Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sastanak na visokoj razini Opće skupštine Ujedinjenih naroda o HIV-u/AIDS-u koji će se održati u New Yorku od 8. do 10. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Političku deklaraciju o HIV-u i AIDS-u: o proceduri za ubrzavanje borbe protiv HIV-a i okončanju epidemije AIDS-a do 2030., koju je Opća skupština UN-a usvojila 8. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Političku deklaraciju sa sastanka na visokoj razini o univerzalnom zdravstvenom osiguranju, koju je Opća skupština UN-a usvojila 18. listopada 2019.,

–  uzimajući u obzir ažurirano globalno izvješće UNAIDS-a o AIDS-u naslovljeno „Iskorištavanje trenutka – rješavanje ukorijenjenih nejednakosti radi zaustavljanja epidemija”,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava za 2019. o odgovoru na HIV,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Abuje od 27. travnja 2001. o HIV-u/AIDS-u, tuberkulozi i drugim povezanim zaraznim bolestima, Zajedničko stajalište Afrike predstavljeno na sastanku na visokoj razini 2016. i Katalitički okvir za iskorjenjivanje AIDS-a, tuberkuloze i malarije u Africi do 2030.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i njegove ciljeve održivog razvoja, usvojene u New Yorku u rujnu 2015.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje i program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te ishode njihovih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodnim pitanjima u okviru razvoja,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost III za razdoblje 2021. – 2025.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju: naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost.

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 8. srpnja 2010. o pristupu koji se temelji na pravima u odgovoru EU-a na HIV/AIDS(1) te od 5. srpnja 2017.o mjerama EU-a za suzbijanje HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i hepatitisa C(2),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o ubrzavanju napretka i borbi protiv nejednakosti u cilju iskorjenjivanja AIDS-a kao prijetnje javnom zdravlju do 2030. (O-000027/2021 – B9‑0015/2021),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

A.  budući da je od početka epidemije 1981. oko 76 milijuna ljudi zaraženo, a gotovo 33 milijuna ljudi umrlo od uzroka povezanih s AIDS-om; budući da je epidemija HIV-a i dalje globalna kriza i da ukupno 38 milijuna ljudi živi s HIV-om; budući da se 2019. godine 1,7 milijun ljudi zarazilo HIV-om;

B.  budući da 2019. godine 12 milijuna osoba zaraženih HIV-om u svijetu nije imalo pristup antiretroviralnom liječenju te da je 700 000 umrlo od posljedica AIDS-a;

C.  budući da univerzalni pristup antiretroviralnom liječenju HIV-a i skrbi znatno smanjuje rizik od daljnjeg prenošenja te osobama oboljelima od HIV-a omogućuje gotovo normalan očekivani životni vijek i kvalitetu života koja se može usporediti s kvalitetom života osoba koje nisu HIV pozitivne;

D.  budući da se nejednakosti koje potiču epidemiju HIV-a, uključujući kršenje ljudskih prava te spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, u kontekstu Pekinške platforme za djelovanje i Programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te ishoda njihovih revizijskih konferencija, kao i stigmatizacija i diskriminacija, pogoršavaju i dodatno su naglašene zbog bolesti COVID-19;

E.  budući da su muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, transrodne osobe, osobe koje intravenski uzimaju droge, seksualni radnici i njihovi klijenti te zatvorenici (ključne populacije) izloženiji riziku od HIV-a nego druge skupine; budući da je njihovo sudjelovanje ključno u odgovoru na HIV;

F.  budući da u 159 zemalja postoji barem jedan diskriminirajući ili sankcionirajući zakon koji sprečava borbu protiv HIV-a; budući da kriminalizacija osoba koje žive s HIV-om ili pripadaju rizičnim skupinama pogoršava stigmu i diskriminaciju, smanjuje upotrebu preventivnih i zdravstvenih usluga i dovodi do povećanja incidencije HIV-a

G.  budući da rodna neravnopravnost, nejednak pristup obrazovanju i uslugama i informacijama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te seksualno i rodno uvjetovano nasilje povećavaju rizik zaraze žena i djevojčica HIV-om, pri čemu su bolesti povezane s AIDS-om među vodećim uzrocima smrti među ženama reproduktivne dobi u svijetu;

H.  budući da postojeće metode prevencije nisu dovoljne za zaustavljanje širenja HIV-a, posebno među ženama, koje su nerazmjerno pogođene epidemijom, posebno u supsaharskoj Africi; budući da postoji potreba za ulaganjem u istraživanje i inovacije novih i poboljšanih alata za sprečavanje, dijagnosticiranje i liječenje HIV-a i AIDS-a, uključujući rodno osjetljive alate, i nove mogućnosti liječenja kako bi se odgovorilo na pojavu otpornosti na lijekove protiv HIV-a;

I.  budući da mladi u dobi od 15 do 27 godina čine više od jedne trećine svih novih slučajeva zaraze među odraslim osobama i budući da se broj smrtnih slučajeva povezanih s AIDS-om povećava među adolescentima; budući da mladi imaju ograničen pristup socijalnoj zaštiti, spolnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi i programima kojima im se omogućuje zaštita od HIV-a;

J.  budući da je obvezan sveobuhvatni spolni odgoj u školskim sustavima ključan za sprečavanje širenja AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti;

K.  budući da su osobe u teškim humanitarnim situacijama te neformalnim i nestabilnim okruženjima, osobe s invaliditetom, autohtono stanovništvo, pripadnici zajednice LGBTIQ+ te migrantske i mobilne populacije izložene zarazi HIV-om i suočene s jedinstvenim izazovima u pristupu uslugama povezanima s HIV-om;

L.  budući da je supsaharska Afrika i dalje najteže pogođena regija s 57 % svih novih slučajeva zaraze HIV-om i 84 % slučajeva infekcije HIV-om kod djece (do 14 godina), uz mnogo veću prevalenciju HIV-a kod žena nego kod muškaraca, pri čemu se 4 500 djevojčica i mladih žena (u dobi između 15 i 24 godine) svakog tjedna zarazi HIV-om, te 25,6 milijuna ljudi koji žive s HIV-om;

M.  budući da pandemija bolesti COVID-19 predstavlja dodatne izazove za odgovor na AIDS i da je poništila neka od dosadašnjih postignuća, pri čemu nekoliko zemalja nije ostvarilo svoje ciljeve za 2020.; budući da se time ugrožava ostvarenje cilja održivog razvoja o iskorjenjivanju AIDS-a kao prijetnje javnom zdravlju do 2030.;

N.  budući da je potrebno ojačati otporne i održive zdravstvene sustave kao dio univerzalnog zdravstvenog osiguranja, uz istodobno očuvanje rezultata postignutih u borbi protiv AIDS-a;

O.  budući da se za ostvarivanje prava na zdravlje treba riješiti problem nejednakosti u pristupu uslugama i unaprijediti kvaliteta života i dobrobit osoba koje žive s HIV-om i kojima prijeti rizik od HIV-a tijekom cijelog životnog vijeka;

P.  budući da su zajednice i mjere pod vodstvom zajednice, koje su ključne za borbu protiv HIV-a, oslabljene akutnim nedostatkom financijskih sredstava, smanjenjem prostora za djelovanje civilnog društva i nedovoljnim sudjelovanjem i integracijom svih aktera u mjerama koje se poduzimaju na nacionalnoj razini;

Q.  budući da nekoliko zemalja u razvoju sa srednjim dohotkom zbog patentne zaštite ima poteškoća s uvozom ili lokalnom proizvodnjom generičkih verzija antiretroviralnih lijekova; budući da multinacionalne farmaceutske kompanije zemljama u razvoju sa srednjim dohotkom sve manje daju donacije, omogućuju snižene cijene i dobrovoljno licenciranje, čime im se otežava pristup cjenovno pristupačnim generičkim lijekovima;

R.  budući da ljudsko pravo na zdravlje ima prednost pred pravilima o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS); budući da se Deklaracijom iz Dohe o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju potvrđuje pravo zemalja u razvoju da u potpunosti iskoriste odredbe o fleksibilnosti iz tog Sporazuma kako bi se zaštitilo javno zdravlje, te posebno osigurao pristup lijekovima za sve;

S.  budući da Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije, osnovan nakon globalnog porasta slučajeva HIV-a/AIDS-a, ima važnu ulogu u kontekstu borbe protiv HIV-a/AIDS-a;

1.  ističe važnost pozitivnog ishoda sastanka UN-a na visokoj razini o HIV-u/AIDS-u koji će se održati od 8. do 10. lipnja 2021.; traži od Vijeća da doprinese donošenju ambicioznih obveza usmjerenih na budućnost u okviru političke deklaracije o HIV-u/AIDS-u;

2.  ponovno potvrđuje da svi imaju pravo na uživanje najvišeg mogućeg zdravstvenog standarda, kao i na jednakost koja omogućuje dostojanstven život;

3.  pohvaljuje ulogu EU u multisektorskom globalnom odgovoru na AIDS i poziva Komisiju da AIDS tretira kao globalnu javnozdravstvenu krizu i da pojača napore na ispunjavanju ciljeva do 2025., među ostalim povećanjem financiranja za UNAIDS i Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije;

4.  inzistira na tome da je neophodno osigurati dovoljna sredstava za Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije kako bi on imao odlučujuću ulogu u borbi protiv HIV-a/AIDS-a;

5.  naglašava da su za globalni odgovor na AIDS potrebni međusektorski pristup i suradnja na više razina koje karakteriziraju pravovremeni odgovori, širok opseg, uključivost, partnerstvo i inovacije;

6.  poziva Komisiju da osigura da se programom Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju podupiru napori partnerskih zemalja u izgradnji snažnih i otpornih zdravstvenih sustava, uključujući zdravstvene istraživačke i regulatorne sustave te sustave zajednice za zdravlje, koji mogu pružiti univerzalno zdravstveno osiguranje koje će obuhvaćati i liječenje HIV-a;

7.  zahtijeva da Europska služba za vanjsko djelovanje, Komisija i države članice iskoriste provedbu Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i Akcijskog plana za rodnu ravnopravnost III za rješavanje pitanja ljudskih prava i rodne nejednakosti, koji doprinose širenju HIV-a/AIDS-a, davanjem prednosti borbi protiv stigmatizacije i diskriminacije, seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, kriminalizacije istospolnih odnosa i drugih sankcionirajućih i diskriminirajućih zakona i politika kako bi se doprinijelo univerzalnom pristupu spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, pristupu kvalitetnom obrazovanju, uključujući sveobuhvatan spolni odgoj, pošten i pristupačan pristup zdravstvenoj zaštiti, pristup tržištu rada i uključivanje pogođenih zajednica u sva područja javnog života;

8.  poziva Komisiju i države članice da surađuju s partnerskim zemljama kako bi one uvele obvezan sveobuhvatni spolni odgoj u nacionalne obrazovne planove radi sprečavanja širenja AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti, posebno u zemljama s najvišim stopama zaraze;

9.  podsjeća da je zdravlje nužan preduvjet za ljudski razvoj; traži da Komisija u okviru strategije EU-a i Afrike prednost da zdravlju, što podrazumijeva mobiliziranje dodatnih javnih sredstava kako bi se zajamčila univerzalna zdravstvena zaštita, uključujući sredstva za spolno i reproduktivno zdravlje i prava, HIV, tuberkulozu i malariju, kao i stavljanje naglaska na globalno istraživanje i razvoj u području zdravstva, jačanje suradnje EU-a i Afrike na istraživanju i inovacijama u području zdravstva te zajedničko jačanje afričkih i europskih proizvodnih kapaciteta za zdravstvene proizvode, opremu i lijekove; ističe da bi razvojna pomoć prije svega trebala biti usmjerena na osiguravanje horizontalne pokrivenosti univerzalnim zdravstvenim sustavom na osnovi holističkog pristupa temeljenog na pravima, što podrazumijeva da se u potpunosti vodi računa o višedimenzionalnoj naravi zdravlja, uz njegovu snažnu povezanost s rodnim pitanjima, sigurnošću opskrbe hranom i prehranom, vodom i sanitarnim uvjetima, obrazovanjem i siromaštvom, u skladu s pristupom „Jedno zdravlje”; posebno poziva na promicanje ulaganja u integrirana prava osoba koje žive s HIV-om te u seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, s naglaskom na žene i djevojke, seksualne radnike, transrodne osobe, osobe koje intravenski uzimaju droge, zatvorenike i druge ranjive skupine;

10.  poziva Komisiju da se pozabavi problemom iznimno niske razine rasprostranjenosti liječenja djece koja boluju od HIV-a te da trudnicama i dojiljama osigura pristup uslugama povezanima s HIV-om kako bi se izbjegao prijenos HIV-a s majke na dijete;

11.  poziva države članice i Komisiju da osiguraju odgovarajuću razinu izdvajanja i mobilizacije sredstava koja je potrebna za ostvarenje ciljeva do 2025. u svim državama članicama;

12.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i partnerima kako bi se prednost dala integriranom pristupu globalnoj zdravstvenoj zaštiti koji uključuje borbu protiv postojećih pandemija kao što je HIV i novih pandemija, kao dio programa univerzalnog zdravstvenog osiguranja;

13.  poziva Komisiju i Vijeće da preuzmu snažnu političku ulogu u dijalogu sa zemljama u razvoju partnerima EU-a, uključujući susjedne zemlje, i da osiguraju uvođenje planova za održiv prelazak na domaće financiranje da bi programi za suzbijanje HIV-a bili djelotvorni i održivi te da bi se pojačali nakon ukidanja potpore međunarodnih donatora; poziva Komisiju i Vijeće da nastave blisko surađivati s tim zemljama kako bi osigurali da one preuzmu odgovornost za svoje programe suzbijanja HIV-a;

14.  poziva EU da uspostavi jasnu i usklađenu globalnu strategiju EU-a za cijepljenje protiv bolesti COVID-19, s naglaskom na osiguravanju jednakog, cjenovno pristupačnog i pravodobnog pristupa cijepljenju za osobe u zemljama u razvoju, posebno one koje pripadaju ranjivim i visokorizičnim skupinama, uključujući osobe zaražene HIV-om/AIDS-om; stoga poziva EU da podupre inicijativu Indije i Južne Afrike u okviru Svjetske trgovinske organizacije u pogledu privremenog izuzeća iz prava intelektualnog vlasništva za cjepivo, opremu i terapiju protiv bolesti COVID-19 te apelira na farmaceutska trgovačka društva da razmjenjuju znanja i podatke preko pričuve Svjetske zdravstvene organizacije za pristup tehnologijama u borbi protiv bolesti COVID-19 (C-TAP);

15.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da globalni odgovor na COVID-19 uključuje iskustva stečena u borbi protiv HIV-a, kao što su: zaštita ljudskih prava i borba protiv stigmatizacije i diskriminacije, osobito među ključnim i drugim osjetljivim populacijama; borba protiv rodno uvjetovanih prepreka pristupu zdravstvenoj zaštiti; pružanje potpore zdravstvenim radnicima i istraživačima, posebno u okruženju s ograničenim resursima; uključivanje zajednica u odgovor; i pravedno dodjeljivanje ograničenih sredstava i novih alata kako nitko ne bi bio zapostavljen;

16.  apelira na EU da uspostavi sveobuhvatnu globalnu strategiju i plan za postizanje ciljeva održivog razvoja, uključujući one koji se odnose na zdravlje i ciljeve za smanjenje zaraze HIV-om/AIDS-om; napominje da bi se tom strategijom posebno trebao uzeti u obzir učinak bolesti COVID-19 jer je postizanje ciljeva održivog razvoja ključno za našu pripravnost i pripravnost naših zdravstvenih sustava na buduće pandemije i druge šokove; poziva na učinkovitu dugoročnu globalnu strategiju EU-a za zdravlje; ustraje u tome da Komisija treba udvostručiti napore i pojačati rad na učinkovitim globalnim zdravstvenim programima usmjerenima na zdravstvene sustave u zemljama u razvoju;

17.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i partnerima kako bi podržala usluge koje odgovaraju potrebama ključne populacije i drugih prioritetnih populacija koje se suočavaju s jedinstvenim izazovima u pristupu uslugama povezanima s HIV-om, među ostalim tako što će se mladima pružati usluge u području spolnog i reproduktivnog zdravlja prilagođene toj publici;

18.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i partnerima kako bi se olakšala i zagovarala veća angažiranost na pružanju liječenja HIV-a u svim područjima zahvaćenim sukobima i na zaustavljanju diskriminiranja izbjeglica zbog HIV-a , posebno u pogledu jednakog pristupa antiretroviralnom liječenju i zdravstvenim uslugama u zemljama domaćinima;

19.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i partnerima kako bi se povećala potpora socijalnoj zaštiti, uključujući za sigurnost opskrbe hranom i prehranu ugroženih populacija, posebno osoba s invaliditetom, starijih osoba koje žive s HIV-om i djece siročadi zbog AIDS-a;

20.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i partnerima kako bi podupirala angažman zajednice i mjere pod vodstvom zajednice i ulagala u njih jer su oni ključni elementi u učinkovitom odgovoru na HIV/AIDS te u borbi protiv stigmatizacije i diskriminacije povezane s HIV-om/AIDS-om te kako bi se prevencija HIV-a i skrb za osobe koje žive s HIV-om integrirali s drugim lokalnim zdravstvenim uslugama koje bi trebale postati ulazne točke za pružanje informacija o HIV-u, obrazovanje, komunikaciju i osposobljavanje;

21.  poziva Komisiju i države članice da promiču ulaganja u prikupljanje podataka u realnom vremenu i solidnu bazu podataka cjenovno pristupačnih i dostupnih, rodno osjetljivih dijagnostičkih testiranja, potencijalnih terapija, cjepiva za HIV i drugih zaraznih bolesti povezanih sa siromaštvom i zanemarenih zaraznih bolesti te da ojačaju regionalne i međuregionalne kapacitete i suradnju u znanosti, istraživanju i inovacijama; potiče EU da pruži posebnu potporu zemljama u razvoju, posebno najslabije razvijenim zemljama, u učinkovitoj provedbi fleksibilnih mogućnosti predviđenih Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva za zaštitu javnog zdravlja, posebno u pogledu obveznog licenciranja i paralelnog uvoza, te da optimizira upotrebu dobrovoljnih mehanizama licenciranja i dijeljenja tehnologija kako bi se ispunili ciljevi javnog zdravlja inzistiranjem na tome da multinacionalne farmaceutske kompanije u takve mehanizme uključe zemlje u razvoju srednjeg dohotka i ponude cjenovno pristupačno liječenje HIV-a u tim zemljama; u širem smislu potiče odvajanje izdataka za istraživanje i razvoj od cijene lijekova, na primjer upotrebom patentnih udruženja, istraživanja otvorenog koda, bespovratnih sredstava i subvencija, kako bi se osigurala trajna pristupačnost, isplativost, dostupnost i pristup liječenju za sve kojima je to potrebno;

22.  poziva Komisiju da se suprotstavi uključivanju mjera TRIPS-plus u sporazume o slobodnoj trgovini sa zemljama u razvoju sa srednjim dohotkom kako bi se osigurala cjenovna pristupačnost svih antiretroviralnih terapija protiv HIV-a, uz potpuno poštovanje Deklaracije iz Dohe o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku Opće skupštine Ujedinjenih naroda i UNAIDS-u.

(1) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 95. (2) SL C 334, 19.9.2018., str. 106.