Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sporazum postignut 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 191.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija)(3),

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2011/850/EU od 12. prosinca 2011. o utvrđivanju pravila za direktive 2004/107/EZ i 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uzajamne razmjene informacija i izvješćivanja o kvaliteti zraka(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. svibnja 2018. naslovljenu „Europa koja štiti: Čisti zrak za sve” (COM(2018)0330),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 4. ožujka 2020. o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) (COM(2020)0080),

–  uzimajući u obzir provjeru prikladnosti direktiva EU-a o kvaliteti zraka (2008/50/EZ, 2004/107/EZ) koju je Europska komisija provela 28. studenoga 2019. (SWD(2019)0427),

–   uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 26. lipnja 2020. o napretku u provedbi Direktive (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari (COM(2020)0266),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljeno „Drugo izvješće ‚Izgledi za čisti zrak” od 8. siječnja 2021. (COM(2021)0003),

–  uzimajući u obzir plan Europske komisije za početnu procjenu učinka za reviziju direktiva o kvaliteti zraka,

–  uzimajući u obzir europsku politiku zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, posebno komunikaciju Europske komisije naslovljenu „Sigurniji i zdraviji rad za sve – Modernizacija zakonodavstva i politike EU-a o sigurnosti i zdravlju na radnom mjestu” od 10. siječnja 2017. (COM(2017)0012) i Direktivu 2004/37/EZ od 29. travnja 2004. o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. o strategiji EU-a za smanjenje emisija metana (COM(2020)0663),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja)(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Strategija održivosti u području kemikalija – Prelazak na netoksični okoliš” (COM(2020)0667) i Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o strategiji održivosti za kemikalije(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o Europi koja štiti: čist zrak za sve(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(9),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 2. srpnja 2020. „Budućnost politike EU-a za čist zrak u okviru cilja nulte razine onečišćenja”(10),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 23/2018 od 11. rujna 2018. naslovljeno „Onečišćenje zraka: naše zdravlje još uvijek nije dovoljno zaštićeno”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš br. 09/2020 od 23. studenog 2020. naslovljeno „Air Quality in Europe – 2020 Report” (Kvaliteta zraka u Europi – izvješće za 2020.),

–  uzimajući u obzir europsku ocjenu provedbe od 18. siječnja 2021. koju je izradila Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) naslovljenu „EU policy on air quality: implementation of selected EU legislation” (Politike Unije o kvaliteti zraka: provedba određenih propisa Unije) i njezin Prilog I. „Mapping and assessing local policies on air quality. What air quality policy lessons could be learnt from the COVID-19 lockdown?” (Mapiranje i ocjena lokalnih politika o kvaliteti zraka. Koje se pouke o politikama za kvalitetu zraka mogu povući iz mjera ograničenja kretanja uzrokovanih bolešću COVID-19?),

–   uzimajući u obzir studiju njezina Resornog odjela za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života iz siječnja 2021. naslovljenu „Air Pollution and COVID-19” (Onečišćenje zraka i COVID-19),

–  uzimajući u obzir studiju „Sampling points for air quality – Representativeness and comparability of measurement in accordance with Directive 2008/50/EC on ambient air quality and cleaner air for Europe” od 18. ožujka 2019. (Lokacije točaka uzorkovanja za kvalitetu zraka - reprezentativnost i usporedivost mjerenja u skladu s Direktivom 2008/50/EZ o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu) njezina Resornog odjela za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života za Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Svjetske zdravstvene organizacije od 26. svibnja 2015. naslovljenu „Zdravlje i okoliš: rješavanje zdravstvenih učinaka koji proizlaze iz onečišćenja zraka”,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za promet i turizam,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9-0037/2021),

A.  budući da je čist zrak ključan za ljudsko zdravlje i kvalitetu života kao i za okoliš te je utvrđen kao globalni zdravstveni prioritet u ciljevima održivog razvoja;

B.  budući da je onečišćenje zraka prekogranične prirode i da postoji značajna razmjena onečišćujućih tvari u zraku između država članica, kao i između EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a, kako je navedeno u drugom izvješću „Izgledi za čisti zrak”; budući da su u mnogim slučajevima štetni učinci loše kvalitete zraka postali lokalni problem za države članice koje ne mogu poduzimati nikakve mjere u pogledu izvora emisija izvan svojeg teritorija;

C.  budući da je onečišćenje zraka najveći okolišni rizik za zdravlje u Europi(11), i da neravnomjerno pogađa sve regije, socioekonomske i dobne skupine te, prema najnovijim procjenama EEA-a učinaka na zdravlje koji se mogu pripisati onečišćenju zraka, uzrokuje gotovo 400 000 slučajeva preuranjene smrti godišnje budući da su 2018. lebdeće čestice 2,5 (PM2.5) bile odgovorne za oko 379 000 preuranjenih smrti koje su posljedica dugotrajne izloženosti u EU-28; budući da je izloženost koncentracijama NO2 i O3 prema procjenama uzrokovala oko 54 000 odnosno 19 400 slučajeva preuranjenih smrti godišnje(12);

D.  budući da je onečišćenje zraka povezano s respiratornim i kardiovaskularnim bolestima, moždanim udarima i rakom, a nedavne studije povezuju ga sa štetnim učincima na plodnost, trudnoću i novorođenčad, kao i s demencijom(13), strukturnim promjenama mozga kod djece, Alzheimerovom bolešću, sustavnom upalom i kognitivnim oštećenjima(14) te smrtnosti zbog dijabetesa(15); budući da se ukupni broj preuranjenih smrti zbog onečišćenja zraka smanjio za više od 50 posto od 1990.(16);

E.  budući da postoje dokazi da bi izloženost onečišćenju zraka mogla utjecati na zdravstvene ishode osoba koje se zaraze bolešću COVID-19, ponajprije zbog oštećenja dišnog i imunološkog sustava i ekspresije proteina koji virusu omogućuju ulazak u stanice(17);

F.  budući da će se prema drugom izvješću Komisije „Izgledi za čisti zrak” broj preuranjenih smrtnih slučajeva uzrokovanih onečišćenja zraka vjerojatno smanjiti za 55 % do 2030. u usporedbi s 2005. ako države članice provedu sve mjere predviđene postojećim zakonodavstvom EU-a kojim se uređuju izvori onečišćenja zraka;

G.  budući da je gradsko stanovništvo najizloženije onečišćenju zraka, a samo jedna od deset osoba živi u gradu koji ispunjava smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o kvaliteti zraka(18); budući da danas 75 % stanovništva EU-a živi u gradskim i prigradskim područjima(19);

H.  budući da je 98 % gradskog stanovništva u EU-u izloženo razinama ozona koje su više od smjernica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO); budući da je 77 % gradskog stanovništva u EU-u izloženo razinama PM2.5 koje su više od smjernica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)(20);;

I.  budući da je „Lancet Planetary Health“ 19. siječnja 2021. objavio studiju o procjeni učinaka onečišćenja zraka na smrtnost u gotovo tisuću gradova u Europi(21); budući da je utvrđeno da se deset gradova s najmanjim brojem smrtnih slučajeva zbog onečišćenja NO2 i PM2.5 nalazi uglavnom u sjevernoj Europi; budući da se izazovi u pogledu kvalitete zraka uvelike razlikuju od mjesta do mjesta i budući da glavni uzrok problema varira od sustava grijanja do prijevoza; budući da postoji opći trend poboljšanja kvalitete zraka u usporedbi s 1990. unatoč gospodarskom rastu;

J.  budući da ti učinci imaju znatne tržišne i netržišne troškove, poput smanjenja očekivanog životno vijeka, povećanja medicinskih troškova, smanjenja produktivnosti rada, degradacije ekosustava, gubitka biološke raznolikosti i klimatskih promjena; budući da troškovi onečišćenja zraka za društvo, zdravstvene i gospodarske aktivnosti u Europi iznose između 330 i 940 milijardi EUR godišnje u cjelini, a troškovi svih mjera koje rezultiraju poboljšanjem kvalitete zraka iznose 70 do 80 milijardi EUR godišnje(22); budući da troškovi nedjelovanja, uključujući štetne učinke onečišćenja zraka na zdravlje građana, gospodarstvo i društvo, daleko premašuju troškove djelovanja, iako ono podrazumijeva razne mjere politike; budući da bi, prema procjenama Europske komisije, potpuna provedba postojećeg zakonodavstva EU-a o čistom zraku mogla dovesti do neto koristi do 42 milijarde EUR godišnje do 2030., osobito zbog nižeg mortaliteta i morbiditeta(23);

K.  budući da je od 1990. do 2018. EU zabilježio smanjenje emisija svih onečišćujućih tvari u zraku; budući da je najveći pad zabilježen za sumporne okside (SOx) koji su se smanjili za 90 %, nakon čega slijede nemetanski hlapljivi organski spojevi (NMHOS) i dušikovi oksidi (NOx), koji su se smanjili za otprilike 60 %, odnosno 55 %; budući da su se emisije sitnih lebdećih čestica (PM2.5) smanjile za gotovo polovicu od 1990., a emisije amonijaka (NH3) za oko jednu četvrtinu(24); budući da emisije NH3 stagniraju od 2010.;

L.  budući da je prema najnovijim dostupnim podacima iz 2018. deset država članica trebalo smanjiti emisije NH3 i do 10 % za manje od dvije godine, šest je trebalo smanjiti emisije PM2.5, a njih pet emisije NOx i do 30 % ili više kako bi se uskladile s gornjim granicama za 2020. utvrđenima u Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija(25);

M.  budući da onečišćenje zraka dovodi do degradacije okoliša i ima značajne štetne učinke na prirodne ekosustave i biološku raznolikost - uključujući eutrofikaciju, zakiseljavanje i oštećenje vegetacije od prizemnog ozona, kvalitetu vode i tla i usluge ekosustava koje podupiru, kao i na klimu te može naštetiti izgrađenom okolišu i kulturnoj baštini; budući da su onečišćujuće tvari u zraku koje trenutačno nanose najveću štetu ekosustavima O3, NH3 i NOX; budući da je onečišćenje zraka trenutačno razlog za to što je oko dvije trećine područja ekosustava u EU-u izloženo eutrofikaciji;

N.  budući da taloženje dušikovih spojeva, koji se ispuštaju u zrak kao NOx i NH3, može prouzročiti eutrofikaciju, tj. prekomjernu opskrbu hranjivim tvarima; budući da sumporni spojevi i dušikovi spojevi imaju učinke zakiseljavanja; budući da i eutrofikacija i zakiseljavanje mogu utjecati na kopnene i vodene ekosustave i mogu dovesti do promjena u raznolikosti vrsta i invazija novih vrsta; budući da zakiseljavanje također može dovesti do povećane mobilizacije otrovnih metala u vodi ili tlu, što povećava rizik od unosa u prehrambeni lanac;

O.  budući da visoka razina O3 narušavanjem reprodukcije i rasta biljaka oštećuje biljne stanice i tako smanjuje prinose poljoprivrednih usjeva, rast šuma i biološku raznolikost; budući da promjena klimatskih uvjeta i povećanje emisije ugljičnog dioksida (CO2) i drugih onečišćujućih tvari, poput reaktivnog dušika, modificiraju reakcije vegetacije na O3; budući da ti modifikatori utječu na količinu O3 koju apsorbira lišće i na taj način mijenjaju razmjer učinaka na rast biljaka, prinose usjeva i usluge ekosustava(26);

P.  budući da otrovne metalne onečišćujuće tvari, kao što su olovo (Pb), živa (Hg) i kadmij (Cd), mogu imati štetne učinke kako na ljude tako i na biljke i životinje te iako njihove atmosferske koncentracije mogu biti niske, oni i dalje doprinose taloženju i nakupljanju otrovnih metala u tlima, sedimentima i organizmima; budući da otrovni metali i postojani organski spojevi, osim što su otrovni za okoliš, imaju i tendenciju bioakumulacije u životinjama i biljkama i biomagnifikacije, što znači da koncentracije u tkivima organizama rastu na višim razinama u prehrambenom lancu;

Q.  budući da je došlo do značajnog smanjenja svih onečišćujućih tvari u zraku u cestovnom prometu unatoč povećanju putničkog i teretnog prometa u odnosu na 1990.; budući da je cestovni promet i dalje glavni izvor emisija NOx (39 % ukupnih emisija NOx u EU-u) i drugi najveći izvor emisija crnog ugljika (26 %) i olova (16 %) u EU-u; budući da je cestovni promet glavni izvor odgovoran za onečišćenje zraka u urbanim područjima zbog emisija iz vozila (emisije iz ispušnih sustava u prometu), kao i trošenja kočnica i guma (emisije koje nisu povezane s ispušnim sustavima u prometu); budući da su vozila s dizelskim motorom odgovorna za oko 75 % ukupnih troškova onečišćenja zraka povezanih s cestovnim prijevozom u Europi(27);

R.  budući da je, kako je naglasila Europska agencija za okoliš, poljoprivreda treći najveći izvor primarnih emisija čestica PM10 u EU-u; budući da emisije NH3 iz poljoprivrede pridonose slučajevima visokih koncentracija lebdećih čestica koji se ponavljaju svakog proljeća diljem Europe, kao i kratkoročnim i dugoročnim negativnim učincima na zdravlje(28); budući da su emisije metana iz poljoprivrede važan prekursor prizemnog ozona koji ima štetne učinke na ljudsko zdravlje;

S.  budući da u sektoru proizvodnje i distribucije energije nastaje više od polovine emisija SOx(29) te jedna petina emisija NOx(30) u 33 države članice Europske agencije za okoliš;

T.  budući da elektrane na ugljen i lignit uvelike doprinose nastanku emisija žive u EU-u te budući da 62 % emisija žive iz industrije EU-a potječe iz elektrana na ugljen(31); budući da je živa opasan neurotoksin štetan za živčani sustav čak i pri relativno niskim razinama izloženosti;

U.  budući da su 2005. u morima koja okružuju Europu (Baltičko more, Sjeverno more, sjeveroistočni dio Atlantika, Sredozemno more i Crno more) emisije sumporovog dioksida (SO2) iz međunarodnog pomorskog prometa procijenjene na 1,7 milijuna tona godišnje, emisije NO2 na 2,8 milijuna tona i PM2.5 na 195 000 tona(32);; budući da je u znanstvenoj studiji koju je naručila Komisija zaključeno da će se bez daljnjeg djelovanja emisije NOx iz pomorskog prometa vjerojatno izjednačiti s kopnenim emisijama NOx u roku od jednog desetljeća(33);

V.  budući da je zakonodavstvo EU-a koje se odnosi na kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru fragmentirano, iako je okvir politike EU-a za kvalitetu zraka na otvorenom dobro strukturiran; budući da će možda biti potreban cjelovitiji pristup politike EU-a onečišćenju zraka koji jamči da su zakonodavstva o kvaliteta zraka, zdravlju i sigurnosti na radu, kemikalijama i građevinsko zakonodavstvo u potpunosti usklađeni i međusobno se nadopunjuju posebno kako bi se osigurala sigurnost radnika i šire javnosti od opasnih tvari u potrošačkim proizvodima,

W.  budući da je 13 od 18 postupaka zbog povrede obveze koji su u tijeku protiv 18 država članica pokrenuto zbog emisija PM10 iznad graničnih vrijednosti EU-a, 11 zbog emisija NO2 i jedan zbog emisija SO2, dok je šest dodatnih postupaka zbog povrede obveze pokrenuto zbog neprovedbe zahtjeva za praćenje; budući da su granične vrijednosti PM10 i SO2 trebale biti postignute od 2005.;

X.  budući da je za 2019. 17 država članica prijavilo prekoračenja standarda EU-a za kvalitetu zraka za NO2, 14 država članica prijavilo je prekoračenja za čestice PM10, četiri za prekoračenje za čestice PM2.5 i jedna za SO;2;

Y.  budući da je u trenutačnoj situaciji državama potrebno pružiti više potpore (tehnološka, logistička i financijska potpora i smjernice) kako bi se poboljšala provedba postojećeg zakonodavstva;

Z.  budući da je nedavnom odlukom lokalnog suda utvrđeno da je vlada regije Bruxelles, u kojoj je sjedište institucija EU-a, pravno obvezna u roku od šest mjeseci postaviti sustave za mjerenje kvalitete zraka na najprometnije ceste, poput „rue de la loi”, koji moraju izmjeriti koncentraciju NO2, grubih lebdećih čestica (PM10) i sitnih lebdećih čestica (PM2.5);

AA.  budući da većina stanovništva EU-a smatra da je javno djelovanje za promicanje dobre kvalitete zraka nedovoljno te budući da više od 70 % stanovništva EU-a očekuje da će EU predložiti dodatne mjere(34); budući da je poboljšanje kvalitete zraka povezano i s promjenama u mentalitetu društva, što se ne može lako postići zakonodavnim izmjenama, nego kampanjama podizanja svijesti o koristima politika za čisti zrak;

Djelomično učinkovit alat koji treba poboljšati

1.  priznaje da su tri stupa politike EU-a za čisti zrak uspješna u poticanju trenda smanjivanja emisija i koncentracija većine onečišćujućih tvari u zraku u Europi; ističe da iako su direktive EU-a o kvaliteti zraka bile učinkovite u utvrđivanju zajedničkih standarda EU-a za kvalitetu zraka i olakšavanju razmjene informacija o kvaliteti zraka, one su uspjele tek djelomično učinkovito smanjiti onečišćenje zraka i smanjiti njegove štetne učinke na zdravlje, kvalitetu života i okoliš; ipak skreće pozornost na činjenicu da velik broj država članica ne poštuje standarde kvalitete zraka i da nije poduzeo dovoljno kako bi se poboljšala kvaliteta zraka i prekoračenja svela na najmanju moguću mjeru, čak i nakon što je Komisija pokrenula postupak zbog povrede prava i nakon donošenja sudskih odluka kojima se zahtijeva poštivanje direktiva za kvalitetu zraka;

2.  naglašava da je na većem dijelu europskog područja zabilježen porast brojnih patologija povezanih sa onečišćenjem zraka, poput astme, neurotoksičnih bolesti i bolesti uzrokovanih endokrinim poremećajima, što opravdava ne samo punu primjenu europskog zakonodavstva već i to da Komisija brže i učinkovitije pokreće postupke zbog povrede obveze u slučaju nepoštivanja od strane država članica;

3.  prepoznaje činjenicu da onečišćenje zraka nema granica i da postoji značajna razmjena onečišćujućih tvari u zraku između država članica, kao i između EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a, kako je navedeno u drugom izvješću „Izgledi za čisti zrak”; ističe da države članice ne mogu nikako djelovati u vezi s izvorima emisija izvan njihova područja; potiče Komisiju da uzme u obzir složenu prirodu onečišćenja zraka (npr. formiranje sekundarnih čestica, globalni prijenos onečišćenja zraka i prijenos u EU-u) prilikom izrade nove politike kvalitete zraka kako bi se zajamčio integrirani i cjelovit pristup;

4.  primjećuje da se direktive o kvaliteti zraka temelje na standardima kvalitete zraka koji su sada stari 15 do 20 godina i da su neki od njih mnogo blaži od trenutačnih smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i procijenjenih referentnih razina na temelju prekomjernog rizika od raka tijekom života i razina na koje upućuju najnoviji znanstveni dokazi o učincima na ljudsko zdravlje i okoliš; pozdravlja obvezu preuzetu u europskom zelenom planu u pogledu revizije standarda kvalitete zraka i poziva Komisiju da nakon okončanja sveobuhvatne procjene učinka na zdravstvene, okolišne, društvene i ekonomske aspekte zakonodavnim izmjenama direktiva o kvaliteti zraka u potpunosti uskladi vrijednosti čestica PM10, PM2.5, SO2 i O3 sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, a vrijednosti benzena (C6H6) i benzo(a)pirena (BaP) s referentnim razinama Svjetske zdravstvene organizacije; ustraje na činjenici da se smjernice Svjetske zdravstvene organizacije trenutno revidiraju i da će uskoro biti objavljene; ističe da treba ažurirati standarde kvalitete zraka čim nove smjernice Svjetske zdravstvene organizacije postanu dostupne te uključiti obvezu periodičnog preispitivanja standarda na temelju najnovijih znanstvenih i tehničkih dokaza kako bi ih se uskladilo s redovno ažuriranim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije; poziva Komisiju da uzme u obzir i najnovija ključna opterećenja za zaštitu ekosustava utvrđena Konvencijom o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka;

5.  naglašava da je, prema podacima koje je prikupila Europska agencija za okoliš, i unatoč smanjenju emisija čestica PM10, većina urbane populacije u europskim zemljama, koja se pratila između 2000. i 2015., izložena koncentracijama iznad godišnje vrijednosti preporučene u smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije; traži od Komisije da predloži zakonodavstvo tamo gdje postoje pravne praznine, uz istovremeno istraživanje posrednih koristi za druge dimenzije onečišćenja, na primjer buku; traži od Komisije da ispita posljedice onečišćenja zraka u zatvorenom prostoru i moguća pravna sredstva za sve relevantne izvore onečišćenja zraka u zatvorenom prostoru;

6.  preporučuje da revidirani standardi kvalitete zraka po potrebi na temelju ocjene najnovijih znanstvenih dokaza obuhvate i druge neregulirane onečišćujuće tvari koje u EU-u imaju dokazane negativne učinke na zdravlje i okoliš, kao što su ultrafine čestice, crni ugljik, živa i amonijak; ističe ambiciju EU-a da predvodi tranziciju prema zdravom planetu i podsjeća da bi, kako bi postao globalni predvodnik, EU trebao voditi primjerom te usvojiti i provoditi, među ostalim, ambiciozne standarde kvalitete za sve onečišćujuće tvari u zraku;

7.  primjećuje da se velika većina postupaka zbog povrede obveze koje je do sada pokrenula Komisija EU-a odnosi na prekoračenja graničnih vrijednosti, što pokazuje da su granične vrijednosti elementi direktive o kvaliteti zraka koji su najpogodniji za ostvarivanje provedbe; poziva Komisiju da predloži zamjenu trenutačnih ciljnih vrijednosti (O3, As, Cd, Ni i BaP) s graničnim vrijednostima; ukazuje na činjenicu da godišnji standardi dopuštaju neprimjetan porast koncentracija onečišćujućih tvari, posebno u slučaju čestica PM 2.5;

8.  poziva Komisiju da sastavi popis za praćenje tvari ili spojeva koje javnost ili znanstvena zajednica smatraju zabrinjavajućim zbog zdravstvenih razloga („popis za praćenje”), kao što je mikroplastika, kako bi se omogućilo praćenje novih saznanja o značaju tih novih spojeva i tvari za ljudsko zdravlje te najprikladniji pristup i metodologija praćenja;

Mjerenje onečišćenja zraka

9.  naglašava da je potrebno zajamčiti da države članice mjere kvalitetu zraka na odgovarajućim lokacijama i izvorima emisija kako bi se izbjeglo podcjenjivanje ili precjenjivanje onečišćenja zraka i postigli reprezentativni rezultati; poziva države članice da poboljšaju svoje mreže za praćenje, unaprijede znanje o razinama onečišćujućih tvari koje postoje na njihovu teritoriju i da ocijene razinu svoje mreže za praćenje kvalitete zraka kako bi se utvrdile kronične i epizodne situacije atmosferskog onečišćenja i djelovalo u smjeru njihova rješavanja; poziva Komisiju da u tom pogledu provede obveze iz Direktive i pobrine se da točke uzorkovanja budu usporedive i reprezentativne za određeno područje, među ostalim, pružanjem potpore državama članicama pri uspostavi kombinacije fiksnih lokacija za praćenje i modeliranja, eventualno dopunjene pasivnim točkama uzorkovanja, kako bi se zajamčili reprezentativni rezultati i izbjegli sustavni nedostaci, kao i osposobljavanjem i zapošljavanjem stručnjaka te osiguravanjem veće točnosti u inspekciji, nadzoru i praćenju te uspostavljanjem platforme za razmjenu dobrih praksi; naglašava potrebu za stalnim osposobljavanjem stručnjaka, uključujući prekvalifikaciju onih s iskustvom u drugim područjima koji se žele baviti tim područjem, te mladih nezaposlenih osoba; naglašava da činjenica da države članice mogu odabrati lokacije za praćenja s kojih podatke dostavljaju Europskoj agenciji za okoliš također može dovesti do potencijalnog podcjenjivanja koncentracija onečišćujućih tvari u zraku;

10.  prima na znanje činjenicu da su države članice uspostavile mrežu za praćenje na temelju zajedničkih kriterija utvrđenih u direktivama o kvaliteti zraka s više od 4000 mjernih postaja i 16 000 točaka uzorkovanja; ističe da odredbe o određivanju lokacija uključuju više kriterija i pružaju određeni stupanj fleksibilnosti, što može otežati provjeru te često uzrokuje situacije u kojima mreže za praćenje u gradovima ne pružaju informacije o lokacijama gdje se pojavljuju najviše koncentracije onečišćujućih tvari u zraku, što stvara opasnost da prekoračenja graničnih vrijednosti ostanu nezapažene; potiče Komisiju da provedbenim aktom u skladu s člankom 28. Direktive 2008/50/EZ bez odgode državama članicama pruži smjernice o načinu uspostavljanja njihovih mreža za praćenje; poziva Komisiju da u okviru prijedloga za revidirane direktive o kvaliteti zraka preispita i uspostavi nova obvezna pravila za određivanje lokacija za postavljanje mjernih postaja i točaka uzorkovanja, poput mogućnosti da Komisija zahtijeva postavljanje dodatnih mjernih stanica gdje je to potrebno kako bi se osiguralo bolje mjerenje onečišćenja zraka ili postavljanje minimalnog broja mjernih postaja po vrsti izvora emisija (promet, industrija, poljoprivreda ili stanovanje)

11.  smatra da bi učinkovitija mreža za praćenje kvalitete zraka također mora imati mogućnost mjeriti utjecaj velikih izvora onečišćenja na standarde kvalitete zraka u obližnjim selima i zaštićenim ekosustavima te pružiti više informacija o rasponu onečišćujućih tvari koje se procjenjuju;

12.  poziva Komisiju da predstavi mjere za poticanje ulaganja država članica u poboljšanje mreža za praćenje, što uključuje izgradnju mjernih postaja, osposobljavanje i zapošljavanje stručnjaka i analitičara, te da podupre strože postupke nadzora, kontrole i praćenja;

13.  predlaže uvođenje kombinacije fiksnih mjernih postaja i modeliranja popraćenog pasivnim uzorkovanjem, jer je veliku varijabilnost onečišćujućih tvari u zraku teško shvatiti upotrebom fiksnih lokacija za praćenje; naglašava da modeliranje kvalitete zraka može nadopuniti uzorkovanje; stoga ističe da bi direktive o kvaliteti zraka trebale jasnije uključiti modeliranje kvalitete zraka (s odgovarajućom prostornom rezolucijom) u postupak procjene kvalitete zraka; naglašava važnost podataka u stvarnom vremenu za kvalitetu zraka; ističe da bi Komisija uvijek trebala razmotriti najnovije tehničke sustave, norme i standarde za praćenje;

14.  naglašava da iako direktive o kvaliteti zraka uključuju neke odredbe za smanjenje emisija na mjestima gdje ljudi najviše pate od posljedica onečišćenja zraka ili gdje su koncentracije onečišćenja najviše, potrebne su daljnje smjernice o određivanju lokacija točaka uzorkovanja na makro razini kako bi se ojačala provedba tih posebnih odredbi; primjećuje da su osobe lošijeg socioekonomskog statusa izloženije onečišćenju zraka jer je vjerojatnije da će živjeti blizu izvorima velikog onečišćenja, kako vanjskih, kao što su prometna i industrijska područja, tako i unutarnjih, kao što je izgaranje krutih goriva niske kvalitete za grijanje u kućanstvima; u tom pogledu naglašava da u zakonodavstvu EU-a treba više uzeti u obzir izloženost ljudi onečišćenju zraka i poziva Komisiju da u indekse kvalitete zraka uključi nove pokazatelje, kao što je gustoća naseljenosti oko mjernih postaja i točaka uzorkovanja, kako bi se utvrdili kriteriji za „izloženost općeg stanovništva” i odredbe o reprezentativnosti mjernih mjesta kao i da se pobrine za razmjenu postojećih najboljih praksi s tim u vezi, poput uspostavljanja prioritetnih područja za poboljšanje kvalitete zraka; međutim, naglašava da bi ti novi kriteriji trebali biti dodatak, a ne zamjena za granične vrijednosti, koje su se do sada pokazale standardima koji su najpogodniji za ostvarivanje provedbe, te da se moraju primjenjivati isti standardi kvalitete zraka diljem Europe;

Iskustva stečena tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19

15.  ističe da je pandemija bolesti COVID-19 primjer neraskidive povezanosti zdravlja ljudi i zdravlja ekosustava; naglašava da je pri oblikovanju novih politika potrebno uzeti u obzir pouke izvučene iz pandemije bolesti COVID-19 u pogledu onečišćenja zraka;

16.  primjećuje da su mjere ograničavanja širenja pandemije dovele do drastičnog privremenog smanjenja prometa i industrijske aktivnosti i tako rezultirale dosad neviđenim smanjenjem emisija i onečišćenja zraka na razini kontinenta, s koncentracijama onečišćivača znatno ispod propisanih graničnih vrijednosti i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, što jasno pokazuje utjecaj ljudskih aktivnosti na okoliš; predlaže da se sve mjere analiziraju kako bi se razumio njihov utjecaj; sa žaljenjem primjećuje da stalna, dugoročna izloženost onečišćenju zraka može pogoršati utjecaj respiratornih bolesti kao što je COVID-19; zabrinut je zbog opasnosti da se onečišćenje može vratiti na prijašnju razinu ili, još gore, na još više razine, te upozorava da se lokalne mjere usmjerene na smanjenje onečišćenja zraka ne odgađaju ili ne otkazuju; naglašava činjenicu da bi značajno dugoročno smanjenje onečišćenja zraka imalo značajne koristi za ljudsko zdravlje, kao i za poljoprivredu i prirodne ekosustave; naglašava, stoga, da borba protiv onečišćenja zraka mora biti u središtu EU-ova plana oporavka i da su obvezni zahtjevi EU-a za kvalitetu zraka i njihova učinkovita provedba ključni za jamčenje zdravlja građana i poboljšanje njihove otpornosti na buduće prijetnje zdravlju; potiče države članice da pojačaju ciljeve svojih politika za čisti zrak, uključujući ciljanom upotrebom sredstava iz instrumenta EU-a za oporavak i otpornost;

17.  napominje da je kriza izazvana bolešću COVID-19 pokazala da su smanjenje motoriziranog prometa i promjene u obrascima mobilnosti učinkovito sredstvo za smanjenje onečišćenja zraka u gradovima; stoga vjeruje da treba promicati dobre prakse poput kupnje u lokalnim trgovinama, dobrovoljnog rada na daljinu, elektroničke uprave ili fleksibilnog radnog vremena;

Promicanje uspješnih lokalnih politika o kvaliteti zraka

18.  ukazuje na činjenicu da se jasni trendovi smanjenja onečišćenja zraka mogu primijetiti uglavnom pri kombiniranoj provedbi politika, te je stoga dosljedan pristup diljem EU-a pri oblikovanju i provedbi lokalnih politika ključan za njihov uspjeh; naglašava da postizanje usklađenosti politika također zahtijeva suradnju između različitih tijela i poziva Komisiju i države članice da u tom pogledu usko surađuju s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima; poziva države članice da razviju dosljedne i dugoročne strategije za čišći zrak; poziva Komisiju da utvrdi nove pravne odredbe u direktivama o kvaliteti zraka kako bi spriječila da se lokalne politike i mjere koje su se pokazale učinkovitima u poboljšanju kvalitete zraka ponište bez detaljne analize i ocjene;

19.  pozdravlja Komisijinu provjeru prikladnosti direktiva o kvaliteti zraka iz 2019.; poziva Komisiju da istraži načine za brzu i učinkovitiju suradnju s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima kako bi se promicala usklađenost sa zakonodavstvom o kvaliteti zraka, među ostalim financiranjem EU-a; poziva Komisiju da pruži tehničku pomoć i stručno znanje nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima koje se suočavaju s poteškoćama pri primjeni i provedbi zakonodavstva o kvaliteti zraka;

20.  potiče države članice te lokalna i regionalna tijela da osmisle i provedu strateške planove održive gradske mobilnosti utemeljene na dokazima, s ciljem koordiniranog planiranja politika, poticaja i subvencija usmjerenih na različite sektore i načine prijevoza, te ulaganja u održiv i pristupačan javni prijevoz, mjere za obnovu postojećeg voznog parka, ulaganja u tehnologiju povezanu s čistim načinima prijevoza i mobilnost kao uslugu, kao i za infrastrukturu za aktivnu i zajedničku mobilnost s nultim emisijama, područja s niskim emisijama, sustave za punjenje vozila te mjere povezane s potražnjom kako bi se podigla razina osviještenosti javnosti i intenzivirale komunikacijske aktivnosti u vezi s ulogom EU-a u suočavanju s problemom onečišćenja zraka;

21.  naglašava potrebu da gradovi budu zdraviji i da ostvare značajna smanjenja razine onečišćenja zraka; poziva lokalne vlasti da osmisle održive urbanističke planove, uključujući mjere kao što su stvaranje zelenih površina, pješačkih zona i područja bez automobila u gradskim središtima, poticanje pješačenja i vožnje biciklom, uporabe javnog prijevoza, zajednička i održiva rješenja za mobilnost, uz istodobno jamčenje supostojanja s motornim prijevozom; naglašava da široki, dobro održavani i nezapriječeni pločnici i biciklističke staze, prije svega na središnjim prometnicama, koji su integrirani u postojeće cestovne mreže i istodobno sigurno odvojeni od automobilskih traka, mogu potaknuti aktivno putovanje, kao što je bicikliranje i pješačenje; potiče nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da u skladu s tim usvoje ambiciozne politike i mjere; vjeruje da bi „gradovi od 15 minuta”, unutar kojih su domovi, radna mjesta, javne službe i trgovine dostupni u roku od 15 minuta pješice ili javnim prijevozom, trebali biti osnova dugoročnog urbanističkog planiranja; potiče Komisiju da uspostavi godišnju nagradu za gradove ili regije koji su poduzeli najbolje mjere za s vidljivim i konkretnim rezultatima u smanjenju onečišćenja zraka, kako bi se potaknuo aktivniji i učinkovitiji pristup lokalnih i nacionalnih vlasti te kako bi se te mjere popularizirale na europskoj razini;

22.  ističe da se u nedavno objavljenoj strategiji Komisije za održivu i pametnu mobilnost zagovara povećanje modalnih udjela kolektivnog prijevoza, pješačenja i vožnje biciklom, kao i automatizirane, povezane i multimodalne mobilnosti, kako bi se znatno smanjilo onečišćenje i zagušenje prometa, posebno u gradovima, te poboljšali zdravlje i dobrobit građana;

23.  poziva na odgovarajuća ulaganja u opsežnu biciklističku infrastrukturu, posebno u urbanim područjima, kako bi se zajamčila sigurnost svih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu i povećala privlačnost bicikliranja kao učinkovitog i zdravog načina putovanja na posao; naglašava da je važno osigurati neometanu intermodalnost između putovanja željeznicom i biciklom kako bi se ponudilo održivo putovanje na posao u ruralnim i urbanim sredinama; potiče da se u tu svrhu proširi mreža EuroVelo;

24.  naglašava da su usluge javnog prijevoza, posebno u ruralnim područjima, često nezadovoljavajuće, neredovite i skupe;

Politike EU-a u području kvalitete zraka

25.  pozdravlja najavu akcijskog plana Komisije za nultu stopu onečišćenja; podsjeća na usku povezanost očuvanja prirode i kvalitete zraka te naglašava da je onečišćenje zraka opterećenje koje zahtijeva cjelovit pristup jer ono ima negativan učinak na tlo i vodeni svijet eutrofikacijom i zakiseljavanjem; upozorava da će bilo kakve nove mjere biti beskorisne ako se kvaliteti zraka na adekvatan način ne da prednost i ako se ona ne uključi u sve politike EU-a u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima te u zakonodavstvo EU-a o izvorima emisija, primjerice u području klime, energetike, prometa, industrije, poljoprivrede i otpada, uz istodobno osiguravanje sinergija među svim područjima politika i da među njima nema proturječnosti; poziva Komisiju i države članice na tješnju suradnju u svim područjima i na svim razinama i da razmotre sva tehnička rješenja za smanjenje emisija na tehnološki neutralan način kako bi se lokalnim vlastima pomoglo da krenu na ambiciozan, ali izazovan put prema nultoj stopi emisija i postizanju čišćeg zraka;

26.  ukazuje na rastuću vezu između onečišćenja zraka i klimatskih promjena, što pokazuje sve veća koncentracija ozona uzrokovana porastom temperatura i češćim toplinskim udarima; smatra da je cjelovit pristup suzbijanju onečišćenja zraka kompatibilan s analizom pojedinačnih slučajeva posebnih obilježja svake onečišćujuće tvari, na primjer za ozon, bezbojni i mirisni plin koji nije primarni onečišćivač i čije sprečavanje zahtijeva mjere za smanjenje prekursora (dušikovi oksidi i hlapljivi organski spojevi) na dugoročnoj osnovi;

27.  poziva Komisiju i države članice da ocijene učinkovitost cjelokupnog zakonodavstva o emisijama i da ga pooštre te pritom osiguraju njegovu učinkovitu provedbu; ističe da je smanjenje emisija na izvoru jedini učinkovit način za osiguranje čistog zraka; upozorava da većina država članica neće ispuniti svoje obveze smanjenja emisija do 2020. i 2030. utvrđene Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija; naglašava potrebu za strogim mjerama za smanjenje emisija u svim sektorima poput prometa, osobito cestovnog i pomorskog, zrakoplovstva, industrijskih postrojenja, zgradarstva, poljoprivrede i proizvodnje energije; naglašava potrebu za uključivanjem standarda EU-a za kvalitetu zraka i emisije u njegovu trgovinsku politiku kako bi se spriječio prijenos emisija izvan EU-a, čime bi se dodatno pogoršao učinak prekograničnog onečišćenja zraka na kvalitetu zraka u EU-u; preporučuje da se odgovarajuća financijska potpora iz postojećih fondova EU-a namijeni ciljevima za čisti zrak kako bi se državama članicama pružila potpora u njihovim aktivnostima;

28.  poziva Komisiju da brzo pokrene postupke zbog povrede obveze kako bi se provele obveze smanjenja emisija u skladu s Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija; naglašava da te međusektorske mjere EU-a za smanjenje emisija moraju naznačiti jasan put prema nultoj stopi emisija i nultoj stopi onečišćenja iz tih sektora; poziva na sveobuhvatan pristup u propisima o emisijama stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari;

29.  žali zbog mehanizma fleksibilnosti koji je predložen za odjeljak 5. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija u izvješću Komisije naslovljenom „Drugo izvješće ‚Izgledi za čisti zrak; naglašava da je 2018. jedanaest država članica zatražilo prilagodbe svojih nacionalnih gornjih granica emisija; poziva Komisiju da uporabu prilagodbe evidencije emisija ograniči na najnužniji minimum i da razmotri jesu li države članice poduzele mjere za nadoknadu mogućih nepredviđenih emisija iz određenih sektora prije podnošenja zahtjeva za prilagodbu evidencija emisija;

30.  naglašava da emisije metana nisu uređene zakonodavstvom EU-a o onečišćenju zraka te da nisu ni posebno uređene u okviru klimatske politike EU-a; pozdravlja nedavno objavljenu „Strategiju EU-a za smanjenje emisija metana” i potiče Komisiju da učinkovito odgovori na potrebu za smanjenjem emisija, posebno iz poljoprivrede i otpada;

31.  primjećuje sa zabrinutošću da, iako su emisije većine onečišćujućih tvari u zraku i dalje u padu diljem Europske unije, emisije amonijaka (NH3), osobito iz poljoprivrednog sektora, i dalje rastu, što predstavlja izazov za države članice EU-a u ispunjavanju graničnih vrijednosti EU-a za onečišćenje zraka; ističe da su u urbanim područjima emisije amonijaka odgovorne za oko 50 % učinaka koje onečišćenje zraka ima na zdravlje s obzirom na to da je amonijak ključni prekursor za lebdeće čestice; poziva države članice da iskoriste svoje nacionalne strateške planove u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) kao priliku za borbu protiv onečišćenja zraka koju uzrokuje poljoprivredni sektor; traži od Komisije i država članica da također razmotre mogućnosti ublažavanja tih emisija u okviru Direktive o industrijskim emisijama(35);

32.  ističe da je cilj europskog zelenog plana smanjenje učinaka na okoliš u EU te da s obzirom na značajan doprinos industrije ukupnim pritiscima na okoliš mora dati odgovarajući doprinos postizanju tog općeg cilja; izražava zabrinutost zbog prakse izgradnje novih industrijskih postrojenja s kapacitetom neposredno ispod pragova iz Direktive o industrijskim emisijama kako bi ih se namjerno ostavilo izvan dosega Direktive; s tim u vezi pozdravlja najavljenu reviziju Direktive o industrijskim emisijama kako bi se bolje riješilo pitanje onečišćenja iz velikih industrijskih postrojenja, promicale industrijske aktivnosti s najmanje negativnog učinka na okoliš i da budu u potpunosti usklađene s politikama EU-a o okolišu, klimi, energiji i kružnom gospodarstvu; poziva Komisiju da uvede obvezu za države članice da objavljuju informacije o sukladnosti i dozvolama;

33.  s tim u vezi smatra da bi bilo korisno u Direktivu o industrijskim emisijama uključiti ostale sektore, ograničiti odstupanja od Direktive na najmanju moguću mjeru, revidirati najbolje raspoložive tehnologije, usvojiti dosljedan pristup usmjeren na ishode promicanja industrijske djelatnosti s najmanje negativnog učinka na okoliš i integrirati odredbe koje potiču napredak u fazi izdavanja dozvola ili određivanja referentnog dokumenta o najboljim raspoloživim tehnikama;

34.  potiče lokalne vlasti da provedu, među ostalim, u okviru svojih planova za kvalitetu zraka, informativne kampanje i programe poticaja za obnovu zgrada i zamjenu starih, neučinkovitih i onečišćujućih sustava grijanja i hlađenja koji su uzrok velikog dijela onečišćenja zraka tvarima opasnima za zdravlje; smatra da centralizirano grijanje koje se temelji na održivim rješenjima može biti dobra alternativa raspršenim i vrlo neučinkovitim pojedinačnim izvorima grijanja;

35.  napominje da će proizvodnja električne energije pomoću krutih goriva u doglednoj budućnosti biti glavni izvor emisije žive u zrak u Europi; pozdravlja, u tom pogledu, obvezu koju je preuzelo najmanje deset država članica EU-a prema kojoj će postupno prestati s eksploatacijom ugljena; poziva ostale države članice EU-a da najkasnije do 2030. sasvim prestanu rabiti ugljen kao izvor energije;

36.  ističe da, iako su se emisije većine onečišćujućih tvari povezanih s prometom znatno smanjile tijekom posljednjih desetljeća, u EU-u i dalje postoje stalna žarišta u kojima su razine onečišćenja zraka previsoke, posebno u urbanim područjima, u kojima je za određene onečišćujuće tvari jedan na svakih šest stanovnika i dalje izložen koncentracijama onečišćenja zraka koje su iznad standarda EU-a u pogledu kvalitete zraka; ističe da su prevelike razine onečišćenja zraka posebno rizične za zdravlje osoba koje žive u gradskim područjima i u blizini prometnih čvorišta;

37.  podsjeća da je cestovni prijevoz glavni izvor dušikovih oksida u Europi; poziva Komisiju da razvije stroge standarde EU-a o emisijama onečišćujućih tvari u zraku (budući standardi Euro 7 za laka vozila i standardi Euro VII za teška vozila) na tehnološki neutralan način bez razlikovanja po gorivima; naglašava da bi se novi postupci ispitivanja vozila trebali preispitati kako bi se proširio opseg mjerenja reguliranih onečišćujućih tvari, povećala njihova točnost i učinkovitost i uklonili nedostaci, čime bi se osiguralo da se standardi za emisije uistinu ispune u stvarnim uvjetima vožnje;

38.  naglašava da je od ključne važnosti poticati tržište vozila s nultim i niskim emisijama te državama članicama pružiti smjernice u obliku preporuka kako bi se potaknule na uvođenje širokog spektra poticaja za vozila s nultim i niskim emisijama te pritom osiguralo da su takvi poticaji usmjereni na vozila s najnižim stvarnim emisijama; naglašava da je za povećanje prihvaćenosti kod potrošača bitna raspoloživost i pristupačnost infrastrukture za punjenje, među ostalim u privatnim i javnim zgradama u skladu s Direktivom o energetskim svojstvima zgrada(36), te konkurentnost vozila s nultim i niskim emisijama;

39.  smatra da je, kako bi se poboljšala kvaliteta zraka u žarištima, ključno kretati se u smjeru održivijeg prometnog sustava i dizajna infrastrukture za mobilnost s manje onečišćenja, u cilju smanjenja zagušenja cestovnog prometa, posebno u urbanim područjima, te da je pritom potrebno koristiti se svim raspoloživim sredstvima na najučinkovitiji način i voditi računa o najnovijim znanstvenim dokazima i tehnološkim inovacijama; poziva Komisiju da pomogne državama članicama u provođenju redovitih provjera kvalitete njihove prometne infrastrukture kako bi se utvrdila područja u kojima je potrebno smanjiti zagušenja i provesti optimizaciju te da poduzme odgovarajuće mjere u tim područjima, među ostalim korištenjem dostupnih sredstava EU-a i boljim usmjeravanjem glavnih mehanizama financiranja, kao što su Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond, kako bi kvaliteta zraka postala samostalan prioritet;

40.  ponovno ističe da je važno da se u znatnoj mjeri prijeđe s cestovnog prijevoza na načine prijevoza koji manje onečišćuju, kao što su kombinirani prijevoz, unutarnji plovni putovi i željeznica, te da bi se u tu svrhu posebno trebalo iskoristiti obilježavanje Europske godine željeznica 2021.; u tom pogledu ističe da je potrebno hitno poboljšati i modernizirati željezničku infrastrukturu, pri čemu će se potpuno primijeniti Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS), ukloniti uska grla i dovršiti veze koje nedostaju, posebno u okviru transeuropske prometne mreže, te dodatno olakšati i poticati intermodalnost i multimodalnost; smatra da bi taj pristup kod posljednjih kilometara i srednjih udaljenosti trebalo kombinirati s potrebom da se cestovni prijevoz učini učinkovitijim i održivijim;

41.  naglašava da je najučinkovitiji način za smanjenje onečišćenja zraka iz cestovnog prometa promicanje prelaska s konvencionalnog goriva na čišća alternativna goriva, kako je opisano u Direktivi 2014/94/EU(37) o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva; smatra da bi predstojeća revizija Uredbe (EU) 2019/631(38) o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila ubrzala uvođenje vozila s nultim i niskim emisijama;

42.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju bolju provedbu emisijskih standarda u postojećem zakonodavstvu i da podižu svijest o prilikama za usklađivanje rabljenih automobila s ekološkim standardima, primjerice naknadnom prilagodbom;

43.  ističe da kombinirani prijevoz dobara pridonosi smanjenju emisija iz prometa jer promiče prijelaz s cestovnog prijevoza tereta na vrste prijevoza s nižim emisijama, uključujući riječne koridore s nultim emisijama;

44.  ističe potrebu da se uzmu u obzir strukturna ograničenja na koja mogu naići najudaljenije regije i otoci prilikom uvođenja alternativnih načina prijevoza; poziva Komisiju i vlade najudaljenijih regija da osmisle akcijski plan usmjeren na pružanje poticaja i posebnih sredstava za financiranje prijevoza u tim regijama;

45.  naglašava da onečišćenje zraka uzrokovano pomorskim prometom godišnje dovodi do više od 50 000 smrtnih slučajeva u Uniji i stoga se mora dodatno smanjiti(39); naglašava potrebu da EU usvoji odgovarajuće i učinkovite mjere za regulaciju pomorskog prometa; skreće pozornost na činjenicu da lučki gradovi koji su suočeni s dodatnim onečišćenjem zbog brodova, dizalica, brodova za kružna putovanja i raznih prijevoznih sredstava moraju razmotriti te aspekte kako bi poboljšali kvalitetu zraka; sa zabrinutošću primjećuje da se štetni utjecaj brodova na kvalitetu zraka nastavlja povećavati kako sektor raste; poziva Komisiju da hitno ispuni svoju obvezu reguliranja pristupa lukama za brodove koji najviše zagađuju i da utvrdi obvezu brodova da koriste raspoloživu infrastrukturu za punjenje i opskrbu gorivom, poput električne energije s obale, kako bi smanjili emisije onečišćujućih tvari u zraku, čime bi zaštitila obalna područja i njihovo stanovništvo; poziva Komisiju i države članice da u svim europskim lukama uvedu standard „nulte emisije na vezu”;

46.  naglašava da su područja kontrole emisija ključni alati za ograničavanje onečišćenja zraka koji potječe iz brodskog prijevoza i da pridonose suzbijanju klimatskih promjena, tako smanjujući štetne učinke na ljudsko zdravlje; stoga poziva na proširenje područja kontrole emisija na sva mora EU-a; poziva države članice da strogo nadziru zone kontrole emisija u svojim teritorijalnim vodama;

47.  ističe utjecaj zrakoplovstva na onečišćenje zraka i njegove negativne učinke na zdravlje; u tom pogledu podsjeća da se zahvaljujući opskrbi zrakoplova koji su u stanju mirovanja električnom energijom u zračnim lukama može poboljšati kvaliteta zraka te stoga potiče države članice da zajamče da se u njihovim nacionalnim okvirima politika uzme u obzir potreba za instaliranjem opreme za opskrbu električnom energijom u zračnim lukama u skladu s Direktivom 2014/94/EU;

Planovi kvalitete zraka

48.  primjećuje da su planovi za kvalitetu zraka, koji su glavni zahtjev direktiva o kvaliteti zraka u slučajevima kada države članice ne poštuju standarde kvalitete zraka, često neučinkoviti u pogledu ostvarivanja očekivanih rezultata; poziva Komisiju da što prije provedbenim aktom u skladu s člankom 28. Direktive 2008/50/EZ uspostavi skup minimalnih zahtjeva i najboljih praksi za izradu i provedbu planova za kvalitetu zraka kako bi se osiguralo da se u njima utvrde vremenski ograničene mjere koje su razmjerne problemu onečišćenja koji moraju riješiti; poziva Komisiju da zajamči postojanje dovoljno financijskih sredstava za provođenje planiranih mjera te da su uključeni pouzdani izračuni smanjenja koji se mogu koristiti za mjerenje provedbe; smatra da trenutna dugotrajna priprema planova za kvalitetu zraka dovodi u opasnost njihovu djelotvornost i vjeruje da bi planovi za kvalitetu zraka trebali biti usmjereniji te se usredotočiti na kratkoročne i srednjoročne mjere usmjerene na rezultat i suzbijati emisije iz identificiranih glavnih izvora onečišćenja; ističe da bi usklađenije i usporedive mjere poduzete u svim državama članicama povećale njihovu učinkovitost i opću prihvaćenost; naglašava važnu ulogu općinskih i lokalnih vlasti u izradi u izradi i provedbi planova za kvalitetu zraka s obzirom na lokaliziranu prirodu pokretača i posljedica onečišćenja zraka;

49.  primjećuje da države članice izrađuju javna godišnja izvješća za sve onečišćujuće tvari obuhvaćene Direktivom o kvaliteti zraka i podnose izvješća Komisiji svake godine u skladu s člankom 27. Direktive 2008/50/EZ; žali, međutim, zbog činjenice da Direktiva o kvaliteti zraka od država članica ne zahtijeva da izvješćuju Komisiju o provedbi planova za kvalitetu zraka niti da ih ažuriraju kada se donesu nove mjere ili kada napredak nije dovoljan; ističe da Komisija ne analizira i ne daje povratne informacije o planovima za kvalitetu zraka koje su dostavile države članice, niti o mjerama koje su u njima sadržane; napominje da bi pravilne i kritične povratne informacije o dostavljenim planovima za kvalitetu zraka mogle pomoći državama članicama da osmisle bolje planove za kvalitetu zraka s učinkovitijim mjerama što bi moglo spriječiti neusklađenost sa standardima kvalitete zraka; poziva Komisiju da uvede transparentniji i prilagodljiviji sustav za razmjenu informacija i obvezu godišnjeg izvješćivanja o provedbi planova za kvalitetu te postupak ocjenjivanja podnesenih planova za kvalitetu zraka kako bi se osiguralo da mjere država članica budu brze i učinkovite u poboljšanju kvalitete zraka;

50.  ističe da je na lokalnoj i regionalnoj razini važno imati dovoljno stručnog znanja i resursa za izradu planova za kvalitetu zraka te razradu odabira, provedbe i evaluacije mjera za poboljšanje kvalitete zraka; u tom pogledu ističe potrebu za podizanjem razine svijesti o dostupnim financijskim sredstvima, tehničkim resursima i fleksibilnim načinima prilagodbe lokalnim i regionalnim okolnostima;

Provedba direktiva o kvaliteti zraka

51.  upozorava da su od veljače 2021. u tijeku 31 postupka zbog povede obveze protiv 20 država članica koji se odnose na provedbu direktiva o kvaliteti zraka; uviđa da neki od tih postupaka zbog povrede obveze traju od 2009. i da, unatoč postupcima zbog povrede obveze koji su u tijeku, u državama članicama i dalje dolazi do prekoračenja koncentracije onečišćenja; smatra da kontinuirana i sustavna prekoračenja standarda kvalitete zraka u državama članicama ukazuju na nedostatak njihove predanosti donošenju učinkovitijih mjera za zaštitu njihovih građana i okoliša te ukazuju na neučinkovitost trenutačnog postupka provedbe; poziva Komisiju da preispita trenutačni postupak provedbe direktiva o kvaliteti zraka;

52.  zabrinut je zbog neprovođenja Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija; upozorava da od 2010. nisu pokrenuti postupci zbog povrede obveze u pogledu emisija iznad gornjih graničnih vrijednosti utvrđenih Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija, iako tri države članice nikada nisu prijavile emisije NH3 ispod njihove gornje granice;

53.  poziva Komisiju da poduzme pravne korake čim sazna da se propisi EU-a o kvaliteti zraka ne provode i da brzo reagira pokretanjem sudskih postupaka i sankcijama kad se utvrde povrede; poziva Komisiju da redovito izrađuje jasne i sveobuhvatne preglede otvorenih postupaka zbog povrede obveze i da bez odgađanja objavljuje svoje razmjene priopćenja s državama koje ne poštuju odredbe; poziva Komisiju da stavi na raspolaganje potrebne financijske i ljudske resurse kako bi se osigurala brza reakcija u slučaju nepoštivanja od strane država članica;

54.  podsjeća da se, osim toga, u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 23/2018 o onečišćenju zraka također navodi velik broj postupaka zbog povrede obveze koji se odnose na granične vrijednosti kvalitete zraka te dokazi o brojnim nedostacima u provedbi zakonodavstva o kvaliteti zraka diljem Unije; napominje da se taj jaz u provedbi s vremenom proširuje, između ostalog i zbog čestih dugotrajnih kašnjenja u različitim fazama postupaka zbog povrede obveze, koji obično traju između šest i osam godina; smatra da je dvogodišnje razdoblje koje Komisija ima na raspolaganju za izdavanje obavijesti o prekoračenju graničnih vrijednosti predugo da bi se zajamčila pravodobna provedba;

55.  poziva države članice da poboljšaju provedbu postojećeg zakonodavstva u skladu s presudama Suda Europske unije;

Poboljšanje javnog informiranja, osviještenosti i uključenosti

56.  smatra da informiranje i osviještenost javnosti imaju ključnu ulogu u rješavanju problema onečišćenja zraka i omogućavanju izravnog sudjelovanja građana u mjerama za poboljšanje kvalitete zraka; skreće pozornost na činjenicu da države članice, regije i gradovi različito definiraju indekse kvalitete zraka te da trenutačno nedostaju informacije i pragovi upozorenja za neke onečišćujuće tvari; poziva Komisiju i države članice da uspostave standardizirani sustav klasifikacije kvalitete zraka primjenjiv diljem EU-a; poziva Komisiju, države članice te relevantna regionalna i lokalna tijela da pokrenu programe za olakšavanje ulaganja kojima se poboljšava kvaliteta zraka;

57.  ističe da su informacije o mogućim učincima onečišćenja zraka na zdravlje koje pružaju države članice oskudne, nejasne i teško dostupne za javnost; ističe, međutim, da postoje pozitivni trendovi u praktičnoj provedbi obveza država članica u skladu s direktivama o kvaliteti zraka u pogledu informiranja javnosti o stanju kvalitete zraka; poziva na daljnje usklađivanje informacija o kvaliteti zraka dostupnih javnosti na svim geografskim razinama diljem država članica i regija uz osiguravanje jednostavnog pristupa točnim informacijama o kvaliteti zraka u stvarnom vremenu; poziva Komisiju, države članice te relevantna regionalna i lokalna tijela da pokrenu kampanje za javno informiranje i podizanje razine osviještenosti o temama kao što su različite vrste onečišćujućih tvari u zraku i njihov utjecaj na ljudsko zdravlje ili postojeće razine onečišćenja zraka na području, uključujući informacije usmjerene na ranjive skupine, te da objave ljestvicu najvećeg i najmanjeg napretka postignutog u zonama kvalitete zraka; vjeruje da bi kampanje podizanja svijesti o razornim učincima onečišćenja zraka pored relevantnih izvora onečišćenja i/ili postavljanje zaslona s prikazom kvalitete zraka također mogle poboljšati svijest i informiranje javnosti i potaknuti promjenu ponašanja i obrazaca koja može pridonijeti kvaliteti zraka;

58.  poziva Komisiju i države članice da provode i promiču alate za poticanje sudjelovanja javnosti u provedbi direktiva o kvaliteti zraka, primjerice da države članice razviju internetski alat i/ili aplikaciju kojom informiraju građane o kvaliteti zraka i njegovu učinku na zdravlje ljudi, a koji im omogućuje da zatraže mjerne postaje ili točke uzorkovanja zraka, prijavljuju povrede u vezi s kvalitetom zraka ili Komisiji pruža povratne informacije o pitanjima vezanim uz mjere država članica za kvalitetu zraka;

59.  ističe da organizacije civilnog društva, aktivisti za zaštitu okoliša i istraživački novinari, zbog svoje blizine i izravnog pristupa podacima na terenu, imaju ključnu ulogu u poticanju i kontroli provedbe zakonodavstva o kvaliteti zraka te stoga moraju biti u potpunosti uključeni u postupke savjetovanja.

60.  poziva Komisiju da ažurira direktive o kvaliteti zraka kako bi se uključile izričite odredbe kojima se jamči pravo građana na pristup pravosuđu u skladu s Aarhuškom konvencijom i poziva Vijeće da olakša njezinu provedbu, što je posebno važno kada Vijeće djeluje u svom svojstvu zakonodavca;

Ostale preporuke

61.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost reguliranja kvalitete zraka u zatvorenom prostoru neovisno ili kao dio zakonodavstva o održivim zgradama, uz obuhvaćanje kvalitete zraka u zatvorenim prostorima barem u javnim i komercijalnim nekretninama;

62.  smatra da je ključno provesti sveobuhvatnu analizu rezultata mreže za praćenje i izraditi godišnja izvješća koja, s obzirom na to da su javno dostupna, uključuju prostorne i vremenske analize podataka i procjene učinka na kvalitetu života i ekosustava, popraćena preporukama o mjerama za rješavanje svih otkrivenih kroničnih ili epizodnih onečišćenja zraka;

63.  smatra da bi, kao što je već slučaj u nekim gradovima s dobrim praksama na ovom području, države članice trebale poticati većinu gradova da razviju i provode planove za nepredviđene slučajeve i hitne slučajeve, koji će se aktivirati što je prije moguće kada se predvide ili stvarno ustanove visoke koncentracije onečišćujućih plinova i čestica koje ugrožavaju javno zdravlje;

64.  ističe da je nužno poboljšati radne uvjete radnika u prometnom sektoru boljom zaštitom radnika koji su svakodnevno izloženi visokim razinama onečišćenja zraka i toksičnim parama te ulaganjem u njihovo prekvalificiranje, usavršavanje i osposobljavanje;

65.  naglašava da će inovacije i istraživanje tehnologija s niskim emisijama i smanjenjem emisija pomoći u smanjenju emisija u svim sektorima; potiče Komisiju da poštuje načelo tehnološke neutralnosti; ističe potrebu za inovativnim rješenjima kao što su sustavi filtriranja u vozilima i na ulicama, obnova voznog parka i slične inicijative;

66.  potiče Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se politikama kvalitete zraka jamče inovacije i konkurentnost u odgovarajućim sektorima te istodobno nastoje ostvariti ambicije za postizanje nulte stope onečišćenja;

67.  poziva Komisiju i države članice da nastave podupirati forume i poticati savjetovanja s drugim zemljama u okviru napora za pronalazak učinkovitih rješenja i olakšavanje provedbe europskih, nacionalnih i lokalnih politika kojima se nastoje postići prihvatljivi standardi kvalitete zraka;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 152, 11.6.2008., str. 1. (2) SL L 23, 26.1.2005., str. 3. (3) SL L 344, 17.12.2016., str. 1. (4) SL L 335, 17.12.2011., str. 86. (5) SL L 158, 30.4.2004., str. 50. (6) SL L 334, 17.12.2010., str. 17. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0201. (8) SL C 23, 21.1.2021., str. 23. (9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078. (10) SL C 324, 1.10.2020., str. 35. (11) Svjetska zdravstvena organizacija A global assessment of exposure and burden of disease (Onečišćenje zraka: Globalna analiza izloženosti i tereta bolesti), Svjetska zdravstvena organizacija, 2016. (12) Izvješće Europske agencije za okoliš br. 09/2020 od 23. studenoga 2020. naslovljeno „Air Quality in Europe – 2020 Report” (Kvaliteta zraka u Europi – izvješće za 2020.). (13) Chen, H. i dr., „Living near major roads and the incidence of dementia, Parkinson’s disease, and multiple sclerosis: a population based cohort study” (Život u blizini glavnih cesta i učestalost demencije, Parkinsonove bolesti i multiple skleroze: populacijska kohortna studija): , The Lancet, Vol. 389, br. 10070, Elsevier Ltd., 2017., str. 718.–726. (14) Guxens, M. i dr., „Air Pollution Exposure During Fetal Life, Brain Morphology, and Cognitive Function in School-Age Children” (Izloženost onečišćenju zraka tijekom fetalnog života, morfologija mozga i kognitivna funkcija u djece školske dobi), Biological Psychiatry, Vol. 84, br. 4, Elsevier Inc., 2018, str. 295.-303. (15) Lim, C. C. i dr., „Association between long-term exposure to ambient air pollution and diabetes mortality in the US” (Povezanost između dugotrajne izloženosti onečišćenju zraka i smrtnosti od dijabetesa u SAD-u), US Environmental Research, Vol. 165, Elsevier Inc., 2018., str. 330.–336. (16) EEA Air pollution: how it affects our health (Onečišćenje zraka: kako utječe na naše zdravlje), EEA, Kopenhagen, 2020., https://www.eea.europa.eu/themes/air/health-impacts-of-air-pollution (17) Studija Resornog odjela za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života Europskog parlamenta iz siječnja 2021. naslovljena „Air pollution and COVID-19. Including elements of air pollution in rural areas, indoor air pollution, vulnerability and resilience aspects of our society against respiratory disease, social inequality stemming from air pollution” (Onečišćenje zraka i COVID-19. Uključujući elemente onečišćenja zraka u ruralnim područjima, onečišćenja zraka u zatvorenim prostorima, osjetljivosti i otpornosti našeg društva na bolesti dišnog sustava, društvenu nejednakost koja proizlazi iz onečišćenja zraka”. (18) Svjetska zdravstvena organizacija Ambient air pollution: A global assessment of exposure and burden of disease, (Onečišćenje zraka: Globalna analiza izloženosti i tereta bolesti), Svjetska zdravstvena organizacija, Ženeva, 2016. (19) Statistički dokument Eurostata od 7. rujna 2016. naslovljena „Urban Europe – Statistics on cities, towns and suburbs” (Urbana Europa — statistika o gradovima i predgrađima” (20) Izvješće Europske agencije za okoliš br. 09/2020 od 23. studenoga 2020. naslovljeno „Air Quality in Europe – 2020 Report” (Kvaliteta zraka u Europi – izvješće za 2020.). (21) Khomenko, S. i dr., „Premature mortality due to air pollution in European cities: a health impact assessment” (Preuranjena smrtnost uzrokovana onečišćenjem zraka u europskim gradovima: procjena učinaka na zdravlje), The Lancet Planetary Health, Elsevier Inc., 2021. (22) Služba Europskog parlamenta za istraživanja, europska ocjena provedbe od 18. siječnja 2021. naslovljena „EU policy on air quality: implementation of selected EU legislation” (Politike Unije o kvaliteti zraka: provedba određenih propisa Unije), str. 26. (23) Amann, M. i dr., Support to the development of the Second Clean Air Outlook – Specific Contract 6 under Framework Contract ENV.C.3/FRA/2017/0012 (Final Report), (Potpora razvoju drugog izvješća „Izgledi za čisti zrak”, posebni ugovor 6 u okviru Okvirnog ugovora ENV.C.3/FRA/2017/0012, završno izvješće.), Europska komisija, Bruxelles, 2020. (24) Eurostat, Air pollution statistics – emission inventories (Statistički podaci o onečišćenju zraka – popisi emisija), Eurostat, Luksemburg, 2020, www.ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Air_pollution_statistics_-_emission_inventories&oldid=403107 (25) (COM(2021)0003). (26) Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu u Kopenhagenu, „Air Quality Guidelines for Europe” (Smjernice za kvalitetu zraka za Europu), European Series, sv. 2, Svjetska zdravstvena organizacija, Ženeva, 2000. (27) Izvješće Europske agencije za okoliš br. 09/2020 od 23. studenoga 2020. naslovljeno „Air Quality in Europe – 2020 Report” (Kvaliteta zraka u Europi – izvješće za 2020.). (28) Procjena pokazatelja Europske agencije za okoliš od 23. veljače 2018. naslovljena "Emisije lebdećih čestica PM2.5 i PM10”. (29) Vizualizacija podataka EEA-e od 18. lipnja 2015. pod naslovom „Sector share of sulphur oxides emissions” (Sektorski udio emisija sumporovih oksida): https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/daviz/sector-share-of-sulphur-oxides-emissions#tab-chart_1 (30) Vizualizacija podataka EEA-e od 18. lipnja 2015. pod naslovom „Sector share of nitrogen oxides emissions” (Sektorski udio emisija dušikovih oksida): https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/daviz/sector-share-of-nitrogen-oxides-emissions#tab-chart_1 (31) Izvješće EEA od 19. rujna 2018. naslovljeno „Mercury in Europe’s environment. A priority for European and global action” (Živa u europskom okolišu. Prioritet europskog i globalnog djelovanja). (32) Campling, P. i dr., Specific evaluation of emissions from shipping including assessment for the establishment of possible new emission control areas in European Seas (Specifična procjena emisija iz brodarstva, uključujući procjenu za uspostavljanje mogućih novih područja kontrole emisija u europskim morima), Flemish Institute for Technological Research NV, Mol, 2013. (33) Cofala, J. et al., The potential for cost-effective air emission reductions from international shipping through designation of further Emission Control Areas in EU waters with focus on the Mediterranean Sea (Mogućnost za isplativo smanjenje emisija u zrak iz međunarodnog brodarstva određivanjem daljnjih područja za kontrolu emisija u vodama EU-a s naglaskom na Sredozemno more), International Institute for Applied Systems Analysis, Laxenburg, 2018. (34) SWD(2019)0427. (35) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.). (36) Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.). (37) Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.). (38) Uredba (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila te o stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 443/2009 i (EU) br. 510/2011 (SL L 111, 25.4.2019., str. 13.). (39) Brandt, J., Silver, J. D., and Frohn, L. M., Assessment of Health-Cost Externalities of Air Pollution at the National Level using the EVA Model System (Ocjena vanjskih učinaka onečišćenja zraka na zdravstvene troškove na nacionalnoj razini pomoću sustava modeliranja EVA), Znanstveno izvješće CEEH-a br. 3., 2011.