Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Armeniji i Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir sastanak Vijeća za partnerstvo EU-a i Armenije 17. prosinca 2020. i sastanak Vijeća za suradnju EU-a i Azerbajdžana 18. prosinca 2020. te zaključke tih sastanaka,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda (UN), Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Ženevsku konvenciju (III.) o postupanju s ratnim zarobljenicima,

–  uzimajući u obzir tripartitnu izjavu Armenije, Azerbajdžana i Rusije o prekidu vatre od 9. studenoga 2020., koja je stupila na snagu 10. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch od 19. ožujka 2021. naslovljeno „Azerbajdžan: zlostavljanje pritvorenih armenskih ranih zarobljenika”,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a od 28. travnja 2021. o zatvorenicima nakon najnovijeg sukoba Armenije i Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir izjave supredsjedatelja OESS-ove skupine iz Minska od 25. listopada 2020., 30. listopada 2020., 14. prosinca 2020., 13. travnja 2021. i 5. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir obavijest Europskog suda za ljudska prava upućenu Odboru ministara Vijeća Europe 9. ožujka 2021., u skladu s pravilom 39. Poslovnika Suda, o privremenim mjerama u vezi s najnovijim sukobom Armenije i Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da od prvog rata oko Gorskog Karabaha između 1988. i 1994. međunarodna zajednica, pod vodstvom supredsjedatelja OESS-ove skupine iz Minska, pokušava postići trajno i sveobuhvatno mirovno rješenje za sukob u Gorskom Karabahu;

B.  budući da je u najnovijem oružanom sukobu Armenije i Azerbajdžana od 27. rujna do 10. studenoga 2020. život izgubilo više od 5000 vojnika, a ranjeno je i ubijeno stotine civila, dok su ih tisuće raseljene; budući da je stanovništvo i dalje pogođeno tim sukobom zbog nedostatka informacija o tome gdje im se nalazi rodbina, povratka samo dijela ratnih zarobljenika i drugih zatočenika, problema vraćanja ljudskih posmrtnih ostataka, prepreka pristupu humanitarnoj pomoći i uništavanja osnovne infrastrukture;

C.  budući da su osobe pogođene tovim dugotrajnim sukobom već dovoljno pretrpjele; budući da je sukob općenito doveo do velikih i neprihvatljivih civilnih žrtava;

D.  budući da su sukobi završili 44 dana nakon sporazuma o potpunom prekidu vatre u Gorskom Karabahu i oko njega koji su 9. studenoga 2020. potpisale Armenija, Azerbajdžan i Rusija i koji je stupio na snagu 10. studenoga 2020.;

E.  budući da se u točki 8. tripartitnog prekida vatre navodi da se ratni zarobljenici, taoci i drugi pritvorenici, kao i posmrtni ostaci ubijenih, moraju razmijeniti; budući da bi se te razmjene trebale provoditi u skladu s načelom „svi za sve”;

F.  budući da su Armenija i Azerbajdžan strane Ženevske konvencije (III) o postupanju s ratnim zarobljenicima, kojom se u članku 118. propisuje da ratni zarobljenici moraju biti pušteni i vraćeni u domovinu odmah nakon prestanka aktivnih sukoba; budući da se u članku 13. Ženevske konvencije (III.) navodi da se prema ratnim zarobljenicima u svakom trenutku mora postupati humano, da su sili koja vrši pritvor zabranjene sve nezakonite radnje ili propusti koji uzrokuju smrt ili ozbiljno ugrožavaju zdravlje ratnog zatvorenika u pritvoru te će oni se smatrati teškim kršenjem Konvencije; budući da se Konvencijom ratni zarobljenici također štite od nasilja ili zastrašivanja, vrijeđanja i znatiželje javnosti;

G.  budući da vojno osoblje i civili pritvoreni prije i nakon prekida vatre prema međunarodnom pravu imaju različiti status; budući da bi, s jedne strane, vojno osoblje koje je zarobljeno prije i nakon prekida vatre trebalo smatrati ratnim zarobljenicima te kao takvi imaju pravo na zaštitu u skladu sa Ženevskim konvencijama; budući da se, s druge strane, civili pritvoreni tijekom sukoba moraju smatrati zaštićenim osobama te su zaštićeni Ženevskom konvencijom; budući da su civili pritvoreni nakon prekida vatre zaštićeni međunarodnim pravom o ljudskim pravima;

H.  budući da je od obustave sukoba održano nekoliko razmjena i vojnih i civilnih zatvorenika, od kojih se posljednja održala 4. svibnja 2021.;

I.  budući da se prema zabrinjavajućim izvješćima oko 200 Armenaca nalazi u azerbajdžanskom zatočeništvu; budući da je Europski sud za ljudska prava izjavio da je zaprimio pritužbe u vezi s 249 Armenaca koje je zarobio Azerbajdžan; budući da je Europski sud za ljudska prava primijenio privremene mjere u pogledu 229 Armenaca te da su 183 još uvijek na snazi; budući da je Europski sud za ljudska prava 9. ožujka 2021. zaključio da Azerbajdžan nije poštovao mjere te smatra da su dostavljene informacije preopćenite i ograničene; budući da su azerbajdžanske vlasti priznale da su 72 Armenca u zatočeništvu; budući da Azerbajdžan Europskom sudu za ljudska prava nije dostavio nikakve informacije u vezi s dodatnih 112 osoba; budući da sudbina ostalih armenskih ratnih zarobljenika nije poznata; budući da su od prestanka sukoba 73 armenska ratna zarobljenika i civila vraćena u Armeniju;

J.  budući da je Europski sud za ljudska prava zaprimio i pritužbe u vezi sa 16 Azerbajdžanaca koje je navodno zarobila Armenija, od kojih je 12 vraćeno u domovinu u prosincu 2020.; budući da je Europski sud za ljudska prava obustavio svoje ispitivanje u skladu s člankom 39. u pogledu preostale četiri osobe s obzirom na vrstu informacija dobivenih od vlade Armenije;

K.  budući da postoje vjerodostojna izvješća o tome da su od prestanka sukoba 10. studenoga 2020. pritvoreni i armenski vojni službenici i civili; budući da azerbajdžanske vlasti tvrde da su taoci i zatvorenici teroristi i da ne zaslužuju status radnih zarobljenika u skladu sa Ženevskom konvencijom;

L.  budući da je organizacija Human Rights Watch 19. ožujka 2021. izvijestila da su azerbajdžanske sigurnosne i oružane snage zlostavljale armenske ratne zarobljenike te da su s njima okrutno i ponižavajuće postupale i mučile ih bilo dok su bili zarobljeni, tijekom transfera ili dok su bili u pritvoru u različitim ustanovama za pritvor; budući da su azerbajdžanske snage koristile nasilje kako bi pritvorile civile, te su ih podvrgnule mučenju, a u pritvoru su ih držale u neljudskim i ponižavajućim uvjetima, što je dovelo do smrti najmanje dvojice pritvorenika u azerbajdžanskom zatočeništvu; budući da su azerbajdžanske snage pritvorile te civile iako nije bilo dokaza da su predstavljali sigurnosnu prijetnju kojom bi se opravdalo njihovo pritvaranje u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom; budući da Azerbajdžan osporava optužbe da su armenski ratni zarobljenici podvrgnuti postupanju kojim se krše Ženevske konvencije;

M.  budući da su na internetu i društvenim medijima postojali videozapisi u kojima su navodno zabilježeni slučajevi zlostavljanja i neispravnog postupanja pripadnika oružanih snaga obiju strana prema zatvorenicima; budući da nema naznaka da su azerbajdžanske ili armenske vlasti provele brze, javne i učinkovite istrage tih incidenata ili da su istrage, ako ih je bilo, dovele do kaznenog progona; budući da postoje navodi da su ratni zarobljenici i druge zaštićene osobe bili podvrgnuti izvansudskim pogubljenjima i oskvrnućima poginulih te da su žrtve prisilnih nestanak;

N.  budući da je Komisija 17. svibnja 2021. najavila dodjelu dodatnih 10 milijuna EUR humanitarne pomoći za pomoć civilima pogođenima nedavnim sukobom u Gorskom Karabahu i oko njega, čime se potpora EU-a osobama kojima je potrebna pomoć, od početka sukoba u rujnu 2020., povećala na više od 17 milijuna EUR;

O.  budući da bi sve strane trebale pružiti ažurirane karte minskih polja kako bi se civilima omogućio povratak u područja koja su ranije bila zahvaćena sukobima;

P.  budući da „Park vojnih trofeja” koji je 12. travnja 2021. otvoren u Bakuu navodno sadrži armensku vojnu opremu, voštane lutke koje prikazuju mrtve i umiruće armenske vojnike i lutke armenskih ratnih zarobljenika zavezanih u ćeliji, što se može smatrati veličanjem nasilja te bi moglo dovesti od poticanja daljnjeg neprijateljskog okruženja, govora mržnje ili čak nehumanog postupanja prema preostalim ratnim zarobljenicima i drugim armenskim zarobljenim civilima, čime se dodatno raspiruje atmosfera mržnje i suprotstavlja svim službenim izjavama o pomirenju;

Q.  budući da su 12. svibnja 2021. postrojbe iz Azerbajdžana privremeno ušle na državno područje Armenije, što predstavlja kršenje teritorijalne cjelovitosti Armenije i međunarodnog prava; budući da je to narušavanje armenskog suverenog teritorija uslijedilo nakon zabrinjavajućih izjava azerbajdžanskih predstavnika, uključujući predsjednika, u kojima su navodno izražene teritorijalne pretenzije i prijetnja za uporabu sile, čime se potkopavaju napori usmjereni na sigurnost i stabilnost u regiji;

R.  budući da je proteklih mjeseci došlo do repatrijacije ljudskih posmrtnih ostataka i te je stanovništvu teško pogođenom sukobom pružena humanitarna pomoć;

S.  budući da su potrebni novi napori kako bi se uspostavilo povjerenje između obiju zemalja i ostvario napredak prema održivom miru;

1.  nalaže da se svi armenski vojni i civilni zatvorenici, zarobljeni tijekom i nakon sukoba, odmah i bezuvjetno puste na slobodu te da se Azerbajdžan u budućnosti suzdrži od proizvoljnih pritvaranja; potiče strane da u potpunosti provedu tripartitnu izjavu o primirju od 9. studenog 2020., kojom se predviđa razmjena ratnih zarobljenika, taoca i drugih pritvorenika, kao i posmrtnih ostataka osoba ubijenih tijekom sukoba;

2.  osuđuje nasilje do kojeg je došlo tijekom posljednjeg rata između Armenije i Azerbajdžana nad Gorskim Karabahom; izražava solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima; žali zbog kršenja primirja koje je dovelo do dodatne ljudske patnje, gubitka života i uništenja; osuđuje sve napade na civile i podsjeća na obvezu država da, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, štite živote civila;

3.  poziva azerbajdžansku vladu da dostavi iscrpne popise svih osoba koje se nalaze u zatočeništvu u vezi s oružanim sukobom te da dostavi informacije o mjestu njihova boravka i zdravstvenom stanju, uključujući one osobe koje su preminule u zatočeništvu;

4.  podsjeća da neotkrivanje informacija o sudbini i mjestu na kojem se nalaze nestale osobe može značiti prisilni nestanak, za koji su se i Azerbajdžan i Armenija obvezali da će ga spriječiti; poziva sve strane da pojasne sudbinu i lokaciju nestalih tijela te da s mrtvim tijelima postupaju dostojanstveno;

5.  zahtijeva da azerbajdžanska vlada poštuje pravne zaštitne mjere, da dopusti odvjetnicima, liječnicima i borcima za ljudska prava pristup armenskim zatvorenicima i da olakša njihovu komunikaciju s rodbinom;

6.  izražava ozbiljnu zabrinutost u pogledu vjerodostojnih izvješća prema kojima su armenski ratni zarobljenici i druge zatočene osobe boravili ili još uvijek borave u ponižavajućim uvjetima te su bili podvrgnuti nečovječnom postupanju i mučenju kada su bili zarobljeni ili pritvoreni; osuđuje sve slučajeve mučenja i prisilnih nestanaka, uključujući one koji su počinjeni u oružanim sukobima, kao i zlostavljanje i oskvrnuće tijela;

7.  poziva azerbajdžanske vlasti da se pobrinu za to da osobe koje su još u pritvoru prime svu potrebnu zaštitu u skladu s međunarodnim ljudskim pravima i humanitarnim pravom, uključujući slobodu od mučenja i nečovječnog postupanja; poziva armenske i azerbajdžanske vlasti da provedu neovisne, brze, javne i učinkovite istrage i izvrše kazneni progon u pogledu svih vjerodostojnih navoda o teškim kršenjima Ženevskih konvencija i drugim kršenjima međunarodnog prava i ratnim zločinima kako bi se odgovorni priveli pravdi, a žrtvama pružila pravna zaštita, po mogućnosti uz pomoć za to namijenjene međunarodne misije; poziva azerbajdžansku vladu da u potpunosti surađuje s Europskim sudom za ljudska prava kako bi se ispitala valjanost navoda o nečovječnom postupanju prema armenskim zatvorenicima i da odgovorne pozove na odgovornost;

8.  podsjeća da trenutačno ne postoje javno dostupne vjerodostojne informacije o azerbajdžanskim ratnim zarobljenicima i pritvorenicima u armenskom zatočeništvu;

9.  podsjeća sve sukobljene strane na njihovu obvezu poštovanja međunarodnog humanitarnog prava kojim se zabranjuje mučenje i drugo ponižavajuće ili nečovječno postupanje te ponavlja da mučenje i zlostavljanje ratnih zarobljenika predstavlja ratne zločine;

10.  najsnažnije osuđuje incident koji se dogodio 9. travnja 2021. kada su azerbajdžanske vlasti poslale prazan zrakoplov kojim su se trebali vratiti armenski pritvorenici; smatra taj čin izuzetno bezobzirnim te da on štoviše upućuje na općenito ponižavajući stav Azerbajdžana prema armenskim pritvorenicima i njihovim obiteljima;

11.  ustraje na tome da se hitno treba suzdržati od svake vrste neprijateljske retorike ili aktivnosti za koju se može smatrati da potiče mržnju ili izravno nasilje ili podupire nekažnjavanje ili koja bi mogla ugroziti napore za uspostavu i promicanje okruženja koje pogoduje povjerenju i pomirenju, suradnji i održivom miru;

12.  poziva azerbajdžansku vladu da u potpunosti surađuje s Europskim sudom za ljudska prava u pogledu pitanja armenskih zatvorenika i da poštuje privremene mjere suda koji je Azerbajdžanu naložio da dostavi detaljne informacije o uvjetima pritvora zatvorenika, njihovu zdravstvenom stanju i mjerama poduzetima za njihov povratak;

13.  izražava svoje uvjerenje da potpuna razmjena zatvorenika i posmrtnih ostataka preminulih osoba te konačno rješenje tog pitanja predstavljaju humanitarnu krizu, posebno za obitelji pogođenih osoba, te da to treba biti prva, nužno potrebna mjera za izgradnju povjerenja kako bi se u regiji ostvarila stabilnost;

14.  poziva azerbajdžansku vladu da relevantnim međunarodnim organizacijama, kao što su Međunarodni odbor Crvenog križa i Europski odbor za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, zajamči slobodan i neometan pristup zatvorenicima;

15.  ističe da je potrebno hitno osigurati da humanitarna pomoć može stići do osoba kojima je potrebna, zajamčiti sigurnost armenskog stanovništva i njegove kulturne baštine u Gorskom Karabahu i dopustiti interno raseljenim osobama i izbjeglicama da se vrate u svoja prijašnja mjesta boravišta;

16.  snažno ustraje u tome da se obje strane suzdrže od svih radnji kojima se uništava armensko nasljeđe u Azerbajdžanu i azerbajdžansko nasljeđe u Armeniji; poziva na potpunu obnovu uništenih lokacija i na veću uključenost međunarodne zajednice u zaštitu svjetske baštine u regiji;

17.  podsjeća na napore međunarodne zajednice pod vodstvom supredsjedatelja OESS-ove skupine iz Minska za pronalazak mirnog, trajnog, sveobuhvatnog i održivog rješenja na temelju temeljnih načela OESS-a iz 2009. (nekorištenje sile, teritorijalna cjelovitost te jednaka prava i samoodređenje naroda) s ciljem utvrđivanja budućeg statusa regije Gorskog Karabaha; podsjeća da se to može postići samo sporazumnim političkim rješenjem uz iskrenu predanost svih uključenih strana; poziva strane da što prije nastave politički dijalog na visokoj razini pod pokroviteljstvom supredsjedatelja OESS-ove skupine iz Minska; poziva armensku i azerbajdžansku vladu, kao i međunarodne posrednike, da sustavno uključuju žene u mirovni proces i savjetuju se s borkinjama za ljudska prava;

18.  žali zbog toga što države članice EU-a koje sudjeluju u OESS-ovoj skupini iz Minska nisu bile prisutne kada se pregovaralo o sporazumu o prekidu vatre te zbog toga što EU nije preuzeo inicijativu u dovođenju dvaju vrlo cijenjenih istočnih partnera za pregovarački stol;

19.  osuđuje otvaranje takozvanog „Parka trofeja” u Bakuu, koji je otvoren za javnost 14. travnja 2021. jer se njime dodatno potpiruju dugotrajni neprijateljski osjećaji i potkopava uzajamno povjerenje Armenije i Azerbajdžana; poziva s toga da se on odmah zatvori;

20.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da Armeniji i Azerbajdžanu ponude svu potrebnu pomoć kako bi se učvrstio prekid vatre i podržali svi napori koji vode prema stabilnosti, obnovi, izgradnji povjerenja i poslijeratnoj obnovi te da pomno prate provedbu odredaba prekida vatre, posebno u pogledu njegova mehanizma praćenja; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i države članice da povećaju svoju potporu i suradnju s civilnim društvom i borcima za ljudska prava, posebno u vezi s ograničavanjem njihova rada; smatra da posebni predstavnik EU-a za južni Kavkaz u tom pogledu ima važnu ulogu;

21.  poziva Komisiju i države članice da nastave podupirati pružanje hitne humanitarne pomoći i rad međunarodnih organizacija u tom području te zaštitu kulturne i vjerske baštine, kao i da podrže organizacije civilnog društva u Armeniji i Azerbajdžanu koje istinski doprinose pomirenju;

22.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da na predstojećem sastanku na vrhu Istočnog partnerstva u jesen 2021. zajedno s državama članicama razmotri pitanje sigurnosti, stabilnosti i regionalne suradnje u južnom Kavkazu;

23.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku OESS-a, supredsjedateljima Skupine iz Minska, predsjedniku, vladi i parlamentu Armenije te predsjedniku, vladi i parlamentu Azerbajdžana.