Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2. i 3.,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije o praćenju primjene prava Europske unije za 2017., 2018. i 2019. (COM(2018)0540, COM(2019)0319 i COM(2020)0350),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Jačanje vladavine prava u Uniji, Nacrt za djelovanje” (COM(2019)0343),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2018. o praćenju primjene prava EU-a 2016.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2016. o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o zakonu o upravnom postupku Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. prosinca 2016. pod naslovom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”(4)(C(2016)8600),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. pod nazivom „Ažuriranje načina upravljanja odnosima s podnositeljem prigovora u pogledu primjene prava Unije” (COM(2012)0154),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Izvješće o vladavini prava za 2020. Stanje vladavine prava u Europskoj uniji” (COM(2020)0580),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću na temelju članka 10. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (COM(2016)0448),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću naslovljenu „Deveto izvješće o napretku prema uspostavi učinkovite i istinske sigurnosne unije” (COM(2017)0407),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive br. 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ(6) (Četvrta direktiva o sprečavanju pranja novca), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU(7) (Peta direktiva o sprečavanju pranja novca),

–  uzimajući u obzir Pregled br. 07/2018 Europskog revizorskog suda naslovljen „Primjena prava EU-a u praksi: nadzorne odgovornosti Europske komisije u skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (Panoramski pregled)”.

–  uzimajući u obzir Pregled br. 02/2020 Europskog revizorskog suda naslovljen „Izrada zakonodavstva u Europskoj uniji nakon gotovo 20 godina primjene pristupa bolje regulative”,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0270/2020),

A.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a te člankom 288. stavkom 3. i člankom 291. stavkom 1. UFEU-a države članice imaju glavnu odgovornost za ispravno prenošenje, primjenu i provedbu prava EU-a u utvrđenim vremenskim rokovima, kao i za pružanje dostatnih pravnih sredstava za jamčenje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenim nadležnošću EU-a; budući da je zakonodavstvo EU-a učinkovito samo ako su ga države članice, s jedne strane, potpuno i točno prenijele i ako su ga, s druge strane, ispravno primijenile u nacionalnom pravu, što je nužno kako bi se osigurale koristi od politika EU-a za sve građane Europe i jednaki uvjeti za poduzeća na cijelom unutarnjem tržištu; budući da zakonodavstvo EU-a mora poštovati načela lojalne suradnje, dodjeljivanja, supsidijarnosti i proporcionalnosti;

B.  budući da je nužno prepoznati važnost aktivnog doprinosa nacionalnih parlamenata pravilnom funkcioniranju EU-a i osiguravanju poštovanja načela supsidijarnosti u skladu s postupcima utvrđenim u Protokolu br. 2 UFEU-a o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; budući da moramo i dalje poticati užu suradnju s nacionalnim parlamentima u zakonodavnom postupku; podsjeća da je 2019. podneseno 159 mišljenja i nijedno obrazloženo mišljenje od ukupno 4918 mišljenja i 439 obrazloženih mišljenja u posljednjih devet godina; budući da je do danas postupak „žutog kartona” pokrenut samo triput, a da se „narančasti karton” nijednom nije primijenio;

C.  budući da se za rješavanje 90 % postupaka zbog povrede od 2014. koristio dijalog između institucija EU-a i nacionalnih tijela te da nije bilo potrebe za uključivanjem Suda Europske unije; budući da postupke zbog povrede treba primjenjivati samo kao krajnju mjeru; budući da se zakonodavstvo EU-a mora formulirati tako da se olakša njegovo prenošenje u nacionalno pravo;

D.  budući da su postupci „EU Pilot” uvedeni kako bi se u primjerenim slučajevima brzo i u ranoj fazi rješavale potencijalne povrede prava EU-a putem strukturiranog dijaloga za rješavanje problema između Komisije i država članica; budući da je njihova primjena od 2017. manje učestala zato što je prepoznato da se njima postupku dodaje birokratski element bez stvaranja stvarne vrijednosti; budući da Komisija još nije odgovorila na opetovane pozive Parlamenta da ga redovito obavještava o svakom pokrenutom postupku „EU Pilot” i postupku zbog povrede,, posebno kada proizlaze iz predstavki;

E.  budući da je Komisija 2016. utvrdila prioritete za svoj rad u vezi sa slučajevima povrede prava i pritužbama, pri čemu se usredotočila na najteže povrede prava EU-a koje znatno utječu na interese građana i poduzeća i budući da je 2017. bila prva godina u kojoj je Komisija primijenila taj novi, usmjereniji pristup;

F.  budući da se postupcima zbog povrede kao i drugim mehanizmima za provedbu i promicanje usklađenosti osigurava da građani EU-a i poduzeća ne snose negativne posljedice kasnog ili nepotpunog prenošenja ili nepravilne primjene prava EU-a u državama članicama; budući da postupci zbog povrede imaju štetan učinak jer građani moraju snositi troškove nastale uslijed nepotpunog prenošenja ili nepravilne primjene europskog prava u državama članicama; budući da je poželjno uvesti učinkovitiju međuinstitucijsku suradnju, kako na nacionalnoj tako i na razini EU-a, kao i nove mehanizme ili ocjenu postojećih mehanizama kako bi se zajamčila pravilna primjena prava EU-a;

G.  budući da je poštovanje vladavine prava preduvjet za jamčenje demokracije i temeljnih prava; budući da je primjena vladavine prava preduvjet za primjenu svih prava i obveza koji proizlaze iz Ugovora i sekundarnog zakonodavstva; budući da EU ima ulogu u rješavanju pitanja povezanih s vladavinom prava gdje god se ona pojave; budući da nacionalni sudovi u državama članicama osiguravaju da se prava i obveze predviđene pravom EU-a učinkovito provode; budući da su neovisni i djelotvorni pravosudni sustavi u državama članicama temelj uzajamnog povjerenja, na kojem se zasnivaju zajedničko područje slobode, sigurnosti i pravde, okruženje koje pogoduje ulaganjima, održivost dugoročnog rasta i zaštita financijskih interesa EU-a;

H.  budući da su zaštita temeljnih prava i građanskih sloboda, nepristrani i nezavisni sudovi, sloboda govora, medijski pluralizam i neovisnost od političkih utjecaja ili pritisaka, poštovanje zakonitosti podnacionalnih tijela i borba protiv korupcije i infiltracije organiziranog kriminala u zakonita gospodarstva temeljni uvjeti za osiguravanje jednakosti pred zakonom, zaštitu prava građana, sprečavanje zlouporaba i jamčenje da oni koji upravljaju državom snose odgovornost; budući da su medijska sloboda, pluralizam i neovisnost ključni elementi prava na slobodu izražavanja i budući da neovisni i slobodni mediji imaju ključnu ulogu u demokratskom društvu, kako je utvrđeno u Povelji EU-a o temeljnim pravima i UEU-u; budući da su kampanje dezinformiranja kojima je cilj netočno informirati javnost o aktivnostima EU-a usmjerene i na mjere koje se poduzimaju kako bi se osigurala pravilna primjena prava EU-a u državama članicama;

I.  budući da je člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zabranjen svaki oblik diskriminacije, uključujući diskriminaciju na osnovi invaliditeta; budući da se brojni zakonodavni akti kojima je konkretan cilj provedba tih temeljnih načela u nekim državama članicama još uvijek ne provode pravilno;

J.  budući da je Europol utvrdio da se od 0,7 do 1,28 % godišnjeg bruto domaćeg proizvoda EU-a koristi za sumnjive financijske aktivnosti, kao što je pranje nezakonito stečenog novca i budući da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede protiv većine država članica zbog nepravilnog prenošenja direktiva o sprečavanju pranja novca, posebno Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca i Pete direktive o sprečavanju pranja novca;

K.  budući da su neke države članice uvele programe koji izravno ili neizravno uključuju prodaju građanstva EU-a i budući da postoji ozbiljna zabrinutost u pogledu nezakonite upotrebe takvih programa jer dolazi do sigurnosnih problema, manjka transparentnosti, gubitka povjerenja građanâ u vrijednosti EU-a i njegova načela te omogućuje financiranje terorizma, organizirani kriminal i pranje novca;

L.  budući da, prema izvješću Komisije, Okvirna odluka Vijeća 2008/841/PUP o borbi protiv organiziranog kriminala(8) ne jamči potrebnu minimalnu razinu približavanja propisa u pogledu upravljanja kriminalnom organizacijom ili sudjelovanja u kriminalnoj organizaciji na temelju jedinstvene definicije te organizacije; budući da se Okvirnom odlukom državama članicama omogućava da ne uvedu pojam kriminalne organizacije u svoje nacionalno pravo, već da nastave primjenjivati važeće nacionalno kazneno pravo uz upotrebu općih pravila o sudjelovanju u određenim kaznenim djelima i njihovoj pripremi te budući da bi zbog toga moglo doći do stvaranja dodatnih razlika u praktičnoj provedbi te Okvirne odluke;

M.  budući da je izbjeglička kriza pokazala da je potrebna hitna reforma zajedničkog europskog sustava azila i veća podjela odgovornosti među državama članicama; budući da su se obvezni mehanizmi za hitno premještanje tražiteljâ azila iz Italije i Grčke pokazali neučinkovitima, među ostalim osobito zbog ozbiljnih fizičkih i psihičkih posljedica za maloljetnike, a posebno maloljetnike bez pratnje; budući da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede protiv Češke, Poljske i Mađarske jer su odbile poštovati odluke o premještanju;

N.  budući da je, u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama, privremeno ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama dopušteno samo u iznimnim okolnostima i kao krajnje rješenje; budući da su brojne države članice prekršile pravila neopravdano produživši granične kontrole; budući da Komisija nije smatrala primjerenim pokrenuti postupak zbog povrede protiv tih država članica;

O.  budući da su medijska sloboda, pluralizam i neovisnost ključni elementi prava na slobodu izražavanja i budući da mediji imaju ključnu ulogu u demokratskom društvu, kako je utvrđeno u Povelji EU-a o temeljnim pravima i UEU-u;

P.  budući da je cilj Direktive 2014/59/EU o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava ograničiti štetu uzrokovanu učincima gospodarskih kriza na javne proračune ograničavanjem učinaka neispunjavanja obveza banaka na dioničare, imatelje obveznica i imatelje tekućih računa iznad 100 000 eura vlastitim sredstvima; budući da imatelji tekućih računa, a time i štediše, riskiraju plaćanje lošeg upravljanja zbog kojeg dolazi do neispunjavanja obveza banaka u skladu s odredbama Direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), a posebice bail-inova koji su njome predviđeni;

Q.  budući da je Komisija 2019. nastavila pratiti kako države članice provode četvrtu Direktivu o kapitalnim zahtjevima, Direktivu o sustavima osiguranja depozita, Direktivu o oporavku i sanaciji banaka i Direktivu o hijerarhiji bankovnih vjerovnika; budući da je u 2019. pokrenula postupke zbog povrede protiv 12 država članica jer nisu usvojile potrebne mjere za potpuno prenošenje Direktive o hijerarhiji bankovnih vjerovnika;

1.  pozdravlja godišnja izvješća Komisije o praćenju primjene zakonodavstva EU-a za 2017., 2018. i 2019., uključujući izvješća po zemljama; uviđa da su ta godišnja izvješća, pravo na podnošenje predstavki i europska građanska inicijativa vrijedni instrumenti koji zakonodavcima EU-a omogućuju utvrđivanje mogućih problema; pozdravlja činjenicu da je Komisija preuzela obvezu posvećivanja velike pažnje doprinosu građana, poduzeća i drugih dionika prilikom utvrđivanja povreda prava EU-a; apelira na Komisiju da poboljša javnu raspravu o svojim godišnjim izvješćima;

2.  prima na znanje znatan broj predstavki u kojima se izražava zabrinutost građana zbog navodnih kršenja vladavine prava u državama članicama te pozdravlja sudjelovanje građana u ostvarivanju njihovih prava; smatra da je takvo praćenje ključno za utvrđivanje i sprečavanje rizika za vladavinu prava te prava i sloboda građana EU-a prije nego što zatraže službeni odgovor; u tom pogledu pozdravlja Komisijino prvo Godišnje izvješće o vladavini prava kao nov preventivni alat i dio novog godišnjeg europskog mehanizma za vladavinu prava; ponovno izražava svoju potporu uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, koji bi bio uređen međuinstitucionalnim sporazumom;

3.  podsjeća da Parlament svake godine primi znatan broj predstavki zabrinutih građana koji izražavaju nezadovoljstvo stanjem provedbe zakonodavstva EU-a u državama članicama; posebno je zabrinut zbog prakse upućivanja velikog broja podnositelja predstavki na druga tijela; ponovno ističe zabrinutost zbog činjenice da bi zbog tog pristupa građani mogli misliti da se njihov glas ne čuje u institucijama EU-a; ističe važnu ulogu organizacija civilnog društva i ostalih dionika, posebice zviždača, u praćenju primjene prava EU-a u i izvještavanju o tome;

4.  izražava zabrinutost s obzirom na to da je Komisija 2019. pokrenula 797 novih postupaka zbog povrede, više nego 2018. (644) i 2017. (716); također izražava zabrinutost i zbog činjenice da je Komisija 2019. izdala 316 obrazloženih mišljenja u usporedbi sa 157 u 2018. i 275 u 2017.; napominje međutim da su u 2019. još uvijek u tijeku 1564 postupka zbog neusklađenosti, što je nešto manje odnosu na 1571 postupak koji je bio u tijeku 2018. i nešto više u odnosu na broj postupka koji su bili u tijeku 2017. (1559); pozdravlja činjenicu da je broj postupaka zbog neusklađenosti s obvezama pravodobnog prenošenja koji su bili u tijeku u 2019. pao na 599, što je 21 % manje u odnosu na broj postupaka koji su bili u tijeku na kraju 2018. (758);

5.  naglašava ključnu ulogu Suda Europske unije (Sud EU-a) kao jedine institucije koja ima zadaću donositi odluke o valjanosti prava EU-a, čime osigurava da se ono pravilno tumači i da ga institucije EU-a i države članice pravilno primjenjuju; podsjeća da je prethodni postupak temeljni mehanizam prava EU-a koji pomaže pri pojašnjenju načina tumačenja i primjene prava EU-a; potiče nacionalne sudove da u slučaju dvojbe upućuju pitanja Sudu EU-a i time spriječe pokretanje postupaka zbog povrede;

6.  naglašava da su 2019. postupci zbog povrede pokrenuti u sljedećim glavnim područjima politike, poredanima od većeg prema manjem broju prema broju slučajeva: okoliš, unutarnje tržište, industrija, poduzeća i MSP-ovi, mobilnost i promet; sa žaljenjem napominje da je 2019. vezano za zakonodavstvo u području okoliša zabilježen najveći broj pitanja o prenošenju i provedbi dok je u usporedbi s 2018. područje okoliša zauzimalo treće mjesto prema broju novih postupaka zbog povrede;

7.  napominje da su prema tim izvješćima područja u kojima je protiv država članica tijekom tih godina pokrenut najveći broj postupaka zbog povrede u smislu prenošenja u nacionalno zakonodavstvo bila okoliš, mobilnost, promet i unutarnje tržište;

8.  ističe da se neprovedbom narušava učinkovitost unutarnjeg tržišta, ali i da ona ima izravan utjecaj na pojedinačna prava te stoga utječe na vjerodostojnost i ugled Unije; smatra da velik broj postupaka zbog povrede pokazuje da je osiguravanje pravovremene, pravilne i učinkovite primjene prava EU-a u državama članicama i dalje ozbiljan izazov i prioritet; poziva Komisiju da pruži više informacija o kriterijima koji se primjenjuju u skladu s novim metodološkim pristupom koji je u primjeni od 2017., a kojem je cilj utvrditi najozbiljnije slučajeve povrede prava i pritužbe vezano za pravo EU-a; žali zbog toga što se od 2017. zbog rastućeg broja postupaka kontinuirano produžuje prosječno vrijeme za istrage potencijalnih povreda prava EU-a; poziva Komisiju da skrati prosječno vrijeme potrebno za obradu pritužbi i rješavanje postupaka zbog povrede; poziva Komisiju da, kada je to moguće, drastično skrati vrijeme potrebno da se predmet države članice uputi Sudu u skladu s člancima 258. i 260. UFEU-a;

9.  sa zabrinutošću napominje da se prosječno vrijeme prenošenja propisa u EU-u povećalo, pri čemu je za prenošenje direktiva u 2019. u nacionalno zakonodavstvo potrebno tri mjeseca dulje nego 2018.; poziva na primjereno skraćivanje zakonodavnih postupaka kako bi se osiguralo dovoljno vremena za prenošenje; naglašava da pravo EU-a mora biti formulirano na jasan i razumljiv način, uz poštovanje načela pravne jasnoće, transparentnosti i pravne sigurnosti; poziva na odgovarajuću procjenu učinka zakonodavstva EU-a ex ante i ex post; podsjeća da je zakonodavstvo koje dovodi do najozbiljnijih postupaka zbog povrede rezultat provedbe direktiva; podsjeća na to da se uredbe izravno i obvezno primjenjuju u svim državama članicama; stoga poziva Komisiju da iskoristi uredbe u najvećoj mogućoj mjeri uvijek kada razmatra zakonodavne prijedloge;

10.  ističe nadzornu ulogu Parlamenta u tome da se predstavkama i pitanjima Komisiji skreće pozornost na nedostatke pri primjeni zakonodavstva EU-a u državama članicama; potiče Komisiju da dodatno unaprijedi svoj nadzor nad načinom primjena prava EU-a u državama članicama, u skladu s Panoramskim pregledom Europskog revizorskog suda; ističe da je blizak i strukturiran dijalog između Komisije i država članica u ranoj fazi ključan za djelotvornu i pravilnu primjenu zakonodavstva EU-a i za rješavanje pitanja povezanih s prekomjernom regulacijom tijekom prenošenja i primjene prava EU-a; podsjeća na potrebu uspostave zajedničke baze podataka i web-mjesta za sve dijelove zakonodavnog postupka kako bi se povećala transparentnost zakonodavnih rasprava; poziva Komisiju da promiče usklađenost na dosljedniji način u različitim područjima politike, i, kad je to moguće i prikladno, da unaprijedi preventivne instrumente kao što je, na primjer, priprema planova provedbe, planova djelovanja, dokumenata s obrazloženjem, posebnih web-mjesta i razmjena dobrih praksi osmišljenih kako bi se državama članicama pomoglo da prepoznaju probleme u prenošenju, riješe ih u ranoj fazi postupaka zbog povrede i pronađu zajednička rješenja te na taj način unaprijede učinkovitost zakonodavstva EU-a;

11.  priznaje rad Europske komisije i njezino poštovanje načela supsidijarnosti; ističe ključnu ulogu nacionalnih parlamenata i, kada je relevantno, regionalnih parlamenata u kontroli nacrta zakonodavstva EU-a; napominje da bi se postojeći oblici suradnje s nacionalnim parlamentima mogli poboljšati; žali zbog toga što je postojeća struktura postupka mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti takva da odbore nacionalnih parlamenata za pitanja EU-a prisiljava da previše vremena posvećuju tehničkim i pravnim procjenama uz istodobnu obvezu poštovanja kratkih rokova; predlaže preispitivanje tih mehanizama kako bi se povećala njihova funkcionalnost i učinkovitost i omogućio razvoj više političkog pristupa kontroli poštovanja načela supsidijarnosti u EU-u; predlaže daljnje uključivanje u kontrolu poštovanja načela supsidijarnosti Europskog odbora regija, kao predstavnika regionalnih i lokalnih tijela;

12.  ozbiljno je zabrinut zbog toga što velik broj država članica još uvijek nije proveo direktive o sprečavanju pranja novca (Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca i Petu direktivu o sprečavanju pranja novca); apelira na države članice da hitno i pravilno prenesu te direktive; pozdravlja činjenicu da je Komisija donijela komunikaciju pod nazivom „Prema boljoj provedbi EU-ova okvira za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma”, koja u kombinaciji s nizom izvješća može pomoći europskim i nacionalnim tijelima da bolje rješavaju probleme pranja novca, uključujući rizik od financiranja terorizma;

13.  izražava zabrinutost zbog posljedica nekih programa za ulagače i državljanstvo koje su donijele neke države članice; poziva Komisiju da uvede zakonodavstvo kojim se zabranjuju takve prakse;

14.  žali zbog neujednačenosti i neprimjerenosti europskog zakonodavstva za borbu protiv aktivnosti prekograničnog organiziranog kriminala uključujući, među ostalim, trgovinu drogom ili ljudima; traži od Komisije da nastavi pratiti ispravno prenošenje Okvirne odluke o borbi protiv organiziranog kriminala koristeći se ovlastima koje su joj dodijeljene Ugovorima za provedbu zakonodavstva; poziva Komisiju da, u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a, predstavi zakonodavni prijedlog direktive kojom se revidira Okvirna odluka Vijeća 2008/841/PUP o borbi protiv organiziranog kriminala, uključivanjem prilagodbe definicija kaznenih djela kako bi se naglasila prekogranična priroda kriminalnih organizacija, što je više puta navedeno u izvješćima relevantnih europskih agencija, osobito Europola i Eurojusta, većih sankcija i dodavanjem kaznenog djela zločinačkog udruženja koje, na temelju „modela mafije”, uključuje taktike zastrašivanja, udruživanje s namjerom sudjelovanja u kriminalnim aktivnostima i sposobnost utjecaja na javne institucije; smatra da bi u tom kontekstu bilo poželjno i opće europsko zakonodavstvo o zaštiti onih koji odluče surađivati s pravosuđem;

15.  naglašava važnost zakonodavstva koje tijelima za izvršavanje zakonodavstva omogućuje učinkovito rješavanje pitanja nezakonito stečene imovine kako bi se kriminalce spriječilo da ostvaruju korist od prihoda ostvarenih vlastitim kaznenim djelima tako što te prihode ponovno „infiltriraju” u zakonito gospodarstvo ili ih koriste za financiranje drugih kriminalnih aktivnosti; napominje da je europsko zakonodavstvo u tom području manjkavo unatoč tome što će uskoro na snagu stupiti Uredba (EU) 2018/1805; stoga pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala preispitati cjelokupan zakonodavni okvir o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u EU-u i analizirati moguću potrebu za dodatnim zajedničkim pravilima, posebno u pogledu aspekata oduzimanja i zapljene imovine stečene kaznenim djelima, čak i ako nema pravomoćne presude, i upravljanja tom imovinom;

16.  pozdravlja Komisijina nastojanja da nastavi pratiti potpuno prenošenje direktiva o postupovnim pravima u europskom području slobode, sigurnosti i pravde; ističe međutim svoju zabrinutost zbog stalnih poteškoća do kojih dolazi u prenošenju Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela(9); naglašava svoju zabrinutost zbog postupaka zbog povrede koji su pokrenuti protiv nekoliko država članica jer nisu prenijele Direktivu (EU) 2016/800 o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima(10);

17.  naglašava da je potrebno poboljšati porezno zakonodavstvo EU-a kako bi porezni sustavi bili transparentniji, odgovorniji i učinkovitiji i kako bi se ograničilo nepošteno tržišno natjecanje među državama članicama i širenje takozvanih poreznih oaza; smatra da pravedno oporezivanje i odlučna borba protiv poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i pranja novca moraju imati središnju ulogu u politici EU-a; poziva Komisiju i države članice da razviju konkurentan, pravedan i čvrst sustav oporezivanja koji je prikladan za digitalno razdoblje i nove poslovne modele;

18.  žali što Komisija nije odlučila pokrenuti postupke zbog povrede protiv država članica koje su prekršile schengenska pravila;

19.  žali zbog toga što države članice nisu ispunile svoje obveze u pogledu solidarnosti i podjele odgovornosti pri premještanju tražiteljâ azila;

20.  apelira na države članice da prenesu zakonodavstvo EU-a o suzbijanju teških kaznenih djela i terorizma(11); posebno ističe manjkavosti koje je Komisija utvrdila u prenošenju Direktive o suzbijanju terorizma (EU) 2017/541 u nekoliko država članica; napominje da je većina država članica protiv kojih je Komisija 2019. pokrenula postupke povrede zbog neprenošenja Direktive o evidenciji podataka o putnicima(12) (EU) 2016/681 u međuvremenu obavijestila Komisiju o usvajanju mjera potrebnih za uspješno prenošenje tog akta;

21.  poziva institucije EU-a da u svim svojim odlukama, djelovanjima i politikama zajamče potpunu provedbu Povelje o temeljnim pravima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje medijskog pluralizma te neovisnosti i slobode medija; zabrinut je zbog stanja medija u EU-u; snažno osuđuje sve prakse za zastrašivanje ili prijetnje novinarima; u tom smislu ponovno poziva Komisiju da iznese sveobuhvatan prijedlog zakonodavnog akta s ciljem uspostavljanja minimalnih standarda za borbu protiv podnošenja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja (SLAPP) diljem EU-a; poziva Komisiju da donese odvraćajuće mjere protiv zlouporabe sudova radi zastrašivanja ili nanošenja štete novinarima;

22.  osuđuje sve veći broj kampanja dezinformiranja kojima je cilj netočno informirati javnost o aktivnostima EU-a kao i o mjerama koje se poduzimaju kako bi se osigurala pravilna primjena prava EU-a u državama članicama; poziva Komisiju da se suprotstavi toj pojavi jer se njome nastoje ugroziti demokratski procesi i povjerenje građana u demokratske institucije EU-a; poziva Komisiju da primijeni jasan, sveobuhvatan i širok skup mjera kako bi suzbila širenje i utjecaj dezinformacija na internetu u Europi te zaštitila europske vrijednosti i demokratske sustave;

23.  izražava zabrinutost zbog ozbiljnih nedostataka utvrđenih u primjeni zakonodavstva EU-a o okolišu i energiji, posebno u pogledu gospodarenja otpadom i njegova odlaganja, energetske učinkovitosti, gubitka biološke raznolikosti, prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa i zaštićenih područja, nedostatne obrade komunalnih otpadnih voda i onečišćenja zraka, što ozbiljno utječe i na zdravlje ljudi; sa zabrinutošću napominje da je u tijeku 19 postupaka zbog povrede zbog neispravnog prenošenja odredbi Direktive o odgovornosti za okoliš koja je ključna za za osiguravanje pravilne provedbe načela „onečišćivač plaća” i općenito odgovornosti za štetu u okolišu;

24.  konkretno, napominje da je većina država članica uporno i sustavno kršila europske norme o graničnim vrijednostima za onečišćujuće tvari u zraku; naglašava da narušavanje ekosustava i gubitak biološke raznolikosti predstavljaju velik problem diljem EU-a; poziva Komisiju da predloži novi zakon o obnovi ekosustava koji bi se nadovezao na postojeće obveze sadržane u Direktivi o staništima i drugim propisima EU-a i proširio ih; poziva Komisiju da odlučno poduzme pravne mjere kako bi osiguralo brzo potpuno i pravilno prenošenje svih direktiva EU-a o okolišu u svim državama članicama, u skladu s prioritetima iz komunikacije naslovljene „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”;

25.  ističe da se zbog nedostatka usklađenih i sveobuhvatnih kodificiranih pravila dobre uprave primjenjivih diljem Unije građanima i poduzećima otežava lako i potpuno razumijevanje njihovih prava u skladu s pravom Unije; stoga naglašava da je kodificiranje pravila o dobroj upravi kroz uredbu kojom se utvrđuju razni aspekti upravnih postupaka, uključujući obavijesti, obvezujuće rokove, pravo na saslušanje i pravo svake osobe da pristupi svojem spisu, istovjetno jačanju prava građana i transparentnosti; smatra da bi ta uredba povećala djelotvornost, učinkovitost i kapacitet javne uprave i javnih usluga te u tom pogledu odgovorila na potrebu ulaganja i reformi u Europskoj uniji;

26.  ponovno ističe svoj poziv za donošenje uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi EU-a u skladu s člankom 298. UFEU-a te napominje da Komisija na taj zahtjev nije odgovorila iznošenjem prijedloga; stoga još jednom poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog o europskom zakonu o upravnom postupku, uzimajući u obzir korake koje je Parlament dosad poduzeo u tom području;

27.  prima na znanje činjenicu da postoji poseban nedostatak prenošenja, provedbe i nadzora prava EU-a u području slobode, sigurnosti i pravde, što odudara od velike hitnosti kojom Komisija i Vijeće tijekom zakonodavnog postupka često potiču donošenje tih prijedloga; poziva Komisiju i nacionalna tijela da proaktivno i sveobuhvatno prate i provode primjenu prava EU-a u tom području;

28.  uviđa da, kako bi se osigurala pravilna primjena prava EU-a i pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta , građani i poduzetnici moraju biti informirani o pitanjima koja proizlaze iz svakodnevne primjene prava EU-a; poziva na snažniju suradnju u tom području, među ostalim putem službe SOLVIT;

29.  žali zbog stalnog nedostatka homogenosti među državama članicama u djelotvornoj primjeni zakonodavstva kojem je cilj izgradnja socijalne i uključive Unije i borba protiv svih oblika diskriminacije ranjivih skupina; izražava zabrinutost zbog ozbiljnih manjkavosti i kašnjenja u primjeni prava EU-a koje je dio europskog stupa socijalnih prava, osobito s obzirom na primjenu propisa o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika, Direktive o radnom vremenu(13) i zakonodavstva o jednakom postupanju prema ženama i muškarcima i jednakim plaćama za žene i muškarce; naglašava široko tumačenje koje je Sud Europske unije dao u svojim presudama u pogledu koncepta jednake plaće za jednaki rad i poziva Komisiju učini više u borbi protiv diskriminacije i razlike u plaćama između spolova na europskoj razini;

30.  poziva Komisiju da osigura da države članice ne upotrebljavaju pandemiju bolesti COVID-19 kao izliku za nepravilnu primjenu prava EU-a i da se svako kašnjenje u prenošenju direktiva u nacionalni pravni poredak valjano obrazloži;

31.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija, Gospodarskom i socijalnom odboru i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 28, 27.1.2020., str. 108. (2) SL C 86, 6.3.2018., str. 126. (3) SL C 440, 30.12.2015., str. 17. (4) SL C 18, 19.1.2017., str. 10. (5) SL C 123, 12.5.2016., str. 1. (6) SL C 141, 5.6.2015., str. 73. (7) SL C 156, 19.6.2018., str. 43. (8) Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću na temelju članka 10. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (COM(2016)0448) (9) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (10) SL L 132, 21.5.2016., str. 1. (11) SL L 88, 31.3.2017., str. 6. (12) SL L 119, 4.5.2016., str. 132. (13) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, 18.11.2003., str. 9.).