Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (COM(2020)0408 – C9-0150/2020 – 2020/0104(COD))

P9_TA(2021)0038 A9-0214/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0408),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., a posebno članak 175. stavak treći Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0150/2020),

–  članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 16. srpnja 2020.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 14. listopada 2020.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 22. prosinca 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku u skladu s člankom 58. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za promet i turizam, Odbora za proračunski nadzor i Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ustavna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0214/2020),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta i Komisije priloženu ovoj rezoluciji;

4.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

5.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

6.  nalaže svom predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. veljače 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2021/241.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE O UTVRĐIVANJU ZAHTJEVA ZA IZVJEŠĆIVANJE KAKO BI SE OMOGUĆILO IZDAVANJE OBVEZNICA KOJIMA SE PRIDONOSI OKOLIŠNIM CILJEVIMA ZA INSTRUMENT NEXTGENERATIONEU

Komisija podsjeća na zajedničku političku ambiciju europskog zelenog plana. U tom okviru ističe svoju ambiciju da prikupi najmanje 30 % sredstava koja će se za potrebe instrumenta NextGenerationEU pozajmiti na tržištima kapitala izdavanjem obveznica kojima se pridonosi okolišnim ciljevima.

Te tri institucije pristaju ozbiljno istražiti mogućnost uvođenja pravila kojima se utvrđuju obveze izvješćivanja za države članice kako bi se osigurala dostupnost informacija u svrhu evaluacije doprinosa sredstava pozajmljenih na tržištima kapitala okolišnim ciljevima. U tu će svrhu Komisija nastojati izraditi zakonodavni prijedlog tijekom prvog tromjesečja 2021.

ZAJEDNIČKA IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA I KOMISIJE O PRIKUPLJANJU PODATAKA ZA UČINKOVITE KONTROLE I REVIZIJE

Europski parlament i Komisija podsjećaju na potrebu da se osiguraju učinkovite kontrole i revizije u svrhu izbjegavanja dvostrukog financiranja te sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja prijevara, korupcije i sukoba interesa u vezi s mjerama koje podupire Mehanizam za oporavak i otpornost. Te dvije institucije smatraju ključnim da države članice prikupljaju i bilježe podatke o krajnjim primateljima i korisnicima sredstava Unije u elektroničkom standardiziranom i interoperabilnom formatu te koriste jedinstveni alat za rudarenje podataka koji će Komisija staviti na raspolaganje.

DODATNA IZJAVA KOMISIJE O PRIKUPLJANJU PODATAKA ZA UČINKOVITE KONTROLE I REVIZIJE

Europska komisija podsjeća na svoju jednostranu odluku na tu temu u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, koja se primjenjuje mutatis mutandis na članak 22. Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost.

IZJAVA KOMISIJE O METODOLOGIJI PRAĆENJA KLIMATSKIH MJERA

Komisija smatra da bi, kako bi se osigurala dosljednost, u Uredbu o zajedničkim odredbama trebalo uključiti metodologiju iz Priloga VI. Uredbi o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost.

(1) SL C 364, 28.10.2020., str. 132. (2) SL C 440, 18.12.2020., str. 160.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o Godišnjem izvješću Europske središnje banke za 2020. (2020/2123(INI))

P9_TA(2021)0039 A9-0002/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke (ESB) za 2019.,

–  uzimajući u obzir ESB-ove „Povratne informacije o doprinosu Europskog parlamenta u njegovoj rezoluciji o Godišnjem izvješću ESB-a za 2018.”,

–  uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i ESB-a, a posebno njegove članke 15. i 21.,

–  uzimajući u obzir članak 123., članak 127. stavke 1., 2. i 5., članak 130., članak 132. i članak 284. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir makroekonomske projekcije službi Eurosustava za europodručje i mjere koje je Upravno vijeće ESB-a donijelo 4. lipnja 2020.,

–   uzimajući u obzir ESB-ovo istraživanje o pristupu financiranju za poduzeća u europodručju za razdoblje listopad 2019. – ožujak 2020., objavljeno 8. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir makroekonomske projekcije službi ESB-a za europodručje objavljene 10. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir monetarne dijaloge s predsjednicom Europske središnje banke Christine Lagarde održane 6. veljače i 8. lipnja 2020. te 28. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja(1),

–   uzimajući u obzir povremenu publikaciju br. 247 radne skupine ESB-a za kriptovalute objavljenu u rujnu 2020. pod nazivom „Stablecoins: Implications for monetary policy, financial stability, market infrastructure and payments, and banking supervision in the euro area“ (Stablecoin: implikacije za monetarnu politiku, financijsku stabilnost, tržišnu infrastrukturu i plaćanja te bankarski nadzor u europodručju) (neslužbeni prijevod),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u kandidaturama u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2),

–  uzimajući u obzir izvješće ESB-a iz listopada 2020. o digitalnom euru,

–  uzimajući u obzir povremenu publikaciju br. 201 iz studenoga 2017. naslovljenu „The use of cash by households in the euro area“ (Uporaba gotovine u kućanstvima u europodručju) (neslužbeni prijevod),

–  uzimajući u obzir ažuriranje ESB-ove Izjave o okolišu iz 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 142. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0002/2021),

A.  budući da se u Komisijinoj ljetnoj gospodarskoj prognozi 2020., uzimajući u obzir gospodarske šokove uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, predviđa da će se gospodarstvo europodručja 2020. smanjiti za 8,7 % te 2021. povećati za 6,1 %, dok će se gospodarstvo EU-27 2020. smanjiti za 8,3 % te 2021. povećati za 5,8 %;

B.  budući da će prema makroekonomskim projekcijama službi ESB-a iz rujna 2020. godišnja inflacija harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HICP) u europodručju 2020. u prosjeku biti 0,3 %, 2021. 1,0 % te 2022. godine 1,3 %, dok projekcije inflacije pokazuju značajne varijacije diljem europodručja;

C.  budući da je, prema Eurostatu, stopa nezaposlenosti u kolovozu 2020. iznosila 7,4 % u EU-u te 8,1 % u europodručju; budući da se očekuje porast stope nezaposlenosti; budući da se stopa nezaposlenosti razlikuje diljem EU-a; budući da su i dalje prisutne znatne regionalne nejednakosti u stopama nezaposlenosti kako unutar država članica tako i među njima; budući da je visoka stopa nezaposlenosti mladih i dalje ozbiljan problem koji se treba riješiti u EU-u;

D.  budući da podaci ESB-a o harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (HICP) za 2020. godinu pokazuju deflacijski učinak u nekoliko država članica zbog krize uzrokovane bolesti COVID-19;

E.  budući da projekcije ESB-a iz rujna za realni globalni BDP (isključujući europodručje) pokazuju pad od 3,7 % u 2020. godini, što će biti popraćeno oporavkom od 6,2 % u 2021. te 3,8 % u 2022. godini;

F.  budući da je, unatoč kontinuiranim pozivima Europskog parlamenta da im se dostavi rodno ujednačen uži popis od najmanje dva imena za pozicije u Izvršnom odboru ESB-a, uži popis za imenovanje novog člana Izvršnog odbora koji će zamijeniti Yvesa Merscha sadržavao samo muškarce; budući da su žene i dalje izrazito nedovoljno zastupljene u Upravnom vijeću ESB-a;

G.  budući da je neto dobit ESB-a 2019. iznosila 2,366 milijardi EUR, u odnosu na 1,575 milijardi EUR 2018. godine; budući da se to povećanje uglavnom može pripisati povećanju neto kamatnog prihoda u portfelju američkog dolara i portfelju programa kupnje vrijednosnih papira (APP);

H.  budući da je na kraju 2019. veličina bilance Eurosustava dosegnula visokih 4 671 425 milijuna EUR, što je druga najveća razina bilance u povijesti nakon razine iz 2018.;

I.  budući da mala i srednja poduzeća, koja su i dalje glavni oslonac gospodarstva i društava EU-a i koja poboljšavaju gospodarsku i socijalnu koheziju, trebaju daljnju podršku;

J.  budući da je kriza uzrokovana bolesti COVID-19 imala ozbiljan učinak na MSP-ove; budući da su razvoji u općenitim gospodarskim izgledima negativno utjecali na njihov pristup financiranju;

K.  budući da UFEU definira mandat ESB-a kao održavanje stabilnosti cijena i pružanje podrške općenitim gospodarskim politikama u Uniji, s ciljem doprinosa postizanju ciljeva Unije;

L.  budući da se EU obvezao na klimatsku neutralnost do 2050. i da je zadaća ESB-a da mu u tome pomogne; budući da misije ESB-a nisu ograničene na stabilnost cijena, već uključuju i sigurnost i stabilnost bankarskog sustava te stabilnost financijskog sustava;

M.  budući da je, prema istraživanju Eurobarometra iz studenoga 2019., podrška javnosti europskoj gospodarskoj i monetarnoj uniji s jedinstvenom valutom, eurom, iznosila 62 % u 2019. godini;

N.  budući da je 18. ožujka 2020. ESB objavio hitni program kupnje zbog pandemije (Pandemic Emergency Purchase Programme, PEPP) kao novi privremeni program za kupnju vrijednosnih papira za javni i privatni sektor s omotnicom u iznosu od 750 milijardi EUR da bi se suzbili rizici vezani uz transmisiju monetarne politike u europodručju uzrokovani pandemijom koronavirusa;

O.  budući da je 4. lipnja 2020. Upravno vijeće ESB-a odlučilo da će povećati omotnicu programa PEPP na 1,35 trilijuna EUR, proširiti horizont za neto kupnje unutar programa PEPP najmanje do kraja lipnja 2021. i da će plaćanja glavnice koja dospijevaju unutar programa PEPP biti ponovno uložena najmanje do kraja 2022.; napominje, štoviše, da će se neto kupnje u okviru programa kupnje vrijednosnih papira (APP) nastaviti na mjesečnoj stopi od 20 milijardi EUR, zajedno s kupnjama u okviru privremene omotnice od dodatnih 120 milijardi EUR do kraja 2020.;

P.  budući da su poduzete druge mjere politike za pružanje likvidnosti, kao što su ciljane operacije dugoročnijeg financiranja (TLTRO III) i PELTRO, linija za likvidnost u slučaju pandemije;

Q.  budući da europski sustav osiguranja depozita znatno kasni unatoč prijedlozima Komisije i ESB-a da se hitno zaštite depoziti na razini EU-a;

Opći pregled

1.  pozdravlja ulogu ESB-a u zaštiti stabilnosti eura; ističe da je statutarna neovisnost ESB-a, kako je utvrđeno u Ugovorima, preduvjet da bi ESB mogao ostvariti svoj mandat i zaštititi svoju demokratsku legitimnost; napominje da neovisnost nameće obvezu ESB-u da ne smije tražiti ili primati upute od institucija ili tijela Unije, ni od jedne vlade države članice ili bilo kojeg drugog tijela; naglašava da se ta neovisnost ne smije kršiti i dodatno ističe da neovisnost središnje banke uvijek mora biti popraćena odgovarajućom razinom odgovornosti; naglašava da UFEU navodi da, osim primarnoga mandata održavanja stabilnosti cijena, ESB također mora pružati podršku općenitim gospodarskim politikama u Uniji s ciljem doprinosa postizanju ciljeva Unije, sve dok oni nisu u sukobu s primarnim mandatom; ističe da su održivi razvoj, konvergencija, puna zaposlenost i društveni napredak općeniti ciljevi Unije kako je definirano člankom 3. UFEU-a;

2.  pozdravlja uspostavu centra za klimatske promjene kao nove jedinice unutar ESB-a;

3.  ističe nepovratnu prirodu jedinstvene valute; naglašava da euro nije samo monetarni, već i politički projekt;

4.  izražava zabrinutost zbog nezapamćene zdravstvene, gospodarske i socijalne krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19 te naglog smanjenja gospodarstva europodručja i ubrzanog pogoršanja uvjeta na tržištu rada, uključujući porast nezaposlenosti; primjećuje da se očekuje oporavak aktivnosti europodručja, iako su brzina i razmjer oporavka i dalje vrlo nesigurni i nejednaki u različitim državama članicama;

5.  nadalje, zabrinut je zbog toga što je ravnoteža rizika za izglede za rast i dalje narušena u kontekstu iznimne nesigurnosti u kojem će razmjeri gospodarskog smanjenja i oporavka ovisiti o trajanju i učinkovitosti mjera ograničavanja širenja zaraze, uspjehu fiskalnih i monetarnih politika za ublažavanje negativnog učinka na prihode i zapošljavanje te mjeri u kojoj su kapacitet ponude, domaća potražnja i međunarodni lanci opskrbe trajno pogođeni;

6.  poziva da se nakon pandemije hitno ponovi procjena sistemskog rizika u financijskom sektoru; u tom pogledu pozdravlja osnivanje radnog odbora za pandemiju u Europskom odboru za sistemske rizike; savjetuje da se u buduća testiranja otpornosti na stres uključi kvalitativna procjena idiosinkratskog rizika;

7.  pozdravlja trud ESB-a u pogledu održavanja stabilnosti cijena; napominje da cilj za inflaciju još nije sistematski postignut i da je potreban daljnji oprez; naglašava da je europodručje posljednjih mjeseci zabilježilo deflaciju; naglašava da deflacija predstavlja značajne rizike za gospodarstva u europodručju, što može zahtijevati snažnu intervenciju ESB-a;

8.  pozdravlja činjenicu da ESB raspravlja o prilagodbi svojih mjerenja inflacije; primjećuje da je HICP veoma uzak koncept mjerenja inflacije koji podcjenjuje inflaciju u europodručju zbog neodgovarajućeg udjela troškova stanovanja u košarici HICP-a(3); poziva na ponovno usklađivanje košarice kako bi se uzela u obzir činjenica da europska kućanstva troše 24 % svojeg dohotka na rashode povezane sa stanovanjem; potiče ESB da u obzir također uzme inflaciju cijena imovine koja je između ostaloga uzrokovana niskim kamatama; uzima u obzir izazove transmisije monetarne politike;

9.  prima na znanje odlučan poziv predsjednice Lagarde na „potpuno usklađivanje fiskalnih i monetarnih politika”, kao i zalaganje za to da se „upotrijebe svi alati koji će dati najučinkovitiji, najefikasniji i najproporcionalniji rezultat” i kojima će se pružiti podrška gospodarskom oporavku europodručja; ističe da između fiskalnih i monetarnih politika postoje snažne komplementarnosti; pozdravlja ESB-ov hitni program kupnje zbog pandemije koji će pružiti podršku gospodarskom oporavku europodručja;

Monetarna politika

10.  pozdravlja brz i konkretan odgovor monetarne politike ESB-a na krizu uzrokovanu bolesti COVID-19 u kontekstu izvanrednog stanja; potvrđuje pozitivan učinak ovog odgovora na gospodarsku situaciju europodručja; očekuje da će ESB nastaviti pružati podršku koliko god to bude potrebno; prima na znanje izjavu člana Nadzornog odbora ESB-a Yvesa Merscha da se ta fleksibilnost neće proširiti na druge operacije;

11.  naglašava da monetarna politika sama neće biti dovoljna za postizanje održivog gospodarskog oporavka; naglašava da su reforme koje jačaju konkurentnost i socijalnu koheziju potrebne za ponovnu uspostavu i jačanje gospodarskog rasta diljem Unije; vjeruje da je potencijal isključivo monetarne politike da olakša oporavak ograničen i, uz poštivanje neovisnosti ESB-a, poziva ESB da prouči mogućnosti korištenja mjera drugih politika koje imaju potencijal potaknuti gospodarstvo, unutar ograničenja svojeg mandata; naglašava učinke prelijevanja veoma akomodativne monetarne politike, primjerice učinak na štediše ili rizik od inflacije cijena imovine; upozorava države članice na opasnosti uzimanja okoline s niskim kamatnim stopama zdravo za gotovo jer rast kamatnih stopa može imati negativan učinak na servisiranje javnog duga;

12.  upozorava, međutim, na opasnost od pretjeranih vrednovanja na tržištima obveznica koje bi moglo biti teško držati pod kontrolom ako kamatne stope ponovno počnu rasti, posebice u zemljama u kojima se provodi postupak u slučaju prekomjernog deficita ili koje imaju velik javni dug;

13.  napominje važnost aktivne monetarne politike za ublažavanje pritiska financijskih ograničenja na mala i srednja poduzeća; potvrđuje da se postotak MSP-ova suočenih s financijskim ograničenjima smanjio s 18 % u razdoblju 2009. – 2012. na 8 % u razdoblju 2016. – 2019.; naglašava da kriza uzrokovana bolesti COVID-19 ima snažan učinak na MSP-ove; prepoznaje važnost mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća u EU-u; u tom pogledu ističe potrebu za poticanjem privatnih i javnih ulaganja, kao i reformi, te stoga poziva na daljnje napore kako bi se osiguralo financiranje realnog gospodarstva;

14.  poziva ESB da prati uravnoteženost kvantitativnog ublažavanja s rizicima u svojim bilancama, inflaciju cijena imovine i moguću pogrešnu raspodjelu sredstava;

15.  konstatira učinak dugoročnih niskih kamatnih stopa; ističe da niske kamatne stope s jedne strane stvaraju mogućnosti za potrošače, poduzeća, uključujući MSP-ove, radnike i zajmoprimce, koji mogu ostvariti koristi od snažnijeg ekonomskog zamaha, niže stope nezaposlenosti i nižih troškova zaduživanja; priznaje različite distribucijske učinke politika ESB-a; poziva ESB da istraži učinak svojih politika na nejednakost u raspodjeli bogatstva; s druge strane žali zbog povećanja broja neodrživih i pretjerano zaduženih poduzeća, smanjenih poticaja za vlade da nastave s provođenjem reformi koje povećavaju rast i održivost, kao i zbog štetnog učinka na osiguranike i mirovinske fondove te ističe financijsko opterećenje koje to predstavlja za mnoge građane diljem Unije;

16.  ističe vezu između monetarne politike i povećanja cijena stambenih nekretnina u europodručju; naglašava da se zbog pandemije očekuje povećanje trajno visoke stope preopterećenosti troškovima stanovanja od 9,6 % 2018. te poziva ESB da ocijeni regionalni i sektorski učinak i međugeneracijsku pravednost svojeg programa kvantitativnog ublažavanja na troškove života diljem Unije;

17.  uviđa da je ozbiljnost krize primorala ESB da preusmjeri pozornost s preispitivanja strategije okvira monetarne politike; prima na znanje obećanje predsjednice Lagarde tijekom monetarnih dijaloga održanih 28. rujna 2020. o uskoj suradnji s Parlamentom i o osiguravanju redovitih dijaloga;

18.  naglašava da bi svako preispitivanje strategije okvira monetarne politike trebalo pomno razmotriti prirodu europskog gospodarstva koje je sve više vezano uz usluge i digitalizirano te da bi trebalo ocijeniti opseg u kojem to onemogućuje transmisiju monetarnih politika u realno gospodarstvo;

Borba protiv klimatskih promjena

19.  primjećuje, uz poštivanje neovisnosti ESB-a, utjecaj klimatskih promjena na dinamiku inflacije i transmisijske rizike u monetarnoj politici; podsjeća na učinak ESB-a u održavanju stabilnosti cijena; podsjeća na to da je ESB kao europska institucija obvezan poštovati odredbe Pariškog sporazuma;

20.  prima na znanje obećanje predsjednice Lagarde da će istražiti klimatski prihvatljive promjene u operacijama ESB-a i „da će istražiti sve dostupne načine za borbu protiv klimatskih promjena”; poziva ESB da uskladi svoj okvir instrumenata osiguranja s rizicima vezanima uz klimatske promjene i da objavi svoju razinu usklađenosti s Pariškim sporazumom, kao i da ispita te usklađenosti u bankarskom sektoru;

21.  poziva na proaktivan i kvalitativan pristup upravljanju rizicima koji uključuje sistemske rizike povezane s klimatskim promjenama;

22.  pozdravlja činjenicu da se kupnja zelenih obveznica i njihov udio u portfelju ESB-a i dalje povećavaju;

23.  potiče napore za povećanje istraživačkih mogućnosti u pogledu učinka klimatskih promjena na financijsku stabilnost i europodručje;

Ostali aspekti

24.  poziva ESB da nastavi s naporima kako bi osigurao stabilnost financijskih tržišta kada je riječ o svim mogućim nepredviđenim situacijama povezanima s izlaskom Ujedinjene Kraljevine iz EU-a;

25.  izražava zabrinutost zbog trajnog rasta divergencije salda u sustavu TARGET2 unutar ESSB-a; ističe da se tumačenje tih divergencija osporava;

26.  prima na znanje rezultate analize radne skupine ESB-a za kriptovalute; poziva ESB da se pozabavi rizicima pranja novca, financiranja terorizma i drugih kriminalnih aktivnosti vezanih uz anonimnost koju pružaju kriptovalute; poziva ESB da pojača nadzor razvoja kriptovaluta, uključujući Stablecoin, te nadzor povećanih rizika za kibersigurnost;

27.  pozdravlja analizu i pripremne radove ESB-a za uvođenje digitalnog eura; napominje da digitalni euro nije kriptovaluta; ističe da bi digitalni euro trebao zadovoljiti niz minimalnih zahtjeva, između ostalog pouzdanost, sigurnost, učinkovitost i zaštitu privatnosti; naglašava da digitalni euro ne smije ugroziti gotovinu kao način plaćanja; podupire preporuku ESB-a da izdavanje digitalnog eura treba biti dostupno izvan europodručja, na način koji je u skladu s ciljevima Eurosustava, da bi se potaknula potražnja za eurom među stranim ulagačima i snažnija uloga eura u međunarodnom okruženju; poziva ESB da osigura odgovarajuću ravnotežu između omogućavanja financijskih inovacija na regulatornoj razini u području financijske tehnologije (FinTech) i osiguravanja financijske stabilnosti;

28.  dijeli zabrinutost ESB-a u vezi s brzim rastom nebankarskog financijskog sektora, poznatog i kao usporedni bankarski sustav; naglašava da su u tom području potrebni odgovarajući propisi; ističe da bi ESB trebao ublažiti sistemski rizik koji nastaje zbog povećanog broja subjekata koji nisu pod kontrolom banaka, a koji se okupljaju oko banaka za pristup njihovim sustavima plaćanja;

29.  pozdravlja stalna nastojanja ESB-a da dodatno ojača svoje kapacitete za odgovor i oporavak u slučaju kibernapada na vlastitu organizaciju; sa zabrinutošću primjećuje nedavne tehničke kvarove sustava za namire TARGET2 u listopadu i studenome 2020.; pozdravlja daljnju istragu tih kvarova koju provodi ESB i traži da se rezultati dostave Parlamentu;

30.  prepoznaje uspjeh ESB-a u borbi protiv krivotvorenja, što je vidljivo iz kontinuirano niskog udjela krivotvorenih novčanica u ukupnom optjecaju; pozdravlja uvođenje moderniziranih novčanica u iznosu od 100 EUR i 200 EUR s poboljšanim sigurnosnim značajkama 2019. godine; ističe važnost gotovine kao sredstva plaćanja za građane EU-a; poziva ESB da zaustavi daljnje smanjivanje količine različitih novčanica u optjecaju;

31.  poziva ESB da istraži načine da se ojača međunarodna uloga eura jer bi to dovelo do jačanja sposobnosti EU-a da oblikuje svoje političko stajalište neovisno o drugim globalnim velesilama te je ključan element u očuvanju europske ekonomske suverenosti; napominje da će povećanje privlačnosti eura kao valute pričuve dodatno povećati njegovu međunarodnu uporabu; naglašava da jačanje uloge eura zahtijeva produbljivanje europske gospodarske i monetarne unije; pozdravlja stalne pozive ESB-u da dovrši stvaranje bankarske unije; naglašava da bi stvaranje dobro osmišljene europske sigurne valute moglo pojednostaviti financijsku integraciju i pomoći ublažiti negativne povratne petlje između država i domaćih bankarskih sektora;

32.  pozdravlja pristupanje Bugarske i Hrvatske tečajnom mehanizmu II u srpnju 2020.; podržava brzo definiranje ciljnog datuma za uvođenje eura u obje te zemlje; pozdravlja sveobuhvatnu provjeru hrvatskih i bugarskih banaka koju je ESB proveo u srpnju i kolovozu 2019.; podsjeća na Ugovorima utvrđenu obvezu svih država članica, osim Danske, da uvedu jedinstvenu valutu nakon što ispune konvergencijske kriterije iz Maastrichta;

33.  poziva ESB da nastavi uspješnu suradnju s državama članicama koje se nalaze izvan europodručja;

Odgovornost

34.  zalaže se, poput predsjednice Lagarde, za bolji dijalog i naglašava potrebu za daljnjim jačanjem mehanizama odgovornosti i transparentnosti ESB-a; naglašava potrebu za promišljanjem kako se kontrola ESB-a od strane Europskog parlamenta, kao i putem dijaloga s nacionalnim parlamentima, može poboljšati; poziva na pregovore o formalnom međuinstitucionalnom sporazumu da bi se formalizirale i unaprijedile postojeće prakse odgovornosti u pogledu monetarnih funkcija;

35.  izražava veliku zabrinutost oko činjenice da su samo dva od 25 članova Upravnog vijeća ESB-a žene, unatoč stalnim pozivima Parlamenta i viših dužnosnika u ESB-u, uključujući predsjednicu Christine Lagarde, za poboljšanje rodne ujednačenosti kandidatura u gospodarskim i monetarnim politikama EU-a; ističe da je kandidature za članove Izvršnog odbora potrebno pažljivo pripremiti, uz potpunu transparentnost i u suradnji s Parlamentom u skladu s Ugovorima; poziva Vijeće da izradi rodno ujednačen uži popis za sve buduće pozicije i da ga proslijedi Parlamentu, čime će se Parlamentu omogućiti smislenija savjetodavna uloga u postupku imenovanja; žali zbog toga što dosad nije postignut zadovoljavajući napredak; podsjeća da je jednako postupanje prema muškarcima i ženama ustavno načelo koje se mora strogo poštovati;

36.  podsjeća na to da su u Izvršnom odboru ESB-a samo dvije žene od ukupno šest članova; ističe da, unatoč brojnim zahtjevima koje je Parlament uputio Vijeću tražeći da se popravi nedostatak rodne ravnoteže u Izvršnom odboru ESB-a, Vijeće te zahtjeve nije ozbiljno shvatilo; podsjeća na obvezu Parlamenta da ne uzima u obzir popise kandidata kod kojih se nije poštovalo načelo rodne ravnoteže; poziva vlade država članica, Europsko vijeće, Vijeće, Euroskupinu i Komisiju da u okviru svojih predstojećih prijedloga u vezi s užim izborom kandidata i imenovanjima aktivno rade prema postizanju rodne ravnoteže;

37.  pozdravlja detaljne, raščlanjene i konkretne povratne informacije ESB-a kao odgovor na rezoluciju Parlamenta o Godišnjem izvješću ESB-a za 2018.; poziva ESB da i dalje ispunjava svoje obveze u području odgovornosti i da nastavi svake godine objavljivati pisane povratne informacije kao odgovor na rezolucije Parlamenta o godišnjim izvješćima ESB-a;

38.  prima na znanje odluku njemačkog Saveznog ustavnog suda od 5. svibnja 2020. o ESB-u te izjavu Upravnog vijeća ESB-a od istog datuma; uzima u obzir ESB-ovu kontinuiranu procjenu proporcionalnosti svih programa; prima na znanje naknadnu odluku ESB-a da Europskom parlamentu, njemačkoj saveznoj vladi, Bundestagu i Bundesbanki dostavi dokumente koji nisu javno dostupni, a koji su povezani s programom kupnje vrijednosnih papira javnog sektora (PSPP);

39.  svjestan je i čestita ESB-u i predsjednici Lagarde na stalnim naporima za poboljšanje komunikacije i transparentnosti s Parlamentom; slaže se, nadalje, s predsjednicom Lagarde da ESB mora poboljšati svoju komunikaciju s građanima o učinku svojih politika; predlaže, s druge strane, redovite dijaloge zatvorene za javnost između članova Odbora Parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku i relevantnih predstavnika ESB-a nakon objave najnovijeg dostupnog izvješća o radu Upravnog vijeća radi procjene odluka ESB-a prije i usporedno s monetarnim dijalozima;

40.  pozdravlja objavu mišljenja Etičkog odbora ESB-a o slučajevima sukoba interesa i unosnog zapošljavanja članova Izvršnog odbora, Upravnog vijeća i Nadzornog odbora ESB-a nakon završetka njihovih mandata; poziva ESB da zajamči neovisnost članova Odbora za unutarnju reviziju, da osigura da Odborom za etiku ne predsjeda bivši predsjednik ili drugi bivši članovi Upravnog vijeća niti bilo tko tko bi mogao biti u sukobu interesa te da tu transparentnost primjeni na moguće sukobe interesa i plaćena zanimanja nakon isteka mandata;

41.  prima na znanje da ESB „preispituje” svoju politiku kojom se glavnom ekonomistu dopušta da obavlja privatne telefonske razgovore s velikim ulagačima nakon sastanaka na kojima se donose političke odluke, ali smatra da ta praksa mora odmah prestati zbog manjka transparentnosti;

42.  ponavlja svoj poziv da se usvoji poboljšana politika o zviždačima i revizija pravilnika o službama ESB-a usklađena barem sa standardima i ciljevima iz Direktive (EU) 2019/1937 o zaštiti zviždača(4), s ciljem zaštite i poticanja zviždača tako što će im se pomoći da svoje zabrinutosti izraze bez straha od osvete, između ostalog osiguravanjem anonimnosti gdje je to potrebno;

43.  poziva na detaljnije objavljivanje informacija o društvenim pitanjima i pitanjima vezanima uz zaposlenike, kao i poslovima upravljanja, nadahnuto Direktivom 2014/95/EU o nefinancijskom izvješćivanju(5);

o
o   o

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj središnjoj banci.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0325. (2) SL C 23, 21.1.2021., str. 105. (3) Usp. „Persistent low inflation in the euro area: Mismeasurement rather than a cause for concern?” (Trajno niska inflacija u europodručju: Pogreška u mjerenju, a ne razlog za zabrinutost?) (https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2018/614214/IPOL_IDA(2018)614214_EN.pdf). (4) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.). (5) Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (SL L 330, 15.11.2014., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo (2020/2077(INI))

P9_TA(2021)0040 A9-0008/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo: Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098) i radni dokument službi „Otvaranje puta prema globalnom kružnom gospodarstvu: trenutačno stanje i izgledi za budućnost” (SWD(2020)0100),

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda i ciljeve održivog razvoja, uključujući cilj održivog razvoja br. 12 – odgovorna potrošnja i proizvodnja i cilj održivog razvoja br. 15 – život na kopnu,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. „Strategija održivosti u području kemikalija: Prelazak na netoksični okoliš” (COM(2020)0667)(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o Strategiji za kemikalije za održivost(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

–  uzimajući u obzir izvješće IPBES-a „Globalna procjena biološke raznolikosti i usluga ekosustava” iz svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija ‘od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. listopada 2018. naslovljenu „Održivo biogospodarstvo za Europu: Jačanje veze gospodarstva, društva i okoliša” (COM(2018)0673),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. siječnja 2018. „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” (COM(2018)0028),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o europskoj strateškoj dugoročnoj viziji za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo,(3)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na kružno gospodarstvo(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnom europskom pristupu skladištenju energije(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/741 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode(9),

–  uzimajući u obzir prijedlog 8. programa djelovanja za okoliš, koji je Komisija predstavila 14. listopada 2020., a posebno prioritetni cilj ubrzanja tranzicije na kružno gospodarstvo utvrđen u članku 2. stavku 2. točki (c) tog prijedloga,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir posebna izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama o klimatskim promjenama, dezertifikaciji, degradaciji tla, održivom upravljanju zemljištem, sigurnosti opskrbe hranom i prisutnosti stakleničkih plinova u zemljišnim ekosustavima te posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena, kao i posebno izvješće Međuvladina panela „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ te njegovo 5. izvješće o procjeni i objedinjeno izvješće iz rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir prvi akcijski plan za kružno gospodarstvo pokrenut 2015. (komunikacija Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljena „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614)) i radnje poduzete u okviru tog plana,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o Strategiji za kemikalije za održivost(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 31. svibnja 2018. o provedbi Direktive o ekološkom dizajnu(14),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš(15) („Direktiva o plastici za jednokratnu uporabu”),

–  uzimajući u obzir revidirano zakonodavstvo EU-a o otpadu, doneseno 2018.: Direktivu (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu(16) („Okvirna direktiva o otpadu”); Direktivu (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu(17) („Direktiva o ambalažnom otpadu”); Direktivu (EU) 2018/850 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada(18) („Direktiva o odlagalištima otpada”); i Direktivu (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi(19),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa(20) („Uredba CLP”),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2017. o ulozi pretvaranja otpada u energiju u kružnom gospodarstvu (COM(2017)0034),

–  uzimajući u obzir izvješća Međunarodnog panela za resurse Izgledi u pogledu globalnih resursa za 2019.(21) i Učinkovitost resursa i klimatske promjene(22),

–  uzimajući u obzir znanstvenu publikaciju „Procjena scenarijâ za postizanje nulte stope onečišćenja plastikom”(23),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za promet i turizam i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9-0008/2021),

A.  budući da Međunarodni panel za resurse u svojem izvješću „Izgledi u pogledu globalnih resursa za 2019.” procjenjuje da je polovina ukupnih emisija stakleničkih plinova i više od 90 % gubitka biološke raznolikosti i nestašice vode posljedica vađenja i prerade resursa; budući da se u globalnom gospodarstvu iskorištavaju resursi koji 1,5 puta premašuju kapacitete planeta i da bi nam već sada trebali 3 planeta da svi troše koliko i prosječan građanin EU-a i budući da bi znatno smanjenje sveukupnog iskorištavanja prirodnih resursa i proizvodnje otpada trebao biti krajnji cilj kružnoga gospodarstva; budući da će to zahtijevati razdvajanje gospodarskog rasta od upotrebe resursa, imajući na umu razliku između potpunog i relativnog razdvajanja;

B.  budući da ti podaci pokazuju da održiva upotreba resursa ima središnju ulogu, posebno primarne sirovine, i da je potrebno pojačati djelovanje na svim razinama i u cijelom svijetu; budući da je koncept kružnog gospodarstva horizontalne prirode i da će značajno pridonijeti postizanju drugih ciljeva zaštite okoliša, među ostalim ciljeva Pariškog sporazuma;

C.  budući da prijelaz na kružno gospodarstvo ima presudnu ulogu u smanjenju emisija stakleničkih plinova u EU-u i postizanju klimatskog cilja EU-a do 2030. i cilja neto nulte emisije stakleničkih plinova najkasnije do 2050. te zahtijeva duboku transformaciju lanaca vrijednosti u cijelom gospodarstvu;

D.  budući da bi prijelaz na kružno gospodarstvo mogao stimulirati održive poslovne prakse i budući da se očekuje da će europska poduzeća i gospodarstva biti predvodnici onih koji provode, ali i imaju koristi od globalne utrke prema postizanju kružnosti, zahvaljujući dobro razvijenim poslovnim modelima EU-a, našem znanju o kružnosti i stručnosti u području recikliranja;

E.  budući da bi načela kružnog gospodarstva trebala biti glavni element svake europske i nacionalne industrijske politike te nacionalnih planova oporavka i otpornosti država članica u okviru Instrumenta za oporavak i otpornost;

F.  budući da je ukupna potrošnja energije u EU-u znatna i da bi djelovanje za kružno gospodarstvo trebalo uključivati i energetsku učinkovitost i održivu upotrebu izvora energije;

G.  budući da je kružno gospodarstvo bitno za različite ciljeve održivog razvoja, uključujući cilj br. 12 „Osigurati održive obrasce potrošnje i proizvodnje” i cilj br. 13 „Borba protiv klimatskih promjena”;

H.  budući da je eliminacija otpada i onečišćenja putem dizajna jedno od načela kružnog gospodarstva;

I.  budući da, prema nedavnim studijama, kružno gospodarstvo ima potencijal povećati BDP EU-a za dodatnih 0,5 % i stvoriti više od 700 000 novih radnih mjesta do 2030.(24), a istodobno ima i potencijal poboljšati kvalitetu radnih mjesta; budući da se od 2012. do 2018. broj radnih mjesta povezanih s kružnim gospodarstvom u EU-u povećao za 5 % i dostigao brojku od 4 milijuna; budući da se očekuje, uz poticajne politike i industrijska ulaganja, da bi do 2030. ponovna proizvodnja EU-a mogla dosegnuti godišnju vrijednost od oko 70 milijardi EUR do 100 milijardi EUR uz povezano zapošljavanje od oko 450 000 do gotovo 600 000 ljudi;

J.  budući da je održiva i odgovorna nabava primarnih sirovina od presudne važnosti za postizanje učinkovite upotrebe resursa i ispunjavanje ciljeva kružnog gospodarstva; stoga treba razviti standarde održive nabave prioritetnih materijala i roba;

K.  budući da se do 80 % učinka na okoliš nekog proizvoda određuje već u fazi njegova oblikovanja, a samo 12 % materijala koji se upotrebljava u industriji EU-a dolazi iz recikliranja;

L.  budući da se zbog brzog rasta e-trgovine značajno povećao ambalažni otpad kao što je otpad od plastike i kartona za jednokratnu uporabu; i budući da pošiljke otpada u treće zemlje i dalje predstavljaju problem;

M.  budući da prema procjenama u EU-u godišnje nastane 88 milijuna tona otpada od hrane i da preko 50 % tog otpada nastane u kućanstvima i na razini potrošača; budući da otpad od hrane ima značajan utjecaj na okoliš i čini oko 6 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-u;

N.  budući da nepravilno upravljanje plastikom dovodi do zabrinutosti u pogledu zaštite okoliša, kao što su bacanje otpada u okoliš, poteškoće pri ponovnoj upotrebi i recikliranju, zabrinjavajuće tvari, emisije stakleničkih plinova i upotreba resursa;

O.  budući da je ECHA donijela znanstveno mišljenje o ograničavanju uporabe mikroplastike koja se namjerno dodaje proizvodima na tržištu EU-a/EGP-a u koncentracijama većim od 0,01 % masenog udjela;

P.  budući da se prema procjenama Europske agencije za okoliš (EEA) količina kupljene odjeće po osobi u EU-u povećala između 1996. i 2012. za 40 %, a istodobno se više od 30 % odjeće u ormarima u Europi nije koristilo barem godinu dana. Osim toga, jednom kad se ta odjeća odbaci, više se od polovice ne reciklira, već završi u miješanom komunalnom otpadu i potom se šalje u spalionice ili na odlagalište(25);

Q.  budući da su prošle više od dvije godine otkako je IPCC objavio Posebno izvješće o globalnom zatopljenju od 1,5 °C, u kojem navodi da će ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C zahtijevati brze, dalekosežne i dosad nezabilježene promjene u svim aspektima društva;

1.  pozdravlja novi akcijski plan Europske komisije za kružno gospodarstvo; ističe činjenicu da je kružno gospodarstvo, u kombinaciji s ciljem nulte stope onečišćenja za netoksični okoliš, ključ smanjenja sveukupnog utjecaja europske proizvodnje i potrošnje na okoliš ostajući unutar granica planeta i štiteći zdravlje ljudi, uz istovremeno osiguranje konkurentnog i inovativnog gospodarstva; naglašava golemi doprinos koji kružno gospodarstvo može dati u postizanju ciljeva Pariškog sporazuma i Konvencije o biološkoj raznolikosti te UN-ovih ciljeva održivog razvoja;

2.  poziva Komisiju da predstavi inicijative iz akcijskog plana u skladu s datumima utvrđenim u Dodatku Komunikaciji i da svaki zakonodavni prijedlog temelji na sveobuhvatnoj procjeni učinka te naglašava važnost da se pritom uzmu u obzir troškovi nedjelovanja;

3.  naglašava da kružno gospodarstvo može pružiti rješenja za nove probleme uzrokovane i istaknute krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 tako da ojača lance vrijednosti unutar EU-a i na svjetskoj razini i smanji njihovu osjetljivost te čineći europske industrijske ekosustave otpornijima i održivijima, kao i konkurentnijima i profitabilnijima; napominje da će se time promicati strateška autonomija EU-a i doprinijeti stvaranju radnih mjesta; naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da je za kružno gospodarstvo potrebno pogodno okruženje; poziva države članice da uvrste kružno gospodarstvo u svoje nacionalne planove oporavka i otpornosti;

4.  smatra da kružno gospodarstvo predstavlja način na koji EU i europska poduzeća mogu ostati inovativni i konkurentni na svjetskom tržištu uz smanjenje njihova ekološkog otiska; stoga potiče Komisiju i države članice da usmjere ulaganja u razvoj inicijativa u pogledu kružnoga gospodarstva i da podrže inovacije; smatra da je plan gospodarskog oporavka EU-a (Next Generation EU), Fond za pravednu tranziciju i program Obzor Europa potrebno iskoristiti za uspostavljanje i promicanje inicijativa, praksi, infrastrukture i tehnologija u području kružnoga gospodarstva;

5.  naglašava da je poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta preduvjet za postizanje kružnog gospodarstva u EU-u; posebno ističe važnost odgovarajuće primjene i učinkovite provedbe postojećih pravila za održivo jedinstveno tržište koje uredno funkcionira; podsjeća da je EU druga najveća svjetska gospodarska sila i najveća svjetska trgovinska sila; ističe da je jedinstveno tržište moćan alat koji se mora koristiti za razvoj održivih i kružnih proizvoda ili tehnologija koje će postati standardi budućnosti, čime će se građanima omogućiti da po pristupačnim cijenama kupuju proizvode koji su sigurni, zdravi i poštuju naš planet;

6.  naglašava potrebu za potpunim razdvajanjem rasta od korištenja resursa; poziva Komisiju da predloži obvezne srednjoročne i dugoročne ciljeve EU-a za smanjenje upotrebe primarnih sirovina i utjecaja na okoliš utemeljene na znanosti; poziva na postavljanje ciljeva EU-a kroz retrospektivni pristup kako bi se osiguralo da ciljevi politike uvjerljivo vode ka ostvarenju ugljično neutralnog, ekološki održivog, netoksičnog i u potpunosti kružnog gospodarstva u okviru granica planeta najkasnije do 2050.;

7.  poziva Komisiju da kao obvezujuće ciljeve EU-a do 2030. predloži značajno smanjenje materijalnog otiska EU-a i otiska potrošnje te njihovo vraćanje unutar granica planeta do 2050. uz pomoć pokazatelje koji će se usvojiti do kraja 2021. u okviru ažuriranog okvira za praćenje; poziva Komisiju da iskoristi primjere najambicioznijih država članica pritom uzimajući u obzir različita polazišta i kapacitete država članica;

8.  potiče Komisiju da do 2021. uvede usklađene, usporedive i ujednačene pokazatelje kružnosti, koji se sastoje od pokazatelja materijalnog otiska i otiska potrošnje, te niz potpokazatelja učinkovitosti resursa i usluga ekosustava; pomoću tih pokazatelja trebala bi se mjeriti potrošnja i produktivnost resursa, uključujući uvoz i izvoz, na razini EU-a, država članica i industrije te biti u skladu s usklađenom procjenom životnog ciklusa i metodologijama izračuna prirodnog kapitala; trebali bi se primjenjivati u svim politike Unije, financijskim instrumentima i regulatornim inicijativama;

9.  pozdravlja predanost Komisije da ažurira i preispita okvir za praćenje kružnog gospodarstva; žali zbog toga što trenutačni okvir za praćenje ne predstavlja sveobuhvatan i holistički skup pokazatelja koji omogućava mjerenje odvajanja gospodarskog rasta od upotrebe resursa i utjecaja na okoliš; ističe da bi okvir za praćenje trebao obuhvaćati gore navedene pokazatelje kružnosti te cijeli niz ciljeva i konkretnih mjera akcijskog plana za kružno gospodarstvo kako bi pružio učinkovit instrument za mjerenje kružnosti i napretka u postizanju svojih ciljeva na sveobuhvatan način;

10.  ističe i nužnost mjerenja čvrsto utemeljenih u znanosti kako bi se zabilježile sinergije između kružnog gospodarstva i ublažavanja klimatskih promjena, među ostalim mjerenja ugljičnog otiska;

11.  ističe mogućnosti koje pruža optimalna uporaba proizvoda i usluga, uz mjere koje produžuju životni ciklus i upotrebu materijala; u tom kontekstu posebno ističe mogućnosti spajanja rješenja u području kružnoga gospodarstva s digitalizacijom; poziva Komisiju i države članice da izrade politike kojima će se pružiti potpora novim, održivim i kružnim poslovnim modelima kao što su pristupi proizvodu kao usluzi, koji štite resurse i smanjuju utjecaj na okoliš, istodobno osiguravajući zaštitu potrošača, poziva Komisiju da olakša te pristupe proizvodu kao usluzi u novoj inicijativi za održive proizvode te poziva Komisiju i države članice da uklone moguće s njima povezane regulatorne i fiskalne prepreke i promiču razvoj infrastruktura koje omogućuju kružnost i održivo digitalno gospodarstvo; podsjeća da digitalizacija ima i znatne učinke na klimu i okoliš kao što su rastuća potražnja za energijom, vađenjem sirovina i stvaranjem elektroničkog otpada; poziva Komisiju da procijeni i riješi te izazove uspostavljanjem metodologije za praćenje i kvantificiranje utjecaja digitalnih tehnologija, struktura i usluga, uključujući podatkovne centre, na okoliš te predlaganjem mjera, među ostalim zakonodavnih mjera ako je primjereno, kako bi se osigurala okolišna održivost digitalnih rješenja kojima se u središte održive digitalne tranzicije stavljaju energetska učinkovitost, smanjenje emisija stakleničkih plinova i upotrebe resursa te uspostava kružnog gospodarstva;

12.  poziva Komisiju da utvrdi regulatorne mjere i druge aktivnosti potrebne za uklanjanje administrativnih i zakonskih prepreka kružnom gospodarstvu dijeljenja i usluga te za poticanje njegovog razvoja; poziva Komisiju da istraži rješenja za izazove kao što su pitanja odgovornosti i vlasničkih prava povezana s gospodarstvom dijeljenja i usluga, imajući na umu da je poboljšanje pravne sigurnosti i za proizvođače i za potrošače ključno za realizaciju tih koncepata; predlaže Komisiji da razmotri razvijanje europske strategije za gospodarstvo dijeljenja i usluga, koja bi se bavila tim pitanjima i rješavala socijalna pitanja;

13.  ističe potrebu za boljim razumijevanjem načina na koji tehnologije umjetne inteligencije mogu poduprijeti kružno gospodarstvo potičući njihove primjene u dizajnu, poslovnim modelima i infrastrukturi; ističe važnost postupanja s digitalizacijom kao sredstvom koje omogućuje kružno gospodarstvo, posebice u pogledu putovnica proizvoda ili bitnih informacija u kontekstu „podatkovnog prostora” na razini EU-a: naglašava da će poboljšanje dostupnosti i razmjene podataka biti ključno uz istodobno osiguravanje aktivne suradnje među dionicima kako bi se osiguralo da novi pristupi ostanu pravedni i uključivi, i zaštitila privatnost i sigurnost podataka;

14.  naglašava potrebu za pružanjem gospodarskih poticaja i regulatornog okruženja inovacijama u području kružnih rješenja, materijala i poslovnih modela, uz ukidanje subvencija koje narušavaju tržište i subvencija štetnih za okoliš, te poziva na potporu tome u novoj industrijskoj strategiji za Europu i Strategiji za mala i srednja poduzeća; ističe posebnu ulogu predvodnika, MSP-ova (malih i srednjih poduzeća) i novoosnovanih poduzeća u prijelazu na kružno gospodarstvo; naglašava da istraživanje održivih materijala, procesa, tehnologija i proizvoda, kao i njihovo industrijsko širenje europskim poduzećima može pružiti konkurentnu prednost na globalnoj razini; naglašava da su potrebne politike na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se pružila potpora predvodnicima u području kružnog gospodarstva i kružnih poslovnih modela;

15.  ističe potrebu da se europska industrija kao dionik uključi u prijelaz na snažnije kružno gospodarstvo; podsjeća na ključnu ulogu mjera kružnog gospodarstva u postizanju dekarbonizacije industrije; poziva na primjenu pristupa kružnosti u industriji, na svim razinama dizajniranja proizvoda, nabave materijala, ponovne upotrebe i recikliranja proizvoda te gospodarenja otpadom i ističe potrebu za poticanjem razvoja vodećih tržišta za održive industrijske materijale i proizvode;

16.  poziva poduzeća da pripreme planove prijelaza u okviru svojih godišnjih izvješća, u kojima opisuju kako i kada namjeravaju postići klimatsku neutralnost, kružno gospodarstvo i održivost;

17.  poziva države članice da prednost daju opcijama s minimalnim administrativnim opterećenjima i da ojačaju razvoj javno-privatnih partnerstava u području istraživanja i razvoja koja pružaju sustavna i cjelovita rješenja;

18.  poziva Komisiju da uspostavi regulatorni okvir za certificiranje svih prirodnih i tehnoloških rješenja za uklanjanje ugljika, uključujući hvatanje, skladištenje i korištenje ugljika;

19.  naglašava ključnu ulogu koju biomimikrija kao ubrzivač kružnosti ima u promicanju biomimetičkih rješenja koja putem dizajna smanjuju uporabu materijala, energije i toksičnih spojeva i pružaju održiva, regenerativna i inovativna rješenja nadahnuta prirodom koja su primjenjiva na mnoštvo sektora,

20.  poziva na odgovarajući broj djelatnika i proračun za službe Komisije čiji je zadatak osigurati uspješnu provedbu akcijskog plana; naglašava da raspodjela sredstava mora odgovarati i trenutačnim i dugoročnim političkim prioritetima te stoga, u kontekstu europskog zelenog plana, očekuje znatno jačanje ljudskih resursa posebno u Komisijinoj Glavnoj upravi za okoliš;

Okvir politike održivih proizvoda

21.  naglašava potrebu za pretvaranjem linearnog gospodarstva „uzmi – koristi – odbaci” u istinsko kružno gospodarstvo, koje se temelji na sljedećim načelima: smanjenju upotrebe energije i resursa; zadržavanju vrijednosti unutar gospodarstva; sprječavanju stvaranja otpada; eliminaciji otpada, štetnih tvari i onečišćenja putem dizajna; održavanju proizvoda i materijala u upotrebi i sustavu zatvorenih petlji; zaštiti zdravlja ljudi; promicanju koristi za potrošače; te regeneraciji prirodnih sustava; ti bi ciljevi trebali poslužiti kao smjernice za novi okvir politike održivih proizvoda, kao i za strategiju kružnog gospodarstva u cjelini, te industrijsku strategiju; ističe da je potrebno potpuno integrirati razmišljanja o održivim kružnim sustavima u sve aktivnosti, uključujući politike, proizvode, proizvodne procese i poslovne modele;

22.  naglašava da bi proizvodi i materijali koji su održivi, kružni, sigurni i netoksični trebali postati norma, a ne iznimka na tržištu EU-a i trebalo bi na njih gledati kao na osnovni izbor, koji je privlačan, cjenovno pristupačan i dostupan za sve potrošače; stoga pozdravlja plan Komisije da predloži zakonodavne inicijative o održivim proizvodima kojima bi se utvrdila horizontalna načela politike proizvoda i obvezujući zahtjevi za proizvode koji se stavljaju na tržište EU-a;

23.  snažno podržava proširenje područja primjene Direktive o ekološkom dizajnu(26) na proizvode koji nisu povezani s energijom i postavljanje horizontalnih načela održivosti i standarda izvedbe, trajnosti, mogućnosti ponovne upotrebe, popravka, netoksičnosti, nadogradnje i recikliranja te učinkovitosti recikliranog sadržaja, resursa i energetske učinkovitosti za svaki proizvod koji se stavlja na tržište EU-a, te poziva Komisiju da tijekom 2021. predstavi prijedlog u vezi s time; istodobno, ponovno poziva Komisiju da bude ambiciozna u provedbi ekološkog dizajna za sve proizvode koji se koriste energijom u okviru postojeće Direktive o ekološkom dizajnu, uključujući u pogledu aspekata kružnog gospodarstva;

24.  ističe važnost održavanja usklađenosti i jasnoće zakonodavnog okvira EU-a za održive proizvode i naglašava potrebu za jačanjem sinergije s drugim politikama, među ostalim znakom za okoliš EU-a; naglašava da je, uz zakonske minimalne standarde za dizajn proizvoda, važno pružiti tržišne poticaje za najodrživija poduzeća te održive proizvode i materijale;

25.  poziva Komisiju da predloži obvezujuće ciljeve u području materijala i utjecaja na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda za svaku kategoriju proizvoda koja se stavlja na tržište EU-a, uključujući poluproizvode s najviše emisija ugljika; osim toga, poziva Komisiju da predloži obvezujuće ciljeve za pojedinačne proizvode i/ili sektore u pogledu recikliranog sadržaja, pri čemu bi se istovremeno osigurala učinkovitost i sigurnost tih proizvoda, kao i njihov dizajn koji omogućava recikliranje; potiče Komisiju da osigura popratne tehnološke, regulatorne i tržišne uvjete za postizanje tih ciljeva te da uzme u obzir industrijske promjene i investicijske cikluse potrebne u svakom sektoru; istovremeno potiče Komisiju da razmotri obvezne zahtjeve za povećanje održivosti usluga;

26.  podržava plan za uvođenje digitalnih putovnica za proizvode kako bi poduzeća, potrošači i tijela za nadzor tržišta mogli pratiti utjecaje proizvoda na klimu, okoliš, društvo i druge utjecaje u cjelokupnom lancu vrijednosti i kako bi se pružile pouzdane, transparentne i lako dostupne informacije o trajnosti proizvoda, održavanju, ponovnoj upotrebi, mogućnosti popravka i rastavljanja te rukovanju na kraju životnog ciklusa, kao i sastavu u pogledu upotrijebljenih materijala i kemikalija te njihovim utjecajima na okoliš i drugim utjecajima; poziva Komisiju da u tom pogledu procijeni mogućnosti za oznake; smatra da bi se putovnice za proizvode trebale uvesti bez stvaranja nepotrebnog regulatornog opterećenja za poduzeća, posebno za MSP-ove; smatra da bi trebale biti u skladu s drugim digitalnim alatima kao što su nadolazeća „putovnica za obnovu zgrada” i baza podataka SCIP;

27.  naglašava ključnu važnost ostvarenja ciklusa netoksičnih materijala i materijala koji se mogu obnoviti za uspješnost kružnog gospodarstva i za stvaranje održivog jedinstvenog tržišta, a naposljetku i za osiguravanje netoksičnog okoliša za europske građane; stoga ponavlja svoja stajališta zauzeta u Rezoluciji o Strategiji za kemikalije za održivost i rezoluciji o poboljšanju povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu te inzistira na brzom djelovanju u pogledu provedbe Strategije održivosti u području kemikalija: Prelazak na netoksični okoliš;

28.  ističe pravo potrošača na preciznije, usklađenije i točnije informacije u vezi s utjecajem proizvoda i usluga na okoliš i klimu tijekom njihovog životnog ciklusa, uključujući one o njihovoj trajnosti i mogućnosti popravka, te poziva na mjere za borbu protiv manipulativnog zelenog marketinga (engl. greenwashing) i lažnih tvrdnji o okolišu koji se odnose na proizvode koji se nude na internetu i izvan njega; snažno podupire namjeru Komisije da donese prijedloge kojima bi se tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš regulirale pouzdanim i usklađenim metodama izračuna u cjelokupnom lancu vrijednosti, koje se temelje na usklađenim pokazateljima i procjenama životnog ciklusa kao što su ekološki otisci, uključujući u pogledu sprječavanja nastanka otpada, upotrebe sirovina, izbjegavanja štetnih tvari, trajnosti i dugovječnosti proizvoda te dizajna koji omogućuje popravke i recikliranje; nadalje, naglašava potrebu za primjenom nedavno izmijenjene Direktive 2005/29/EZ(27) provođenjem proaktivnih mjera za rješavanje tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš;

29.  poziva Komisiju da podupre razvoj digitalnih alata za pružanje informacija potrošačima kako bi se osnažio njihov položaj u digitalnom dobu; naglašava važnost internetskih platformi i tržišta za promicanje održivih proizvoda i usluga te napominje da bi one potrošačima mogle pružiti jasnije i razumljivije informacije o trajnosti i mogućnosti popravka proizvoda koje nude;

30.  naglašava potrebu za jačanjem znaka za okoliš EU-a kao mjerila za okolišnu održivost, povećanjem osviještenosti kupaca i priznavanja na tržištu, postavljanjem sveobuhvatnih standarda i daljnjim proširivanjem programa na relevantne proizvode te olakšavanjem njegove upotrebe u nabavi;

31.  podržava planirane inicijative poboljšanja trajnosti i mogućnosti popravka proizvoda u skladu s načelom sprječavanja stvaranja otpada u hijerarhiji otpada uz povećanje prava potrošača na tržištima od poduzeća do klijenta i od poduzeća do poduzeća; stoga snažno pozdravlja planiranu inicijativu da se uspostavi „pravo na popravak” koja bi trebala obuhvaćati barem produljeni životni ciklus proizvoda, pristup rezervnim dijelovima, sveobuhvatnim informacijama i cjenovno pristupačnim uslugama popravka za potrošače;

32.  poziva, u tom smislu, na donošenje mjera kojima bi se svim sudionicima na tržištu zajamčio besplatan pristup potrebnim informacijama o popravku i održavanju, uključujući informacije o rezervnim dijelovima i ažuriranju softvera, imajući na umu važnost sigurnosti potrošača i ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943(28), te da se osigura pristup rezervnim dijelovima bez nepoštenih prepreka za sve dionike u sektoru popravka, uključujući neovisne servisere i potrošače, te nadalje na utvrđivanje obveznih minimalnih razdoblja za dostupnost rezervnih dijelova i/ili ažuriranih inačica i maksimalnih razdoblja za dostavu za proširenu skupinu kategorija proizvoda, čime bi se uzele u obzir njihove posebnosti, i na analizu načina na koji se može poticati popravak proizvoda u okviru sustava pravnog jamstva; ističe da bi prodavatelji trebali informirati sve sudionike na tržištu o mogućnostima popravka svojih proizvoda;

33.  kako bi se potrošačima olakšalo donošenje odluka, poziva na jasno i lako razumljivo usklađeno označivanje, koje bi moglo biti u obliku indeksa koji se odnosi na trajnost proizvoda (tj. procijenjeni vijek trajanja proizvoda) i mogućnost popravka te na osmišljavanje standardiziranog sustava za ocjenjivanje mogućnosti popravka i uvođenje uređaja za uporabu za određene kategorije proizvoda; poziva na uvođenje minimalnih zahtjeva u pogledu informiranja u skladu s direktivama 2005/29/EZ i 2011/83/EU(29); traži od Komisije da u pripremi revizije Direktive (EU) 2019/771(30) razmotri kako proširenje zakonski obvezujućih jamstvenih prava tako i pravila o teretu dokazivanja u korist potrošača za neke kategorije proizvoda s duljim procijenjenim vijekom trajanja te da uvede sustav izravne odgovornosti proizvođača;

34.  poziva na donošenje zakonodavnih mjera kako bi se zaustavile prakse koje dovode do planiranog zastarijevanja, među ostalim razmatranjem dodavanja takvih praksi na popis iz Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ;

35.  pozdravlja namjere Komisije da uvede zakonodavstvo kojim se zabranjuje uništavanje neprodane trajne robe, osim ako ona ne predstavlja opasnost za sigurnost ili zdravlje; naglašava da bi recikliranje, ponovna uporaba i preraspodjela neprehrambenih proizvoda trebali biti norma i provoditi se zakonodavstvom;

36.  naglašava potrebu za poticanjem unutarnjeg tržišta održivih proizvoda i smatra da bi javni sektor trebao predvoditi tu promjenu; primjećuje da javna tijela i dalje često primjenjuju kriterij najniže cijene kao kriterij za dodjelu pri odabiru najboljih ponuda za robu, usluge ili radove; podržava uspostavljanje minimalnih obveznih kriterija i ciljeva u pogledu zelene javne nabave u sektorskom zakonodavstvu;

37.  naglašava ulogu zelene javne nabave u ubrzanju prelaska na održivo i kružno gospodarstvo te važnost provedbe zelene javne nabave tijekom gospodarskog oporavka EU-a;

38.  potiče Komisiju da izradi zakonodavni prijedlog za postupke zelene javne nabave; smatra da u svakoj javnoj nabavi ponovno upotrijebljeni, popravljeni, ponovno proizvedeni, obnovljeni i drugi proizvodi i rješenja koja se učinkovito koriste energijom i resursima i koji minimiziraju utjecaje životnog ciklusa proizvoda na okoliš trebaju biti automatski izbor u skladu s ciljevima europskog zelenog plana, a ako im se ne da prednost, treba se primijeniti načelo „poštuj ili objasni”; traži od Komisije i da pruži smjernice za potporu održivoj korporativnoj nabavi; poziva na uvođenje obveze obavješćivanja za Komisiju i države članice u pogledu održivosti njihovih odluka o javnoj nabavi, uz poštovanje načela supsidijarnosti;

39.  naglašava potrebu za promicanjem visokokvalitetnih tokova prikupljanja, ponovne uporabe i recikliranja materijala, održavanjem materijala u njihovoj najvećoj vrijednosti te postizanja čistih, netoksičnih i održivih sustava zatvorene petlje u području materijala; ističe potrebu za povećanjem dostupnosti i kvalitete reciklata, pri čemu naglasak treba staviti na sposobnost materijala da zadrži inherentna svojstva nakon recikliranja te njegovu sposobnost da u budućim primjenama zamijeni primarne sirovine; u tom kontekstu naglašava potrebu za poticanjem i većih mogućnosti recikliranja u dizajnu proizvoda i mjera kao što su učinkovito odvojeno prikupljanje i sustavi povratne naknade; poziva na podupiranje izgradnje reciklažnih postrojenja i kapaciteta, u skladu s načelom blizine, na mjestima gdje još ne postoje;

40.  potiče Komisiju i države članice da podrže izgradnju visokokvalitetnih infrastruktura za prikupljanje, razvrstavanje i ponovnu uporabu i recikliranje materijala te da podrže istraživanje u pogledu razvoja novih, inovativnih tehnologija koje, u odnosu na druge tehnologije, minimiziraju upotrebu resursa i stvaranje preostalog otpada, povećavaju udio i kvalitetu sekundarnih materijala koji se mogu reciklirati i ponovno upotrijebiti, dekontaminiraju reciklate i smanjuju sveukupni utjecaj na okoliš, uključujući utjecaje na energiju i klimu; smatra da kemijsko recikliranje, ako ispunjava te kriterije, može pridonijeti zatvaranju petlje u području materijala u određenim tokovima otpada;

41.  poziva Komisiju da osigura da se učinci na zdravlje, okoliš i klimu procesa i rezultata novih tehnologija recikliranja i obnavljanja temeljito procijene na industrijskoj razini prije njihova poticanja i da zajamči transparentnost cijelog postupka procjene;

42.  smatra da kemijsko recikliranje treba ispunjavati uvjete definicije recikliranja iz Okvirne direktive o otpadu kako bi se osiguralo da se prerada u materijale i tvari koji će se koristiti kao gorivo ne smatra kemijskim recikliranjem; potiče Komisiju da pruži pravnu potvrdu u tom pogledu;

43.  potiče Komisiju i države članice da omogući digitalne tehnologije, kao što su lanci blokova i digitalno utiskivanje vodenog znaka, i njihovu interoperabilnost kako bi se njima mogao podržati razvoj kružnog gospodarstva putem praćenja, slijeđenja i evidentiranja resursa i tokova proizvoda u svim fazama životnog ciklusa;

44.  naglašava važnost poboljšanja pristupa financiranju za istraživačke i inovacijske projekte u području kružnog gospodarstva; stoga poziva Komisiju da usmjeri aktivnosti programa Obzor Europa na promicanje istraživanja i inovacija u pogledu:

45.  naglašava važnu ulogu koju održiva, obnovljiva proizvodna sredstva mogu imati u kružnim procesima prema dekarbonizaciji i kako upotreba obnovljive energije može poboljšati kružnost životnih ciklusa proizvoda i istovremeno poticati energetsku tranziciju;

46.  naglašava da bi se zakonodavstvo o okviru politike održivih proizvoda trebalo temeljiti na pouzdanom i transparentnom sustavu računovodstva ugljika i okoliša koji djeluje kao katalizator za ulaganje u proizvode i procese kružnog gospodarstva;

47.  ističe potrebu da se životni ciklus proizvoda i utjecaj nabave, poluproizvoda, rezervnih dijelova i nusproizvoda unutar cijelog lanca vrijednosti, od početka do kraja („od kolijevke do groba”), uzmu u obzir prilikom postavljanja normi za utjecaje proizvoda na klimu i okoliš; smatra da je te norme potrebno postaviti putem otvorenog, transparentnog postupka utemeljenog na znanosti uz sudjelovanje relevantnih dionika; potiče u tom kontekstu utvrđivanje zajedničkih metodologija za procjenu životnog ciklusa i poboljšano prikupljanje podataka;

48.  naglašava da je standardizacija ključna za provođenje politike o održivim proizvodima – pružanjem pouzdanih definicija, metrike i testova za karakteristike poput trajnosti i mogućnosti popravka;

49.  ustraje na tome da se standardi EU-a osmisle pravodobno i u skladu sa stvarnim uvjetima uporabe uz izbjegavanje administrativnih prepreka za dionike koje dovode do kasne objave standarda;

50.  podsjeća na Komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. „Europske norme za 21. stoljeće” i na rad na zajedničkoj inicijativi za normizaciju; poziva Komisiju da dodatno ojača zajedničku inicijativu za normizaciju i da usvoji nove mjere i projekte usmjerene na poboljšanje funkcioniranja europskih organizacija za normizaciju;

51.  naglašava da je učinkovita provedba i izvršenje zakonodavstva EU-a koje se odnosi na zahtjeve u pogledu sigurnosti proizvoda i održivosti ključno kako bi se zajamčilo da su proizvodi stavljeni na tržište u skladu s tim pravilima u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020(31); dodaje da velik broj proizvoda kupljenih na internetu i uvezenih u EU ne ispunjava minimalne sigurnosne zahtjeve EU-a; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi zajamčile sukladnost proizvoda, uključujući proizvode koji se prodaju na internetu, te da otklone rizik koji krivotvoreni proizvodi predstavljaju za sigurnost potrošača u okviru poboljšanog nadzora tržišta i jednakovrijednih standarda carinske kontrole, kao i pojačanom suradnjom u tom području te povećanim proračunima i ljudskim resursima; poziva stoga na učinkovitiji nadzor EU-a uspostavljanjem usklađenih pravila o minimalnom broju provjera i njihovoj učestalosti te davanjem ovlasti Komisiji da nadzire i provjerava aktivnosti nacionalnih tijela;

52.  naglašava da su se dobrovoljni sporazumi pokazali neučinkovitima u nalaženju održivog i zajedničkog rješenja za punjenje pokretne radijske opreme; ponavlja svoj poziv Komisiji da hitno provede odredbe Direktive 2014/53/EU(32) o radijskoj opremi, a posebno da uvede jedinstveni punjač za pametne telefone te sve male i srednje elektroničke uređaje kako bi se na najbolji način zajamčila standardizacija, kompatibilnost i interoperabilnost mogućnosti punjenja, uključujući bežično punjenje, kao dio globalne strategije za smanjenje elektroničkog otpada; traži od Komisije da pravodobno pripremi strategiju za odvajanje punjača od prodaje uređaja kojom se jamči da potrošači nisu obvezni kupiti nove punjače zajedno s novim uređajima kako bi se omogućila veća dobrobit za okoliš, ušteda troškova i veća praktičnost za potrošače; ponavlja da je važno da potrošači usklađenim označivanjem u lako čitljivom obliku dobiju pouzdane i relevantne informacije o relevantnim značajkama punjača kao što su interoperabilnost i učinkovitost punjenja, uključujući usklađenost s inačicom USB 3.1. ili naprednijom inačicom, kako bi im se omogućili najpraktičniji, troškovno najučinkovitiji i najodrživiji odabiri;

53.  ističe potrebu za usklađenim politikama u svim postojećim i budućim mjerama na razini EU-a i država članica kako bi se osiguralo ispunjavanje ciljeva akcijskog plana i pružila ekonomska i investicijska sigurnost za kružne tehnologije, proizvode i usluge, koji će također promicati konkurentnost i inovacije EU-a; poziva Komisiju da se pozabavi svim postojećim regulatornim nedosljednostima ili preprekama ili pravnim nesigurnostima koje ometaju puni razvoj kružnog gospodarstva; poziva na gospodarske poticaje kao što su povećanja cijena CO2, programi za proširenu odgovornost proizvođača s ekomodulacijom naknada i porezni poticaji te na druge financijske poticaje koji promiču održive odabire potrošača; smatra da bi te mjere, kad je to primjenjivo, trebale biti u skladu s kriterijima tehničke provjere za kružno gospodarstvo definiranim Uredbom o taksonomiji; poziva države članice da u svim relevantnim nacionalnim zakonodavstvima uzmu u obzir ciljeve kružnog gospodarstva te da osiguraju njihovu potpunu usklađenost s ciljevima i mjerama strategije kružnog gospodarstva EU-a; nadalje, poziva Komisiju da se usmjeri na provedbu zakona koji se odnose na kružno gospodarstvo kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za postupke i poslovne modele kružne proizvodnje;

Lanci vrijednosti ključnih proizvoda: elektronika i IKT

54.  podržava Inicijativu za kružnu elektroniku kojom će se pristupiti rješavanju pitanja nedostataka u pogledu trajnosti, kružnog dizajna, prisutnosti opasnih i štetnih tvari, recikliranog sadržaja, mogućnosti popravka, pristupa rezervnim dijelovima, nadogradnje, sprečavanja stvaranja e-otpada, prikupljanja, ponovne uporabe i recikliranja; poziva i na integraciju pitanja povezanih s ranim zastarijevanjem, uključujući zastarijevanje proizvoda zbog promjena softvera; poziva na usklađivanje i poboljšanje infrastrukture za recikliranje otpadne električne i elektroničke opreme u EU-u;

55.  smatra da se potrošačima mora znatno olakšati prikupljanje elektroničkog otpada; pozdravlja obvezu Komisije da istraži mogućnosti za sustav za povrat na razini EU-a za proizvode IKT-a i smatra da bi takav sustav trebao obuhvaćati najširi mogući spektar proizvoda; naglašava važnost osmišljavanja takvog sustava za povrat i svih drugih modela prikupljanja na način koji štiti mogućnost ponovne upotrebe proizvoda IKT-a i subjektima za ponovnu upotrebu omogućuje pristup robi koja se može ponovno upotrijebiti;

56.  naglašava potencijal mjera za ekološki dizajn i podsjeća da je primjenom Direktive o ekološkom dizajnu i Direktive o energetskom označivanju(33) postignuta gotovo polovica ciljeva ušteda ostvarenih energetskom učinkovitosti u EU-u do 2020. naglašava potrebu za osiguravanjem brze finalizacije postojećeg rada za ekološki dizajn u području elektronike i IKT-a, prvenstveno za pametne telefone, tablete, računala, pisače (uključujući uloške), stanice i podsustave pokretnih mreža i mrežnu opremu, kako bi se mjere predložile najkasnije do 2021.;

57.  ističe važnost poticanja održivijih načina potrošnje i proizvodnje elektroničke opreme i informacijsko-komunikacijskih tehnologija, poziva Komisiju da razmotri mogućnost da se potrošaču na raspolaganje stave informacije o razlici između korektivnog i evolutivnog ažuriranja te ugljičnom otisku potrošnje podatkovnog prometa;

58.  poziva na uspostavljanje obveznog programa certificiranja za izvođače koji recikliraju elektronički otpad kako bi se zajamčila učinkovita oporaba materijala i zaštita okoliša;

59.  osim Inicijative za kružnu elektroniku, traži od Komisije da osmisli inicijativu za kružni i održivi plan digitalizacije, IKT-a i umjetne inteligencije;

Lanci vrijednosti ključnih proizvoda: baterije i vozila

60.  naglašava važnost strateškog, ekološki održivog i etičkog pristupa u novom zakonodavnom okviru za baterije i vozila u kontekstu prijelaza na mobilnost s nultim emisijama i mreža za opskrbu električnom energijom iz obnovljivih izvora, kao i potrebe za osiguravanjem održive i etičke nabave sirovina, među ostalim kritičnih sirovina; poziva na stvaranje konkurentnih i otpornih lanaca vrijednosti za proizvodnju, ponovnu uporabu i recikliranje baterija u EU-u;

61.  pozdravlja Komisijin prijedlog o novoj uredbi o baterijama i otpadnim baterijama te smatra da bi novi zakonodavni okvir EU-a za baterije trebao uključivati barem sljedeće stavke: održivu, etičku i sigurnu nabavu, ekološki dizajn i mjere u pogledu recikliranog sadržaja, zamjenu opasnih i štetnih tvari gdje je to moguće, poboljšano odvojeno prikupljanje, ponovnu upotrebu, obnavljanje, ponovnu proizvodnju, prenamjenu i recikliranje, uključujući više ciljeve recikliranja, oporabu vrijednih materijala, proširenu odgovornost proizvođača i informiranje potrošača; okvir bi trebao uključivati utjecaj cijelog životnog ciklusa proizvoda na okoliš, s namjenskim odredbama o baterijama u kontekstu mobilnosti i pohrane energije;

62.  izražava zabrinutost zbog velike ovisnosti EU-a o uvozu sirovina za proizvodnju baterija; vjeruje da bi unaprijeđeni sustavi recikliranja baterija mogli osigurati znatan udio sirovina potrebnih za proizvodnju baterija u EU-u;

63.  izražava zabrinutost zbog socioekonomskog utjecaja industrije minerala, posebice u okviru industrije kobalta; traži od Komisije da procijeni opcije za održivi zakonodavni okvir kako bi osigurala etičku nabavu materijala i uvođenje obveznog zakonodavstva o dužnoj pažnji kako bi riješila negativne učinke na okoliš i ljudska prava u međunarodnom kontekstu;

64.  pozdravlja planove Komisije da preispita Direktivu o otpadnim vozilima(34); poziva Komisiju da ažurira tu direktivu kako bi u potpunosti odražavala i poštovala načela kružnoga gospodarstva, uključujući eliminaciju otpada dizajnom, mogućnost nadogradnje, modularnost, mogućnost popravka, ponovnu upotrebu i mogućnost recikliranja materijala na najvišoj razini vrijednosti, dajući prednost ponovnoj upotrebi: poziva Komisiju da surađuje s proizvođačima automobila kako bi osigurala učinkovite lance ponovne upotrebe i programe proširene odgovornosti proizvođača; poziva Komisiju da poboljša prijavljivanje otpadnih vozila putem europske baze podataka; poziva Komisiju da pojasni, ojača i nadzire načelo da rastavljanje automobila i ponovna upotreba njegovih dijelova uvijek mora prethoditi uništavanju i drobljenju automobila;

65.  naglašava da je potrebno dodatno promicati istraživanja i inovacije u pogledu postupaka i tehnologija recikliranja u okviru programa Obzor Europa kako bi se povećao potencijal kružnog gospodarstva u pogledu baterija; potvrđuje ulogu MSP-ova u sektorima za prikupljanje i recikliranje;

Lanci vrijednosti ključnih proizvoda: ambalaža

66.  ponovno ističe cilj da sva ambalaža postane ponovno upotrebljiva i obnovljiva na gospodarski održiv način do 2030. i poziva Komisiju da bez odgode predstavi zakonodavni prijedlog, uključujući mjere i ciljeve smanjenja otpada te ambiciozne osnovne zahtjeve Direktive o ambalažnom otpadu kako bi se smanjila prekomjerna ambalaža, među ostalim u e-trgovini, poboljšale mogućnosti recikliranja i minimalizirala složenost ambalaže, povećao udio recikliranog sadržaja, postupno uklonile opasne i štetne tvari te promicala ponovna upotreba; ističe da se ne smiju ugroziti sigurnost hrane ni higijenski standardi; poziva na to da te mjere budu usmjerene na postizanje najboljih cjelokupnih ekoloških rezultata u skladu s hijerarhijom otpada i na smanjenje ugljičnog otiska;

67.  ističući ključnu ulogu ambalaže u pogledu sigurnosti proizvoda, poglavito sigurnosti hrane te higijene, i u pogledu smanjenja rasipanja hrane, poziva industriju da dopuni regulatorne mjere dodatnim dobrovoljnim radnjama kako bi se dodatno izbjegla nepotrebna ambalaža i znatno smanjila količina ambalaže koju stavlja na tržište, razvili resursno učinkovitija, kružna i klimatski prihvatljiva rješenja u pogledu ambalaže, kao što su usklađeni oblici ambalaže i ponovno upotrebljiva i punjiva ambalaža, te olakšala upotreba ponovno upotrebljive transportne ambalaže; potiče inicijative kao što su Savez za kružno gospodarstvo u području plastike i Europski pakt za plastiku;

68.  ponovno ističe da visokokvalitetno recikliranje stvara stvarnu potražnju na tržištu za recikliranim materijalima i jedan je od ključnih čimbenika u nastojanju da se poveća ukupna količina ambalaže koja se prikuplja, razvrstava i reciklira, poziva na upotrebu moderne i učinkovite opreme za razvrstavanje i tehnologija za razdvajanje zajedno s boljim ekološkim dizajnom ambalaže, uključujući potrebu za ponovnim osmišljavanjem rješenja u pogledu ambalaže na temelju poboljšanih kriterija procjene životnog ciklusa;

69.  poziva Komisiju da analizira razne vrste ambalaže koje se koriste u e-trgovini kako bi utvrdila najbolje prakse za optimizaciju ambalaže radi smanjenja prekomjerne upotrebe ambalaže; poziva Komisiju da podrži ponovnu upotrebu ambalažnog materijala za isporuku nekoliko artikala kao alternativu ambalažnim materijalima za jednokratnu upotrebu;

70.  ističe ključnu ulogu koju prodaja proizvoda u rasutom stanju može imati za smanjenje upotrebe ambalaže, poziva Komisiju i države članice da potiču takve vrste mjera te istodobno jamče sigurnost hrane i higijenu;

71.  ističe ključnu ulogu inovacijskih fondova i programa za inovacije u području smanjenja materijala i recikliranja;

72.  uzima u obzir rast prodaje na internetu, uz povećanje broja dostava paketa; potiče Komisiju da poduzme mjere kako bi se utvrdilo da svi internetski prodavatelji, bez obzira na svoju lokaciju, poštuju ključne zahtjeve i izvještavaju te financijski pridonose programima proširene odgovornosti proizvođača u državama članicama EU-a u kojima se proizvodi stavljaju na tržište;

73.  poziva Komisiju da podupre odvojeno prikupljanje i razvrstavanje ambalažnog otpada kako je utvrđeno u Direktivi (EU) 2018/852 i osigura da je države članice pravodobno prenesu; poziva Komisiju da procijeni mogućnost revidiranja identifikacijskog sustava za ambalažne materijale (Odluka 97/129/EZ(35)) kako bi građanima olakšala odvojeno prikupljanje u skladu s mogućnosti recikliranja ambalaže;

74.  poziva Komisiju da podrži i istraži potencijale za kompatibilne nacionalne sustave povratne naknade kako bi se postigla potrebna stopa prikupljanja od 90 % za plastične spremnike za napitke i kao korak k uspostavljanju jedinstvenog tržišta za ambalažu, posebice za susjedne države članice; kompatibilni sustavi mogu se postignuti serijalizacijom te kodificiranim i jedinstvenim označivanjem; ako država članica nema uspostavljen sustav ili planira ponovno osmisliti svoj sustav, treba je poticati da odabere, s pomoću najboljih praksi i relevantnih znanstvenih dokaza, sustav koji je sličan ili kompatibilan sa sustavima drugih država članica;

Lanci vrijednosti ključnih proizvoda: plastika

75.  potiče Komisiju da nastavi provoditi Europsku strategiju za plastiku u kružnom gospodarstvu, konkretno u poticanju boljeg dizajna, kružnih poslovnih modela i inovativnih proizvoda te pristupa proizvodu kao usluzi koji omogućavaju održivije obrasce potrošnje;

76.  poziva Komisiju da se na temeljit način uhvati u koštac s problemom plastike, uključujući mikroplastiku; apelira na Komisiju da provede opće postupno ukidanje namjerno dodane mikroplastike i smanji, uvođenjem novih obveznih regulatornih mjera, nenamjerno ispuštanje sve mikroplastike na izvoru, uključujući, na primjer iz guma, tekstila, umjetne trave i tijekom proizvodnje plastičnih peleta; naglašava potrebu za nadoknadom manjka znanstvenih spoznaja u području mikroplastike i nanoplastike te poticanjem razvoja sigurnijih alternativa i konkurentnih tržišta s proizvodima bez mikroplastike; istovremeno inzistira na hitnosti poduzimanja kratkoročnih mjera; ističe da najveći udio onečišćenja mikroplastikom potječe iz razgradnje makroplastike u okolišu i podržava stajalište da bi plastični proizvodi trebali biti obuhvaćeni posebnim mjerama, kao što su zahtjevi ekološkog dizajna tijekom faze proizvodnje, radi sprječavanja otpuštanja sekundarne mikroplastike u okoliš; poziva Komisiju da ispita izvore, distribuciju, sudbinu i učinke makroplastike i mikroplastike u kontekstu pročišćavanja otpadnih voda i upravljanja oborinskim vodama; podsjeća da 80 % morskog otpada potječe s kopna i potiče države članice da djeluju na mjestima rijeka i ušća na kojima se najviše smeća odbacuje u okoliš;

77.  ističe da tamo gdje su proizvodi za jednokratnu upotrebu znatno opterećenje za okoliš i resurse, jednokratnu upotrebu trebali bi na ekološki prihvatljiv način, bez ugrožavanja higijene ili sigurnosti hrane, zamijeniti ponovno upotrebljivi proizvodi ako postoje ponovno upotrebljive i/ili trajne alternative; u tom pogledu poziva Komisiju da razmotri zakonodavne mjere, uključujući proširenje Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu u kontekstu njezine revizije; poziva Komisiju da radi na uspostavljanju standarda za ponovno upotrebljivu ambalažu i zamjeni jednokratne ambalaže, stolnog posuđa i pribora za jelo;

78.  prepoznaje moguću ulogu bioplastike i biorazgradive i kompostabilne plastike u kružnom gospodarstvu, ali upozorava da sama bioplastika i/ili biorazgradiva plastika nije rješenje za ekološka pitanja povezana s plastikom te ističe važnost podizanja svijesti o pravilnoj upotrebi biorazgradive plastike te plastike na biološkoj osnovi;

79.  potiče predlaganje jasnih globalnih standarda u pogledu materijala, proizvoda, dizajna, recikliranja;

80.  potiče Komisiju i države članice da izrade dosljedan okvir transparentnosti i obveze izvještavanja za sve sudionike u vrijednosnom lancu u pogledu proizvodnje, trgovine, upotrebe plastike te upravljanja njome na kraju životnog vijeka proizvoda;

81.  potiče Komisiju da razvije programe proširene odgovornosti kojima se proizvođači smatraju odgovornima za plastične proizvode na kraju njihova životnog vijeka;

Lanci vrijednosti ključnih proizvoda: tekstilni proizvodi

82.  naglašava važnost nove sveobuhvatne strategije EU-a za tekstilne proizvode u postupku promicanja održivosti i kružnosti te sljedivosti i transparentnosti unutar tekstilnog sektora i sektora odjeće EU-a, uzimajući u obzir globalnu prirodu lanaca vrijednosti i dimenziju brze mode; poziva na to da se u strategiji predstavi usklađeni skup instrumenata politike i podrže novi poslovni modeli kako bi se riješilo pitanje cjelokupnog raspona utjecaja na okoliš i društvo unutar lanca vrijednosti i unaprijedio dizajn tekstilnih proizvoda s ciljem povećanja trajnosti, ponovne upotrebljivosti, mogućnosti mehaničkog recikliranja i upotrebe visokokvalitetnih vlakana, posebno kombinacijom zahtjeva za vrstu ekološkog dizajna, programa proširene odgovornosti proizvođača i sustava označavanja;

83.  pozdravlja primjenu novog okvira politike za tekstilne proizvode i naglašava da se njime mora dati prednost sprječavanju stvaranja otpada, trajnosti, mogućnosti ponovne upotrebe, mogućnosti popravka i rješavanja pitanja opasnih i štetnih kemikalija u skladu s hijerarhijom otpada; poziva na donošenje mjera u fazama dizajna i proizvodnje za suzbijanje otpuštanja sintetičkih mikrovlakana te drugih mjera kao što su razvoj preventivnog kontroliranog industrijskog pretpranja koje ne onečišćuje i standardi opremanja novih perilica rublja filtrima za prikupljanje mikrovlakana; poziva na donošenje posebnih kriterija za prestanak statusa otpada za tekstilne proizvode na razini EU-a;

84.  poziva na to da primjena novog okvira politike za tekstilne proizvode bude usklađena s drugim instrumentima politike, posebice s predstojećim prijedlogom za zakonodavstvo EU-a o dužnoj pažnji u pogledu ljudskih prava i okoliša, kako bi se osiguralo rješavanje pitanja prava radnika, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti u svim fazama tekstilnog lanca vrijednosti;

Lanci vrijednosti ključnih proizvoda: građevinarstvo i zgrade

85.  poziva Komisiju da usvoji inicijativu „val obnove” u potpunosti u skladu s načelima kružnog gospodarstva, uzimajući u obzir različitosti sektora; poziva Komisiju da uvede horizontalne zahtjeve i zahtjeve specifične za određene proizvode; ističe mogućnost smanjenja stakleničkih plinova i dobiti za okoliš ako se produlji životni vijek zgrada umjesto rušenja; traži od Komisije da razmotri postavljanje ciljeva smanjenja ugljičnog otiska i materijalnog otiska zgrada u EU-u i primjenu okvira „Level(s)” za održive zgrade kao obvezujućeg okvira za učinkovitost izgradnje; smatra da je potrebno uključiti minimalne pravne zahtjeve za ekološku učinkovitost zgrada kako bi se poboljšala učinkovitost resursa i energetska učinkovitost zgrada;

86.  podsjeća da se Komisija u Okvirnoj direktivi o otpadu obvezala razmotriti preispitivanje ciljeva oporabe materijala postavljenih u zakonodavstvu EU-a za građevinski otpad i otpad od rušenja te njegove frakcije specifične za materijale i smatra da bi to trebalo uključivati cilj oporabe materijala za iskopana tla; predlaže da se uključe ponovna upotreba, ciljevi recikliranja i upotreba sekundarnih sirovina u građevinarstvu, uz poboljšanje njihove sljedivosti; poziva Komisiju da revidira Uredbu o građevnim proizvodima i pozdravlja najavu strategije za održivi izgrađeni okoliš 2021.; smatra da bi usvajanje digitalnih rješenja, kao što je praćenje otpada, u izgrađenom okolišu omogućilo bolju energetsku učinkovitost zgrada i veću kružnost u građevinskom sektoru;

87.  ističe da je važno uspostaviti politike za projektiranje zgrada visoke kvalitete kojima će se, kad je to moguće, prednost dati rješenjima kojima se potiču obnova, prenamjena i kontinuirana uporaba zgrada umjesto nove gradnje;

88.  ističe da bi se, s obzirom na to da 90 % izgrađenog okoliša za 2050. već postoji, trebali postaviti posebni zahtjevi za sektor obnove kako bismo do 2050. imali potpuno modularne zgrade s pozitivnom energetskom bilancom koje se mogu prilagoditi za različite namjene; uključujući temeljite obnove, proizvodnju na lokaciji i mogućnost ponovne upotrebe;

Lanci vrijednosti ključnih proizvoda: hrana, voda i hranjive tvari

89.  potiče Komisiju da izradi zakonodavni prijedlog za provedbu cilja smanjenja otpada od hrane za polovinu do 2030. u skladu s obvezama u okviru strategije „od polja do stola” te na temelju podataka koje su joj dostavile države članice u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu; poziva Komisiju da sprječavanje gubitka i rasipanja hrane u cijelom lancu vrijednosti hrane uključi u relevantne politike EU-a, kako je utvrđeno u strategiji „od polja do stola”, i podsjeća da bi te mjere trebale biti u skladu s hijerarhijom otpada; poziva države članice da poduzmu sveobuhvatne mjere za znatno ograničavanje rasipanja hrane i poticanje doniranja hrane;

90.  poziva Komisiju da poduzme mjere za zatvaranje sustava petlje hranjivih tvari u poljoprivredi, smanji ovisnost Europe o uvozu biljnih bjelančevina za hranu za životinje i poveća upotrebu recikliranog životinjskog gnojiva i ostalih organskih hranjivih tvari, kao što su kompost i digestat, umjesto sintetičkih gnojiva, uz osiguravanje visoke razine zaštite zdravlja, okoliša i ekosustava;

91.  poziva na kružno gospodarstvo koje se temelji na ekološki prihvatljivom regulatornom okviru kako bi se izbjegli mogući negativni toksični učinci na vodene ekosustave; pozdravlja nedavno donesenu Uredbu o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode i reviziju Direktive o vodi za piće(36) te poziva na njihovu potpunu provedbu; poziva Komisiju da u potpunosti integrira poveznicu vode i energije u europske politike i podsjeća da se kvaliteta i dostupnost vodnih resursa oslanja na dobru provedbu nadzora na izvoru i načelu „onečišćivač plaća”; podupire kružni pristup u pročišćavanju otpadnih voda i gospodarenju njima u cilju poticanja oporabe komunalnih otpadnih voda; naglašava da se iz otpadnih voda može oporabiti niz resursa, od celuloze preko bioplastike do hranjivih tvari, energije i vode, kao i nastavkom analize potencijalnih mogućnosti ponovne upotrebe uz istodobno smanjenje potrošnje energije i vode; podržava planiranu reviziju Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda(37); poziva Komisiju da procijeni mogućnost poduzimanja zakonodavnih mjera za rješavanje učinkovitosti potrošnje vode u zgradama;

92.  naglašava da povećanje pristupa vodi svim stanovnicima u Europskoj uniji može znatno poboljšati kružnost uz manje oslanjanja na pakiranu vodu; poziva na potpunu provedbu odredbi o pristupu vodi u Direktivi o vodi za piće;

93.  ističe važnu ulogu održivih proizvoda na biološkoj osnovi u prijelazu na kružno i klimatski neutralno gospodarstvo, posebice oporabu biološkog otpada i upotrebu ostataka i nusproizvoda;

94.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da odvojeno prikupljanje biootpada, kako je uvedeno Okvirnom direktivom o otpadu, bude usmjereno na proizvodnju visokokvalitetnog komposta radi poboljšanja kvalitete tla, bezopasnih kemikalija i drugih proizvoda te obnovljive energije, ako je to moguće i korisno za okoliš;

95.  naglašava potencijal održivog biogospodarstva i održivog šumarskog sektora; ističe važnost provedbe strategije EU-a za biogospodarstvo i strategije za bioraznolikost kako bi se poboljšala kružnost putem zamjene fosilnih materijala obnovljivim materijalima na biološkoj osnovi, tamo gdje je to održivo i korisno za okoliš, među ostalim i za biološku raznolikost, uzimajući u obzir sve veću potražnju za biomaterijalima;

Manje otpada, više vrijednosti

96.  naglašava važnost prioritetnosti sprečavanja stvaranja otpada u skladu s hijerarhijom otpada EU-a, kako u politici o proizvodima tako i u politici o otpadu; poziva Komisiju da predloži obvezujuće ciljeve za sveukupno smanjenje otpada i za smanjenje otpada u određenim tokovima otpada i skupinama proizvoda, kao i ciljeve ograničavanja stvaranja preostalog otpada u okviru revizije Okvirne direktive o otpadu i Direktive o odlagalištima otpada koja je predviđena u 2024.; smatra da bi ciljeve pripreme za ponovnu upotrebu i recikliranja trebalo odvojiti kako bi se pripremi za ponovnu upotrebu dala prednost koju ima u hijerarhiji otpada;

97.  izražava zabrinutost zbog nejednake provedbe ciljeva EU-a u pogledu otpada u državama članicama; poziva Komisiju da osigura da države članice učinkovito i u potpunosti provedu i postojeće ciljeve u pogledu otpada i „paket o otpadu” iz 2018. te potiče države članice da bez odgode potpuno prenesu zakonodavstvo iz 2018.;

98.  smatra da nekonkurentne cijene i nedostatak sekundarnih sirovina visoke kvalitete te tržišta za njih predstavljaju neke od prepreka kružnom gospodarstvu; traži da Komisija procijeni mjere poticanja konkurentnosti sekundarnih sirovina koje bi doprinijele postizanju netoksičnog okoliša;

99.  smatra privatni sektor snažnim partnerom u povećanju potražnje i interesa kupaca za kružnim rješenjima i proizvodima te potiče države članice da podupru poduzeća koja imaju poslovne modele, usluge ili proizvode koji smanjuju otpad i upotrebu resursa te da se koriste njihovim uslugama;

100.  snažno podržava namjeru da se uspostavi visokofunkcionalno tržište EU-a za visokokvalitetne netoksične sekundarne sirovine, ne dovodeći u pitanje odredbe Okvirne direktive o otpadu i Uredbe o pošiljkama otpada, te naglašava da će za to biti potrebno uspostaviti zajedničke standarde kvalitete; podsjeća na mogućnost da države članice utvrde nacionalne kriterije za nusproizvode i prestanak statusa otpada te poziva Komisiju da predloži usklađene europske kriterije za gubitak statusa otpada na području ključnih tokova otpada u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu kako bi se uklonile tržišne prepreke i osigurala visokokvalitetna oporaba materijala; žali zbog činjenice da Komisija još uvijek nije definirala posebne kriterije EU-a za papir, gume i tekstil, kako se zahtijeva u Okvirnoj direktivi o otpadu;

101.  poziva Komisiju da obrati pozornost na pravila o prekograničnom kretanju otpada za oporabu među državama članicama EU-a i da razmotri njihovu prilagodbu kako bi se povećala njihova jasnoća i razumljivost, uklonile administrativne prepreke uz istodobno zadržavanje učinkovitosti zakonodavstva u zaštiti zdravlja ljudi i okoliša te uskladila njihova provedba diljem država članica EU-a, među ostalim uspostavom jedinstvenog elektroničkog sustava EU-a za evidentiranje pošiljaka otpada;

102.  podupire kontinuirani rad Komisije na osiguravanju odgovarajuće obrade otpadnih ulja; poziva Komisiju, kao što je utvrđeno u Direktivi 2008/98/EZ(38), da do 2022. predstavi zakonodavni prijedlog s dodatnim mjerama za promicanje regeneracije otpadnih ulja, uključujući uvođenje kvantitativnih ciljeva;

103.  podsjeća da su sve države članice obvezne osigurati da se do 31. prosinca 2023. biootpad razdvaja ili reciklira na izvoru ili da se odvojeno prikuplja i ne miješa s drugim vrstama otpada; potiče Komisiju i države članice da usmjere ulaganja u razvoj prikupljanja i kompostiranja organskog otpada;

104.  podsjeća na ciljeve EU-a u pogledu otpada i ističe da EU i države članice moraju ojačati prevenciju i pripremu za ponovnu upotrebu, povećati visokokvalitetno recikliranje i napustiti praksu odlaganja otpada na odlagalištima, uz minimiziranje spaljivanja, u skladu s hijerarhijom otpada; poziva Komisiju da utvrdi zajednički pristup na razini EU-a za gospodarenje preostalim komunalnim otpadom koji se ne može reciklirati kako bi se osigurala njegova optimalna prerada i izbjegla izgradnja prekomjernih kapaciteta za spaljivanje otpada na razini EU-a koja bi mogla uzrokovati ovisnost o odabranoj tehnologiji i ugroziti razvoj kružnog gospodarstva; smatra da ako se upotrebljava spaljivanje, ono se treba izvršavati u najnaprednijim postrojenjima za energetsku oporabu u EU-u, koja imaju visoku razinu energetske učinkovitosti i niske emisije;

105.  ističe da je odvojeno prikupljanje otpada preduvjet za visokokvalitetno recikliranje i za zadržavanje vrijednih materijala i proizvoda u petlji recikliranja; podržava planove Komisije da predloži mjere za poboljšanje i usklađivanje postojećih sustava odvojenog prikupljanja, koje bi trebale razmotriti najbolje prakse u državama članicama i uzeti u obzir različite regionalne i lokalne uvjete te koje ne smiju negativno utjecati na postojeće sustave koji uredno funkcioniraju; poziva Komisiju da osigura pravilnu provedbu odredbi utvrđenih Okvirnom direktivom o otpadu;

106.  naglašava potrebu za izradom strategija i politika za otpad na čvrstim znanstvenim podacima i metodologijama, poboljšavajući pouzdanost i usporedivost statističkih podataka EU-a; stoga poziva Komisiju da još više uskladi statistiku za otpad i prikuplja podatke o recikliranim materijalima i otpadu u tri točke: prikupljanje, ulazna točka u postrojenje za recikliranje i udio učinkovite ponovne upotrebe recikliranih materijala;

107.  izražava žaljenje zbog nedostatka usmjerenosti Direktive o odlagalištima otpada na sprječavanje nastanka otpada, stoga poziva na njezino usklađivanje sa sveobuhvatnim načelima akcijskog plana za kružno gospodarstvo te na to da se cilj za odlagališta od 10 % postavi u početnoj godini i kilogram otpada po osobi godišnje kako bi se spriječilo preusmjeravanje s odlagališta otpada na spaljivanje otpada;

108.  podsjeća da je industrijska simbioza ključni element za postizanje kružnoga gospodarstva promicanjem međusobno povezanih mreža u kojima otpad jedne industrije postaje sirovina druge, a energija i materijal mogu kontinuirano kružiti, zadržavajući resurse u produktivnoj upotrebi što je dulje moguće; stoga poziva na ulaganje više napora u povećanje industrijske simbioze na razini EU-a te povećanje učinkovitosti i konkurentnosti industrijskog lanca vrijednosti;

109.  naglašava da bi razvoj industrijske simbioze zahtijevao od državnih područja da bolje razumiju svoj lokalni tok resursa i da upravljaju njime te bi ih naveo na provedbu novih strategija prostornog planiranja u suradnji s industrijama, dionicima, lokalnom upravom i građanima, potiče države članice da zahtijevaju od lokalnih i regionalnih vlasti da utvrde mogućnosti industrijske simbioze temeljitim mapiranjem gospodarskih aktivnosti i obveznom analizom toka resursa,

110.  naglašava važnost provedbe članka 8.a stavka 1. Okvirne direktive o otpadu u kojemu je jasno navedeno da su države članice obvezne precizno definirati odgovornosti i uloge organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača;

111.  preporučuje da se pruži potpora razvoju lokalnih lanaca vrijednosti temeljenih na recikliranju biootpada za generiranje obnovljive energije, kao što je biometan, kako bi se stvorile jače veze između ruralnih i gradskih zajednica, uz potpunu provedbu hijerarhije otpada;

112.  ističe potrebu za uključivanjem kružnosti proizvoda i intenziteta upotrebe resursa u prekogranične mehanizme prilagodbe;

Učinkovito provođenje načela kružnosti na razini ljudi, regija i gradova

113.  priznaje važnu ulogu regionalnih uprava, lokalnih tijela i zajednica te MSP-ova u kružnom gospodarstvu, upravljanju otpadom i u provedbi mjera obuhvaćenih akcijskim planom za kružno gospodarstvo; poziva Komisiju i države članice da podrže uspostavljanje i suradnju centara kružnosti u svim europskim regijama, industrijskim klasterima i lokalnim zajednicama u duhu predloženog „novog europskog Bauhausa”, pružajući potporu razvoju kružnih modela u dizajnu, nabavi i gospodarenju otpadom;

114.  podupire ideju ažuriranja programa vještina za kružno gospodarstvo i poziva Komisiju da taj program prilagodi posebnim potrebama zapošljavanja, uključujući zahtjeve obrazovanja i osposobljavanja, kao i nova radna mjesta potrebna za prijelaz na kružno gospodarstvo; poziva Komisiju da osigura povezivanje akcijskog plana za kružno gospodarstvo s provedbom europskog stupa socijalnih prava i strategije za rodnu ravnopravnost te da osigura pravednu tranziciju; naglašava i ključnu ulogu socijalnih partnera u aspektima povezanim s radom i socijalnim aspektima prijelaza na kružno gospodarstvo;

115.  naglašava ključnu ulogu potrošača u sprječavanju stvaranja otpada i njegovu gospodarenju te potrebu da se građanima olakša sudjelovanje u odvojenom prikupljanju otpada; ponavlja da je važno da države članice i regionalne i lokalne vlasti podižu svijest javnosti o održivoj potrošnji, uključujući modele potrošnje koji se temelje na ponovnoj upotrebi, iznajmljivanju ili dijeljenju, te o sprječavanju stvaranja otpada i učinkovitom razvrstavanju i zbrinjavanju otpada;

116.  poziva Komisiju da osigura da načela kružnog gospodarstva postanu dio svih praksi i poziva Komisiju da pruži podršku državama članicama u razmjeni znanja i najboljih praksi o različitim naporima u pogledu kružnog gospodarstva na regionalnoj i lokalnoj razini u EU-u;

117.  ističe važnost suradnje između vlada, lokalnih tijela, akademske zajednice i poduzeća, uključujući i proizvođače i kupce, kako bi se potakle i razvile mjere za kružno gospodarstvo; naglašava važnost širenja te suradnje i na druge dionike kao što su socijalna poduzeća, novoosnovana poduzeća i NVO-i;

118.  primjećuje da sektor usluga popravaka i održavanja ima znatan potencijal za stvaranje radnih mjesta i da se njegov razvoj mora podržavati i promicati, posebno inicijative na lokalnoj razini i na razini zajednice koje se odnose na popravke, zadruge i socijalna poduzeća;

119.  naglašava ulogu koju ekološki sigurno hvatanje, skladištenje i upotreba ugljika mogu imati u postizanju ciljeva europskog zelenog plana; podržava integrirani kontekst politike za poticanje primjene ekološki sigurnih primjena hvatanja, skladištenja i upotrebe ugljika koje donose neto smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi teška industrija postala klimatski neutralna kada ne postoje mogućnosti izravnog smanjenja emisija(39); ponavlja, međutim, da bi se u okviru strategije EU-a za ostvarenje nulte neto stope emisija prednost trebala dati izravnom smanjenju emisija i mjerama za održavanje i poboljšanje prirodnih ponora i spremnika EU-a(40);

Vodstvo u djelovanju na svjetskoj razini

120.  podržava namjeru Komisije da revidira Uredbu o pošiljkama otpada kako bi osigurala transparentnost i sljedivost trgovine otpadom unutar EU-a, zaustavila izvoz otpada koji šteti okolišu ili zdravlju ljudi u treće zemlje i učinkovitije rješavala problem nezakonitog ponašanja s ciljem osiguranja da se svim otpadom postupa u skladu s načelima kružnoga gospodarstva; podržava Komisiju u provedbi najnovijih izmjena Baselske konvencije o plastičnom otpadu te da djeluje uz potpuno poštovanje obveza EU-a u okviru te konvencije; traži da se Komisija usredotoči i na:

121.  pozdravlja Globalni savez za kružno gospodarstvo i resursnu učinkovitost kako bi ubrzao globalni prijelaz na klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo i poziva Komisiju da predvodi u naporima koji se ulažu u međunarodni sporazum o upravljanju prirodnim resursima kako bi se ostalo u okviru „granica planeta” za korištenje prirodnim resursima;

122.  podržava napore Komisije na međunarodnoj razini da postigne globalni sporazum o plastici i da promiče globalnu primjenu pristupa EU-a kružnom gospodarstvu u vezi s plastikom; naglašava potrebu da se osigura integrirano i transparentno praćenje raznih obveza preuzetih na razini EU-a i globalnoj razini; poziva Komisiju i države članice da pokažu aktivno vodstvo kako bi nastavili pripremati međunarodne odgovore u pogledu borbe protiv plastičnog morskog otpada i mikroplastike;

123.  ističe važnost zahtijevanja da primarne i sekundarne sirovine uvezene u EU poštuju standarde zaštite ljudskih prava, ljudskog zdravlja i okoliša koji su istovjetni standardima EU-a, uključujući kroz predstojeći zakonodavni prijedlog Komisije o održivom korporativnom upravljanju i dužnoj pažnji, i osiguranja jednakih uvjeta u ključnim lancima opskrbe u EU-u; ističe važnost osiguravanja usklađenosti između unutarnje i vanjske politike Unije u pogledu ciljeva europskog zelenog plana i akcijskog plana za kružno gospodarstvo, uključujući u vanjskim odnosima Unije i trgovinskim sporazumima;

124.  poziva europske proizvođače da preuzmu odgovornost prilikom prodaje proizvoda u trećim zemljama i predlaže da se dionici iz industrijskog sektora obvežu na proširenje svoje odgovornosti proizvođača na organizaciju ili financiranje odvojenog prikupljanja svojih proizvoda kad postanu otpad u trećim zemljama; osim toga, poziva proizvođače da riješe nedosljednosti u vezi s kvalitetom izvezenih proizvoda i onih koji se prodaju na tržištu EU-a;

125.  podupire napore Komisije za promicanje multilateralnih rasprava o održivim razinama upotrebe resursa i granicama mogućnosti planeta, uključujući istraživanje ciljeva za upotrebu resursa utemeljenih na znanosti;

126.  naglašava hitnu potrebu za provedbom Programa održivog razvoja do 2030. u vezi s jačanjem međunarodnog upravljanja i zaštite od štetnih učinaka na zdravlje i okoliš prouzročenih kemikalijama; posebice naglašava važnost aktualnog postupka u okviru strateškog pristupa međunarodnom upravljanju kemikalijama (SAICM) za donošenje snažnog okvira za dobro upravljanje kemikalijama i gospodarenje otpadom nakon 2020. na 5. Međunarodnoj konferenciji o upravljanju kemikalijama u Bonnu u srpnju 2021.;

127.  potiče Komisiju da promiče upotrebu pokazatelja resursne učinkovitosti putem međunarodnih konvencija kako bi omogućila usporedivost između industrija i gospodarstava i osigurala jednake uvjete te da podupre dijalog i suradnju s trećim zemljama;

128.  uzimajući u obzir premisu o Zemljinim ograničenim resursima, trebalo bi uspostaviti međunarodnu konvenciju o resursnoj dostatnosti kako bi se vodile rasprave o pristupu i implikacijama upotrebe resursa, s naglaskom na održivosti i pravednosti;

129.  podsjeća da, osim što treba donijeti mjere za postizanje cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050., treba i riješiti problem ugljičnog otiska u potražnji EU-a za uvezenim proizvodima; poziva Komisiju da identificira i ukloni prepreke zelenome rastu, ekoinovacijama te one koje sprečavaju ili ograničavaju pristup tržištu za proizvode i usluge kružnog gospodarstva izvan EU-a; poziva Komisiju da prouči mogućnosti i koristi od smanjenja carinskih i necarinskih prepreka za određene proizvode i usluge kako bi se potaknuo razvoj kružnog gospodarstva, među ostalim u kontekstu trenutačne revizije Općeg sustava povlastica EU-a; u tom pogledu potiče Komisiju da dimenziju kružnog gospodarstva učini dijelom pregovora o Sporazumu o ekološkim dobrima, koji bi trebalo unaprijediti; poziva Komisiju da uzme u obzir posebne potrebe malih i srednjih poduzeća EU-a, pomogne im uz pomoć poticaja, među ostalim, da u svoje poslovne modele integriraju kružno gospodarstvo te da im pruži potporu u provedbi poslovnih strategija za izvoz proizvoda kružnog gospodarstva, naročito pokretanjem instrumenta za procjenu rizika za pravila o podrijetlu, što Komisija trenutačno razmatra; poziva Komisiju da u WTO-u preuzme vodeću ulogu po pitanju proizvoda na temelju njihova sadržaja ugljika kako bi se stvorili jednaki regulatorni uvjeti;

130.  smatra da trgovinski sporazumi trebaju imati pravno utemeljene odredbe kako bi se relevantno zakonodavstvo EU-a o kružnom gospodarstvu zaštitilo od trgovinskih prepreka;

131.  ističe da je strateška trgovinska politika ključno sredstvo za postizanje napretka u prijelazu na kružno gospodarstvo i u provedbi Programa održivog razvoja EU-a i UN-a širom svijeta do 2030. te stoga naglašava važnost toga da trgovinski i investicijski sporazumi budu usklađeni s politikama kružnog gospodarstva;

132.  potiče Komisiju da vodi otvoren i transparentan dijalog i suradnju s trgovinskim partnerima EU-a kako bi se dodatno podržali ciljevi kružnog gospodarstva; poziva Komisiju i države članice da ulože dodatne napore u međunarodnim forumima (UNCTAD, WTO, G20, G7) u cilju ostvarenja programa EU-a o kružnom gospodarstvu i jednakih uvjeta na globalnoj razini s međunarodnim partnerima tako što će se razmotriti ideja digitalnih putovnica radi poticanja dostupnosti podataka povezanih sa sadržajem proizvoda i ugljičnim otiskom te mogućnošću recikliranja, postizanja bolje cirkularnosti, promicanja proširene odgovornosti proizvođača i održivih odabira potrošača; u tom pogledu također predlaže da Komisija surađuje s relevantnim multilateralnim organizacijama kako bi se postigao dogovor o međunarodnoj oznaci koja je potrošačima lako razumljiva te na kojoj je navedeno može li se proizvod reciklirati; nadalje ističe da se posebna pozornost mora posvetiti tome kako slabije razvijene partnerske zemlje mogu biti dio kružnog gospodarstva i imati od njega koristi; poziva Komisiju da načela kružnog gospodarstva konkretno uključi u svoju strategiju „Prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”; poziva Komisiju da se koristi programom Aid for Trade i Općim sustavom povlastica+ kako bi se zemljama u razvoju pomoglo da usvoje prakse kružnog gospodarstva, uključujući standarde za proizvode;

o
o   o

133.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) https://ec.europa.eu/environment/pdf/chemicals/2020/10/Strategy.pdf (2) Usvojeni tekst P9_TA(2020)0201. (3) SL C 23, 21.1.2021., str. 116. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078. (5) SL C 334, 19.9.2018., str. 60. (6) SL C 265, 11.8.2017., str. 65. (7) SL C 433, 23.12.2019., str. 146. (8) Usvojeni tekstovi P9_TA(2020)0198. (9) SL L 177, 5.6.2020., str. 32. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0201. (11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (12) SL C 433, 23.12.2019., str. 136. (13) SL C 433, 23.12.2019., str. 146. (14) SL C 76, 9.3.2020., str. 192. (15) SL L 155, 12.6.2019., str. 1. (16) SL L 150, 14.6.2018., str. 109. (17) SL L 150, 14.6.2018., str. 141. (18) SL L 150, 14.6.2018., str. 100. (19) SL L 150, 14.6.2018., str. 93. (20) SL L 353, 31.12.2008., str. 1. (21) https://www.resourcepanel.org/reports/global-resources-outlook (22) https://resourcepanel.org/reports/resource-efficiency-and-climate-change (23) https://science.sciencemag.org/content/369/6510/1455 (24) https://www.ellenmacarthurfoundation.org/assets/downloads/publications/EllenMacArthurFoundation_Growth-Within_July15.pdf (25) Izvješće o ekološkim pokazateljima za 2014.: Učinci na okoliš sustava proizvodnje i potrošnje u Europi. Europska agencija za okoliš, 2014. (26) Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.). (27) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.). (28) Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.). (29) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.). (30) Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL L 136, 22.5.2019., str. 28.). (31) Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.). (32) Direktiva 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ (SL L 153, 22.5.2014., str. 62.). (33) Direktiva 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (SL L 153, 18.6.2010., str. 1.). (34) Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21.10.2000., str. 34.). (35) Odluka Komisije 97/129/EZ od 28. siječnja 1997. o uspostavi sustava prepoznavanja ambalažnih materijala u skladu s Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 50, 20.2.1997., str. 28.). (36) Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.). (37) Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.). (38) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.). (39) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu, stavak 33. (40) Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom, stavak 13. (41) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o provedbi Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (2020/2029(INI))

P9_TA(2021)0041 A9-0011/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 8., 79. i 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 5. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(1) („Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima”)

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima i preporuke Vijeća Europe u tom području,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta („Konvencija iz Palerma”) i njezine protokole, a posebno Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece („Protokol UN-a o krijumčarenju ljudi”) te Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji te Rezoluciju Europskog parlamenta od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta(2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir rad posebne izvjestiteljice UN-a za trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), a posebno njezin članak 6., kojom se žele suzbiti svi oblici trgovanja ženama i iskorištavanje prostitucije žena,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje donesene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente donesene na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.) te na revizijskoj konferenciji Peking +20,

–  uzimajući u obzir zajednički komentar UN-a o Direktivi EU-a o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava u kojem se poziva da se žrtvama trgovanja ljudima pruži međunarodna zaštita na način kojim se u obzir uzima rodna perspektiva,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu iz 1930. (br. 29), Protokol iz 2014. Konvenciji o prisilnom radu iz 1930., Konvenciju o ukidanju prisilnog rada iz 1957. (br. 105) i Preporuku o prisilnom radu (dopunske mjere) iz 2014. (br. 203), Konvenciju o najgorim oblicima dječjeg rada iz 1999. (br. 182) i Konvenciju o radnicima u kućanstvu iz 2011. (br. 189),

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir opću preporuku br. 33 o pristupu žena pravosuđu Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena donesenu 23. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Ujedinjenih naroda naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” koji je 25. rujna 2015. donijela Opća Skupština, posebno njezin cilj održivog razvoja 5.2. o iskorjenjivanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi, uključujući trgovanje ljudima te seksualno i drugo iskorištavanje,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(3) (Direktiva o pravima žrtava),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(4) („Direktiva o borbi protiv seksualnog zlostavljanja i dječje pornografije"),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, a koji surađuju s nadležnim tijelima(7) („Direktiva o dozvoli boravka”),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka(8) te Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka(9),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. lipnja 2020. o Strategiji EU-a za prava žrtava (2020. – 2025.) (COM(2020)0258),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. lipnja 2012. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 17. listopada 2014. naslovljen „Izvješće na sredini razdoblja o provedbi Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima” (SWD(2014)0318) te prvo (COM(2016)0267), drugo (COM(2018)0777) i treće (COM(2020)0661) izvješće o napretku,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije u kojem ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s Direktivom 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, u skladu s člankom 23. stavkom 1. (COM(2016)0722),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovine ljudima u vanjskim odnosima EU-a(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova(14),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. prosinca 2017. naslovljenu „Izvješće o koracima poduzetima u pogledu Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima i utvrđivanju daljnjih konkretnih mjera” (COM(2017)0728),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije o gospodarskim, socijalnim i ljudskim troškovima trgovanja ljudima iz 2020., njezinu studiju o preispitivanju funkcioniranja nacionalnih i transnacionalnih referalnih mehanizama država članica iz 2020., njezinu studiju o prikupljanju podataka o trgovanju ljudima iz 2020. te njezinu studiju o rodnoj dimenziji trgovanja ljudima iz 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o opredijeljenosti za zajednički rad na suzbijanju trgovanja ljudima iz 2018. godine koju su potpisali Europski potporni ured za azil (EASO), Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), Agencija EU-a za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol), Agencija EU-a za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust), Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), Agencija EU-a za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL), Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA), Agencija Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA), Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) te Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju od 18. veljače 2016. naslovljeno „Trafficking in human beings in the EU” („Trgovina ljudima u EU-u”),

–  uzimajući u obzir izvješće Europola od 18. listopada 2020. naslovljeno „The challenges of countering human trafficking in the digital era” („Izazovi suzbijanja trgovanja ljudima u digitalnom dobu”),

–  uzimajući u obzir Europolovu procjenu prijetnje teškog i organiziranog kriminala (SOCTA) iz 2017.,

–  uzimajući u obzir Četvrto godišnje izvješće Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata od 15. svibnja 2020., koji je osnovao Europol,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava EU-a naslovljeno „Severe labour exploitation: workers moving within or into the European Union („Ozbiljno iskorištavanje radne snage: radnici koji se sele na području Europske unije ili useljavaju u nju”) od 29. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurostata „Trafficking in human beings” („Trgovina ljudima”) od 17. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 9/1 Konferencije stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta (UNTOC) o uspostavi mehanizma za reviziju provedbe UNTOC-a i njegovih protokola,

–  uzimajući u obzir smjernice UNHCR-a od 7. travnja 2006. o međunarodnoj zaštiti naslovljene „Primjena članka 1.A stavka 2. Konvencije iz 1951. i/ili Protokola iz 1967. o statusu izbjeglica na žrtve trgovanja ljudima i osobe kojima prijeti opasnost od trgovanja ljudima”,

–  uzimajući u obzir Opće izvješće Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) o trgovanju ljudima iz 2018.,

–  uzimajući u obzir opću preporuku br. 38 Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena (CEDAW) donesenu 6. studenoga 2020. o trgovanju ženama i djecom u kontekstu globalne migracije,

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe Direktive 2011/36/EU na razini EU-a: Migracije i rodna pitanja, koju je 15. rujna 2020. objavila Glavna uprava Parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja(15),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost u skladu s člankom 58. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A9-0011/2021),

A.  budući da je trgovanje ljudima kršenje ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihološkog integriteta ljudskog bića, kojim smo okruženi u našem svakodnevnom životu, kao i čin teškog kršenja temeljnih prava, kako je navedeno u članku 5. stavku 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

B.  budući da je trgovanje iznimno rodno uvjetovano, jer su gotovo tri četvrtine(16) svih prijavljenih žrtava u 2017. i 2018. u EU-u činile žene i djevojke kojima se pretežno trgovalo u svrhu seksualnog iskorištavanja; budući da je seksualno iskorištavanje najčešće prijavljeni razlog za trgovanje ljudima u EU-u od 2008.;

C.  budući da je porastao broj registriranih žrtava trgovanja ljudima u posljednjem razdoblju studije Komisije (2017. i 2018.) u odnosu na prethodno, te nastavlja rasti(17); budući da je stvarni broj žrtava najvjerojatnije znatno veći od prijavljenih podataka jer mnoge žrtve nisu otkrivene;

D.  budući da djeca čine znatan broj žrtava trgovanja ljudima; budući da 78 % sve djece koja su bila žrtve trgovanja ljudima čine djevojke, a 68 % odraslih žrtava trgovanja ljudima čine žene(18);

E.  budući da su rodna nejednakost, siromaštvo, prisilna migracija, nezaposlenost, nedostatak socijalno-ekonomskih mogućnosti, nedostatak pristupa obrazovanju, rodno uvjetovano nasilje, diskriminacija i marginalizacija te korupcija neki od čimbenika koji pridonose tome da su osobe, posebno žene i djeca, izložene trgovanju ljudima; budući da se temeljni uzroci trgovanja ljudima i dalje nedovoljno rješavaju;

F.  budući da su žrtve trgovanja ljudima često izložene višestrukim i intersekcijskim oblicima diskriminacije i nasilja, uključujući na temelju spola, dobi, rase, invaliditeta, etničke pripadnosti, kulture i vjeroispovijesti, kao i nacionalnog ili socijalnog podrijetla ili drugog statusa te da ti oblici diskriminacije mogu sami potaknuti trgovanje ljudima(19);

G.  budući da postoje brojni oblici trgovanja ljudima, ali se svi temelje na zlouporabi prirodne ranjivosti žrtava i usmjereni su na iskorištavanje ljudi te budući da žrtve trgovanja ljudima obavljaju različite zakonite i nezakonite aktivnosti, uključujući, ali ne isključivo poljoprivredni sektor, preradu hrane, seksualnu industriju, rad u kućanstvima, proizvodnju, pružanje skrbi, čišćenje, ostale industrije (posebno uslužne djelatnosti), prosjačenje, kriminalitet, prisilni brak, seksualno iskorištavanje na internetu i izvan njega, nezakonita posvojenja i trgovinu ljudskim organima; budući da postoje drugi oblici trgovanja ljudima koji su i dalje nedovoljno evidentirani i prijavljivani, uključujući neke koji su iznimno rodno uvjetovani, kao što su prisilni brak i prisilan rad u domaćinstvu;

H.  budući da se posljednjih nekoliko godina pokazalo da su migranti i tražitelji azila u posebnom riziku od trgovanja ljudima; budući da su među njima maloljetnici i žene bez pratnje posebna ciljna skupina mreža trgovanja ljudima;

I.  budući da je Europol upozorio da bi učinak pandemije bolesti COVID-19 mogao dodatno povećati broj žrtava(20)i smanjiti vjerojatnost da tijela kaznenog progona otkriju trgovce ljudima te da bi i gospodarska recesija nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 mogla dovesti do opasnih posljedica u području trgovanja ljudima(21); budući da se situacija žrtava trgovanja ljudima pogoršala od početka krize i da su službe za podršku naišle na poteškoće u pružanju pomoći žrtvama;

J.  budući da Europol(22) smatra da je upotreba digitalnih tehnologija povećala sposobnost kriminalaca za trgovanje ljudima za različite vrste iskorištavanja; budući da trgovci ljudima iskorištavaju nove tehnologije tijekom svake faze seksualnog iskorištavanja, od vrbovanja i oglašavanja žrtava do ucjenjivanja te kontrole njihova kretanja; budući da ti novi alati pružaju veću anonimnost trgovcima ljudima i predstavljaju poteškoće tijelima kaznenog progona pri njihovu otkrivanju; budući da internetska interakcija stvara rizike i prilike za počinitelje kaznenih djela, žrtve i tijela kaznenog progona;

K.  budući da je trgovanje ljudima i dalje složeno i učestalo kazneno djelo koje utječe na mogućnost postizanja svih ciljeva održivog razvoja, posebno ciljeva održivog razvoja 5. (ravnopravnost spolova), 8. (pristojna radna mjesta i gospodarski rast), 16. (mir, pravda i snažne institucije) i 17. (partnerstva u ostvarenju ciljeva);

L.  budući da je trgovanje ljudima prije svega ozbiljno kazneno djelo protiv pojedinaca, ono uzrokuje i troškove društvu kao što je dodatna upotreba javnih usluga, uključujući kazneni progon, specijalizirane usluge, zdravstvene usluge i socijalnu zaštitu, izgubljenu gospodarsku proizvodnju, vrijednost gubitka kvalitete života te koordinaciju rada na sprječavanju trgovanja ljudima; budući da se taj trošak procjenjuje na 3 700 524 433 EUR za EU-28(23);

M.  budući da je trgovanje ljudima složen transnacionalni fenomen koji se može učinkovito riješiti samo ako institucije EU-a, države članice, treće zemlje i EU te međunarodne organizacije surađuju na koordiniran način; budući da je međunarodna suradnja ključna u iskorjenjivanju trgovanja ljudima kroz sinergiju različitih postojećih unutarnjih i vanjskih politika kao što su Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024., kao i relevantnim kampanjama informiranja u uključenim zemljama; budući da bi trgovanje ljudima trebalo uzeti u obzir u zakonodavnom radu na Trećem akcijskom planu za ravnopravnost spolova;

N.  budući da je učinkovito otkrivanje žrtava trgovanja ljudima i dalje izazov u većini država članica iz različitih razloga, kao što su nedostatak jezičnog znanja i nesklonost žrtava prijavljivanju policiji ili ograničeni kapaciteti kaznenog progona; budući da je identifikacija djece žrtava često izazovnija jer ona ne razumiju da su žrtve; budući da su države članice dužne provoditi dubinsku analizu kako bi spriječile trgovanje ljudima, istražiti slučajeve trgovanja ljudima i kazniti počinitelje, podržati i osnažiti žrtve te poštivati njihovo dostojanstvo i osigurati njihovu zaštitu i pristup pravnim lijekovima te da ako to ne čine, narušavaju ili poništavaju ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda žrtava;

O.  budući da se Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima utvrđuju minimalni standardi koji se primjenjuju u cijeloj Europskoj uniji u pogledu sprečavanja i suzbijanja trgovanja ljudima i zaštite žrtava te pruža definicija onoga što čini trgovanje ljudima; budući da cjelovito i ispravno prenošenje Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima, uz njezinu potpunu provedbu, nije samo obavezno, već i neophodno kako bi se postigao napredak u rješavanju trgovanja ljudima;

P.  budući da sva izvješća o praćenju pokazuju da gotovo 10 godina nakon donošenja Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i dalje preostaju prepreke njezinoj punoj provedbi na razini država članica, s time da većina žrtava nije otkrivena, a stope kaznenog progona počinitelja i osuđujućih presuda za njih i dalje su niske; budući da zločinačke organizacije mogu aktivno iskorištavati znatne nedostatke u pogledu pokrivenosti i provedbe nacionalnih zakona i politika koje se odnose na trgovinu ljudima, zbog čega je više ljudi izloženo iskorištavanju;

Q.  budući da provedba Direktive o pravima žrtava nije zadovoljavajuća, posebno zbog nepotpunog i/ili neispravnog prenošenja;

R.  budući da je trgovanje ljudima vrlo unosan oblik organiziranog kriminala, pa je stoga potaknuto potražnjom i dobiti; budući da se u suzbijanju trgovanja ljudima treba staviti naglasak na smanjenje potražnje, među ostalim u pogledu seksualnog iskorištavanja žena i djevojaka; budući da su fizičko, psihološko i seksualno nasilje sastavni elementi trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja i nasilja nad ženama;

S.  budući da bi ratifikacija Istanbulske konvencije od strane EU-a mogla doprinijeti naporima EU-a i država članica u borbi protiv trgovanja ljudima;

T.  budući da ozbiljno iskorištavanje radne snage postoji u mnogim gospodarskim sektorima u EU-u i pogađa različite skupine prekograničnih radnika, bez obzira na to je li riječ o građanima EU-a ili ne; budući da je Agencija Europske unije za temeljna prava(24) preporučila da te prakse treba rješavati, među ostalim, sveobuhvatnim sustavom ciljanih inspekcija radnih uvjeta;

1.  ističe potrebu za koordiniranim, usklađenim i dosljednim okvirom na razini EU-a utemeljenim na učinkovitijim mehanizmima procjene i praćenja kojim se jamči ojačavanje sprječavanja trgovanja ljudima, uz pružanje potpore i pomoći njezinim žrtvama i njihovom zaštitom te s ciljem potpunog iskorjenjivanja trgovanja ljudima, među ostalim koordiniranom provedbom uz prava dodijeljena Direktivom o pravima žrtava, Direktivom o dozvoli boravka, Direktivom o borbi protiv seksualnog zlostavljanja i dječje pornografije te Direktivom o naknadi žrtvama(25), jer je trgovanje ljudima kazneno djelo s prekograničnom dimenzijom te se stoga ne može rješavati samo na nacionalnoj razini;

2.  pohvaljuje dobar rad Komisije u koordiniranju odgovora EU-a na trgovanje ljudima te razvoju znanja i nalaza o različitim aspektima trgovanja ljudima, uključujući istraživanje rodne dimenzije i posebne ranjivosti djece; poziva Komisiju da osigura kontinuitet tog rada imenovanjem stalnog koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima s odgovarajućim kvalifikacijama i jasnim mandatom, koji će surađivati s mrežom nacionalnih predstavnika država članica i civilnog društva kako bi se zajamčila dosljedna suradnja;

3.  ističe važnost financiranja programa Fonda za azil, migracije i integraciju, programa Daphne, Europskog socijalnog fonda + i Fonda za unutarnju sigurnost kako bi se i dalje koristili za projekte koji se bave borbom protiv trgovanja ljudima, kao i važnost upotrebe ostalih dostupnih instrumenata, uključujući programe EU-a kao što je program Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti, financijske instrumente kao što su Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i Zaklada EU-a za Afriku, te inicijative EU-a i UN-a Spotlight i Glo.ACT; podsjeća na potrebu za inicijativama i projektima koji se bave rodnom dimenzijom trgovanja ljudima te poziva na sveobuhvatno preispitivanje projekata koje financira EU; poziva države članice da osiguraju stabilno financiranje i odgovarajuće osoblje za identificiranje žrtava i njihovu zaštitu te izražava zabrinutost zbog nedostatka odgovarajućeg financiranja organizacija za pomoć žrtvama, posebno onih koje pružaju potporu ženama, a koje zbog znatnih financijskih rezova imaju problema u nastavljanju pružanja usluga žrtvama;

4.  naglašava da nedostatak dosljednih, usporedivih i detaljnih podataka i dalje otežava odgovarajuću i dokazima potkrijepljenu procjenu raširenosti i trendova u trgovanju ljudima; poziva države članice da pojačaju svoje napore i financiranje za istraživanje, analizu i prikupljanje podataka o svim oblicima trgovanja ljudima te da poboljšaju koordinaciju između izvora podataka na nacionalnoj razini i razini EU-a, kao i da prikupljaju novije, centraliziranije i sveobuhvatnije podatke raščlanjene prema vrsti trgovanja ljudima, dobi i spolu, rasnom i etničkom podrijetlu, koji uključuju ljude kojima se interno trguje, i to prikupljanjem statističkih podataka uz poštivanje prava na privatnost u suradnji s uključenim institucionalnim dionicima, civilnim društvom, EIGE-om te svim relevantnim međunarodnim organizacijama; poziva Komisiju da redovito prikuplja i objavljuje takve podatke za EU;

5.  potiče Komisiju i države članice da osiguraju diferencijaciju između trgovanja ljudima i krijumčarenja, koji zahtijevaju detaljniju analizu te različite pravne odgovore i odgovore politike; ističe da njihovo miješanje često dovodi do neuspjeha u pravilnoj identifikaciji žrtava i jamčenju da one imaju pristup zaštitnim mjerama te da mogu izbjeći sekundarnu viktimizaciju;

6.  poziva Komisiju i države članice da provedu procjenu i vrednovanje upotrebe digitalnih tehnologija, društvenih medija i internetskih usluga kao prevladavajućih alata u vrbovanju žrtava te da ojačaju tijela kaznenog progona i organizacije civilnog društva u borbi protiv trgovanja ljudima pružajući im potrebno tehničko znanje i namjenska sredstva kako bi mogli odgovoriti na izazove koje nameću nove tehnologije; nadalje ih poziva da donesu pravila o odgovornosti trećih osoba za tehnološka poduzeća koja udomljavaju materijal o iskorištavanju, da poboljšaju zakonodavne alate u sudskim postupcima i kaznenom progonu trgovaca ljudima, da promiču razmjenu podataka i suradnju između odgovarajućih nadležnih tijela, pružatelja internetskih usluga i poduzeća koja se bave društvenim medijima, da promiču kampanje informiranja javnosti diljem EU-a o trgovanju ljudima, poštujući pritom pravo žrtava na privatnost i sigurnost te osiguravajući njihova temeljna prava i zaštitu podataka, te da povećaju potporu izgradnji transnacionalnih stručnih rješenja i rješenja koja se temelje na tehnologijama, primjerice za zaustavljanje vrbovanja žrtava;

7.  potiče Komisiju i države članice da u kampanjama koje su usmjerene na škole, sveučilišta, poduzeća i istraživačka tijela osviještenost o kiberprostoru bude prioritet te da nadograde postojeće stručno znanje kao što je portal Better Internet for Kids; naglašava da je podizanje razine svijesti o internetskom trgovanju ljudima na društvenim medijima ključno za sprečavanje ulaska novih žrtava u mreže trgovanja ljudima; poziva Komisiju da aktivno surađuje s platformama na izradi zajedničkih smjernica i akcijskih planova za sprečavanje i suzbijanje internetskog trgovanja ljudima;

Identifikacija žrtava te pružanje zaštite, pomoći i potpore žrtvama

8.  naglašava da je rana identifikacija žrtava i dalje jedan od glavnih problema pri provedbi te jedan od najvažnijih u smislu omogućavanja žrtvama da ostvare svoja prava; poziva države članice da im pruži zaštitu, da većem broju aktera dodijele odgovornost i mogućnosti podizanja razine svijesti za identifikaciju žrtava trgovanja ljudima u svim fazama tog procesa, uključujući predstavnike organizacija civilnog društva, službenike tijela kaznenog progona, službenike za imigraciju i azil, inspektore rada i socijalne radnike ili zdravstveno osoblje, kao i druge relevantne stručnjake i aktere; naglašava potrebu za pristupom koji se temelji na četiri ključne strategije, a to su sprečavanje, kazneni progon, zaštita žrtava i višerazinsko partnerstvo; poziva sve države članice da odrede odgovarajuća sredstva za identifikaciju žrtava te pružanje zaštite, pomoći i potpore žrtvama trgovanja ljudima u svim fazama; naglašava da bi se ranom identifikacijom trebale uzeti u obzir posebnosti visokorizičnih sektora i skupina kao što su žrtve koje su žene i djevojke;

9.  poziva sve države članice da učinkovito zajamče prava žrtava pružanjem pravne pomoći u najranijoj mogućoj fazi, među ostalim pristupačnim informacijama o njihovim zakonskim pravima, te da ih zaštite i podupru rodno osjetljivim pristupom uz istodobno osiguravanje komplementarnosti s Direktivom o pravima žrtava; podsjeća da Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima državama članicama nalaže da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da su nadležna državna tijela ovlaštena ne goniti ili određivati kazne žrtvama trgovanja ljudima za svoju uključenost u kaznena djela koja su bile prisiljene počiniti;

10.  žali zbog nedostatka ciljanih programa zaštite za ranjive žrtve u brojnim državama članicama; naglašava važnost osiguravanja mjera za posebne potrebe žrtava u ranjivim situacijama i posebne smjernice žrtvama trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; naglašava potrebu da osigura bezuvjetnu i individualiziranu zaštitu, pomoć i potporu žrtvama, uzimajući u obzir i osobe koje one izravno uzdržavaju, među ostalim u kontekstu sudskih, kaznenih, građanskih ili drugih postupaka protiv trgovaca ljudima ili izrabljivača; poziva na učinkovitu provedbu Direktive o pravima žrtava i svog povezanog zakonodavstva u svim državama članicama uz pristup koji se temelji na rodu i žrtvama; podsjeća da osobe koje rade na zaštiti i pružanju pomoći žrtvama trgovanja ljudima ne treba kazneno goniti zbog njihovog rada koji je s tim povezan;

11.  napominje da žrtve trgovanja ljudima zahtijevaju specijalizirane usluge, uključujući pristup sigurnom kratkoročnom i dugoročnom smještaju, programe zaštite svjedoka, zdravstvenu zaštitu i savjetovanje, usluge prevođenja i tumačenja, pristup pravosuđu, naknadu, pristup edukaciji i osposobljavanju, uključujući poduku jezika njihove države boravišta, pristup tržištu rada i zapošljavanje, (re-)integraciju, pomoć u preseljenju i individualizirane usluge, uz posebnu rodnu perspektivu; potiče države članice da osiguraju rodno specifično, odgovarajuće i ciljano pružanje usluga žrtvama trgovanja ljudima;

12.  izražava žaljenje zbog činjenice da su posebne potrebe žrtava u ranjivim situacijama kao što su žene, djeca, LGBTI osobe, osobe s invaliditetom i osobe iz skupina koje se definiraju njihovom rasom često zanemarene, te potiče države članice da osiguraju rodno specifične usluge i potporu žrtvama koja odgovara njihovim potrebama; poziva države članice da posebno odgovore na potrebe LGBTI osoba jer su vrlo ranjive na trgovanje ljudima zbog kumulativnog učinka različitih vrsta diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta;

13.  naglašava izrazitu ranjivost romskih zajednica prema svim oblicima trgovanja ljudima i iskorištavanju, posebno žena i djece, što je navedeno u trima izvješćima Komisije o napretku; poziva Komisiju i države članice da osmisle posebne mjere za suzbijanje trgovanja ljudima putem nacionalnih strategija integracije Roma za razdoblje 2020. – 2030.; poziva Komisiju i države članice da prikupljaju statističke podatke o žrtvama trgovanja ljudima na temelju njihove etničke pripadnosti;

14.  izražava zabrinutost što žrtve trgovanja ljudima često nisu na odgovarajući način informirane o svojim pravima te mjerama pomoći i podrške koje su im na raspolaganju; naglašava važnost jasnih i dosljednih informacija za žrtve i osoblje koje može doći s njima u izravan kontakt;

15.  naglašava da, iako puni učinak pandemije bolesti COVID-19 još nije mjerljiv, ipak je jasno da kriza nerazmjerno pogađa najranjivije žrtve trgovanja ljudima, posebno žene i djecu te one u nesigurnim situacijama te da su zbog krize brojna skloništa morala biti zatvorena ili su morala ukinuti svoje usluge zbog prijavljenih slučajeva zaraze, zbog čega su žrtve trgovanja ljudima ostale bez smještaja, zdravstvene skrbi i pravne pomoći; u tom kontekstu naglašava da bi pristup skrbi i socijalnim uslugama trebao biti zajamčen bez diskriminacije; podsjeća da je pandemija dodatno pogoršala temeljne uzroke trgovanja ljudima i izložila ranjive skupine većem riziku od trgovanja ljudima, povećala broj oglasa na internetu u kojima su žrtve trgovanja ljudima, broj seksualnih predatora kojima su žrtve djeca, broj slučajeva seksualnog iskorištavanja na internetu te zahtjeva za dječjom pornografijom; poziva države članice da poduzmu učinkovite mjere uz potporu organizacija civilnog društva i agencija EU-a kao što je Europol, koji je u ožujku 2020. objavio izvješće naslovljeno: „Pandemic profiteering: how criminals exploit the COVID-19 crisis” („Profit u doba pandemije: kako kriminalci iskorištavaju krizu povezanu s bolešću COVID-19”); poziva Komisiju da provede dublju analizu učinaka pandemije bolesti COVID-19 na potencijalne žrtve trgovanja ljudima te strukture i funkcioniranja trgovanja ljudima općenito kako bi se osmislile posebne mjere za suzbijanje trgovanja ljudima;

16.  naglašava potrebu za potpuno funkcionalnim i dosljednim nacionalnim referalnim mehanizmima koji su koordinirani s transnacionalnim referalnim mehanizmima i koji se financiraju posebnim namjenskim financijskim sredstvima kako bi se riješili izazovi u koordinaciji različitih aktera te nedostaci koji su doveli do ograničenog povjerenja među žrtvama, a koji mogu imati negativan učinak na učinkovite prijave; ističe da bi dobra suradnja između policije i nevladinih organizacija trebala nadopunjavati punopravni nacionalni referalni mehanizam kojim se definiraju uloge i odgovornosti svih relevantnih aktera(26) tako da se osiguraju zaštita i promicanje temeljnih prava žrtava; potiče države članice da uspostave nacionalne centre specijalizirane za podršku i prihvat žrtava trgovanja ljudima te da olakšaju izravnu i učinkovitu prekograničnu suradnju među tim centrima kao i među agencijama za kazneni progon i relevantnim agencijama EU-a;

17.  poziva Komisiju da prati i ocjenjuje situaciju u vezi s naknadom žrtvama u državama članicama i izvan njih u pogledu pristupa, provedbe i stvarnih plaćanja te da predloži posebne mjere kako bi se osigurala bolja, brža i besplatna pravna pomoć i pristup naknadi u svim državama članicama, ne dovodeći u pitanje druge oblike naknade;

18.  pozdravlja donošenje uspostave Mehanizma za reviziju provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i njezinih protokola u 2018. i pokretanje postupka njezine revizije u 2020.; poziva Komisiju da se nametne kao primjer kojemu treba težiti u tom postupku revizije; naglašava važnost većeg razumijevanja trgovanja ljudima kao složenog kaznenog dijela u stalnom razvoju; poziva države članice i institucije EU-a da osiguraju da odgovor koji se temelji na ljudskim pravima bude u središtu analize trgovanja ljudima i odgovora na trgovanje ljudima te podsjeća na potrebu za suradnjom s građanima i organizacijama civilnog društva; naglašava važnu ulogu Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; poziva Komisiju i države članice da se pridruže međunarodnoj kampanji UN-a za suzbijanje trgovanja ljudima; poziva države članice da ratificiraju sve relevantne međunarodne instrumente koji se odnose na trgovanje ljudima, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima;

Trgovanje ljudima kao rodno obilježeno kazneno djelo i rješavanje problema trgovanja ljudima radi seksualnog iskorištavanja

19.  naglašava da je od 2008. seksualno iskorištavanje i dalje najčešći prijavljeni oblik trgovanja ljudima u EU-u jer se sa 60 % žrtava trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja; primjećuje da 92 % tih žrtava čine žene i djevojke te da više od 70 % trgovaca ljudima čine muškarci(27), što odražava da je trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja ukorijenjeno u rodnim nejednakostima;

20.  stoga potiče države članice da donesu konkretne mjere za rješavanje problema rodno uvjetovanog nasilja, nasilja nad ženama i maloljetnicima, društvenog prihvaćanja nasilja i kažnjavanja, strukturalne rodne nejednakosti i stereotipa kao temeljnih uzroka trgovanja ljudima, posebno obrazovanjem, kampanjama informiranja i podizanja razine svijesti upotpunjenima razmjenom najboljih praksi, među ostalim programima i tečajevima osposobljavanja radi suradnje s muškarcima i mladićima; preporučuje da Komisija ojača i dalje razvije rodnu dimenziju pri praćenju provedbe zakonodavstva EU-a o suzbijanju trgovanja ljudima te potiče Komisiju da to nastavi pratiti u procjeni usklađenosti država članica s Direktivom i njihove provedbe Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima;

21.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ispita kako potražnja za seksualnim uslugama potiče trgovanje ljudima jer je Europol izvijestio da „postoje države članice u kojima je prostitucija zakonita, što trgovcima ljudima olakšava korištenje pravnog okružja za iskorištavanje svojih žrtava”(28); podsjeća na otkriće Europola da su u nekim državama članicama EU-a u kojima je prostitucija zakonita osumnjičenici, uz odrasle žrtve, mogli iskorištavati i djecu(29); naglašava da je trgovanje ljudima potaknuto znatnom dobiti za trgovce ljudima i potražnjom koja potiče sve oblike iskorištavanja; naglašava da je upotreba zakonitih poduzeća za prikrivanje aktivnosti iskorištavanja poprilično uobičajena među trgovcima ljudima; podsjeća da su države članice pravno obvezne smanjivati potražnju za svim oblicima iskorištavanja i odvraćati od nje, što bi trebao biti glavni cilj napora u sprječavanju i kaznenom progonu;

22.  poziva Komisiju da prednost da sprečavanju kaznenog djela trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, među ostalim kampanjama informiranja i podizanja razine svijesti te edukacijskim kampanjama, donošenjem mjera i programa za odvraćanje od potražnje i njezino smanjenje, da može donijeti buduće posebno zakonodavstvo te poziva države članice da u svoje nacionalne zakone uključe korištenje usluga žrtava trgovanja ljudima kao kazneno djelo, kako je preporučeno u članku 18. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i kako je to 2018. ponovno istaknula Komisija(30), te da osiguraju učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kazne; poziva države članice na blisku suradnju s organizacijama civilnog društva koje rade sa žrtvama trgovanja ljudima;

23.  poziva države članice i Komisiju da se kroz razvoj digitalnih vještina, uključujući digitalnu sigurnost, u suradnji sa svim relevantnim akterima, usredotoče na ponavljajuće i nove obrasce trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, kao što je sve veće iskorištavanje djece i žena, uključujući mamljenjem i iznuđivanjem te, među ostalim, primjenom metode „zaljubljeni mladić” kao najčešćeg načina vrbovanja žrtava i postizanja njihove suglasnosti upotrebom internetskih tehnologija; primjećuje da su povećanom upotrebom tehnologije kriminalne mreže koje se bave trgovanjem ljudima znatno preobrazile svoj tradicionalni način rada, posebno u nekim fazama procesa trgovanja ljudima;

24.  traži, uz isticanje njihove važnosti, više rodno osjetljivih programa osposobljavanja i programa osposobljavanja usmjerenih na djecu za sve službenike, suce, dionike i aktere koji rade na slučajevima trgovanja ljudima i istragama te s potencijalnim žrtvama kako bi se poboljšala rana identifikacija žrtava trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja te potiče države članice da donesu mjere za potporu žrtvama, kao što su programi izlaska iz kruga iskorištavanja, mjere psihološke podrške, dostojanstvene mogućnosti socijalne i profesionalne reintegracije, obrazovanje i pristup sveobuhvatnim uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te povezanim pravima, uključujući pritom civilno društvo, socijalne partnere i privatni sektor; nadalje u tom pogledu naglašava važnost programa za podizanje razine svijesti šire javnosti kako bi se identificirale i zaštitile potencijalne žrtve; naglašava potrebu dodjele odgovarajućih sredstava za svrhe osposobljavanja te stoga poziva države članice za osiguraju odgovarajuća sredstva;

25.  potiče države članice da uvedu sveobuhvatni dobno i razvojno prikladan spolni odgoj kao ključni oblik sprečavanja svih oblika nasilja nad ženama i djevojkama, uključujući trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje, te da uključe edukaciju o pristanku i odnosima, promičući zdrave stavove poštivanja i jednakosti u svim interakcijama;

Trgovanje ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage

26.  izuzetno žali zbog toga što je nekoliko država članica i organizacija civilnog društva izvijestilo o porastu trgovanja ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage(31); žali što su djeca sve češće žrtve trgovanja ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage te poziva na hitne mjere nacionalnih inspekcija rada u državama članicama kako bi se otkrile i suzbile takve prakse; nadalje poziva Europsko nadzorno tijelo za rad da prednost da rješavanju pitanja ozbiljnog iskorištavanja radne snage i podrži države članice u izgradnji kapaciteta u ovom području s ciljem boljeg prepoznavanja i sankcioniranja praksi ozbiljnog iskorištavanja radne snage putem ciljanih inspekcija; naglašava važnost razmatranja uključivanja iskorištavanja radne snage u programe osposobljavanja za službenike koji se bave žrtvama kako bi se poboljšala rana identifikacija žrtava trgovanja ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama ispita kako potražnja za jeftinim uslugama rada potiče trgovanje ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage; potiče nadležna tijela država članica da pojačaju svoje napore u suzbijanju svih vrsta neformalnog i nereguliranog rada, a time i osiguraju radna prava za sve radnike; naglašava da su dotični radnici zbog nesigurnog radnog statusa ovisni o svojim poslodavcima, što počiniteljima u trgovanju ljudima omogućava iskorištavanje njihovih žrtava;

Drugi oblici iskorištavanja

27.  poziva države članice i Komisiju da se usredotoče na ponavljajuće i nove obrasce svih oblika trgovanja ljudima, uključujući trgovanje ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage, prisilnog prosjačenja, prisilnog i lažnog braka, prisilnog počinjenja kaznenih djela, među ostalim; naglašava da je trgovanje ljudima potaknuto znatnom dobiti za trgovce ljudima i potražnjom koja potiče sve oblike iskorištavanja; sa zabrinutošću primjećuje da brojne države članice EU-a nemaju odgovarajuće zakonodavstvo za žrtve svih oblika iskorištavanja; poziva države članice da prilikom pružanja zaštite, pomoći i podrške žrtvama uzmu u obzir sve oblike trgovanja ljudima; primjećuje da unatoč nedavnim izvješćima o kriminalnim mrežama koje trguju ljudima diljem EU-a u svrhu iskorištavanja radne snage i drugih oblika iskorištavanja, ipak postoji nedostatak odgovarajućih podataka, zakonodavstva i pristupa uslugama za podršku žrtava tih oblika iskorištavanja;

28.  napominje da su 18 % žrtava(32)činile žrtve trgovanja ljudima u svrhu drugih oblika iskorištavanja, uključujući aktivnosti u području prisilnog prosjačenja, prisilnog počinjenja kaznenih djela, prodaje beba, odstranjivanja organa, nezakonitog posvajanja, financijskog iskorištavanja putem prijevara i trgovanja ljudima putem surogatnog majčinstva; ističe da mnoge žrtve prisilnog prosjačenja i prisilnog počinjenja kaznenih djela često potječu iz marginaliziranih romskih zajednica i često su djeca;

29.  ističe da pravni i politički okvir EU-a o trgovanju ljudima obuhvaća unutarnju i vanjsku dimenziju, prepoznajući da je suzbijanje trgovanja ljudima, koje predstavlja teško kazneno djelo i kršenje ljudskih prava, jasan cilj vanjskog djelovanja EU-a; poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju s trećim zemljama u cilju borbe protiv svih vrsta trgovanja ljudima te jačanja mogućnosti za zajedničke istrage i specijalizirane kaznene progone;

Trgovanje ljudima u kontekstu azila i migracija

30.  naglašava da, iako su većina žrtava državljani EU-a, kriminalne organizacije zloupotrebljavaju migracijske putove za trgovanje žrtvama prema EU-u, a humanitarne krize pogoršavaju izloženost migranata, izbjeglica i tražitelja azila trgovcima ljudima; ističe da je posljednjih godina došlo do naglog porasta broja žena i djevojaka kojima se trguje središnjom sredozemnom rutom radi seksualnog iskorištavanja u EU-u(33); poziva države članice i EU da identificiraju žene i djevojke te da spriječe slične slučajeve u budućnosti upotrebom dosljednog, koordiniranog i rodno obilježenog pristupa koji se temelji na pravima i koji je usmjeren na djecu u cilju sprječavanja i rješavanja problema trgovanja ljudima; podsjeća da žene i djeca na migracijskom putu često postaju žrtve seksualnog zlostavljanja u zamjenu za zaštitu i osnovne potrepštine; naglašava da su kriteriji za odobravanje službenog statusa žrtve trgovanja ljudima tim ženama i djeci prestrogi za ispunjavanje te da stoga nisu u mogućnosti primiti potrebnu potporu kako bi riješili problem s kojim se suočavaju;

31.  ponovno ističe da su tražitelji azila, izbjeglice i migranti, a posebno maloljetnici bez pratnje i maloljetnici odvojeni od obitelji, izloženi trgovanju ljudima te da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti trgovanju ženama, djecom i drugim ugroženim skupinama; ističe da postoje oblici ranjivosti i rizici u različitim fazama procesa migracije prije same migracije, na putu prema EU-u, na odredištu te za one koji bi mogli biti vraćeni; napominje da ograničeno poznavanje lokalnog jezika i/ili nerazumijevanje njihovih prava, ograničen pristup održivim mogućnostima za život ili kvalitetnom obrazovanju te ograničenja slobode kretanja također pridonose riziku od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima;

32.  ističe vrlo mali broj registriranih žrtava trgovanja ljudima u okviru postupaka međunarodne zaštite; poziva države članice da poboljšaju pružanje informacija osobama koje dolaze, i uz pomoć pismenog i usmenog prevođenja o njihovim pravima i primjenjivim postupcima u skladu sa zakonodavstvom EU-a, među ostalim, o mogućnostima dobivanja potpore odvjetnika i kulturnih posrednika koji rade na sprečavanju trgovanja ljudima i njihova iskorištavanja;

33.  ističe da su u nekim državama članicama podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji su identificirani kao žrtve trgovanja ljudima odlučili promijeniti postupke i zatražiti dozvolu boravka u skladu s Direktivom o dozvoli boravka(34)ili su to morali napraviti; poziva države članice da zajamče međusobnu povezanost i komplementarnost postupaka za suzbijanje trgovanja ljudima i za dobivanje azila;

34.  poziva države članice da osiguraju dosljednu primjenu odredaba utvrđenih u Uredbi Dublin III, Direktivi o suzbijanju trgovanja ljudima i Direktivi o dozvoli boravka kako bi se spriječila praksa koja se primjenjuje u nekim državama članicama i u okviru koje se žrtve trgovanja ljudima premještaju u zemlju u kojoj su iskorištavane kad su tek stigle, čime se više izlažu riziku od ponovne trgovine ljudima i ponovnih trauma;

35.  poziva države članice da pojačaju napore za ranu identifikaciju potencijalnih žrtava, posebno u okviru migracijskih tokova i u žarišnim točkama, te da donesu mjere zaštite i sprječavanja; ističe da bi potencijalnim žrtvama koje su identificirane trebalo pružiti zaštitu i pristup sigurnom mjestu gdje bi im se mogle pružiti informacije i pravna pomoć; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurale da sve žrtve, uključujući žrtve migrante, imaju pristup pravosuđu bez obzira na boravišni status;

36.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuća sredstva i specijalizirane objekte za stvarne/pretpostavljene žrtve trgovanja ljudima, uključujući žene, maloljetnike bez pratnje i maloljetnike odvojene od obitelji, te da osiguraju dovoljno mjesta u skloništima; poziva države članice da omoguće prisutnost osoblja osposobljenog za rodna pitanja u prihvatnim objektima te da organizacijama civilnog društva osiguraju odgovarajuću potporu i financijska sredstva;

37.  poziva države članice da žrtvama trgovanja ljudima osiguraju pravo na obiteljski život te da procijene moguće proširenje međunarodne zaštite žrtvama na članove njihovih obitelji; poziva države članice da ubrzaju postupke spajanja obitelji za članove obitelji žrtava izloženih riziku u zemlji podrijetla;

38.  ističe da je potrebno uspostaviti nacionalne mehanizme za prikupljanje podataka o žrtvama trgovanja ljudima u okviru postupaka međunarodne zaštite kako bi se osiguralo praćenje identificiranih slučajeva;

39.  zabrinut je zbog toga što je razdoblje oporavka i razmišljanja povezano sa suradnjom žrtve tijekom istrage i što ga odobravaju tijela kaznenog progona; izražava žaljenje zbog činjenice da se u nekim državama članicama(35) razdoblje oporavka ne pruža ni žrtvama trgovanja ljudima koji su državljani EU-a i/ili EGP-a niti tražiteljima azila; poziva Komisiju da prati provedbu dostupnih pravnih rješenja na razini država članica, posebno odobravanje razdoblja oporavka i razmišljanja;

40.  ističe da, prema Europolu, krijumčarenje migranata i trgovanje ljudima ponekad vrše ista zločinačka udruženja(36), a istrage pokazuju da trgovci ljudima sve češće ciljaju na migrante i tražitelje azila u EU-u u svrhu iskorištavanja(37); ističe važnost borbe protiv trgovanja ljudima te njegova sprečavanja u suradnji protiv krijumčarenja s trećim zemljama, bilo podrijetla bilo tranzita, zajedno sa zaštitom žrtava trgovanja ljudima, osiguravajući pritom sveobuhvatne programe potpore, reintegracije i rehabilitacije;

41.  podsjeća države članice da nedostatak sigurnih i zakonitih migracijskih putova za tražitelje azila povećava njihovu izloženost trgovanju ljudima jer ih se može iskoristiti tijekom tranzita i po dolasku; poziva države članice da osiguraju sigurnije i zakonite migracijske rute kao što su humanitarne vize, kako bi se spriječilo iskorištavanje ranjivih pojedinaca;

42.  primjećuje da ako žrtva nije prijavljena ili je u statusu ovisnosti, to povećava vjerojatnost viktimizacije i smanjuje vjerojatnost da će potražiti pomoć ili prijaviti zlostavljanje zbog straha od imigracijskih posljedica, a time se dovode u rizik od iskorištavanja ili zlostavljanja; primjećuje da zbog znatnih nedostataka u pogledu pokrivenosti i provedbe nacionalnih zakona i politika koje se odnose na trgovanje ljudima počinitelji iskorištavaju žrtve s nezakonitim statusom, zbog čega je više ljudi izloženo iskorištavanju; poziva države članice da odvoje mjere povezane s migracijama od mjera kaznenog progona; naglašava da bi se za sve ranjive osobe trebali uspostaviti mehanizmi sigurnog izvješćivanja i učinkovitog podnošenja pritužbi;

Trgovanje djecom

43.  napominje da djeca čine gotovo četvrtinu svih žrtava u EU-u, pri čemu djevojčice (78 %) čine veliku većinu djece žrtava u EU-u; ističe da su gotovo 75 % svih dječjih žrtava u EU-u bili građani EU-a; posebno je zabrinut zbog nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja s kojim se suočavaju djeca žrtve u EU-u, posebno ona kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja(38);

44.  podsjeća na obvezu država članica da posvete posebnu pozornost djeci žrtvama trgovanja ljudima, pri čemu najbolji interes djeteta u svakom trenutku mora biti najvažniji; naglašava fizičke i psihološke posljedice koje trpe djeca koja su žrtve trgovanja i njihovu povećanu ranjivost iskorištavanju; poziva države članice da zajamče snažne mjere za zaštitu djece, pretpostavku djetinjstva i procjenu dobi djeteta, zaštitu prije i tijekom kaznenih postupaka, pristup bezuvjetnoj pomoći, naknadu štete, nekažnjavanje, pomoć i podršku članovima obitelji djeteta žrtve te sprječavanje;

45.  poziva države članice da se usredotoče na identifikaciju djece žrtava i pružanje pomoći toj djeci u ostvarivanju njihovih prava; ističe potrebu da se za djecu žrtve bez pratnje, uključujući djecu žrtve bez pratnje, odmah imenuju dobro osposobljeni skrbnici koji će imati odgovarajuću potporu, uključujući privremene skrbnike kao hitnu mjeru, te naglašava važnost pravosuđa prilagođenog djeci i specijaliziranih službi; nadalje poziva države članice da poduzmu mjere za osiguravanje odgovarajućeg i prikladnog osposobljavanja za one koji rade s djecom žrtvama trgovanja ljudima, posebno u području prava i psihologije, te da povećaju broj skrbnika organiziranjem kampanja za podizanje razine svijesti;

46.  poziva države članice da osiguraju da osoblje konzulata pri uzimanju biometrijskih podataka maloljetnika u postupku podnošenja zahtjeva za izdavanje vize posebnu pozornost posveti ispravnoj provjeri identiteta maloljetnika i povezanosti s osobama koje imaju roditeljsko pravo ili zakonsko skrbništvo; poziva države članice i Komisiju da u bliskoj suradnji s Europolom i organizacijama civilnog društva i u cilju sprječavanja trgovanja djecom osiguraju ciljanu i učinkovitu edukaciju i osposobljavanje te da informacije o metodama kojima se koriste trgovci ljudima pruže nacionalnim, lokalnim i regionalnim tijelima;

47.  poziva države članice da u cijelosti provedu Direktivu o borbi protiv seksualnog zlostavljanja i dječje pornografije te da unaprijede suradnju policije i pravosuđa kako bi se na razini EU-a spriječilo i suzbilo seksualno iskorištavanje; poziva države članice na suradnju s organizacijama civilnog društva i agencijama EU-a, posebno s Europolom i Eurojustom, kako bi se pojačala razmjena informacija i podrška te prekogranične istrage;

48.  s velikom zabrinutošću primjećuje raširenost seksualnog zlostavljanja djece te obrazac i normalizaciju trgovanja i seksualnog iskorištavanja djece te poziva na odgovarajući odgovor internetskih platformi kako bi se izbjeglo da materijali koji uključuju zlostavljanje djece postanu dostupni;

49.  primjećuje upotrebu sredstava kao što su internet i društveni mediji u svrhu vrbovanja i privlačenja potencijalnih žrtava; poziva na to da internetske platforme posvete posebnu pažnju razvoju odgovarajućih alata; poziva na to da se novim Aktom o digitalnim uslugama riješi problem takve upotrebe metoda za provođenje nasilje na internetu; poziva države članice da razviju sustav identifikacije, rane podrške i pomoći djeci koja su žrtve seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja na internetu, kao i programe za podizanje razine svijesti te mehanizme prijavljivanja prilagođene djeci; potiče Komisiju i države članice da poduzmu daljnje mjere u borbi protiv tog internetskog kriminala i da ojačaju preventivne mjere; stoga ponovno ističe potrebu za poboljšanjem prekogranične suradnje i razmjene među tijelima kaznenog progona i tijelima za zaštitu djece, kao i za razvojem rješenja za brzo traženje obitelji i alternativne načine skrbi za maloljetnike bez pratnje;

50.  ističe da je djeci žrtvama potrebna posebna potpora, uzimajući u obzir njihove najbolje interese i posebnu ranjivost; potiče države članice da osiguraju da stručnjaci koji dolaze u kontakt s djecom žrtvama, kao što su tijela kaznenog progona, službenici graničnog nadzora, državni službenici, pravosudna tijela te socijalni i zdravstveni radnici, uključujući one koji rade u ustanovama za skrb o mladima, budu dovoljno osposobljeni za identifikaciju, podršku i upućivanje djece žrtava trgovanja ljudima; primjećuje da specijalizirani timovi u okviru tijelâ kaznenog progona, osposobljeni za audiovizualno snimanje svjedočanstava djece, nisu stalno uključeni u ispitivanje sve djece žrtava trgovanja ljudima; potiče države članice da učine te prakse standardnima i da osposobljavaju osoblje zaduženo za izvršavanje zakona za tu vrstu ispitivanja prilagođenog djeci; savjetuje državama članicama da razviju snažan „lančani pristup” u kojem će posebna podrška u području trgovanja ljudima, kao što su specijalizirani centri za podršku i prihvat žrtava trgovanja ljudima, i glavni moduli za skrb o mladima biti usko povezani te kojim će se istodobno odgovoriti na posebne potrebe svake maloljetne žrtve trgovanja ljudima;

51.  napominje da su romska djeca posebno izložena iskorištavanju i trgovini ljudima te da im prijeti velik rizik od seksualnog iskorištavanja, radnog iskorištavanja i prisilnog prosjačenja;

52.  pozdravlja odluku Komisije da u Strategiju EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece od 24. srpnja 2020. uvrsti osnivanje Europskog centra za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece, kako se traži u Rezoluciji Europskog parlamenta od 26. studenog 2019. o pravima djece, koji bi bio temelj koordiniranog europskog pristupa koji uključuje više dionika i obuhvaća sprečavanje i borbu protiv zlostavljanja djece i pomoć žrtvama;

53.  primjećuje da su djeca migranti, a posebno ona bez pratnje i ona koja su odvojena od obitelji, i dalje izložena velikom riziku od nasilja, trgovanja ljudima i iskorištavanja duž migracijskih ruta na putu prema EU-u i unutar njega; primjećuje da su djevojke izložene riziku od seksualnog iskorištavanja i rodno uvjetovanog nasilja na cijelom migracijskom putu; zahtijeva od država članica da djeci žrtvama trgovanja bez pratnje osiguraju mjere podrške, potpore i zaštite koje odgovaraju njihovim posebnim potrebama, da im po dolasku dodijele skrbnika te da im omoguće odgovarajuće i prilagođene uvjete života; podsjeća da bi se tim mjerama trebalo uzimati u obzir najbolje interese djece bez pratnje, iz kratkoročne, ali i dugoročne perspektive; osuđuje činjenicu da se neke države članice koriste pritvorom, među ostalim u policijskim ćelijama, kao metodom „zaštite” maloljetnika bez pratnje; podsjeća da bi države članice trebale razmotriti alternative pritvoru, posebno djece; podsjeća na to da zadržavanje u pritvoru nije u najboljem interesu djeteta i da države članice moraju osigurati smještaj prilagođen djeci bez oduzimanja slobode;

54.  napominje da su se trgovci ljudima često koristili prihvatnim centrima kako bi identificirali potencijalne žrtve i organizirali da ih se premjesti na mjesta gdje ih se iskorištavalo, te da stoga relevantna javna tijela i drugi nadležni akteri u državama članicama moraju biti posebno oprezni te nadzirati i štititi te centre pridajući posebnu pažnju najranjivijima kao što su djeca , ali i jačati njihovu zaštitu tako što će ih istovremeno osnaživati i informirati podizanjem razine svijesti u školama, centrima za mlade i pokretima za mlade; naglašava da je potreban koordinirani europski pristup za pronalazak i zaštitu djece migranata bez pratnje u slučaju njihova nestanka;

Učinkovitost kaznenopravnih sustava i kriminalizacija korištenja usluga žrtava

55.  konstatira mali broj slučajeva kaznenog progona i presuda za kazneno djelo trgovanja ljudima; potiče države članice da poduzmu mjere za poboljšanje i ubrzanje istraga o slučajevima trgovanja ljudima pojačanim naporima policije na nacionalnoj i transnacionalnoj razini i da uvedu stroge kaznene sankcije za kaznena djela trgovanja ljudima; naglašava da se postojeće nacionalne sankcije i načini njihova izvršenja i dalje znatno razlikuju među državama članicama; ističe da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti nedovoljno prijavljivanim i nedovoljno istraženim područjima, posebno sezonskim i privremenim radnim mjestima u niskokvalificiranim i slabo plaćenim sektorima, kao što je radno iskorištavanje u poljoprivrednom sektoru; poziva države članice na borbu protiv nekažnjavanja koordiniranim pristupom između relevantnih agencija EU-a u partnerstvu s državama članicama, institucijama EU-a, organizacijama civilnog društva i drugim partnerima, ojačavajući time učinkovitost istraga i kaznenih progona, među ostalim učinkovitom upotrebom postojećih platformi koje vode agencije kao što su Europol i Eurojust; stoga poziva nadležna tijela odgovorna za sprječavanje, otkrivanje, provođenje istraga ili kazneni progon teških kaznenih djela, među ostalim slučajeva trgovanja ljudima, da se koriste opsežnim informatičkim sustavima, uključujući Schengen Information System (SIS II), u skladu s odredbama sadržanima u relevantnom zakonodavstvu kako bi im se pružila podrška;

56.  ističe da nisu sve države članice uvele zakonodavstvo relevantno za članak 18. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima(39); napominje da različita pravna okružja u pogledu kriminalizacije korištenja usluga iznuđenih od žrtava otežavaju napore koji se ulažu u smanjivanje potražnje; izražava žaljenje zbog malog broja uspješnih slučajeva kaznenog progona i niske stope osuđujućih presuda u EU-u za svjesno korištenje usluga žrtava i za seksualno iskorištavanje; ponavlja svoj poziv državama članicama da čin svjesnog korištenja usluga žrtava trgovine ljudima hitno utvrde kao kazneno djelo;

57.  ističe da je za tijela kaznenog progona EU-a od ključne važnosti razviti učinkovite i proširene analitičke sposobnosti kao odgovor na sve veći broj kriminalnih obrazaca trgovanja ljudima koje dodatno olakšava internet; poziva Komisiju da pruži financijsku potporu agencijama EU-a kao što je Europol i državama članicama kroz namjenske sektorske fondove EU-a kao što je Fond za unutarnju sigurnost kako bi se osigurali najviši analitički standardi i odgovarajući alati za obradu sve većih količina informacija;

58.  napominje da se žene nerazmjerno kriminalizira zbog njihove socio-ekonomske situacije ili migracijskog statusa te da im je onemogućen jednak pristup pravosuđu zbog rodnih stereotipova, diskriminirajućih zakona, intersekcijskih ili složenih oblika diskriminacije te postupovnih i dokaznih zahtjeva i praksi; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da pristup pravosuđu bude fizički, ekonomski, društveno i kulturno dostupan svim ženama; poziva Komisiju i države članice da uklone prepreke pristupu žena pravosuđu;

59.  žali zbog činjenice da su uvjeti da žrtva dobije službeni status žrtve trgovanja ljudima često prestrogi, posebno za maloljetnike i druge ranjive žrtve koje financijski i emocionalno ovise o ljudima koji njima trguju; izražava žaljenje zbog činjenice da žrtve i dalje podliježu kaznenim optužbama i osuđujućim presudama za kaznena djela koja su bile prisiljene počiniti, često u vezi s nezakonitim ulaskom na teritorij države članice, što je često svojstveno trgovini ljudima; poziva države članice da donesu jasne odredbe o neprovođenju kaznenog progona protiv žrtava trgovanja ljudima ili o njihovu nekažnjavanju te o odvajanju zaštite žrtava od suradnje s tijelima kaznenog progona, jer se trenutačno time teret dokazivanja u potpunosti prebacuje na žrtve; zahtijeva da umjesto toga države članice odgovore na potrebe žrtava u pogledu psihološke podrške; nadalje poziva države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da se pomoć i podrška žrtvi ne uvjetuju žrtvinom spremnošću da surađuje u kaznenoj istrazi, progonu ili suđenju, u skladu s člankom 11. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima;

60.  žali zbog toga što se podaci o identitetu žrtava trgovanja ljudima pojavljuju u policijskim izvješćima i tijekom postupaka, što otežava sudjelovanje žrtava u postupcima i njihovu zaštitu od odmazde; potiče države članice da imena žrtava i druge podatke o identitetu čuvaju u zasebnim spisima koji su dostupni policiji i državnom odvjetništvu, ali da ih se ne otkriva osumnjičenicima za trgovanje ljudima ili njihovim odvjetnicima, poštujući istovremeno pravo na pravedno suđenje;

61.  ističe važnost financijskih istraga i „praćenja novca” kao ključne strategije za istragu i kazneni progon mreža organiziranog kriminala koje profitiraju od trgovanja ljudima; poziva države članice da pokrenu financijske istrage i surađuju sa stručnjacima za pitanja pranja novca prilikom pokretanja nove istrage o trgovini ljudima; poziva države članice da ojačaju suradnju u zamrzavanju i zaplijeni imovine pojedinaca uključenih u trgovanje ljudima te u pružanju naknade žrtvama, među ostalim upotrebom zaplijenjenih prihoda za pružanje potpore žrtvama i njihovu zaštitu, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 13. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima; poziva Komisiju da ocjeni i promiče postojeću pravosudnu i policijsku suradnju i upotrebu dostupnih alata, kao što su uzajamno priznavanje sudskih presuda, zajednički istražni timovi i europski istražni nalog; u tom pogledu poziva na bolji sveobuhvatni pristup u cilju povećanja koordiniranog razmišljanja u svim sektorima, kao što su migracije, zapošljavanje, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu i mnogi drugi sektori;

Suradnja među državama članicama i s agencijama EU-a

62.  podsjeća na ulogu agencija EU-a u ranoj identifikaciji žrtava i borbi protiv trgovanja ljudima; traži da se povećaju sredstva za agencije za pravosuđe i unutarnje poslove kako bi se omogućilo osposobljavanje njihova osoblja i razvoj instrumenata za izgradnju kapaciteta u području otkrivanja žrtava, uključujući imenovanje osoblja agencija osposobljenih za rodna pitanja i pitanja djece, posebno u državama članicama suočenima s povećanim mješovitim migracijskim tokovima; poziva Komisiju da izradi smjernice za uključivanje stručnog znanja o rodnim pitanjima i ljudskim pravima u djelovanje tijela kaznenog progona diljem EU-a, među ostalim razvijanjem kontinuiranih programa za poboljšanje rodne ravnoteže u postupcima donošenja odluka i među osobljem agencija za pravosuđe i unutarnje poslove, posebno onih koje djeluju u području trgovine ljudima;

63.  pozdravlja činjenicu da su agencije za pravosuđe i unutarnje poslove sklopile zajedničku izjavu o obvezi suradnje u borbi protiv trgovine ljudima; u tom pogledu poziva države članice da u borbi protiv trgovanja ljudima povećaju prekograničnu suradnju i razmjenu znanja s relevantnim agencijama EU-a kao što su Eurojust, Europol, FRA, Frontex, CEPOL, EIGE i EASO;

64.  ističe ključnu ulogu koju je Eurojust imao u suradnji i koordinaciji složenih istraga i kaznenih progona među pravosudnim tijelima u državama članicama, među ostalim putem europskog uhidbenog naloga i Europskog istražnog naloga, kao i korištenjem zajedničkih istražnih timova; poziva države članice da osiguraju češće i pravodobnije upućivanje predmeta povezanih s trgovinom ljudima Eurojustu kako bi se poboljšala koordinacija sudskih istraga i kaznenih progona među državama članicama i s trećim zemljama; potiče veće korištenje zajedničkih istražnih timova uz podršku Eurojusta i Europola jer se taj instrument pravosudne suradnje pokazao posebno učinkovitim u borbi protiv trgovine ljudima;

65.  potiče države članice da povećaju razmjenu podataka i informacija za borbu protiv trgovanja ljudima upotrebom relevantnih resursa i baza podataka Europola;

66.  poziva CEPOL da osigura osposobljavanje za nadležna tijela kaznenog progona u cilju osiguravanja standardiziranih pristupa provođenju istraga i zaštiti žrtava;

Preporuke

67.  poziva Komisiju da preispita Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima nakon detaljne analize učinka u cilju poboljšanja mjera sprječavanja i borbe protiv trgovanja ljudima te kaznenog progona svih njegovih oblika, posebno u svrhu seksualnog iskorištavanja koje je najviše zastupljeno u trgovanju ljudima; da radi na rješavanju problema upotrebe internetskih tehnologija u svrhu naglog širenja, ali i sprječavanja trgovanja ljudima; da poboljša mjere za sprječavanje i ranu identifikaciju žrtava te jednostavan bezuvjetan pristup podršci i zaštiti, jačajući pritom horizontalnu perspektivu usmjerenu na rod i djecu u svim oblicima trgovanja ljudima;

68.  poziva Komisiju da izmijeni Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima kako bi se osiguralo da države članice izričito kriminaliziraju svjesnu upotrebu svih usluga koje pružaju žrtve trgovanja ljudima koje uključuju iskorištavanje, kako je predloženo člankom 18. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima, uzimajući u obzir ozbiljnu i opsežnu narav ovog kaznenog djela diljem EU-a i mali broj slučajeva kaznenih progona; izražava žaljenje zbog činjenice da je dokazivanje znanja u upotrebi usluga koje pruža žrtva trgovanja ljudima teško pitanje za tijela kaznenog progona; naglašava da poteškoće u pronalaženju dokaza nisu nužno odlučujući argument da se takva vrsta ponašanja ne bi smatrala kaznenim djelom; ograničavanje kaznene odgovornosti samo na situacije u kojima korisnik ima izravno i trenutno znanje da je osoba žrtva trgovanja ljudima stvara vrlo visok prag za pokretanje kaznenih progona; smatra da bi trebalo pomno razmotriti pitanje razine znanja koja se pretpostavlja za ovo kazneno djelo; smatra da bi korisnik trebao pokazati da su poduzeti svi razumni koraci da bi se izbjegla upotreba usluga koje pruža žrtva; izražava zabrinutost zbog činjenice da tijela kaznenog progona nemaju dovoljno saznanja o svjesnoj upotrebi usluga koje pružaju žrtve trgovanja ljudima, zbog nedostatka sudske prakse o relevantnoj odredbi te nedovoljnih i neodgovarajućih upotrijebljenih resursa; naglašava važnost da države članice ojačaju napore za povećanje broja istraga i kaznenih progona te smanje teret koji se stavlja žrtvama i njihova svjedočanstva tijekom postupaka u svrhu prikupljanja dokaza; poziva na redovnu i prilagođenu obuku istražitelja, tužitelja i sudaca te na sustavnu upotrebu financijskih istraga i drugih učinkovitih alata za provođenje istraga koji se temelje na obavijesnim podacima, a koji mogu pružiti niz različitih vrsta dokaza koji se mogu koristiti uz svjedočanstva žrtava; poziva države članice da dodijele dostatna financijska sredstva i ljudske resurse kako bi se ova kaznena djela mogla riješiti na odgovarajući način;

69.  poziva Komisiju da bez odgode objavi posebnu i namjensku strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima, da trgovanje ljudima u EU-u bude prioritetno područje rješavanja problema kroz sveobuhvatni rodno specifični pravni i politički okvir koji je usmjeren na djecu i u čijem su središtu žrtve;

70.  podsjeća na to da Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima trebaju u potpunosti provesti te dosljedno i predano primjenjivati svi akteri u tom području, uključujući zakonodavce, suce, tužitelje, policiju i javne uprave; naglašava da je odgovarajuće osposobljavanje svih tih aktera od ključne važnosti, kao i preventivne kampanje za podizanje razine svijesti te suradnja između javne uprave i organizacija civilnog društva; apelira na Komisiju i države članice da pojačaju napore u tom pogledu;

71.  poziva Komisiju da redovito ocjenjuje i preispituje kako države članice provode Direktivu o suzbijanju trgovanja ljudima te da podnese izvješće u skladu s člankom 23. stavkom 1. ocjenjujući pritom u kojoj su mjeri države članice poduzele potrebne mjere u cilju usklađivanja s tom Direktivom i učinak postojećeg nacionalnog zakona te da hitno uvede postupke zbog povrede u slučajevima nedostatka učinkovite provedbe, o tome obavijesti Europski parlament i iznese prijedloge za njezino revidiranje;

72.  poziva Komisiju da ocijeni reviziju Direktive o dozvoli boravka kako bi se osiguralo da žrtve nakon isteka roka za razmišljanje ne budu vraćene te da dozvole boravka za osobe koje su bile žrtve trgovanja ljudima nisu uvjetovane sudjelovanjem ili spremnošću osobe koja je bila žrtva trgovanja ljudima da sudjeluje u istrazi ili kaznenom postupku slučaja; poziva države članice da osiguraju da se bezuvjetan pristup pomoći i potpori propisan Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima uskladi s Direktivom o dozvoli boravka i njezinom primjenom;

73.  poziva države članice i Komisiju da definiraju, dodijele i izdvoje odgovarajuća sredstva za borbu trgovanja ljudima, bilo na nacionalnoj razini ili na razini EU-a, kroz mogućnosti financiranja u okviru europskih fondova i projekata, kao što su Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI), Fond za unutarnju sigurnost (ISF) i potprogram Daphne u okviru programa Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti u novom višegodišnjem financijskom okviru;

74.  poziva Komisiju i države članice da organiziraju kampanje informiranja kojima će doprijeti do potencijalnih žrtava i informirati ih o podršci, zaštiti i njihovim pravima u svim zemljama EU-a;

75.  poziva Komisiju da provede istraživanje temeljeno na dokazima o čimbenicima rizika za potencijalne žrtve i o tome kako se različita područja politika podudaraju s trgovanjem ljudima u rizičnim sektorima;

76.  poziva Komisiju i države članice da na sprječavanje trgovanja ljudima provedu pristup koji se temelji na ljudskim pravima, s naglaskom na prava žrtava, da rade s civilnim društvom na pružanju potrebnih usluga i podrške žrtvama te da im osiguraju pristup pravosuđu, naknadi i odšteti;

77.  ističe važnost usklađenog pristupa za poboljšanje identifikacije potencijalnih žrtava u kontekstu migracijskih tokova i u žarišnim točkama te važnost poboljšanja pristupa postupcima azila i osiguravanja njihove komplementarnosti s postupcima povezanima s trgovanjem ljudima; poziva Komisiju da ocijeni provedbu Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima i iznese prijedloge za njezinu reviziju;

78.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere protiv kriminalnih skupina koje se bave krijumčarenjem migranata i trgovanjem ljudima, s obzirom na vjerojatnost toga da krijumčarene osobe postanu žrtve trgovanja ljudima, te da procijene rizik s kojim se suočavaju migranti i najranjivije skupine, a posebno maloljetnici bez pratnje, djeca odvojena od obitelji i žene; u tom kontekstu ističe potrebu za većim brojem zakonitih i sigurnih migracijskih ruta kako bi se spriječilo iskorištavanje ranjivih osoba s nezakonitim statusom;

79.  poziva države članice da kao odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 izrade plan za nepredvidive situacije kako bi se osigurala barem minimalna funkcionalnost sustava za suzbijanje trgovine ljudima u izvanrednim situacijama; napominje da bi se planom za nepredvidive situacije trebao osigurati osnovni paket usluga dostupnih žrtvama kojim bi se zadovoljile njihove hitne potrebe tijekom razdoblja smanjenih mogućnosti u pogledu upućivanja, zaštite, istrage slučaja i sudskih postupaka;

80.  poziva Komisiju da osigura kontinuitet rada koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima imenovanjem koordinatora EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima na puno radno vrijeme te da to uključi u novu strategiju o trgovanju ljudima;

o
o   o

81.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 101, 15.4.2011., str. 1. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0066. (3) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (4) SL L 18, 21.1.2012., str. 7. (5) SL L 168, 30.6.2009., str. 24. (6) SL L 348, 24.12.2008., str. 9. (7) SL L 261, 6.8.2004., str. 19. (8) SL L 328, 5.12.2002., str. 17. (9) SL L 328, 5.12.2002., str. 1. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0286 (11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080. (12) SL C 101, 16.3.2018., str. 47. (13) SL C 76, 28.2.2018., str. 61. (14) SL C 285, 29.8.2017., str. 78. (15) Procjena provedbe na razini EU-a – „Provedba Direktive 2011/36/EU: Migracije i rodna pitanja”, Glavna uprava za parlamentarna istraživanja, Odjel za ex post evaluaciju, 15. rujna 2020. (16) Treće izvješće Europske komisije o postignutom napretku u suzbijanju trgovanja ljudima (2020.) u skladu s člankom 20. Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima (COM(2020)0661). (17) COM(2020)0661. (18) Data Collection on Trafficking in Human Beings in the EU („Zbirka podataka o trgovanju ljudima u EU-u”) (2020.). (19) COM(2020)0661, str.1. (20) COM(2020)0661, str.1. (21) https://www.europol.europa.eu/publications-documents/challenges-of-countering-human-trafficking-in-digital-era (22) https://www.europol.europa.eu/publications-documents/challenges-of-countering-human-trafficking-in-digital-era (23) Studija o gospodarskim, socijalnim i ljudskim troškovima trgovanja ljudima u EU-u (2020.). (24) Ozbiljno iskorištavanje radne snage: radnici koji se sele na području Europske unije ili useljavaju u nju http://fra.europa.eu/en/publication/2015/severe-labour-exploitation-workers-moving-within-or-european-union (25) Direktiva Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela (SL L 261, 6.8.2004., str. 15.). (26) Preporuke Skupine stručnjaka Vijeća Europe za borbu protiv trgovanja ljudima (GRETA) uključuju osiguravanje primjene nacionalnog referalnog mehanizma na tražitelje azila i osobe u imigracijskom pritvoru. (27) Data Collection on Trafficking in Human Beings in the EU („Zbirka podataka o trgovanju ljudima u EU-u”), 2020. (28) Europol, izvješće o stanju „Trafficking in human beings in the EU” (Trgovina ljudima u EU-u), 18. veljače 2016. (29) COM(2018)0777, str. 6. (30) COM(2018)0777, str. 6. (31) Treće izvješće Europske komisije o postignutom napretku u suzbijanju trgovanja ljudima (2020.) u skladu s člankom 20. Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima (COM(2020)0661). (32) COM(2020)0661. (33) Drugo izvješće o napretku, COM(2018)0777, str. 3. (34) Procjena provedbe na razini EU-a – „Provedba Direktive 2011/36/EU: Migracije i rodna pitanja”, Glavna uprava za parlamentarna istraživanja, Odjel za ex post evaluaciju, 15. rujna 2020., 49. (35) Deveto opće izvješće o aktivnostima GRETA-e, str. 57. (36) Četvrto godišnje izvješće Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata (2020.) koji je osnovao Europol. (37) Europolova procjena prijetnje teškog i organiziranog kriminala (SOCTA) iz 2017. (38) Europol, Europski centar za borbu protiv krijumčarenja migranata, 4. godišnje izvješće o radu, 2020. (39) Drugo izvješće o napretku, COM(2018)0777, str. 29.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o provedbi članka 43. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (2020/2047(INI))

P9_TA(2021)0042 A9-0005/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava (ECHR),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967., a posebno pravo na zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“), osobito njezine članke 1., 3., 4., 6., 7., 18., 19., 20. i 47.,

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama, koji je Opća skupština UN-a usvojila 19. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 78. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite(1) (Direktive o postupcima azila),

–  uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum između Parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2018. o preinaci Direktive o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (Dublin III.)(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2020. naslovljenu „COVID-19: Smjernice za provedbu relevantnih odredaba EU-a u području postupaka azila i vraćanja te za preseljenje” (C(2020)2516),

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe na razini Europe Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) iz studenoga 2020. o postupcima azila na granici(5),

–  uzimajući u obzir studiju Europskog potpornog ureda za azil (EASO) iz rujna 2020. naslovljenu „Postupci na granici za zahtjeve za azil u državama EU+” (Border Procedures for Asylum Applications in EU+ Countries) i njegovu publikaciju iz rujna 2019. pod naslovom „Smjernice o postupku azila: operativni standardi i pokazatelji”,

–  uzimajući u obzir Izvješće o temeljnim pravima za 2020. koje je izradila Agencija Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir Mišljenje Agencije za temeljna prava br. 3/2019 od 4. ožujka 2019. naslovljeno „Ažuriranje mišljenja Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2016. o temeljnim pravima u žarišnim točkama uspostavljenima u Grčkoj i Italiji” (Update of the 2016 Opinion of the European Union Agency for Fundamental Rights on fundamental rights in the ‘hotspots’ set up in Greece and Italy),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava od 8. prosinca 2020. naslovljeno „Migracija: izazovi u području temeljnih prava na kopnenim granicama”,

–  uzimajući u obzir načela i smjernice o ljudskim pravima na međunarodnim granicama koje je preporučio Ured Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o tumačenju i provedbi Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva(6),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove od 22. svibnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj Odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0005/2021),

A.  budući da je cilj ove Rezolucije suzakonodavcima pružiti informacije utemeljene na dokazima o trenutačnoj primjeni postupaka na granici procjenom načina na koji države članice provode članak 43. Direktive o postupcima azila i s njim povezane odredbe; budući da se ovom Rezolucijom ne namjerava zamijeniti niti zakašnjelo cjelovito izvješće Komisije o provedbi Direktive o postupcima azila niti je namjera ocijeniti učinke novih prijedloga Komisije niti zakonodavni progovori o novom izmijenjenom Prijedlogu uredbe o postupcima azila;

B.  budući da se raščlanjeni i usporedivi podatci povezani s provedbom članka 43. Direktive o postupcima azila često ne prikupljaju ili nisu javno dostupni; budući da nisu dostupni financijski troškovi postupaka na granici; budući da lišavanje slobode može prouzročiti znatne ljudske troškove za pojedince, posebno ako su objekti za zadržavanje na granici neprimjereni ili ako se postupovna jamstva ne primjenjuju ili se ne primjenjuju na neodgovarajući način;

C.  budući da se Direktivom o postupcima azila ne pruža jasna definicija postupaka na granici niti se određuju njihovi ciljevi; budući da članak 43. stavak 1. Direktive o postupcima azila državama članicama omogućuje da odluče primjenjivati postupke na granici; budući da 14 država članica primjenjuje postupak na granici i da su, među njima, tri države članice obuhvaćene procjenom EPRS-a o provedbi na europskoj razini koristile osnove koje nadilaze Direktivu o postupcima azila; budući da države članice mogu predvidjeti postupke razmatraju prihvatljivost zahtjeva i/ili dokaznog ispitivanja na granici ili u tranzitnoj zoni u točno određenim okolnostima; budući da većina država članica također procjenjuje primjenjivost dublinskog postupka na granici ili u tranzitnim zonama; budući da postupci na granici čine samo mali postotak ukupnog broja predmeta nadležnih tijela, osim Grčke, u kojoj se više od 50 % zahtjeva obrađuje u ubrzanom postupku uvedenom nakon Izjave EU-a i Turske;

D.  budući da se u članku 43. Direktive o postupcima azila izričito ne navodi na kojim granicama države članice mogu primjenjivati postupke na granici; budući da je u procjeni EPRS-a o provedbi na europskoj razini utvrđeno da bi pojam „granica” u navedenom članku trebalo shvatiti kao vanjske granice EU-a; budući da dvije države članice primjenjuju granične postupke i na unutarnjim granicama i zadržavaju podnositelje zahtjeva u policijskim objektima;

E.  budući da neke države članice zadržavaju podnositelje zahtjeva za azil u postupcima na granici bez pravne osnove u nacionalnom pravu; budući da, osim nedovoljne zaštite za podnositelje zahtjeva, to može dovesti i do uskraćivanja prava zastupnika u Parlamentu na posjet;

F.  budući da zadržavanje u postupcima na granici podliježe istim pravilima kao zadržavanje podnositelja zahtjeva drugdje na državnom području države članice; budući da se u Direktivi o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu navodi da zadržavanje podnositelja zahtjeva može biti samo krajnje rješenje tek nakon što se pažljivo razmotre sve druge mjere koje nisu mjere oduzimanja slobode te da se ono mora temeljiti na načelima nužnosti i proporcionalnosti; budući da onda kad zadržavanje nalažu administrativna tijela, države članice moraju osigurati brzo sudsko razmatranje zakonitosti zadržavanja koje se provodi po službenoj dužnosti i/ili na zahtjev podnositelja zahtjeva; budući da za maloljetnike države članice moraju, u skladu s postojećim pravnim okvirom, uložiti sve napore kako bi ih oslobodile iz pritvora i smjestile u smještaj prikladan za maloljetnike;

G.  budući da, unatoč znatnom porastu navodnih kršenja temeljnih prava na vanjskim granicama EU-a, države članice nisu obvezne uspostaviti neovisan mehanizam praćenja kojim se osigurava zaštita temeljnih prava na vanjskim granicama;

H.  budući da bi državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva trebalo pružiti jasne informacije i odgovarajuću pomoć u postupcima na granici, uključujući pravnu pomoć i aranžmane usmenog prevođenja, posebno u pogledu mogućnosti podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

I.  budući da je u procjeni EPRS-a o provedbi na europskoj razini utvrđeno da se postupovna jamstva predviđena Direktivom o postupcima azila, posebno pravo na informacije, pravnu pomoć i usmeno prevođenje, u praksi ne primjenjuju ili samo restriktivno primjenjuju u državama članicama koje su bile predmet procjene;

J.  budući da procjena EPRS-a o provedbi na europskoj razini otkriva nekoliko slučajeva neusklađenosti s Direktivom o postupcima azila; budući da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede prava protiv samo dviju država članica;

Opće napomene

1.  primjećuje da je Komisija održala savjetovanja s dionicima da je komunicirala s Parlamentom i državama članicama pri pripremi novog pakta o azilu i migracijama; međutim ističe da Komisija, unatoč svojoj pravnoj obvezi izvješćivanja i zahtjevima koji proizlaze iz Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva, nikad nije predstavila izvješće o provedbi Direktive o postupcima azila te da je 2016. i 2020. iznijela prijedloge Uredbe o postupcima azila, a da pritom nije predvidjela nikakvu procjenu učinka; očekuje od Komisije da predstavi to izvješće, koje se odgađa od 2017. godine;

2.  ponovno ističe važnost pristupa utemeljenog na dokazima kako bi se vodilo usklađeno kreiranje politika;

3.  primjećuje da su praćenje i statistički podaci od presudne važnosti za jamčenje usklađenosti s pravom EU-a; poziva države članice da prikupe statističke podatke o: i. broju zahtjeva za azil koji su se razmatrali u okviru postupaka na granici i o kategoriji podnositelja zahtjeva, ii. razlozima za primjenu postupka na granici i njihovoj učestalosti; iii. ishodima postupaka na granici u prvostupanjskom i žalbenom postupku te iv. broju i kategorijama osoba koje nisu preusmjerene u postupak na granici;

Područje primjene

4.  naglašava da su postupci na granici trenutačno iznimka od zakonski definiranog pravila da tražitelji azila imaju pravo ulaska na državno područje države članice; primjećuje da se brojni zahtjevi za međunarodnu zaštitu podnose na granici ili u tranzitnoj zoni države članice prije donošenja odluke o tome hoće li se podnositelju zahtjeva dopustiti ulazak; primjećuje da u tim slučajevima države članice mogu predvidjeti postupke na granici samo u situaciji koja je iscrpno opisana u članku 31. stavku 8. i članku 33. Direktive o postupcima azila te u skladu s osnovnim načelima i jamstvima iz Poglavlja II. Direktive o postupcima azila; konstatira da se prenošenje i primjena postupaka na granici u okviru Direktive o postupcima azila razlikuju među državama članicama, što dovodi do neujednačenosti diljem EU-a; prima na znanje da većina država članica primjenjuje postupke na granici samo u malom broju slučajeva i da se nekoliko država članica općenito suzdržava od njihove primjene; međutim ističe da tri od sedam država članica koje su ispitane u okviru procjene EPRS-a o provedbi na europskoj razini primjenjuju postupke na granici izvan okvira predviđenih člankom 43. Direktive o postupcima azila te ih poziva da se suzdrže od toga; osim toga poziva države članice da se suzdrže od primjene postupaka na granici na unutarnjim granicama;

5.  primjećuje da sve osobe koje traže međunarodnu zaštitu imaju interes da se njihovi zahtjevi riješe što je brže i učinkovitije moguće, pod uvjetom da svi zahtjevi podliježu pojedinačnoj procjeni i da se primjenjuju i mogu učinkovito izvršiti postupovna jamstva i prava koja se podnositeljima zahtjeva dodjeljuju u skladu s pravom Unije;

Pravna fikcija neulaska i zadržavanja

6.  podsjeća da postupci na granici podrazumijevaju razmatranje zahtjeva za azil na granici ili u tranzitnoj zoni prije donošenja odluke o ulasku na državno područje države članice; ponavlja da se zabranom ulaska u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama ne smije dovoditi u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i međunarodnoj zaštiti; stoga napominje da države članice imaju obvezu procijeniti je li tražitelju azila potrebna zaštita;

7.  nadalje konstatira da se u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive o postupcima azila podnositeljima zahtjeva mora dopustiti da ostanu na državnom području država članica, među ostalim na granici ili u tranzitnim zonama gdje je podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu;

8.  napominje da je činjenica da podnositelj zahtjeva nije zakonito ušao na državno područje države članice iako je stvarno ostao na tom državnom području pravna fikcija; ističe da ta pravna fikcija utječe samo na pravo ulaska i boravka, ali ne znači da podnositelj zahtjeva nije u nadležnosti dotične države članice;

9.  naglašava da će podnositelji zahtjeva na koje se primjenjuju postupci na granici vjerojatno biti zadržani tijekom razmatranja njihova zahtjeva za azil; nadalje ističe da sve države članice koje su bile predmet procjene EPRS-a o provedbi na europskoj razini zadržavaju podnositelje zahtjeva za azil u okviru postupaka na granici;

10.  ponovno ističe da, kako je navedeno u Direktivi o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, države članice ne smiju zadržavati osobu samo zato što je podnositelj zahtjeva te da se podnositelji zahtjeva smiju zadržavati samo pod vrlo jasno definiranim iznimnim okolnostima; podsjeća na svoj zajednički privremeni sporazum s Vijećem o preinaci Direktive o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u kojem se navodi da države članice ne smiju zadržavati podnositelja zahtjeva na temelju njegova državljanstva; naglašava da se u Direktivi o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu navodi da zadržavanje mora ostati krajnja mjera, da smije trajati što je kraće moguće i samo onoliko dugo dok vrijede razlozi iz članka 8. stavka 3. te Direktive, kao i da zadržane osobe moraju imati mogućnost žalbe zbog oduzimanja slobode; ponovno ističe da se pravo na slobodu iz članka 6. Povelje i članka 5. Europske konvencije o ljudskim pravima primjenjuje i na granicama EU-a; žali zbog toga što u okviru postupaka na granici nisu razvijene niti se primjenjuju gotovo nikakve alternative zadržavanju te potiče države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale dostupnost alternativa zadržavanju;

11.  zabrinut je zbog toga što neke države članice zadržavaju podnositelje zahtjeva za azil u postupcima na granici bez relevantne pravne osnove za zadržavanje u skladu s postupcima na granici u nacionalnom pravu jer to može dovesti do nedostatnih zaštitnih mjera; naglašava da bi države članice, ako odluče pribjegavati zadržavanju, trebale za to osigurati pravnu osnovu u nacionalnom pravu;

12.  podsjeća na to da je Sud EU-a u spojenim predmetima C-924/19 PPU i C-925/19 PPU presudio da se situacija u kojoj podnositelj zahtjeva čak i može napustiti tranzitnu zonu u smjeru treće zemlje može smatrati zadržavanjem;

13.  duboko je zabrinut zbog navoda o teškim kršenjima ljudskih prava i o vrlo lošim uvjetima zadržavanja u tranzitnim zonama ili centrima za zadržavanje u pograničnim područjima; poziva države članice da osiguraju dostojanstvene uvjete prihvata u pograničnim objektima u skladu sa standardima Direktive o utvrđivanju standarda za prihvat; u tom pogledu podsjeća da bi se prema podnositeljima zahtjeva koji su zadržani trebalo postupati uz puno poštovanje njihova ljudskog dostojanstva;

14.  podsjeća da bi pri primjeni Direktive o postupcima azila primarni cilj država članica trebala biti zaštita interesa djeteta, u skladu s Poveljom i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. godine; napominje da je Odbor UN-a za prava djeteta pojasnio da djecu nikad ne bi trebalo zadržavati zbog imigracijskih razloga; ponavlja svoje stajalište o Uredbi o postupcima azila da se maloljetnici ne bi smjeli zadržavati u okviru postupaka na granici te da se postupak na granici može primijeniti samo na maloljetnike ako postoji alternativa njihovu zadržavanju; poziva države članice koje trenutačno primjenjuju postupak na granici na maloljetnike da uvedu alternative zadržavanju u skladu s najboljim interesima djeteta; poziva države članice da primjenjuju postupke na granici samo ako postoje takve alternative koje ne uključuju oduzimanje slobode;

Odbijanje ulaska i praćenje

15.  ističe nedavne nalaze Agencije Europske unije za temeljna prava, posebno o tome da se broj navodnih slučajeva kršenja temeljnih prava prijavljenih na vanjskim granicama posljednjih godina znatno povećao; primjećuje da to obuhvaća brojne slučajeve u kojima je osobama odbijen ulazak bez registriranja njihovih zahtjeva za azil, među ostalim u kontekstu postupaka na granici; ponavlja da su države članice obvezne spriječiti neovlašten prelazak granica i podsjeća da se tom obvezom ne dovode u pitanje prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu; slaže se s Agencijom za temeljna prava da su redovitost i ozbiljnost tih navodnih incidenata ozbiljan problem u pogledu temeljnih prava; ponavlja da su automatsko odbijanje ulaska, vraćanje i kolektivno protjerivanje zabranjeni pravom EU-a i međunarodnim pravom; nadalje ističe da su, u skladu s člankom 8. Direktive o postupcima azila, države članice dužne obavijestiti osobe o mogućnosti podnošenja zahtjeva za azil ako postoje naznake potrebe za zaštitom te da se osobama kojima je odbijen ulazak mora osigurati pristup djelotvornom pravnom lijeku u skladu s pravom EU-a i EKLJP-om; žali zbog svih slučajeva u kojima države članice ne poštuju svoje obveze u tom pogledu te ih poziva da ih u potpunosti poštuju; poziva Komisiju da učinkovito zajamči da države članice poštuju te obveze, među ostalim i obustavom plaćanja EU-a u slučaju ozbiljnih nedostataka;

16.  smatra da je važno uspostaviti neovisni nadzorni mehanizam i poziva države članice da im omoguće neometan pristup objektima na granicama kako bi se osigurala učinkovita zaštita temeljnih prava i sustavno izvješćivanje o njihovu kršenju, u skladu s preporukama koje je Agencija za temeljna prava iznijela u svojem izvješću o problemima u vezi s temeljnim pravima na kopnenim granicama; smatra da u okviru neovisnog praćenja trebalo provjeravati i kvalitetu postupka donošenja odluka i njegov ishod, kao i uvjete zadržavanja i usklađenost s postupovnim jamstvima; smatra da bi neovisne i nadležne nacionalne institucije za ljudska prava i nevladine organizacije, agencije EU-a kao što je Agencija za temeljna prava te međunarodne organizacije kao što je UNHCR trebali biti dio nadzornih tijela;

Maloljetnici bez pratnje i ranjivi podnositelji zahtjeva kojima su potrebna posebna postupovna jamstva u postupku na granici

17.  napominje da se u članku 24. Direktive o postupcima azila navodi da države članice u razumnom roku nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu procjenjuju trebaju li podnositelju zahtjeva posebna postupovna jamstva te da ne smiju primjenjivati postupak na granici ako se takva jamstva ne mogu pružiti u okviru tog postupka;

18.  naglašava da, iako su države članice uspostavile mehanizme za identifikaciju podnositelja zahtjeva kojima su potrebna posebna postupovna jamstva, oni često nisu učinkoviti u otkrivanju tih potreba, a kad se potrebe utvrde, često se procjenjuju samo vidljive potrebe; napominje da je učinkovita i brza identifikacija podnositelja zahtjeva kojima su potrebna posebna postupovna jamstva i dalje izazov; ističe da ranjive osobe imaju pravo na procjenu njihovih potreba za posebnim postupovnim jamstvima i, ako se na njih primjenjuju postupci na granici, na odgovarajuću potporu u skladu s pravom EU-a; poziva države članice da osiguraju da svi podnositelji zahtjeva kojima su potrebna posebna postupovna jamstva budu učinkovito identificirani i da im se omogući potpuni pristup tim posebnim jamstvima i potpori, kako je propisano Direktivom o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu; naglašava da ako se odgovarajuća potpora ne može pružiti u okviru postupka na granici ili ako ovlašteno tijelo smatra da su podnositelju potrebna posebna postupovna jamstva, pri čemu se posebna pozornost pridaje žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog, seksualnog nasilja ili rodno uvjetovanog nasilja, ono ne smije primjenjivati postupke na granici na podnositelja zahtjeva ili ih mora prestati primjenjivati;

19.  podsjeća da se člankom 25. stavkom 6. točkom (b) Direktive o postupcima azila propisuje ograničen skup okolnosti koje državama članicama omogućuju obradu zahtjeva maloljetnika bez pratnje u postupku na granici; ističe da države članice u kojima je provedeno istraživanje nisu uvele odgovarajuće metode za procjenu dobi; poziva države članice da zajamče poštovanje najboljih interesa djeteta te da zaštite djecu, uključujući žrtve trgovanja ljudima; ističe da Direktiva o postupcima azila državama članicama pruža mogućnost da maloljetnike bez pratnje izuzmu iz postupka na granici i da u skladu s tim obrađuju njihove zahtjeve u okviru redovnog postupka azila; poziva države članice da maloljetnike bez pratnje izuzmu iz postupka na granici;

Postupovne zaštitne mjere

20.  primjećuje da su postupci na granici ubrzani postupci te podsjeća da, u skladu s člankom 43. Direktive o postupcima azila, podnositelji zahtjeva u postupcima na granici uživaju ista prava i jamstva kao i podnositelji zahtjeva u uobičajenim postupcima;

21.  naglašava da su u svim državama članicama u kojima je provedeno istraživanje prijavljeni znatni problemi u pogledu pristupa pravnoj pomoći i njezine kvalitete; naglašava da je pravna pomoć ključna za osiguravanje pravednih postupaka azila; preporučuje da se besplatna pravna pomoć zajamči već u prvom stupnju, čim se zahtjev za azil registrira; poziva države članice da također osiguraju učinkovitu pravnu pomoć u praksi te dovoljan broj kvalificiranih pravnih savjetnika;

22.  konstatira da Direktiva o postupcima azila državama članicama pruža mogućnost da nevladinim organizacijama omoguće pristup postupku na granici kako bi pružile pomoć podnositeljima zahtjeva; žali zbog toga što u okviru postupaka na granici mnoge države članice ne reguliraju pristup specijaliziranih nevladinih organizacija objektima na granici, graničnim prijelazima i tranzitnim zonama, a on može imati ključnu ulogu u osiguravanju zakonskih i postupovnih prava podnositelja zahtjeva te može poboljšati kvalitetu prvostupanjskih odluka;

23.  naglašava da postupke na granici obilježava kombinacija kratkih postupovnih rokova i zadržavanja; smatra da su potrebni učinkoviti postupovni rokovi kako bi se na najmanju moguću mjeru svelo privremeno uskraćivanje slobode kretanja u slučaju zadržavanja osoba; podsjeća da države članice mogu uvesti kraća, ali razumna vremenska ograničenja, ne dovodeći u pitanje adekvatno i cjelovito ispitivanje koje se trenutačno provodi i učinkovit pristup podnositelja zahtjeva osnovnim jamstvima i načelima predviđenima Direktivom o postupcima azila; napominje da rok za donošenje odluke u postupku na granici varira među državama članicama i iznosi od dva do 28 dana, a za podnošenje žalbe od dva do sedam dana; ističe da kratki rokovi mogu biti izazov za temeljitu pripremu intervjua ili žalbe, a time i za pravednu primjenu postupka, posebno ako se postupovna jamstva sadržana u Direktivi o postupcima azila ne primjenjuju učinkovito;

24.  ponovno ističe obveze država članica u pogledu osiguravanja pristupa podnositelja pomoći, zastupanju i postupovnim informacijama, kako je utvrđeno u Direktivi o postupcima azila; naglašava da podnositelji zahtjeva trebaju imati pravodoban pristup odgovarajućim i razumljivim informacijama o postupcima na granici te o svojim pravima i obvezama; ističe da bi usluge usmenog prevođenja trebalo pružati osobno i u svim fazama postupka na granici; podsjeća da su osobni intervjui nužna posljedica obveze država članica da podnositeljima zahtjeva pruže stvarnu priliku da iznesu razloge za svoj zahtjev i ključne elemente za postupak razmatranja te da ih mora voditi osoblje koje je adekvatno osposobljeno; ističe da bi podnositelji zahtjeva trebali imati dovoljno vremena za pripremu intervjua; sa zabrinutošću primjećuje da države članice koje su bile predmet procjene EPRS-a o provedbi ne ispunjavaju obveze u okviru Direktive o postupcima azila koje se odnose na postupovne zaštitne mjere u kontekstu postupaka na granici te naglašava da poteškoće podnositelja zahtjeva pri pristupu postupovnim jamstvima mogu imati ozbiljne posljedice na njihova prava zajamčena Poveljom; poziva države članice da u potpunosti provode i primjenjuju zaštitne mjere utvrđene u Direktivi o postupcima azila;

25.  prima na znanje da se Direktivom o postupcima azila državama članicama daje diskrecijsko pravo pri odlučivanju o tome imaju li žalbe automatski suspenzivni učinak; podsjeća, međutim, da je Sud Europske unije potvrdio da žalba protiv odluke o vraćanju, čije izvršenje može izložiti dotičnog državljanina treće zemlje ozbiljnoj opasnosti od prisilnog udaljenja ili vraćanja, mora imati suspenzivan učinak;

Postupci na granici i velik broj dolazaka

26.  napominje da se u skladu s člankom 43. stavkom 3. Direktive o postupcima azila, u slučaju priljeva većeg broja državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje podnose zahtjeve za međunarodnu zaštitu na granici ili u tranzitnoj zoni, ti postupci mogu također primjenjivati ako i dokle su ti državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva obično smješteni na granici ili u tranzitnoj zoni;

27.  podsjeća da se zaštitne mjere utvrđene u poglavlju II. Direktive o postupcima azila primjenjuju i u slučaju velikog broja dolazaka; smatra da je u tom pogledu dovoljno osoblja i resursa od presudne važnosti; sa zabrinutošću primjećuje da u tim slučajevima pravilna primjena postupaka na granici može biti izazov, može dovesti do pojave rizika od kršenja temeljnih prava te izazvati zabrinutost u pogledu učinkovitosti;

28.  dijeli zabrinutost koju su izrazili Agencija za temeljna prava, Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice i posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava migranata u vezi s poštovanjem postupovnih jamstava i temeljnih prava pri ubrzanim postupcima na granici koji se primjenjuju na grčkim žarišnim točkama; žali zbog ozbiljnih nedostataka u pogledu temeljnih prava na tim europskim žarišnim točkama koje je utvrdila Agencija Europske unije za temeljna prava;

29.  napominje da agencije EU-a mogu pružiti potporu državama članicama u slučaju velikog broja dolazaka tražitelja azila na graničnim ulaznim točkama kako bi se osigurao brz i pravedan postupak za sve podnositelje zahtjeva; posebno primjećuje da službenici EASO-a mogu pružati operativnu potporu u različitim fazama postupka azila te da Frontex može pomoći pri provjeri, identifikaciji i uzimanju otisaka prstiju; napominje da je EASO dosad pružao pomoć samo u Grčkoj u okviru takozvanog ubrzanog postupka na granici za otoke; nadalje ističe da su ostvarena poboljšanja, ali da i dalje postoje veliki nedostaci, kao što je prosječno trajanje postupaka na granici od nekoliko mjeseci; nada se da će planirana Agencija EU-a za azil doprinijeti uklanjanju tih nedostataka;

Primjena postupaka na granici

30.  podsjeća da države članice imaju diskrecijsko pravo kad je riječ o primjeni postupaka na granici; ponavlja da bi države članice, ako primjenjuju postupke na granici, trebale osigurati uvjete kojima se jamči pravedan i primjeren postupak, kao i brzo poznavanje ishoda tih postupaka za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu; napominje da osobito u složenijim slučajevima učinkovitost postupovnih jamstava, kao što je pravo na pravnu pomoć, može biti dovedena u pitanje; naglašava da učinkoviti postupci i postupovne zaštitne mjere moraju ići ruku pod ruku; ističe da ako se odluka ne može donijeti najkasnije u roku od četiri tjedna, zahtjev treba obraditi u skladu s drugim odredbama Direktive o postupcima azila; poziva države članice da i u zakonu i u praksi u potpunosti poštuju postupovne zaštitne mjere utvrđene u Direktivi o postupcima azila;

31.  poziva države članice da kontinuirano razmjenjuju najbolje prakse u području ispravne primjene aktualnih postupaka na granici te da ih priopćavaju Komisiji;

32.  poziva države članice da kritički ocijene je li njihov trenutačni operativni kapacitet dostatan za jamčenje ispunjenja njihovih obveza u postupcima na granici; poziva države članice da po potrebi poboljšaju operativnu suradnju i pomoć;

33.  poziva Komisiju da učinkovito prati provedbu članka 43. i s njim povezanih odredbi Direktive o postupcima azila i da poduzme mjere u slučaju nepridržavanja, među ostalim pokretanjem postupaka zbog povrede po potrebi;

o
o   o

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 180, 29.6.2013., str. 60. (2) SL L 180, 29.6.2013., str. 96. (3) SL L 77, 23.3.2016., str. 1. (4) SL L 180, 29.6.2013., str. 31. (5) W. van Ballegooij, K. Eisele, „Asylum procedures at the border, European Implementation Assessment” (Postupci azila na granici, procjena provedbe na razini Europe), Služba Europskog parlamenta za istraživanja, 2020. (6) SL C 76, 9.3.2020., str. 86.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o javnom pristupu dokumentima (članak 122. stavak 7. Poslovnika) – Godišnje izvješće za razdoblje od 2016. do 2018. (2019/2198(INI))

P9_TA(2021)0043 A9-0004/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno članke 1., 9., 10., 11. i 16. UEU-a i članak 15. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), posebno njezine članke 41. i 42.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o javnom pristupu dokumentima (članak 104. stavak 7. Poslovnika), od 2011. do 2013.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o javnom pristupu dokumentima (članak 116. stavak 7. Poslovnika) za 2014. i 2015.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a(4),

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća i Posebno izvješće Europskog ombudsmana u strateškoj istrazi OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi Europskog ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a(5),

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije, Vijeća i Parlamenta iz 2016., 2017. i 2018. o primjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. studenoga 2017. o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2016.(7),

–  uzimajući u obzir političke smjernice predsjednice Ursule von der Leyen za Komisiju 2019. – 2024.,

–  uzimajući u obzir članak 54. i članak 122. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A9-0004/2021),

A.  budući da u skladu s Ugovorima „Unija poštuje načelo jednakosti svojih građana kojima njezine institucije posvećuju jednaku pozornost” (članak 9. UEU-a); budući da „svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije” te da se odluke „donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima” (članak 10. stavak 3. UEU-a, iščitan u svjetlu uvodne izjave 13. njegove preambule te njegova članka 1. stavka 2. i članka 9.);

B.  budući da je člankom 15. UFEU-a propisano da „institucije, tijela, uredi i agencije Unije, radi promicanja dobrog upravljanja i osiguranja sudjelovanja civilnog društva, pri svome radu koliko je god to moguće poštuju načelo otvorenosti djelovanja” i da „[s]vaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije”;

C.  budući da su pravo na pristup dokumentima i njegov status u smislu temeljnog prava dodatno naglašeni u članku 42. Povelje, koja sada ima „istu pravnu snagu kao Ugovori” (članak 6. stavak 1. UEU-a); budući da pravo na pristup dokumentima građanima omogućuje da stvarno ostvaruju svoje pravo na nadzor rada i aktivnosti institucija, tijela, ureda i agencija EU-a, a posebno zakonodavnog postupka;

D.  budući da bi funkcioniranje institucija EU-a trebalo biti u skladu s načelom vladavine prava; budući da institucije EU-a moraju težiti najvišim mogućim standardima transparentnosti, odgovornosti i integriteta; budući da su ta vodeća načela ključne komponente promicanja dobrog upravljanja u institucijama EU-a i osiguravanja veće otvorenosti u funkcioniranju EU-a i njegovu procesu donošenja odluka; budući da je povjerenje građana u institucije EU-a ključno za demokraciju, dobro upravljanje i učinkovito kreiranje politike; budući da bi ujedno trebalo zajamčiti transparentnost i pristup dokumentima u pogledu načina na koji se politike EU-a provode na svim razinama i načina na koji se koriste sredstva EU-a; budući da su otvorenost i sudjelovanje civilnog društva nužni za promicanje dobrog upravljanja institucijama EU-a; budući da, u skladu s osnovnim načelima demokracije, građani imaju pravo znati i pratiti proces donošenja odluka; budući da Europski parlament u svojem zakonodavnom postupku, uključujući razmatranje u odborima, primjenjuje visoku razinu transparentnosti koja građanima, medijima i dionicima omogućuje da vide kako se i zašto donose odluke i da jasno prepoznaju različita stajališta unutar Parlamenta i izvor konkretnih prijedloga, te da prate donošenje konačnih odluka;

E.  budući da se prema članku 16. stavku 8. UEU-a Vijeće mora sastajati javno kada raspravlja i glasuje o nacrtu zakonodavnog akta; budući da prema Ombudsmanu aktualna praksa označivanja većine pripremnih dokumenata u tekućim zakonodavnim postupcima oznakom „LIMITE” predstavlja nerazmjerno ograničenje prava građana na najširi mogući pristup zakonodavnim dokumentima(8); budući da nepostojanje angažmana Vijeća za osiguranje transparentnosti odražava nedostatak odgovornosti u njegovoj ulozi suzakonodavca EU-a;

F.  budući da su se glavne nedoumice u istragama Ombudsmana 2018. odnosile na transparentnost, odgovornost i javni pristup informacijama i dokumentima (24,6 %), a potom na kulturu usluga (19,8 %) i pravilnu uporabu diskrecijskog prava (16,1 %); budući da su se ostale nedoumice odnosile na poštovanje postupovnih prava, kao što je pravo na saslušanje, poštovanje temeljnih prava, etička pitanja, sudjelovanje javnosti u postupku donošenja odluka EU-a, među ostalim u postupcima zbog povrede prava, dobro financijsko upravljanje natječajnim postupcima, bespovratnim sredstvima i ugovorima EU-a te zapošljavanje i dobro upravljanje pitanjima osoblja EU-a;

G.  budući da je Europski ombudsman 2018. pokrenuo novu mrežnu stranicu s izmijenjenim i prilagođenim sučeljem za potencijalne podnositelje pritužbi; budući da ubrzani postupak Europskog ombudsmana za rješavanje pritužbi u pogledu javnog pristupa dokumentima odražava njegovo snažno zalaganje za pružanje pomoći i brzo donošenje odluka za one koji traže pomoć;

H.  budući da je u strateškoj istrazi Europskog ombudsmana OI/2/2017/TE utvrđeno da Vijeće nije dovoljno transparentno u pogledu javnog pristupa njegovim zakonodavnim dokumentima te da njegova trenutačna praksa u postupku donošenja odluka, posebno tijekom pripremne faze u pripremnim tijelima Vijeća, uključujući njegove odbore, radne skupine i Odbor stalnih predstavnika (Coreper), predstavlja loše upravljanje; budući da je, nakon nevoljkosti Vijeća da provede preporuke, Europski ombudsman 16. svibnja 2018. Europskom parlamentu dostavio posebno izvješće OI/2/2017/TE o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća; budući da je u svojoj Rezoluciji od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi Europskog ombudsmana Parlament podržao njegove preporuke;

I.  budući da je u predmetu 1302/2017/MH o postupanju Komisije sa zahtjevom za javni pristup mišljenjima njezine pravne službe u vezi s registrom transparentnosti Europski ombudsman utvrdio da je stalno odbijanje Komisije da odobri veći pristup dokumentima nepravilnost u postupanju zbog činjenice da Komisija nije u najvećoj mogućoj mjeri otvorena i susretljiva u pogledu same mjere čiji je cilj promicanje transparentnosti kao sredstva za postizanje veće legitimnosti i odgovornosti EU-a;

Transparentnost iz šire perspektive

1.  čvrsto je odlučan u nastojanju da se građani približe procesu donošenja odluka; potvrđuje da su transparentnost i odgovornost ključne za zadržavanje povjerenja građana u političke, zakonodavne i administrativne aktivnosti EU-a; naglašava činjenicu da je u članku 10. stavku 3. UEU-a participativna demokracija priznata kao jedno od glavnih načela EU-a, čime se ističe potreba da se odluke donose što bliže građanima; podsjeća da je potpuno demokratsko i vrlo transparentno donošenje odluka na europskoj razini nužno za povećanje povjerenja građana u institucije EU-a; ističe da je potrebno da sve institucije EU-a postupaju uz sličnu razinu transparentnosti;

2.  sa zadovoljstvom prima na znanje imenovanje povjerenice odgovorne za transparentnost sa zadaćom uvođenja veće transparentnosti u zakonodavni postupak u europskim institucijama;

3.  podsjeća da Europski parlament predstavlja interese europskih građana na otvoren i transparentan način kako bi bili potpuno informirani, što je potvrdio i Europski ombudsman, te prima na znanje napredak koji je Komisija ostvarila u poboljšanju svojih standarda transparentnosti; iznimno je zabrinut zbog činjenice da unatoč pozivima i preporukama Parlamenta i Ombudsmana Vijeće još nije provelo usporedive standarde i zbog toga što je proces odlučivanja u Vijeću daleko od transparentnog; poziva Vijeće da u praksu provede relevantne presude Suda Europske unije i da ih ne zaobilazi; cijeni dobru praksu određenih predsjedništava Vijeća i određenih država članica u pogledu objavljivanja dokumenata Vijeća, uključujući prijedloge predsjedništva Vijeća;

4.  pozdravlja odluku Vijeća EU-a, nakon što je Europski ombudsman otvorio predmet 1011/2015/TN, da Uredbu (EZ) br. 1049/2001 primijeni na dokumente u posjedu njegova Glavnog tajništva u vezi sa zadaćama potpore raznim međuvladinim tijelima i subjektima, kao što su mišljenja povjerenstva u predmetu, o prikladnosti kandidata za obnašanje dužnosti suca i nezavisnog odvjetnika Suda i Općeg suda EU-a; pozdravlja mišljenje Europskog ombudsmana da treba postojati veća otvorenost u pogledu pitanja kako postići pravilnu ravnotežu između potrebe za zaštitom osobnih podataka osoba koje se ocjenjuju za visoku javnu dužnost i potrebe da se osigura maksimalna transparentnost u pogledu postupka imenovanja na visoku javnu dužnost;

5.  žali zbog opetovane prakse Komisije da Parlamentu pruža tek vrlo ograničene količine informacija o provedbi zakonodavstva EU-a; traži od institucija da poštuju načelo lojalne suradnje i proaktivno objavljuju te informacije; izražava žaljenje što je Komisija odbila objaviti statističke podatke o učinkovitosti politika EU-a, čime se ometa javni nadzor nad politikama koje imaju znatan učinak na temeljna prava; poziva Komisiju da bude proaktivnija u objavljivanu tih statističkih podataka kako bi dokazala da su politike nužne i razmjerne za postizanje njihova cilja; poziva Komisiju da bude transparentna u pogledu ugovora s trećim stranama; poziva Komisiju da bude proaktivnija u objavljivanju što više informacija o natječajnim postupcima u odnosu na aktualnu praksu;

6.  ističe važnost mjera koje se poduzimaju za povećanje transparentnosti odluka donesenih u postupcima zbog povrede prava; posebno traži da dokumenti koje Komisija šalje državama članicama u okviru tih postupaka i odgovori na njih budu dostupni javnosti;

7.  ističe da su međunarodni sporazumi pravno obvezujući i da utječu na zakonodavstvo EU-a te naglašava da pregovori trebaju biti transparentni tijekom cijelog procesa; podsjeća da se u skladu s člankom 218. UFEU-a Parlament odmah i u potpunosti izvješćuje o svim fazama pregovora dok oni traju; poziva Komisiju da poveća napore i osigura potpunu usklađenost s člankom 218. UFEU-a;

8.  duboko žali zbog činjenice da Komisija i Vijeće ustraju u održavanju sastanaka zatvorenih za javnost bez odgovarajućeg obrazloženja; smatra da bi se zahtjevi za sastanke zatvorene za javnost trebali propisno ocjenjivati; traži donošenje jasnih kriterija i pravila kojima se uređuju zahtjevi za sjednice zatvorene za javnost u institucijama EU-a;

9.  ističe da je transparentnost zakonodavnog postupka od ključne važnosti za građane te da je važan način da se osigura njihovo aktivno sudjelovanje u zakonodavnom postupku; pozdravlja Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2016. i u njemu preuzetu obvezu triju institucija da zajamče transparentnost zakonodavnih postupaka na temelju relevantnog zakonodavstva i sudske prakse, uključujući primjereno vođenje trostranih pregovora;

10.  apelira na institucije da nastave s raspravama o napretku u uspostavi posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju zakonodavnih predmeta (Zajednička zakonodavna baza podataka) koja že biti prilagođena korisnicima, kako je dogovoreno u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva radi jamčenja veće transparentnosti;

11.  pozdravlja već pokrenute inicijative koje se bave javnim zahtjevima za veću transparentnost, kao što je Međuinstitucijski registar delegiranih akata pokrenut u prosincu 2017. kao zajednički alat Parlamenta, Komisije i Vijeća koji omogućuje pristup cijelom životnom ciklusu delegiranih akata;

12.  ističe da bi trebalo dodatno povećati transparentnost postupaka komitologije i dostupnost registra komitologije te izmijeniti njegov sadržaj kako bi se osigurala veća transparentnost u procesu donošenja odluka; naglašava da bi poboljšanje funkcija pretraživanja registra kako bi se omogućila pretraživanja prema području politike trebalo biti ključna sastavnica tog postupka;

13.  pozdravlja donošenje novog kodeksa ponašanja za članove Komisije koji je stupio na snagu u veljači 2018. i kojim se transparentnost povećava ponajprije u vezi sa sastancima između povjerenika i predstavnika interesnih skupina, kao i u pogledu troškova poslovnih putovanja pojedinačnih povjerenika; žali zbog činjenice da Vijeće još nije usvojilo kodeks ponašanja za svoje članove te apelira na Vijeće da ga usvoji bez daljnje odgode; ustraje u tome da Vijeće mora biti odgovorno i transparentno kao što su i druge institucije;

14.  podsjeća na svoj izmijenjeni Poslovnik prema kojem se zastupnici pozivaju da usvoje sustavnu praksu sastajanja isključivo s predstavnicima interesnih skupina koji su registrirani u registru transparentnosti; ujedno podsjeća da se zastupnici pozivaju da na internetu objavljuju sve planirane sastanke s predstavnicima interesnih skupina koji su obuhvaćeni područjem primjene registra transparentnosti, dok su izvjestitelji, izvjestitelji u sjeni i predsjednici odbora obvezni za svako izvješće objaviti sve planirane sastanke s predstavnicima interesnih skupina koji su obuhvaćeni područjem primjene registra transparentnosti; no u tom kontekstu ističe da se izabrani predstavnici mogu slobodno sastajati sa svima koje smatraju relevantnima i važnima za svoj politički rad, bez ograničenja;

15.  smatra da trenutačni način za dobivanje informacija o uzorcima glasovanja zastupnika u Europskom parlamentu preko datoteka u PDF-u koje obuhvaćaju stotine glasova na internetskoj stranici Parlamenta nije prilagođen korisnicima i ne doprinosi transparentnosti EU-a; poziva na uspostavu sustava prilagođenog korisnicima u kojem bi se za svako poimenično glasovanje istodobno vidjeli tekst o kojem se glasuje i rezultati glasovanja nakon filtriranja po klubu zastupnika i po zastupniku;

16.  pozdravlja činjenicu da su pregovori o prijedlogu Komisije o međuinstitucijskom sporazumu o obveznom registru transparentnosti (COM(2016)0627) konačno zaključeni te potiče tri institucije da ga brzo provedu; ističe da je radi održavanja visoke razine povjerenja građana u europske institucije potrebna veća transparentnost u pogledu sastanaka koji se organiziraju u institucijama;

17.  također potiče članove nacionalnih vlada i parlamenata da teže većoj transparentnosti u pogledu svojih sastanaka s predstavnicima interesnih skupina jer su pri donošenju odluka o pitanjima EU-a oni dio zakonodavnog tijela EU-a u širem smislu;

Pristup dokumentima

18.  podsjeća da je pravo javnog pristupa dokumentima institucija temeljno pravo zaštićeno Ugovorima i Poveljom te je neraskidivo povezano s demokratskom prirodom institucija; naglašava da je što šire ostvarivanje toga prava u najranijoj fazi presudno jer se time jamči demokratski nadzor nad radom i aktivnostima institucija EU-a; podsjeća da je povjerenje građana u političke institucije ključan temeljni element predstavničkih demokracija;

19.  podsjeća na svoje pozive iz prethodnih rezolucija o javnom pristupu dokumentima; žali zbog činjenice da nije bilo pravog daljnjeg djelovanja Komisije i Vijeća u odnosu na nekoliko prijedloga Parlamenta;

20.  ističe da, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001, transparentnost i potpuni pristup dokumentima u posjedu institucija moraju biti pravilo te da se, kako je već utvrđeno ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, iznimke iz tog pravila trebaju strogo tumačiti, uzimajući u obzir prevladavajući javni interes za njihovo objavljivanje;

21.  ponavlja da je važno da dokumenti nemaju previsok stupanj tajnosti jer bi to moglo štetiti javnom nadzoru; žali zbog činjenice da službeni dokumenti često imaju previsok stupanj tajnosti; ponavlja svoje stajalište da bi trebalo utvrditi jasna i jedinstvena pravila za stavljanje i skidanje oznake tajnosti s dokumenata;

22.  prima na znanje činjenicu da se Komisija suočava s najvećim brojem početnih zahtjeva (6912 tijekom 2018.) koji uključuju specificirane dokumente, a slijede je Vijeće (2474 tijekom 2018.) i Parlament (498 tijekom 2018.); uviđa ukupnu stopu pozitivnih odgovora (2018. Komisija ih je dala 80 %, Vijeće 72,2 %, a Parlament 96 %);

23.  sa zanimanjem prima na znanje da se glavni razlozi za odbijanje temelje na potrebi da se zaštiti proces odlučivanja institucija, privatnost i integritet pojedinaca te komercijalni interesi određene fizičke ili pravne osobe; nadalje napominje da je za Parlament i zaštita pravnog savjeta važna osnova za odbijanje u predmetima u kojima su zatraženi uglavnom dokumenti Predsjedništva, dok su za Komisiju relevantni razlozi za odbijanje pristupa dokumentima bili i provođenje inspekcija, istraga i revizija te javna sigurnost;

24.  pozdravlja odluku Suda Europske unije u predmetu C-213/15 P (Komisija protiv Patricka Breyera) u kojoj je Sud potvrdio presudu Općeg suda, u kojoj je utvrđeno da Komisija ne smije uskratiti pristup pisanim podnescima neke države članice kojima raspolaže samo zato što je riječ o dokumentu koji se odnose na sudske postupke; napominje da Sud smatra da se svaka odluka o takvom zahtjevu za pristup dokumentima mora donijeti na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i da dokumenti povezani sa sudskim aktivnostima Suda Europske unije načelno nisu izvan područja primjene te Uredbe ako su u posjedu institucija EU-a navedenih u Uredbi, kao što je Komisija u ovom konkretnom slučaju;

25.  podržava poziv civilnog društva(9) za reformu javnih saslušanja Suda Europske unije kako bi se ona prenosila uživo, kao što je to već slučaj kod nekih nacionalnih i međunarodnih sudova, na primjer pri francuskom Ustavnom vijeću i Europskom sudu za ljudska prava;

26.  podsjeća na pozive koje je uputio Komisiji i Vijeću u svojoj Rezoluciji od 28. travnja 2016. o javnom pristupu dokumentima za 2014. i 2015.;

27.  podsjeća da je revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001 blokirana od 2012. i sa žaljenjem prima na znanje namjeru Komisije da povuče taj prijedlog; apelira na sve uključene strane da nastave s tim procesom i s radom na izmjenama kako bi se odredbe te Uredbe prilagodile Ugovoru iz Lisabona te da zajamče da se područje primjene proširi na sve institucije, tijela i agencije EU-a, uz krajnji cilj da se građanima EU-a omogući širi i bolji pristup dokumentima EU-a;

28.  ističe da se nakon stupanja na snagu UEU-a i UFEU-a pravo na pristup dokumentima odnosi na sve institucije, tijela i agencije EU-a, kako stoji u članku 15. stavku 3. UFEU-a; smatra da bi Uredbu (EZ) br. 1049/2001 trebalo izmijeniti i modernizirati kako bi bila u skladu s Ugovorima, kako bi se reagiralo na zbivanja u tom području i s obzirom na relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava; stoga apelira na sve tri institucije da konstruktivno rade kako bi se postiglo donošenje izmijenjene Uredbe;

29.  naglašava da je jamčenje mogućnosti građanima da podrobno razumiju, prate i sudjeluju u zakonodavnom postupku pravni zahtjev utvrđen Ugovorima i osnovni zahtjev demokratskog nadzora i demokracije u cjelini; smatra da se u slučajevima kada se u okviru trijaloga sastavljaju dokumenti poput dnevnih redova, sažetaka ishoda, zapisnika i općih stavova Vijeća, ako su dostupni i u formatu u kojem su dostupni, ti dokumenti odnose na zakonodavne postupke i da se s njima u načelu ne smije postupati drugačije nego s ostalim zakonodavnim dokumentima;

30.  ističe važnost transparentnosti i javnog pristupa dokumentima; naglašava da je visoka razina transparentnosti u zakonodavnom postupku ključna kako bi građani, mediji, civilno društvo i dionici mogli pozivati na odgovornost svoje izabrane dužnosnike i vlade; potvrđuje vrijednu ulogu Ombudsmana u povezivanju i posredničkom djelovanju između institucija EU-a i građana te ističe rad Ombudsmana u nastojanju da zakonodavni postupak EU-a bude odgovorniji prema javnosti;

31.  podsjeća da bi prema mišljenju Ombudsmana ograničenja pristupa dokumentima, posebno zakonodavnim dokumentima, trebala biti iznimka i ograničena na ono što je apsolutno nužno; pozdravlja ubrzani postupak Ombudsmana za pristup dokumentima, ali žali zbog činjenice da njegove preporuke nisu pravno obvezujuće;

32.  ističe da se svaka odluka kojom se javnosti uskraćuje pristup dokumentima mora temeljiti na jasno i strogo definiranim pravnim izuzećima koja su popraćena argumentiranim i konkretnim obrazloženjem, što građanima omogućuje da razumiju uskraćivanje pristupa i efektivno upotrijebe dostupne pravne lijekove; sa zabrinutošću primjećuje da je trenutačno jedini pravni put kojim se građanima omogućuje osporavanje odbijanja zahtjeva za pristup dokumentima pokretanje sudskog postupka pred Sudom Europske unije, što podrazumijeva dugotrajne postupke, rizik od visokih troškova i neizvjestan ishod, te čime se građani nerazumno opterećuju u osporavanju odluka i tako odvraćaju od tog postupka;

33.  u tom kontekstu poziva institucije, tijela i agencije EU-a na usvajanje bržih, manje zamršenih i pristupačnijih postupaka za rješavanje pritužbi na uskraćivanje pristupa; smatra da bi se proaktivnijim pristupom doprinijelo osiguranju efektivne transparentnosti i izbjegavanju nepotrebnih pravnih sporova koji mogu dovesti do neželjenih troškova i opterećenja i za građane i za institucije; smatra da građane ne bi trebalo sprečavati u osporavanju odluka zbog nedostatka sredstava; podsjeća na mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć kako stoji u Povelji; poziva institucije EU-a da se suzdrže od traženja od suprotne strane da snosi troškove sudskih postupaka;

34.  u tom kontekstu podsjeća na odluke Europskog ombudsmana od 19. prosinca 2017. u predmetu 682/2014/JF da je zahtjev Komisije da sve osobe koje zatraže javni pristup dokumentima moraju navesti svoju poštansku adresu za slanje pošiljke u papirnatom obliku nepravilnost u postupanju, ističući da insistiranje na novim zahtjevima i postupovnim formalnostima, kad su nepotrebni i ne služe nikakvoj očito korisnoj svrsi, upućuje na nedostatak poštovanja temeljnih prava građana;

35.  silno žali zbog činjenice da Vijeće proaktivno ne objavljuje većinu dokumenata povezanih sa zakonodavnim predmetima, čime se građanima onemogućuje da znaju koji dokumenti doista postoje i čime se uskraćuje njihovo pravo da zatraže pristup dokumentima; žali zbog činjenice da su dostupne informacije o zakonodavnim dokumentima u Vijeću navedene u registru koji je nepotpun i nije prilagođen korisnicima; poziva Vijeće da prikaže dokumente koji se odnose na zakonodavne predmete u javnom registru prilagođenome korisnicima, čime bi se u potpunosti odrazio interes javnosti za transparentnost i omogućio legitiman nadzor ne samo građana nego i nacionalnih parlamenata;

36.  apelira na Vijeće da svoje metode rada uskladi sa standardima parlamentarne i participativne demokracije, kako je propisano u Ugovorima te ponavlja da Vijeće mora biti jednako odgovorno i transparentno kao što su i druge institucije;

37.  potpuno podupire preporuke Europskog ombudsmana Vijeću nakon strateške istrage, i to: (a) da sustavno evidentira stajališta koja države članice iznose u raspravama s pripremnim tijelima, (b) da osmisli jasne i javno dostupne kriterije za označivanje dokumenata oznakom „LIMITE” i (c) da sustavno preispituje status dokumenata s oznakom „LIMITE” prije konačnog donošenja određenoga zakonodavnog akta i da se to preispitivanje provede prije neformalnih pregovora u okviru trijaloga, jer Vijeće do tog trenutka već donese početno stajalište; apelira na Vijeće da primijeni sve mjere potrebne za što skoriju provedbu preporuka Ombudsmana kako bi se zajamčila transparentnost zakonodavnih rasprava u njegovim pripremnim tijelima;

38.  smatra da je aktualno raširena i proizvoljna praksa Vijeća prema kojoj većinu pripremnih dokumenata u tekućim zakonodavnim postupcima označuje oznakom „LIMITE” ograničenje prava građana na najširi mogući javni pristup zakonodavnim dokumentima;

39.  prima na znanje činjenicu da je u Parlamentu zabilježeno znatno povećanje broja zahtjeva za javni pristup dokumentima s više stupaca o kojima se raspravljalo na sastancima u okviru trijaloga nakon presude Općeg suda u predmetu De Capitani(10) te sa zadovoljstvom primjećuje da je nakon presude Parlament objavio sve dokumente s više stupaca kojima je zatražen pristup u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001; pozdravlja tu činjenicu s obzirom na to da otvorenost zakonodavnog postupka doprinosi pripisivanju veće legitimnosti institucijama u očima građana EU-a; ističe da je opći zahtjev za omogućavanje pristupa dokumentima najprikladniji instrument da sve institucije EU-a odgovore na golem porast broja zahtjeva za dokumente;

40.  ističe da se u presudi Suda u predmetu De Capitani iz ožujka 2018. navodi da stajališta institucija sadržana u dokumentima s „četiri stupca” nisu obuhvaćena općom pretpostavkom neotkrivanja; napominje da osjetljiva priroda predmeta dokumenata u okviru trijaloga nije sama po sebi shvaćena kao dovoljan razlog za uskraćivanje pristupa javnosti;

41.  podsjeća da se zaključci Općeg suda odnose na sve institucije EU-a i da Sud jasno navodi da, ako je dokument koji potječe iz institucije EU-a obuhvaćen izuzećem iz prava na javni pristup, institucija mora jasno procijeniti i objasniti zašto bi pristup tom dokumentu mogao konkretno i stvarno ugroziti interes zaštićen tim izuzećem, a posebno zašto bi potpuni pristup predmetnim dokumentima ugrozio, konkretno i stvarno, proces odlučivanja, čime se zahtijeva da taj rizik mora biti razumno predvidljiv, a ne samo hipotetski; naglašava da se svako odbijanje pristupa dokumentima mora potpuno obrazložiti u svakom konkretnom slučaju;

42.  pozdravlja činjenicu da se u predmetu ClientEarth protiv Komisije u velikoj mjeri pojašnjava opseg pojma „zakonodavnih dokumenata” i da je Sud Europske unije utvrdio da se dokumenti sastavljeni u kontekstu procjene učinka smatraju zakonodavnim dokumentima te se stoga ne mogu općom pretpostavkom zaštititi od javnog objavljivanja;

43.  žali zbog činjenice da je pristup savjetima pravnih službi Vijeća, Komisije i Parlamenta ograničen te da savjetovanje s Pravnom službom Parlamenta često nije dostupno čak ni članovima drugih odbora; traži od institucija da zajamče transparentnost;

44.  prima na znanje istrage koje je 2020. pokrenuo Europski ombudsman o praksama agencije Frontex kad je riječ o njezinoj obvezi u skladu s propisima EU-a u pogledu javnog pristupa dokumentima; potiče tu agenciju da poduzme daljnje mjere u vezi s nalazima europske ombudsmanice i da provede njezine preporuke o ažuriranju registra dokumenata i objavljivanju broja dokumenata osjetljive prirode koje posjeduje, a koji nisu uključeni u njezin registar dokumenata(11);

45.  ističe važnu ulogu zviždača u otkrivanju slučajeva nepravilnog upravljanja te podupire mjere za poboljšanje zaštite zviždača od odmazde; poziva sve institucije da procijene i prema potrebi preispitaju svoje interne postupke za prijavljivanje nepravilnosti;

46.  apelira na Komisiju da osigura javni pristup svim sporazumima o prethodnoj kupnji, u njihovu punom obliku, između EU-a i privatnih poduzeća u području zdravstva, posebno pri naručivanju cjepiva;

Zaključci

47.  ističe da bi potreba za transparentnošću trebala biti u pravilnoj ravnoteži s potrebom za zaštitom osobnih podataka i po potrebi omogućavanjem donošenja odluka uz određeni stupanj povjerljivosti;

48.  izričito naglašava da se sve iznimke od javnog pristupa dokumentima ili informacijama EU-a moraju analizirati od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir da je pristup takvim dokumentima pravilo, dok su iznimke od pravila pitanja koja se moraju strogo tumačiti;

49.  od svih institucija, tijela, ureda i agencija traži da osmisle zajednički odnos prema pristupu dokumentaciji, uključujući postupke za trijaloške materijale, te da neprestano ispituju i razvijaju nove metode i mjere za postizanje najveće moguće transparentnosti;

50.  traži od institucija da zajamče transparentnost zakonodavnih postupaka na temelju relevantnog zakonodavstva, sudske prakse i preporuka Europskog ombudsmana;

51.  traži od svih institucija da poboljšaju komunikaciju tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa i da proaktivno dijele više svojih dokumenata povezanih sa zakonodavnim postupkom na najjednostavniji i najpristupačniji način što više prilagođen korisnicima njihovim preko svojih internetskih stranica i svih drugih komunikacijskih sredstava; ističe da je potrebna veća transparentnost u vezi s donošenjem odluka u postupcima zbog povrede prava; traži od institucija da pojačaju svoje napore oko uspostave posebne zajedničke baze podataka prilagođene korisnicima o trenutačnom stanju zakonodavnih predmeta na kojima je rad u tijeku, kako je dogovoreno u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva, i tako omoguće transparentnost u raznim fazama zakonodavnog procesa te građanima pruže jasnije razumijevanje zakonodavnih postupaka EU-a;

52.  podsjeća da se u skladu s člankom 3. UEU-a i Poveljom mora poštovati bogata jezična raznolikost Unije; traži od institucija Europske unije da učine sve što je u njihovoj moći kako bi omogućile pristup dokumentima na svim službenim jezicima Europske unije;

53.  ističe da otvorena demokratska društva ovise o sposobnosti građana da pristupe raznim izvorima provjerljivih informacija kako bi mogli oblikovati stajalište o raznim pitanjima; ističe da pristup informacijama povećava odgovornost u donošenju odluka te je ključan za funkcioniranje demokratskih društava;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica, Europskom ombudsmanu, drugim tijelima, uredima i agencijama Unije i Vijeću Europe.

(1) SL L 145, 31.5.2001., str. 43. (2) SL C 378, 9.11.2017., str. 27. (3) SL C 66, 21.2.2018., str. 23. (4) SL C 337, 20.9.2018., str. 120. (5) SL C 411, 27.11.2020., str. 149. (6) SL L 264, 25.9.2006., str. 13. (7) SL C 356, 4.10.2018., str. 77. (8) https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/89518 (9) https://thegoodlobby.eu/campaigns/openletter-to-the-president-of-the-court-ofjustice-of-the-european-union-asking-foreu-courts-to-live-stream-their-publichearings (10) Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018., Emilio de Capitani protiv Europskog parlamenta, T-540/15, ECLI:EU:T:2018:167. (11) https://www.ombudsman.europa.eu/hr/solution/en/137293

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvu unatoč zaposlenju (2019/2188(INI))

P9_TA(2021)0044 A9-0006/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir cilj kohezijske politike uspostavljen na temelju članka 3. UEU-a, posebno socijalnu uzlaznu konvergenciju,

–  uzimajući u obzir horizontalnu socijalnu klauzulu sadržanu u članku 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir socijalnu politiku u skladu s člankom 151. i daljnjim člancima UFEU-a,

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz članka 6. UEU-a,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno načela 5. i 6.,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a u pogledu održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada (ILO),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i njezino stupanje na snagu u Europskoj uniji 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(3),

–  uzimajući u obzir političke smjernice Ursule von der Leyen,

–  uzimajući u obzir prilagođeni program rada Komisije za 2020.,

–  uzimajući u obzir cilj u pogledu siromaštva i socijalne isključenosti utvrđen Strategijom Europa 2020.,

–  uzimajući u obzir Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2008. o promicanju socijalne uključenosti i suzbijanju siromaštva, uključujući siromaštvo djece, u EU-u(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju uključivog društva u Europi(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom(10),

–  uzimajući u obzir indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta(13),

–  uzimajući u obzir globalni indeks prava Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC)(14),

–  uzimajući u obzir izvješća Europske mreže protiv siromaštva i relevantnih izvješća Europskog foruma osoba s invaliditetom i Europske mreže lokalnih organizacija Roma (ERGO),

–  uzimajući u obzir ciljeve utvrđene europskim zelenim planom u pogledu postizanja pravedne i poštene tranzicije pružanjem pristupa programima za prekvalifikaciju i mogućnostima zapošljavanja u novim gospodarskim sektorima,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (COM(2020)0014),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za prava žena i jednakost spolova i Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0006/2021),

Porast nejednakosti i siromaštva

A.  budući da je socijalni model Unije jedna od njezinih prednosti; budući da tehnološki razvoj i globalni trendovi porasta nejednakosti uvjetuju ponovnu procjenu tog socijalnog modela i njegovu prilagodbu našem suvremenom, užurbanom, složenom i nepredvidljivom globalnom okruženju;

B.  budući da su, prema definiciji Eurostata, pojedinci izloženi riziku siromaštva unatoč zaposlenju ako rade više od polovice godine i njihov je godišnji odgovarajući raspoloživi dohodak niži od 60 % srednje vrijednosti nacionalnog dohotka kućanstava (nakon socijalnih transfera); budući da najnoviji brojčani podaci Eurostata pokazuju da je 9,4 % europskih radnika u 2018. bilo izloženo riziku siromaštva(15);

C.  budući da nejednakost postoji unutar država članica i među njima te da se među tim razinama znatno razlikuje; budući da je jaz u razini neto bogatstva između postotka s najvećim bogatstvom i svih ostalih sve veći; budući da je u 2017. neto imovina po kućanstvu u zemljama Euroskupine u gornjih 20 % kućanstava relativno naglo porasla(16), dok je u donjih 20 % opala, pri čemu su neto dugovanja najsiromašnijih 20 % kućanstava iznosila prosječno 4500 EUR, a neto imovina najbogatijih 10 % iznosila je prosječno 1 189 700 EUR(17);

D.  budući da su čimbenici koji pridonose siromaštvu i povećanju nejednakosti neto bogatstva složeni i međusobno povezani te prvenstveno obuhvaćaju nejednakost plaća, rodnu nejednakost, nedostatak cjenovno pristupačnog stanovanja, diskriminaciju, niske razine obrazovanja, tehnološke promjene u svijetu rada i strukturne promjene na tržištu rada; budući da se povećanjem produktivnosti bez odgovarajućih povećanja plaća pogoršavaju i gospodarske nejednakosti unutar država članica i među njima;

E.  budući da rizik od ubrzavanja pojave isključenosti na temelju dohotka među radnicima ima specifičan utjecaj, kako na niskokvalificirane radnike tako i na diplomante (uključujući sveučilišne diplomante) koji ulaze na tržište rada; budući da će razlika u prihodima između osoba s najvišim i najnižim dohotkom u trenutačnim okolnostima nastaviti rasti;

F.  budući da svaki šesti radnik u EU-u prima nisku plaću, točnije, plaću nižu od dvije trećine srednje vrijednosti nacionalne plaće, a taj je udio u neprestanom porastu; budući da se niske plaće u mnogim državama članicama nisu mijenjale jednako kao i ostale plaće, što je dovelo do pogoršanja dohodovne nejednakosti i siromaštva unatoč zaposlenju te se smanjila sposobnost osoba s niskim dohotkom da se uspješno nose s ekonomskim poteškoćama;

G.  budući da je pogoršanjem stanja na tržištu rada tijekom prethodne krize došlo do dramatičnog porasta broja radnika koji nesvojevoljno rade u nepunom radnom vremenu, a ta je skupina najvjerojatnije zaposlena u uslužnim djelatnostima osnovne ili niže razine i sektorima u kojima je izloženost riziku od siromaštva unatoč zaposlenju vrlo velika;

H.  budući da su ravnopravnost žena i muškaraca te nediskriminacija temeljne vrijednosti Europske unije utvrđene Ugovorom o Europskoj uniji i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

I.  budući da u EU-27 žene u prosjeku zarađuju 15 % manje od muškaraca(18), to jest, 9,38 % ako se podaci usklade prema različitim osnovama(19); budući da je tijekom desetljeća razlika u plaćama između žena i muškaraca dovela do razlike od 37 % u mirovinama na osnovi dohotka između žena i muškaraca, čime se stvara nejednaka razina ekonomske neovisnosti između žena i muškaraca starije dobi;

J.  budući da nejednaka raspodjela odgovornosti u pogledu skrbi u EU-u, pri čemu žene snose nesrazmjeran teret kao primarne skrbnice u obitelji, zajedno s ograničenim pristupom ustanovama za skrb o djeci i starijim osobama u nekim državama članicama, dovodi do razdoblja neprisutnosti na tržištu rada te time i razlika u plaćama i mirovinama između žena i muškaraca; budući da takva nejednaka raspodjela odgovornosti u pogledu skrbi te nejednaka plaća za poslove koje obično rade žene, kao i utjecaj stanki u karijeri na promaknuća i porast mirovina, predstavljaju čimbenike koji dovode do siromaštva žena;

K.  budući da je u 2017. rizik od siromaštva i socijalne isključenosti iznosio 23,3 % u slučaju žena, dok je u slučaju muškaraca bio niži (21,6 %)(20);

L.  budući da je razlika u plaćama između muškaraca i žena općenito niža u slučaju osoba koje prvi put ulaze na tržište rada(21); budući da je potrebno nastaviti promicati ravnopravne mogućnosti kako bi se dodatno smanjile nejednakosti između žena i muškaraca;

M.  budući da je mnogo više žena zaposleno u uslužnom sektoru nego u industriji, pri čemu su žene uglavnom zaposlene u zdravstvenom i socijalnom sektoru, maloprodaji, proizvodnji, obrazovanju i poduzetništvu, te je sve više žena zaposleno na nepuno radno vrijeme i u povremenom radu;

N.   budući da je rodno osviještena politika važan instrument za integraciju rodne ravnopravnosti u sve politike, mjere i djelovanje EU-a, uključujući politike tržišta rada i socijalne politike za promicanje jednakih mogućnosti i borbu protiv svih oblika diskriminacije žena;

O.   budući da europski stup socijalnih prava uključuje preporuke o rodnoj ravnopravnosti, jednakim mogućnostima i aktivnoj potpori zapošljavanju;

P.  budući da je načelom 6. europskog stupa socijalnih prava utvrđeno da je potrebno spriječiti siromaštvo unatoč zaposlenju i osigurati minimalnu plaću kojom se mogu zadovoljiti potrebe radnika i njihovih obitelji u određenim nacionalnim gospodarskim i društvenim uvjetima, kao i pristup zapošljavanju i poticaje za traženje zaposlenja; budući da se načela u okviru europskog stupa socijalnih prava povezana s radnicima odnose na sve zaposlene osobe, neovisno o njihovu radnom statusu i načinu ili trajanju rada;

Q.  budući da mladi teško pronalaze kvalitetna i stabilna radna mjesta na temelju ugovora na neodređeno vrijeme i često su dugotrajno nezaposleni; budući da mnoge države članice omogućuju poslodavcima da mladim zaposlenicima isplaćuju niže plaće, što predstavlja diskriminaciju mladih radnika; budući da se mladi često upuštaju u neplaćena stažiranja koja ne pružaju izglede za buduće zaposlenje;

R.  budući da nesigurnost radnih mjesta na određene skupine utječe znatno više nego na druge, pri čemu su određene skupine, kao što su Romi, prekomjerno zastupljene u netipičnim, nestabilnim i slabo plaćenim područjima rada; budući da 80 % Roma i njihove djece živi od dohotka nižeg od odgovarajućeg nacionalnog praga rizika od siromaštva(22), bez obzira na to jesu li zaposleni ili ne; budući da su Romi teško pogođeni pandemijom i mjerama ograničenja kretanja(23);

S.  budući da je 95 milijuna ljudi (21,7 %) u EU-u izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, čime se ugrožava ekonomski opstanak, socijalno sudjelovanje i kvaliteta života(24) svake pete osobe u trećem po redu najjačem gospodarskom području na svijetu; budući da je 85,3 milijuna ljudi (16,9 %) u EU-u pogođeno siromaštvom ili socijalnom isključenosti nakon socijalnih transfera;

T.  budući da statistički podaci EU-a u vezi sa siromaštvom upućuju na velike razlike u pogledu uspjeha u postizanju cilja smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti među državama članicama;

U.  budući da je 8,2 milijuna osoba izvučeno iz kategorija izloženosti riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u odnosu na osnovne vrijednosti iz 2008., što je uvelike uzrokovano poboljšanim uvjetima na tržištu rada te smanjenjem ozbiljne materijalne ugroženosti(25) i udjela osoba koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada(26) u nekim državama članicama;

V.  budući da EU, usprkos značajnom poboljšanju situacije u nekim državama članicama, nije uspio ostvariti cilj utvrđen Strategijom Europa 2020. u pogledu smanjenja apsolutnog broja osoba izloženih riziku od siromaštva za 20 milijuna do 2020. u usporedbi s vrijednostima iz 2008.;

W.  budući da su određene kategorije radnika, kao što su sezonski ili neki prekogranični radnici, izložene posebno velikom riziku od siromaštva unatoč zaposlenju i socijalne isključenosti i često su zaposleni na temelju ugovora na određeno vrijeme uz slabu ili nepostojeću sigurnost radnih mjesta, zaštitu radničkih prava ili socijalnu zaštitu;

X.  budući da nesigurni uvjeti rada i života i siromaštva unatoč zaposlenju uzrokuju razne gospodarske i društvene posljedice, uključujući lošije subjektivne doživljavanje psihičkog stanja, probleme u pogledu smještaja i životnog prostora, loše odnose i osjećaje socijalne isključenosti(27);

Y.  budući da su radnici pogođeni siromaštvom unatoč zaposlenju često zaposleni na radnim mjestima na kojima prevladavaju neprihvatljivi radni uvjeti kao što su rad bez sklapanja kolektivnog ugovora, kršenje propisa u pogledu radnih sati(28) te rizici za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu;

Z.  budući da je položaj takvih radnika na tržištu rada u razdobljima gospodarske recesije dodatno otežan;

AA.  budući da su radnici zaposleni na nepuno radno vrijeme općenito izloženi većem riziku od siromaštva ako istovremeno postoje različiti rizični čimbenici, uključujući nisku plaću, nestabilna radna mjesta i slučajeve u kojima su jedini primatelji dohotka u kućanstvu u kojem postoje uzdržavani članovi(29);

AB.  budući da je 2019. godine 5,8 % stanovništva unutar skupine EU-27 bilo ozbiljno materijalno ugroženo i budući da je krajnje siromaštvo prisutno u brojnim regijama i zajednicama; budući da će taj udio vjerojatno značajno porasti s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19, što taj problem čini još hitnijim;

AC.  budući da je energetsko siromaštvo posebno raširen problem u Europi, pri čemu si 50 do 125 milijuna osoba ne može priuštiti odgovarajuća sredstva za postizanje ugodne topline u unutarnjim prostorima(30); budući da 11 % kućanstva u EU-u nema pristup internetu(31);

AD.  budući da se siromaštvo kućanstava(32) smanjuje(33) sporo: svako četvrto dijete mlađe od 18 godina izloženo je riziku siromaštva ili socijalne isključenosti te je time zatočeno u zatvorenom krugu unutar kojega se nepovoljni položaj prenosi s generacije na generaciju(34); budući da su samohrani roditelji (34,2 %) i obitelji s puno djece posebno pogođeni(35); budući da su obitelji s djecom ili drugim srodnicima s invaliditetom izloženi većem riziku od siromaštva;

AE.  budući da su cijene najamnina u stalnom porastu u većini država članica; budući da stopa prekomjernih troškova stanovanja(36) u EU-u iznosi 9.6 %, što znači da osobe koje žive u tim kućanstvima troše 40 % ili više svojega odgovarajućeg raspoloživog dohotka na stanovanje(37); budući da u nekim državama članicama stopa prekomjernih troškova stanovanja iznosi čak 50 do 90 %(38); budući da se stanari kućanstava s niskim dohotkom u EU-u suočavaju s troškovima stanovanja srednje vrijednosti između 20 i 45 % iznosa svojih raspoloživih dohodaka;

AF.  budući da su promjene cijena nekretnina jedan od glavnih elemenata koji pridonose nejednakosti neto bogatstva; budući da nedostatak cjenovno pristupačnog stanovanja postaje najveći izvor nejednakosti u mnogim državama članicama;

AG.  budući da je beskućništvo u porastu diljem Europe, pri čemu se procjenjuje da je 2019. godine 700 000 osoba živjelo u beskućništvu(39), što je 70 % više nego prije deset godina(40);

AH.  budući da je 2017. procijenjeni postotak mladih u dobi od 18 do 24 godine koji su izloženi riziku od siromaštva, usprkos zaposlenju, iznosio 11 % na razini Europske unije, a čak 28,2 % u Rumunjskoj(41);

AI.  budući da je siromaštvo u starijoj dobi i dalje u porastu: postotak ljudi starijih od 65 godina koji su izloženi riziku od siromaštva iznosio je u prosjeku 16,1 % (EU-27); budući da će ovaj broj i dalje rasti zbog nesigurnih i netipičnih radnih odnosa koji su osobito prisutni u slučaju starijih osoba(42);

AJ.  budući da siromaštvo unatoč zaposlenju poništava osnovnu svrhu rada, koja se sastoji od pružanja pristojnog života zaposlenicima i njihovim obiteljima, tako da sprečava da postanu ekonomski neovisni;

AK.  budući da se člankom 4. Europske socijalne povelje Vijeća Europe određuje da svi radnici imaju pravo na pravednu naknadu koja njima i njihovim obiteljima može omogućiti pristojan životni standard;

Smanjenje pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima

AL.  budući da je pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima u zemljama OECD-a opala tijekom posljednja tri desetljeća u prosjeku s 46 % na 32 %; budući da u najmanje 14 država članica EU-a 50 % zaposlenika radi bez sklapanja kolektivnog ugovora; budući da je razina pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima u samo sedam država članica viša od 80 %(43); budući da se pad pokrivenosti najbrže odvijao u zemljama u kojima su provedene strukturne reforme koje su bile usmjerene na kolektivno pregovaranje(44);

AM.  budući da dobro usklađeni sustavi kolektivnog pregovaranja dovode do dobrih rezultata na tržištu rada i budući da radnici koji sklope kolektivni ugovor obično imaju bolje uvjete rada i kvalitetnije radno okruženje od radnika koji ga nisu sklopili;

AN.  budući da je broj zemalja svijeta u kojima je radnicima uskraćeno pravo na osnivanje sindikata ili članstvo u njima porastao s 92 u 2018. na 107 u 2019. godini; budući da je do najvećeg porasta došlo u Europi; budući da 40 % europskih zemalja ne dopušta radnicima da se učlane u sindikate, 68% ih je prekršilo pravo na štrajk, a 50 % ih je prekršilo pravo na kolektivno pregovaranje(45);

AO.  budući da je radnicima u ruralnim područjima teže ostvariti sindikalno zastupanje i pregovarati o lokalnim i sektorskim kolektivnim ugovorima, što ovisi i o sektoru;

AP.  budući da je rast plaća u europodručju od 2000. do 2016. bio niži od rasta produktivnosti(46); budući da povećanja plaća nisu pratila povećanje dodane vrijednosti, čime se ukorijenila postojeća nejednakost;

AQ.  budući da se kolektivnim pregovaranjem i sektorskim kolektivnim ugovorima osim razine plaća reguliraju i uvjeti rada kao što su radno vrijeme, plaćeni dopust, godišnji odmor i mogućnosti za usavršavanje;

AR.  budući da snažni socijalni partneri i kolektivno pregovaranje mogu pozitivno utjecati na sveukupne razine plaća u Europi, uključujući minimalnu i srednju plaću; budući da se kolektivnim pregovaranjem osigurava da radnici izlože svoja stajališta i da ih se poštuje; budući da postoje dokazi o pozitivnom odnosu između angažmana radnika na radnom mjestu i rezultata i prihoda tih poduzeća(47);

Porast netipičnih i nesigurnih radnih odnosa

AS.  budući da je u 2017. stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom (50,6 %) bila značajno niža od ukupne stope zaposlenosti (74,8 %)(48);

AT.  budući da su, slijedom toga, osobe s invaliditetom izložene većem riziku od siromaštva unatoč zaposlenju (11 % naspram prosjeka EU-a od 9,1 %)(49);

AU.  budući da je samo 20,7 % žena s invaliditetom i 28,6 % muškaraca s invaliditetom zaposleno na puno radno vrijeme(50);

AV.  budući da u nekim državama članicama osobe s invaliditetom prilikom stupanja u radni odnos često izgube svoja prava povezana s invaliditetom, što ih čini izloženijima riziku od siromaštva unatoč zaposlenju;

AW.  budući da osobe s invaliditetom u nekim državama članicama nemaju u svim slučajevima status zaposlenika, radnička prava ili zajamčenu minimalnu plaću(51);

AX.  budući da se ulazak osoba s invaliditetom na tržište rada pokazao još težim uslijed financijske krize(52);

AY.  budući da je broj zaposlenih koji žive u kućanstvu koje je u opasnosti od siromaštva tijekom deset godina porastao s 8 % na 9,4 % – a to je 20,5 milijuna ljudi(53);

AZ.  budući da je otkrivena veza između porasta nestandardnih oblika zaposlenja i povećanog udjela Europljana izloženih riziku od siromaštva unatoč zaposlenju(54); budući da je 16,2 % osoba zaposlenih na nepuno radno vrijeme ili uz ugovore na određeno vrijeme izloženije riziku od siromaštva unatoč zaposlenju, dok je istom riziku izloženo 6,1 % osoba zaposlenih uz ugovore na neodređeno vrijeme;

BA.  budući da razina obrazovanja uvelike utječe na rizik od siromaštva unatoč zaposlenju; budući da je rizik od siromaštva unatoč zaposlenju znatno veći u slučaju niskokvalificiranih radnika; budući da su u nekim državama članicama čak i visokokvalificirani radnici izloženi riziku od siromaštva unatoč zaposlenju(55);

BB.  budući da unutar EU-a postoje različite prakse određivanja plaća;

BC.  budući da se područja primjene i opseg sustava minimalne plaće, u slučajevima u kojima takvi sustavi postoje, uvelike razlikuju među državama članicama(56); budući da se među sustavima minimalne plaće uvelike razlikuju i njihove apsolutne i relativne razine i budući da postoje značajni nedostaci u smislu njihovih opsega i prikladnosti u kontekstu omogućivanja pristojnih životnih uvjeta; budući da su, čak i ako da su te razlike manje kada se uzmu u obzir razlike u cijenama, nejednakosti u pogledu kupovne moći i dalje velike(57); budući da se postotak osoba koje primaju minimalnu plaću isto tako znatno razlikuje među državama članicama;

BD.  budući da minimalna plaća samo u trima državama članicama sustavno iznosi više od definiranog praga siromaštva (60 % bruto srednje vrijednosti) te da u drugim državama članicama ne predstavlja zaštitu od siromaštva; budući da pojedini sektori, skupine radnika i oblici rada ponekad nisu uvršteni u odredbe o minimalnoj plaći ili kolektivne ugovore, ili nisu njima obuhvaćeni;

BE.  budući da radnici koji primaju minimalnu plaću često teško preživljavaju iz mjeseca u mjesec; budući da, konkretnije, među državama članicama 70 % radnika koji primaju minimalnu plaću ima barem „poneke” poteškoće u preživljavanju iz mjeseca u mjesec, dok istu razinu poteškoća ima 50 % drugih vrsta radnika(58);

BF.  budući da je smanjenje zaposlenosti tijekom financijske krize 2008. uzrokovalo dramatičan porast broja osoba zaposlenih u netipičnoj vrsti radnog odnosa, na određeno vrijeme i nepuno radno vrijeme, uključujući nesvojevoljno zaposlenje na nepuno radno vrijeme(59); budući da su radnici koji nesvojevoljno rade u nepunom radnom vremenu najčešće zaposleni u uslužnim djelatnostima i sektorima i jedna su od skupina najizloženijih riziku od siromaštva unatoč zaposlenju; budući da više od jedne trećine radnika zaposlenih na nepuno radno vrijeme nesvojevoljno radi u takvom režimu te je svaki drugi zaposlen na određeno vrijeme(60);

BG.  budući da standardni ugovori na puno radno vrijeme i na neodređeno vrijeme čine 59 % ukupnog zaposlenja u EU-u, pri čemu je u porastu pojava netipičnih, a često, no ne uvijek, i nesigurnih radnih odnosa(61);

BH.  budući da rad na određeno vrijeme ne pridonosi razvoju, osposobljavanju i prilagodbi vještina zaposlenika u skladu s promjenama u svijetu rada;

BI.  budući da značajno varira broj radnika u nesigurnim radnim odnosima unutar EU-a u području trgovine na veliko i malo, prijevoza, hotelijerstva, ugostiteljskih usluga(62) te u sektorima kulture i organizacije događanja;

BJ.  budući da siromaštvo unatoč zaposlenju može utjecati i na mlade visokoobrazovane profesionalce, posebice u državama članicama u kojima je stopa nezaposlenosti mladih vrlo visoka; budući da je postotak mladih pogođenih siromaštvom unatoč zaposlenju, iako je niži u slučaju osoba visoke stručne spreme nego niže obrazovanih osoba, u nekim državama članicama i dalje značajan; budući da se mlade odrasle osobe često suočavaju s niskim plaćama, nepravednim uvjetima rada, lažnim samozapošljavanjem, netipičnim ugovorima o radu te čak i s neprijavljenim radom(63);

BK.  budući da su dodatni prihodi, veća fleksibilnost, stjecanje iskustva, privlačenje klijenata i nedostatak mogućnosti koje pruža tradicionalno tržište rada, po svemu sudeći, glavni razlozi upuštanja u rad putem platformi; budući da rad putem platformi općenito stvara povoljne uvjete za integraciju u tržište rada(64); budući da je rad putem platformi raznolik te bi se, slijedom toga, donošenjem univerzalnog rješenja narušila pojava važnih oblika rada(65);

BL.  budući da je Europsko nadzorno tijelo za rad (ELA) osnovano u srpnju 2019. s ciljem pružanja potpore državama članicama i Komisiji u djelotvornoj primjeni i provedbi prava Unije povezanog s mobilnošću radne snage i koordinacijom sustava socijalne sigurnosti; budući da se očekuje da će Europsko nadzorno tijelo za rad dosegnuti svoj puni operativni kapacitet do 2024.;

BM.  budući da Komisija još nije iznijela konkretan prijedlog u pogledu europskog broja socijalnog osiguranja, iako je izrazila namjeru da ga iznese;

BN.  budući da je stopa obrazovanja odraslih u EU-u iznosila 11,1 % u 2018., dok je cilj za 2020. bio 15 %(66); budući da u području tehnologija i inovacija postoji velik potencijal za stvaranje prilika, međutim, više od 40 % odraslih osoba u EU-u ne posjeduje osnovne digitalne vještine;

Gospodarske i društvene posljedice pandemije bolesti COVID-19

BO.  budući da je tijekom financijske krize 2008. porasla nezaposlenost te broj nesigurnih i netipičnih radnih odnosa, te su zbog krize prouzročene bolešću COVID-19 naglašena socijalna pitanja s obzirom na gubitak radnih mjesta, rad uz skraćeno radno vrijeme i egzistencijalnu ugroženost, npr. u slučaju malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), malih obrta, malih poduzetnika i prekograničnih radnika; budući da se srednja klasa smanjuje, da jaz između siromaštva i bogatstva raste te da se nejednakosti unutar država članica i među njima povećavaju zbog krize prouzročene bolešću COVID-19;

BP.  budući da je u travnju 2020., tijekom pandemije bolesti COVID-19, smanjeno radno vrijeme 50 % radnika u EU-u, pri čemu je više od jedne trećine njih (34 %) navelo da se smanjilo „znatno”, a 16 % da se smanjilo „malo”(67);

BQ.  budući da 75 % stanovnika EU-a smatra da je njihova trenutačna financijska situacija teža nego što je to bila prije pandemije COVID-19, dok je 68 % stanovnika navelo da teško preživljava iz mjeseca u mjesec, a 68 % stanovnika ne bi moglo održati svoj životni standard bez dohotka dulje od tri mjeseca; budući da 16 % radnika u EU-u smatra da je vjerojatno da će u bliskoj budućnosti izgubiti zaposlenje(68);

BR.  budući da bi gospodarska kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 mogla imati ozbiljne dugoročne posljedice za tržište rada, a posebice za mlade osobe ili ugrožene skupine radnika s obzirom na to da ih može prisiliti da prihvate nesigurna i netipična radna mjesta, čime će se značajno pogoršati uvjeti rada i povećati postojeće nejednakosti;

BS.  budući da će pandemija bolesti COVID-19 stoga vjerojatno imati izravan utjecaj na povećanje siromaštva i siromaštva unatoč zaposlenju(69), posebice među najranjivijim društvenim skupinama;

BT.  budući da je uslijed pandemije bolesti COVID-19 istaknuta potreba za uključivijom socijalnom zaštitom koja obuhvaća sve skupine radnika, posebno samozaposlene osobe i radnike koji rade putem platformi;

BU.  budući da se broj loše plaćenih i dobro plaćenih poslova nastavlja povećavati, međutim, broj srednje plaćenih zanimanja opada; budući da loše plaćeni poslovi ne podrazumijevaju nisku razinu kvalifikacija, posebice u slučaju radnika koji rade putem platformi; budući da su visokoobrazovani radnici sve traženiji, čak i u kontekstu loše plaćenih poslova;

1.  naglašava da se EU, u skladu s člankom 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, mora pobrinuti da svi radnici imaju radne uvjete kojima se čuvaju njihovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo i poziva na to da se obrati pozornost na činjenicu da siromaštvo i isključenost s tržišta rada i iz društva pogoršavaju nejednakosti i segregaciju; podsjeća na to da bi Komisija i države članice pri provedbi svojih politika trebale dodatno ojačati socijalni model EU-a i uzimati u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, pružanjem pristojnih uvjeta života i jamstvom odgovarajuće socijalne zaštite za sve te borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti;

2.  naglašava da je u Ugovoru o Europskoj uniji utvrđena temeljna obveza Unije da djeluje u cilju održivog razvoja Europe koji se temelji na, među ostalim, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka te visoke razine zaštite; ističe da bi Unija trebala suzbijati socijalnu isključenost i diskriminaciju te promicati socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta;

3.  slaže se s Komisijom da je dohodovna nejednakost u EU-u, gledanom kao jednom od regija svijeta, niža u odnosu na neke druge razvijene ekonomije, ali je i dalje zabrinjavajuća; naglašava da izražena nejednakost izaziva razloge za zabrinutost u pogledu pravednosti jer ukorijenjena nejednakost može dovesti do nejednakosti mogućnosti i smanjiti potencijal za rast; ističe da relativno izražena nejednakost može biti povezana s višom stopom rizika od siromaštva, izraženijom socijalnom isključenosti i većom pojavom financijskih poteškoća te da u tom smislu može dovesti do smanjenja socijalne kohezije(70);

4.  napominje da, iako se stope siromaštva među ženama znatno razlikuju među državama članicama, rizik od siromaštva i socijalne isključenosti veći je u rizičnim skupinama kojima pripadaju starije žene, neudane žene, žene koje imaju djecu i samohrane majke, žene izbjeglice i migrantice, žene druge boje kože, pripadnice etničkih manjina, homoseksualne, biseksualne i transrodne žene i žene s invaliditetom, a prosječni je trend da su žene više izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti nego muškarci (22,8 % u EU-u 2018.); napominje da su zbog drugih intersekcijskih čimbenika rizika kao što su neaktivnost i nedostatak usluga skrbi o djeci i uzdržavanim članovima obitelji neke određene kategorije žena izloženije rizicima od siromaštva od drugih;

5.   ističe da je svaka druga osoba migrantskog podrijetla iz trećih zemalja izložena riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, da su stope nesigurnog rada posebno visoke među migranticama i ženama izbjeglicama i da su osobe sa statusom uzdržavane osobe ili nezakonitim statusom izložene iznimno visokim stopama siromaštva; ističe da četiri petine članova romske zajednice ima prihode ispod praga siromaštva i da je manje od jedne petine Romkinja (u dobi od 16 i više godina) zaposleno; naglašava da diskriminacija u pogledu pristupa obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju i njihove kvalitete pridonosi toj činjenici; poziva EU da surađuje s državama članicama kako bi se osigurala puna provedba standarda zapošljavanja na nacionalnoj razini i na razini EU-a bez bilo koje vrste diskriminacije, uključujući kroz praćenje, pritužbe i mehanizme pravne zaštite koji su učinkoviti, neovisni i pristupačni svim radnicima;

6.  ističe da prema podacima Eurostata trenutačno u državama članicama 64,6 milijuna žena i 57,6 milijuna muškaraca živi u siromaštvu, što pokazuje da je utjecaj siromaštva na žene i muškarce različit; napominje da te brojke samo pokazuju koliko je žena pogođeno i da se moraju sagledati uz druge pokazatelje kao što su dob, očekivani životni vijek, dohodovne nejednakosti, razlika u plaćama između spolova, vrsta kućanstva i socijalni transferi kako bi se u potpunosti razumio njihov značaj; naglašava da je izloženost žena siromaštvu vjerojatno podcijenjena te poziva države članice na prikupljanje podataka o siromaštvu na način kojim će se odražavati stvarnost kućanstva u kojem osoba živi i osobna stvarnost, zajedno s relevantnim podacima o jednakosti, kao i na provođenje analiza ravnopravnosti spolova s obzirom na statistike i politike koje se tiču siromaštva, budući da se ne može pretpostaviti da muškarci i žene iz istih kućanstava ravnopravno dijele resurse;

Mjere protiv nejednakosti

7.  poziva Komisiju i države članice da ostvare cilj usporedivih životnih uvjeta pomoću uzlazne društvene i gospodarske konvergencije, da suzbiju sve veće nejednakosti unutar država članica i među njima te da ojačaju solidarnost; potiče države članice da učvrste sustave kolektivnog pregovaranja i uspostave minimalnu razinu socijalne zaštite i sustav socijalne sigurnosti za sve dobne skupine; naglašava da je te ciljeve moguće postići pomoću instrumenata kao što su, među ostalim, minimalni dohodak, minimalna plaća i minimalne mirovine u okviru prvog stupa(71) u skladu s nadležnostima i zakonima svake države članice, uz poštovanje svih općih načela Europske unije, uključujući temeljna prava, proporcionalnost, pravnu sigurnost, jednakost pred zakonom i supsidijarnost;

8.  podsjeća Komisiju i države članice da sprečavanje i borba protiv siromaštva unatoč zaposlenju mora biti dio sveukupnog cilja iskorjenjivanja siromaštva u Europskoj uniji;

9.  smatra da je pristup kvalitetnim, cjenovno pristupačnim i dostupnim uslugama (posebice javnih uslugama) ključan za smanjenje nejednakosti i razina siromaštva; smatra stoga ključnim da države članice poduzmu mjere kojima će jamčiti pristup kvalitetnim slugama i, slijedom toga, univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, cjenovno pristupačnom stanovanju, opskrbi energijom i socijalnoj zaštiti;

10.  uvjeren je da aksiom „rad je najbolji lijek za siromaštvo” u današnje vrijeme nije u svim slučajevima primjenjiv s obzirom na sektore loše plaćenih djelatnosti i nesigurne uvjete rada (uključujući neke oblike netipičnog zaposlenja), što utječe na održivost i prikladnost sustava socijalne sigurnosti; smatra, nadalje, da su učinkoviti kolektivni ugovori i učinkoviti sustavi zakonske minimalne plaće, u slučajevima gdje postoje, važni instrumenti za borbu protiv siromaštva;

11.  ističe da je rast nužan za suzbijanje nesigurnosti i siromaštva; uvjeren je da je potrebno poticati poduzetništvo, uključujući poduzetništvo žena i mladih; ističe da je potrebno podržavati MSP-ove, koji stvaraju radna mjesta i bogatstvo te predstavljaju temelj europskog gospodarstva; ističe da ta poduzeća određenim područjima pružaju vitalnost i pridonose inovacijama i izgradnji konkurentnog, raznolikog i održivog tržišta rada; naglašava da zakonodavstvo EU-a mora imati koristi za poduzeća, a posebice za MSP-ove;

12.  poziva Komisiju i države članice da na temelju svojih obveza utvrđenih konvencijama Međunarodne organizacije rada i revidiranom Europskom socijalnom poveljom i svojih obveza u odnosu na europski stup socijalnih prava i ciljeve održivog razvoja promiču kolektivno pregovaranje; poziva države članice da prilagode svoja nacionalna zakonodavstva kako ne bi predstavljala prepreku kolektivnom pregovaranju i pravu na udruživanje, pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora te da poštuju i provode pravo na pravednu minimalnu plaću, ako je primjenjivo;

13.  naglašava da su tehnološki razvoj i promjene strukture gospodarstva doveli do veće koncentracije gospodarskih aktivnosti i radnih mjesta za visokokvalificirane osobe u širim gradskim područjima, čime su se povećale društvene i zemljopisne nejednakosti; poziva Komisiju i države članice da povećaju ulaganja u digitalnu tehnologiju u ruralnim područjima kako bi se unaprijedile javne usluge, poboljšala njihova kvaliteta i djelotvornost te stvorili novi načini pružanja usluga u udaljenim i nedovoljno pokrivenim regijama u svrhu smanjenja nejednakosti i stvaranja boljih mogućnosti zaposlenja;

14.  pozdravlja prijedlog Komisije o programu vještina; ističe da su niske razine obrazovanja jedan od temeljnih uzroka siromaštva unatoč zaposlenju te se tom problemu treba posvetiti;

15.  poziva države članice da svima zajamče ravnopravan pristup uključivom obrazovanju i osposobljavanju te da se intenzivnije posvete smanjenju ranog napuštanja školovanja;

16.  ističe da su visokokvalitetno obrazovanje od rane dobi, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, prekvalifikacija i usavršavanje nužni za smanjenje nejednakosti i poboljšanje sposobnosti radnika da se prilagode promjenama u svijetu rada te za omogućavanje njihovog uspješnog prijelaza u status zaposlenosti;

17.  poziva države članice da stoga usko surađuju sa socijalnim partnerima, pružateljima usluga obrazovanja i osposobljavanja, poduzećima i ostalim važnim dionicima u svrhu jačanja i poboljšanja sustava obrazovanja i osposobljavanja te poboljšanja njihove kvalitete i relevantnosti u odnosu na tržište rada i osobni razvoj, što uključuje omogućavanje pristupa cjeloživotnom učenju;

18.  naglašava da su za digitalnu transformaciju i porast zanimanja koje zahtijevaju visoke kvalifikacije i vještine potrebna ciljana ulaganja u cjeloživotno učenje; potiče Komisiju i države članice da pruže usklađenu i sveobuhvatnu podršku razvoju potrebnih digitalnih vještina, što treba obuhvaćati i starije radnike; poziva, stoga, na ciljana ulaganja u digitalnu prekvalifikaciju i usavršavanje kako bi se radnicima omogućilo da se prilagode promjenama i osiguraju veće plaće;

19.  poziva Komisiju i države članice da mladima pruže odgovarajuću razinu obrazovanja i osposobljavanja koja će im omogućiti da ispune potrebe tržišta rada i odgovore na izazove koje ono predstavlja te da ih opremi znanjem o njihovom radu i socijalnim pravima kako se ne bi upuštali u netipične i nesigurne radne odnose;

20.  podsjeća Komisiju i države članice na činjenicu da se prema temeljnim socijalnim i radničkim pravima odnosi na isti način kao prema gospodarskim slobodama, u slučaju da se ta dva prava nađu u sukobu;

21.  poziva na donošenje sveobuhvatne europske strategije za borbu protiv siromaštva u kojoj su postavljeni ambiciozni ciljevi u pogledu smanjenja siromaštva i eliminacije krajnjeg siromaštva u Europi do 2030. u skladu s načelima utvrđenima europskim stupom socijalnih prava, pri čemu je potrebno uzeti u obzir ciljeve održivog razvoja;

22.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste financijske instrumente kao što su Garancija za mlade i programi EU-a u kako bi se suzbila nezaposlenost mladih, povećala njihova zapošljivost i kako bi ih se potaklo da se zaposle na stabilnim i sigurnim radnim mjestima;

23.  poziva Komisiju i države članice da uvedu konkretne mjere za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza i poreznih prijevara koje predstavljaju važno sredstvo smanjenja gospodarske nejednakosti i poboljšanja ubiranja poreznih prihoda u državama članicama;

24.  poziva Komisiju da ažurira svoj okvir za osnivanje i razvoj zadruga i poduzeća socijalne ekonomije, koji po svojoj prirodi stavljaju jači naglasak na poštene radne uvjete i osnaživanje radnika;

25.   poziva Komisiju i države članice na uvođenje inicijativa kojima će se promicati osnaživanje žena kroz obrazovanje, strukovno osposobljavanje i cjeloživotno učenje, kao i kroz pristup financiranju, žensko poduzetništvo i zastupljenost žena u sektorima usmjerenim na budućnost s ciljem osiguravanja pristupa kvalitetnom zaposlenju; posebno poziva na snažnije promicanje predmeta iz područja STEM-a, digitalnog obrazovanja, umjetne inteligencije i financijske pismenosti s ciljem borbe protiv postojećih stereotipa i osiguravanja sudjelovanja većeg broja žena u tim sektorima i njihovog doprinosa razvoju tih sektora;

26.   naglašava redoviti dijalog sa ženama suočenima sa siromaštvom i donositeljima odluka u okviru foruma na nacionalnoj i regionalnoj razini te na razini EU-a radi praćenja učinkovitosti aktualnih politika/usluga i predlaganja rješenja;

27.   ističe potrebu da se osigura odgovarajuće financiranje za nevladine organizacije i naglasi potreba da one imaju pristup sredstvima EU-a kako bi mogle ponuditi inovativne i učinkovite usluge za borbu protiv siromaštva;

28.  pozdravlja plan Komisije da bez odgode predstavi jamstvo za djecu(72);

29.  poziva države članice da svima osiguraju pristup primjerenom, cjenovno dostupnom, pristupačnom, energetski učinkovitom i zdravom stanovanju te da poduzmu više kako bi promicale socijalno stanovanje, uključujući društveno poticanu stanogradnju; potiče države članice da pojačaju razmjenu najboljih praksi u pogledu djelotvornih politika socijalnog stanovanja;

30.  poziva države članice i lokalna tijela javne vlasti da usvoje odgovarajuće politike stanovanja, da stvore uvjete i pruže podršku za ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje te da riješe problem energetskog siromaštva;

31.  poziva Komisiju da predloži strateški okvir EU-a za nacionalne strategije o beskućništvu s obzirom na povezanost između siromaštva unatoč zaposlenju i beskućništva; poziva države članice da poduzmu hitne mjere za sprečavanje i suzbijanje beskućništva te da spriječe deložacije;

32.  naglašava da je u okviru novog Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) važno povećati sredstva za najpotrebitije jer je to ključan element europske solidarnosti i način pružanja pomoći u borbi protiv najgorih oblika siromaštva u Uniji, kao što su oskudica hrane i siromaštvo djece;

Osiguravanje minimalnih radnih i životnih uvjeta

33.  smatra da je nužno uspostaviti zakonodavni okvir u svrhu reguliranja uvjeta rada na daljinu unutar EU-a kako bi se osigurali primjereni uvjeti rada i zaposlenja u digitalnom gospodarstvu, čime bi se pridonijelo smanjenju nejednakosti i pristupilo problemu siromaštva unatoč zaposlenju;

34.  poziva Komisiju da predstavi okvir EU-a o minimalnom dohotku;

35.  poziva Komisiju i države članice da ulože u aktivne politike rada kako bi radnici i gospodarstva Europe postali otporniji i kako bi radnici stekli vrijedne vještine;

36.  prima na znanje prijedlog Komisije o direktivi EU-a u svrhu zaštite radnika unutar Unije u obliku minimalne plaće kojom bi im se omogućio pristojan život;

37.  naglašava da bi tom direktivom bilo potrebno utvrditi jasne zaštitne mjere u državama članicama u kojima o plaćama u pravilu kolektivno pregovaraju socijalni partneri;

38.  podsjeća na predložene mjere političkih smjernica Komisije za razdoblje 2019. – 2024.(73) kojima se teži osigurati da radnici unutar Unije primaju pravednu minimalnu plaću koja bi im trebala omogućiti pristojan život bez obzira na to u kojoj državi rade;

39.  podsjeća na činjenicu da su direktivama o radničkim pravima, u skladu s načelom nesmanjivanja postignute zaštite i povoljnijim odredbama, utvrđeni minimalni standardi te da pojedinačne države članice mogu samostalno utvrditi više razine zaštite i standarda;

40.  smatra da bi takvom direktivom bilo potrebno osigurati, putem kolektivnih ugovora i zakonskih minimalnih plaća, da radnici i njihove obitelji nisu izloženi riziku od siromaštva i da svatko može živjeti od svog rada i sudjelovati u društvu;

41.  ističe da bi konačna direktiva trebala jamčiti da se zakonska minimalna plaća, u slučajevima u kojima je primjenjiva, uvijek odredi iznad praga siromaštva;

42.  poziva države članice i socijalne partnere da osiguraju uspostavljanje minimalne plaće u skladu s nacionalnim praksama i da pritom uzmu u obzir njezin utjecaj na konkurentnost, stvaranje radnih mjesta i siromaštvo unatoč zaposlenju;

43.  naglašava da je potrebno poduzeti mjere kojima bi se osiguralo da poslodavci ne sudjeluju u praksama u kojima se od minimalne plaće odbijaju troškovi nužni za izvršavanje rada, kao što su smještaj, obvezna odjeća, alati, osobna zaštitna oprema i druge vrste opreme;

44.  poziva Komisiju i države članice da provedu zakonodavni okvir o minimalnim uvjetima rada za sve radnike, posebice one koji su zaposleni u nesigurnim uvjetima rada u kojima se isto tako često nalaze netipični ili nestandardni radnici u ekonomiji honorarnih poslova, te da poboljšaju taj okvir rješavanjem nedostataka u zakonodavstvu i poboljšanjem postojećih direktiva(74) ili uvođenjem novih pravnih akata prema potrebi;

45.  poziva države članice da uspostave programe socijalne zaštite za sve radnike i poziva Komisiju da pridonese i pruži podršku aktivnostima država članica u pogledu socijalne sigurnosti i socijalne zaštite radnika;

46.  ističe da je mobilnost radne snage ključna za najbolje iskorištavanje talenata i ambicija Europljana, postizanje najboljih mogućih gospodarskih rezultata i uspješnosti poduzeća i pojedinaca te pružanje velikog raspona mogućnosti radnicima; poziva Komisiju i države članice da uklone postojeće prepreke mobilnosti u Europskoj uniji;

47.  poziva države članice da osiguraju razumnu prilagodbu osobama s invaliditetom na radnom mjestu(75);

48.  poziva Komisiju i države članice da suzbiju strategije koje pridonose siromaštvu unatoč zaposlenju, kao što su neprijavljeni prekovremeni rad, nepouzdano ili nepredvidljivo planiranje radnog vremena koje provode poslodavci, ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, neprijavljena gospodarska aktivnost i siva ekonomija; podsjeća na činjenicu da su zdravlje i sigurnost na radnom mjestu odgovornost poslodavca te da se osposobljavanje povezano s radnim mjestom mora odvijati tijekom radnog vremena;

49.  primjećuje da je europski sastanak na vrhu o radu putem platformi s ciljem poboljšanja uvjeta rada radnika koji rade putem platformi odgođen zbog krize bolesti COVID-19; poziva Komisiju da održi taj sastanak čim to bude moguće;

50.  primjećuje društvene posljedice rada putem platformi, točnije, radnike koji ne uživaju radnička prava i socijalnu zaštitu te ne plaćaju doprinose za socijalno osiguranje ni poreze;

51.  prima na znanje plan Komisije da usvoji zakonodavni prijedlog(76) o radnicima koji rade putem platformi; poziva Komisiju da osigura da se radni odnosi između platformi i radnika prilagode novim uvjetima digitaliziranog društva i gospodarstva te da se pojasne tako da se te radnike obuhvati postojećim zakonima o radu i odredbama o socijalnoj sigurnosti, da poboljša uvjete rada, vještine i obrazovanje radnika koji rade putem platformi te da za njih osigura predvidljive radne sate;

52.  naglašava da je zakonodavnim prijedlogom EU-a potrebno osigurati da radnici koji rade putem platformi imaju uvjete za osnivanje predstavništva radnika i sindikata u svrhu sklapanja kolektivnog ugovora;

53.  poziva države članice da brzo prenesu i u potpunosti provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života(77);

54.  poziva države članice da osiguraju pristup cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj skrbi o djeci općenito te poglavito za samohrane roditelje, roditelje djece s invaliditetom i roditelje u velikim kućanstvima; podsjeća na činjenicu da je pristup skrbi o djeci posebno važan tražiteljima zaposlenja i radnicima u nestabilnom stanju zaposlenosti, bez obzira na prirodu ugovora, kao i pristup uslugama skrbi za osobe s invaliditetom ili uzdržavane članove obitelji, kako bi se spriječilo da radnici s takvim obvezama u pogledu skrbi budu prisiljeni na nesiguran rad koji često vodi do siromaštva unatoč zaposlenju;

55.  naglašava da bi bolje mogućnosti u pogledu dijeljenja roditeljskog dopusta mogle pozitivno utjecati na zapošljavanje žena; poziva države članice da poduzmu mjere kojima će se korisnici plaća ili naknada za roditeljski dopust zaštititi kako ne bi dospjeli ispod granice siromaštva;

56.  naglašava potrebu za osiguravanjem sukladnosti s pravilima o jednakosti, za suzbijanjem svih oblika diskriminacije, uz poseban naglasak na plaće i uvjete rada, za pružanjem jednakih mogućnosti i ispravljanjem nedostataka u zakonodavstvu koji utječu na skupine u nepovoljnom položaju; poziva, osim toga, na deblokiranje horizontalne Direktive o borbi protiv diskriminacije;

57.  poziva Komisiju da promiče ravnopravno sudjelovanje i jednake mogućnosti za muškarce i žene na tržištu rada i da pokrene inicijative za promicanje pristupa žena financiranju, ženskog poduzetništva i financijske neovisnosti žena;

58.  naglašava da je suzbijanje razlike u plaćama između muškaraca i žena te, posljedično, mirovinama ključno za suzbijanje siromaštva unatoč zaposlenju među ženama; ističe važnost pružanja odgovarajuće financijske podrške skrbi za djecu tijekom rodiljnog i roditeljskog dopusta;

59.  poziva države članice da razmotre uključivanje čimbenika odgovornosti u pogledu odgoja djece u sustave mirovinskog osiguranja u slučajevima u kojima žene ne mogu raditi i pružanje prikladnih doprinosa tijekom tih razdoblja;

60.  naglašava da bi mjere u pogledu transparentnosti plaća trebale biti usmjerene na ostvarivanje jednakih plaća i omogućiti socijalnim partnerima da sklapaju kolektivne ugovore kako bi se postigao taj cilj;

61.  poziva Komisiju da predstavi strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. kako bi se omogućilo da se potpuno uključe u tržište rada; poziva Komisiju i države članice da omoguće osobama s invaliditetom da steknu vještine nužne za zapošljavanje na otvorenom tržištu rada i da budu obuhvaćene radnim pravom, socijalnom zaštitom i minimalnom plaćom;

62.  poziva države članice da osobama s invaliditetom, prilikom ulaska na tržište rada ili prelaska određenog dohodovnog praga, ne oduzmu naknade kojima se pokrivaju dodatni troškovi povezani s invaliditetom jer takva praksa pridonosi siromaštvu unatoč zaposlenju; poziva države članice da svojim djelovanjem pruže podršku osobama s invaliditetom u svladavanju prepreka;

63.  poziva države članice da osobama s invaliditetom zajamče ostvarivanje njihovih radničkih i sindikalnih prava ravnopravno s ostalim radnicima;

64.  ponovno poziva(78) Komisiju da predstavi obvezujuće mjere za osiguravanje transparentnosti plaća u skladu sa svojom obvezom utvrđenom u Strategiji za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.(79); smatra da je u okviru tih mjera potrebno u potpunosti poštovati autonomiju nacionalnih socijalnih partnera;

65.  ustraje na tome da bi transparentnost plaća trebali provoditi poslodavci u javnom i privatnom sektoru te da bi pritom trebali uzeti u obzir posebnosti MSP-ova, pri čemu je potrebno spriječiti prakse kojima se narušava ostvarenje načela jednake plaće za jednak rad;

66.  poziva Komisiju i države članice da riješe problem siromaštva unatoč zaposlenju koje utječe na mlade; poziva Komisiju i države članice poduzmu mjere protiv lažnog samozapošljavanja i iskorištavanja mladih radnika putem niskih plaća i nejasnih ili nepravednih uvjeta rada, što može dovesti do siromaštva unatoč zaposlenju; potvrđuje hitnu potrebu za pregledom i jačanjem europskog Kvalitativnog okvira za pripravništvo kako bi se u kriterije kvalitete uključilo načelo naknade za pripravništvo i stažiranje te osigurao odgovarajući pristup programima socijalne zaštite; ponovno potvrđuje da se zaposlenje mladih ne smije smatrati jeftinim radom i da je mladim osobama potrebno omogućiti pravedne uvjete rada i plaće te redovne radne odnose, među ostalim u skladu s njihovim iskustvom i kvalifikacijama;

67.  izražava zabrinutost zbog mogućeg porasta nestandardnog i nesigurnog rada uslijed krize bolesti COVID-19; naglašava da bi se zakonska minimalna plaća trebala primjenjivati na sve radnike, uključujući kategorije koje su trenutačno isključene, kao što su nestandardni radnici;

68.  poziva Komisiju i države članice da prikupe detaljnije statističke podatke o porastu nesigurnosti radnih mjesta i nekih oblika netipičnih radnih mjesta na tržištima rada te da reagiraju poduzimanjem mjera u pogledu prilagodbe i modernizacije postojećeg zakonodavstva o radu;

69.  pozdravlja inicijative zemalja članica s ciljem smanjenja nesigurnosti radnih mjesta i iskorjenjivanja prijevarnih praksi čija je svrha snižavanje plaća i izbjegavanje plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje(80) te poziva Komisiju da predstavi prijedloge u granicama svojih nadležnosti kako je utvrđeno Ugovorima;

70.  podsjeća države članice na to da bi javne službe za zapošljavanje trebale nastaviti nuditi što više mogućnosti kvalitetnog zaposlenja;

71.  potiče države članice da postupno ukinu upotrebu ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati; poziva Komisiju i države članice da suzbiju pojavu nesvojevoljnog rada u nepunom radnom vremenu, da značajnim djelovanjem promiču zapošljavanje na neodređeno vrijeme te da ograniče praksu stalnog produljenja ugovora na određeno vrijeme;

72.  čvrsto je uvjeren da poslodavci snose potpunu odgovornost za osiguravanje opreme, odjeće i osiguranja koji su radnicima potrebni za obavljanje njihovih funkcija, za što radnici ne bi trebali snositi nikakve troškove; naglašava da poslodavci snose potpunu odgovornost za izdatke ili osposobljavanje koje je zaposlenicima potrebno za izvršavanje njihovih zadataka;

73.  poziva Komisiju i države članice da omoguće odgovarajuću provedbu prava Unije o mobilnosti radne snage i koordinaciji sustava socijalne sigurnosti te da prije svega osiguraju da su radnici prije potpisivanja ugovora upućeni u svoja prava, obveze i postupovna jamstva na razumljiv način(81); poziva Europsko nadzorno tijelo za rad i države članice da prate sukladnost s važećim zakonodavstvom o radu i socijalnim zakonodavstvom; poziva države članice da uvedu inspekcije rada i da u prekograničnim slučajevima uključe Europsko nadzorno tijelo;

74.  naglašava da bi se države članice trebale pobrinuti da nacionalni inspektorati rada poduzmu djelotvorne i prikladne kontrole i inspekcije, da uspostave odgovarajuće mehanizme za podnošenje pritužbi te da poštuju prava svih radnika, posebice onih na nesigurnim radnim mjestima i nekim oblicima atipičnih radnih mjesta te da omoguće prikladno financiranje radnika;

75.  poziva države članice da provedu revidiranu Direktivu o upućivanju radnika kako bi se ta kategorija radnika učinkovito zaštitila;

76.  naglašava da su nadzor i kontrola posebno važni u slučajevima državljana trećih zemalja koji rade unutar EU-a kako bi ih se zaštitilo i kako bi se izbjegla zlouporaba; poziva države članice da u tom kontekstu uspostave intenzivnu suradnju s Europskim nadzornim tijelom;

77.  poziva Europsko nadzorno tijelo da stekne stvarne inspekcijske ovlasti kako bi se djelotvorno suzbile nezakonite prakse te iskorištavanje i zlouporaba radnika;

78.  pozdravlja smjernice Komisije od 16. srpnja 2020. o sezonskim radnicima i zaključke Vijeća od 9. listopada 2020. o sezonskim radnicima;

79.  prima na znanje velik broj predstavki koje je primio Odbor za predstavke i u kojima se upozorava na nesigurnost i zlouporabu ugovora na određeno vrijeme u javnom(82) i privatnom(83) sektoru i u tom smislu konstatira da se kao najčešći uzrok stresa na radnom mjestu spominju nesigurna radna mjesta; poziva Komisiju da, kako bi se djelotvorno riješili problemi siromaštva unatoč zaposlenju, socijalne isključenosti i nesigurnog rada, razmotri te predstavke i pruži bolje odgovore na njih, u skladu sa svojim nadležnostima i nadležnostima država članica;

80.   smatra prostituciju teškim oblikom nasilja i iskorištavanja koji najviše pogađa žene i djecu; poziva države članice da donesu posebne mjere za borbu protiv gospodarskih, društvenih i kulturnih uzroka prostitucije i mjere potpore za prostituirane osobe kako bi se olakšala njihova društvena i profesionalna reintegracija;

81.  smatra da bi se veći naglasak trebao staviti na one vrijednosti i politike kojima se promiče rad i njegova povezanost s poboljšanjem kvalitete života ljudi te da bi takvim vrijednostima i politikama trebalo znatno doprinijeti poboljšanju njihova društvenog i fizičkog okruženja;

82.  pozdravlja usvajanje paketa za mobilnost; smatra da je paket za mobilnost pouzdan alat za borbu protiv socijalnog dampinga i siromaštva unatoč zaposlenju u sektoru prometa; poziva na brzu i potpunu provedbu Uredbe (EU) 2020/1054(84) o vremenima vožnje, razdobljima odmora i tahografima za dobrobit vozača kamiona u Europi; naglašava da je potrebno poduzeti daljnje i slične inicijative u svrhu suzbijanja socijalnog dampinga i siromaštva unatoč zaposlenju u drugim industrijama na koje utječu socijalni damping i loši uvjeti rada, kao što su industrija zračnog prometa i brodarska industrija;

83.  smatra bi poduzeća trebala stažiranja doživljavati kao ulaganje, a ne besplatan rad; podsjeća na činjenicu da mladi tijekom stažiranja često nemaju drugih izvora prihoda; smatra doprinos stažista vrijednim i ključnim te da zaslužuju plaću; poziva Komisiju i države članice da stanu na kraj praksi neplaćenog stažiranja te da zajamče visokokvalitetna stažiranja uz pristojnu plaću;

84.  smatra da mladi radnici trebaju primati plaću na osnovi svojega iskustva i da ih se ne bi trebalo diskriminirati pružanjem nižih plaća isključivo na osnovi njihove dobi; poziva stoga države članice da stanu na kraju praksi isplate plaća za mlade radnike koje su niže od zakonskog minimuma;

Kolektivni ugovori

85.  napominje da je autonomija socijalnih partnera vrijedno sredstvo i ističe potrebu da se ona ostvari u svakoj državi članici te da se na razini Unije nadzire sukladnost s time; prima na znanje prijedlog Komisije(85) o zaštiti i jačanju sustava kolektivnog pregovaranja na nacionalnoj razini, a posebice na razini sektora;

86.  poziva Komisiju da promiče upotrebu ESF-a plus za izgradnju kapaciteta socijalnih partnera u svrhu jačanja kolektivnog pregovaranja u Europi; poziva države članice da osnuju institucije i uspostave mehanizme potrebne za pružanje podrške kolektivnom pregovaranju, uz osobit naglasak na sektorsko kolektivno pregovaranje; poziva države članice da se savjetuju sa socijalnim partnerima i uključe ih u izradu zakonodavstva kad god to bude potrebno;

87.  prima na znanje prijedlog Komisije da države članice budu obvezne osigurati mjere kojima će se omogućiti kolektivno pregovaranje u slučajevima u kojima je njime obuhvaćeno manje od 70 %(86) radnika; naglašava da je potrebno uključiti socijalne partnere u postupak donošenja odluka u pogledu pokretanja takvih radnji; smatra da bilo kakva radnja u tom smislu ne smije negativno utjecati na autonomiju socijalnih partnera;

88.  poziva Komisiju da nadzire pravo svih radnika na organiziranje te pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora, a države članice poziva da osiguraju ostvarenje tog prava te da odmah poduzmu mjere u slučaju njegova kršenja;

89.  poziva države članice da omoguće sindikatima pristup mjestima rada, što uključuje slučajeve rada na daljinu, u svrhu organiziranja, razmjene informacija i savjetovanja;

90.  potiče Komisiju da poboljša direktive o javnoj nabavi(87) kako bi se spriječilo tržišno natjecanje na štetu plaća tako da jedino oni koji poštuju važeće kolektivne ugovore mogu biti uspješni ponuđači; poziva države članice da osiguraju pridržavanje, provjeru i provedbu direktiva;

91.  potvrđuje da su digitalizacija i globalizacija uzrokovale značajan porast samozapošljavanja i netipičnih oblika rada; pozdravlja obvezu Komisije u pogledu procjene potrebe za usvajanjem mjera na razini Unije kojima se omogućava da se pojedinačno samozaposlene osobe udruže i sklapaju kolektivne ugovore, kao i obvezu u pogledu predlaganja regulatornih promjena u slučajevima u kojima je to potrebno te održavanje nedavnog javnog savjetovanja o tom pitanju; iščekuje objavu procjene učinka o početnim mogućnostima za buduće djelovanje; naglašava da to ne smije uzrokovati odgodu drugih inicijativa Komisije u pogledu suzbijanja lažnog samozapošljavanja i osiguravanja prava nestandardnih radnika;

92.  smatra da svi radnici moraju imati potpun uvid u identitet svog poslodavca, svoju plaću i radnička prava na temelju sektorskog kolektivnog ugovora ili nacionalnog zakonodavstva; smatra da bi ti podaci trebali biti dostupni inspektoratima rada; smatra da bi u slučaju prekograničnih radnika ti podaci mogli biti dostupni u obliku posebne osobne iskaznice, što se u nekim državama članicama već pokazalo djelotvornim; poziva Komisiju da u tom smislu što prije uvede digitalni europski broj socijalnog osiguranja; smatra da europski broj socijalnog osiguranja nudi značajan potencijal upotrebe kao mehanizam kontrole za pojedince i relevantna tijela vlasti kako bi se osiguralo da se socijalno osiguranje plaća u skladu s pravilima i kako bi se suzbila prijevara u sustavima socijalne sigurnosti;

Socijalni učinci pandemije bolesti COVID-19

93.   poziva Komisiju da utvrdi odgovor na razini EU-a kojim bi se proširila potpora za MSP-ove kojima upravljaju žene tijekom i nakon krize;

94.  ističe da je kriza bolesti COVID-19 značajno utjecala na radnike i osobe u nepovoljnom položaju; naglašava da odgovori na pandemiju u obliku politika moraju biti usmjereni na čovjeka i utemeljeni na globalnoj solidarnosti; ustraje na tome da su mjere za suzbijanje siromaštva i siromaštva unatoč zaposlenju posebno nužne i da bi im svrha trebala biti provedba brzog, pravednog i zelenog oporavka; poziva države članice da osiguraju odgovarajuću zaštitu svih ranjivih skupina radnika tijekom pandemije i da surađuju sa socijalnim partnerima u pogledu razvoja djelotvornih, praktičnih i pravednih rješenja za izazove koje je postavila pandemija; podsjeća, u tom smislu, na to da je potrebno iskoristiti dovoljan udio dodatnih sredstava koje pruža inicijativa REACT-EU kako bi se povećala raspoloživost Fonda za europsku pomoć za najpotrebitije (FEAD) u svrhu pružanja pomoći najpotrebitijima; isto tako naglašava važnost dodjele dovoljnih sredstava fondu ESF plus unutar višegodišnjeg financijskog okvira;

95.  poziva Komisiju da posebno uzme u obzir gospodarske posljedice programa rada sa skraćenim radnim vremenom, osobe koje su privremeno ili trajno otpuštene te društveni učinak na osobe koje žive u nesigurnim uvjetima; podsjeća u vezi s time na činjenicu da programi rada sa skraćenim radnim vremenom nisu jednaki u svim državama članicama te da se naknade značajno razlikuju, pri čemu su zaposlenici koji primaju niske naknade posebno izloženi opasnosti od siromaštva unatoč zaposlenju; poziva Komisiju i države članice da u tu svrhu zaštite radnike kako bi im se pomoglo da zadrže radna mjesta, među ostalim pružanjem financijske podrške u obliku, primjerice, programa rada sa skraćenim radnim vremenom i podrške osobama na nesigurnim radnim mjestima i u nekim oblicima netipičnog rada, te da razmotre pružanje financijske podrške nekim vrstama pojedinačno samozaposlenih osoba koje su zbog krize ostale bez financijske podloge; poziva države članice da, osim toga, zaštite osobe koje žive u nesigurnim uvjetima;

96.  poziva države članice da predstave minimalne standarde za svoje nacionalne sustave osiguranja za slučaj nezaposlenosti i minimalne sustave socijalne sigurnosti u obliku pravnih okvira kako bi se poboljšala socijalna sigurnost radnika i stanovnika Europe;

97.  poziva na poduzimanje mjera kako bi se izbjegao porast nesvojevoljnog zapošljavanja na nepuno radno vrijeme uslijed krize bolesti COVID-19;

98.  podsjeća na uznemirujuća izvješća koja su se pojavila tijekom krize u vezi s kršenjima prava prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu njihovih radnih i životnih uvjeta; poziva Komisiju i države članice da suzbiju zlouporabu te da zaštite prava sezonskih i prekograničnih radnika koji su zaposleni unutar podugovarateljskog lanca i lanca opskrbe; poziva u tom smislu države članice da osiguraju prikladne i cjenovno pristupačne stambene prostore za radnike, a da se pritom povezani troškovi ne oduzimaju od njihovih plaća;

99.  naglašava da se tijekom krize bolesti COVID-19 istaknula važnost zaposlenja u zanimanjima za koja je utvrđeno da su sistemski značajna za naše gospodarstvo i društvo; podsjeća na činjenicu da su mnogi takvi najizloženiji radnici u nekim državama članicama zaposleni na loše plaćenim radnim mjestima te su često necijenjeni i nedovoljno plaćeni te prisiljeni trpjeti nesigurne uvjete rada, među ostalim zbog nedostatka zdravstvene i socijalne zaštite; naglašava da su u tim zanimanjima najčešće zaposlene žene; ističe nužnost uzlazne konvergencije u području pružanja skrbi;

100.  naglašava da bi države članice trebale usvojiti dugoročne strategije za očuvanje radnih mjesta i kvalifikacija radnika te za smanjenje pritiska na nacionalne javne financije u svrhu rješavanja velikih nenadanih kriza;

101.  poziva Komisiju na donošenje strategije EU-a o skrbi kojom će se odgovoriti na socijalne učinke na osobe koje su odgovorne za pružanje skrbi, a to su u nesrazmjernom postotku žene; naglašava da bi ta strategija trebala zahtijevati znatna ulaganja u ekonomiju skrbi, jačanje politika čiji je cilj postizanje ravnoteže između rada i odgovornosti za skrb tijekom života osobe te rješavanje pitanja nedostatka radne snage, posebno osposobljavanjem, priznavanjem vještima i boljim radnim uvjetima u tim sektorima;

102.  očekuje predstojeći prijedlog Komisije o dugoročnom sustavu reosiguranja naknada za nezaposlenost, pri čemu bi se uzela u obzir činjenica da će vjerojatno doći do porasta otpuštanja; poziva da taj prijedlog obuhvati zemlje unutar ekonomske i monetarne unije (EMU), a pritom omogući i pridruživanje zemalja izvan EMU-a;

103.  poziva Komisiju i države članice da ublaže najteže posljedice bolesti COVID-19 pružanjem ciljane potpore na razini Unije i nacionalnoj razini te dodjele dovoljne količine sredstava; u vezi s time pozdravlja stvaranje instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) i poziva države članice da ga što prije uvedu; poziva Komisiju i države članice da zajamče da se financijska pomoć ne pruža poduzećima koja nisu registrirana u zemljama navedenima u Prilogu 1. Zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe; poziva Komisiju i države članice da zajamče da se korisnici pridržavaju temeljnih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i da poduzeća koja primaju javnu financijsku potporu štite radnike, jamče pristojne radne uvjete, poštuju sindikalna pravila i primjenjive kolektivne ugovore, plaćaju svoj dio poreza te da se suzdrže od otkupa dionica ili isplate bonusa upravi ili dividendi dioničarima;

104.  potiče države članice da ulože u povećanje pristupa širokopojasnoj internetskoj vezi, obrazovanju i učenju na daljinu u ruralnim područjima izloženima riziku od depopulacije i siromaštva koji se prenosi iz generacije u generaciju;

105.  predlaže da se poduzmu proaktivne mjere u svrhu suzbijanja potencijalne visoke stope nezaposlenosti putem politika na razini EU-a i nacionalnoj razini te u svrhu poticanja zelene, digitalne, socijalne, održive i pravedne tranzicije u kojima nitko neće biti zapostavljen tako da se ulaže u nova, održiva, pristupačna i kvalitetna radna mjesta, programe prekvalifikacije, infrastrukturu usmjerenu na budućnost, inovacije i digitalne promjene; smatra da je posebnu pažnju potrebno posvetiti poticanju zapošljavanja mladih;

106.  poziva Komisiju i države članice da pristupe ublažavanju posljedica krize i da omoguće taj prijelaz tako da uzmu u obzir regionalne posebnosti, čime će se osigurati brza dodjela dostupnih financijskih sredstava, primjerice, osposobljavanjem za radna mjesta usmjerena na budućnost, usavršavanjem i prekvalifikacijom te razvojem fonda ESF plus u financijskom smislu u tu svrhu;

107.  poziva Komisiju i države članice da posebno prate određene sektore za koje je karakterističan visok stupanj nesigurnosti radnih mjesta kako bi se spriječila zlouporaba radnika kao što su oni privremeno zaposleni u poljoprivrednom sektoru u kojem se sezonski radnici suočavaju s nepoštenim uvjetima zapošljavanja kojima se u nekim slučajevima krše ne samo radna prava već i temeljna prava radnika;

108.  naglašava da su radnici s niskim dohotkom u značajno većoj opasnosti u pogledu izlaganja bolesti COVID-19 s obzirom na to da rade u sektorima u kojima mnogo češće dolazi do kontakta s ljudima, kao što su sektori skrbi i prometa, ili prihvaćaju zaposlenje putem mrežnih platformi bez mogućnosti rada na daljinu; oštro kritizira dugo razdoblje uvođenja klasifikacije bolesti COVID-19 u Direktivu o biološkim agensima(88); poziva na hitnu reviziju Direktive o biološkim agensima kako bi se prilagodila globalnim pandemijama i drugim izvanrednim okolnostima u svrhu što bržeg ostvarenja potpune zaštite radnika u pogledu rizika od izlaganja;

109.  ističe da su radnici s niskim dohotkom često zaposleni u sektorima u kojima postoji visok rizik od fizičkog propadanja, što potencijalno dugoročno utječe na njihovo fizičko i psihičko stanje i sposobnost ostvarivanja prihoda u budućnosti; smatra da trenutačno zakonodavstvo o zdravlju i sigurnosti nije dovoljno usmjereno na sprečavanje ozljeda na radu; poziva Komisiju da što prije predloži novi strateški okvir o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje nakon 2020. i poziva Komisiju da u tom smislu utvrdi postojeće probleme i da predstavi instrumente namijenjene radnicima u sektorima niskih primanja kojima bi se ti problemi riješili; naglašava da takva strategija mora dijelom biti usmjerena na radnike koji rade putem platformi i radnike u području nestandardnih vrsta rada; poziva Komisiju da izmijeni Direktivu 2004/37/EZ(89) kako bi se revidirao i proširio opseg graničnih vrijednosti izlaganja na radnom mjestu u slučaju određenih tvari koje uzrokuju rak ili mutacije;

110.  ističe da u sektorima niskih primanja često dolazi do stresa povezanog s radom; smatra da stres povezan s radom mora biti ključan prioritet unutar europskog zakonodavstva o zdravlju i sigurnosti; poziva Komisiju i države članice da u bliskoj suradnji s nacionalnim socijalnim partnerima predlože direktivu o stresu povezanom s radom u kojoj će se utvrditi smjernice za poduzeća u pogledu suzbijanja čimbenika koji uzrokuju stres povezan s radom i postaviti zahtjev da sva poduzeća uspostave politiku o stresu povezanom s radom;

111.  smatra da je iznimno važno osigurati da cilj provedbe plana oporavka Europe bude iskorjenjivanje siromaštva i socioekonomskih nejednakosti te da se temelji na djelotvornom mehanizmu za koji su određeni ciljevi i referentne vrijednosti koji omogućuju precizno mjerenje ostvarenog napretka; ističe da Europski parlament mora u potpunosti sudjelovati u ex ante i ex post kontroli plana oporavka te da se njegovim izabranim članovima mora dodijeliti formalna uloga kako bi se osigurao potpuno demokratski i transparentan postupak procjene i provedbe;

o
o   o

112.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35. (2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (3) SL L 180, 19.7.2000., str. 22. (4) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 11. (5) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 8. (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0176. (7) SL C 366, 27.10.2017., str. 19. (8) SL C 482, 23.12.2016., str. 31. (9) SL C 76, 28.2.2018., str. 93. (10) SL C 363, 28.10.2020., str. 164. (11) SL C 346, 27.9.2018., str. 156. (12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (13) SL C 334, 19.9.2018., str. 88. (14) https://www.ituc-csi.org/ituc-global-rights-index-2019 (15) https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/sdg_01_41/default/table?lang=en (16) Mreža za istraživanje financija i potrošnje kućanstava, „The Household Finance and Consumption Survey: Results from the 2017 wave” („Anketa o financijama i potrošnji kućanstava: rezultati vala iz 2017.”), European Central Bank Statistics Paper Series br. 36, ožujak 2020., str. 25. https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpsps/ecb.sps36~0245ed80c7.en.pdf?bd73411fbeb0a33928ce4c5ef2c5e872 (17) Mreža za istraživanje financija i potrošnje kućanstava, „The Household Finance and Consumption Survey: Wave 2017 – Statistical tables” („Anketa o financijama i potrošnji kućanstava: val iz 2017. – statističke tablice”), lipanj 2020., str. 5. https://www.ecb.europa.eu/home/pdf/research/hfcn/HFCS_Statistical_Tables_Wave_2017.pdf?656f4e10de45c91c3c882840e9174eac (18) https://www.europarl.europa.eu/news/en/headlines/society/20200227STO73519/gender-pay-gap-in-europe-facts-and-figures-infographic (19) Usklađivanje je statistička metoda koja omogućuje usporedbu skupina tako da se uzimaju u obzir razlike u raspodjeli različitih čimbenika (sektor djelatnosti, dob, zanimanje itd.) među tim skupinama. Neusklađena razlika u plaćama između žena i muškaraca izračunava se kao relativna razlika između prosječne satnice žena i muškaraca. Radi se o jednostavnom pokazatelj nejednakosti plaća, što objašnjava činjenicu da ga opsežno upotrebljavaju donositelji politika. Međutim, ta neusklađena razlika u plaćama obuhvaća i potencijalnu diskriminaciju između muškaraca i žena u smislu „nejednake plaće za jednak rad” i utjecaj razlika prosječnih značajki muškaraca i žena na tržištu rada. https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/aid_development_cooperation_fundamental_rights/report-gender-pay-gap-eu-countries_october2018_en_0.pdf. (20) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/EDN-20181017-1?inheritRedirect=true (21) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Gender_pay_gap_statistics#Gender_pay_gap_much_lower_for_young_employees (22) https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2016-eu-minorities-survey-roma-selected-findings_en.pdf (23) http://ergonetwork.org/2020/04/eu-recovery-plan-the-case-of-roma/ (24) Kvaliteta života jest pojam ljudskog blagostanja (dobrobiti) koja se, umjesto kvantitativnim mjerenjem dohotka i proizvodnje, mjeri pomoću društvenih pokazatelja (izvor: Eurostat). (25) Materijalna ugroženost odnosi se na stanje ekonomskog pritiska i definira se kao nametnuta nemogućnost (koja nije rezultat odluke) osobe da plati neočekivane troškove ili da si priušti godišnji odmor izvan mjesta stanovanja u trajanju od tjedan dana, obrok koji sadržava meso, piletinu ili ribu svakog drugog dana, odgovarajuće grijanje stambenog prostora ili trajna dobra kao što je perilica rublja ili televizor u boji. Ozbiljna se materijalna ugroženost pritom odnosi na nemogućnost financiranja najmanje 4 od sljedećih 11 kategorija: rata hipoteke ili najamnine, računa za komunalne usluge, obročne otplate ili plaćanja drugih zajmova, godišnji odmor u trajanju od tjedan dana, obrok koji sadržava meso, ribu ili bjelančevine jednake prehrambene vrijednosti svakog drugog dana, neočekivane financijske troškove, telefon (uključujući mobilni telefon), televizor u boji, perilicu rublja, automobil ili grijanje (https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Quality_of_life_indicators_-_material_living_conditions#General_overview). (26) Pokazatelj „osobe koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada” definira se kao broj osoba koje žive u kućanstvu čiji su radno sposobni članovi tijekom posljednjih 12 mjeseci radili manje od 20 % svoga ukupnog potencijala. Intenzitet rada kućanstva predstavlja omjer ukupnog broja mjeseci tijekom kojega su svi radno sposobni članovi kućanstva radili unutar referentne godine i ukupnog broja mjeseci tijekom kojega su članovi istog kućanstva u teoriji mogli raditi unutar istog razdoblja. Radno sposobna osoba jest osoba u dobi od 18 do 59 godina, ne uključujući studente u dobi od 18 do 24 godine. Kućanstva koja se sastoje isključivo od djece, studenata mlađih od 25 godina i/ili osoba starijih od 60 godina u potpunosti su isključena iz izračuna pokazatelja. (27) Eurofound, „In-work poverty in the EU” („Siromaštvo unatoč zaposlenju u EU-u”), 5. rujna 2017. (28) Kako je utvrđeno Direktivom o radnom vremenu (SL L 299, 18.11.2003., str. 9.). (29) Eurofound, „In-work poverty in the EU” („Siromaštvo unatoč zaposlenju u EU-u”), 5. rujna 2017. (30) https://ec.europa.eu/energy/content/introduction-5_en (31) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Digital_economy_and_society_statistics_-_households_and_individuals/hr (32) U kontekstu anketa o socijalnim uvjetima kućanstvo se definira kao jedinica kućanstva ili, u operativnom smislu, kao socijalna jedinica: unutar koje su uspostavljeni zajednički aranžmani; unutar koje se dijele kućanski troškovi ili dnevne potrebe; unutar koje se dijeli zajedničko boravište. Kućanstvo uključuje jednu osobu koja živi sama ili skupinu ljudi koji nisu nužno srodni, a žive na istoj adresi u zajedničkom domaćinstvu, tj. dijele barem jedan obrok dnevno ili dijele dnevnu sobu ili boravak. (33) https://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/10163468/3-16102019-CP-EN.pdf/edc3178f-ae3e-9973-f147-b839ee522578 (34) Eurostat, „EU statistics on income and living conditions (EU-SILC) methodology – 2011 intergenerational transmission of disadvantages” („Metodologija statistike EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) – međugeneracijski prijenos prikraćenosti u 2011.”) (https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/EU_statistics_on_income_and_living_conditions_(EU-SILC)_methodology_-_2011_intergenerational_transmission_of_disadvantages). (35) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Quality_of_life_indicators_-_material_living_conditions#General_overview (36) Postotak stanovništva koje živi u kućanstvima u kojima troškovi stanovanja (neto bez doplataka za stanovanje) čine više od 40 % ukupnog raspoloživog dohotka kućanstva (neto bez doplataka za stanovanje). (37) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Housing_statistics/hr (38) https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tessi163/default/table?lang=en (39) https://www.europarl.europa.eu/news/en/agenda/briefing/2020-01-13/11/housing-urgent-action-needed- to-address-homelessness-in-europe (40) https://www.feantsa.org/public/user/Resources/magazine/2019/Spring/Homeless_in_Europe_magazine_-_Spring_2019.pdf; https://www.feantsa.org/en/news/2020/07/23/fifth-overview-of-housing-exclusion-in-europe-2020 (41) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20190122-1?inheritRedirect=true (42) https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tessi012/default/table?lang=en (43) OECD, Visser (2016.), baza podataka ICTWSS. https://www.etuc.org/en/document/etuc-reply-first-phase-consultation-social-partners-under-article-154-tfeu-possible-action, str. 6, br. 15. (44) Eurofound, „Industrial relations: Developments 2015-2019” („Industrijski odnosi: kretanja u razdoblju 2015. – 2019.”), 11. prosinca 2020. (45) https://www.ituc-csi.org/IMG/pdf/2019-06-ituc-global-rights-index-2019-report-en-2.pdf (46) OECD, „Negotiating Our Way Up: Collective Bargaining in a Changing World of Work” („Pregovaranjem do vrha: kolektivno pregovaranje u nestalnom svijetu rada”), 18. studenoga 2019., slika 3.10, str. 125. (47) Van den Berg, A., Grift, Y., van Witteloostuijn, A., „The effect of employee workplace representation on firm performance: a cross-country comparison within Europe” (Učinak zastupništva zaposlenika na radnom mjestu na rezultate poduzeća: usporedba među državama Europe”), znanstveni rad br. 2013-008, ACED 2013-016, Sveučilište u Antwerpenu, travanj 2013. (48) https://www.europarl.europa.eu/news/en/headlines/society/20200604STO80506/parliament-calls-for-a-new-ambitious-eu-disability-strategy (49) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/pdfscache/34425.pdf (50) Indeks rodne ravnopravnosti za 2019. (51) https://www.europarl.europa.eu/meetdocs/2014_2019/documents/empl/dv/empl20141120-wss-people-disabilities-/empl20141120-wss-people-disabilities-en.pdf (52) Eurostat Statistics Explained (Objašnjenja Eurostata o statistici), „Europe 2020 indicators – poverty and social exclusion” („Pokazatelji Europe 2020. – siromaštvo i socijalna isključenost”) 11. lipnja 2020. (https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Europe_2020_indicators_-_poverty_and_social_exclusion&oldid=394836). (53) https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=89&furtherNews=yes&langId=en&newsId=9378 (54) Eurofound, „In-work poverty in the EU” („Siromaštvo unatoč zaposlenju u EU-u”), 5. rujna 2017. (55) https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/ilc_peps04/default/table?lang=en (56) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Minimum_wage_statistics (57) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Minimum_wage_statistics#Minimum_wages_expressed_in_purchasing_power_standards (58) Eurofound, „Minimum wages in 2020: Annual review” („Minimalne plaće u 2020.: godišnji pregled”), 4. lipnja 2020. (59) ETUI, „Benchmarking Working Europe 2019” („Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada 2019.”), poglavlje „Labour market and social developments” („Tržište rada i društvena kretanja”), 2019. https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=89&furtherNews=yes&langId=en&newsId=9378 (60) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2016/587285/IPOL_STU%282016%29587285_EN.pdf (61) Eurofound, „In-work poverty in the EU” („Siromaštvo unatoč zaposlenju u EU-u”), 5. rujna 2017. (https://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2017/in-work-poverty-in-the-eu). (62) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20200511-1 (63) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20200511-1 (64) https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef18001en.pdf (65) https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef18001en.pdf (66) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20190517-1 (67) Eurofound, skup podataka „Living, Working and COVID-19” („Život, rad i bolest COVID-19”), 28. rujna 2020. (http://eurofound.link/covid19data). (68) Eurofound, skup podataka „Living, Working and COVID-19” („Život, rad i bolest COVID-19”), 28. rujna 2020. (http://eurofound.link/covid19data). (69) https://www.worldbank.org/en/topic/poverty/brief/projected-poverty-impacts-of-COVID-19 (70) „Employment and Social Developments in Europe 2019” („Zapošljavanje i društveni razvoj u Europi 2019.”) (https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=8219). (71) Prvi stup unutar uobičajene strukture mirovina na temelju triju stupova sastoji se od javnih zakonskih mirovina koje pruža država i koje se obično financiraju doprinosima za socijalno osiguranje i/ili općim poreznim prihodima na temelju generacijske solidarnosti. Izvor: izvješće Službe Europskog parlamenta za istraživanja, „European Union pension systems: adequate and sustainable?” („Mirovinski sustavi Europske unije: jesu li prikladni i održivi?”), studeni 2015. (72) Na temelju Rezolucije Europskog parlamenta od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece, SL C 366, 27.10.2017., str. 19, i Političkih smjernica za sljedeću Europsku komisiju 2019. – 2024.: „kako bi se pružila potpora svakom djetetu kojem je potrebna pomoć, stvorit ću europsko jamstvo za djecu i iskoristiti ideju koju je predložio Europski parlament”. (73) „Ambicioznija Unija: Moj plan za Europu”, Političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019. – 2024. (74) Direktiva (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (SL L 186, 11.7.2019., str. 105.). (75) Omogućivanje razumne prilagodbe predstavlja obvezu utvrđenu Unijinom Direktivom o jednakosti pri zapošljavanju (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.) i člankom 5. UNCRPD-a. (76) Prilozi Programu rada Komisije za 2021. (COM(2020)0690), cilj politike br. 9 u odjeljku pod nazivom „Europa spremna za digitalno doba”. (77) Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.). (78) Rezolucija od 30. siječnja 2020. o razlici u plaćama žena i muškaraca, stavak 2., usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0025. (79) U Strategiji je definirano da je Komisija trebala predložiti obvezujuće mjere za transparentnost plaća do kraja 2020. (80) Prakse kao što je osnivanje ovisnih (ili fiktivnih) poduzeća i/ili djelovanje agencija za privremeno zapošljavanje u državama članicama u kojima su plaće niže u svrhu angažiranja upućenih radnika, umjesto zapošljavanja lokalnih radnika. (81) Kako je utvrđeno Direktivom (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (SL L 186, 11.7.2019., str. 105.). (82) Tu ubrajamo predstavke 0240/18, 0328/18, 0365/18, 0374/18, 0396/18, 0419/18, 0829/2018, 0897/2018, 1161/2018, 0290/19, 0310/2019, 0335/2019, 0579/19, 0624/19, 0652/19, 0683/2019, 0737/2019, 1017/19, 1045/2019, 1241/2019, 1318/2019 i 0036/2020. (83) Tu ubrajamo predstavke 1378/2013, 0019/2016, 0020/2016, 0021/2016, 0099/2017, 1162/2017, 0110/2018 i 0335/2019. (84) Uredba (EU) 2020/1054 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 s obzirom na minimalne zahtjeve u pogledu maksimalnih dnevnih i tjednih vremena vožnje, minimalnih stanki te dnevnih i tjednih razdoblja odmora i Uredbe (EU) br. 165/2014 s obzirom na pozicioniranje s pomoću tahografa (SL L 249, 31.7.2020., str. 1.). (85) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2020. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (COM(2020)0682). (86) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2020. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (COM(2020)0682). (87) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.); Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.); Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.). (88) Direktiva 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu (SL L 262, 17.10.2000., str. 21.). (89) Direktiva 2004/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu (SL L 158, 30.4.2004., str. 50.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o utjecaju bolesti COVID-19 na mlade i sport (2020/2864(RSP))

P9_TA(2021)0045 B9-0115/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te Protokol br. 2 uz Ugovore o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 14. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2020. o pravima osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2020. o kulturnom oporavku Europe(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. o Garanciji za mlade(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2020. o budućnosti europskog obrazovanja u kontekstu bolesti COVID-19(5),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o utjecaju bolesti COVID-19 na mlade i sport (O-000074/2020 – B9-0005/2021),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za kulturu i obrazovanje,

A.  budući da, prema Međunarodnoj organizaciji rada(6), aktualna pandemija bolesti COVID-19 osobito teško pogađa mlade koji će vjerojatno trpjeti ozbiljne negativne i dugotrajne po njihovo ekonomsko stanje, zdravlje i dobrobit, uključujući gubitak obrazovanja, mogućnosti volontiranja i osposobljavanja u ključnoj fazi njihova razvoja;

B.  budući da utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na funkcioniranje programa EU-a za mlade i obrazovne programe za rad s mladima i volontiranje, na nacionalne obrazovne sustave, zapošljavanje i prihode te građanske slobode dovodi to povećanja nejednakosti, kao što je vidljivo iz statističkih podataka OECD-a, koji pokazuju da samo otprilike polovica učenika ima djelomično ili u cijelosti pristup nastavnim programima, unatoč naporima koje zemlje ulažu u pružanje rješenja za učenje na daljinu; budući da ta situacija pogoršava posljedice digitalnog jaza i otežava razvoj potrebnih digitalnih vještina, dok pristup nastavnim programima ne znači da su učenici koji se nalaze u teškoćama u stanju učiti;

C.  budući da su mladi ljudi bili glavni pokretači solidarnih akcija za rješavanje potreba njihovih zajednica u svjetlu pandemije bolesti COVID-19, od vođenja kampanja za podizanje svijesti do rada na prvoj liniji u sklopu Europskih snaga solidarnosti i drugih volonterskih inicijativa;

D.  budući da su negativni učinci pandemije toliko dalekosežni da su dodatno doprinijeli smanjenju građanskog prostora u državama članicama diljem Europe, pri čemu će mnoge udruge za rad s mladima i sportske organizacije možda morati zatvoriti svoja vrata, što bi negativno utjecalo na uspostavljene strukture europske i međunarodne suradnje te znatno ograničilo društveni angažman;

E.  budući da psihosocijalni učinci bolesti COVID-19 zbog neposrednih i dugoročnijih čimbenika utječu na mentalno zdravlje mladih ljudi i njihovu sposobnost socijalizacije; budući da nedostatak slobodnih aktivnosti i socijalna ograničenja imaju nerazmjeran učinak na djecu i mlade s invaliditetom;

F.  budući da pandemija bolesti COVID-19 ima razarajući utjecaj na sport te povezane sektore i industrije; budući da je gospodarski učinak na profesionalne sportove vrlo velik jer su se brojna događanja na svim razinama morala otkazati ili održati bez gledatelja, što je dovelo do drastičnog pada prihoda;

G.  budući da je sadašnji učinak pandemije na poluprofesionalne sportove, sportove na lokalnoj razini i rekreaciju vrlo negativan i mnogi se sportski klubovi suočavaju s prijetnjom opstanka s obzirom da su po svojoj prirodi neprofitni i uglavnom rade na dobrovoljnoj osnovi, pa stoga nemaju nikakve financijske rezerve;

H.  budući da ograničenja povezana s pandemijom bolesti COVID-19 i nedostatak dostatnih mogućnosti za redovito treniranje i vježbanje u fizičkim kontaktnim sportovima štete razvoju i napretku sportaša;

I.  budući da je sport važan gospodarski sektor koji je zaslužan za 2,12 % ukupnog BDP-a i 2,72 % ukupnog zapošljavanja u EU-u te predstavlja otprilike 5,67 milijuna radnih mjesta;

J.  budući da sport ispunjava važne društvene funkcije i, među ostalim, promiče socijalnu uključenost, integraciju, koheziju i vrijednosti kao što su uzajamno poštovanje i razumijevanje, solidarnost, raznolikost i jednakost te rodnu ravnopravnost; budući da sportske i pridružene volonterske aktivnosti mogu poboljšati fizičko i mentalno zdravlje i zapošljivost, posebno mladih, te doprinijeti odvraćanju mladih od nasilja, rodno uvjetovanog nasilja i kriminala te zlouporabe droga;

Mladi

1.  izražava zabrinutost da je zbog posebne osjetljivosti tržišta rada mladih na ekonomske cikluse i gospodarske krize zapošljavanje mladih jače pogođeno uslijed aktualne pandemije, čime se pojačavaju negativni trendovi sektora u kojem uvelike dominiraju nestabilni slabo plaćeni honorarni poslovi s nižim standardima pravne zaštite i socijalne sigurnosti;

2.  ističe vrlo ozbiljan utjecaj koji aktualna pandemija ima na mlade koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEETs) te naglašava potrebu za rješavanjem problemâ s kojima se suočavaju mladi iz ranjivih skupina; naglašava potrebu da se uzmu u obzir znatne rodne nejednakosti u odnosu na udio NEET-ova;

3.  naglašava da su najdramatičnije pogođeni radno intenzivni sektori koji su često loše plaćeni, kao što su trgovina na veliko i malo, usluge smještaja, turizam i usluge prehrane, a koji obično zapošljavaju niskokvalificirane mlade radnike i studente; napominje da su nezaposlenost i siromaštvo mladih u stalnom porastu od izbijanja pandemije; smatra da će nezaposlenost mladih kratkoročno vjerojatno još više porasti i da će dugoročno ostati iznad razina zabilježenih prije pandemije;

4.  potiče Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne mjere za suzbijanje katastrofalnih učinaka na zapošljavanje mladih, među ostalim putem makroekonomskih (fiskalnih i monetarnih) politika kojima se javni prihodi usmjeravaju prema pružanju subvencija za zapošljavanje ili jamstava za mlade kako bi se poduprli prilagođeni programi za zadržavanje i stvaranje radnih mjesta te programi usavršavanja i prekvalifikacija mladih, kao i ulaganja u gospodarske sektore koji mogu apsorbirati mlade tražitelje posla, nudeći kvalitetna radna mjesta te primjerene uvjete rada i naknadu;

5.  podsjeća na ulogu volontiranja u razvoju životnih i radnih vještina mladih; smatra da plaćeno volontiranje može pomoći nezaposlenim mladima da prebrode gospodarski šok krize povezane s bolešću COVID-19, a da istodobno doprinose društvu i stječu dragocjeno iskustvo koje olakšava prijelaz prema dugoročnom stalnom zaposlenju; smatra da Europske snage solidarnosti mogu pomoći mladim Europljanima da prošire svoje mogućnosti izvan njihovog lokalnog okruženja; u tom pogledu potiče Komisiju da pruži jasne i ujednačene smjernice za provedbu programa u kriznim situacijama i uklanjanje prepreka sudjelovanju koje su, između ostalog, uzrokovane nedostatkom fleksibilnosti u financiranju, smanjenjem financiranja, povećanim ograničenjima za izdavanje viza volonterima iz partnerskih zemalja i neosiguravanjem pravnog statusa mladih kao volontera;

6.  ističe ključnu važnost informalnog i neformalnog obrazovanja, umjetnosti, sporta, volontiranja i društvenih aktivnosti za poticanje sudjelovanja mladih i socijalne kohezije kao alata koji mogu imati velik utjecaj na lokalne zajednice te pomoći u suočavanju s mnogim društvenim izazovima današnjice;

7.  naglašava da je Europsko vijeće u sporazumu od 21. srpnja 2020. trebalo biti ambicioznije u svojoj potpori za mlade naraštaje, koji su budućnost Europe, posebno pružanjem jače potpore mladima u planovima oporavka dodjelom 10 % za obrazovanje i izdvajanjem 20 % za doprinos europskoj digitalnoj strategiji i postizanju jedinstvenog digitalnog tržišta; u tom kontekstu naglašava da je nužno aktivirati sektorske programe s izravnim naglaskom na mlade, kao što su Erasmus +, Europske snage solidarnosti, Garancija za mlade i Garancija za djecu, ili programe koji mogu pomoći u prijelazu prema pravednijoj te socijalno i ekološki održivijoj Europi, kako bi mogli ostvariti svoj puni potencijal, budući da postoji opasnost da ti programi neće ispuniti svoje ambiciozne ciljeve, što bi bilo iznimno razočaravajuće za mlade i buduće generacije;

8.  ističe da je aktualna pandemija pogoršala digitalni jaz u EU-u te stoga naglašava hitnu potrebu za promicanjem digitalne pismenosti za sve i poticanjem široke primjene, priznavanja i vrednovanja alternativnih mogućnosti, uključujući informalne i neformalne mogućnosti učenja, kao što su internetsko i digitalno učenje i osposobljavanje; posebno poziva na snažan naglasak i potporu mladim učenicima koji su iskusili gubitak prihoda u dvojnom tehničkom obrazovanju i strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, te na razvoj i široku upotrebu kvalitetnih digitalnih alata, obrazovnih i nastavnih materijala i sadržaja, kako bi se izbjegao prekid obrazovanja i omogućio nesmetan i učinkovit prijelaz iz škole na posao; naglašava da je, neovisno o posebnom kontekstu bolesti COVID-19, važno zadržati tradicionalan način učenja u školi kako bi svi mogli sudjelovati, naročito mala djeca, ranjive skupine i mladi koji se nalaze u teškom socioekonomskom položaju i nemaju pristup tehnologijama ili tehnološke vještine;

9.  apelira na Komisiju i države članice da povećaju ulaganja u digitalna rješenja i pismenost radi razvoja praktičnih vještina, kompetencija i kvalifikacija, da svima omoguće pristup digitalnoj pismenosti te da promiču razvoj neovisnih, višejezičnih, uključivih i besplatnih mrežnih alata za učenje kako bi se poboljšala ukupna razina digitalnih vještina i kompetencija kao dio provedbe Akcijskog plana za digitalno obrazovanje (2021. – 2027.); naglašava da je potrebno razviti kompetencije među učiteljima, voditeljima osposobljavanja, ravnateljima, roditeljima i rukovoditeljima radi poboljšanja provedbe učenja na internetu, učenja na daljinu i kombiniranog učenja s posebnim naglaskom na programima razvoja vještina;

10.  zabrinut je zato što su se zbog krize prouzročene bolešću COVID-19 povećali tjeskoba i strah među mladima, što znatno utječe na njihov život i prijelaz iz škole na posao; poziva na široku primjenu prilagođenih usluga zaštite mentalnog zdravlja, psihosocijalne potpore i sportskih aktivnosti, kao samostalnih ili modularnih mjera, te snažniju podršku mentalnoj dobrobiti u okviru ustanova za osposobljavanje i obrazovanje kako bi se osiguralo da pandemija nema dugotrajne psihološke učinke; naglašava utjecaj pandemije na mlade s invaliditetom i mlade koji žive u ruralnim i udaljenim područjima te poziva Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete potrebama tih skupina prilagodbom dostupnih mjera potpore i usluga;

11.  poziva da se u raznim politikama primijeni pristup utemeljen na pravima i ukorijenjen u načelima nediskriminacije i jednakosti kako bi se riješili višestruki oblici diskriminacije koju mladi trpe tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 te podsjeća Komisiju i države članice na potrebu za posebnim pristupom kako bi se poduprle i zaštitile ranjive skupine, kao što su mladi s invaliditetom, mladi u nepovoljnom položaju i izloženi riziku od obiteljskog nasilja, mladi migranti i izbjeglice te mladi pripadnici zajednice LGTBIQ+; naglašava važnost slobodnog pristupa kvalitetnim informacijama o pandemiji bolesti COVID-19 u cjelini, koje su prilagođene potrebama mladih;

12.  naglašava da su sportske i radne aktivnosti mladih u svoj svojoj raznolikosti posebno ugrožene diljem Europe, zbog čega dolazi do smanjenja građanskog prostora, te apelira na Komisiju i države članice da poduzmu mjere za očuvanje struktura i osiguravanje raznolikosti ponude u području mladih i sporta; podsjeća da je potrebno tijesno sudjelovanje lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva i socijalnih partnera u provedbi rješenja osmišljenih za potporu mladima te organizacijama mladih i sportskim organizacijama; ističe važnost organiziranog sporta i organizacija mladih za socijalnu koheziju;

Sport

13.  duboko je zabrinut zbog moguće trajne štete za sportski sektor, ne samo u gospodarskom smislu i u pogledu zapošljavanja, već i za društvo u cjelini;

14.  naglašava da su sport i fizička aktivnost posebno važni u okolnostima nastalima zbog pandemije jer jačaju fizičku i psihičku otpornost; pozdravlja činjenicu da je, prema podacima, zatvaranje dovelo do toga da se neki ljudi češće i aktivnije bavi određenim pojedinačnim sportovima; s druge strane, zabrinut je zbog nedostatka tjelesne aktivnosti zabilježenog među velikim brojem mladih tijekom zatvaranja i zbog posljedica koje bi to moglo imati za javno zdravlje;

15.  naglašava da se europski sportski model treba očuvati i promicati jer će solidarnost, pravednost i pristup utemeljen na vrijednostima biti važniji nego ikad za oporavak sportskog sektora i za opstanak amaterskog sporta;

16.  podsjeća da se sportom promiču i podučavaju vrijednosti kao što su uzajamno poštovanje i razumijevanje, solidarnost, raznolikost, pravednost, suradnja i građanski angažman te se potiče kohezija i integracija migranata i izbjeglica; naglašava da sport ne poznaje granice i da ujedinjuje ljude različitog socioekonomskog položaja i etničkog podrijetla; smatra da posebno sport na lokalnoj razini ima bitnu ulogu u promicanju socijalne uključenosti ljudi s manje mogućnosti, osoba koje pripadaju ranjivim skupinama i osoba s invaliditetom; s tim u vezi poziva Komisiju da ojača uključivanje kroz sport i istraži nove načine kako bi se maksimalno povećali utjecaj i doseg sporta; poziva na povećanu potporu obiteljima s niskim prihodima kako bi se njihova djeca mogla baviti sportom i drugim slobodnim aktivnostima;

17.  naglašava da se osobe s invaliditetom suočavaju sa znatnim financijskim i organizacijskim izazovima u pristupu sportu, i na amaterskoj i na profesionalnoj razini, a oni su se tijekom pandemije bolesti COVID-19 pogoršali te stoga apelira na Komisiju da se u svojoj predstojećoj strategiji za osobe s invaliditetom posebno pozabavi tim problemom;

18.  naglašava da pandemija bolesti COVID-19 ima pogubne posljedice za cijeli sportski sektor na svim razinama, osobito za sportske organizacije i klubove, lige, teretane i fitness centre, sportaše, trenere, osoblje i poduzeća čije je poslovanje povezano sa sportom, uključujući organizatore sportskih događanja i sportske medije; smatra da će put prema oporavku biti izazovan i naglašava da su potrebne ciljane mjere pomoći;

19.  smatra da instrumenti općeg oporavka koje je EU usvojio kao odgovor na krizu moraju u kratkom roku pomoći u pružanju potpore sportskom sektoru te apelira na države članice da osiguraju da sportski sektor unatoč svojim posebnim obilježjima i organizacijskim strukturama ima korist od nacionalnih fondova za potporu, strukturnih fondova te planova oporavka i otpornosti;

20.  naglašava važnost paketa pomoći namijenjenih svim sportovima; ističe da iako su sportovi s velikim brojem gledatelja često financijski najviše pogođeni, oni ne bi trebali biti jedini koji ispunjavaju uvjete za financijsku pomoć niti bi trebali imati prednost u dobivanju te pomoći;

21.  smatra da postojeća financijska potpora možda neće biti dovoljna te poziva Komisiju da istraži sve moguće načine za pružanje dodatne ciljane potpore amaterskom i profesionalnom sportu radi povećanja održivosti cijelog sektora;

22.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju oporavak i otpornost na krizu sportskog sektora općenito, a naročito sporta na lokalnoj razini, preko dostupnih programa EU-a za čiju potporu taj sektor ispunjava uvjete, uključujući program Erasmus+ i Europske snage solidarnosti, te da osiguraju puni pristup sporta Mehanizmu za oporavak i otpornost, Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus i programu „EU za zdravlje”; naglašava da je u tom pogledu ključno uvrštavanje sporta u odgovarajuće propise i uklanjanje svih prepreka u primjeni na nacionalnoj razini;

23.  poziva Komisiju da temeljito procijeni gospodarski i društveni utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na sport u svim državama članicama te da, na temelju rezultata te procjene, razvije europski pristup za suočavanje s izazovima i ublažavanje mogućih posljedica;

24.  poziva na strukturiranu i sustavnu razmjenu najboljih praksi među državama članicama za rješavanje učinaka krize na sport te na sustavnu analizu podataka i informacija o bavljenju sportom i utjecaju bolesti COVID-19; smatra da je korisno istražiti razvoj novih načina za bavljenje sportom u situacijama koje zahtijevaju fizički razmak;

25.  smatra da je za savladavanje izazova koji su se zbog pandemije bolesti COVID-19 pojavili u sportskom sektoru hitno potrebna široka međusektorska suradnja; u tom pogledu naglašava da je potrebno dodatno poticati suradnju na svim razinama, među ostalim svih aktera u sportu, poslovnog sektora povezanog sa sportom i drugih relevantnih dionika;

26.  primjećuje da se tijekom krize povećala upotreba digitalnih rješenja kao što su sportske aplikacije; smatra da će se daljnjom digitalizacijom sportskog sektora povećati njegova otpornost u svim budućim krizama; poziva na razvoj digitalnih alata koji omogućuju financiranje sportskih aktivnosti tijekom pandemije;

27.  poziva Komisiju da koordinira sve mjere koje se poduzimaju u okviru posebnog akcijskog plana EU-a za suzbijanje posljedica pandemije bolesti COVID-19 na sport;

28.  apelira na Vijeće da u predstojećem planu rada EU-a za sport prednost da mjerama i djelovanjima kojima se želi pomoći sektoru da se kratkoročno i dugoročno suoči s posljedicama pandemije;

29.  smatra da će, sve dok se pandemija nastavlja širiti, biti potreban koordinirani dijalog između europskih i međunarodnih sportskih saveza i država članica kako bi se razmotrile mogućnosti za siguran nastavak velikih međunarodnih sportskih događaja i natjecanja; apelira na države članice i Komisiju da rade na koordiniranom pristupu u pogledu prisutnosti gledatelja na stadionima, ograničenja putovanja i testiranja na bolest COVID-19 kako bi se omogućilo konkretno planiranje i odgovorna organizacija paneuropskih sportskih natjecanja;

30.  traži da se poduzmu mjere kako bi se snažnije sprečavao doping tijekom i nakon zatvaranja zbog bolesti COVID-19 radi promicanja zdravlja sportaša i poštene igre u europskom sportu;

31.  smatra da različiti sportovi nisu pogođeni u jednakoj mjeri te da u određenim sportovima manji klubovi, niža ligaška natjecanja i aktivnosti na lokalnoj razini trpe, posebno zbog toga jer ekonomski ovise o malim sponzorima ili o kvotama samih sportaša; naglašava da je amaterski sport temelj za sport na profesionalnoj razini jer mali lokalni sportski klubovi znatno doprinose razvoju mladih sportaša i uglavnom rade na dobrovoljnoj osnovi; naglašava važnost solidarnosti unutar europske sportske zajednice u različitim sportovima i unutar različitih sportova te poziva na veću potporu manjinskim sportovima i sportovima na lokalnoj razini zbog ekonomskih poteškoća s kojima se suočavaju u održavanju svojih aktivnosti;

32.  ističe da su ograničenja uvedena zbog pandemije bolesti COVID-19 i nedovoljne mogućnosti za redovito treniranje i bavljenje sportovima u kojima sportaši dolaze u fizički kontakt štetni za napredak i razvoj sportaša; smatra da bi organizatori događanja, treneri i sami sportaši trebali biti upoznati s mogućim posljedicama produljenog izostanka intenzivnih treninga; traži suradnju između sportskih institucija i organizacija u potpori projektima i konceptima u kojima je naglasak na ponovnom stjecanju izgubljenih sposobnosti;

33.  smatra da su dvorane i stadioni u središtu društvene strukture sportskih i kulturnih ekosustava naših društava; priznaje da je omogućivanje ponovnog otvaranja sportskih objekata ključno za zdravlje i dobrobit naših građana te za gospodarski oporavak, i sada i u budućnosti;

o
o   o

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0183. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0239. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0267. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0282. (6) Globalno izvješće „Youth &COVID-19 Impacts on jobs, educaion, rights and mental well-being” (Mladi i COVID-19: utjecaj na poslove, obrazovanje, prava i mentalno zdravlje), 11. kolovoza 2020.