Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Filipu De Manu, koji je 30. listopada 2020. podnio glavni državni odvjetnik žalbenog suda u Bruxellesu u okviru kaznenog postupka i koji je objavljen na plenarnoj sjednici od 14. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Filip De Man odrekao prava na saslušanje u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir članak 59. Ustava Kraljevine Belgije,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0134/2021),

A.  budući da je glavni državni odvjetnik pri žalbenom sudu u Bruxellesu proslijedio zahtjev za ukidanje parlamentarnog imuniteta Filipu De Manu, zastupniku u Europskom parlamentu koji je izabran kao predstavnik Kraljevine Belgije, u vezi s prometnom nesrećom s materijalnom štetom i otegotnom okolnošću nezakonitog napuštanja mjesta nesreće, koju je navodno prouzročio 1. svibnja 2019.;

B.  budući da je Filip De Man optužen da je 1. svibnja 2019. u Vilvoordeu automobilom udario o prometni otok, nakon čega se nije zaustavio, već je nastavio voziti do svojeg doma; budući da je policija utvrdila da su krhotine vozila zastupnika bile razasute po cesti te da su tragovi na tlu bili vidljivi od mjesta nesreće do doma zastupnika; budući da je, nakon brojnih poziva, pravosudna policija naposljetku uspjela dobiti izjavu Filipa De Mana, koji je tom prilikom naveo da je doista prevrnuo betonski stup i da se nije mogao zaustaviti zbog ljudi koji su se okupili na ulici;

C.  budući da je navodno kazneno djelo obuhvaćeno člankom 33. belgijskog Zakona o cestovnom prometu od 16. ožujka 1968. te da je kažnjivo kaznom zatvora od petnaest dana do šest mjeseci i novčanom kaznom od 200 do 2000 eura;

D.  budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom(2);

E.  budući da se u članku 9. prvom podstavku Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat članovima parlamenta te države, a na teritoriju bilo koje druge države članice, imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka;

F.  budući da članak 59. stavak 1. Ustava Kraljevine Belgije predviđa da „osim u slučaju da je zatečen u počinjenju kaznenog djela, protiv nijednog člana dvaju domova ne može se u okviru provedbe zakona pokrenuti sudski postupak niti ga se može izravno pozvati pred sud ili uhititi za vrijeme zasjedanja ako to ne odobri dom čiji je on član;

G.  budući da u pojedinačnom slučaju Parlament sam odlučuje o ukidanju imuniteta; budući da pri donošenju te odluke Parlament može objektivno uzeti u obzir položaj u kojem se zastupnik nalazi(3);

H.  budući da navodno kazneno djelo nije izravno i očito povezano s mandatom Filipa De Mana kao zastupnika u Europskom parlamentu i ne predstavlja mišljenje ili glas dan u okviru njegova obnašanja dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu, u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

I.  budući da u ovom slučaju Parlament nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o činjeničnim elementima koji bi upućivali na to da se predmetnim pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Filipu De Manu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Kraljevine Belgije i Filipu De Manu.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.; Presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115. (2) Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266. (3) Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440, točka 28.