Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta zastupniku Jean‑Françoisu Jalkhu od 16. lipnja 2020. koji je uputio državni odvjetnik pri Žalbenom sudu u Parizu u vezi s predmetom pred istražnim sucima, a koji se odnosi na sudsku istragu zbog navodnih kaznenih djela zlouporabe povjerenja, organizirane prijevare, krivotvorenja i uporabe krivotvorenih isprava, nezakonitog zapošljavanja koje uključuje neprijavljivanje zaposlenika, zlouporabe javnih sredstava i svjesnog prikrivanja zloupotrijebljenih sredstava, a koji je objavljen na plenarnoj sjednici 8. srpnja 2020.,

–  nakon saslušanja Thierryja Marianija, koji je zamijenio Jean-Françoisa Jalkha, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 26. Ustava Francuske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0051/2021),

Α.  budući da su istražni suci zatražili ukidanje zastupničkog imuniteta zastupniku Jean-Françoisu Jalkhu kako bi ga saslušali u vezi s kaznenim djelima za koja se sumnjiči;

Β.  budući da se zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta Jean-Françoisu Jalkhu odnosi na navodna kaznena djela zlouporabe povjerenja, krivotvorenja i uporabe krivotvorenih dokumenata, organizirane prijevare, nezakonitog zapošljavanja koje uključuje neprijavljivanje zaposlenika, zlouporabe javnih sredstava i svjesnog prikrivanja zloupotrijebljenih sredstava, kaznena djela koja su utvrđena i kažnjavaju se u skladu s člancima 314-1, 314-10, 321-2, 321-3, 321-4, 321-9, 321-10, 441-1, 441-10, 441-11, 313-1, 313-2, 313-3, 313-7, 313-8, 313-9, 432-15 i 432-17 francuskog Kaznenog zakona, L8221-1, L8221-5, L8224-1, L8224-3, L8224-4 i L8224-5 francuskog Zakona o radu;

C.  budući da je 5. prosinca 2016. pokrenuta sudska istraga nakon preliminarne istrage na temelju optužbe koju je tadašnji predsjednik Europskog parlamenta iznio 9. ožujka 2015. u vezi s nekolicinom parlamentarnih asistenata zastupnika u Europskom parlamentu povezanih s Nacionalnom frontom;

D.  budući da je u planu radnih mjesta Nacionalne fronte objavljenom u veljači 2015. navedeno samo 15 zastupnika u Europskom parlamentu (od ukupno 23), 21 lokalni parlamentarni asistent i 5 akreditiranih parlamentarnih asistenata (od ukupno 54 asistenata); budući da je nekoliko parlamentarnih asistenata izjavilo da je njihovo mjesto rada u sjedištu stranke Nacionalna fronta u Nanterreu, i da su u nekim slučajevima naveli da su ondje zaposleni na puno radno vrijeme, iako je njihovo mjesto boravišta udaljeno između 120 i 945 km od navedenog mjesta rada; budući da se u toj fazi istrage pokazalo da osmero parlamentarnih asistenata uopće nije obavljalo rad u vezi s pružanjem parlamentarne pomoći ili su to činili samo kao manji dio svojih sveukupnih zadaća;

E.  budući da su tijekom istraga otkrivene okolnosti koje su ukazivale na to da je mala vjerojatnost da su dotični parlamentarni asistenti zaista obavljali dužnosti povezane s Europskim parlamentom, točnije:

F.  budući da je istragom otkriveno da je Jean-François Jalkh bio zaposlen kao lokalni parlamentarni asistent Jean-Marieja Le Pena od srpnja 2009. do travnja 2014. na puno radno vrijeme s bruto mjesečnom plaćom od 3011,14 EUR; budući da je istodobno obnašao nekoliko rukovodećih položaja u Nacionalnoj fronti, bilo uzastopno ili istodobno, te je primio naknade od dvaju različitih poduzeća za revizije troškova kampanje; budući da je glavni tajnik Europskog parlamenta odlučio 29. siječnja 2016. od zastupnika Jean-Marieja Le Pena zatražiti povrat iznosa od 320 026,23 EUR, koji je Europski parlament isplatio u vezi s ugovorom Jean-Françoisa Jalkha; budući da su različiti pravni lijekovi podneseni protiv te odluke odbijeni, među ostalim, presudom Općeg suda Europske unije od 7. ožujka 2018.(2) i rješenjem Suda Europske unije od 28. studenoga 2018.(3);

G.  budući da je istragom također otkriveno da je Jean-François Jalkh kao zastupnik u Europskom parlamentu zaposlio lokalnu parlamentarnu asistenticu na puno radno vrijeme od 1. srpnja 2014. do 4. siječnja 2016., uz iznimku razdoblja od 24. kolovoza 2015. do 14. prosinca 2015., s bruto mjesečnom plaćom od 2950 EUR; budući da nije pronađena nijedna e-poruka ni drugi dokazi rada u funkciji parlamentarne asistentice; budući da je dotična parlamentarna asistentica navedena u planu radnih mjesta Nacionalne fronte koji je objavljen u veljači 2015. kao asistentica potpredsjednika nadležnog za pravna pitanja, Jean-Françoisa Jalkha; budući da su pronađene njezine poruke e-pošte s potpisom „Asistent Jean-Françoisa Jalkha – izborna služba” iz razdoblja trajanja kampanje za francuske izbore 2015. i općinske izbore 2014.; budući da su pronađene i e-poruke koje otkrivaju da je od lipnja 2015. do 21. prosinca 2015. radila za izbornu kampanju Walleranda de Saint-Justa, nositelja liste Nacionalne fronte na regionalnim izborima u regiji Île de France, iako je njezin ugovor parlamentarne asistentice u tu svrhu bio suspendiran tek od 24. kolovoza do 14. prosinca 2015.; budući da je protiv nje 11. prosinca 2019. podignuta optužnica zbog svjesnog prikrivanja zloupotrijebljenih javnih sredstava;

H.  budući da istražni suci smatraju da je potrebno saslušati Jean-Françoisa Jalkha;

I.  budući da su ga istražitelji 18. prosinca 2018. pozvali na razgovor te se Jean-François Jalkh nije pojavio nakon što je potvrdio svoju raspoloživost, a njegov odvjetnik četiri dana prije dogovorenog datuma u zahtjevu za odgodu naveo da Jean-François Jalkh želi iskoristiti svoje pravo na šutnju; budući da se, unatoč dopisu njegova odvjetnika od 19. veljače 2019. u kojem se potvrđuje da je spreman dobrovoljno doći na saslušanje, Jean-François Jalkh ponovno nije pojavio na novi poziv istražitelja od 25. lipnja 2019. bez navođenja razloga; budući da se potom, pozivajući se na svoj zastupnički imunitet, odbio 15. studenoga 2019. pojaviti pred istražnim sucima;

J.  budući da je nadležno tijelo zatražilo ukidanje imuniteta Jean-Françoisu Jalkhu radi njegova ispitivanja u vezi s optužbama koje su podnesene protiv njega;

K.  budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom(4);

L.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države imaju isti imunitet koji se priznaje zastupnicima u nacionalnom parlamentu te države;

M.  budući da se u članku 26. drugom stavku francuskog Ustava navodi da „bez odobrenja predsjedništva doma parlamenta čiji je član, nijedan zastupnik parlamenta ne smije biti uhićen zbog kaznenog djela ili prekršaja, niti mu smije biti određena mjera oduzimanja ili ograničavanja slobode; to odobrenje nije potrebno u slučaju kada je zastupnik zatečen u počinjenju teškog ili lakšeg kaznenog djela ili ako je osuđujuća presuda postala pravomoćna”;

N.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obavljanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

O.  budući da u ovom slučaju Parlament nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o činjeničnim elementima koji bi upućivali na to da se predmetnim pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Jean-Françoisu Jalkhu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi francuskim vlastima i Jean-Françoisu Jalkhu.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23; presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115. (2) Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 7. ožujka 2018., Jean-Marie Le Pen/Europski parlament, Case T-140/16, ECLI:EU:T:2018:122. (3) Rješenje Suda (četvrto vijeće) od 28. studenoga 2018., Jean-Marie Le Pen/Europski parlament, Case C-303/18 P, ECLI:EU:C:2018:962. (4) Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.