prava i odbijanje pružanja skrbi u području spolnog i reproduktivnog zdravlja jedan od oblika rodno uvjetovanog nasilja; budući da je Parlament u svoj nedavno doneseni program „EU za zdravlje” uvrstio pitanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, kako bi se osigurao pravodoban pristup robi koja je potrebna za sigurno ostvarivanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

O.  budući da, iako je u EU-u ostvaren pozitivan napredak, i dalje ima prostora za poboljšanje, s obzirom na to da svjedočimo nazadovanju u pogledu rodne ravnopravnosti i prava žena, pa i u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava; budući da je nužno suprotstaviti se tom nazadovanju i na najvišoj političkoj razini zaštiti rodnu ravnopravnost i prava žena;

P.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 nerazmjerno utjecala na žene i djevojčice zbog ukorijenjenih nejednakosti koje su dovele do, među ostalim, eksponencijalnog povećanja rodno uvjetovanog nasilja i većeg povlačenja žena s tržišta rada; budući da je uključivanje rodne perspektive u sve faze odgovora na krizu uzrokovanu COVID-om 19 od ključne važnosti;

Q.  budući su žene, s obzirom na to da rade na najnesigurnijim radnim mjestima, zbog manjka organizirane skrbi za djecu tijekom pandemije bolesti COVID-19 najteže pogođene djelomičnom nezaposlenošću, rizikom od gubitka posla i prisilnim radom na daljinu; budući da je petini žena u EU-u i prije toga prijetilo siromaštvo i socijalna isključenost(7); budući da žene čine 85 % samohranih roditelja, koji su još izloženiji riziku od nesigurnosti i povećanog siromaštva; budući da se očekuje da će u predstojećim mjesecima 500 milijuna ljudi(8) u svijetu utonuti u siromaštvo, većinom žena; budući da siromaštvo i socijalna isključenost imaju strukturne uzroke koje je potrebno iskorijeniti i poništiti njihove učinke, posebno kroz politike zapošljavanja, stanovanja, mobilnosti i pristupa javnim uslugama;

R.  budući da je kriza uzrokovana COVID-om 19 pokazala važnost europske integracije i jačanja suradnje i dijaloga među državama članicama, razmjene rješenja i provedbe mjera na razini EU-a te koordiniranih odgovora, među ostalim u području rodne ravnopravnosti;

S.  budući da će, nakon dogovora između Parlamenta i Vijeća, rodno osviještena politika u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. prvi put biti horizontalni prioritet te da bi ona trebala biti popraćena procjenama učinka svakog zakonodavnog prijedloga i prijedloga politika te praćenjem i evaluacijom programa iz rodne perspektive, među ostalim praćenjem sredstava namijenjenih rodnoj ravnopravnosti; budući da bi uključivanje rodne perspektive u izradu proračuna za Mehanizam za oporavak i otpornost i glavne programe financiranja EU-a trebalo pratiti i na najvišoj političkoj razini; budući da su rodna ravnopravnost i ostvarenje prava žena i djevojčica preduvjeti za gospodarski oporavak i uključiv održivi razvoj;

T.  budući da osam godina nakon njezina donošenja Istanbulsku konvenciju još uvijek nisu ratificirale sve države članice, pa ni EU; budući da je Istanbulska konvencija najvažniji međunarodni instrument za sprečavanje i borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja;

U.  budući da je Parlament u više svojih rezolucija, primjerice u Rezoluciji od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, pozvao Vijeće da aktivira premošćujuću klauzulu iz članka 83. stavka 1. UFEU-a kako bi se rodno uvjetovano nasilje uvrstilo na popis europskih kaznenih djela; budući da je Parlament u više navrata pozvao na donošenje direktive o sprečavanju rodno uvjetovanog nasilja;

V.  budući da sedam godina nakon što je Komisija podnijela prijedlog, a Parlament donio svoje stajalište u prvom čitanju, još uvijek nije postignut dogovor o direktivi o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) te da je taj prijedlog od tada blokiran u Vijeću;

W.  budući da, dvanaest godina nakon što je Komisija podnijela prijedlog, još uvijek nije postignut dogovor o direktivi Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju i da je taj prijedlog od tada blokiran u Vijeću;

X.  budući da je u svojim zaključcima od 10. prosinca 2019. naslovljenima „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci” Vijeće istaknulo „da su stari izazovi i dalje prisutni, a pojavljuju se i novi. Ciljevi utvrđeni u području rodne ravnopravnosti nisu u potpunosti ostvareni” te pozvalo Komisiju i države članice da „ojačaju rodnu ravnopravnost [...] aktivnim promicanjem političkog dijaloga na visokoj razini o pitanjima rodne ravnopravnosti na razini EU-a i na najvišoj političkoj razini”.

Y.  budući da su se politički dijalog na visokoj razini i dijalog na razini EU-a pokazali učinkovitima u smanjenju razlika među državama članicama i promicanju europske integracije u većini područja politika; budući da je strukturirani dijalog na najvišoj političkoj razini ključan za zaštitu i promicanje prava žena i rodne ravnopravnosti donošenjem rodno osjetljivog zakonodavstva Unije;

Z.  budući da je uloga Vijeća kao suzakonodavca EU-a od ključne važnosti; budući da sastavi Vijeća moraju biti osmišljeni tako da se njima može odgovoriti na trenutačne političke izazove i prioritete; budući da nepostojanje posebnog sastava Vijeća za rodnu ravnopravnost povećava rizik od donošenja rodno neosjetljivog zakonodavstva;

AA.  budući da je sadašnja Komisija političkim smjernicama predsjednice Komisije i daljnjim mjerama pokazala snažnu predanost jačanju rodne ravnopravnosti;

AB.  budući da se pitanja rodne ravnopravnosti trenutačno rješavaju na razini Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača koje ne odražava na odgovarajući način sve aspekte tih pitanja;

AC.  budući da je Parlament već uputio poziv za uspostavu novog sastava Vijeća ministara i državnih tajnika zaduženih za rodnu ravnopravnost;

AD.  budući da je nekoliko predsjedništava Vijeća Europske unije uložilo pozitivne napore kako bi se organizirali neformalni sastanci ministara i državnih tajnika zaduženih za rodnu ravnopravnost i na dnevni red stavila pitanja rodne ravnopravnosti; budući da ta praksa mora dobiti institucionalni karakter uspostavom stalnog namjenskog foruma;

AE.  budući da je zajedničko djelovanje u okviru čvrstog pakta među državama članicama ključno za uzlaznu konvergenciju i usklađivanje prava žena u Europi dijeljenjem i implementacijom najambicioznijeg zakonodavstva Unije i provedbom najboljih praksi koje su trenutačno na snazi u EU-u;

AF.  budući da postoji povjerenik Komisije odgovoran isključivo za ravnopravnost i da Parlament ima odbor namijenjen pravima žena i rodnoj ravnopravnosti, ali da ne postoji poseban sastav Vijeća za rodnu ravnopravnost, a ministri i državni tajnici zaduženi za rodnu ravnopravnost nemaju poseban službeni forum za raspravu;

AG.  budući da Europsko vijeće ima pravo kvalificiranom većinom utvrditi (ili izmijeniti) popis sastava Vijeća u okviru kojih se Vijeće sastaje, osim sastavâ Vijeća za opće poslove i Vijeća za vanjske poslove;

1.  izražava žaljenje zbog toga što ministri i državni tajnici zaduženi za rodnu ravnopravnost nemaju poseban institucionalni forum kojim bi se osiguralo da se predstavnici država članica redovito sastaju, raspravljaju, donose zakonodavne i političke odluke te razmjenjuju najbolje prakse; naglašava da će se okupljanjem ministara i državnih tajnika zaduženih za rodnu ravnopravnost omogućiti usmjereniji i učinkovitiji forum za suradnju, čime će se osigurati snažnija integracija rodne ravnopravnosti u strategije i političke procese EU-a, dosljedan pristup i koordinacija svih povezanih politika;

2.  ističe važnost okupljanja ministara i državnih tajnika zaduženih za rodnu ravnopravnost u okviru službenog namjenskog foruma kako bi se donosile konkretne zajedničke mjere i zakonodavstvo za rješavanje izazova u području prava žena i rodne ravnopravnosti te osiguralo da se o pitanjima rodne ravnopravnosti raspravlja na najvišoj političkoj razini, uzimajući u obzir različite oblike diskriminacije kojima su žene izložene na temelju rase, pripadnosti etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, starosti, invaliditeta, kao Romkinje, žene izbjeglice i migrantice u opasnosti od društvene isključenosti;

3.  ističe važnost političke poruke koja bi se poslala uspostavom sastava Vijeća za rodnu ravnopravnost; potvrđuje da će poseban sastav Vijeća za rodnu ravnopravnost, koji će ministrima i državnim tajnicima zaduženima za rodnu ravnopravnost omogućiti da se redovito sastaju i raspravljaju, poboljšati integraciju rodne perspektive u zakonodavstvo Unije, kao i dijalog i suradnju među državama članicama, razmjenu najboljih praksi i zakonodavstva te sposobnost da se pruže zajednički odgovori na probleme prisutne diljem EU-a, kao i da će se njime doprinijeti smanjenju razlika među državama i usklađivanju zaštite prava žena i rodne ravnopravnosti u Europi s pomoću intersekcijskog pristupa;

4.  naglašava da bi poseban sastav Vijeća za rodnu ravnopravnost predstavljao ključni element u deblokiranju pregovora o glavnim predmetima povezanima s rodnom ravnopravnošću, konkretno o ratifikaciji Istanbulske konvencije, donošenju Direktive o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) i Direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju (Antidiskriminacijska direktiva), kao i u rješavanju drugih rodnih pitanja koja bi trebalo riješiti u predstojećim godinama, primjerice uvrštavanja rodno uvjetovanog nasilja na popis europskih kaznenih djela i donošenja buduće direktive o rodno uvjetovanom nasilju;

5.  poziva Vijeće i Europsko vijeće da uspostave sastav Vijeća za rodnu ravnopravnost kako se olakšalo donošenje rodno osviještenih politika u svim područjima politika i zakonodavstva EU-a;

6.  poziva Europsko vijeće da kvalificiranom većinom izmijeni popis sastava Vijeća u okviru kojih se Vijeće sastaje, u skladu s člankom 236. UFEU-a i člankom 2. stavkom 1. Poslovnika Vijeća;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.
(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0025.
(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0286.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0173.
(6) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2018/630296/EPRS_BRI(2018)630296_EN.pdf
(7) Eurostat, 2018.
(8) prema nevladinim organizacijama (Oxfam) i UN-u.


Izmjene Poslovnika kako bi se osiguralo funkcioniranje Parlamenta u izvanrednim okolnostima
PDF 160kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o izmjenama Poslovnika kako bi se osiguralo funkcioniranje Parlamenta u izvanrednim okolnostima (2020/2098(REG))
P9_TA(2020)0380A9-0194/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 236. i 237. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9-0194/2020),

1.  odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedene izmjene;

2.  naglašava da je zdravstvena kriza izazvana pandemijom bolesti COVID-19 pokazala da Poslovnik treba sadržavati unaprijeđenije postupke kojima bi se osiguralo neometano funkcioniranje Parlamenta u različitim vrstama izvanrednih okolnosti;

3.  ističe važnost privremenih mjera koje su tijekom aktualne zdravstvene krize u skladu s vladavinom prava donijeli njegov predsjednik i upravljačka tijela kao odgovor na izvanredne okolnosti; naglašava da nije bilo alternative tim mjerama kako bi se zajamčio kontinuitet rada Parlamenta onako kako to nalažu Ugovori te da su one omogućile Parlamentu da tijekom krize svoje zakonodavne, proračunske, političke i nadzorne zadaće obavlja u skladu s postupcima koji su predviđeni Ugovorima;

4.  ističe da su te privremene mjere bile u potpunosti opravdane te da su osigurale valjanost svih glasovanja održanih tijekom razdoblja njihove primjene;

5.  podsjeća na važnost osiguravanja, koliko god je to u njegovoj moći, razumne prilagodbe zastupnicima s invaliditetom i njihovom osoblju dok Parlament funkcionira u izvanrednim okolnostima;

6.  smatra da se izmjene niže u tekstu trebaju usvojiti alternativnim sustavom elektroničkog glasovanja u skladu s trenutačnim privremenim mjerama koje su donijeli predsjednik i upravljačka tijela Parlamenta kako bi mu se omogućilo da funkcionira tijekom zdravstvene krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19;

7.  odlučuje da spomenute izmjene stupaju na snagu 1. siječnja 2021., ali da se primjenjuju tek od 18. siječnja 2021. kako bi predsjednik i Konferencija predsjednika imali pravnu osnovu za donošenje i prethodno odobrenje odluke u skladu s novim člankom 237.a stavkom 2. prvim podstavkom kako bi se nove odredbe mogle u potpunosti primjenjivati od prvog dana njihove primjene, odnosno na početku prve redovne sjednice 2021;

8.  nalaže svojem predsjedniku da tu odluku proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima radi informiranja.

Tekst na snazi   Izmjena
Amandman 1
Poslovnik Europskog parlamenta
Glava XIII.a (nova)
GLAVA XIII.a IZVANREDNE OKOLNOSTI
Amandman 2
Poslovnik Europskog parlamenta
Članak 237.a (novi)
Članak 237.a
Izvanredne mjere
1.  Ovaj članak Poslovnika primjenjuje se na situacije kada je Parlament zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti na koje ne može utjecati spriječen u obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti u skladu s Ugovorima te je potrebno privremeno odstupanje od uobičajenih postupaka Parlamenta utvrđenih u drugim odredbama Poslovnika kako bi se donijele izvanredne mjere koje će Parlamentu omogućiti da nastavi provođenje svojih dužnosti i izvršavanje ovlasti.
Smatra se da takve izvanredne okolnosti postoje ako predsjednik na temelju pouzdanih dokaza koje su, prema potrebi, potvrdile službe Parlamenta, zaključi da zbog sigurnosti ili zaštite ili zbog nedostupnosti tehničkih sredstava nije ili neće biti nemoguće ili je pak opasno sazvati Parlament u skladu s uobičajenim postupcima utvrđenima u drugim odredbama Poslovnika i njegovim usvojenim kalendarom.
2.  Ako su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni, predsjednik uz odobrenje Konferencije predsjednika može odlučiti primijeniti jednu ili više mjera iz stavka 3.
Ako je zbog razloga hitnosti nemoguće sazvati Konferenciju predsjednika, čiji bi se članovi okupili bilo fizički bilo internetski, predsjednik može donijeti odluku o primijeni jedne ili više mjera navedenih u stavku 3. Takva odluka istječe pet dana nakon donošenja, osim ako je Konferencija predsjednika ne odobri tijekom tog razdoblja.
Nakon odluke predsjednika koju odobri Konferencija predsjednika, zastupnici ili klub/ovi zastupnika koji dosežu barem srednji prag mogu u bilo kojem trenutku zatražiti da se neke ili sve mjere iz te odluke zasebno podnesu Parlamentu na odobrenje bez rasprave. Glasovanje na plenarnoj sjednici uvrštava se na dnevni red prve sljedeće dnevne sjednice nakon dana podnošenja zahtjeva. Podnošenje amandmana nije dopušteno. Ako mjera ne uspije dobiti većinu glasova, ona prestaje važiti po završetku plenarne sjednice. Mjera odobrena na plenarnoj sjednici ne može biti predmet daljnjeg glasovanja tijekom iste sjednice.
3.  Odlukom iz stavka 2. mogu se predvidjeti sve odgovarajuće mjere koje se odnose na izvanredne okolnosti iz stavka 1., a posebno sljedeće mjere:
(a)  odgoda zakazane sjednice, dnevne sjednice ili sjednice odbora za kasniji datum i/ili otkazivanje ili ograničavanje sjednica međuparlamentarnih izaslanstva i drugih tijela;
(b)  premještanje održavanja sjednice, dnevne sjednice ili sjednice odbora iz sjedišta Parlamenta u jedno od njegovih mjesta rada ili u vanjsko mjesto ili iz jednog od njegovih mjesta rada u sjedište Parlamenta, u jedno od drugih mjesta rada ili u vanjsko mjesto Parlamenta;
(c)  održavanje sjednice ili dnevne sjednice u prostorijama Parlamenta, u cijelosti ili djelomično u odvojenim prostorijama za sastanke, što omogućava odgovarajuće fizičko distanciranje;
(d)  održavanje sjednice, dnevne sjednice ili sastanka nekoga od tijela Parlamenta u okviru režima sudjelovanja na daljinu utvrđenog u članku 237.c Poslovnika;
(e)  privremenu zamjenu članova u odboru koju mogu provesti klubovi zastupnika, osim ako se dotični član ne protivi takvoj privremenoj zamjeni, u slučaju da mehanizam ad hoc zamjene utvrđen člankom 209. stavkom 7. ne osigura zadovoljavajući odgovor kojim se reagira na izvanredne okolnosti;
4.  Odluka iz stavka 2. vremenski je ograničena te sadrži razloge na kojima se temelji. Ona stupa na snagu nakon objave na internetskim stranicama Parlamenta ili, ako okolnosti onemoguće takvu objavu, primjenom drugih najprikladnijih i dostupnih metoda njezine objave.
O odluci se bez odlaganja također obavještavaju svi zastupnici pojedinačno.
U skladu s postupkom iz stavka 2. predsjednik može produžiti odluku jednom ili više puta, na ograničeno vrijeme. Odluka o produženju sadrži razloge na kojima se temelji.
Predsjednik mora opozvati odluku donesenu u skladu s ovim člankom čim prestanu postojati izvanredne okolnosti iz stavka 1. koje su dovele do njezina donošenja.
5.  Ovaj članak Poslovnika primjenjuje se samo kao krajnje sredstvo te se odabiru i primjenjuju samo mjere koje su nužno potrebne za reagiranje na izvanredne okolnosti.
Pri primjeni ovog članka Poslovnika treba naročito voditi računa o načelu predstavničke demokracije, načelu jednakog postupanja prema zastupnicima, pravu zastupnika da neometano izvršavaju svoj zastupnički mandat, uključujući njihova prava koja proizlaze iz članka 167. Poslovnika te njihovo pravo da glasuju slobodno, pojedinačno i osobno, baš kao i o Protokolu br. 6 o mjestu sjedišta institucija te određenih tijela, ureda, agencija i službi Europske unije, priloženog Ugovorima.
Amandman 3
Poslovnik Europskog parlamenta
Članak 237.b (novi)
Članak 237.b
Poremećaj političke ravnoteže u Parlamentu
1.  Predsjednik uz odobrenje Konferencije predsjednika može donijeti mjere potrebne za lakše sudjelovanje dotičnih zastupnika ili klubova zastupnika ako na temelju pouzdanih dokaza zaključi da je politička ravnoteža u Parlamentu ozbiljno narušena zato što velik broj zastupnika ili klubova zastupnika iz razloga sigurnosti ili zaštite ili zbog nedostupnosti tehničkih rješenja ne može sudjelovati u radu Parlamenta u skladu s uobičajenim postupcima utvrđenima u drugim odredbama Poslovnika.
Jedini cilj takvih mjera jest omogućiti sudjelovanje na daljinu zastupnika na koje se odnosi primjena odabranih tehničkih sredstava u skladu s člankom 237.c stavkom 1. Poslovnika ili drugih odgovarajućih sredstava koja služe istoj svrsi.
2.  Mjere iz stavka 1. mogu se donijeti u korist velikog broja zastupnika ako oni ne mogu sudjelovati zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti u regionalnom kontekstu na koje ne mogu utjecati.
Mjere iz stavka 1. mogu se donijeti u korist članova kluba zastupnika, ako ih taj klub zatraži, ako klub ne može sudjelovati zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti na koje ne može utjecati.
3.  Članak 237.a stavak 2. drugi i treći podstavak, kao i pravila i načela utvrđena u članku 237.a stavcima 4. i 5. Poslovnika primjenjuju se na odgovarajući način.
Amandman 4
Poslovnik Europskog parlamenta
Članak 237.c (novi)
Članak 237.c
Režim sudjelovanja na daljinu
1.  Ako predsjednik u skladu s člankom 237.a stavkom 3. točkom (d) Poslovnika odluči primijeniti režim sudjelovanja na daljinu, Parlament može provoditi svoje postupke na daljinu, između ostaloga, dopuštajući svim zastupnicima da ostvaruju određena zastupnička prava uz pomoć elektroničke tehnologije.
Ako predsjednik u skladu s člankom 237.b Poslovnika odluči da treba upotrebljavati odabrana tehnička sredstva u okviru režima sudjelovanja na daljinu, ovaj članak Poslovnika primjenjuje se samo u nužnoj mjeri i samo na dotične zastupnike.
2.  Režim sudjelovanja na daljinu osigurava da:
–  zastupnici mogu obnašati svoj zastupnički mandat, uključujući naročito njihovo pravo da na plenarnoj sjednici i u odborima neometano govore, glasuju i podnose tekstove;
–  zastupnici uvijek glasuju pojedinačno i osobno;
–  je sustavom glasovanja na daljinu zastupnicima omogućeno uobičajeno glasovanje, poimenično glasovanje i tajno glasovanje kao i da zastupnici mogu provjeriti jesu li njihovi glasovi prebrojeni onako kako su dani;
–  se primjenjuje jedinstveni sustav glasovanja za sve zastupnike, bez obzira na to nalaze li se oni u prostorijama Parlamenta ili ne;
–  se članak 167. Poslovnika primjenjuje u najvećoj mogućoj mjeri;
–  su rješenja u području informacijskih tehnologija koja su dostupna zastupnicima i njihovom osoblju „tehnološki neutralna”;
–  se sudjelovanje zastupnika u parlamentarnim raspravama i glasovanju odvija uz primjenu sigurnih elektroničkih sredstava kojima izravno i interno upravljaju službe Parlamenta koje ih i nadziru.
3.  Pri donošenju odluke iz stavka 1. predsjednik utvrđuje primjenjuje li se taj režim na ostvarivanje prava zastupnika samo na plenarnoj sjednici ili i na ostvarivanje njihovih prava u odborima i/ili drugim tijelima Parlamenta.
Predsjednik u svojoj odluci utvrđuje i kako se tijekom trajanja režima prilagođavaju prava i prakse koji se ne mogu primjereno primjenjivati bez fizičke prisutnosti zastupnika.
Ta prava i prakse odnose se, između ostaloga, na:
–  način utvrđivanja nazočnosti na sjednici ili sastanku;
–  uvjete pod kojima se podnosi zahtjev za provjeru kvoruma,
–  podnošenje tekstova;
–  zahtjeve za glasovanje po dijelovima i odvojeno glasovanje;
–  dodjelu vremena za izlaganje;
–  raspored rasprava;
–  obrazloženje usmenih amandmana i ulaganje prigovora na usmene amandmane;
–  redoslijed glasovanja;
–  rokove i vremenska ograničenja za utvrđivanje dnevnog reda i za postupovne prijedloge.
4.  U svrhu primjene odredbi Pravilnika koji se odnose na kvorum i glasovanje u vijećnici smatra se da su zastupnici koji sudjeluju na daljinu fizički prisutni u vijećnici.
Odstupajući od članka 171. stavka 11. Poslovnika zastupnici koji nisu govorili tijekom rasprave mogu jedanput tijekom svake sjednice dati pisanu izjavu koja se prilaže doslovnom izvješću o raspravi.
Predsjednik, prema potrebi, utvrđuje način na koji zastupnici mogu upotrebljavati vijećnicu tijekom režima sudjelovanja na daljinu te u prvom redu najveći broj zastupnika koji mogu biti fizički prisutni.
5.  Ako predsjednik u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom odluči primijeniti režim sudjelovanja na daljinu na odbore ili druga tijela, stavak 4. prvi podstavak primjenjuje se mutatis mutandis.
6.  Predsjedništvo donosi mjere koje se odnose na rad i sigurnost elektroničkih sredstava koja se koriste u skladu s ovim člankom Poslovnika sukladno sa zahtjevima i standardima utvrđenima u stavku 2.
Amandman 5
Poslovnik Europskog parlamenta
Članak 237.d (novi)
Članak 237.d
Održavanje sjednice ili dnevne sjednice u odvojenim prostorijama za sastanke
Ako predsjednik u skladu s člankom 237.a stavkom 3. točkom (c) Poslovnika dopusti da se sjednica ili dnevna sjednica u cijelosti ili djelomično održi u više različitih prostorija za sastanke, uključujući, ako je prikladno, u vijećnici, primjenjuju se sljedeća pravila:
–  smatra se da prostorije za sastanke korištene u ovom kontekstu kolektivno čine vijećnicu;
–  predsjednik može, ako je potrebno, odrediti način na koji se mogu koristiti odgovarajuće prostorije za sastanke kako bi se osiguralo poštovanje zahtjeva u pogledu fizičkog distanciranja.

Određeni aspekti željezničke sigurnosti i povezanosti u pogledu Engleskog kanala ***I
PDF 125kWORD 42k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima željezničke sigurnosti i povezanosti u pogledu prekogranične infrastrukture koja povezuje Uniju i Ujedinjenu Kraljevinu putem izravne veze ispod Engleskog kanala (COM(2020)0782 – C9-0379/2020 – 2020/0347(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0782),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0379/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 2. prosinca 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 163. Poslovnika,

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. prosinca 2020. radi donošenja Uredbe (EU) 2020/... Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima sigurnosti i povezanosti željeznica u pogledu prekogranične infrastrukture koja povezuje Uniju i Ujedinjenu Kraljevinu izravnom vezom ispod Engleskog kanala

P9_TC1-COD(2020)0347


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2020/2222.)


Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama
PDF 195kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (2020/2532(RSP))
P9_TA(2020)0382B9-0422/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (engl. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC) i Kyotski protokol uz tu konvenciju,

–  uzimajući u obzir sporazum donesen 12. prosinca 2015. na 21. sastanku Konferencije stranaka UNFCCC-a (COP21) održanom u Parizu (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama iz travnja 2013. i prateće radne dokumente službi,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 12. studenoga 2018. o provedbi strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2018)0738),

–  uzimajući u obzir izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš iz 2018. o odstupanjima u razini prilagodbe,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) od 4. ožujka 2020. (COM(2020)0080),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija ‘od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladina panela o klimatskim promjenama (engl. Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC) o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C, njegovo peto izvješće o procjeni (AR5) i objedinjeno izvješće o toj temi, posebno izvješće o klimatskim promjenama i tlu te posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,

–  uzimajući u obzir izvješće o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava koje je 31. svibnja 2019. objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (engl. Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services, IBPES),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 33/2018 naslovljeno „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”,

–  uzimajući u obzir vodeće izvješće o prilagodbi klimatskim promjenama iz 2019. koje je sastavila Globalna komisija za prilagodbu naslovljeno „Adapt Now: A Global Call for Leadership on Climate Resilience”,

–  uzimajući u obzir EU-ov Sedmi program djelovanja za okoliš do 2020. i njegovu viziju za 2050.,

–  uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(3),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 25. siječnja 2017. utemeljeno na pokazateljima i naslovljeno „Klimatske promjene, učinci i ranjivost u Europi 2016.”,

–  uzimajući u obzir procjenu pokazatelja Europske agencije za okoliš od 2. travnja 2019. naslovljenu „Gospodarski gubici prouzročeni ekstremnim klimatskim promjenama u Europi”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. rujna 2019. naslovljeno „Prilagodba klimatskim promjenama u poljoprivrednom sektoru u Europi”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.: znanje za tranziciju prema održivoj Europi”,

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje nezavisne skupine glavnih znanstvenih savjetnika Komisije od 29. lipnja 2020. o prilagodbi učincima na zdravlje povezanima s klimatskim promjenama,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 8. rujna 2020. naslovljeno „Zdrav okoliš, zdravi životi: Kako okoliš utječe na zdravlje i dobrobit u Europi”,

–  uzimajući u obzir UN-ov Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/741 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode(5),

–  uzimajući u obzir okvir za prilagodbu iz Cancuna,

–  uzimajući u obzir Varšavski međunarodni mehanizam za gubitke i štetu povezane s utjecajima klimatskih promjena,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o mjerama poduzetima u vezi s europskom građanskom inicijativom Right2Water (Pravo na vodu)(7),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 33/2018 naslovljeno „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 25/2018 naslovljeno „Direktiva o poplavama: napredak u procjeni rizika, a u području planiranja i provedbe potrebna su poboljšanja”,

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije s projekcijama gospodarskih učinaka klimatskih promjena u sektorima EU-a na temelju analize ,odozdo prema gore’ (izvješća PESETA), a posebno izvješće PESETA III iz 2018. i izvješće PESETA IV iz 2020.,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (O-000075/2020B9-0075/2020),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da ekosustavi (posebno bioraznolikost), društveni i gospodarski sektor (produbljivanje nejednakosti) i zdravlje ljudi već snose dalekosežne posljedice opaženih klimatskih promjena; budući da je važno spriječiti pojavu višestrukih i često međusobno povezanih prijetnji za ekosustave i divlje vrste, među kojima su gubitak i degradacija staništa; budući da se i dalje opažaju učinci klimatskih promjena u svijetu i u EU-u i budući da postoje dodatni dokazi da će buduće klimatske promjene dovesti do povećanog broja ekstremnih klimatskih događaja u mnogim regijama EU-a i u trećim zemljama, i da će potaknuti invaziju prijenosnika zaraznih bolesti, što bi moglo dovesti do ponovne pojave zaraznih bolesti koje su bile iskorijenjene u EU-u; budući da prilagodba klimatskim promjenama nije samo u interesu gospodarstva EU-a, već je nužna i za dobrobit stanovništva;

B.  budući da klimatske promjene različito utječu i da će, kako se predviđa, i u budućnosti različito utjecati na različite države članice, regije i sektore u EU-u; budući da su priobalne i otočne regije posebno osjetljive na učinke klimatskih promjena; budući da se sposobnost prilagodbe znatno razlikuje među regijama EU-a i da je sposobnost prilagodbe otočnih i najudaljenijih regija EU-a ograničena; budući da bi strategije prilagodbe trebale također potaknuti prijelaz na održiv razvoj u osjetljivim područjima, kao što su otoci, na temelju rješenja koja su prihvatljiva za okoliš i utemeljena na prirodi; budući da će u Sredozemlju biti izraženije učinci u vidu smrtnosti ljudi povezane s vrućinom, nestašice vode, dezertifikacije, dezertifikacije, gubitka staništa i šumskih požara;

C.  budući da su zbog klimatskih promjena ugroženi koraljni grebeni i mangrovi, ključni prirodni ponori ugljika;

D.  budući da je zdravlje tla ključan čimbenik za ublažavanje učinaka dezertifikacije jer je tlo najveći spremnik ugljika i okosnica svih ekosustava i poljoprivrednih kultura, ima znatan kapacitet zadržavanja vode i važnu ulogu u poboljšanju društvene otpornosti na promjene u okolišu;

E.  budući da su vodni sektor, poljoprivreda i ribarstvo, šumarstvo te kopnena i morska bioraznolikost usko povezani međusobno, ali i s promjenjivim modelima korištenja tla i promjenama u stanovništvu; budući da posljedice klimatskih promjena u drugim dijelovima svijeta mogu utjecati na EU kroz trgovinu, međunarodne financijske tokove, javno zdravlje, migracije i sigurnost;

F.  budući da je ukupna potrošnja energije u vodnom sektoru u EU-u velika i da bi trebala biti učinkovitija kako bi se doprinijelo ostvarenju ciljeva Pariškog sporazuma i klimatskih ciljeva EU-a do 2030., kao i ugljične neutralnosti do 2050.;

G.  budući da Okvirna direktiva o vodama ne sadrži posebne odredbe za suočavanje s posljedicama klimatskih promjena; budući da Komisija u svojoj komunikaciji o europskom zelenom planu priznaje da se prirodne funkcije površinskih i podzemnih voda moraju obnoviti;

H.  budući da su u Europskoj uniji zgrade odgovorne za otprilike 40 % potrošnje energije i 36 % emisija CO2 i budući da je stoga njihova temeljita obnova, uključujući postupnu temeljitu obnovu, ključna za postizanje EU-ova cilja nulte stope neto emisija stakleničkih plinova do 2050.;

I.  budući da je Europska agencija za okoliš procijenila da su ekstremne vremenske prilike i klimatske pojave u 28 država članica EU-a u razdoblju od 1980. do 2017. odgovarale iznosu od 426 milijardi EUR u monetarnom smislu te da je najavila da se očekuje da će troškovi nastali zbog štete prouzročene klimatskim promjenama biti visoki, čak i uz provedbu Pariškog sporazuma; budući da bi te troškove trebalo uzeti u obzir u analizi troškova i koristi mjera koje će se provesti; budući da se ulaganjima otpornima na klimatske promjene mogu ograničiti negativni učinci klimatskih promjena i tako smanjiti troškovi prilagodbe; budući da će učinci klimatskih promjena izvan EU-a vjerojatno imati brojne gospodarske, socijalne i političke posljedice za EU, među ostalim kroz trgovinu, međunarodne financijske tokove, raseljavenje potaknuto klimatskim promjenama i sigurnost; budući da potrebna ulaganja u prilagodbu klimatskim promjenama još nisu procijenjena ni uključena u podatke o klimi iz višegodišnjeg financijskog okvira;

J.  budući da se klimatske promjene i njihove posljedice mogu znatno smanjiti ambicioznom globalnom politikom ublažavanja sukladnom s ciljem ublažavanja klimatskih promjena iz Pariškog sporazuma; budući da trenutačne obveze u pogledu smanjenja emisija nisu dovoljne za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma i da će rezultirati globalnim porastom temperature od više od 3 °C u odnosu na razine iz predindustrijskog razdoblja;

K.  budući da je prilagodba klimatskim promjenama nužna kako bi se preduhitrile i savladale sadašnje i buduće štetne posljedice klimatskih promjena i kako bi se spriječili ili smanjili kratkoročni, srednjoročni i dugoročni rizici od klimatskih promjena; budući da je čvrsta strategija prilagodbe EU-a ključna za pripremu osjetljivih regija i sektora; budući da bi se zajednički međunarodni napori, među ostalim oni u pogledu održivog razvoja, bioraznolikosti i smanjenja rizika od katastrofa, trebali bolje integrirati u novu strategiju;

L.  budući da će mehanizmi za financiranje mjera prilagodbe na gubitke i štete ili raseljavanje zbog klimatskih promjena biti djelotvornije ako žene, uključujući žene u lokalnim zajednicama, budu mogle potpuno sudjelovati u procesu njihove izrade, donošenju odluka i provedbi; budući da se uvažavanjem znanja žena, uključujući znanje lokalnih i autohtonih zajednica, može ostvariti napredak u upravljanju katastrofama, povećati bioraznolikost, poboljšati upravljanje vodama, povećati sigurnost opskrbe hranom, spriječiti dezertifikacija, zaštititi šume, osigurati brz prelazak na tehnologije koje koriste obnovljivu energiju i poduprijeti javno zdravstvo;

M.  budući da će na ljude, posebno na neke ranjive skupine (starije osobe, djecu, radnike na otvorenom i beskućnike) utjecati zdravstveni opasnosti povezane s klimatskim promjenama; budući da su među tim opasnostima i sve veći pobol i smrtnost zbog ekstremnih vremenskih pojava (toplinski valovi, oluje, poplave, šumski požari) i pojava zaraznih bolesti (na čije širenje, vrijeme i intenzitet utječu promjene temperature, vlažnosti i padalina); budući da bi promjene u ekosustavima mogle povećati i rizik od zaraznih bolesti;

N.  budući da će prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije predviđene klimatske promjene do 2030. prouzročiti oko 250 000 dodatnih smrtnih slučajeva godišnje;

O.  budući da obnova ekosustava, npr. šuma, travnjaka, tresetišta i močvarnih zemljišta, donosi pozitivne promjene u ravnoteži ugljika dotičnog sustava korištenja tla te je istodobno mjera ublažavanja i prilagodbe;

P.  budući da se ulaganjem u sprečavanje ekoloških katastrofa može učinkovito poboljšati prilagodba klimatskim promjenama i smanjiti učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih pojava povezanih s klimom;

Q.  budući da, prema posebnom izvješću IPCC-a iz 2019. o klimatskim promjenama i tlu, očuvanje visokougljičnih ekosustava ima neposredan pozitivni učinak u pogledu klimatskih promjena; budući da pozitivni učinak obnove i drugih mjera u sustavima korištenja tla nije neposredan;

R.  budući da je cilj postizanja dobrog ekološkog stanja vodnih cjelina od ključne važnosti za prilagodbu jer je ekološko stanje vodnih cjelina zbog klimatskih promjena pod sve većim pritiskom;

Opće napomene

1.  ističe da je prilagodba potrebna kako bi Unija u cjelini i sve zemlje i regije mogle maksimalno smanjiti negativne učinke klimatskih promjena i istodobno provesti ambiciozne mjere ublažavanja kako bi nastavile s naporima za ograničavanje globalnog zatopljenja ispod 1,5 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama, u potpunosti iskoristiti prilike za klimatski otporan rast i održiv razvoj i maksimizirati dodatne prednosti s drugim okolišnim politikama i zakonodavstvom; u tom kontekstu naglašava svoju čvrstu predanost globalnom cilju prilagodbe kako je definiran Pariškim sporazumom;

2.  prepoznaje da su gradovi i regije EU-a već suočeni s dalekosežnim i negativnim učincima klimatskih promjena, među kojima su ekstremne kiše, poplave i suše, te da te pojave predstavljaju ekološki, gospodarski i sigurnosni rizik za lokalne zajednice i poduzeća; smatra da bi se u predstojećoj strategiji trebala odražavati ta hitnost i da bi ona trebala sadržavati odgovarajuće mjere u tom pogledu;

3.  predlaže da se sposobnost odgovora Fonda solidarnosti Europske unije dopuni proaktivno planiranom prilagodbom klimatskim promjenama, čime će se smanjiti osjetljivost područja EU-a i njegovih stanovnika tako što će se povećati sposobnost prilagodbe i smanjiti njihova osjetljivost;

4.  izražava svoju potporu radu Globalne komisije za prilagodbu koja skreće pozornost na prilagodbu;

5.  poziva da se na prilagodbu nanovo stavi jači naglasak; stoga izražava zadovoljstvo činjenicom da će Komisija novu strategiju predstaviti kao ključnu sastavnicu klimatske politike EU-a i traži od nje da je predstavi bez odgađanja; smatra da je to prilika da se pokaže da EU na globalnoj razini predvodi izgradnju globalne klimatske otpornosti povećanim financiranjem te promicanjem znanosti, usluga, tehnologija i praksi za prilagodbu; smatra da bi nova strategija trebala biti sastavni dio europskog zelenog plana kako bi se stvaranjem i očuvanjem sustava s visokom sposobnošću prilagodbe i odgovora u klimi koja se brzo mijenja, poticanjem održivog gospodarskog razvoja, zaštitom kvalitete života i javnog zdravlja, jamčenjem sigurnosti opskrbe vodom i hranom, poštovanjem i zaštitom bioraznolikosti, okretanjem čistim izvorima energije te jamčenjem klimatske i socijalne pravde izgradila otporna Europska unija; pozdravlja poboljšani sustav upravljanja prilagodbom u okviru Europskog propisa o klimi;

6.  pozdravlja Komisijinu ocjenu aktualne strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama provedenu u studenom 2018. i prima na znanje njezin zaključak da nisu u potpunosti ispunjeni sveobuhvatni ciljevi te strategije, no da je ostvaren napredak u pogledu svih njezinih pojedinačnih mjera; s tim u vezi smatra da ciljevi utvrđeni u novoj strategiji trebaju biti ambiciozniji kako bi EU bio pripremljen za predviđene negativne učinke klimatskih promjena;

7.  poziva da se prilagodba klimatskim promjenama uzme u obzir pri izgradnji i obnovi postojeće infrastrukture, u svim sektorima i u prostornom planiranju, te da se provodi djelotvorna provjera klimatske sukladnosti prostornog planiranja, zgrada, sve relevantne infrastrukture i drugih ulaganja, posebno ex ante ispitivanjem kako bi se procijenila sposobnost projekata da se nose sa srednjoročnim i dugoročnim klimatskim učincima u različitim scenarijima porasta globalne temperature, kako bi se utvrdilo ispunjavaju li uvjete za financiranje sredstvima Unije i osiguralo da se sredstva EU-a učinkovito troše na dugoročne klimatski održive projekte; poziva na reformu inženjerskih standarda i prakse diljem EU-a kako bi se integrirali fizički rizici klimatskih promjena;

8.  naglašava da zelena infrastruktura doprinosi prilagodbi klimatskim promjenama jer se njome štiti prirodni kapital, čuvaju prirodna staništa i vrste, osiguravaju dobro ekološko stanje, upravljanje vodama i sigurnost opskrbe hranom;

9.  žali zbog činjenice da strategija iz 2013. nije na odgovarajući način odgovorila na hitnost provedbe mjera prilagodbe; pozdravlja snažnije upravljanje za djelovanje u području prilagodbe kao dio Europskog propisa o klimi te poziva da se u novu strategiju uključe obvezujući i mjerljivi ciljevi kako na razini EU-a tako i na razini država članica, utvrđivanje prioritetnih područja i potreba za ulaganjima, uključujući provedbu procjene razmjera u kojem ulaganja EU-a doprinose smanjenju ukupne klimatske osjetljivosti Unije, učestaliji postupak revizije s jasnim ciljevima, na odgovarajuću procjenu i pokazatelje na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja za mjerenje napretka u njezinoj provedbi; priznaje da se u svijetu koji se mijenja kao nikada dosad mjere i planovi moraju stalno ažurirati; stoga poziva Komisiju da redovito preispituje i ažurira novu strategiju u skladu s relevantnim odredbama Europskog propisa o klimi;

10.  također napominje da je napredak niza lokalnih i regionalnih strategija prilagodbe slabiji nego što se očekivalo i da postoje razlike među državama članicama; poziva države članice da potiču regije na provedbu planova i mjera prilagodbe te da im u tome pomažu; naglašava da bi se u okviru strategija prilagodbe trebale uzeti u obzir teritorijalne posebnosti i lokalno znanje; poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako bi sve regije EU-a uz prilagodbu bile spremne nositi se s posljedicama klimatskih promjena; u tom kontekstu prepoznaje vrijednost Sporazuma gradonačelnika, koji je doveo do pojačane suradnje u prilagodbi na lokalnoj razini te stalnih nacionalnih višerazinskih dijaloga o klimi i energiji, kako je predviđeno Uredbom o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime; traži da prilagodba ima veću ulogu u europskom klimatskom paktu;

11.  naglašava važnost upravljanja fizičkim rizicima klimatskih promjena i poziva na uključivanje obveznih procjena klimatskih rizika u strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, uključujući nacionalne planove prilagodbe;

12.  poziva da javna nabava bude primjer korištenja klimatski prihvatljivih materijala i usluga;

13.  naglašava da je važno da se u novoj strategiji dodatno promiče prilagodba klimatskim promjenama u regijama i gradovima, primjerice promicanjem zakonodavnih okvira koji zahtijevaju odgovarajuće strategije prilagodbe i praćenje na regionalnim i gradskim razinama, nakon odgovarajućeg savjetovanja s relevantnim dionicima, uključujući civilno društvo, organizacije mladih, sindikate i lokalna poduzeća, te uz odgovarajuće financijske poticaje za ostvarenje njihove provedbe; naglašava da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti poboljšanju pripravnosti i sposobnosti prilagodbe najosjetljivijih geografskih područja kao što su priobalna područja, otoci i najudaljenije regije, na koje klimatske promjene posebno utječu zbog prirodnih katastrofa i ekstremnih vremenskih nepogoda; žali zbog toga što u Komisijinoj strategiji prilagodbe iz 2013. uvelike nedostaje rodna perspektiva te insistira na rodnoj perspektivi kojom se u potpunosti uzima u obzir ranjivost žena i djevojčica te podupire rodna ravnopravnost u sudjelovanju;

14.  naglašava da je potrebno poboljšati prekograničnu suradnju i koordinaciju u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama i u pogledu brzog odgovora na klimatske katastrofe; u tom kontekstu poziva Komisiju da podupre države članice kad je riječ o razmjeni znanja i najboljih praksi u pogledu različitih napora na prilagodbi klimatskim promjenama na regionalnoj i lokalnoj razini;

15.  naglašava potrebu da države članice, regije i gradovi izgrade svoje kapacitete za prilagodbu kako bi se smanjila ranjivost i socijalni učinci klimatskih promjena; poziva Komisiju i agencije EU-a da osiguraju potrebnu izgradnju kapaciteta i osposobljavanje te okvir za dobru razmjenu informacija i najboljih praksi među lokalnim, podnacionalnim i nacionalnim tijelima;

16.  naglašava da bi se strategijama prilagodbe trebala poticati i promjena modela u osjetljivim područjima, kao što su otoci, na temelju ekološki prihvatljivih rješenja koja se temelje na prirodi, te da bi se trebala povećati samodostatnost kako bi se osigurali bolji životni uvjeti, uključujući održive i lokalne prakse u poljoprivredi i ribarstvu, održivo upravljanje vodama, intenzivnije korištenje obnovljivih izvore energije itd., u skladu s ciljevima održivog razvoja, kako bi se potaknula njihova otpornost i zaštita njihovih ekosustava;

17.  primjećuje da je i dalje potrebno mapirati učinke klimatskih promjena, na primjer u slučaju prirodnih opasnosti; stoga pozdravlja već pokrenuti projekt EU-ovog opservatorija za klimatske promjene i zdravlje, Climate-ADAPT, te potiče Komisiju da ga dodatno razvije i proširi kako bi se njime obuhvatili i drugi sektori;

18.  naglašava važnost sinergije i potencijalnih kompromisa između ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe na njih; naglašava činjenicu da je evaluacijom trenutačne strategije prilagodbe utvrđena potreba za dodatnim naglaskom na vezi između prilagodbe i ublažavanja u politikama i planovima; primjećuje da su sinergijski pristupi tim pitanjima ključni i zbog hitnosti klimatske i okolišne krize i zbog potrebe za zaštitom ljudskog zdravlja i jačanjem otpornosti ekoloških i socijalnih sustava, osiguravajući da nitko ne bude zapostavljen; naglašava da se, bez obzira na to što su zajednički napori ključni kako bi se osiguralo učinkovito djelovanje u pogledu ublažavanja zbog njegove globalne prekogranične prirode, posebna pozornost mora se posvetiti i učincima klimatskih promjena i troškovima prilagodbe za svaku regiju, posebno za regije koje se suočavaju s dvostrukim izazovom, odnosno koje doprinose globalnim naporima za ublažavanje klimatskih promjena i istodobno snose sve veće troškove suočavanja s učincima klimatskih promjena;

19.  smatra da bi štetni učinci klimatskih promjena mogli potencijalno premašiti sposobnosti prilagodbe država članica; stoga smatra da bi države članice i Unija trebale surađivati kako bi spriječile, svele na najmanju moguću mjeru i riješile pitanje gubitaka i štete povezano s klimatskim promjenama, kako je predviđeno u članku 8. Pariškog sporazuma; prepoznaje da je potrebno dalje razvijati mjere za rješavanje pitanja gubitaka i štete;

20.  prepoznaje da su učinci klimatskih promjena prekogranične naravi i da utječu primjerice na trgovinu, migracije i sigurnost; stoga apelira na Komisiju da osigura da nova strategija bude sveobuhvatna i da uključuje cijeli niz klimatskih učinaka;

21.  naglašava da EU mora biti spreman za raseljavanje potaknuto klimatskim promjenama i priznaje da je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu ljudskih prava stanovništva koje je ugroženo zbog posljedica klimatskih promjena;

Prirodna rješenja i zelena infrastruktura

22.  podsjeća da klimatske promjene i njihove posljedice ne utječu samo na ljude, nego i na bioraznolikost i morske i kopnene ekosustave te da su prema ključnom izvješću IPBES-a klimatske promjene trenutačno treći po važnosti izravni pokretač gubitka bioraznolikosti diljem svijeta te da će održivo stjecanje sredstava za život biti ključno za ublažavanje opasnog antropogenog utjecaja na klimatski sustav i za prilagodbu na njega; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju veću usklađenost između provedbe mjera prilagodbe i mjera za očuvanje bioraznolikosti koje proizlaze iz strategije za biološku raznolikost do 2030.;

23.  potiče razvoj istinski koherentne i otporne transeuropske mreže prirodnih područja koja se sastoji od ekoloških koridora kako bi se spriječila genetska izolacija, omogućila migracija vrsta te održali i poboljšali zdravi ekosustavi i istodobno omogućio razvoj tradicionalne infrastrukture koja je otporna na klimatske promjene;

24.  naglašava važnost primjene održivih prirodnih rješenja za prilagodbu te očuvanja i obnove morskih i kopnenih ekosustava koji istodobno mogu doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih, zaštiti bioraznolikosti i borbi protiv različitih vrsta onečišćenja; poziva da se u novu strategiju uključe ambiciozni akcijski planovi za intenzivniju primjenu takvih rješenja, uz odgovarajuće financiranje, uključujući sredstva iz višegodišnjeg financijskog okvira, InvestEU-a i Instrumenta za oporavak i otpornost, te predlaže da se razmotre portfelji dostupnih financijskih proizvoda i poboljšaju uvjeti financiranja kako bi se popravila trenutačna investicijska situacija koja je ispod optimalne razine; nadalje poziva na dobro iskorištavanje programa LIFE kako bi on mogao djelovati kao katalizator za inovacije u prilagodbi i postati prostor za eksperimentiranje, razvoj i pilot-rješenja za izgradnju otpornosti Unije na klimatske rizike;

25.  podsjeća da je potrebno procijeniti i dodatno iskoristiti potencijal šuma, stabala i zelene infrastrukture u prilagodbi klimatskim promjenama i pružanju usluga ekosustava kao što su primjerice stabla u gradovima koja uz to što stvaraju druge koristi kao što je poboljšanje kvalitete zraka mogu neutralizirati ekstremne temperature; poziva na pojačanu sadnju stabala u gradovima, na pružanje potpore održivom gospodarenju šumama i na integrirani odgovor na šumske požare, uključujući, na primjer, odgovarajuće osposobljavanje vatrogasaca uključenih u borbu protiv njih, kako bi se šume EU-a zaštitile od uništavanja uzrokovanog ekstremnim klimatskim pojavama; ističe da bi se sve mjere prilagodbe za ponovno pošumljavanje i poljoprivredu trebale temeljiti na najnovijim znanstvenim spoznajama i da bi se trebale provoditi uz potpuno poštovanje ekoloških načela;

26.  napominje da je jedan od prioriteta EU-ovog Drugog programa djelovanja za okoliš iz 1977. bilo utvrđivanje šumskih područja koja su najviše očuvana u svom prirodnom stanju i kojima bi stoga trebalo pružiti posebnu zaštitu; nadalje napominje da, iako dosad još nisu poduzete nikakve mjere, EU to smatra prioritetom i u Strategiji za biološku raznolikost do 2030.; poziva Komisiju da uskladi buduću strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama s ciljevima strategije EU-a za biološku raznolikost, posebno u pogledu stroge zaštite svih primarnih šuma i ciljeva očuvanja i obnove;

27.  naglašava ulogu netaknutih šumskih ekosustava(8) u prevladavanju okolišnih stresora, uključujući klimatske promjene, zahvaljujući njihovim inherentnim svojstvima koja im omogućuju da maksimalno povećaju svoju sposobnost prilagodbe i uključuju evolucijska obilježja koja su posebno prilagođena za preživljavanje velikih sezonskih promjena temperature i poremećaja na razini krajolika tijekom vremena;

28.  naglašava da nekoliko tehnologija omogućuje ponovnu sadnju stabala; shvaća da u nekim slučajevima građevinski radovi koji se provode u gradovima mogu dovesti do uništavanja zelenih površina te u tom kontekstu podržava presađivanje stabala koje im omogućuje novi život na novim, dobro osmišljenim mjestima;

29.  poziva Komisiju i države članice da zelenu infrastrukturu za potrebe programiranja, financiranja i ulaganja svrstaju u kategoriju kritične infrastrukture;

30.  uviđa da zbog porasta temperature i drugih stresnih uvjeta pate i određene sastavnice zelene infrastrukture i da im, kako bi mogle uspijevati u urbanim područjima, moramo osigurati povoljne uvjete, tlo i vlagu s ciljem da one stvaraju ne samo fizički nego i fiziološki učinak hlađenja; stoga ističe ulogu odgovarajućeg zelenog urbanističkog planiranja u kojem se u obzir uzimaju potrebe raznih sastavnica zelene infrastrukture, a ne samo sadnja stabala;

31.  prepoznaje ulogu oceana u prilagodbi klimatskim promjenama i naglašava potrebu za osiguravanjem i promicanjem zdravih i otpornih mora i oceana; podsjeća da se u posebnom izvješću IPCC-a naslovljenom „Ocean i kriosfera u kontekstu klimatskih promjena” navodi da klimatski mehanizmi ovise o zdravlju oceana i morskih ekosustava koji trenutačno trpe posljedice globalnog zagrijavanja, onečišćenja, prekomjernog iskorištavanja morske bioraznolikosti, zakiseljavanja, deoksigenacije i erozije obale; ističe da IPCC podsjeća i na to da su oceani dio rješenja za ublažavanje učinaka klimatskih promjena i prilagodbu na njih te naglašava da je potrebno smanjiti emisije stakleničkih plinova i onečišćenje u ekosustavima te poboljšati prirodne ponore ugljika;

32.  ističe da degradacija obalnih i morskih ekosustava ugrožava fizičku i ekonomsku sigurnost te sigurnost opskrbe hranom lokalnih zajednica i gospodarstva općenito te slabi njihovu sposobnost pružanja ključnih usluga ekosustava kao što su osiguravanje hrane, skladištenja ugljika i proizvodnja kisika, kao i sposobnost podupiranja rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama utemeljenih na prirodi;

33.  smatra da određena obalna područja zbog povećanja razine mora i prodora slane vode u obalne vodonosnike koji se upotrebljavaju za zahvaćanje pitke vode i u kanalizaciju, kao i zbog ekstremnih vremenskih uvjeta mogu biti pod velikim pritiskom, što može imati posljedice poput izostanka poljoprivrednih prinosa, zagađenja vodnih cjelina, oštećenja infrastrukture i prisilnog raseljavanja; potiče razvoj zelene infrastrukture u priobalnim gradovima, koji se obično nalaze blizu močvarnih područja, kako bi se očuvala biološka raznolikost i priobalni ekosustavi te kako bi se ojačao održivi razvoj gospodarstva, turizma i obalnog krajolika, što pomaže u poboljšanju otpornosti na klimatske promjene u tim osjetljivim područjima, koja su posebno pogođena podizanjem razine mora;

34.  podupire inicijative, uključujući razvoj gradskih strategija i bolje prostorno planiranje, kojima je cilj iskorištavanje potencijala krovova i druge infrastrukture kao što su parkovi, gradski vrtovi, zeleni krovovi i zidovi, uređaji za filtriranje zraka, hladni pločnici, porozni beton i druge mjere koje mogu doprinijeti snižavanju visokih temperatura u gradovima, zadržavanju i ponovnoj uporabi oborinskih voda i proizvodnji hrane i istodobno smanjiti onečišćenja zraka, poboljšati kvalitetu života u gradovima, smanjiti rizik za zdravlje ljudi i zaštititi biološku raznolikost, uključujući oprašivače; smatra da infrastruktura, koja između ostalog uključuje ceste, parkirališta, željezničke pruge te energetske i drenažne sustave, mora biti održiva u smislu bioraznolikosti i klimatskih promjena;

35.  priznaje da bi procjene utjecaja prostornih planova i urbanog razvoja na vodni sustav koje provode javne vlasti mogle tijelima za planiranje pružiti potrebne savjete o načinima gradnje bez stvaranja problema za vodni sustav; poziva države članice da te procjene ugrade u svoj pristup; poziva države članice da izrade karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava u skladu s člankom 6. Direktive 2007/60/EZ o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, čime bi se smanjio učinak rizika od poplava;

36.  podsjeća da klimatske promjene utječu i na količinu i na kvalitetu vode jer manji protok u vodnim cjelinama znači manje razrjeđenost štetnih tvari koje su prijetnja za bioraznolikost, zdravlje ljudi i opskrbu pitkom vodom; stoga poziva na bolje upravljanje vodama u urbanim i ruralnim područjima, uključujući stvaranje održive odvodnje boljim planiranjem zemljišta kojim se čuvaju i oporavljaju prirodni sustavi tokova i mjere prirodnog zadržavanja vode kako bi ublažile poplave i suše, olakšalo ponovno punjenje rezervoara podzemnih voda te osigurala dostupnost vodnih resursa za proizvodnju pitke vode; naglašava da bi mjere prilagodbe u upravljanju vodama trebale biti u skladu s mjerama za poboljšanje održivosti i kružnosti u poljoprivredi, poticanje energetske tranzicije te očuvanje i obnovu ekosustava i bioraznolikosti; u tom pogledu poziva na snažno povezivanje predstojećeg akcijskog plana za postizanje nulte stope onečišćenja vode, zraka i tla te nove strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama;

37.  poziva države članice i Komisiju da u potpunosti provedu Direktivu 2000/60/EZ kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice u području vodne politike, čime će se poboljšati kvaliteta voda uzvodno; utvrđuje da mjere za zadržavanje i crpljenje vode iz vodnih cjelina uzvodno utječu, i prekogranično, na vodna tijela nizvodno, što bi moglo ugroziti gospodarski razvoj nizvodnih područja i ograničiti dostupnost resursa pitke vode; poziva na dosljedne političke mjere u svim područjima kako bi se doprinijelo postizanju barem dobrog ekološkog stanja vodnih cjelina u EU-u te naglašava da je od ključne važnosti osigurati ekološki protok u skladu s Okvirnom direktivom o vodama i znatno poboljšanje povezivosti slatkovodnih ekosustava;

38.  poziva Komisiju i države članice da dodatno promiču ponovnu uporabu vode kako bi se spriječili sukobi pri raspodjeli između različitih uporaba vode te istodobno osigurala dovoljna dostupnost vodnih resursa za proizvodnju pitke vode, što je ključno za ostvarivanje ljudskog prava na vodu;

39.  konstatira visoku potrošnju energije u vodnom sektoru; poziva Komisiju da razmotri mjere energetske učinkovitosti i mogućnost uporabe pročišćenih otpadnih voda kao obnovljivog izvora energije na licu mjesta; primjećuje da postojeća Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda nije revidirana od njezina donošenja 1991.; poziva Komisiju da revidira Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda kako bi se osiguralo da ona pozitivno doprinosi klimatskim i okolišnim ciljevima Unije;

Mjere prilagodbe i usklađenost

40.  naglašava potrebu da se prilagodba klimatskim promjenama uključi u sve relevantne politike EU-a za održiviju budućnost, kao što su poljoprivreda i proizvodnja hrane, šumarstvo, promet, trgovina, energetika, okoliš, gospodarenje vodama, zgrade, infrastruktura, industrijska, pomorska i ribarstvena politika, kohezijska politika i lokalni razvoj te socijalne politike, potrebu da se maksimalno povećaju njihove zajednički koristi, kao i potrebu da se osigura usklađenost drugih inicijativa u okviru europskog zelenog plana s mjerama prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja;

41.  traži od Komisije da detaljno procijeni utjecaj svih relevantnih zakonodavnih i proračunskih prijedloga na klimu i okoliš te da zajamči njihovu potpunu usklađenost s ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja na manje od 1,5°C;

42.  žali zbog činjenice da su politike EU-a u razdoblju 2014. – 2020. omogućile subvencije koje su štetne za klimu i okoliš i koje su doprinijele smanjenju otpornosti ekosustava EU-a; poziva na donošenje mjerodavnih pravila u svim područjima politika kako bi se spriječila takva upotreba javnih sredstava;

43.  poziva Komisiju da usvoji ambiciozan pristup za predstojeći val obnove i da donese odgovarajuće inicijative kojima će se osigurati postupna i temeljita obnova s jakim naglaskom na troškovnoj učinkovitosti; u tom kontekstu pozdravlja ambiciju predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da uspostavi „europski Bauhaus” koji će okupiti inženjere, arhitekte i druge kadrove iz građevinskog sektora, kako je istaknula u govoru o stanju Unije 16. rujna 2020. u Europskom parlamentu;

44.  poziva na usklađenost nove strategije s globalnim djelovanjem i sporazumima, kao što su Pariški sporazum, ciljevi održivog razvoja i Konvencija o biološkoj raznolikosti; traži od Komisije da u novoj strategiji utvrdi mjere kojima se promiče i olakšava prilagodba izvan EU-a, posebno u najmanje razvijenim zemljama i malim otočnim državama koje su najviše pogođene klimatskim promjenama i porastom razine mora te da u okviru svojeg vanjskog djelovanja pojača tehničku pomoć za zemlje u razvoju i razmjenu najboljih praski s tim zemljama;

45.  poziva na donošenje nove strategije za prilagodbu kako bi se promicala i razvila rješenja za prilagodbu s trećim zemljama, posebno u dijelovima svijeta koji su najviše izloženi i najviše pogođeni klimatskim promjenama; također naglašava potrebu za učinkovitom i ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama u razvoju, širenjem tehnologija za prilagodbu klimatskim promjenama i odgovornostima u okviru opskrbnih lanaca;

46.  poziva Komisiju da se brzo i na odgovarajući način uhvati u koštac s dezertifikacijom i degradacijom tla, problemima koji već pogađaju većinu zemalja Unije i koji su se pojavili kao jedna od najvidljivijih posljedica klimatskih promjena te da izradi metodologiju i pokazatelje za procjenu njihovih razmjera; također ističe potrebu za rješavanjem problema nepropusnosti tla; podsjeća na rezultate tematskog izvješća Europskog revizorskog suda naslovljenog „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”, a posebno na potrebu za poboljšanjem pravnog okvira EU-a za tlo, za jačanjem mjera za ispunjavanje obveza koje su preuzele države članice kako bi se postigla neutralnost degradacije tla u EU-u najkasnije do 2030. te za boljim rješavanjem temeljnih uzroka dezertifikacije, posebno neodrživih poljoprivrednih praksi; žali zbog nedostatka posebne politike i djelovanja EU-a u tom pogledu; stoga poziva Komisiju da u okviru strategije za prilagodbu predstavi strategiju EU-a za borbu protiv dezertifikacije; poziva na izdvajanje dostatnih financijskih sredstava za borbu protiv dezertifikacije i degradacije tla;

47.  prepoznaje da klimatske promjene imaju nejednake posljedice i činjenicu da se negativni učinci neće razlikovati samo među državama članicama, nego, što je još važnije, među regijama, te da će utjecati na njihove potrebe za mjerama prilagodbe; stoga poziva Komisiju da sastavi smjernice za države članice i regije kako bi im se pomoglo da na najučinkovitiji mogući način usmjere svoje mjere prilagodbe;

48.  naglašava da je potrebno poboljšati pripravnost i sposobnost prilagodbe geografskih područja koja su izrazito izložena klimatskim promjenama, kao što su otočne i najudaljenije regije EU-a;

49.  prepoznaje da će negativni učinci klimatskih promjena posebno pogoditi siromašne i zapostavljene društvene skupine jer one obično imaju ograničenije sposobnosti prilagodbe i više ovise o klimatski osjetljivim resursima; naglašava da se napori za prilagodbu klimatskim promjenama trebaju usmjeriti na vezu između klimatskih promjena i široko rasprostranjenih socioekonomskih izvora osjetljivosti, uključujući siromaštvo i rodnu nejednakost;

50.  poziva na jačanje sustava socijalne zaštite kako bi se najugroženije regije i stanovništvo zaštitilo od negativnih učinaka klimatskih promjena, kao i na utvrđivanje ranjivih skupina pri osmišljavanju pravednih politika prilagodbe na svim relevantnim razinama upravljanja;

51.  naglašava da bi mjere prilagodbe trebalo odabrati na temelju analize s više kriterija koji obuhvaćaju učinkovitost, djelotvornost, financijske troškove, usklađenost s ublažavanjem, urbanu perspektivu itd.; poziva Komisiju da izradi definiciju prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se zajamčilo da su sve mjere učinkovite i svrsishodne;

52.  ističe rizike loše prilagodbe klimatskim promjenama i s tim povezane troškove; stoga poziva Komisiju da razvije pokazatelje za mjerenje činjenice ispunjava li Unija ciljeve prilagodbe, na temelju predviđenih učinaka;

53.  potiče razvoj zajedničkih metodologija i pristupa za praćenje i evaluaciju učinkovitosti mjera prilagodbe te istodobno priznaje da su učinci klimatskih promjena i mjere prilagodbe lokalni i ovise o kontekstu;

Financiranje

54.  poziva na povećanje sredstava na svim razinama upravljanja i na mobilizaciju javnih i privatnih ulaganja u prilagodbu; podsjeća na svoje stajalište u skladu s kojim traži da se u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. i instrumenta Next Generation EU odredi cilj potrošnje u području klime od 30 % i cilj potrošnje za biološku raznolikost od 10 %, što bi trebalo doprinijeti i ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih; poziva da se otpornost na klimatske promjene učini ključnim kriterijem u okviru cjelokupnog relevantnog financiranja sredstvima EU-a; smatra da bi Europska investicijska banka kao klimatska banka također trebala financirati mjere za prilagodbu klimatskim promjenama(9); poziva EIB da kao klimatska banka EU-a na odgovarajući način osigura financijska sredstva EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i da se u svojem Planu za klimatsku banku obveže na veću ambicioznost u pogledu prilagodbe, kao i na jačanje poticaja za mala i srednja poduzeća koja mogu imati ključnu ulogu u razvoju inovativnih održivih rješenja za prilagodbu; naglašava da sljedeći višegodišnji financijski okvir i Fond za oporavak ne bi smjeli dovesti do povećanog pritiska na ekosustave, do njihove smanjene povezivosti niti do njihova prekomjernog iskorištavanja jer će samo održivo korištenje prirode Uniji omogućiti da se prilagodi na opasni antropogeni utjecaj na klimatski sustav i da ga ublaži(10); poziva na odgovarajuću financijsku potporu za provedbu ciljeva zaštite i obnove iz strategije EU-a za biološku raznolikost; naglašava da financiranje prilagodbe klimatskim promjenama treba biti uključivo i rodno osjetljivo;

55.  žali zbog činjenice da se u metodologiji EU-a za praćenje financiranja mjera protiv klimatskih promjena ne pravi razlika između ublažavanja i prilagodbe te što je dodjelu sredstava za klimatske promjene teško pratiti jer se upotrebljava više kao računovodstveni alat nego stvarna potpora za planiranje politika; poziva na to da sustav dodjele sredstava za klimatske promjene bude specifičan za politiku i da uključuje kriterije praćenja koji omogućuju usporedbu među fondovima EU-a te da se pritom u svim proračunskim instrumentima EU-a razlikuje ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama;

56.  potiče na bolje korištenje Fonda solidarnosti EU-a kao mehanizma za financiranje „bolje ponovne izgradnje” kojim se potiču i prilagodbe i planiranje usmjereno na budućnost;

57.  prepoznaje da prilagodba ima svoju cijenu; međutim, napominje da se očekuje da će cijena nedjelovanja biti puno veća; inzistira na važnosti ulaganja u prilagodbu jer, osim što se njima spašavaju životi i štiti okoliš, preventivne mjere mogu biti isplativije; ističe načelo prevencije i poziva Komisiju da razvije pristupe kojima bi se zajamčilo da se troškovi nastali zbog nepoduzimanja mjera prilagodbe ne prenose na širu javnost te da primjeni načelo „onečišćivać plaća”, čime se odgovornost za prilagodbu prenosi na onečišćivača; poziva EU i države članice da osiguraju da su javna ulaganja otporna na klimatske promjene i da istodobno potiču zelena, održiva privatna ulaganja kako bi ona djelovala kao katalizator za sustavne promjene; smatra da bi načelo nenanošenja štete trebalo biti izričito navedeno u predstojećoj strategiji prilagodbe, posebno kako bi se spriječili negativni učinci na bioraznolikost i izbjegla loša prilagodba;

58.  pozdravlja prijedlog Komisije o proširenju djelokruga Fonda solidarnosti EU-a na hitne situacije u području javnog zdravlja poput pandemija;

Podizanje razine osviještenosti te znanje i istraživanje u području prilagodbe

59.  ističe važnost podizanja razine osviještenosti o posljedicama klimatskih promjena, kao što su ekstremne vremenske pojave, za, između ostalog, zdravlje i okoliš, i o potrebi za prilagodbom i njezinim prednostima, ne samo među donositeljima odluka, nego i kroz odgovarajuće i kontinuirane informacijske i obrazovne aktivnosti u svim fazama i u svim područjima života; u tom kontekstu žali zbog činjenice da su provedeni proračunski rezovi za važne programe kao što su EU za zdravlje (EU4health) i Erasmus;

60.  prepoznaje da nisu uklonjeni prioritetni nedostaci u znanju i da su se pojavili novi; stoga poziva Komisiju da dodatno utvrdi i popuni nedostatke u znanju, i kad je riječ o ključnim sektorima, kako bi se osiguralo donošenje informiranih odluka, daljnjim razvojem alata kao što su Climate-ADAPT i EIT Climate-KIC (Zajednica znanja i inovacija Climate Europskog instituta za inovacije i tehnologiju); u tom pogledu naglašava važnost bolje razmjene znanja među državama članicama, koja je i dalje nedovoljna, te poboljšanja koordinacije u vezi s pitanjima kao što su međunarodna porječja, obrana od poplava, građevinski propisi i izgradnja u potencijalno visokorizičnim zonama; poziva Komisiju da uspostavi forum za analizu prilagodbe i izradu modela kako bi se poboljšala upotreba modela u vezi s učinkom klimatskih promjena i prilagodbom tim promjenama za oblikovanje politika;

61.  ističe velik broj inovacija na kojima se temelje projekti i mjere za mjere prilagodbe klimatskim promjenama, kao što su razvoj tehnologije, digitalne usluge itd., te naglašava da EU treba poduprijeti razvoj i provedbu takvih inicijativa;

62.  naglašava važnost podupiranja istraživanja i inovacija kroz program Obzor Europa i druge mehanizme financiranja u području prilagodbe klimatskim promjenama, prirodnim rješenjima, zelenim tehnologijama i drugim rješenjima koja mogu pomoći u borbi protiv klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih pojava; također podsjeća na potencijal programa Obzor Europa za poticanje otpornosti građana EU-a na klimatske promjene, čime se doprinosi prilagodbi i kroz društvenu transformaciju; u tom kontekstu žali zbog činjenice da su provedeni golemi rezovi u proračunima u području istraživanja i inovacija za programe kao što je Obzor Europa jer će ti rezovi smanjiti konkurentnost EU-a u području najsuvremenijih tehnologija i rješenja za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama; podsjeća na temeljnu ulogu istraživača u borbi protiv globalnog zagrijavanja i u tom pogledu naglašava važnost tijesne znanstvene suradnje međunarodnih partnera; primjećuje da poljoprivredno europsko inovacijsko partnerstvo (EIP-AGRI) može biti važan alat za razvoj novih tehnologija i praksi za prilagodbu klimatskim promjenama u poljoprivredno-prehrambenim sustavima;

63.  ističe da je veoma važno da se mjere prilagodbe temelje na najnovijim znanstvenim spoznajama i dostupnim podacima; u tom kontekstu prima na znanje napore koji su dosad uloženi u okviru programa EU-a kao što je COPERNICUS te naglašava ulogu prisilnog prikupljanja podataka u jamčenju najtočnijih mogućih projekcija; poziva na povećanje istraživanja i razvoja kako bi se pronašla inovativna rješenja za prilagodbu i na ciljanu potporu digitalnim inovacijama koje iskorištavaju moć digitalizacije za održivu transformaciju;

64.  napominje da će se učinci klimatskih promjena na zdravlje povećati i da se, prema Izvješću Europske agencije za okoliš o zdravlju i klimatskim promjenama i inicijativi Lancet Countdown, ti učinci tek sada počinju uzimati u obzir; stoga naglašava važnost daljnjeg proučavanja utjecaja klimatskih promjena na ljudsko zdravlje i poziva na ulaganje u istraživanje u tom području, na međusektorsku suradnju u području procjene rizika i nadzora te na povećanu osviještenost i kapacitete u zdravstvenom sektoru, uključujući na lokalnoj razini, kao i na razmjenu najboljih praksi i najnovijih spoznaja o rizicima koje klimatske promjene predstavljaju za ljudsko zdravlje, putem programa EU-a kao što su Obzor Europa i program LIFE; poziva da se prikupljeni podaci integriraju u zajednički europski prostor za zdravstvene podatke;

65.  poziva Komisiju da u svojoj strategiji uzme u obzir potrebu da se osigura da države članice imaju zdravstvene sustave otporne na klimatske promjene i sposobne predvidjeti i odgovoriti na posljedice klimatskih promjena za zdravlje ljudi, posebno onih najranjivijih, tako što će u osmišljavanje instrumenata za prilagodbu u potpunosti uključiti zdravstvenu zajednicu; naglašava da bi to trebalo uključivati programe prevencije, planove za mjere prilagodbe i kampanje za podizanje svijesti o učincima klimatskih promjena na zdravlje, uključujući smrt, ozljede, povećani rizik od bolesti koje se prenose hranom i vodom zbog ekstremnih temperatura, poplava i požara, kao i o učincima koji proizlaze iz poremećaja u ekosustavima i nose rizik od bolesti, promijenjenih sezona peluda i alergija; poziva Komisiju da također osigura potrebna sredstva za održavanje i daljnji razvoj mreže za praćenje vektorskih zaraznih bolesti i entomološko nadziranje te njezinu pravilnu provedbu u državama članicama;

Rano upozoravanje i žurni odgovor

66.  poziva da se u novoj strategiji stavi veći naglasak na sprečavanje krize i planiranje pripravnosti, upravljanje katastrofama i odgovor na njih, uključujući u slučaju pandemije, na istraživanje svih sinergija s pojačanim i obnovljenim Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu i uz aktivno sudjelovanje agencija EU-a kao što su Europska agencija za okoliš i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti; smatra da bi države članice trebale koordinirati kreiranje takvih planova pripreme s Mehanizmom Europske unije za civilnu zaštitu preko njezina Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije; poziva Komisiju da izradi smjernice za toplinske krize u gradovima i da promiče razmjenu primjera najbolje prakse među državama članicama u tom kontekstu;

67.  odlučno poziva države članice da razviju odgovarajuće planove prevencije i brzog odgovora na klimatske katastrofe kao što su toplinski valovi, poplave i suše, u kojima se uzimaju u obzir posebnosti regija, primjerice pograničnih ili priobalnih regije, i koji uključuju mehanizme za prekogranično djelovanje kojima se osigurava podjela odgovornosti i solidarnost među državama članicama i s trećim zemljama; insistira na tome da je potrebno donijeti strategiju prilagodbe za područja i gradove izložene posljedicama klimatskih promjena, na temelju novog inovativnog pristupa sprečavanju rizika i upravljanju rizikom za ekosustave, posebno tako što će se unaprijed utvrditi područja za zadržavanje vode, područja retencije, načini prirodne zaštite i, u slučajevima u kojima je to bitno, umjetne zaštite;

68.  zahtijeva od nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da uspostave pravovremene sustave ranog upozoravanja i pripreme odgovarajuće alate za odgovor na ekstremne vremenske pojave i ostale negativne učinke klimatskih promjena, kao i pandemije;

o
o   o

69.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0015.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078.
(4) SL L 327, 22.12.2000., str. 1.
(5) SL L 177, 5.6.2020., str. 3.
(6) SL L 288, 6.11.2007., str. 27.
(7) SL C 316, 22.9.2017., str. 99.
(8) Watson, J. E. M. et al..: „The exceptional value of intact forest ecosystems”, Nature, Ecology and Evolution, sv. 2., br. 4., Macmillan Publishers Limited, London, 2018.
(9) Rezolucija Europskog parlamenta od 23. srpnja 2020. o zaključcima Europskog vijeća s izvanrednog sastanka od 17. do 21. srpnja 2020., Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0206.
(10) IPBES, Izvješće o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava, 2019.


Razmatranja Odbora za predstavke tijekom 2019. godine
PDF 156kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o ishodu razmatranja Odbora za predstavke tijekom 2019. godine (2020/2044(INI))
P9_TA(2020)0383A9-0230/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ishodu razmatranja Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir članke 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 24. i 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) koji odražavaju važnost koja se Ugovorom pridaje pravu građana i stanovnika EU-a na izražavanje svoje zabrinutosti Parlamentu,

–  uzimajući u obzir članak 228. UFEU-a o ulozi i zadaćama Europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir članak 44. Povelje Europske unije o temeljnim pravima o pravu na podnošenje predstavki Europskom parlamentu,

–  uzimajući o obzir odredbe UFEU-a u vezi s postupkom zbog povrede, posebno njegove članke 258. i 260.,

–  uzimajući u obzir članak 54. i članak 227. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A9-0230/2020),

A.  budući da je, nakon europskih izbora koji su održani od 23. do 26. svibnja 2019. i sastava novog Parlamenta 2. srpnja 2019., Odbor za predstavke održao konstitutivni sastanak 10. srpnja 2019.;

B.  budući da je tijekom 2019. Parlament primio 1 357 predstavki, što predstavlja porast od 11,23 % u odnosu na 1 220 predstavki podnesenih tijekom 2018. i otkriva da su, usprkos razdoblju stanke tijekom europskih izbora, građani i stanovnici EU-a nastavili izvršavati svoje pravo na predstavke;

C.  budući da se 2019. broj korisnika koji podržavaju jednu ili više predstavki na internetskom portalu za predstavke Parlamenta povećao u odnosu na 2018. godinu i dostigao ukupno 28 075; budući da je broj klikova u potporu predstavkama bio 31 679;

D.  budući da je od predstavki podnesenih 2019., 41 supotpisao jedan ili više građana, 8 više od 100 građana i 3 više od 10 000 građana;

E.  budući da je broj predstavki ostao skroman u usporedbi s ukupnim brojem stanovnika EU-a; budući da ukupan broj zaprimljenih predstavki ukazuje na to da je potrebno poduzeti veće napore i prikladne mjere za podizanje razine osviještenosti građana o pravu na podnošenje predstavki; budući da građani pri izvršavanju svojeg prava na podnošenje predstavki očekuju da će institucije EU-a pružiti dodanu vrijednost u smislu pronalaska rješenja za njihove probleme;

F.  budući da je od 1 357 predstavki podnesenih 2019. godine, 938 proglašeno prihvatljivim, 406 proglašeno neprihvatljivim, a 13 povučeno; budući da relativno visok postotak (30 %) neprihvatljivih predstavki tijekom 2019. otkriva da su područja djelovanja EU-a i dalje uvelike nejasna; budući da je u tom smislu potrebno riješiti taj problem provedbom informativnih kampanja kojima se želi pojasniti nadležnost Unije, kao i postupak podnošenja predstavki Europskom parlamentu;

G.  budući da su kriteriji za prihvatljivost predstavki utvrđeni u članku 227. UFEU-a i članku 226. Poslovnika Parlamenta koji nalažu da predstavke moraju podnijeti građani EU-a ili stanovnici koji su izravno pogođeni pitanjima koja spadaju u područja djelovanja Europske unije;

H.  budući da je jedno od temeljnih prava europskih građana to da Europskom parlamentu mogu poslati predstavku; budući da pravo na predstavke građanima i stanovnicima EU-a nudi otvoren, demokratski i transparentan mehanizam za izravno obraćanje svojim izabranim predstavnicima te je stoga važan element aktivnog sudjelovanja građana u područjima djelovanja EU-a;

I.  budući da su demokratsko upravljanje na temelju na transparentnosti, djelotvorna zaštita temeljnih prava i uključivanje zahtjevâ građana EU-a u politički program EU-a potrebni kako bi se povećalo izravno sudjelovanje građanâ i kako bi se poboljšala kvaliteta postupka donošenja odluka na razini EU-a; budući da bi se demokratsko i transparentno upravljanje ujedno trebali smatrati okosnicom za povećanje djelotvornosti rada Odbora za predstavke i njegove pristupačnosti građanima;

J.  budući da bi pravo na predstavke trebalo poboljšati odgovor Europskog parlamenta na pritužbe i zabrinutosti koje se odnose na poštovanje temeljnih prava EU-a i zakonodavstva EU-a u državama članicama; budući da predstavke među ostalim predstavljaju vrlo koristan izvor informacija o slučajevima pogrešne primjene ili povreda prava EU-a; budući da predstavke omogućuju Parlamentu i drugim institucijama EU-a da ocijene prijenos i primjenu prava EU-a i njegov učinak na građane i stanovnike EU-a te da utvrde nedostatke i nedosljednosti prava EU-a kojima se ugrožava ostvarenje cilja osiguranja potpune zaštite temeljnih prava građana;

K.  budući da se građani najčešće obraćaju Odboru za predstavke u krajnjoj mjeri, kad smatraju da druga tijela i institucije ne mogu riješiti njihove probleme;

L.  budući da Parlament već dugo ima vodeću ulogu u oblikovanju postupka podnošenja predstavki na međunarodnoj razini te ima najotvoreniji i najtransparentniji postupak podnošenja predstavki u Europi koji podnositeljima predstavki omogućuje da sudjeluju u njegovim aktivnostima;

M.  budući da Odbor za predstavke temeljito ispituje svaku predstavku; budući da svaki podnositelj predstavke ima pravo u razumnom roku, na vlastitom jeziku ili na jeziku na kojemu je predstavka napisana, primiti odgovor i informaciju o odluci o dopuštenosti i daljnjim radnjama koje donosi Odbor za predstavke;

N.  budući da se rad Odbora za predstavke temelji na doprinosu podnositelja predstavki i podacima koje oni šalju; budući da su informacije koje pružaju podnositelji predstavki te stručno znanje koje dostavlja Komisija, države članice i druga tijela ključni za rad Odbora; budući da dopuštene predstavke često daju vrijedan doprinos radu parlamentarnih odbora i međuskupina;

O.  budući da se o znatnom broju predstavki javno raspravlja na sjednicama Odbora za predstavke; budući da se podnositelje predstavki često poziva da predstave svoje predstavke i imaju glavnu ulogu u raspravi te tako aktivno doprinose radu Odbora; budući da je tijekom 2019. Odbor za predstavke održao 9 redovnih sastanaka odbora, na kojima se razgovaralo o 250 predstavki s 239 nazočnih podnositelja predstavki, dok je 126 podnositelja predstavki aktivno sudjelovalo uzimajući riječ; budući da uloga Odbora u osnaživanju građana Europe predstavlja važan doprinos jačanju slike i utjecaja Parlamenta;

P.  budući da su se glavne teme predstavki podnesenih tijekom 2019. odnosile na pitanja zaštite okoliša (posebno pitanja u pogledu onečišćenja, zaštite i očuvanja i gospodarenja otpadom), temeljna prava (posebno prava djeteta, glasačkih prava i prava građana EU-a, posebno u kontekstu Brexita), ustavna pitanja (posebno pitanja koja se odnose na europske izbore i izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a), zdravlje (posebno pitanja koja se odnose na zdravlje i učinak opasnih i otrovnih tvari), promet (posebno prava putnika u zračnom i željezničkom prometu, međudržavne veze i pomicanje sata uvjetovano izmjenom godišnjih razdoblja), unutarnje tržište (posebno pitanja koja se odnose na prava potrošača i slobodu kretanja osoba), zapošljavanje (posebno pristup tržištu rada i nesigurni ugovori) te kulturu i obrazovanje (posebno pristup obrazovanju za djecu s invaliditetom i uznemiravanje u školi), uz mnoga druga područja djelovanja;

Q.  budući da je tijekom 2019. godine 73,9 % primljenih predstavki (1 003 predstavki) podneseno preko internetskog portala Parlamenta za predstavke, u usporedbi sa 70,7 % (863 predstavki) tijekom 2018.;

R.  budući da je 2019. internetski portal za predstavke nadalje razvijen u prilagodljivoj verziji internetskog dizajna, u skladu s novim „izgledom i dojmom” internetske stranice Europskog parlamenta (Europarl); budući da je stoga postao jednostavniji za uporabu i pristupačniji građanima, koji se njime sada mogu koristiti na bilo kojem uređaju s obzirom na to da je optimiziran za primjenu europske norme EN 301 549; budući da je ujedno djelomice usklađen sa Smjernicama za pristupačnost mrežnog sadržaja (engl. Web Content Accessibility Guidelines (WCAG)) 2,1 razina AA; budući da je nova izjava o privatnosti prenesena u sve jezične verzije u predloške e-pošte i na stranicu za registraciju te je omogućen audio Captcha za registraciju korisničkih računa; budući da su internetski portal za predstavke i ePetition dodatno integrirani poboljšavanjem njihovih mehanizama sinkronizacije; budući da je velik broj pojedinačnih zahtjeva za potporu uspješno obrađen;

S.  budući da treba napomenuti da zbog razdoblja stanke za europske izbore nije bilo posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica za predstavke koje su se ispitivale tijekom 2019.; budući da je odbor proveo naknadne procjene niza prethodnih o posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica i usvojio izvješća o dva iz 2018.; budući da su za 2020. predviđeni brojni posjeti u svrhu utvrđivanja činjenica;

T.  budući da Odbor za predstavke smatra da je europska građanska inicijativa (EGI) iznimno važan instrument izravne i participativne demokracije, koji omogućava građanima da se aktivno uključe u oblikovanje europskog zakonodavstva; budući da je dosad postojao problem nedovoljno djelotvorne komunikacije u pogledu EGI-ja;

U.  budući da mediji imaju ključnu ulogu u svakom demokratskom sustavu i da pružaju više transparentnosti radu Odbora za predstavke; budući da je kvalitetno novinarstvo ključni element za čitavu Europsku uniju; budući da u nekim europskim medijima postoje nejasnoće u pogledu uloge i ovlasti Odbora za predstavke;

V.  budući da je prema Poslovniku Odbor za predstavke odgovoran za odnose s europskim ombudsmanom, koji istražuje pritužbe zbog nepravilnosti u institucijama i tijelima Europske unije; budući da je Odbor za predstavke tijekom 2019. imao ključnu ulogu u organizaciji izbora europskog ombudsmana održavanjem javnog saslušanja kandidata u skladu s pravilom 231. Poslovnika; budući da je 18. prosinca 2019. Emily O'Reilly ponovno izabrana za europskog ombudsmana u parlamentarnom sazivu od 2019. do 2024.;

W.  budući da je njegovom rezolucijom od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a(1) izražena podrška ombudsmanici u njezinoj istrazi, a Vijeće je pozvano da poduzme sve mjere potrebne kako bi što prije provelo preporuke ombudsmanice; budući da Vijeće nije odgovorilo ombudsmanici i nije odgovorilo na rezoluciju Parlamenta te da nije poduzelo nijedan korak prema provedbi;

X.  budući da su tijekom 2019. odnosi između Odbora za predstavke i europskog ombudsmana dodatno ojačali, što pokazuje i aktivno sudjelovanje ombudsmanice na sastancima odbora; budući da je nakon njegove rezolucije od 12. veljače 2019. o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana(2), Emily O'Reilly sudjelovala na sastanku Odbora od 2. travnja 2019. radi razmjene mišljenja o predloženim novim ovlastima te je na sastanku 4. rujna 2019. Odboru za predstavke predstavila svoje godišnje izvješće za 2018.;

Y.  budući da je Odbor za predstavke član Europske mreže pučkih pravobranitelja kojom su obuhvaćeni europski ombudsman, nacionalni i regionalni pravobranitelji i slična tijela država članica, zemalja kandidatkinja te drugih zemalja Europskog gospodarskog prostora, a čiji je cilj promicanje razmjene informacija o zakonodavstvu i politikama EU-a te razmjena najboljih praksi;

Z.  budući da bi se djelovanje Mreže za predstavke trebalo poboljšati osiguranjem djelotvornije suradnje među odborima koji se bave predstavkama; budući da bi Mreža za predstavke trebala ojačati dijalog i suradnju s Komisijom i drugim institucijama EU-a kako bi se zajamčilo da se pitanja koja građani iznose u predstavkama prikladno riješe;

AA.  budući da se predsjednica von der Leyen u svojim političkim smjernicama za Europsku komisiju od 2019. do 2024. obvezala da će zakonodavnim aktom odgovoriti na rezolucije Parlamenta na temelju članka 225. UFEU-a u svrhu davanja Parlamentu jače uloge u pokretanju zakonodavstva EU-a; budući da bi Odbor za predstavke trebao imati stratešku ulogu u uspostavi izravne veze između prava Parlamenta na zakonodavnu inicijativu i pitanja koja građani iznose putem predstavki;

1.  podsjeća da Odbor za predstavke kao jedini odbor koji izravno komunicira s građanima mora ojačati svoju ključnu ulogu u zaštiti i promicanju prava građana i stanovnika EU-a u okviru nadležnosti Odbora, osiguravajući da se zabrinutosti i pritužbe podnositelja predstavki pravovremeno ispitaju i riješe otvorenim, demokratskim, djelotvornim i transparentnim postupkom podnošenja predstavki i ojačanom suradnjom i dijalogom s drugim institucijama EU-a i nadležnim tijelima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te izbjegavanjem pristranog ili politiziranog odgovora podnositeljima predstavki;

2.  žali zbog toga što se podnositelji predstavki i dalje ne informiraju u dovoljnoj mjeri o razlozima na temelju kojih se predstavke proglašavaju nedopuštenima; ističe važnost stalnih informativnih kampanja i javne rasprave o područjima djelovanja Unije usmjerenih na podizanje razine osviještenosti javnosti o pravu na podnošenje predstavki Europskom parlamentu, čime se pružaju jasnije i detaljnije informacije o ovlastima EU-a; naglašava potrebu za hitnim donošenjem svih mjera potrebnih za provedbu demokratskog upravljanja EU-om koje se temelji na transparentnosti, ojačanoj zaštiti temeljnih prava i izravnom uključivanju građana u postupak donošenja odluka na razini EU-a; smatra da su pronalazak načina za bolje promicanje prava na podnošenje predstavki i podizanje razine osviještenosti građana o tom pravu od ključne važnosti; predlaže jačanje informativnih kampanja u Europskoj uniji kako bi se zajamčilo da građani EU-a imaju bolje znanje o nadležnostima EU-a i kako bi se pojasnio doživljaj uloge Odbora za predstavke u očima javnosti;

3.  poziva na aktivnije medijske i komunikacijske usluge i na veću prisutnost na društvenim mrežama kako bi se povećala vidljivost rada Odbora te kako bi se povećala njegova reaktivnost na zabrinutost javnosti i rasprave u EU-u, među ostalim isticanjem slučajeva i uspješnih primjera u kojima je pitanje koje je iznio podnositelj predstavke riješeno uz potporu Odbora za predstavke;

4.  predlaže provedbu kampanja i informativnih događanja usmjerenih na novinare i medije u svrhu sprječavanja nejasnih informacija, čime će se poboljšati odnos između Odbora za predstavke i medija; ističe da mediji imaju ključnu ulogu u dopiranju do europskih građana u pogledu svakodnevnog rada Odbora za predstavke i da svojim aktivnostima mogu doprinijeti poboljšanju uvida europskih građana u rad Odbora za predstavke; naglašava da je zadaća EU-a da potiče pružanje točnih informacija europskim građanima;

5.  naglašava da predstavke donose priliku Europskom parlamentu i drugim institucijama EU-a za održavanje izravnog dijaloga s građanima i osobama koje zakonito borave u EU-u na koje utječu pogrešna primjena ili povrede prava EU-a te za uklanjanje problema koji su uočeni; stoga pozdravlja činjenicu da su predstavke sredstvo kojim građani mogu pristupiti europskim institucijama; naglašava potrebu za poboljšanom suradnjom između Odbora za predstavke i vodećih odbora, institucija EU-a i nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti u vezi s pitanjima ili prijedlozima u pogledu provedbe i usklađenosti s pravom EU-a;

6.  smatra da je, kako bi se zajamčilo da se predstavke prosljeđuju relevantnim i nadležnim tijelima, potrebno poboljšati suradnju s nacionalnim parlamentima, vladama država članica, relevantnim nacionalnim institucijama i pučkim pravobraniteljima;

7.  podsjeća da predstavke daju vrijedan doprinos ulozi Komisije kao čuvara Ugovora; ponavlja da je dobra suradnja između Odbora za predstavke i Komisije od odlučujuće važnosti i da su u postupku rješavanja predstavki ključni brži odgovori Komisije; u tom pogledu pozdravlja obvezu potpredsjednika Komisije za međuinstitucijske odnose i predviđanja, Maroša Šefčoviča, tijekom njegova saslušanja za kandidata za povjerenika, da će poboljšati postupanje s predstavkama Komisije i osigurati dostavljanje točnih odgovora u roku od tri mjeseca; ponovno poziva Komisiju da osigura transparentnost i pristup dokumentima u okviru postupaka EU Pilot u vezi sa zaprimljenim predstavkama te u okviru postupaka EU Pilot i postupaka zbog povrede koji su već zaključeni;

8.  poziva Komisiju da se obveže na aktivniju suradnju s Odborom za predstavke kako bi se zajamčilo da podnositelji predstavki dobiju precizan odgovor na svoje zahtjeve i pritužbe u pogledu provedbe prava EU-a;

9.  smatra da u slučajevima kada se utvrdi problem u pogledu provedbe prava EU-a Komisija ne bi trebala u cijelosti prebacivati odgovornost na podnositelja predstavke; smatra da Komisija mora provjeriti poduzimaju li nacionalna nadležna tijela mjere za rješavanje problema navedenog u predstavci i da mora biti spremna na intervenciju u slučaju neučinkovitog djelovanja nacionalnih nadležnih tijela;

10.  ističe da bi transparentnost i javni pristup dokumentima svih institucija EU-a, uključujući Vijeće, trebali biti pravilo kako bi se osigurala najveća razina zaštite demokratskih prava građana; ističe da se postojećom Uredbom (EZ) br. 1049/2001(3) više ne odražava aktualno stanje; poziva Komisiju da podnese prijedlog preinake Uredbe iz 2001. radi povećanja transparentnosti i odgovornosti promicanjem dobre upravne prakse;

11.  primjećuje da Odbor za predstavke često prima pritužbe o povredama vladavine prava koje su počinila određena nadležna tijela; podsjeća da je osiguravanje djelotvorne, jednake i ujednačene primjene zakonodavstva EU-a ključno za poštovanje vladavine prava, koja je jedna od temeljnih vrijednosti Unije i njezinih država članica, u skladu s člankom 2. UEU-a; poštujući načelo supsidijarnosti, poziva Komisiju da poštuje obveze iz svoje komunikacije od 17. srpnja 2019. naslovljene „Jačanje vladavine prava u Uniji: Nacrt za djelovanje” (COM(2019)0343) radi promicanja kulture poštovanja vladavine prava, jačanja suradnje s nacionalnim tijelima i osiguravanja djelotvornog zajedničkog odgovora na stvarne prijetnje unutar Unije;

12.  poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi osigurala da tumačenje područja primjene članka 51. bude što dosljednije i šire; podsjeća da su očekivanja većine podnositelja predstavki u pogledu prava priznatih Poveljom velika i da nadilaze njihovo trenutačno područje primjene;

13.  smatra da je suradnja s drugim odborima Parlamenta ključna za sveobuhvatnu obradu predstavki; napominje da je 2019. drugim odborima poslano 65 predstavki radi mišljenja i 351 radi informiranja te da je od drugih odbora primljeno 38 mišljenja i 9 potvrda o razmatranju predstavki u okviru njihova rada; napominje da je 2018. drugim odborima poslano 47 predstavki radi mišljenja i 660 radi informiranja te da je od drugih odbora primljeno 30 mišljenja i 38 potvrda o razmatranju predstavki u njihovom radu; podsjeća da su podnositelji predstavki obaviješteni o odlukama da zatraže mišljenja od drugih odbora za obradu njihovih predstavki; stoga naglašava važnost doprinosa drugih odbora u omogućavanju Parlamenta da brže i učinkovitije odgovori na zabrinutosti građana;

14.  smatra da je Mreža za predstavke koristan alat za podizanje razine osviještenosti o pitanjima koja se iznose u predstavkama i za olakšavanje obrade predstavki u drugim odborima kojima se šalju radi mišljenja ili radi informiranja; primjećuje da postoji potreba za osiguranjem prikladnog daljnjeg praćenja predstavki u parlamentarnom i zakonodavnom radu; naglašava da se Mreža za predstavke može smatrati strateškim alatom za poticanje primjene prava na zakonodavnu inicijativu Europskog parlamenta iz članka 225. UEU-a, čime se uklanjaju nedostatci i nedosljednosti prava EU-a istaknuti u predstavkama kako bi se zajamčila potpuna zaštita prava građanâ; smatra da su redovni sastanci Mreže za predstavke ključni za poboljšanje suradnje između parlamentarnih odbora putem razmjene informacija i dijeljenja najboljih praksi među članovima Mreže; ističe da se bližom vezom između odbora ujedno može povećati učinkovitost u planiranju saslušanja i parlamentarnih istraživanja o istim temama; zalaže se za izradu mehanizma kojim bi se Odboru za predstavke omogućilo izravno sudjelovanje u zakonodavnom postupku;

15.  skreće pozornost na ključna godišnja izvješća koja je Odbor za predstavke prihvatio tijekom 2019., osobito godišnje izvješće o radu Odbora za predstavke 2018.(4) i godišnje izvješće o radu europskog ombudsmana 2018.(5);

16.  napominje da je Odbor za predstavke izrazio svoje mišljenje o važnim pitanjima koja su postavljena u predstavkama doprinoseći parlamentarnim i zakonodavnim izvješćima, posebice o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a(6) i prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju pomicanja sata uvjetovanog izmjenom godišnjih razdoblja i stavljanju izvan snage Direktive 2000/84/EZ(7);

17.  ističe da su brojne predstavke dovele do zakonodavnog ili političkog djelovanja u obliku izvješća ili prijedloga rezolucija ili u obliku odluka o prethodnim pitanjima ili postupaka zbog povrede prava;

18.  napominje da je okoliš bilo glavno područje zabrinutosti za podnositelje predstavki 2019.; u tom pogledu ističe prijedlog rezolucije u skladu s pravilom 227. stavkom 2. o gospodarenju otpadom, koji je 21. ožujka 2019. usvojio Odbor za predstavke i koji je 4. travnja 2019. usvojen na plenarnom zasjedanju(8); naglašava da je gospodarenje otpadom jedan od glavnih globalnih socioekonomskih i okolišnih izazova te ponovno poziva na to da se u najvećoj mjeri provode smanjenje stvaranja otpada, ponovna uporaba, odvojeno prikupljanje i recikliranje radi poticanja prijelaza na kružno gospodarstvo; ponovno poziva Komisiju da iskoristi sav potencijal sustava ranog upozoravanja koji je predviđen u revidiranim direktivama o otpadu; skreće pozornost na završno izvješće o posjetu u svrhu utvrđivanja činjenica Valledori (u Italiji) doneseno 11. travnja 2019. i poziva nadležna nacionalna, regionalna i lokalna tijela da zajamče potpunu i dosljednu provedbu svih preporuka sadržanih u tom izvješću;

19.  skreće pozornost na raspravu o „Poricanju klimatskih promjena” koju je Odbor za predstavke održao 21. ožujka 2019. zajedno s Odborom za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane; smatra da se Odbor za predstavke mora i dalje boriti protiv poricanja klimatskih promjena, uključujući promicanjem donošenja djelotvornih i odvraćajućih sankcija protiv interesnih skupina koje lobiraju u institucijama EU-a čije su aktivnosti izravno ili neizravno povezane s poricanjem klimatskih promjena; ističe da je od presudne važnosti zajamčiti da se u pogledu budućeg rada Odbora za predstavke zajamči konkretni naglasak na klimatske promjene u cilju jačanja ukupnih aktivnosti institucija EU-a koje su usmjerene na dosljednu provedbu europskog zelenog plana i Pariškog sporazuma;

20.  ukazuje na studije o „Prekograničnoj nuklearnoj sigurnosti, odgovornosti i suradnji u Europskoj uniji” i o „Endokrinim disruptorima: od znanstvenih dokaza do zaštite zdravlja ljudi”, koje je Odbor za predstavke naručio nakon znatnog broja predstavki koje su izrazile zabrinutost u vezi s tim pitanjima te su predstavljene na sastancima 20. veljače 2019. i 2. travnja 2019.; izražava žaljenje zbog činjenice da pravila o zaštiti okoliša nisu uvijek pravilno provedena u državama članicama, kako se opisuje u brojnim predstavkama; naglašava važnost ispunjavanja očekivanja građana EU-a o zaštiti okoliša i stoga poziva Komisiju da zajedno s državama članicama osigura ispravnu provedbu zakonodavstva EU-a u ovom području; uvjeren je da Komisija mora ojačati svoje aktivnosti kako bi zajamčila da su procjene utjecaja na okoliš koje države članice provode u svrhu odobrenja infrastrukturnih projekata za koje su podnositelji predstavki istaknuli ozbiljne rizike za ljudsko zdravlje i okoliš na temelju točnih i sveobuhvatnih analiza u cijelosti usklađenima s pravom EU-a;

21.  ozbiljno je zabrinut zbog teških oštećenja zdravlja građana koji žive u područjima na kojima se proizvode goleme količine karcinogenih tvari, pri čemu je najveći negativni učinak registriran među djecom; čvrsto je uvjeren da Komisija mora u cijelosti iskoristiti i dosljedno provoditi odredbe Priloga XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 (REACH) u pogledu tvari koje podliježu odobrenju kao karcinogene, postojane i bioakumulativne, jamčeći njihovu zamjenu netoksičnim alternativnim tvarima, uključujući promicanjem industrijskih postupka uzimajući u obzir navedena razmatranja;

22.  skreće pozornost na velik broj predstavki o Brexitu, podnesenih 2019., koje uglavnom pozivaju na zaštitu prava građana EU-a prije i nakon Brexita; pozdravlja izvrstan rad Odbora za predstavke, koji je izražavanjem zabrinutosti ovih podnositelja predstavki pomogao tome da prava građana ostanu jedan od glavnih prioriteta Parlamenta u pregovorima o Brexitu; ističe da u EU-u i u Ujedinjenoj Kraljevini postoje brojni građani koji su se, s obzirom na nesigurnost Brexita bez dogovora, obratili Odboru za predstavke jer se boje da će njihova prava biti ugrožena zbog nepostojanja dogovora; ističe da, kako bi se očuvala prava koja uživaju građani EU-a koji borave u državi članici koja nije njihova domovina, može biti korisno imati odgovarajuće zakonodavstvo u slučaju da država članica promijeni svoj status u odnosu na EU;

23.  podsjeća na posebnu zaštitnu ulogu Odbora za predstavke u EU-u u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom; ukazuje na važan tekući rad odbora u vezi s predstavkama o pitanjima invalidnosti; napominje da se broj predstavki o invaliditetu tijekom 2019. smanjio u usporedbi s prethodnom godinom; ipak primjećuje da su pristupačnost i diskriminacija i dalje među glavnim izazovima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom; podsjeća da je Odbor za predstavke tijekom 2019. posvetio posebnu pozornost raspravi o predstavkama o uključivom obrazovanju djece s invaliditetom; poziva na donošenje novog programa vještina, koji će biti smješten u samoj srži Europe, kao i konkretnih prijedloga o tome kako poticati uključivost i olakšati priznavanje i prenosivost vještina unutar Europe;

24.  pozdravlja činjenicu da se tijekom 2019. Odbor za predstavke bavio zabrinutostima građana koje se odnose na transparentnost i odgovornost institucija EU-a, kao što je istaknuto u nekoliko predstavki; s tim u vezi podsjeća da je Odbor na svojoj sjednici od 2. travnja 2019. godine održao radionicu o temi „Sukobi interesa - integritet, odgovornost i transparentnost u institucijama i agencijama EU-a” na kojoj su bila ispitana postignuća u vezi sa sukobom interesa, integritetom, odgovornošću, transparentnošću, kodeksom ponašanja i rotirajućim vratima u institucijama i agencijama EU; ukazuje na važan doprinos raspravi europske ombudsmanice, koja je održala ključni govor o postignućima i izazovima za institucije EU-a;

25.  poziva na brzo donošenje zakonskih reformi usmjerenih na suočavanje s manjkom transparentnosti postupka donošenja odluka u EU-u, sukobima interesa i svim etičkim pitanjima na razini EU-a koje utječu na zakonodavni postupak u pogledu pitanja koja građani iznose putem predstavki;

26.  skreće pozornost na činjenicu da su zastupnici na plenarnom zasjedanju Parlamenta dali većinsku podršku Rezoluciji od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi OI/2/2017 europske ombudsmanice o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a(9); podsjeća da je Vijeće, kao suzakonodavac, nužna institucija za građane Unije; žali zbog činjenice da se većina rasprava i sastanaka Vijeća i dalje odvija iza zatvorenih vrata; poziva Vijeće da provede politiku veće transparentnosti u svrhu poboljšanja povjerenja građana u javne institucije; potiče Vijeće da u većoj mjeri objavljuje određene sastanke i dokumente u svrhu bolje komunikacije s europskim građanima i nacionalnim parlamentima;

27.  priznaje ishod javnog saslušanja koje je Odbor za predstavke održao 12. studenoga 2019. o američkom Zakonu o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama (FATCA) i njegovu izvanteritorijalnom učinku na građane EU-a; žali zbog činjenice da Komisija i Vijeće vrednuju međunarodne odnose sa SAD-om više nego prava i interese građana EU-a, osobito u slučaju FATCA-e, i poziva ih da preuzmu odgovornost i poduzmu trenutačne i značajne mjere za potporu dotičnim građanima, na što je Parlament pozvao u svojoj Rezoluciji od 5. srpnja 2018. o štetnim učincima američkog Zakona o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama na građane EU-a(10);

28.  ukazuje na važan tekući rad Odbora za predstavke usmjeren na osiguranje zaštite dobrobiti životinja u EU-u, što pokazuje i znatan broj predstavki o toj temi o kojima se raspravljalo na sastancima tijekom 2019.; smatra da je od presudne važnosti pokrenuti novu strategiju na razini EU-a za dobrobit životinja kako bi se premostilo sve postojeće propuste i osiguralo potpunu i djelotvornu zaštitu dobrobiti životinja s pomoću jasnog i sveobuhvatnog zakonodavnog okvira koji je u cijelosti u skladu sa zahtjevima iz članka 13. UFEU-a; skreće pozornost na javnu raspravu o „Revalorizaciji populacije vukova u EU-u” koju je Odbor za predstavke 5. prosinca 2019. održao zajedno s Odborom za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i u suradnji s Odborom za poljoprivredu i ruralni razvoj, kako bi se izrazila zabrinutost građana o pravnom okviru za zaštitu vuka, kao i utjecaju populacije vukova i drugih velikih zvijeri kao što je smeđi medvjed na okoliš i ruralne zajednice; naglašava da su u okviru Direktive o staništima velike zvijeri zaštićene vrste u većini država članica; poziva države članice da bolje iskoriste alate dostupne u okviru postojećeg zakonodavstva EU-a kako bi riješile moguće sukobe u pogledu očuvanja zaštićenih velikih zvijeri; poziva Komisiju da što prije predstavi ažurirane smjernice EU-a o pravilima za zaštitu vrsta u cilju postizanja zadovoljavajućeg suživota između ljudi i velikih zvijeri na zahvaćenim područjima;

29.  smatra da je nužno omogućiti izravno sudjelovanje građana u pokretanju zakonodavnih prijedloga; naglašava da je EGI temeljni instrument aktivnog građanstva i sudjelovanja javnosti; pozdravlja donošenje novih pravila za EGI 17. travnja 2019., koja donose brojna strukturna i tehnička poboljšanja kojima će se ovaj instrument učiniti prihvatljivijim i pristupačnijim te olakšati veće sudjelovanje građana EU-a u zakonodavnom procesu Unije; primjećuje znatan broj novih EGI-ja koje je Komisija registrirala 2019., što pokazuje da se građani koriste mogućnošću participativnih instrumenata kako bi sudjelovali u postupku donošenja politika i zakona; poziva na više kampanja širenja informacija o ulozi EGI-ja kako bi se europske građane potaknulo da se koriste tim resursom; žali zbog činjenice da većina uspješnih EGI-ja dosad nije dovela do zakonodavnog prijedloga Komisije; potiče Komisiju da pristupi EGI-jima na što otvoreniji i reaktivniji način kako bi taj instrument u očima građana bio zaista uspješan primjer europske participativne demokracije; stoga poziva Komisiju da pokrene zakonodavni prijedlog na temelju bilo kojeg uspješnog EGI-ja koji je primio podršku Europskog parlamenta;

30.  podsjeća da su odnosi s europskom ombudsmanicom jedna od odgovornosti dodijeljenih Odboru za predstavke Pravilnikom Parlamenta; pozdravlja plodnu suradnju s europskom ombudsmanicom i sudjelovanje Parlamenta u Europskoj mreži pučkih pravobranitelja; pozdravlja izvrsne odnose između europske ombudsmanice i Odbora za predstavke; pozdravlja ključnu ulogu koju Odbor za predstavke ima u osiguravanju da se javna saslušanja kandidata u okviru izbornog postupka za europskog ombudsmana 2019. provode na transparentan i učinkovit način;

31.  cijeni redovit doprinos europskog ombudsmana radu Odbora za predstavke tijekom cijele godine; čvrsto je uvjeren da institucije, tijela i agencije Unije moraju osigurati dosljedno i djelotvorno praćenje preporuka ombudsmana;

32.  podsjeća na to da je internetski portal za predstavke važan alat za osiguravanje neometanog, učinkovitog i transparentnog postupka podnošenja predstavki; u vezi s tim pozdravlja njegovo usklađivanje s „izgledom i dojmom” internetske stranice Europskog parlamenta (Europarl); podsjeća da se od kraja 2017. godine dokumenti kao što su dnevni redovi sjednica, zapisnici i komunikacije Odbora za predstavke automatski učitavaju u portal, čime se građanima pruža portal koji je prilagodljiviji, transparentniji i pristupačniji; ističe da je i dalje potrebno poduzimati napore kako bi portal bio pristupačniji osobama s invaliditetom, uključujući promjene koje podnositeljima predstavki omogućuju da podnose predstavke na nacionalnim znakovnim jezicima koji se upotrebljavaju u EU-u, kako bi se zajamčilo da se svi građani Unije mogu koristiti svojim pravom na podnošenje predstavki Europskom parlamentu iz članaka 20. i 24. UFEU-a te članka 44. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; predlaže da se zajamči veća vidljivost internetskog portala za predstavke na internetskoj stranici Europskog parlamenta; smatra da je pravo na podnošenje predstavki izravno povezano s djelovanjem institucije i da zaslužuje vidljivo i lako dostupno mjesto na internetskoj stranici EP-a; poziva na provedbu istrage o tome kako spriječiti uporabu ukradenih ili lažnih identiteta;

33.  ističe da, iako se broj osoba koje podržavaju jednu ili više predstavki na internetskom portalu za predstavke Parlamenta povećao u odnosu na 2018., neki podnositelji predstavki i dalje prijavljuju tehničke poteškoće prilikom podržavanja nekoliko predstavki;

34.  ističe da je instrument ePetitions (ePredstavke) važna baza podataka za rad Odbora za predstavke, ali poziva na poboljšanje i modernizaciju sučelja kako bi bilo jednostavnije za uporabu i pristupačnije;

35.  čestita tajništvu Odbora za predstavke na tome što obrađuje predstavke učinkovito i s velikom pozornošću, u skladu sa smjernicama Odbora i ciklusom obrade predstavki u upravi Europskog parlamenta;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica EU-a, odborima država članica za predstavke, pučkim pravobraniteljima ili sličnim mjerodavnim tijelima.

(1) SL C 411, 27.11.2020., str. 149.
(2) SL C 449, 23.12.2020., str. 182.
(3) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).
(4) Izvješće doneseno 22. siječnja 2019.
(5) Izvješće doneseno 12. studenoga 2019.
(6) Mišljenje doneseno 21. siječnja 2019.
(7) Mišljenje doneseno 20. veljače 2019.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0338.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0045.
(10) SL C 118, 8.4.2020., str. 141.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti