Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2020/2041(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0017/2021

Podneseni tekstovi :

A9-0017/2021

Rasprave :

PV 24/03/2021 - 25
CRE 24/03/2021 - 25

Glasovanja :

PV 25/03/2021 - 10
PV 25/03/2021 - 17
CRE 25/03/2021 - 17

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2021)0108

Usvojeni tekstovi
PDF 251kWORD 87k
Četvrtak, 25. ožujka 2021. - Bruxelles
Nova strategija EU-a i Afrike
P9_TA(2021)0108A9-0017/2021

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. ožujka 2021. o novoj strategiji EU-a i Afrike: partnerstvo za održiv i uključiv razvoj (2020/2041(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji i članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održan 25., 26. i 27. rujna 2015. i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” te 17 ciljeva održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe iz 2015. o financiranju razvoja,

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju, pod naslovom „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, potpisan 7. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. („Pariški sporazum”),

–  uzimajući u obzir Program za razdoblje do 2063. koji je Afrička unija usvojila 31. siječnja 2015. na 24. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije održanoj u Addis Abebi,

–  uzimajući u obzir Zajedničku strategiju Afrike i EU-a usvojenu u Lisabonu 9. prosinca 2007.,

–  uzimajući u obzir zaključnu Izjavu iz Abidjana sa sastanka na vrhu mladih Afrike i Europe, usvojenu 11. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke s petog sastanka na vrhu Afričke unije i Europske unije, održanog 29. i 30. studenoga 2017. u Abidjanu,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. naslovljenu „Novi savez Afrike i Europe za održiva ulaganja i radna mjesta: prijenos partnerstva za ulaganja i poslove na sljedeću razinu” (COM(2018)0643),

–  uzimajući u obzir zaključke četiriju radnih skupina osnovanih u okviru novog Saveza, za digitalno gospodarstvo, energetiku, promet i poljoprivredu,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje s desetog sastanka kolegija povjerenika Europske komisije i Komisije Afričke unije od 27. veljače 2020.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom” (JOIN(2020)0004) i zaključke Vijeća o toj temi od 30. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima narodâ i Protokol iz Maputa,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju 2020. – 2024.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2006.,

–  uzimajući u obzir Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020. i ojačani europski plan za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030.,

–  uzimajući u obzir Strategiju Afričke unije za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena za razdoblje 2018. – 2028., usvojenu u srpnju 2016.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP II – „Rodna ravnopravnost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena”),

–  uzimajući u obzir sporazum o uspostavi kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a iz 2019. naslovljeno „Stanje biološke raznolikosti u svijetu u pogledu hrane i poljoprivrede” i njezino izvješće iz 2016. naslovljeno „Stanje šuma u svijetu”,

–  uzimajući u obzir izvješće o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme za biološku raznolikost i usluge ekosustava (IPBES) iz svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030. koji je UN usvojio 18. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir posebna izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zatopljenju od 1,5 °C, o klimatskim promjenama i zemljištu te o oceanu i kriosferi u klimi koja se mijenja,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a o bioraznolikosti do 2030., objavljenu 20. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima seljaka i ostalih osoba koje rade u ruralnim područjima,

–  uzimajući u obzir odluku Opće skupštine UN-a o proglašenju razdoblja od 2019. do 2028. desetljećem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 2. svibnja 2017. naslovljen „Digital4Development: uključivanje digitalnih tehnologija i usluga u razvojnu politiku EU-a” (SWD(2017)0157),

–  uzimajući u obzir Globalni kompakt Ujedinjenih naroda o izbjeglicama, usvojen 17. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir Globalni kompakt Ujedinjenih naroda o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama, usvojen 19. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Afričke unije za zaštitu i pomoć interno raseljenim osobama u Africi (Konvenciju iz Kampale),

–  uzimajući u obzir Međunarodno desetljeće osoba afričkog podrijetla (2015. – 2024.) koje je proglasio UN, a posebno njegov stup naslovljen „Priznanje”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2013. naslovljenu „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim državama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih rezultata razvoja” (COM(2013)0280),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europske unije za 2019. upućeno Europskom vijeću o ciljevima razvojne pomoći EU-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. naslovljenu „Strategija EU-a i Afrike: poticanje razvoja”(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. studenoga 2018. naslovljenu „Digitalizacija za razvoj: smanjenje siromaštva uz pomoć tehnologije”(3),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. lipnja 2020. o prosvjedima protiv rasizma nakon smrti Georgea Floyda(4),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 27. ožujka 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI)(5),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o odnosima EU-a i afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP), posebno rezolucije od 4. listopada 2016.(6), 14. lipnja 2018.(7) i 28. studenoga 2019.(8),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9-0017/2021),

A.  budući da bi predstojeći sastanak na vrhu EU-a i Afričke unije trebao dati novi poticaj njihovom partnerstvu i dovesti do zajedničke strategije popraćene konkretnim djelovanjem u vezi s našim zajedničkim izazovima i prilikama u skladu s međunarodnim obvezama preuzetim u okviru Programa do 2030. i Pariškog sporazuma;

B.  budući da je ključno da države više ulažu u sustavno prikupljanje točnih i usporedivih raščlanjenih podataka kako bi se utvrdilo gdje postoje međupovezanosti i koje su to međupovezanosti, kako bi se odredilo kako pristupiti njihovu rješavanju te kako bi se analiziralo utječu li rezultati mjera poduzetih u okviru ove strategije pozitivno na sve, uključujući one najzapostavljenije; budući da bi u skladu s ciljem održivog razvoja 17.18. podaci trebali biti raščlanjeni prema prihodu, rodu, dobi, rasi, etničkoj pripadnosti, migracijskom statusu, invaliditetu i geografskoj lokaciji;

C.  budući da interesi i prioriteti Afrike, izraženi posebno u kontekstu Programa za razdoblje do 2063., moraju imati središnju ulogu u preoblikovanju našeg odnosa;

D.  budući da Afrika ima najmlađe stanovništvo na svijetu i da se na tom kontinentu nalaze neke od najnestabilnijih zemalja na svijetu; budući da svakoga mjeseca oko milijun Afrikanaca ulazi na tržište rada;

E.  budući da će dodana vrijednost koju EU donosi u partnerstvo s Afrikom ovisiti o sposobnosti EU-a da spoji međukontinentalni dijalog s kontekstualnim pristupom kojim se u obzir uzimaju razne lokalne i regionalne specifičnosti, senzibiliteti partnerskih zemalja i postojećih društvenih struktura te želja za izgradnjom dugoročne vizije, utemeljene na zajedničkim vrijednostima, obostranim interesima i novoj predanosti multilateralizmu, zajedno s Afrikom;

F.  budući da je pristup dostojanstvenim uvjetima za rad i život na lokalnoj razini neophodan za ublažavanje trenda migracija;

G.  budući da je 49 % ukupnog uvoza EU-a iz Afrike 2018. otpadalo na sirovine; budući da je ekstraktivni sektor najvažniji pokretač izravnih stranih ulaganja u Afriku;

H.  budući da su sigurnost, vladavina prava i dobro upravljanje preduvjeti za gospodarski rast i ulaganja; budući da gospodarski rast i ulaganja moraju biti održivi i popraćeni mjerama za borbu protiv nejednakosti putem politika preraspodjele, jačanja ljudskog kapitala, vlasničkog kapitala, političkog sudjelovanja, sustava socijalne sigurnosti i mjera za provedbu ciljeva održivog razvoja;

I.  budući da su mir i sigurnost osnovni preduvjeti za postizanje dugoročnog održivog rasta i za poticanje stabilizacije i snažnih institucija na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te budući da su mir i sigurnost potrebni za unapređenje životnih uvjeta i ostvarenje ciljeva održivog razvoja;

J.  budući da je izgradnja države prioritet u politički nestabilnim i administrativno slabim afričkim državama, što podrazumijeva jačanje njihovih fiskalnih kapaciteta;

K.  budući da 94 milijuna djece mlađe od pet godina u supsaharskoj Africi, 51 milijuna njih u istočnoj i južnoj Africi te 43 milijuna njih u zapadnoj i središnjoj Africi nije upisano u matične knjige; budući da je pravo osobe na priznanje pred zakonom ključan korak u osiguravanju doživotne zaštite i preduvjet za ostvarivanje svih ostalih prava; budući da se rodnim listom dokazuje pravni identitet osobe, čime se sprečava rizik da ta osoba bude bez državljanstva i omogućuje joj se da zatraži zaštitu od nasilja i izrabljivanja;

L.  budući da rodna ravnopravnost mora biti prioritet u budućem partnerstvu EU-a i Afrike te se stoga mora uključiti u cijelu strategiju EU-a i Afrike; budući da se žene i mladi često susreću s preprekama koje im onemogućuju da ostvare svoj puni potencijal, što se održava u sve većem teretu spolnog i rodno uvjetovanog nasilja, infekcija HIV-om, neželjenih trudnoća, napuštanja školovanja te ograničenog pristupa financijama i poduzetništvu;

M.  budući da u Africi 390 milijuna ljudi trenutačno živi ispod granice siromaštva u kontekstu nedostatka uključivosti kojim se potiču jednakosti; budući da se uslijed pandemije bolesti COVID-19 pogoršala osjetljivost Afrike u pogledu slabe gospodarske diversifikacije, niskih razina mobilizacije domaćih resursa, nezakonitih financijskih tokova, visoke razine ovisnosti o izvozu sirovina te nestabilnih cijena proizvoda; budući da će se nejednakost i siromaštvo vjerojatno povećati uslijed nove gospodarske krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, čije neizravne posljedice već uzrokuju velike štete, posebno u pogledu nesigurnosti opskrbe hranom, gubitka prihoda, gubitka doznaka i sredstava za život te prijeteće dužničke krize;

N.  budući da su uslijed pandemije bolesti COVID-19 do izražaja došli nedostaci u zdravstvenom i prehrambenom sustavu, kao i hitna potreba za izgradnjom univerzalnog i otpornog zdravstvenog i prehrambenog sustava utemeljenog na ljudskim pravima i usmjerenog na ljude; budući da bi uslijed klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti u desetljećima koja su pred nama takvih kriza moglo biti sve više; budući da zbog pandemije postoji opasnost od zaustavljanja ili čak od poništavanja napretka ostvarenog u borbi protiv tri postojeće velike epidemije, a radi se o epidemijama AIDS-a, tuberkuloze i malarije, koje zahtijevaju usvajanje inovativnih integriranih pristupa, uz uključivanje zahvaćenih zajednica i osnaživanje civilnog društva, kako bi se doprlo do osoba koje trebaju usluge kojima se spašavaju životi;

O.  budući da bi kontakte između dva kontinenta trebalo poticati na svim razinama i među svim sektorima društva;

P.  budući da je Vijeće Afričke unije za mir i sigurnost izdvojilo klimatske promjene kao veliku sigurnosnu prijetnju u 2019.;

Q.  budući da negativni utjecaji klimatskih promjena i različiti izvori onečišćenja atmosfere, tla i vode posebno utječu na afrički kontinent; budući da su Africi potrebna ulaganja u prilagodbu klimatskoj krizi, a naglasak zajedničke komunikacije od 9. ožujka 2020. je na ublažavanju klimatskih promjena; budući da bi uspješan Savez Afrike i Europe za klimu mogao postati nova pokretačka snaga globalne klimatske diplomacije;

R.  budući da je Opća skupština UN-a 20. prosinca 2017. donijela rezoluciju kojom je razdoblje od 2019. do 2028. proglasila desetljećem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

S.  budući da supsaharska Afrika ima najniže stope pristupa energiji na svijetu; budući da svega oko polovice njezinih stanovnika ima pristup električnoj energiji, a svega trećina ima pristup čistim uvjetima za kuhanje; budući da oko 600 milijuna ljudi nema pristup električnoj energiji, a 890 milijuna ljudi se za kuhanje služi tradicionalnim energentima;

T.  budući da je za ostvarivanje decentraliziranih obnovljivih opcija ključno i privatno financiranje; budući da privatna ulaganja, decentralizirani obnovljivi izvori energije i prilagođeni poslovni modeli potrošačkog financiranja (npr. plaćanje po upotrebi i mobilni novac) mogu omogućiti pristup energiji velikim dijelovima Afrike, a posebno supsaharskoj Africi, gdje su stope pristupa energiji najniže na svijetu;

U.  budući da se zaštitom, očuvanjem i uvažavanjem kulturne baštine te kulturnog i kreativnog sektora može potaknuti otvaranje radnih mjesta, osnažiti mlade i žene i doprinijeti otpornom i tolerantnom društvu u kojem se poštuju kulturne razlike i u kojem se smanjuju nejednakosti izgradnjom veza među različitim zajednicama;

Put prema preoblikovanoj strategiji s Afrikom

1.  pozdravlja zajedničku komunikaciju od 9. ožujka 2020. te je poima kao korak prema istinski geopolitičkom partnerstvu; ističe da su Europa i Afrika u neposrednoj zemljopisnoj blizini te da imaju snažne, povijesne, kulturne i društveno-gospodarske spone koje postaju sve tješnje zbog povećanja broja zajedničkih izazova i strateških interesa; naglašava da EU i njegove države članice predstavljaju najvećeg partnera Afrike u svakom pogledu u području trgovine, ulaganja, službene razvojne pomoći, humanitarne pomoći i sigurnosti;

2.  podsjeća da u Africi živi više od milijarde ljudi te se očekuje da će u Africi doći do više od polovine rasta svjetskog stanovništva do 2050., a šest od deset najbrže rastućih svjetskih gospodarstava nalazi se u Africi; naglašava da su odnosi EU-a s Afrikom od iznimne važnosti za budućnost obaju kontinenata i da je blagostanje dvaju kontinenata usko povezano; ističe da u središtu odnosa EU-a i Afrike moraju ostati ljudski razvoj, ostvarenje ciljeva održivog razvoja i iskorjenjivanje siromaštva;

3.  ponovno poziva na istinsko partnerstvo na razini kontinenta između Europske unije i Afričke unije; naglašava da bi se na nadolazećem sastanku na vrhu Europske unije i Afričke unije, koji je zakazan za 2021., trebali postaviti temelji za strateško partnerstvo orijentirano na rezultate kojim svi dobivaju, u kojem se odražavaju interesi obaju strana i kojim se jačaju veze između dvaju kontinenata;

4.  poziva na izgradnju istinskog i ravnopravnog partnerstva temeljenog na međunarodnom pravu i međunarodnim konvencijama, sporazumima i standardima te potiče obje strane da izađu iz okvira odnosa donatora i primatelja; naglašava važnost povezivanja s našim afričkim partnerima, uključujući afričko civilno društvo i afričku dijasporu, kao i važnost jasnog definiranja provedbenog okvira za partnerstvo i odgovornosti obaju strana na temelju jasne ocjene provedbe prijašnjih zajedničkih sporazuma;

5.  napominje da potencijal Afrike privlači sve veći interes brojnih aktera na svjetskoj sceni i izražava zabrinutost jer je u mnogim područjima Afrika postala nova arena za natjecanje velikih sila; ističe da je EU među prvima koji pružaju pomoć afričkom kontinentu, dok destruktivne politike koje provode drugi akteri idu na štetu afričkih nacija te također negativno utječu na EU; ističe da je EU u svojoj srži u svojim političkim i gospodarskim odnosima s trećim zemljama motiviran jačanjem temeljnih prava te potporom demokratskim institucijama i demokratskoj odgovornosti; smatra da treće zemlje kao što je Kina teže ostvarenju drugih ciljeva koji su ponekad razlog za našu zabrinutost; ističe da je naš cilj jačanje otpornosti i neovisnosti naših afričkih partnera; stoga izražava žaljenje zbog toga što se djelovanjem drugih aktera, posebno Kine i Rusije, promiču njihovi geopolitički interesi i što je ono usmjereno na sve veću jednostranost te naglašava da njihove koristi ugrožavaju suverenitet afričkih zemalja i europsku sigurnost; poziva EU da koordinirano djeluje sa svakom zemljom koja je istinski zainteresirana za uspješan i pozitivan dugoročni razvoj afričkog kontinenta na temelju punog poštovanja ljudskih prava, slobode medija i odgovornosti, transparentnog i reaktivnog upravljanja te borbe protiv korupcije, što su ključni elementi za osiguravanje stabilnog i uključivog političkog, društvenog i gospodarskog okruženja u Africi; poziva EU da osmisli strateški i dugoročan odgovor na kinesku inicijativu „Jedan pojas, jedan put” koji bi se trebao voditi našim zajedničkim vrijednostima i prioritetima te potrebama na koje su ukazali naši afrički susjedi; ističe da EU i njegove države članice trebaju postati izvor stabilnosti i pouzdanosti u regiji; smatra da Europska unija treba imati važniju geopolitičku ulogu u Africi i uspostaviti odnose kojima se uzima u obzir dobrobit sviju;

6.  smatra da bi ulogu sjevernoafričkih zemalja trebalo jačati u okviru partnerstva i trilateralne suradnje koja se promiče kako bi se suradnji sjeverne i južne Afrike te suradnji unutar južne Afrike dao novi zamah i kako bi se unaprijedila usklađenost kontinentalnog pristupa;

7.  poziva da se u partnerstvu odraze novi prioriteti afričkih država proizašli iz izbijanja pandemije bolesti COVID-19; podupire odgovor EU-a na krizu putem pristupa „Tim Europa” te smatra to glavnim i istinskim izrazom globalne solidarnosti i europskih vrijednosti;

8.  naglašava da štetni utjecaji krize uzrokovane koronavirusom moraju potaknuti oba kontinenta da se obvežu na partnerstvo kojim se u potpunosti uzimaju u obzir njezine posljedice te se utire put za održiv i uključiv oporavak utemeljen na ljudskom razvoju, posebno na obrazovanju i na snažnijim zdravstvenim sustavima za sprečavanje i otkrivanje novonastalih pandemija, za odgovor na njih i za ubrzavanje odgovora na postojeće pandemije, te također utemeljen na rodnoj ravnopravnosti, održivom rastu, bržim tranzicijama, uključujući zelenu i digitalnu tranziciju, i dobrom upravljanju;

9.  podsjeća da se međunarodna zajednica obvezala na postizanje 17 ciljeva održivog razvoja, uz istovremeno poštivanje načela Programa do 2030.; smatra da će partnerstvo Afrike i EU-a imati odlučujući utjecaj na ispunjavanje te obveze te da bi se ono trebalo temeljiti na strateškom i međusektorskom pristupu u koji su ugrađeni svi ciljevi održivog razvoja i kojim se uvažavaju njihove međusobne povezanosti;

10.  podsjeća da Afrička unija i Europska unija zajedno predstavljaju političku težinu 81 države i naglašava važnost njihovog partnerstva u okviru multilateralnog sustava; poziva obje strane na jačanje međusobne suradnje u okviru multilateralnih foruma te poziva na tijesnu, uključivu i sustavnu koordinaciju prije svakog velikog događaja povezanog s globalnim upravljanjem;

11.  podsjeća na važnu ulogu koju Afrička unija i afričke države imaju u multilateralnim organizacijama, posebno u Ujedinjenim narodima, gdje afričke države čine 28 % članstva; naglašava da EU-ov cilj jačanja međunarodnog poretka temeljenog na pravilima i multilateralnog sustava podrazumijeva zagovaranje veće pravednosti i jednake zastupljenosti Afrike u tijelima globalnog upravljanja; posebno poziva EU da podrži zahtjev Afrike za proširenje Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se u njega uključilo stalno predstavništvo tog kontinenta;

12.  naglašava da utjecaj EU-a proizlazi iz njegovih najudaljenijih regija u Atlantskom i Indijskom oceanu te da između njegovih najudaljenijih regija i nekolicine afričkih država postoje povijesne, gospodarske i kulturne veze; poziva na bolju integraciju najudaljenijih regija u njihovo regionalno okruženje i na veću suradnju s afričkim državama u pogledu zajedničkih pitanja, posebno onih koja se odnose na okoliš i migracije;

13.  naglašava da je potrebno nadograditi spoznaje stečene na temelju Zajedničke strategije Afrike i EU-a i osigurati potpunu usklađenost i komplementarnost nove zajedničke strategije s „afričkim stupom” budućeg sporazuma koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua i s drugim postojećim politikama EU-a kako bi se postigla veća usklađenost razvojne politike EU-a; podsjeća da je potrebno osigurati usklađenost provedbe partnerstva između kontinenata s lokalnim, nacionalnim i regionalnim kontekstima i posebnim potrebama;

14.  smatra da bi se holističkim partnerstvom između kontinenata također trebala omogućiti daljnja regionalizacija; ponavlja da EU i dalje podupire regionalnu integraciju (u kontekstu u kojem je uslijed pandemije bolesti COVID-19 do izražaja došla krhkost globalnog lanca opskrbe) i regionalne organizacije u Africi; podupire stajalište da EU mora održavati fleksibilne međudržavne i podregionalne pristupe koji oblikuju njegov angažman i njegovu potporu specifičnim potrebama i okolnostima svake zemlje u pet afričkih regija; poziva na ažuriranje raznih regionalnih politika EU-a prema podregijama Afrike; žali zbog činjenice da 25 godina od pokretanja takozvanog barcelonskog procesa izgradnja prostora zajedničkog prosperiteta, stabilnosti i slobode sa zemljama južnog susjedstva nije ni približno dovršena;

15.  naglašava važnost Afričke unije u pogledu integracije afričkog kontinenta, posebno u pogledu potrebe za jačanjem trgovine unutar Afrike; ističe da bi ta integracija trebala biti jasno definirana i utemeljena na potrebama afričkih društava; podsjeća da snažno partnerstvo zahtijeva ne samo snažan EU, već i snažnu Afričku uniju; poziva EU da podrži nastojanja u pogledu integracija na regionalnoj razini i na razini kontinenta te da podrži institucionalizaciju i jačanje Afričke unije smanjenjem njezine ovisnosti o vanjskom financiranju i unapređenjem njezine upravljačke strukture, kao i razmjenom najboljih praksi i tehničkom i financijskom pomoći; pozdravlja prijedlog panafričkog programa u kontekstu novog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI), usmjeren na rješavanje pitanja afričkog kontinenta u cjelini;

16.  snažno pozdravlja najavu predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da će odnosi s Afrikom biti u središtu njezina mandata; pozdravlja nedavne posjete čelnika institucija EU-a Addis Abebi; poziva na jačanje i redovitije održavanje tih kontakata na najvišoj političkoj razini; smatra da bi se redovitim zajedničkim obraćanjima čelnika Afričke unije i Europske unije povećala vidljivost našeg partnerstva i razina osviještenosti javnosti o njemu u nacionalnim medijima obaju strana te bi se pokazalo kolika mu se važnost pridaje u političkim programima obaju kontinenata; smatra da bi u tim obraćanjima trebalo omogućiti iznošenje povratnih informacija o provedbi partnerstva, uključenosti dionika u taj proces i napretku u postizanju ciljeva održivog razvoja, kao i raspravu o glavnim pitanjima koja su zajednička obama kontinentima;

17.  naglašava da je u definiranje i ocjenu novih i postojećih strategija potrebno uključiti afrički i europski sektor civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, lokalne vlasti, privatni sektor, dijasporu, parlamentarce iz obaju regija, mlade, manjine i vjerske zajednice kako bi se uspostavilo partnerstvo u čijem su središtu ljudi, uključivo i pristupačno za sve;

18.  ističe da nastojanja EU-a da uključi civilno društvo moraju biti transparentna i da se moraju nuditi potrebne mogućnosti, financijska sredstva i okvir kako bi se omogućilo sudjelovanje predstavnika civilnog društva na svim razinama, uključujući lokalne aktere i aktere na terenu; naglašava da je za uspostavu partnerstva u čijem su središtu ljudi ključno sudjelovanje civilnog društva, ali i obvezivanje EU-a na borbu protiv svih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije unutar svojih granica i izvan njih;

19.  poziva na sustavno i transparentno praćenje provedbe strategije, utemeljeno na dokazima, koje provode svi dionici, uključujući europski i afrički sektor civilnog društva i europske i afričke zajednice, lokalne vlasti i nacionalne parlamente, kao na i poštivanje načela usklađenosti politika u interesu razvoja i usklađenosti politika za održivi razvoj;

20.  ukazuje na važnost parlamentarne diplomacije i smatra da parlamentarne skupštine poput Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a te Panafričkog parlamenta imaju temeljnu ulogu u jačanju političkog dijaloga između EU-a i Afrike; naglašava ulogu Europskog parlamenta u praćenju i nadziranju učinkovite provedbe partnerstva; podsjeća na brojne parlamentarne sastanke i misije koje je proveo Parlament i poziva na jačanje parlamentarne dimenzije odnosa Europske unije i Afričke unije kroz redovite misije kako bi se ključnim odborima Parlamenta omogućili sastanci i razmjene mišljenja s njihovim afričkim ekvivalentima;

21.  smatra da dijaspore imaju temeljnu ulogu u izgradnji veza i promicanju uzajamnog razumijevanja između dvaju kontinenata kroz prijenos znanja, ulaganja i doznaka te smatra da bi EU trebao omogućiti sudjelovanje dijaspore u oblikovanju politika promicanjem struktura kojima će se osigurati sudjelovanje skupina dijaspore u socijalnim i političkim zbivanjima; poziva Komisiju da razmotri najbolje načine za suradnju s dijasporom u okviru sveobuhvatne strategije za odnose s Afrikom, među ostalim iskorištavanjem sinergija između unutarnjih i vanjskih instrumenata za financiranje pri rješavanju zajedničkih izazova;

22.  podsjeća da su doznake dijaspore neophodne lokalnim gospodarstvima; upozorava da Svjetska banka očekuje da će se priljev doznaka u Afriku uslijed krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 u 2020. smanjiti za oko 20 %, posebno u najnerazvijenijim zemljama, u kojima te doznake predstavljaju ključan izvor prihoda za siromaštva kućanstva; stoga poziva EU i afričke države da porade na smanjenju troškova doznaka na manje od 3 % do 2030. u skladu s ciljem održivog razvoja 10.c;

23.  podsjeća da će uspjeh partnerstva ovisiti o financijskim omotnicama koje mu budu dodijeljene; poziva na ulaganje golemih napora u potporu Africi u okviru budućeg Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i naglašava da je EU i dalje najveći donator Africi; žali zbog toga što mnoge države članice nisu dostigle ciljnu razinu izdvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć i što su neke čak smanjile svoje doprinose razvojnoj pomoći;

24.  naglašava da se okvirom za obnovljeno partnerstvo moraju predvidjeti konkretne mjere za potporu većoj mobilizaciji domaćih resursa u afričkim zemljama, kao što je potpora za borbu protiv korupcije i za razvoj pravednih i učinkovitih poreznih sustava, kao i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, kako bi se odnosi EU-a i Afrike odmaknuli od dinamike donatora i primatelja i kako bi se afričke države osnažilo za ostvarenje održivog razvoja;

25.  poziva na to da se u okviru proračuna EU-a na raspolaganje stavi više sredstava za razvojnu suradnju, koja bi se financirala iz novih vlastitih sredstava, uključujući porez na financijske transakcije;

26.  podsjeća da u skladu s načelom odgovornosti država razvojne politike i programi mogu uspjeti samo ako ih vode zemlje u razvoju i ako su prilagođeni situacijama i potrebama pojedinih zemalja; ističe da je u tom pogledu potrebno surađivati s civilnim društvom i lokalnim zajednicama kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba stanovništva i rješavanje problemâ njihove ugroženosti;

27.  poziva na izradu mehanizama praćenja, kao i na potpunu transparentnost i odgovornost u pogledu financiranja sredstvima EU-a;

28.  ističe činjenicu da se potporom EU-a ne bi trebali produživati sukobi niti olakšavati predatorsko ponašanje autokratskih režima, koji su uzrok mnogih afričkih socioekonomskih problema i političkih sukoba; ističe da ostvarivanje zajedničkih interesa i suradnje mora biti usklađeno s međunarodnim pravom, temeljnim vrijednostima EU-a i ciljevima podupiranja demokracije, dobrog upravljanja i ljudskih prava;

29.  poziva institucije EU-a i države članice da kao akter u odnosima s Afričkim kontinentom budu usklađeniji i jedinstveniji te da obavezno koordiniraju svoje politike, pri čemu bi naglasak njihovih nastojanja trebao biti na uspostavi okvira za gospodarske mogućnosti i radna mjesta;

30.  smatra da bi u partnerstvo trebalo biti uključeno svih 27 država članica Europske unije i svih 55 država članica Afričke unije; poziva na puno sudjelovanje svih država članica EU-a kako bi se povećala vidljivost i promicala vrijednost partnerstva među Europljanima i partnerskim zemljama, čime bi se omogućila bolja komunikacija o zajedničkim djelovanjima i ambicijama;

Partneri za ljudski i gospodarski razvoj

31.  poziva da se u središte strategije postavi ljudski razvoj kako bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen, pri čemu prioritet mora biti borba protiv siromaštva, nejednakosti i diskriminacije, kao i osiguravanje demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava za sve, uz pridavanje posebne pozornosti najmarginaliziranijim i najranjivijim populacijama; ističe da bi prednost također trebalo dati pristupu osnovnim socijalnim uslugama poput hrane, vode i sanitarnih usluga, kvalitetnim zdravstvenim sustavima, kvalitetnom obrazovanju, socijalnoj zaštiti i očuvanju okoliša;

32.  smatra da je od temeljne važnosti zajamčiti dostojanstvene uvjete rada, ojačati socijalna prava, unaprijediti socijalni dijalog i dijalog o radu, iskorijeniti rad djece i prisilni rad te unaprijediti zdravstvene i sigurnosne uvjete na radnom mjestu;

33.  snažno ističe važnu ulogu državnih institucija, vlasti i infrastrukture koje funkcioniraju te smatra da njihovo nepostojanje može biti znatna prepreka razvoju, napretku i miru; ističe da se sigurnost i stabilnost, a u konačnici stoga i prosperitet i održivi razvoj, u predmetnim regijama mogu postići samo ako se bude provodila sveobuhvatna strategija; naglašava važnost demokratskih reformi, dobrog upravljanja i izgradnje države za održivi razvoj; naglašava da bi se promicanjem vladavine prava, borbom protiv korupcije i podupiranjem pristupa pravosuđu znatno doprinijelo ostvarenju temeljenih prava građana na oba kontinenta;

34.  ističe da, iako se niz zemalja u Africi i dalje bori s korupcijom te izostankom dobrog upravljanja i društvenih i političkih sloboda, mnoge su zemlje započele tranziciju prema reformama i demokraciji; podsjeća da su tranzicijske zemlje osobito nestabilne i da bi trebale moći računati na EU kada zatraže potporu; stoga poziva da se tim zemljama pruži dobro koordinirana potpora i pomoć u izgradnji otpornijih država i društava kako bi se održale i poduprle težnje za pozitivnim promjenama koje su izrazili njihovi narodi; predlaže da potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku osnuje posebne ad hoc kontaktne skupine za pojednostavnjenje i olakšavanje potpore pojedinačnim tranzicijskim zemljama na razini cijelog EU-a; mišljenja je da bi trebalo uložiti veće napore u promicanje uključivih višestranačkih političkih sustava i odgovornog, demokratskog upravljanja u Africi, posebno u nestabilnim državama, poticanjem radnih skupina građana i vlade te parlamentarnog nadzora, među ostalim primjenom tehnoloških platformi, za prikupljanje doprinosa građana o pitanjima u vezi s politikama i za promicanje najboljih praksi putem uzajamne razmjene iskustava kako bi se poboljšali odgovornost i reagiranje vlade, što je ključno za postizanje održivog razvoja, savladavanje globalnih izazova i smanjenje rizika od povećanja nestabilnosti;

35.  ističe važnost potpore slobodnim, pravednim i kompetitivnim izborima i vjerodostojnim izbornim procesima; podržava koordinaciju između EU-a i Afričke unije u misijama za promatranje izbora i pomoć u poboljšanju kapaciteta Afričke unije za provođenje dugoročnog promatranja izbora, usklađujući ih s međunarodnim standardima, te bilateralnu suradnju s dotičnim zemljama i njihovim civilnim društvima, u nastojanju da se ostvare uključivi, transparentni i vjerodostojni izbori u Africi; u tom pogledu ističe brojne izborne promatračke misije pod vodstvom EU-a, koje snažno podupire Europski parlament; potiče EU, europske nevladine organizacije, političke stranke i sektor civilnog društva na tijesnu suradnju s afričkim kolegama, uključujući javne službenike, kako bi omogućili sadržajan politički dijalog izradom politika o određenim pitanjima, promicali snažne prakse demokratskog upravljanja, poboljšali zastupljenost i uključenost marginaliziranog stanovništva te promicali smisleno sudjelovanje civilnog društva i građana u javnom životu na svim razinama;

36.  cijeni nastojanja uložena u jačanje afričkih mehanizama i propisa za zaštitu ljudskih prava kao što su Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda i njezini protokoli, Afrička povelja o demokraciji, izborima i upravljanju, Afričko povjerenstvo za ljudska prava i prava naroda te Afrički sud za ljudska prava i prava naroda; cijeni činjenicu da se tim mehanizmima i propisima nastavlja pomagati afričkim partnerima u prilagodbi vlastitih instrumenata i mehanizama u području ljudskih prava međunarodno priznatim načelima, zakonima i standardima;

37.  podsjeća na važnost uloge Međunarodnog kaznenog suda u rješavanju nekažnjavanja i podupiranju vrijednosti mira, sigurnosti, jednakosti, poštenja, pravednosti i kompenzacije; poziva EU i afričke države da nastave podupirati Rimski statut i Međunarodni kazneni sud; poziva sve afričke države koje još nisu potpisale i ratificirale Rimski statut da to učine;

38.  naglašava da je važno da najbolji interesi djeteta budu na prvom mjestu i da se promiče pravo na mirno djetinjstvo i pravo na dobrobit za svu djecu; poziva da se hitno obrati pozornost na teške i marginalizirane uvjete u kojima žive djeca, posebno u supsaharskoj Africi i u brojnim drugim područjima zahvaćenim sukobima ili ekstremnim siromaštvom, kojima se prečesto uskraćuju temeljna prava poput pristupa obrazovanju i osnovnoj zdravstvenoj zaštiti i općenitije pravo na djetinjstvo; stoga poziva na punu provedbu Konvencije o pravima djeteta;

39.  ističe da se stanovništvo Afrike u posljednjih 30 godina udvostručilo te da se očekuje nastavak tog snažnog demografskog rasta u predstojećim desetljećima; stoga naglašava da je važno razvijati zajedničku strategiju Afričke unije i Europske unije kojom će se djeca i mladi postaviti u središte njihova partnerstva te kojom će se u obzir uzeti zaključci sastanka na vrhu mladih održanog 2017.;

40.  naglašava da su razvoj i promicanje mogućnosti za napredovanje mladih, posebno kroz mogućnosti za zapošljavanje i poduzetništvo, kao i kroz mogućnosti za sudjelovanje u demokratskim procesima i odlučivanju, najbolji način za osnaživanje mladih; smatra da bi ovom strategijom trebalo jačati mogućnosti za razmjene mladih, a posebno za volontiranje, pri čemu bi u kontekstu svih predloženih kontakata i projekata prednost trebao imati cilj održivog razvoja br. 17.;

41.  poziva institucije Europske unije i Afričke unije da uvedu mogućnosti za stažiranje za mlade Europljane u državama Afričke unije te za mlade Afrikance u državama Europske unije kako bi ih se osposobilo za odgovarajuće procese integracije;

42.  poziva EU na promicanje univerzalnog pristupa zdravstvenim uslugama koje su prilagođene mladima te pravične, dostupne, financijski pristupačne i utemeljene na potrebama, za sve različite skupine mladih, uključujući adolescentice i djevojčice s invaliditetom, što uključuje usluge koje se odnose na seksualno i reproduktivno zdravlje i HIV;

43.  ističe da zbog nedostatka pouzdanih agencija za vođenje matičnih knjiga u nekim afričkim državama brojni građani ne mogu zakonski regulirati svoj status, zbog čega im se uskraćuju građanska prava i ne mogu sudjelovati u demokratskim procesima ni glasati; naglašava da taj nedostatak dovodi do nedostatka pouzdanih i relevantnih demografskih statističkih podataka;

44.  naglašava da je važno ulagati u konkretne inicijative EU-a koje za cilj imaju jačanje afričkih nacionalnih sustava za vođenje matičnih knjiga kako bi se osigurala pristupačnost i povjerljivost tih usluga te kako bi se afričke vlade podržalo u ulaganjima u sigurna i inovativna tehnološka rješenja za olakšavanje upisa u matične knjige rođenih u skladu s ciljem održivog razvoja 16.9.;

45.  smatra da rodna ravnopravnost i osnaživanje žena i djevojčica moraju imati prednost te moraju biti uključeni u sve dimenzije partnerstva; stoga poziva svoje ekvivalente na aktivno promicanje uloge žena u gospodarstvu i društvu te njihovog aktivnog doprinosa gospodarstvu i društvu, uz priznavanje njihovih građanskih i zakonskih prava, uključujući pravo vlasništva i pravo sudjelovanja u različitim sektorima gospodarstva i politike; pozdravlja povećanu zastupljenost žena u politici u nekim afričkim nacijama; međutim, napominje da su žene i dalje slabo zastupljene u brojnim zemljama afričkog kontinenta; ističe da su poštovanje i puno ostvarenje ljudskih prava žena temelji demokratskog društva; stoga smatra da se ta temeljna prava i ciljevi moraju postići radi izgradnje istinski demokratskog društva;

46.  poziva da se nedavno pokrenutim Akcijskim planom EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP III) posebno pojačaju nastojanja da se iskorijeni rodno uvjetovano nasilje, genitalno sakaćenje žena i prisilni brakovi; poziva Komisiju da osigura sinergije između partnerstva EU-a i Afrike te akcijskog plana GAP III kako bi se postigla rodna ravnopravnost; poziva da se u okviru partnerstva EU-a i Afrike naglasak stavi na sudjelovanje žena u odlučivanju; poziva na donošenje zajedničkog provedbenog okvira za ciljeve koje je potrebno ostvariti u pogledu prava žena;

47.  naglašava da je sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti posebno važno za unapređenje rodne ravnopravnosti, transformaciju štetnih rodnih normi i sprečavanje seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja te nasilja u obitelji, kao i za sprečavanje neželjenih trudnoća i infekcija HIV-om;

48.  naglašava činjenicu da su pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, kao i njihovo poštivanje, ključne sastavnice partnerstva EU-a i Afrike; napominje da je hitno potrebno rješavati činjenicu da su posljedice krize prouzročene koronavirusom dodatno ograničile pristup uslugama i obrazovanju u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te pogoršale problem diskriminacije žena i djevojčica i nasilja nad njima; poziva Komisiju da spolno i reproduktivno zdravlje i spolna i reproduktivna prava postavi kao jedan od prioriteta novog partnerstva EU-a i Afrike te da se obveže na promicanje, zaštitu i ostvarenje prava svakog pojedinca da ima potpunu kontrolu nad pitanjima povezanim s njegovom seksualnošću te spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, kao i da slobodno i odgovorno odlučuje o navedenom, bez diskriminacije, prisile i nasilja;

49.  primjećuje da su osobe s invaliditetom još uvijek žrtve više oblika diskriminacije; poziva da se prava osoba s invaliditetom u Africi uključe u cijelu strategiju i u sve financijske instrumente koji se mobiliziraju te poziva na aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu i na njihovo sustavno uključivanje u pripremu i provedbu strategija koje za cilj imaju promicanje njihove uključenosti, posebno u pogledu obrazovanja, poduzetništva i digitalne transformacije; smatra da se to može postići isključivo konstruktivnim sudjelovanjem organizacija civilnog društva, uključujući organizacije koje okupljaju osobe s invaliditetom;

50.  izražava zabrinutost zbog kontinuiranog nasilja nad LGBTI osobama i njihove diskriminacije, posebno u pogledu pristupa zdravstvenoj zaštiti, te poziva oba kontinenta da pojačaju nastojanja usmjerena na zaštitu njihovih prava;

51.  podsjeća na ključnu ulogu civilnog društva, uključujući lokalne nevladine organizacije, i slobode izražavanja u jamčenju pravilnog funkcioniranja demokracija; podsjeća da je potrebno prepoznati i promicati višestruke uloge i doprinose organizacija civilnog društva; poziva oba kontinenta da osiguraju okvir kojim će se organizacijama civilnog društva omogućiti sudjelovanje u oblikovanju i ocjenjivanju politika na različitim razinama odlučivanja;

52.  naglašava važnu ulogu slobodnog i dinamičnog medijskog i tiskovnog sektora te podsjeća da je on ključan za osiguravanje dobro informirane javnosti koja može utvrditi vlastite prioritete, kao i za povećavanje otpornosti na lažne vijesti; potiče stalna afrička nastojanja u području slobode medija i potpore novinarima te ističe važnu ulogu slobodnog tiska u borbi protiv korupcije te nadziranju i odgovornosti javnih tijela;

53.  podsjeća da je zdravlje nužan uvjet za ljudski razvoj te da je pravo na zdravlje temeljno ljudsko pravo; naglašava da bi trebalo pridati punu pozornost višedimenzijskoj prirodi zdravlja; ističe važnost sigurnog okoliša za zaštitu ljudskog zdravlja te ističe da bi u buduće partnerstvo trebalo uključiti pristup „Jedno zdravlje”;

54.  naglašava potrebu za izgradnjom istinskog partnerstva u području zdravlja, usmjerenog na jačanje zdravstvenih sustava kroz jačanje uloge zajednica; ističe da izgradnja kapaciteta država mora biti temelj za promicanje univerzalnog pristupa odgovarajućoj, dostupnoj i cjenovno pristupačnoj zdravstvene zaštite za sve jačanjem javnog pružanja zdravstvenih usluga;

55.  naglašava, međutim, da bi naglasak partnerstva trebao biti na globalnom istraživanju i razvoju u području zdravlja te na jačanju suradnje EU-a i Afrike u pogledu istraživanja i inovacija u području zdravlja, čime bi se zajednički ojačali lokalni afrički i europski proizvodni kapaciteti za zdravstvene proizvode, opremu i lijekove; u tom cilju poziva EU da podrži afričke države, a posebno one najnerazvijenije, u učinkovitoj provedbi fleksibilnosti za zaštitu javnog zdravlja utvrđenih u Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) kao što su obvezno licenciranje i paralelni uvoz; potiče afričku i europsku znanstvenu zajednicu na umrežavanje i razmjenu stručnih znanja i iskustava te naglašava potrebu za borbom protiv pojave krivotvorenih lijekova;

56.  naglašava da je pristup vodi te sanitarnim i higijenskim uslugama neophodan preduvjet svakog djelovanja koje za cilj ima unapređenje javnog zdravlja i borbu protiv prenošenja bolesti te bi trebao biti neophodni element suradnje EU-a i Afrike; ustraje na potrebi da se pojačaju nastojanja u području gospodarenja i upravljanja vodama, izgradnje infrastrukture, promicanja higijene i edukacije o higijeni; poziva na ciljana unapređenja pristupa tim uslugama, posebno za najranjivije populacije i populacije koje trpe diskriminaciju;

57.  naglašava zdravstvene koristi od održavanja programa rutinske imunizacije djece te poziva na daljnje jačanje programa povezanih s imunizacijom; ističe da je uslijed krize prouzročene koronavirusom do izražaja došla potreba da se osigura pristup cjepivima i liječenju te poziva dva kontinenta na tijesnu suradnju kako bi se osigurale koristi za sve u tom pogledu;

58.  izražava zabrinutost zbog pojave sve većeg broja međusobno povezanih kriza, bilo da se radi o zdravstvenim, prehrambenim, ekološkim ili sigurnosnim krizama, čije se pogoršanje očekuje uslijed klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti, te stoga skreće pozornost na važnost sveobuhvatnog jačanja otpornosti ljudi i ekosustava, kao i međusektorskih kapaciteta za sprečavanje kriza, pripremljenost na krize, nadzor nad krizama, upravljanje njima i odgovor na krize u budućoj strategiji te u kombiniranoj strategiji za buduće odgovore na globalne pandemije; poziva da se detaljnije razmotre modeli socijalne zaštite, univerzalni dohodak i ozakonjenje sive ekonomije te naglašava da je važno podržavati dostojanstveni rad i socijalni dijalog; potiče potporu pristupu obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju kao ključnim čimbenicima stabilnosti i osiguravanja sredstava za život u situacijama obilježenim nestabilnošću, krizom i dugotrajnim krizama;

59.  podsjeća da je uključivo, pristupačno i kvalitetno obrazovanje temeljno pravo i preduvjet za zaštitu djece i posebno za osnaživanje djevojčica, među ostalim u izvanrednim situacijama;

60.  podsjeća da Afrika ima jednu od najvećih mladih populacija na svijetu, što predstavlja golem izazov u pogledu obrazovanja, ali istovremeno predstavlja i prednost za budući razvoj tog kontinenta; podsjeća na važnost obrazovanja za oblikovanje uloge građana u društvu te za poticanje održivog gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta; naglašava da nepismenost i nedostatak kvalitetnog obrazovanja i osposobljenih profesionalaca predstavljaju prepreku održivom razvoju; ističe da je obrazovanje za sve horizontalno i holističko pitanje koje utječe na sve dimenzije ciljeva održivog razvoja; posebno naglašava važnost cilja održivog razvoja br. 4.1., koji je usmjeren na besplatno, cjelovito i kvalitetno osnovno i srednjoškolsko obrazovanje za sve u trajanju od 12 godina;

61.  smatra da bi obrazovanje trebalo biti prioritet razvojne pomoći, posebno u najnerazvijenijim državama, i ključni stup partnerstva Afrike i EU-a; poziva da se u novom partnerstvu kao jedan od prioriteta odredi osposobljavanje nastavnika i jačanje obrazovnih struktura, posebno u nestabilnim državama i državama zahvaćenim sukobima; poziva na mjere za suzbijanje ranog napuštanja školovanja, posebno u ruralnim područjima i posebno osiguravanjem odgovarajućih školskih kantina i higijenskih usluga; poziva na promicanje strukovnog osposobljavanja; poziva države na intenzivna ulaganja u infrastrukturu i digitalizaciju kako bi se najvećem mogućem broju djece kako iz ruralnih tako i iz urbanih područja omogućila integracija u školski sustav;

62.  naglašava potrebu za rješavanjem prepreka s kojima se suočavaju djevojčice u pogledu pristupa kvalitetnom, sigurnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju na svim razinama i u svim kontekstima, uključujući kontekste sukoba i humanitarne kontekste; ističe da „uključivo” obrazovanje znači da se pravo sve djece na jednak pristup obrazovanju u potpunosti poštuje bez obzira na rod, socioekonomski status, kulturnu pripadnost i vjeru, uz poseban naglasak na marginalizirane zajednice i djecu s invaliditetom;

63.  naglašava potrebu za snažnijim vezama između obrazovanja, razvoja vještina i zapošljavanja kako bi se mladima omogućilo da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada, posebno uključivanjem digitalnih i zelenih vještina u školske nastavne programe; ističe da kvalitetno tehničko i strukovno obrazovanje i osposobljavanje ima ključnu ulogu u zapošljavanju mladih i treba ga poticati; poziva da se podrži dijalog s privatnim sektorom kako bi se potaknulo usklađivanje osposobljavanja s potrebama tržišta rada;

64.  poziva na umrežavanje afričkih i europskih sveučilišta te na ubrzavanje razmjene znanja; poziva na veću mobilnost između sjevera i juga te između juga i sjevera u području strukovnog osposobljavanja, stipendijâ i programâ akademske razmjene između mladih u Africi i mladih u EU-u putem, primjerice, programa Erasmus i Erasmus za mlade poduzetnike, čiji je cilj pomoći poduzetnicima početnicima u stjecanju vještina potrebnih za vođenje posla;

65.  izražava žaljenje što se u komunikaciji Komisije zanemaruje dimenzija vanjske kulturne politike i obećavajući potencijal produbljene kulturne suradnje Europe i Afrike; podsjeća na važnost kulturnog dijaloga između Europe i Afrike te smatra da se kulturnim odnosima i međukulturnim dijalogom može doprinijeti izgradnji povjerenja i promicanju zajedničkog osjećaja pripadnosti partnerstvu; poziva na koordinaciju među diplomatskim i konzularnim predstavništvima država članica, delegacijama EU-a te europskim i lokalnim dionicima, kao i na koordinaciju s mrežom Nacionalnih instituta za kulturu EU-a, pri provedbi zajedničkih projekata i djelovanja u trećim zemljama na temelju načelâ kulturnih odnosa kojima se naglasak stavlja na izgradnju međusobnog povjerenja i razumijevanja kroz dijalog među narodima između Europe i Afrike;

66.  podsjeća da se kulturnom suradnjom unutar EU-a i s partnerskim zemljama promiče globalnih poredak koji se temelji na održavanju mira i borbi protiv ekstremizma i radikalizacije putem međukulturnog i međureligijskog dijaloga o demokraciji, vladavini prava, slobodi izražavanja, ljudskim pravima i temeljnim vrijednostima;

67.  naglašava važnost promicanja afričke baštine, kulturnog identiteta, povijesti i umjetnosti; poziva na vraćanje kulturnih dobara u afričke zemlje i na uspostavu uvjeta za trajni povrat afričke baštine Africi; poziva EU i Afriku da uspostave „kulturu sjećanja” kojom se obama kontinentima omogućuje da utvrde ostatke kolonijalne vladavine u trenutačnim odnosima i da dogovore odgovarajuće mjere za njihovo suzbijanje;

68.  podsjeća na bogatu jezičnu raznolikost afričkog kontinenta; poziva EU i njegove države članice na njezino očuvanje u budućim odnosima; ponavlja da je potrebno tijesno surađivati s UNESCO-om kako bi se osiguralo očuvanje kulturne i jezične raznolikosti te kako bi se pronašli zajednički temelji za suradnju;

Partneri za održiv i uključiv rast

69.  naglašava da Europska unija ima važne gospodarske veze s afričkim državama te da bi te veze u budućnosti trebalo dodatno ojačati kako bi se osigurala produktivna preobrazba regije i izgradnja otpornosti; napominje da je Kina pojačala svoju prisutnost u Africi, dok su države članice EU-a pokazale samo vrlo selektivni interes za trgovinu s afričkim državama i ulaganja u njih, zbog čega je obujam trgovine između EU-a i većine afričkih država i dalje relativno malen; naglašava da je EU-u potreban potpuno novi temelj za gospodarsko partnerstvo s Afrikom, što znači da treba doći do nove stvarnosti u kojoj EU i Afrika razvijaju obostrano korisno održivo partnerstvo, mijenjaju gospodarske, komercijalne i trgovinske odnose u smjeru solidarnosti i suradnje i osiguravaju poštenu i etičku trgovinu; naglašava da je preduvjet za to partnerstvo znatan daljnji održivi razvoj u svim afričkim državama; u tom kontekstu naglašava potrebu za ulaganjem i pružanjem ciljane potpore te za poštovanjem usklađenosti politika u interesu razvoja;

70.  ističe svoje mišljenje da je Afrika, kao kontinent bogat resursima s dinamičnim gospodarstvima u razvoju koja pokazuju visoke razine rasta, rastućom srednjom klasom te mladim i kreativnim stanovništvom, kontinent mogućnosti koji je u više navrata pokazao da su gospodarski napredak i razvoj mogući;

71.  naglašava da je važno uzeti u obzir sve strukturne uzroke nesigurnosti i siromaštva u Africi te vanjske čimbenike koji im doprinose rješavanjem temeljnih uzroka sukobâ, gladi, klimatskih promjena, nejednakosti, nedostatka osnovnih usluga i neodgovarajućih poljoprivrednih modela, promicanjem političkih i uključivih rješenja za sukobe i provedbom sveobuhvatnog pristupa s naglaskom na ublažavanju patnje najranjivijih dijelova stanovništva;

72.  ističe važnost unaprjeđenja domaće proizvodnje i proizvodnih kapaciteta, čime bi se doprinijelo smanjenju ovisnosti o stranom uvozu; naglašava da je Africi potrebna transformacija industrije i infrastrukture koja će se omogućiti isključivo znatnim održivim ulaganjima, uz javno-privatne načine djelovanja kao održivu mogućnost za poticanje razvoja; napominje da bi se u okviru Europskog fonda za održivi razvoj trebala financirati ulaganja kojima se promiče uključiv i održiv gospodarski i socijalni razvoj na temelju pristupačnosti i univerzalnog dizajna za sve, uz prepoznavanje njegovih nedostataka u najnerazvijenijim zemljama;

73.  naglašava da bi ulaganja privatnog sektora trebala biti u službi lokalnog tržišta i stanovništva te da bi trebala biti usmjerena na skupine sa slabijim pristupom financiranju, čime bi se zajamčila financijska uključenost marginaliziranih skupina, primjerice, izravnim ulaganjima u lokalna mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP) i poslovne modele u okviru socijalne ekonomije, posebno obiteljska poduzeća:

74.  poziva na snažne mehanizme za praćenje i ocjenjivanje kako bi se osiguralo poštivanje tih ciljeva; naglašava da je osnaživanje civilnog društva, a time i uključivanje socijalnog partnera u investicijske strukture, ključan aspekt postojećih politika EU-a usmjerenih na afričke države i zajedničkih politika s njima;

75.  ponovno naglašava zaključke nedavnog izvješća o procjeni EFOR-a, koje je pokazalo da nedostaje dokaza o razvojnom potencijalu mehanizama spajanja, njihovoj dodatnosti i vlasništvu države nad njima;

76.  pozdravlja inicijativu skupine G20 „pakt s Afrikom”, koja je pokrenuta 2017. s ciljem promicanja privatnih ulaganja u Africi, među ostalim u infrastrukturu, te smatra da je to dobra platforma za unaprjeđenje sveobuhvatnih i koordiniranih programa reformi posebno osmišljenih za svaku zemlju; pozdravlja činjenicu da se toj inicijativi dosad priključilo dvanaest afričkih zemalja;

77.  naglašava da bi se u trgovinskoj i gospodarskoj suradnji EU-a i Afrike prednost trebalo dati regionalnoj integraciji na afričkom kontinentu; poziva Uniju da pojača svoju potporu afričkim strategijama za integraciju te da osigura njezinu usklađenost na razini kontinenta te na regionalnim i nacionalnim razinama na kojima se ona provodi;

78.  poziva Komisiju da podrži Afriku u njezinim ambicijama da uspostavi kontinentalno područje slobodne trgovine; pozdravlja pokretanje kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi (AfCFTA) i naglašava golem potencijal koji ono ima kao instrument za poticanje trgovine unutar Afrike i regionalne integracije te za unapređenje pristupa Afrike globalnim tržištima; naglašava da bi kontinentalno područje slobodne trgovine u Africi trebalo omogućiti integraciju od koje će koristi imati svi stanovnici Afrike, pa i oni najmarginaliziraniji; podsjeća na razlike u razvijenosti između afričkih zemalja koje se moraju uzeti u obzir kako se nejednakosti ne bi povećale; smatra da bi se potpora EU-a kontinentalnom području slobodne trgovine u Africi trebala usmjeriti na razvoj regulatornih okvira za sprečavanje „utrke prema dnu” u pogledu socijalnih i ekoloških normi; smatra da kontinentalno područje slobodne trgovine u Africi i aktualna nastojanja u pogledu regionalne integracije predstavljaju dobru priliku za ponovno uspostavljanje ravnoteže u međunarodnom investicijskom režimu kako bi on postao odgovoran i pravičan te kako bi pogodovao održivom razvoju;

79.  ističe da u Africi postoji potreba za uspostavom i diverzifikacijom lanaca vrijednosti unutar kontinenta kako bi se u samim afričkim državama stvarala veća dodana vrijednost; naglašava potrebu za provedbom tehničke pomoći u području granične suradnje i drugih tehničkih pitanja radi razvoja regionalnih lanaca vrijednosti; primjećuje da i dalje postoje znatne prepreke koje sprečavaju tu trgovinu zbog raširenosti carina i drugih prepreka, kao i zbog slabe infrastrukture i visokih troškova transakcija; stoga ističe potrebu za značajnim ulaganjima u prometnu infrastrukturu kako bi se olakšala trgovina unutar Afrike;

80.  naglašava da EU i Afrička unija dijele zajednički interes za stabilan multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima, sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) u središtu;

81.  podsjeća da je jedan od glavnih izazova za zemlje u razvoju uspon u globalnom lancu vrijednosti koji se ostvaruje ekonomskom diversifikacijom; poziva EU da se suzdrži od donošenja trgovinske politike kojom se kao opće pravilo afričkim zemljama zabranjuje nametanje izvoznih poreza na sirovine, u mjeri u kojoj je to usklađeno s pravilima WTO-a;

82.  podsjeća da je slobodna i pravedna trgovina s afričkim kontinentom ključna za potporu održivom razvoju i ublažavanju siromaštva; traži od Komisije da uključi civilno društvo na svim razinama političkog dijaloga, posebno pri pripremi, praćenju i ocjenjivanju trgovinskih sporazuma; naglašava da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu i opći sustav povlastica važni instrumenti trgovinskih odnosa između EU-a i Afrike; međutim, potiče Komisiju da uvaži različita stajališta o sporazumima o gospodarskom partnerstvu te da pronađe konkretna rješenja kako bi odgovorila na zabrinutosti afričkih zemalja, posebno u pogledu izgradnje regionalnih lanaca vrijednosti i jačanja trgovine unutar Afrike kao njihovih prioriteta; ponavlja svoj zahtjev za dubinskom analizom utjecaja sporazumâ o gospodarskom partnerstvu;

83.  poziva na sustavno uključivanje obvezujućih i provedivih mehanizama za provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju koja se odnose na ljudska prava te na radne i ekološke standarde u sve sporazume o gospodarskom partnerstvu o kojima se trenutačno pregovara i u buduće takve sporazume, istodobno naglašavajući da sporazumi moraju biti usklađeni s razvojnim politikama i ciljevima održivog razvoja, posebno u pogledu njihova utjecaja na krčenje šuma, klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti;

84.  primjećuje da afričke zemlje, iako čine više od 50 % korisnika općeg sustava povlastica (OSP), čine manje od 5 % uvoza EU-a u okviru OSP-a; poziva Komisiju da pomogne gospodarskim subjektima u zemljama korisnicama, među ostalim u pogledu poštovanja pravila o podrijetlu i prevladavanju tehničkih prepreka; žali zbog toga što OSP dosad nije pridonio gospodarskoj diversifikaciji afričkih zemalja korisnica; ponavlja svoj poziv Komisiji da razmotri proširenje popisa proizvoda obuhvaćenih Uredbom o OSP-u(9);

85.  poziva Komisiju da, s obzirom na dokumentirani rastući rizik od širenja zoonotskih patogena u Africi, regulatornom suradnjom i dijalogom promiče strože standarde u afričkim zemljama u pogledu sanitarnih i fitosanitarnih mjera i dobrobiti životinja;

86.  ističe da su privatna ulaganja i javno-privatna partnerstva neophodna za postizanje ciljeva održivog razvoja i za razvoj lokalnog privatnog sektora te da moraju biti usklađena s ljudskim pravima, dostojanstvenim radnim standardima i ekološkim standardima, kao i međunarodnim ciljevima u području klime i zelenom tranzicijom, te da bi prvenstveno trebala ispunjavati potrebe za financiranjem vrlo malih poduzeća i MSP-ova; u tom svjetlu pozdravlja napore koje je Komisija uložila kako bi „Savez Afrike i Europe” postao središnji stup gospodarskih odnosa tih dvaju kontinenata;

87.  napominje da mala i srednja poduzeća te obiteljska poduzeća imaju važnu ulogu u razvoju lokalnih gospodarstava; ističe da su mala i srednja poduzeća glavni pokretač otvaranja radnih mjesta te da čine 95 % svih poduzeća u Africi; vjeruje da bi poduzetništvo i pristup financijama trebali biti među prioritetima strategije, uz uspostavu pouzdanog poslovnog okruženja; nadalje, smatra da će potpora lokalnom privatnom sektoru biti od odlučujuće važnosti za oporavak nakon pandemije bolesti COVID-19; ističe mogućnosti Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća (EASME) EU-a za promicanje suradnje među poduzećima i zajedničkih pothvata s afričkim poduzećima, čime bi se nadalje povećala vidljivost poslovnih mogućnosti, ali bi se i promicao prijeko potreban pristup financiranju i pristup tehnologiji putem prijenosa znanja i iskustva;

88.  naglašava da bi partnerstvo Afrike i EU-a u pogledu privatnog sektora trebalo uključivati snažne odredbe o odgovornom financiranju; podsjeća da je još uvijek potrebno ostvariti znatan napredak kako bi se izbjegle zloupotrebe od strane poduzeća te stoga naglašava da bi osiguravanje poštivanja načela društveno odgovornog poslovanja, ljudskih prava i dužne pažnje u pogledu zaštite okoliša trebalo jasno odrediti kao jedan od važnih prioriteta u partnerstvu EU-a i Afrike;

89.  naglašava da europska poduzeća snose odgovornost za svoje lance opskrbe; poziva Komisiju da donese ambiciozni zakonodavni prijedlog o obvezama poduzeća iz EU-a s obzirom na postupanje s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava, socijalnih prava i okoliša; potiče Komisiju da pri izradi tih prijedloga osigura da se oni primjenjuju na cijeli lanac opskrbe, da poštuju smjernice OECD-a o društvenoj odgovornosti i ljudskim pravima u trgovini te da budu usklađeni s pravilima WTO-a, kao i da osigura da se nakon pažljive procjene utvrdi da su prijedlozi funkcionalni i primjenjivi na sve sudionike na tržištu, uključujući mala i srednja poduzeća, te da sadrže odredbe kojima se oštećenim stranama olakšava pristup pravosuđu;

90.  naglašava da bi poticanje privatnih ulaganja trebalo biti nadopuna obvezi razvijenih zemalja da 0,7 % svojeg bruto nacionalnog dohotka (BND) izdvajaju za službenu razvojnu pomoć, a ne zamjena za nju, pri čemu 0,15 – 0,2 % BND-a treba biti rezervirano za najnerazvijenije zemlje;

91.  mišljenja je da bi strategija EU-a i Afrike trebala uključivati i mjere za pomoć afričkim zemljama u pretvaranju njihova bogatstva mineralnim resursima u stvarne razvojne rezultate i poziva na reviziju učinkovitosti postojećih mjera, među ostalim u pogledu upitnog iskorištavanja Afrike koje provode Kina i Rusija; poziva Komisiju i afričke partnere EU-a da neometano provode mjere obvezne temeljem Uredbe o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima(10) te da bez odgađanja objave popis poduzeća izvan EU-a koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene tom uredbom; naglašava prednosti Europe (tj. transparentnost, visokokvalitetnu robu i usluge te demokratsko upravljanje) i vjeruje da je privlačnost tih temeljnih vrijednosti uvjerljiva alternativa autoritarnim modelima;

92.  ističe važnost provedbe Vizije afričkog rudarstva, koju su 2009. donijeli afrički čelnici država i vlada kako bi osigurali transparentnost te pravedno i optimalno iskorištavanje mineralnih resursa;

93.  podsjeća da ekstraktivni sektor ima važnu ulogu u gospodarstvima brojnih afričkih zemalja te je povezan s nejednakom međuovisnošću u pogledu resursa s Europom, koju bi trebalo ispraviti rješavanjem problema nezakonitog odljeva poreznih prihoda i naknada u ekstraktivnom sektoru putem Direktive o transparentnosti(11) i Računovodstvene direktive(12);

94.  izražava zabrinutost zbog sve većeg broja slučajeva rješavanja sporova između ulagača i države pokrenutih protiv afričkih država, osobito od strane europskih poduzeća; poziva vlade i poduzeća u EU-u da se suzdrže od upotrebe mehanizma za rješavanje sporova između ulagača i države te da stanu na kraj brojnim slučajevima rješavanja sporova između ulagača i države pokrenutima protiv afričkih zemalja;

95.  smatra da bi se partnerstvom trebalo poduprijeti poduzetništvo žena i mladih u ruralnim i urbanim područjima te da je to neophodno za potporu jednakom pristupu gospodarskim i proizvodnim resursima kao što su financijske usluge i prava na zemljište; poziva na razvoj razmjena između afričkih i europskih poduzetnica putem platformi kojima se omogućuje umrežavanje, razmjena iskustava i izrada zajedničkih projekata;

96.  podsjeća da se položaj žena može ojačati strogim odredbama o rodu i trgovini u trgovinskim sporazumima; u tom pogledu poziva Komisiju da pomogne Afričkoj uniji u provedbi njezine strategije za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena te da u svojim trgovinskim sporazumima s afričkim zemljama provede mjere kojima se doprinosi postizanju rodne ravnopravnosti;

97.  naglašava golema fiskalna ograničenja s kojima se Afrika suočava dok se nosi s društveno-gospodarskim posljedicama pandemije; podsjeća da neke afričke zemlje troše više novca na otplatu dugova nego na zdravstvene usluge; smatra da bi trebalo detaljno razmotriti olakšavanje neodrživih tereta duga koji dovode do velikih gubitaka javnih usluga i mjera socijalne skrbi; prima na znanje najavu skupine G20 o privremenom moratoriju na otplate duga za najslabije zemlje u razvoju kao prvi korak u pravom smjeru; ponavlja svoj poziv privatnim vjerovnicima da sudjeluju u inicijativi pod usporedivim uvjetima te potiče skupinu G20, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetsku banku, kao i multilateralne razvojne banke, da odu korak dalje u pogledu otpisa duga i da dalje istražuju mogućnosti obustave plaćanja dužničkih obveza; općenitije, poziva na uspostavu multilateralnog mehanizma restrukturiranja duga kojim će se istovremeno rješavati pitanja utjecaja krize i financijskih zahtjeva Programa održivog razvoja do 2030.; naglašava da je mjere za otpis duga potrebno povezati s dodatnom mobilizacijom službene razvojne pomoći i da je potrebno dati prednost financiranju temeljenom na bespovratnim sredstvima kao standardnoj opciji, posebno za najnerazvijenije zemlje;

98.  naglašava važnost pružanja potpore afričkim zemljama u povećavanju njihovih kapaciteta za mobilizaciju domaćih resursa kako bi se povećala ulaganja u osnovne javne usluge; podsjeća da je vrijednost nezakonitih financijskih tokova dvostruko veća od iznosa službene razvojne pomoći koju su primile afričke zemlje te iznosi ukupno oko 50 milijardi USD godišnje i da ti tokovi dramatično utječu na upravljanje na tom kontinentu i na njegov razvoj; poziva EU da pruži dodatnu potporu afričkim partnerima u njihovim nastojanjima da unaprijede upravljanje, suzbiju korupciju, povećaju transparentnost svojih financijskih i poreznih sustava te uspostave odgovarajuće regulatorne mehanizme i mehanizme za praćenje;

99.  preporučuje Europskoj uniji i Afričkoj uniji da bolje provode i primjenjuju postojeće nacionalne i međunarodne instrumente za borbu protiv korupcije te da iskoriste nove tehnologije i digitalne usluge; poziva EU da donese strog regulatorni okvir za korupciju;

Partneri za zeleni plan Afričke unije i Europske unije

100.  podsjeća da su afričke zemlje i njihovo stanovništvo posebno pogođeni negativnim utjecajima klimatskih promjena; podsjeća da je 2019., prema Centru za istraživanje epidemiologije katastrofa (CRED), gotovo 16,6 milijuna Afrikanaca bilo pogođeno ekstremnim vremenskim uvjetima, što je 195 % više nego 2018.; naglašava da zaštita klime i okoliša trebaju biti u središtu partnerstva u skladu s opredjeljenjem EU-a za Pariški sporazum i Konvenciju o biološkoj raznolikosti; podsjeća da je zatražio da se 45 % proračuna budućeg Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju namijeni tim ciljevima;

101.  izražava zabrinutost zbog mogućnosti da klimatske promjene ponište ljudski razvoj i ugroze izglede za razvoj nestabilnih afričkih zemalja s niskim dohotkom te naglašava da su klimatske promjene čimbenik rizika za destabilizaciju, nasilje i sukobe; naglašava da bi EU afričkim zemljama trebao ponuditi konkretnu, predvidljivu, odgovornu i dugoročnu financijsku i tehničku potporu kako bi u jednakoj mjeri učvrstio njihove strategije za prilagodbu klimatskim promjenama (kroz projekte s naglaskom na održivoj poljoprivredi, prilagodbi temeljenoj na ekosustavima i održivim gradovima) te strategije za ublažavanje klimatskih promjena, uz poseban naglasak na sprečavanju rizika od katastrofa i na ugroženim zajednicama;

102.  naglašava ključnu ulogu diplomacije u području voda, budući da uslijed klimatskih promjena postoji rizik da će voda postajati sve ograničeniji resurs; ističe potrebu za učinkovitijom klimatskom diplomacijom kako bi se promicale veze između domaćih, stranih i međunarodnih klimatskih politika;

103.  poziva na potporu EU-a kako bi se afričkim zemljama pomoglo u provedbi njihovih nacionalno utvrđenih doprinosa te u povećanju ambicioznosti tih doprinosa u kontekstu Pariškog sporazuma i Okvira iz Sendaija, čime bi se osiguralo da one imaju odgovarajuća financijska sredstva za prilagodbu, ublažavanje, gubitak i oštećenja, kao za nacionalne strategije o biološkoj raznolikosti i akcijske planove; naglašava da se buduće partnerstvo EU-a i Afrike za tranziciju mora temeljiti na načelima zajedničke, ali diferencirane odgovornosti i usklađenosti politika za održivi razvoj, uz istovremeno osiguravanje pravedne i uključive zelene tranzicije, kako bi ta potpora bila učinkovita;

104.  naglašava da bi se strategijama za prilagodbu trebala poticati promjena modela u afričkim zemljama, zasnovana na rješenjima temeljnim na prirodi; poziva na promicanje uključivog sudjelovanja dionika u razvoju i provedbi nacionalno utvrđenih doprinosa, nacionalnih planova prilagodbe i nacionalnih planova ulaganja u poljoprivredu, među ostalim;

105.  naglašava jedinstvenu perspektivu i jedinstvene potrebe malih otočnih država u razvoju u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja klimatskih promjena,

106.  nadalje, naglašava potrebu da se u borbu protiv klimatskih promjena uključi rodna dimenzija, s obzirom na posebne utjecaje klimatskih promjena i uništavanja okoliša na žene i djevojčice; poziva afričke i europske partnere da u budućem partnerstvu EU-a i Afrike snažnije istaknu ulogu koju žene mogu imati u usmjeravanju svojih zajednica prema održivijim praksama i sudjelovanju u odlučivanju o prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju;

107.  poziva na brzu provedbu „diplomacije u okviru zelenog plana” osnivanjem radne skupine čiji će fokus biti na vanjskoj dimenziji europskog zelenog plana, a koja bi trebala davati preporuke za zeleni plan Afričke unije i Europske unije u koji će biti uključene lokalne vlasti i organizacije civilnog društva, uz višerazinski pristup koji obuhvaća više dionika; smatra da bi tim planom posebno trebalo podržati donošenje regulatornih okvira kojima se omogućuje prijelaz na zeleno gospodarstvo, razvoj kružnog gospodarstva i otvaranje radnih mjesta u održivim sektorima;

108.  naglašava važnost regionalne suradnje i suradnje kroz tehničku pomoć te razmjene informacija i dobrih praksi; ustraje na važnosti bolje komunikacije o budućim rizicima povezanim s klimom i rizicima od katastrofa te na važnosti poticanja zakonitog prijenosa tehnologija koje su klimatski prihvatljive; u tu svrhu poziva EU na promicanje donošenja deklaracije o pravima intelektualnog vlasništva i klimatskim promjenama po uzoru na deklaraciju o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju, koja je usvojena u Dohi 2001.;

109.  naglašava potrebu za održivim inovacijskim politikama i projektima kojima se afričkim državama omogućuje da „preskoče” starije tehnologije i tehnologije koje uzrokuju više onečišćenja s konkretnim ciljem ekološke i socijalne održivosti te u tom pogledu poziva da se istraži kako se takvim preskakanjem može doprinijeti ostvarenju tih ciljeva u afričkim državama;

110.  podsjeća na iznimnu biološku raznolikost koja postoji u Africi; izražava duboku zabrinutost zbog prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa i zbog utjecaja smanjene biološke raznolikosti na razine otpornosti; posebno je zabrinut zbog činjenice da se tempo krčenja šuma u Africi ubrzava; napominje da uništavanje afričkih prašuma dovodi do nepovratnog gubitka biološke raznolikosti i ponora ugljika, kao i do gubitka domova te načina života autohtonih zajednica koje žive u šumama; podsjeća da šume znatno doprinose postizanju klimatskih ciljeva, zaštiti biološke raznolikosti te sprječavanju dezertifikacije i ekstremne erozije tla;

111.  poziva da se u obzir uzme veza između javnog zdravlja i biološke raznolikosti u skladu s pristupom „jedno zdravlje”; pozdravlja najavu inicijative NaturAfrica čiji je cilj zaštita divlje faune i flore i ekosustava, kao i reviziju akcijskog plana za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom; naglašava da bi se pri razvoju inicijative NaturAfrica trebalo savjetovati sa svim dionicima, uz obraćanje posebne pozornosti pravima lokalnih zajednica, autohtonih naroda i žena; ističe da bi u okviru te inicijative trebalo pružiti potporu afričkim vladama i lokalnom stanovništvu u holističkom i sustavnom suzbijanju glavnih uzroka gubitka biološke raznolikosti i uništavanja okoliša, među ostalim nuđenjem potpore za mreže zaštićenih područja kojima se dobro upravlja; potiče EU i Afriku da priznaju i zaštite običajna prava autohtonih naroda na vlasništvo i kontrolu nad njihovim zemljištima i prirodnim resursima koja su utvrđena Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda i Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 169 te da poštuju načelo dobrovoljnog i informiranog prethodnog pristanka;

112.  poziva na izdvajanje dostatnih sredstava za provedbu preporuka iz Komisijine studije iz 2015. naslovljene „Veći od slonova: podaci za strateški pristup EU-a očuvanju divlje faune i flore u Africi” te studije iz 2019. naslovljene „Studija o interakciji sigurnosti i očuvanja divlje faune i flore u supsaharskoj Africi”;

113.  smatra da je nastojanja za očuvanje prirode usredotočena, primjerice, na šume, divlju faunu i floru i morske i obalne ekosustave potrebno pojačati iskorištavanjem regulatornih okvira, dostatnih sredstava i znanstvenih podataka te da ih je potrebno popratiti mjerama za obnovu ekosustava i upravljanje ekosustavima; poziva EU i Afriku da preuzmu vodeću ulogu u sklapanju ambicioznog globalnog sporazuma na 15. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti;

114.  podsjeća da su oceani najveći globalni izvor bjelančevina; podsjeća na to da je važno raditi na boljem upravljanju oceanima, među ostalim u pogledu razvoja ribarstva, održive akvakulture i plave ekonomije kao vektora razvoja; naglašava da mjere protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova moraju biti prioritet kako bi se ograničili utjecaji na okoliš i kako bi se očuvala održivost ribljih stokova i prihoda od ribarstva;

115.  izričito poziva Komisiju da prati aktivnosti povezane s industrijskim ribolovom, budući da one mogu biti prijetnja stokovima koji su dostupni lokalnom stanovništvu koje se koristi tradicionalnim ribolovnim resursima i u isto vrijeme predstavljaju rizik od neravnoteže u dobrom ekološkom stanju ribarskih stokova;

116.  podsjeća da je Afrika svjetska regija s najnižom stopom elektrifikacije te naglašava činjenicu da pristup energiji na afričkom kontinentu nije ujednačen; napominje da je pristup financijski prihvatljivoj, pouzdanoj, održivoj i suvremenoj energiji neophodan instrument gospodarskog i društvenog razvoja, među ostalim u ruralnim područjima; poziva na razvoj potencijala Afrike za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

117.  stoga potiče EU i države članice na promicanje i jačanje suradnje s afričkim partnerima u sektorima energetike i klime u skladu s ciljevima zelenog plana; potiče Komisiju da osmisli ambiciozan plan za provedbu partnerstva u području održive energije te u tu svrhu primjećuje da su energija iz obnovljivih izvora i energetska učinkovitost ključni elementi za prevladavanje razlika u pristupu energiji na afričkom kontinentu, uz istovremeno osiguravanje potrebnog smanjenja emisija ugljičnog dioksida; poziva EU i pojedinačne afričke zemlje da iskoriste mogućnosti za obostrano korisna partnerstva u području energetike za proizvodnju vodika primjenom obnovljivih izvora energije;

118.  naglašava važnost usmjeravanja ulaganja u gospodarstvo bez emisija ugljika razvojem obnovljivih izvora energije i olakšavanjem prijenosa tehnologije, uključujući decentraliziranu proizvodnju energije i tehnologije za proizvodnju obnovljive i solarne energije u malim razmjerima kojima se zadovoljava lokalna potražnja za energijom, među ostalim s obzirom na infrastrukturu i povezivost;

119.  naglašava da urbanizacija afričkog kontinenta predstavlja priliku za preispitivanje urbanističkog planiranja i uvođenje rješenja za održive gradove te da bi to trebao biti predmet intenzivnijeg dijaloga s lokalnim i regionalnim vlastima te suradnje i razmjene najboljih praksi između dvaju kontinenata, posebno s obzirom na zelenu infrastrukturu, pristupe temeljene na ekosustavima, sustave za gospodarenje otpadom i sanitarne sustave, u što bi trebalo posebno nastojati uključiti mlade i marginalizirane skupine; poziva na potporu razvoju održivog gradskog prometa kako bi se povećala uključenost zajednica i njihova pristupačnost, uključujući prijevoz do škola i medicinskih centara;

Partneri za održivu i otpornu poljoprivredu

120.  ističe središnju važnost poljoprivrednog i prehrambenog sektora u gospodarstvu i u osiguravanju pristojnih i održivih mogućnosti zapošljavanja u ruralnim područjima; naglašava da se to u većini slučajeva odnosi na mala i obiteljska poljoprivredna gospodarstva; napominje da je važno promicati i jačati mjere i instrumente za potporu boljoj kvaliteti i diversifikaciji proizvoda, održivoj modernizaciji poljoprivrednih praksi, sigurnim uvjetima rada te mjerama za jačanje otpornosti poljoprivrednika; smatra da bi razvoj održivog poljoprivrednog sektora i ruralnih područja trebao biti u središtu odnosa EU-a i Afrike;

121.  pozdravlja činjenicu da se novim partnerstvom između EU-a i Afrike zagovara razvoj ekološki prihvatljivih poljoprivrednih praksi; podsjeća na činjenicu da je kapacitet agroekologije za uspostavu ravnoteže između gospodarske, ekološke i socijalne dimenzije održivosti prepoznat u ključnim izvješćima Međuvladinog panela za klimatske promjene i Međuvladine platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava, kao i u Međunarodnoj procjeni poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj, koju su predvodile Svjetska banka i Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu; naglašava važnost promicanja agroekologije, agrošumarstva, lokalne proizvodnje i održivih prehrambenih sustava kojima se naglasak stavlja na razvoj kratkih lanaca opskrbe kako u nacionalnim politikama tako i u međunarodnim forumima kako bi se osigurala sigurnost opskrbe hranom i ishrane za sve te kako bi se povećala održiva produktivnost poljoprivrednog sektora i njegova otpornost na klimatske promjene;

122.  poziva EU da uzme u obzir zaključke Radne skupine za ruralnu Afriku o potrebi za ulaganjem u afričke prehrambene lance, s naglaskom na proizvodima s dodanom vrijednošću; te poziva EU i države članice da u suradnji s afričkim partnerima aktivno porade na uspostavi sinergija između strategije EU-a i Afrike te politika u okviru zelenog plana, posebno vanjske dimenzije strategije „od polja do stola”;

123.  naglašava da upotreba pesticida u intenzivnoj poljoprivredi u Africi može utjecati na zdravlje radnika kojima je ograničen pristup osposobljavanju u području zaštite bilja i zdravstvenoj zaštiti, uz to što uzrokuje štete u okolišu; poziva na obrazovanje i osposobljavanje u području održivih pristupa zaštiti bilja i alternativa pesticidima te na minimiziranje izloženosti opasnim tvarima; osuđuje dvostruke standarde koje EU primjenjuje na pesticide dopuštajući izvoz opasnih tvari zabranjenih u EU-u afričkim državama i drugim trećim zemljama; stoga traži izmjenu aktualnih pravila EU-a u cilju kako bi se ta pravna nedosljednost uklonila u skladu s Roterdamskom konvencijom iz 1998. i zelenim planom;

124.  duboko je zabrinut zbog velike ovisnosti afričkih zemalja o uvozu hrane, osobito iz Europske unije, posebno kad se taj uvoz sastoji od subvencioniranih proizvoda čijim se niskim cijenama šteti konkurentnosti malih poljoprivrednih gospodarstava u Africi;

125.  izražava zabrinutost zbog izvoza europskog mlijeka u prahu u Zapadnu Afriku uz potporu zajedničke poljoprivredne politike s obzirom na to da je utrostručenje izvoza otkako je EU ukinuo mliječne kvote 2015. imalo katastrofalne posljedice za lokalne stočare i poljoprivrednike koji mu ne mogu konkurirati; poziva Komisiju da zajedno s afričkim vladama i dionicima iznađe moguća rješenja;

126.  podsjeća da su glad i nesigurnost opskrbe hranom opet u porastu u cijelom svijetu i da će se taj trend nastaviti ako se ne poduzmu hitne mjere te podsjeća da Afrika znatno zaostaje u postizanju cilja iskorjenjivanja gladi do 2030. (cilj održivog razvoja br. 2.); podsjeća da bi se iskorjenjivanje svih oblika pothranjenosti i cilj održivog razvoja br. 2. trebali smatrati prioritetima u okviru novog partnerstva, pri čemu bi posebnu pozornost trebalo pridati osobama u najranjivijem položaju;

127.  naglašava da se ionako teška situacija u pogledu sigurnosti opskrbe hranom u Africi pogoršala uslijed pandemije bolesti COVID-19 i gospodarske krize koja je uslijedila, zatvaranja granica, najezda skakavaca i dezertifikacije, što je ukazalo na krhkosti u globalnom sustavu opskrbe hranom; naglašava potencijal lokalnih i regionalnih tržišta za rješavanje aktualnih nedostataka prehrambenih sustava;

128.  poziva da se u nastojanjima u području poljoprivrede u okviru partnerstva EU-a i Afrike naglasak prvenstveno stavi na zaštitu prava afričkih zemalja na neovisnost u opskrbi hranom i na povećavanje njihove sigurnosti opskrbe hranom, kao i na jačanje njihovog kapaciteta da zadovolje prehrambene potrebe svojeg stanovništva;

129.  naglašava važnost transformacije ruralnih sredina i jačanja lokalnih, regionalnih i transparentnih lanaca vrijednosti kako bi se otvorila održiva radna mjesta, izbjegla kršenja ljudskih prava i ublažile klimatske promjene; naglašava potrebu za potporom mladima i ženama, posebno kroz osposobljavanje, pristup kreditima i pristup tržištima; poziva da ih se uključi u oblikovanje poljoprivrednih politika te da se podrži zajedničko djelovanje putem organizacija malih proizvođača;

130.  naglašava ključnu ulogu ruralnih afričkih žena u poljoprivrednim i ruralnim ekonomijama na cijelom afričkom kontinentu, posebno u pogledu sigurnosti opskrbe hranom; podsjeća da gotovo polovicu poljoprivrednih poslova u Africi obavljaju žene, dok su poljoprivrednice uglavnom vlasnice malih gospodarstava ili svojom proizvodnjom namiruju vlastite potrebe te nemaju potreban pristup informacijama, kreditima, zemljištima, resursima ni tehnologiji; potiče na napredak u pogledu prava žena i djevojčica na nasljeđivanje te poziva EU da pruži potporu partnerskim zemljama, posebno u pogledu njihovog priznavanja punog prava žena na zemljište;

131.  naglašava da se žene koje se bave poljoprivredom za vlastite potrebe suočavaju s dodatnim preprekama u održavanju neovisnosti u opskrbi hranom zbog snažne zaštite novih biljnih sorti u okviru Međunarodne konvencije za zaštitu novih biljnih sorti (UPOV) u trgovinskim sporazumima;

132.  podsjeća na važnost podupiranja malih poljoprivrednih gospodarstava i nomadskog stočarstva te drugih tradicionalnih/lokalnih prehrambenih sustava kako bi se ojačala njihova otpornost i kako bi se potaknuo njihov doprinos sigurnosti opskrbe hranom, održivom upravljanju resursima i očuvanju biološke raznolikosti;

133.  poziva na rješavanje društvenih napetosti između sjedilačkog stanovništva koje se bavi poljoprivredom i nomadskih stočarskih zajednica, posebno u regijama u kojima se te napetosti preklapaju sa sukobima na temelju etničke i vjerske pripadnosti;

134.  naglašava važnost istraživanja i inovacija za poticanje održivih poljoprivrednih praksi i produktivnih poljoprivredno-ekoloških i prehrambenih sustava u sušnim područjima; u tom pogledu poziva na veće oslanjanje na doprinose afričkog tradicionalnog znanja u pravednoj tranziciji, posebno u pogledu poljoprivrednih praksi, ribarstva i zaštite šuma, čime se osnažuje afričko stanovništvo i lokalne zajednice;

135.  potiče razmjene znanja i najboljih praksi između europskih i afričkih poljoprivrednika, a posebno kontakte između mladih poljoprivrednika, žena i predstavnika ruralnih zajednica o održivim metodama proizvodnje i zaštiti biološke raznolikosti, među ostalim u okviru udruženja;

136.  podržava prijedlog Radne skupine za ruralnu Afriku u pogledu uspostave programa povezivanja Europe i Afrike kojim se povezuju poljoprivredna tijela država članica EU-a i partnerskih zemalja u Africi s ciljem razmjene održivih najboljih praksi i poticanja odnosâ između snažno angažiranih i sličnih partnera;

137.  naglašava da je u partnerstvo EU-a i Afrike važno uključiti zaštitu i promicanje prava lokalnih zajednica na pristup prirodnim resursima kao što su zemljište i voda te na kontrolu nad tim resursima; osuđuje razmjere jagme za zemljištem u Africi; podsjeća da se radi o brutalnoj praksi kojom se ugrožava neovisnost u opskrbi hranom i opstanak afričkih ruralnih zajednica; ističe da je važno pokrenuti uključiv proces kako bi se zajamčilo učinkovito sudjelovanje organizacija civilnog društva i lokalnih zajednica u razvoju, provedbi i praćenju politika i mjera povezanih s jagmom za zemljištem; poziva na poštivanje Dobrovoljnih smjernica o odgovornom upravljanju u poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu u svim projektima kojima se promiče zaštita prava na zemljište, među ostalim u trgovini, te na mjere kojima se osigurava da se projektima ne ugrožavaju prava malih poljoprivrednika na zemljište;

138.  žali zbog toga što se ne priznaje strateška važnost zemljišta za ispašu kojima je prekriveno oko 43 % površine afričkog kopna i koja su stoga važni ponori ugljika; poziva Komisiju da zajedno s lokalnim zajednicama i lokalnim dionicima razvije strategiju za optimizaciju tog potencijala održivim upravljanjem pašnjacima, kao što je upravljanje koje prakticiraju nomadski stočari;

139.  napominje da su, primjerice, prava na ispašu i zajednički pašnjaci tradicionalna prava korištenja zemljištem koja se temelje na običajnom pravu, a ne na sekuritiziranim vlasničkim pravima; međutim, ističe temeljnu važnost zaštite tih običajnih prava za ruralno stanovništvo;

Partneri u digitalizaciji radi potpore uključivosti i razvoju

140.  naglašava da digitalna transformacija predstavlja golem pokretač razvoja u pogledu pristupa obrazovanju, osposobljavanju, zapošljavanju i zdravstvu, kao i u pogledu modernizacije poljoprivrednog sektora, sposobnosti javnog sektora za pružanje digitalnih usluga kao što elektronička identifikacija, e-zdravstvo ili e-uprava te sudjelovanja u političkom odlučivanju, ljudskim pravima i slobodi izražavanja, ali da ona može sa sobom nositi i rizik od ugrožavanja demokracije, ugrožavanja građanskih i ljudskih prava te povećanja nejednakosti; naglašava da se digitalnom transformacijom mora podržavati financijski prihvatljiv, ravnopravan i uključiv pristup internetu, kao i primjena i kreiranje usluga temeljenih na digitalnim tehnologijama kojima se poštuju mjerodavni međunarodni i nacionalni standardi i smjernice;

141.  naglašava da bi digitalni jaz trebalo uzeti u obzir i pridati mu odgovarajuću pozornost; ističe potrebu da se prednost dâ pristupu internetskoj povezivosti za većinu marginaliziranih afričkih zajednica kako bi se izbjegla pojava velikog jaza između ruralnog i urbanog stanovništva; smatra da je za pokretanje istinski uključive digitalne transformacije potrebno prevladati digitalni jaz među spolovima; potiče žene i djevojčice da razvijaju svoje potencijale u pogledu novih tehnologija;

142.  podsjeća da nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu i seksistički govor mržnje, zlostavljanje na internetu, ksenofobija, dezinformacije i stigmatizacija mogu negativno utjecati na socijalnu uključenost te poziva afričke i europske partnere na rješavanje tih pitanja u okviru partnerstva EU-a i Afrike; naglašava da je potrebno osigurati holističko digitalno obrazovanje i holističku digitalnu pismenost, uključujući „meke” i transverzalne vještine poput kritičkog razmišljanja i međukulturnog razumijevanja;

143.  ističe da stvaranje elektroničkog otpada u cijelom svijetu predstavlja izazove za provedbu Programa do 2030., posebno u pogledu zdravlja i okoliša; poziva EU i Afriku da pojačaju nastojanja usmjerena na razvoj odgovornih ulaganja kako bi doprinijeli smanjenju proizvodnje elektroničkog otpada, sprečavanju nezakonitog odlaganja elektroničkog otpada i nepravilnog postupanja s njime, promicanju učinkovitog iskorištavanja resursa i recikliranja te otvaranju radnih mjesta u sektorima obnove i recikliranja;

144.  podupire digitalizaciju i modernizaciju javne uprave u afričkim zemljama, posebno u cilju razvoja pouzdanih agencija za vođenje matičnih knjiga, pouzdanih osobnih isprava i promicanja razmjene podataka; naglašava da svi podaci koji se razmjenjuju moraju podlijegati relevantnim zakonima o zaštiti podataka i privatnosti; poziva EU da surađuje s afričkim narodima na ostvarenju globalnih standarda zaštite podataka, što će zauzvrat pomoći u borbi protiv kriminala i uzajamno ojačati gospodarstva;

145.  naglašava da su za ostvarenje ciljeva održivog razvoja i zelene tranzicije potrebne inovacije; naglašava da bi se partnerstvom trebali promicati istraživanje i inovacije te dostupnost i iskoristivost digitalnih usluga kako bi se promicala kohezija i socijalna uključenost; podsjeća, međutim, da digitalnu tranziciju nije moguće provesti bez pristupa energiji te da neredovita opskrba energijom u ruralnim područjima predstavlja znatnu prepreku pristupu digitalnim uslugama;

146.  naglašava da se digitalna transformacija u Africi naglo ubrzala uslijed krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19; pozdravlja želju Afričke unije da uspostavi jedinstveno digitalno tržište; poziva EU da podrži uspostavu afričke digitalne industrije i odgovarajućeg regulatornog okvira za razvoj trgovine putem interneta i zaštite podataka na temelju najviših postojećih standarda pružanjem tehničke pomoći, poticanjem ulaganja u digitalne infrastrukture i digitalno poduzetništvo te jačanjem partnerstava s dionicima iz sektora uprave i gospodarstva, akademskog i znanstvenog sektora te sektora civilnog društva;

147.  naglašava da u skladu s izvješćem UN-a o ciljevima održivog razvoja (2019.) i dalje postoje mnogi izazovi koje je potrebno rješavati kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja, posebno u Africi, u pogledu pristupa hrani, energiji, vodi i sanitarnim uslugama te obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti; smatra da bi se financijska pomoć i ulaganja prvenstveno trebali usmjeriti na zadovoljavanje tih osnovnih ljudskih potreba, što je i dalje preduvjet za iskorjenjivanje siromaštva i za ostvarenje napretka u pogledu dobrobiti ljudi, posebno u vrijeme kad se razne potrebe poput zdravstva i obrazovanja sve više međusobno natječu za javne resurse i opterećuju ih;

148.  naglašava da je prikupljanje točnih i usporedivih raščlanjenih podataka i statističkih analiza, uz poštivanje zaštite podataka i prava na privatnost, od temeljne važnosti za donošenje informiranih odluka, posebno u područjima poljoprivrede, gospodarenja i upravljanja prirodnim resursima te zdravstva na nacionalnoj i decentraliziranoj razini;

149.  ističe da treba iskoristiti digitalnu transformaciju kako bi se potaknule razmjene između dvaju kontinenata, posebno između mladih i civilnog društva, primjenom platformi;

150.  poziva države članice EU-a i afričke zemlje da pojačaju zajednička nastojanja čiji je cilj osigurati društvenu i ekološku održivost digitalnog gospodarstva te doprinijeti cilju uspostave suvremenog, pravednog i učinkovitog standarda oporezivanja za digitalno gospodarstvo;

Partneri za uzajamno korisnu mobilnost i migracije

151.  prepoznaje složene izazove i mogućnosti koje migracijska kretanja predstavljaju u Europi i Africi za prosperitet i razvoj obaju kontinenata te naglašava da je potrebno jačati suradnju u tom području; napominje da je posljednjih godina u odnosima Afrike i EU-a prevladavalo pitanje migracija te da je to možda negativno utjecalo na međusobnu percepciju dvaju kontinenata; naglašava da migracije predstavljaju uzajamni instrument održivog razvoja za obje regije;

152.  podsjeća da se do 80 % svih međunarodnih migranata porijeklom iz afričkih zemalja seli unutar tog kontinenta; napominje da afričke zemlje zbrinjavaju velik dio ukupnog broja izbjeglica i interno raseljenih osoba na svjetskoj razini te da je njihov ranjiv položaj dodatno otežan krizom prouzročenom bolešću COVID-19; poziva na globalnu podjelu odgovornosti za izbjeglice;

153.  smatra da bi trebalo isticati ljudsku dimenziju migracija i pridavati posebnu pozornosti skupinama migranata koje su u nepovoljnijem položaju; poziva na donošenje partnerstva EU-a i Afrike o migracijama i mobilnosti u čijem će središtu biti ljudsko dostojanstvo izbjeglica i migranata te koje će biti utemeljeno na načelima solidarnosti, zajedničke odgovornosti i punog poštivanja ljudskih prava, međunarodnih i nacionalnih zakona i zakona EU-a te prava o izbjeglicama;

154.  podsjeća da bi trebalo poduzeti konkretne mjere za zaštitu migranata od smrti, nestanka i razdvajanja obitelji i za sprečavanje kršenja njihovih prava, uključujući mjere usmjerene na poštivanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i najbolje interese djeteta;

155.  naglašava da je temeljne uzroke nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja, kao što su politička nestabilnost, siromaštvo, nedostatak sigurnosti i sigurnosti opskrbe hranom, nasilje i negativni učinci klimatskih promjena, potrebno rješavati odgovarajućim financiranjem;

156.  smatra da će uspjeh partnerstva ovisiti o znatnim unapređenjima mogućnosti za mobilnost između različitih sastavnica afričkog i europskog društva te da bi partnerstvo trebalo osmisliti na održiv način tako da dovede do priljeva, a ne odljeva mozgova; smatra da bi se učinkovitijom viznom politikom i većim financiranjem programa Erasmus+ dalo koristan doprinos ostvarenju tog cilja;

157.  naglašava da je važno razviti istinsku politiku kružne migracije kojom bi se kvalificiranim i nekvalificiranim radnicima omogućilo da ostvare korist od razmjene stručnog znanja i mobilnosti između EU-a i Afrike, čime bi se olakšao povratak ljudi u njihove zemlje podrijetla; podržava stav da se prednost daje prihvatljivim zahtjevima za radne dozvole upućenim EU-u iz zemalja podrijetla i tranzitnih zemalja (na primjer, putem veleposlanstava ili interneta) kako bi se migranti odvratili od pribjegavanja nezakonitim migracijskim kanalima te kako bi se smanjilo opterećenje sustavâ za azil i migracije;

158.  podsjeća da mobilnost radnika može biti jedan od odgovora na demografske izazove s kojima se EU suočava te na nedostatke radne snage i na neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada; poziva na razvoj sigurnih i zakonitih migracijskih kanala te na promicanje usklađenijeg, sveobuhvatnijeg i dugoročnijeg pristupa migracijama povezanim s radom na europskoj razini na temelju partnerskog pristupa od kojeg oba partnera mogu dugoročno imati koristi; naglašava važnost jačanja dijaloga o migraciji i mobilnosti između EU-a i Afrike te partnerstva Afrike i EU-a za migraciju, mobilnost i zapošljavanje;

159.  oštro osuđuje krijumčarenje ljudi i trgovanje ljudima; poziva da se ojačaju nastojanja usmjerena na praćenje kriminalnih mreža krijumčara i borbu protiv njih te traži suradnju s afričkim zemljama za borbu protiv njih; u tom pogledu poziva na sveobuhvatne, multidisciplinarne napore i koordinaciju na svim razinama u suradnji s lokalnim vlastima, uključujući međunarodnu suradnju tijela kaznenog progona; smatra da dvije strane moraju zajednički provoditi borbu protiv krijumčara ljudi i trgovaca ljudima uz potporu, među ostalim, Europola;

160.  poziva EU i afričke narode da zajedno rade na uspostavi učinkovite i dalekosežne informativne kampanje o rizicima i opasnostima trgovine ljudima i krijumčarenja migranata kako bi se pojedince spriječilo da ugroze vlastiti život radi nezakonitog ulaska u EU;

161.  naglašava potrebu za dosljednim angažmanom EU-a kojim se osigurava da suradnja u borbi protiv nezakonitih migracija ili na integriranom upravljanju granicom ne utječe negativno na postojeće okvire regionalne mobilnosti na afričkom kontinentu ni na ljudska prava; podsjeća da se u svakom partnerstvu u području migracija i mobilnosti u obzir moraju uzeti dva globalna kompakta o migracijama i izbjeglicama (Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama i Globalni kompakt o izbjeglicama);

162.  smatra da rascjepkanost nacionalnih pravila o migraciji radne snage u EU-u, kao i složenost i birokratska narav tih postupaka, odvraćaju od odlaska u EU preko zakonitih migracijskih kanala; preporučuje uspostavu usklađenog i nebirokratskog postupka podnošenja zahtjeva EU-u u kontekstu partnerstva EU-a i Afrike;

163.  podsjeća da je potrebno uspostaviti ciljane i zajedničke europske civilne operacije traganja i spašavanja kako bi se okončao gubitak ljudskih života na moru;

164.  poziva EU da pojača svoj angažman u pogledu preseljenja i ostalih zakonitih kanala za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita te da jednako tako pojača svoj politički i financijski angažman za potporu afričkim partnerima u razvoju održivih pristupa u pogledu izbjeglica, interno raseljenih osoba i osoba bez državljanstva, posebno suradnjom s Međunarodnom organizacijom za migracije i ostalim agencijama UN-a kako bi se ojačala razvojna suradnja i pružila izravna pomoć humanitarnim organizacijama u blizini domova iz kojih su izbjeglice pobjegle;

165.  preporučuje usklađivanje regionalnih mehanizama za zaštitu raseljenih osoba u kontekstu katastrofa i klimatskih promjena u skladu s Programom za zaštitu osoba raseljenih preko granica u kontekstu katastrofa i klimatskih promjena, Platformom za raseljavanje uslijed katastrofa i Konvencijom iz Kampale;

166.  ističe da je i u Europskoj uniji i u afričkim zemljama potrebno zajamčiti pravedne i pristupačne postupke azila za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita te da je potrebno poštivati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja u skladu s međunarodnim pravom i pravom EU-a; smatra da bi se svakim sporazumom sa zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama trebala zajamčiti potpuna zaštita ljudskih života, dostojanstva i ljudskih prava;

167.  ističe da je važno osigurati učinkovitost, pravednost i zakonito postupanje u politici vraćanja, u izdavanju konzularnih propusnica i u sklapanju sporazuma o ponovnom prihvatu, pri čemu će se davati prednost dobrovoljnom povratku te jamčiti potpuna zaštita i poštovanje prava i dostojanstva pojedinaca; poziva na snažan angažman EU-a u razdoblju prije povratka i nakon njega, usmjeren na olakšavanje održive reintegracije povratnika;

168.  potiče daljnju suradnju s Međunarodnom organizacijom za migracije i drugim agencijama UN-a kako bi se pružila dodatna potpora izbjeglicama i interno raseljenim osobama;

169.  napominje da se u pregovaračkom mandatu EU-a za sporazum koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua povećao broj spominjanja migracija, posebno u pogledu sprečavanja nezakonitih migracija, dok je za razliku od toga u pregovaračkom mandatu zemalja AKP-a naglasak na iskorjenjivanju siromaštva, promicanju zakonitih migracija, važnosti priljeva novčanih doznaka, potrebi da povrati i ponovni prihvati budu dobrovoljni i da se isključi mogućnost da se razvojna pomoć iskoristi da bi se dogovorile restriktivne granične kontrole; poziva Komisiju da uzme u obzir prioritete afričkih zemalja u pogledu migracija kako bi se izgrdilo stvarno ravnopravno partnerstvo;

Partneri za sigurnost

170.  napominje da rješavanje dugotrajnih sukoba zahtijeva da humanitarni i razvojni akteri i partneri djeluju zajednički, uz visoki lokalni legitimitet i visoku lokalnu vjerodostojnost; stoga poziva EU na promicanje veze između humanitarne pomoći i razvoja u svojem odgovoru, uz naglasak na jakoj lokalnoj odgovornosti;

171.  pozdravlja činjenicu da EU smatra mir i sigurnost u Africi ključnim uvjetima za održivi razvoj i pozdravlja odlučnost Unije da „znatno pojača potporu Africi u suradnji s međunarodnom zajednicom”; dijeli mišljenje da je pitanje sigurnosti u Africi od velike važnosti za razvoj tog kontinenta uz podršku regionalnih i međunarodnih organizacija, pri čemu su afričke države glavni jamci vlastite sigurnosti; stoga poziva EU da nastavi ulagati napore u suradnju s afričkim partnerima na daljnjem razvoju Afričke strukture za mir i sigurnost (APSA) kako bi se postigli dugoročan mir i stabilnost te prebrodile krize i sukobi na tom kontinentu s pomoću integriranog pristupa u kojemu se koriste sva raspoloživa sredstva, uključujući potporu razvoju afričkih kapaciteta u području sigurnosti i obrane, vojnih operacija, civilnih misija, projekata izgradnje mira i demilitarizacije, uz poštovanje međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava te neovisnosti i suverenosti afričkih zemalja, te potporu inicijativama Afričke unije, regionalnih organizacija kao što su ECOWAS i sahelska skupina G5; potiče države članice da sudjeluju u misijama i operacijama EU-a i pozdravlja bilateralne napore koji doprinose miru i stabilnosti te apelira na Vijeće da u tom pogledu brzo odobri Europski instrument mirovne pomoći kako bi se pružila sveobuhvatnija pomoć afričkim partnerima u regijama pogođenima sukobom; naglašava važnost multilateralne suradnje u okviru trokuta Afričke unije, EU-a i UN-a u području lokalne, regionalne i međunarodne sigurnosti te ulogu aktera civilnog društva u naporima za očuvanje mira i izgradnju mira; u tom svjetlu podsjeća na to da su reforma sigurnosnog sektora, reforma pravosuđa, dobro upravljanje, demokratska odgovornost i zaštita civila preduvjeti za stjecanje povjerenja stanovništava u njihove vlade i snage sigurnosti; dodatno ističe civilno-vojnu vezu i potrebu za boljom koordinacijom obiju sastavnica misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP); podržava sve proaktivniji pristup suradničkih regionalnih sigurnosnih organizacija prema potpunoj operativnosti APSA-e, koja Afričkoj uniji i regionalnim organizacijama pruža potrebne alate za sprečavanje i rješavanje sukoba te upravljanje njima; osobito pohvaljuje inicijative poput sahelske skupine G5 zbog njihove ključne uloge u odlučnim mjerama koje poduzimaju afričke nacije kako bi osigurale mir i sigurnost u vlastitom susjedstvu i poziva Komisiju i države članice da pojačaju političku, financijsku, operativnu i logističku potporu sahelskoj skupini G5; ističe da afričke zemlje moraju imati odgovarajuće kapacitete u svim ključnim sektorima, prvenstveno u pogledu sigurnosti i obrane, kako bi osigurale odgovarajuće razine sigurnosti i razvoja; poziva EU da koordinira inicijative za sigurnost i razvoj na afričkom kontinentu u koje je uključena u okviru integrirane strategije koja obuhvaća dobro upravljanje, demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava i rodnu ravnopravnost, s posebnim naglaskom na najranjivije regije u kojima su napetosti najveće; pozdravlja suradnju između EU-a i Afrike u borbi protiv terorizma i oružanih skupina u skladu s međunarodnim pravom; u kontekstu protuterorističkih politika poziva na uspostavljanje transparentnijih procesa odlučivanja, veću usklađenost s pristupom temeljenim na ljudskim pravima i veću suradnju sa zajednicama na koje te mjere utječu;

172.  ističe važnu ulogu Sahela sa strateškog i sigurnosnog stajališta; u tom svjetlu snažno pozdravlja osnivanje sahelske skupine G5 2014. te zajedničkih snaga skupine G5 koje su osnovane 2017. kako bi se suprotstavilo sigurnosnim prijetnjama u regiji;

173.  ističe da je hitno potrebno da se EU suoči s rastućim brojem terorističkih pobunjenika u sjevernom Mozambiku, koji su već uzrokovali više od 1 000 smrti i protjerali otprilike 200 000 ljudi iz njihovih domova te postoji ozbiljan rizik da se prošire diljem južnoafričke regije; apelira na potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da ponudi potporu EU-a Mozambiku i njegovim građanima; ističe da izostanak odgovora EU-a može dovesti do toga da drugi međunarodni akteri preuzmu vodeću ulogu koju EU želi ostvariti na tom kontinentu;

174.  zabrinut je što su Bocvana, Gana, Uganda i Zimbabve uvršteni na ažuriranu EU-ovu crnu listu zemalja koje imaju strateške nedostatke u svojim režimima suzbijanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma (AML/CFT) te poziva te zemlje da odmah poduzmu mjere potrebne za usklađivanje s obvezama zakonodavstva i za njegovu provedbu (tj. Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/855(13)); pozdravlja činjenicu da su Etiopija i Tunis uklonjene s liste nakon što su provele niz reformi;

175.  ističe činjenicu da su mandati u okviru misije ZSOP-a sveobuhvatni i, među ostalim, usmjereni na potporu reformi sigurnosnog sektora, nastavak reforme pravosuđa, jačanje vojne i policijske obuke, kao i jačanje nadzora; ističe hitnu potrebu za poboljšanjem komunikacijske politike misija u okviru ZSOP-a i strateškog planiranja EU-a općenito kako bi se povećala vidljivost djelovanja EU-a i njegova cilja da očuva sigurnost i blagostanje afričkih naroda;

176.  ističe posebnu ulogu vjerskih tijela u Africi koja redovito imaju ulogu medijacije u sukobima i s kojima su potrebni dijalog i suradnja, osobito u područjima sukoba jer međuvjerski dijalog može doprinijeti miru i pomirenju;

177.  uzima na znanje da se zajedničkom komunikacijom nastoji produbiti potpora EU-a afričkim mirovnim nastojanjima putem bolje strukturiranog i strateškog oblika suradnje usredotočene na regije Afrike u kojima su napetosti na najvišoj razini te poziva na to da se posebne strategije u regijama u kojima vladaju sukobi smatraju prioritetom; potiče EU i njegove države članice da nastave zajednički nositi teret s međunarodnim organizacijama i partnerima, uključujući saveznike i afričke države koje su pouzdani saveznici u borbi protiv terorizma, kao što su Kenija, Maroko, Nigerija, Gana i Etiopija; poziva na jačanje odnosa EU-a i tih ključnih zemalja; poziva EU da nastavi pomagati afričkim partnerima u izgradnji kapaciteta njihovih snaga i institucija sigurnosti kako bi svojim građanima pružili učinkovite i održive službe sigurnosti i kaznenog progona, među ostalim putem Europskog instrumenta mirovne pomoći i misija u okviru ZSOP-a, te poziva EU da se usredotoči na integrirani pristup sukobima i krizama i da djeluje u svim fazama ciklusa sukoba, od sprječavanja sukoba, preko odgovora na njih do upravljanja sukobima i njihova rješavanja;

178.  ističe činjenicu da je cilj potpore EU-a afričkom sigurnosnom sektoru poticanje afričke odgovornosti za pitanja sigurnosti i obrane; smatra da su Afrička unija i afričke države ključni akteri s kojima EU konstruktivno surađuje kako bi se zajednički ostvarili ciljevi u pogledu održivog razvoja i ljudske sigurnosti; u tom pogledu snažno pozdravlja planove Afričke unije da pošalje 3 000 vojnika za potporu sahelskoj skupini G5 i smatra da je to znak da Afrička unija i EU zaista teže ostvarenju sličnih sigurnosnih ciljeva temeljenih na zajedničkim ciljevima i odgovornostima; u tom pogledu pozdravlja komentare potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Borrella upućene Vijeću sigurnosti UN-a 28. svibnja 2020., kada je govorio o „pronalaženju afričkih rješenja za afričke probleme”;

179.  ponovno potvrđuje svoju potporu mirovnim misijama UN-a na afričkom kontinentu i poziva ključne aktere, osobito Sjedinjene Američke Države, Rusiju, Kinu i Ujedinjenu Kraljevinu, da se pridruže nastojanjima EU-a za medijaciju i unaprjeđenje suradnje i održivog mira diljem afričkog kontinenta; u tom pogledu ponavlja da EU želi povećati potporu misijama UN-a i unaprijediti koordinaciju među raznim misijama UN-a i EU-a;

180.  pozdravlja znatno smanjenje piratstva uz obale istočne i zapadne Afrike, što je rezultat međunarodnih napora u području pomorske sigurnosti koji služe kao presedan za europsku, afričku i transatlantsku sigurnosnu suradnju;

181.  smatra da je važno da EU nastavi sa svojim nastojanjima usmjerenim na izgradnju otpornijih država i društava izgradnjom kapaciteta i reformama sigurnosnog sektora, među ostalim putem Europskog instrumenta mirovne pomoći i misija u okviru ZSOP-a te da se usredotoči na integrirani pristup sukobima i krizama i djeluje u svim fazama ciklusa sukoba;

182.  podsjeća na prijetnju koju predstavljaju transnacionalni organizirani kriminal, građanski nemiri i nasilje u obitelji za nestabilne države i one u situaciji nakon sukoba koje se suočavaju s poteškoćama u nastojanju da svojim građanima pruže potrebnu sigurnost; u tom svjetlu ističe važnost dobro obučenih nacionalnih i regionalnih policijskih snaga; međutim, napominje da policijske snage često nemaju prikladnu obuku ni opremu te najvažnije, nisu uvijek odgovarajuće povezane s lokalnim stanovništvom i ne uživaju njegovo povjerenje; stoga ističe važnost jačanja i izgradnje profesionalnih policijskih struktura te poziva među ostalim na pojačanu idejnu, logističku i administrativnu potporu Mehanizmu Afričke unije za policijsku suradnju, sa sjedištem u Alžiru, koji je pokrenut 2014.; vjeruje da će suradnja u tom području također pomoći u unaprjeđenju kapaciteta mirovnih misija i poticanju policijske komponente APSA-e;

183.  napominje da je informacijska sfera u Africi pod sve većim utjecajem svjetskih protivnika EU-a; u tom pogledu poziva ESVD i Komisiju da aktivno pristupe rješavanju problema manjka prisutnosti europskog utjecaja u afričkim društvima te da suzbiju lažne diskurse i bolje približe europski pristup i demokratske vrijednosti afričkim narodima; napominje da to iziskuje bolju stratešku komunikaciju usredotočenu na ključne regije i zemlje, kao i uspostavljanje posebne jedinice odgovorne za takvo djelovanje u tijesnoj suradnji s delegacijama EU-a;

184.  ističe opasnosti širenja nezakonitog malog oružja te podsjeća da se tim nedokumentiranim i uglavnom nezakonito posjedovanim oružjem ugrožavaju sigurnost i zaštita zajednica, ali i da ih koriste opasne transnacionalne zločinačke mreže koje se bave raznim oblicima nezakonitog trgovanja, među ostalim oružjem, ljudima i nedopuštenim drogama;

185.  poziva na nastavak održavanja godišnjih zajedničkih savjetodavnih sastanaka Političkog i sigurnosnog odbora Europske unije i Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost s ciljem proširenja opsega suradnje kako bi ona uključivala zajedničke terenske posjete, zajedničke sjednice, razvijanje zajedničkog razumijevanja i analizâ kriznih situacija te istragu smjerova za zajedničko rano djelovanje kao najbolji način izgradnje održivih strateških partnerstava;

186.  podsjeća da se u Africi odvija najveći broj operacija potpore miru u svijetu te da ona daje najveći doprinos postrojbama i policiji; ističe potrebu prilagodbe operacija potpore miru diljem Afrike novim prilikama u kontekstu bolesti COVID-19 kako bi se na odgovarajući način zaštitili i građani i osoblje operacija potpore miru; ističe potrebu da se osigura odgovarajuće financiranje tih misija s obzirom na strah od predstojeće gospodarske krize i smanjenje dostupnih financijskih sredstava;

187.  poziva EU da osigura da se misije u okviru ZSOP-a planiraju učinkovito, odgovorno i pouzdano, s učinkovitim operacijama i jačim mandatima povezanima s istinskom političkom voljom usmjerenom na rješavanje sukoba umjesto njihova zamrzavanja;

188.  potiče ESVD da poveća prisutnost delegacija EU-a diljem kontinenta, posebno u ključnim državama članicama Afričke unije, kako bi se dodatno unaprijedili naši bilateralni i regionalni odnosi i osigurao pravilan dijalog s relevantnim dionicima; ističe da su takvi bliski odnosi temelj za osiguravanje prikladnih i dobro strukturiranih globalnih partnerstava i prilagođenih odgovora; poziva ESVD da znatno poboljša svoju medijsku i komunikacijsku strategiju kako bi se razvila osviještenost o nastojanjima EU-a u određenim regijama i povećala informiranost i potpora među građanima EU-a za pojačanu suradnju EU-a i Afrike;

189.  podsjeća na važnost koordinacije strategije EU-a i Afrike s UN-om, NATO-om, OESS-om i s drugim zemljama sličnih stavova, kao što su Sjedinjene Države, Kanada, Ujedinjena Kraljevina i Japan;

o
o   o

190.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 356, 4.10.2018., str. 66.
(2) SL C 349, 17.10.2017., str. 11.
(3) SL C 363, 28.10.2020., str. 27.
(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0173.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0298.
(6) SL C 215, 19.6.2018., str. 2.
(7) SL C 28, 27.1.2020., str. 101.
(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0084.
(9)Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.).
(10) Uredba (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (SL L 130, 19.5.2017., str. 1.).
(11) Direktiva 2013/50/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. (SL L 294, 6.11.2013., str. 13.).
(12) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
(13) Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/855 оd 7. svibnja 2020. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2016/1675 o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dodavanja Bahama, Barbadosa, Bocvane, Kambodže, Gane, Jamajke, Mauricijusa, Mongolije, Mjanmara/Burme, Nikaragve, Paname i Zimbabvea u tablicu u točki I. Priloga te brisanja Bosne i Hercegovine, Etiopije, Gvajane, Laoske Narodne Demokratske Republike, Šri Lanke i Tunisa iz te tablice (SL L 195, 19.6.2020., str. 1.).

Posljednje ažuriranje: 12. srpnja 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti