Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 21. siječnja 2021. - Bruxelles
FEAD: Posebne mjere za svladavanje krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 ***I
 Povezivost i odnosi EU-a i Azije
 Mjere za promicanje oporavka stokova iznad najvišeg održivog prinosa
 Uhićenje Alekseja Navaljnog
 Najnoviji razvoj događaja u vezi s Nacionalnom skupštinom Venezuele
 Pristojne i cjenovno pristupačne mogućnosti stanovanja za sve
 Pravo na isključivanje
 Reforma EU-ova popisa poreznih oaza
 Ublažavanje posljedica potresâ u Hrvatskoj
 Rodna perspektiva tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19
 Strategija EU-a za rodnu ravnopravnost
 Premošćivanje digitalnog jaza između spolova: sudjelovanje žena u digitalnom gospodarstvu
 Represija demokratske oporbe u Hong Kongu
 Stanje u pogledu ljudskih prava u Turskoj, posebno slučaj Selahattina Demirtasa i drugih zatvorenika savjesti
 Ljudska prava u Vijetnamu, posebno situacija u kojoj se nalaze novinari za ljudska prava Pham Chi Dung, Nguyen Tuong Thuy i Le Huu Minh Tuan

FEAD: Posebne mjere za svladavanje krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 ***I
PDF 127kWORD 42k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 223/2014 u pogledu uvođenja posebnih mjera za svladavanje krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 (COM(2020)0223 – C9-0151/2020 – 2020/0105(COD))
P9_TA(2021)0015A9-0174/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0223),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i treći stavak članka 175. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9-0151/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. lipnja 2020.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. prosinca 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0174/2020),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 21. siječnja 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 223/2014 u pogledu uvođenja posebnih mjera za rješavanje krize povezane s izbijanjem bolesti COVID-19

P9_TC1-COD(2020)0105


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2021/177.)

(1) SL C 311, 18.9.2020., str. 82.


Povezivost i odnosi EU-a i Azije
PDF 199kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o povezivosti i odnosima EU-a i Azije (2020/2115(INI))
P9_TA(2021)0016A9-0269/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. rujna 2018. naslovljenu „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a” (JOIN(2018)0031),

–  uzimajući u obzir Partnerstvo za održivu povezivost i kvalitetnu infrastrukturu između EU-a i Japana sklopljeno 27. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a i SAD-a o azijsko-pacifičkoj regiji od 12. srpnja 2012.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o pojačanoj sigurnosnoj suradnji EU-a u Aziji i s Azijom od 28. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 15. svibnja 2019. naslovljenu „EU i srednja Azija: nove prilike za snažnije partnerstvo” (JOIN(2019) 0009),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom” (JOIN(2020)0004),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. travnja 2019. naslovljenu „Europska unija, Latinska Amerika i karipske zemlje: zajedničkim snagama za zajedničku budućnost” (JOIN(2019)0006),

–   uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. travnja 2016. o integriranoj politici Europske unije za Arktik (JOIN(2016)0021),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 18. ožujka 2020. naslovljenu „Politika Istočnog partnerstva u razdoblju nakon 2020.: Jačanje otpornosti – Istočno partnerstvo koje donosi koristi za sve” (JOIN (2020)007),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. listopada 2020. o gospodarskom i investicijskom planu za zapadni Balkan (COM(2020)0641),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. travnja 2020. naslovljenu „Potpora zapadnom Balkanu u borbi protiv bolesti COVID-19 i za oporavak nakon pandemije – Doprinos Komisije uoči sastanka čelnika EU-a i zapadnog Balkana 6. svibnja 2020.” (COM(2020)0315),

–  uzimajući u obzir Plan povezivanja zapadnog Balkana donesen 2015.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. lipnja 2017. o strateškom pristupu otpornosti (JOIN(2017)0021),

–  uzimajući u obzir UN-ov Program održivog razvoja do 2030. (2015.) i Akcijski plan iz Addis Abebe o financiranju razvoja (2015.),

–   uzimajući u obzir Načela skupine G20 za kvalitetna ulaganja u infrastrukturu (2019.) i Plan za infrastrukturu kao kategoriju imovine (2018.),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. siječnja 2020. naslovljenu „Sigurno uvođenje 5G mreža u EU-u – Provedba paketa instrumenata EU-a” (COM(2020)0050),

–  uzimajući u obzir izjavu predsjedatelja i zaključke s 13. sastanka ministara vanjskih poslova iz Azije i Europe (ASEM) održanog 20. i 21. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za promet i turizam,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0269/2020),

A.  budući da su za proširenu globalnu strategiju povezivosti EU-a potrebni učinkovito upravljanje i sudjelovanje velikog broja država članica te gospodarskih i društvenih dionika kako bi ta strategija uistinu predstavljala temeljne vrijednosti i zajedničke interese EU-a;

B.  budući da u sve povezanijem i globalnom svijetu EU treba provesti i pokazati strategije povezivosti kako bi unaprijedio svoje interese, vrijednosti i stajališta te ojačao suradnju sa svojim partnerima u digitalnom području i područjima zdravlja, sigurnosti, zelene tranzicije, prometa, energetike i posebno ljudskih mreža; budući da je značajan gospodarski potencijal između Europe, Azije i drugih kontinenata i dalje neiskorišten zbog nedostatka fizičke i digitalne infrastrukture;

C.  budući da je važnost učinkovite strategije povezivosti EU-a dodatno došla do izražaja zbog pandemije bolesti COVID-19, koja je jasno pokazala prednosti i nedostatke europskih i globalnih mreža povezivosti; budući da gospodarski poticaj nakon pandemije bolesti COVID-19 pruža novu priliku i može se iskoristiti kao prekretnica za postizanje održivijih, digitalnijih i zelenijih ulaganja, uz istodobno poticanje naših programa povezivosti za postizanje bolje otpornosti;

D.  budući da se u globalnoj strategiji povezivosti mora primijeniti održiv pristup utemeljen na pravilima te bi ona trebala služiti ciljevima ključnih politika EU-a kao što su gospodarski oporavak, europski zeleni plan, digitalna transformacija i globalno promicanje ljudskih prava te učinkoviti multilateralizam; budući da bi regionalni i globalni sigurnosni okviri trebali pridonijeti stvaranju sigurnog okruženja za dobro funkcioniranje odnosa među državama; budući da bi se ti okviri trebali temeljiti na snazi Europe u trgovinskoj politici i diplomaciji i odgovoriti na nove i hitne izazove kao što su globalno zdravlje i sigurnost, hibridne prijetnje, terorizam i siromaštvo;

E.  budući da je povezivost već ključna sastavnica velikog broja strategija EU-a; budući da bi trebalo poboljšati usklađenost i vidljivost svih politika povezivosti; budući da globalna povezanost utječe na konkurentnost Europe i trećih zemalja jer pruža poslovne prilike europskim i drugim poduzećima, posebno MSP-ovima, za postizanje zajedničkog prosperiteta;

F.  budući da bi održiva strategija povezivosti trebala služiti postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja;

G.  budući da provedba strategije povezivosti EU-a zahtijeva namjenska javna financijska sredstva u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., dodjela ljudskih resursa i ulaganje dodatnih napora kako bi se olakšao angažman privatnog sektora, kako je izričito navedeno u zajedničkoj komunikaciji o povezivanju Europe i Azije iz 2018.; budući da je mnogim regijama u razvoju potrebna znatna količina ulaganja koje se temelji na pravilima kako bi postigle novu gospodarsku dinamiku, posebno nakon pandemije bolesti COVID‑19;

H.  budući da za EU, kao jednom od najvećih svjetskih gospodarstava i predvodniku u regionalnoj suradnji i povezivanju ljudi, globalna strategija povezivosti ima potencijal za stvaranje dodane vrijednosti u provedbi i promicanju globalnog programa EU-a, uključujući pristup skupine „Team Europe” i regionalne programe kao što je rad na europskoj indo-pacifičkoj strategiji i suradnji u okviru ASEM-a putem sinergija u svim ključnim politikama EU-a, čime bi se povećala uloga EU-a kao globalnog aktera;

I.  budući da će sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini s Japanom i Južnom Korejom povećati trgovinu između Azije i Europe, no zahtijevaju poboljšanje prometne infrastrukture;

J.  budući da je partnerstvo EU-a i Japana u području povezivosti iz 2019. učinilo tu strategiju još relevantnijom; budući da je potrebno sklopiti partnerstva s drugim azijskim partnerima, uključujući Indiju, kao novog globalnog aktera; budući da bi Afrika i europske susjedne zemlje trebale biti prioritetne regije u pogledu povezivosti;

K.  budući da bi se u strategiji trebala uzeti u obzir i zajednička komunikacija o odnosima između EU-a, Latinske Amerike i karipskih zemalja;

L.  budući da bi globalnu strategiju povezivosti trebalo uvrstiti u program rada Komisije za 2021.;

M.  budući da je nužno održavati postojeće infrastrukture za okolišno prihvatljive načine prijevoza u Europi i izvan nje; budući da Europa mora više ulagati u održivu infrastrukturu kao što je moderna mreža brzih vlakova koja bi mogla zamijeniti neke zračne i prometne rute u Europi; budući da je iskustvo pokazalo da neodrživi projekti stvaraju visoke razine duga i potraćenih resursa, potkopavaju koristi za lokalne zajednice od infrastrukturnih ulaganja, dovode do povećanja onečišćenja i štetni su za okoliš;

N.  budući da su globalni akteri posljednjih godina prepoznali potencijal za prometnu povezivost te su preuzeli inicijativu za strateški razvoj globalne infrastrukture; budući da nastaju nove mogućnosti za prometne mreže između EU-a i Azije, posebno u željezničkom i pomorskom sektoru; budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pokazala da je kontinuitet prijevoza s Azijom ključan za jamčenje opskrbnog lanca za sve vrste robe; budući da je promet između EU-a i Azije izvrstan na globalnoj razini u smislu obujma trgovanja i prijeđenih udaljenosti; budući da je potrebno zajamčiti sigurnost, zaštitu i ekološku održivost, posebno uzimajući u obzir emisije stakleničkih plinova, svih vrsta prijevoza koje se koriste između EU-a i Azije;

Načela strategije povezivosti

1.  ističe temeljnu ulogu povezivosti u geopolitičkim odnosima EU-a i njegovih država članica te ističe činjenicu da je povezivost, kao temeljno usmjerenje Europske unije, duboko ukorijenjena u Unijin pristup domaćim i međunarodnim izazovima; ističe da su politike povezivosti uspješno provedene u EU-u i da su mjere u području povezivosti sve više uključene u mnoge vanjske odnose EU-a;

2.  potiče Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da izrade globalnu strategiju povezivosti EU-a kojom bi se postojeća strategija povezivosti EU-a i Azije proširila radi usklađivanja naše filozofije povezivosti i politika povezivosti s ciljem jačanja uloge EU-a kao istinskog i neophodnog geopolitičkog i geoekonomskog aktera s jedinstvenim narativom i čimbenika koji povezuje više kultura te jačanja partnerstava s demokracijama diljem svijeta koje dijele naše temeljne vrijednosti; budući da bi se posebni regionalni prioriteti i politike kao što su oni u okviru Istočnog partnerstva, Europske politike susjedstva, zajedničke komunikacije o odnosima s Latinskom Amerikom i karipskim zemljama i buduća indo-pacifička strategija trebali uskladiti sa strategijom;

3.  ustraje u tome da će se globalni izazovi pogoršati ako se svijet rascijepi na neprijateljske blokove ili ako dođe do potpune fragmentacije; stoga vjeruje da se povezivost treba promicati kao načelo kojim se nastoji ostvariti suradnja kad god je to potrebno i moguće;

4.  ističe da bi povezivost trebala biti ključni prioritet u radu EU-a s namjerom potvrđivanja ambicije Europe, postizanja proaktivnijeg europskog položaja u globalnoj politici i utvrđivanja uvjeta za bilateralnu suradnju Europe s drugim zemljama i na multilateralnim forumima u promicanju povezivosti koja je fiskalno, gospodarski, socijalno i okolišno održiva;

5.  očekuje da će Strategija doprinijeti provedbi glavnih okvirnih politika EU-a za izgradnju snažne i pravedne Unije, ulaganje u miroljubive međunarodne odnose pune poštovanja, doprinijeti održivom gospodarskom i socijalnom napretku među ostalim i na temelju ambicioznih trgovinskih sporazuma kojima se potiče europski zeleni plan i digitalne transformacije te promicanje globalne pravde;

6.  smatra da će za poticanje održivog oblika globalizacije biti potrebno partnerstvo s trećim zemljama u provedbi Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja kao temeljnih elemenata strategije;

7.  smatra da se strategijom mora obuhvatiti širok spektar političkih, ekonomskih, kulturnih, održivosnih i sigurnosnih dimenzija koje se zasnivaju na temeljnim vrijednostima EU-a i njegovim zajedničkim interesima; moraju provoditi vodeći projekti koji iskazuju naše vrijednosti slobode, ljudskih prava, vladavine prava, demokracije, solidarnosti protiv diskriminacije, održivosti, uključivosti, transparentnosti u području socijalne pravde, ravnopravnih uvjeta, reciprociteta i pridržavanja multilateralizma koji se temelji na pravilima, te se mora jačati međunarodna uloga EU-a kao predvodnika u postavljanju standarda; podrazumijeva da se za njezinu provedbu moraju dodijeliti odgovarajući ljudski i financijski resursi;

8.  poziva gospodarske i društvene dionike i relevantne stručnjake u području na razini EU-a i u državama članicama da sudjeluju u razvoju i provedbi Strategije; poziva Komisiju da uspostavi odgovarajuće forume za takvo sudjelovanje; ustraje u tome da parlamenti moraju imati aktivnu ulogu u oblikovanju i nadzoru politike povezivosti;

9.  podsjeća da su za stvaranje održivog rasta i radnih mjesta potrebna ulaganja u povezivost; naglašava da se tim ulaganjima mora poštovati javno dobro, transparentnost, učinkovitost tržišta, ravnopravni uvjeti, uključujući pravedan pristup tržištima javne nabave, i fiskalna održivost, izbjegavajući pritom dužničke zamke; ističe da takva ulaganja trebaju podupirati gospodarsku otpornost i dekarbonizaciju gospodarstva usklađenu s Pariškim sporazumom, razvoj novih vještina radne snage te poštovati visoke standarde zaštite okoliša i biološke raznolikosti; nadalje naglašava da se u okviru takvih ulaganja treba pridržavati strogih standarda EU-a o socijalnim i radničkim pravima, transparentnosti, dužne pažnje, interoperabilnosti i dobrog upravljanja te omogućiti izražavanje mišljenja osobama na koje ti projekti utječu, na temelju odgovarajućih, uključivih i javnih savjetovanja s dionicima i otvorenog pristupa, među ostalim i za lokalne dionike kao što su mala i srednja poduzeća;

10.  poziva sve europske zemlje da se pridruže strategiji povezivosti EU-a, uključujući zemlje članice Europskog udruženja slobodne trgovine, zapadni Balkan i susjedstvo EU-a, te da se također funkcionalno integriraju različite regije u razvoju; potiče Ujedinjenu Kraljevinu da udruži snage s EU-om u strateškom promicanju međunarodne povezivosti, posebno u svjetlu nedavnog izvješća Zastupničkog doma o budućnosti međunarodne politike Ujedinjene Kraljevine; smatra da bi prednost trebalo dati projektima koje nadzire nekoliko europskih zemalja;

11.  stavlja najveći naglasak na potrebu za pravednom suradnjom s našim partnerima i drugim predmetnim zemljama i regijama, koristeći se pritom mekim moćima za promicanje europskih vrijednosti i postizanje snažnih i trajnih partnerstava; smatra da se strategija mora provoditi uz uzajamno poštovanje, da mora zajamčiti recipročan pristup tržištu te da se njome moraju spriječiti odnosi jednostrane ovisnosti i dužničke zamke, koji ugrožavaju autonomiju zemalja sudionica;

12.  ističe ključnu važnost zapadnog Balkana kao prioriteta strategije; smatra da se strategijom mogu stvoriti pozitivne sinergije s drugim političkim i gospodarskim procesima u regiji, osobito regionalna integracija; vjeruje da se postojeći infrastrukturni planovi za zemlje zapadnog Balkana, kao što je Plan povezivosti EU-a za zapadni Balkan, moraju uskladiti sa strategijom; pozdravlja zamah kada je riječ o ulaganjima u povezivost na zapadnom Balkanu u kontekstu gospodarskog i investicijskog plana za tu regiju; nadalje, ističe važnost Istočnog partnerstva i usredotočenost na povezivost kako je naglašeno u zajedničkoj komunikaciji od 18. ožujka 2020.;

Upravljanje Strategijom

13.  ističe da se strategija treba pratiti i uskladiti s ciljem unutarnje povezivosti u EU-u i između EU-a i budućih članica Unije, kao što su transeuropske prometne mreže (TEN-T) ili Inicijativa za tri mora, čime se osnažuju zajedničke vrijednosti, standardi i interesi te pruža zajedničko vlasništvo nad strategijom institucijama EU-a i državama članicama; smatra da će bez aktivnog vlasništva države članice strategija povezivosti biti kao automobil bez kotača;

14.  naglašava višedimenzionalnu prirodu Strategije, koja će zahtijevati učinkovitu koordinaciju postojećih strategija, politika i projekata za međunarodnu povezivost i interoperabilnost; u tom pogledu očekuje poboljšanje i racionalizaciju postojeće koordinacije između ESVD-a i glavnih uprava Komisije;

15.  naglašava da strategija treba imati jasnije vodstvo i podjelu nadležnosti unutar Komisije, na svakoj odgovarajućoj razini, uključujući i na vrhu, stoga predlaže da o provedbi strategije redovito raspravlja skupina povjerenika za snažniju Europu, koja bi trebala djelovati kao koordinacijsko tijelo za povezivost i kojim će predsjedati potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i koordinator Komisije za povezivost, u idealnom slučaju izvršni potpredsjednik;

16.  preporučuje da ESVD iz svojih redova pruži tajništvo koordinacijskog tijela za povezivost, dok bi odgovarajuća radna razina trebala uključivati sve relevantne glavne direktore i njome bi trebali supredsjedati glavni tajnici Komisije i ESVD-a u cilju ostvarenja najveće moguće sinergije i učinkovitosti;

17.  ističe važnost uključivanja Parlamenta, Vijeća, država članica i nacionalnih parlamenata u strategiju; inzistira na tome da Komisija podnosi redovita izvješća u kojima se navode postignuća u provedbi Strategije, koja će detaljno razmotriti Parlament i Vijeće; potiče imenovanje nacionalnih koordinatora za povezivost u vladama država članica; stajališta je da bi se osnivanjem posebne radne skupine Vijeća mogle poboljšati usklađenost, operacionalizaciju i odgovornost država članica u području povezivosti; predlaže da bi se za povezivost trebalo primjenjivati glasovanje kvalificiranom većinom, osim u područjima koja su relevantna za nacionalnu sigurnost ili su povezana s njom;

18.  smatra da je razmjena informacija s relevantnim dionicima i njihovo aktivno sudjelovanje, uključujući financijske institucije EU-a, presudno za uspjeh strategije s obzirom na postojeći nedostatak ulaganja u tom području; preporučuje osnivanje stručne skupine na visokoj razini kao savjetodavnog tijela za Komisiju za međunarodnu povezivost, koje bi činili predstavnici poduzeća, kako je predviđeno u prijedlogu za poslovnu savjetodavnu skupinu navedenom u zajedničkoj komunikaciji od 19. rujna 2018., civilno društvo i drugi dionici, među ostalim i iz područja ljudskih prava, okolišnih i radničkih prava, te međunarodne financijske institucije, s posebnim naglaskom na Europskoj investicijskoj banci (EIB) kao banci EU-a i u skladu s kriterijem rodnog pariteta;

19.  čvrsto vjeruje da bi europske razvojne banke i razvojne banke država članica, kao i agencije za ulaganja i agencije za izvozne kredite, trebale imati središnju ulogu u upravljanju ulaganjima u međunarodne projekte povezivosti, posebno u pogledu mobilizacije sudjelovanja privatnog sektora u financiranju i provedbi projekata i pružanju savjeta o potrebama ulaganja ili postojećim okvirima, ovisno o stupnju razvijenosti zemlje; zalaže se za uspostavljanje jedinstvenog sučelja za privatni sektor;

20.  u tom kontekstu planira uloge za EIB i Europsku banku za obnovu i razvoj; čvrsto vjeruje da aktivno promicanje sudjelovanja privatnog sektora u okviru unovčivih međunarodnih projekata povezivosti mora biti temelj strategije; traži da se ubrza tekući rad na jačanju europske strukture za financiranje razvoja, kako bi to potencijalno rezultiralo punopravnom europskom razvojnom bankom; zalaže se za suradnju s drugim međunarodnim financijskim institucijama na temelju europskih vrijednosti i strateških interesa;

21.  ističe da strategija, kako bi bila vjerodostojna, mora za svoju provedbu posjedovati potrebne instrumente i sredstva koji odgovaraju njezinim ambicijama; pohvaljuje značajan iznos financijskih sredstava EU-a za međunarodnu suradnju, osobito znatnu količinu bespovratnih sredstava u usporedbi s drugim velikim svjetskim silama, koja je između 2014. i 2018. iznosila 345 milijardi EUR;

22.  kritizira činjenicu da su osviještenost javnosti o međunarodnim doprinosima EU-a promicanju i financiranju politika povezivosti i njihova vidljivost nedovoljno razvijeni i poziva da se bez odgađanja uvedu odgovarajuće promjene; nadalje ističe da je potrebno razviti posebnu politiku komunikacije koja je povezana sa strategijom i poziva na jasniju i djelotvorniju komunikaciju o koristima, postignućima i ciljevima strategije kako bi se osigurala potrebna potpora njezinu uspjehu; u tom pogledu naglašava potencijal vodećih projekata;

23.  smatra da bi za postizanje ciljeva strategije trebalo dodijeliti odgovarajuća javna sredstva u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027.; poziva da se Strategija ugradi u buduće propise o instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i instrumentu pretpristupne pomoći III, kako bi se EU-u omogućilo da učinkovito ostvari ciljeve strategije, koristeći financijske programe EU-a kao što su InvestEU, a posebno Europski fond za održivi razvoj plus, Jamstvo za vanjsko djelovanje i instrumenti za ulaganja za specifična zemljopisna područja, kao što su Fond za poticanje ulaganja u susjedstvu, Ulagački instrument za srednju Aziju i ulagački instrument za Aziju; nadalje, naglašava mogućnost pomaganja partnerskim zemljama da razviju mehanizme financiranja autohtonog stanovništva;

24.  smatra da bi strategija, uz primjenu višedimenzionalnog pristupa, trebala biti i jasno usmjerena na konačni skup prioriteta; pozdravlja značajno uključivanje programa povezivosti EU-a u program trija njemačkog, portugalskog i slovenskog predsjedništva Europskog vijeća; naglašava važnost utvrđivanja vodećih projekata za relevantne sektore, koji bi trebali imati snažnu europsku dodanu vrijednost, predstavljati strateški javni interes i pokazati jedinstven pristup EU-a utemeljen na vrijednostima; poziva Komisiju i ESVD da predlože kriterije za utvrđivanje takvih projekata;

25.  pozdravlja inicijative kao što su Načela skupine G20 za kvalitetna ulaganja u infrastrukturu i Rezolucija Skupštine UN-a za okoliš o održivoj infrastrukturi; potiče Komisiju, ESVD i države članice da promiču strateški pristup EU-a međunarodnoj povezivosti u svim multilateralnim i plurilateralnim forumima kao što su Opća skupština UN-a, ASEM ili skupina G7;

Prioriteti Strategije

Zelena tranzicija

26.  ističe ulogu EU-a u provedbi Pariškog sporazuma promicanjem kružnog gospodarstva i ulaganja otpornih na klimatske promjene, uz ostale inicijative; smatra da bi odgovor na klimatske promjene, za dekarbonizaciju gospodarstava i očuvanje biološke raznolikosti i okoliša trebala biti glavni prioritet Strategije, osobito kada je riječ o razvoju kvalitetne infrastrukture; ističe da je održavanje postojeće infrastrukture za okolišno prihvatljive načine prijevoza u Europi i izvan nje od presudne važnosti; poziva na sustavno ozelenjivanje relevantnih ulaganja u povezivost; u tom pogledu preporučuje uspostavu transparentnih kriterija za podnošenje ponuda o troškovima životnog ciklusa proizvoda ili usluga te usklađenost sa standardima i propisima EU-a; smatra da su socijalno pravedno i održivo ozelenjivanje razvojne suradnje, ulaganje u infrastrukturu općenito, a posebno energetska dimenzija pitanja od velike važnosti; smatra da je suradnja u području alternativnih izvora energije i energetske učinkovitosti ključan ogledni projekt; predlaže da bi suradnja na razvoju obnovljivih izvora energije trebala postati stup povezivosti EU-a i Afrike; smatra da je izgradnja kapaciteta za održivost ključna dimenzija; pozdravlja ambicioznu znanstvenu suradnju u cilju poboljšanja ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, zaštite biološke raznolikosti, promicanja gospodarske kružnosti, održivog rasta i pravedne tranzicije;

Promet

27.  snažno potiče usvajanje globalnog koordiniranog pristupa s pomoću bliske suradnje s trećim zemljama kako bi se ponovno uspostavila i održala povezivost, otporna prometna infrastruktura i industrija kao potpora globalnim lancima opskrbe; pozdravlja suradnju između EU-a i Azije na inicijativama kao što su program Transeuropski koridori prema Kavkaskim zemljama i promicanje novih održivih prometnih inicijativa s važnim azijskim partnerima kao što su Indija i srednja Azija;

28.  ističe da bi EU trebao povezati dobro razvijeni okvir TEN-T s mrežama u Aziji i istovremeno dovršiti vlastite projekte TEN-T unutar EU-a kao što su Rail Baltica i drugi; pozdravlja donošenje gospodarskog i investicijskog plana EU-a za zapadni Balkan i aktualno proširenje mreže TEN-T na zapadnom Balkanu i u zemljama Istočnog partnerstva koje bi trebalo smatrati ključnim elementom strategije povezivosti s obzirom na njihov zemljopisni položaj; vjeruje da bi se za zemlje kandidatkinje i zemlje Istočnog partnerstva trebao imenovati posebni koordinator za TEN-T;

29.  naglašava važnost željezničkih veza; ističe potrebu za osiguravanjem jedinstvenog pravnog režima za prijevoz robe željeznicom diljem euroazijskog kontinenta; poziva na proširenje primjene tehničkih specifikacija EU-a, posebno sigurnosnih standarda za željeznički prijevoz opasnog tereta i poštovanje odgovarajućih smjernica OTIF-a(1) u skladu s Prilogom 2. SMGS-a(2), i za stvaranje novih ekonomskih izgleda otvaranjem tržišta i promicanjem mogućnosti ulaganja;

30.  ističe važnost tekućih pregovora o sveobuhvatnim sporazumima o zračnom prometu s partnerskim zemljama u Aziji, posebice sporazuma između EU-a i Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN), koji bi stvorili pravedne i transparentne tržišne uvjete na temelju jasnog regulatornog okvira i posebice poštovanja visokih standarda Europske unije; ističe važnost koju potpora EU-a azijskim zemljama ima u ublažavanju učinka civilnog zrakoplovstva na klimatske promjene;

31.  poziva Komisiju da nastavi s daljnjim napretkom u svojim inicijativama u području pomorskog prometa kako bi se digitalizirale i pojednostavnile administrativne formalnosti i ojačala pomorska sigurnost u lukama diljem Aziji posredovanjem Međunarodne pomorske organizacije i s pomoću sporazuma o pomorskom prometu; ističe važnost daljnje suradnje s trećim zemljama u Aziji s pomoću relevantnih sporazuma o pomorskom prometu koji bi mogli pomoći u reguliranju i olakšavanju pomorskog prometa te pridonijeti njegovoj većoj održivosti;

32.  naglašava da se Strategijom mora zajamčiti da prijevoznici iz Azije moraju poštovati standarde EU-a u sektoru cestovnog prometa; poziva na suradnju između Komisije i država članica u pogledu provedbe zakonodavstva EU-a i nacionalnog zakonodavstva u tom sektoru;

Digitalna transformacija

33.  s posebnim naglaskom ističe činjenicu da je digitalizacija ključna dimenzija za 21. stoljeće i naglašava njezin utjecaj na svakodnevni život svake osobe u svijetu; poziva Komisiju i države članice da si stoga zadaju ambicioznije ciljeve u pogledu digitalne transformacije; očekuje da će EU postati konkurentan globalni akter u digitalizaciji, na jednakoj razini kao SAD i Kina; u tom kontekstu smatra da je promicanje digitalne povezivosti i digitalnog pristupa putem mreža vrlo velikog kapaciteta koje se temelje na svjetlovodnoj mreži i mrežama 5G veliki prioritet EU-a; smatra da razvoj otvorene strateške autonomije u tom sektoru mora uključivati diversifikaciju lanca opskrbe proizvođača opreme promicanjem otvorene i interoperabilne mrežne arhitekture i partnerstava za digitalizaciju s trećim zemljama i regijama koje dijele naše vrijednosti i upotrebljavaju tehnologiju uz potpuno poštovanje temeljnih prava; potiče Komisiju da projekte povezivosti s trećim zemljama uvjetuje etičkim korištenjem tehnologije kako unutar EU-a tako i u inozemstvu; ističe da je u tom pogledu ključan aspekt sigurnosti;

34.  ističe činjenicu da bi EU kao predvodnik u postavljanju standarda trebao težiti zajedničkom vodstvu u utvrđivanju, zaštiti i unaprjeđenju međunarodnih normi, standarda i praksi zasnovanima na mirnom, sigurnom i otvorenom okruženju temeljenom na vladavini prava i održivoj i odgovornoj digitalizaciji, istodobno rješavajući prijetnje kibersigurnosti i štiteći ljudska prava i slobode na internetu, uključujući zaštitu osobnih podataka;

35.  preporučuje da se znatno pojača suradnja u području zaštite podataka sa zemljama ASEAN-a i s Indijom, SAD-om, Australijom, Kanadom, Južnom Korejom, Novim Zelandom i drugima kako bi se unaprijedile odluke o primjerenosti za protok podataka; smatra da bi odredbe o e-trgovini i digitalnoj trgovini u trgovinskim sporazumima trebale služiti ciljevima digitalnog stupa Strategije; u pogledu protoka podataka, napominje da je EU u već iznio prijedloge u nekoliko pregovora, u skladu sa zaštitom podataka i Općom uredbom o zaštiti podataka(3); smatra da odluka o primjerenosti u pogledu Japana pruža primjer za poticanje digitalne integracije; zalaže se za povezivanje programa digitalne povezivosti s predstojećom globalnom strategijom EU-a za digitalnu suradnju;

36.  ističe da je 5G infrastruktura element europske strateške otpornosti; poziva Komisiju da izradi plan za razvoj europskih 5G tehnologija i postupno ukidanje tehnologije 5G koju su izgradile treće zemlje koje ne dijele europske vrijednosti i standarde; potiče Komisiju da projekte povezivosti s trećim zemljama snažno uvjetuje etičkim korištenjem tehnologije, kako unutar EU-a tako i u inozemstvu; pozdravlja odredbe o kibersigurnosti u programu Digitalna Europa u pogledu natječajnog postupka; zalaže se za uključivanje pristupa iz paketa instrumenata EU-a za sigurnost 5G tehnologije u promicanje digitalne povezivosti s obzirom na njegove izvanteritorijalne mogućnosti primjene; potiče Komisiju da radi na repliciranju međunarodnih sporazuma EU-a o roamingu u pokretnoj mreži s partnerima u području povezivosti; pozdravlja inicijativu interneta sljedeće generacije i ulaganja u projekte digitalne infrastrukture kao što je duboki pomorski kabel (engl. Building Europe Link to Latin America (izgradnja poveznice između Europe i Latinske Amerike)); preporučuje Komisiji da utvrdi stvarne potrebe za ciljanom digitalnom službenom razvojnom pomoći; predlaže Komisiji da promiče razvojnu suradnju 6G sa zemljama istomišljenicama kao vodeći projekt;

Međuljudski odnosi

37.  vjeruje da je međuljudska dimenzija jedan od temeljnih stupova Strategije i da bi trebala i dalje biti prioritet; u tom pogledu poziva na recipročne prilike za mobilnost između Europe i Azije; ističe potrebu za odgovarajućim financiranjem javne diplomacije;

38.  stavlja velik naglasak na promicanje međuljudskih kontakata među studentima, polaznicima strukovnog obrazovanja, mladim stručnjacima, pripadnicima akademske zajednice, civilnim društvom, istraživačima nevladinih organizacija i područjima kulture, što je ključ uzajamnog razumijevanja i poštovanja; zalaže se za takvu suradnju utemeljenu na uključivosti, reciprocitetu i rodnoj ravnopravnosti; posebno poziva na jačanje dimenzije mladih preko foruma mladih kako bi se uzajamno promicali znanje stranih jezika, studentske i akademske razmjene te uzajamno priznavanje diploma; u tom pogledu zagovara otvaranje platforme za eTwinning za partnerske zemlje u području povezivosti; podsjeća na prilike za regionalne razmjene kao što su one između inovatora i za suradnju među gradovima; ističe da povezivost stvara prilike Europi da bude u središtu sjecišta između istraživanja, inovacija i ulaganja; smatra da bi se posebna pozornost trebala posvetiti pitanjima manjina u kontekstu tog stupa;

39.  pozdravlja inicijative donesene za zapadni Balkan čiji je cilj promicanje suradnje i razmjena mladih, kao i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, te potiče pružanje sličnih programa drugim partnerima Strategije, počevši sa zemljama Istočnog partnerstva; primjećuje da je povezivost između EU-a i zapadnog Balkana neophodan dio strategije jer su zemlje u regiji potencijalne članice EU-a;

40.  pohvaljuje organizaciju Foruma mladih lidera EU-a i ASEAN-a i Foruma strateških mislioca u veljači 2018. i sastanke na vrhu mladih lidera Azijsko-europske zaklade zajedno sa sastancima na vrhu ASEM-a; predlaže da se te konvencije redovito održavaju i da se trebaju uspostaviti slični godišnji forumi kao dio odnosa EU-a i Afričke unije;

41.  poziva Komisiju da uskladi strategiju s predstojećom strategiju EU-a za suradnju u području istraživanja i ulaganja; poziva Komisiju da nastavi sa svojim strateškim pristupom suradnji u području istraživanja i inovacija poboljšanjem odnosa s partnerima istomišljenicima, među ostalim razmatranjem statusa pridruženih istraživanje te da suradnju temelji na univerzalnim načelima kao što su akademska sloboda, otvoreni pristup, zaštita intelektualnog vlasništva, jednaki uvjeti, integritet istraživanja i zaštita osobnih podataka; potiče donošenje politika suradnje u području istraživanja za pojedine zemlje; ističe važnost uspostavljanja kriterija za utvrđivanje osjetljivih sektora u području istraživanja i inovacija, uključujući u području tehnologije dvojne namjene;

Trgovina, ulaganja, konkurentnost i standardi

42.  ističe da bi EU trebao ojačati svoje veze sa zemljama domaćinima te im ponuditi vjerodostojnu i održivu alternativu za financiranje povezivosti;

43.  smatra da je međuljudska dimenzija ključna i za temeljenje konkurentnosti na vrijednostima EU-a i za učinkovitu europsku gospodarsku diplomaciju;

44.  smatra da bi trgovinska politika trebala biti ključna za postizanje ciljeva strategije promicanjem pravedne i održive trgovine i ulaganja; naglašava važnost jačanja gospodarske otpornosti diversifikacijom lanaca opskrbe, kao i jačanja regionalne integracije; naglašava da bi strategija trebala ići ruku pod ruku s ulaganjem napora za povećanje pristupa odgovarajućim tržištima, što se odnosi i na javnu nabavu, te za promicanje otvorenog i transparentnog ulagačkog okruženja, čime bi se otvorile nove prilike i doprinijelo globalnoj konkurentnosti; ističe važnost suradnje u područjima dubinske analize, prava intelektualnog vlasništva i oznaka zemljopisnog podrijetla;

45.  s tim u vezi naglašava središnju ulogu međunarodnih standarda u području okoliša i održivosti te socijalnih standarda u sporazumima o trgovini i ulaganjima; podsjeća na preispitivanje akcijskog plana Komisije u 15 točaka i rasprava u Vijeću o trgovini i održivom razvoju; poziva Komisiju da u potpunosti provede instrumente trgovinske zaštite kako bi se osiguralo da europska poduzeća nisu izložena nepoštenim trgovačkim praksama i da poglavlja o trgovini i održivom razvoju učinkovito provede u skladu s Pariškim sporazumom, ciljevima održivog razvoja i konvencijama MOR-a, u cilju razvoja strategije o povezivanju i postizanja održive integracije; smatra da bi Komisija i ESVD trebali zauzeti više strateški pristup općem sustavu povlastica, među ostalim jačanjem aktivnosti na najvišoj političkoj razini kako bi se ojačala njegova učinkovitost u pogledu međunarodnih radnih standarda i standarda u područjima ljudskih prava, okoliša i dobrog upravljanja;

46.  naglašava važnost strateškog odnosa i sustavnog suparništva EU-a s Kinom te poziva države članice i institucije nadzornog EU-a na usklađen i koordiniran pristup Kini; ponovno upućuje poziv Kini da poduzme korake u smjeru ambiciozne reforme Svjetske trgovinske organizacije, što uključuje sveobuhvatna pravila o subvencijama za industriju, i svjestan je da prakse kineskih poduzeća u državnom vlasništvu kojima se narušava tržište, prisilan prijenos tehnologije i lokalizacija podataka, prekapacitiranost i povezani dampinški izvoz te druge nepoštene trgovinske prakse izazivaju zabrinutost; smatra da je širenje primjene jednakih uvjeta na tržišta trećih zemalja od ključne važnosti za dugoročne poslovne prilike za europska poduzeća;

47.  naglašava ulogu međunarodnih trgovinskih sporazuma koje je dogovorio EU i važnost njihove pravilne provedbe; smatra da bi povezivost trebala biti uključena u komunikaciju Komisije o preispitivanju trgovinske politike; naglašava međunarodne norme i transparentne standarde u promicanju kvalitetne infrastrukture i mrežne interoperabilnosti; poziva Komisiju da postojeće sporazume učini ambicioznijima sustavnim uključivanjem politike normizacije u bilateralna partnerstva i trgovinske sporazume kako bi se promicalo multilateralno utvrđivanje normi i široka primjena međunarodno dogovorenih normi te transparentna regulatorna suradnja u potpunom skladu s pravom reguliranja;

48.  smatra da model Unije za politiku normizacije ima prednost u pogledu inovativnosti, otvorenosti i uključivosti te da mu treba omogućiti da se i dalje uspješno nosi s globalnim konkurentima među različitim paradigmama normizacije; očekuje da će Komisija imati proaktivnu ulogu u promicanju politike normizacije; stoga preporučuje da bi se odgovornost za koordinaciju politike normizacije EU-a trebala dodijeliti visokorangiranom dužnosniku Komisije, u idealnom slučaju povjereniku za unutarnje tržište; poziva Komisiju i ESVD da se u međunarodnim forumima za utvrđivanje standarda bolje usklade s demokratskim partnerima sličnih stavova kako bi se promicali međunarodni standardi kojima se podupiru demokracija, vladavina prava i temeljna prava;

Zdravlje

49.  vjeruje da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da je hitno potrebno dati prioritet zdravstvenom sektoru kao novom ključnom području za suradnju, posebno u pogledu otpornosti zdravstvenih sustava, pristupa lijekovima, medicinskoj opremi i cjepivima, da je potrebno ojačati stratešku autonomiju EU-a u području zdravstva, izbjegavati jednostrane ovisnosti te osigurati sigurne i raznolike farmaceutske i zdravstvene industrijske lance opskrbe, razmjene najboljih praksi u upravljanju krizama i politikama za sprečavanje pandemija i postići reciprocitet u upravljanju putovanjima i otvorenim granicama; predlaže da se nastojanja u okviru zdravstvene unije EU-a povežu sa strategijom i da se stupi u partnersku vezu s drugim regionalnim mehanizmima kao što je Centar za kontrolu zaraznih bolesti ASEAN-a; naglašava da bi EU trebao iskoristiti zdravstvenu povezivost kako bi naučio iz uspješnih primjera upravljanja pandemijom koje provode partneri istomišljenici kao što su Novi Zeland, Republika Koreja i Tajvan;

50.  naglašava iskustva stečena tijekom pandemije bolesti COVID-19 o važnosti koordiniranih mjera kako bi se osiguralo da globalni prometni pravci i lanci opskrbe ostanu otvoreni i sigurni;

Sigurnost

51.  uvjeren je da treba hitno razraditi sigurnosnu dimenziju strategije uzimajući u obzir rizike mogućeg pretvaranja povezivosti u oružje; naglašava potrebu za geopolitičkim pristupom globalnoj suradnji kako bi se EU uspješno suočio s novim sigurnosnim izazovima, uključujući kibersigurnost, digitalnu povezivost, ključnu infrastrukturu i potencijalnu dvojnu upotrebu tehnologije; ističe ozbiljnost terorističkih prijetnji; upozorava na sve veću zabrinutost u pogledu sigurnosti u europskom susjedstvu; snažno potiče ESVD i države članice da budu proaktivniji u tim pitanjima;

52.  naglašava potrebu za razvojem jače sigurnosne dimenzije u našem partnerstvu s Afrikom; podsjeća na zaključke Vijeća o pojačanoj sigurnosnoj suradnji EU-a u Aziji i s Azijom; prima na znanje sve veću relevantnost sigurnosnih pitanja u indo-pacifičkoj regiji za EU, kako je navedeno u indo-pacifičkim strategijama država članica; podržava inicijativu razvoja zajedničke indo-pacifičke strategije EU-a i suradnju s partnerima u indo-pacifičkoj regiji, uključujući razmjenu između vojnih snaga; smatra da bi otvorenost, blagostanje, uključivost, održivost, transparentnost, reciprocitet i održivost trebali biti vodeća načela u suradnji s indo-pacifičkom regijom;

Partnerstva za povezivost

53.  s velikim zadovoljstvom pozdravlja sklapanje Partnerstva za održivu povezivost i kvalitetnu infrastrukturu između Europske unije i Japana, s naglaskom na održivu povezivost sa zapadnim Balkanom, istočnom Europom, srednjom Azijom, Indo-pacifičkom regijom i Afrikom; nada se da će EU i Japan aktivno promicati partnerstvo za povezivost među relevantnim ciljnim skupinama i uspjeti pokrenuti operacionalizaciju partnerstva u prvoj polovici 2021.;

54.  pozdravlja Sporazum o gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana koji je stupio na snagu 1. veljače 2019. i pojačanu koordinaciju između EIB-a, japanske Agencije za međunarodnu suradnju i japanske banke za međunarodnu suradnju, posebno u pogledu financiranja zelene povezivosti; smatra da zapadni Balkan i jugoistočna Azija pružaju vrlo dobre mogućnosti za suradnju Japana i EU-a u pogledu povezivosti s trećim partnerima; vidi veliki potencijal za uključivanje privatnog sektora, uključujući MSP-ove; osim toga, zalaže se za razmatranje sigurnosnih aspekata suradnje u području povezivosti između Japana i EU-a, uključujući pomorsku sigurnost;

55.  toplo pozdravlja tekuće pregovore o izgradnji partnerstva za povezivost s Indijom; nada se da će rotirajuće predsjedništvo Europskog vijeća te predstojeća indijska i talijanska predsjedništva skupine G20 iskoristiti svoj utjecaj za postizanje napretka; prima na znanje inicijativu za povezivanje regionalne infrastrukture u južnoj Aziji; prima na znanje sudjelovanje Indije u inicijativi Bengalskog zaljeva za višesektorsku tehničku i gospodarsku suradnju i Međunarodnom koridoru za promet sjever-jug; smatra da bi s obzirom na trenutne okolnosti Indija trebala imati veću ulogu te da se mora tražiti dublja suradnja između EU-a i južnoazijskih država; zagovara pružanje pomoći pri koordinaciji različitih strategija povezivosti u Aziji, kojih prema Svjetskoj banci ima ukupno 16;

56.  podsjeća da i Ruska Federacija i Turska imaju interes postati dionici u povezivosti EU-a i Azije; voljan je uspostaviti partnerstvo s njima kad god je to moguće; uviđa da su zemlje srednje Azije tijekom posljednja dva desetljeća ostvarile znatnu korist od snažnije integracije u svjetsko gospodarstvo; mišljenja je da bi EU trebao imati znatno veću ulogu i postati jedan od ključnih aktera u toj regiji, koristeći trgovinu i ulaganja kao pokretač zajedničkog blagostanja; izražava zabrinutost zbog toga što projekti koje Kina financira u srednjoj Aziji nisu dovoljno transparentni; inzistira na davanju prioriteta visokim standardima u području rada i okoliša i osiguravanju održivosti duga;

57.  pozdravlja preliminarne pregovore između EU-a i Koreje o partnerstvu za povezivost te se nada znatnom napretku u tom pogledu tijekom 2021.; zagovara sklapanje partnerstva za povezivost između EU-a i ASEAN-a, među ostalim, s ciljem povezivanja s postojećim Glavnim planom ASEAN-a za povezivost i portfeljem projekata; uviđa da će se, s obzirom na to da je regija ASEAN-a treći najveći trgovinski partner EU-a, nakon SAD-a i Kine, osiguravanjem boljeg pristupa tržištu i jačanjem suradnje putem sveobuhvatnih sporazuma o partnerstvu ostvariti znatna korist za izvoznike iz EU-a; zagovara regionalni sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i ASEAN-a; potiče na to da se ulaganja koriste za smanjenje odšumljavanja i diversifikaciju održive poljoprivrede;

58.  pohvaljuje postignuća zajedničke ministarske izjave EU-a i ASEAN-a o povezivosti od 1. prosinca 2020. i poziva EU da odmah započne razvijati i provoditi alate i okvire za suradnju s ASEAN-om u području povezivosti;

59.  prima na znanje inicijative Australije za regionalnu politiku povezivosti i razmjene mišljenja EU-a s Australijom o povezivosti u geografskim područjima od interesa; poziva na bliskiju suradnju s Australijom kako bi se pokazala solidarnost među demokracijama; vidi potencijal za suradnju s partnerima u riječnom slivu Mekong;

60.  naglašava potrebu za suradnjom s Tajvanom u području povezivosti s ciljem učenja iz njegovih najboljih praksi u nošenju s pandemijom bolesti COVID-19, jačanja međuljudskih kontakata, smanjenja digitalnog jaza u regiji jugoistočne Azije i istraživanja mogućnosti sporazuma o ulaganju između EU-a i Tajvana;

61.  poziva Komisiju da ocijeni sporazum o regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu i ulogu Kine u njemu;

62.  izražava čvrsto uvjerenje da bi EU trebao ojačati suradnju sa SAD-om; pozdravlja koncept Blue Dot Network (BDN) koji je pokrenuo SAD; poziva Komisiju i ESVD da surađuju s SAD-om u vezi s BDN-om kako bi se ojačala transatlantska suradnja u području povezivosti koja je utemeljena pravilima i održiva, ali također ističe zabrinutost u pogledu potonjega; nada se budućoj suradnji, posebno u pogledu poštovanja visokokvalitetnih standarda za projekte povezivosti i poticanja uključivanja privatnog sektora;

63.  podržava obveze jačanja partnerstva između EU-a, Latinske Amerike i karipskih zemalja, kako je definirano u zajedničkoj komunikaciji iz 2019., među ostalim u području digitalnog gospodarstva i povezivosti; naglašava važnost jačanja partnerstva s Latinskom Amerikom i karipskim zemljama, koja u potpunosti dijeli temeljne europske vrijednosti i interese;

64.  ističe da je EU surađivao s Kinom u kontekstu platforme povezivosti EU-a i Kine s umjerenim rezultatima; smatra da je inicijativa „Jedan pojas, jedan put” u srži odlučne kineske vanjske politike; voljan je razmotriti partnerstvo s kineskom inicijativom „Jedan pojas, jedan put” u posebnim slučajevima u kojima se ne dovode u pitanje temeljna načela EU-a, u kojima je inicijativa u skladu s međunarodnim standardima i u kojima Komisija provodi nadzor nad uključenim projektima kako bi se osiguralo da su u skladu s normama i standardima EU-a kao što su socijalni, okolišni i fiskalni standardi te održivost, transparentnost, uključivost, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava i reciprocitet kako se ne bi povećao međunarodni utjecaj u smjeru snažnog naoružavanja trećih zemalja i kako bi se osigurala cjelovitost zajedničkog tržišta i politička kohezija EU-a; smatra da bi se u tom kontekstu naglasak trebao staviti na poboljšanje euroazijske prometne infrastrukture, osobito multimodalnog i održivog prometa.

65.  ističe važnost aktualnog rada Platforme za povezivanje EU-a i Kine u njezinim nastojanjima da istraži mogućnosti za suradnju u području prometa između proširene europske mreže TEN-T i inicijative „Jedan pojas, jedan put”; naglašava potrebu za globalnim i sveobuhvatnim pristupom kako bi se osiguralo slobodno i pošteno tržišno natjecanje za poduzeća u području razvoja prometne infrastrukture s Kinom, kao i potpuna transparentnost i jednaki uvjeti; s tim u vezi naglašava potrebu da ugovorne klauzule u tom području budu što transparentnije i da se njima jamči zaštita ključnih interesa EU-a;

66.  napominje da bi se politikama povezivosti trebali smanjiti negativni vanjski učinci, kao što su utjecaji na okoliš i onečišćenje; ističe važnost održivosti u cijeloj strategiji; potiče EU da surađuje s azijskim partnerskim zemljama kako bi prometna povezivost s Azijom postala sigurnija i zaštićenija, ne samo u području tokova podataka, mobilnosti i kibersigurnosti;

67.  naglašava važnost najudaljenijih regija Europe, posebno onih bližih Aziji i ističe njihov gospodarski potencijal; potiče Komisiju da olakša ulaganja u ta područja kako bi se ojačala njihova povezanost i potaknula njihova gospodarstva;

68.  poziva Komisiju i ESVD da razviju snažne kapacitete za praćenje u strategijama povezivosti drugih zemalja i regija, među ostalim i u pogledu stvarno iskorištenih financijskih sredstava; učinaka na financijsku stabilnost, održivog razvoja i poštovanja ljudskih prava, vladavine prava, dobrog upravljanja i načela multilateralizma; naglašava potencijal skupine Team Europe u pronalaženju sinergija u naporima EU-a i država članica u pogledu povezivosti; zalaže se za suradnju s partnerskim zemljama u svrhu praćenja dugoročnih učinaka na strukturne politike, industrijska i gospodarska poboljšanja i ublažavanje siromaštva;

Globalna povezivost

69.  snažno naglašava činjenicu da se u strategiji posebna pozornost mora posvetiti povezivosti s europskim susjedstvom i sa susjednim afričkim kontinentom, s obzirom na njegovu sve veću geopolitičku važnost za nekoliko globalnih aktera; očekuje da će ta nastojanja odražavati iskustvo EU-a s politikama za promicanje povezivosti koje su u Africi provedene kroz razvojnu suradnju; poziva na to da se o tom cilju raspravi s Afričkom unijom na visokoj razini te da to urodi partnerstvom za povezivost između EU-a i Afrike do kraja 2021.;

70.  pohvaljuje voljnost Komisije i potpredsjednika / visokog predstavnika Komisije da u 2021. predstave strategiju za Arktik i poziva EU da se aktivno angažira na Arktiku; izražava zabrinutost zbog utjecaja klimatskih promjena na tu krhku regiju; posebno prima na znanje mogućnost otvaranja nove pomorske rute prema Aziji zbog otapanja leda na moru, koja bi se mogla koristiti i za digitalne veze kao što su optički kablovi te prima na znanje kinesku inicijativu Arktički put svile; očekuje da će u središtu tih napora biti održiva povezivost;

71.  prima na znanje uspjeh prvog Foruma o europskoj povezivosti 2019.; izražava žaljenje zbog otkazivanja foruma 2020. zbog bolesti COVID-19; sa zanimanjem iščekuje sljedeći forum 2021., ako to omoguće okolnosti u vezi s pandemijom; smatra da bi se nadolazeći forumi trebali iskoristiti za uključivanje svih euroazijskih partnera u pogledu povezivosti, uključujući Rusiju i Kinu, u multilateralne rasprave o pojedinačnim vizijama za budući gospodarski, politički i sigurnosni poredak u Euroaziji;

72.  očekuje da će Komisija predstaviti novi komunikacijski pristup s jasnim diskursom kojim će se osigurati odgovarajuća vidljivost i dostatna odgovornost europskih politika povezivosti i njihovih rezultata; snažno poziva na rebrandiranje EU-ove strategije povezivosti uz korištenje jasnog i poticajnog jezika i izraza kojima se iznosi europski pristup povezivosti utemeljen na konkretnim vrijednostima te jasni plan za provedbu i postizanje strategije;

o
o   o

73.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, državama članicama i partnerima EU-a za povezivost.

(1) Međuvladina organizacija za međunarodni željeznički prijevoz.
(2) Sporazum o međunarodnom prijevozu robe željeznicom Organizacije za suradnju željeznica.
(3) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).


Mjere za promicanje oporavka stokova iznad najvišeg održivog prinosa
PDF 168kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. Više ribe u morima? Mjere za promicanje oporavka stokova iznad najvišeg održivog prinosa, uključujući područja obnove ribljih stokova i zaštićena morska područja (2019/2162(INI))
P9_TA(2021)0017A9-0264/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji i članke 11., 39. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)(2),

–  uzimajući u obzir članak 13.UFEU-a, kojim se Unija i države članice obvezuju da u oblikovanju ribarstvenih politika Unije, među ostalim područjima, uzmu u obzir činjenicu da su životinje čuvstvena bića te da stoga posvete punu pažnju mjerodavnim zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore(4), kao i Direktivu 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja(6), a posebno njezin članak 3., čije se ključno načelo da „životinje moraju biti pošteđene svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja ili povezanih postupaka” odnosi i na ribe,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja(7)(Direktiva o prostornom planiranju morskog područja),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora(8), posebno u pogledu istjecanja tekućina koje sadrže gnojivo,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(9) te Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice(10),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030., utvrđenu u komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. godine – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o međunarodnom upravljanju oceanima: plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.(11),

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) za 2020. naslovljeno „Stanje ribarstva i akvakulture u svijetu” (SOFIA 2020),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija ‘od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Prema održivijem ribarstvu u Uniji: trenutačno stanje i smjernice za 2021.” (COM(2020)0248),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Johannesburga o održivom razvoju iz 2002., Plan provedbe iz Johannesburga i završni dokument Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio+20, održane u lipnju 2012., naslovljen „Budućnost kakvu želimo”,

–  uzimajući u obzir izvješće Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo Komisije (ZTGOR) za 2020. o praćenju uspješnosti zajedničke ribarstvene politike (STECF-Adhoc-20-01),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti, a posebno cilj br. 11. u okviru ciljeva za očuvanje biološke raznolikosti iz Aichija, koji su sastavni dio strateškog plana za biološku raznolikost 2011. – 2020. iz Konvencije o biološkoj raznolikosti,

–  uzimajući u obzir globalno izvješće o procjeni bioraznolikosti i uslugama ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) za 2019.,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2019. na temu oceana i kriosfere u kontekstu klimatskih promjena,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) o povećanju pokrivenosti zaštićenih morskih područja za učinkovito očuvanje morske biološke raznolikosti iz 2016.,

–  uzimajući u obzir cilj održivog razvoja br. 14 u okviru Programa održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda, koji se odnosi na očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 25. lipnja 2020. o provedbi Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (COM(2020)0259),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)(12),

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske banke iz 2017. naslovljeno „The sunken billions revisited: Progress and Challenges in Global Marine Fisheries” (Ponovno razmatranje potonulih milijardi: napredak i izazovi u globalnom morskom ribarstvu),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 1/2017 Europskog revizorskog suda od 21. veljače 2017. naslovljeno „Potrebni su dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) br. 17/2019 od 25. lipnja 2020. naslovljeno „Marine messages II” (Poruke o morima II.),

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana u predmetu 640/2019/FP o transparentnosti postupka donošenja odluka Vijeća EU-a, koja je dovela do donošenja godišnjih propisa kojima se utvrđuju ribolovne kvote (ukupni dopušteni ulovi),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) br. 3/2015 od 1. listopada 2015. o zaštićenim morskim područjima u europskim morima: pregled i perspektiva za budućnost,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 1. listopada 2015. o napretku u uspostavi zaštićenih morskih područja (u skladu s člankom 21. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ) (COM(2015)0481),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 31. srpnja 2018. o procjeni programa mjera država članica u skladu s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji (COM(20180)562),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Prema održivijem ribarstvu u Uniji: trenutačno stanje i smjernice za 2021.” (COM(2020)0248),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A9-0264/2020),

A.  budući da je cilj zajedničke ribarstvene politike (ZRP) osigurati dugoročnu ekološku održivost ribolovnih aktivnosti i aktivnosti akvakulture te upravljanje tim aktivnostima u skladu s ciljevima ostvarivanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i s ciljem doprinosa dostupnosti opskrbe hranom; budući da se, kako bi se postigao cilj postupnog obnavljanja i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase na kojima se može ostvariti najviši održivi prinos, stopa iskorištavanja koja osigurava najviši održivi prinos po mogućnosti morala postići do 2015., a na postupnoj, progresivnoj osnovi najkasnije do 2020. za sve stokove;

B.  budući da se ciljem održivog razvoja br. 14 poziva na zaštitu i održivo iskorištavanje oceana, mora i morskih resursa;

C.  budući da je cilj Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (ODPS) zaštita i očuvanje morskog okoliša, sprječavanje njegova propadanja i obnova morskih ekosustava te postizanje dobrog stanja okoliša u morskim vodama EU-a do 2020.;

D.  budući da se prema Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji dobro stanje okoliša temelji na 11 deskriptora; budući da se deskriptor br. 3. odnosi na populacije svih riba, rakova i mekušaca koje se iskorištavaju u gospodarske svrhe u okviru sigurnih bioloških granica, a raspodjela populacije prema dobi i veličini pokazuje da je stok zdrav;

E.  budući da u okviru deskriptora dobrog stanja okoliša br. 3. postoje tri glavna kriterija procjene, (I.) održivost iskorištavanja, (II.) sposobnost razmnožavanja i (III.) održavanje udjela starijih i većih riba, ali se samo 10,5 % stokova može procijeniti s obzirom kriterije (I.) i (II.), a za kriterij (III.) ne postoji zadovoljavajuća zajednička metodologija za procjenu na europskoj razini;

F.  budući da je potrebno hitno poboljšati prikupljanje podataka o određenim ribljim stokovima, osobito stokovima u Crnom moru, Sredozemnom moru i Makaroneziji, kako bi se obavila znanstvena procjena koja je nužna za održivo upravljanje stokovima;

G.  budući da mjere upravljanja ribarstvom donesene u okviru ZRP-a daju rezultate jer se povećava broj ribljih stokova s održivim razinama iskorištavanja, čime se omogućuju veći prinosi za stokove koji su se prekomjerno iskorištavali;

H.  budući da se prema ZTGOR-u oko 38 % stokova u sjeveroistočnom Atlantiku i oko 92 % stokova obuhvaćenih znanstvenom procjenom u Sredozemnom i Crnom moru još uvijek prekomjerno iskorištava, što znači da se iskorištavaju iznad razina najvišeg održivog prinosa, unatoč zakonskoj obvezi prestanka prelova do 2020.; primjećuje da se prema izvješću SOFIA 2020 Organizacije za hranu i poljoprivredu 62,5 % stokova u Sredozemnom i Crnom moru 2017. prekomjerno iskorištavalo;

I.  budući da su ukupni dopušteni ulovi u sjeveroistočnom Atlantiku koje je predložila Komisija bili usklađeni s najvišim održivim prinosima za svih 78 stokova za koje su bili dostupni znanstveni savjeti;

J.  budući da je Vijeće 2019. odredilo ukupni dopušteni ulov za 62 od 78 vrsta u skladu s najvišim održivim prinosima; budući da se stoga očekuje da će 2020. više od 99 % iskrcaja u Baltičkom i Sjevernome moru te Atlantiku kojima upravlja isključivo EU potjecati od održivog ribarstva;

K.  budući da u sjeveroistočnom Atlantiku od 2007. biomasa stalno raste, a 2018. je za potpuno procijenjene stokove bila 48 % veća nego 2003.; budući da je u Sredozemnom i Crnom moru stanje uglavnom ostalo nepromijenjeno od 2003., otkad se bilježe podaci, iako se od 2012. biomasa možda blago povećala;

L.  budući da se ribolov na razini najvišeg gospodarskog prinosa odnosi na razinu ulova s maksimalnim gospodarske koristima za flote, kojom se poboljšava otpornost sektora i na kojoj se stokovi održavaju iznad najvišeg održivog prinosa;

M.  budući da je u ribolovu više vrsta nemoguće primijeniti upravljanje vrstama temeljeno na modelu najvišeg održivog prinosa, čak i kada su te vrste dobro poznate u znanosti i dokumentirane;

N.  budući da su znanstvene studije o toj temi izazvale zabrinutost zbog dugoročnog negativnog učinka koji određene primjene ribolovnih tehnika, kao što su pridneni alati i uređaji za privlačenje ribe, imaju na stokove, biološku raznolikost oceana i morski okoliš;

O.  budući da ZRP još nije u potpunosti proveden i da neke od mjera koje on obuhvaća, kao što je uspostava područja za oporavak ribljih stokova, nisu poduzete;

P.  budući da je prema podacima Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) zbog ljudskog djelovanja promijenjeno 66 % morskog okoliša u svijetu, a prema FAO-u se 34,2 % ribljih stokova lovi na biološki neodrživim razinama;

Q.  budući da Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) poziva na preobrazbu najmanje 30 % svih morskih staništa u mrežu zaštićenih morskih područja s visokom razinom zaštite do 2020., uz primjenu drugih učinkovitih mjera očuvanja područja, s ciljem zaustavljanja svih aktivnosti ekstrakcije u najmanje 30 % oceana, ne uzimajući u obzir socioekonomske posljedice;

R.  budući da se u izvješću SOFIA 2020 Organizacije za hranu i poljoprivredu ponavlja da je upravljanje najbolji instrument za očuvanje i jedini put prema održivosti te da su stokovi kojima se učinkovito upravlja sve održiviji, pri čemu 78,7 % trenutačnih iskrcaja morske ribe u svijetu dolazi iz biološki održivih stokova;

S.  budući da se Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. poziva na pravno obvezujući cilj zaštite najmanje 30 % i stroge zaštite 10 % morskog područja EU-a;

T.  budući da daljinsko elektroničko praćenje, primjerice prijenosom podataka o položaju plovila što bliže stvarnom vremenu, kao i jačanje provjera na licu mjesta, imaju pozitivnu ulogu u provedbi zaštićenih morskih područja;

U.  budući da gubitak morske bioraznolikosti ima socioekonomske posljedice na sektor ribarstva, obalne i prekomorske zajednice i društvo u cjelini te bi ga stoga trebalo spriječiti; budući da bi se prema Svjetskoj banci obnovom ribljih populacija ostvarile veće gospodarske koristi nego što se ostvaruju trenutačnim stanjem morskih ribljih populacija;

V.  budući da su zdrava staništa, uključujući pješčane sprudove, livade morske trave i koraljne grebene, ključna za ponovnu uspostavu funkcioniranja morskih ekosustava i obnovu ribljih stokova te za osiguravanje ponora ugljika kako bi se ublažile klimatske promjene;

W.  budući da su zaštićena morska područja s dobrim upravljanjem ključna za povećanje bioraznolikosti i očuvanje prirodnih staništa drugih vrsta, primjerice ptica;

X.  budući da postoji čvrst znanstveni konsenzus da zaštićena morska područja mogu biti korisna za ribarstvo zbog svojeg učinka prelijevanja i pozitivnih učinaka na obnovu stokova, primjerice zaštitom područjâ razmnožavanja, nedoraslih riba i velikih majki koje imaju velike sposobnosti razmnožavanja;

Y.  budući da onečišćenje koje potječe s kopna, posebno u djelomično zatvorenim morskim bazenima, kao i iz drugih pomorskih aktivnosti, također utječe na oporavak ribljih stokova;

Z.  budući da je ukupna biomasa vrsta koje podliježu kvotama u stokovima kojima upravlja EU bila 48 % viša 2018. nego 2003.;

AA.  budući da je zahvaljujući niskom ugljičnom otisku ribarske industrije ulovljena divlja riba daleko najzdraviji i ekološki najprihvatljiviji izvor bjelančevina na svijetu; budući da su morski prehrambeni proizvodi stoga najbolji izbor u borbi protiv klimatskih promjena;

AB.  budući da Vijeće EU-a dosad nije slijedilo preporuku Europskog ombudsmana da proaktivno objavljuje dokumente povezane s usvajanjem propisa o ukupnim dopuštenim ulovima;

AC.  budući da se ribolovom na razini najvišeg održivog prinosa i dalje ostvaruju pozitivni rezultati u sjeveroistočnom Atlantiku;

Poboljšanje upravljanja ribarstvom radi zaustavljanja prelova

1.  ponavlja svoj poziv na punu provedbu ZRP-a u cilju obnove i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase na kojima se može ostvariti najviši održivi prinos;

2.  naglašava da priroda, ribe i ostali živi organizmi imaju unutarnju vrijednost čak i ako se ne iskorištavaju u okviru ljudskih djelatnosti;

3.  poziva Komisiju i države članice na jačanje znanstvene pokrivenosti s ciljem da se 100 % ribljih stokova koji se iskorištavaju u europskim vodama procijeni najkasnije do 2025. kako bi se omogućio izračun najviših održivih prinosa za sve te stokove ako je to znanstveno moguće;

4.  napominje da su države članice odgovorne za prikupljanje podataka i da su ti podaci neophodni za procjenu zdravlja ribljih stokova; napominje da prema članku 23. Uredbe (EU) 2017/1004(13) Komisija mora dostaviti Vijeću i Parlamentu izvješće o provedbi te uredbe i njezinom funkcioniranju;

5.  poziva Komisiju da predstavi svoje prijedloge ukupnih dopuštenih ulova i poziva Vijeće da odredi ukupne dopuštene ulove na razini najviših održivih prinosa kako je utvrđeno Uredbom o zajedničkoj ribarstvenoj politici;

6.  potiče Komisiju, države članice i znanstvenu zajednicu da razviju znanstveno utemeljeni model za optimizaciju upravljanja i iskorištavanja za ribarstvo više vrsta; napominje da bi tim modelom trebalo omogućiti primjenu sličnih ciljeva upravljanja na upotrebu najviših održivih prinosa u cijelom ZRP-u, čime bi se omogućilo praćenje razvoja provedenih pravila upravljanja;

7.  potiče Komisiju da ojača primjenu pristupa upravljanja ribarstvom koji se temelji na ekosustavima, među ostalim većom primjenom pristupa za više vrsta, kako bi se negativni učinci ribolovnih aktivnosti i drugih čimbenika kao što su klimatske promjene na morske ekosustave, riblje populacije i društvo smanjili na najmanju moguću mjeru i kako bi se osigurala otpornost oceana na klimatske promjene; ponavlja da su potpuno dokumentirano ribarstvo i kvalitetni podaci ključni za poboljšanje upravljanja ribarstvom; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi poboljšale prikupljanje podataka o rekreacijskom ribolovu, uzimajući u obzir njegov utjecaj na okoliš i socioekonomsku vrijednost;

8.  poziva Komisiju da nastavi podupirati planove za poboljšanje selektivnosti i preživljavanja vrsta koje ne pripadaju ciljanoj skupini i da s ciljem primjene pristupa upravljanju ribarstvom koji se temelji na ekosustavima utvrdi koje prakse štetno utječu na stokove te na bioraznolikost oceana i morski okoliš i da uvede mjere kojima će ih ograničiti i promijeniti;

9.  smatra da bi EU nakon procjene ZRP-a do 2022. trebao u dogovoru s dionicima, osobito iz sektora ribarstva, po potrebi prilagoditi trenutačne prakse upravljanja ribarstvom i ubrzati prelazak na ribarstvo s malim utjecajem, ne samo kako bi se riblji stokovi očuvali na trenutačnim razinama, već, još važnije, kako bi se obnovili riblji stokovi i morski ekosustavi, te pružiti potporu tim mjerama u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo;

10.  smatra da bi pozornost i podršku trebalo posebno usmjeriti na artizanalni ribolov, koji je potencijalno manje neumjeren i održiviji, ne samo u smislu upravljanja biološkim resursima, već i sa socioekonomskog stajališta;

11.  poziva Komisiju da podupre usklađivanje pokazateljâ dobrog stanja okoliša u okviru kriterija (III.) iz Okvirne direktive o pomorskoj strategiji kako bi se utvrdile zajedničke referentne vrijednosti i zajednička metodologija procjene za sve države članice;

12.  poziva Komisiju da prouči relevantnost primjene drugih pokazatelja osim najvišeg održivog prinosa u upravljanju ribarstvom kojima bi se uzele u obzir interakcije među vrstama, socioekonomski čimbenici i učinci klimatskih promjena i onečišćenja; primjećuje da se u nekim državama proučavaju i uvode drugi pokazatelji kao što je najviši gospodarski prinos;

13.  napominje da je za ograničavanje pritiska uzrokovanog ljudskim aktivnostima potrebno više istraživanja i inovacija u sektoru ribarstva kako bi se razvile dobre prakse povezane s kružnim gospodarstvom, održivošću i selektivnošću ribolovnih alata;

14.  naglašava važnost malog priobalnog ribolova i smatra da taj sektor može znatno olakšati prijelaz na održivo upravljanje ribljim stokovima; u skladu s time, poziva sve države članice da povećaju postotak nacionalnih kvota dodijeljen tom sektoru;

15.  poziva Komisiju da osigura da države članice donesu programe za prikupljanje podataka kojima će se obuhvatiti utjecaj ribolovnih aktivnosti na širi okoliš, uključujući utjecaj na usputni ulov osjetljivih vrsta i na morsko dno;

16.  zahtijeva da Vijeće proaktivno objavi sve dokumente povezane s usvajanjem propisa o ukupnim dopuštenim ulovima u skladu s preporukom Europskog ombudsmana te da poštuje odredbe Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i Uredbe (EZ) br. 1367/2006;

Proširenje mreže zaštićenih područja i poboljšanje upravljanja njome

17.  naglašava da je, iako je Europska unija napredovala i ostvarila cilj u pogledu proglašavanja 10 % europskih voda zaštićenim područjima, mreža zaštićenih morskih područja daleko od potpune učinkovitosti i da za samo mali dio postojećih zaštićenih morskih područja postoje planovi upravljanja i mjere zaštite;

18.  ističe da zaštićena morska područja, kada su uspješna, mogu donijeti znatne socioekonomske koristi, posebno priobalnim zajednicama te sektorima ribarstva i turizma, kao i da zaštićena morska područja mogu ispunjavati ključne ekološke funkcije za razmnožavanje ribljih stokova (osiguravajući mrijestilišta i rastilišta) te poboljšati njihovu otpornost;

19.  pozdravlja prijedlog Komisije iz strategije za bioraznolikost do 2030. da se zaštiti najmanje 30 % morskog područja EU-a, uključujući područja za oporavak ribljih stokova, kako je predviđeno u zajedničkoj ribarstvenoj politici, i područja u kojima su ograničene najdestruktivnije ribolovne tehnike i gospodarske aktivnosti;

20.  poziva da trećina tog područja, odnosno 10 % europskih voda, uživa visoku razinu zaštite, uključujući područja na kojima su zabranjeni sav ribolov i gospodarske aktivnosti (zone potpune zabrane);

21.  poziva Komisiju da uz svaki zakonodavni prijedlog priloži procjene učinka koje se temelje na najboljim raspoloživim znanstvenim savjetima i koje su izrađene u bliskoj suradnji s lokalnim zajednicama i vlastima ;

22.  potiče Komisiju da donese smjernice za provedbu ciljeva u pogledu zaštićenih morskih područja u svakoj pomorskoj regiji EU-a kako bi se osigurala uravnotežena geografska rasprostranjenost i ekološka zastupljenost;

23.  potiče države članice da nastave proglašavati zaštićena morska područja u skladu s Direktivom o pticama(14) i Direktivom o staništima(15) te Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji kako bi se postigli ti ciljevi;

24.  poziva na uspostavu zaštićenih morskih područja u okviru usklađene mreže povezanih područja, uključujući odobalna i dubokomorska područja; podsjeća na obvezu prestanka ribolova pridnenim alatima na dubini ispod 400 m u područjima u kojima je poznato da postoje osjetljivi morski ekosustavi ili u kojima je vjerojatno da će se oni pojaviti;

25.  potiče Komisiju da utvrdi čvrste, znanstveno utemeljene smjernice za upravljanje zaštićenim morskim područjima za države članice i da donese klasifikaciju zaštićenih morskih područja kojom će se uzeti u obzir njihov stupanj uspostave, planovi upravljanja i koristi za ekosustav, na temelju postojećih smjernica kao što su globalni standardi IUCN-a;

26.  ustraje na tome da Komisija mora popratiti sporazume o ribarstvu sklopljene s trećim zemljama mjerama za upravljanje i rukovođenje kao što su zaštićena morska područja i na taj način omogućiti bolje upravljanje ribljim stokovima i ublažavanje brojnih kumulativnih učinaka tih sporazuma kao što su onečišćenje, nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov i razvoj određenih praksi, poput industrijskog ribolova, koje prijete održivosti određenih ribljih stokova;

27.  potiče države članice da utvrde čvrste i učinkovite planove upravljanja za postojeća i buduća zaštićena morska područja i da uvedu strože mjere praćenja, kontrole i nadzora kako bi osigurale poštivanje zaštićenih morskih područja;

28.  poziva da se u praćenje, kontrolu i nadzor zaštićenih morskih područja uključe sektori gospodarskog i rekreacijskog ribolova, kao i mjerodavne organizacije koje imaju nadležnost za upravljanje ljudskim i gospodarskim aktivnostima na moru (npr. regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom ili Međunarodna pomorska organizacija);

29.  naglašava da je potrebna veća kontrola mjera upravljanja ribarstvom za područja obuhvaćena mrežom Natura 2000 koja su podnijele države članice EU-a kako bi se osiguralo postizanje ciljeva očuvanja u skladu s člankom 11. zajedničke ribarstvene politike;

30.  naglašava da bi se proglašavanje područjâ i razvoj mjera upravljanja trebali temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima;

31.  priznaje da uspjeh zaštićenih morskih područja i ostalih zaštićenih područja ovisi o njihovoj čvrstoj znanstvenoj utemeljenosti i o njihovom prihvaćanju od strane gospodarskih i rekreacijskih ribara, obalnih zajednica i ostalih dionika, kao i o jasnoj komunikaciji o tome što se štiti, kako i zašto; stoga poziva na uključivanje sektora ribarstva, uključujući njegovu artizanalnu komponentu, te znanstvenih tijela nadležnih za upravljanje ribarstvom, kao i ostalih relevantnih dionika, u projektiranje i nadzor zaštićenih morskih područja te u upravljanje njima; poziva da se sudjelovanje civilnog društva potakne uspostavljanjem obrazovnih morskih područja;

32.  ističe važnost postojanja sveobuhvatnog i usklađenog pristupa pri uspostavi zaštićenih morskih područja, koji osim ograničavanja komercijalnih ribolovnih aktivnosti uključuje i rješavanje pitanja ostalih aktivnosti kao što su istraživanje i iskorištavanje fosilnih goriva, rudarstvo, akvakultura velikih razmjera, jaružanje, odobalne vjetroelektrane, promet, rekreacijski ribolov i druge rekreacijske aktivnosti;

33.  poziva države članice da prošire mrežu područja za oporavak ribljih stokova u okviru ZRP-a, posebno u slučajevima kada postoje jasni dokazi o visokim koncentracijama riba ispod minimalne referentne veličine za očuvanje ili o mrijestilištima; naglašava da je ocjenu proglašavanja i uspjeha tih područja potrebno uključiti u predstojeće izvješće o funkcioniranju ZRP-a;

34.  poziva Europsku komisiju i države članice da u međunarodnim pregovorima o sporazumu za očuvanje i održivo iskorištavanje morske biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti i u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom zastupaju ambiciozan globalni mehanizam za uspostavu zaštićenih morskih područja na otvorenom moru ili u područjima izvan nacionalne nadležnosti te da nakon postizanja sporazuma o morskoj biološkoj raznolikosti izvan nacionalne nadležnosti preuzmu proaktivnu ulogu u uspostavi novih alata za upravljanje, utemeljenih na područjima, kojima se učinkovito upravlja, uključujući zaštićena morska područja na otvorenom moru; podsjeća da se uspostava zaštićenih morskih područja u područjima izvan nacionalne nadležnosti mora poduprijeti procjenama socioekonomskog i ekološkog učinka, utemeljenim na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima;

35.  poziva Komisiju i države članice na promicanje ideje da ocean u cjelini pruža čovječanstvu usluge ekosustava i da zato mora biti prepoznat kao globalno opće dobro u međunarodnim pregovorima pod pokroviteljstvom UN-a;

Uklanjanje ostalih okolišnih čimbenika koji ugrožavaju oporavak ribljih stokova

36.  naglašava da je brzo i snažno djelovanje za borbu protiv klimatskih promjena neophodno za očuvanje zdravih populacija morskih organizama i zdravih staništa te je stoga dugoročno ključno za kontinuitet održivih ribolovnih aktivnosti i za sigurnost opskrbe hranom; podsjeća da u skladu s člankom 2. Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama stranke moraju nastojati povećati sposobnost prilagodbe negativnim utjecajima klimatskih promjena te poticati otpornost na klimatske promjene i razvoj s niskim razinama emisija stakleničkih plinova na način kojim se ne ugrožava proizvodnja hrane;

37.  ističe pozitivan doprinos zaštićenih morskih područja prilagodbi klimatskim promjenama jačanjem otpornosti ekosustava; potiče države članice da jačaju ulogu mrežâ zaštićenih morskih područja u svojim nacionalnim strategijama za prilagodbu klimatskim promjenama;

38.  naglašava da je za obnovu ribljih stokova te za njihovo održavanje na održivoj razini također potrebno ukloniti određene antropogene učinke povezane s klimatskim promjenama, poput potrošnje kisika i zakiseljavanja, kao i različite izvore onečišćenja koji uglavnom potječu s kopna, ali i s mora, te koji negativno utječu na obnovu ribljih stokova ili doprinose njihovoj osjetljivosti, kao što su nitrati, otpadne vode, gnojiva, pesticidi, otrovne kemikalije, onečišćenje uzrokovano industrijskim aktivnostima i masovnim turizmom, ostaci iz akvakulture, onečišćenje plastikom i mikroplastikom, kreme za sunčanje, hormoni, onečišćenje bukom, istjecanje nafte i izgubljeni ili odbačeni ribolovni alati;

39.  poziva Komisiju da objavi studiju o utjecaju tih različitih izvora onečišćenja na obnovu ribljih stokova i na morske ekosustave;

40.  naglašava da je u borbu protiv onečišćenja mora i oceana potrebno uključiti ribare; u skladu s time, poziva Komisiju da potakne države članice na donošenje zakonodavstva kojim se ribarima daje odobrenje da na kopno donesu bilo kakav otpad koji izvade iz mora; smatra da bi tim odredbama trebalo uvesti sustav poticaja za ribare i za upotrebu odgovarajućih sustava prikupljanja;

41.  ističe važnost povećanja stope preživljavanja vrsta koje ne pripadaju ciljanoj skupini smanjivanjem ozljeda i stresa uzrokovanih hvatanjem i puštanjem;

42.  poziva Komisiju da razmotri te zahtjeve i odgovori na njih u svojem novom akcijskom planu za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava, koji namjerava predstaviti do 2021., u svojoj reviziji ZRP-a i u svim predstojećim zakonodavnim prijedlozima;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(2) SL L 164, 25.6.2008., str. 19.
(3) SL L 198, 25.7.2019., str. 105.
(4) SL L 206, 22.7.1992., str. 7.
(5) SL L 20, 26.1.2010., str. 7.
(6) SL L 303, 18.11.2009., str. 1.
(7) SL L 257, 28.8.2014., str. 135.
(8) SL L 375, 31.12.1991., str. 1.
(9) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
(10) SL L 264, 25.9.2006., str. 13.
(11) SL C 458, 19.12.2018., str. 9.
(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0015.
(13) Uredba (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008. SL L 157, 20.6.2017., str. 1.
(14) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica. SL L 20, 26.1.2010., str. 7.
(15) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore. SL L 206, 22.7.1992., str. 7.


Uhićenje Alekseja Navaljnog
PDF 141kWORD 45k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o uhićenju Alekseja Navaljnog (2021/2513(RSP))
P9_TA(2021)0018RC-B9-0090/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji, posebno Rezoluciju od 17. rujna 2020. o stanju u Rusiji: trovanje Alekseja Navaljnog(1),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR) i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

—  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o braniteljima ljudskih prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju (Konvencija o kemijskom oružju),

–  uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije, naročito poglavlje 2., a posebno članak 29. kojim se štiti sloboda govora i međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava koje je Rusija preuzela kao članica Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i UN-a,

–  uzimajući u obzir izjave predsjednika Europskog Vijeća i potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 17. siječnja 2021. i predsjednice Europske komisije od 18. siječnja 2021., nakon pritvaranja Alekseja Navaljnog,

–  uzimajući u obzir izjave čelnika država članica EU-a o pritvaranju Alekseja Navaljnog po njegovu dolasku u Moskvu,

—  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 1. listopada 2020.,

—  uzimajući u obzir ishod sastanka Vijeća za vanjske poslove od 12. listopada 2020. i politički dogovor o uvođenju mjera ograničavanja protiv osoba povezanih s pokušajem ubojstva Alekseja Navaljnog,

—  uzimajući u obzir presude Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) od 17. listopada 2017. u predmetu Navalnyye protiv Rusije, od 15. studenoga 2018. u predmetu Navalnyy protiv Rusije i od 9. travnja 2019. u predmetu Navalnyy protiv Rusije (br. 2),

—  uzimajući u obzir globalni režim sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava, poznat kao europski zakon Magnicki, koji je Vijeće usvojilo 7. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Aleksej Navaljni, vodeći ruski političar, odvjetnik i antikorupcijski aktivist, otkrio brojne korupcije afere u koje su bila uključena poduzeća i ruski političari, predvodio nekoliko javnih prosvjeda diljem Rusije i postao jedan od najuspješnijih vođa ruske oporbe;

B.  budući da je Aleksej Navaljni jedan od najvećih protivnika ruskih vlasti i predsjednika Putina i da je njegova odlučnost i hrabrost znak nade svima u Rusiji koji vjeruju da su sloboda, demokracija, politički pluralizam i odgovornost mogući u njihovoj zemlji;

C.  budući da je 17. siječnja 2021. Aleksej Navaljni priveden u međunarodnoj zračnoj luci Šeremetjevo u Moskvi nakon povratka u Rusiju iz Njemačke, gdje se liječio nakon trovanja u Rusiji, te mu je uskraćen pristup odvjetnicima;

D.  budući da je 18. siječnja 2021. Aleksej Navaljni na saslušanju koje je bilo organizirano na brzinu i bez presedana u policijskoj postaji bez prisutnosti odvjetnika osuđen na 30 dana zatvora gdje čeka suđenje;

E.  budući da je oko 70 osoba, uključujući novinare i pristaše Alekseja Navaljnog, pritvoreno u iščekivanju njegovog povratka;

F.  budući da je Aleksej Navaljni prevezen u Njemačku u suglasnosti s ruskim vlastima kako bi primio liječničku pomoć nakon trovanja 20. kolovoza 2020.; budući da je zajednički projekt mreže istraživačkih novinara, uključujući istraživački tim Bellingcat, uspio identificirati nekoliko počinitelja uključenih u trovanje, od kojih su svi agenti sigurnosne službe Ruske Federacije;

G.  budući da je u bolnici Charité u Berlinu zaključeno da je Aleksej Navaljni otrovan nervnim bojnim otrovom iz skupine „Novičok”, koja pripada vojnim nervnim bojnim otrovima koje su razvili Sovjetski Savez i Ruska Federacija, a koji su dostupni samo vojnim strukturama i tajnim službama u Rusiji; budući da je način trovanja potvrdilo više laboratorija u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj, a to je učinila i Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW);

H.  budući da se u skladu s Konvencijom o kemijskom oružju svako trovanje pojedinca korištenjem nervnog bojnog otrova smatra uporabom kemijskog oružja, a korištenje kemijskog oružja neovisno o okolnostima predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava i međunarodnih standarda u području ljudskih prava;

I.  budući da je EU zajedno s međunarodnim partnerima pozvao ruske vlasti da temeljito istraže pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog uporabom kemijskog nervnog otrova i da u potpunosti surađuju s OPCW-om kako bi se osigurala nepristrana međunarodna istraga te da odgovorne privedu pravdi; budući da ruske vlasti dosad nisu provele temeljitu i nepristranu istragu i da je Rusija izričito odbacila sve pozive na istragu;

J.  budući da je 15. listopada 2020. EU uveo sankcije protiv šest ruskih pojedinaca i jedne organizacije koji su umiješani u to kazneno djelo, s obzirom na to da ruske vlasti nisu provele istragu niti surađivale s OPCW-om;

K.  budući da je pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog izveden uoči lokalnih i regionalnih izbora u Rusiji u rujnu 2020., što izaziva posebnu zabrinutost u pogledu stanja demokracije, temeljnih sloboda i ljudskih prava u toj zemlji;

L.  budući da je ruska Savezna služba za zatvore priopćila da je Aleksej Navaljni pritvoren u iščekivanju sudskog ročišta zbog kršenja ranije uvjetne kazne u okviru takozvanog slučaja „Yves Rocher”, iako se zapravo oporavljao od pokušaja ubojstva u organizaciji ruskih vlasti;

M.  budući da je ESLJP u presudi od 17. listopada 2017. presudio da su Aleksej Navaljni i njegov brat Oleg 2014. godine nepravedno osuđeni za financijska kaznena djela u takozvanom slučaju „Yves Rocher” i da su ruski sudovi u tom predmetu donijeli „proizvoljne i očito nerazumne” odluke te je naložio Ruskoj Federaciji da dvojici braće isplati više od 80 000 eura odštete i troškova;

N.  budući da je Aleksej Navaljni već bio napadnut, pritvoren, uhićen i osuđen u pokušaju suzbijanja njegovih političkih i javnih aktivnosti; budući da su ruske vlasti iskoristile prethodne politički motivirane presude protiv Alekseja Navaljnog kako bi mu zabranile da se kandidira na ruskim predsjedničkim izborima 2018.;

O.  budući da su 18. siječnja 2021. ruske vlasti pokrenule novi kazneni postupak protiv Alekseja Navaljnog i optužile ga za prijevaru povezanu s transferom novca raznim dobrotvornim organizacijama;

P.  budući da su prava na slobodu mišljenja i govora, udruživanja i mirnog okupljanja utvrđena Ustavom Ruske Federacije; budući da je Ruska Federacija potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima i članica Vijeća Europe te se stoga obvezala na poštovanje međunarodnih normi i načela vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda;

Q.  budući da prema uglednoj ruskoj organizaciji za ljudska prava „Memorial” u Ruskoj Federaciji postoji više od 300 političkih i vjerskih zatvorenika; budući da EU pokazuje solidarnost sa svim disidentima i ruskim narodom koji se, iako su ugrožena njihova sloboda i njihovi životi te unatoč pritiscima Kremlja i ruskih vlasti, i dalje bore za slobodu, ljudska prava i demokraciju;

R.  budući da se stanje ljudskih prava i vladavine prava u Rusiji i dalje pogoršava i da vlasti ulažu sustavne napore kako bi ušutkale slobodu govora, ograničile slobodu okupljanja, ometale oporbene aktivnosti, reagirale represijom na sve aktivnosti usmjerene na razotkrivanje korupcije i gušile aktivnosti ruskog civilnog društva;

S.  budući da su nekažnjeno prolazila kršenja međunarodnog prava u Ukrajini i Gruziji te ubojstva i fizičke eliminacije oporbenih čelnika, novinara i drugih pod pokroviteljstvom države, primjerice u slučaju Borisa Njemcova, Ane Politkovskaje, Sergeja Magnickog i drugih; budući da su zbog brojnih pokušaja ubojstava trovanjem i drugim sredstvima, kao i zbog odbijanja suradnje u sudskom postupku o obaranju zrakoplova na letu MH-17, odnosi s Ruskom Federacijom pali na najniže grane u povijesti;

T.  budući da Europska unija od prosinca 2020. raspolaže globalnim režimom sankcija u području ljudskih prava, koji je usmjeren na pojedince i subjekte koji su odgovorni za teška kršenja i povrede ljudskih prava diljem svijeta, ili su u njih uključeni ili s njima povezani;

1.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Alekseja Navaljnog i svih osoba čije je pritvaranje povezano s njegovim povratkom u Rusiju, bilo da je riječ o novinarima, suradnicima ili građanima koji ga podržavaju;

2.  snažno osuđuje pritvaranje Alekseja Navaljnog i politički motiviranu represiju koju protiv njega provode ruske vlasti, među ostalim uz pomoć pravosudnog sustava; nadalje, osuđuje pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog i izražava duboku zabrinutost zbog sužavanja prostora za političku oporbu, neistomišljenike i civilno društvo u Ruskoj Federaciji;

3.  najozbiljnije osuđuje ponašanje Ruske Federacije koje smatra neprimjerenim za člana Vijeća Europe i OESS-a koji se obvezao na poštovanje temeljnih sloboda, ljudskih prava i vladavine prava, kako je utvrđeno u EKLJP-u i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima; potiče Vijeće Europe i OESS da poduzmu odgovarajuće mjere za procjenu kršenja obveza Ruske Federacije;

4.  podsjeća da je pritvaranje političkih protivnika protivno međunarodnim obvezama Rusije te ustraje na depolitizaciji pravosuđa i poštovanju prava na pošteno suđenje i pristup pravnom zastupanju; poziva Odbor ministara i države članice Vijeća Europe da iskoriste ovlasti iz članka 46. stavka 4. Europske konvencije o ljudskim pravima i da pred ESLJP-om pokrenu postupak zbog povrede prava protiv Ruske Federacije;

5.  poziva ruske vlasti da okončaju uznemiravanje, zastrašivanje, nasilje i represiju usmjerene na osobe neovisnih i disidentskih stavova prekidanjem prakse nekažnjavanja odgovornih zbog koje je život izgubilo već mnogo novinara, aktivista i boraca za ljudska prava te oporbenih političara i da zajamče da spomenute osobe mogu obavljati svoje aktivnosti bez straha po svoj život i živote članova svoje obitelji i svojih prijatelja;

6.  smatra da pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog i njegovo trenutačno uhićenje po njegovu povratku u Rusiju imaju za cilj odvraćanje od daljnjeg otkrivanja ozbiljne režimske korupcije te su dio sustavnog nastojanja da se utiša i ukloni njega, političku oporbu i druge disidente u zemlji, osobito s obzirom na predstojeće parlamentarne izbore u jesen 2021.; smatra da režim takvim djelovanjem razotkriva svoj prezir prema narodu te na nemilosrdan način nastoji zadržati vlast, čime se ljudima uskraćuje bilo kakva šansa za demokraciju i slobodu; izražava solidarnost s demokratskim snagama u Rusiji koje se zalažu za otvoreno i slobodno društvo;

7.  naglašava svoju odlučnost da pomno prati razvoj situacije u vezi s Aleksejem Navaljnim i njegovom dobrobiti, kako fizičkom tako i psihičkom, za koju su isključivo odgovorne ruske vlasti;

8.  osuđuje činjenicu da Ruska Federacija opetovano koristi kemijske nervne bojne otrove protiv ruskih građana i podsjeća da uporaba kemijskog oružja u bilo kojim okolnostima predstavlja zločin koji se smatra neprihvatljivim prema međunarodnom pravu, posebno prema Konvenciji o kemijskom oružju; ustrajno poziva ruske vlasti da Organizaciji za zabranu kemijskog oružja u cijelosti i u potpunosti dostave sve podatke o svom programu Novičok, i da bez daljnjeg odlaganja provedu istragu i privedu pravdi odgovorne za zločin počinjen nad Aleksejem Navaljnim te da se pobrinu za to da oni odgovaraju za svoje postupke; ponovno poziva na provedbu međunarodne istrage o kršenju međunarodnih obveza Rusije u području kemijskog oružja;

9.  poziva Vijeće da na svojim sljedećim sastancima zauzmu aktivno stajalište o tom pitanju i da znatno ojačaju mjere ograničavanja EU-a prema Rusiji, među ostalim sankcioniranjem pojedinaca i pravnih subjekata uključenih u odluku o uhićenju i zatvaranju Alekseja Navaljnog; smatra, povrh toga, da bi EU trebao uvesti dodatne ciljane mjere ograničavanja u skladu s globalnim režimom sankcija EU-a u području ljudskih prava protiv svih pojedinaca koji su bili uključeni ili su odgovorni za napade na Alekseja Navaljnog;

10.  apelira na Vijeće da uvede sankcije protiv ruskih oligarha povezanih s režimom i članova unutarnjeg kruga predsjednika Putina kao i medijskih propagandista koji posjeduju imovinu u Europskoj uniji i uživaju slobodu putovanja u države članice; smatra da bi te sankcije trebalo proširiti i na članove njihovih užih obitelji; drži da Europska unija više ne bi smjela objeručke primati rusko bogatstvo nejasnog porijekla;

11.  poziva EU i njegove države članice da osmisle novu strategiju za odnose EU-a s Rusijom, koja će se usmjeriti na potporu civilnom društvu i promicati demokratske vrijednosti, vladavinu prava, temeljne slobode i ljudska prava; poziva EU i njegove države članice da kritički preispitaju suradnju s Rusijom u okviru raznih vanjskopolitičkih platformi i projekata kao što je Sjeverni tok 2, čije dovršenje EU mora smjesta zaustaviti;

12.  poziva rusku vladu i Državnu Dumu da revidiraju pravni okvir za izbore i zakonodavstvo o stranim agentima i nepoželjnim organizacijama kako bi se olakšao pluralizam te slobodni i pošteni izbori u skladu s međunarodnim standardima i kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti za oporbene kandidate; zahtijeva od ruske vlade da svim demokratskim strankama zajamči jednak pristup i jednake mogućnosti tijekom predstojećih izbora za Dumu, s obzirom na to da je onemogućavanje registracije stranaka zloupotreba postupka registracije kojom se uništava politička konkurencija i pluralistička demokracija; ističe da dolazi do sve veće konvergencije stavova i taktika između režima u Rusiji i diktature u Bjelarusu; primjećuje da se oba režima boje sve veće želje svojih naroda za promjenama, zbog čega im se krađa izbora čini kao praktično političko rješenje;

13.  izražava žaljenje što Alekseju Navaljnom nije bilo dopušteno da se obrati Odboru za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE), kao što je bilo predviđeno za 19. siječnja 2021., dok je ruskom parlamentarnom izaslanstvu nedavno dopušteno da se vrati u Parlamentarnu skupštinu Vijeća Europe;

14.  ponavlja svoj poziv Europskoj službi za vanjsko djelovanje i državama članicama da nastave pomno pratiti stanje ljudskih prava u Ruskoj Federaciji te poziva izaslanstvo EU-a u Rusiji i veleposlanstva država članica da nastave nadzirati sudske postupke organizacija civilnog društva, oporbenih političara i aktivista, uključujući onaj Alekseja Navaljnog; poziva EU da poveća svoju potporu ruskim disidentima, nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva te neovisnim medijima i izvjestiteljima;

15.  poziva države članice EU-a da usklade svoja stajališta o Rusiji i da djeluju jedinstveno na bilateralnim i multilateralnim forumima s ruskim vlastima; nadalje, ističe da bi EU trebao iskoristiti promjenu administracije u Washingtonu kako bi ojačao transatlantsko jedinstvo u zaštiti demokracije i temeljnih vrijednosti od autoritarnih režima; podsjeća na to da Parlament podržava ruski narod u njegovoj borbi za temeljne slobode, ljudska prava i demokraciju;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i Državnoj Dumi Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0232.


Najnoviji razvoj događaja u vezi s Nacionalnom skupštinom Venezuele
PDF 157kWORD 48k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o najnovijem razvoju događaja u vezi s Nacionalnom skupštinom Venezuele (2021/2508(RSP))
P9_TA(2021)0019RC-B9-0056/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Venezueli, a posebno onu od 31. siječnja 2019. o stanju u Venezueli(1), od 16. siječnja 2020. o stanju u Venezueli nakon nezakonitog izbora novog predsjednika i predsjedništva Nacionalne skupštine (parlamentarni državni udar)(2) i od 10. srpnja 2020. o humanitarnoj situaciji u Venezueli i migracijskoj i izbjegličkoj krizi(3),

–  uzimajući u obzir izjave od 6. siječnja 2021. i od 7. prosinca 2020. koje je dao potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Venezueli i izborima za Nacionalnu skupštinu održanima 6. prosinca 2020. i prethodne izjave njegova glasnogovornika od 4. i 16. lipnja 2020. o najnovijem razvoju događaja u Venezueli,

–  uzimajući u obzir izjave Međunarodne kontaktne skupine od 8. prosinca 2020. o izborima za Nacionalnu skupštinu Venezuele održanima 6. prosinca 2020., od 16. lipnja 2020. kojom je kao nelegitimno odbačeno imenovanje novog vodstva Državnog izbornog povjerenstva (CNE) od strane Vrhovnog suda te izjavu od 24. lipnja 2020. o pogoršanju političke krize u Venezueli,

–  uzimajući u obzir nedavne izjave Skupine iz Lime, a naročito onu od 5. siječnja 2021.,

–  uzimajući u obzir izjavu Odbora za vanjske poslove od 11. lipnja 2020. o napadima na Nacionalnu skupštinu Venezuele,

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjednikâ parlamentarne Skupine za podršku demokraciji i koordinaciju izbora od 2. prosinca 2020. o tome da Europski parlament ne priznaje parlamentarne izbore u Venezueli održane 6. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir nedavne izjave glavnog tajnika Organizacije američkih država o stanju u Venezueli,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/898 od 29. lipnja 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2017/2074 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Venezueli(4), u kojoj se 11 vodećih venezuelskih dužnosnika dodaje na popis pojedinaca na koje se primjenjuju mjere ograničavanja,

–  uzimajući u obzir prvo izvješće Neovisne međunarodne misije UN-a za utvrđivanje činjenica o Bolivarijanskoj Republici Venezueli objavljeno 16. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir međunarodnu donatorsku konferenciju u znak solidarnosti s venezuelskim izbjeglicama i migrantima u Latinskoj Americi i na Karibima održanu 26. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Ustav Venezuele,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog kaznenog suda od 14. prosinca 2020. o aktivnostima u okviru preliminarnog ispitivanja (2020.) – Venezuela I,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da nezakoniti i nelegitimni izbori održani u Venezueli 6. prosinca 2020. nisu bili provedeni u skladu s minimalnim međunarodnim standardima za jamčenje vjerodostojnog postupka i da nisu poštovani politički pluralizam, demokracija, transparentnost i vladavina prava; budući da je odaziv bio iznimno slab i da je stoga očito odbacivanje tih izbora od strane venezuelskog naroda; budući da su se demokratske snage u Venezueli jednoglasno dogovorile da neće sudjelovati u toj izbornoj farsi; budući da je dvadeset sedam političkih stranaka potpisalo sporazum, uključujući četiri najveće oporbene stranke Voluntad Popular, Primero Justicia, Acción Democrática i Un Nuevo Tiempo; budući da izbori nisu ispunjavali uvjete propisane venezuelskim zakonima;

B.  budući da je međunarodna zajednica, odnosno Europska unija, Međunarodna kontaktna skupina, Skupina iz Lime i Sjedinjene Američke Države, odbacila održavanje parlamentarnih izbora 2020. zbog potpunog izostanka slobodnih i pravednih uvjeta te da rezultate tog izbornog postupka nije priznala kao legitimni ili reprezentativni izraz volje venezuelskog naroda; budući da su ti nezakoniti izbori dodatno suzili prostor za demokratsko djelovanje u zemlji i stvorene su goleme prepreke rješavanju političke krize u Venezueli;

C.  budući da je 26. prosinca 2020. legitimna Nacionalna skupština iz 2015. pod predsjedanjem Juana Guaidóa započela s donošenjem zakonodavstva kako bi produljila svoj ustavni i upravni mandat za jednu godinu, sve dok se u Venezueli ne budu mogli održati slobodni, pošteni, provjerljivi i demokratski izbori;

D.  budući da je 13. lipnja 2020. nezakoniti Vrhovni sud imenovao nove članove Državnog izbornog povjerenstva, bez ikakvih zakonskih ovlasti da to učini; budući da su prema člancima 187. i 296. Ustava Venezuele ta imenovanja isključiva odgovornost Nacionalne skupštine, tijela koje demokratski bira venezuelski narod; budući da međunarodna zajednica nije priznala nijednu odluku ni presudu koju su jednostrano donijela ta nelegitimna tijela; budući da su dužnosnici odgovorni za te odluke sad uvršteni na popis sankcija Vijeća;

E.  budući da je u srpnju 2020. Ured visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, na čelu s Michelle Bachelet, utvrdio da „odluke Vrhovnog suda umanjuju mogućnost za stvaranje uvjeta za demokratske i vjerodostojne izborne postupke” i da se tim sudskim odlukama „imenuju novi rektori Državnog izbornog povjerenstva bez konsenzusa svih političkih snaga”;

F.  budući da je Nicolás Maduro 10. siječnja 2019. nelegitimno prisvojio predsjedničke ovlasti pred Vrhovnim sudom, kršeći pritom ustavni poredak;

G.  budući da je legitimno i demokratski izabrani predsjednik Nacionalne skupštine Juan Guaidó 23. siječnja 2019. prisegnuo kao privremeni predsjednik Venezuele u skladu s člankom 233. Ustava Venezuele;

H.  budući da su EU i Parlament u više navrata pozvali na obnovu demokracije i vladavine prava u Venezueli putem vjerodostojnog političkog procesa; budući da je režim Nicolása Madura javno odbacio mogućnost hitnog održavanja slobodnih, transparentnih, uključivih i vjerodostojnih predsjedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora kao odgovor na zahtjeve potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika, Međunarodne kontaktne skupine i Parlamenta;

I.  budući da je u svojoj rezoluciji od 31. siječnja 2019. Parlament priznao Juana Guaidóa kao legitimnog privremenog predsjednika Bolivarijanske Republike Venezuele u skladu s Ustavom Venezuele;

J.  budući da je 25 od 27 država članica priznalo Juana Guaidóa kao jedinog legitimnog privremenog predsjednika zemlje sve dok se ne sazovu novi slobodni, transparentni i vjerodostojni predsjednički izbori kako bi se ponovno uspostavila demokracija; budući da su mnoge druge demokratske države učinile to isto;

K.  budući da je Vijeće 12. studenoga 2020. produljilo mjere ograničavanja do 14. studenoga 2021.; budući da te mjere uključuju embargo na oružje i opremu za unutarnju represiju, kao i zabranu putovanja i zamrzavanje imovine 36 vođa i najviših dužnosnika Venezuele;

L.  budući da je 2017. Europski parlament Nagradu Saharov za slobodu mišljenja dodijelio demokratskoj oporbi i političkim zatvorenicima u Venezueli;

M.  budući da se ionako kritično stanje u Venezueli dodatno pogoršalo zbog bolesti COVID-19; budući da su kolaps zdravstvenog sustava, hiperinflacija, ozbiljna nestašica hrane i lijekova te teška humanitarna kriza primorale najmanje jednu šestinu stanovništva da napusti zemlju, a do kraja 2020. to je učinilo više od pet i pol milijuna Venezuelaca;

N.  budući da je Ured tužitelja Međunarodnog kaznenog suda 14. prosinca 2020., prije svojeg preliminarnog izvješća, a nakon detaljne ocjene i analize dostupnih informacija objavio da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da su civilna tijela, pripadnici oružanih snaga i pojedinci koji podupiru vladu Venezuele odgovorni za „zatvor, mučenje, silovanje i/ili druge oblike seksualnog nasilja i progona skupine ili zajednice iz političkih razloga te da su možda počinili vrlo teške zločine protiv čovječnosti”; budući da će se konačna odluka o tom pitanju donijeti tijekom prve polovice 2021. godine; budući da je 16. rujna 2020. neovisna međunarodna misija UN-a za utvrđivanje činjenica o Venezueli izvijestila da su vlada i sigurnosne snage režima, uz znanje predsjednika Madura i nekolicine njegovih ministara, počinile zločine protiv čovječnosti, uključujući pogubljenja i mučenja, navodeći da venezuelska država mora pozvati na odgovornost počinitelje izvansudskih pogubljenja, prisilnih nestanaka, proizvoljnih pritvaranja i mučenja te spriječiti daljnje činove te prirode;

O.  budući da se u najnovijem izvješću koje je 14. siječnja 2021. objavio Institut CASLA pružaju dokazi o strateškom planiranju sustavne represije i kontinuiranih zločina protiv čovječnosti koje je počinio režim te razotkriva postojanje novih obrazaca mučenja, povećanje broja nezakonitih tajnih pritvaranja i centara za mučenje te uplitanje drugih država u poticanje i izvršavanje takvih zločina; budući da se u tom izvješću ističu i nehumani uvjeti u kojima se pod zemljom drže politički zatvorenici koji su izloženi stalnom fizičkom i psihološkom mučenju, što nije u skladu s minimalnim standardima Pravila za postupanje sa zatvorenicima koja su usvojena na Prvom kongresu Ujedinjenih naroda za sprečavanje kriminala i postupanje s počiniteljima kaznenih djela održanim u Ženevi 1955., i koja je odobrilo Gospodarsko i socijalno vijeće u svojim rezolucijama 663C (XXIV) od 31. srpnja 1957. i 2076 (LXII) od 13. svibnja 1977.;

P.  budući da je politički zatvorenik iz autohtone etničke skupine Pemón Salvador Franco preminuo od bolesti u venezuelskom zatvoru 3. siječnja 2021., ne primivši liječničku pomoć, unatoč tome što je od studenoga 2020. na snazi sudski nalog za njegov premještaj u bolnicu, koji je ignoriran;

Q.  budući da je od 5. siječnja 2021. režim intenzivirao napade i progon usmjerene protiv malobrojnih slobodnih i neovisnih medijskih kuća koje još uvijek ostaju u zemlji, te im je zaplijenio imovinu i instrumente za rad, prisiljavajući ih da smjesta zaustave svoje aktivnosti;

R.  budući da su prema medijskim izvješćima i aktivistima za ljudska prava najmanje 23 osobe nedavno ubijene u sukobu između policije i bandi u glavnom gradu Venezuele Caracasu, dok je pogled međunarodne zajednice uperen na vladu kojoj prijeti istraga za ubojstva koja su počinile sigurnosne snage;

1.  ponovno ističe da će, sve dok se u Venezueli ne održe istinski slobodni, vjerodostojni, uključivi, transparentni i potpuno demokratski izbori, Narodnu skupštinu izabranu u prosincu 2015., njezinog predsjednika Juana Guaidóa kao i Delegiranu komisiju pod njegovim vodstvom, koji predstavljaju posljednji slobodni izraz volje naroda Venezuele na izborima, smatrati jedinim legitimnim demokratski reprezentativnim političkim tijelom u Venezueli; poziva Vijeće i države članice da također nedvojbeno priznaju ustavni nastavak legitimne Nacionalne skupštine Venezuele izabrane 2015. i legitimnog privremenog predsjednika Venezuele Juana Guaidóa;

2.  izražava žaljenje i svoje protivljenje u vezi s nezakonitim i nelegitimnim parlamentarnim izborima koji su posljedica lažnog izbornog procesa organiziranog 6. prosinca 2020. i ponavlja da izborni proces nije bio u skladu s međunarodno prihvaćenim uvjetima i standardima ni s venezuelskim zakonima, niti je bio slobodan i pošten te nije predstavljao volju venezuelskog naroda; ne priznaje ni legitimnost ni zakonitost lažne Nacionalne skupštine formirane 5. siječnja 2021. slijedom tih nedemokratskih izbora;

3.  ponavlja da je jedino održivo rješenje višedimenzionalne krize u Venezueli, koja utječe na cijelu regiju, politički, miran i demokratski put naprijed koji obuhvaća vjerodostojne, uključive, slobodne, poštene i transparentne predsjedničke, parlamentarne, regionalne i lokalne izbore tijekom kojih se poštuju međunarodni standardi te jamče jednaki uvjeti i neometano sudjelovanje svih političkih stranaka te koji se održavaju uz objektivno međunarodno promatranje;

4.  izražava solidarnost i punu podršku građanima Venezuele koji trpe posljedice teške humanitarne i političke krize, koja je trenutačno još teža zbog pandemije bolesti COVID-19; skreće pozornost na alarmantnu migracijsku krizu i njezin utjecaj na čitavu regiju te pohvaljuje napore i solidarnost koju su iskazale susjedne zemlje;

5.  traži bezuvjetno i trenutačno puštanje na slobodu više od 350 političkih zatvorenika u Venezueli, što je podatak koji su potvrdili Foro Penal Venezolano i Organizacija američkih država;

6.  ponovno ističe obvezu da se potpuno zajamči poštovanje i zaštita ljudskih prava u Venezueli te se obvezuje na to da će budno pratiti svako represivno djelovanje, posebno ono protiv članova demokratskih snaga; osuđuje prijetnje koje je izrekla potpredsjednica nezakonito formirane Nacionalne skupštine, Iris Varela, o tome da će naložiti uhićenje i kazneni progon članova oporbe i predsjednika Juana Guaidóa, kao i oduzimanje njihove imovine i njihova državljanstva;

7.  osuđuje nedavnu represiju nad slobodom izražavanja koju provodi režim i zatvaranje novina i medijskih kuća koje ne slijede Madurovu režimsku politiku;

8.  pozdravlja nedavnu odluku Vijeća od 29. lipnja 2020. o proširenju ciljanih sankcija na dodatnih 11 pojedinaca, kojima se ne nanosi šteta venezuelskom stanovništvu, te poziva na trenutačno jačanje i proširenje tih sankcija; smatra da tijela EU-a stoga moraju ograničiti kretanje pojedinaca na popisu, kao i njihovih najbližih članova obitelji, te zamrznuti njihovu imovinu i vize; nadalje poziva na trenutačnu zabranu trgovine i prometa krvavim zlatom iz Venezuele u EU-u;

9.  ponovno ističe važnost nastavka bliske suradnje s međunarodnim saveznicima, točnije s novom vladom SAD-a i Skupinom iz Lime, kako bi se udahnuo novi život u opsežan međunarodni diplomatski napor da se venezuelskom narodu vrate demokracija, vladavina prava i blagostanje; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Vijeće da vode koordiniranu politiku na visokoj razini s SAD-om i Skupinom iz Lime kako bi se doprinijelo sveobuhvatnijem strateškom pristupu u pogledu međunarodnih diplomatskih napora i temeljito analiziralo ponovni rast napetosti u Venezueli;

10.  poziva legitimnu Nacionalnu skupštinu i njezinog predsjednika Juana Guaidóa da zajamče potpunu transparentnost u upravljanju sredstvima kako bi se osigurala puna odgovornost;

11.  podsjeća da je kriza u Venezueli najveća u svijetu nedovoljno financirana kriza te poziva međunarodnu zajednicu da ispuni svoje financijske obveze i isplati iznose izdvojene za humanitarnu krizu u Venezueli, kako je dogovoreno na donatorskoj konferenciji.

12.  u potpunosti podupire istrage Međunarodnog kaznenog suda o brojnim zločinima i činovima represije koje je počinio venezuelski režim; poziva Europsku uniju da podupre inicijativu država stranaka Međunarodnog kaznenog suda da se otvori istraga o navodnim zločinima protiv čovječnosti koje je počinio Madurov režim kako bi se odgovorne osobe privele pravdi;

13.  u skladu sa svojim prethodno usvojenim rezolucijama, snažno podupire poziv glavnog tajnika UN-a na provođenje potpune i neovisne istrage o počinjenim ubojstvima;

14.  poziva na osnivanje kontaktne skupine između zastupnika u Europskom parlamentu i demokratski izabranih predstavnika Delegirane komisije Nacionalne skupštine kako bi se olakšali redoviti kontakti i dijalog s legitimnim demokratskim snagama u Venezueli;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, legitimnom privremenom predsjedniku Republike i Nacionalne skupštine Bolivarijanske Republike Venezuele Juanu Guaidóu, vladama i parlamentima država Skupine iz Lime, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, glavnom tajniku Organizacije američkih država i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL C 411, 27.11.2020., str. 185.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0013.
(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0193.
(4) SL L 205 I, 29.6.2020., str. 6.


Pristojne i cjenovno pristupačne mogućnosti stanovanja za sve
PDF 217kWORD 70k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o pristupu pristojnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja za sve (2019/2187(INI))
P9_TA(2021)0020A9-0247/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3. stavak 3., te Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 9, 14., 148., 151., 153., 160. i 168., kao i Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa priložen UFEU-u,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 8. i 25.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iz rujna 2015. o početnom izvješću Europske unije iz lipnja 2014. upućenom tom Odboru,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja koje su svjetski vođe prihvatili u rujnu 2015. i koje je Vijeće podržalo, a posebno cilj održivog razvoja br. 11. o održivim gradovima i zajednicama te cilj održivog razvoja br. 3 o osiguravanju zdravog života i promicanju blagostanja za ljude svih generacija;

–  uzimajući u obzir Ženevsku povelju UN-a o održivom stanovanju i njezin cilj: „osigurati dostupnost pristojnog, odgovarajućeg, cjenovno pristupačnog i zdravog stanovanja svima”(1),

–  uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije iz 2018. za stanovanje i zdravlje naslovljene „Preporuke za promicanje zdravog stanovanja za održivu i pravednu budućnost(2)“,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava koji su proglasili Europsko vijeće, Europski parlament i Europska komisija u studenom 2017., a posebno njegova načela br. 19. „Stanovanje i pomoć beskućnicima” te br. 20. „Pristup osnovnim uslugama”,

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju, a posebno njezin članak 30. o pravu na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti, članak 31. o pravu na stanovanje i članak 16. o pravu obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu,

–  uzimajući u obzir akcijski plan partnerstva za stanovanje u okviru Programa EU-a za gradove iz 2018.(3),

–  uzimajući u obzir Novi program za gradove usvojen u listopadu 2016. na Konferenciji Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III), koja se održava svakih 20 godina,

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine na visokoj razini o ulaganju u socijalnu infrastrukturu u Europi 2018.(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija iz 2017. o temi „Ususret Europskom programu za stanovanje”(5),

–  uzimajući u obzir izjavu mreže Eurocities iz 2016. o državnim potporama i lokalnim javnim uslugama(6),

–  uzimajući u obzir završno priopćenje s 19. neslužbenog sastanka ministara EU-a za stambena pitanja održanog 9. i 10. prosinca 2013.(7),

–  uzimajući u obzir rezoluciju gradonačelnika velikih europskih gradova o pravu na stanovanje iz 2014.(8),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 26. travnja 2017. pod naslovom „Pregled stanja u vezi s Preporukom iz 2013. ,Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti’” (SWD(2017)0258),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o primjerenom stanovanju kao komponenti prava na primjeren životni standard i o pravu na nediskriminaciju u tom kontekstu od 30. prosinca 2015. (A/HRC/31/54)(9), u kojem se analizira beskućništvo kao globalna kriza ljudskih prava koja zahtijeva hitan globalni odgovor,

–  uzimajući u obzir paket mjera Komisije za socijalno ulaganje iz 2013.,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (2013/112/EU),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. travnja 2011. o okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. (COM(2011)0173) i naredna izvješća o provedbi i evaluaciji,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir za kvalitetu usluga od općeg interesa u Europi“ (COM(2011)0900),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Val obnove za Europu: ozelenjivanje zgrada, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje života” (COM(2020)0662),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 10. srpnja 2020. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja(13),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. ožujka 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2019.(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. ožujka 2020. o provedbi europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o izbjeglicama: uključivanje u društvo i integracija na tržište rada(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva u svjetlu rastućih troškova za kućanstva(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o kohezijskoj politici i marginaliziranim zajednicama(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o strategiji EU-a o beskućništvu(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji(26),

–  uzimajući u obzir izvješće Ujedinjenih naroda od 26. prosinca 2019. o smjernicama posebnog izvjestitelja za provedbu prava na primjereno stanovanje o primjerenom stanovanju kao komponenti prava na primjeren životni standard i o pravu na nediskriminaciju u tom kontekstu,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora ministara Vijeća Europe CM/Rec(2010)5 od 31. ožujka 2010. o mjerama za suzbijanje diskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta,

–  uzimajući u obzir drugo istraživanje o LGBTI osobama iz svibnja 2020. koje je provela Agencija Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir europsku građansku inicijativu naslovljenu „Housing for all“,(27)

–  uzimajući u obzir studiju Komisije iz lipnja 2020. naslovljenu „Pravno priznavanje roda u EU-u: put transrodnih osoba k potpunoj jednakosti“(28) (neslužbeni prijevod),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0247/2020),

A.  budući da je pristup adekvatnom stanovanju temeljno pravo koje se mora smatrati preduvjetom za uživanje drugih temeljnih prava i pristup tim pravima te za život dostojan čovjeka; budući da nacionalne, regionalne i lokalne vlasti država članica imaju obvezu definirati vlastitu politiku stanovanja i poduzeti potrebne mjere da bi osigurale da se to temeljno pravo poštuje na njihovim tržištima stambenih nekretnina;

B.  budući da, kako je navedeno u članku 151. UFEU-a, imajući na umu temeljna socijalna prava poput onih određenih u Europskoj socijalnoj povelji potpisanoj 18. listopada 1961. u Torinu te onih iz Povelje Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989., Unija i države članice imaju za cilj promicanje zapošljavanja, poboljšanje životnih i radnih uvjeta, kako bi se na putu napretka omogućilo njihovo usklađivanje, odgovarajuću socijalnu zaštitu, dijalog između uprave i radnika, razvoj ljudskih potencijala u smislu trajne visoke stope zaposlenosti i borbu protiv isključenosti;

C.  budući da EU i njezine države članice imaju obvezu svim građanima osigurati pristup pristojnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja u skladu s temeljnim pravima iz članaka 16., 30. i 31. Europske socijalne povelje i europskim stupom socijalnih prava;

D.  budući da, prema članku 36. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, Unija priznaje i poštuje pristup uslugama od općeg gospodarskog interesa kao što je predviđeno nacionalnim zakonima i praksama, u skladu s Ugovorima s ciljem promidžbe socijalne i teritorijalne kohezije Unije; budući da su javne vlasti država članica klasificirale usluge od općeg interesa kao takve, što znači da su predmet određenih obveza javnih službi; budući da te usluge može pružati država ili privatni sektor; budući da te usluge uključuju socijalno stanovanje kao socijalnu uslugu od općeg interesa; budući da socijalne usluge od javnog interesa odgovaraju na potrebe osjetljivih građana u skladu s načelima solidarnosti i jednakog pristupa; budući da Komunikacija Komisije o Okviru za kvalitetu usluga od općeg interesa u Europi svim građanima jamči pristup osnovnim uslugama i promiče kvalitetu u području socijalnih usluga;

E.  budući da cilj održivog razvoja br. 11 poziva na konkretne ciljeve za 2030. da bi se osigurao pristup odgovarajućim, sigurnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja i osnovnim uslugama za sve, na unaprjeđenje sirotinjskih četvrti te na jačanje uključive i održive urbanizacije, kao i kapaciteta za participativno, integrirano i održivo planiranje ljudskih naselja i upravljanje njima u svim državama;

F.  budući da sve više osoba s niskim i srednjim primanjima koji žive u EU-u ima poteškoća da si priušti stan, preopterećeni su troškovima stanovanja i održavanja, žive u stambenim jedinicama u kojima postoji zabrinutost zbog sigurnosti, koje su nezdrave, nekvalitetne, nepristupačne, energetski neučinkovite ili prenapučene, ili su beskućnici ili im prijeti deložacija;

G.  budući da povećanje broja dovršenih stambenih projekata ne poboljšava u značajnoj mjeri pristup mogućnostima stanovanja osobama čija su primanja preniska da bi si mogli priuštiti tržišne najamnine ili previsoka da bi ostvarili pravo na socijalno stanovanje; budući da taj problem posebice pogađa samohrane roditelje, velike obitelji i mlade ljude koji ulaze na tržište rada;

H.  budući da, prema procjenama Eurofounda, neprimjereni uvjeti stanovanja gospodarstvo EU-a koštaju 195 milijardi EUR godišnje(29); budući da je 2018. godine 17,1 % stanovništva EU-a živjelo u prenapučenim stambenim objektima(30); budući da u EU-u 28,5 % mladih ljudi u dobi između 25 i 34 godine živi sa svojim roditeljima; budući da na tu brojku utječe nekoliko većinom socioekonomskih faktora, kao i dostupnost mogućnosti stanovanja(31); budući da će do 2030. godine preko dvije trećine svjetske populacije stanovati u gradovima(32);

I.  budući da je udio populacije EU-a koji troši više od 40 % svojeg raspoloživog dohotka kućanstva na troškove stanovanja u razdoblju između 2010. i 2018. godine bio 10,2 %, iako su zabilježene značajne razlike između država članica EU-a;

J.  budući da cijene stanovanja svake godine rastu, a stopa njihova rasta veća je od rasta raspoloživog dohotka kućanstva; budući da je stanovanje trenutno najveća stavka rashoda za europske građane;

K.  budući da je procijenjeno da tržište stambenih nekretnina generira oko 25 milijardi EUR te je stoga ključno za stvaranje radnih mjesta i potiče gospodarsku aktivnost, utječući pritom na mobilnost radne snage, energetsku učinkovitost, infrastrukturne zahtjeve i otpornost, održivi promet i urbani razvoj, među raznim drugim područjima;

L.  budući da su se u posljednjim desetljećima pogoršali cjenovna pristupačnost i uvjeti stanovanja za vlasnike i unajmljivače niskih primanja; budući da je gotovo 38 % kućanstava koja su u riziku od siromaštva trošilo više od 40 % svojeg raspoloživog dohotka kućanstva na stanovanje; budući da se broj ljudi koji su u riziku od siromaštva u EU-u povećava na 156 milijuna ako u obzir uzmemo troškove stanovanja;

M.  budući da su troškovi najma u EU-u u posljednjem desetljeću narasli, dok su u 22 države članice u razdoblju od 2007. do 2019. narasle i cijene nekretnina;

N.  budući da posljednji dokazi prikupljeni nakon izbijanja pandemije bolesti COVID-19 pokazuju da bi, srednjoročno gledano, gospodarska recesija i gubitak radnih mjesta mogli dodatno povećati preopterećenost troškovima stanovanja i beskućništvo u EU-u;

O.  budući da stambena kriza u mnogim državama članicama teže pogađa urbana područja te je postalo teško pronaći cjenovno pristupačne mogućnosti stanovanja po tržišnim cijenama, između ostaloga i za kućanstva sa srednjim primanjima;

P.  budući da se stambena kriza događa i u bogatim i manje bogatim zemljama, što dovodi do socijalne isključenosti i prostorne segregacije; budući da je pristup pristojnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja teži osjetljivim skupinama, kao što su siromašni radnici, žene, mladi, posebice nezaposleni mladi, samohrani roditelji, velike obitelji, osobe starije životne dobi, posebice one koje žive same, LGBTIQ osobe, migranti, izbjeglice, osobe s invaliditetom, osobe s fizičkim ili mentalnim bolestima i osobe iz marginaliziranih zajednica, uključujući Rome;

Q.  budući da je kriza izazvana bolesti COVID-19 pogoršala nesigurnost po pitanju stanovanja, preveliku zaduženost i rizik od deložacije i beskućništva te ukazala na nesigurnu situaciju mnogih osoba, posebice osoba starije životne dobi, ali i radnika migranata te sezonskih radnika, koji nemaju pristup mogućnostima stanovanja koje ispunjavaju zahtjeve po pitanju zdravlja i socijalnog distanciranja;

R.  budući da je Eurofoundovo istraživanje o bolesti COVID-19 pokazalo da se u travnju 2020. financijska situacija pogoršala za 38 % ispitanika, a 47 % ispitanika(33) izrazilo je poteškoće u spajanju kraja s krajem; ta je brojka narasla na 87 % među nezaposlenim pojedincima; budući da je, među njima, gotovo 30 % ispitanika već kasnilo s plaćanjem računa za režije, a 22 % njih kasnilo je s plaćanjem najamnine ili hipoteke, dok je jedna petina izrazila strah vezan uz stabilnost stambene situacije s obzirom na kašnjenje plaćanja najamnine; budući da je Eurofoundovo istraživanje pokazalo da je 2016. godine 14 % stanovnika u 28 država članica EU-a izjavilo da kasni s plaćanjem obveza jer ne stignu na vrijeme podmiriti najamninu ili hipoteku, potrošačke kredite, zajmove od prijatelja ili obitelji ili račune za režije ili telefon; budući da je 21 % stanovništva u riziku od prevelike zaduženosti ako se uključe osobe koje teško (ili vrlo teško) spajaju kraj s krajem, ali (još) nemaju nepodmirenih obveza;

S.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 imala razoran učinak na europsko tržište rada, koji Međunarodna organizacija rada u drugom kvartalu 2020. procjenjuje na gubitak radnih sati ekvivalentan broju od 44 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom; budući da je kriza uzrokovana bolesti COVID-19 pogoršala položaj nevladinih i humanitarnih organizacija koje tradicionalno pomažu osobama u teškim stambenim ili životnim situacijama te je dovela do nesigurnosti po pitanju nastavka pružanja njihovih usluga;

T.  budući da se prisilna deložacija definira kao trajno ili privremeno udaljavanje protiv volje pojedinca, obitelji i/ili zajednica iz domova i/ili područja na kojima stanuju, bez pružanja, ili pristupa, prikladnim oblicima pravne ili druge vrste zaštite koja je u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima; budući da su prisilne deložacije već dugo prepoznate kao teško kršenje ljudskih prava;

U.  budući da nedostatak kvalitetnih mogućnosti stanovanja predstavlja ozbiljan izazov za mnoge građane EU-a; budući da trenutačno nema preciznih podataka o broju beskućnika u EU-u, a rigorozno prikupljeni podaci predstavljaju temelj svake učinkovite javne politike;

V.  budući da se stopa beskućništva u mnogim državama članicama u posljednjem desetljeću povećala zbog porasta troškova stanovanja, učinka gospodarske krize i naknadnih politika, uključujući zamrzavanje ili ukidanje socijalnih programa i beneficija;

W.  budući da je program „Najprije stan“ integrirana strategija za borbu protiv beskućništva koja kombinira potporu stanovanju sa socijalnim uslugama i integracijom beskućnika na tržište rada; budući da usvajanje načela tog programa u državama članicama može značajno pomoći u smanjenju beskućništva;

X.  budući da načelo br. 19. europskog stupa socijalnih prava obrađuje pitanja stambene pomoći i beskućništva; budući da je Komisija najavila da će predstaviti akcijski plan i usvojiti ga do veljače 2021.; budući da beskućništvo predstavlja povredu prava na primjereno stanovanje i drugih ljudskih prava, uključujući pravo na nediskriminaciju, zdravlje, vodu i sanitarne uvjete, sigurnost osobe i slobodu od okrutnog, ponižavajućeg i neljudskog postupanja(34), te je stoga u osnovi nepomirljivo s ciljevima EU-a za socijalni napredak i njegovim socijalnim modelom; budući da su beskućnici i osobe koje žive u neformalnim stambenim jedinicama često žrtve kriminalizacije, zlostavljanja, stigmatizacije, socijalne isključenosti i diskriminatornog postupanja zbog svojeg stambenog statusa; budući da im često odbija pristup sanitarnim objektima, okuplja i udaljuje od zajednica te da su često žrtve ekstremnih oblika nasilja; budući da je očekivani životni vijek beskućnika značajno niži od onog opće populacije;

Y.  budući da bi definicija beskućništva trebala uključivati njegov materijalni aspekt (nedostatak minimalno primjerene mogućnosti stanovanja), kao i socijalni aspekt (sigurno mjesto za osnivanje obitelji ili zasnivanje socijalnih odnosa, za sudjelovanje u životu zajednice i dostojanstven život)(35); budući da je kriza izazvana bolesti COVID-19 pokazala da je borba protiv beskućništva pitanje javnog zdravlja i da se rješenja za to mogu pronaći, primjerice pružanjem privremenog smještaja i stavljanjem moratorija na deložacije, što su mjere koje su već provedene u nekoliko država članica;

Z.  budući da je beskućništvo u porastu u najmanje 24 države članice; budući da svake noći u Europskoj uniji 700.000 beskućnika mora spavati u skloništima ili na ulici, što predstavlja porast od 70 % u posljednjih 10 godina.

AA.  budući da postoji nestašica cjenovno pristupačnih socijalnih mogućnosti stanovanja i pristupačnih mogućnosti stanovanja; budući da 9,6 % stanovništva u ukupno 27 država članica EU-a stanuje u kućanstvima koje troše 40 ili više posto svojeg ekvivalentnog raspoloživog dohotka na stanovanje(36); budući da je teret troška stanovanja teži za osobe s invaliditetom kod kojih je stopa preopterećenosti troškovima stanovanja 12,5 %, u usporedbi s 9,9 % za osobe bez invaliditeta;

AB.  budući da se cjenovna pristupačnost mogućnosti stanovanja mora sagledati u njezinu općenitom odnosu s uzorcima dohotka i razvojem, kao i pravednom raspodjelom i pretjeranim rastom troškova stanovanja, te imati jasnu rodnu dimenziju; budući da neuspjesi na području tržišta stambenih nekretnina ugrožavaju socijalnu koheziju u Europi, povećavaju stopu beskućništva i siromaštva te utječu na povjerenje u demokraciju; budući da bi, za rješavanje svih tih izazova, nacionalne i lokalne vlasti morale moći usvojiti prikladne stambene politike, uključujući mjere državne potpore, da bi stvorile uvjete i potporu ulaganjima u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje;

AC.  budući da razina javne potrošnje na troškove vezane uz socijalno stanovanje u Europi ovisi od zemlje do zemlje, pri čemu neke zemlje stavljaju veći naglasak na potporu socijalnom stanovanju od drugih; budući da je, međutim, potreba za socijalnim stanovanjem narasla od financijske krize 2008. jer se pojedinci s nižim primanjima suočavaju s povećanim financijskim pritiskom u vezi stanovanja; budući da zemlje koje primjenjuju univerzalistički model socijalnog stanovanja obično imaju velike sektore nekretnina namijenjenih iznajmljivanju, sve sa sveobuhvatnim ciljem promicanja socijalne raznolikosti i sprječavanja segregacije na temelju socioekonomskih faktora(37);

AD.  budući da su u 2018. cijene nekretnina narasle u gotovo svakoj državi članici u usporedbi s 2015.; budući da su u posljednje tri godine cijene kuća u EU-u prosječno narasle za 5 %;

AE.  budući da su posljednjih godina ulaganja u socijalno stanovanje u padu; budući da potrošnja različitih vlada na socijalno stanovanje (prijenosi i kapitalna potrošnja) predstavlja samo 0,66 % europskog BDP-a, što je nisko prema nedavnim povijesnim razinama i predstavlja silazni trend;

AF.  budući da stambeni fond u EU-u značajno raste, a manjak mogućnosti smještaja i dalje predstavlja značajan problem;

AG.  budući da je 10,3 % stanovništva u EU-u preopterećeno troškovima stanovanja;

AH.  budući da neodgovarajući stambeni uvjeti i beskućništvo negativno utječu ne samo na fizičko i psihičko zdravlje i dobrobit ljudi te na kvalitetu njihova života, već i na njihov pristup zapošljavanju i pristup drugim ekonomskim i socijalnim uslugama;

AI.  budući da pristup objektima za rekreaciju, društvenim centrima, parkovima i zelenim površinama također pozitivno utječe na životne uvjete; budući da bi ulaganja u socijalno stanovanje također trebala pružati podršku izgradnji fizičke infrastrukture koja se temelji na zajednici (društveni centri, sportski objekti itd.) i programima zajednice za daljnje poboljšanje kvalitete života ljudi;

AJ.  budući da je WHO identificirao stanovanje kao ključni sektor za aktivnosti vezanih uz rješavanje zdravstvenih nejednakosti(38); budući da 2,1 % europskih građana nema unutarnju kupaonicu, tuš ili sanitarne čvorove u svojim stambenim prostorima; budući da većina tih građana živi u pet država članica: Rumunjskoj (27,7 %), Bugarskoj (15,3 %), Litvi (10,6 %), Latviji (9,9 %) i Estoniji (5,3 %)(39); budući da ruralna područja posebice pate od manjka ulaganja u pristup sanitarnim uvjetima i ostalim osnovnim komunalnim uslugama; budući da bi prilikom definiranja i provedbe svojih politika i aktivnosti Europska unija trebala osigurati visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja;

AK.  budući da su, prema Komisiji, kućanstva s djecom općenito u većem riziku od teških stambenih uvjeta, a udio djece koji živi u prenapučenom domaćinstvu veći je kod djece koja žive u siromaštvu nego kod djece u općoj populaciji; budući da je manjak pristupa socijalnom stanovanju prepreka djeci iz obitelji s niskim primanjima uzrokovana nedovoljnom ponudom socijalnog stanovanja, što dovodi do dugog vremena čekanja; budući da su prikladno grijani stambeni prostor sa sigurnom vodom i sanitarnim uvjetima te stanovanje općenito ključni element za zdravlje, dobrobit, rast i razvoj djece; budući da primjereno stanovanje također pogoduje učenju kod djece(40);

AL.  budući da je energetsko siromaštvo stalna pošast koja utječe na milijune ljudi u EU-u i budući da je bolest COVID-19 pogoršala tu krizu jer je ograničenje kretanja dovelo do značajnog povećanja potrošnje energije i viših računa; budući da je, nadalje, zbog bolesti COVID-19 velik broj radnika izgubio posao ili dio svojih primanja, unatoč mjerama financijske potpore i kratkoročnim programima o radu koje su države članice uvele, a EU podržao; budući da stambene olakšice i subvencije za troškove najma često nisu dovoljne da pokriju stvarne troškove stanovanja, a u nekim zemljama veoma strogi kriteriji onemogućavaju pristup stambenim olakšicama za osjetljive skupine;

AM.  budući da društva stare i prolaze kroz demografske promjene; budući da se oblik stanovanja treba promijeniti s godinama u skladu s promjenama stila života ili obiteljskom situacijom; budući da prepreke stanovanju uključuju manjak pristupa, usamljenost, zabrinutosti oko sigurnosti i troškove održavanja;

AN.  budući da bi stambeni prostori trebali biti sigurni, udobni i jednostavni za održavanje, što je veoma važno za osobe starije životne dobi;

AO.  budući da energetska učinkovitost stambenog fonda ima izravan učinak na energetsko siromaštvo i troškove održavanja; budući da je tržište plina i energije jedno od najprofitabilnijih sektora u svijetu, iako gotovo 7 % kućanstava u EU-u nije u mogućnosti podmiriti režije(41); budući da kućanstva s niskim primanjima također plaćaju više za energiju; budući da „val obnove“ može igrati važnu ulogu u uštedi energije, smanjenju troškova i potrošnje energije, čime se pomaže smanjenju energetskog siromaštva i poboljšava udobnost te sanitarni i životni uvjeti za sve;

AP.  budući da je dekarbonizacija gospodarstva EU-a do 2050. zajednički cilj u borbi protiv klimatskih promjena, a energija koja se upotrebljava za grijanje i hlađenje zgrada jedan od glavnih uzroka tih promjena; budući da je kroz europski zeleni plan Europska unija samoj sebi postavila cilj da zgrade učini energetski učinkovitijima;

AQ.  budući da u više od polovice država članica EU-a sada postoji preko 500 stambenih prostora na 1000 stanovnika; budući da je ta brojka najviša u zemljama koje su turističke destinacije, gdje kuće za odmor izgrađene za uporabu u visokoj sezoni na najatraktivnijim turističkim lokacijama ne udovoljavaju potrebama stanovanja šire populacije(42);

AR.  budući da su izbjeglice, azilanti, migranti, posebno oni bez dokumenata, interno raseljene osobe, osobe bez državljanstva, osobe s invaliditetom, djeca i mladi, autohtono stanovništvo, žene, LGBTIQ osobe, osobe starije životne dobi i pripadnici rasnih, etničkih i vjerskih manjina neravnomjerno zastupljeni među osobama koje žive u beskućništvu, u neformalnom smještaju ili u neprimjerenim stambenim uvjetima, a često su potisnuti u najmarginalnija i najnesigurnija područja; budući da su gore navedene skupine često žrtve višedimenzionalne diskriminacije kao rezultat stambenog statusa; budući da je pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Europska unija usmjerena na borbu protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije;

AS.  budući da je Komisija 12. studenoga 2020. usvojila svoju prvu strategiju za jednakost LGBTIQ osoba;

AT.  budući da je Odbor ministara Vijeća Europe državama članicama u preporuci CM/Rec(2010)5 preporučio da treba poduzeti mjere kojima bi se osiguralo da sve osobe na učinkovit i jednak način imaju pristup primjerenom stanovanju, bez diskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta; budući da je predložio i da se prikladna pažnja treba dati rizicima beskućništva kojima su izložene LGBTIQ osobe, uključujući mlade i djecu, koje mogu biti posebno izložene socijalnoj isključenosti, uključujući onu od vlastite obitelji;

AU.  budući da studija Komisije o pravnom priznavanju roda u EU-u ukazuje na diskriminaciju protiv transrodnih osoba i osoba koje se ne identificiraju ni s jednim rodom prilikom pristupa tržištu stambenih nekretnina, uključujući gubitak domova zbog zahtjeva za razvodom koji je dio nekih procesa priznavanja roda u EU-u; budući da pristup pravnom priznavanju roda povećava šansu da transrodna osoba pronađe stambeni prostor u slučajevima kada je potrebna dokumentacija koja odgovara njihovu rodnom izražavanju;

AV.  budući da Komisija raspolaže značajnim brojem kompetencija vezanih uz tržište stambenih nekretnina, uključujući nadzor banaka, monetarnu politiku, kredite i hipotekarne kredite, uključujući pravila odgode i podmirenja duga, kao i mogućnost interveniranja u slučaju financijskih balona, javnih troškova socijalnog financiranja stanovanja i nenaplativih kredita; budući da se prema Protokolu br. 26 UFEU-a pružanje zadataka usluga od općeg gospodarskog interesa, kao što je pružanje socijalnog i cjenovno pristupačnog stanovanja, treba temeljiti na određenim nacionalnim, regionalnim i lokalnim povjerenim zadacima koji odražavaju potrebe i proporcionalnu podršku stanovanju i zajednicama;

AW.  budući da špekulativno stjecanje nekretnina i zemljišta ima naglašenu ulogu u kontinuiranom rastu cijena stanovanja; budući da se može primijetiti nagli i kontinuirani rast cijena kuća i tržišnih najamnina, posebno u gradovima i gradskim ili prigradskim područjima;

AX.  budući da se prisilna deložacija definira kao trajno ili privremeno udaljavanje protiv volje pojedinca, obitelji i/ili zajednica iz domova i/ili područja na kojima stanuju, bez pružanja, ili pristupa, prikladnim oblicima pravne ili druge vrste zaštite koja je u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima; budući da su prisilne deložacije već dugo prepoznate kao teško kršenje ljudskih prava;

Postizanje odgovarajućih, energetski učinkovitih i zdravih mogućnosti stanovanja

1.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju prepoznavanje prava na primjereno stanovanje i da se ono provodi kao temeljno ljudsko pravo putem primjenjivih europskih i nacionalnih zakonodavnih odredbi; poziva Komisiju i države članice da osiguraju jednak pristup pristojnim mogućnostima stanovanja za sve, uključujući čistu i kvalitetnu pitku vodu, odgovarajuće i primjerene sanitarne i higijenske uvjete, spojeve na kanalizaciju i vodne mreže, kvalitetno unutarnje okruženje, kao i pristup cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj i održivoj energiji za sve, te da tako doprinesu iskorjenjivanju svih oblika siromaštva, zaštiti ljudskih prava u socijalno ugroženim kućanstvima i pružanju podrške najosjetljivijim skupinama te da zaštite njihovo zdravlje i dobrobit;

2.  ponavlja svoj poziv za djelovanje na razini EU-a za moratorij na odspajanje grijanja zimi i poziva na uvođenje zimskog primirja; osuđuje zaobilaženje moratorija tako što se grijanje ne uključuje na jesen, što moratorij tako čini neučinkovitim; poziva Komisiju da osigura da dobavljači električne energije usvoje zaštitne programe kako bi zajamčili domaću opskrbu energijom onima kojima je najpotrebnija, budući da je pristup osnovnim komunalnim uslugama kao što su voda, struja i sanitarni sustav ključan za postizanje ciljeva održivog razvoja;

3.  poziva na uvođenje minimalnih obveznih zahtjeva za zdrave domove na razini EU-a, uključujući kvalitetu zraka u zatvorenom, koji bi trebali biti barem usklađeni sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije; poziva države članice da se pridržavaju i provode osnovna pravila javnih sanitarnih sustava i javnog zdravlja, kao i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o primjerenom stanovanju, zdravlju i temperaturi te da razmjenjuju najbolje prakse i razmišljanja poduzeta na nacionalnoj razini;

4.  poziva Komisiju i države članice da prioritet smanjenju emisija i energetskoj učinkovitosti daju putem obnove stambenih prostora; podržava fokus „vala obnove“ na rješavanje energetskog siromaštva i zgrada s najlošijom izvedbom, u skladu s ciljevima i načelima europskog zelenog plana, kako bi se osigurala socijalno pravedna tranzicija na klimatski neutralno gospodarstvo kojom nitko neće biti zapostavljen; poziva da se posebna pažnja posveti socijalnom stanovanju, obiteljskim kućama i višestambenim zgradama u kojima stanuju njihovi vlasnici, kao i rješavanju problema neprimjerenog stanovanja i pristupačnosti stanovanja; stoga naglašava da bi najmoprimci i stanari-vlasnici trebali biti potpuno informirani o projektima obnove i uključeni u njih te da se njihov ukupni trošak ne bi trebao povećati zbog tih projekata;

5.  poziva države članice da provedu kampanje za uštedu energije; naglašava ulogu koju minimalni standardi energetske učinkovitosti imaju u poticanju obujma i opsega obnove u zgradama s najlošijom izvedbom te pozdravlja plan u „valu obnove“ za uvođenje obveznih minimalnih standarda energetske učinkovitosti za postojeće zgrade u nadolazećoj reviziji Direktive o energetskoj učinkovitosti i energetskoj učinkovitosti zgrada;

6.  pozdravlja potporu Komisije u „valu obnove“ u obliku financiranju rješenja za kućanstva s niskim prihodima; pozdravlja model neutralnosti troškova stanovanja (uključujući stanarinu, energetske i operativne troškove te lokalne poreze) jer kombinira socijalne i klimatske ciljeve te sprječava „deložacije zbog obnove” (deložacije na temelju toga da je zgradi potrebna značajna obnova), osiguravajući da se povećanje stanarine u potpunosti uravnotežuje uštedom energije; naglašava potrebu zaštite stanara od deložacije tijekom obnove stanova;

7.  napominje da će za pružanje poticaja za obnovu, posebno u višestambenim zgradama, biti ključni sudjelovanje, komunikacija i financijski poticaji; poziva Komisiju, države članice i financijske institucije da osiguraju široku dostupnost financiranja za obnovu i podobnost za sve kategorije vlasništva, uključujući u situacijama kada ne postoje udruženja vlasnika;

8.  poziva Komisiju da „val obnove” odredi kao prioritet u višegodišnjem financijskom okviru i programu Next Generation EU te da ugrožene osobe postavi u središte politika za oporavak i da osigura jednak pristup projektima obnove za sve, s obzirom na to da ulaganja u tom području mogu djelovati kao protuciklička intervencija sa značajnim potencijalom za stvaranje novih radnih mjesta; poziva države članice da odrede obnovu kao prioritet u svojim planovima za oporavak i otpornost kako bi doprinijele ostvarenju cilja dubinske obnove od najmanje 3 % europskog fonda zgrada godišnje; zahtijeva da se posebna pažnja posveti i zgradama s visokim rizikom od potresa u europskim regijama sklonim potresima;

9.  poziva EU i države članice da podrže kružno gospodarstvo u građevinskom sektoru i da na zgrade i proizvode primjenjuju kružna načela s obveznim zelenim kriterijima; poziva EU i države članice da prilikom razmatranja mogućnosti obnove favoriziraju građevinske proizvode izrađene od niskougljičnih, održivih i netoksičnih materijala koji se također lako popravljaju i ponovno upotrebljavaju te da potaknu brzu tranziciju na obnovljive izvore energije za grijanje i hlađenje; naglašava da će više ekološki prihvatljivih domova izgrađenih s ekološki održivijim i trajnijim materijalima stvoriti široke socijalne i pojedinačne gospodarske koristi; poziva Komisiju i države članice da u svoje planove ulaganja u stanovanje uvedu zeleno socijalno stanovanje, uključujući kriterije održivosti socijalnog stanovanja;

10.  poziva Komisiju da osigura da su prema pravilima javne nabave moguće inovacije i dugoročna partnerstva za obnovu u sektoru socijalnog stanovanja, poput pristupa pametnog susjedstva predloženog u okviru Inicijative pristupačnog stanovanja u „valu obnove“;

11.  poziva države članice da promiču programe i poticaje kojima se članove obitelji potiče da žive bliže jedni drugima, te za jačanje međugeneracijskih veza i omogućavanje starijim osobama koje zbog zdravstvenih ili financijskih razloga moraju napustiti svoje domove da pronađu smještaj koji odgovara njihovim potrebama, a da pritom ne moraju napustiti zajednice u kojoj već godinama žive;

Borba protiv beskućništva i diskriminacije

12.  poziva da se iskorjenjivanje beskućništva do 2030. postavi kao cilj na razini EU-a; poziva Komisiju da poduzme učinkovitije mjere za podršku državama članicama u nastojanjima da smanje i iskorijene beskućništvo kao prioritet u kontekstu akcijskog plana za europski stup socijalnih prava;

13.  poziva Komisiju da predloži okvir EU-a za nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva i dodatno poziva države članice da usvoje načela programa „Najprije stan“ te da prioretiziraju pružanje privremenog stanovanja beskućnicima, između ostalog putem proaktivnih i reaktivnih mjera kao dio svojih nacionalnih strategija za beskućništvo, na temelju sistematskih savjetovanja s nevladinim organizacijama koje djeluju u području beskućništva, siromaštva i diskriminacije;

14.  vjeruje da bi Komisija trebala dodatno istražiti provedbu postojećih uspješnih modela, kao što je model „Najprije stan“, putem odgovarajućih instrumenata financiranja kao što su Europski socijalni fond plus i Europski fond za regionalni razvoj;

15.  naglašava da je potrebna međuministarska i međuvladina suradnja u razvoju i provedbi tih strategija, kao i za sudjelovanje ključnih dionika, te potiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama;

16.  naglašava važnost prikupljanja pouzdanih podataka o beskućništvu, uključujući beskućništvo mladih, uz sudjelovanje relevantnih nevladinih organizacija i vlasti aktivnih u pružanju usluga osobama kojima prijeti opasnost od beskućništva ili koje su beskućnici; poziva Komisiju i države članice da usvoje zajedničku okvirnu definiciju i usklađene pokazatelje beskućništva u EU-u, čime bi se omogućili zajedničko razumijevanje, sustavna usporedba i procjena razmjera beskućništva diljem država EU-a; i čime bi se omogućilo sistematsko praćenje stope beskućništva na razini EU-a putem institucija kao što je Eurostat; poziva na uporabu postojećih alata, poput Europske tipologije beskućništva i stambene isključenosti;

17.  poziva države članice i Komisiju da poduzmu mjere i provedu programe za mlade koji navrše 18 godina i kojima prijeti opasnost od beskućništva; poziva Komisiju da mladim ljudima pruži financijsku podršku prilikom prelaska na samostalan život, čime se poboljšava pristup informacijama o financiranju za cjenovno pristupačno stanovanje i osigurava da revidirano jamstvo za mlade pridonosi rješavanju problema beskućništva kod mladih koji je u porastu u mnogim zemljama EU-a;

18.  pozdravlja pridavanje pažnje problemu beskućništva kod LGBTIQ osoba, posebice kod mladih LGBTIQ osoba, u strategiji za jednakost LGBTIQ osoba; poziva Komisiju da stvori alate za bolje prikupljanje podataka, da potakne istraživanja diljem EU-a i da olakša razmjenu pristupa u rješavanju problema beskućništva kod LGBITQ osoba među državama članicama;

19.  ponavlja svoj poziv od 16. siječnja 2014. da se odmah stane na kraj kriminalizaciji beskućnika i da se izmijene diskriminirajuće prakse kojima se beskućnicima onemogućava pristup socijalnim uslugama i prihvatilištima;

20.  poziva Agenciju Europske unije za temeljna prava na snažnije praćenje zločina iz mržnje i incidenata motiviranih aporofobijom; naglašava činjenicu da siromaštvo i beskućništvo nisu kaznena djela; poziva države članice da u svojim javnim politikama uspostave mehanizme kojima će zajamčiti sigurnost beskućnika i da u svoje javne politike za sigurnost uvedu aporofobiju kao zločin iz mržnje; poziva Komisiju i države članice da zabrane i riješe problem diskriminacije na temelju beskućništva ili drugog statusa stanovanja te da izvan snage stave sve zakone i mjere koje kriminaliziraju ili kažnjavaju ljude za beskućništvo ili ponašanja povezana s beskućništvom, kao što je spavanje ili objedovanje u javnom prostoru, kao i da zabrane protjerivanje beskućnika iz javnih prostora, osim ako im je osigurana sigurna alternativa za stanovanje, te uništavanje njihovih osobnih stvari;

21.  poziva države članice da osiguraju da se izvanredne mjere za sprječavanje beskućništva i zaštitu beskućnika tijekom krize izazvane bolesti COVID-19, posebice moratorija na deložacije i odspajanje s opskrbe energijom, te pružanje privremenog smještaja održavaju koliko je god to potrebno i da budu popraćene primjerenim i trajnim rješenjima; poziva države članice da pruže potporu i promiču nevladine i humanitarne organizacije koje pružaju zdravstvene i socijalne usluge beskućnicima i pomažu u njihovoj zaštiti od bolesti COVID-19;

22.  prepoznaje da u nekim hitnim situacijama, kao u trenucima kada se ljudi nalaze u nesigurnim administrativnim situacijama ili u slučaju žrtava obiteljskog nasilja, potrebitima na raspolaganje treba staviti hitne stambene prostore, primjerice skloništa; poziva države članice da osiguraju da nitko ne mora spavati na ulici zbog manjka pristojnih alternativa; poziva Komisiju i države članice na zajednički rad na promicanju bezuvjetnog pristupa hitnim skloništima primjerene kvalitete u situacijama velike potrebe za smještajem za svima kojima je ono potrebno; naglašava, međutim, da bi to uvijek trebalo biti samo privremeno i da ne predstavlja alternativu strukturnim rješenjima kao što su prevencija i osiguravanje odgovarajućeg stambenog prostora i socijalne potpore kao odgovor na beskućništvo;

23.  ističe da su žene posebno izložene stambenoj krizi; naglašava da su žene značajnije pogođene siromaštvom, dijelom zbog razlike u plaćama i mirovinama među ženama i muškarcima te činjenice da češće rade na nepuno radno vrijeme; naglašava da je beskućništvo kod žena često manje vidljivo i da se treba posebno rješavati; poziva Komisiju i države članice da razviju rodno osjetljiv pristup u svojim nacionalnim strategijama za borbu protiv beskućništva da bi se pružila podrška ženama koje pate od beskućništva, koje su često proživjele složenu traumu i izložene su ponovnoj traumi, primjerice uzrokovane obiteljskim nasiljem i zlostavljanjem, odvajanjem od djece, stigmatizacijom i manjkom sigurnog prostora; poziva Komisiju i države članice da razviju rodno osjetljiv pristup u svojim politikama stanovanja, posebice pružanjem podrške ženama koje se nalaze u specifičnim situacijama kao što je samohrano majčinstvo;

24.  podsjeća da su socijalno distanciranje i karantena zbog bolesti COVID-19 imali dramatičan učinak na broj slučajeva nasilja nad ženama, uključujući povećane incidencije obiteljskog nasilja i zlostavljanja djece; podsjeća da se ekonomska neovisnost žena pokazala ključnim alatom za rješavanje problema rodno uvjetovanog nasilja; stoga poziva Komisiju i države članice da pruže financijsku podršku za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja prilikom njihova prelaska na samostalno stanovanje i poboljšan pristup informacijama o financiranju cjenovno pristupačnog stanovanja, čime se poboljšava njihova ekonomska neovisnost i životni standard;

25.  poziva na sveobuhvatnu i objedinjenu strategiju za borbu protiv siromaštva kojom će se odrediti cilj za smanjivanje siromaštva među ostalim siromaštva djece; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se provodi pravo djece na primjereno stanovanje, između ostalog pružanjem povezane podrške roditeljima koji imaju poteškoća sa zadržavanjem ili pristupanjem stanovanju, tako da mogu ostati sa svojom djecom, s posebnim fokusom na mlade odrasle osobe koje izlaze iz institucija socijalne skrbi; poziva Komisiju da predstavi europsko jamstvo za djecu najkasnije do 2021., s dodijeljenim budžetom od 20 milijardi EUR, kroz čiju će se provedbu osigurati da svako dijete u EU-u dobije pristup primjerenom stanovanju, između ostaloga;

26.  poziva države članice da osiguraju jednak pristup primjerenom stanovanju za sve, borbu protiv rasizma i antigipsizma te da osiguraju nediskriminaciju na svim osnovama utvrđenim u članku 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije; poziva Komisiju i države članice da osiguraju provedbu Povelje, kao i Direktive o rasnoj nejednakosti, okvira EU-a za provedbu nacionalne strategije integracije Roma i Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; zahtijeva da obrate posebnu pažnju na višedimenzionalnu diskriminaciju; poziva Vijeće na brzo donošenje horizontalne direktive o suzbijanju diskriminacije; poziva Komisiju da učinkovito ocijeni političku posvećenost država članice i da pokrene postupke utvrđivanja povrede protiv država članica koje ne provode zakonodavstvo EU-a za suzbijanje diskriminacije ili koje kriminaliziraju beskućnike;

27.  potiče države članice da definiraju i provedu politike protiv vlasnika zemljišta u sirotinjskim četvrtima i iznajmljivača ležaja te da dijele dobre prakse vezane uz te politike;

28.  s dubokom zabrinutošću primjećuje da Romi istovremeno i dalje žive u iznimno zabrinjavajućim uvjetima. Mnogi često žive u izoliranim naseljima u kojima su uvjeti života ispod standarda; poziva države članice na promicanje prostorne desegregacije i uključivanje romskih korisnika u dizajn, provedbu, praćenje i evaluaciju svih faza projekata stanovanja da bi se učinkovito osiguralo da im se pružaju sve informacije da bi mogli profitirati od postojećih fondova, kao i od politika za borbu protiv diskriminacije i mehanizama za sprječavanje prisilne deložacije, te da pruže dovoljan broj prikladnih odmorišta za Rome koji nisu stalno naseljeni; naglašava hitnu potrebu za obrazovanjem i kampanjama za podizanje svijesti, kao i za javnim ulaganjima u tom pogledu, što je postalo još potrebnije zbog opasnosti pandemije bolesti COVID-19; potiče Komisiju i države članice da se koriste planiranim fondom za pravednu tranziciju kako je to namijenjeno za poboljšanje stanovanja, zdravlja i zaposlenosti, tako da se nikoga ne zapostavi, uključujući Rome;

29.  upozorava na činjenicu da deložacija može biti u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima samo ako zadovoljava određen broj kriterija, uključujući smislen angažman s pogođenim osobama, istraživanje svih održivih alternativa, premještanje u primjeren stambeni prostor uz pristanak pogođenih kućanstava, tako da nitko ne ostane beskućnik, kao i pristup pravosudnim tijelima da bi se osigurala pravičnost postupka i usklađenost sa svim ljudskim pravima; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se deložacije smatraju prisilnima i predstavljaju kršenje prava na stanovanje ako se ne ispune gore navedeni kriteriji; zahtijeva da se prisilne deložacije kako je definirano u međunarodnom pravu o ljudskim pravima zabrane u svim okolnostima;

30.  s dubokom zabrinutošću primjećuje da se osobe s invaliditetom često suočavaju s nekoliko složenih izazova i različitim vrstama oduzimanja prava u području stanovanja, primjerice manjkom prava na život u zajednici s jednakim prilikama, manjak dostupnosti usluga koje se pružaju unutar zajednice potrebnih za osiguravanje tranzicije s institucionalne skrbi na život u zajednici, činjenicom da su često prisiljeni živjeti u segregiranim stambenim institucijama, manjkom pristupa programima stanovanja, postojećim preprekama za dostupnost itd.; podsjeća Komisiju i države članice da im Konvencija o pravima osoba s invaliditetom nameće obveze; poziva na brzu deinstitucionalizaciju u cijeloj Europi te na korištenje dostupnih EU-ovih i nacionalnih fondova za stvaranje pristupačnog, nesegregiranog stanovanja i pružanje potrebnih usluga u zajednici za osobe s invaliditetom radi zaštite njihova prava na neovisan život u zajednici i na jednake šanse za sudjelovanje u društvu;

31.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se sredstva EU-a ili država članica neće koristiti za stambene projekte koji vode do segregacije ili socijalne isključenosti; poziva države članice da uvijek razmotre kvalitetu stanovanja u smislu urbanog razvoja, arhitekture i funkcionalnosti kako bi poboljšali dobrobit svih; poziva Komisiju i države članice da promiču programe i poticaje koji potiču i jačaju međugeneracijske veze omogućavajući osobama, posebno starijim osobama, koje moraju napustiti domove iz financijskih ili zdravstvenih razloga, da pronađu novi smještaj koji udovoljava njihovim potrebama, a da ne moraju napustiti svoje zajednice;

32.  poziva Komisiju i države članice da nametnu opću obvezu ispunjavanja kriterija pristupačnosti u planiranom „valu obnove“ javnih i privatnih zgrada te da iskoriste svoj potencijal za poboljšanje pristupačnosti osobama s invaliditetom i starijim osobama, kao i onima s motoričkim i senzornim poteškoćama, kako bi se stanovnicima smještaj učinilo ugodnim i „otpornim na budućnost“ u svjetlu sve većih demografskih promjena;

Integrirani pristup socijalnom, javnom i cjenovno pristupačnom stanovanju na razini EU-a

33.  poziva Komisiju i države članice da stambeno pitanje postane jedno od temelja akcijskog plana europskog stupa socijalnih prava; podsjeća da politike EU-a te programi i instrumenti financiranja snažno utječu na tržišta stambenih nekretnina, kvalitetu stambenog fonda i na živote građana; poziva Komisiju da hitno razvije integriranu strategiju na razini EU-a za socijalno, javno, nesegregirano i pristupačno stanovanje, stvarajući okvir koji omogućava nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima da osiguraju siguran, zdrav, pristupačan i povoljan smještaj za sve; poziva Komisiju da, kao dio ove strategije, poboljša svoje djelovanje kako bi angažirala sve razine vlasti u cjelovitoj i dosljednoj provedbi prava na primjereno stanovanje za sve;

34.  pozdravlja činjenicu da je cjenovna pristupačnost stanovanja uključena u europski semestar; potiče Komisiju da osigura da sve preporuke za pojedine zemlje pozitivno doprinose potpunoj i dosljednoj provedbi načela europskog stupa socijalnih prava, postizanju ciljeva UN-a i klimatskim ciljevima EU-a definiranim u zelenom planu; potiče države članice da provedu preporuke o cjenovnoj pristupačnosti stanova specifične za pojedine zemlje; navodi da bi nacionalni planovi za cjenovno pristupačno stanovanje trebali biti uključeni u nacionalne programe reformi i zahtijeva da Komisija i države članice uspostave posebne strategije za rješavanje prepreka pravu na stanovanje, poput diskriminacije, špekulacija, lihvarskih zajmova, otimanja zemlje, sukoba, prisilne deložacije, degradacije okoliša i ranjivosti na katastrofe;

35.  naglašava potrebu za razradom pokazatelja indeksa cijena stambenih objekata; smatra da je stanovanje pristupačno ako je preostali budžet stanara barem dovoljan za pokrivanje ostalih bitnih izdataka za dostojanstven život; naglašava potrebu za izradom sveobuhvatne definicije cjenovne pristupačnosti stanova na razini EU-a uzimajući u obzir širok raspon pokazatelja kao što su deložacija i stope siromaštva; ističe da trenutni referentni prag za stopu preopterećenosti troškovima stanovanja od 40 % raspoloživog dohotka kućanstva nedovoljno predstavlja broj kućanstava koji je preopterećen troškovima stanovanja; poziva na ponovnu procjenu referentnog praga i poziva Eurostat da izradi širi skup podataka o troškovima stanovanja kućanstava od 25 % do 40 % raspoloživog dohotka u intervalima od 5 %;

36.  potiče Komisiju da pruži točnije, kvalitetne i usporedive podatke o tržištima stambenih nekretnina te da prati dostupnost stanova širom EU-a, uključujući na lokalnoj i regionalnoj razini, putem Eurostatove Europske statistike o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) i Europskog opservatorija za energetsko siromaštvo, uzimajući u obzir fragmentaciju nacionalnih stambenih tržišta i razlike između država članica;

37.  poziva Vijeće i države članice da ponovno uvedu neformalne sastanke ministara za stambena pitanja, da na njih uključe i Parlament, da ih otvore zainteresiranim dionicima i da predstave revidirani format kontaktnih točaka za stanovanje, kako bi se osigurao mehanizam za razmjenu informacija između država članica i pružila platforma za razmjenu najboljih praksi u borbi protiv beskućništva i pružanju primjerenog i pristupačnog smještaja;

38.  potiče države članice da surađuju na financiranju socijalnih ulaganja usmjerenih na rješavanje stambenih problema sa socijalnim partnerima, civilnim društvom i privatnim sektorom, od kojih mnogi imaju i mogu imati ključnu ulogu u razvoju i održavanju odgovarajućih stambenih rješenja za one koji se nalaze u ranjivim situacijama;

39.  poziva države članice da povećaju svoja ulaganja u pristupačne staračke domove za starije osobe s kvalitetnim uslugama skrbi dostupnih širem krugu starije populacije;

Osiguravanje sigurnosti najma i uključivih tržišta stambenih nekretnina

40.  ističe da 25,1 % europskih stanara koji plaćaju najamninu po tržišnim cijenama troši preko 40 % svog dohotka na najam i da se najamnine u prosjeku neprestano povećavaju(43); poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da uvedu zakonske odredbe, uključujući jasne propise o najmu, kako bi zaštitile prava stanara i vlasnika stanova i potaknule sigurnost vlasnika i stanara te spriječile deložacije, uključujući i mjere obnove, uključujući i osobe koje žive u stanu izvlaštenom od države kao dio postupka povrata imovine; poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da osiguraju transparentnost najamnine i da pruže potporu organizacijama koje rade na zaštiti stanara i vlasnika stanova i uspostavljanju postupaka pravnog rješavanja sporova s niskim pragom;

41.  poziva države članice na provođenje stambenih politika koje se temelje na načelu neutralnosti između vlasništva nad stambenim nekretninama, iznajmljenih privatnih stambenih nekretnina i iznajmljenih socijalnih stambenih nekretnina; poziva Komisiju na poštivanje tog načela u europskom semestru; vjeruje da pravo na stanovanje ne bi trebalo usko definirati kao pristup socijalnom stanovanju, već u širem smislu kao pravo na život u domu u miru, sigurnosti i dostojanstvu; naglašava važnost postavljanja transparentnih kriterija podobnosti za socijalno i javno financirano stanovanje kako bi se osigurao jednak pristup stanovanju; potiče države članice da uspostave nacionalne strategije za sprječavanje socijalne segregacije širom geografskom distribucijom socijalnih stanova, dostupnih svim građanima bez obzira na status, spol, vjeru ili etničku pripadnost; poziva države članice da olakšaju pristup stanovanju i promiču raznolike četvrti poboljšanim pristupom kreditnim linijama i iznajmljivanjem s pravom kupnje za mlade, obitelji s niskim i srednjim dohotkom i osobe iz socijalno i ekonomski ugroženih skupina; potiče države članice na suradnju s bankarskim sektorom u svrhu izdavanja povoljnih zajmova za koje jamči država tim skupinama, istodobno sprečavajući pojavu mjehura i prezaduženosti;

42.  poziva države članice da budu aktivnije u ispravljanju nejednakosti na tržištu stambenih nekretnina, između ostalog pružanjem sveobuhvatnih informacija o funkcioniranju tržišta stambenih nekretnina, broju i geografskoj raspodjeli transakcija, kretanju cijena u određenim segmentima tržišta i potencijalu za razvoj u drugim specifičnim segmentima;

43.  naglašava da su prikladne politike i mjere koje podupiru odgovarajuću opskrbu stambenim prostorom presudne za uravnoteženje i jačanje gospodarskog razvoja stanovanja kako bi čitavo društvo imalo koristi i kako bi se svima osiguralo pristupačno i uspješno životno okruženje; vjeruje da poduzete mjere moraju biti promišljene, konkretne i usmjerene na provedbu prava na stanovanje u razumnom roku te da države članice moraju dodijeliti dovoljno resursa i na prvo mjesto staviti potrebe ugroženih i marginaliziranih pojedinaca ili skupina koje žive u nesigurnim uvjetima stanovanja; stoga poziva države članice da, uz potporu Komisije, osiguraju pružanje dovoljnih, primjerenih i pristupačnih socijalnih stanova za pokrivanje stambenih potreba tih pojedinaca i skupina;

44.  poziva države članice da razviju svoje politike izgradnje kuća koje će potaknuti gospodarski rast u kontekstu pandemije bolesti COVID-19;

45.  sa zabrinutošću primjećuje sve veću financijalizaciju tržišta stambenih nekretnina, posebno u gradovima, pri čemu ulagači tretiraju stambene nekretnine kao imovinu kojom se trguje, a ne kao ljudsko pravo; poziva Komisiju da procijeni koliko su politike i propisi EU-a doprinijeli financijalizaciji tržišta stambenih nekretnina i sposobnosti nacionalnih i lokalnih tijela da osiguraju pravo na stanovanje; poziva države članice i lokalna tijela na donošenje prikladnih mjera za borbu protiv špekulativnih ulaganja, usvajanje politika koje potiču dugoročna ulaganja u tržište stambenih nekretnina te na izradu politika urbanog i ruralnog planiranja kojima se pogoduje cjenovno pristupačnom stanovanju, socijalnoj raznolikosti i socijalnoj koheziji;

46.  naglašava da je transparentnost u pogledu vlasništva nad nekretninama i transakcija od ključne važnosti za sprječavanje narušavanja tržišta stambenih nekretnina te za sprečavanje pranja novca u tom sektoru; ponavlja obvezu iz Direktive o pranju novca da Komisija do 31. prosinca 2020. podnese izvješće o potrebi usklađivanja podataka o vlasništvu nad nekretninama i o međusobnoj povezanosti tih nacionalnih registara kako bi se spriječile špekulacije; stoga ponavlja svoj poziv od 26. ožujka 2019. da države članice trebaju imati javno dostupne informacije o krajnjem stvarnom vlasništvu nad zemljištem i nekretninama;

47.  poziva Komisiju i države članice da bolje zaštite hipotekarne dužnike od deložacija; naglašava da bi ljudi koji su deložirani trebali biti u mogućnosti ostvariti svoja prava na sudu; poziva Komisiju i države članice da ojačaju trenutačna obvezujuća pravila ponašanja za vjerovnike, pružatelje usluga servisiranja kredita i kupce kredita kako bi se izbjegle obmanjujuće prakse, uznemiravanje i kršenje prava potrošača, barem što se tiče hipotekarnih zajmova, ili ako je to primjereno, da usvoje nova pravila; vjeruje da bi takva pravila trebala posebno navesti zahtjeve za razumnim i održivim mjerama restrukturiranja uz one predviđene člankom 28. Direktive 2014/17/EU; poziva Komisiju da procijeni potrebu za zakonodavnim prijedlogom o minimalnom omjeru zajma i vrijednosti na tržištu hipotekarnih kredita; poziva Komisiju da razmotri učinak na tržište stambenih nekretnina prilikom predlaganja pravila o sekuritizaciji;

48.  ističe da ekspanzivan rast kratkoročnog turističkog smještaja dovodi do uklanjanja stambenih nekretnina s tržišta i do rasta cijena te da može imati negativan učinak na kvalitetu života u urbanim i turističkim centrima; poziva Komisiju da Direktivu o uslugama protumači u skladu s presudom Europskog suda (C-390/18) koja utvrđuje cjenovnu pristupačnost stana i nedostatak stanova za najam kao „glavne razloge povezane s javnim interesom", te stoga pruži široki diskrecijski prostor nacionalnim i lokalnim vlastima da definiraju razmjerna pravila za ugostiteljske usluge, uključujući obveznu registraciju, ograničenje dozvola i posebne politike zoniranja, ograničenje razdoblja, izbjegavanje „turistizacije“, pražnjenje urbanih centara i pad kvalitete života u tim područjima na štetu stanovnika; potiče Komisiju da u zakon o digitalnim uslugama uključi prijedlog obveza priopćavanja podataka za platforme koje posluju na tržištu najma kratkoročnog smještaja u skladu s pravilima o zaštiti podataka jer je taj pristup informacijama nužan da bi nadležna tijela mogla osigurati dostupnost cjenovno pristupačnih mogućnosti stanovanja;

49.  podsjeća Komisiju i države članice da bi propust da reguliraju tržište stambenih nekretnina i financijske subjekte koji djeluju na tom tržištu kako bi svima osigurali pristup pristupačnom i primjerenom stanu značio nepoštivanje njihovih obveza u pogledu prava na stanovanje;

50.  poziva da se stambeni sektor uključi kao socijalna usluga od općeg interesa, a ne samo kao socijalno stanovanje, jer je to neophodno kako bi se svima zajamčilo pravo na pristupačno i primjereno stanovanje;

Ulaganje u socijalne, javne, cjenovno pristupačne i energetski učinkovite mogućnosti stanovanja

51.  naglašava da jaz ulaganja u cjenovno pristupačne stanove iznosi 57 milijardi EUR godišnje(44); poziva Komisiju i države članice da riješe problem manjka sredstava za ulaganje u cjenovno pristupačne mogućnosti stanovanja kao prioritetno pitanje; u tom pogledu poziva na reformu okvira gospodarskog upravljanja koja će državama članicama omogućiti potrebna zelena i socijalna javna ulaganja, uključujući ona koja se odnose na razvoj i poboljšanje socijalnih, javnih, pristupačnih i energetski učinkovitih mogućnosti stanovanja; nadalje poziva na usklađeno računovodstvo za metodologiju amortizacije ulaganja u cjenovno pristupačne mogućnosti stanovanja;

52.  podsjeća da je socijalno stanovanje kao usluga od općeg gospodarskog interesa izuzeta od zahtjeva za prijavu državne potpore; podsjeća da je socijalno stanovanje jedini sektor u Odluci o uslugama općeg gospodarskog interesa za koji Komisija spominje ciljanu skupinu (građani u nepovoljnom položaju ili socijalno skupine u nepovoljnijem položaju), a da to nije slučaj s ostalim socijalnim uslugama; vjeruje da bi to moglo ograničiti mogućnost pružanja socijalnog i pristupačnog stanovanja za sve; priznaje da na razini EU-a ne postoji dogovorena zajednička definicija socijalnog stanovanja; upozorava, međutim, da je uska definicija socijalnog stanovanja koja ga ograničava samo na „stanovanje za građane u nepovoljnom položaju ili socijalne skupine u nepovoljnijem položaju, koji zbog ograničenja rješivosti ne mogu dobiti stan pod tržišnim uvjetima“, ograničava i ometa sposobnost država članica da definiraju njihove usluge od općeg gospodarskog interesa i usluge od općeg interesa; naglašava da bi se usluge od općeg gospodarskog interesa u stanovanju trebale uglavnom voditi posebnim zahtjevima koje određuju nacionalna, regionalna ili lokalna tijela jer su ta tijela nadležna za utvrđivanje i rješavanje stambenih potreba i životnih uvjeta različitih skupina koji se mogu uvelike razlikovati između ruralnih i urbanih područja, budući da ta tijela imaju presudnu ulogu u dobro usmjerenom donošenju odluka; potiče Komisiju da prilagodi definiciju ciljne skupine socijalnog stanovanja i stanovanja financiranog javnim sredstvima u pravilima o uslugama od općeg gospodarskog interesa kako bi se nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima omogućilo da podrže stanovanje za sve skupine čije se potrebe za pristojnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja ne mogu zadovoljiti pod tržišnim uvjetima, osiguravajući istovremeno da se financijska sredstva dodijele najugroženijim skupinama, kako bi se deblokirala ulaganja i osigurale cjenovno pristupačne mogućnosti stanovanja, neutralnost najma stambenih prostora i održiv urbani razvoj te izgradile socijalno raznolike četvrti i ojačala socijalna kohezija;

53.  poziva Komisiju i države članice da dodatno povećaju ulaganja u EU-u u socijalno, javno, energetski učinkovito, primjereno i cjenovno pristupačno stanovanje te u rješavanje problema beskućništva i stambene isključenosti; u tom pogledu poziva na ulaganja putem Europskog fonda za regionalni razvoj, Fonda za pravednu tranziciju, fonda InvestEU, fonda ESF+, programa Obzor Europa i Next Generation EU, a posebno kroz instrument za oporavak i otpornost, Investicijsku inicijativu kao odgovor na koronavirus (CRII) i Investicijsku inicijativu kao odgovor na koronavirus plus (CRII +); poziva na veću sinergiju među tim instrumentima; pozdravlja financiranje zajmova socijalnog i cjenovno pristupačnih mogućnosti stanovanja putem fonda InvestEU i šireg portfelja Europske investicijske banke; poziva Komisiju i države članice da integriraju socijalni napredak kao prioritet ulaganja, zajedno sa zelenim i digitalnim tranzicijama, u instrument za oporavak i otpornost kako bi zaštitili ranjive osobe od negativnog učinka trenutne krize i uključili socijalne planove napretka u planove oporavka i otpornosti, navodeći kako će se provoditi načela europskog stupa socijalnih prava i pri čemu će cilj biti socijalna ulaganja, uključujući ulaganja u socijalno stanovanje; hitno poziva Komisiju da osigura da financiranje EU-a i financiranje Europske investicijske banke postanu pristupačniji lokalnim i regionalnim pružateljima socijalnih i javnih cjenovno pristupačnih mogućnosti stanovanja; poziva Europsku investicijsku banku da pokuša povećati relevantno usmjeravanje ciljanom tehničkom pomoći i bližom suradnjom s financijskim posrednicima i državama članicama;

54.  poziva Komisiju da potakne uporabu europskih programa koji pružaju potporu obnovi domova kako bi se mogućnosti stanovanja učinile cjenovno pristupačnima;

55.  potiče države članice da osiguraju da svi budući projekti stambene izgradnje i sanacije imaju za cilj promicanje pametnih zgrada u kojima se potrošnja vode i energije može nadzirati i učiniti troškovno učinkovitijom, u skladu s klimatskim ciljevima Europske unije;

56.  poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da prepoznaju, podrže i financiraju demokratska i zajednička stambena rješenja pod vodstvom zajednice, uključujući zajedničke zemljišne zaklade, kao legitimna i održiva sredstva za osiguravanje tržišnog i socijalnog stanovanja; poziva na održivi pristup upotrebi urbanog zemljišta, primjerice davanjem prednosti sanaciji napuštenih kuća u odnosu na izgradnju novih;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) https://www.unece.org/fileadmin/DAM/hlm/charter/Language_versions/ENG_Geneva_UN_Charter.pdf
(2) https://www.who.int/publications/i/item/who-housing-and-health-guidelines
(3) https://ec.europa.eu/futurium/en/system/files/ged/final_action_plan_euua_housing_partnership_december_2018_1.pdf
(4) Izvješće radne skupine na visokoj razini o ulaganju u socijalnu infrastrukturu u Europi: „Poticanje ulaganja u socijalnu infrastrukturu u Europi” čiji su autori Lieve Fransen, Gino del Bufalo i Edoardo Reviglio (siječanj 2018.).
(5) https://dmsearch.cor.europa.eu/search/opinion
(6) http://nws.eurocities.eu/MediaShell/media/EUROCITIES%20statement%20on%20state%20aid%20and%20local%20public%20%20services_16%2001%202016%20final.pdf
(7) http://www.iut.nu/wp-content/uploads/2017/07/Housing-Ministers%C2%B4-Communiqu%C3%A9.pdf
(8) https://www.eesc.europa.eu/resources/docs/resolution-for-social-housing-in-europe.pdf
(9) https://ap.ohchr.org/documents/dpage_e.aspx?si=A/HRC/31/54
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0194.
(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0176.
(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(13) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0033.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0240.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0202.
(16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0156.
(17) SL C 356, 4.10.2018., str. 89.
(18) SL C 346, 27.9.2018., str. 156.
(19) SL C 101, 16.3.2018., str. 138.
(20) SL C 101, 16.3.2018., str. 2.
(21) SL C 76, 28.2.2018., str. 93.
(22) SL C 58, 15.2.2018., str. 192.
(23) SL C 366, 21.10.2017., str. 19.
(24) SL C 366, 21.10.2017., str. 31.
(25) SL C 482, 23.12.2016., str. 141.
(26) SL C 65, 19.2.2016., str. 40.
(27) https://www.housingforall.eu/
(28) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/legal_gender_recognition_in_the_eu_the_journeys_of_trans_people_towards_full_equality_web.pdf
(29) https://www.eurofound.europa.eu/news/news-articles/inadequate-housing-is-costing-europe-eu194-billion-per-year
(30) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Housing_statistics
(31) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/EDN-20190514-1
(32) https://www.un.org/en/events/citiesday/assets/pdf/the_worlds_cities_in_2018_data_booklet.pdf
(33) https://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2020/addressing-household-over-indebtedness
(34) Završno izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na primjereno stanovanje, str. 3.
(35) Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o primjerenom stanovanju kao komponenti prava na primjeren životni standard i o pravu na nediskriminaciju u tom kontekstu, A/HRC/31/54.
(36) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Housing_statistics#Housing_affordability
(37) Razvojna banka Vijeća Europe, Nejednakost stanovanja u Europi (neslužbeni prijevod), 2017., str. 34.
(38) https://www.who.int/social_determinants/Guidance_on_pro_equity_linkages/en/
(39) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/EDN-20191119-1
(40) Studija isplativosti za jamstva za djecu: dokument za raspravu ciljne skupine za djecu koja živi u nesigurnim obiteljskim situacijama (neslužbeni prijevod).
(41) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20200120-1
(42) https://www.oecd.org/els/family/HM1-1-Housing-stock-and-construction.pdf
(43) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Housing_statistics
(44) Izvješće radne skupine na visokoj razini o ulaganju u socijalnu infrastrukturu u Europi: „Boosting Investment in Social Infrastructure in Europe“ (Poticanje ulaganja u socijalnu infrastrukturu u Europi) (2018).


Pravo na isključivanje
PDF 199kWORD 68k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje (2019/2181(INL))
P9_TA(2021)0021A9-0246/2020

Europski parlament

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 153. stavak 2. točku (b) UFEU-a u vezi s člankom 153. stavkom 1. točkama (a), (b) i (i) UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. Lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/383/EEZ od 25. Lipnja 1991. o dopunama mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme ili privremenom radnom odnosu(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU(5),

–  uzimajući u obzir članke 23. i 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela br. 5, 7, 8, 9 i 10,

–  uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada (MOR), a posebno Konvenciju br. 1 o radnom vremenu (industrija) iz 1919., Konvenciju br. 30 o radnom vremenu (trgovina i uredi), Preporuku br. 163 o kolektivnom pregovaranju iz 1981., Konvenciju br. 156 o radnicima s obiteljskim obvezama iz 1981. i popratnu Preporuku br. 165 te Deklaraciju MOR-a povodom njegove stote obljetnice o budućnosti rada iz 2019.;

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju Vijeća Europe od 3. svibnja 1996., a posebno njezin članak 2. (koji se odnosi na pravo na pravične radne uvjete, uključujući razumno radno vrijeme i na odmor), članak 3. (o pravu na sigurne i zdrave radne uvjete), članak 6. (o pravu na kolektivno pregovaranje) i članak 27. (o zaštiti radnika s obiteljskim odgovornostima),

–  uzimajući u obzir članak 24. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir okvirne sporazume europskih socijalnih partnera o radu na daljinu (2002.) i digitalizaciji (2020.),

–  uzimajući u obzir studiju o procjeni europske dodane vrijednosti koju je izradio Odjel za europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) naslovljenu „Pravo na isključivanjeˮ(6),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 31. srpnja 2019. naslovljeno „Pravo na isključivanje”,

–  uzimajući u obzir Radni dokument Eurofounda naslovljen „Pravo na isključivanje u 27 država članica EU-a”,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu kriterija za određivanje radnog vremena, uključujući dežurstvo i pripravnost, važnosti vremena odmora, zahtjeva za mjerenje radnog vremena i kriterija za određivanje statusa radnika(7),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-518/15, prema kojoj se pasivno dežurstvo radnika uz obvezu javljanja na pozive poslodavca u kratkom roku mora smatrati „radnim vremenom”(8),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-55/18, u skladu s kojom države članice moraju zahtijevati od poslodavaca da uspostave sustav kojim se omogućuje mjerenje trajanja radnog vremena u danu(9),

–  uzimajući u obzir izvješće sindikata UNI Global Union naslovljeno „The Right to Disconnect: Best Practices” (Pravo na isključivanje: najbolje prakse),

–  uzimajući u obzir stavak 17. svoje Rezolucije od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja(10),

–  uzimajući u obzir članak 5. Odluke Europskog parlamenta od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta zastupnika Europskog parlamenta(11),

–  uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0246/2020),

A.  budući da trenutačno ne postoji posebno zakonodavstvo Unije o pravu radnika na isključivanje iz digitalnih alata kojima se koriste u svrhu rada, među ostalim, iz informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT);

B.  budući da su digitalizacija i odgovarajuća upotreba digitalnih alata donijele mnoge gospodarske i društvene koristi i prednosti za poslodavce i radnike, kao što su povećana fleksibilnost i autonomija, potencijal za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i skraćeno vrijeme putovanja, ali su prouzročile i nedostatke koji dovode do niza etičkih i pravnih izazova te izazova povezanih sa zapošljavanjem, kao što su intenziviranje rada i produljenje radnog vremena, čime se brišu granice između poslovnog i privatnog života;

C.  budući da sve veća upotreba digitalnih alata za potrebe rada dovodi do kulture „stalne povezanosti na mrežu”, „stalne dostupnosti” ili „stalnih dežurstava”, koja može imati štetan učinak na temeljna prava radnika i na pravedne radne uvjete, uključujući pravednu naknadu, ograničenje radnog vremena i ravnotežu između poslovnog i privatnog života, psihičko i fizičko zdravlje te na zdravlje i sigurnost na radu, kao i na ravnopravnost muškaraca i žena zbog nerazmjernog učinka na radnike koji o nekome moraju skrbiti, a to su obično žene; budući da bi se digitalna tranzicija trebala voditi načelom poštovanja ljudskih prava te temeljnih prava i vrijednosti Unije te bi trebala imati pozitivan učinak na radnike i radne uvjete;

D.  budući da uporaba digitalnih alata tijekom duljih vremenskih razdoblja može uzrokovati smanjenje koncentracije te kognitivno i emocionalno preopterećenje; budući da monotone repetitivne radnje i statički položaj tijekom dugih vremenskih razdoblja mogu dovesti do istezanja mišića i mišićno-koštanih poremećaja; budući da je Međunarodna agencija za istraživanje raka klasificirala radiofrekvencijsko zračenje kao moguće kancerogeno; budući da su trudnice naročito izložene riziku prilikom radiofrekvencijskog zračenja;

E.  budući da pretjerana uporaba tehnoloških uređaja može pogoršati pojave kao što su izolacija, tehnička ovisnost, pomanjkanje sna, emocionalno iscrpljivanje, tjeskoba i sindrom izgaranja na poslu; budući da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije više od 300 milijuna ljudi diljem svijeta pati od depresije i uobičajenih poremećaja mentalnog zdravlja povezanih s radom, a 38,2 % stanovništva Unije godišnje oboli od poremećaja mentalnog zdravlja;

F.  budući da su mjere poduzete kao posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 promijenile način rada ljudi i ukazale na važnost digitalnih rješenja, uključujući korištenje mogućnosti rada od kuće kada je riječ o poduzećima, samozaposlenim osobama i tijelima javne uprave diljem Unije; budući da je prema Eurofoundu više od trećine radnika u Uniji tijekom mjera ograničenja kretanja i okupljanja počelo raditi od kuće, u usporedbi s 5 % radnika koji su tako radili inače, te da je došlo do znatnog povećanja upotrebe digitalnih alata za potrebe rada; budući da je prema podacima Eurofounda 27 % ispitanika koji rade od kuće izjavilo da su radili u slobodno vrijeme kako bi uspjeli obaviti sav posao(12); budući da se tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 povećao rad na daljinu i rad od kuće te se očekuje da će se taj trend nastaviti više nego prije krize uzrokovane bolešću COVID-19 ili da će se čak dodatno povećati;

G.  budući da su žene posebno izložene riziku od gospodarskih i socijalnih posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 i da su teže pogođene tim posljedicama zbog svoje prevladavajuće ili još uvijek tradicionalne uloge u domu i obitelji; budući da povećanje rada na daljinu tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 može predstavljati veći rizik za mlade i za osobe koje skrbe o drugima, kao što su samohrani roditelji, obitelji s djecom i obitelji s uzdržavanim članovima obitelji kojima je potrebna skrb; budući da rad i privatni život tijekom rada na daljinu, ograničenja socijalnih kontakata i ograničenja kretanja moraju biti dobro uravnoteženi; budući da bi se u kontekstu prava na isključivanje trebalo uzeti u obzir i rodne aspekte;

H.  budući da je pravo na isključivanje temeljno pravo koje je neodvojiv dio novih obrazaca rada u novom digitalnom dobu; budući da bi to pravo trebalo smatrati važnim instrumentom socijalne politike na razini Unije kako bi se osigurala zaštita prava svih radnika; budući da je pravo na isključenje posebno važno najranjivijim radnicima i onima koji skrbe za druge;

I.  budući da je tehnološki napredak dodao novu razinu složenosti u pogledu praćenja i nadzora na radnom mjestu; budući da se upotreba intruzivnih digitalnih tehnologija na radnom mjestu u određenoj mjeri rješava i regulira samo u nekim državama članicama; budući da se člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima utvrđuje da „svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka”; budući da se to koristilo u nacionalnim jurisdikcijama kako bi se zaštitila privatnost zaposlenika u kontekstu zapošljavanja; budući da bi se člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i provedbom Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(13) trebalo osigurati da zaposlenici dobiju odgovarajuće informacije o opsegu i prirodi praćenja i nadzora te da poslodavci moraju obrazložiti mjere i smanjiti njihov učinak primjenom najmanje nametljivih metoda;

J.  budući da je prema podacima Eurofounda 27 % ispitanika koji rade od kuće izjavilo da su radili u slobodno vrijeme kako bi uspjeli obaviti sav posao;

1.  naglašava da upotreba digitalnih alata za potrebe rada, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, pruža veću fleksibilnost u pogledu vremena i mjesta obavljanja posla te načina na koji se on može obaviti i na koji se može stupiti u kontakt s radnicima; budući da odgovarajuća uporaba digitalnih alata može biti prednost za poslodavce i radnike u smislu omogućavanja veće slobode, neovisnosti i fleksibilnosti kako bi se bolje organiziralo radno vrijeme i radne zadatke, smanjilo vrijeme provedeno na putu na posao i olakšalo upravljanje osobnim i obiteljskim obvezama, čime se stvara bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života; napominje da se potrebe radnika uvelike razlikuju te u tom pogledu naglašava važnost razvoja jasnog okvira kojim se istodobno promiču osobna fleksibilnost i zaštita prava radnika;

2.  ističe da stalna povezanost u kombinaciji s velikom potrebom za radnim mjestima te sve veća očekivanja da će radnici biti dostupni u bilo kojem trenutku mogu negativno utjecati na temeljna prava radnika, na ravnotežu između poslovnog i privatnog života te na njihovo fizičko i mentalno zdravlje i dobrobit;

3.  prima na znanje da učinkovito bilježenje radnog vremena može doprinijeti poštovanju ugovornog radnog vremena; naglašava da, iako je važno da se radno vrijeme bilježi u svrhu jamčenja dogovorenih sati i zakonskih ograničenja, pozornost se mora posvetiti učinkovitosti, s obzirom na to da propisi o tom pitanju postoje samo u nekoliko država članica;

4.  napominje da postoji sve više dokaza koji upućuju na to da ograničenja radnih sati, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, određena fleksibilnost u organizaciji radnog vremena kao i aktivna nastojanja za poboljšanjem dobrobiti na radnome mjestu pozitivno utječu na fizičko i mentalno zdravlje radnika, bolju sigurnost na radnom mjestu i veću produktivnost zbog manjeg umora i stresa te da doprinose većoj razini zadovoljstva radnika svojim poslom i pospješuju motivaciju za obavljanje posla te utječu na niže stope izostajanja s posla(14);

5.  prepoznaje važnost pravilne i učinkovite upotrebe digitalnih alata za potrebe rada, kako za radnike tako i za poslodavce, pri čemu treba voditi računa o tome da se izbjegne svako kršenje prava radnika na pravedne radne uvjete, uključujući pravednu naknadu, ograničenje radnog vremena i ravnotežu između poslovnog i privatnog života te zdravlje i sigurnost na radu;

6.  smatra da prekidi slobodnog vremena i povećanje radnih sati mogu povećati rizik od neplaćenog prekovremenog rada, utječu na umor, uzrokuju psihosocijalne, mentalne i fizičke probleme, kao što su anksioznost, depresija, sindrom izgaranja na poslu i tehnostres te da mogu negativno utjecati na zdravlje radnika i njihovu sigurnost na radu, na ravnotežu između poslovnog i privatnog života radnika, te da ih mogu spriječiti u primjerenom odmoru od posla;

7.  prima na znanje zaključke Eurofounda koji ukazuju na to da je vjerojatnost da će osobe koje redovito rade od kuće raditi više od 48 sati tjedno, koji je i tjedna gornja granica, više nego dvostruko veća i da postoji rizik od odmora kraćeg od potrebnih 11 sati između radnih dana, kako je predviđeno pravom Unije, u usporedbi s osobama koje rade u prostorima svojeg poslodavca; ističe da gotovo 30 % takvih radnika na daljinu navodi da svaki dan ili nekoliko puta tjedno rade tijekom slobodnog vremena, u usporedbi s manje od 5 % radnika koji rade u uredima te da je vjerojatnije da će radnici na daljinu raditi na nepuno radno vrijeme; ističe da se u Uniji povećava broj radnika na daljinu koji prijavljuju dugo radno vrijeme ili koji ne mogu iskoristiti slobodno vrijeme; nadalje napominje da je veća vjerojatnost da će redoviti radnici na daljinu prijavljivati stres povezan s radom i patiti od poremećaja spavanja, stresa i izloženosti svjetlu digitalnih zaslona te napominje da su drugi učinci na zdravlje radnika na daljinu i radnika koji su izrazito mobilni glavobolje, zamor očiju, umor, anksioznost i mišićno-koštani poremećaji; priznaje da redoviti rad od kuće može loše utjecati na radnike u fizičkom smislu s obzirom na to da radni prostori uspostavljeni ad hoc u domu, kao i prijenosna računala i druga oprema IKT-a možda ne ispunjavaju ergonomske standarde; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju istraživanje i prikupljanje podataka te da provedu detaljnu procjenu tih problema; naglašava da se važnost rješavanja tih pitanja povećava u svjetlu predviđenog proširenja rada na daljinu u dugoročnom razdoblju;

8.  ističe da je rad na daljinu bio ključan u očuvanju određenih radnih mjesta i poduzeća tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19, ali ponavlja da zbog kombinacije dugog radnog vremena i većih potreba može predstavljati i veći rizik za radnike, što negativno utječe na kvalitetu njihova radnog vremena i ravnotežu između poslovnog i privatnog života te na njihovo fizičko i mentalno zdravlje; ističe da se posebne poteškoće javljaju u situacijama kada posao nije povezan s određenim mjestom rada, kada je povezanost s radom stalna i kada se posao prelijeva u obiteljski i privatni život;

9.  naglašava da je pravo radnika na isključivanje ključno za zaštitu njihovog fizičkog i mentalnog zdravlja te dobrobiti radnika kao i za njihovu zaštitu od psiholoških rizika; ponovno ističe važnost i korist provedbe procjena psihosocijalnih rizika na razini privatnih i javnih poduzeća te ponovno ističe važnost promicanja mentalnog zdravlja i sprečavanja duševnih poremećaja na radnom mjestu, čime se stvaraju bolji uvjeti i za zaposlenike i za poslodavce; uviđa da odbori za zdravlje i sigurnost koje su osnovali socijalni partneri mogu imati pozitivnu ulogu u jamčenju češćih i točnijih procjena rizika;

10.  podsjeća da u skladu s postojećim zakonodavstvom i sudskom praksom Suda Europske unije radnici ne moraju biti stalno i neprekidno dostupni poslodavcu te da postoji razlika između radnog vremena, kada radnik mora biti na raspolaganju poslodavcu, i neradnog vremena, kada radnik nije obvezan ostati na raspolaganju poslodavcu, te da je dežurstvo radno vrijeme; uviđa, međutim, da pravo na isključivanje nije izričito uređeno pravom Unije; podsjeća da se situacija u državama članicama uvelike razlikuje, pri čemu su brojne države članice i socijalni partneri regulirali zakonom ili kolektivnim ugovorima ili oboje, uporabu digitalnih alata za potrebe rada kako bi donijeli zaštitne mjere i osigurali zaštitu radnika i njihovih obitelji; poziva Komisiju i države članice te potiče socijalne partnere da razmjenjuju najbolje prakse i da zajamče koordinirani zajednički pristup postojećim radnim uvjetima, a da pritom ne nanose štetu socijalnim pravima i mobilnosti unutar Unije;

11.  poziva Komisiju da ocijeni rizike koji nastaju zbog nepostojanja zaštite prava na isključivanje te da se pozabavi njihovim uklanjanjem;

12.  poziva države članice i poslodavce da radnicima osiguraju mogućnost ostvarivanja prava na isključivanje;

13.  podsjeća na posebne potrebe različitih sektora i razlike među njima u pogledu prava na isključivanje; poziva Komisiju da na temelju iscrpne procjene, odgovarajuće evaluacije i savjetovanja s državama članicama i socijalnim partnerima iznese prijedlog direktive Unije o minimalnim standardima i uvjetima kako bi se osiguralo da radnici mogu učinkovito ostvariti svoje pravo na isključivanje i regulirati upotrebu postojećih i novih digitalnih alata u poslovne svrhe, uzimajući u obzir Okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji, koji uključuje aranžmane za povezivanje i isključivanje; podsjeća da se Okvirnim sporazumom predviđa da socijalni partneri poduzmu provedbene mjere u roku od sljedeće tri godine te da bi se zakonodavnim prijedlogom prije isteka tog provedbenog razdoblja zanemarila uloga socijalnih partnera utvrđena u UFEU-u; ustraje u tome da se svakom zakonodavnom inicijativom poštuju autonomija socijalnih partnera na nacionalnoj razini, nacionalni kolektivni ugovori te nacionalne tradicije i modeli tržišta rada te da se njome ne utječe na pravo na pregovaranje, sklapanje i provedbu kolektivnih ugovora u skladu s nacionalnim pravom i praksom;

14.  poziva Komisiju da predstavi zakonodavni okvir s ciljem uspostave minimalnih zahtjeva za rad na daljinu diljem Unije kako bi se osiguralo da rad na daljinu ne utječe na uvjete zapošljavanja radnika na daljinu; naglašava da bi se tim okvirom trebalo pojasniti radne uvjete, uključujući osiguravanje, upotrebu i odgovornost opreme, kao što su postojeći i novi digitalni alati, te zajamčiti da se takav rad obavlja na dobrovoljnoj osnovi te da su prava, radno opterećenje i standardi učinkovitosti radnika na daljinu jednaki usporedivim radnicima;

15.  smatra da bi se novom direktivom trebalo utvrditi, dopuniti i u potpunosti poštovati zahtjeve iz Direktive 2003/88/EZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena, osobito u pogledu prava na plaćeni godišnji odmor, Direktive (EU) 2019/1152 o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima, Direktive (EU) 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika, i Direktive Vijeća 89/391/EEZ o sigurnosti i zdravlju radnika, a posebno zahtjeve iz tih direktiva koji se odnose na najdulje radno vrijeme i najkraće vrijeme odmora, fleksibilne radne uvjete i obveze informiranja te da ta direktiva ne bi trebala imati negativan učinak na radnike; smatra da bi novom direktivom trebalo predvidjeti rješenja za pitanja u pogledu postojećih modela, uloge socijalnih partnera, odgovornosti poslodavaca i očekivanja radnika kada je riječ o organizaciji radnog vremena prilikom uporabe digitalnih alata; ističe temeljnu važnost ispravnog prenošenja, provedbe i primjene pravila Unije i podsjeća da se pravna stečevina Unije u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u potpunosti primjenjuje na digitalnu tranziciju; poziva Komisiju i države članice da osiguraju pravilnu provedbu s pomoću nacionalnih tijela za inspekciju rada;

16.  naglašava da pravo na isključivanje omogućuje radnicima da se suzdrže od poslovnih zadaća, aktivnosti i elektroničke komunikacije, kao što su telefonski pozivi, e-pošta i druge poruke, izvan radnog vremena, među ostalim, tijekom slobodnog vremena, službenih i godišnjih odmora, rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta te drugih vrsta dopusta, bez ikakvih negativnih posljedica; naglašava da bi se trebala poštovati određena autonomija, fleksibilnost i poštovanje vremenske suverenosti u skladu s kojima se radnicima mora omogućiti da svoje radno vrijeme rasporede oko osobnih odgovornosti, posebno skrbi o djeci ili bolesnim članovima obitelji; naglašava da povećanje povezivosti na radnom mjestu ne bi smjelo dovesti do diskriminacije ili negativnih posljedica u pogledu zapošljavanja ili napredovanja u karijeri;

17.  naglašava da napredak u novim tehnološkim mogućnostima, kao što je umjetna inteligencija, ima ključnu ulogu u oblikovanju radnog mjesta u budućnosti i uvažavanju radne učinkovitosti te da ne bi trebao dovesti do dehumanizirane upotrebe digitalnih alata ili izazvati zabrinutost u pogledu privatnosti te nerazmjernog i nezakonitog prikupljanja osobnih podataka, nadzora i praćenja radnika; naglašava da se nove oblike radnog prostora i alate za nadzor radne uspješnosti, kojima se poduzećima omogućuje da u velikoj mjeri prate aktivnosti radnika, ne bi trebalo smatrati prilikom za sustavni nadzor radnika; poziva socijalne partnere i nadzorna tijela za zaštitu podataka da zajamče da se svi alati za praćenje rada upotrebljavaju samo kada je to potrebno i razmjerno te da zajamče pravo na privatnost zaposlenika i samoodređenje u njihovu radu; ističe da, ako je zaposlenicima dopušteno korištenje komunikacijskih usluga koje pruža poslodavac u privatne svrhe, poslodavac nema pravo pristupa komunikacijskim metapodacima ili sadržaju, a radnici moraju biti osposobljeni i informirani u vezi s obradom svojih podataka; podsjeća da se u radnim odnosima suglasnost zaposlenika za obradu osobnih podataka obično ne može smatrati dobrovoljnom i stoga nije valjana jer postoji jasna neravnoteža moći između zaposlenika čiji se podaci obrađuju i nadzornika poslodavca;

18.  ponavlja da se poštovanje radnog vremena i njegova predvidivost smatraju presudnima za osiguravanje zdravlja i sigurnosti radnika te njihovih obitelji u Uniji;

19.  ističe da Komisija, države članice, poslodavci i radnici moraju aktivno podupirati i poticati pravo na isključivanje te promicati učinkovit, obrazložen i uravnotežen pristup digitalnim alatima na radnom mjestu, kao i mjere podizanja razine svijesti te kampanje za obrazovanje i osposobljavanje u vezi s radnim vremenom i pravom na isključivanje; naglašava važnost razumne upotrebe digitalnih alata kako bi se osiguralo da se pravo na isključivanje i sva druga prava koja su osmišljena za zaštitu mentalnog i fizičkog zdravlja radnika učinkovito provode i da se uspostave kao aktivna komponenta radne kulture u Uniji;

20.  ističe činjenicu da poslodavci ne bi trebali zahtijevati da radnici budu izravno ili neizravno na raspolaganju ili dostupni izvan radnog vremena te da bi se suradnici trebali suzdržati od kontaktiranja svojih kolega izvan dogovorenog radnog vremena za potrebe rada; podsjeća da je vrijeme tijekom kojeg je radnik na raspolaganju ili dostupan poslodavcu radno vrijeme; ističe da, s obzirom na promjenjivu prirodu rada, postoji povećana potreba da radnici budu u potpunosti informirani o svojim radnim uvjetima u svrhu provedbe prava na isključenje, što bi se trebalo dogoditi pravodobno i u pisanom ili digitalnom obliku kojem radnici imaju jednostavan pristup; ističe da poslodavci radnicima moraju pružiti dovoljno informacija, uključujući pisanu izjavu, u kojoj se navodi pravo radnika na isključivanje, odnosno barem praktične mjere za isključivanje digitalnih alata za potrebe rada, među ostalim, svih alata za praćenje ili nadzor rada, način na koji se bilježi radno vrijeme, procjenu zdravlja i sigurnosti koju provodi poslodavac te mjere za zaštitu radnika od nepovoljnog postupanja i za ostvarivanje njihova prava na pravnu zaštitu; ponovno ističe važnost jednakog postupanja prema prekograničnim radnicima i poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da radnici budu ispravno informirani o svojem pravu na isključenje, uključujući preko granica;

21.  naglašava koliko je važno da socijalni partneri osiguraju učinkovitu provedbu i izvršavanje prava na isključenje, u skladu s nacionalnim praksama, te ističe da bi stoga trebalo uzeti u obzir rad koji su u tom pogledu već obavili; smatra da države članice moraju radnicima osigurati mogućnost efektivnog ostvarivanja prava na isključivanje, među ostalim preko kolektivnih ugovora; poziva države članice da uspostave precizne i dostatne mehanizme kako bi se zajamčili minimalni standardi zaštite u skladu s pravom Unije te izvršavanje prava na isključivanje za sve radnike;

22.  poziva države članice da osiguraju zaštitu radnika koji se pozivaju na pravo na isključivanje od viktimizacije i drugih negativnih posljedica te da uspostave mehanizme za rješavanje pritužbi ili povreda prava na isključivanje;

23.  ističe da se sve aktivnosti učenja i osposobljavanja na daljinu moraju smatrati radnom aktivnošću i da se ne smiju odvijati tijekom prekovremenih sati ili slobodnih dana bez odgovarajuće naknade;

24.  naglašava važnost podupiranja pojedinačnog osposobljavanja s ciljem poboljšanja informatičkih vještina za sve radnike, posebno za osobe s invaliditetom i starije kolege, kako bi se osiguralo dobro i učinkovito obavljanje njihova posla;

25.  poziva Komisiju da u svoju novu strategiju za sigurnost i zdravlje na radu uključi pravo na isključivanje te da konkretno razvije nove psihosocijalne mjere i aktivnosti u okviru sigurnosti i zdravlja na radu;

26.  traži od Komisije da na temelju članka 153. stavka 2. točke (b), u vezi s člankom 153. stavkom 1. točkama (a), (b) i (i) UFEU-a podnese prijedlog akta o pravu na isključivanje na temelju preporuka iz Priloga ovom dokumentu;

27.  smatra da zatraženi prijedlog nema financijskih implikacija;

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji, Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU ZATRAŽENOG PRIJEDLOGA

TEKST ZATRAŽENOG ZAKONODAVNOG PRIJEDLOGA

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o pravu na isključivanje

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 153. stavak 2. točku (b), u vezi s člankom 153. stavkom 1. točkama (a), (b) i (i),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(15),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(16),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(17),

budući da:

(1)  Člankom 153. stavkom 1. točkama (a), (b) i (i) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Unija podupire i dopunjuje aktivnosti država članica u području poboljšanja radnog okružja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, u području radnih uvjeta te ravnopravnosti muškaraca i žena u pogledu mogućnosti na tržištu rada i postupanja prema njima na radnom mjestu.

(2)  U članku 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja) određeno je da svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo, kao i pravo na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor. Člankom 30. Povelje predviđa se pravo na zaštitu u slučaju neopravdanog otkaza, a člancima 20. i 21. predviđa se jednakost pred zakonom i zabranjuje diskriminacija. Člankom 23. Povelje zahtijeva se ravnopravnost muškaraca i žena u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću.

(3)  Europskim stupom socijalnih prava predviđa se da bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa radnici imaju pravo na pravedno i jednako postupanje u pogledu radnih uvjeta, da se poslodavcima mora osigurati potrebna fleksibilnost da se brzo prilagode promjenama u gospodarskom kontekstu, da se potiču inovativni oblici zapošljavanja kojima se osiguravaju kvalitetni radni uvjeti te da se sprečavaju radni odnosi koji dovode do nesigurnih radnih uvjeta, među ostalim zabranom zlouporabe nestandardnih ugovora (načelo br. 5.). Njime se također predviđa da radnici imaju pravo na početku zaposlenja u pisanom obliku biti upoznati sa svojim pravima i obvezama koji proizlaze iz radnog odnosa (načelo br. 7.), da se sa socijalnim partnerima provodi savjetovanje o osmišljavanju i provedbi gospodarskih i socijalnih politika te politika zapošljavanja u skladu s nacionalnom praksom (načelo br. 8), da roditelji i osobe koje moraju skrbiti o drugima imaju pravo na primjeren dopust i fleksibilne radne uvjete (načelo br. 9) te da radnici imaju pravo na radno okruženje koje je prilagođeno njihovim profesionalnim potrebama te koje će im omogućiti da što dulje budu uključeni na tržište rada (načelo br. 10).

(4)  Ovom se direktivom u obzir uzimaju konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada s obzirom na organizaciju radnog vremena, uključujući naročito Konvenciju br. 1 o radnom vremenu (industrija) iz 1919., Konvenciju br. 30 o radnom vremenu (trgovina i uredi), Preporuku br. 163 o kolektivnom pregovaranju iz 1981., Konvenciju br. 156 o radnicima s obiteljskim obvezama iz 1981. i popratnu Preporuku br. 165 te Deklaraciju MOR-a povodom njegove stote obljetnice o budućnosti rada iz 2019.;

(5)  Ovom se direktivom također u obzir uzima revidirana Europska socijalna povelja Vijeća Europe od 3. svibnja 1996., a posebno njezin članak 2. (koji se odnosi na pravo na pravične radne uvjete, uključujući razumno radno vrijeme i na odmor), članak 3. (o pravu na sigurne i zdrave radne uvjete), članak 6. (o pravu na kolektivno pregovaranje) i članak 27. (o zaštiti radnika s obiteljskim odgovornostima),

(6)  U članku 24. Opće deklaracije o ljudskim pravima navodi se da svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodični plaćeni dopust.

(7)  Digitalni alati omogućuju radnicima da rade s bilo kojeg mjesta u bilo koje vrijeme i mogu, kad ih se ispravno koristi, doprinijeti poboljšanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života radnika omogućujući im više fleksibilnosti u organizaciji njihovog privatnog života. Međutim, upotreba digitalnih alata za potrebe rada, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, ima i moguće negativne učinke, kao što su dulje radno vrijeme zbog poticanja radnika na rad izvan radnog vremena, veći intenzitet rada te brisanje granica između radnog vremena i slobodnog vremena. Ako se ne koriste isključivo tijekom radnog vremena, digitalni alati mogu ometati privatni život radnika. Za radnike kojima se ne plaća skrb o drugima digitalni alati mogu posebno otežati pronalaženje zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Žene provode više vremena nego muškarci u ispunjavanju obveza skrbi, rade manje sati na plaćenom radnom mjestu i može se dogoditi da u potpunosti napuste tržište rada.

(8)  Digitalni alati koji se upotrebljavaju u svrhu rada mogu stvoriti stalan pritisak i stres, štetno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje i dobrobit radnika te dovesti do psihosocijalnih ili drugih profesionalnih bolesti kao što su tjeskoba, depresija i sindrom izgaranja na poslu, tehnostres, poremećaji spavanja i mišićnokoštani poremećaji. Svi ti učinci sve više opterećuju poslodavce i sustave socijalnog osiguranja te povećavaju rizik od kršenja prava radnika na radne uvjete kojima se poštuju njihovo zdravlje i sigurnost. S obzirom na izazove koji proizlaze iz znatno povećane upotrebe digitalnih alata u svrhu rada, netipičnih radnih odnosa i rada na daljinu, posebno u kontekstu povećanja rada na daljinu do kojeg je došlo zbog krize prouzročene bolešću COVID-19, što je dovelo do dodatnog stresa povezanog s poslom i zamutilo granicu između poslovnog i privatnog života, još je hitnije potrebno osigurati radnicima mogućnost da ostvare svoje pravo na isključivanje.

(9)  Sve većom upotrebom digitalnih tehnologija mijenjaju se tradicionalni modeli rada te se stvara kultura „stalne povezanosti na mrežu” i „stalne dostupnosti”. U tom je kontekstu važno osigurati zaštitu temeljnih prava radnika, pravedne radne uvjete, uključujući pravo radnika na pravednu plaću i provedbu njihova radnog vremena, zdravlje i sigurnost te ravnopravnost muškaraca i žena.

(10)  Pravo na isključivanje odnosi se na pravo radnika da se s pomoću digitalnih alata, kao što su telefonski pozivi, e-pošta ili druge poruke, ne bave aktivnostima povezanima s poslom ili komunikacijom izvan radnog vremena. Pravo na isključivanje trebalo bi radnicima omogućiti da isključe alate povezane s poslom i da ne odgovaraju na zahtjeve poslodavaca izvan radnog vremena bez rizika od štetnih posljedica kao što su otkaz ili druge mjere odmazde. S druge strane, poslodavci ne bi trebali zahtijevati od radnika da rade izvan radnog vremena. Poslodavci ne bi trebali promicati radnu kulturu u kojoj su radnici uvijek na raspolaganju i u kojoj se radnicima koji se odreknu prava na isključenje jasno daje prednost pred onima koji to ne čine. Radnici koji prijavljuju slučajeve nepoštovanja prava na isključivanje na radnom mjestu ne bi trebali biti kažnjeni.

(11)  Pravo na isključivanje trebalo bi se primjenjivati na sve radnike i sve sektore, i javni i privatni, te bi se trebalo istinski provesti. Svrha je prava na isključivanje osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika te pravedne radne uvjete, uključujući ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

(12)  Trenutačno ne postoji pravo Unije kojim se posebno uređuje pravo na isključivanje, a zakonodavstvo u tom području uvelike se razlikuje među državama članicama. Međutim, direktive Vijeća 89/391/EEZ(18) i 91/383/EEZ(19) imaju za svrhu poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika u radnom odnosu na neodređeno ili određeno vrijeme te radnika koji su u privremenom radnom odnosu; Direktivom 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(20) utvrđuju se minimalni sigurnosni i zdravstveni uvjeti za organizaciju radnog vremena, uključujući u vezi s maksimalnim dozvoljenim radnim vremenom i minimalnim razdobljem odmora koje je potrebno poštovati; svrha je Direktive (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća(21) poboljšanje radnih uvjeta promicanjem transparentnijeg i predvidljivijeg zaposlenja; i Direktivom (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća(22) utvrđuju se minimalni uvjeti za omogućavanje usklađivanja poslovnog i privatnog života radnika koji su roditelji ili skrbnici.

(13)  U skladu s Direktivom 2003/88/EZ radnici u Uniji imaju pravo na minimalne sigurnosne i zdravstvene uvjete za organizaciju radnog vremena. U tom kontekstu tom se Direktivom predviđaju dnevni odmor, stanke, tjedni odmor, najveći broj radnih sati tjedno i godišnji odmor te se uređuju određeni aspekti noćnog rada, rada u smjenama i radnog rasporeda. Ustaljena je sudska praksa Suda Europske unije da se dežurstvo, tijekom kojeg radnik mora biti fizički prisutan na mjestu koje odredi poslodavac, smatra „punim radnim vremenom [...], neovisno o činjenici da tijekom razdoblja dežurstva dotična osoba ne obavlja stalno profesionalnu aktivnost”(23), i da se vrijeme dežurstva, koje radnik mora provesti u kući dok je na raspolaganju poslodavcu smatra radnim vremenom(24). Nadalje, Sud Europske unije tumači minimalna razdoblja odmora kao „pravila socijalnog prava Zajednice od posebne važnosti, od kojih svaki radnik mora imati koristi kao minimalni uvjet potreban da se osigura zaštita njegove sigurnosti i zdravlja”(25). Međutim, Direktivom 2003/88/EZ ne predviđa se izričito pravo radnika na isključivanje niti se od radnika zahtijeva da budu dostupni izvan radnog vremena, tijekom razdoblja odmora ili drugog vremena koje nije povezano s radom, ali se njome predviđa pravo na neprekinuta dnevna, tjedna i godišnja razdoblja odmora tijekom kojih radnik ne bi trebao biti dostupan. Nadalje, ne postoji izričita odredba Unije kojom se određuje pravo na nedostupnost izvan (ugovornog) dogovorenog radnog vremena.

(14)  Sud Europske unije potvrdio je da se direktivama 89/391/EEZ i 2003/88/EZ od poslodavaca zahtijeva da uspostave sustav kojim se omogućuje mjerenje trajanja rada svakog radnika svakog dana te da taj sustav bude „objektivan, pouzdan i dostupan”(26).

(15)  U svojoj je sudskoj praksi Sud Europske unije odredio kriterije za utvrđivanje statusa radnika. Pri provedbi ove Direktive trebalo bi uzeti u obzir tumačenje tih kriterija od strane Suda Europske unije. Pod uvjetom da ispunjavaju te kriterije svi radnici, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, uključujući radnike s ugovorima o radu na zahtjev, radnike na nepuno radno vrijeme, radnike s ugovorima o radu s prekidima, radnike koji rade na osnovi vrijednosnih kupona, radnike na platformama, pripravnike i naučnike, obuhvaćeni su područjem primjene ove Direktive. Zlouporaba statusa samozaposlene osobe, kako je definiran nacionalnim pravom, bilo na nacionalnoj razini bilo u prekograničnim situacijama, oblik je lažno prijavljenog rada koji je često povezan s neprijavljenim radom. Do lažnog samozapošljavanja dolazi kad se osoba prijavi kao samozaposlena osoba iako ispunjava uvjete koji su specifični za radni odnos, s ciljem da izbjegne određene pravne ili fiskalne obveze. Takve osobe trebale bi biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive. Utvrđivanje postojanja radnog odnosa trebalo bi se temeljiti na činjenicama koje se odnose na stvarno obavljanje rada, a ne na tome kako stranke opisuju svoj odnos. Za potrebe ove Direktive pojam radnik odnosi se na svakog radnika koji je u radnom odnosu koji ispunjava kriterije Suda Europske unije.

(16)  Posljednjih se desetljeća broj standardnih ugovora o radu smanjuje, a povećava se broj netipičnih ili fleksibilnih radnih ugovora, velikim dijelom zbog digitalizacije gospodarskih aktivnosti. Postoji zakonodavstvo Unije o nekim netipičnim vrstama rada. Direktivom Vijeća 97/81/EZ(27) provodi se okvirni sporazum između europskih socijalnih partnera o radu s nepunim radnim vremenom i njezina je svrha omogućiti uklanjanje diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom, poboljšati kvalitetu rada na nepuno radno vrijeme, omogućiti razvoj rada na nepuno radno vrijeme na dobrovoljnoj osnovi i doprinijeti fleksibilnoj organizaciji radnog vremena pri kojoj se u obzir uzimaju potrebe poslodavaca i radnika. Direktivom Vijeća 1999/70/EZ(28) provodi se okvirni sporazum između europskih socijalnih partnera o ugovorima na određeno vrijeme, a njezina je svrha poboljšanje kvalitete rada na određeno vrijeme osiguravanjem primjene načela nediskriminacije i sprečavanjem zlouporaba koje proizlaze iz uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme. Svrha je Direktive 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(29), koja je donesena nakon što europski socijalni partneri nisu usvojili okvirni sporazum, osigurati zaštitu radnika zaposlenih kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i poboljšati kvalitetu rada koji se obavlja preko tih poduzeća jamčenjem jednakog postupanja prema radnicima zaposlenima kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i priznavanjem tih poduzeća kao poslodavaca, uzimajući u obzir potrebu za uspostavom odgovarajućeg okvira za primjenu zapošljavanja preko poduzeća za privremeno zapošljavanje radi učinkovitog doprinosa stvaranju radnih mjesta i razvoju fleksibilnih oblika rada.

(17)  Osim toga, europski socijalni partneri usvojili su u srpnju 2002. okvirne sporazume o radu na daljinu, a u lipnju 2020. o digitalizaciji. Okvirnim sporazumima o digitalizaciji predviđaju se moguće mjere koje se dogovaraju između socijalnih partnera u pogledu uključivanja radnika u posao i isključivanja iz njega. S obzirom na razvoj događaja od donošenja Okvirnog sporazuma o radu na daljinu 2002., postalo je očito da postoji potreba za evaluacijom i pravnim okvirom na razini Unije za neke od elemenata tog sporazuma.

(18)  Člankom 3. stavkom 1. točkom (a) i člankom 3. stavkom 2. Direktive 2008/104/EZ predviđa se da se pojam „radnik” definira nacionalnim pravom. Međutim, Sud Europske unije utvrdio je da se trebaju primjenjivati kriteriji utvrđeni u njegovoj ustaljenoj sudskoj praksi kako bi se ocijenilo ima li netko status radnika. Konkretno, odlučujuće je obavlja li „neka osoba u korist druge osobe i prema njezinim uputama poslove za koje u zamjenu dobiva naknadu”, a „pravna kvalifikacija u nacionalnom pravu i oblik tog odnosa te narav pravnog odnosa između tih dviju osoba [nisu] odlučujući u tom pogledu”(30).

(19)  Neke su države članice poduzele korake za reguliranje prava na isključivanje radnika koji se koriste digitalnim alatima za potrebe rada. Druge države članice promiču upotrebu digitalnih alata za potrebe rada bez posebnog rješavanja pitanja rizika, treća skupina država članica na upotrebu digitalnih alata primjenjuje opće zakonodavstvo, a četvrta skupina nema posebno zakonodavstvo(31). Djelovanjem na razini Unije u tom području predvidjeli bi se minimalni uvjeti za zaštitu svih radnika u Uniji koji se koriste digitalnim alatima za potrebe rada i, još konkretnije, za zaštitu njihovih temeljnih prava u pogledu pravednih radnih uvjeta.

(20)  Svrha je ove Direktive poboljšati radne uvjete za sve radnike utvrđivanjem minimalnih uvjeta za pravo na isključivanje. Ova Direktiva trebala bi se provoditi tako da se u potpunosti poštuju zahtjevi iz direktiva 89/391/EEZ, 2003/88/EZ, (EU) 2019/1152 i (EU) 2019/1158 i da ona ne bi trebala imati negativan učinak na radnike.

(21)  Socijalni partneri trebali bi se moći dogovoriti o praktičnim rješenjima za ostvarivanje prava radnika na isključivanje i provedbu tog prava od strane poslodavca preko kolektivnog ugovora ili na razini poduzeća poslodavca. Države članice trebale bi osigurati, primjerice s pomoću nacionalnih tijela za inspekciju rada, da poslodavci radnicima dostave pisanu izjavu u kojoj se navode ta praktična rješenja.

(22)  Države članice trebale bi osigurati da poslodavci uspostave objektivan, pouzdan i pristupačan sustav kojim se omogućuje mjerenje dnevnog radnog vremena svakog radnika, u skladu sa sudskom praksom Suda EU-a, posebno njegovom presudom od 14. svibnja 2019., Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO), C-55/18(32).

(23)  Treba poštovati neovisnost socijalnih partnera. Države članice trebale bi podupirati socijalne partnere u sklapanju kolektivnih ugovora za provedbu ove Direktive.

(24)  Države članice trebale bi, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, osigurati djelotvorno uključivanje socijalnih partnera te promicati i poboljšavati socijalni dijalog u cilju provedbe ove Direktive. U tu bi svrhu države članice trebale osigurati da se, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima na odgovarajućoj razini, uspostavi minimalni skup radnih uvjeta kako bi se radnicima omogućilo da ostvare svoje pravo na isključivanje. Države članice trebale bi moći socijalnim partnerima povjeriti provedbu ove Direktive, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, kako bi osigurale ili dopunile taj minimalni skup radnih uvjeta.

(25)  Odstupanja od zahtjeva za provedbom prava na isključivanje predviđena su samo u iznimnim okolnostima, kao što je viša sila ili druge izvanredne situacije, i pod uvjetom da poslodavac svakom radniku u pisanom obliku dostavi razloge kojima se potkrepljuje potreba za odstupanjem. Minimalnim skupom radnih uvjeta za provedbu prava na isključivanje trebali bi se predvidjeti kriteriji za takva odstupanja i utvrđivanje naknade za svaki rad obavljen izvan radnog vremena. Takvom bi se naknadom trebalo osigurati poštovanje općeg cilja osiguravanja zdravlja i sigurnosti radnika.

(26)  Radnike koji ostvaruju prava predviđena ovom Direktivom trebalo bi zaštititi od svih štetnih posljedica, uključujući otpuštanje i druge mjere odmazde. Također bi ih trebalo zaštititi od diskriminirajućih mjera kao što su gubitak prihoda ili mogućnosti napredovanja.

(27)  Radnici bi trebali imati odgovarajuću te brzu sudsku i administrativnu zaštitu od svih vrsta nepovoljnog postupanja koje proizlazi iz njihova ostvarivanja ili traženja ostvarivanja prava predviđenih ovom Direktivom, uključujući pravo na pravnu zaštitu, kao i pravo na pokretanje upravnog ili pravnog postupka kako bi se osigurala usklađenost s ovom Direktivom.

(28)  Države članice trebale bi utvrditi načine provedbe prava na isključivanje utvrđenog ovom Direktivom, u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom. Države članice trebale bi osigurati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije u slučaju kršenja obveza iz ove Direktive.

(29)  Teret dokazivanja u vezi s utvrđivanjem da do otpuštanja ili sličnog štetnog djelovanja nije došlo zbog toga što je radnik ostvario ili namjeravao ostvariti pravo na isključivanje trebao bi biti na poslodavcu ako radnik pred sudom ili drugim nadležnim tijelom utvrdi činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti da je otpušten ili je pretrpio druge štetne učinke upravo zbog tih razloga.

(30)  Ovom se Direktivom utvrđuju minimalni zahtjevi, čime se državama članicama ostavlja mogućnost uvođenja i zadržavanja povoljnijih odredbi. Ova Direktiva i njezina provedba ne bi trebale pružati valjane razloge za smanjivanje opće razine zaštite zajamčene radnicima u području obuhvaćenom ovom Direktivom.

(31)  Komisija bi trebala preispitati provedbu ove Direktive kako bi pratila i osiguravala usklađenost s njom. U tu svrhu države članice trebale bi Komisiji podnositi redovita izvješća.

(32)  Radi procjene učinka ove Direktive Komisija i države članice potiču se na nastavak međusobne suradnje, uz potporu ELA-e, kako bi se razvili usporedivi statistički podaci i podaci o ostvarivanju prava utvrđenih ovom Direktivom.

(33)  Budući da se cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje zaštitnih mjera za ostvarivanje prava na isključivanje u Uniji, ne može dostatno ostvariti na razini država članica nego se zbog njegova opsega i učinaka na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Direktivom utvrđuju minimalni zahtjevi kojima se radnicima koji za potrebe rada koriste digitalne alate, uključujući informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, omogućuje ostvarivanje prava na isključivanje i osigurava da poslodavci poštuju pravo radnika na isključivanje. Ona se primjenjuje na sve sektore, javni i privatni, te na sve radnike, neovisno o njihovu statusu i načinu rada.

2.  Ovom se Direktivom preciznije utvrđuju i dopunjuju direktive 89/391/EEZ, 2003/88/EZ, (EU) 2019/1152 i (EU) 2019/1158 za potrebe navedene u stavku 1., ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz tih Direktiva.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „isključivanje” znači nesudjelovanje u aktivnostima ili komunikaciji povezanima s poslom s pomoću digitalnih alata, izravno ili neizravno, izvan radnog vremena;

(2)  „radno vrijeme” znači radno vrijeme kako je definirano u članku 2. točki 1. Direktive 2003/88/EZ.

Članak 3.

Pravo na isključivanje

1.  Države članice jamče da poslodavci poduzimaju potrebne mjere kako bi radnicima pružili mogućnosti za ostvarivanje prava na isključivanje.

2.  Države članice osiguravaju da su poslodavci uspostavili objektivan, pouzdan i pristupačan sustav kojim se omogućuje mjerenje dnevnog radnog vremena svakog radnika, u skladu pravima radnika na privatnost i na zaštitu njihovih osobnih podataka. Radnici mogu imaju mogućnost zatražiti i dobiti zabilješku o svojem radnom vremenu.

3.  Države članice osiguravaju da poslodavci provode pravo isključivanje na pošten, zakonit i transparentan način.

Članak 4.

Mjere za provedbu prava na isključivanje

1.  Države članice osiguravaju da se nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima na odgovarajućoj razini uspostave detaljni aranžmani kako bi se radnicima omogućilo da ostvare svoje pravo na isključenje te da poslodavci to pravo provode na pravedan i transparentan način. U tu svrhu države članice osiguravaju barem sljedeće radne uvjete:

(a)  praktična rješenja za isključivanje digitalnih alata koji se koriste za potrebe rada, uključujući sve alate za praćenje povezane s poslom;

(b)  sustav za mjerenje radnog vremena;

(c)  procjena zdravstvenog stanja i sigurnosti koje provode poslodavci, uključujući procjene psihosocijalnih rizika, s obzirom na pravo na isključivanje;

(d)  kriterije za svako odstupanje poslodavaca od zahtjeva za provedbu prava radnika na isključivanje;

(e)  u slučaju odstupanja od točke (d), kriterije za određivanje načina izračuna naknade za rad obavljen izvan radnog vremena u skladu s direktivama 89/391/EEZ, 2003/88/EZ, (EU) 2019/1152 i (EU) 2019/1158 te nacionalnim pravom i praksama.

(f)  mjere podizanja razine osviještenosti, uključujući osposobljavanje na radnom mjestu, koje poslodavci trebaju poduzeti u pogledu radnih uvjeta iz ovog stavka.

Svako odstupanje od točke (d) prvog podstavka predviđa se samo u iznimnim okolnostima, kao što je viša sila ili druge izvanredne situacije, i pod uvjetom da poslodavac svakom radniku u pisanom obliku dostavi razloge kojima se potkrepljuje potreba za odstupanjem u svakoj situaciji kad se poziva na odstupanje.

2.  Države članice mogu, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, socijalnim partnerima povjeriti sklapanje kolektivnih ugovora na nacionalnoj, regionalnoj, sektorskoj razini ili na razini poslodavca, kojima se predviđaju ili dopunjuju radni uvjeti iz stavka 1.

3.  Države članice osiguravaju da radnici koji nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorom u skladu sa stavkom 2. uživaju zaštitu u skladu s ovom Direktivom.

Članak 5.

Zaštita od nepovoljnog postupanja

1.  Države članice osiguravaju da se poslodavcima zabrani diskriminacija, nepovoljnije postupanje, otpuštanje i druge nepovoljne mjere zbog toga što su radnici ostvarili ili pokušali ostvariti svoje pravo na isključivanje.

2.  Države članice osiguravaju da poslodavci štite radnike, uključujući predstavnike radnika, od svakog nepovoljnog postupanja i negativnih posljedica koje proizlaze iz bilo koje pritužbe upućene poslodavcu ili iz svih postupaka pokrenutih kako bi se ostvarila usklađenost s pravima predviđenima ovom Direktivom.

3.  Države članice osiguravaju obvezu poslodavca da dokaže da se otkaz temeljio na drugim osnovama ako radnici koji smatraju da su otpušteni ili da su bili izloženi diskriminaciji zbog toga što su ostvarili ili pokušali ostvariti svoje pravo na isključivanje pred sudom ili drugim nadležnim tijelom iznesu činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti da su otpušteni ili bili izloženi diskriminaciji zbog tih razloga.

4.  Stavkom 3. ne sprečava se da države članice uvedu pravila dokazivanja koja su povoljnija za radnike.

5.  Od država članica ne zahtijeva se da primjenjuju stavak 3. u postupcima u kojima sud ili nadležno tijelo treba utvrditi činjenice o predmetu.

6.  Stavak 3. ne primjenjuje se na kaznene postupke osim ako su države članice predvidjele drukčije.

Članak 6.

Pravo na pravnu zaštitu

1.  Države članice osiguravaju da radnici čije je pravo na isključivanje prekršeno imaju pristup brzom, djelotvornom i nepristranom rješavanju sporova te pravo na pravnu zaštitu u slučaju kršenja njihovih prava koja proizlaze iz ove Direktive.

2.  Države članice mogu omogućiti sindikalnim organizacijama ili drugim predstavnicima radnika da, u ime radnika ili kao njihova potpora i uz njihovo odobrenje, sudjeluju u upravnim postupcima radi osiguravanja usklađenosti s ovom Direktivom ili njezine provedbe.

Članak 7.

Obveza pružanja informacija

Države članice osiguravaju da poslodavci svakom radniku pisanim putem pruže dovoljno jasnih i odgovarajućih informacija o njegovu pravu na isključivanje, uključujući izjavu u kojoj se navode uvjeti svih primjenjivih kolektivnih ili drugih ugovora. Te informacije sadrže barem podatke o sljedećem:

(a)  praktičnim rješenjima za isključivanje digitalnih alata koji se koriste za potrebe rada, uključujući sve alate za praćenje povezane s poslom, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki (a);

(b)  sustavu mjerenja radnog vremena, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki (b);

(c)  procjeni zdravstvenog stanja i sigurnosti koje provodi poslodavac, uključujući procjene psihosocijalnih rizika, s obzirom na pravo na isključivanje, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki (c);

(d)  kriterija za svako odstupanje od zahtjeva poslodavaca za provedbu prava na isključivanje i sve kriterije za određivanje naknade za rad obavljen izvan radnog, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točkama (d) i (e);

(e)  mjerama poslodavca za podizanje razine svijesti, uključujući osposobljavanje na radnom mjestu, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki (f);

(f)  mjerama za zaštitu radnika od nepovoljnog postupanja u skladu s člankom 5.;

(g)  mjerama za ostvarivanje prava radnika na pravnu zaštitu u skladu s člankom 6.

Članak 8.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive ili relevantnih već važećih odredaba koje se odnose na prava obuhvaćena područjem primjene ove Direktive te poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive] obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 9.

Razina zaštite

1.  Ova Direktiva ne predstavlja valjane razloge za smanjivanje opće razine zaštite zajamčene radnicima u državama članicama.

2.  Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da primjenjuju ili donose zakone i druge propise koji su povoljniji za radnike ili da potiču ili omogućuju primjenu kolektivnih ugovora koji su povoljniji za radnike.

3.  Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje druga prava koja radnici imaju na temelju drugih pravnih akata Unije.

Članak 10.

Izvješćivanje, ocjenjivanje i preispitivanje prava na isključivanje

1.  Do ... [pet godina nakon stupanja na snagu ove Direktive] i svake dvije godine nakon toga države članice Komisiju izvješćuju o svim relevantnim informacijama u vezi s praktičnom provedbom i primjenom ove Direktive, kao i o evaluacijskim pokazateljima o praksama provedbe prava na isključivanje te navode stajališta nacionalnih socijalnih partnera.

2.  Na temelju informacija koje su države članice dostavile u skladu sa stavkom 1. Komisija do ... [šest godina nakon stupanja na snagu ove Direktive] i svake dvije godine nakon toga Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi i primjeni ove Direktive te razmatra potrebu za dodatnim mjerama, uključujući, prema potrebi, izmjene ove Direktive.

Članak 11.

Prenošenje

1.  Države članice do… [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju mjere potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice te mjere primjenjuju od … [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Kad države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje pri njihovu službenom objavljivanju. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  Čim ova Direktiva stupi na snagu, države članice osiguravaju da, u roku dovoljnom za dostavljanje primjedbi, Komisija bude obaviještena o svim nacrtima zakona i drugim propisima koje one predlažu za donošenje u području na koje se ova Direktiva odnosi.

3.  U skladu s člankom 153. stavkom 3. UFEU-a države članice mogu socijalnim partnerima na njihov zajednički zahtjev povjeriti provedbu ove Direktive pod uvjetom da osiguraju usklađenost s njom.

Članak 12.

Osobni podaci

Poslodavci obrađuju osobne podatke u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama (a) i (b) ove Direktive samo u svrhu evidentiranja radnog vremena pojedinog radnika. Te podatke ne smiju obrađivati ni u koju drugu svrhu. Osobni podaci obrađuju se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(33) te Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(34).

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Unije.

Članak 14.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL L 183, 29.6.1989., str. 1.
(2) SL L 206, 29.7.1991., str. 19.
(3) SL L 299, 18.11.2003., str. 9.
(4) SL L 186, 11.7.2019., str. 105.
(5) SL L 188, 12.7.2019., str. 79.
(6) PE 642.847, srpanj 2020.; https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2020/642847/EPRS_BRI(2020)642847_EN.pdf
(7) Vidjeti, među ostalim, presude Suda od 5. listopada 2004., Pfeiffer i ostali, od C-397/01 do C-403/01, ECLI:EU:C:2004:584, točka 93.; od 7. rujna 2006., Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine, C-484/04, ECLI:EU:C:2006:526, točka 36.; od 17. studenoga 2016., Betriebsrat der Ruhrlandklinik, C‑216/15, ECLI:EU:C:2016:883, točka 27.; od 21. veljače 2018., Matzak, ECLI:EU:C:2018:82, C-518/15, točka 66.; i od 14. svibnja 2019., Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO), C-55/18, ECLI:EU:C:2019:402, točka 60.
(8) Mišljenje Suda od 21. veljače 2018., Matzak, ECLI:EU:C:2018:82, C-518/15, točka 66.
(9) Presuda Suda od 14. svibnja 2019., Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO), C-55/18, ECLI:EU:C:2019:402, točka 60.
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0033.
(11) SL L 262, 7.10.2005., str. 1.
(12) https://www.eurofound.europa.eu/publications/blog/covid-19-unleashed-the-potential-for-telework-how-are-workers-coping
(13) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(14) Glasnik, MOR, citat naveden u studiji o procjeni europske dodane vrijednosti naslovljenoj „Pravo na isključivanjeˮ, koju je izradio Odjel za europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) (PE 642.847, srpanj 2020.): https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2020/642847/EPRS_BRI(2020)642847_EN.pdf
(15) SL C...
(16) SL C...
(17) Stajalište Europskog parlamenta
(18) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1.).
(19) Direktiva Vijeća 91/383/EEZ od 25. lipnja 1991. o dopunama mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme ili privremenom radnom odnosu (SL L 206, 29.7.1991., str. 19.).
(20) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, 18.11.2003., str. 9.).
(21) Direktiva (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (SL L 186, 11.7.2019., str. 105.).
(22) Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.).
(23) Presuda Suda od 5. listopada 2004., Pfeiffer i ostali, od C-397/01 do C-403/01, ECLI:EU:C:2004:584, točka 93.;
(24) Mišljenje Suda od 21. veljače 2018., Matzak, ECLI:EU:C:2018:82, C-518/15, točka 66.;
(25) Presuda od 7. rujna 2006., Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine, C-484/04, ECLI:EU:C:2006:526, točka 38.
(26) Presuda Suda od 14. svibnja 2019., Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO), C-55/18, ECLI:EU:C:2019:402, točka 60.
(27) Direktiva Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (SL L 14, 20.1.1998., str. 9.).
(28) Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL L 175, 10.7.1999., str. 43.).
(29) Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL L 327, 5.12.2008., str. 9.).
(30) Presuda Suda od 17. studenog 2016., Betriebsrat der Ruhrlandklinik, C‑216/15, ECLI:EU:C:2016:883, točka 27.
(31) Eurofound
(32) Presuda Suda od 14. svibnja 2019., Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO), C-55/18, ECLI:EU:C:2019:402.
(33) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(34) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).


Reforma EU-ova popisa poreznih oaza
PDF 208kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o reformi EU-ova popisa poreznih oaza (2020/2863(RSP))
P9_TA(2021)0022B9-0052/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja donesenu 1. prosinca 1997.(1) s ciljem ograničavanja štetne porezne konkurencije unutar Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. lipnja 2015. naslovljenu „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji: Pet ključnih područja djelovanja” (COM(2015)0302),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. siječnja 2016. o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM(2016)0024),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja od 8. ožujka 2016.(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2016. o dodatnim mjerama za poboljšanje transparentnosti i suzbijanja utaje i izbjegavanja plaćanja poreza (COM(2016)0451), u kojoj je opisan postupak u skladu kojim se provodi uvrštavanje na EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 8. studenoga 2016. o kriterijima i postupku za uspostavu EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe ,

–  uzimajući u obzir ishod sastanka Vijeća za ekonomske i financijske poslove (Ecofin) od 5. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir EU-ov najnoviji popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija ažuriran na temelju odluke Vijeća od 6. listopada 2020.(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2020. naslovljenu „Akcijski plan za pravedno i jednostavno oporezivanje kojim se podupire strategija oporavka” (COM(2020)0312),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2020. o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega (COM(2020)0313),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka od 25. studenoga 2015.(4), Rezoluciju o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka od 6. srpnja 2016.(5), te Rezoluciju o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza od 26. ožujka 2019.(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji(7),

–  uzimajući u obzir preporuke odbora PANA Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza(8),

–  uzimajući u obzir postupanje Komisije nakon usvajanja navedenih rezolucija i preporuka Europskog parlamenta(9),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije o javnom izvješćivanju po zemljama(10) te njegovo stajalište od 27. ožujka 2019. o tom Prijedlogu(11),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije o utjecaju poreznog planiranja na efektivne porezne stope usmjerene na budućnost(12),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije o pokazateljima agresivnog poreznog planiranja(13),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljenu „Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji”(14),

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije za pojedine države sastavljena u okviru europskog semestra,

–  uzimajući u obzir tekuće aktivnosti Skupine UN-a na visokoj razini za međunarodnu financijsku odgovornost, transparentnost i integritet,

–  uzimajući u obzir tekuće aktivnosti Uključivog okvira OECD-a i skupine G20 za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, koje se tiču izazova u području oporezivanja koji proizlaze iz digitalizacije,

–  uzimajući u obzir Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju(15),

–  uzimajući u obzir pitanja o reformi EU-ova popisa poreznih oaza upućena Komisiji i Vijeću (O-000082/2020 – B9‑0002/2021 i O-000081/2020 – B9‑0001/2021),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku u čijoj je pripremi sudjelovao Pododbor za porezna pitanja,

A.  budući da postojanje jurisdikcija koje nisu kooperativne u porezne svrhe i štetnih poreznih sustava, među ostalim i u državama članicama EU-a, dovodi do dramatičnih financijskih gubitaka za države članice, zbog čega se iscrpljuju sredstva iz nacionalnih proračuna i otežavaju kapaciteti vlada; budući da se visina cijene koju trenutačno plaćamo zbog izbjegavanja plaćanja poreza na dobit procjenjuje na 500 milijardi USD godišnje(16); budući da je takvo smanjenje poreznih prihoda izrazito problematično u kontekstu oporavka od zdravstvene, socijalne i gospodarske krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 i za financiranje zelene tranzicije;

B.  budući da se prema istraživanju Eurobarometra provedenom u jesen 2016. 86 % građana EU-a zalaže za stroža pravila za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i poreznih oaza(17);

C.  budući da je Unija 5. prosinca 2017. donijela prvi popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe („popis”); budući da je taj popis obuhvaćao 17 zemalja odnosno područja izvan EU-a; budući da je Unija revidirala popis 12 puta;

D.  budući da su prema Indeksu poreznih oaza za 2019. najviše rangirane jurisdikcije na ljestvici poreznih oaza: (1) Britanski Djevičanski Otoci, (2) Bermudi, (3) Kajmanski Otoci, (4) Nizozemska, (5) Švicarska, (6) Luksemburg, (7) Jersey, (8) Singapur, (9) Bahami, (10) Hong Kong i (11) Irska;

E.  budući da je 95 jurisdikcija ocijenjeno na temelju tri kriterija navedena u Zaključcima Vijeća od 8. studenoga 2016., a to su porezna transparentnost, pravedno oporezivanje i provedba minimalnih standarda OECD-a za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti;

F.  budući da u provedbi akcijskog plana za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti surađuje više od 135 zemalja i jurisdikcija, koje su djelomično motivirane rizikom od uvrštavanja na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija; budući da je u okviru postupka sastavljanja popisa od gotovo 40 zemalja zatraženo da provedu reformu više od 120 štetnih poreznih praksi;

G.  budući da je u izvješću o stanju porezne pravde za 2020. utvrđeno da su jurisdikcije s EU-ova popisa odgovorne za samo 2 % gubitaka prihoda od poreza u svijetu; budući da je utvrđeno da su Kajmanski Otoci jurisdikcija koja je odgovorna za najveći dio gubitaka prihoda od poreza u svijetu, što druge stoji više od 70 milijardi USD godišnje, odnosno predstavlja 16,5 % ukupnih gubitaka prihoda od poreza;

H.  budući da je Vijeće u posljednjoj reviziji 6. listopada 2020. s popisa uklonilo Kajmanske Otoke i Oman te dodalo Barbados i Angvilu; budući da Kajmanski Otoci prema Međunarodnom monetarnom fondu(18) još uvijek nemaju porez na dobit i da su među 10 glavnih odredišta za prividna ulaganja, zbog čega se postavljaju pitanja o transparentnosti i mogućem povlaštenom pristupu za neke zemlje;

I.  budući da se na EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija trenutačno nalaze Američka Samoa, Angvila, Barbados, Fidži, Guam, Palau, Panama, Samoa, Sejšeli, Trinidad i Tobago, Američki Djevičanski Otoci i Vanuatu;

J.  budući da se nekoliko drugih jurisdikcija obvezalo na provedbu načela dobrog poreznog upravljanja, bilo u pogledu transparentnosti bilo u pogledu kriterija pravednog oporezivanja;

K.  budući da je javni pristup dokumentima i radu Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja i dalje ograničen, posebno u pogledu postupka uvrštavanja jurisdikcija na EU-ov popis; budući da Europski ombudsman ima ovlasti za provedbu istrage o tome kako institucije EU-a primjenjuju pravila EU-a o javnom pristupu dokumentima(19), a posebno ovlasti za pregled svih dokumenata EU-a, bez obzira na to jesu li povjerljivi ili ne, te da može izdati preporuke o tome treba li ih se objaviti ili ne;

L.  budući da je Komisija u svojoj Komunikaciji o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega istaknula potrebu za reformom Kodeksa o postupanju pri oporezivanju poslovanja i za revizijom popisa;

M.  budući da, ako se koristi najkonzervativnija formula za raspodjelu, EU bilježi najveće gubitke na svijetu zbog premještanja dobiti u porezne oaze te se procjenjuje da svake godine izgubi oko 20 % prihoda od poreza na dobit(20);

1.  prepoznaje pozitivan učinak koji je popis već ostvario, no žali što nije iskorišten njegov puni potencijal jer jurisdikcije koje se trenutačno nalaze na popisu pokrivaju manje od 2 % gubitka prihoda od poreza u svijetu, što ga čini zbunjujućim i neučinkovitim(21); želi ojačati popis povećanjem transparentnosti i dosljednosti, strožim i nepristranijim kriterijima za uvrštavanje jurisdikcija te snažnijim obrambenim mjerama protiv izbjegavanja plaćanja poreza; žali zbog činjenice što su s popisa uklonjene neke zemlje za koje je jasno da promiču smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, kao što su Kajmanski Otoci; žali zbog činjenice da široj javnosti nije pruženo dostatno objašnjenje unatoč tome što europsko javno mnijenje podržava stroža pravila o poreznim oazama;

Upravljanje EU-ovim popisom nekooperativnih poreznih jurisdikcija i njegova transparentnost

2.  zapaža da je Komisija na početku, i u svojoj Komunikaciji o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje i u Komunikaciji o dodatnim mjerama za poboljšanje transparentnosti i suzbijanja utaje poreza, dala prijedlog postupka za uvrštavanje nekooperativnih poreznih jurisdikcija na popis; napominje da je, unatoč činjenici da izvorno nije imala ovlasti za to, za provedbu pripremnog rada za sastavljanje popisa zadužena Skupina za Kodeks o postupanju, uglavnom preko svoje podskupine za treće strane; dovodi u pitanje sposobnost i prikladnost takve neformalne skupine za provedbu te zadaće;

3.  smatra da se EU-ov popis treba reformirati na razini EU-a; preporučuje da se njegov postupak formalizira, ponajprije pravno obvezujućim instrumentom; smatra da bi tu reformu trebalo provesti do kraja 2021. kako bi se EU zaštitio od svih daljnjih gubitaka prihoda u razdoblju nakon oporavka od pandemije bolesti COVID 19; zahtijeva da Vijeće, uz potporu država članica i uz odgovarajuće sudjelovanje Europskog parlamenta, zaduži Komisiju da na temelju jasnih i transparentnih kriterija obavlja procjenu trećih jurisdikcija i da Vijeću dostavlja prijedlog za uvrštavanje na popis, koji bi se trebao objaviti prije nego što Vijeće formalno usvoji popis i njegove revizije; poziva Vijeće da Parlamentu dodijeli ulogu promatrača u raspravama Skupine za Kodeks o postupanju; smatra da bi se takvim izmjenama zajamčila nepristranost, objektivnost i odgovornost u postupku sastavljanja popisa;

4.  naglašava da je u postupku sastavljanja popisa važno osigurati transparentnost kako bi se omogućio javni nadzor i povećala demokratska odgovornost donositelja odluka; traži potpunu transparentnost u pogledu stajališta država članica; stoga poziva Skupinu za Kodeks o postupanju da objavi informacije o uključenim tijelima, temama rasprave, tehničkim procjenama, zapisnicima ili sažecima i donesenim zaključcima; smatra da bi se trebao omogućiti jednostavan pristup izvorima podataka potrebnih za provjeru jurisdikcija, kada su dostupni javnosti, kako bi se poboljšala odgovornost i transparentnost; smatra da bi metodologija za procjenu režima trećih zemalja trebala biti dobro razrađena i u potpunosti javna; poziva Skupinu za Kodeks o postupanju da sustavno objavljuje sveobuhvatan sažetak s podacima o svojim interakcijama s trećim zemljama, temama o kojima se raspravljalo i obvezama koje su treće zemlje preuzele tijekom svakog koraka postupka procjene;

5.  napominje da nedostatak transparentnosti može dovesti do pogrešnog tumačenja odluka i rizika od narušavanja povjerenja javnosti u postupak uvrštavanja jurisdikcija na popis, posebno kada se rezultat EU-ova popisa razlikuje od popisa poreznih oaza koji su na transparentan način sastavile treće strane; podsjeća na prvotni popis koji je objedinjavao popise država članica, kako je opisano u komunikaciji Komisije naslovljenoj "Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji: Pet ključnih područja djelovanja", i na kojem se nalazilo 30 jurisdikcija koje je u svojim popisima navelo najmanje 10 država članica;

6.  pozdravlja korake koji su već poduzeti u pogledu transparentnosti, kao što su objava polugodišnjih izvješća o napretku i nekih pisama upućenih jurisdikcijama trećih zemalja; poziva da se u pisma koja Vijeće šalje trećim jurisdikcijama koje još nisu u skladu s kriterijima EU-a za uvrštavanje na popis uključi zahtjev za objavu cjelokupne korespondencije s EU-om i da se svaki negativan odgovor smatra nedostatkom suradnje sa strane dotične jurisdikcije; žali zbog toga što su ti dokumenti dostupni tek nakon dovršetka postupka procjene; traži da se sva pisma i obveze koje su treće jurisdikcije preuzele objave čim se zaprime; traži da se informacije stave na raspolaganje javnosti na platformi jednostavnoj za korištenje;

7.  traži da se uspostavi redovita razmjena između predsjednika Skupine za Kodeks o postupanju i Parlamenta, koja će uključivati barem jedan službeni dolazak na javno saslušanje godišnje;

8.  naglašava da bi trebalo formalizirati ulogu Parlamenta u odnosu na rad Skupine za Kodeks o postupanju, među ostalim u pogledu upravljanja i kriterija za postupak sastavljanja popisa, primjerice kroz postupak davanja mišljenja;

9.  napominje da se postupak uvrštavanja na popis EU-a odnosi samo na treće zemlje; napominje da utjecaj Unije u borbi protiv utaje poreza i štetnih poreznih praksi u svijetu ovisi o primjeru koji postavlja kod kuće; ističe potrebu za dosljednošću između kriterija za sastavljanje popisa i kriterija za štetne porezne prakse u EU-u; podsjeća na izjavu predsjednice Skupine za Kodeks o postupanju za oporezivanje poslovanja tijekom saslušanja odbora TAX3 10. listopada 2018. u vezi s mogućnosti provjere država članica prema istim kriterijima koji se primjenjuju za EU-ov popis u kontekstu revizije mandata Skupine za Kodeks o postupanju; napominje da je jedna država članica od Svjetskog foruma o transparentnosti i razmjeni informacija u porezne svrhe (Svjetski forum) ocijenjena kao djelomično usklađena s međunarodnim standardom transparentnosti i razmjene informacija na zahtjev(22) te primjećuje da Vijeće u slučaju takve ocjene treće zemlje uvrštava na popis(23); u tom pogledu naglašava da neke države članice redovito primaju preporuke po državama članicama koje se odnose na potrebu za rješavanjem problema agresivnog poreznog planiranja(24); ističe da Komisija priznaje da su neke od navedenih država članica poduzele mjere za poboljšanje svojih poreznih sustava kako bi odgovorile na kritike Komisije, ali napominje da Komisija i dalje navodi da porezna pravila trenutačno olakšavaju agresivno porezno planiranje u tim državama članicama; ponavlja poziv koji je u rezoluciji odbora TAX3 upućen Komisiji i Vijeću, od kojih se traži da poduzmu daljnje mjere u vezi s preporukama po državama članicama izdanima dotičnim državama članicama dok se ne provedu znatne porezne reforme te da predlože mjere gdje i kada se pojavi potreba, ali da u međuvremenu barem te države članice smatraju poreznim oazama EU-a; sa zanimanjem iščekuje da te vlade riješe probleme i smanje izbjegavanje plaćanja poreza u svojim jurisdikcijama; obvezuje se da će redovito ocjenjivati sve inicijative koje poduzimaju vlade kako bi postupale u skladu s takvim preporukama te da će predložiti mjere ondje gdje i kada se pojavi potreba;

10.  podsjeća da bi se postupak utvrđen u članku 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg Parlament i Vijeće postupaju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, trebao primjenjivati kada štetne porezne prakse dovode do narušavanja tržišta unutar Unije;

11.  poziva Skupinu za Kodeks o postupanju da savjetovanjem sa zemljama u razvoju i organizacijama civilnog društva poveća uključivost i vanjsko prihvaćanje postupka; predlaže osnivanje radne skupine ili savjetodavnog tijela s trećim zemljama, posebno sa zemljama u razvoju, članovima civilnog društva i stručnjacima, kako bi se olakšao dijalog o donesenim odlukama;

Ažuriranje kriterija za sastavljanje EU-ova popisa radi njihove prilagodbe trenutačnim i budućim izazovima

12.  ponavlja važnost kriterija transparentnosti popisa; poziva na jasnoću u vezi s predstojećim kriterijem transparentnosti u pogledu krajnjeg stvarnog vlasništva, u skladu s 5. Direktivom o borbi protiv pranja novca; primjećuje da postoje neravnopravni uvjeti među zemljama koje poštuju OECD-ov zajednički standard izvješćivanja i zakon SAD-a o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama (FATCA); stoga smatra da bi nedostatak uzajamnosti zakona SAD-a o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama trebalo ispitati u pogledu kriterija transparentnosti;

13.  smatra da kriterij pravednog oporezivanja ne bi trebao biti ograničen na povlaštenu prirodu poreznih mjera, već bi trebao uzeti u obzir široka porezna izuzeća i neusklađenosti u cijenama transfernih cijena; podsjeća da postupak uvrštavanja trećih zemalja na popis trenutačno ne uključuje samostalni kriterij za porezne stope od 0 % ili vrlo niske porezne stope; poziva Komisiju i Skupinu za Kodeks o postupanju da u procjenu uključe porezne mjere koje dovode do niskih razina oporezivanja u skladu s tekućim pregovorima o drugom stupu Uključivog okvira OECD-a i skupine G20, posebno u pogledu minimalnog oporezivanja; poziva Komisiju i Vijeće da predlože minimalnu efektivnu razinu oporezivanja koja bi predstavljala samostalan kriterij za EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija; preporuča da bi se svaka minimalna efektivna stopa trebala utvrditi na razini koja će biti pravedna i dostatna, pri čemu bi se također trebalo uzeti u obzir prosječnu zakonsku stopu poreza na dobit u EU-u(25), u cilju odvraćanja od premještanja dobiti i sprječavanja štetnog poreznog natjecanja;

14.  poziva Komisiju da za kriterije za uvrštavanje na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija razmotri koristi od donošenja inicijative slične drugom stupu Uključivog okvira u slučaju da na razini OECD-a ne bude političkog konsenzusa o provedbi tih mjera do kraja 2021.;

15.  napominje da su neke od trećih jurisdikcija koje uzrokuju najveću štetu, uključujući Kajmanske Otoke i Bermudu, uklonjene s popisa nakon što su uvele zaista minimalne sadržajne kriterije i slabe provedbene mjere; ističe da takve odluke mogu dovesti u pitanje autentičnost određenih aktivnosti i nepristranost postupka donošenja odluka te narušiti povjerenje javnosti; poziva na jačanje kriterija provjere, uključujući zahtjeve u pogledu sadržaja na temelju formulaičnog pristupa, kao i zahtjeva u pogledu proporcionalnosti i njihova praćenja, kako bi se povećala učinkovitost popisa i njegova sposobnost za suočavanje s novim izazovima koje donosi digitalizacija gospodarstva; poziva Vijeće da kao samostalan kriterij uključi automatsko uvrštavanje na popis trećih jurisdikcija sa stopom poreza na dobit od 0 % ili bez ikakvih poreza na dobit trgovačkih društava; sa zabrinutošću primjećuje da treće zemlje mogu ukinuti neusklađene porezne sustave, ali ih zamijeniti novim sustavima koji su potencijalno štetni za EU; podsjeća na važnost informacija u okviru javnog izvješćivanja po zemljama da bi se pratili zahtjevi u pogledu sadržaja;

16.  naglašava važnost minimalnih standarda za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti kada se provjeravaju treće zemlje, posebno mjera 5., 6., 13. i 14.; naglašava da je važno utvrditi druge standarde za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti koje treba uključiti među kriterije za uvrštavanje na popis;

17.  podupire proširenje geografskog područja primjene EU-ova popisa, uzimajući pritom u obzir položaj najnerazvijenijih zemalja; naglašava da bi u budućim procjenama trebalo sustavno uzeti u obzir činjenicu da nekim zemljama u razvoju možda nedostaju sredstva za brzu provedbu nedavno dogovorenih poreznih standarda; stoga odlučno poziva Vijeće da kao protumjere ne uzme u obzir rezove u razvojnoj pomoći koji bi imali izravan učinak na krajnje korisnike pomoći; međutim napominje da zemlje s financijskim centrima znatne veličine ne bi trebale uživati slične razine tolerancije;

18.  napominje da postoji znatna razlika između EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija i njegovih nacionalnih ekvivalenta; prima na znanje ambiciju Komisije da bolje uskladi nacionalne popise s EU-ovim popisom; poziva na uzlaznu konvergenciju i usklađivanje kriterija kako bi se zajamčili viši standardi i dosljednost;

19.  pozdravlja prijedlog Komisije da se pri provjeri poreznih jurisdikcija uzme u obzir metodologija razvijena za identificiranje visokorizičnih trećih zemalja u svrhu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma kako bi se osiguralo da se postupci u pogledu tih dvaju popisa međusobno podupiru;

20.  primjećuje napore u cilju uspostave ravnopravnih uvjeta nakon izlaska Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije; poziva na provedbu temeljite procjene navedenih jurisdikcija, uključujući kontinuiranu procjenu prekomorskih područja i krunskih posjeda Ujedinjene Kraljevine, u skladu sa standardima koje je utvrdila Skupina za Kodeks o postupanju; ističe da bi se budući odnosi između EU-a i Ujedinjene Kraljevine trebali temeljiti na uzajamnim vrijednostima i da bi trebali biti usmjereni prema zajedničkom blagostanju, što automatski isključuje agresivnu poreznu konkurenciju; žali zbog nepostojanja potencijalnih mjera za ponovno uspostavljanje ravnoteže u Sporazumu o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u slučaju budućih razilaženja s Ujedinjenom Kraljevinom oko pitanja povezanih s utajom poreza i pranjem novca;

21.  poziva na ravnopravnu i nepristranu procjenu glavnih trgovinskih partnera EU-a; posebno poziva na jasnu procjenu SAD-a u pogledu kriterija transparentnosti;

Koordinacija obrambenih mjera

22.  svjestan je da posljedice koje uvrštavanje na popis ima za ugled mogu biti poticaj za sudjelovanje jurisdikcija u procesu provjere; ističe da to nije dovoljno za učinkovito suzbijanje negativnih učinaka koje takve jurisdikcije imaju na države članice i unutarnje tržište, s obzirom na to da su posljedice koje uvrštavanje određenih jurisdikcija na popis ima za njihov ugled dovedene u pitanje zbog nedostataka prethodno opisanog postupka uvrštavanja na popis, posebno nedostatka transparentnosti, blagih kriterija i ograničenog zemljopisnog područja primjene;

23.  pozdravlja povezanost između standarda dobrog poreznog upravljanja i korištenja fondova EU-a, utvrđenu Financijskom uredbom(26), Uredbom o Europskom fondu za održivi razvoj(27), Uredbom o Europskom fondu za strateška ulaganja(28) i Odlukom o mandatu za vanjsko kreditiranje(29) te prepoznaje da su ti standardi preduvjet za potporu koju pruža EU; međutim upozorava na trenutačne ili moguće štetne učinke na građane zemalja u razvoju; ističe važnost razvoja jednakih uvjeta koji će se primjenjivati na korporacije i subjekte koji omogućuju agresivno porezno planiranje i facilitatore u postupcima javne nabave;

24.  poziva da se u okviru pravila o državnim potporama i nacionalnih programa potpore država članica osigura da poduzeća s gospodarskim vezama s nekooperativnim jurisdikcijama, kao što su poduzeća koja su rezidenti takvih jurisdikcija u porezne svrhe, ne mogu koristiti potporu; naglašava važnost ovog aspekta u kontekstu unutareuropske solidarnosti i izgradnje povjerenja među državama članicama; podsjeća da je, kako bi se to osiguralo, potrebna transparentnost kroz javno izvješćivanje po zemljama za sve sektore; poziva Vijeće da hitno zaključi rasprave i usvoji opći pristup o zakonodavnom prijedlogu;

25.  podupire dodatne zahtjeve u pogledu revizije i provjere poduzeća i ulagatelja s poslovnim nastanom u nekooperativnim jurisdikcijama kako bi se utvrdilo postupaju li s dužnom pažnjom i poziva na jačanje tih zahtjeva; smatra da su obrambene mjere ključne da bi popis mogao imati učinak;

26.  napominje da bi se strogim protumjerama smanjili poticaji za izbjegavanje plaćanja poreza; ističe da diskrecijska primjena pojedinačnih država članica ugrožava skup obrambenih mjera EU-a; stoga poziva Komisiju da razmotri podnošenje zakonodavnog prijedloga o koordiniranim obrambenim mjerama protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, uzimajući u obzir pregovore o drugom stupu Uključivog okvira ili o minimalnoj efektivnoj poreznoj stopi na razini EU-a, koje bi mogle uključivati sljedeće:

   (a) nemogućnost odbitka troškova;
   (b) jačanje pravila o kontroliranim inozemnim društvima;
   (c) mjere u vezi s porezom po odbitku;
   (d) ograničenja u pogledu oslobođenja od sudjelovanja;
   (e) pravilo o prijelazu;
   (f) posljedice za javnu nabavu i državnu potporu;
   (g) posebni zahtjevi u pogledu dokumentacije;
   (h) suspenzija odredbi ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;

napominje da bi sve porezne mjere koje se primjenjuju na poduzeća trebale biti uvjetovane povezivanjem pravila navedenih kada transakcija ili dotični porezni obveznik ispunjavaju određene štetne kriterije; smatra da bi te mjere trebale biti jednako primjenjive u odnosima između države članice i treće zemlje i u odnosima između država članica;

27.  prima na znanje „sivi popis” s jurisdikcijama koje nisu usklađene, ali su predane promjenama; poziva Vijeće i države članice da uvedu posebne mjere kao što su pojačane revizije ili poboljšane politike „upoznaj svog klijenta” za transakcije i dubinsku analizu za te jurisdikcije;

28.  poziva Komisiju da navede sporazume između EU-a i trećih zemalja ili regija koji nemaju „klauzulu o dobrom upravljanju” u skladu sa stavkom 3.1. Komunikacije Komisije o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje i zaključcima Vijeća od 25. svibnja 2018., kojima su usvojene standardne odredbe dogovorene za sporazume s trećim zemljama(30); poziva Komisiju i Vijeće da objasne izostanak takve klauzule;

o
o   o

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Tajništvu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj te vladama i parlamentima država članica.

(1) Prilog I. Zaključcima Vijeća za ekonomske i financijske poslove (Ecofin) od 1. prosinca 1997. o politici oporezivanja – Rezolucija Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća od 1. prosinca 1997. o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja (SL C 2, 6.1.1998., str. 1.).
(2) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/03/08/ecofin-conclusions-code-conduct-business-taxation/
(3) SL C 331, 7.10.2020., str. 3.
(4) SL C 366, 27.10.2017., str. 51.
(5) SL C 101, 16.3.2018., str. 79.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0240.
(7) SL C 399, 24.11.2017., str. 74.
(8) SL C 369, 11.10.2018., str. 132.
(9) Zajedničko postupanje nakon rezolucije Europskog parlamenta (ECON) s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji i Rezolucije Europskog parlamenta (TAXE) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, koje je Komisija usvojila 16. ožujka 2016.; postupanje nakon Rezolucije Europskog parlamenta (TAX2) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, koje je Komisija usvojila 16. studenoga 2016.; postupanje nakon nezakonodavne Rezolucije Europskog parlamenta (PANA) od 12. prosinca 2017. o Nacrtu preporuke Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza, koje je Komisija usvojila u travnju 2018.; i postupanje nakon Rezolucije Europskog parlamenta (TAX3) od 27. kolovoza 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza.
(10) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 12. travnja 2016. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (COM(2016)0198).
(11) (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0309).
(12) Europska komisija, „The Impact of Tax Planning on Forward-Looking Effective Tax Rates”, Dokument o oporezivanju (Taxation paper) br. 64, 25. listopada 2016.
(13) Europska komisija, „Aggressive tax planning indicators – Final Report”, Dokument o oporezivanju (Taxation paper) br. 71, 7. ožujka 2018.).
(14) Kiendl Krišto I. i Thirion E., „Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji”, Služba Europskog parlamenta za istraživanja, listopad 2018.
(15) SL C 384 I, 12.11.2019., str. 1.
(16) Cobham i Janský (2018.); https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/jid.3348
(17) https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/51abaf14-6b6e-11e7-b2f2-01aa75ed71a1/language-en/format-PDF
(18) https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2019/09/the-rise-of-phantom-FDI-in-tax-havens-damgaard.htm
(19) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).
(20) Tørsløv, Wier i Zucman (2020.); http://gabriel-zucman.eu/files/TWZ2020.pdf
(21) https://www.taxjustice.net/reports/the-state-of-tax-justice-2020/
(22) https://www.oecd.org/tax/exchange-of-tax-information/global-forum-reveals-compliance-ratings-from-new-peer-review-assessments-for-anguilla-chile-china-gibraltar-greece-korea-malta-papua-new-guinea-and-uruguay.htm
(23) SL C 331, 7.10.2020., str. 3.
(24) https://ec.europa.eu/info/publications/2020-european-semester-country-specific-recommendations-commission-recommendations_hr
(25) Porezne politike u Europskoj uniji: Istraživanje za 2020., Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju, Europska komisija, str. 100.
(26) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
(27) Uredba (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. rujna 2017. o uspostavi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR), jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a (SL L 249, 27.9.2017., str. 1.).
(28) Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).
(29) Odluka br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. kojom se dodjeljuje jamstvo EU-a Europskoj investicijskoj banci protiv gubitaka u okviru financijskih operacija kojima se podržavaju ulagački projekti izvan Unije (SL L 135, 8.5.2014., str. 1.).
(30) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2018/05/25/tax-fraud-standard-provision-agreed-for-agreements-with-third-countries/


Ublažavanje posljedica potresâ u Hrvatskoj
PDF 141kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o ublažavanju posljedica potresâ u Hrvatskoj (2021/2504(RSP))
P9_TA(2021)0023RC-B9-0057/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 174., članak 175. stavak 3. i članak 212. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 661/2014(2) i Uredbom (EU) 2020/461(3),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu(4), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2018/1475(5) i Odlukom (EU) 2019/420(6),

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 29. svibnja 2018. i njegovu naknadnu ažuriranu inačicu od 14. siječnja 2020. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijskih pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize (COM(2020)0023),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(7), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/1839(8), Uredbom (EU) 2016/2135(9), Uredbom (EU) 2017/825(10), Uredbom (EU) 2017/1199(11), Uredbom (EU) 2017/2305(12), Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046(13), Uredbom (EU) 2018/1719(14), Uredbom (EU) 2019/711(15), Uredbom (EU) 2020/460(16), Uredbom (EU) 2020/558(17), Uredbom (EU) 2020/1041(18), Uredbom (EU) 2020/1542(19),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2016/369 od 15. ožujka 2016. o pružanju hitne potpore unutar Unije(20), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) 2020/521(21),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Val obnove za Europu: ozelenjivanje zgrada, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje života” (COM(2020)0662),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 375/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć („inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a”)(22), kako je ispravljena Ispravkom od 24. travnja 2014.(23),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći(24), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003(25), Uredbom (EZ) br. 219/2009(26) i Uredbom (EU) 2019/1243(27),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(28), a osobito njegovu točku 11., te Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju te o novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava(29),

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2020. o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem u području javnog zdravlja (COM(2020)0960),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 30. listopada 2020. o donošenju stajališta Vijeća o Nacrtu izmjene proračuna br. 9 Europske unije za financijsku godinu 2020.(30),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenog 2020. o stajalištu Vijeća o Nacrtu izmjene proračuna br. 9/2020 Europske unije za financijsku godinu 2020. priloženom Prijedlogu o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem u području javnog zdravlja(31),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. studenog 2008. u kojima se poziva da se kapaciteti civilne zaštite pojačaju europskim sustavom uzajamne pomoći koji bi se temeljio na modularnom pristupu civilne zaštite,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenog 2007. o regionalnom utjecaju potresa(32),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2008. o unapređenju kapaciteta Unije za odgovaranje na katastrofe(33),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Hrvatsku u posljednjih godinu dana pogodili razorni potresi velikih razmjera, pri čemu je 22. ožujka 2020. jedan potres magnitude 5,5 pogodio Grad Zagreb i Zagrebačku županiju te Krapinsko-zagorsku županiju, dok su druga dva potresa magnitude 5,2, odnosno 6,4 pogodila Sisačko-moslavačku županiju 28. i 29. prosinca 2020. te da je zadnji potres magnitude 5,0 zadesio tu istu županiju 6. siječnja 2021.;

B.  budući da je potres koji se dogodio u ožujku 2020. najjači potres koji je zadesio područje Zagreba još od 1880. godine, pri čemu je oštećeno više od 26 000 zgrada, od čega je njih 1 900 proglašeno neupotrebljivima, a nastala šteta veća je od 11,5 milijardi EUR;

C.  budući da se Grad Zagreb, Zagrebačka županija i Krapinsko-zagorska županija i dalje oporavljaju od tog potresa, u kojem je poginula jedna osoba, dok ih je 26 ozlijeđeno, te koji je prouzročio goleme posljedice za društvo, gospodarstvo, kulturu i infrastrukturu te dugotrajne psihičke posljedice;

D.  budući da je Europski parlament u studenome 2020. za posljedice zagrebačkog potresa koji se dogodio u ožujku 2020. odobrio dodjelu sredstva u iznosu od 683,7 milijuna EUR iz Fonda solidarnosti EU-a;

E.  budući da je u posljednjim potresima koji su pogodili središnju Hrvatsku grad Petrinja gotovo uništen, a teško su stradali obližnji gradovi Glina, Sisak, Hrvatska Kostajnica, Majske Poljane i druga sela u Sisačko-moslavačkoj županiji, kao i u Zagrebačkoj i Karlovačkoj županiji;

F.  budući da je u potresima živote izgubilo osam osoba, a 36 ih je ozlijeđeno, pri čemu je 30 osoba spašeno iz ruševina; budući da je oštećeno više od 45 000(34) zgrada i da je izravno pogođeno više od 70 000 ljudi, a potres se osjetio i u Sloveniji, Austriji, Italiji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji te u manjoj mjeri u Njemačkoj, Slovačkoj i Češkoj;

G.  budući da je Hrvatska 22. ožujka i 29. prosinca 2020. aktivirala Mehanizam Unije za civilnu zaštitu te zatražila zimske šatore, rasvjetne sustave i reflektore, električne grijalice, sklopive ležajeve, vreće za spavanje i kontejnere za stanovanje;

H.  budući da je Vlada Republike Hrvatske 4. siječnja 2021. proglasila elementarnu nepogodu u najteže pogođenim županijama, točnije Sisačko-moslavačkoj županiji i dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije;

I.  budući da su se u tjednima nakon prvotnog potresa nastavili naknadni potresi, koji se i dalje osjećaju u pogođenim područjima i daleko izvan epicentra; budući da su ljudi suočeni sa stalnim stresom zbog neizvjesnosti i straha od mogućih novih podrhtavanja, do kojih i dalje svakodnevno dolazi i koja upućuju na rizik od daljnjeg rušenja zgrada zbog naknadnih potresa; budući da se sve to događa usred pandemije bolesti COVID-19, što bi u bliskoj budućnosti moglo izazvati probleme s psihičkim zdravljem i posttraumatska oboljenja;

J.  budući da su pogođene regije i gradovi pretrpjeli golemu materijalnu i socioekonomsku štetu, nezabilježenu od Domovinskog rata 90-ih godina 20. stoljeća, te da ih, uz dugoročan program oporavka, treba hitno i brzo obnoviti; budući da su ti potresi velik broj stanovnika pogođenih područja doveli na rub očaja te da su prouzročili razne neizravne oblike štete u okolnim područjima; budući da su pogođena područja već ionako bila u izrazito nepovoljnom socijalnom i ekonomskom položaju te budući da će nedavni potresi imati dodatne negativne financijske i sociopsihološke posljedice za njihove stanovnike i cijelu regiju;

K.  budući da u Petrinji prema procjenama treba srušiti otprilike 90 % kuća; budući da su manja područja i sela oko Gline, npr. Majske Poljane, djelomično bila bez pristupa električnoj energiji i vodi čak i prije potresa, koji je sada stanovnike dodatno izolirao od osnovne infrastrukture i usluga;

L.  budući da postoje naznake da su potresi prouzročili znatne štete na nasipima i sustavima obrane od poplava, što tijekom aktualne sezone koju odlikuju povećana količina oborina te poplave može dovesti do dodatnih šteta u već razorenim područjima;

M.  budući da je lokalna i regionalna infrastruktura ozbiljno oštećena, povijesna i kulturna baština uništena te da su prekinute gospodarske aktivnosti, u prvom redu poljoprivreda, stočarstvo i uzgoj životinja, grane o kojima lokalno stanovništvo najviše ovisi;

N.  budući da su lokalni poljoprivredni objekti, kao što su zgrade, strojevi, oprema, polja za proizvodnju i objekti za skladištenje stočne hrane teško oštećeni te da je velik broj domaćih životinja i kućnih ljubimaca uginuo ili ih se moralo ostaviti za sobom te su pretrpjeli posljedice potresa;

O.  budući da je potres u velikoj mjeri omeo funkcioniranje javnih i zdravstvenih ustanova i infrastrukture, kao što su ceste i električna energija; budući da posebnu pozornost treba posvetiti tomu da se u svim dijelovima pogođenog područja odmah uspostavi infrastruktura koja nije postojala prije potresa te da se ponovno omogući zadovoljavanje osnovnih potreba i pristup uslugama;

P.  budući da se znatan broj škola mora potpuno srušiti i da se neke sveučilišne zgrade, kao što su one Metalurškog i Učiteljskog fakulteta u Sisku, više ne mogu upotrebljavati za potrebe obavljanja obrazovnih aktivnosti na početku novog školskog polugodišta; budući da su te ustanove već bile pod pritiskom zbog pandemije bolesti COVID-19 i da sada djeca ne mogu pohađati nastavu ni fizički ni s pomoću internetskih obrazovnih metoda iz svojih domova;

Q.  budući da se Dom zdravlja Sisak morao brzo evakuirati neposredno nakon potresa, pri čemu su pacijenti oboljeli od bolesti COVID-19, ali i drugi pacijenti, uključujući osobe s invaliditetom i djecu, bili izloženi povećanim zdravstvenim rizicima; budući da su domovi zdravlja u Glini i Petrinji, uključujući ljekarne, pretrpjeli golemu štetu; budući da su potresi dodatno opteretili hrvatski zdravstveni sustav i ubrzali širenje bolesti COVID-19, osobito u pogođenim područjima;

R.  budući da su određena područja u Europskoj uniji ugroženija od drugih te su izložena velikom riziku od potresa; budući da je potrebno na odgovarajući način koordinirati i pratiti napore oko održive obnove i projekata izgradnje zgrada otpornih na potrese kako bi se nadoknadili gospodarski i socijalni gubici, uz poštovanje transparentnosti, primjera najbolje prakse i pravila o javnoj nabavi;

S.  budući da su brze i profesionalne reakcije nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, jedinica civilne zaštite i spašavanja, Oružanih snaga Republike Hrvatske, raznih humanitarnih organizacija te posebno stotina volontera uvelike ublažile neposredne posljedice potresa;

T.  budući da se zbog krize prouzročene bolešću COVID-19 i širenja virusa dodatno kompliciraju aktivnosti spašavanja i oporavka; budući da pandemija bolesti COVID-19 opterećuje hrvatsko gospodarstvo i iziskuje dodatna financijska sredstva;

1.  izražava duboku solidarnost i suosjećanje sa svim pojedincima pogođenima potresima, s njihovim obiteljima, kao i s hrvatskim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima vlasti uključenima u aktivnosti pružanja pomoći;

2.  pohvaljuje spasilačke jedinice, snage civilne zaštite, Oružane snage Republike Hrvatske, volontere, organizacije civilnog društva, međunarodne organizacije te lokalne, regionalne i nacionalne vlasti i druge relevantne aktere koji su u razorenim područjima odmah poduzeli mjere te su se kontinuirano zalagali kako bi se spasili životi, umanjila šteta i ponovno pokrenule osnovne aktivnosti potrebne za održavanje dostojnog životnog standarda; izražava zahvalnost svim pojedincima, organizacijama i inicijativama koji su poduprli te napore i poslali potporu i pomoć;

3.  pozdravlja solidarnost država članica i drugih zemalja koje pružaju potporu u ovoj izvanrednoj situaciji u obliku uzajamne pomoći, uključujući osnovne potrepštine, financijsku pomoć, volontere i drugu pomoć, čime se doprinosi olakšavanju intervencija; pozdravlja solidarnost koju su institucije EU-a i međunarodna zajednica pokazale uzajamnom pomoći u hitnim situacijama; stoga ističe važnost koju Mehanizam Unije za civilnu zaštitu ima u poticanju suradnje u kriznim situacijama među nacionalnim tijelima civilne zaštite diljem Europe te u minimiziranju posljedica izvanrednih događaja;

4.  poziva Komisiju i hrvatske vlasti da utvrde na koje se sve načine može pružiti izravna pomoć i potpora kako bi se zajamčili dostojni i sigurni životni uvjeti za brojne osobe koje su ostale bez svojih domova i koje još nemaju siguran smještaj, barem u obliku kontejnera koji bi u najmanju ruku mogli poslužiti kao sklonište u oštrim zimskim uvjetima tijekom sljedećih mjeseci;

5.  traži da se posebna pozornost posveti osobama s invaliditetom, starijim osobama te djeci i adolescentima s iznimnim potrebama kao najranjivijim pojedincima društva; u tom smislu pozdravlja svu pomoć koju već pružaju organizacije na terenu;

6.  ističe važnost toga da se posebno zbrine velik broj stoke, domaćih životinja i kućnih ljubimaca koji su ozlijeđeni ili su pobjegli nakon potresa; u tom pogledu pozdravlja znatne napore i suradnju između Ministarstva poljoprivrede, lokalnih i regionalnih vlasti te nevladinih organizacija za dobrobit životinja;

7.  naglašava ozbiljnost situacije na terenu koja stvara znatan i intenzivan financijski pritisak na hrvatske nacionalne, regionalne i lokalne javne vlasti te može dovesti do nepovratnog smanjenja broja stanovnika u pogođenim područjima, a pogođene osobe suočiti s poražavajućim socijalnim i gospodarskim posljedicama te ekstremnim psihološkim i društvenim pritiskom;

8.  potiče vlasti u Hrvatskoj da zajedno sa stručnjacima Komisije brzo i temeljito procijene ukupnu štetu u Sisačko-moslavačkoj županiji kako bi se započelo s radovima obnove i rekonstrukcije otporne na potrese čim to uvjeti dopuste; naglašava da se velika važnost mora pripisati poticanju održive gospodarske revitalizacije i životnih uvjeta ljudi kada započne obnova i rekonstrukcija u regiji;

9.  potiče hrvatske nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da pomno prate aktivnosti obnove i da zajamče da se pri njihovu provođenju poštuju zahtjevi za zgrade i infrastrukturu otporne na potrese te primjeri najbolje stručne prakse i stručno znanje iz drugih država članica; poziva hrvatske vlasti i nadležne institucije da uzmu u obzir iskustva iz procesa poslijeratne obnove u pogođenim područjima kako bi se razjasnilo jesu li nepravilnosti u građevinskim praksama dovele do loše kvalitete i doprinijele razornim posljedicama nedavnih potresa; pozdravlja odluku hrvatske Vlade da objavi registar poduzeća koja su sudjelovala u obnovi kao prvi korak prema ostvarenju tog cilja;

10.  ističe probleme predviđanja povezane sa sustavima potresa u izrazito seizmički aktivnim regijama jugoistočne Europe; poziva Komisiju da zajedno s državama članicama pojača svoja istraživanja i obrazovanje kako bi se uspostavio sustav za osiguranje bolje pripremljenosti za sprečavanje sličnih kriza i upravljanje njima te kako bi se utjecaj sličnih katastrofa sveo na najmanju moguću mjeru;

11.  traži veću koordinaciju i suradnju među istraživačkim i razvojnim institucijama država članica, posebno onih koje se suočavaju sa sličnim rizicima; traži uspostavu poboljšanih sustava za rano upozoravanje u državama članicama te stvaranje i jačanje veza među raznim sustavima za rano upozoravanje;

12.  poziva hrvatske vlasti da u svojem planu za oporavak i otpornost odredi obnovu kao prioritet te da posebnu pozornost posveti sveobuhvatnoj preventivnoj obnovi kojom se najugroženijim stambenim objektima i zgradama u regijama koje su najviše izložene potresima jamče najviši protupotresni standardi;

13.  naglašava da je u slučajevima ozbiljnih potresa, poput onih o kojima se nedavno svjedočilo u Hrvatskoj, za ublažavanje posljedica potrebna znatna količina vremena, što bi trebalo uzeti u obzir pri budućoj reviziji Fonda solidarnosti EU-a kako bi se osiguralo dovoljno vremena za apsorpciju sredstava nakon trenutačnih rokova za podnošenje zahtjeva; nadalje, naglašava važnost povećanja rashoda Fonda solidarnosti EU-a ne samo za popravak štete nego i za otpornost na klimatske promjene, prirodne katastrofe i hitne situacije u području javnog zdravlja kako bi oporavak od posljedica katastrofa bio što bolji;

14.  pozdravlja potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda za sprečavanje rizika od katastrofa, otpornost, energiju i seizmičku prilagodbu u aktualnom financijskom razdoblju; potiče hrvatske vlasti da stoga te mjere uvrste u svoje planiranje i programiranje dodjele proračunskih sredstava EU-a u razdoblju 2021. – 2027.; poziva Komisiju da pokaže fleksibilnost u vezi s programiranjem i izmjenama nacionalnih operativnih programa kada je riječ o suočavanju s prirodnim katastrofama;

15.  poziva Komisiju da u suradnji s EU-om i hrvatskim institucijama osmisli brz način raspodjele potrebne financijske i druge pomoći kako bi se omogućio brz oporavak pogođenih područja, da stavi na raspolaganje sva moguća financijska sredstva kako bi se Hrvatskoj pomoglo da ostvari brz oporavak i pruži pomoć svima kojima je ona potrebna te da smanji administrativno opterećenje povezano s pristupom pomoći i potpori ljudima na terenu;

16.  naglašava važnost davanja prednosti stanovnicima pogođenih područja u pristupu cijepljenju protiv bolesti COVID-19; potiče Vladu Republike Hrvatske da provede odluku koju je najavila o preusmjeravanju znatnog dijela svoje opskrbe cjepivom u Sisačko-moslavačku županiju kako bi se odmah zaštitilo zdravlje svih stanovnika, pomagača i radnika na terenu; u tom smislu pozdravlja odluku država članica da dio svojih zaliha cjepiva prepuste Hrvatskoj;

17.  upućuje Komisiju na to da će u vezi s novom štetom prouzročenom nedavnim potresima na zgradama koje su već oštećene i tijekom potresa u ožujku 2020. biti potrebna dodatna procjena štete te novi projekti obnove; nadalje apelira na Komisiju da u planiranje i zakonodavstvo u okviru vala obnove uvrsti ciljane mjere za suočavanje s potresima i njihovim posljedicama;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vladi Republike Hrvatske, regionalnim i lokalnim vlastima u pogođenim područjima te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3.
(2) SL L 189, 27.6.2014., str. 143.
(3) SL L 99, 31.3.2020., str. 9.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 924.
(5) SL L 250, 4.10.2018., str. 1.
(6) SL L 77 I, 20.3.2019., str. 1.
(7) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(8) SL L 270, 15.10.2015., str. 1.
(9) SL L 338, 13.12.2016., str. 34.
(10) SL L 129, 19.5.2017., str. 1.
(11) SL L 176, 7.7.2017., str. 1.
(12) SL L 335, 15.12.2017., str. 1.
(13) SL L 193, 30.7.2018., str. 1.
(14) SL L 291, 16.11.2018., str. 5.
(15) SL L 123, 10.5.2019., str. 3.
(16) SL L 99, 31.3.2020., str. 5.
(17) SL L 130, 24.4.2020., str. 1.
(18) SL L 231, 17.7.2020., str. 4.
(19) SL L 356, 26.10.2020., str. 1.
(20) SL L 70, 16.3.2016., str. 1.
(21) SL L 117, 15.4.2020., str. 3.
(22) SL L 122, 24.4.2014., str. 1.
(23) SL L 123, 19.5.2015., str. 122.
(24) SL L 163, 2.7.1996., str. 1.
(25) SL L 284, 31.10.2003., str. 1.
(26) SL L 87, 31.3.2009., str. 109.
(27) SL L 198, 25.7.2019., str. 241.
(28) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(29) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 28.
(30) SL C 372 I, 4.11.2020., str. 1.
(31) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0313.
(32) SL C 282 E, 6.11.2008., str. 269.
(33) SL C 286 E, 27.11.2009., str. 15.
(34) Prema preliminarnim procjenama hrvatskog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (https://mgipu.gov.hr).


Rodna perspektiva tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19
PDF 218kWORD 70k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o rodnoj perspektivi tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19 (2020/2121(INI))
P9_TA(2021)0024A9-0229/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članke 6., 8. i 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela 2., 3., 5., 9., 10., 16. i 20.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., načelo da „nitko ne smije biti zapostavljen”, a posebno cilj br. 1 kojim se želi iskorijeniti siromaštvo, cilj br. 3 kojim se želi osigurati zdrav život svim ljudima, cilj br. 5 kojim se želi postići rodna ravnopravnost i poboljšati životne uvjete za žene i cilj br. 8 kojim se želi postići održivi i gospodarski rast,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir članak 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od 3. svibnja 2008.,

–  uzimajući u obzir direktive EU-a, počevši od 1975. godine, o različitim aspektima jednakog postupanja prema ženama i muškarcima (direktive Vijeća 79/7/EEZ(1), 86/613/EEZ(2), 92/85/EEZ(3) i 2004/113/EZ(4), Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5), Direktiva Vijeća 2010/18/EU(6) i Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7)),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU(8),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Istanbulska konvencija”),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.–2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 21. rujna 2015. naslovljen „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena” (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća od 4. ožujka 2016. o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0109),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2020. o prioritetima EU-a za 64. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. siječnja 2020. o rodno uvjetovanoj razlici u plaćama(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u(11),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o osnaživanju žena i djevojčica posredstvom digitalnog sektora(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o ženama, rodnoj ravnopravnosti i pravednoj klimatskoj politici(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o vanjskim čimbenicima koji otežavaju žensko poduzetništvo u Europi(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o znanstvenim i sveučilišnim karijerama žena i „staklenom stropu” na koji nailaze(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(25),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. pod naslovom „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci”,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada (MOR) naslovljeno „COVID-19 i svijet rada. Četvrto izdanje”, objavljeno 27. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir analizu MOR-a naslovljenu „Sektorski učinak, odgovori i preporuke u vezi s bolešću COVID-19”,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) naslovljeno „Žene u središtu borbe protiv bolesti COVID-19”, objavljeno u travnju 2020.,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. ožujka 2019. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2019.” (SWD(2019)0101),

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije UN Women naslovljeno „Učinak bolesti COVID-19 na žene”, objavljeno 9. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije UN Women naslovljeno „Od uvida u stanje do djelovanja: rodna ravnopravnost nakon bolesti COVID-19”, objavljeno 2. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir publikaciju organizacije UN Women naslovljenu „Nasilje nad ženama i djevojčicama tijekom pandemije bolesti COVID-19 koje omogućuju internet i informacijske i komunikacijske tehnologije”,

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) naslovljeno „Učinak pandemije bolesti COVID-19 na planiranje obitelji i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, sakaćenja ženskih spolnih organa i dječjih brakova”, objavljeno 27. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izjavu UNFPA-e naslovljenu „Zbog pandemije bolesti COVID-19 očekuju se milijuni više slučajeva nasilja, dječjih brakova, sakaćenja ženskih spolnih organa, neželjenih trudnoća”, objavljenu 28. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednice Skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) Vijeća Europe Marceline Naudi od 24. ožujka 2020. o potrebi da se poštuju standardi Istanbulske konvencije tijekom pandemije,

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra naslovljeno „Kako će kriza uzrokovana bolešću COVID-19 utjecati na postojeću rodnu neravnopravnost u Europi?”,

–  uzimajući u obzir indeks rodne ravnopravnosti 2019., koji je Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) objavio 15. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće EIGE-a naslovljeno „Rješavanje pitanja rodno uvjetovanih razlika u plaćama: ne bez bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života”, objavljeno 29. svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće EIGE-a naslovljeno „Peking+25: peta revizija provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a”, objavljeno 5. ožujka 2020.,

–  uzimajući u obzir skup podataka za 2020. u okviru istraživanja Eurofounda naslovljenog „Život, rad i COVID-19”,

–  uzimajući u obzir istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Dug put do jednakosti za LGBTI zajednicu”, objavljeno 14. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće FRA-e naslovljeno „Dugotrajni problem: netrpeljivost prema Romima prepreka je njihovu uključivanju”, objavljeno 5. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir istraživanje FRA-e naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”, objavljeno 5. ožujka 2014.,

–  uzimajući u obzir političko izvješće organizacije ILGA Europe naslovljeno „COVID-19: obiteljsko nasilje nad LGBTI osobama”,

–  uzimajući u obzir publikaciju Europskog ženskog lobija naslovljenu „Stavljanje ravnopravnosti između žena i muškaraca u središte odgovora na bolest COVID-19 diljem Europe”,

–  uzimajući u obzir publikaciju Europske mreže IPPF-a naslovljenu „Kako pristupiti pitanju utjecaja na žene, djevojčice i ranjive skupine te njihove spolne i reproduktivne sigurnosti”,

–  uzimajući u obzir političko izvješće Europskog ženskog lobija naslovljeno „Potkrijepite riječi djelima: sredstva EU-a moraju odražavati ravnopravnost žena”,

–  uzimajući u obzir političko izvješće Europskog ženskog lobija naslovljeno „Žene ne smiju ispaštati zbog bolesti COVID-19!”,

–  uzimajući u obzir studiju profesorice Sabine Oertelt-Prigione naslovljenu „Učinak spola i roda tijekom pandemije bolesti COVID-19”, objavljenu 27. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava i Europske mreže Međunarodne federacije za planirano roditeljstvo naslovljeno „Spolno i reproduktivno zdravlje i prava za vrijeme pandemije bolesti COVID-19”, objavljeno 22. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0229/2020),

A.  budući da kriza zbog pandemije bolesti COVID-19 i njezine posljedice imaju jasne rodne perspektive, s obzirom na to da različito utječu na žene i muškarce, te da su se zbog njih istaknule postojeće nejednakosti i nedostatci u pogledu rodne ravnopravnosti i prava žena; budući da je stoga potreban rodno osjetljiv odgovor;

B.  budući da bolest COVID-19 utječe na različite društvene skupine na različite načine i u različitoj mjeri, uključujući žene i muškarce, mlade, starije, osobe s invaliditetom, žrtve rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja, ljude iz različitih socioekonomskih pozadina, djecu, samohrane roditelje i manjine, među ostalim Rome, LGBTQI+ osobe te žene izbjeglice i migrantice, te da također ima intersekcijske implikacije; budući da će žene i djevojčice kratkoročno, srednjoročno i dugoročno biti nerazmjerno pogođene te da je pandemija pogoršala postojeće strukturne rodne neravnopravnosti, posebno za djevojčice i žene iz marginaliziranih skupina;

C.  budući da početni službeni podaci o umrlima pokazuju da je stopa smrtnosti od virusa viša kod starijih muškaraca nego kod žena, dok su žene više u opasnosti od zaraze virusom zbog nerazmjerno visoke zastupljenosti među radnicima koji su u izravnom doticaju s ljudima u ključnim sektorima tijekom trenutačne krize;

D.  budući da EU i države članice nisu bili spremni na takvu zdravstvenu krizu; budući da je pristup zdravlju bez diskriminacije temeljno ljudsko pravo; budući da je zdravstvena kriza ozbiljno pogoršala postojeće prepreke u pristupu ključnim uslugama skrbi; budući da je zbog otkazivanja ili odgode zdravstvenih usluga koje nisu „neophodne” nastalo kašnjenje, a ponekad i prepreke u pristupu intenzivnoj njezi za hitne slučajeve, među ostalim za žene; budući da je u tom pogledu pristup spolnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti i uslugama bio otežan, što ima ozbiljne posljedice, te da su u nekim državama članicama poduzeti određeni pravni pokušaji da se ograniči pravo na siguran i zakonit pobačaj; budući da ključne potrebe za žene podrazumijevaju pristup skrbi za trudnice i rodilje te sigurnom porođaju, dostupnost kontracepcijskih sredstava, siguran pobačaj i usluge in vitro oplodnje te odredbe za kliničke postupke u slučaju silovanja; budući da zbog izvanredne situacije u nacionalnim zdravstvenim sustavima te s obzirom na to da su ključne usluge i dobra tijekom krize sve ograničeniji žene i djevojčice riskiraju da izgube svoje temeljno pravo na zdravstvene usluge; budući da je moguće da se zbog naporâ u pogledu suzbijanja bolesti preusmjere sredstva namijenjena za rutinske zdravstvene usluge i pogorša već ograničen pristup uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem;

E.  budući da su izvješća i podaci iz nekoliko država članica tijekom razdoblja ograničenja kretanja otkrila zabrinjavajući porast nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja, uključujući fizičko nasilje, psihološko nasilje, prisilnu kontrolu i kibernetičko nasilje; budući da nasilje nije privatna stvar nego društveno pitanje; budući da mjere ograničenja kretanja otežavaju traženje pomoći žrtvama nasilja među intimnim partnerima jer su često zatvorene sa svojim zlostavljačima, a ograničen pristup uslugama podrške kao što su skloništa i dežurne telefonske linije za žene te nedovoljne strukture potpore i nedostatni resursi mogu pogoršati već postojeću „skrivenu” pandemiju; budući da je broj kreveta u skloništima za žene i djevojčice koje su žrtve nasilja dvostruko manji od propisanog u Istanbulskoj konvenciji; budući da su životi i dobrobit mnogih ranjivih skupina žena sve ugroženiji zbog krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19; budući da se femicidi ne ubrajaju u službenu statistiku smrtnosti bolesti COVID-19, ali mogu biti povezani s izbijanjem i mjerama ograničavanja kretanja poduzetim u tom razdoblju; budući da su mjere zatvaranja i ograničenja kretanja možda povećale rizik od sakaćenja ženskih spolnih organa, pri čemu slučajevi nisu otkriveni zbog prekida školovanja; budući da su ekonomski i socijalni stres čimbenici koji pogoršavaju situaciju, što bi dugoročno moglo dovesti do porasta obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja te otežati ženama da napuste nasilne partnere;

F.  budući da veća uporaba interneta tijekom pandemije povećava rodno uvjetovano nasilje, koje dodatno olakšavaju informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), te internetsko rodno uvjetovano nasilje, kao i internetsko seksualno zlostavljanje djece, a posebno djevojčica; budući da su borci za ljudska prava, žene u politici, novinarke, žene koje pripadaju etničkim manjinama, žene iz autohtonih zajednica, lezbijke, biseksualne i transrodne žene te žene s invaliditetom posebno na meti nasilja koje dodatno olakšava IKT; budući da je u Europi rizik od internetskog nasilja najveći za mlade žene između 18 i 29 godina(26);

G.  budući da su većina radnika koji pružaju ključne usluge tijekom trenutačne krize žene, uključujući 76 % zdravstvenih radnika (liječnika, medicinskih sestara, primalja, osoblja u domovima za starije i nemoćne), 82 % blagajnika, 93 % odgajatelja i nastavnika, 95 % čistača i pomagača u kućanstvima te 86 % njegovatelja(27) u EU-u; budući da se zahvaljujući tim osobama, koje često nemaju mogućnost održavati fizičku udaljenost i koje zato snose povećan teret mogućeg širenja virusa na svoju rodbinu održavaju naši gospodarski, društveni i zdravstveni sustavi, javni život i osnovne aktivnosti;

H.  budući da su plaće u mnogim ključnim sektorima u kojima prevladavaju žene ponekad niske, pri čemu se često radi samo o minimalnoj plaći; budući da je horizontalna i vertikalna segregacija tržišta rada u EU-u još uvijek znatna, uz prekomjernu zastupljenost žena u manje profitabilnim sektorima; budući da 30 % žena radi u području obrazovanja, zdravstvenih i socijalnih službi, u usporedbi s 8 % muškaraca, dok u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike radi 7 % žena i 33 % muškaraca(28); budući da MOR upozorava da će određene skupine biti nerazmjerno pogođene gospodarskom krizom, među ostalim oni koji ulaze na tržište rada, čime će se povećati neravnopravnost, te da će žene imati slabiji pristup socijalnoj zaštiti i da će snositi nerazmjerno opterećenje; budući da postoji razlog za zabrinutost zbog gubitka radnih mjesta zbog krize u zanimanjima u kojima prevladavaju žene; budući da će se sektori u kojima prevladavaju muškarci vjerojatno oporaviti ranije od onih u kojima prevladavaju žene; budući da bi planom oporavka Next Generation EU trebalo u dovoljnoj mjeri obuhvatiti sektore u kojima su žene prekomjerno zastupljene; budući da se u prijedlogu Komisije za plan oporavka ističe ulaganje u digitalnu tranziciju kao ključ budućeg europskog prosperiteta i otpornosti; budući da je indeks rodne ravnopravnosti za 2019. pokazao dugotrajnu neravnopravnost između muškaraca i žena u digitalnom sektoru i budući da su potrebni napori kako bi se ublažile rodne razlike i segregacija na tržištu rada tijekom njegove digitalne transformacije;

I.  budući da za žene postoji veća vjerojatnost nego za muškarce da će biti zaposlene privremeno, na pola radnog vremena i na nesigurnim radnim mjestima (26,5 % u usporedbi s 15,1 % muškaraca(29)), te su stoga znatno pogođene gubitkom poslova i slanjem na dopuste zbog krize, što će dugoročno tako i ostati;

J.  budući da je istraživanje Eurofounda pokazalo da kriza uzrokovana bolešću COVID-19 predstavlja ozbiljan rizik od poništavanja više desetljeća postignuća u pogledu rodne ravnopravnosti u sudjelovanju na tržištu rada, posebno ako su aktivnosti dodatno ograničene u sektorima u kojima su žene prekomjerno zastupljene(30); budući da istraživanje pokazuje da je smanjenje razlike u zaposlenosti između rodova stagniralo između 2015. i 2018., a trajne razlike u sudjelovanju na tržištu rada koštale su Europu više od 335 milijardi EUR godišnje, što odgovara 2,41 % BDP-a EU-a u 2019.(31);

K.  budući da je učinak krize na rodna pitanja dobro dokumentiran, među ostalim kroz rad EIGE-a i organizacije UN Women; budući da je puni učinak krize ipak teško izmjeriti s obzirom na nedostatak usporedivih podataka iskazanih po rodu u državama članicama; budući da je pandemija bolesti COVID-19 imala neviđen utjecaj na europsko tržište rada; budući da se situacija mora pažljivo ispitati po sektorima s pomoću podataka razvrstanih po rodu i dobi, i tijekom krize i tijekom razdoblja oporavka; budući da su sve gospodarske i socijalne posljedice pandemije te posljedice za zapošljavanje i dalje nepoznate, ali preliminarne studije, uključujući one koje je proveo Eurofound, upućuju na znatan gubitak radnih mjesta u uslužnom i industrijskom sektoru, kao i u kontaktnim sektorima u kojima prevladavaju žene, kao što su maloprodaja i sektori pružanja rekreativnih i osobnih usluga; budući da je, s druge strane, u drugim sektorima sačuvana sigurnost zaposlenja unatoč krizi, uključujući javni i medicinski sektor te sektor IKT-a;

L.  budući da su poduzetnici s novoosnovanim poduzećima znatno pogođeni krizom;

M.  budući da je zbog bolesti COVID-19 razotkriven dugogodišnji problem u području pružanja skrbi u mnogim državama članicama; budući da skrb treba gledati sveobuhvatno i u kontinuitetu, od brige o djeci do skrbi nakon škole, pa sve do njege osoba s invaliditetom i skrbi za starije osobe;

N.  budući da se zbog zatvaranja škola, centara za pružanje skrbi i radnih mjesta povećala nejednaka raspodjela neplaćenih obveza u pogledu kućanskih poslova i pružanja skrbi za žene, koje često osim usklađivanja rada od kuće moraju nadoknaditi i gubitak podrške u pogledu brige o djeci i starijima; budući da rad na daljinu nije zamjena za brigu o djeci; budući da žene inače svaki tjedan potroše 13 sati više od muškaraca na neplaćeno pružanje skrbi i kućanske poslove(32); budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 bila prilika za muškarce da se više uključe u obveze skrbi, ali je također otkrila koliko je dijeljenje obveza skrbi i kućanskih poslova još uvijek neujednačeno, što će najvjerojatnije teže pogoditi žene i djevojčice; budući da se usklađivanjem rada na daljinu i obiteljskih obveza stvara dodatni pritisak i žene se stoga suočavaju s povećanim emocionalnim, mentalnim i društvenim opterećenjem; budući da bi to moglo dovesti do manjeg broja postignuća na radnom mjestu i utjecati na njihov profesionalni razvoj u usporedbi s njihovim muškim kolegama;

O.  budući da je nerazmjerno velik i iznimno težak teret pao na samohrane roditelje, od kojih je 85 % žena, što čini 6,7 milijuna kućanstava sa samohranim majkama u EU-u(33), a gotovo polovici njih prijeti ozbiljan rizik od društvene isključenosti ili siromaštva;

P.  budući da je prema rezultatima istraživanja(34) bolest COVID-19 imala veći utjecaj na žene s malom djecom nego na muškarce u istoj situaciji u kućanstvu; budući da je gotovo trećini (29 %) žena s malom djecom teško koncentrirati se na svoj rad, u odnosu na 16 % muškaraca s malom djecom; budući da se dvostruko više žena s djecom (29 %) osjeća previše umorno nakon posla za obavljanje kućanskih poslova, u odnosu na 16 % muškaraca; budući da su se u travnju 2020. žene s djecom do 11 godina češće osjećale napeto nego muškarci s djecom u istoj dobnoj skupini (23 % u odnosu na 19 %), usamljeno (14 % u odnosu na 6 %) i depresivno (14 % u odnosu na 9 %);

Q.  budući da se u prijedlogu Komisije za plan oporavka ističe ulaganje u zelenu tranziciju; budući da žene drugačije doživljavaju učinak klimatskih promjena jer se iz različitih razloga suočavaju s većim rizicima i opterećenjima; budući da su rodna ravnopravnost i uključivanje žena u donošenje odluka preduvjet za održivi razvoj i učinkovito upravljanje klimatskim izazovima; budući da svako djelovanje u području klime mora uključivati rodnu i intersekcijsku perspektivu;

R.  budući da su određene skupine u društvu, kao što su samohrani roditelji, žrtve nasilja, pripadnice rasnih i etničkih manjina, starije i mlade žene, žene s invaliditetom, Romkinje, pripadnici zajednice LGBTQI+, žene koje se bave prostitucijom, izbjeglice i migranti posebno osjetljive na zarazu virusom ili njegove zdravstvene i socioekonomske posljedice, s obzirom na poduzete mjere i postojeće nedostatke u infrastrukturi i uslugama;

S.  budući da se žene beskućnice i dalje susreću s posebnim izazovima u kontekstu pandemije uzrokovane bolešću COVID-19, s obzirom na to da su privremeni i hitni smještaji posebno osjetljivi u pogledu prijenosa bolesti, rodno uvjetovanog nasilja i nemogućnosti pristupa higijeni i zdravstvenim ustanovama;

T.  budući da je bolest COVID-19 globalna pandemija kojom su pogođene sve zemlje na svijetu; budući da će pandemija imati pogubne posljedice za stanovništvo, posebno žene i djevojčice, u zemljama sa zdravstvenim sustavima koje se nedovoljno financira te za stanovništvo zemalja pogođenih sukobima; budući da će zbog pandemije do 2021. više od 47 milijuna žena i djevojčica diljem svijeta živjeti ispod granice siromaštva(35);

U.  budući da se prema nedavnim podacima UNFPA-e procjenjuje da će kašnjenje ili prekid programâ informiranja u zajednicama i obrazovanja o štetnim praksama na globalnoj razini tijekom sljedećeg desetljeća dovesti do 2 milijuna više slučajeva sakaćenja ženskih spolnih organa i 13 milijuna više dječjih brakova u usporedbi s procjenama prije pandemije;

V.  budući da bi se pružanje usluga trebalo temeljiti na utvrđivanju potreba na temelju podataka, a proračunska sredstva dodijeliti na temelju tog istraživanja; budući da se prilikom izrade proračuna i dodjeljivanja resursa moraju uzeti u obzir različite potrebe i okolnosti muškaraca i žena;

W.  budući da žene nisu jednako uključene kao muškarci u donošenje odluka u fazi oporavka zbog postojećeg „staklenog stropa”; budući da žene i njihove predstavničke organizacije civilnog društva moraju imati aktivnu i središnju ulogu u postupcima donošenja odluka kako bi se zajamčilo da se njihove perspektive i potrebe uzimaju u obzir pri donošenju odluka, osmišljavanju, provedbi i praćenju faze oporavka te povezanih mjera na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a;

X.  budući da se pitanja koja se odnose na ženska prava i promicanje rodne ravnopravnosti moraju osvijestiti te se o njima treba raspravljati na najvišoj razini, posebno u cilju provedbe Strategije EU-a za rodnu ravnopravnost; budući da, iako Europski parlament ima odbor zadužen za prava žena i rodnu ravnopravnost, a Komisija ima povjerenika koji se bavi isključivo ravnopravnošću, ne postoji poseban sastav Vijeća za rodnu ravnopravnost, a ministri i državni tajnici zaduženi za rodnu ravnopravnost nemaju poseban forum za raspravu i donošenje odluka;

Y.  budući da će ključne mjere koje su ovdje definirane ojačati otpornost i pripremljenost za buduće krize;

Opće napomene

1.  ističe potrebu za rodno osjetljivim pristupom, pri čemu se načela rodno osviještene politike i izrade proračuna trebaju odražavati u svim aspektima odgovora na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19, kako bi se očuvala i zaštitila prava žena tijekom i nakon pandemije te poboljšala rodna ravnopravnost;

2.  naglašava potrebu za primjenom lekcija naučenih tijekom prošlih i trenutačnih kriza u budućem razvoju i provedbi politika kako se ne bi ponavljale pogreške iz prošlosti, kao i potrebu za pripremom rodno osjetljivih odgovora za sve faze budućih kriza kako bi se spriječile negativne posljedice za prava žena; poziva Komisiju da olakša stvaranje prepoznatljive mreže za dijeljenje najboljih praksi između država članica o suočavanju s aspektima bolesti COVID-19 povezanima s rodnim pitanjima; poziva Vijeće da uspostavi posebni sastav za rodnu ravnopravnost i službenu radnu skupinu kako bi se donijele zajedničke i konkretne mjere za suočavanje s izazovima u području prava žena i rodne ravnopravnosti te kako bi se osiguralo da se o pitanjima rodne ravnopravnosti raspravlja na najvišoj političkoj razini;

3.  naglašava da bi Komisija i države članice trebale sustavno provoditi procjene učinka s obzirom na rod, uključujući za mjere koje čine dio plana oporavka; odlučuje uključiti i ojačati rodnu ravnopravnost u okviru instrumenta Next Generation EU kroz stajalište Parlamenta;

4.  potiče Komisiju da ispita raširenost virusa među radnicima u ključnim sektorima tijekom trenutačne krize, posebno među ženskom populacijom i pripadnicima etničkih manjina, s obzirom na njihovu nerazmjerno visoku zastupljenost u tim sektorima; potiče Komisiju i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere za jačanje njihove sigurnosti na radnom mjestu te poziva države članice da poboljšaju svoje radne uvjete, među ostalim Okvirnom direktivom(36), Direktivom 92/85/EEZ i strateškim okvirom EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje nakon 2020.;

5.  poziva države članice, Komisiju, Eurostat i EIGE da redovito prikupljaju podatke o bolesti COVID-19 razvrstane prema spolu, dobi i intersekcijskoj diskriminaciji, među ostalim čimbenicima, kao i podatke o socioekonomskom učinku virusa; naglašava da se mjere oporavka moraju temeljiti na podacima razvrstanima po spolu kako bi se osiguralo da su odgovori sveobuhvatni, s posebnim naglaskom na područja za koja su podaci oskudni i neusporedivi, kao što su nasilje nad ženama i usluge skrbi; ističe da je te podatke potrebno sustavno prikupljati i da moraju biti javno dostupni; naglašava potrebu da Komisija i države članice podrže povećavanje kapaciteta nacionalnih statističkih tijela i drugih relevantnih aktera u tom pogledu;

6.  naglašava potrebu za jednakom zastupljenošću žena i muškaraca, uključujući one iz najranjivijih skupina, u vodstvu i postupcima odlučivanja pri donošenju i ukidanju mjera u kriznim situacijama, kao i u svim fazama izrade, usvajanja i provedbe planova oporavka, kako bi se u potpunosti i na odgovarajući način uzele u obzir njihove posebne potrebe i okolnosti te isplanirale učinkovite i ciljane mjere kako bi se osiguralo da potrebni paket potpore odgovara njihovim potrebama; poziva države članice da tijekom takvih kriza uspostave posebne radne skupine u kojima će sudjelovati relevantni dionici i predstavnici ženskih organizacija civilnog društva kako bi se osigurala rodna osviještenost; poziva nacionalne parlamente država članica da osnuju odbore o učinku krize uzrokovane bolešću COVID-19 na žene i djevojčice kako bi se stvorile potrebne okolnosti za raspravu i praćenje krize i njezinih učinaka na rodnu ravnopravnost; pozdravlja namjeru Komisije da potakne usvajanje prijedloga Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama(37) (Direktiva o ženama u upravnim odborima) te poziva Vijeće da ga odblokira i usvoji; nadalje ističe da više žena mora biti uključeno u Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu i druge mehanizme odgovora na krize, na razini EU-a i na nacionalnoj razini; osim toga, obvezuje se osigurati rodnu ravnotežu na saslušanjima i radionicama Parlamenta te obogaćivati rasprave o mjerama oporavka u pogledu raznolikosti;

7.  poziva Komisiju i države članice da pomno nadziru dezinformiranje, negativnu javnu komunikaciju, nedovoljno davanje prednosti, ograničavanje ili uskraćivanje pristupa relevantnim uslugama i inicijative kojima se nazaduje u pogledu prava žena, prava pripadnika zajednice LGBTQI+ i rodne ravnopravnosti te da na to snažno odgovore; poziva Komisiju da nadzire smanjenje prostora za djelovanje za organizacije civilnog društva i prosvjede povezane s navedenim temama zbog mjera ograničavanja kao pitanja demokracije i temeljnih prava tijekom i nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19; prima na znanje da se poduzimaju odgovarajuće mjere ako se utvrdi da povrede načelâ vladavine prava u državi članici utječu ili postoji ozbiljan rizik od toga da bi mogle utjecati na dobro financijsko upravljanje proračunom EU-a ili zaštitu financijskih interesa Unije na dovoljno izravan način; poziva države članice da osiguraju da izvanredne mjere ograničavanja služe samo za borbu protiv pandemije, da su ograničenog vijeka trajanja i u skladu s temeljnim pravima;

Aspekti bolesti COVID-19 koji se odnose na područje zdravstva i učinak na rod

8.  izražava zabrinutost zbog visoke stope smrtnosti od bolesti COVID-19; primjećuje početnu veću stopu smrtnosti među muškarcima i potiče Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) i relevantne agencije EU-a da ispitaju različite učinke na zdravlje muškaraca i žena; poziva Komisiju da nastavi nadzirati situaciju s ciljem razumijevanja dugoročnih učinaka virusa na zdravlje žena i muškaraca; naglašava da kliničko istraživanje virusa mora uključivati ravnopravnu rodnu zastupljenost kako bi se ocijenilo kako virus i potencijalno cjepivo ili liječenje mogu drukčije utjecati na žene i muškarce;

9.  potiče države članice da osiguraju pristup ključnim aspektima kvalitetne medicinske i psihološke zdravstvene zaštite, za žene i muškarce, koji nisu povezani s bolešću COVID-19, kao što su pregled za rano otkrivanje raka i njegovo liječenje, zdravstvena zaštita za majke i novorođenčad te hitna skrb za one sa srčanim i moždanim udarima; potiče države članice da postupaju u skladu sa smjernicama WHO-a u tim područjima;

10.  izražava žaljenje zbog zanemarivanja, ograničavanja ili čak napadanja usluga spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u nekim državama članicama tijekom krize; ističe potrebu da države članice zajamče kvalitetan i cjenovno prihvatljiv pristup uslugama, informacijama i proizvodima povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima tijekom i nakon krize te u sličnim hitnim situacijama bez diskriminacije te da uvide da su te usluge ključne, da se njima spašavaju životi i da su često hitne te da bi ih trebalo pružati u skladu sa smjernicama WHO-a i pristupom koji je usmjeren na pacijenta i koji se temelji na ljudskim pravima; snažno odbacuje sve pokušaje nazadovanja u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te prava pripadnika zajednice LGBTQI+ te ističe da protivnicima spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava ne bi trebalo dopustiti da zloupotrebljavaju ovu krizu kao sredstvo za ograničavanje prava žena, kao što je pravo na siguran pobačaj; poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi među državama članicama te da u nju također uključi organizacije civilnog društva, koje su često stručne u tim područjima, u pogledu novih metoda pružanja skrbi povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima te načina uklanjanja nedostataka u pružanju usluga; ističe važnost komunikacije s pružateljima usluga kako bi se pojasnilo da su te usluge i dalje neophodne te da bi se trebale redovito pružati; naglašava da sve usluge za trudnice i rodilje moraju biti dostupne i da za njih treba biti dovoljno osoblja i resursa;

11.  potiče države članice da ulažu u čvrste i otporne zdravstvene sustave te da pohvale i podrže ključne radnike kao što su zdravstveni i socijalni radnici jamčenjem sigurnih radnih uvjeta, osiguravanjem odgovarajuće opreme, uspostavljanjem uvjeta za pravednu plaću, nuđenjem mogućnosti profesionalnog razvoja, uključujući u okviru visokog obrazovanja, te osiguravanjem pristupa uslugama kao što su skrb za djecu i usluge mentalnog zdravlja;

12.  potiče Komisiju da u svojim političkim odgovorima povezanima sa zdravljem, primjerice u okviru programa „EU za zdravlje”, Plana EU-a za borbu protiv raka i strategije EU-a za zdravlje, uzme u obzir izvanredne okolnosti kao što je COVID-19, uključujući njihov utjecaj na rodno specifične aspekte zdravstvene zaštite kao što je spolno i reproduktivno zdravlje i prava; poziva Komisiju i države članice da se pozabave zdravstvenim aspektima Strategije za rodnu ravnopravnost 2020.–2025. u okviru provedbe programa „EU za zdravlje”, primjerice time da spolno i reproduktivno zdravlje i prava budu sastavni dio zdravlja i ključni aspekt dobrobiti i unapređenja rodne ravnopravnosti; zahtijeva da se povećaju ulaganja u usluge ključne za rodnu ravnopravnost i da se zdravstveni stručnjaci za rodna pitanja i ravnotežu spolova uključe u provedbu programa „EU za zdravlje”;

13.  podsjeća da je pristup zdravstvenoj zaštiti ljudsko pravo i da zahtijeva odgovarajuća financijska sredstva; podsjeća države članice da pri jačanju kapaciteta zdravstvenih sustava i kritične infrastrukture kao posljedice bolesti COVID-19 u obzir uzmu jedinstvene potrebe žena i muškaraca, posebno kada je riječ o rashodima za zdravstvo, otkrivanju bolesti i odgovoru na njih, o pripravnosti za izvanredne situacije, istraživanju i razvoju te zdravstvenim djelatnicima;

14.  poziva države članice da ojačaju inicijative podrške za mentalno zdravlje tijekom i nakon ove krize, s obzirom na stres, tjeskobu, depresiju i usamljenost izazvane ograničenjem kretanja, kao i gospodarske probleme i rodno uvjetovano nasilje ili druge čimbenike povezane s krizom, uzimajući u obzir različit učinak na žene i muškarce, te također da ulažu financijska sredstva kako bi se osigurala dostupnost odgovarajućih usluga kada je to potrebno; poziva Komisiju da organizira kampanju za mentalno zdravlje na razini EU-a;

Rodno uvjetovano nasilje tijekom pandemije bolesti COVID-19

15.  potiče države članice se da u svom odgovoru na pandemiju bolesti COVID-19 pozabave pitanjima rodno uvjetovanog nasilja s kojim se suočavaju žene i djevojčice, uključujući interseksualne, nebinarne i rodno neusklađene osobe; potiče države članice da nastave analizirati podatke i tendencije u pogledu raširenosti i izvješćivati o svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji, kao i o posljedicama za djecu, dok su na snazi mjere ograničavanja kretanja i neposredno nakon toga; potvrđuje da su javni odgovori u pogledu rješavanja problema nasilja nad ženama i djevojčicama bili nedovoljni te da potrebe u pogledu sprečavanja tog nasilja nisu na primjeren način uzete u obzir u planovima za odgovor na izvanredni događaj, kao ni za buduće izvanredne slučajeve, s obzirom na to da se nije pridalo dovoljno pažnje uvođenju izuzećâ od pravilâ ograničenja kretanja, uspostavi telefonskih linija za pomoć te alata i signala za dijeljenje informacija, osiguravanju kontinuiranog pristupa uslugama zdravstvene zaštite, kao ni očuvanju sigurnog pristupa pravnim klinikama i skloništima ili alternativnim smještajima s dostatnim kapacitetima, policijskim i pravosudnim službama, izvanrednim sudovima radi izdavanja odgovarajućih zabrana prilaza i/ili naloga za zaštitu, te osiguravanju toga da se te usluge smatraju ključnima; traži od država članica da uspostave sigurne i fleksibilne sustave za hitno upozoravanje, da ponude nove usluge pomoći telefonom, elektroničkom poštom i SMS porukama u cilju izravnog informiranja policije te internetske usluge kao što su dežurne linije, skrivene aplikacije, digitalne platforme i mreže ljekarni te da osiguraju sredstva za hitne slučajeve službama za potporu, nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva; poziva države članice da osiguraju koordinirani pristup službi podrške identificiranju ugroženih žena, da zajamče raspoloživost i dostupnost svih tih mjera svim ženama i djevojčicama u njihovoj nadležnosti, uključujući one s invaliditetom, bez obzira na njihov migracijski status, te da osiguraju osposobljavanje kojim se uzima u obzir rodna perspektiva za zdravstvene radnike, kao i policijske službenike na terenu i pravosudne djelatnike; poziva države članice da razmjenjuju nacionalne inovacije i najbolje prakse u području borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja kako bi se bolje utvrdile i promicale učinkovite metode te poziva Komisiju da promiče te prakse;

16.  imajući u vidu pandemiju, poziva države članice da osiguraju koordinirani pristup vlada i javnih službi, sustava pomoći i privatnog sektora te da ažuriraju protokole za žrtve rodno uvjetovanog nasilja kako bi im se pomoglo da potraže pomoć, prijave kaznena djela i pristupe zdravstvenim uslugama te kako bi se potaknulo svjedoke da prijave ta kaznena djela; poziva Komisiju da razvije protokol Europske unije o nasilju nad ženama u kriznim i izvanrednim situacijama kako bi se spriječilo nasilje nad ženama i pružila potpora žrtvama rodno uvjetovanog nasilja tijekom izvanrednih situacija kao što je pandemija bolesti COVID-19; ističe da bi taj protokol trebao uključivati ključne usluge zaštite žrtava; pozdravlja prijedlog njemačkog predsjedništva da se na području EU-a uspostavi dežurna linija za pomoć, dostupna na svim jezicima EU-a, za sve žrtve nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja te potiče Vijeće da to podrži;

17.  poziva Komisiju da promiče širenje svijesti, informativne i aktivističke kampanje protiv nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja u svim njegovim oblicima, kao što su fizičko nasilje, seksualno uznemiravanje, kibernetičko nasilje i seksualno iskorištavanje, posebno u pogledu novih preventivnih mjera i fleksibilnih sustava za hitno upozoravanje, kako bi se potaknulo izvješćivanje u koordinaciji i suradnji s priznatim i specijaliziranim ženskim organizacijama; poziva Komisiju da surađuje s tehnološkim platformama u okviru Akta o digitalnim uslugama kako bi se riješio problem nezakonitih internetskih aktivnosti, uključujući internetsko nasilje nad ženama i djevojčicama u svim njegovim oblicima, s obzirom na to da se internet od početka pandemije u velikoj mjeri koristi, i nastavit će se koristiti, za rad, obrazovanje i zabavu;

18.  podsjeća na to da je posebni izvjestitelj UN-a za nasilje nad ženama napomenuo da se u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19 pokazao nedostatak pravilne provedbe najvažnijih konvencija za zaštitu i sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja; poziva Vijeće da žurno zaključi ratifikaciju Istanbulske konvencije u ime EU-a na temelju širokog pristupanja bez ograničenja te da zagovara njezinu ratifikaciju te brzu i pravilnu provedbu i primjenu u svim državama članicama; poziva preostale države članice da brzo ratificiraju Konvenciju i dodijele odgovarajuće financijske i ljudske resurse za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja, kao i za zaštitu žrtava, posebno tijekom kriznih razdoblja; potiče države članice da uzmu u obzir preporuke GREVIO-a i da poboljšaju svoje zakonodavstvo kako bi ono bilo usklađenije s odredbama Istanbulske konvencije, posebno u pogledu zajedničkih definicija djela rodno uvjetovanog nasilja;

19.  poziva Vijeće da nasilje nad ženama uvrsti na popis kaznenih djela u EU-u i poziva Komisiju da predloži direktivu kojom će se riješiti problem svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, kako bi se uspostavio čvrst zakonski okvir, koordiniralo dijeljenje najboljih praksi između država članica, promicalo skupljanje točnih i usporedivih podataka, precizno odredio razmjer takvog nasilja i razmotrila mogućnost predviđanja, te da ocijeni učinak bolesti COVID-19 na pružanje ključnih usluga žrtvama; pozdravlja obvezu Komisije da provede novo istraživanje o rodno uvjetovanom nasilju u EU-u, čiji će rezultati biti predstavljeni 2023.; naglašava potrebu za prikupljanjem usklađenih podataka o rodno uvjetovanom nasilju i poziva države članice da na zahtjev prikupe i dostave relevantne podatke, među ostalim Eurostatu;

20.  ponavlja svoju snažnu potporu programu Pravosuđe i programu Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti (CERV); pozdravlja stvaranje novog potprograma Vrijednosti Unije u okviru CERV-a i naglašava da bi se on trebao usredotočiti na zaštitu, promicanje i podizanje razine osviještenosti o pravima pružanjem financijske potpore organizacijama civilnog društva koje djeluju na lokalnoj, regionalnoj i transnacionalnoj razini; podsjeća na stajalište Parlamenta o jamčenju odgovarajućeg financiranja za te programe; pozdravlja dodjelu dodatnih sredstava za vodeće programe kako je dogovoreno u završnim pregovorima Parlamenta i Vijeća o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027., od čega će imati koristi i program CERV; pozdravlja privremeni dogovor o proračunu EU-a za 2021. kojim se programu CERV dodjeljuje dodatnih 6,6 milijuna EUR; naglašava potrebu za odgovarajućim financiranjem iz tih dodijeljenih sredstava za mjere usmjerene na borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i njegovo sprječavanje u okviru posebnog cilja programa DAPHNE i pozdravlja izdvajanje sredstava dogovoreno u tu svrhu; naglašava potrebu da EU bude ambiciozniji u obrani naših vrijednosti i da osigura odgovarajuća financijska sredstva za te aktivnosti; osim toga poziva na hitnu provedbu jasnih rodno usmjerenih mjera izdvajanjem sredstava za zadovoljavanje posebnih potreba žena nakon krize, posebno u području zapošljavanja, rodno uvjetovanog nasilja te spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, među ostalim u drugim programima i instrumentima u okviru instrumenta Next Generation EU ili VFO-a za razdoblje 2021.–2027. te u skladu s dvostrukim pristupom Strategije za rodnu ravnopravnost; poziva države članice i Komisiju da to uzmu u obzir pri podnošenju nacionalnih planova za odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, vodeći računa o postojećim mjerama i financijskim sredstvima te stavljajući rodnu ravnopravnost u središte gospodarskog oporavka; poziva države članice i Komisiju da u mjerama oporavka primijene rodno osviještenu politiku i rodno osviještenu izradu proračuna;

21.  s velikom zabrinutošću primjećuje učinak krize na LGBTQI+ osobe, posebno na mlade, od kojih su mnogi bili prisiljeni na ograničavanje društvenih kontakata ili karantenu u neprijateljskom obiteljskom okruženju, čime se za njih povećao rizik od izloženosti nasilju u obitelji i nasilju uzrokovanom fobijom od LGBTQI+ osoba; konstatira da je stopa LGBTQI+ osoba koje su nezaposlene ili rade na nesigurnim radnim mjestima s ograničenim i nestabilnim financijskim sredstvima iznadprosječna, što dovodi do toga da ostaju u neprijateljskom ili nasilnom okruženju; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se u okviru svih posebnih inicijativa u vezi s bolešću COVID-19 u pogledu nasilja u obitelji, rodno uvjetovanog nasilja i seksualnog nasilja uzmu u obzir povećan rizik i posebni izazovi za pripadnike skupine LGBTQI+ te da službe za potporu žrtvama i posebne inicijative za borbu protiv bolesti COVID-19 zadužene za reagiranje na nasilje u obitelji izričito dopru do LGBTQI+ žrtava nasilja u obitelji;

22.  poziva države članice da osiguraju učinkovitu, pristupačnu, cjenovno prihvatljivu i kvalitetnu medicinsku i psihološku potporu žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, uključujući usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, posebno u kriznim vremenima kada se takva potpora mora smatrati neophodnom; traži od Komisije da blisko surađuje s državama članicama kako bi se osigurala potpuna provedba Direktive o pravima žrtava(38), s naglaskom na rodnoj perspektivi, s obzirom na njezino nedavno izvješće o provedbi(39), te u cilju jačanja prava žrtava rodno uvjetovanog nasilja u novoj strategiji za prava žrtava;

Bolest COVID-19, gospodarstvo, oporavak i učinak na rod

23.  poziva Komisiju, Parlament i Vijeće da uzmu u obzir činjenicu da kriza uzrokovana bolešću COVID-19 nerazmjerno pogađa žene u socioekonomskom pogledu, uključujući njihove prihode i stopu zaposlenosti, što će dovesti do još veće neravnopravnosti između muškaraca i žena i diskriminacije na tržištu rada, te ih poziva da surađuju s državama članicama kako bi se detaljno ispitale i donijele posebne odredbe za socioekonomske potrebe žena i muškaraca nakon krize te da ispitaju horizontalnu i vertikalnu segregaciju tržišta rada prilikom provedbe programâ unutar proračuna EU-a za 2021., sljedećeg VFO-a i plana oporavka Next Generation EU, pritom osiguravajući da svi programi uključuju rodnu perspektivu i rodno osviještenu izradu proračuna, kao i ex post procjene učinka s obzirom na rod, kako je navedeno u Strategiji za rodnu ravnopravnost 2020.–2025. Europske komisije; poziva na učinkovitu provedbu i praćenje Strategije; poziva države članice da u nacionalne planove oporavka i otpornosti, izrađene u suradnji s nacionalnim tijelima za ravnopravnost, uključe poglavlje s ciljanim mjerama za promicanje rodne ravnopravnosti;

24.  naglašava da će biti potrebno preispitati prirodu i mjesto rada nakon krize; naglašava da rad od kuće nije zamjena za skrb o djeci i da je potrebno osigurati pružanje i dostupnost cjenovno prihvatljivih kvalitetnih usluga skrbi o djeci, niti je zamjena za prilagodbu radnog mjesta osobama s invaliditetom; ističe da fleksibilni radni uvjeti u dogovoru s poslodavcima mogu pružiti prilike ženama i muškarcima da rade od kuće ili iz lokalnih zajedničkih radnih prostora te da potencijalno mogu omogućiti bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, što bi moglo dovesti do dugoročnog rasta koji podrazumijeva zastupljenost oba spola; napominje da taj pristup može oživjeti ruralna područja i infrastrukturu; poziva Komisiju da zajamči ispunjavanje ciljeva iz Barcelone; potiče države članice da bez odgađanja ratificiraju Konvenciju MOR-a protiv nasilja i uznemiravanja iz 2019. (br. 190) i provedu je zajedno s pratećom preporukom (br. 206) u kojoj su navedena sva okruženja u kojima se može dogoditi nasilje i zlostavljanje povezano s radom, kao što su javna i privatna mjesta rada te komunikacija povezana s poslom;

25.  poziva Komisiju da prikupi razvrstane i usporedive podatke o pružanju različitih vrsta skrbi, uključujući skrb o djeci, skrb o starijim osobama i skrb za osobe s invaliditetom, kao i podatke o rodu, dobi i radnom statusu skrbnika, kako bi doprinijela studiji kojom se ispituje razlika u podjeli skrbi, u cilju izrade strategije EU-a za skrb kojom bi se u obzir uzeo sveobuhvatan i cjeloživotni pristup skrbi, imajući u vidu potrebe i skrbnika i onih koji primaju skrb; napominje da se strategijom moraju poštovati kompetencije država članica i regija, ali da bi njezin cilj trebao biti poboljšanje suradnje i koordinacije na razini EU-a s pomoću relevantnih inicijativa i ulaganja, među ostalim u okviru programa InvestEU i Mehanizma za oporavak i otpornost, uz koristi za neformalne i formalne pružatelje skrbi i osobe za koje skrbe; naglašava da se suradnjom i djelovanjem na razini Unije, zajedno s učinkovitom uporabom sredstava EU-a, može doprinijeti razvoju kvalitetnih, dostupnih i cjenovno prihvatljivih usluga skrbi;

26.  naglašava da je ulaganje u skrb važno za osiguravanje rodne ravnopravnosti i ekonomsko osnaživane žena, izgradnju otpornih društava i poboljšanje reguliranja zapošljavanja, socijalne sigurnosti i mirovina u sektorima u kojima prevladavaju žene te da ima pozitivan učinak na BDP jer omogućuje većem broju žena da sudjeluju u plaćenom radu; ističe potrebu za promjenom postojećih modela pružanja skrbi kao posljedicu pandemije bolesti COVID-19 i povezanih mjera; u tom kontekstu poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi u području kvalitete, dostupnosti i cjenovne prihvatljivosti usluga skrbi, kao i različitih modela usluga skrbi; potiče Komisiju da ispita situaciju neformalnih pružatelja skrbi i objavi najbolje prakse o tome kako države članice mogu regulirati njihov rad; poziva države članice da se pozabave potrebama pružatelja skrbi nakon umirovljenja; u tom pogledu poziva na prijedlog preporuke Vijeća o socijalnoj zaštiti i uslugama za pružatelje skrbi;

27.  apelira na države članice da potaknu muškarce, primjerice mjerama potpore, da se koriste fleksibilnim radnim uvjetima, s obzirom na to da se nerazmjeran broj žena obično koristi takvim dogovorima; potiče države članice da u potpunosti prenesu i bez odgode provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te poziva Komisiju da na godišnjoj razini pomno i sustavno prati provedbu Direktive u državama članicama; potiče države članice da riješe problem nedostatka ravnoteže između poslovnog i privatnog života nadilazeći standarde propisane Direktivom, posebno imajući u vidu potrebu za suočavanjem s okolnostima uzrokovanima mjerama zbog bolesti COVID-19 i njihovim posljedicama u pogledu medicinskih protokola u ustanovama, uključujući kvalitetne ustanove za brigu o djeci;

28.  poziva države članice da, dok su mjere za suočavanje s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 još uvijek na snazi, uvedu poseban dopust za njegovatelje i zaposlene roditelje koji neće biti prenosiv te koji će biti u cijelosti plaćen;

29.  uviđa neuobičajeno teške okolnosti s kojima se samohrani roditelji, u velikoj većini (85 %) žene, suočavaju tijekom pandemije i razdoblja nakon krize zbog višestrukih opterećenja, uključujući kontinuirano pružanje skrbi, pitanja u vezi sa skrbništvom te moguće ekonomske probleme i usamljenost; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir i pobliže ispitaju njihovu posebnu situaciju, uključujući dodatna opterećenja u pogledu rada, školovanja i pružanja skrbi, pristupa odvjetnicima i provedbe uvjeta skrbništva;

30.  ističe važnost većeg sudjelovanja žena u gospodarstvu i jamčenja uključivijeg rasta kao dijela rješenja za oporavak nakon pandemije jer se jednakim mogućnostima i većim sudjelovanjem žena na tržištu rada može povećati broj radnih mjesta, gospodarski prosperitet i konkurentnost u EU-u; potiče države članice da slijede smjernice Komisije za politike zapošljavanja u EU-u, uzimajući u obzir svoje nacionalne modele tržišta rada; u tom pogledu poziva države članice da uzmu u obzir segregaciju na tržištu rada, nesigurna radna mjesta te razlike u plaćama i mirovinama kako bi se prilagođenim politikama poboljšali radni uvjeti i socijalna zaštita;

31.  naglašava da jednaka plaća za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti između žena i muškaraca mora biti vodeće načelo za Komisiju, Parlament i sve države članice pri oblikovanju mjera odgovora na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19; apelira na Komisiju da odmah ispuni svoju obvezu i predloži obvezujuće mjere za transparentnost plaća kako bi se učinkovito riješio problem razlika u plaćama i mirovinama, s obzirom na to da gospodarski pokazatelji ukazuju na to da se te razlike povećavaju kao posljedica pandemije; u tom pogledu poziva Komisiju da uzme u obzir najbolje prakse država članica, imajući pritom u vidu posebne uvjete malih i srednjih poduzeća te različite modele tržišta rada u EU-u; nadalje, poziva Komisiju da preispita Direktivu 2006/54/EZ;

32.  ističe izazove za sektore rada u kućanstvu i kućne njege te za njegove radnike; poziva države članice da ratificiraju Konvenciju MOR-a br. 189 o radnicima u kućanstvu i osiguraju da sektor ispunjava uvjete za mjere ublažavanja financijskih posljedica krize kako bi radnici mogli nastaviti rad u odgovarajućim uvjetima; poziva države članice da osiguraju regularizaciju sektora rada u kućanstvu;

33.  pozdravlja Investicijsku inicijativu kao odgovor na koronavirus (CRII) i paket CRII+, kojima se mobilizira kohezijska politika kako bi se pružila potpora najpogođenijim sektorima, te poziva na ciljane mjere usmjerene na sektore u kojima su pretežno zaposlene žene; ističe važnost Instrumenta Komisije za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE), kojim se osiguravaju prihodi za nezaposlene ili radnike na dopustu; naglašava da je potrebno procijeniti učinak tih instrumenata na položaj žena i muškaraca na tržištu rada EU-a te u skladu s time prilagoditi buduće politike; ističe potrebu da se u programima prekvalifikacije i usavršavanja za žene uzmu u obzir promjene na tržištu rada kao posljedice pandemije bolesti COVID-19;

34.  poziva Komisiju da podrži poduzetnike, a posebno poduzetnice, u njihovim nastojanjima da razviju i nadograde vještine ili interese stečene tijekom razdoblja pandemije bolesti COVID-19, među ostalim s pomoću poduzetničkih prilika za majke, samohrane roditelje i druge koji se rjeđe bave poduzetničkom aktivnošću kako bi se unaprijedila njihova ekonomska neovisnost, te da poboljša pristup i informiranost o zajmovima, financiranju vlasničkim kapitalom i mikrofinanciranju putem programa i fondova EU-a kako bi kriza postala prilika za napredak kroz prilagodbu i transformaciju u okviru zelenog i digitalnog gospodarstva; poziva institucije EU-a i države članice da stave poseban naglasak na potporu malim i srednjim poduzećima, posebno onima pod vodstvom žena, koja se često suočavaju s jedinstvenim izazovima u pogledu pristupa potrebnom financiranju i kojima će također biti potrebna potpora tijekom faze oporavka; poziva Komisiju, EIGE i Eurostat da povećaju prikupljanje podataka o malim i srednjim poduzećima kojima su na čelu žene, samozaposlenim ženama i novoosnovanim poduzećima koja vode žene te o učinku pandemije bolesti COVID-19 na njih;

35.  poziva Komisiju i države članice da povećaju prisutnost i doprinos žena u područjima umjetne inteligencije i znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te u digitalnom sektoru, kao i u zelenom gospodarstvu; poziva na višerazinski pristup rješavanju problema razlika među spolovima na svim razinama digitalnog obrazovanja i zapošljavanja kako bi se premostio digitalni jaz koji je izašao na vidjelo jer su se rad i školovanje, kao i mnoge usluge i sadržaji, iznenada preselili na internet; naglašava da će se uklanjanjem digitalnog jaza povećati rodna ravnopravnost ne samo u pogledu tržišta rada nego i u pristupu tehnologiji na osobnoj razini; poziva Komisiju da uključi rodnu osviještenost u strategiju jedinstvenog tržišta i Digitalnu agendu u cilju učinkovitog rješavanja problema nedovoljne zastupljenosti žena u rastućim sektorima za buduće gospodarstvo EU-a; pozdravlja pregled pokazatelja „Žene u digitalnom dobu” Europske komisije, koji prati sudjelovanje žena u digitalnom gospodarstvu, uporabi interneta, vještinama korisnika interneta, stručnim vještinama i zapošljavanju; naglašava njegovu važnost u pomaganju državama članicama i Komisiji da donesu informirane odluke i postave relevantne ciljeve, posebno s obzirom na posljedice bolesti COVID-19;

36.  napominje važnost uzimanja u obzir posebne situacije žena koje se vraćaju s rodiljnog dopusta kako bi se osiguralo da mogu pristupiti državnoj potpori bez diskriminacije;

37.  ističe izazove za poljoprivredni sektor i opskrbu hranom u EU-u, kao i posebnu situaciju žena u ruralnim područjima; naglašava potrebu za održavanjem postojećeg tematskog potprograma za žene u ruralnim područjima s pomoću strateških planova u okviru zajedničke poljoprivredne politike koji se financiraju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj; naglašava da se ovim potprogramom nastoji potaknuti zapošljavanje žena i žensko poduzetništvo; u tom pogledu poziva na namjensko izdvajanje sredstava EU-a za poboljšanje životnih i radnih uvjeta u ruralnim područjima; osim toga poziva na promišljanje o ulozi žena u ruralnim područjima u zaštiti okoliša i bioraznolikosti u skladu s europskim zelenim planom; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse u pogledu profesionalnog statusa bračnih drugova koji pomažu u poljoprivrednom sektoru i traži da Komisija pripremi smjernice u tom kontekstu;

Pandemija bolesti COVID-19 i intersekcionalnost

38.  naglašava da se intersekcijskom i strukturnom diskriminacijom stvaraju dodatne prepreke i izazovi te negativni socioekonomski učinci za određene skupine žena i da je stoga nužno zajamčiti sigurnost, zaštitu i socioekonomsku dobrobit svih osoba, kao i odgovor na njihove specifične potrebe uzimajući u obzir intersekcijski pristup krizi i mjerama nakon krize;

39.  naglašava važnost uključivanja žena i djevojčica u osmišljavanje pristupačnih i ciljanih informacija te širenja tih informacija u svim okruženjima, posebno u kriznim vremenima;

40.  ističe da zbog dužeg očekivanog životnog vijeka i veće vjerojatnosti da će imati zdravstvene probleme starije žene često čine većinu osoba koje borave u ustanovama za dugotrajnu skrb(40), koje su postale žarišta virusa u mnogim zemljama zbog, među ostalim, nedostatka dostatnih sredstava i znanja za jamčenje sigurnosti i zaštite tih osoba; poziva Komisiju da analizira različite oblike pružanja formalne dugotrajne skrbi i njihovu razinu otpornosti tijekom pandemije bolesti COVID-19; poziva države članice da ispitaju pružanje skrbi starijim osobama, i u domovima za starije i nemoćne osobe i u slučaju pružanja skrbi u zajednici, uključujući pružanje cjelodnevne kućne njege ili skrb njegovatelja koji živi u kućanstvu, te da zajamče dobrobit starijih žena, uključujući pristup skrbi i uslugama zdravstvene zaštite te ekonomsku neovisnost; poziva Vijeće da utvrdi ciljeve za pružanje dostupne, cjenovno prihvatljive i kvalitetne dugotrajne skrbi istovjetne ciljevima iz Barcelone;

41.  žali zbog toga što je pandemija znatno utjecala na mnoge žene s invaliditetom, uključujući one koje ovise o drugima za svakodnevnu skrb, a posebno one koje žive u ustanovama i drugim zatvorenim okruženjima i kojima je potrebna velika potpora, ali nisu mogle pristupiti svojim uobičajenim mrežama podrške ili održati fizičku udaljenost te su imale poteškoća u pristupu uslugama i proizvodima; poziva države članice da osiguraju da se te mreže podrške smatraju ključnim uslugama i da su na odgovarajući način prilagođene okolnostima te da se u mjerama planiranja za buduće krize i izvanredne situacije predvide posebne potrebe osoba s invaliditetom, posebno žena i djevojčica; poziva EU i države članice da zajamče prava svih žena i djevojčica s invaliditetom kako su utvrđena u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, uključujući njihovo pravo na samostalan život te pristup obrazovanju, radu i zapošljavanju;

42.  poziva države članice da osiguraju pružanje podrške ženama i muškarcima migrantima omogućujući im pristup ključnoj zdravstvenoj skrbi tijekom krize; naglašava potrebu da centri za izbjeglice i prihvatni centri uzmu u obzir potrebe i rizike žena i djevojčica s obzirom na već poznate izazove u pogledu ograničavanja društvenih kontakata i održavanja higijene, kao i njihovu osjetljivost na rodno uvjetovano nasilje, te da osiguraju odgovarajuća sredstva za ublažavanje tih rizika;

43.  ističe jedinstvene okolnosti beskućnica i žena koje se bave prostitucijom te njihovu povećanu izloženost rodno uvjetovanom nasilju, kao i nedostatak pristupa higijeni i zdravstvenim ustanovama zbog pandemije bolesti COVID-19 i posljedičnih kriznih mjera; poziva države članice da osiguraju da se usluge i odgovarajuća potpora prošire na osobe u nesigurnim situacijama, uključujući žene koje žive u siromaštvu ili im ono prijeti te beskućnice ili žene koje su izložene socijalnoj isključenosti; pozdravlja Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) kojim se osiguravaju dodatna sredstva za rješavanje problema materijalne oskudice i socijalnu pomoć; ističe da beskućnice i žene bez osobnih dokumenata trebaju imati pristup uslugama zdravstvene zaštite; primjećuje da su okolnosti tih društvenih skupina uzete u obzir u Akcijskom planu Komisije za integraciju i uključivanje; poziva države članice da u svojim planovima odgovora na pandemiju na odgovarajući način uzmu u obzir beskućnice;

44.  ističe dodatne potrebe manjinskih skupina, kao što su žene romskog podrijetla, koje se suočavaju s duboko ukorijenjenom diskriminacijom i stalnim kršenjima svojih prava zbog nedostatka pristupa osnovnoj infrastrukturi, uslugama i informacijama, posebno tijekom ograničenja kretanja;

45.  naglašava da su službe podrške za pripadnike LGBTQI+ zajednice neophodne, uključujući podršku za mentalno zdravlje, skupine za uzajamnu potporu i službe podrške za žrtve rodno uvjetovanog nasilja;

46.  žali zbog slučajeva ksenofobije i rasne diskriminacije koji su porasli za vrijeme krize te potiče Komisiju i države članice da zauzmu pristup nulte tolerancije za rasističke napade i da u svojim odgovorima usvoje intersekcijski pristup kojim će se odgovoriti na potrebe marginaliziranih skupina stanovništva, uključujući rasne i etničke manjine;

47.  poziva države članice da odobre i provedu Direktivu o suzbijanju diskriminacije te da zajamče iskorjenjivanje višestrukih i intersekcijskih oblika diskriminacije u svim državama članicama EU-a;

48.  naglašava potrebu da države članice osiguraju djeci stalan pristup obrazovanju, vodeći računa o marginaliziranim skupinama u nepovoljnom socioekonomskom položaju, ranjivoj djeci i djevojčicama koje žive u siromaštvu ili im ono prijeti, koje su izložene većem riziku od ranog i prisilnog braka; naglašava potrebu za osiguravanjem da učenje na daljinu bude u potpunosti dostupno svima; ističe potrebu da dok su škole zatvorene svi mladi imaju potrebne resurse i podršku te da im se olakša povratak u obrazovni sustav nakon završetka krize;

Vanjsko djelovanje

49.  naglašava da globalna priroda pandemije bolesti COVID-19 zahtijeva globalni odgovor; ističe osjetljiv položaj žena i djevojčica u mnogim dijelovima svijeta, posebno u nestabilnim zemljama i zemljama koje su zahvaćene sukobima, s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19, primjerice zbog nedostatka pristupa zdravstvenoj zaštiti, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava, izloženosti rodno uvjetovanom nasilju, uključujući sakaćenje ženskih spolnih organa i rani ili prisilni brak, položaja u zaposlenju, nedostatka pristupa obrazovanju te ekstremnog siromaštva i gladi; napominje da su u brojnim partnerskim zemljama žene zaposlene najčešće u sektorima s višim stupnjem žena, kao što su odjevna industrija i proizvodnja hrane, koji su najteže pogođeni, što utječe na razinu siromaštva njihovih obitelji i zajednica te na ekonomsku neovisnost, zdravlje i sigurnost žena i djevojčica; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se financijska potpora namijenjena partnerskim zemljama kako bi se suočile s krizom dodijeli i za potporu ženama i djevojčicama; poziva na jačanje potpore borcima za ljudska prava žena i organizacijama za prava žena te njihovu sudjelovanju na svim razinama donošenja odluka; naglašava da je potrebno uložiti sve moguće napore kako bi se osiguralo da buduće cjepivo bude dostupno svima;

50.  pozdravlja paket mjera u okviru inicijative Team Europe koji je predstavila Komisija za potporu partnerskim zemljama u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica te naglašava potrebu za rodno osjetljivim pristupom i izdvajanjem sredstava za rodnu ravnopravnost pri dodjeljivanju; naglašava potrebu za rodno osjetljivim odgovorom na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 prilikom provedbe Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) i Instrumenta pretpristupne pomoći III kako bi se uzele u obzir jedinstvene okolnosti žena i djevojčica te potaknule prilike nakon krize; potiče na to da se u izvanrednim situacijama tijekom ovog razdoblja obrazovanje nastavi i da mu se daje prioritet; poziva EU i njegove države članice da daju prednost globalnoj solidarnosti održavanjem dostatne razine financiranja u okviru službene razvojne pomoći i sveobuhvatnim podupiranjem odgovora partnerskih zemalja na krizu; poziva EU da se u okviru svog humanitarnog i razvojnog odgovora na pandemiju bolesti COVID-19, međunarodnog razvoja i novog Akcijskog plana za rodnu ravnopravnost III usredotoči na poboljšanje pristupa zdravstvenoj zaštiti, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava; naglašava da bi se načela rodno osviještene politike i izrade proračuna trebala poštovati u svim geografskim i tematskim programima NDICI-ja;

51.  poziva Komisiju da uvede trgovinsku politiku temeljenu na vrijednostima EU-a kojom će se zajamčiti visoka razina zaštite radničkih prava i prava u području okoliša te poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava, uključujući rodnu ravnopravnost; podsjeća na to da svi sporazumi EU-a o trgovini i ulaganjima moraju obuhvaćati rodnu dimenziju te ambiciozno i provedivo poglavlje o trgovini i održivom razvoju; podsjeća da bi pregovori o trgovinskim sporazumima mogli biti važan alat za promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena u trećim zemljama; poziva na promicanje i podupiranje uključivanja posebnih poglavlja o rodu u sporazume EU-a o trgovini i ulaganjima na temelju njihove dodane vrijednosti, nadovezujući se na postojeće međunarodne primjere;

52.  poziva Komisiju da žene i djevojčice postavi u središte svoga globalnog odgovora te da ih u potpunosti uključi, sasluša što imaju reći i osnaži ih da budu aktivan dio odgovora na pandemiju;

Rod i oporavak

53.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti procijene učinke i potrebe uzrokovane krizom uzimajući u obzir rod, kao i njezine socioekonomske posljedice; poziva Komisiju i države članice da dodijele dodatna i ciljana proračunska sredstva kako bi se ženama pomoglo da se oporave od krize, među ostalim u okviru provedbe paketa za oporavak, posebno u području zapošljavanja, nasilja i spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, te da nadziru njihovo trošenje i uključe rodno osviještenu politiku u sve proračunske i zakonodavne prijedloge te prijedloge politika, u skladu s obvezama iz Strategije za rodnu ravnopravnost; poziva Komisiju da u svojim nadolazećim prijedlozima ojača vezu između politika o klimatskim promjenama, digitalnih politika i rodne ravnopravnosti; naglašava da je pripremno djelovanje najbolji način da se ojača otpornost u svim područjima za buduće krize;

54.  poziva na uključivanje rodne ravnopravnosti kao jednog od prioriteta politike o kojemu će se govoriti na predstojećoj Konferenciji o budućnosti Europe te poziva EU da osigura rodnu ravnotežu u svojim tijelima i da u svoj rad uključi organizacije za prava žena i ženske organizacije kako bi se zajamčilo da će potrebe žena biti uzete u obzir nakon pandemije bolesti COVID-19;

55.  poziva EU i države članice da održavaju poticajno okruženje za organizacije civilnog društva, posebno s pomoću političke potpore i dostatne razine financiranja;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Direktiva Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti (SL L 6, 10.1.1979., str. 24.).
(2) Direktiva Vijeća 86/613/EEZ od 11. prosinca 1986. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji obavljaju samostalnu djelatnost, uključujući poljoprivredne djelatnosti, i zaštiti majčinstva (SL L 359, 19.12.1986., str. 56.).
(3) Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, 28.11.1992., str. 1.).
(4) Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21.12.2004., str. 37.).
(5) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).
(6) Direktiva Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ (SL L 68, 18.3.2010., str. 13.).
(7) Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ (SL L 180, 15.7.2010., str. 1.).
(8) SL L 188, 12.7.2019., str. 79.
(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0039.
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0025.
(11) SL C 449, 23.12.2020., str. 102.
(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.
(13) SL C 363, 28.10.2020., str. 80.
(14) SL C 363, 28.10.2020., str. 164.
(15) SL C 390, 18.11.2019., str. 28.
(16) SL C 458, 19.12.2018., str. 34.
(17) SL C 346, 27.9.2018., str. 6.
(18) SL C 331, 18.9.2018., str. 60.
(19) SL C 263, 25.7.2018., str. 49.
(20) SL C 298, 23.8.2018., str. 14.
(21) SL C 252, 18.7.2018., str. 99.
(22) SL C 50, 9.2.2018., str. 25.
(23) SL C 11, 12.1.2018., str. 35.
(24) SL C 316, 22.9.2017., str. 173.
(25) SL C 407, 4.11.2016., str. 2.
(26) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2018/604979/IPOL_STU(2018)604979_EN.pdf
(27) https://eige.europa.eu/covid-19-and-gender-equality/frontline-workers
(28) EIGE, Indeks ravnopravnosti spolova, 2019.
(29) https://eige.europa.eu/covid-19-and-gender-equality/economic-hardship-and-gender
(30) Eurofound, Istraživanje o bolesti COVID-19, 2020.
(31) Eurofound, Suzbijanje rodnih razlika u zaposlenosti: obrana napretka i odgovor na izazove povezane s bolešću COVID-19, 2020.
(32) https://eige.europa.eu/covid-19-and-gender-equality/unpaid-care-and-housework
(33) https://ec.europa.eu/jrc/en/publication/eur-scientific-and-technical-research-reports/how-will-covid-19-crisis-affect-existing-gender-divides-europe
(34) Istraživanje Eurofounda o bolesti COVID-19, 2020.
(35) UN Women, „Od uvida u stanje do djelovanja: rodna ravnopravnost nakon bolesti COVID-19”.
(36) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1.).
(37) COM(2012)0614.
(38) Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (SL L 315, 14.11.2012., str. 57.).
(39) Izvješće Komisije od 11. svibnja 2020. o provedbi Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (COM(2020)0188).
(40) https://eige.europa.eu/covid-19-and-gender-equality/gender-impacts-health


Strategija EU-a za rodnu ravnopravnost
PDF 245kWORD 84k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o Strategiji EU-a za rodnu ravnopravnost (2019/2169(INI))
P9_TA(2021)0025A9-0234/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članke 6., 8., 10., 83., 153. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravnima,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i u njemu sadržane ciljeve održivog razvoja, posebno cilj br. 5 te njegove ciljne vrijednosti i pokazatelje,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir direktive počevši od 1975. godine o različitim aspektima jednakog postupanja prema ženama i muškarcima (Direktiva 79/7/EEZ(1), Direktiva 86/613/EEZ(2), Direktiva 92/85/EEZ(3), Direktiva 2004/113/EZ(4), Direktiva 2006/54/EZ(5), Direktiva 2010/18/EU(6) i Direktiva 2010/41/EU(7)),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU(8) („Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života“),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012., koji je podnijela Komisija, o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) (COM(2012)0614),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Prijedlog od 4. ožujka 2016. o odluci Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0109),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. ožujka 2019. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2019.” (SWD(2019)0101),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2020. o prioritetima EU-a za 64. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. siječnja 2020. o razlici u plaćama žena i muškaraca(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u(13),

–  uzimajući u obzir Indeks rodne ravnopravnosti 2019., koji je Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) objavio 15. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2019. o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU-u(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima EU-a(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima(19),

–  uzimajući u obzir Konvenciju 100. o jednakosti plaća Međunarodne organizacije rada (MOR) iz 1951. te njezinu Konvenciju 190. protiv nasilja i uznemiravanja iz 2019.,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem(20),

–  uzimajući u obzir dokument Komisije pod nazivom „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.ˮ,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenog 2017. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za razdoblje 2017. – 2019. Borba protiv razlike u plaćama između spolovaˮ (COM(2017)0678),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije za 2019. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. lipnja 2019. pod naslovom „Uklanjanje rodnih razlika u plaćama: ključne politike i mjere”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o vanjskim čimbenicima koji otežavaju žensko poduzetništvo u Europi(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima(25),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(27),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o ženama, rodnoj ravnopravnosti i pravednoj klimatskoj politici(28),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u digitalnom dobu(29),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(30),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. pod naslovom „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci”,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela 1., 2., 3., 6., 9., 11., 12. i 15.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova II i zajednički radni dokument službi naslovljen „Rodna ravnopravnost i jačanje položaja žena: preobrazba života djevojčica i žena vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020.” (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje te ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju (ICPD), njezin program djelovanja i ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) iz 2016. i poboljšani program rada iz Lime o rodnoj ravnopravnosti te Akcijski plan za rodnu ravnopravnost UNFCCC-a iz prosinca 2019.,

–  uzimajući u obzir istraživanje koje je provela Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) pod naslovom „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a”, objavljeno 2014.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 7. svibnja 2020. naslovljeno „Demografski izazovi u EU-u u svjetlu gospodarskih i razvojnih nejednakosti”,

–  uzimajući u obzir Europsku povelju o ravnopravnosti žena i muškaraca u lokalnom životu,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A9-0234/2020),

A.  budući da je pravo na jednako postupanje jedno od temeljnih prava priznatih u Ugovorima Europske unije i Povelji o temeljnim pravima te da je presudno za daljnji razvoj Unije;

B.  budući da su prema Indeksu rodne ravnopravnosti EU-a 2019. države članice u prosjeku imale 67,4 od 100 bodova, tj. da su ostvarile samo 5,4 boda više u usporedbi s rezultatima iz 2005.;

C.  budući da štetne strukture i stereotipi diljem svijeta pridonose nejednakosti i budući da će se uklanjanjem tih struktura i stereotipa unaprijediti rodna ravnopravnost; budući da promicanje rodne ravnopravnosti i ulaganje u žene i djevojčice ne koristi samo društvu u cjelini nego je i cilj samo po sebi; budući da je važno ispitati postojanost i temeljne uzroke pojave tzv. propuštajuće karijerne cijevi; budući da je za promicanje demokratskih vrijednosti, temeljnih prava i prava žena neophodan snažan pokret za prava žena te budući da ugrožavanje prava žena ujedno predstavlja i ugrožavanje demokracije;

D.  budući da rodno uvjetovana diskriminacija često ide ruku pod ruku s diskriminacijom na temelju identiteta, kao što su spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetska obilježja, jezik, vjera ili uvjerenje, političko ili bilo koje drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob, spolna orijentacija, rodni identitet i rodno izražavanje te klasni i/ili migracijski status, što dovodi do dvostruke diskriminacije i višestrukih diskriminacija; budući da je horizontalna intersekcijska perspektiva od presudne važnosti u svakoj politici rodne ravnopravnosti kako bi se mogli prepoznati i zatim ukloniti ti višestruki rizici; budući da politike EU-a dosad nisu primjenjivale intersekcijski pristup i da su bile usmjerene uglavnom na pojedinačne dimenzije diskriminacije, čime se ne rješava njezina institucionalna, strukturna i povijesna dimenzija; budući da nam se primjenom intersekcijske analize ne omogućuje samo razumijevanje strukturnih prepreka nego i osiguravaju dokazi za uspostavu referentnih vrijednosti i utvrđivanje puta prema strateškim i djelotvornim politikama protiv sustavne diskriminacije, isključenosti i socijalnih nejednakosti te budući da se takvi napori moraju uložiti u otklanjanje svih oblika diskriminacije radi ostvarenja rodne ravnopravnosti za sve žene;

E.  budući da je EU donio važno zakonodavstvo i ostvario ključan napredak na putu prema ostvarenju rodne ravnopravnosti; budući da su se, međutim, ti napori posljednjih godina usporili, dok su pokreti koji se protive politikama rodne ravnopravnosti i pravima žena te pokušavaju iznova uspostaviti tradicionalnu rodnu ulogu kao normu uzeli maha, pri čemu također dovode u pitanje status quo i blokiraju daljnji napredak; budući da se ti pokreti protive politikama rodne ravnopravnosti, obiteljskoj raznolikosti, istospolnim brakovima, spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima kao i rodno osviještenoj politici, te da pokušavaju utjecati na donošenje politika na nacionalnoj i europskoj razini kako bi na zabrinjavajući način unazadili već uspostavljena temeljna prava, i budući da su prijetnje u pogledu prava žena uvijek ujedno i prijetnje demokraciji te društvenom i gospodarskom napretku;

F.  budući da se prava pristupa zdravlju, posebno prava na spolno i reproduktivno zdravlje, ubrajaju u temeljna prava žena i da ih treba ojačati, a nikako ne na bilo koji način smanjiti ili ukinuti;

G.  budući da su u nekim državama članicama vidljive negativne reakcije, uključujući u područjima ekonomskog osnaživanja žena, i da postoji rizik da bi rodna ravnopravnost mogla dodatno izgubiti na važnosti u programima država članica;

H.  budući da je svaka treća žena u EU-u u dobi od 15 ili više godina doživjela neki oblik fizičkog i/ili seksualnog nasilja(31), da je svaka druga žena bila žrtva seksualnog uznemiravanja, a svaka deseta uznemiravanja na internetu;

I.  budući da nasilje nad ženama u svim svojim oblicima (fizičko, seksualno, psihološko, ekonomsko nasilje ili nasilje na internetu) predstavlja kršenje ljudskih prava i jednu od najvećih prepreka postizanju rodne ravnopravnosti; budući da je život bez nasilja preduvjet za ravnopravnost; budući da je rodno uvjetovano nasilje u području zdravstva, kao što su porodničarsko i ginekološko nasilje, oblici nasilja koji su se pojavili tek posljednjih godina te budući da je nasilje nad starijim ženama i dalje u velikoj mjeri nedovoljno priznato; budući da kampanje dezinformiranja o rodnoj ravnopravnosti također sprečavaju ostvarivanje napretka u pogledu iskorjenjivanja nasilja nad ženama, što se već moglo vidjeti u slučaju Istanbulske konvencije i što dovodi do protivljenja javnosti i štetnih političkih odluka u nekim državama članicama;

J.  budući da trgovanje ljudima predstavlja jedno od najočitijih povreda temeljnih prava i ljudskog dostojanstva; budući da 80 % registriranih žrtava trgovanja ljudima i 95 % registriranih žrtava trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja čine žene i djevojčice; budući da trgovanje ljudima predstavlja sve veći ogranak organiziranog kriminala, oblik ropstva i kršenje ljudskih prava te da su žrtve uglavnom žene i djeca, kojima se trguje naročito u svrhu seksualnog iskorištavanja; budući da tržište prostitucije potiče trgovanje ženama i djecom i pogoršava nasilje nad njima; budući da države članice trebaju izrađivati svoje socijalne i ekonomske politike na način da se njima pruža pomoć ranjivim ženama i djevojčicama da se izvuku iz prostitucije, među ostalim uvođenjem posebnih socijalnih i ekonomskih politika osmišljenima za pružanje pomoći;

K.  budući da siromaštvo i socijalna isključenost imaju strukturne uzroke koje je potrebno iskorijeniti i poništiti njihove učinke, posebno kroz politike zapošljavanja, stanovanja, mobilnosti i pristupa javnim uslugama; budući da su prostitucija i trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, posebno ženama i djecom, oblik ropstva nespojiv s ljudskim dostojanstvom, osobito u zemljama u kojima je seksualna industrija legalizirana; budući da je zbog povećanja organiziranog kriminala i njegove profitabilnosti trgovanje ljudima u porastu diljem svijeta; budući da tržište prostitucije potiče trgovanje ženama i djecom i pogoršava nasilje nad njima, posebno u zemljama u kojima je seksualna industrija legalizirana;

L.  budući da prema podatcima UN-a gotovo 35 % žena diljem svijeta iskusi psihološko ili seksualno uznemiravanje na radnom mjestu ili uznemiravanje koje ima ozbiljne posljedice za njihove osobne i profesionalne težnje te da je to štetno za samopoštovanje žena, kao i njihov položaj u pregovorima za pošteniju plaću; budući da su pravedna plaća i ekonomska neovisnost jedan od ključnih preduvjeta za sposobnost žena da napuste nasilan odnos u kojemu trpe zlostavljanje;

M.  budući da se ravnopravnost muškaraca i žena može postići samo jamčenjem njihove jednakosti pred zakonom, kao i jednakih mogućnosti u pristupu obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju;

N.  budući da tradicionalne rodne uloge i stereotipi još uvijek utječu na podjelu rada kod kuće, u obrazovnom sustavu, na radnome mjestu i u društvu; budući da neplaćene poslove skrbi i rada u kućanstvu uglavnom obavljaju žene, što utječe na zapošljavanje i napredovanje u karijeri te doprinosi razlici u plaćama i mirovinama žena i muškaraca; budući da su mjere za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, kao što je Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, važni prvi koraci koje države članice EU-a prije svega trebaju pravilno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, koje je potrebno u potpunosti provesti na vrijeme i također dopuniti dodatnim mjerama kako bi se više muškaraca uključilo u neplaćene poslove skrbi, čime bi se naglasilo da je on jednako važan kao i profesionalni rad, te kako bi se više muškaraca uključilo u rad u području pružanja skrbi i kako bi se poticao model u kojem su briga za dohodak i briga o obitelji ravnomjerno raspodijeljeni između muškaraca i žena; budući da tradicionalne strukture, neplaćeni poslovi skrbi i destimulirajuće mjere u nacionalnim politikama oporezivanja doprinose tome da žene postanu primatelji drugog dohotka ili ostanu u tom statusu, što za njih i njihovu ekonomsku neovisnost kao i za društvo u cjelini ima negativne posljedice;

O.  budući da, prema procjenama, 80 % skrbi diljem EU-a pružaju neformalni pružatelji skrbi koji su uglavnom žene (75 %), što upućuje na postojanje razlike u pružanju skrbi žena i muškaraca koja snažno utječe na razliku u mirovinama žena i muškaraca; budući da više od 50 % pružatelja skrbi mlađih od 65 godina kombinira pružanje skrbi s poslom, što izaziva poteškoće u ostvarivanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života; budući da su pružatelji skrbi često zaposleni na niskokvalificiranim i slabo plaćenim poslovima koji se mogu prilagoditi njihovu rasporedu pružanja skrbi i da su često prisiljeni skratiti radno vrijeme ili odustati od plaćenog rada; budući da između 7 % i 21 % neformalnih pružatelja skrbi radi skraćeno, a da njih između 3 % i 18 % napusti tržište rada; budući da se pružanje kvalitetne skrbi u EU-u uvelike razlikuje unutar i među državama članicama, u privatnom i javnom okruženju, urbanim i ruralnim područjima te s obzirom na dob; budući da su podatci o pružanju skrbi u EU-u prilično fragmentirani te da nedostaje holistički pristup kojim bi se demografski izazovi s kojima se EU suočava rješavali izvršavanjem pritiska na javnu potrošnju koji iz toga proizlaze;

P.  budući da u različitim državama članicama postoje nedostatci u prilagođavanju sustava skrbi o djeci potrebama roditelja, uključujući samohranih roditelja (uglavnom samohranih majki) te da i dalje postoje poteškoće u usklađivanju obiteljskog, privatnog i poslovnog života, s kojima se posebno suočavaju žene; budući da se često smatra da su žene starije od 45 godina nedovoljno zaposlene i da rade u mnogo lošijim uvjetima od muškaraca, posebno kad se vrate na posao nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta ili kad su prisiljene uskladiti posao i skrb o uzdržavanim osobama;

Q.  budući da bi, kako bi se promicala ravnoteža između poslovnog i privatnog života, trebalo osigurati dobro promišljen sustav dopusta povezanog sa skrbi s visokokvalitetnim, lako dostupnim i cjenovno pristupačnim ustanovama za skrb te da bi troškove tih ustanova trebalo smatrati dijelom infrastrukturnih ulaganja; budući da su te usluge preduvjet za sudjelovanje žena na tržištu rada i vodećim položajima u znanosti i istraživanju;

R.  budući da je zaštita majčinstva pravo koje se mora u potpunosti poštovati i da bi trebalo povećati razdoblje rodiljnog dopusta s punim pravima i stopostotnom naknadom;

S.  budući da se u mnogim okolnostima ne jamči pravo na jednaku plaću za jednak rad jednake vrijednosti, čak i ako je to predviđeno zakonom; budući da je kolektivno pregovaranje važno sredstvo za poništavanje učinaka i prevladavanje nejednakosti između muškaraca i žena na tržištu rada; budući da razlika u plaćama žena i muškaraca po satu u EU-u iznosi 16 %, iako se ona znatno razlikuje među državama članicama; budući da razlika u plaćama žena i muškaraca doseže 40 % ako se uzmu u obzir stope zaposlenosti i ukupno sudjelovanje na tržištu rada; budući da je jedna od posljedica razlike u plaćama žena i muškaraca i razlike od 37 % u prihodima od mirovina žena i muškaraca; budući da, kad je riječ o sudjelovanju na tržištu rada, u EU-u na nepuno radno vrijeme radi 8 % muškaraca u usporedbi s 31 % žena, što razotkriva trajne nejednakosti, čiji se temeljni uzroci moraju otkloniti;

T.  budući da, iako se sudjelovanje žena na tržištu rada povećalo, i dalje postoje trajne razlike među ženama i muškarcima koje mogu dovesti žene u ranjive ili neizvjesne situacije; budući da razlika u zapošljavanju žena i muškaraca u EU-u iznosi 11,6 %(32); budući da su žene nedovoljno zastupljene u dobro plaćenim sektorima i na položajima na kojima se donose odluke te češće rade poslove za koje su prekvalificirane, pri čemu jedna od pet radnica u EU-u pripada skupini s najnižim plaćama, u odnosu na jednoga od deset muškaraca; budući da je jedna od posljedica razlike u plaćama žena i muškaraca i razlike od 37 %(33) u prihodima od mirovina žena i muškaraca, što je slučaj koji će potrajati još desetljećima, kao i nejednaka razina ekonomske neovisnosti između žena i muškaraca; budući da su potrebni ambiciozni napori kako bi se premostile sve te razlike između žena i muškaraca;

U.  budući da nedovoljna zastupljenost žena na tržištu rada dovodi i do njihovog neravnopravnog sudjelovanja u donošenju odluka ili plaćama te time ograničava potencijal žena da mijenjaju gospodarske, političke, društvene i kulturne strukture; budući da su vertikalna i horizontalna profesionalna segregacija i diskriminacijske prakse pri zapošljavanju i napredovanju među glavnim uzrocima razlike u plaćama žena i muškaraca; budući da su se rodne kvote, liste po sustavu „patentnog zatvarača” i naknadne sankcije u slučajevima postupaka zbog neusklađenosti ili ne‑funkcionalnosti pokazali učinkovitim mjerama za osiguravanje pariteta i djelovanje protiv nejednakih odnosa moći;

V.  budući da postoji ekonomska računica za potpuno sudjelovanje žena u gospodarstvu, s obzirom na to da rodne razlike u zaposlenosti Europu godišnje koštaju 370 milijardi EUR-a(34);

W.  budući da su pristup sveobuhvatnim i dobno primjerenim informacijama te spolnom odgoju i obrazovanju o odnosima kao i pristup seksualnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi i pravima, što se odnosi i na planiranje obitelji, metode kontracepcije te na siguran i zakonit pobačaj, ključni za postizanje rodne ravnopravnosti i iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja; budući da su kršenja spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, uključujući uskraćivanje sigurne i zakonite skrbi o pobačaju, oblik nasilja nad ženama; budući da su sveobuhvatni spolni odgoj i obrazovanje o odnosima te autonomija i sposobnost djevojčica i žena da slobodno i neovisno donose odluke o svojim tijelima i životima preduvjeti za njihovu ekonomsku neovisnost, a time i za rodnu ravnopravnost i iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja;

X.  budući da su žene predvodnice u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19 i da trenutačna kriza ima nerazmjeran utjecaj na žene, djevojčice i rodnu ravnopravnost; budući da ti učinci sežu od zabrinjavajućeg porasta rodno uvjetovanog nasilja i uznemiravanja, neplaćene i nejednake skrbi te nejednake odgovornosti u kućanstvima, ograničenog pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima do golemih ekonomskih i radnih učinaka na žene, osobito zdravstvene radnice, njegovateljice i radnice u drugim sektorima s neizvjesnim radnim mjestima u kojima pretežno rade žene; budući da su potrebne posebne mjere kako bi se to kompenziralo; budući da bi se programi oporavka ili sredstva iz fondova za tranziciju trebali dodjeljivati na rodno uravnotežen način; budući da su se mjere štednje u prošlosti pokazale štetnima za žene, prava žena i rodnu ravnopravnost;

Y.  budući da je poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava, među kojima i rodne ravnopravnosti, jedan od preduvjeta za stvaranje i distribuciju raznolikih kulturnih i obrazovnih izričaja jer svi kulturni i kreativni sektori imaju znatan utjecaj na naša uvjerenja, vrijednosti i percepciju rodnih pitanja;

Z.  budući da se žene i djevojčice suočavaju s nizom prepreka u području sporta i da su izložene ne samo nasilju nego se i suočavaju s diskriminacijom u pogledu plaća, nagradnih fondova i radnih uvjeta te da su u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene u upravnim odborima sportskih organizacija i medija;

AA.  budući da žene čine samo 34,4 % samozaposlenih u EU-u i samo 30 % poduzetnika koji pokreću start-upove;

AB.  budući da siromaštvo i socijalna isključenost u Europi nerazmjerno pogađaju žene, posebno samohrane majke, žene s invaliditetom te starije žene, žene iz ruralnih i udaljenih područja, migrantice i pripadnice etničkih manjina; budući da na razini EU-a 15 % kućanstava s djecom čine kućanstva sa samohranim roditeljem; budući da u prosjeku 85 % tih kućanstava vode samohrane majke i da je 2017. godine 47 % kućanstava sa samohranim roditeljem bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da je beskućništvo sve veći problem među ženama; budući da je Direktiva o suzbijanju diskriminacije, koja bi zahvaljujući horizontalnom pristupu pružala veću zaštitu, i dalje blokirana u Vijeću;

AC.  budući da su rodna ravnopravnost i uključivanje žena u postupak donošenja odluka preduvjet za održivi razvoj i učinkovito upravljanje izazovima u području klimatskih promjena kako bi se zajamčila pravedna tranzicija kojom se nitko ne izostavlja; budući da klimatska kriza pogoršava rodne nejednakosti i otežava postizanje rodne pravde; budući da žene različito doživljavaju utjecaj klimatskih promjena jer su iz različitih razloga, od nejednakog pristupa resursima, obrazovanju, mogućnostima zapošljavanja i zemljišnim pravima do društvenih i kulturnih normi, stereotipa i njihovih raznolikih intersekcijskih iskustava, one ranjivije i suočene s većim rizicima i opterećenjem; budući da sve mjere klimatske politike moraju obuhvaćati rodnu i intersekcijsku perspektivu; budući da je potrebno osnažiti prava žena kako bi se ublažili učinci klimatskih promjena na žene te je potrebno stvoriti prilike kojima se ženama omogućuje da imaju važniju ulogu u raspravama o klimatskim promjenama i donošenju odluka kao vođe, stručnjaci i tehnički predstavnici kojima donose promjene;

AD.  budući da se žene u ruralnim područjima suočavaju s brojnim izazovima, među ostalim s nižim životnim standardima, ograničenijim mogućnostima zapošljavanja, relativnom izolacijom od tržišta, ograničenim pristupom infrastrukturi, uključujući ruralnoj infrastrukturi, javnim uslugama i zdravstvenoj skrbi, ograničenim pristupom obrazovanju (uključujući spolnom odgoju) i ograničenim informacijama o obrazovnim mogućnostima te da su nedovoljno zastupljene u tijelima koja donose odluke; budući da postoji vjerojatnost da je njihov rad na poljoprivrednim gospodarstvima nevidljiv jer ne postoji službeni status pomažućeg supružnika koji bi omogućio da se problemi u njihovu radu priznaju u okviru nacionalnih sustava;

AE.  budući da u Europskoj uniji živi 46 milijuna žena i djevojčica s invaliditetom; budući da one čine gotovo 60 % ukupnog broja osoba s invaliditetom; budući da je najviše osoba s invaliditetom među osobama starije dobi;

AF.  budući da je više od polovice žena s invaliditetom koje su u radnoj dobi gospodarski neaktivno; budući da je u svim državama članicama stopa teške materijalne oskudice žena s invaliditetom veća od one zabilježene kod žena bez invaliditeta;

AG.  budući da Indeks rodne ravnopravnosti za 2019. pokazuje trajne nejednakosti između muškaraca i žena u digitalnom sektoru i ističe potrebu za rodnom perspektivom i provedbom procjena učinka s obzirom na rod u svim politikama povezanima s digitalnom transformacijom; budući da je uklanjanje digitalne razlike između žena i muškaraca poboljšanjem pristupa djevojčica i žena tehnologijama i internetu iznimno važno; budući da su žene neiskorišteni resurs u sektorima u nastajanju, kao što su digitalni sektor, umjetna inteligencija i IKT, i da čine samo 16 % od gotovo osam milijuna ljudi koji rade u europskom sektoru IKT-a; budući da je udio muškaraca koji rade u digitalnom sektoru tri puta veći od udjela žena; budući da je povećanje broja zaposlenica u digitalnom sektoru i drugim sektorima budućnosti od ključne važnosti za borbu protiv razlike u plaćama i mirovinama žena i muškaraca i jamčenje njihove ekonomske neovisnosti, kao i za stvaranje novih prilika za zapošljavanje, među ostalim i za skupine koje su obično isključene s tržišta rada; budući da je u tom smislu od ključne važnosti poticati sudjelovanje žena u digitalnom poduzetništvu te njihovo obrazovanje i zapošljavanje u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) te IKT-a; budući da bi integriranjem više žena u tržište rada digitalnog sektora moglo dovesti do porasta BDP-a europskog gospodarstva za 16 milijardi EUR; budući da se rodne nejednakosti i diskriminacija ponavljaju kroz oblikovanje i uporabu umjetne inteligencije te unos podataka u nju; budući da nepotpuni skupovi podataka i pogrešne predrasude mogu narušiti argumentacijsku logiku sustava umjetne inteligencije i ugroziti rodnu ravnopravnost u društvu;

AH.  budući da je prikupljanje podataka raščlanjenih na temelju roda presudno za vidljivost nejednakosti i kreiranje ciljanih politika te iznimno važno za pristup usmjeren na rodna pitanja u svim relevantnim pitanjima, kao što su, među ostalim, rodno uvjetovano nasilje, invaliditet, rak i rijetke ili kronične bolesti, utjecaj klimatskih promjena, digitalne vještine i STEM; budući da rodno osjetljivi podatci i dalje nisu dostupni za različita područja politika EU-a i država članica;

AI.  budući da su žene nerazmjerno nedovoljno zastupljene u vijestima i informativnim medijima; budući da nejednak prikaz žena i muškaraca u medijima doprinosi stereotipima i utječe na sliku o ženama i muškarcima;

AJ.  budući da su rodno osviještena politika, vođenje računa o rodnoj perspektivi pri izradi proračuna i procjene učinka s obzirom na rod ključni instrumenti za postizanje rodne ravnopravnosti u svim područjima politika EU-a; budući da se pitanje rodne ravnopravnosti u politikama EU-a rješava s pomoću raznih fondova i instrumenata te budući da je omogućavanje njihove optimalne sinergije veoma važan alat; budući da je to posebno važno za socioekonomske mjere poduzete nakon zdravstvene krize izazvane bolešću COVID-19, uključujući za plan EU-a za oporavak;

AK.  budući da su Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025. i jačanje rodno osjetljivih politika na razini EU-a od ključne važnosti za osiguravanje da utjecaj krize prouzročene bolešću COVID-19 ne dovede do povećanja rodne nejednakosti i da odgovori na nju doprinesu smanjenju diskriminacije žena;

AL.  budući da je kriza izazvana bolešću COVID-19 utjecala i na seksualne radnike koji su zbog nje sve više izloženi riziku od gubitka prihoda i siromaštva, te je obilježena trajnim nedostatkom okvira i provedbe njihovih ljudskih prava;

AM.  budući da je ujedinjeno djelovanje ključno za konvergenciju i usklađivanje prava žena u Europi na visokoj razini putem snažnog pakta među državama članicama za dijeljenje i preuzimanje obveza u pogledu najambicioznijeg zakonodavstva i najboljih praksi koje su trenutačno na snazi u EU-u;

AN.  budući da postoji povjerenik odgovoran isključivo za ravnopravnost i da Europski parlament ima odbor posvećen pravima žena i rodnoj ravnopravnosti, da ne postoji posebna skupina Vijeća za rodnu ravnopravnost, a ministri i državni tajnici zaduženi za rodnu ravnopravnost nemaju poseban forum za raspravu;

Opće napomene

1.  pozdravlja usvajanje komunikacije Komisije pod nazivom „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.”, koja je pravovremeno donesena tijekom prvih 100 dana nove Komisije, kao snažan znak političke volje u pogledu europske politike rodne ravnopravnosti i kao odlučan, jasan i ambiciozan politički okvir za daljnje ostvarenje prava žena i rodne ravnopravnosti te borbu protiv napada na njih; podržava cilj Komisije o Europskoj uniji bez diskriminacije i strukturnih nejednakosti za sve ljude u svoj njihovoj raznolikosti; naglašava važnost odabranog dvojnog pristupa, koji se sastoji od ciljanih mjera i predanosti dosljedne provedbe rodno osviještene politike i intersekcionalnosti kao međusektorskih načela, te pozdravlja snažnu povezanost između područja rada i uklanjanja stereotipa, rodne pristranosti i diskriminacije te poziva na uspostavu snažnih mehanizama praćenja kako bi se redovito mjerio i ocjenjivao uspjeh Strategije i njezinih mjera;

2.  međutim, naglašava potrebu za pristupom u okviru Strategije za rodnu ravnopravnost koji se temelji na mogućnostima; traži od Komisije da kao početnu točku za daljnju provedbu Strategije uzme „jednake mogućnosti za žene”;

3.  pozdravlja činjenicu što nova Komisija i njezina predsjednica rodnu ravnopravnost smatraju prioritetom, kao i imenovanje posebnog povjerenika za ravnopravnost, te očekuje godišnje izvješće o ravnopravnosti kao koristan alat za ocjenjivanje napretka i prepoznavanje postojećih razlika i potreba za rodno osviještenom politikom u političkom okviru;

4.  pozdravlja najavu nekoliko komplementarnih inicijativa EU-a kao što su europska strategija za osobe s invaliditetom s obvezujućim mjerama za razdoblje nakon 2020., strategija za LGBTI+ osobe i Okvir EU-a o ravnopravnosti i integraciji Roma za razdoblje nakon 2020. te poziva na uspostavu strateškog okvira za njihovo povezivanje i na primjenu intersekcijskog pristupa u svim tim strategijama; naglašava važnost rješavanja situacija i fleksibilne prilagodbe Strategije za rodnu ravnopravnost i drugih relevantnih strategija rezultatima i predstojećim izazovima, korištenjem postojećih politika ili predlaganjem novih alata, kao što je pokazala nedavna kriza izazvana bolešću COVID-19; ponavlja da je potrebno pojačati posebne mjere kako bi se zajamčila nediskriminacija te ravnopravnost i zaštita žena izloženih strukturnim rodnim nejednakostima te podsjeća Komisiju da su potrebni dodatni napori u tom smjeru;

5.  žali zbog činjenice da je Strategija i dalje nejasna u pogledu rokova za nekoliko izrazito dobrodošlih mjera te zbog toga što se njome ne postavljaju konkretni ciljevi rodne ravnopravnosti koje treba ostvariti do 2025. niti se utvrđuju jasni alati za praćenje; stoga poziva Komisiju da utvrdi konkretan plan s vremenskim okvirima, ciljevima, godišnjim mehanizmom revizije i praćenja, jasnim i mjerljivim pokazateljima uspješnosti te dodatnim ciljanim mjerama; osim toga, poziva da se iznesu smjernice kao i plan o tome kako djelotvorno provoditi međusektorski pristup i pristup rodno osviještene politike, uključujući izradu proračuna kojom se u obzir uzima rodna perspektiva, da se razviju posebni alati (npr. pokazatelji, ciljne vrijednosti i alati za praćenje) i dodijele odgovarajući ljudski i financijski resursi kako bi se osigurala njihova primjena u svim politikama EU-a; poziva na jasne vremenske okvire za razvoj najavljenog okvira za suradnju internetskih platformi, strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima, strategiju za rodnu ravnopravnost u audiovizualnoj industriji (kao dio potprograma MEDIA) i komunikacijsku kampanju na razini EU-a za borbu protiv rodnih stereotipa;

6.  poziva Komisiju da u svakoj reviziji poštuje obveze iz programa rada za 2020. i da podnese prijedlog obvezujućih mjera za transparentnost plaća, strategiju EU-a za prava žrtava,te novu strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima ;izražava žaljenje zbog toga što prijedlog obvezujućih mjera za transparentnost plaća nije, prema planu, podnesen 2020. godine;

7.  poziva države članice da odobre i provedu Direktivu o suzbijanju diskriminacije te da zajamče iskorjenjivanje višestrukih i intersekcijskih oblika diskriminacije u svim državama članicama EU-a;

8.  podsjeća na potrebu za suzbijanjem višeslojne diskriminacije, posebice nad ranjivim skupinama, uključujući ženama s invaliditetom, crnkinjama, migranticama, pripadnicama etničkih manjina i Romkinjama, starijim ženama, samohranim majkama, pripadnicima  LGBTIQ+ zajednice i beskućnicima, te naglašava važnost jamčenja njihova ostvarivanja koristi od ciljeva i mjera Strategije EU-a za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.; poziva Komisiju da utvrdi jasne smjernice o provedbi intersekcijskog okvira, kojim bi trebalo dati prioritet sudjelovanju skupina pogođenih intersekcijskim oblicima diskriminacije u cilju procjene razlikovnog učinka politika i mjera kako bi se prilagodili odgovori u svakom području koji su utemeljeni na načelu nediskriminacije;

9.  poziva Komisiju i države članice, u skladu s ciljevima Strategije, na sustavno uključivanje rodne perspektive u sve faze odgovora na krizu izazvanu bolešću COVID-19 i promicanje uključenosti žena u sve razine procesa donošenja odluka; naglašava da bi se odgodom nekih elemenata nove Strategije odaslao pogrešan signal i stoga potiče Komisiju da nastavi s novom Strategijom; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir potrebe žena pri osmišljavanju i raspodjeli sredstava dogovorenih u okviru plana oporavka za Europu pod nazivom „Nova generacija EU-a”;

10.  naglašava potrebu da se osigura pouzdano i odgovarajuće prikupljanje i analiza podataka razvrstanih prema spolu na kojima će se temeljiti donošenje odluka osiguravanjem i proširenjem financiranja i kapaciteta instituta EIGE;

11.  poziva države članice da redovito razmjenjuju najbolje prakse i da se obvežu na uzlaznu konvergenciju i usklađivanje prava žena u Europi uvođenjem u u svoje zakonodavstvo najambicioznijih nacionalnih mjera i praksi koje su trenutačno na snazi u državama članicama EU-a;

12.  nadalje poziva da se u postupak praćenja koji provodi Komisija uključi Indeks rodne ravnopravnosti instituta EIGE, da se razvije pokazatelj razlika u mirovinama muškaraca i žena, u skladu s preporukama Parlamenta iz njegove Rezolucije od 14. lipnja 2017. potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonila i spriječila razlika u mirovinama muškaraca i žena(35), koju treba pratiti unutar Strategije za rodnu ravnopravnost kao jedine strategije kojom se prikupljaju sve nejednakosti s kojima se žene suočavaju tijekom života; osim toga poziva da se razmotre drugi pokazatelji razlika u plaćama i mirovinama žena i muškaraca, digitalnoj podjeli među spolovima itd.;

13.  poziva Vijeće da uspostavi sastav za rodnu ravnopravnost koji će okupiti ministre i državne tajnike zadužene za rodnu ravnopravnost na jednom posebnom forumu kako bi se donijele zajedničke i konkretne mjere za rješavanje izazova u području prava žena i rodne ravnopravnosti te kako bi se osiguralo da se o pitanjima rodne ravnopravnosti raspravlja na najvišoj političkoj razini;

14.  poziva države članice da osnuju formalnu skupinu Vijeća za rodnu ravnopravnost kako bi se uspostavio forum za rasprave namijenjen ministrima i državnim tajnicima nadležnima u području rodne ravnopravnosti te olakšalo uvođenje rodne osviještenosti u sve politike EU-a, uključujući u politiku zapošljavanja i socijalnu politiku;

15.  žali zbog nedostatka upućivanja u Strategiji za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025. na zaštitu žena i djevojčica kojima prijeti rizik od socijalne isključenosti, siromaštva i beskućništva; poziva Komisiju da riješi ta pitanja u predstojećem akcijskom planu za integraciju i uključivanje kako bi spriječila da te žene budu isključene iz socijalnih i ekonomskih politika, čime bi se dodatno produbio ciklus siromaštva;

16.  poziva Vijeće da usvoji zaključke Vijeća kako bi se odobrila Strategija za rodnu ravnopravnost i utvrdile konkretne mjere za njezinu provedbu;

Iskorjenjivanje nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja

17.  podržava snažno zalaganje Komisije za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, pružanje potpore žrtvama tih kaznenih djela i njihovu zaštitu te jamčenje toga da se odgovorni za ta djela privedu pravdi; podržava plan Komisije da nastavi poticati ratifikaciju Istanbulske konvencije na razini EU-a; u tom kontekstu naglašava da je potrebno donijeti konkretne mjere za hvatanje u koštac s postojećim razlikama u zakonima, politikama i uslugama među državama članicama te zbog povećanja obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja tijekom pandemije bolesti COVID-19; međutim, usmjerava pozornost na činjenicu da je propalo više pokušaja da se države članice nesklone ratifikaciji u to uvjeri i da je mađarska vlada nedavno odlučila da uopće neće ratificirati Konvenciju; stoga toplo pozdravlja namjeru Komisije da 2021. predloži mjere za postizanje ciljeva Istanbulske konvencije u slučaju da pristupanje EU-u ostane blokirano; poziva da se sada poduzmu pripremne radnje za pokretanje dodatnih pravno obvezujućih mjera i okvirne direktive EU-a kako bi se spriječili i iskorijenili svi oblici rodno uvjetovanog nasilja, kojom bi se između ostalog rješavala pitanja kao što su genitalno sakaćenje žena, prisilni pobačaji, prisilne sterilizacije i prisilni brakovi te da se njome obuhvate seksualno iskorištavanje, trgovanje ljudima, nasilje na internetu, objavljivanje osvetničke pornografije i govor mržnje nad ženama uz primjenu snažnog intersekcijskog pristupa; pozdravlja inicijativu kojom bi se područja kaznenih djela proširila na posebne oblike rodno uvjetovanog nasilja u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a; podsjeća da bi nove zakonodavne mjere trebale biti dopuna ratifikaciji Istanbulske konvencije;

18.  pozdravlja plan za podnošenje dodatne preporuke, kao i moguće zakonodavstvo, o sprečavanju štetnih praksi i pokretanje mreže EU-a za sprečavanje i rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja; zahtijeva da se primjenjuju definicije i ciljevi Istanbulske konvencije, uz kontinuirano sudjelovanje organizacija za prava žena i organizacija civilnog društva; potiče da se predlože odgovarajuće popratne mjere kojima se svima poštuje načelo nediskriminacije; ističe važnost uključivanja – kada je to u skladu s ustrojem određene države članice primjereno – lokalnih i regionalnih vlasti u taj proces; ističe ulogu obrazovanja, uključujući obrazovanja dječaka i muškaraca, te poziva na borbu protiv rodnih stereotipa u tom pogledu; poziva da se osigura odgovarajuća zaštita žena koje su žrtve obiteljskog nasilja te da se u tu svrhu povećaju državna sredstva i djelotvorne mjere;

19.  ističe potrebu za prikupljanjem razvrstanih podataka o svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja; pozdravlja najavu novog istraživanja na razini EU-a o raširenosti i dinamici svih oblika nasilja nad ženama; naglašava potrebu za sveobuhvatnim i usporedivim podatcima raščlanjenima na temelju roda na razini EU-a i za usklađivanjem sustava prikupljanja podataka među državama članicama;

20.  naglašava da je potrebno zaštititi maloljetne žene, pripadnice manjina ili žene koje imaju zdravstvene probleme i žene s invaliditetom kao potencijalne žrtve i mete različitih oblika nasilja; podupire namjeru Komisije da predstavi i financira mjere za borbu protiv mogućeg zlostavljanja, iskorištavanja i nasilja nad tim posebno ranjivim skupinama;

21.  poziva Komisiju i države članice da zajamče uključivu ravnopravnost žena i djevojčica s invaliditetom u svim područjima života, da osiguraju njihova spolna i reproduktivna prava, da im pruže zaštitu od obiteljskog nasilja i nasilja koje provode pružatelji usluga skrbi i potpore te da pokrenu programe senzibilizacije i izgradnje kapaciteta u tu svrhu za stručnjake iz područja zdravstva, socijalnih usluga i usluga pružanja skrbi, usluga obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja, izvršavanja zakonodavstva i sudstva;

22.  usmjerava pozornost na opseg i utjecaj nasilja i uznemiravanja na radnome mjestu te na potrebu za konkretnim mjerama na razini EU-a za rješavanje tih pitanja i borbu protiv psihološkog i seksualnog uznemiravanja; ističe da su, među ostalima, neformalni skrbnici, radnici u kućanstvu i poljoprivredni radnici posebno slabo zaštićeni i vidljivi te poziva države članice da usvoje Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) 189. kako bi se ojačala prava radnika, posebno žena, u neformalnoj ekonomiji i osiguralo da mehanizmi ulaganja žalbi budu neovisni, povjerljivi i raspoloživi za sve žene bez ikakve diskriminacije te da se uvedu posebne mjere za zaštitu podnositelja žalbi od odmazde poslodavaca i ponovne viktimizacije; pozdravlja činjenicu što se Komisija obvezala da će, kao poslodavac, donijeti novi sveobuhvatan pravni okvir s nizom preventivnih i reaktivnih mjera protiv uznemiravanja na radnom mjestu;

23.  žali zbog nedostatka upućivanja na rodnu dimenziju trgovanja ljudima u svrhe iskorištavanja radne snage, posebice u slučaju radnika u kućanstvu, zbog ograničenja koja su svojstvena za obiteljski dom kao radno mjestu s obzirom na mogućnosti provođenja inspekcija i praćenja radne aktivnosti; podsjeća na svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u i poziva Komisiju i države članice da potiču istrage u tom području kako bi poboljšale mehanizme za identifikaciju i zaštitu žrtava te da u postupak otkrivanja uključe nevladine organizacije, sindikate, javna tijela i sve građane;

24.  izražava duboku zabrinutost zbog prirode, razmjera i težine nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te utjecaja svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u radnim situacijama; u tom pogledu pozdravlja nedavno usvojenu Konvenciju 190. MOR-a protiv nasilja i uznemiravanja u svijetu rada i poziva države članice da je što prije ratificiraju i provedu; također poziva Komisiju i države članice da uvedu djelotvorne i obvezujuće mjere radi definiranja i zabrane nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, uključujući djelotvoran pristup rodno osjetljivim, sigurnim i djelotvornim mehanizmima za rješavanje žalbi i sporova, kampanjama o osposobljavanju i podizanju razine svijesti, uslugama i pravnim lijekovima za pružanje potpore;

25.  smatra da bi radnice koje trpe rodno uvjetovano nasilje trebale imati pravo na smanjenje ili reorganizaciju satnice i promjenu radnog mjesta; stajališta je da bi rodno uvjetovano nasilje trebalo uključiti u procjene rizika na radnome mjestu;

26.  osuđuje kampanju protiv Istanbulske konvencije koja je usmjerena na nasilje nad ženama kao i ciljanu kampanju za njezino diskreditiranje; zabrinut je zbog toga što postoji odbijanje standarda nulte tolerancije za nasilje nad ženama i rodno uvjetovano nasilje koje se temelji na snažnom međunarodnom konsenzusu; ističe da se time dovodi u pitanje suština ljudskih prava, kao što su jednakost, autonomija i dostojanstvo; naglašava važnu ulogu organizacija civilnog društva u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja i pružanju potpore žrtvama te stoga poziva Komisiju da osigura odgovarajuća financijska sredstva za udruge koje rade na tim ciljevima; pozdravlja predanost da se u okviru nove strategije za prava žrtava radi na ispunjenju posebnih potreba žena i djevojčica koje su žrtve nasilja, posebice u cilju jamčenja prava i zaštite žrtava te kompenzacije za njih; poziva Vijeće da hitno zaključi ratifikaciju i punu provedbu Istanbulske konvencije na razini EU-a i da zagovara njezinu ratifikaciju u svim državama članicama;

27.  naglašava potrebu za prepoznavanjem i suzbijanjem svih vrsta nasilja i uznemiravanja u obrazovnom sustavu, školama, na sveučilištima, tijekom pripravništva, u programima za profesionalni razvoj i svim drugim programima, u cijelom sektoru;

28.  pozdravlja predložene posebne mjere za borbu protiv nasilja na internetu koje nerazmjerno pogađa žene i djevojčice (uključujući uznemiravanje na internetu, zlostavljanje na internetu i seksistički govor mržnje), osobito aktivistice, političarke i druge javne ličnosti vidljive u javnom diskursu; u tom kontekstu pozdravlja najavu da će se na uklanjanju te pojave raditi u okviru Akta o digitalnim uslugama i da se njime predviđa suradnja s tehnološkim platformama i sektorom informacijskih i komunikacijskih tehnologija u novom okviru suradnje kako bi se njime riješilo to pitanje odgovarajućim tehničkim mjerama kao što su tehnike prevencije i mehanizmi odgovora na štetne sadržaje; apelira na države članice i EU da donesu dodatne mjere, uključujući obvezujuće zakonodavne mjere, za borbu protiv tih oblika nasilja u okviru direktive o sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama te na pružanje potpore državama članicama u razvoju alata za osposobljavanje službi uključenih u sve faze, od prevencije i zaštite do kaznenog progona, što uključuje policijske snage, pravosudni sustav i sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija, jamčeći pritom temeljna prava na internetu;

29.  izražava zabrinutost zbog nedostatka izričite zabrane diskriminacije u pravu Unije na temelju nečijeg rodnog identiteta i rodnog izražavanja; primjećuje trajnu diskriminaciju te trajno uznemiravanje i isključivanje pripadnika zajednice LGBTIQ+ s tržišta rada; podsjeća na svoje rezolucije od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI(36) i od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI(37); pozdravlja donošenje prve ikada strategije za zaštitu pripadnika zajednice LGBTI+te poziva Komisiju da kao daljnje postupanje poprati popis mjera u korist pripadnika zajednice LGBTI od 2016. do 2019. posebnim mjerama za borbu protiv diskriminacije na radnom mjestu na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i spolnih obilježja;

30.  pozdravlja nedavno donesenu prvu strategiju EU-a za prava žrtava (2020. – 2025.), koja će se baviti specifičnim potrebama žrtava rodno uvjetovanog nasilja te kojom će se osobito predvidjeti poseban pristup za rješavanje psihološkog nasilja nad ženama i dugoročnog utjecaja na njihovo mentalno zdravlje naglašava potrebu za rješavanjem trenutačnih nedostataka u zakonodavstvu EU-a i traži od Komisije da bez odgode iznese prijedlog revizije Direktive o pravima žrtava u pogledu međunarodnih standarda o nasilju nad ženama, kao što je Istanbulska konvencija, u cilju poboljšanja zakonodavstva o pravima i zaštiti žrtava te kompenzaciji za njih; naglašava potrebu da sve žrtve imaju djelotvoran pristup pravosuđu provedbom Direktive o pravima žrtava, koji je u nekim državama članicama još manjkav; traži trajno promicanje prava žrtava također s pomoću postojećih instrumenata, kao što je europski nalog za zaštitu;

31.  usmjerava pozornost Komisije i država članica na iznimno dramatičnu situaciju u kojoj se nalaze djeca koja su zbog rodno uvjetovanog nasilja ostala bez roditelja ili su prisiljena živjeti u okruženju obiteljskog nasilja te ih odlučno poziva da pri rješavanju problema nasilja u obitelji uzmu u obzir te situacije;

32.  poziva Komisiju da predstavi dugo očekivanu strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima i naglašava potrebu za jasnim priznavanjem rodne naravi trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja, u kojima su žene i djevojčice te koje su najviše pogođene; uviđa da je seksualno iskorištavanje u svrhe zamjenskog majčinstva i reproduktivne svrhe ili svrhe kao što su prisilni brakovi, prostitucija i pornografija, neprihvatljivo i da predstavlja povredu ljudskog dostojanstva i ljudskih prava; stoga zahtijeva da se u okviru te strategije pomno razmotre položaj žena koje se bave prostitucijom, s posebnim naglaskom na poveznici između prostitucije i trgovanja ženama i maloljetnicama, na razini EU-a i svjetskoj razini, i nova uporaba interneta u svrhu iskorištavanja; naglašava važnu ulogu i napore EU-ovog koordinatora za suzbijanje trgovanja ljudima i odlučno poziva Komisiju da bez odgode imenuje novog koordinatora radi pomnog praćenja provedbe Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima u državama članicama; ustraje u važnosti uključivanja mjera i strategija za smanjenje potražnje;

33.  poziva na strože mjere u pogledu zakonodavstva o seksualnim kaznenim djelima i naglašava da spolni odnos uvijek mora biti dobrovoljan; poziva Komisiju da svim državama članicama izda preporuke o izmjeni definicije silovanja u njihovim nacionalnim zakonodavstvima kako bi se ona temeljila na nepostojanju suglasnosti;

34.  pozdravlja komunikacijsku kampanju na razini EU-a za borbu protiv rodnih stereotipa te mjere za sprečavanje nasilja usmjerene na muškarce, dječake i aspekt muževnosti; poziva na donošenje jasnijih mjera usmjerenih na destruktivne norme muževnosti s obzirom na to da su rodni stereotipi temeljni uzrok rodne nejednakosti i da utječu na sva područja društva;

35.  poziva na davanje veće pozornosti i potpore sirotištima i obiteljima koje udomljavaju žrtve nasilja koji su zatvoreni ili im je kapacitet zbog pandemije bolesti COVID-19 znatno ograničen, zbog čega su žene ili djevojke i djeca primorani suočiti se s vjerojatnošću ostanka u karanteni u domu svojeg zlostavljača;

36.  naglašava činjenicu da je nasilje nad ženama često glavni razlog zbog kojeg žene postaju beskućnice; stoga potiče Komisiju da poduzme potrebne mjere za sprečavanje nasilja nad ženama koje dovodi do beskućništva ili ga produljuje;

37.  pozdravlja, uz moguće zakonodavstvo, i najavu preporuke o sprečavanju štetnih praksi za borbu protiv genitalnog sakaćenja žena, prisilne sterilizacije, ranih i prisilnih brakova te takozvanog „nasilja iz časti”, praksi koje posebno djeci i djevojčicama nanose traume;

Žene i gospodarstvo

38.  ponovno poziva Komisiju i države članice da dodatno razviju i poboljšaju prikupljanje podataka raščlanjenih na temelju roda(38), statistike, istraživanja i analize te pruže potporu i uvedu mjere za unapređenje razvoja kapaciteta institucija i organizacija civilnog društva u pogledu prikupljanja i analize podataka, posebice u vezi sa sudjelovanjem žena na tržištu rada i u područjima kao što su neformalno zapošljavanje, poduzetništvo, pristup financiranju i uslugama zdravstvene skrbi, neplaćeni rad, siromaštvo i utjecaj sustavâ socijalne zaštite; također potiče EIGE i sve druge relevantne institucije i agencije EU-a da rade na novim pokazateljima, kao što su siromaštvo unatoč zaposlenju, vremensko siromaštvo, razlike u korištenju vremenom, vrijednost rada u području skrbi (plaćenoga i/ili neplaćenoga) i stope korištenja dopustom žena i muškaraca, uključujući u vezi s Direktivom o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, te da te pokazatelje uključuju; poziva Komisiju da upotrijebi te podatke kako bi na djelotvoran način provela procjene učinka politika i programa s obzirom na rod te politika i programa drugih agencija i institucija EU-a;

39.  pozdravlja preispitivanje ciljeva iz Barcelone i poziva države članice da zajamče odgovarajuća ulaganja u usluge skrbi i dugotrajne skrbi, među ostalim iz raspoloživih fondova EU-a, kao i da osiguraju cjenovno pristupačnu, raspoloživu i visokokvalitetnu skrb o djeci, uključujući rano predškolsko obrazovanje, čime bi se ponajprije mladim majkama omogućilo da rade i/ili studiraju te u tom kontekstu podsjeća na načelo 11. europskog stupa socijalnih prava; poziva na financijsku potporu i razmjenu najboljih praksi među državama članicama koje još nisu ostvarile te ciljeve; pozdravlja, nadalje, razvoj smjernica za države članice u pogledu hvatanja u koštac s nepoticajnim financijskim mjerama u pogledu socijalnih, gospodarskih i poreznih politika; ističe cilj jednakih skrbnika i osoba s jednakim dohotkom koji treba biti u središtu tih napora i u tom kontekstu pozdravlja Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života kao prvi korak;

40.  poziva Komisiju da predloži plan za Europu u pogledu pružanja skrbi, koristeći se sveobuhvatnim pristupom prema svim potrebama i uslugama pružanja skrbi i uspostavljajući minimalne standarde i smjernice o kvaliteti za skrb tijekom cijelog životnog ciklusa, uključujući za djecu, starije osobe i osobe kojima je potrebna dugotrajna skrb; poziva Komisiju i države članice da prikupe raščlanjene podatke o pružanju usluga skrbi; potiče države članice da brzo i u potpunosti prenesu i provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života kako bi zajamčile pravednu podjelu poslovnih i privatnih obveza i poziva ih da nadiđu minimalne standarde Direktive uvođenjem mjera, kao što su u cijelosti plaćen dopust, promicanje jednake uloge muškaraca kao njegovatelja, čime se rješavaju rodni stereotipi u korištenju očinskim i/ili rodiljnim dopustima, priznavanje uloge neformalnih pružatelja skrbi osiguravanjem njihova pristupa socijalnoj sigurnosti i njihovih mirovinskih prava, potpora uslugama prilagođenima posebnim izazovima i potrebama roditelja i/ili članova obitelji koji se brinu o osobama s invaliditetom ili dugotrajnim bolestima ili starijim osobama te fleksibilni radni uvjeti koji ne štete radničkim plaćama, pristupu socijalnim i radničkim pravima i naknadama i koji poštuju prava radnika na isključivanje; potiče Komisiju da godišnje, pomno i sustavno prati provedbu Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života u državama članicama;

41.  poziva na cjenovno pristupačne i kvalitetne usluge skrbi o djeci i dugotrajne skrbi koje omogućuju povratak na posao, posebno za žene, te olakšavaju dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

42.  ističe da je nužno uspostaviti mrežu usluga vrtićkog i predškolskog obrazovanja: naglašava da je riječ o sveobuhvatnoj društvenoj odgovornosti u čijem bi se okviru trebale omogućiti univerzalne usluge stvarno raspoložive svoj djeci i obiteljima koje se tom mrežom žele koristiti;

43.  potiče države članice da na osnovi objedinjavanja najboljih praksi uvedu u korist i žena i muškaraca „kredite za skrb“ za nadoknadu pauza od zaposlenja koje su uzete u svrhu pružanja neformalne skrbi članovima obitelji te za nadoknadu dopusta za formalnu skrb, kao što su rodiljni, očinski i roditeljski dopust, te da se ti krediti pravedno uračunaju u mirovinskim doprinosima; smatra da bi se ti krediti trebali davati za kratkoročno točno utvrđeno razdoblje kako ne bi doprinijeli već ionako ukorijenjenim stereotipima i nejednakostima;

44.  poziva države članice da poduzmu posebne mjere za borbu protiv rizika od siromaštva u starijoj dobi i u mirovini, kojima bi se povećale mirovine i socijalne naknade; smatra da je neophodno da se prevladaju nejednakosti u prihodima muškaraca i žena u mirovini i da to zahtijeva povećanje mirovina, održavanje i poboljšanje javnih, univerzalnih i solidarnih sustava socijalne sigurnosti, jamčenje njihova redistributivnog karaktera te pravednih i dostojanstvenih prihoda nakon cjeloživotnog radnog vijeka, kao i očuvanje održivosti javnih sustava socijalne sigurnosti stvaranjem radnih mjesta na kojima su zajamčena prava i povećanjem plaća;

45.  poziva Komisiju, Parlament i Vijeće da pobliže ispitaju potrebe žena i njihovo sudjelovanje na tržištu rada, kao i horizontalnu i vertikalnu segregaciju tržišta rada dok oblikuju programe unutar sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), kao i plan oporavka koji nosi naziv „Nova generacija EU-a”;

46.  smatra da je prioritet poduzeti mjere za potporu obitelji, među ostalim u pogledu osiguravanja odgovarajućih i cjenovno pristupačnih ustanova za skrb o djeci, što će pozitivno doprinijeti sudjelovanju žena na tržištu rada i njihovim izgledima za ostvarivanje mirovine;

47.  pozdravlja obvezu Komisije da prati pravilno prenošenje Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života; u nacionalno zakonodavstvo do 2022., kako je propisano, i da osigura njezinu potpunu provedbu;

48.  poziva Komisiju da prikupi podatke o pružanju različitih vrsta skrbi (skrb o djeci, skrb o starijim osobama i osobama s invaliditetom ili osobama kojima je potrebna dugo‑trajna skrb), pridonoseći studiji u kojoj se ispituje razlika u skrbi na temelju koje bi se izradila inicijativa za europsku strategiju za skrb; napominje da se tom strategijom moraju poštovati nadležnosti država članica u skladu s Ugovorima, no da bi joj cilj bio poboljšati suradnju i koordinaciju svih mjera koje bi mogle biti korisne za neformalne njegovatelje u EU-u i osobe o kojima se brinu; naglašava da se suradnjom na europskoj razini zajedno s učinkovitom uporabom financijskih sredstava EU-a može doprinijeti razvoju kvalitete, dostupnosti i cjenovne pristupačnosti usluga skrbi;

49.  pozdravlja odluku Vijeća da aktivira „opću klauzulu o odstupanju” i poziva države članice da ulažu u javne usluge, uključujući besplatnu skrb o djeci i zdravstvenu skrb, kako bi otvorila nova kvalitetna radna mjesta i ublažio socioekonomski učinak krize; smatra da mjere štednje imaju dugoročne štetne posljedice, posebice na žene, i da se ne smiju provoditi u krizi nakon bolesti COVID-19;

50.  pozdravlja instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE); poziva Komisiju i države članice da osiguraju da SURE rješava problem gubitaka prihoda žena;

51.  naglašava potrebu za znatnim poticanjem ulaganja u usluge, a posebno u zdravstvene i obrazovne usluge te usluge prijevoza, kako bi se zadovoljile potrebe stanovništva i doprinijelo neovisnosti, jednakosti i emancipaciji žena;

52.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala predložiti obvezujuće mjere za transparentnost plaća koje mogu poslužiti kao koristan alat za otkrivanje razlika i diskriminacije u istom sektoru kao i za premošćivanje razlike u plaćama žena i muškaraca; ipak, izražava žaljenje zbog kašnjenja u objavljivanju tog prijedloga i traži od Komisije da podnese prijedlog što je prije moguće; u tom pogledu ističe važnost potpune suradnje i uključenosti socijalnih partnera i svih dionika u skladu s nacionalnim praksama i tradicijama; međutim, ističe da je i dalje potrebno riješiti pitanje jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti za muškarce i žene u različitim sektorima zanimanja kako bi se obuhvatile razlike u plaćama za rad jednake vrijednosti na rodno segregiranom tržištu rada s nižim plaćama u nekim sektorima, u kojima se uglavnom zapošljavaju žene, kao što su bolnička njega, skrb, maloprodaja, prodaja i obrazovanje, u usporedbi s, primjerice, proizvodnim ili tehničkim zanimanjima u kojima se zapošljava više muškaraca; snažno preporučuje uključivanje načela jednake plaće za rad jednake vrijednosti za žene i muškarce, koje bi se moglo definirati na sljedeći način: „Rad se smatra jednakovrijednim ako se, na temelju usporedbe dviju skupina radnika koje nisu formirane proizvoljno, obavljeni rad može usporediti te se pritom u obzir uzimaju čimbenici kao što su uvjeti rada, stupanj odgovornosti radnika te fizički ili mentalni zahtjevi posla”; ističe da se u tu svrhu trebaju razviti rodno neutralni alati i klasifikacijski kriteriji za ocjenu radnih mjesta;

53.  pozdravlja ocjenjivanje postojećeg okvira o jednakoj plaći za jednak rad ili rad jednake vrijednosti koju provodi Komisija, pokretanje procesa savjetovanja o tome kako poboljšati rodnu ravnopravnost u svijetu rada, predstojeće izvješće o primjerenosti mirovina i razmatranje osiguravanja mirovinskih bodova za prekide u karijeri povezane sa skrbi u strukovnim mirovinskim programima;

54.  poziva Komisiju da sljedeće godine predstavi reviziju Direktive 2006/54/EZ u skladu s nedavnom ocjenom funkcioniranja i provedbe zakonâ o jednakim plaćama na razini EU-a i u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije; smatra da bi takva revizija trebala sadržavati definiciju „rada jednake vrijednosti” u svim sektorima zanimanja, koja obuhvaća rodnu perspektivu i upućuje na višestruke oblike diskriminacije te uključuje dodatne mjere kojima se osigurava izvršivost te Direktive;

55.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 30. siječnja 2020. o razlici u plaćama žena i muškaraca; poziva na to da se do kraja 2020. provede hitna revizija akcijskog plana i na ambiciozno donošenje novog akcijskog plana za otklanjanje razlike u plaćama žena i muškaraca, kojim bi trebali utvrditi jasni ciljevi za države članice u pogledu smanjenja razlike u plaćama žena i muškaraca tijekom sljedećih pet godina i osigurati da se ti ciljevi uzmu u obzir u preporukama za pojedinačne zemlje; posebno ističe kako je u novom akcijskom planu potrebno u obzir uzeti međusektorsku perspektivu; poziva Komisiju i države članice da surađuju sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva u razvoju novih politika za smanjenje razlike u plaćama žena i muškaraca te da poboljšaju i dodatno razviju statistiku, istraživanje i analizu kako bi mogli bolje mjeriti i pratiti napredak u smanjenju razlike u plaćama žena i muškaraca, obraćajući posebnu pozornost na skupine koje trpe višestruke i međusektorske oblike diskriminacije; poziva Komisiju da obrati pozornost na čimbenike koji dovode do razlike u mirovinama muškaraca i žena i da pruži potporu državama članicama u pogledu mjera za njezino smanjenje uspostavljanjem pokazatelja razlika u mirovinama žena i muškaraca kako bi se procijenile akumulirane nejednakosti koje žene iskuse tijekom života;

56.  napominje da porezne politike imaju različite učinke na različite vrste kućanstava; naglašava da pojedinačno oporezivanje može biti ključno za postizanje porezne pravednosti za žene; ističe negativne učinke određenih oblika oporezivanja na stope zaposlenosti žena i njihovu ekonomsku neovisnost te napominje da porezne politike treba optimizirati kako bi se osnažile inicijative kojima se potiče sudjelovanje žena na tržištu rada; naglašava negativne posljedice zajedničkog oporezivanja na razliku u mirovinama muškaraca i žena; ističe da se porezni sustavi više ne bi trebali temeljiti na pretpostavci da kućanstva udružuju i jednako dijele svoja sredstva; naglašava utjecaj periodičkog siromaštva na mnoge žene u Europi zbog skupih proizvoda za menstrualnu higijenu i visokih poreza na te proizvode u mnogim državama članicama te stoga poziva države članice da poduzmu mjere protiv tog oblika neizravne porezne diskriminacije i periodičkog siromaštva;

57.  podsjeća na to da politike financiranja i oporezivanja sadržavaju snažnu rodnu komponentu; pozdravlja predanost Komisije provedbi rodno osviještene politike s pomoću višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), posebice u pogledu Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), u cilju promicanja sudjelovanja žena na tržištu rada, ravnoteže između poslovnog i privatnog života i ženskog poduzetništva, no žali što se pri izradi proračuna u novom VFO-u i strukturnim fondovima nije vodilo računa o rodnoj perspektivi; poziva Komisiju da dodatno promiče i poboljša vođenje računa o rodnoj perspektivi pri izradi proračuna i poziva države članice da uključe rodnu perspektivu u politike oporezivanja, uključujući revizije fiskalnih politika s obzirom na rod, u cilju uklanjanja rodne pristranosti povezane s porezom;

58.  podsjeća još jednom da rodna ravnopravnost treba biti izraženiji element različitih faza europskog semestra te poziva na uvođenje stupa rodne ravnopravnosti i sveobuhvatnog cilja rodne ravnopravnosti u strategiju koja će naslijediti strategiju Europa 2020.; apelira na uključivanje jasnih pokazatelja rodne ravnopravnosti i razvoj statističkih metoda i analiza za praćenje napretka u pogledu rodne ravnopravnosti koji će sadržavati međusektorsku perspektivu kada je riječ o specifičnim izazovima s kojima se suočavaju pojedinačne države članice utvrđenima u pregledu socijalnih pokazatelja;

59.  ističe da su na globalnoj razini 70 % zdravstvenih i socijalnih radnika žene, koje često primaju tek minimalnu plaću i rade u neizvjesnim uvjetima, te poziva na poboljšanje plaća i radnih uvjeta u sektorima u kojima u velikoj mjeri prevladavaju žene kao što su skrb, zdravstvo i maloprodaja, kao i na iskorjenjivanje razlike u plaćama i mirovinama žena i muškaraca te segregacije na tržištu rada;

60.  poziva Komisiju i države članice da, u savjetovanju sa socijalnim partnerima, razviju rodno osjetljive smjernice o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu koje su posebice usmjerene na zanimanja na terenu kako bi se zaštitili radnici u tim zanimanjima u slučaju budućih pandemija; naglašava da promjene u radnim uvjetima kao što je rad od kuće, iako pružaju mogućnosti za poboljšanje fleksibilnih uvjeta rada i ravnoteže između poslovnog i privatnog života, mogu utjecati i na sposobnost isključivanja te povećati radno opterećenje, pri čemu to puno više utječe na žene nego na muškarce zbog njihove prevladavajuće ili tradicionalne uloge njegovateljica u kućanstvu i njegovateljica obitelji; stoga poziva Komisiju da predloži rodno osjetljivi zakonodavni prijedlog o pravu na isključivanje te direktivu o mentalnoj dobrobiti na radnom mjestu usmjerenu na priznavanje anksioznosti, depresije i profesionalnog sagorijevanja kao profesionalnih bolesti i da uspostavi mehanizme za prevenciju i za ponovno uključivanje pogođenih zaposlenika u radnu snagu;

61.  poziva Komisiju da preispita Direktivu 92/85/EEZ kako bi osigurala da žene diljem Europe mogu u jednakoj mjeri kao i muškarci imati koristi od slobodnog kretanja radnika(39);

62.  naglašava potrebu da države članice predstave dobro osmišljene politike tržišta rada temeljene na dokazima i reforme koje de facto poboljšavaju radne uvjete za žene i povećavaju kvalitetno zapošljavanje;

63.  poziva Komisiju da predstavi europsku strategiju socijalne zaštite kako bi riješila pitanje slobodnog kretanja radnika, a posebice feminizaciju siromaštva, s posebnim naglaskom na kućanstva sa samohranim roditeljima na čijem su čelu žene;

64.  ističe da jednake mogućnosti i više razine sudjelovanja žena na tržištu rada mogu povećati zaposlenost, gospodarsko blagostanje i konkurentnost u Europi; poziva Komisiju i države članice da uspostave ciljeve za smanjenje neizvjesnih radnih mjesta i nedobrovoljnog rada na nepuno radno vrijeme kako bi se poboljšao položaj žena na tržištu rada;

65.  poziva Komisiju da zauzme poseban pristup za samohrane majke s obzirom na to da su one posebno ekonomski osjetljive jer često zarađuju manje od muškaraca te je vjerojatnije da će napustiti tržište rada kada postanu roditelji; poziva Komisiju da u tom kontekstu poboljša provedbu postojećih pravnih instrumenata za prekograničnu naplatu alimentacije podizanjem razine javne svijesti o njihovoj dostupnosti; potiče Komisiju da blisko surađuje s državama članicama kako bi se utvrdili praktični problemi povezani s prikupljanjem alimentacija u prekograničnim situacijama te kako bi se izradili instrumenti za djelotvorno izvršavanje obveze plaćanja;

66.  napominje da je sudjelovanje žena na tržištu rada manje u odnosu na sudjelovanje muškaraca; ističe važnost smanjenja poreza na dohodak kako bi se potaklo sudjelovanje na tržištu rada;

67.  apelira na države članice da ulože dodatne napore u borbi protiv diskriminacije žena na tržištu rada;

68.  podsjeća da u svijetu rada i dalje postoji nejednakost u pogledu prihoda, izgleda za razvoj karijere, sektora u kojima rade pretežito žene, pristupa socijalnoj zaštiti te obrazovanja i osposobljavanja; podsjeća da treba uzeti u obzir sve te dimenzije kako bi se postigla rodna ravnopravnost;

69.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju jednako sudjelovanje i mogućnosti na tržištu rada za muškarce i žene i da rješavaju problem feminizacije siromaštva u svim njegovim oblicima, uključujući siromaštvo u starijoj dobi, posebice uključujući rod u dostupnost odgovarajućih mirovinskih prava i pristup tim pravima u cilju uklanjanja razlike u mirovinama žena i muškaraca, te unapređenjem radnih uvjeta u sektorima i profesijama u kojima rade pretežito žene, kao što su ugostiteljstvo, turizam, usluge čišćenja i sektor skrbi; ističe važnost rješavanja pitanja kulturnog podcjenjivanja radnih mjesta na kojima dominiraju žene, potrebu za borbom protiv takvih stereotipa i pretjerane zastupljenosti žena u netipičnim oblicima rada; poziva države članice da osiguraju jednako postupanje prema migranticama (i putem revizije sustava priznavanja stručnih kvalifikacija) kao i prema drugim posebno ranjivim skupinama žena; poziva Komisiju i države članice da pojačaju prisutnost kolektivnog pregovaranja na sektorskoj razini i uključenost socijalnih partnera u oblikovanje politika u cilju poticanja stabilnog i kvalitetnog zapošljavanja; naglašava potrebu da se strategijama potiču i podupiru poduzetničke inicijative žena;

70.  napominje da rastuća ekonomija honorarnih poslova utječe na radnike koji su u manjoj mjeri udruženi u sindikate i riskiraju neizvjesnost radnog mjesta zbog čimbenika kao što su nestabilne satnice i prihodi, njihova nedostatna pokrivenost radničkim pravima, nesigurnost u pogledu socijalne sigurnosti i mirovina ili nedostatak pristupa razvoju karijere i prekvalifikaciji; izražava zabrinutost da povezane nesigurnost i neizvjesnost, pogoršane ograničavanjem kretanja prouzročenim trenutačnim krizom, posebice negativno utječe na žene koje još uvijek snose teret skrbi na tržištu rada koje je izrazito uvjetovano rodom, a posebice na one koje se suočavaju s međusektorskim oblicima diskriminacije; poziva države članice da provedu ciljane mjere socijalne zaštite za žene koje su samostalne djelatnice i žene zaposlene u ekonomiji honorarnih poslova; poziva Komisiju da pomno nadgleda provedbu Direktive 2010/41/EU;

71.  pozdravlja predanost Komisije donošenju akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava; ističe da je potrebno uvesti rodnu perspektivu s pomoću intersekcijskog pristupa u skladu s načelima 2. i 3. stupa;

72.  ističe da je razlika u plaćama žena i muškaraca u medijskom sektoru velika te da su novinarke češće potencijalne žrtve uznemiravanja, nasilja, seksizma i diskriminacije nego njihovi kolege; podsjeća na drugo poglavlje europskog stupa socijalnih prava o pravednim uvjetima rada; stoga poziva države članice da štite pravo na pravedne i sigurne uvjete rada za sve radnike u medijskom sektoru;

73.  poziva države članice da poduzmu mjere kako bi se migranticama i ženama izbjeglicama zajamčio pristup zdravstvenoj skrbi, zapošljavanju, prehrani i informacijama te kako bi se ublažili rizici zaštite, uz posebnu pozornost posvećenu nasilju između muškaraca i žena te trgovanju ženama;

74.  potiče države članice da poduzmu snažne mjere za sankcioniranje poduzeća koja ne poštuju radno zakonodavstvo i provode diskriminaciju između muškaraca i žena; nadalje, smatra da bi se pri dodjeli financijskih sredstava EU-a trebao primjenjivati jedan oblik uvjetovanosti za poduzeća koja imaju visoke radne standarde i ne diskriminiraju žene;

75.  potiče Komisiju da se zalaže za povećanje broja žena na položajima na kojima se donose ekonomske odluke na način da se ističu gospodarske i društvene prednosti tog povećanja te da se šire primjeri najbolje prakse kao što su javni indeksi učinkovitosti poduzeća u pogledu ravnopravnosti; apelira na Komisiju da nastaviti surađivati s državama članicama kao i aktualnim i budućim predsjedavajućim državama EU-a kako bi se Vijeće hitno pomaklo s mrtve točke i usvojilo predloženu Direktivu o ženama u upravnim odborima te da s državama članicama izradi strategiju za postizanje znatnog udjela žena iz različitih sredina na položajima na kojima se donose odluke, uključujući u svim institucijama EU-a;

76.  podsjeća da nedovoljna zastupljenost žena u javnom i političkom životu narušava pravilno funkcioniranje demokratskih institucija i procesa; stoga poziva države članice da potiču i podupiru mjere kojima se olakšava uravnoteženo sudjelovanje muškaraca i žena u donošenju odluka na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama;

77.  poziva Komisiju i države članice da donesu mjere za borbu protiv fenomena staklenog stropa, kao što su produljeni roditeljski dopust, pristup visokokvalitetnoj i cjenovno pristupačnoj skrbi o djeci i uklanjanje svih oblika izravne i neizravne diskriminacije povezane s unapređenjima na tržištu rada;

78.  pozdravlja potporu rodnom paritetu u izabranim tijelima kao što je Europski parlament; poziva na uvođenje obvezujućih mjera kao što su kvote i naglašava da Parlament u tom pogledu treba služiti kao uzor; nadalje, pozdravlja najavu Europske komisije da namjerava predvoditi primjerom kada je riječ o rukovodećim položajima i poziva na donošenje strategija kojima bi se zajamčilo da u Komisiji žene iz različitih sredina budu znatno zastupljene na položajima na kojima se donose odluke; navodi napore koje je Komisija u postojećem sastavu već poduzela i ističe da je Parlamentu potrebna jednaka razina ambicije; poziva države članice da uvedu obvezujuće kvote u svoje izborne sustave kako bi osigurale jednaku zastupljenost žena i muškaraca u europskim i nacionalnim parlamentima;

79.  pozdravlja predanost koju Komisija posvećuje sudjelovanju žena u svojstvu glasačica i kandidatkinja na izborima za Europski parlament 2024.; u tom pogledu naglašava potrebu za revizijom Izbornog akta kako bi se omogućila privremena zamjena zastupnika/zastupnica u Europskom parlamentu koji/koje iskorištavaju svoje pravo na rodiljni, očinski ili roditeljski dopust; poziva Komisiju da u skladu s time revidira Izborni akt i Vijeće da podupre tu reviziju;

80.  traži da i žene u ruralnim i rubnim područjima mogu planirati svoje živote; ističe da su za to potrebni dostupnost odgovarajuće infrastrukture, nova razvijena područja poslovanja, olakšavanje povratka na posao i poticanje sudjelovanja cijeloga niza različitih partnera za suradnju kako bi se podupro, poticao i olakšao te promicao pristup tržištu rada takvim ženama i kako bi se zajamčile jednake mogućnosti i ojačala socijalna kohezija u selima;

81.  naglašava aktivnu i ključnu ulogu žena u ekonomiji ruralnih područja i žali zbog činjenice što i dalje postoje znatne rodne razlike u okviru zapošljavanja u poljoprivredi i u vezi s pristupom socijalnoj sigurnosti, osposobljavanju, rodiljnom dopustu i starosnim mirovinama; poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da podupru projekte, posebno usmjerene na žene, za stvaranje inovativnih poljoprivrednih aktivnosti u ruralnim područjima i područjima pogođenima gubitkom stanovništva kako bi se ojačao njihov položaj na poljoprivrednom tržištu, koje može biti izvor novih radnih mjesta; nadalje poziva Komisiju da utvrdi mogućnosti financiranja u okviru drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) kako bi ženama omogućila bolji pristup zemljištu i kako bi poboljšala njihove radne uvjete u ruralnim područjima, posebice u pogledu sezonskih radnica;

82.  poziva Komisiju da pojača svoje napore u predlaganju konkretnih mjera i posebnih sredstava za borbu protiv feminizacije siromaštva i neizvjesnog rada, s posebnim naglaskom na ženama koje se suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije;

83.  ponovno poziva Komisiju i države članice u pogledu svoje Rezolucije od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u; potiče Komisiju da uspostavi okvir za profesionalizaciju rada i pružanja skrbi u kućanstvu, što bi dovelo do priznavanja i standardizacije relevantnih zanimanja i vještina te mogućnosti za izgradnju karijere i da potakne države članice da uspostave sustave za profesionalizaciju, osposobljavanje, stalni razvoj vještina i priznavanje kvalifikacija radnica i njegovateljica u kućanstvu te da osnuju javne agencije za zapošljavanje u cilju jačanja profesionalizacije;

84.  poziva države članice da promiču i razvijaju politike u sektoru izvedbene umjetnosti kojima se poštuju vrijednost jednakih mogućnosti i rodne ravnopravnosti u svim aktivnostima, s naglaskom na ublažavanju negativnih učinaka dugotrajnih razlika i nejednakosti kao što je rodni jaz u glazbenom sektoru u kojem je omjer muškaraca i žena približno 70 % naspram 30 % u svim regijama i u Europi, pri čemu žene čine 20 % ili manje registriranih skladatelja i tekstopisaca i u prosjeku zarađuju 30 % manje od muškaraca koji rade u tom sektoru i pri čemu žene skladaju tek 2,3 % svih klasičnih djela koja se izvode na koncertima te su vlasnice samo 15 % izdavačkih kuća;

85.  izražava zabrinutost zbog ograničene društvene mobilnosti koja otežava mobilnost radne snage među ženama; naglašava potrebu za unapređenjem mogućnosti za mobilnost radne snage u EU-u;

Digitalne politike za rodnu ravnopravnost

86.  žali zbog nedovoljne zastupljenosti žena u sektoru digitalnog gospodarstva, umjetne inteligencije, IKT-a i STEM-a kada je riječ o obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju, te ističe rizik od jačanja i reproduciranja stereotipa i rodne pristranosti pri izradi programa umjetne inteligencije i drugih programa; ističe moguće prednosti i mogućnosti, ali i potencijalne izazove digitalizacije za žene i djevojčice te potiče Komisiju da se pobrine da se donesu konkretne mjere za rodno osviještenu politiku u provedbi strategije jedinstvenog tržišta i Digitalne agende, čime bi se pravodobno i unaprijed spriječiti svi negativni učinci digitalizacije na žene i djevojčice te zajamčila jasna veza između predanosti iskorjenjivanju stereotipa te poduzimanju sveobuhvatnih mjera za stvarnu ekonomsku neovisnost žena u oblikovanju digitalnog tržišta rada; poziva Komisiju da predloži konkretne mjere za to da se tehnologije i umjetna inteligencija koriste kao alati u borbi za iskorjenjivanje rodnih stereotipa te u osnaživanju djevojčica i žena kako odabrale studije u području STEM-a te IKT-a i kako bi ostale na tim karijernim putovima;

87.  poziva Komisiju i države članice da rješavaju horizontalnu i vertikalnu segregaciju u zapošljavanju i diskriminirajuće prakse pri donošenju odluka o zapošljavanju i unapređenju, uključujući politike kojima se promiče uključivanje žena iz marginaliziranih skupina na tržište rada;

88.  traži da se nastavi daljnje strukturno nadilaženje tradicionalnih rodnih normi i rodno specifičnih pripisivanja zanimanja i djelatnosti u cilju nadilaženja trajnih predrasuda i rodnih stereotipa; naglašava važnost senzibiliziranja svih onih koji su u tom pogledu uključeni u proces odabira studija i profesionalnog orijentiranja;

89.  ističe da je važno da digitalnim vještinama mogu pristupati te da ih mogu razvijati starije žene, žene u ruralnim područjima te žene i djevojčice u nepovoljnom položaju s ograničenim pristupom novim tehnologijama kako bi ostale povezane s aktivnim životom i lakše održavale kontakte s prijateljima i rodbinom;

90.  pozdravlja predanost Komisije u njezinu korištenju programom Obzor Europa radi pružanja uvida i odgovora za otklanjanje moguće rodne pristranosti u području umjetne inteligencije; međutim, traži da se iskoriste sva moguća financijska sredstva za potporu projektima kojima se djevojčice i žene potiče da poboljšaju svoje digitalne vještine i upoznaje s područjem STEM-a;

91.  napominje da se, u vremenima kao što je aktualna pandemija koronavirusa, uloga i mogućnosti rada od kuće i rada na daljinu povećavaju; poziva Komisiju da u Strategiju uključi ulogu rada od kuće i rada na daljinu kao važnog čimbenika za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

Rodna osviještenost u svim politikama EU-a i financiranje politika rodne ravnopravnosti

92.  naglašava da su rodno osviještena politika i vođenje računa o rodnoj perspektivi pri izradi proračuna ključni alati za procjenu i usmjeravanje učinaka koje različite političke mjere i korištenje proračunskim sredstvima imaju na muškarce i žene te da bi ih trebalo upotrebljavati tijekom cijelog postupka donošenja politika i proračunskih mjera;

93.  ponavlja važnost rodno osviještene politike kao sustavnog pristupa u postizanju rodne ravnopravnosti; stoga pozdravlja novouspostavljenu radnu skupinu Komisije za ravnopravnost i poziva tu radnu skupinu da se na odgovarajući način osposobi i opskrbi resursima te da redovito izvješćuje odbor FEMM o svojem radu; naglašava važnost transparentnosti i sudjelovanja organizacija za prava žena i organizacija civilnog društva iz različitih sredina; potiče Komisiju da uvede odredbe kojima bi razmatranje doprinosa te radne skupine postalo obvezujuće za glavne uprave te da razvije tečajeve osposobljavanja za cjelokupno osoblje, kao i procese kako bi se pratila i ocjenjivala rodna osviještena politika u skladu s njezinom misijom;

94.  poziva Komisiju, Parlament i Vijeće da uspostave tematski potprogram za žene u ruralnim područjima putem strateških planova zajedničke poljoprivredne politike koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR); naglašava da bi se tim potprogramom nastojalo potaknuti zapošljavanje žena i žensko poduzetništvo koristeći se mogućnostima povezanima s agroturizmom i razvojem digitalnih sela, poboljšavajući pristup poljoprivrednica zemljištu, kreditima i financijskim instrumentima, stjecanju vještina i učinkovitosti putem edukacije, osposobljavanju i savjetodavnim uslugama te njihovo znatnije sudjelovanje u lokalnim akcijskim skupinama i razvoju lokalnih partnerstava u okviru programa Leader; u tom pogledu poziva na izdvajanje financijskih sredstava EU-a za bolje životne i radne uvjete u ruralnim područjima, uključujući bolji pristup uslugama i razvoj infrastrukture, s posebnim naglaskom na pristupu širokopojasnom internetu, kao i na potpori poduzetničkim inicijativama i pristupu kreditima, čime se osnažuju žene u ruralnim područjima; poziva države članice da razmijene najbolje prakse o profesionalnom statusu za pomaganje supružnicima u poljoprivrednom sektoru, kako bi se pronašlo rješenje za prava žena u području socijalne sigurnosti, uključujući rodiljni dopust ili mirovinska prava, te traži od Komisije da pripremi smjernice u tu svrhu;

95.  poziva Komisiju da unaprijedi žensko poduzetništvo i pristup zajmovima i vlasničkom financiranju posredstvom programa i sredstava EU- te pozdravlja namjeru Komisije da tijekom 2020. uvede nove mjere za promicanje novoosnovanih poduzeća i inovativnih malih i srednjih poduzeća pod vodstvom žena te da ojača rodnu ravnopravnost u okviru programa Obzor Europa; naglašava da je uvjet da podnositelji zahtjeva imaju planove u pogledu rodne ravnopravnosti ključan za napredak u tom području; naglašava potrebu za razvijanjem svijesti o postojećim i budućim mogućnostima financiranja EU-a za žene i djevojke poduzetnice i povećanjem vidljivosti ženskih vođa kako bi se stvorili snažniji uzori i ukinuli postojeći stereotipi;

96.  inzistira na tome da bi odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 trebao poslužiti za utvrđivanje dodatnih proračunskih sredstava koje bi države članice mogle iskoristiti za pomoć žrtvama nasilja;

97.  duboko je zabrinut zbog činjenice da europski zeleni plan i povezane inicijative ne sadrže rodnu perspektivu niti bilo kakvo upućivanje na rodnu ravnopravnost; poziva da se rodna osviještenost uključi u politike EU-a u području okoliša i klime, kao što je zeleni plan, te da se sve te politike moraju temeljiti na procjenama učinka s obzirom na rod kako bi se osiguralo da rješavaju postojeće rodne nejednakosti i druge oblike socijalne isključenosti; poziva Komisiju da poveća financijsku i institucionalnu potporu za promicanje rodno pravednog djelovanja u području klime i da utvrdi snažne političke mjere kako bi se potaknulo ravnopravno sudjelovanje žena u tijelima za donošenje odluka i u klimatskoj politici na nacionalnoj i lokalnoj razini, što je ključno za ostvarivanje dugotrajne pravedne klimatske politike, te da ženama i djevojčicama, kao nosiocima promjena, oda priznanje i da podršku;

98.  poziva Europsku komisiju da osmisli plan za ispunjavanje obveza navedenih u novom Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost koji je dogovoren na 25. konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP25) i da uspostavi trajni središnji centar EU-a za rodna i klimatska pitanja kojemu će na raspolaganju biti dostatna proračunska sredstva za provedbu i praćenje rodno osviještenih klimatskih mjera u EU-u i na globalnoj razini;

99.  naglašava da je potrebno povećati sredstva za programe EU-a posvećene promicanju rodne ravnopravnosti i prava žena ; poziva Komisiju da u svim fazama izrade proračuna i u svim proračunskim linijama uloži više napora u vođenje računa o rodnoj perspektivi kao sastavnom dijelu proračunskog postupka te da u njega uključi neovisne proračunske linije za ciljane mjere; ističe da bi svaka nova mjera, mehanizam ili strategija trebala proći procjenu učinka s obzirom na rod; poziva Komisiju i Vijeće da u tom kontekstu ulažu u ekonomiju skrbi i donesu sporazum o skrbi za Europu koji bi bio dopuna europskom zelenom planu; pozdravlja činjenicu da će rodno osviještena politika prvi put biti horizontalni prioritet u VFO-u te da će biti popraćena temeljitom procjenom utjecaja na spolove i praćenjem programâ;

100.  poziva Komisiju da pri oblikovanju najnovijih europskih politika i strategija koje će doprinijeti povećanju ekonomske neovisnosti žena i dugoročnom smanjenju nejednakosti u tom području uzme u obzir rodnu ravnopravnost i perspektivu cijelog životnog ciklusa;

101.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere kako bi se osiguralo da žene mogu profitirati od mogućnosti koje donosi prelazak na zeleno gospodarstvo; naglašava da bi rodna pitanja trebalo uključiti u politike zapošljavanja povezane s održivosti i pravednom tranzicijom kako bi se postigle politike kojima se omogućuje odgovarajuća ravnoteža između poslovnog i privatnog života i jamče jednake plaće, pristojan prihod, osobni razvoj i odgovarajuća socijalna zaštita; poziva da projekti koji se financiraju u okviru programa za zaštitu okoliša i pristup ulaganjima u klimatsku politiku uključuju rodnu perspektivu;

102.  poziva države članice i Komisiju da povećaju rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u području sporta u cjelini s obzirom na snažnu i neospornu ulogu koju sport može imati u pomaganju ženama i djevojčicama da ukinu rodne stereotipe, povećaju svoje samopouzdanje i ojačaju svoje rukovoditeljske vještine; poziva države članice i Komisiju da omoguće djelotvorne platforme za promicanje ženskih uzora i vođa s međunarodnim, nacionalnim i lokalnim dosegom; poziva države članice da promiču i izrađuju politike kojima će se boriti protiv razlike u plaćama žena i muškaraca i nejednakosti prilikom dodjele nagrada, svih vrsta nasilja nad ženama i djevojčicama u sportu te da zajamče njihovu veću medijsku pokrivenost u sportskim medijima i veću prisutnost na položajima na kojima se donose odluke; poziva Komisiju da u planiranu kampanju protiv stereotipa uključi aspekt sporta;

103.  poziva EU da usvoji međusektorsku perspektivu i perspektivu rodne ravnopravnosti za pružanje odgovora na krizu nastalu zbog pandemije bolesti COVID-19 te da znatna financijska sredstva Instrumenta za oporavak i otpornost dodijeli za mjere za rodnu ravnopravnost, osobito u sektorima u kojima u snažnoj mjeri prevladavaju žene, te za poboljšanje prava žena; stoga poziva na to da se financiranje temelji na mjerljivom načelu rodno osviještene politike kojim se može zajamčiti pravedna, odgovarajuća i dosljedna raspodjela sredstava; nadalje poziva na uspostavu posebnog fonda za posljedice koronavirusa za rodnu ravnopravnost kojim će se poduprijeti borba protiv postojećih nejednakosti;

104.  ponovno naglašava potrebu za daljnjim uključivanjem rodne perspektive u predstojeću strategiju za ravnopravnost osoba s invaliditetom do 2021., posebnu pažnju pridajući poboljšanju pristupa tržištu rada ciljanim mjerama i djelovanjima;

105.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom(40); potiče Komisiju da predloži konsolidirani prijedlog u okviru europske strategije za osobe s invaliditetom nakon 2020. koja uključuje razvoj pozitivnih djelovanja usmjerenih na žene s invaliditetom kako bi se osiguralo njihovo potpuno i djelotvorno sudjelovanje na tržištu rada i kako bi se uklonila diskriminacija i predrasude s kojima se suočavaju, uključujući mjere za promicanje zapošljavanja, osposobljavanja, posredovanja pri zapošljavanju, jednakih karijera, jednakih plaća, dostupnosti odgovarajućeg smještaja na radnom mjestu i daljnjeg učenja, obraćajući pozornost na njihovo digitalno uključivanje i potrebu zaštite ravnoteže između poslovnog i privatnog života; također zahtijeva da se mjerama koje se odnose na razlike u plaćama i razlike u mirovinama muškaraca i žena te razlike u pružanju skrbi izričito rješavaju potrebe roditelja i njegovatelja djece s invaliditetom, posebice žena i kućanstava sa samohranim roditeljem; primjećuje potrebu za Garancijom za prava osoba s invaliditetom sa specifičnim mjerama kojima se rješavaju potrebe žena s invaliditetom te za jačanjem Garancije za mlade;

106.  traži od Komisije da posebno obuhvati žene u najranjivijem položaju; stoga poziva Komisiju da se pobrine za to da sve žene budu obuhvaćene relevantnim mjerama strategije;

107.  skreće pozornost na nedostatak rodne perspektive u području zdravlja i sigurnosti na radnome mjestu; naglašava da bi rodno osviještena politika trebala biti sastavni dio razvoja politika sigurnosti i zdravlja na radu te strategija prevencija u svim sektorima, uključujući u predstojećem preispitivanju strateškog okvira za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu nakon 2020. koje provodi Komisija; potiče Komisiju, države članice i socijalne partnere da u profesionalne bolesti i bolesti povezane s poslom uključe one koje još nisu prepoznate kao takve, a koje osobito prevladavaju u poslovima koje pretežito obavljaju žene, te bolesti koje posebice pogađaju žene, da uvedu rodnu ravnopravnost u pogledu zdravlja i sigurnosti u zanimanjima u kojima prevladavaju muškarci, u kojima još uvijek postoji mnogo razlika, uključujući onih povezanih sa sanitarnim čvorovima, radnom opremom ili osobnom zaštitnom opremom, da osiguraju zaštitu majčinstva i sigurnost na radnom mjestu te mjere povratka na posao nakon rodiljnog dopusta i da ocijene rizike rada u sektorima u kojima prevladavaju žene, uključujući u kućanstvu, kad je riječ o radu i skrbi u kućanstvu;

108.  traži od Komisije da promiče dojenje, posebno za nedonoščad, uzimajući u obzir dokazane koristi majčinog mlijeka za novorođenčad; poziva Komisiju da podupre politike kojima se potiče hranjenje nedonoščadi ljudskim mlijekom, bilo dojenjem i pomoću doniranog mlijeka, te da promiče prekogranično korištenje banaka mlijeka kako bi se osiguralo da žene u graničnim regijama mogu iskoristiti tu potporu kada je to potrebno;

109.  apelira da se u sve opće inicijative za rodnu ravnopravnost koje se promiču u Europskoj uniji uključi perspektiva invaliditeta; snažno potiče na jamčenje zaštite žrtava rodno uvjetovanog nasilja s invaliditetom koje su pod skrbništvom ili u nekom drugom sustavu ograničene pravne sposobnosti te na djelotvoran pristup pravdi za tu skupinu i na osposobljavanje te izgradnju kapaciteta za stručnjake u posebnim službama koje sudjeluju u tim postupcima (kao što su djelatnici u kaznenom pravosuđu ili zdravstvu); apelira na uspostavu pristupačnog i nestereotipnog obrazovnog sustava kako bi se djevojčicama i ženama s invaliditetom omogućilo da odaberu svoja područja obrazovanja i rada s obzirom na njihove želje i talente, a ne da budu ograničene nepristupačnošću, predrasudama i stereotipima; podržava sudjelovanje žena s invaliditetom kao model za promjene u pokretima za rodnu ravnopravnost i prava žena; apelira da žene i djevojčice s invaliditetom, uključujući one u institucijama, budu uključene u sve planove za sprečavanje slučajeva raka dojke i grlića maternice u državama članicama, kao i da ta skupina bude uključena u sve programe borbe protiv HIV-a/AIDS-a i druge programe za iskorjenjivanje spolno prenosivih bolesti; snažno potiče da svi prikupljeni pokazatelji i podatci o pitanjima rodne ravnopravnosti budu razvrstani na temelju dobi, invaliditeta i roda;

Suzbijanje negativnih reakcija na rodnu ravnopravnost

110.  ponavlja potrebu za redovitom razmjenom najboljih praksi između država članica, Komisije i ključnih dionika (kao što su zdravstveni stručnjaci, regulatorna tijela i organizacije civilnog društva) o rodnim aspektima u zdravstvu, uključujući smjernicama za sveobuhvatan spolni odgoj i obrazovanje o odnosima, spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te rodno osjetljivim odgovorima na epidemije; poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere i pruži potporu kako bi se zajamčilo spolno i reproduktivno zdravlje i prava tijekom provedbe trenutačne Strategije za rodnu ravnopravnost te da spolno i reproduktivno zdravlje i prava uvrsti u svoju narednu strategiju EU-a za zdravlje; poziva Komisiju da podupre države članice u jačanju njihovih zdravstvenih sustava i pružanju visokokvalitetnog i univerzalnog pristupa svim uslugama zdravstvene skrbi te da smanji razlike u pristupu uslugama zdravstvene skrbi, uključujući uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava među državama članicama i unutar njih; poziva u tom pogledu države članice da osiguraju siguran, pravodoban i potpuni pristup spolnim i reproduktivnim pravima i zdravlju i neophodnim zdravstvenim uslugama;

111.  traži od Komisije da se usmjeri na pitanje nejednakosti u području zdravlja u okviru predstojeće strategije EU-a za zdravlje koja bi se trebala usredotočiti na pristup preventivnom zdravlju u svim fazama života, zdravlje i sigurnost žena na radnom mjestu, kao i na posebnu rodnu usmjerenost u europskom planu za liječenje raka; ponovno naglašava važnost rodno specifične medicine i rodno specifičnog istraživanja te ističe da bi, stoga, ulaganje u razlike između žena i muškaraca u pogledu njihova zdravlja trebalo podržati u okviru programa Obzor Europa kako bi se potaknuli zdravstveni sustavi da kvalitetnije odgovaraju na različite potrebe žena i muškaraca;

112.  poziva Komisiju da podrži istraživanja o nehormonskoj kontracepciji za žene, koja bi ženama omogućila više alternativnih mogućnosti, te da podupre istraživanja o kontracepcijskim sredstvima za muškarce kako bi se omogućila jednakost u pristupu i korištenju kontracepcijskim sredstvima kao i zajednička odgovornost;

113.  zahtijeva potporu borcima za prava žena i organizacijama za prava žena u EU-u i diljem svijeta, uključujući organizacijama koje se bave spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima te pripadnicima zajednice LGBTI +, kroz povećanu i namjensku financijsku potporu u sljedećem VFO-u; usto ističe njihove financijske poteškoće koje proizlaze iz trenutačne krize i poziva na povećanje sredstava kako bi se u dovoljnoj mjeri financirao njihov kontinuirani rad; duboko je zabrinut zbog negativnih reakcija u nekim državama članicama u pogledu prava žena i rodne ravnopravnosti te, osobito, zbog pokušaja daljnje kriminalizacije skrbi o pobačaju i ugrožavanja pristupa mladih cjelovitom spolnom odgoju u Poljskoj te donesene reforme usmjerene protiv transrodnih i interseksualnih prava u Mađarskoj; poziva na stalno praćenje stanja u vezi s pravima žena i rodnom ravnopravnošću, uključujući u vezi s dezinformiranjem i nazadnim inicijativama u svim državama članicama, te na uspostavu sustava upozorenja kako bi se alarmiralo u slučaju regresije; poziva Komisiju da podupre studije u kojima će se analizirati poveznica između pokreta protiv demokracije i napada i kampanja dezinformiranja na prava žena i rodnu ravnopravnost, kao i na demokraciju, te poziva Komisiju da analizira njihove temeljne uzroke i poveća svoje napore u njihovom suzbijanju razvojem provjere činjenica, protuargumentacija i kampanja za podizanje svijesti;

114.  poziva Komisiju da provede globalnu kampanju protiv sve češćih napada protiv njih i da osigura oslobađanje boraca za ljudska prava, uz poseban naglasak na borce za prava žena; poziva da se u smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava hitno usvoji prilog s ciljem priznavanja i razvoja dodatnih strategija i alata kako bi se bolje i djelotvornije odgovorilo na specifičnu situaciju, prijetnje i čimbenike rizika s kojima se suočavaju borci za ljudska prava žena;

115.  potiče Komisiju i države članice da zaštite žene koje su posebno izložene višestrukoj diskriminaciji tako što će priznati višedimenzionalne oblike diskriminacije s kojima se žene suočavaju na temelju spola, etničke pripadnosti, nacionalnosti, dobi, invaliditeta, socijalnog statusa, seksualne orijentacije i rodnog identiteta i migracijskog statusa te da zajamče da se mjerama koje se provode uzimaju u obzir i rješavaju posebne potrebe tih skupina;

116.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o potrebi za jačim strateškim okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020.(41), u kojoj se navodi da u većini država članica nije primijećeno nikakvo poboljšanje u pogledu pristupa zapošljavanju, da postoje ozbiljna sporna pitanja u vezi sa stanovanjem i neznatnim napretkom u pogledu siromaštva te da postoji potreba za snažnom rodnom dimenzijom u okviru EU-a; izražava zabrinutost zbog govora mržnje usmjerenog protiv Roma u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i zbog dodatnih ograničenja koje su neke države članice uvele kako bi romske zajednice stavile u karantenu te se boji negativnih posljedica za najranjivije skupine među Romima, kao što su djevojčice, mlade žene, starije žene, osobe s invaliditetom ili pripadnici skupine LGBTIQ+; pozdravlja donošenje strateškog okvira  EU-a za ravnopravnost i integraciju Roma, čime se omogućava analiziranje utjecaja koronavirusa na zajednice Roma te donošenje mjera čija je svrha izbjeći negativne reakcije umjerene na njih;

117.  potiče Komisiju da uspostavi konkretan okvir za prava i zaštitu seksualnih radnika tijekom i nakon krize; nadalje ustraje na važnosti uključivanja mjera i strategija za borbu protiv diskriminacije s kojom se seksualni radnici suočavaju u pristupu financiranju, stanovanju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i drugim uslugama;

118.  ističe da su audiovizualni i tiskani mediji jedan od sektora sa znatnom kulturnom, društvenom i gospodarskom važnošću kojima se i odražava i oblikuje društvo i kultura; žali zbog činjenice da su žene u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene na ključnim kreativnim položajima u tom sektoru, među ostalim u filmskoj industriji diljem Europe i svijeta; poziva Komisiju da se usmjeri na rješavanje rodnih stereotipa u medijima i promiče rodno ravnopravan sadržaj; naglašava važnost poticanja medijske pismenosti i pružanja rodno osjetljivih inicijativa za medijsko obrazovanje svim relevantnim dionicima; poziva države članice da donesu zakonodavstvo kojim se zabranjuje seksističko oglašavanje u medijima i promiču osposobljavanje i praktični tečajevi za borbu protiv rodnih stereotipa u školama novinarstva, komunikacija, medija i oglašavanja; poziva Komisiju da pomogne u razmjeni najboljih praksi u području borbe protiv seksističkih oglasa; poziva države članice da razviju i provedu politike za iskorjenjivanje trajnih nejednakosti u cijelom audiovizualnom sektoru kako bi se omogućile i poboljšale prilike za žene i djevojčice;

Rodna ravnopravnost kroz vanjske odnose EU-a

119.  u skladu s člankom 8. UFEU-a u kojem se navodi da EU u svim svojim aktivnostima teži uklanjaju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena, poziva na usklađivanje i uzajamno jačanje unutarnjih i vanjskih politika EU-a o načelima višestruke diskriminacije, rodno osviještene politike i rodne ravnopravnosti, kako bi se kroz vanjske odnose borilo protiv rodnih stereotipa i normi, kao i štetnih praksi i diskriminirajućih zakona, i kako bi se promicalo da žene jednako uživaju u svim ljudskim pravima; u tom kontekstu posebno ističe trgovinske politike EU-a, razvojnu suradnju i politike ljudskih prava; naglašava primarnu ulogu osnaživanja žena za djelotvorno provođenje razvojnih politika; podsjeća na važnost obrazovanja za osnaživanje žena i djevojčica i u EU-u i u partnerskim zemljama; naglašava da obrazovanje nije samo pravo nego i ključno sredstvo za borbu protiv ranih i prisilnih brakova i tinejdžerskih trudnoća; ustraje u tome da je hitno potrebno da vanjska politika EU-a pomogne u tome da djevojčice u partnerskim zemljama ostanu u školama i da nastave svoje obrazovanje; pozdravlja obnovljenu predanost pravima žena i djevojčica te upućivanje na ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj održivog razvoja br. 5 kao ključni okvir za Strategiju za rodnu ravnopravnost;

120.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama prati i radi na potpunoj provedbi Pekinške platforme za djelovanje, programa djelovanja ICPD-a i ishoda njihovih revizijskih konferencija te svih ciljeva održivog razvoja, uključujući ciljeve 3.7. i 5.6., unutar i izvan EU-a, koristeći pokazatelje u skladu s UN-ovim globalnim okvirom pokazatelja za ciljeve održivog razvoja;

121.  pozdravlja novi treći akcijski plan za ravnopravnost spolova (GAP III), kao ključan instrument za promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena i djevojčica u vanjskim odnosima; naglašava da taj dokument treba biti popraćen jasnim, mjerljivim i vremenski ograničenim pokazateljima, uključujući raspodjelom uloga i odgovornosti za različite aktere; pozdravlja činjenicu da se u novom akcijskom planu zadržava cilj prema kojem se mora osigurati da 85 % svih novih programa doprinosi rodnoj ravnopravnosti; izražava žaljenje zbog toga što nije utvrđen novi cilj prema kojem 20 % programa mora biti prvenstveno usmjereno na rodnu ravnopravnost; zahtijeva da se novim instrumentom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju prednost pruži rodnoj ravnopravnosti i pravima žena u svim geografskim i tematskim programima koji su s njima povezani; pozdravlja promjenu institucijske kulture službi Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje radi učinkovitije provedbe obveza EU-a u pogledu prava žena i rodne ravnopravnosti;

122.  poziva Komisiju da dodatno ojača ulogu EU-a kao katalizatora za rodnu ravnopravnost diljem svijeta;

123.  poziva Komisiju da potiče dublje razumijevanje posebnih potreba migrantica te žena i djevojčica koje traže azil kada je riječ o pristupu zdravstvenoj i obrazovnoj potpori te financijskoj sigurnosti kako bi se spriječio rizik od njihova iskorištavanja i zajamčilo poštovanje njihovih prava;

124.  napominje da se Komisija mora usmjeriti na rješavanje posebne situacije u pogledu zaštite žena od rodno uvjetovanog nasilja u prihvatnim objektima za migrante i azilante te poziva na prilagođenu infrastrukturu za žene i djevojčice te odgovarajuće osposobljavanje osoblja u tim objektima gdje je to potrebno;

125.  pozdravlja trgovinsku politiku EU-a temeljenu na vrijednostima s visokom razinom zaštite prava radnika i okoliša, kao i poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava, uključujući rodne ravnopravnosti; podsjeća da svi sporazumi EU-a o trgovini i ulaganjima moraju obuhvaćati rodnu dimenziju te ambiciozno i provedivo poglavlje o trgovini i održivom razvoju; pozdravlja činjenicu da se Komisija po prvi puta obvezala da će u modernizirani Sporazum o pridruživanju s Čileom uvrstiti posebno poglavlje o trgovini i rodnoj ravnopravnosti, nadovezujući se pritom na postojeće primjere u svijetu;

126.  ponavlja svoju stalnu potporu radu Komisije u tom području;

o
o   o

127.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Direktiva Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti, (SL L 6, 10.1.1979., str. 24.).
(2) Direktiva Vijeća 86/613/EEZ od 11. prosinca 1986. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji obavljaju samostalnu djelatnost, uključujući poljoprivredne djelatnosti, i zaštiti majčinstva, (SL L 359, 19.12.1986., str. 56.).
(3) Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, (SL L 348, 28.11.1992., str. 1.).
(4) Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, (SL L 373, 21.12.2004., str. 37.).
(5) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).
(6) Direktiva Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ, (SL L 68, 18.3.2010., str. 13.).
(7) Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ, (SL L 180, 15.7.2010., str. 1.).
(8) SL L 188, 12.7.2019., str. 79.
(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0039.
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0025.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0111.
(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.
(13) SL C 390, 18.11.2019., str. 19.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0014.
(15) SL C 162, 10.5.2019., str. 9.
(16) SL C 346, 27.9.2018., str. 6.
(17) SL C 331, 18.9.2018., str. 60.
(18) SL C 263, 25.7.2018., str. 49.
(19) SL C 252, 18.7.2018., str. 99.
(20) SL L 69, 8.3.2014., str. 112.
(21) SL C 76, 28.2.2018., str. 93.
(22) SL C 356, 4.10.2018., str. 89.
(23) SL C 285, 29.8.2017., str. 78.
(24) SL C 11, 12.1.2018., str. 35.
(25) SL C 298, 23.8.2018., str. 14.
(26) SL C 363, 28.10.2020., str. 80.
(27) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
(28) SL C 458, 19.12.2018., str. 34.
(29) SL C 66, 21.2.2018., str. 44.
(30) SL C 407, 4.11.2016., str. 2.
(31) Istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz 2014., najsveobuhvatnije na razini EU-a u tom području, na temelju podataka iz 28 država članica.
(32) Komunikacija Komisije pod nazivom „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.” (COM(2020)0152).
(33) Rezolucija Europskog parlamenta od 30. siječnja 2020. o razlici u plaćama žena i muškaraca (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0025).
(34) https://www.eurofound.europa.eu/hr/news/news-articles/gender-employment-gap-costs-europe-eu370-billion-per-year
(35) SL C 331, 18.9.2018., str. 60.
(36) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0129.
(37) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0101.
(38) Rezolucija Europskog parlamenta od 30. siječnja 2020. o razlici u plaćama žena i muškaraca.
(39) Direktiva 2014/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika (SL L 128, 30.4.2014., str. 8.).
(40) SL C 363, 28.10.2020., str. 164.
(41) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0075.


Premošćivanje digitalnog jaza između spolova: sudjelovanje žena u digitalnom gospodarstvu
PDF 181kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o premošćivanju digitalnog jaza između spolova: sudjelovanje žena u digitalnom gospodarstvu (2019/2168(INI))
P9_TA(2021)0026A9-0232/2020

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje usvojene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 1995., a posebno područje „Žene i medijiˮ,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju (br. 190) iz 2019. i njezinu Preporuku o nasilju i uznemiravanju (br. 206) iz 2019.,

–  uzimajući u obzir zaključni dokument sa sastanka na visokoj razini koji je Opća skupština UN-a održala 16. prosinca 2015. o cjelokupnoj reviziji provedbe zaključaka donesenih na Svjetskom samitu o informacijskom društvu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192), i preispitivanje njezine provedbe u sredini razdoblja od 10. svibnja 2017. naslovljeno „Povezano jedinstveno digitalno tržište za sve” (COM(2017)0228),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela 1., 2., 3. i 20.,

–  uzimajući u obzir stup II („stvaranje boljih uvjeta u kojima digitalne mreže i usluge mogu brzo napredovati”) i III („maksimalno povećanje potencijala za rast digitalnog gospodarstva”) Komisijine strategije jedinstvenog digitalnog tržišta,

–  uzimajući u obzir strateški okvir za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.),

–  uzimajući u obzir studije Komisije pod naslovom „IKT za rad: digitalne vještine na radnom mjestu” i „Žene u digitalnom dobu”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. srpnja 2020. „Program vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost” (COM(2020)0274),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 1. listopada 2013. naslovljeno „Žene u sektoru IKT-a”,

–  uzimajući u obzir studiju Europskog instituta za ravnopravnost spolova od 26. siječnja 2017. naslovljenu „Rodna dimenzija i digitalna agenda”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. svibnja 2016. o razvoju medijske pismenosti i kritičkog mišljenja putem obrazovanja i osposobljavanja,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. prosinca 2018. pod naslovom „Rodna ravnopravnost, mladež i digitalizacija”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. pod naslovom „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Savjetodavnog odbora za jednake mogućnosti žena i muškaraca od 19. prosinca 2018. naslovljeno „Budućnost strategije za rodnu ravnopravnost nakon 2019.: bitke u kojima pobijedimo kasnije opet vodimo”,

–  uzimajući u obzir Izjavu o preuzimanju obveze u pogledu žena u digitalnoj sferi (WID) koju je 2019. potpisalo 27 ministara EU-a i predstavnika država članica te Norveška,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o Digitalnom programu za rast, mobilnost i zapošljavanje: vrijeme je za prelazak u višu brzinu(3), a posebno Veliku koaliciju za digitalne vještine i radna mjesta,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u digitalnom dobu(5),

–  uzimajući u obzir Svjetski sastanak na vrhu o informacijskom društvu (WSIS) 2019. o „Informacijskim i komunikacijskim tehnologijama za postizanje ciljeva održivog razvoja”,

–  uzimajući u obzir Forum WSIS-a 2020. pod nazivom "Poticanje digitalne transformacije i globalnih partnerstava: linije djelovanja WSIS-a za postizanje ciljeva održivog razvoja”,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o osnaživanju žena i djevojčica posredstvom digitalnog sektora (O-000004/2018–B8–0010/2018),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. travnja 2018. o osnaživanju žena i djevojčica putem digitalnog sektora(6),

–  uzimajući u obzir međuparlamentarnu sjednicu odbora održanu povodom Međunarodnog dana žena 2018. o osnaživanju žena i djevojčica u medijima i IKT-u,

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu naslovljenu „Osnaživanje žena na internetu”, koju je 30. listopada 2015. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku(7),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Temeljni uzroci digitalnog jaza među spolovima i moguća rješenja za poboljšanje digitalne uključenosti žena i djevojčica” koju je 15. veljače 2018. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku(8),

–  uzimajući u obzir studiju pod nazivom „Kibernasilje i govor mržnje na internetu usmjeren protiv žena” koju je 16. kolovoza 2018. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku(9),

–  uzimajući u obzir studiju pod naslovom „Obrazovanje i zapošljavanje žena u znanosti, tehnologiji i digitalnom gospodarstvu, uključujući UI i njegov utjecaj na rodnu ravnopravnost”, koju je 15. travnja 2020. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku(10),

–  uzimajući u obzir istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”, objavljeno 2014.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. lipnja 2012. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286) i izvješće o njezinoj provedbi na sredini razdoblja provedbe od 17. listopada 2014. (SWD(2014)0318),

–  uzimajući u obzir pregled pokazatelja „Žene u digitalnoj sferi”(12),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0232/2020),

A.  budući da u skladu s člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Unija u svim svojim aktivnostima mora nastojati ukloniti nejednakosti te promicati jednakost između muškaraca i žena; budući da je djevojčicama i mladim ženama potreban jednak pristup tehnologiji i digitalnom osposobljavanju i da moraju biti sigurne na internetu kako bi se postigla rodna ravnopravnost; budući da se 5. cilj održivog razvoja odnosi na rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena te da to obuhvaća upotrebu tehnologije i interneta;

B.  budući da je digitalizacija iz temelja promijenila većinu aspekata našeg života, stvorivši mnoštvo prilika, ali i nove izazove; budući da će kriza uzrokovana bolešću COVID 19 i njezine posljedice vjerojatno dovesti do trajnih promjena života u Europi, u kojem će digitalizacija imati vrlo važnu ulogu; budući da treba istražiti i procijeniti učinak digitalizacije na izglede žena za zapošljavanje kao i posljedice rada na daljinu; budući da traženje ravnoteže između rada na daljinu, privatnog života i zadaća skrbi o članovima obitelji stvara dodatno opterećenje i da su žene stoga suočene s povećanim emocionalnim, psihičkim i društvenim teretom; budući da se tržište rada zbog pandemije suočava s izazovom velike digitalne transformacije;

C.  budući da rodni stereotipi predstavljaju ozbiljnu prepreku ravnopravnosti žena i muškaraca, pridonoseći spolnoj segregaciji u obrazovanju i zapošljavanju, dodatno povećavajući rodne razlike u digitalnom sektoru i sprečavajući potpuno sudjelovanje žena kao korisnika, inovatora i stvaratelja; budući da se prema uobičajenim stereotipima visoka intelektualna sposobnost više povezuje s muškarcima nego sa ženama i da te stereotipe prihvaćaju već i djeca od 6 godina, posebice djevojčice, te da oni utječu na njihove interese;

D.  budući da Indeks rodne ravnopravnosti spolova za 2019. pokazuje postojane rodne nejednakosti u digitalnom sektoru;

E.  budući da je prema podacima Eurostata iz 2018. otprilike 1,3 milijuna osoba studiralo informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u Europskoj uniji te da su djevojčice i žene većinom u manjini i predstavljaju samo 17 % svih studenata u području IKT-a u EU-u;

F.  budući da 73 % dječaka u dobi između 15 i 16 godina nema poteškoća s korištenjem digitalnih uređaja s kojima su manje upoznati, u usporedbi sa 63 % djevojčica u istoj dobnoj skupini(13), koje se ne osjećaju tako sigurnima, unatoč činjenici da posjeduju vještine zahvaljujući kojima bi mogle postizati bolje rezultate od dječaka u pogledu digitalne pismenosti;

G.  budući da rodni stereotipi u velikoj mjeri utječu na odabir predmeta; budući da vrlo mali broj djevojaka adolescentske dobi u državama članicama EU-a (manje od 3 %) izražava zanimanje za rad u području IKT-a u dobi od 30 godina(14); budući da učitelji i roditelji time što odvraćaju djevojke od karijere u području IKT-a mogu dodatno ojačati rodne stereotipe; budući da uklanjanje rodno uvjetovanih očekivanja o zanimanjima i poticanje ženskih uzora u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) i IKT-a može potaknuti djevojke da studiraju IKT;

H.  budući da žene u informacijsko-komunikacijskom sektoru zarađuju 19 % manje od muškaraca; budući da rodne razlike u plaći izravno doprinose rodnim razlikama u mirovini(15); budući da razina plaća muškaraca i žena mora biti u skladu s načelom pravednosti i jednakosti;

I.  budući da se diljem svijeta žene kao demografska skupina koriste internetom manje nego muškarci, bilo za instalaciju softvera ili za korištenje radija i televizije, internetsko bankarstvo ili usluge e-trgovine;

J.  budući da se tijekom posljednjih nekoliko godina povećao broj žena koje rade u području kibersigurnosti, no te su brojke unatoč tome i dalje vrlo niske te žene čine manje od 20 % stručnjaka u području kibersigurnosti u Europi;

K.  budući da se u budućnosti očekuje da će za više od 90 % radnih mjesta biti potrebna određena razina e-vještina i digitalne pismenosti;

L.  budući da je izglednije da će žene zbog različitih prepreka, kao što su rodni stereotipi i nedovoljno raznolika radna okruženja u kojima prevladavaju muškarci, teško pronaći svoje mjesto u sektoru IKT-a; budući da u sektoru IKT-a postoji znatna vertikalna i horizontalna segregacija te da su žene često prekvalificirane za svoj položaj; budući da je vrlo malo žena na vodećim položajima u području softverskog inženjeringa;

M.  budući da upotreba i izrada softvera postaju ključna sredstva za digitalnu transformaciju; budući da je rodni jaz među softverskim programerima i inženjerima zabrinjavajući u pogledu uključenosti žena u tom sektoru te potencijalne svjesne i nesvjesne rodno diskriminirajuće pristranosti u aplikacijama umjetne inteligencije, videoigrama i igračkama i drugim aplikacijama;

N.  budući da istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) u pogledu nasilja nad ženama pokazuje da je 14 % žena doživjelo kiberuznemiravanje od 15. godine života(16); budući da je prijavljen velik broj slučajeva spolnog uznemiravanja na lokacijama obrazovanja u području STEM-a, među ostalim u školama, na sveučilištima i radnom mjestu, što dodatno isključuje žene iz tog sektora; budući da su mnoge žene tijekom razdoblja pandemije COVID-a 19 bile žrtve novih oblika spolnog i psihološkog uznemiravanja na internetu, uključujući upadanje na videosastanke, uznemiravanje ili prijetnje; budući da su hitno potrebne mjere za rješavanje tih novih oblika spolnog i psihološkog uznemiravanja; budući da objektivizacija, hiperseksualizacija i iskorištavanje žena na internetu, posebno kroz internetsku pornografiju, imaju razoran učinak na razvoj seksualnosti i općenitije na rodnu ravnopravnost;

O.  budući da u sektoru IKT-a radi mali udio žena; budući da velik broj žena napusti visoko obrazovanje, akademske mogućnosti i karijeru u području IKT-a (pojava poznata kao „leaky pipeline” odnosno „propusni cjevovod”), uglavnom zbog loše ravnoteže između poslovnog i privatnog života, organizacijskih ograničenja i okruženja u kojem prevladavaju muškarci; budući da godišnji gubitak produktivnosti u europskom gospodarstvu zbog činjenice da žene napuštaju radna mjesta u digitalnom sektoru i postaju neaktivne iznosi 16,1 milijardu EUR(17);

P.  budući da je u sektoru IT-a zabilježen znatan porast broja žena u upravnim odborima, ali da je to ujedno sektor s najvećim postotkom upravnih odbora u kojima su samo muškarci;

Q.  budući da digitalna kompetencija znači sposobnost stjecanja, obrade i prenošenja digitalnih informacija i da na nju utječe društveno-kulturni i gospodarski kontekst; budući da žene u usporedbi s muškarcima provode više vremena obavljajući neplaćene poslove u području skrbi i kućanske poslove; budući da to ograničava njihovo slobodno vrijeme, vrijeme za plaćeni posao ili prilike za stjecanje digitalne kompetencije i vještina u korištenju internetom; budući da bi mjere usmjerene na podizanje svijesti, rušenje rodnih stereotipa i normi, te postizanje bolje preraspodjele neplaćene skrbi o djeci i kućanskih poslova omogućile veće sudjelovanje žena na (digitalnim) tržištima rada i u osposobljavanju te stjecanje bolje digitalne kompetencije;

R.  budući da žene čine vrlo mali postotak ulagača rizičnog kapitala, anđela ulagača i ulagača; budući da djevojke od osnovne i srednje škole pa do fakulteta obično imaju manje predmeta iz područja IKT-a i STEM-a, što dovodi do toga da žene u znatno manjem broju rade u tim područjima ili su osnivačice i vlasnice privatnih poduzeća i start-upova; budući da niži postotak sudjelovanja žena u tehnologiji izravno utječe na čitav društveni razvoj i stvara inovacijsku pristranost u pogledu vrste inovacija i novih tehnologija koje se pružaju potrošačima;

S.  budući da u usporedbi s 2011. postoji tendencija smanjenja broja žena u visokom obrazovanju u području IKT-a; budući da je od 8 milijuna stručnjaka za IKT u EU-u 17 % žena; budući da bi digitalni sektor imao velike koristi od neiskorištene baze vještina i raznolikih perspektiva kad bi više žena ušlo na tržište digitalnih radnih mjesta, što bi moglo dovesti do godišnjeg povećanja BDP-a u europskom gospodarstvu od 16 milijardi EUR;

T.  budući da na temelju Globalnog izvješća o nejednakostima između spolova Svjetskog gospodarskog foruma iz 2018. samo 22 % stručnjaka za umjetnu inteligenciju na svijetu čine žene, u usporedbi sa 78 % muškaraca, što predstavlja rodnu razliku od 72 % koju treba riješiti; budući da je 2019. na svakih 100 USD uloženih u europska tehnološka poduzeća 92 USD dodijeljeno osnivačkim timovima u kojima su samo muškarci(18);

U.  budući da digitalna uključenost podrazumijeva sposobnost svih pojedinaca i zajednica da pristupe informacijsko-komunikacijskim tehnologijama i upotrebljavaju ih; budući da djevojke i žene iz digitalne uključenosti isključuju nedostatak pristupa, cjenovna pristupačnost i obrazovanje kao i očekivanja povezana s rodom i društveno-kulturnim normama, niži postotak sudjelovanja u obrazovanju u području STEM-a i IKT-a, ograničena upotreba digitalnih alata i manja aktivnost na društvenim platformama zbog kibernasilja usmjerenog protiv djevojaka i žena; budući da rodna dimenzija digitalne uključenosti mora biti sastavni dio svih inicijativa i ulaganja EU-a povezanih s IKT-om i digitalizacijom;

V.  budući da digitalna financijska uključenost podrazumijeva digitalni pristup formalnim financijskim uslugama koje su prilagođene potrebama i odgovorno se pružaju po pristupačnoj cijeni; budući da su glavni razlozi za financijsku isključenost žena zakoni i norme koji mogu ugroziti pravo žena da sudjeluju na tržištu rada, upravljaju imovinom, uspostavljaju financiranje za razvoj formalnog poslovanja i pristupaju mu te donose vlastite ekonomske odluke; budući da otprilike milijardu žena još uvijek nema pristup formalnim financijskim uslugama zbog nedostatka pristupa identifikacijskim dokumentima, mobitelima, digitalnim vještinama i nedovoljnog financijskog znanja te neodgovarajućih proizvoda; budući da bolji pristup i upotreba pouzdanih digitalnih financijskih usluga mogu pomoći u izgradnji ekonomske moći i ekonomske neovisnosti žena;

W.  budući da na sposobnost žena da pristupaju i koriste se digitalnim tehnologijama utječu brojni čimbenici, kao što su ulaganja, propisi i konkurencija; budući da žene i djevojke u ruralnim i teško dostupnim regijama nailaze na izazove i prepreke u pogledu pristupa internetu te digitalnim tehnologijama i infrastrukturi, što ih sprečava da u potpunosti iskoriste digitalni potencijal moderne tehnologije; budući da, posebice u zemljama u razvoju, žene i djevojke u ruralnim područjima uglavnom rade u poljoprivredi, a njihov rad često nije plaćen te rade nesigurnije poslove, zbog čega žive u tehnološki siromašnim okruženjima i imaju poteškoće pri pristupanju digitalnim tehnologijama;

Opće napomene

1.  poziva Komisiju i države članice da mjere za poticanje prelaska na digitalnu tehnologiju usklade s ciljevima Unije o rodnoj ravnopravnosti; naglašava da digitalna tranzicija ne bi smjela nikoga zapostaviti; pozdravlja Komisijinu predanost povećanju sudjelovanja žena u digitalnom gospodarstvu i informacijskom društvu koja je dio strategije za rodnu ravnopravnost 2020.–2025.; poziva Komisiju da u okviru digitalne agende, europske digitalne strategije i svih drugih politika i inicijativa u području vještina digitalizacije i obrazovanja nastavi rješavati problem velikih rodnih razlika u sektoru IKT-a s pomoću konkretnih mjera posebno usmjerenih na povećanje sudjelovanja žena i djevojaka u tom sektoru; naglašava da povećanje sudjelovanja žena u digitalnom sektoru može imati važan učinak na borbu protiv rodnih nejednakosti, stereotipa i diskriminacije, poboljšanje pristupa žena tržištu rada i njihovih radnih uvjeta, kao i rješavanje problema razlike u plaćama između žena i muškaraca; poziva Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuća financijska sredstva za programe kojima je cilj privući više djevojaka i žena da studiraju i rade u području STEM-a, da uspostave poduzetničke programe kojima se financiraju žene i djevojke koje pokreću tehnološke projekte ili nova poduzeća, da razviju strategije usmjerene na povećanje digitalne uključenosti i digitalne financijske uključenosti djevojaka i žena u područjima povezanima sa STEM-om, umjetnom inteligencijom te sektorom istraživanja i inovacija te da zauzmu višerazinski pristup rješavanju rodnih razlika na svim razinama obrazovanja i zapošljavanja u digitalnom sektoru;

2.  poziva Komisiju da pri pregovaranju o programima u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira i o sredstvima i zajmovima u okviru plana oporavka uzme u obzir jednake mogućnosti žena i muškaraca i digitalni jaz među spolovima i da poveća osviještenost žena o tim mehanizmima; naglašava da rodno osviještena politika i donošenje rodno osjetljivog proračuna s mjerljivim pokazateljima moraju biti dio politika kojima se podupire razvoj IKT-a; poziva Komisiju da osigura uključivanje načela rodne ravnopravnosti u Zakon o digitalnim uslugama i sve buduće prijedloge koji se odnose na digitalnu domenu;

3.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za punu provedbu ministarske izjave o preuzimanju obveze u pogledu žena u digitalnoj sferi; poziva Komisiju da nadzire provedbu međusektorskih nacionalnih planova država članica u pogledu žena u digitalnoj sferi;

Obrazovanje

4.  naglašava važnost uključivanja načela rodne ravnopravnosti u digitalno obrazovanje na svim razinama, uključujući izvannastavno, informalno i neformalno obrazovanje, među ostalim i za nastavno osoblje; poziva na donošenje posebnih strategija za različite dobne skupine;

5.  potiče Komisiju i države članice, kao i razvojne programere, poduzeća i sveučilišta da riješe problem rodnih razlika u sektoru IKT-a i da surađuju u traženju rješenja i razmjeni najboljih praksi u pogledu bolje uključenosti djevojčica u područjima relevantnima za digitalno obrazovanje od najranije dobi; poziva EU i države članice da razvijaju, podupiru i provode mjere koje promiču UN i njegova tijela;

6.  poziva Komisiju da se temeljito pozabavi pitanjem malog broja žena koje studiraju i rade u području IKT-a i da osigura snažnu rodnu perspektivu u okviru programa Digitalna Europa i ažuriranog akcijskog plana za digitalno obrazovanje, što obuhvaća i dostupnost i cjenovnu pristupačnost digitalne opreme; poziva obrazovne ustanove da uključe rodnu komponentu u sve kurikule, obrazovne materijale i prakse podučavanja povezane s područjem STEM-a i IKT-a od rane dobi kako bi se djevojčice potakle da pohađaju nastavu iz matematike, programiranja, IKT-a i znanstvenih predmeta u školama; potiče Komisiju i države članice da surađuju s obrazovnim ustanovama i organizacijama civilnog društva kako bi ocijenile i preoblikovale načine podučavanja u području IKT-a;

7.  ističe da je važno da žene i djevojke doprinesu definiranju vlastite budućnosti u STEM-u i da IKT postane sastavni dio obrazovanja u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju te da se napuste štetni stereotipi o rodnim ulogama za djevojčice i dječake;

8.  poziva Komisiju i države članice da pri razvoju politika digitalnog obrazovanja uzmu u obzir rodnu perspektivu kako bi se i učenici i učenice osposobili za suočavanje s izazovima u budućnosti; poziva Komisiju i države članice da uspostave programe mentorstva sa ženama koje će biti uzori u području IKT-a na svim razinama obrazovanja; poziva Komisiju i države članice da promiču kampanje za podizanje svijesti usmjerene na učenike i njihove roditelje radi borbe protiv rodnih stereotipa u školskim projektima i na radnim mjestima; ističe da je važno ženama pripisivati zasluge za njihov rad kako djevojčice ne bi u znanstvenim knjigama viđale samo muška imena, nego kako bi imale i ženske uzore;

9.  poziva Komisiju i države članice da podrže cjeloživotno učenje u cilju olakšavanja profesionalnog prijelaza žena na položaje u području IKT-a, kao i osposobljavanje i programe za jačanje e-vještina, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju djevojaka i žena; naglašava da preporuka Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju i ažurirani program vještina za Europu moraju osigurati rodnu perspektivu;

10.  poziva Komisiju i države članice da donesu politike i mjere za rješavanje problema propusnog cjevovoda;

11.  poziva na to da rodna ravnopravnost postane dosljedan i strukturni dio buduće strategije i politika EU-a za mlade;

Zapošljavanje i poduzetništvo

12.  potiče države članice da potpuno prenesu i provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i poziva Komisiju da to učinkovito nadzire kako bi osigurala da oba roditelja mogu koristiti očinski i roditeljski dopust te dopust za njegovatelje; potiče države članice da uzmu u obzir IKT kao sredstvo promicanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života i da prate trendove u digitalizaciji svijeta rada, među ostalim u digitalnom sektoru, kako bi, prema potrebi, prilagodile svoje postojeće mjere za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te promicale i ojačale svoje sustave usmjerene na jednaku raspodjelu zadaća skrbi; u tom kontekstu potiče Komisiju i države članice da uvedu politike za rješavanje situacije samozaposlenih osoba, posebno žena poduzetnica u sektoru IKT-a i digitalnom sektoru, i njihove potrebe za pristupom sustavima socijalne zaštite, rodiljnom dopustu i skrbi o djeci; ističe da rad na daljinu ženama omogućuje rad od kuće, što potencijalno može dovesti do bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života; konstatira, međutim, da države članice to moraju nadzirati i propisno regulirati;

13.  ističe da razlika u plaći između žena i muškaraca ima negativan učinak na socijalne naknade i razliku u mirovinama žena, među ostalim u digitalnom sektoru; pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala do kraja 2020. predložiti obvezujuće mjere u pogledu transparentnosti plaća, istodobno uzimajući u obzir jedinstvene okolnosti europskih malih i srednjih poduzeća te razne modele tržišta rada koji postoje u EU-u, kako bi se učinkovito riješile razlike u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena kao i siromaštvo u starijoj dobi;

14.  poziva Komisiju i države članice da promiču rodnu ravnopravnost u poduzećima u sektoru IKT-a i povezanim sektorima te u digitalnom gospodarstvu, te da donesu horizontalne politike za smanjenje rodnog jaza u digitalnom gospodarstvu s pomoću ciljanih mjera, uključujući europske fondove za financiranje projekata koje vode žene u digitalnom sektoru, promicanje minimalnog broja žena istraživača koje sudjeluju u projektima IKT-a, programe osposobljavanja za odjele za ljudske resurse o „nesvjesnoj rodno diskriminirajućoj pristranosti” kako bi se promicalo rodno uravnoteženo zapošljavanje, osmišljavanje nagrada i sustava poticaja za poduzeća i organizacije koji aktivno doprinose rodno neutralnim politikama s mjerljivim ciljevima, promicanje rodne osviještenosti u strategijama poduzeća pri proizvodnji, osmišljavanju i oglašavanju proizvoda IKT-a, godišnja izvješća poduzeća u sektoru IKT-a o raznolikosti i razlici u plaćama među spolovima, politike javne nabave i/ili smjernice o kupnji usluga IKT-a od pružatelja koji primjenjuju rodnu ravnotežu u sastavu svojih poduzeća i odbora, olakšavanje raspodjele europskih sredstava poduzećima koja vode računa o kriterijima rodne ravnoteže i poticanje provedbe planova i protokola za rodnu ravnopravnost kako bi se poboljšala i pratila uspješnost poduzeća u pogledu sudjelovanja žena, među ostalim na razini uprave i vodstva, kao i programe mentorstva;

15.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti ocijene uzroke i čimbenike koji dovode do visoke stope odustajanja od karijere u digitalnom sektoru kod žena; poziva Komisiju i države članice da analiziraju učinak koji nedostatak ravnoteže između poslovnog i privatnog života ima na sposobnost žena da sudjeluju u usavršavanju neophodnom za održavanje potrebne razine vještina koje se zahtijevaju u sektoru IKT-a; poziva Komisiju i države članice da osmisle mehanizme i programe za integraciju žena i djevojaka u inicijative obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja u digitalnom sektoru, neovisno o njihovu pravnom migracijskom statusu;

16.  poziva Komisiju i države članice da potiču poduzetništvo žena i njihovo sudjelovanje u inovacijama te da poduzetnicama i digitalnim novoosnovanim poduzećima kojima upravljaju žene pruže više prilika za financiranje i da poboljšaju pristup postojećim sredstvima kako bi imale jednake mogućnosti za natjecanje na jedinstvenom digitalnom tržištu, te da potaknu rodno uravnoteženiji sastav financijskih institucija;

17.  potiče Komisiju i države članice da povećaju financiranje za istraživanja o rodnim pitanjima u području IKT-a;

18.  smatra da je iznimno važno imati više ženskih uzora i povećati broj žena na vodećim položajima u sektoru IKT-a; poziva muške uzore da se zalažu za rodnu ravnopravnost u digitalnom gospodarstvu; naglašava potrebu da poduzeća u području IKT-a uvedu prakse u pogledu ljudskih resursa kojima se promiče raznolikost, kao što je rodna ravnoteža na srednjim i visokim rukovodećim položajima i u odborima poduzeća; pozdravlja činjenicu da se Komisija namjerava založiti za usvajanje Prijedloga direktive o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) iz 2012. i apelira na Vijeće da prekine blokadu u postupku i usvoji ga;

Kulturni, medijski i audiovizualni sektor

19.  ističe učinak kulturnog, medijskog, oglašavačkog i audiovizualnog sektora na razvoj i jačanje rodnih stereotipa i promicanje normativnih i kulturnih prepreka koje se reproduciraju kroz jezik i slike koji se šire u medijima;

20.  poziva audiovizualni i medijski sektor da više prikazuju žene koje se bave zanimanjima povezanima sa STEM-om i IKT-om i da počnu prikazivati raznolikost i mogućnosti koje se pružaju u području STEM-a i IKT-a; poziva medijski sektor da uključi žene u panel-rasprave, novinske članke i druga mjesta u kojima se oblikuje javno mnijenje i diskurs o tehnološkim temama;

21.  podsjeća na važnost uklanjanja svjesne i nesvjesne rodno diskriminirajuće pristranosti iz algoritama, aplikacija umjetne inteligencije, videoigara i igračaka koje doprinose štetnim rodnim stereotipima i dovode do smanjenja sudjelovanja žena u digitalnom području, području umjetne inteligencije i IKT-a; ističe da je potrebno riješiti problem pristranosti u području inovacija u sektoru IKT-a, pri čemu su dizajneri i tvorci usluga, softvera i korisničkih aplikacija uglavnom muškarci, a njihovi korisnici uglavnom žene;

Građansko, političko i ekonomsko osnaživanje žena

22.  ističe da informacijsko-komunikacijske tehnologije mogu znatno povećati sposobnost žena da sudjeluju u izbornim postupcima, javnim savjetovanjima, istraživanjima i raspravama, kao i da se organiziraju i zagovaraju prava žena; poziva Komisiju i države članice da pri osmišljavanju inicijativa e-uprave uzmu u obzir rodnu dimenziju; ističe učinkovitost upotrebe interneta za kampanje, forume i povećanje vidljivosti ženskih uzora;

23.  poziva Komisiju i države članice da konstruktivno surađuju s organizacijama digitalnog civilnog društva i da ih podupiru te da potiču takve organizacije da se uključe u upravljanje internetom; poziva Komisiju i države članice da blisko surađuju i sa ženama i ženskim organizacijama civilnog društva te da ih uključe u svoj rad pri osmišljavanju i provedbi javnih tehnoloških politika kako bi se ublažilo i bolje odgovorilo na probleme koji postoje u svakodnevnom životu žena i djevojčica, te da promiču ekonomsku i digitalnu uključenost žena;

24.  potiče države članice i Komisiju da organiziraju kampanje senzibilizacije, osposobljavanja i rodnog osvještavanja kako bi se naglasio utjecaj razvijenih vještina u području IKT-a na ekonomsko osnaživanje žena;

25.  smatra da je potrebno poticati žene da preuzmu važniju ulogu u oblikovanju, razvoju, izgradnji i održavanju pametnih gradova ili pametnih sela;

Prikupljanje podataka

26.  pozdravlja uspostavu pregleda pokazatelja „Žene u digitalnoj sferi” kao sastavnog dijela Indeksa digitalnoga gospodarstva i društva (DESI), kao i četiri nova pokazatelja koje je predložio EIGE u svojem izvješću iz 2018. pod naslovom „Rodna ravnopravnost i mladi: mogućnosti i rizici digitalizacije”;

27.  poziva Komisiju i države članice kao i platforme i poduzeća da prikupljaju usporedive podatke o upotrebi IKT-a raščlanjene prema spolu i dobi i da predlože inicijative, uključujući istraživanje, za razumijevanje i rješavanje temeljnih uzroka digitalnog jaza među spolovima; potiče Komisiju i države članice da prikupe i upotrijebe postojeće podatke raščlanjene prema spolu radi promicanja više istraživanja o interakciji različitih čimbenika koji sprečavaju digitalnu uključenost žena i djevojaka; naglašava da usklađeno prikupljanje podataka olakšava usporedbu i razmjenu podataka i primjera najboljih praksi među državama članicama;

Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja: kibernasilje

28.  s velikom zabrinutošću primjećuje da su digitalna kaznena djela i zastrašivanje, zlostavljanje, „doxing” (neželjeno javno objavljivanje podataka) te uznemiravanje i nasilje nad ženama u porastu u digitalnom svijetu; naglašava važnost digitalne i medijske pismenosti, kiberhigijene i kibersigurnosti; poziva na dodjelu sredstava i provedbu kampanja za senzibilizaciju i edukaciju žena o tome kako osigurati račune i komunikaciju kako bi se zaštitile na internetu i o tome kako sudjelovati u pristojnoj društvenoj komunikaciji na internetu kako bi se žene upozorilo na potencijalne zlostavljače ili napadače, te kako bi ih se informiralo o tome kako potražiti pomoć u slučaju incidenta; smatra da bi se tim kampanjama trebalo boriti protiv rodno uvjetovanog nasilja i rodnih stereotipa, obrazovati muškarce o tome kako se ponašati prema ženama na internetu i zajamčiti ženama kontinuiranu slobodu izražavanja i smisleno sudjelovanje u javnom diskursu; povrh toga smatra da bi poduzeća i programeri trebali rješavati problem rodno uvjetovanog nasilja i zlostavljanja u okviru svojih infrastruktura s pomoću učinkovitih mehanizama prijavljivanja i suspenzije; poziva države članice da olakšaju korištenje kanala za prijavljivanje i da podupru razvoj alata za osposobljavanje policijskih snaga, pravosudnog sustava i sektora za informacijske i komunikacijske tehnologije kako bi tijelima kaznenopravnog progona omogućile da provode učinkovite istrage i kazneni progon zlonamjernih napadača i da pružaju potporu žrtvama uznemiravanja i nasilja na internetu;

29.  poziva institucije, agencije i tijela EU-a kao i države članice i njihova tijela kaznenog progona da surađuju i poduzmu konkretne korake kako bi koordinirali svoje mjere za borbu protiv upotrebe IKT-a u svrhu počinjenja kaznenih djela, uključujući spolno uznemiravanje na internetu i trgovinu ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, i za prikupljanje podataka o rodno uvjetovanom nasilju na internetu raščlanjenih po spolovima; pozdravlja Komisijinu najavu istraživanja o rodno uvjetovanom nasilju; potiče Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuća sredstva za razvoj rješenja u području umjetne inteligencije kojima se sprečava i suzbija kibernasilje, spolno uznemiravanje na internetu, iskorištavanje žena i djevojaka i uznemiravanje na radnom mjestu; poziva države članice da revidiraju svoje kazneno pravo kako bi se novi oblici digitalnog nasilja definirali, priznali i kriminalizirali, te da ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju iz 2019., koja se, među ostalim, primjenjuje na komunikaciju povezanu s poslom;

30.  smatra da je za postizanje rodne ravnopravnosti ključno uspostaviti sveobuhvatan dobno prilagođen spolni odgoj i edukaciju o odnosima, koji će obuhvaćati borbu protiv kibernasilja i spolnog uznemiravanja na internetu, kao i borbu protiv objektivizacije na internetu te hiperseksualizacije i seksualnog iskorištavanja žena; poziva Komisiju i države članice da donesu politike i mjere za rješavanje problema spolnog uznemiravanja na obrazovnim lokacijama i u školama u području STEM-a kao i u sektoru IKT-a; poziva poslodavce da prilagode mjere u području ljudskih resursa kako bi se obuhvatili i stari i novi oblici uznemiravanja na internetu, uz obvezne tečajeve i uvođenje broja za hitne pozive za žrtve;

31.  poziva na donošenje dodatnih pravno obvezujućih mjera i direktive za sprečavanje i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, što obuhvaća i kibernasilje, koje je često usmjereno protiv žena, primjerice javnih osoba, političarki i aktivistica, te govora mržnje na internetu usmjerenog protiv žena; poziva Komisiju da osigura da se predstojeći prijedlog Zakona o digitalnim uslugama i novi okvir za suradnju među internetskim platformama pozabave odgovornostima internetskih platformi u pogledu govora mržnje koji šire korisnici i drugih štetnih, uvredljivih i seksističkih sadržaja u cilju zaštite sigurnosti žena na internetu; poziva Komisiju da utvrdi usklađene pravne definicije kibernasilja i novi kodeks ponašanja za internetske platforme o borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja na internetu;

Nova područja

32.  poziva nacionalne javne uprave i institucije EU-a da u suradnji s privatnim sektorom osmisle kampanje za predstavljanje uzora na razini cijele Europe, potičući mlađe stručnjakinje na odabir zanimanja u području kibersigurnosti, što bi znatno smanjilo jaz u pogledu vještina, potaknulo gospodarstvo i unaprijedilo cjelokupnu otpornost industrije kibersigurnosti u Europi;

33.  naglašava potrebu za daljnjim regulatornim naporima kako bi se osiguralo da umjetna inteligencija poštuje načela i vrijednosti rodne ravnopravnosti i nediskriminacije iz članka 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

34.  ističe da je potrebno kroz rodnu prizmu produbiti razumijevanje novih područja, kao što su algoritamsko donošenje odluka, tehnologija lanca blokova i kriptovaluta te nadzor podataka, i izraditi strategije za njihovo rješavanje;

Rodna ravnopravnost u razvojnim politikama

35.  izražava zabrinutost zbog mogućnosti povećanja digitalnog jaza među spolovima u zemljama i regijama u razvoju zbog aktualne krize; ističe važnost promicanja razvijenih digitalnih vještina žena i djevojaka, digitalnog pristupa i cjenovne pristupačnosti digitalnih tehnologija kao instrumenata za postizanje rodne ravnopravnosti u okviru razvojnih strategija; ističe potrebu za usmjeravanjem razvojnih fondova u promicanje digitalnog obrazovanja djevojčica i žena te za podupiranjem projekata koje vode žene u digitalnom sektoru, posebno onih s društvenim učinkom;

36.  podsjeća da osobe s invaliditetom, etničke i manjinske skupine, žene različitih socioekonomskog statusa, starije žene i žene u ruralnim područjima, kao i izbjeglice i migrantice, mogu naići na poteškoće pri pristupu digitalnim uslugama i povezanoj infrastrukturi; naglašava važnost međusektorskog pristupa svim inicijativama donošenja rodno osviještenih politika radi povećanja pristupa žena digitalnim uslugama i njihova korištenja tih usluga te obrazovanju i zapošljavanju u digitalnom gospodarstvu i društvu; poziva države članice da se uhvate u koštac s problemom digitalne isključenosti svih ranjivih skupina u društvu te da im omoguće pristup obrazovanju u području IKT-a prilagodbom metoda i rasporeda podučavanja kako bi se uzeli u obzir različiti čimbenici koji određuju pristup žena obrazovanju;

o
o   o

37.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75.
(2) SL C 36, 29.1.2016., str. 18.
(3) SL C 93, 9.3.2016., str. 120.
(4) SL C 349, 17.10.2017., str. 56.
(5) SL C 66, 21.2.2018., str. 44.
(6) SL C 390, 18.11.2019., str. 28.
(7) Detaljna analiza – „Osnaživanje žena na internetu”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, 30. listopada 2015.
(8) Studija – „Temeljni uzroci digitalnog jaza među spolovima i moguća rješenja za poboljšanje digitalne uključenosti žena i djevojčica”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, 15. veljače 2018.
(9) Studija – „Kibernasilje i govor mržnje na internetu usmjeren protiv žena”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – prava građana i ustavna pitanja, 16. kolovoza 2018.
(10) Studija – „Obrazovanje i zapošljavanje žena u znanosti, tehnologiji i digitalnom gospodarstvu, uključujući UI i njegov utjecaj na rodnu ravnopravnost”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, 15. travnja 2020.
(11) SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
(12) https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/women-digital-scoreboard
(13) Pokazatelj br. 6 EIGE-a. Izvor: Informativni članak EIGE-a naslovljen „Rodna ravnopravnost i digitalizacija u Europskoj uniji”, objavljen 11. listopada 2018.
(14) Informativni članak EIGE-a naslovljen „Rodna ravnopravnost i digitalizacija u Europskoj uniji”, objavljen 11. listopada 2018.
(15) https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/women-ict
(16) Istraživanje Agencije EU-a za temeljna prava – https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2018/604979/IPOL_STU(2018)604979_EN.pdf
(17) Studija Komisije naslovljena „Žene u digitalnom dobu” (2018.).
(18) https://2019.stateofeuropeantech.com/chapter/diversity-inclusion/article/state-di-european-tech/


Represija demokratske oporbe u Hong Kongu
PDF 145kWORD 46k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o represiji nad demokratskom oporbom u Hong Kongu (2021/2505(RSP))
P9_TA(2021)0027RC-B9-0068/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o Zakonu Narodne Republike Kine o nacionalnoj sigurnosti za Hong Kong i potrebi da EU brani visok stupanj autonomije Hong Konga(1) i Rezoluciju od 18. srpnja 2019. o situaciji u Hong Kongu(2), Rezoluciju od 24. studenoga 2016. o slučaju Guija Minhaija, izdavača koji se nalazi u zatvoru u Kini(3), Rezoluciju od 4. veljače 2016. o slučaju nestalih izdavača knjiga u Hong Kongu(4) i Rezoluciju od 17. prosinca 2020.(5), osobito u pogledu važnosti izrade učinkovitog europskog zakonodavstva o korporativnoj dužnoj pažnji,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kini, osobito Rezoluciju od 12. rujna 2018. o stanju odnosa između EU-a i Kine(6) te Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o odnosima između EU-a i Kine(7),

–  uzimajući u obzir svoje prijašnje preporuke o Hong Kongu, osobito onu o Hong Kongu 20 godina nakon primopredaje upućenu 13. prosinca 2017. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku(8),

–  uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika u ime EU-a od 7. siječnja 2021. o masovnim uhićenjima osoba koje su sudjelovale u prodemokratskim predizborima u Hong Kongu u srpnju 2020., izjavu glasnogovornika od 29. prosinca 2020. o suđenju 10 građana Hong Konga, izjavu Visokog predstavnika u ime EU-a od 12. studenoga 2020. o diskvalifikaciji članova Zakonodavnog vijeća Hong Konga, izjavu glasnogovornika od 2. studenoga 2020. o uhićenju nekoliko prodemokratskih zakonodavaca i bivših zakonodavaca u Hong Kongu, izjavu glasnogovornika od 24. rujna 2020. o uhićenju Joshue Wonga i drugih prodemokratskih aktivista, izjavu glasnogovornika od 10. kolovoza 2020. o nedavnim uhićenjima i pretresima u skladu sa Zakonom o nacionalnoj sigurnosti u Hong Kongu, izjavu Visokog predstavnika u ime EU-a od 3. kolovoza 2020. o odgađanju izbora za Zakonodavno vijeće u Hong Kongu i izjavu Visokog predstavnika u ime EU-a od 1. srpnja 2020. o usvajanju Zakona o nacionalnoj sigurnosti u Hong Kongu u Svekineskom narodnom kongresu,

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Konferencije predsjednika od 6. srpnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je Stalni odbor Svekineskog narodnog kongresa donio 30. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izjavu ministara vanjskih poslova skupine G7 o Hong Kongu od 17. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Temeljni zakon o Posebnom upravnom području Hong Kongu koji je usvojen 4. travnja 1990., a na snagu je stupio 1. srpnja 1997.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju vlade Ujedinjene Kraljevine i vlade Narodne Republike Kine o pitanju Hong Konga od 19. prosinca 1984., poznatu i kao Zajednička kinesko-britanska deklaracija,

–  uzimajući u obzir 13. godišnji strukturirani dijalog održan u Hong Kongu 28. studenoga 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku „EU i Kina – strateški pregled” (JOIN(2019)0005) od 12. ožujka 2019. ,

–  uzimajući u obzir politiku EU-a o „jedinstvenoj Kini”,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 5. siječnja 2021. hongkonška policija uhitila 53 predstavnika demokratske oporbe i aktivista pod optužbom za subverzivne aktivnosti u skladu sa Zakonom o nacionalnoj sigurnosti za Hong Kong; budući da su među pritvorenicima bili organizatori i kandidati na demokratskim predizborima održanima u srpnju prošle godine prije izbora za Zakonodavno vijeće Posebnog upravnog područja Hong Konga, bivši članovi Zakonodavnog vijeća, okružni vijećnici i američki odvjetnik uključen u prodemokratski pokret; budući da su prema uputama hongkonške policije banke također zamrznule 1,6 milijuna HKD povezanih s 53 osoba; budući da su u međuvremenu sve te osobe uz izuzetak triju osoba puštene uz jamčevinu do daljnje istrage;

B.  budući da je to bilo posljednje u dugom nizu uhićenja predstavnika i aktivista demokratske oporbe i drugih djelovanja usmjerenih na podrivanje demokratskih institucija u Hong Kongu od stupanja na snagu Zakona o nacionalnoj sigurnosti 1. srpnja 2020.; budući da su u skladu sa zakonom od njegova uvođenja uhićena 93 pripadnika oporbe; budući da su 1. rujna 2020. stručnjaci UN-a za ljudska prava potvrdili da zakon „podrazumijeva i ozbiljnu zabrinutost u pogledu zakonitosti i neopravdana ograničenja slobode mišljenja, izražavanja i mirnog okupljanja”;

C.  budući da je hongkonški ministar sigurnosti izjavio da su uhićene osobe osumnjičene za pokušaj paraliziranja rada vlade kroz planove da iskoriste svoja demokratska prava i isteknu većinu u zakonodavnom tijelu;

D.  budući da su brojne osobe koje se zalažu za demokraciju uklonjene s izabranih dužnosti zbog političkih razloga, na temelju rezolucije Svekineskog narodnog kongresa od 10. studenoga 2020. kojom je domoljublje postalo pravni zahtjev za zakonodavce, što je dovelo do ostavke gotovo svih članova oporbe iz Zakonodavnog vijeća; budući da je prethodno neovisno pravosuđe Hong Konga sve češće pod napadima kineske Komunističke partije i medija pod kontrolom države;

E.  budući da je 15. siječnja 2021. širokopojasna mreža Hong Kong blokirala prodemokratsku internetsku stranicu na zahtjev hongkonških vlasti u skladu sa Zakonom o nacionalnoj sigurnosti; budući da taj prvi korak u cenzuri interneta u skladu sa Zakonom o nacionalnoj sigurnosti izaziva zabrinutost zbog toga što hongkonške vlasti planiraju iskoristiti spomenuto zakonodavstvo kako bi dodatno ograničile slobodu izražavanja i informiranja na internetu; budući da bi to imalo štetne posljedice i za građanske slobode i za demokraciju;

F.  budući da je hongkonška vlada donijela odluku o jednogodišnjoj odgodi izbora za Zakonodavno vijeće koji su prvotno bili zakazani za 6. rujna 2020., u jasnom pokušaju da omete oporbu, koja je prvi put imala stvarne izglede za osvajanje većine; budući da je odmah nakon stupanja na snagu Zakona o nacionalnoj sigurnosti upraviteljica Hong Konga Carrie Lam izjavila da su predizbori nezakoniti i da bi se njima mogao prekršiti spomenuti zakon;

G.  budući da su kineske vlasti 23. kolovoza 2020. uhitile 12 hongkonških aktivista koji su navodno pokušavali pobjeći iz Hong Konga brodom; budući da je 10 od 12 aktivista osuđeno na zatvorske kazne u rasponu od 7 mjeseci do tri godine zbog optužbi za nezakonit prelazak granice u suđenju u kojem se nije poštovalo pravo optuženika na pravičan sudski postupak; budući da je jedan od tih aktivista, Kok Tsz-Lun, 19-godišnji student i dvojni državljanin Kine i Portugala te je stoga građanin EU-a; budući da su optuženici pritvoreni, izolirani i suđeno im je u Šenženu; budući da im je također uskraćena mogućnost da odaberu svoje predstavnike;

H.  budući da su pritvoreni i da se njihovim suđenjem u Šenženu kršilo se načelo poštenog suđenja i pravičnog postupka; budući da je 15. siječnja 2021. Sečuansko pokrajinsko ministarstvo pravosuđa oduzelo licencu za obavljanje pravnih poslova kineskom odvjetniku za ljudska prava Lu Siweiju zbog predstavljanja jednog od tih 12 aktivista; budući da je odvjetnik za ljudska prava Ren Quanniu 19. siječnja 2021. imao saslušanje u Pokrajinskom sudbenom odjelu Henana u cilju osporavanja odluke tog odjela o pokretanju postupka oduzimanja njegove dozvole za isto pitanje; budući da postoji rizik da će oba odvjetnika izgubiti dozvolu nakon što su pokušali zastupati aktiviste Hong Konga koje su kineske vlasti presrele prilikom njihova pokušaj bijega brodom na Tajvan; budući da je desetorici diplomata, uključujući neke predstavnike država članica EU-a, zabranjeno promatrati saslušanje Lua Siweija u Chengduu 13. siječnja 2021.;

I.  budući da je 10. kolovoza 2020. Jimmy Lay, medijski tajkun i osnivač prodemokratskih novina Apple Daily, uhićen zbog kršenja Zakona o nacionalnoj sigurnosti;

J.  budući da se Zakonom o nacionalnoj sigurnosti jasno krši Zajednička kinesko-britanska deklaracija iz 1984. i Temeljni zakon o Posebnom upravnom području Hong Kongu (HKSAR) iz 1990. kojim se jamči neovisnost izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti te temeljna prava i slobode, među kojima su i sloboda govora, okupljanja, udruživanja i tiska tijekom 50 godina nakon prepuštanja suvereniteta; budući da se Zakonom o nacionalnoj sigurnosti Hong Kong sprječava u ispunjavaju međunarodnih obveza u području ljudskih prava propisanih Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, čija će se provedba uskoro ocjenjivati;

K.  budući da se u godišnjem izvješću organizacije Human Rights Watch navodi da Kina upravo proživljava najmračnije razdoblje za ljudska prava još od masakra na trgu Tiananmen;

L.  budući da je Europska unija i dalje duboko zabrinuta zbog Zakona o nacionalnoj sigurnosti za Hong Kong koji je donijela Narodna Republika Kina; budući da je riječ o osjetljivom pitanju s dalekosežnim posljedicama po Hong Kong i njegovo stanovništvo, EU i međunarodne organizacije civilnog društva, kao i po poslovno povjerenje u Hong Kong; budući da bi stupanje na snagu Zakona o nacionalnoj sigurnosti povećalo rizik za građane EU-a u Hong Kongu;

M.  budući da je Europska unija uvijek snažno podržavala načelo „jedna zemlja, dva sustava” te pridaje veliku važnost očuvanju visokog stupnja autonomije Hong Konga, u skladu s Temeljnim zakonom i međunarodnim obvezama; budući da u trenutačnim okolnostima ta načela samo što nisu nepovratno narušena;

N.  budući da su u prosincu 2020. EU i Kina načelno postigli dogovor o Sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima između EU-a i Kine;

1.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu osoba uhićenih u Hong Kongu u prva dva tjedna 2021. i svih onih koji su prethodno uhićeni pod optužbama u skladu sa Zakonom o nacionalnoj sigurnosti te na odbacivanje svih optužbi protiv spomenutih osoba; ustraje na tome da vlasti poštuju vladavinu prava, ljudska prava, demokratska načela i visok stupanj autonomije Hong Konga u skladu s načelom „jedna zemlja, dva sustava”, kako je utvrđeno Temeljnim zakonom Hong Konga te u skladu s domaćim i međunarodnim obvezama.

2.  poziva na hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih aktivista iz Hong Konga uhićenih 23. kolovoza 2020. dok su navodno pokušavali pobjeći brodom, te na odbacivanje svih optužbi protiv njih; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da posredstvom izaslanstva EU-a u Kini nastavi pružati odgovarajuću pomoć Koku Tsz-Lunu, kineskom i portugalskom državljaninu, dakle ujedno i građaninu EU-a, koji je bio i jedan od 10 osuđenih u Šenzenu; poziva kineske vlasti da osiguraju da će njihovi branitelji, odvjetnici za ljudska prva Lu Siwei i Ren Quanniu, po hitnom postupku ponovno natrag dobiti svoje odvjetničke licence;

3.  poziv na hitno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih mirnih prosvjednika iz Hong Konga uhićenih posljednjih godina, u koje se ubrajaju Joshua Wong, Ivan Lam i Agnes Chow, te na odbacivanje svih optužbi protiv njih; poziva na neovisne, nepristrane, učinkovite i hitne istrage o primjeni sile nad prosvjednicima od strane hongkonške policije;

4.  poziva vlasti Hong Konga da se pod hitno suzdrže od daljnje primjene Zakona o nacionalnoj sigurnosti u svrhu suzbijanja prava na slobodu izražavanja te prava na mirno okupljanje i udruživanje; ističe da je, kao sljedeći korak, važno spriječiti diskvalifikaciju okružnih vijećnika kao i svaku izmjenu izbornog zakona kojom bi se dodatno ograničio prostor prodemokratskog bloka, što je u suprotnosti s pravnim jamstvima Temeljnog zakona Hong Konga te međunarodnim obvezama i standardima;

5.  poziva na cjelokupno povlačenje zakona pod nazivom „Odluka Svekineskog narodnog kongresa o uspostavi i dovršetku pravnog sustava Posebnog upravnog područja Hong Konga i provedbenih mehanizama za očuvanje nacionalne sigurnosti”, koji šteti međunarodnom statusu Hong Konga narušavanjem njegove autonomije i demokracije, neovisnosti pravosudnog sustava i poštovanju ljudskih prava; ističe da bi hongkonški narod trebao ostvarivati slobode i visok stupanj autonomije zajamčene i Temeljnim zakonom i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, čiji je Hong Kong stranka;

6.  ističe da se uvođenjem Zakona o nacionalnoj sigurnosti krše obveze koje je Narodna Republika Kina preuzela u skladu s međunarodnim pravom, konkretno Zajedničkom kinesko-britanskom deklaracijom, te sprečava uspostavljanje odnosa na temelju povjerenja između Kine i EU-a kao i da se njime podriva buduća suradnja;

7.  izražava zabrinutost zbog sve većeg broja napada Komunističke partije Kine i kineskih medija pod kontrolom države na hongkonško pravosuđe s ciljem izravnog dovođenja u pitanje neovisnosti pravosuđa; izražava zabrinutost zbog toga što bi se, kao sljedeći korak, na Zakon o nacionalnoj sigurnosti moglo pozivati kako bi se ugrozila neovisnost pravosuđa Hong Konga, s obzirom na to da je izvršna upraviteljica ovlaštena za imenovanje sudaca za kazneni progon u području nacionalne sigurnosti kao i s obzirom na to da bi se optužene osobe mogle izručivati u kontinentalnu Kinu te da bi im se moglo suditi na kineskim sudovima;

8.  odlučno pozdravlja odluku Vlade Ujedinjene Kraljevine da omogući stjecanje državljanstva za više od milijun stanovnika Hong Konga koji posjeduju britanske nacionalne prekomorske putovnice; osuđuje prijetnje Kine u kojima ona tvrdi da neće priznavati takve putovnice kao valjane putne isprave te izražava zabrinut zbog toga što Kina navodno namjerava isključiti nositelje britanskih nacionalnih prekomorskih putovnica iz javne službe Hong Konga ili im čak uskratiti pravo glasovanja na izborima u Hong Kongu; poziva Vijeće, ESVD i Komisiju da poboljšaju koordinaciju kako bi se postigla uspješna i učinkovita provedba paketa mjera za Hong Kong donesenog u srpnju 2020.; poziva ESVD da osigura transparentniju ocjenu tih mjera, uključujući s hitnošću uspostave „sustava brodica za spašavanje” za građane Hong Konga u slučaju daljnjeg nazadovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

9.  poziva sve diplomatsko osoblje EU-a kao i europsko diplomatsko osoblje da učine sve što je u njihovoj moći kako bi pružili zaštitu i potporu mirnim aktivistima u Hong Kongu, među ostalim, u vidu prisustvovanja suđenjima, zahtijevanja da im se odobre posjeti osobama u zatvoru te dosljednom i odlučnom komunikacijom s lokalnim vlastima, uz potpunu primjenu smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava i drugih relevantnih politika EU-a, uključujući novi Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju;

10.  izražava duboku uznemirenost zbog izvješća prema kojima vlasti Hong Konga razmatraju kazneni progon danskih zastupnika Uffea Elbæka i Katarine Ammitzbøll zbog pomoći koju su pružili hongkonškom aktivistu Tedu Huiju pri njegovu odlasku u egzil u Ujedinjenu Kraljevinu; smatra da su predložene optužbe protiv danskih zastupnika nelegitimne i lažne te izražava duboku zabrinutost zbog odlučnosti Komunističke partije Kine da zatre glasove svih hongkonških neistomišljenika u demokratskom svijetu u vidu eksteritorijalne primjene Zakona o nacionalnoj sigurnosti; potiče Kinu da na slobodu pusti neopravdano pritvorene građane EU-a, kao što je irski državljanin Richard O’Halloran; nadalje, poziva Komisiju da provede procjenu rizika o mogućem utjecaju hongkonškog Zakona o nacionalnoj sigurnosti na europske građane;

11.  i dalje je osobito ogorčen zbog činjenice da je švedski izdavač Guij Minhai i dalje pritvoren te apelira na odlučne i konstantne intervencije EU-a i država članica na najvišoj razini kako bi se osiguralo njegovo puštanje na slobodu; poziva na oslobađanje hongkonškog i portugalskog državljanina Koka Tsz-Luna i poziva na to da mu se omogući pristup portugalskom konzularnom osoblju i savjetniku po njegovu izboru;

12.  pozdravlja odluke država članica EU-a i drugih međunarodnih partnera o suspenziji provedbe ugovorâ o izručenju s Hong Kongom; ističe da je važno nastaviti s promatranjem suđenjâ te s ocjenama i pripremama odgovora na moguće posljedice Zakona o nacionalnoj sigurnosti izvan Hong Konga; ponavlja svoj poziv državama članicama da obustave provedbu svojih ugovora o izručenju s NRK-om kako bi se spriječilo izručenje, na primjer, Ujgura, građana Hong Konga, Tibetanaca ili kineskih disidenata u Europi radi političkog suđenja u NRK-u;

13.  osuđuje ulogu banaka sa sjedištem u Europi koje kineskim vlastima pomažu u primjeni Zakona o nacionalnoj sigurnosti na temelju zamrzavanja imovine i bankovnih računa koji pripadaju bivšim prodemokratskim zastupnicima i vjerskim vođama;

14.  podsjeća na to da Hong Kong ima pristup otvorenom internetu, ali izražava zabrinutost zbog toga što Zakon o nacionalnoj sigurnosti policiji daje ovlast da pružateljima internetskih usluga naloži blokiranje internetskih stranica; izražava duboku zabrinutost zbog nedavnih izjava poduzeća Hong Kong Broadband Network, pružatelja internetskih usluga, da namjerava odbiti sve internetske stranice na kojima bi se mogle poticati „nezakonite radnje” na temelju Zakona o nacionalnoj sigurnosti te da stoga postoji velik rizik da Hong Kong bude uključen u područje pokriveno kineskim vatrozidom; potiče vlasti Hong Konga da odmah povuku već izdane naloge za uklanjanje sadržaja i da ponovno uvedu potpunu dostupnost interneta;

15.  poziva Vijeće da intenzivira svoje rasprave i ocjene u pogledu paketa mjera za Hong Kong te da hitno razmotri uvođenje ciljanih sankcija protiv pojedinaca u Hong Kongu i Kini, kao što su Carrie Lam, Teresa Yeuk-wah Cheng, Xia Baolong, Xiaoming Zhang, Luo Huining, Zheng Yanxiong, Ping-kien Tang, Wai-Chung Lo i Ka-chiu Lee, u okviru režima globalnih sankcija EU-a za ljudska prava, uzimajući u obzir tijekom 2021. godine imperativ ponovne uspostave građanskih i političkih prava te ispunjavanje uvjeta prema kojima treba osloboditi predstavnike demokratske oporbe i dopustiti im sudjelovanje na predstojećim izborima, u potpunosti u skladu s Temeljnim zakonom HKSAR-a;

16.  izražava žaljenje zbog toga što odluka o političkom zaključivanju Sveobuhvatnog sporazuma o ulaganju između EU i Kine (CAI) ne odražava zahtjeve Parlamenta izražene u njegovim prethodnim rezolucijama o Hong Kongu o tome da se pregovori o ulaganju iskoriste kao sredstvo poluge s ciljem očuvanja visokog stupnja autonomije Hong Konga kao i njegovih osnovnih prava i sloboda; izražava žaljenje zbog činjenice što u žurbi da se spomenuti sporazum zaključi i istovremenim nepoduzimanjem konkretnih mjera protiv teških kršenja ljudskih prava, na primjer u Hong Kongu, provinciji Xinjiang i Tibetu, EU riskira da se njegova vjerodostojnost kao globalnog aktera u području ljudskih prava dovede u pitanje; ističe da će Parlament pomno nadzirati spomenuti sporazum, uključujući njegove odredbe o radničkim pravima, te podsjeća Komisiju da će voditi računa o stanju ljudskih prava u Kini, uključujući Hong Kong, kada se od njega bude tražilo da podrži sporazum o ulaganju ili buduće trgovinske sporazume s Narodnom Republikom Kinom;

17.  potiče EU i sve države članice da djeluju jedinstveno i odlučno prema uspostavljanju neovisnog tijela UN-a za praćenje Kine, što će postići proaktivnim širenjem koalicija između zemalja istomišljenica u vidu održavanja sastanka Vijeća sigurnosti UN-a na temu Kine „po Arrijinoj formuli” te poticanjem Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da pokrene istragu Vijeća za ljudska prava o zlouporabama kao i pozivanjem glavnog tajnika UN-a na imenovanje posebnog izaslanika za Kinu; apelira na ESVD i na države članice Vijeća UN-a za ljudska prava da ulože veće napore u javno izražavanje zabrinutosti zbog kineskih kršenja prava, na primjer, preuzimanjem inicijative za pozivanje na posebno zasjedanje o stanju ljudskih prava u Kini, uključujući u Hong Kongu, tijekom ciklusa Vijeća 2021., i naglašava da članstvo Kine u Vijeću zahtijeva da se ona pridržava viših standarda sigurnosti ljudskih prava;

18.  poziva EU da potakne glavnog tajnika UN-a ili visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da imenuju posebnog izaslanika ili posebnog izvjestitelja UN-a za stanje u Hong Kongu i tako se pridruži inicijativi predsjednika odbora za vanjske poslove Ujedinjene Kraljevine, Kanade, Australije i Novog Zelanda; poziva Vijeće i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da surađuju s međunarodnom zajednicom na uspostavi međunarodne kontaktne skupine za Hong Kong;

19.  poziva međunarodnu zajednicu da ispuni svoja obećanja građanima Hong Konga te poduzme hitne i dosad neviđene mjere kako bi se Kinu pozvalo na odgovornost za spomenuta kršenja međunarodnog prava; ponovno poziva EU i države članice da razmotre pokretanje postupka pred Međunarodnim sudom zbog toga što kineska odluka o uvođenju Zakona o nacionalnoj sigurnosti za Hong Kong i njegova primjena koje je uslijedila krše Zajedničku kinesko-britansku deklaraciju i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;

20.  pozdravlja novouspostavljeni bilateralni dijalog između EU-a i SAD-a o Kini, pokrenut 23. listopada 2020.; poziva na pojačanu koordinaciju s međunarodnim partnerima, uključujući predstojeću američku administraciju, u pogledu svih aspekata odnosa s NRK-om i Hong Kongom; ustraje na tome da ljudska prava, s posebnim naglaskom na situaciji u Hong Kongu, imaju istaknuto mjesto na dnevnom redu predstojećeg dijaloga između EU-a i SAD-a;

21.  primjećuje da je politika napuštanja pristupa „jedna zemlja, dva sustava” NRK-a snažno odvratila stanovnike Tajvana od Kine te je zbog nje došla do izražaja spremnost Tajvana na suradnju s međunarodnim partnerima kako bi se poduprlo osiguravanje demokracije u toj zemlji;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi i parlamentu Narodne Republike Kine te izvršnoj upraviteljici i skupštini Posebnog upravnog područja Hong Konga.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0174.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0004.
(3) SL C 224, 27.6.2018., str. 78.
(4) SL C 35, 31.1.2018., str. 46.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0375.
(6) SL C 433, 23.12.2019., str. 103.
(7) SL C 399, 24.11.2017., str. 92.
(8) SL C 369, 11.10.2018., str. 156.


Stanje u pogledu ljudskih prava u Turskoj, posebno slučaj Selahattina Demirtasa i drugih zatvorenika savjesti
PDF 137kWORD 45k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o stanju ljudskih prava u Turskoj, a posebno o slučaju Selahattina Demirtaşa i drugih zatvorenika savjesti (2021/2506(RSP))
P9_TA(2021)0028RC-B9-0072/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, osobito one od 8. veljače 2018. o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj(1), od 13. ožujka 2019. o izvješću Komisije o Turskoj za 2018.(2), i od 19. rujna 2019. o stanju u Turskoj, osobito o smjenjivanju izabranih gradonačelnika(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. listopada 2020. o politici proširenja EU-a (COM(2020)0660) i popratno izvješće o Turskoj za 2020. godinu (SWD(2020)0355),

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2020/1998(4) u pogledu globalnog režima sankcija u području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća donesene 10. i 11. prosinca 2020. i ostale relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća o Turskoj,

–  uzimajući u obzir presudu Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) od 22. prosinca 2020. u predmetu Demirtaş protiv Turske (14305/17),

–  uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) od 20. studenoga 2018. u predmetu Demirtaş protiv Turske,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Turska država kandidatkinja za članstvo u EU-u i članica Vijeća Europe dugi niz godina; budući da je Turska, kao članica Vijeća Europe, stranka Europske konvencije o ljudskim pravima i da je obvezuju odredbe i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava;

B.  budući da turska policija od sredine rujna 2020. diljem Turske provodi ranojutarnje racije velikih razmjera u sklopu kojih su deseci političara, političkih aktivista, odvjetnika i drugih aktera civilnog društva pritvoreni pod optužbama koje se odnose na „terorizam”; budući da je 31. prosinca 2020. na snagu u Turskoj stupio novi zakon o sprečavanju financiranja širenja oružja za masovno uništenje, pri čemu samo šest njegovih članaka obuhvaća sredstva i propise za borbu protiv financiranja terorizma, a ostalima se turskom ministru unutarnjih poslova i predsjedniku dodjeljuju goleme ovlasti za ograničavanje aktivnosti nevladinih organizacija, poslovnih partnerstava, neovisnih skupina i udruženja i za umanjivanje njihove uloge;

C.  budući da je g. Selahattin Demirtaş, bivši zastupnik u turskom parlamentu od 2007. do 2018., bivši supredsjednik turske Narodne demokratske partije (HDP) i predsjednički kandidat na izborima 2014. i 2018. (na kojima je osvojio 9,76 % odnosno 8,32 % glasova), zatvoren više od četiri godine na osnovi neutemeljenih optužbi i unatoč dvjema presudama ESLJP-a u korist njegova oslobađanja;

D.  budući da je g. Demirtaş prvotno zatvoren 4. studenoga 2016. zajedno s osam demokratski izabranih zastupnika u parlamentu iz redova HDP-a, uključujući gđu Figen Yüksekdağ, bivšu supredsjednicu HDP-a, i da je kazneno gonjen prema optužbi za „članstvo u terorističkoj organizaciji”, „širenje terorističke propagande” i mnoga druga kaznena djela, što je bilo početak napada turske vlade na tu stranku koji i dalje traje i dio šireg uzorka politički motiviranih progona i zatvaranja; budući da, unatoč osvajanju 65 gradonačelničkih mjesta diljem zemlje na lokalnim izborima održanima 2019., danas se samo šest gradonačelnika iz redova HDP-a nalazi na tim položajima, a ostali su s njih uklonjeni ili zatvoreni i zamijenjeni povjerenicima koje je imenovala vlada;

E.  budući da se 20. rujna 2019., istoga dana kad je g. Demirtaş trebao biti oslobođen prema odluci 26. porotnog kaznenog suda u Istanbulu, glavni tužitelj iz Ankare pozvao na staru i neaktivnu istragu u tijeku kao osnovu za ponovno zadržavanje g. Demirtaşa i gđe Yüksekdağ; budući da se g. Demirtaş stoga i dalje nalazi u pritvoru prije suđenja u vezi s istragom o prosvjedima iz listopada 2014. protiv ISIS-ove opsade sirijskoga grada Kobane koji su održani kao kritika pasivnosti turske vlade i njezina muka pri suočavanju s neposrednim masakrom, te koji su postali nasilni i uzeli živote nekoliko desetaka osoba;

F.  budući da je 22. prosinca 2020. Veliko vijeće ESLJP-a presudilo da je prvotnim pritvaranjem g. Demirtaşa i zatim produljenjem njegova zatvaranja na više od četiri godine turska vlada djelovala u skrivenoj namjeri da ga se spriječi u obavljanju političkih aktivnosti, da se glasačima uskrati njihov izabrani predstavnik i da se „uguši pluralizam i ograniči sloboda političke rasprave: sama srž koncepta demokratskoga društva” te prekršila članak 18. Europske konvencije o ljudskim pravima; budući da je u konačnoj presudi zaključeno da ne postoje dostatni razlozi da se g. Demirtaşa i dalje zadrži u zatvoru i ponovno naloženo da ga se smjesta oslobodi; budući da je prema ESLJP-u Turska prekršila i slobodu izražavanja (članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima), pravo na slobodu i sigurnost (članak 5. stavci 1. i 3. te Konvencije) i pravo da osoba bira i da bude birana (članak 3 stavak 1. te Konvencije); budući da ESLJP nije utvrdio jasnu vezu između govora g. Demirtaşa i kaznenih djela terorizma;

G.  budući da je 7. siječnja 2021. turski kazneni sud potvrdio osude 108 optuženika, uključujući bivše supredsjednike HDP-a, g. Demirtaşa i gđu Yüksekdağ, kao dio istrage smrtnih terorističkih incidenata iz 2014., odbacivši zahtjeve ESLJP-a da se g. Demirtaş oslobodi i zatraživši 38 doživotnih kazni zatvora najstrožeg oblika za optuženike, od kojih je 27 u pritvoru;

H.  budući da je g. Demirtaş, unatoč presudi Ustavnog suda Turske od 9. lipnja 2020. da se njegovim dugotrajnim pritvaranjem prije suđenja krše njegova ustavna prava, i dalje zatvoren u zatvoru visoke sigurnosti tipa F u gradu Jedrene (Edirne); budući da je on tek jedan od mnogih nezakonito zatvorenih ljudi u Turskoj na osnovi politički motiviranih optužbi;

I.  budući da političke izjave koje opetovano daju dužnosnici turske vlade na najvišoj razini i čelnici vladajuće koalicije o slučaju g. Demirtaşa te bliske vremenske veze između političkih izjava i očito nezakonitog djelovanja pravosuđa pružaju samo još više dokaza o političkoj motiviranosti predmeta i ozbiljno ugrožavaju neovisnost turskoga pravosuđa;

J.  budući da je u još jednome predmetu 10. prosinca 2019. ESLJP presudio da je pritvaranjem istaknute ličnosti civilnoga društva, g. Osmana Kavale, prije suđenja prekršena Europska konvencija o ljudskim pravima i da turske vlasti moraju osigurati da se g. Kavala smjesta oslobodi; budući da je istanbulski sud 9. listopada 2020. unatoč presudi ESLJP-a g. Kavali produljio pritvor na temelju optužbi za špijunažu i pokušaj rušenja ustavnog poretka tijekom prosvjeda u parku Gezi 2013.; budući da Turska nastavlja kršiti Europsku konvenciju o ljudskim pravima time što ne pušta na slobodu g. Kavalu unatoč pozivima iz Odbora ministara Vijeća Europe;

1.  traži da se g. Demirtaş smjesta i bezuvjetno oslobodi iz zatvora u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava iz 2018. koja je potvrđena odlukom Velikog vijeća toga Suda od 22. prosinca 2020. i da se odbace sve optužbe protiv njega i gđe Yüksekdağ, bivših supredsjednika oporbenog HDP-a, te drugih članova te stranke koji se nalaze u zatvoru; naglašava da im turske vlasti moraju omogućiti da neovisno i bez prijetnji i prepreka izvršavaju svoje demokratske mandate; ponovno ističe svoju potporu svima koji i dalje rade na okončanju tih i drugih slučajeva sušte nepravde i na vraćanju Turske na put punopravne demokracije;

2.  podsjeća turske vlasti da nepuštanje Selahattina Demirtaşa na slobodu predstavlja izravno kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima i nacionalnog prava, neopravdano produženje kršenja prava Selahattina Demirtaşa i očito kršenje obveze Turske u pogledu provedbe presuda Europskog suda za ljudska prava; inzistira da presuda Europskog suda za ljudska prava znači da ga turske vlasti moraju odmah pustiti na slobodu;

3.  ističe da je Europski sud za ljudska prava presudio da je dugi i nezakoniti pritvor Selahattina Demirtaşa prije suđenja bio politički motiviran; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog neregularne praske i političkih izjava o tom slučaju, iz kojih se može zaključiti da se turska vlada miješala u rad pravosuđa u pogledu produženog pritvora Selahattina Demirtaşa;

4.  poziva Odbor ministara Vijeća Europe da na svojem sljedećem sastanku 21. ožujka 2021. hitno preispita odbijanje Turske da izvrši presudu Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u predmetu Demirtaş/Turska, da usvoji izjavu na tu temu te da poduzme potrebne korake kako bi se osiguralo da turska vlada bez daljnje odgode provede tu presudu; uvjeren je da će njemačko predsjedništvo Odbora ministara Vijeća Europe poduzeti sve odgovarajuće i potrebne mjere da se osigura izvršenje presude Velikog vijeća u predmetu Selahattina Demirtaşa; poziva delegaciju EU-a u Vijeću Europe da udvostruči napore kako bi se osiguralo izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u Turskoj;

5.  osuđuje postupanje turskih vlasti sa Selahattinom Demirtaşom, kojim se krše njegova prava prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, nacionalnom pravu Turske te njegovo ljudsko dostojanstvo, utvrđeno u članku 17. Ustava Republike Turske; smatra da je nezakonito produženje pritvora Selahattina Demirtaşa tijekom više od četiri godine okrutna i politički motivirana kazna kojom se njemu, njegovoj obitelji i njegovoj stranci nanosi nepovratna osobna i politička šteta; poziva Tursku da se suzdrži od daljnjih mjera zastrašivanja protiv njega te da zajamči njegova ljudska prava utvrđena u turskom Ustavu te u europskom i međunarodnom pravu;

6.  odlučno poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice EU-a da sa svojim turskim sugovornicima nastave govoriti o slučaju Selahattina Demirtaşa i svim ostalim slučajevima boraca za ljudska prava, odvjetnika, novinara, političara i pripadnika akademske zajednice koji su žrtve arbitrarnog pritvaranja te da im pruže diplomatsku i političku potporu; poziva Komisiju i države članice EU-a da povećaju korištenje hitnih bespovratnih sredstava za borce za ljudska prava te da osiguraju da delegacija EU-a i diplomatska predstavništva država članica u Turskoj u potpunosti provode smjernice EU-a za borce za ljudska prava; potiče delegaciju Europske unije u Turskoj da nastavi pomno pratiti slučaj Selahattina Demirtaşa i drugih zatvorenika, uključujući prisustvovanjem njihovim suđenjima, te da s turskim vlastima nastavi razgovarati o njihovoj situaciji;

7.  iznimno je zabrinut zbog toga što tursko pravosuđe i tijela vlasti ne poštuju presude Europskog suda za ljudska prava i što se niži turski sudovi sve manje pridržavaju presuda turskog Ustavnog suda; poziva Tursku da osigura potpuno poštovanje svih odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima i odluka Europskog suda za ljudska prava; poziva je na potpunu suradnju s Vijećem Europe u području jačanja vladavine prava, prava manjina, demokracije i temeljnih prava; nada se da će Europski sud za ljudska prava uspjeti ubrzati svoje odluke u brojnim predmetima koji se odnose na stanje u Turskoj; potiče tursku vladu da zajamči da svi pojedinci imaju temeljno pravo na pravičan postupak i na to da njihove predmete ispita potpuno neovisan i funkcionalan pravosudni sustav, u skladu s međunarodnim standardima;

8.  iznimno je zabrinut zbog stalnih napada i pritiska na oporbene stranke, a posebno neprestanog ciljanog i politički motiviranog fokusa turskih vlasti na stranku HDP i njezine organizacije mladih, čime se podriva pravilno funkcioniranje demokratskog sustava, te poziva turske vlasti da hitno prekinu represiju nad njima; izražava posebnu zabrinutost zbog aktualne rasprave o zatvaranju HDP-a i ukidanju imuniteta devetorici zastupnika HDP-a, i to zbog istih prosvjeda iz listopada 2014. protiv napada na Kobane, zbog čega je pritvoren i Selahattin Demirtaş; ističe slučaj Cihana Erdala, člana ogranka mladih turske Stranke zelenih/Ljevice, koji je pritvoren 25. rujna 2020. i optužen 7. siječnja 2021. zajedno s više od 100 tuženika, uključujući Selahattina Demirtaşa, u okviru „slučaja Kobane”; ozbiljno je zabrinut zbog stalnog političkog i sudskog uznemiravanja Canan Kaftancıoğlu, predsjednice pokrajinskog ogranka Republikanske narodne stranke (CHP), koja je u rujnu 2019. osuđena na gotovo 10 godina zatvora u politički motiviranom predmetu, za koji se čeka odluka Vrhovnog suda, i koja je u prosincu 2020. optužena u novom predmetu za koji joj prijeti dodatnih 10 godina;

9.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve manjeg prostora za civilno društvo te kontinuiranog slabljenja temeljnih prava i sloboda i vladavine prava u Turskoj; posebno naglašava zabrinutost zbog stalnog nazadovanja Turske u pogledu neovisnosti pravosuđa; poziva turske vlasti da prestanu s pravosudnim uznemiravanjem boraca za ljudska prava, pripadnika akademske zajednice, novinara, duhovnih vođa, odvjetnika i pripadnika lezbijske, gej, biseksualne, transrodne i interseksualne zajednice, čija se temeljna prava krše, što je posebno bio slučaj nakon neuspjelog pokušaja državnog udara; potiče tursku vladu da odmah pusti na slobodu Osmana Kavalu, istaknutog člana civilnog društva, u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava iz svibnja 2020. te nakon opetovanih poziva i rezolucija Odbora ministara Vijeća Europe;

10.  podsjeća na nedavno odobren globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava, mehanizam za praćenje i sankcioniranje ozbiljnih kršenja ljudskih prava, kao što je to slučaj u Turskoj, usmjeren na pojedince, subjekte i tijela koji su uključeni u teška kršenja ljudskih prava ili su s njima povezani;

11.  iznimno je zabrinut zbog stanja slobode medija u Turskoj; poziva turske vlasti da odmah odgovore na sva upozorenja izdana u pogledu Turske na platformi Vijeća Europe i da postupe po njima te da promiču zaštitu novinarstva i sigurnost novinara; poziva turske vlasti da osiguraju pošten pristup pravosuđu te da okončaju politički motivirane tužbe protiv novinara i medijskih djelatnika, kao što je nedavni slučaj novinarke Melis Alphan koja je optužena za širenje terorističke propagande i kojoj prijeti kazna zatvora u trajanju do 7 godina i šest mjeseci; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što turske vlasti nadziru platforme društvenih mreža i osuđuje njihovo zatvaranje računa na društvenim mrežama; smatra da to predstavlja daljnje ograničavanje slobode izražavanja i način represije civilnog društva;

12.  prima na znanje namjeru Turske da okrene novi list u svojim odnosima s Europskom unijom, njezinu odlučnost da provede reforme i njezinu puno predanost pristupnom procesu, što su 9. siječnja 2021. izjavili predsjednik Erdoğan i drugi visoki dužnosnici vlade; smatra da bi poštovanje i izvršavanje presuda Europskog suda za ljudska prava bio važan korak u potvrđivanju vjerodostojnosti takvih izjava s pomoću stvarnih podataka; ponavlja da je Europska unija otvorena za novi početak; naglašava, međutim, da bolji i dublji odnosi u potpunosti ovise, među ostalim, o konkretnim poboljšanjima u pogledu poštovanja demokratskih načela, vladavine prava i temeljnih prava u Turskoj;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, njemačkom predsjedništvu Odbora ministara Vijeća Europe i predsjedniku, vladi i parlamentu Turske te traži da se ova rezolucija prevede na turski jezik.

(1) SL C 463, 21.12.2018., str. 56.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0200.
(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0017.
(4) SL L 410 I, 7.12.2020., str. 1.


Ljudska prava u Vijetnamu, posebno situacija u kojoj se nalaze novinari za ljudska prava Pham Chi Dung, Nguyen Tuong Thuy i Le Huu Minh Tuan
PDF 141kWORD 46k
Rezolucija Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. o stanju u pogledu ljudskih prava u Vijetnamu, posebno situacija u kojoj se nalaze novinari za ljudska prava Pham Chi Dung, Nguyen Tuong Thuy i Le Huu Minh Tuan (2021/2507(RSP))
P9_TA(2021)0029RC-B9-0077/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Vijetnamu, osobito onu od 15. studenoga 2018. o Vijetnamu, posebice položaju političkih zatvorenika(1), od 14. prosinca 2017. o slobodi izražavanja u Vijetnamu, posebno o slučaju Nguyena Vana Hoe(2), te onu od 9. lipnja 2016. o Vijetnamu(3),

–  uzimajući u obzir rezolucije od 12. veljače 2020. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama(4) i o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o zaštiti ulaganja između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Vijetnama, s druge strane (IPA)(5),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane, potpisan 27. lipnja 2012., koji je stupio na snagu u listopadu 2016. (PCA),

–  uzimajući u obzir Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama (EVFTA),

–  uzimajući u obzir deseti dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama od 19. veljače 2020.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 6. siječnja 2021. o presudi izrečenoj protiv triju novinara (Pham Chi Dung, Nguyen Tuong Thuy and Le Huu Minh Tuan),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Delegacije Europske unije u Vijetnamu o odluci Žalbenog suda u Ho Ši Minu iz siječnja 2021. kojom se potvrđuje teška osuđujuća presuda izrečena članovima skupine Hiến Pháp,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu posebnih izvjestitelja Ujedinjenih naroda od 14. siječnja 2021., naslovljenu „Vijetnam: uhićenja šalju jezivu poruku uoči važnog stranačkog susreta”,

–  uzimajući u obzir kratke obavijesti za tisak glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 8. siječnja 2021. o Vijetnamu i izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 3. lipnja 2020. naslovljenu „Azija: Bachelet zabrinuta zbog suzbijanja slobode izražavanja tijekom pandemije bolesti COVID-19”,

–  uzimajući u obzir zajedničke dopise predstavnika UN-a za posebne postupke od 17. rujna 2020. koje se odnose na navode tih triju novinara i od 22. siječnja 2020. u vezi s navodima dvaju pojedinaca, uključujući novinara Phama Chi Dunga te odgovore vijetnamske vlade od 28. prosinca 2020. odnosno 18. ožujka 2020.,

–  uzimajući u obzir treće periodično izvješće o Vijetnamu (CCPR/C/VNM/3) od 11. i 12. ožujka 2019. i zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 29. kolovoza 2019.,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a iz 2011. o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kojemu je Vijetnam pristupio 1982.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su 5. siječnja 2021. presudom Narodnog suda u Ho Ši Minu borci za ljudska prava i novinari Pham Chi Dung, Nguyen Tuong Thuy i Le Huu Minh Tuan, članovi Nezavisnog udruženja novinara u Vijetnamu (IJAVN), osuđeni na kazne dugotrajnog zatvora od 15, 11 i 11 godina, među ostalim, na temelju optužbe za „stvaranje, pohranjivanje i širenje informacija, materijala i predmeta s ciljem protivljenja državi”; budući da su ti novinari izvještavali o lošem državnom upravljanju i korupciji vlade, način na koji se vijetnamske vlasti odnose prema borcima za ljudska prava te prodemokratskom pokretu u Vijetnamu;

B.  budući da vijetnamske vlasti i dalje uhićuju, pritvaraju, uznemiravaju i zastrašuju borce za ljudska prava, novinare, blogere, pravnike specijalizirane za ljudska prava te aktiviste civilnog društva u toj zemlji; budući da se borcima za ljudska prava izriču duge zatvorske kazne zbog njihova rada povezanog s ljudskim pravima te uživanja temeljnog prava na slobodu izražavanja, na internetu ili izvan njega; budući da Vijetnam trenutačno u zatvorima drži najveći broj političkih zatvorenika u Jugoistočnoj Aziji, uključujući 170 zatvorenika savjesti, od kojih je 69 zatvoreno isključivo zbog njihove aktivnosti u društvenim medijima; budući da je većina političkih zatvorenika pritvorena na temelju nejasnih odredbi o nacionalnoj sigurnosti koje nisu u skladu s vijetnamskim ustavom i međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čiji je Vijetnam stranka.

C.  budući da su aktivisti za politička i ljudska prava suočeni s teškim uvjetima u pritvoru, koji uključuju uskraćivanje liječničke skrbi, pravnog zastupanja i kontakta s obitelji te su često podvrgnuti nasilju, mučenju i drugim oblicima zlostavljanja; budući da se sudski postupci često odvijaju brzo i ne ispunjavaju osnovne standarde nepristranosti, pravičnosti i nezavisnosti sudova; budući da su priznanja često iznuđena pod prisilom i televizijski prenošena;

D.  budući da se Pham Chi Dung, neovisni novinar koji se bori za zaštitu okoliša, demokraciju, medijske slobode, politički pluralizam, vladavinu prava i razvoj civilnog društva, nalazi u proizvoljnom pritvoru od studenoga 2019. na temelju optužbi za „suradnju sa stranim medijima kako bi prenio izobličene informacije”; budući da su te optužbe podnesene nakon što je zastupnicima u Europskom parlamentu uputio video poruku u kojoj ih poziva da odgode ratifikaciju Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama (EVFTA); budući da je Pham Chi Dung prethodno tijekom 2012. bio šest mjeseci u pritvoru na temelju istih optužbi;

E.  budući da su ubrzo nakon uhićenja Phama Chi Dunga, vlasti ugasile internetske stranice IJAVN-a; budući da je Ngyuen Tuong Thuy uhićen u njegovu stanu u Hanoiju 23. svibnja 2020. i da je Le Huu Minh Tuan uhićen 12. lipnja 2020.; budući da su vijetnamske vlasti sva tri borca za ljudska prava izložile uznemiravanju i zastrašivanju prije nego što su proizvoljno uhićeni i osuđeni;

F.  budući da je prema izvješćima civilnog društva gotovo 80 % zatvorenika savjesti u Vijetnamu u zatvoru zbog aktivnosti na društvenim mrežama; budući da su barem dvije svjetske platforme društvenih medija znatno povećale usklađenost s vijetnamskim zakonima o slobodi govora i cenzuri, među ostalim cenzurom mirnih kritika države, širenjem uskraćivanja pristupa na temelju lokacije i uklanjanjem „propagande protiv stranke i države”, čime se krše univerzalni standardi kao što su vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima UN-a i njihovi vlastiti kodeksi ponašanja;

G.  budući da se Vijetnam nalazi na 175. mjestu od 180 zemalja na Svjetskom indeksu slobode medija 2020. koji su objavili Reporteri bez granica; budući da su gotovo sve medijske kuće u Vijetnamu u državnom vlasništvu i pod kontrolom države te da postoji cenzura, uključujući strane radiotelevizijske kuće i publikacije; budući da vijetnamska vlada i dalje zabranjuje rad neovisnih ili privatnih medija te strogo nadzire radijske i televizijske postaje, kao i tiskane publikacije; budući da je u travnju 2016. Narodna skupština usvojila Zakon o medijima kojim se strogo ograničava sloboda medija u Vijetnamu;

H.  budući da je 12. lipnja 2018. Narodna skupština Vijetnama usvojila Zakon o kibersigurnosti u cilju strožih internetskih kontrola, u okviru kojega pružatelji internetskih usluga moraju brisati zapise koji se smatraju „prijetnjama” nacionalnoj sigurnosti; budući da se tim zakonom strogo ograničava sloboda izražavanja na internetu te se u velikoj mjeri pokušava ograničiti pravo na privatnost;

I.  budući da je pravo na slobodu izražavanja zajamčeno vijetnamskim Ustavom, Općom deklaracijom o ljudskim pravima i drugim međunarodnim konvencijama koje je Vijetnam potpisao, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima; budući da je Vijetnam u kontekstu univerzalnog periodičnog pregleda UN-a prihvatio preporuke za jamčenje slobode mišljenja i izražavanja te ukidanje njezina ograničenja;

J.  budući da je 1. siječnja 2018. stupio na snagu Zakon o vjeroispovijesti i religiji, prvi takav u Vijetnamu, kojim su sve vjerske skupine u zemlji obvezne registrirati se kod nadležnih vlasti i obavještavati ih o svojim aktivnostima; budući da vlasti smiju odbiti ili onemogućiti zahtjeve za registraciju te zabraniti vjerske aktivnosti koje proizvoljno smatraju protivnima „nacionalnim interesima”, „javnom redu” ili „nacionalnom jedinstvu”;

K.  budući da Kazneni zakon Vijetnama sadržava represivne odredbe koje se zloupotrebljavaju za ušutkivanje, uhićivanje, pritvaranje, osuđivanje i ograničavanje djelovanja aktivista za ljudska prava, disidenata, pravnika, sindikata, vjerskih skupina i nevladinih organizacija, posebice onih koji zauzimaju kritičan stav prema vijetnamskoj vladi;

L.  budući da se smrtna kazna i dalje provodi u Vijetnamu, no broj pogubljenja nije poznat jer statističke podatke o smrtnoj kazni vijetnamske vlasti smatraju državnom tajnom;

M.  budući da se odnosi između EU-a i Vijetnama temelje na Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama, čiji su ključan element ljudska prava i kojim se predviđa suspenzija instrumenata bilateralne suradnje, uključujući bilateralne trgovinske povlastice, u slučaju ozbiljnog i sustavnog kršenja ljudskih prava;

N.  budući da se Vijetnam na temelju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama, a posebno njegovih članaka 1., 2. i 35., obvezao surađivati s Europskom unijom u promicanju i zaštiti ljudskih prava; budući da takva suradnja uključuje provedbu međunarodnih instrumenata na području ljudskih prava, kao što je Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čija je Vijetnam stranka; budući da postoji jasna poveznica između Sporazuma o partnerstvu i suradnji te Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, u skladu s kojima obje stranke moraju poštovati svoje obveze u pogledu ljudskih prava; budući da klauzula o ključnim elementima iz Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama omogućuje poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju ozbiljnog i sustavnog kršenja ljudskih prava;

O.  budući da je drugi Zajednički odbor u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama, koji se sastao preko interneta 15. prosinca 2020., preispitao prijedloge za suradnju u području ljudskih prava, uključujući provedbu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, i prihvatio preporuke iz univerzalnog periodičnog pregleda;

1.  poziva vijetnamske vlasti da odmah i bezuvjetno oslobode Phama Chi Dunga, Nguyena Tuong Thuya i Lea Huu Minh Tuana te ostale novinare, borce za ljudska prava i okoliš, sindikaliste i zatvorenike savjesti koji su pritvoreni i osuđeni samo zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja te da povuku sve optužnice protiv njih;

2.  zgrožen je i osuđuje eskalirajuću represiju nad neistomišljenicima i sve veća kršenja ljudskih prava u Vijetnamu, uključujući osuđivanje, političko zastrašivanje, nadziranje, uznemiravanje, nepoštena suđenja i prisilni egzil i napade s kojima se suočavaju politički aktivisti, novinari, blogeri, disidenti i borci za ljudska prava zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, što je očito kršenje međunarodnih obveza Vijetnama u području ljudskih prava;

3.  poziva vijetnamske vlasti da odmah prekinu ostale oblike uznemiravanja, uključujući pravosudno uznemiravanje i zastrašivanje novinara, boraca za ljudska prava i boraca za zaštitu okoliša, aktivista i svih pojedinaca koji mirno ostvaruju svoje pravo na slobodu izražavanja i ostala ljudska prava, i na internetu i izvan njega;

4.  izražava duboku zabrinutost zbog pretrpanih vijetnamskih zatvora u kojima su nehigijenski uvjeti, što povećava rizik od zaraze bolešću COVID-19 i ostalim bolestima; ponavlja poziv visoke povjerenice UN-a za ljudska prava da se puste na slobodu svi oni koji su pritvoreni bez dostatne pravne osnove, uključujući političke zatvorenike i osobe pritvorene zbog suprotnih stajališta; insistira na tome da do njihova puštanja na slobodu vijetnamske vlasti moraju u svim okolnostima osigurati fizičku sigurnost i psihološku dobrobit svih zatvorenika, među kojima su Pham Chi Dung, Nguyen Tuong Thuy i Le Huu Minh Tuan, te osigurati da se prema svim ostalim političkim zatvorenicima i pritvorenicima postupa u skladu s međunarodnim standardima; ističe činjenicu da je pravo na pristup odvjetniku, zdravstvenom osoblju i članovima obitelji važno jamstvo protiv mučenja i zlostavljanja;

5.  poziva vijetnamske vlasti da ukinu cenzuru neovisnih vijesti i medija, koje pripremaju domaće i međunarodne novinske kuće, uključujući vijetnamsko udruženje neovisnih novinara (IJAVN), da ukinu ograničenja za internetske izvore informacija i korištenje interneta te da osiguraju siguran prostor i omoguće primjereno okružje za novinare, blogere i ostale koji se izražavaju na internetu;

6.  izražava zabrinutost zbog izvještaja o sudjelovanju globalnih društvenih mreža u pokušajima vijetnamskih vlasti da ograniče slobodu izražavanja te apelira na globalne platforme društvenih mreža da ne budu upletene u cenzuru koja je u tijeku u Vijetnamu;

7.  poziva vijetnamsku vladu da ukine sva ograničenja slobode vjeroispovijesti te da stane na kraj uznemiravanju vjerskih zajednica;

8.  apelira na vijetnamsku vladu da preispita odredbe vijetnamskog Kaznenog zakona, a posebno članke 117., 118. i 331., kojima se nepropisno ograničava pravo na slobodu izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja, te da izmijeni Zakon o kibersigurnosti i Dekret 15/2020/ND-CP o kaznama za administrativna kršenja propisa o poštanskim uslugama, telekomunikacijama, radiofrekvencijama, informacijskoj tehnologiji i elektroničkim transakcijama te Dekret 72/2013/ND-CP o upravljanju, pružanju i korištenju internetskih usluga i sadržaju informacija na internetu kako bi ih se uskladilo s međunarodnim standardima u području ljudskih prava; posebno naglašava da je reforma Kaznenog zakona potrebna i kako bi se osigurala učinkovita provedba konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) 98 i 87, u vezi s kojima se Vijetnam obvezao da će ih ratificirati;

9.  poziva Vijetnam da ubrza tempo ratifikacije Konvencije ILO-a br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje i osigura njezino žurno stupanje na snagu te da predloži vjerodostojan plan za provedbu Konvencije ILO-a br. 105 o ukidanju prisilnog rada i Konvencije ILO-a br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje; poziva vijetnamske vlasti da priznaju neovisne sindikate i zaštite sve radnike, posebno ženu i djecu, od diskriminacije, seksualnog uznemiravanja, kršenja zakonske gornje granice prekovremenog rada i kršenja obveza u pogledu sigurnosti i zdravlja;

10.  poziva vijetnamske vlasti da podupru provedbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te poziva poduzeća koja imaju sjedište ili posluju u EU-u da poštuju ta načela te međunarodno pravo i pravo u području ljudskih prava;

11.  poziva vijetnamske vlasti da hitno uvedu moratorij na smrtnu kaznu kao korak prema njezinu ukidanju; traži preispitivanje svih smrtnih kazni kako bi se osiguralo da su se na suđenjima poštovali međunarodni standardi te poziva Vijetnam da pristupi Drugom fakultativnom protokolu uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima s ciljem ukidanja smrtne kazne;

12.  naglašava da je poštovanje ljudskih prava jedan od ključnih temelja bilateralnih odnosa između Vijetnama i EU-a te jedan od bitnih elemenata Sporazuma o partnerstvu i suradnji i Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama;

13.  pozdravlja ojačano partnerstvo i dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama, a posebno uspostavu Zajedničke parlamentarne skupine za praćenje koju je Europski parlament osnovao s Narodnom skupštinom Vijetnama kako bi se pratila provedba Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama i Sporazuma o zaštiti ulaganja, što bi moglo olakšati dijalog i u drugim područjima osim trgovine; podsjeća na važnost dijaloga o ljudskim pravima kao ključnog instrumenta koji se treba učinkovito koristiti za praćenje i poticanje Vijetnama na provedbu potrebnih reformi; poziva ESVD, Komisiju i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da ojačaju dijalog o ljudskim pravima s Vijetnamom na najvišim razinama;

14.  potvrđuje institucionalnu i pravnu povezanost Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama i Sporazuma o partnerstvu i suradnji, čime se jamči da su ljudska prava u središtu odnosa između EU-a i Vijetnama; poziva stranke da iskoriste sporazume kako bi poboljšale stanje ljudskih prava u Vijetnamu te naglašava važnost konstruktivnog i učinkovitog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Vijetnama; podsjeća vijetnamsku vladu, u svjetlu opsega aktualnih kršenja ljudskih prava, da Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama, koji je povezan sa Sporazumom o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, omogućuje poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju ozbiljnih kršenja ljudskih prava, odnosno zauzimanje odlučnijeg stava prema vijetnamskoj vladi; pozdravlja mogućnost za postavljanje pitanja ljudskih prava na sastancima Zajedničke parlamentarne skupine za praćenje Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama s vijetnamskim Parlamentom te pozdravlja činjenicu da je privi takav sastanak održan u prosincu 2020.;

15.  poziva Komisiju i ESVD da brzo provedu sveobuhvatnu procjenu učinka na ljudska prava u vezi s tim što bi Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama mogao značiti za ljudska prava, na što je Parlament pozvao u svojoj rezoluciji o ratifikaciji tog sporazuma; poziva na donošenje akcijskog plana za učinkovito rješavanje pitanja sve veće represije u Vijetnamu i činjenice da Vijetnam ne poštuje svoje obveze u području ljudskih prava te poziva Komisiju i ESVD da redovito izvješćuju Parlament o provedbi tog akcijskog plana;

16.  ponavlja svoj poziv EU-u i Vijetnamu da uspostave neovisan mehanizam za praćenje ljudskih prava i neovisan mehanizam za podnošenje pritužbi, čime bi se pogođenim građanima i lokalnim dionicima pružila učinkovita pravna zaštita;

17.  žali zbog toga što domaće savjetodavne skupine za Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama još nisu operativne te ponavlja svoj poziv na široku i uravnoteženu zastupljenost neovisnih, slobodnih i raznolikih organizacija civilnog društva u tim skupinama, uključujući neovisne vijetnamske organizacije iz sektora rada i okoliša te borce za ljudska prava; poziva vijetnamske vlasti da se suzdrže od svakog neopravdanog uplitanja u sastav i funkcioniranje tog tijela te da se suzdrže od prijetnji ili odmazde protiv njegovih odabranih članova;

18.  apelira na Vijetnam da uputi trajni poziv izvršiteljima posebnih postupaka UN-a za posjet Vijetnamu, a naročito posebnom izvjestitelju za slobodu mišljenja i izražavanja te posebnom izvjestitelju za borce za ljudska prava te da im omogući slobodan i neometan pristup svim stranama s kojima se žele savjetovati;

19.  poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD i Komisiju da aktivno pružaju potporu novinarima, skupinama civilnog društva i pojedincima koji se bore za ljudska prava u Vijetnamu, među ostalim i zalaganjem za puštanje na slobodu novinara, boraca za ljudska prava i zatvorenika savjesti pri svim svojim kontaktima s vijetnamskim vlastima; apelira na Delegaciju EU-a u Hanoiju da pruži svu odgovarajuću potporu zatvorenim borcima za ljudska prava, među ostalim organiziranjem posjeta u zatvoru, promatranjem sudskih postupaka i pružanjem pravne pomoći;

20.  poziva Delegaciju EU-a da upozorava na slučajeve navedene u ovoj Rezoluciji, na koje pozornost skreću tijela i stručnjaci UN-a, među kojima su Tran Huynh Duy Thuc, Ho Duc Hoa, Tran Anh Kim, Le Thanh Tung, Phan Kim Khanh, Tran Hoang Phuc, Hoang Duc Binh, Bui Van Trung, Truong Minh Duc, Nguyen Trung Ton, Pham Van Troi, Nguyen Bac Truyen, Le Dinh Luong, Nguyen Van Tuc, Nguyen Trung Truc, Pham Van Diep, Nguyen Nang Tinh, Tran Duc Thach, Pham Doan Trang, Can Thi Theu, Trinh Ba Phuong, Trinh Ba Tu, Dinh Thi Thu Thuy, Nguyen Thi Ngoc Hanh, Ngo Van Dung, Le Quy Loc i Ho Dinh Cuong;

21.  apelira na Vijeće EU-a za vanjske poslove da raspravlja o stanju ljudskih prava u Vijetnamu; poziva države članice da, po mogućnosti prije 13. Nacionalnog kongresa Vijetnamske komunističke partije, odlučno izraze svoju zabrinutost zbog pogoršanja stanja ljudskih prava u Vijetnamu; potiče EU i njegove države članice da pojačaju svoje međunarodne napore za promicanje, u Vijeću UN-a za ljudska prava, zajedničke inicijative s partnerima istomišljenicima, a posebno s novom vladom SAD-a, s ciljem postizanja konkretnih poboljšanja ljudskih prava u Vijetnamu;

22.  poziva EU da i dalje radi na uspostavi učinkovitog sustava kontrole za izvoz, prodaju, ažuriranje i održavanje svih oblika sigurnosne opreme, oružja i robe s dvojnom namjenom, uključujući tehnologiju za nadzor interneta, kako bi se izbjegla njihova upotreba za unutarnju represiju od strane država u kojima je stanje ljudskih prava zabrinjavajuće, uključujući Vijetnam;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Udruženja država jugoistočne Azije, vladi i Narodnoj skupštini Vijetnama te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL C 363, 28.10.2020., str. 66
(2) SL C 369, 11.10.2018., str. 73.
(3) SL C 86, 6.3.2018., str. 122.
(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0027.
(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0029.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti