Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640) i svoju rezoluciju od 15. siječnja 2020. o istom pitanju(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. pod naslovom „Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. veljače 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom (COM(2016)0087),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 2. listopada 2015. o reviziji strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. na sredini razdoblja provedbe (COM(2015)0478),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2019. naslovljenu „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” (COM(2019)0352) i svoju rezoluciju od 16. rujna 2020. o ulozi EU-a u zaštiti i obnovi svjetskih šuma(2),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(3) i Prijedlog Odluke Europskog parlamenta i Vijeća od 14. listopada 2020. o novom Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2030. (COM(2020)0652),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)(4) ,

–  uzimajući u obzir Izvješće o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) od 31. svibnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o biološkoj raznolikosti i 15. sastanak Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15),

–  uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir „Peto izdanje globalnog pregleda biološke raznolikosti” Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti od 15. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), osobito Posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena od 24. rujna 2019., Posebno izvješće o klimatskim promjenama i zemljištu od 8. kolovoza 2019. i Posebno izvješće o globalnom zatopljenju od 1,5 °C od 8. listopada 2018.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja, Konvenciju o zaštiti Crnog mora od onečišćenja, Helsinšku konvenciju o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora i Konvenciju o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a od 24. siječnja 2018. i 15. srpnja 2020. u vezi s obvezama u pogledu ljudskih prava povezanih s uživanjem sigurnog, čistog, zdravog i održivog okoliša,

–  uzimajući u obzir dokument čelnika UN-a od 28. rujna 2020. naslovljen „Zalaganje čelnika za prirodu: Ujedinjeni u preokretanju gubitka biološke raznolikosti do 2030. za održivi razvoj”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.: znanje za tranziciju prema održivoj Europi”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 19. listopada 2020. naslovljeno „Stanje prirode u EU-u – rezultati izvješćivanja u skladu s direktivama o prirodi 2013. – 2018.”,

–  uzimajući u obzir izvješće o Globalnim izgledima za resurse 2019. Međunarodnog panela za resurse u sklopu Programa UN-a za okoliš,

–  uzimajući u obzir izvješće s radionice IPBES-a od 29. listopada 2020. o biološkoj raznolikosti i pandemijama,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) za 2020. naslovljeno „Stanje ribarstva i akvakulture u svijetu”,

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz serije Znanost za politiku od 13. listopada 2020. naslovljeno „Kartografsko prikazivanje i procjena stanja ekosustava i njihovih usluga: procjena ekosustava EU-a”

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda od 5. veljače 2020. naslovljeno „Održiva uporaba sredstava za zaštitu bilja: ostvaren je ograničen napredak u mjerenju i smanjivanju rizika”, tematsko izvješće od 5. lipnja 2020. naslovljeno „Biološka raznolikost na poljoprivrednim zemljištima: doprinos ZPP-a nije zaustavio njezino smanjivanje”, tematsko izvješće od 9. srpnja 2020. naslovljeno „Zaštita divljih oprašivača u EU-u – Komisijine inicijative nisu urodile plodom” i tematsko izvješće od 26. studenoga 2020. naslovljeno „Morski okoliš: zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu”,

–  uzimajući u obzir brifing Europske agencije za okoliš od 6. listopada 2020. naslovljen „Učinkovito upravljanje zaštićenim područjima mreže EU-a Natura 2000”,

–  uzimajući u obzir brifing Europske agencije za okoliš od 11. siječnja 2021. naslovljen „Rast bez gospodarskog rasta”,

–  uzimajući u obzir ishod ad hoc skupine tehničkih stručnjaka Konvencije o biološkoj raznolikosti o procjeni rizika od 15. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2020. s preporukama Komisiji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o Akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. srpnja 2016. o odluci Japana da nastavi s kitolovom u sezoni 2015./2016.(10) i svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o kitolovu u Norveškoj(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o Strategiji za kemikalije za održivost(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2020. o Europskoj godini zelenijih gradova 2022.(13),

–  uzimajući u obzir članak 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za vanjske poslove te Odbora za ribarstvo,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9-0179/2021),

A.  budući da je Parlament proglasio klimatsku i ekološku krizu te se obvezao žurno poduzeti konkretne mjere potrebne za borbu protiv te prijetnje i za njezino obuzdavanje dok nije prekasno(14); budući da su gubitak biološke raznolikosti i klimatske promjene međusobno povezani te negativno utječu jedan na drugog(15), jednaka su prijetnja životu na našem planetu te je, stoga, ta dva problema potrebno hitno rješavati zajedno;

B.  budući da priroda propada brzinom i u razmjerima koji su dosad neviđeni u ljudskoj povijesti; budući da se procjenjuje da je u svijetu milijun vrsta izloženo riziku od izumiranja(16); budući da Komisija navodi da samo 23 % vrsta i 16 % staništa iz direktiva EU-a o prirodi ima povoljan status(17);

C.  budući da se Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. i predstojećim međunarodnim sporazumom u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti nastoji uspostaviti europski i globalni okvir za biološku raznolikost do 2030.;

D.  budući da je 2021. odlučujuća godina za biološku raznolikost te bi COP15 trebao biti prekretnica za biološku raznolikost, kao što je Pariški sporazum bio prekretnica za klimu; budući da COP15 i COP26 Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama pružaju jedinstvenu priliku za prelazak s reaktivnog modela na proaktivni model predostrožnosti te u konačnici donose potrebne korjenite promjene;

E.  budući da je Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. jedna od ključnih inicijativa europskog zelenog plana; budući da će Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. i Strategija „od polja do stola”, zajedno s drugim politikama, oblikovati promjenu kako bi se zaštitila priroda i očuvali staništa i vrste;

F.  budući da dostupni dokazi upućuju na to da nije prekasno da se zaustave i preokrenu trenutačni trendovi smanjenja biološke raznolikosti(18); budući da će to zahtijevati znatne promjene;

G.  budući da su ljudi dio prirode te da priroda ima intrinzičnu vrijednost; budući da je biološka raznolikost sastavni dio svjetske baštine;

H.  budući da je izumiranje vrsta konačno, prijeti postojanju ekosustava i usluga ekosustava te predstavlja prijetnju dobrobiti i opstanku ljudi; budući da je Međunarodna unija za očuvanje prirode samo tijekom posljednjeg desetljeća proglasila izumrlima 160 vrsta;

I.  budući da će prema podacima IPBES-a 90 % zemljišta biti značajno izmijenjeno do 2050., a 75 % zemljišta je već značajno izmijenjeno; budući da je 85 % močvarnih područja već izgubljeno;

J.  budući da je biološka raznolikost presudna za sigurnost opskrbe hranom, dobrobit ljudi i razvoj širom svijeta;

K.  budući da EU mora iskoristiti te prilike kako bi u svoje politike i ciljeve uključio lekcije naučene iz izbijanja bolesti COVID-19;

L.  budući da 70 % bolesti i pandemija potječe od životinja(19); budući da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da prakse kojima se stavlja pritisak na biološku raznolikost mogu dovesti do povećanih rizika za zdravlje ljudi i životinja;

M.  budući da uništavanje prirodnih staništa i trgovina divljom florom i faunom povećava kontakt ljudi i divljih životinja te će biti važan faktor u pojavi i širenju virusnih bolesti u budućnosti(20);

N.  budući da biološka raznolikost pozitivno doprinosi zdravlju ljudi; budući da je do 80 % lijekova koje koriste ljudi prirodnog podrijetla(21);

O.  budući da Europa ima više zaštićenih područja od bilo koje druge regije svijeta(22); budući da postojeća mreža zakonski zaštićenih područja, uključujući ona pod strogom zaštitom, nije dovoljno široka da očuva bioraznolikost(23).

P.  budući da se EU još uvijek suočava s velikim prazninama u provedbi učinkovitog upravljanja mrežom Natura 2000;

Q.  budući da Natura 2000 doprinosi očuvanju vrsta, ali mnoge druge ugrožene vrste nisu zaštićene tom mrežom(24);

R.  budući da mreža Natura 2000 prema procjenama podržava 52 000 izravnih i neizravnih radnih mjesta u upravljanju očuvanjem, a 3,1 milijun (četvrtina) radnih mjesta u turizmu povezano je sa zaštićenim područjima(25); budući da se proširenjem zaštićenih područja želi zaštiti biološka raznolikost, ali i doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima te stvoriti značajan povrat u pogledu ulaganja i stvaranja radnih mjesta;

S.  budući da je Europski revizorski sud naglasio ozbiljne nedostatke u politikama EU-a koje se odnose na zaštitu ili obnovu biološke raznolikosti, što uključuje, ali nije ograničeno na, neadekvatne mjere za zaštitu ili obnovu biološke raznolikosti, nedostatak provedbe i financiranja te neprikladne pokazatelje za mjerenje napretka(26); budući da bi se budućim politikama EU-a ti nedostaci trebali ispraviti i riješiti;

T.  budući da oko 75 % svjetskih prehrambenih kultura ovisi o kukcima oprašivačima(27) te budući da se broj tih kukaca tijekom posljednjih desetljeća dramatično smanjuje; budući da su očuvanje biološke raznolikosti i očuvanje insekata neraskidivo povezani;

U.  budući dokument sa smjernicama za pčele Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) nije službeno donesen te njegova revizija nije uspješno dovršena;

V.  budući da je Europski parlament donio rezoluciju o inicijativi EU-a za oprašivače od 18. prosinca 2019.(28), što potvrđuje njegovo čvrsto stajalište u pogledu važnosti zaštite oprašivača;

W.  budući da je okvir i mjere trenutne inicijative EU-a za oprašivače potrebno ojačati i integrirati u sve sektorske politike EU-a;

X.  budući da su praćenje, istraživanje i druge aktivnosti povezane sa zaštitom insekata rascjepkane, često neadekvatne, nedovoljno financirane ili ne postoje na nacionalnoj razini;

Y.  budući da je gubitak biološke raznolikosti povezan s gospodarskim djelatnostima; budući da bi gospodarske aktivnosti trebale poštovati ograničenja planeta;

Z.  budući da očuvanje biološke raznolikosti i ekosustava donosi izravnu i neizravnu ekonomsku korist za većinu gospodarskih sektora te podupire funkcioniranje naših društava i gospodarstva; budući da sva poduzeća izravno ili neizravno ovise o uslugama ekosustava; budući da bolja politika u području biološke raznolikosti popraćena učinkovitim mjerama ima potencijal za jačanje gospodarstva i stvaranje mogućnosti zapošljavanja;

AA.  budući da su glavni izravni faktori koji dovode do gubitka biološke raznolikosti promjene u korištenju zemljišta i mora, iskorištavanje prirodnih resursa, klimatske promjene, onečišćenje i invazija stranih vrsta(29); budući da su, uz očuvanje i obnovu prirode, djelovanje na pokretače gubitka biološke raznolikosti, posebno u sektorima korištenja zemljišta i transformacija prehrambenog sustava ključni za učinkovitu strategiju za biološku raznolikost nakon 2020.(30);

AB.  budući da je tlo zajednički resurs(31) i njegova je biološka raznolikost pod sve većim pritiskom; budući da bi praćenje biološke raznolikosti tla na razini EU-a, uključujući trendove u njegovom opsegu i obujmu, trebalo dugoročno nadopuniti redovno istraživanje o korištenju i pokrovu zemljišta te istraživanje fizičko-kemijskih parametara;

AC.  budući da poljoprivredna biološka raznolikost obuhvaća sve sastavnice biološke raznolikosti koje su relevantne za hranu i poljoprivredu te sve sastavnice biološke raznolikosti koje čine poljoprivredne ekosustave, također poznate kao poljoprivredni ekosustavi, uključujući raznolikost i varijabilnost životinja, biljaka i mikroorganizama na razini genetike, vrsta i ekosustava, koji su potrebni za održavanje ključnih funkcija poljoprivrednog ekosustava, njegove strukture i procesa;

AD.  budući da dugoročni trendovi povezani s populacijama ptica koje obitavaju na poljoprivrednim zemljištima i u šumskim područjima kao i raširenih vrsta ptica te travnjačkih leptira pokazuju da je u EU-u došlo do velikog smanjenja bioraznolikosti poljoprivrednih zemljišta(32); budući da je to prvenstveno posljedica gubitka, fragmentacije i degradacije prirodnih ekosustava, uglavnom zbog intenziviranja poljoprivrede, intenzivnog gospodarenja šumama, napuštanja zemljišta i širenja urbanih područja(33);

AE.  budući da održivo upravljanje poljoprivrednim zemljištem doprinosi širim funkcijama ekosustava kao što su zaštita bioraznolikosti, sekvestracija ugljika, održavanje kvalitete vode i zraka, zadržavanje vlage u tlu smanjenjem otjecanja te omogućavanjem infiltracije vode u tlo i kontrolu erozije;

AF.  budući da se na temelju biomase procjenjuje da su većina sisavaca na svijetu stoka, a tek mali postotak divlje životinje; budući da je također zabrinjavajuće niska razina genetske raznolikosti ptica(34);

AG.  budući da sektor ribarstva, akvakulture i prerade može doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja UN-a;

AH.  budući da su znanstvene studije ukazale na problematiku dugoročnih negativnih učinaka koji primjena određenih ribolovnih tehnika može imati na biološku raznolikost oceana i morski okoliš;

AI.  budući da ribari mogu doprinijeti sprečavanju uništavanja okoliša i očuvanju morskog okoliša primjenom održivih metoda i tehnika;

AJ.  budući da su zbog degradacije staništa, poremećaja migracijskih koridora i prekomjernog iskorištavanja radi ribarenja, između ostalog, neke riblje vrste poput jesetre na rubu izumiranja;

AK.  budući da, unatoč određenom utvrđenom poboljšanju održivosti koja je utvrđena pri iskorištavanju morskih resursa u nekim morskim bazenima, i dalje postoje područja u zabrinjavajućem stanju, posebno u Sredozemnom moru;

AL.  budući da je EU postavio ciljeve u skladu s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji; budući da su potrebne mjere za postizanje cilja dobrog ekološkog stanja voda;

AM.  budući da je Europski revizorski sud naveo(35) da, iako je uspostavljen okvir za zaštitu morskog okoliša, mjere EU-a nisu dovele do dostatne zaštite ekosustava i staništa te da zaštićena morska područja pružaju samo ograničenu zaštitu;

AN.  budući da su šume i cijeli vrijednosni lanac koji se temelji na šumama ključni za daljnji razvoj kružnog biogospodarstva jer osiguravaju radna mjesta i gospodarsko blagostanje u ruralnim i urbanim područjima, pružaju usluge ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe na njih, nude zdravstvenu korist, štite bioraznolikost i mogućnosti planinskih, otočnih i ruralnih regija te suzbijaju dezertifikaciju;

AO.  budući da šuma čini 43 % kopnene površine EU-a i sadrži 80 % njegove kopnene biološke raznolikosti(36); budući da su šumarske djelatnosti druga najveća kategorija pritiska navedena za vrste(37), koja posebno utječe na člankonošce, sisavce i nevaskularne biljke; budući da na mnoge vrste ovisne o šumama utječe uklanjanje mrtvih, umirućih i starih stabala(38), smanjenje šuma starog rasta te određene metode gospodarenja šumama poput potpunog krčenja šuma;

AP.  budući da se više od 75 % svjetske kopnene biološke raznolikosti nalazi u šumama(39); budući da je Europski parlament dao preporuke Komisiji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma i degradacije šuma i ekosustava koje je uzrokovao EU(40),

AQ.  budući da su dobro stanje okoliša i zdravi ekosustavi ključni za borbu protiv klimatskih promjena, pri čemu ekosustavi imaju glavnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima; budući da klimatske promjene utječu na biološku raznolikost jer klimatske varijable uvelike određuju zemljopisni raspon rasprostranjenosti vrsta; budući da u područjima u kojima klima više nije prikladna neke vrste mijenjaju svoj zemljopisni raspon, a druge izumiru lokalno;

AR.  budući da prirodna rješenja mogu pružiti snažnu političku vezu između triju konvencija iz Rija, rješavanjem pitanja klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti na integriran način;

AS.  budući da je prema IPBES-u onečišćenje jedan od pet pokretača gubitka biološke raznolikosti; budući da se procjenjuje da postoje pouzdane informacije o oko 500 kemikalija i da je do travnja 2019. Europska agencija za kemikalije smatrala da je 450 tvari dovoljno regulirano; budući da se smatra da još 10 000 tvari ima prilično dobro opisane rizike, dok su ograničeni podaci o riziku dostupni za oko 20 000 tvari; budući da za većinu, oko 70 000 tvari, jedva da postoje informacije o opasnostima ili rizicima izloženosti; budući da je potrebno hitno popuniti velike praznine u znanju u vezi sa svim utjecajima kemikalija na biološku raznolikost i okoliš;

AT.  budući da svjetlosno onečišćenje mijenja prirodne razine noćnog svjetla za ljude, životinje i biljke, čime negativno utječe na biološku raznolikost, primjerice, neravnotežom migracijske, noćne i reproduktivne aktivnosti životinja, što dovodi i do gubitka života insekata i oprašivača, koje umjetno svjetlo privlači;

AU.  budući da su prema izvješću Zajedničkog istraživačkog centra iz 2020.(41) invazivne strane vrste (IAS) sada prisutne u svim ekosustavima i posebno prijete urbanim ekosustavima i travnjacima;

AV.  budući da će trenutni negativni trendovi u biološkoj raznolikosti i ekosustavima narušiti napredak ne samo u pogledu ekoloških ciljeva održivog razvoja, već i u pogledu ciljeva koji se odnose na siromaštvo, glad, zdravlje, vodu, gradove i klimu; budući da se stoga gubitak i degradacija biološke raznolikosti ne smiju smatrati samo ekološkim pitanjima već i razvojnim, gospodarskim, socijalnim i moralnim pitanjima;

AW.  budući da se gotovo 80 % biološke raznolikosti EU-a trenutno nalazi u njezinim najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i teritorijima(42);

AX.  budući da EU i njegove države članice, zajedno sa svojim obvezama iz prava EU-a o usklađenosti politika u vanjskom djelovanju, moraju poštovati svoje međunarodne obveze u pogledu biološke raznolikosti i ljudskih prava u skladu s obvezom iz Povelje EU-a prema kojoj se visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju uključiti u politike EU-a i u skladu s načelom održivog razvoja;

AY.  budući da se radom posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš utire put oblikovanju pravnog okvira obveza u pogledu ljudskih prava povezanih s očuvanjem i održivom upotrebom biološke raznolikosti; budući da se posljednjih godina u cijelom svijetu znatno povećao broj napada na borce za ljudska prava;

AZ.  budući da se procjenjuje da je najmanje jedna četvrtina svjetskog zemljišta u vlasništvu autohtonih naroda i lokalnih zajednica koji njime upravljaju, koriste ga ili ga nastanjuju; budući da se Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda priznaju kolektivna i individualna prava autohtonih naroda; budući da autohtoni narodi i lokalne zajednice imaju ključnu ulogu u očuvanju svjetske biološke raznolikosti, a globalni ciljevi za biološku raznolikost ne mogu se postići bez priznavanja njihovih prava;

BA.  budući da i zakonita i nezakonita trgovina divljom faunom i florom i njihova uporaba značajno doprinose smanjenju biološke raznolikosti, a uništavanje prirodnih staništa i iskorištavanje divlje faune i flore povezani su s pojavom i širenjem zaraznih bolesti(43);

BB.  budući da je prema podacima IPBES-a i Međuvladinog panela o klimatskim promjenama morska biološka raznolikost ozbiljno ugrožena(44); budući da je Europska agencija za okoliš izdala upozorenja o trenutačnom stanju degradacije europskog morskog okoliša i nužnosti hitne obnove naših morskih ekosustava rješavanjem pitanja utjecaja ljudskih aktivnosti na morski okoliš(45); budući da su morska žarišta kao što su koraljni grebeni, šume mangrova i dna prekrivena morskom travom vrlo narušena i ugrožena klimatskim promjenama i onečišćenjem;

BC.  budući da je ocean cjelina te je njegovo dobro ekološko stanje ključno za osiguravanje njegove otpornosti i kontinuiranog pružanja usluga ekosustava kao što su apsorpcija CO2 i proizvodnja kisika; budući da klimatski mehanizmi ovise o zdravlju oceanskih i morskih ekosustava koji su trenutačno pod utjecajem globalnog zatopljenja, onečišćenja, prekomjernog iskorištavanja morske biološke raznolikosti, zakiseljavanja, deoksigenacije i erozije obale; budući da Međuvladin panel o klimatskim promjenama podsjeća na to da su oceani dio rješenja za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima(46);

BD.  budući da 80 % morskog otpada dolazi s kopna i da se u našim oceanima akumuliralo 150 milijuna tona plastike(47); budući da se 80 % gradskih komunalnih otpadnih voda ispušta u more; budući da na površini ukupna masa plutajućeg otpada čini samo 1 % plastike bačene u ocean(48);

BE.  budući da plavo gospodarstvo pruža stvarnu priliku za održivi razvoj pomorskih i obalnih djelatnosti;

BF.  budući da bi trebalo poticati zajedničke inicijative građana, općina, udruga, poduzeća, obrazovnih ustanova i svih drugih društvenih dionika u pogledu zaštite i obnove biološke raznolikosti;

BG.  budući da uspješna provedba Strategije zahtijeva učinkovitu suradnju na razini EU-a i država članica, uključujući sve dionike;

Trenutno stanje biološke raznolikosti

1.  pozdravlja novu Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030. i njezinu razinu ambicije;

2.  pozdravlja, nadalje, glavnu ambiciju da do 2050. svi svjetski ekosustavi budu obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni; naglašava da je potrebno uložiti krajnji napor da se taj cilj što prije postigne;

3.  smatra da bi pri provedbi Strategije trebalo osigurati dosljednost s drugim strategijama europskog zelenog plana, kao što je Strategija „od polja do stola”; prepoznaje važnost triju dimenzija održivog razvoja: ekološke, ekonomske i socijalne; podsjeća da ekološka dimenzija, uključujući biološku raznolikost i očuvanje ekosustava, podupire druge dvije dimenzije te da je temeljna osnova za održivi razvoj i postizanje ciljeva održivog razvoja;

4.  podsjeća da postoji hitna potreba za jačanjem pomorske vizije u novim strategijama Europske unije, posebno u pratećim dokumentima zelenog plana za Europu, Strategije za bioraznolikost i Strategije „od polja do stola”;

5.  poziva Komisiju da svaki zakonodavni prijedlog temelji na sveobuhvatnoj procjeni učinka u kojoj se razmatraju pojedinačni i kumulativni učinci, učinak na društvenu i gospodarsku održivost relevantnih sektora, sigurnost opskrbe hranom i cijene hrane te potencijalni rizik od premještanja gubitka biološke raznolikosti u zemlje koje nisu članice EU-a zamjenom lokalne proizvodnje uvozom te troškovi djelovanja i nedjelovanja u smislu neposrednih i dugoročnih učinaka;

6.  poziva Komisiju da, u svrhu procjena učinaka, jedini alat koji se trenutačno upotrebljava za ocjenu ekoloških aspekata nadopuni alatima koji proučavaju učinke povezane s bioraznolikošću, upotrebom resursa i onečišćenjem;

7.  s tim u vezi napominje da istodobno usmjeravanje na socijalne, ekološke i gospodarske koristi šumarstva može pomoći da se zajamči otpornost i prilagodljivost, kao i da se ostvari prijelaz na kružno biogospodarstvo te unaprijedi zaštita bioraznolikosti; smatra da se u okviru ciljeva i provedbe trebaju uzeti u obzir točni uvjeti i prilike u svakoj zemlji te da se kroz spomenute ciljeve i provedbu treba ostvariti pozitivan učinak na šume i uvjete u šumarstvu, životne uvjete u ruralnim područjima i bioraznolikost šuma u EU-u;

8.  podsjeća na zaključke izvješća IPBES-a iz 2019., prema kojima priroda propada dosad nezabilježenom brzinom u ljudskoj povijesti, a oko milijun vrsta od više od osam milijuna koliko ih je ukupno procijenjeno u opasnosti je od izumiranja;

9.  napominje da je ovo treća strategija za biološku raznolikost kojom se nastoji zaustaviti gubitak biološke raznolikosti u EU-u; međutim, žali zbog činjenice da se biološka raznolikost u EU-u i dalje smanjuje; duboko žali zbog toga što EU nije ostvario ciljeve Strategije za biološku raznolikost do 2020. ni globalne ciljeve za biološku raznolikost iz Aichija;

10.  naglašava da se Strategijom za bioraznolikost do 2030. moraju u potpunosti ostvariti njezini ciljevi; potiče Komisiju i države članice da se obvežu na znatne dodatne mjere za očuvanje i obnovu biološke raznolikosti kako bi se u potpunosti ispunili novi ciljevi, koji bi trebali biti jasno definirani i mjerljivi;

11.  naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 još jednom pokazala važnost holističke primjene načela „Jedno zdravlje” u donošenju politika, što odražava činjenicu da su zdravlje ljudi, životinje i okoliš međusobno povezani i da su hitno potrebne korjenite promjene u cijelom društvu; naglašava važnu ulogu Komisije u koordinaciji i podupiranju pristupa „jedno zdravlje” u EU-u te zalaganju za njega na međunarodnim forumima; poziva na hitno promišljanje i usklađivanje trenutačnih politika Unije s potrebnim promjenama;

12.  napominje da temeljni uzroci pandemije uključuju iste globalne promjene u okolišu koje dovode do gubitka biološke raznolikosti i klimatskih promjena(49), kao što su prenamjena zemljišta te zakonita i nezakonita trgovina divljom faunom i florom i njihova potrošnja; ističe da rizik od pandemije može značajno smanjiti smanjenjem ljudskih aktivnosti koje dovode do gubitka biološke raznolikosti te da je trošak smanjenja rizika od pandemije 100 puta manji od troškova odgovora na pandemije(50);

13.  kako bi se suzbili zdravstveni rizici za ljude, životinje i okoliš, poziva države članice i Komisiju da u potpunosti uzmu u obzir znanstvene dokaze, izvješća i preporuke o zoonozi i pandemijama, uključujući izvješće s radionice IPBES-a o gubitku biološke raznolikosti i pandemijama(51), izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš od 6. srpnja 2020. naslovljeno „Sprečavanje sljedeće pandemije – zoonotske bolesti i kako razbiti lanac prijenosa”(52) i tripartitni sažetak Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) o podjeli odgovornosti i koordiniranju globalnih aktivnosti za rješavanje pitanja zdravstvenih rizika na dodirnim točkama ljudskih i životinjskih ekosustava,(53);

14.  pozdravlja predviđeno pojačanje djelovanja EU-a protiv pandemija i drugih zdravstvenih prijetnji u okviru Europske zdravstvene unije(54), uključujući uspostavu plana EU-a za zdravstvenu krizu i pandemiju kako je predviđeno novim prijedlogom Komisije o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju(55), koji bi trebao uključivati pandemije zoonotskog podrijetla;

Zaštita i obnova

15.  snažno podupire ciljeve EU-a u pogledu zaštite najmanje 30 % morskih i kopnenih područja EU-a, koja obuhvaćaju dovoljno raznolik raspon staništa i ekosustava kao što su šume, močvarna područja, tresetišta, travnjaci i obalni ekosustavi, i stroge zaštite najmanje 10 % morskih i kopnenih područja EU-a, uključujući sve preostale primarne šume i prašume te druge ekosustave bogate ugljikom; naglašava da bi ti ciljevi trebali biti obvezujući i da bi ih države članice trebale provoditi na nacionalnoj razini, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te u skladu sa znanstveno utemeljenim kriterijima i potrebama biološke raznolikosti, uzimajući u obzir razlike u veličini i udjelu prirodnih područja u svakoj državi članici te regionalne i lokalne okolnosti;

16.  naglašava da bi ta zaštićena područja trebala stvoriti ekološki dosljednu i reprezentativnu mrežu zaštićenih područja, koja se temelji na postojećim zaštićenim područjima; naglašava da se osim povećanja površine zaštićenih područja mora osigurati njihova kvaliteta, uključujući dostatnim financiranjem i provedbom jasnih i učinkovitih planova očuvanja, pravilnim upravljanjem, adekvatnim praćenjem, kontrolama i pravnom provedbom relevantnog zakonodavstva;

17.  podsjeća da bi prema međunarodnim preporukama Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) u svim kategorijama zaštićenih područja trebalo zabraniti sve industrijske aktivnosti i razvoj infrastrukture koji su štetni za okoliš(56);

18.  naglašava da se mora utvrditi jasna definicija stroge zaštite; ističe zaključke o bioraznolikosti od 16. listopada 2020. u kojima se naglašava da se u okviru strože zaštite mogu dozvoliti određene ljudske aktivnosti koje su usklađene s ciljevima očuvanja zaštićenog područja; smatra da ljudske aktivnosti usklađene s ciljevima zaštite ili koje čak pozitivno doprinose bioraznolikosti trebaju biti dopuštene u područjima pod strogom zaštitom; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama razjasni koje se vrste ljudskih aktivnosti potencijalno mogu smatrati dopuštenima pod strogim statusom zaštite kada se prirodni procesi u osnovi ne remete i ako su u skladu s ekološkim zahtjevima tih područja, na temelju procjene svakog pojedinačnog slučaja koja se temelji na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama;

19.  napominje da će, kako bi se postigli ciljevi iz Strategije za bioraznolikost do 2030., isto tako biti potrebno spriječiti degradaciju preostalog morskog i kopnenog područja EU-a; poziva na donošenje mjera kako bi se riješilo pitanje gubitka biološke raznolikosti izvan zaštićenih područja; podsjeća da obnavljanje prirode i ekosustava u zaštićenim područjima ne može nadoknaditi daljnji gubitak biološke raznolikosti i propadanje ekosustava izvan tih područja;

20.  ističe važnost uključivanja prekomorskih zemalja i teritorija u rad na očuvanju i obnovi;

21.  smatra da je važno uzeti u obzir biogeografske regije i usvojiti pristup zaštićenih područja na svim razinama uprave koji uključuje države članice koje ocjenjuju potrebu za financijskom potporom i kompenzacijskim mjerama u kontekstu određivanja zaštićenih područja; naglašava da je potrebno uključiti sve relevantne dionike, uključujući vlasnike zemljišta;

22.  ističe važnost šumskih područja obuhvaćenih mrežom Natura 2000 za očuvanje bioraznolikosti šuma; međutim, napominje da su potrebna dostatna financijska sredstva za upravljanje tim područjima i jamčenje provedbe mjera;

23.  ističe da je važno na uravnotežen način osnažiti održivo upravljanje šumama s ciljem postizanja zdravlja, otpornosti na klimatske promjene i dugovječnosti šumskih ekosustava, kao i očuvanja višestruke uloge šuma, među ostalim za održavanje njihove bioraznolikosti, kao i radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja i provedbe europskog zelenog plana; kada je riječ o sadnji, ističe vrijednost integracije genetske raznolikosti u taj postupak jer se time ograničava rizik od napada nametnika, širenja bolesti te lokalnih/autohtonih vrsta;

24.  podsjeća da EU ima najveću koordiniranu mrežu zaštićenih područja na svijetu;

25.  podsjeća na obvezu da se spriječi pogoršanje trendova očuvanja i stanja svih zaštićenih staništa i vrsta do 2030. te da se osigura da na razini država članica barem 30 % vrsta i staništa koja trenutno nemaju povoljan status bude u toj kategoriji ili pokazuje snažan pozitivan trend; smatra, međutim, da bi trebalo što prije postići povoljno stanje očuvanosti za sve zaštićene vrste i staništa u skladu s Direktivom o pticama(57) i Direktivom o staništima(58); naglašava da postoje obveze da se spriječi propadanje vrsta; poziva Komisiju da, zajedno s Europskom agencijom za okoliš, odredi jasnu referentnu vrijednost kako bi se osiguralo usklađeno i redovito izvještavanje i otklonili nedostaci u trenutnoj metodologiji za procjenu trendova;

26.  poziva države članice da unaprijede kvalitetu i cjelovitost svojih sustava praćenja za mrežu Natura 2000, uključujući praćenje učinkovitosti upravljanja; naglašava važnost specijaliziranih tijela za upravljanje i planova za upravljanje područjima; naglašava da prema brifingu Europske agencije za okoliš(59) postojeći standardi učinkovitosti upravljanja nisu dovoljno poznati i razumljivi stručnjacima; poziva Komisiju i države članice da provedu usmjereniju izgradnju kapaciteta i pruže bolje smjernice o učinkovitosti upravljanja za procjenu i poboljšanje upravljanja mrežom Natura 2000, među ostalim upotrebom globalnih standarda za evaluacije učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima (PAME), kao što je zeleni popis zaštićenih područja i područja očuvanja IUCN-a; također poziva Komisiju da ažurira smjernice za prilagodljivo upravljanje u inicijativi Natura 2000, koje uključuju razmatranje potencijalnih utjecaja klimatskih promjena na vrste i ekosustave;

27.  poziva države članice da zaštite genetsku raznolikost divljih vrsta odgovarajućim mjerama očuvanja;

28.  žali zbog toga što države članice EU-a nisu postigle cilj dobrog ekološkog stanja u morskim vodama do 2020. iz Okvirne direktive o pomorskoj strategiji; poziva Komisiju da ojača mrežu zaštićenih morskih područja boljom povezanošću, pojačanim upravljanjem, jačim prostornim planiranjem, sustavnim procjenama i provedbom;

29.  izražava zabrinutost zbog stanja slatkovodnih ekosustava i vrsta; konstatira da je od 1970. do 2016. najozbiljniji pad na svijetu bio u Europi i iznosio je 93 %(60);

30.  naglašava da je većina kopnene biološke raznolikosti u šumovitim područjima; primjećuje mala poboljšanja u stanju očuvanosti za nekoliko vrsta šuma(61), ali stanje očuvanosti šumskih staništa i vrsta obuhvaćenih zakonodavstvom EU-a u području prirode ne pokazuje bitne znakove poboljšanja(62); naglašava da je od 2011. do 2020. gotovo trećina šuma u EU-u klasificirana kao loše očuvana (31 %), a više od polovine šuma kao vrlo loše očuvana (54 %)(63);

31.  ističe loše stanje europskih šuma; ističe da je u nekim biogeografskim regijama samo 5 % šumskih staništa iz Priloga I. u povoljnom stanju očuvanosti(64); naglašava da zbog Strategije za bioraznolikost države članice moraju spriječiti pogoršanje trendova očuvanja i stanja svih zaštićenih staništa i vrsta; primjećuje znatne razine daljnjeg pogoršanja šumskih ekosustava u nepovoljnom stanju očuvanosti u većini biogeografskih regija(65);

32.  sa zabrinutošću primjećuje prijavljene znatne gubitke šumskih vrsta i staništa; podsjeća da je u Europi pet vrsta šumskog drveća izumrlo u divljini, 42 vrste šumskog drveća kritično su ugrožene, a 107 vrsta šumskog drveća je ugroženo;

33.  smatra da je važno i hitno osigurati strogu zaštitu svih preostalih primarnih i starih šuma; naglašava da je samostalni razvoj šuma koji omogućuje starenje prirodnih šuma ključan u povećanju površine područja starih šuma; pozdravlja aktualne participativne procese definiranja, mapiranja i praćenja primarnih i starih šuma;

34.  ističe da su šume, a posebno primarne šume, osobito bitne za zaštitu bioraznolikosti te poziva na njihovu zaštitu; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da odrede definiciju starih šuma, koju će Stalni odbor za šumarstvo uključiti u buduću strategiju EU-a za šume;

35.  poziva države članice da unaprijede svoja nacionalna zakonodavstva jačanjem zaštite od nezakonite sječe stabala; poziva Komisiju i države članice da usklade postojeće podatke, popune praznine u vezi s lokacijom primarnih i starih šuma, da stvore bazu podataka o svim potencijalnim lokacijama koja retroaktivno ispunjavaju kriterije za stare i primarne šume u 2020., te da uvedu privremeni moratorij na sječu na svim tim lokacijama kako bi se spriječilo njihovo namjensko uništavanje i kako bi se bez odgode zakonski osigurao status neintervencije na potvrđenim lokacijama;

36.  snažno pozdravlja posvećenost izradi zakonodavnog prijedloga o planu EU-a za obnovu prirode, uključujući u pogledu obvezujućih ciljeve obnove, te ponovno poziva na postavljanje cilja obnove najmanje 30 % kopnenih i morskih područja EU-a(66), koji bi svaka država članica trebala u potpunosti provesti na cijelom svojem državnom području, unutar i izvan zaštićenih područja, na temelju potreba u pogledu bioraznolikosti i ekosustava koje odražavaju posebne značajke dotične zemlje; naglašava da bi se ciljevi obnove trebali nadovezivati na postojeće zakonodavstvo EU-a i da bi se naporima u pogledu obnove u najvećoj mogućoj mjeri trebala podupirati prirodna regeneracija;

37.  smatra da bi uz opći cilj obnove zakonodavni prijedlog o planu EU-a za obnovu prirode trebao uključivati i posebne ciljeve usmjerene na ekosustave, staništa i vrste na razini EU-a i država članica na temelju njihovih ekosustava, s posebnim naglaskom na ekosustavima s dvostrukom svrhom koja uključuje obnovu bioraznolikosti te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama; naglašava da bi taj instrument trebao obuhvaćati šume, travnjake, močvarna zemljišta, tresetišta, oprašivače, rijeke slobodnog toka, obalna područja i morske ekosustave; naglašava da se nakon obnove ne bi smjelo dopustiti propadanje ekosustava; smatra da se napredak u postizanju ciljeva obnove mora redovito ocjenjivati i na razini država članica i na razini EU-a, među ostalim primjenom srednjoročnih ciljeva koji vode prema postizanju ciljeva za 2030.;

38.  naglašava da je potrebno razviti pozitivne poticaje i participativne procese kako bi se povećala predanost obnovi bioraznolikosti;

39.  snažno ističe važnost potpune integracije ciljeva EU-a za obnovu prirode u druge povezane politike i strategije; ponavlja poziv da se utvrde obvezujući ciljevi za obnovu šuma(67), uključujući povećanje i obnovu povezanosti šuma; traži da se u plan za obnovu prirode uključi vraćanje najmanje 25 000 km rijeka u prirodno stanje vodotoka u EU-u i to uklanjanjem prepreka i obnovom poplavnih područja;

40.  duboko žali zbog smanjenja brojnosti oprašivača, koji su ključan pokazatelj zdravlja okoliša; naglašava da to smanjenje ne predstavlja samo gubitak bioraznolikosti već i prijetnju sigurnosti opskrbe hranom; ponavlja stajalište izraženo u Rezoluciji o inicijativi EU-a za oprašivače i poziva na hitnu reviziju te inicijative; ističe da bi revidirana inicijativa trebala uključivati novi okvir za praćenje oprašivača na razini EU-a koji bi uključivao čvrste mjere, jasne vremenski ograničene ciljeve i pokazatelje, među njima i pokazatelje učinka, te potrebnu izgradnju kapaciteta;

41.  podsjeća na svoj prigovor od 23. listopada 2019. u pogledu procjene učinka sredstava za zaštitu bilja na pčele medarice (68) i izražava žaljenje zbog toga što države članice nisu službeno usvojile smjernice EFSA-e o pčelama; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se revizijom smjernica EFSA-e o pčelama i budućim provedbenim aktima zajamči barem jednaka razina zaštite kao ona koja je utvrđena 2013. te koja se odnosi i na akutnu i na kroničnu toksičnost i toksičnost za ličinke te obuhvaća divlje oprašivače; naglašava potrebu za većom transparentnošću u postupku preispitivanja; napominje da EFSA dizajnira vlastiti sustav izrade modela, ApisRAM, za koji se očekuje da će biti usklađeniji s biologijom pčela nego BeeHAVE i biti manje podložan sukobima interesa;

42.  ističe važnost velike raznolikosti obilježja krajobraza na poljoprivrednim područjima kada je riječ o doprinosu bioraznolikosti i zaštiti i obnovi stanja oprašivača, kao i ulogu pčelara; naglašava da povećanje zelenih površina u urbanim područjima također može doprinijeti tim ciljevima; poziva države članice da u svoje nacrte strateških planova uključe mjere usmjerene na različite skupine oprašivača;

Uzročnici gubitka bioraznolikosti

43.  naglašava da se mjerama Strategije za bioraznolikost za 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti svih pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi: promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste; naglašava da bi se također trebalo odgovoriti na dublje uzroke promjena, ili neizravne pokretače, kao što su neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje, dinamika stanovništva, trgovina, tehnološke inovacije i modeli upravljanja;

Promjene u korištenju tla i mora

44.  naglašava da bioraznolikost tla omogućuje ključne usluge ekosustava i ublažava klimatske promjene, zbog čega je ona jedan od najvažnijih elemenata kopnenih ponora ugljika; sa zabrinutošću primjećuje da se degradacija tla povećava i da ne postoji posebno zakonodavstvo EU-a za to područje; uviđa da u različitim zakonima postoje neke odredbe koje neizravno doprinose zaštiti tla, ali smatra da je to dovelo do djelomične zaštite i vrlo rascjepkanog upravljanja u EU-u; stoga poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog za uspostavu zajedničkog okvira za zaštitu i održivo korištenje tla, uz puno poštovanje načela supsidijarnosti, te za efektivno uključivanje navedene zaštite u sve relevantne politike EU-a;

45.  naglašava da bi se taj zajednički okvir za tlo trebao pozabaviti svim glavnim prijetnjama za tlo, uključujući gubitak bioraznolikosti tla, gubitak organskih tvari u tlu, onečišćenje, salinizaciju, zakiseljavanje, dezertifikacija, eroziju i brtvljenje tla; ističe da u njega treba uključiti zajedničke definicije, jasne ciljeve i okvir za praćenje; također podržava uspostavu posebnog cilja za dekontaminaciju;

46.  naglašava da je zdravo tlo, uključujući njegovu plodnost i strukturu, ključno za poljoprivredni sektor; ističe negativan utjecaj koje na tlo imaju, između ostalog, neodržive poljoprivredne i šumarske prakse, prenamjena zemljišta, građevinske aktivnosti, brtvljenje tla i industrijske emisije; naglašava da bi trebalo primjenjivati metode sječe šuma i poljoprivrede koje su manje štetne za tlo;

47.  poziva Komisiju da revidira Direktivu 2010/75/EU o industrijskim emisijama(69) i Direktivu 2006/21/EZ o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala(70) kako bi se bolje odgovorilo na problem propadanja tla zbog industrijskih i rudarskih aktivnosti; podsjeća na svoj poziv za uspostavu cilja oporabe materijala za iskopana tla(71);

48.  apelira na države članice da, u skladu s načelom predostrožnosti i načelom poduzimanja preventivnih mjera te vodeći računa o rizicima i negativnim učincima na klimu, okoliš i bioraznolikost do kojih dolazi pri hidrauličkom frakturiranju radi crpljenja nekonvencionalnih ugljikovodika, ne odobravaju nikakve nove aktivnosti hidrauličkog frakturiranja u EU-u te da zaustave sve postojeće aktivnosti;

49.  podsjeća da se EU na temelju Konvencije UN-a o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD) obvezao na postizanje neutralnosti degradacije zemljišta(72) do 2030., ali da se taj cilj vjerojatno neće ostvariti, kako je zaključeno u tematskom izvješću Revizorskog suda(73); žali zbog toga što unatoč prijetnji koju dezertifikacija predstavlja za bioraznolikost, plodnost tla, prirodnu otpornost zemljišta, proizvodnju hrane i kvalitetu vode, i unatoč činjenici da se trinaest država članica izjasnilo da su pogođene dezertifikacijom prema UNCCD-u, Komisija učinkovito ne rješava to pitanje; stoga poziva Komisiju da bude ambicioznija i da bez odgađanja predstavi strategiju u pogledu dezertifikacije i degradacije zemljišta na razini EU-a;

50.  konstatira da su u EU-u urbanizacija i rekreacijske aktivnosti uzrok 13 % svih prijavljenih pritisaka na prirodu te 48 % svih morskih pritisaka(74); ističe da zelena urbana područja i zelena infrastruktura mogu pružiti usluge ekosustava kojima se podupire bioraznolikost i kojima se doprinosi tjelesnoj i mentalnoj dobrobiti stanovništva;

51.  podržava namjeru Komisije da uspostavi platformu EU-a za urbanu ekologizaciju; poziva Komisiju da postavi konkretne ambiciozne obvezujuće ciljeve u vezi s urbanom biološkom raznolikošću, rješenjima utemeljenima na prirodi i pristupima utemeljenima na ekosustavima, te zelenom infrastrukturom, od kojih će koristi imati i ljudi i divlja fauna i flora te koji će doprinijeti općim ciljevima biološke raznolikosti; ističe da je potrebno uključiti mjere kao što su minimalni udio zelenih krovova na novim zgradama, potpora urbanoj poljoprivredi, uključujući, prema potrebi, sadnju voćki, jamčenje nekorištenja kemijskih pesticida i smanjenje upotrebe gnojiva na gradskim zelenim površinama EU-a te povećanje broja zelenih površina u skladu s brojem stanovnika, uz istodobno rješavanje problema nejednakosti u pristupu zelenim površinama; nadalje poziva Komisiju i države članice da prošire kopnene i morske ekološke koridore u urbanim područjima, među ostalim razvojem transeuropske mreže za zelenu infrastrukturu (TEN-G), povezane s transeuropskom mrežom prirodnih područja (TEN-N);

Izravno iskorištavanje organizama

52.  podupire ciljeve za 2030. u skladu s kojima bi najmanje 25 % poljoprivrednog zemljišta trebalo biti obuhvaćeno ekološkim upravljanjem poljoprivrednim gospodarstvima, što bi srednjoročno i dugoročno trebalo povećati; nadalje, snažno pozdravlja cilj da najmanje 10 % poljoprivrednog zemljišta ima obilježja krajobraza visoke raznolikosti, što bi se trebalo provesti na odgovarajućoj razini kako bi se osigurala ekološka povezanost staništa na obrađenim površinama i među njima; naglašava da bi oba cilja trebala biti ugrađena u zakonodavstvo EU-a i da bi ih svaka država članica trebala provesti, također u okviru strateških planova zajedničke poljoprivredne politike (ZPP);

53.  s velikom zabrinutošću konstatira da se, prema izvješću Revizorskog suda o biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima, broj i raznolikost vrsta na poljoprivrednim zemljištima u EU-u stalno smanjuju; izražava žaljenje zbog činjenice da u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2020. nisu utvrđeni mjerljivi ciljevi i mjere u području poljoprivrede, što otežava ocjenu napretka; podsjeća da je praćenje rashoda u okviru ZPP-a za bioraznolikost bilo nepouzdano i da je primjetan nedostatak koordinacije između politika i strategija EU-a, što je među ostalim rezultiralo time da se njima nije odgovorilo na problem smanjenja genetske raznolikosti(75); poziva Komisiju da slijedi preporuke Revizorskog suda o biološkoj raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima i da se osloni na iskustva stečena u okviru Strategije za bioraznolikost za 2030.(76);

54.  ističe da je biološka raznolikost presudna za zaštitu sigurnosti opskrbe hranom u EU-u; ističe važnu ulogu poljoprivrednog sektora EU-a u proizvodnji zdrave, sigurne i cjenovno pristupačne hrane; naglašava da poljoprivrednici imaju ključnu ulogu u uspjehu te strategije i da bi ta strategija trebala biti usklađena s mjerama i ciljevima strategije „od polja do stola”;

55.  smatra da se poljoprivreda EU-a mora preobraziti kako bi postala održiva i kako bi se osigurali visoki standardi dobrobiti životinja, u skladu s ekološkom i klimatskom tranzicijom, uz što manju upotrebu fosilnih i kemijskih inputa i što manje liječenja antibioticima; naglašava da bi poljoprivreda trebala doprinijeti zaštiti i obnovi bioraznolikosti;

56.  smatra da je s obzirom na moguće socioekonomske učinke nužno da se poljoprivrednicima pruži potpora, uključujući financijska potpora, te osigura osposobljavanje u kontekstu prijelaza na održive poljoprivredne sustave kako bi se promicale agroekološke i druge inovativne održive prakse; stoga ističe da je važno osigurati jasno definiranu i dostatnu financijsku potporu, među ostalim i u okviru višegodišnjeg financijskog okvira, kako bi se doprinijelo postizanju tih ciljeva, te u tom pogledu poziva države članice da u te svrhe iskoriste strateške planove u okviru ZPP-a i njegove zelene komponente, uz istodobno razvijanje rješenja za zaštitu bioraznolikosti koja su od koristi svima;

57.  poziva Komisiju da izradi strategiju kojom će se lokalnim lancima vrijednosti pružiti potpora u postizanju predloženih ciljeva i naglašava da je malim poljoprivrednim poduzećima potrebna posebna potpora kako bi mogla doprinijeti strategiji;

58.  pozdravlja činjenicu da je ekološki uzgoj prepoznat kao jedna od temeljnih sastavnica na putu EU-a prema održivijim prehrambenim sustavima, naročito u kontekstu bioraznolikosti, i u ostvarenju ciljeva javne politike povezanih s gospodarskim razvojem, zapošljavanjem u ruralnim područjima, zaštitom okoliša i klimatskom politikom; ističe važnost europskog akcijskog plana za ekološku poljoprivredu kada je riječ o većem prihvaćanju te prakse;

59.  ističe da razvoj ekološke proizvodnje hrane mora biti popraćen razvojem tržišta i opskrbnog lanca te mjerama kojima se potiče potražnja za ekološkom hranom, između ostalog, u vidu javne nabave i širokog raspona promotivnih mjera, istraživanja, inovacija, osposobljavanja i prijenosa znanstveno utemeljenog znanja, kako bi se poduprli stabilnost tržišta ekoloških proizvoda i pravedne naknade za poljoprivrednike te promicale mjere za potporu mladih ekoloških poljoprivrednika; naglašava potrebu za razvojem cjelokupnog ekološkog prehrambenog lanca kako bi se omogućila lokalna prerada i distribucija ekološke proizvodnje EU-a;

60.  konstatira da će se doprinos tim ciljevima na razini Unije razlikovati od države članice do države članice ovisno o stupnju razvoja njihovih ekoloških sektora te stoga poziva na definiranje nacionalnih ciljeva; ističe da se ti ciljevi neće ostvariti bez snažne financijske potpore, kvalitetnih programa osposobljavanja i savjetodavnih usluga; poziva države članice da slijedom toga oblikuju svoje strateške planove u okviru ZPP-a, a Komisiju poziva da osigura djelotvornost tih strateških planova;

61.  podsjeća da je bitno poticati kolektivni pristup, uz iskorištavanje njegova multiplikacijskog učinka, kako bi se promicale mjere Strategije za bioraznolikost te poziva Komisiju da promiče i podupire povezana društva, kao što su poljoprivredno-prehrambene zadruge, pri provedbi mjera za zajedničku zaštitu bioraznolikosti;

62.  ističe ključnu ulogu koju bi ZPP trebao imati u zaštiti i promicanju biološke raznolikosti poljoprivrednih zemljišta, zajedno s drugim politikama europskog zelenog plana; žali zbog toga što ZPP nije bio učinkovit u preokretanju trenda smanjenja bioraznolikosti, koji traje desetljećima; podsjeća na to da poljoprivredna produktivnost i otpornost ovise o bioraznolikosti, koja je ključna za jamčenje dugoročne održivosti i otpornosti naših prehrambenih sustava te sigurnosti opskrbe hranom; smatra da male promjene uvedene u okviru raznih reformi ZPP-a nisu dale snažan signal poljoprivrednicima da promijene svoje prakse te je mišljenja da je potrebna značajna promjena koja će proizaći iz iskustva u pogledu klimatske krize i krize bioraznolikosti i predviđanja u vezi s njima;

63.  ponavlja da bi ZPP trebao biti u potpunosti usklađen s povećanim ciljevima EU-a u području klime i bioraznolikosti; apelira na Komisiju i države članice da primjenjuju strateške planove u okviru ZPP-a za provedbu ciljeva Strategije za bioraznolikost za 2030. i strategije „od polja do stola”, uključujući ciljeve koji se odnose na daljnje uključivanje agroekoloških pristupa i pristupa koji pogoduju bioraznolikosti, te apelira na države članice da pri utvrđivanju standarda uvjetovanosti postave ambiciozne polazne vrijednosti za održivost i bioraznolikost te da osiguraju ambiciozan i brz razvoj i primjenu mjera, posebno ekoloških programa i poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera; naglašava da bi za obnovu trebalo namijeniti adekvatna financijska sredstva; poziva države članice da u tu svrhu nadopunjuju preporuke Komisije;

64.  poziva države članice da razviju potrebne mjere koje se odnose na obilježja krajobraza visoke raznolikosti, posebno u sklopu strateških planova u okviru ZPP-a, uz primjenu primjerice živica ili graničnih pojaseva, kojima bi se također trebala promicati ekološka međupovezanost staništa i stvaranje zelenih koridora;

65.  ističe potrebu za jačanjem okvira za praćenje u okviru ZPP-a, među ostalim razvojem pouzdanijih pokazatelja za mjerenje njegovih učinaka; poziva Komisiju da provede neovisnu procjenu objedinjenog očekivanog učinka nacionalnih strateških planova nakon što oni budu odobreni; poziva Komisiju da, ako se tom analizom utvrdi da su napori uloženi u postizanje ciljeva europskog zelenog plana nedovoljni, poduzme odgovarajuće mjere, primjerice da zatraži od država članica da izmijene svoje strateške planove ili da revidira Uredbu o strateškim planovima u okviru ZPP-a prilikom preispitivanja u sredini programskog razdoblja;

66.  ističe važnost uravnotežene prehrane; smatra da bi Komisija i države članice trebale olakšati usvajanje zdrave i uravnotežene prehrane te istodobno uvesti odgovarajuće mjere za pomoć poljoprivrednicima u tom prijelazu uzimajući u obzir potrebu da se zaštiti gospodarska održivost poljoprivrednih gospodarstava EU-a;

67.  izražava žaljenje zbog činjenice da su poljoprivredna proizvodnja i potrošnja sve više usmjerene na ograničeni raspon poljoprivrednih usjeva, te, unutar njih, na ograničeni broj sorti i genotipova; naglašava da je poboljšanje i očuvanje genetske varijabilnosti primjenom prirodnih metoda ključno za promicanje raznolikosti poljoprivrednih ekosustava i za očuvanje lokalnih genetskih resursa, posebno kao repozitorij rješenja za suočavanje s okolišnim i klimatskim izazovima; ističe važnost korištenja lokalnih vrsta i sorti koje su najbolje prilagođene lokalnim ekosustavima;

68.  poziva Komisiju da ocijeni može li se razvojem izračuna prirodnog kapitala ograničiti i racionalizirati iskorištavanje ekosustava i utjecaj na ekosustave te na taj način doprinijeti zaustavljanju i preokretanju trenda gubitka bioraznolikosti; međutim, izražava zadršku u pogledu izvedivosti preciznog mjerenja vrijednosti prirode u kvantitativnom smislu i naglašava da priroda ima intrinzičnu vrijednost; u tom pogledu poziva Komisiju da pruži više informacija o mogućoj međunarodnoj inicijativi za izračun prirodnog kapitala;

69.  poziva države članice da u sklopu svojih strateških planova u okviru ZPP-a razviju potrebne mjere za promicanje područja bogatih bioraznolikošću, uključujući obilježja krajobraza, kako bi se ostvario cilj prema kojemu bi udio područjâ visoke raznolikosti korisnih za bioraznolikost bio najmanje 10 % (primjerice živica, graničnih pojaseva, područja u kojima se ne upotrebljavaju kemikalije i privremenih zemljišta na ugaru kao i ekstenzivnih poljoprivrednih zemljišta namijenjenih dugoročnoj bioraznolikosti) te kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri promicala međusobna povezanost staništa i stvaranja zelenih koridora i tako maksimalno povećao potencijal bioraznolikosti;

70.  primjećuje da proizvodnja krzna, koja uključuje zatvaranje tisuća nepripitomljenih životinja sličnog genotipa i njihov kontakt u neposrednoj blizini i u kronično stresnim uvjetima, može uvelike ugroziti dobrobit životinja i povećati njihovu podložnost zaraznim bolestima, kao što je to bio slučaj s bolesti COVID-19 u populaciji kuna;

71.  žali zbog toga što nije ostvarena obveza EU-a da u potpunosti poštuje najviše održive prinose do 2020., što je bio ključni cilj zajedničke ribarstvene politike; naglašava da bi sve riblje populacije trebalo obnoviti na razine iznad onih koje mogu proizvesti najviši održivi prinos, uz poštovanje načela predostrožnosti, te se pobrinuti za to da njihova struktura populacije po dobi i veličini upućuje na zdravi stok; poziva Komisiju i države članice da se bez odgađanja obvežu na potpuni oporavak morskih staništa i ribljih stokova u skladu s najvišim održivim prinosom, koristeći pritom ekosustavni pristup upravljanju ribarstvom, da poboljšaju selektivnost i preživljavanje neciljanih vrsta te da pri provedbi tog pristupa smanje utjecaj ribarstva na morske ekosustave, među ostalim ograničavanjem praksi ili uporaba koje imaju štetne učinke;

72.  također podsjeća na činjenicu da u skladu s novom Uredbom o tehničkim mjerama(77) Komisija mora do 31. prosinca 2020. podnijeti izvješće Parlamentu i Vijeću te da u slučajevima u kojima postoje dokazi da ciljevi nisu ostvareni, Komisija može predložiti mjere;

73.  poziva Komisiju da se uhvati u koštac s degradacijom, eutrofikacijom i zakiseljavanjem oceana donošenjem ambicioznog akcijskog plana za zaštitu morskih ekosustava i očuvanje ribolovnih resursa; smatra da bi trebalo donijeti sve moguće mjere, uključujući zakonodavne, kako bi se smanjili mogući negativni učinci gospodarskih i drugih aktivnosti na morska staništa;

74.  ističe važnost uspostave područja za oporavak ribljih stokova ili zona potpune zabrane kako bi se omogućio oporavak ribljih populacija, uključujući u područjima za rast i mriještenje; naglašava važnost zabrane svih ribolovnih i drugih aktivnosti ekstrakcije u zonama potpune zabrane;

75.  snažno podupire cilj nulte tolerancije u pogledu nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (NNN); podsjeća da ribolov NNN ima izuzetno negativne posljedice na stanje stokova, morske ekosustave, biološku raznolikost i konkurentnost ribara iz EU-a; traži veću usklađenost između trgovinskih i ribarstvenih politika u EU-u kako bi se omogućilo djelotvorno rješavanje problema ribolova NNN;

76.  poziva Komisiju da uspostavi ekosustavni pristup svim uzročnicima gubitka morske bioraznolikosti kojim će se uzeti u obzir pritisak ribarstva na stokove, bioraznolikost i morske ekosustave, ali i drugi čimbenici kao što su onečišćenje, klimatske promjene, pomorski promet te obalne i priobalne upotrebe, uključujući preko procjena učinka na ekosustav svih ribolovnih i drugih morskih aktivnosti, uzimajući u obzir sposobnost ekosustava da doprinesu ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama te interakcije između plijena i grabežljivaca;

77.  poziva Komisiju i države članice da na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja poduzmu mjere za promicanje razvoja i provedbe metoda za veću dobrobit pri ulovu, iskrcaju i usmrćivanju ribe;

78.  smatra da je važno osigurati da prakse uzgoja ribe budu održive i utemeljene na visokoj dobrobiti riba; smatra da bi se akvakulturna proizvodnja trebala temeljiti na održivim metodama proizvodnje, kao što su ekstenzivne metode i upotreba algi, školjkaša, sustava uzgoja u ribnjacima i akvakulture laguna, koji mogu pružiti važne funkcije i usluge ekosustava, uključujući održavanje močvarnih staništa, te smanjiti pritisak na resurse i bioraznolikost, uz smanjenje emisija ugljika i osiguravanje hrane; izražava zabrinutost u pogledu hvatanja ribe lovi isključivo za prehranu riba mesojeda iz uzgoja te smatra da bi tu praksu hvatanja ribe trebalo postupno ukinuti i zamijeniti održivom alternativom; ističe da je potrebno osigurati da administrativni postupci povezani s akvakulturom budu jasni i da se mogu u potpunosti provesti; traži od Komisije da po potrebi ažurira svoje smjernice o akvakulturi i područjima mreže Natura 2000;

79.  sa zabrinutošću primjećuje da se rašireno fizičko uznemiravanje morskog dna u obalnim vodama EU-a nastavlja, posebno zbog korištenja povlačnih pridnenih mreža(78), koje je FAO prepoznao kao ribolovni alat koji najviše doprinosi godišnjim razinama odbačenog ulova i koji vrlo štetno utječe na morsko dno, ovisno o načinu ribolova i posebnostima područja u kojima se obavlja ribolov(79); podsjeća da su pridnene povlačne mreže jedan od najčešćih ribolovnih alata u EU-u(80); podsjeća na postojeću obvezu prestanka ribolova pridnenim alatima na dubini ispod 400 m u područjima u kojima prema saznanjima ima, ili je vjerojatno da ima, osjetljivih morskih ekosustava; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpunu i učinkovitu provedbu Uredbe (EU) 2016/2336(81), uključujući u pogledu podmorskih planina; nadalje, poziva Komisiju da, nakon ograničenja u Sredozemnom moru(82), ako je to potrebno radi zaštite obalnih ekosustava, ograniči korištenje pridnenih povlačnih mreža u drugim obalnim područjima, uključujući u svojem predstojećem akcijskom planu za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava, kako bi se zajamčile najodrživije i najmanje štetne prakse;

80.  naglašava da bi se u planovima upravljanja ribarstvom trebali u obzir uzimati rezultati znanstvenih studija o utjecaju ribolovnih praksi na vrste, staništa, bioraznolikost oceana i morski okoliš te bi oni trebali sadržavati rješenja za uklanjanje utvrđenih negativnih učinaka, među ostalim i ograničavanjem upotrebe tih praksi ili uvođenjem novih tehničkih rješenja za ublažavanje; nadalje ističe da bi usputni ulov osjetljivih vrsta trebalo eliminirati ili smanjiti na razinu koja omogućuje potpuni oporavak te da bi štetu na morskom dnu trebalo svesti na najmanju moguću mjeru;

81.  poziva Komisiju da izradi definiciju superkoćarica i da razmotri mjere kojima se ograničavaju njihove aktivnosti u vodama EU-a, što se posebno odnosi na zabranu njihovih aktivnosti u zaštićenim područjima;

82.  smatra da je ključno uspostaviti dobru suradnju sa zemljama koje nisu članice EU-a, posebno sa susjednim zemljama, što uključuje promicanje praćenja ribolovnih resursa u vodama izvan EU-a na ekvivalentan način kako bi se osigurao zdrav ekosustav morskih staništa preko granica;

83.  podsjeća da ZRP i Uredba o kontroli ribarstva(83) pružaju EU-u regulatorni okvir s posebnim instrumentima za ribarstvo; ističe da je potrebno zajamčiti socioekonomsku održivost za ribare koji su pogođeni prijelazom na ekološke prakse u plavom gospodarstvu, uključujući kada je riječ o s time povezanim potrebama za osposobljavanjem; naglašava da je važno osigurati odgovarajuće financiranje za te svrhe iz Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i Obzora Europa;

84.  traži od Vijeća da proaktivno objavi sve dokumente povezane s donesenim propisima o ukupnom dopuštenom ulovu (TAC), u skladu s preporukom Europskog ombudsmana u predmetu 640/2019/FP;

85.  preporučuje kontinuirano prikupljanje podataka kako bi se bolje procijenili kriteriji održivosti i spriječilo uspostavljanje ribolovnih zona tamo gdje je utvrđeno da postoje osjetljivi morski ekosustavi;

86.  ustraje u tome da prioritet za zaštićena područja mora biti očuvanje i obnova okoliša te da nijedna aktivnost u tim područjima ne bi smjela ugroziti taj cilj; poziva Komisiju i države članice da zabrane štetne ljudske aktivnosti u zaštićenim morskim područjima; apelira na Komisiju da osigura da se u nacionalnim prostornim planovima za morska područja odgovori na pitanje osjetljivosti vrsta i staništa na ljudske pritiske u svim morskim područjima;

87.  naglašava važnost jačanja i učinkovite provedbe postojećih zaštićenih morskih područja, posebno u žarištima bioraznolikosti; poziva Komisiju i države članice da kao prioritet izrade posebne planove upravljanja za ta područja u kojima će se utvrditi jasni ciljevi očuvanja i učinkovite mjere praćenja, nadzora i kontrole; osobito apelira na države članice da ubrzaju razvoj i dostavljanje zajedničkih preporuka za upravljanje ribarstvom u svojim zaštićenim morskim područjima u skladu s člankom 11. ZRP-a; smatra da bi se učinci klimatskih promjena na morske vrste trebali u potpunosti uzeti u obzir; nadalje poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama i na temelju najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja predloži kriterije i smjernice za odgovarajuće planiranje upravljanja utvrđenim zaštićenim morskim područjima, među ostalim u ekološkim koridorima, te da olakša suradnju među državama članicama;

88.  poziva Komisiju da zaštićena morska područja uračuna u međunarodne ciljeve tek kada se njima bude primjereno upravljalo;

89.  smatra da bi nova zaštićena morska područja trebalo uključiti u okvir mreže Natura 2000 te da bi se njima trebalo promicati ekološku povezanost;

90.  ističe da zaštićena morska područja, kada su uspješna, mogu donijeti znatne socioekonomske koristi, posebno priobalnim zajednicama te sektorima ribarstva i turizma, kao i da zaštićena morska područja mogu ispunjavati ključne ekološke funkcije za obnovu ribljih stokova te poboljšati njihovu otpornost;

91.  naglašava da nova strategija EU-a za šume mora biti usklađena i dosljedna s europskim propisom o klimi i Strategijom za bioraznolikost za 2030.; ističe potrebu za cjelovitom i dosljednom strategijom EU-a za šume kojom se u EU-u jača multifunkcionalna uloga šuma i sektora koji se temelji na šumama i kojom se promiču dalekosežne okolišne, društvene i gospodarske koristi šuma, uz puno poštovanje klimatskih i okolišnih ciljeva EU-a; naglašava potrebu za jasnim davanjem prioriteta, pri čemu klima i zaštita i obnova bioraznolikosti trebaju biti središnji i međusobno povezani ciljevi u novoj strategiji EU-a za šume; poziva da se u plan obnove prirode uključe posebni obvezujući ciljevi za obnovu i daljnju zaštitu šumskih ekosustava, koji bi također trebali biti uključeni u strategiju EU-a za šume; smatra da je potrebno uzeti u obzir različite okolnosti na lokalnoj i regionalnoj razini te razini država članica;

92.  ponavlja svoje stajalište o strategiji EU-a za šume od 8. listopada 2020. da bi strategija trebala biti poveznica između nacionalnih politika u području šumarstva i agrošumarstva te ciljeva EU-a povezanih sa šumama i agrošumama uzimajući u obzir potrebu za poštovanjem nacionalne nadležnosti i potrebu za doprinosom širim ciljevima EU-a; stoga ističe potrebu da se u strategiji poštuje načelo supsidijarnosti te da se prepoznaju nadležnosti EU-a u području zaštite okoliša, uključujući šume; podsjeća da u skladu s člankom 191. UFEU-a politika EU-a u području okoliša mora doprinositi, među ostalim, očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša te razboritom i racionalnom korištenju prirodnih resursa; podsjeća da se nekoliko zakonodavnih akata EU-a odnosi na šume i upravljanje šumama;

93.  poziva EU i države članice da osiguraju najviše standarde okolišne zaštite šuma u svojim unutarnjim i vanjskim politikama;

94.  naglašava da bi se novom strategijom EU-a za šume trebalo promicati održivo gospodarenje šumama i naglašava važnost uravnoteženog jačanja održivog upravljanja šumama za zdravlje, otpornost na klimatske promjene i dugovječnost šumskih ekosustava te očuvanje multifunkcionalne uloge šuma; primjećuje da su zaštita i održivo gospodarenje našim šumama ključni dio naše opće dobrobiti jer se u njima odvijaju aktivnosti od javnog interesa u područjima rekreacije i zdravlja te obrazovanja te prepoznaje da održivo gospodarenje šumama promiče zaštitu europske bioraznolikosti šuma; podsjeća da su se EU i njegove države članice obvezali primjenjivati definicije i načela održivog gospodarenja šumama;

95.  ističe ulogu šuma u doprinošenju klimatskim ciljevima EU-a; smatra da kao prioritet treba postaviti kružnu i kaskadnu upotrebu šuma i drugih resursa biomase koja ne ugrožava znanstveno utemeljene aktivnosti zaštite i obnove te djelovanje u području klime; upotrebu drva kao građevinskog materijala smatra dobrim primjerom;

96.  ističe ključnu važnost mjera za poljoprivredno šumarstvo i pošumljavanje u okviru ZPP-a te potiče kontinuitet mjera u šumarstvu u skladu sa strategijom EU-a za šume;

97.  naglašava važnost otpornih i zdravih šumskih ekosustava, uključujući floru i faunu, za održavanje i poboljšanje brojnih usluga ekosustava koje nude šume, kao što su bioraznolikost, čist zrak, voda, zdravo tlo te drvne i nedrvne sirovine; ističe da postizanje ciljeva EU-a u pogledu okoliša, klime i bioraznolikosti neće nikad biti moguće bez šuma i šumarstva s višestrukom ulogom, u zdravom stanju i pod održivim upravljanjem, što iziskuje postojanje dugoročnog plana;

98.  ističe potrebu za osmišljavanjem dosljednog pristupa kojim će se pomiriti zaštita bioraznolikosti i zaštita klime s uspješnim sektorom koji počiva na šumama i održivom biogospodarstvu;

99.  prepoznaje važnost upotrebe drva iz šuma pod održivim gospodarenjem i drvnih proizvoda za prijelaz na gospodarstvo neutralno u pogledu emisija CO2 i za razvoj kružnog biogospodarstva;

100.  naglašava potrebu za revizijom i usklađivanjem pravila EU-a o upotrebi biomase za proizvodnju energije s ciljevima Strategije za bioraznolikost za 2030. i europskim propisom o klimi, posebno u okviru Direktive o energiji iz obnovljivih izvora i delegiranih akata na temelju Uredbe o taksonomiji;

101.  pozdravlja preuzetu obvezu u pogledu sadnje najmanje tri milijarde novih stabala u EU-u; naglašava da bi se inicijative EU-a za sadnju drveća trebale temeljiti na jasnim ekološkim načelima, samostalnom razvoju šuma, održivom ponovnom pošumljavanju, ozelenjivanju urbanih i prigradskih područja, obnovi, jačanju povezivosti i agrošumarstvu, i to u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama; poziva Komisiju da se pobrine za to da se te inicijative provode samo na način koji je kompatibilan s ciljevima bioraznolikosti te im doprinosi, pri čemu treba voditi računa o tome da ta sadnja ne zamijeni postojeće stare šume i šume velike bioraznolikosti te da doprinese osiguravanju otpornosti, mješovitosti i zdravlja šuma;

102.  podsjeća na svoje stajalište izneseno u Rezoluciji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU; poziva Komisiju da hitno iznese prijedlog pravnog okvira EU koji se temelji na obveznoj dužnoj pažnji i kojim se osigurava da su vrijednosni lanci održivi i da proizvodi ili roba koji se stavljaju na tržište EU-a nisu uzrok ili produkt krčenja šuma, uništavanja šuma, uništavanja ili prenamjene ekosustava ili kršenja ljudskih prava; napominje da bi se taj pravni okvir EU-a također trebalo proširiti na ekosustave s velikim zalihama ugljika i bogatom bioraznolikošću, a koji nisu šume, kao što su morski i obalni ekosustavi, močvarna područja, tresetišta i savane, kako bi se izbjeglo prebacivanje pritiska na ta područja;

103.  traži od Komisije da istraži mogućnost stvaranja pravnog okvira, ponajprije u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), kojim bi se omogućila zabrana trgovine određenim sirovinama, proizvodima i uslugama koji ugrožavaju bioraznolikost;

104.  naglašava da bi se ekološki otisak proizvodnje i potrošnje EU-a trebao hitno smanjiti kako bi ostao unutar granica planeta; poziva Komisiju da predloži obvezujuće ciljeve EU-a za 2030. kako bi se znatno smanjio otisak EU-a u pogledu materijala i potrošnje te kako bi ga se do 2050. dovelo unutar granica planeta(84); podržava Komisiju u primjeni pristupa kojim se obuhvaća cjeloviti životni ciklus prilikom mjerenja okolišnog otiska proizvoda i organizacija; smatra da bi trebalo smanjiti proizvodnju i upotrebu plastike; naglašava da gospodarske aktivnosti koje utječu na ekosustave i njihovu bioraznolikost te ih iskorištavaju trebaju uključivati sve moguće zaštitne mjere za ublažavanje njihovog negativnog utjecaja na te ekosustave;

Klimatske promjene

105.  izražava zabrinutost zbog toga što će se raznolikost većine kopnenih vrsta uvelike smanjiti ako zbog globalnog zagrijavanja temperatura poraste od 1,5 do 2 °C, a morske će vrste biti posebno ugrožene, posebno s obzirom na to da će se ta povećanja temperature vrlo vjerojatno i premašiti ako se nastave trenutačne putanje; stoga ponavlja da je potrebno znatno povećati ambicije EU-a i pri ostvarivanju ciljeva povezanih s ublažavanjem klimatskih promjena te u okviru strategija prilagodbe prednost dati prirodnim rješenjima i pristupima koji se temelje na ekosustavima te poboljšati zaštitu kopnenih i morskih prirodnih ponora ugljika u EU-u kao dodatnu mjeru za smanjenje emisija stakleničkih plinova;

106.  poziva Komisiju da procijeni utjecaj klimatskih promjena na brojnost i zemljopisnu rasprostranjenost vrsta, da tu procjenu uzme u obzir pri provedbi Strategije za bioraznolikost za 2030. te da pomogne državama članicama da te rezultate uključe u svoje nacionalne politike i u buduća izvješća u skladu s direktivama o prirodi;

107.  naglašava ključnu ulogu zdravih oceanskih ekosustava u zaustavljanju i preokretanju trenda gubitka bioraznolikosti i ublažavanju klimatskih promjena; poziva na očuvanje i obnovu oceanskih staništa bogatih ugljikom kako bi se poboljšalo skladištenje ugljika, zaštita obale i otpornost morskih vrsta i ribarstva na klimatske promjene; nadalje poziva na njihovo uključivanje u zaštićena morska područja kojima se učinkovito upravlja;

108.  poziva Komisiju da, nakon donošenja europskog propisa o klimi(85) i uzimajući u obzir važnu ulogu prirodnih ponora ugljika u postizanju klimatske neutralnosti, predloži ambiciozan znanstveno utemeljen cilj EU-a za 2030. za uklanjanje emisija stakleničkih plinova prirodnim ponorima ugljika, koji bi trebao biti usklađen sa Strategijom za bioraznolikost za 2030. i utvrđen u zakonodavstvu; nadalje podsjeća da brzo smanjenje emisija mora ostati prioritet;

109.  poziva Komisiju da što je moguće prije predstavi dugoročni akcijski plan EU-a za klimu i bioraznolikost, uključujući ciljeve u tim područjima, kojim će se poboljšati koordinacija i osigurati usklađenost, održivost i međusobna povezanost budućih aktivnosti te kojim će se uključiti obveze u sklopu globalnog okvira za bioraznolikost za razdoblje nakon 2020., Pariškog sporazuma, njegovih nacionalno utvrđenih doprinosa te ciljeva održivog razvoja; naglašava da je važno službeno koordinirati, i to što je prije moguće, praćenje, izvješćivanje i preispitivanje u pogledu planova za klimu i bioraznolikost; ističe da su otporni i zdravi ekosustavi ključni za suočavanje s klimatskim promjenama i prilagodbu na njih te da bi u mjerama u okviru europskog klimatskog pakta trebalo osigurati sinergije između politika u području bioraznolikosti i klime;

110.  pozdravlja novu strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama; smatra da bi mjere poduzete u okviru strategije za prilagodbu trebale biti u potpunosti usklađene sa Strategijom za bioraznolikost za 2030. i s mjerama za sprečavanje prirodnih katastrofa i pripravnosti na njih u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu;

111.  nadalje, podupire pristupe temeljene na ekosustavima kako su definiranu u UN-ovoj Konvenciji o bioraznolikosti, koji pružaju cjelovitu strategiju za integrirano gospodarenje tlom, vodom i živim resursima kojim se promiče očuvanje i održivo iskorištavanje na pravedan način;

112.  ističe da bi pojam „rješenja temeljena na prirodi” trebalo bolje definirati te da se tom definicijom ne bi smjelo ugroziti bioraznolikost i cjelovitost ekosustava; stoga poziva na izradu jasnije definicije na razini EU-a, kao i smjernica i alata, za primjenu prirodnih rješenja, kako bi se maksimalno povećala povezivost u kontekstu prirode te koristi i sinergije između očuvanja bioraznolikosti i ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama;

113.  konstatira da u mnogim nacionalnim klimatskim strategijama još uvijek nisu sadržana prirodna rješenja; smatra da bi platforma posvećena prirodnim rješenjima s većim brojem dionika mogla pomoći u osnaživanju sinergija u multilateralnim međunarodnim konvencijama o bioraznolikosti i klimatskim promjenama te doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja;

Onečišćenje

114.  pozdravlja ciljeve Komisije da se upotreba opasnijih i kemijskih pesticida smanji za 50 %, kao i gubitak hranjivih tvari iz gnojiva za 50 %, što bi dovelo do smanjenja upotrebe gnojiva za najmanje 20 % do 2030., pri čemu bi sve navedeno trebalo utvrditi u zakonodavstvu i revidirati za razdoblje nakon 2030. u cilju daljnjih smanjenja i preuzimanja dugoročnih obveza; poziva na učinkovitu ocjenu tih ciljeva na temelju konkretnih ključnih etapa;

115.  poziva Komisiju da utvrdi jasne i ambiciozne polazne vrijednosti za te ciljeve i da, zajedno s državama članicama, za svaku državu članicu odredi pravedne doprinose ciljevima na razini EU-a koji odražavaju njihove različite polazišne točke i okolnosti; ustraje u tome da bi svaka država članica trebala provesti snažne mjere kako bi ostvarila svoje ciljeve;

116.  protivi se ponovnoj autorizaciji aktivne tvari glifosata nakon 31. prosinca 2022.; poziva sve države članice da provedu relevantne pripremne radove da bi svim poljoprivrednicima stavile na raspolaganje održiva alternativna rješenja nakon zabrane glifosata;

117.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o postupku Unije za odobravanje pesticida(86) te očekuje od Komisije i država članica da bez odgode odgovore na sve na što se u njoj poziva; poziva Komisiju da u svoju reviziju provedbenih mjera za okvir za sredstva za zaštitu bilja uključi odredbe kojima se podupire cilj smanjenja pesticida na razini EU-a, kao što su jačanje i pojašnjenje ekoloških kriterija za odobravanje pristupa tržištu za pesticide; naglašava da se odluka o odobrenju ne bi trebala izdati ako EFSA zaključi da postoje neprihvatljivi učinci na okoliš; poziva Komisiju da regulatorne podatke o rizicima učini transparentnijima i dostupnijima;

118.  smatra da bi odstupanje predviđeno člankom 53. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009(87) trebalo pojasniti te primjenjivati samo iz zdravstvenih i ekoloških razloga; žali zbog toga što se to odstupanje koristi kako bi se dovela u pitanje zabrana uporabe triju neonikotinoida na otvorenom;

119.  poziva Komisiju da brzo dovrši reviziju Direktive 2009/128/EZ o održivoj upotrebi pesticida, među ostalim i ciljeva za smanjenje pesticida(88), te da poduzme sve mjere kako bi se zajamčilo da se države članice obvežu na njezinu provedbu, među ostalim i u svojim nacionalnim akcijskim planovima;

120.  napominje da raširena upotreba pesticida dovodi do otpornosti na pesticide, što je znatan problem koji pesticide čini manje učinkovitima; ističe da poljoprivrednici plaćaju visoku cijenu zbog povećane upotrebe pesticida i ovisnosti o njima; napominje da bi se, u svrhu izbjegavanja gubitka biološke raznolikosti i otpornosti na nametnike, trebala slijediti hijerarhija aktivnosti u skladu s osam načela integrirane zaštite bilja iz Priloga III. Direktivi 2009/128/EZ kojima je propisano da se kemijski pesticidi upotrebljavaju samo kao krajnja mjera;

121.  žali zbog činjenice da se procjena učinka kemikalija na okoliš i bioraznolikost često podcjenjuje i umanjuje joj se vrijednost u socioekonomskim analizama tijekom postupka autorizacije u okviru registracije, evaluacije, autorizacije i ograničavanja kemikalija; zabrinut je zbog kontinuirane upotrebe i autorizacije opasnih kemikalija koje negativno utječu na okoliš ili, u slučajevima nedostatka podataka o sigurnosti, na krajnje točke okoliša; poziva Komisiju da, u okviru svoje uloge upravitelja rizicima, bolje razmotri učinak kemikalija, uključujući njihove kronične i dugoročne utjecaje na okoliš i bioraznolikost;

122.  poziva Komisiju i države članice da zajamče jednake standarde i učinkovite provjere poljoprivrednih proizvoda uvezenih iz zemalja izvan EU-a;

123.  poziva Komisiju da provede reviziju Uredbe (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida(89) tako da uključuje rizike za zdravlje životinja i okoliš kao zakonodavne kriterije;

124.  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala surađivati s državama članicama i dionicima kako bi se zajamčilo da se u nacionalnim strateškim planovima za poljoprivredu od samog početka istaknu ambicije iz europskog zelenog plana i strategije „od polja do stola” da se znatno smanji upotreba kemijskih pesticida i s njima povezane opasnosti, kao i upotreba gnojiva i antibiotika; naglašava važnost ostvarivanja tih ciljeva na holistički i kružni način, primjerice usvajanjem agroekoloških pristupa kao što su integrirana proizvodnja i ekološka poljoprivreda, uključujući plodored; također ističe doprinos precizne poljoprivrede, digitalizacije i drugih alata za smanjenje i učinkovitu upotrebu pesticida, gnojiva i hranjivih tvari;

125.  ističe da je, kako bi se smanjila potreba za pesticidima i postiglo daljnje smanjenje upotrebe kemijskih pesticida i s njima povezanih rizika, poljoprivrednicima potreban širi skup alata koji bi sadržavao alternativna, učinkovita, cjenovno pristupačna i ekološki sigurna rješenja i metode za zaštitu usjeva; predlaže da se s tim ciljem obuhvati i veća primjena kulturnih, fizičkih i bioloških metoda kontrole, novih pesticida niskog rizika i biopesticida, učinkovitijih metoda primjene olakšanih alatima kao što su digitalna i precizna poljoprivreda, epidemiološki modeli, sveobuhvatniji i veći raspon opcija za otporne sorte koje zahtijevaju manji broj ulaznih tvari, te ojačani istraživački i inovacijski sustavi za osposobljavanje i savjetovanje, među ostalim u agroekološkim poljoprivrednim praksama;

126.  naglašava da sektori poljoprivrede, ribarstva i šumarstva EU-a imaju važnu ulogu u zaštiti i obnovi prirode te da moraju biti u potpunosti uključeni u provedbu strategije za biološku raznolikost do 2030.; ističe da bi provedbene mjere trebale biti popraćene jasno definiranom potporom, programima osposobljavanja i paketom održivih, sigurnih, učinkovitih i cjenovno pristupačnih rješenja i alternativa, kao i pristupom najnovijem znanju, tehnologiji i savjetodavnim uslugama; nadalje, naglašava doprinos koji pozitivni poticaji i razmjena najboljih praksi mogu dati provedbi strategije;

127.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se ciljevi strategije za biološku raznolikost do 2030. u potpunosti odražavaju u provedbi strategije „od polja do stola”, strategije za kemikalije s ciljem postizanja održivosti i u predstojećem akcijskom planu za nultu stopu onečišćenja, kojim bi se također trebalo riješiti pitanje svjetlosnog onečišćenja i onečišćenja bukom, uključujući podvodnu buku; naglašava važnost hvatanja u koštac s onečišćenjem na izvoru kao prioriteta uz istodobno jamčenje upotrebe najboljih raspoloživih tehnologija ;

128.  poziva Komisiju da postavi ambiciozan cilj smanjenja upotrebe vanjskog umjetnog svjetla za 2030. i predloži smjernice o tome kako države članice mogu smanjiti umjetno noćno umjetno svjetlo;

129.  stiče potrebu da se u Strategiju za bioraznolikost uključe namjenske mjere za smanjenje onečišćenja s izravnim učinkom na zdravlje i gubitak bioraznolikosti, kao što su onečišćenje plastikom i mikroplastikom te kemijsko onečišćenje; poziva Komisiju da osigura brzu provedbu svih mjera novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo i povezanog zakonodavstva;

Invazivne strane vrste

130.  izražava zabrinutost zbog činjenice da invazivne strane vrste već predstavljaju ozbiljnu opasnost za okoliš, prihode sigurnosno hrane nanošenjem nepovratne štete zaštićenim područjima i njihovoj bioraznolikosti, što dodatno pogoršavaju klimatske promjene;

131.  izražava žaljenje zbog toga što se na popisu invazivnih stranih vrsta u Uniji nalazi manje od 6 % invazivnih stranih vrsta prisutnih u Europskoj uniji; poziva Komisiju da pojača mjere i zajamči da se na popis uvrste invazivne strane vrste koje imaju negativni učinak po ugrožene vrste; nadalje poziva Komisiju da poboljša prevenciju uvođenjem obveznih procjena rizika prije prvog uvoza neautohtonih vrsta i predlaganjem bijelog popisa vrsta na razini EU-a za koje je dopušten uvoz, držanje, uzgoj i trgovina kućnim ljubimcima na temelju znanstvene procjene rizika i ekoloških karakteristika u EU-u što je prije moguće;

132.  naglašava da je trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima jedan od glavnih načina kojim se dovode invazivne strane vrste te da je osim toga uvođenje invazivnih stranih vrsta povezano i s drugim negativnim čimbenicima kao što su kopneni i morski promet te morski otpad; poziva na razvoj dodatnih mjera na razini EU-a za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje invazivnih stranih vrsta, uključujući izradu posebnih planova za one koji utječu na kritično ugrožene vrste; naglašava potrebu za dostatnim ljudskim, tehničkim i financijskim resursima za potporu prevenciji i pomoć pogođenim područjima u rješavanju problema postojećih i novouvedenih invazivnih stranih vrsta;

133.  žali zbog činjenice da je na popis invazivnih stranih vrsta koji izaziva zabrinutost Unije uključena samo jedna morska vrsta(90); poziva Komisiju da riješi problem te neproporcionalno malenog broja morskih invazivnih stranih vrsta radi jamčenja propisne usklađenosti s Uredbom (EU) br. 1143/2014(91);

Okvir za financiranje, integriranje i upravljanje

134.  naglašava da društvene i ekološke koristi od sprečavanja i obnove nadilaze investicijske troškove; poziva Komisiju da zajamči učinkovito integriranje i bioraznolikosti u rashode i programe EU-a te njezinu provjeru na temelju taksonomije EU-a poziva na učinkovitu primjenu načela nenanošenja znatne štete u rashodima i programima EU-a; poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu procjenu načina na koji bi se moglo mobilizirati najmanje 20 milijardi EUR koji su potrebni za potrebe prirode na godišnjoj razini, da iznese odgovarajuće prijedloge za godišnji proračun Unije i da ispita potrebu za namjenskim instrumentom financiranja za TEN-N; prima na znanje dogovor za povećanje uključivanja sredstava za postizanje ciljeva bioraznolikosti za 7,5 % od 2024. i 10 % od 2026. nadalje; smatra da bi trebalo uložiti napore kako bi se od 2021. nadalje što prije dostigao cilj od barem 10 % godišnjih rashoda za biološku raznolikost u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); naglašava potrebu za osiguravanjem dosljednosti između financiranja u području klime i bioraznolikosti; apelira na države članice da uključe djelovanja po pitanju bioraznolikosti u planove za oporavak i otpornost; ustraje na tome da se rashodi Unije povezani s bioraznolikošću trebaju pratiti u skladu s učinkovitom, transparentnom i sveobuhvatnom metodologijom koju će odrediti Komisija u suradnji s Europskim parlamentom i Vijećem;

135.  poziva Komisiju i države članice da do 2022. procijene koje su subvencije štetne za okoliš, s ciljem njihova postupnog ukidanja bez daljnjeg odgađanja; poziva na preusmjeravanje financijskih poticaja na ulaganja koja su pozitivna za bioraznolikost te na preusmjeravanje sustava oporezivanja prema povećanoj upotrebi ekoloških poreza i prihoda za zaštitu okoliša;

136.  podsjeća na obvezu EU-a da ispuni ciljeve iz Pariškog sporazuma; poziva Komisiju i države članice da ukinu sve neizravne i izravne subvencije za fosilna goriva što je prije moguće, a najkasnije do 2025.;

137.  smatra da bi postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva i drugih subvencija štetnih za okoliš trebalo podupirati i globalno u okvkru trgovinske politike EU-a i zelene diplomacije, među ostalim sporazumom o planu s ključnim etapama za svakog trgovinskog partnera;

138.  podsjeća da OECD procjenjuje da vlade na globalnoj razini troše otprilike 500 milijardi USD godišnje na potporu koja bi mogla biti štetna za biološku raznolikost, tj. pet do šest puta više od ukupnih rashoda za biološku raznolikost(92);

139.  poziva Komisiju da pruži jasne smjernice i poticaje za mobilizaciju privatnog financiranja za biološku raznolikost i uskladi ulaganja s ciljevima europskog zelenog plana i strategije za biološku raznolikost do 2030.; poziva nadalje Komisiju da osigura ambiciozan okvir usmjeren na budućnost s integriranim zakonodavnim mjerama i financijskim poticajima za javni i privatni sektor za podršku ostvarenju ciljeva u okviru Strategije za bioraznolikost do 2030. kao dio predstojeće obnovljene strategije održivog financiranja; poziva Komisiju da provede mjere u području održivih korporativnih nabava;

140.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju usklađenost politika i usklade politike EU-a i nacionalne politike sa Strategijom za biološku raznolikost do 2030.; nadalje poziva na to da se u svim politikama EU-a poštuju sva načela Ugovora, posebno načelo predostrožnosti i načelo da onečišćivač plaća;

141.  ističe potrebu za pravno obvezujućim okvirom za upravljanje bioraznolikošću, propisom o bioraznolikosti, kojim se nizom obvezujućih ciljeva gradi put prema 2050., uključujući ciljeve za 2030. i obveze preuzete na 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15), i kojim se uspostavlja mehanizam praćenja s pametnim pokazateljima i rješava problem zaštite i obnove izvan granica zaštićenih područja; poziva Komisiju da u tu svrhu tijekom 2022. podnese zakonodavni prijedlog; naglašava da će osiguravanje dostatnih ljudskih i financijskih resursa biti ključno za učinkovito upravljanje;

142.  poziva Komisiju da razmotri osnivanje neovisnog znanstvenog europskog panela o biološkoj raznolikosti ili sličnog tijela kako bi se procijenila usklađenost mjera EU-a s ambicijama Strategije o biološkoj raznolikosti za 2030. i da u skladu s tim donese preporuke o politikama, izbjegavajući svako moguće preklapanje s politikama EGP-a ili drugih tijela EU-a i međunarodnih tijela;

143.  podsjeća da se člankom 37. Povelje EU-a o temeljnim pravima odražava načelo jamčenja zaštite okoliša u zakonodavstvu Unije; smatra da bi se pravo na zdrav okoliš trebalo priznati u Povelji EU-a te da bi Unija trebala preuzeti vodstvo za priznavanje sličnog prava na međunarodnoj razini;

Istraživanje, inovacije i obrazovanje

144.  poziva Komisiju da ojača biološku raznolikost u okviru programa Unije za mlade, kao što je Europska volonterska služba, te da pokrene zeleni program Erasmusa u okviru cjelokupnog programa Erasmus kojim bi se usredotočilo na razmjenu znanja, studenata i stručnjaka u području obnove i očuvanja;

145.  ističe potrebu za boljim razumijevanjem sastava bioraznolikosti te njezinih učinaka na funkcioniranje ekosustava i otpornost ekosustava; smatra da bi trebalo povećati osnovna i primijenjena istraživanja o biološkoj raznolikosti te ističe da bi za to trebalo osigurati dostatna financijska sredstva; poziva na uključivanje istraživanja biološke raznolikosti u različite programe financiranja na razini EU-a i na nacionalnoj razini; ponovno ističe svoje pozive na uvođenje posebne misije za bioraznolikost u okviru istraživačkog programa EU-a; ističe potrebu za znatnim povećanjem sredstava za javna istraživanja;

146.  naglašava važnost većeg broja istraživanja o biogeografskim regijama i taksonomiji organizama, kao i o utjecaju krčenja šuma i gubitka biološke raznolikosti na osnovne usluge, kao što je opskrba hranom; ističe potrebu za poboljšanjem znanja o vezama između pojave bolesti s jedne strane te zakonite i nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama, očuvanja i propadanja ekosustava s druge strane;

147.  čvrsto vjeruje da bi trebalo provesti daljnja istraživanja o oceanima, s obzirom na to da oni u velikoj mjeri ostaju neistraženi; u tom pogledu poziva Komisiju da preuzme važnu ulogu u UN-ovu Desetljeću znanosti o oceanima i da slijedi preporuke misije Starfish 2030: obnova našeg oceana i voda; smatra da bi također trebalo osigurati financijska sredstva za dubokomorske ekosustave i biološku raznolikost;

148.  potiče istraživanja održivih poljoprivrednih inovacija, tehnologija te proizvodnih metoda i praksi za poljoprivrednike kojima se poboljšava biološka raznolikost i zdravlje ekosustava, uključujući digitalizaciju, održivo agrošumarstvo, niskorizične biološke alternative kemijskim pesticidima i poljoprivredu bez pesticida;

149.  smatra da bi povećani napori u istraživanju trebali obuhvaćati i društvene i gospodarske učinke i mogućnosti politika očuvanja, biološku raznolikost tla te topljenje ledenjaka i permafrosta;

150.  pozdravlja osnivanje Centra znanja za biološku raznolikost i novog Opservatorija EU-a za tlo;

151.  poziva na važnost dodjele odgovarajućih sredstava za prikupljanje podataka i razvoj pokazatelja za potporu izgradnji kapaciteta i jačanju suradnje u području biološke raznolikosti među dionicima; prepoznaje potencijal digitalizacije, velikih podataka i umjetne inteligencije za poboljšanje našeg razumijevanja i znanja o biološkoj raznolikosti;

152.  poziva Komisiju da pruži podršku malim i srednjim poduzećima u istraživačkim i inovacijskim naporima s ciljem doprinosa ciljevima Strategije EU-a za bioraznolikost za 2030.;

153.  drži da obrazovanje o okolišu mora biti sastavni dio obrazovanja; podržava uspostavu zaštićenih područja i u obrazovne svrhe; naglašava da je potrebno podržati participativne znanosti i podizanje razine osviještenosti, među ostalim kako bi se društvu pokazalo da je potrebno zaštititi i obnoviti bioraznolikost;

Globalni okvir za bioraznolikost u razdoblju nakon 2020., međunarodno djelovanje i upravljanje trgovinom i oceanima

154.  podsjeća na stajalište izraženo na sastanku COP15 o biološkoj raznolikosti i na potrebu za obvezujućim sporazumom za razdoblje nakon 2020. sličnim Pariškom sporazumu kako bi se do 2030. zaustavio gubitak biološke raznolikosti i preokrenuo taj trend s ciljevima i pokazateljima SMART, čvrstim provedbenim okvirom i znanstveno utemeljenim, neovisnim i transparentnim mehanizmom revizije; smatra da 2021. predstavlja prekretnicu za biološku raznolikost na svjetskoj razini i da bi EU tijekom pregovora trebao djelovati kao globalni predvodnik i zalagati se za visoku razinu ambicije, usklađenosti ili premašivanja vlastitih, uključujući pravno obvezujuće ciljeve globalne obnove i zaštite od najmanje 30 % do 2030.; pozdravlja, u tom pogledu, obvezu koju je preuzela Koalicija visokih ambicija za prirodu i ljude da zaštiti 30 % kopna i mora diljem svijeta; naglašava potrebu za pružanjem potpore zemljama s niskim dohotkom u provedbi tog novog okvira; naglašava važnost dodatnih obveza privatnog sektora u pogledu zaštite i obnove biološke raznolikosti;

155.  poziva Komisiju da se zalaže za ambiciozne i jasne globalne dugoročne ciljeve; ponavlja svoje stajalište da bi EU u pregovorima potencijalno trebao pozvati na zaštitu polovice planeta do 2050.(93);

156.  pruža podršku razvoju međunarodnog ugovora o pandemijama u okviru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) radi jačanja otpornosti na buduće pandemije; napominje da je jedna od preporuka radionice IPBES-a o bioraznolikosti i pandemijama osnivanje međuvladinog vijeća na visokoj razini za sprečavanje pandemije kojim bi se olakšala suradnja među vladama, među ostalim pružanjem znanstvenih informacija relevantnih za politike i koordiniranjem izrade okvira za praćenje, te postavili temelji za moguće ciljeve na raskrižju triju konvencija iz Rija; poziva EU i države članice da promiču uspostavu takvog vijeća na konferenciji COP15, koje bi trebalo djelovati u sinergiji s postojećim tijelima kao što je Svjetska zdravstvena organizacija;

157.  poziva Komisiju i države članice da od IPCC-a zatraže posebno izvješće o bioraznolikosti i klimatskim promjenama;

158.  zabrinut je zbog novih pravnih, ekoloških, biosigurnosnih i upravljačkih izazova koji bi mogli proizaći iz ispuštanja genetski modificiranih organizama za pogon gena u okoliš, među ostalim u svrhu očuvanja prirode; prima na znanje ishod ad hoc tehničke stručne skupine Konvencije o biološkoj raznolikosti o pogonima gena i živim modificiranim ribama(94), što izaziva zabrinutost zbog poteškoća u predviđanju njihova ponašanja, procjeni njihovih rizika i kontroli tih rizika nakon puštanja; napominje da bi organizmi za pogon gena sami po sebi mogli postati invazivne vrste; smatra da bi trebalo u potpunosti razviti smjernice, alate i okvir za praćenje stanja okoliša na globalnoj razini i na razini EU-a, kao i jasno globalno upravljanje i učinkovite mehanizme za kontrolu i poništavanje učinaka organizama koji pokreću gene te da su potrebna dodatna istraživanja o zdravstvenim, ekološkim, etičkim i drugim posljedicama organizama koji pokreću gene kako bi se bolje razumio njihov potencijalni učinak ; stoga smatra da ne bi trebalo dopustiti uvođenje genetski modificiranih organizama za proizvodnju gena, uključujući za potrebe očuvanja prirode, u skladu s načelom predostrožnosti ;(95);

159.  naglašava potencijal upotrebe zelene diplomacije, trgovinske politike i multilateralnog djelovanja za promicanje zaštite biološke raznolikosti izvan Europe; izražava potporu Desetljeću UN-a za obnovu ekosustava (2021. – 2031.) i poziva Komisiju i države članice da učinkovito integriraju zaštitu okoliša i biološke raznolikosti u sva vanjska djelovanja;

160.  poziva Komisiju da predvodi napore u sklapanju međunarodnog sporazuma o upravljanju prirodnim resursima kako bi ona ostala unutar „granica planeta” za korištenje prirodnih resursa;

161.  naglašava da degradacija i stres koje trpe ekosustavi štete postizanju napretka u pogledu ostvarenja većine ciljeva održivog razvoja do 2030., a naročito ciljeva iskorjenjivanja siromaštva i gladi, osiguravanja pristupa vodi i odvodnji, postizanja sigurnosti opskrbe hranom, osiguravanja zdravih života i smanjenja socioekonomskih nejednakosti u i među zemljama;

162.  naglašava da su klimatske promjene i uništavanje okoliša sve više u interakciji s čimbenicima koji uzrokuju raseljavanje ljudi jer je stanovništvo prisilno raseljeno iz svojih domova zbog posljedica klimatskih promjena, degradacije okoliša i katastrofa; naglašava da će se, zbog klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, u sljedećim desetljećima broj takvih kriza samo povećavati ako se ne poduzmu hitne i učinkovite mjere; naglašava da EU mora biti spreman na raseljavanje uzrokovano klimatskim promjenama i raseljavanje zbog degradacije okoliša i katastrofa te prepoznaje potrebu za poduzimanjem prikladnih mjera kojima će se zaštititi ljudska prava pogođenog stanovništva;

163.  poziva Komisiju da osobito olakša izgradnju kapaciteta, uključujući prijenos znanja, razmjenu tehnologije i osposobljavanje za vještine kako bi zemlje korisnice provele Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka te druge konvencije i sporazume ključne za zaštitu biološke raznolikosti u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i Instrumenta za pomoć u trgovini; ustraje na potrebi za jačanjem programa suradnje sa zemljama izvan EU-a radi očuvanja njihove autohtone bioraznolikosti, među ostalim kroz međuparlamentarni dijalog, te za pomaganjem zemljama u razvoju u provedbi tih programa; nadalje poziva na poboljšanje zajedničkog upravljanja prekograničnim ekosustavima i migracijskim rutama i vrstama te na smanjenje mogućnosti prijenosa rizika od gubitka biološke raznolikosti u druge dijelove svijeta;

164.  pozdravlja inicijative poput afričkog Velikog zelenog zida i poziva Komisiju da razvije slične inicijative za druge regije i podrži međunarodne inicijative za obnovu biološke raznolikosti diljem svijeta, uz istodobno proširenje ključnih područja biološke raznolikosti usmjerenih na poticanje otpornosti zemalja u razvoju na klimatske promjene; smatra da bi novi Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju u razdoblju mogao djelovati kao važan pokretač promjene u obnovi i očuvanju bioraznolikosti diljem svijeta; smatra da bi se u novom Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju znatan doprinos proračuna trebao iskoristiti za obnovu i očuvanje biološke raznolikosti, čime bi se doprinijelo općem cilju uključivanja biološke raznolikosti;

165.  drži da je autohtono i lokalno znanje ključno za učinkovitu zaštitu biološke raznolikosti i podsjeća da se u posebnom izvješću IPCC-a o klimatskim promjenama i zemljištu prepoznaje ključna uloga autohtonih naroda i lokalnih zajednica u očuvanju okoliša; apelira na Komisiju i države članice da nastave raditi s međunarodnom zajednicom s ciljem prepoznavanja doprinosa autohtonog stanovništva i lokalnih zajednica zaštiti bioraznolikosti kako bi se zajamčila njihova prava i pružila podrška njihovu sudjelovanju u postupku donošenja odluka; poziva nadalje sve države članice da bez odgode ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima iz 1989. (Konvencija ILO-a br. 169);

166.   podržava napore posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš da se u vezi s okolišem, ekosustavima i biološkom raznolikošću razviju smjernice o obvezama u pogledu ljudskih prava; poziva države članice i institucije EU-a da podupru i zagovaraju globalnu provedbu okvirnih načela ljudskih prava i okoliša iz 2018. koja je predstavio posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava i okoliš; poziva EU da u okviru Programa UN-a za okoliš podrži inicijativu o zaštiti okoliša;

167.  potiče EU i države članice da potaknu priznavanje ekocida kao međunarodnog zločina u skladu s Rimskim statutom Međunarodnoga kaznenog suda;

168.  pozdravlja predanost Komisije punoj provedbi i primjeni odredbi o bioraznolikosti sadržanih u trgovinskim sporazumima kao i boljem ocjenjivanju njihova utjecaja na bioraznolikost; pozdravlja činjenicu da nova trgovinska strategija „poziva na bolju političku integraciju trgovinskih politika i unutarnjih politika EU-a” te priznaje da je „očuvanje biološke raznolikosti globalni izazov koji zahtijeva globalne napore”(96); ističe da se struktura postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini i postojeća pravila WTO-a nedovoljno bave doprinosom trgovine drastičnom gubitku biološke raznolikosti; stoga poziva Komisiju da bez odgode razmotri specifične i konkretne mjere kako bi se zajamčilo da trgovinski sporazumi EU-a ne uzrokuju ili prijete uzrokovanjem gubitka biološke raznolikosti te da trgovinska politika EU-a bude učinkovito usklađena s njezinom strategijom za biološku raznolikost do 2030.;

169.  poziva Komisiju da osigura potpunu usklađenost svih novih i budućih sporazuma o trgovini i ulaganjima s europskim zelenim planom, Pariškim sporazumom, obvezama EU-a u pogledu biološke raznolikosti i ciljevima održivog razvoja, koji sadržava obvezujuća i provediva poglavlja o trgovini i održivom razvoju, uključujući zaštitne mjere i učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za neusklađenost, uključujući mogućnost ponovnog uvođenja carina; poziva Komisiju da promiče slilne mjere u postoječim sporazumima o trgovini i ulaganju;

170.  naglašava važnost sustavnog uključivanja dimenzije biološke raznolikosti, zajedno s ekonomskom i socijalnom dimenzijom, u sve procjene učinka na održivi razvoj koje se više nego prije moraju temeljiti na čvrstoj metodologiji, kako je predloženo u dostupnim studijama Komisije, te dosljedno uzimati u obzir pitanja biološke raznolikosti; poziva da se procjene učinka na održivi razvoj provedu kao dio faze utvrđivanja opsega budućih sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima; poziva da se procjene učinka na održivi razvoj redovito ažuriraju tijekom razvoja pregovora kako bi se na odgovarajući način utvrdili, procijenili i riješili mogući rizici za biološku raznolikost u dotičnoj regiji i u EU-u što je prije moguće te da oblikuju relevantne bilateralne obveze navedene u pregovorima;

171.  poziva Komisiju da osigura da poglavlja o trgovini i održivom razvoju sadržavaju plan s konkretnim i provjerljivim obvezama u pogledu kojih će se ostvariti napredak u drugim poglavljima; naglašava važnost sustavnog provođenja redovitih ex post evaluacija održivosti i procjena učinka kako bi se zajamčila dosljednost s međunarodnim obvezama EU-a u pogledu biološke raznolikosti; poziva Komisiju da ažurira postojeća poglavlja sporazuma o trgovini i ulaganjima primjenom klauzula o aktivnoj i pravovremenoj reviziji kako bi se osiguralo da se postojeći sporazumi o slobodnoj trgovini što prije usklade s europskim zelenim planom te da Parlamentu predstavi rezultate i planirane prilagodbe;

172.  zahtijeva da Vijeće u svojem nacrtu mandata za buduće sporazume i pri preispitivanju trenutačnih sporazuma Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) učini ključnim elementom sporazumâ o slobodnoj trgovini, pod uvjetom da se postigne dogovor o obveznim mehanizmima za preispitivanje nacionalnih ciljeva; također traži od Vijeća da CITES i Pariški sporazum učini ključnim elementima sporazuma o slobodnoj trgovini te da naglasi potrebu za njihovom učinkovitom provedbom; ističe važnost predstojeće reforme Uredbe o općem sustavu povlastica u osiguravanju učinkovite provedbe multilateralnih konvencija o klimi i okolišu obuhvaćenih Uredbom, uključujući Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

173.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da uvezeni proizvodi zadovoljavaju iste standarde koji se zahtijevaju od europskih proizvođača kako bi se zaštitili okoliš i biološka raznolikost te osiguralo poštovanje ljudskih i radničkih prava; naglašava potrebu za promicanjem jednakih uvjeta na globalnoj razini i poduzimanjem mjera za sprečavanje mogućeg raseljavanja gubitka biološke raznolikosti u inozemstvu; poziva Komisiju da naruči studiju o učincima proizvoda koje EU izvozi i njihovim metodama proizvodnje na biološku raznolikost;

174.  poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se zabranio izvoz opasnih tvari zabranjenih u EU-u iz EU-a, u skladu s načelom nečinjenja štete, s Rotterdamskom konvencijom o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini i s europskim zelenim planom;

175.  podržava Komisiju u njezinoj želji da u međunarodnim raspravama o trgovini i okolišu podigne i proširi svijest o tome te da promiče tumačenje relevantnih odredbi WTO-a kojim se priznaje pravo članica na pružanje učinkovitih odgovora na globalne izazove u području okoliša, posebno na klimatske promjene i zaštitu biološke raznolikosti, osobito korištenjem metoda za postupke i proizvodnju koje nisu povezane s proizvodima; nadalje smatra da bi EU trebao uložiti napore u uključivanje obvezujućih razina zaštite biološke raznolikosti u predstojeći rad na reformi WTO-a; potiče Komisiju da razmotri uključivanje stručnog znanja o trgovini i okolišu u sporove koji proizlaze iz sukoba između trgovinskih obveza i iznimaka u pogledu zaštite okoliša; potiče Komisiju da taj prijedlog promiče u kontekstu svoje inicijative za klimu i trgovinu u WTO-u; traži neovisnu dubinsku analizu učinaka preostalih odredbi o rješavanju sporova između ulagača i države i sustavu sudova za ulaganja u trgovinskim sporazumima ;

176.  žali zbog nedostataka u provedbi uredbi EU-a o trgovini divljom faunom i florom jer njima nisu obuhvaćene sve kritične vrste i ne pruža se ista zaštita životinjama uzgojenima u zatočeništvu; poziva Komisiju da se zajedno pozabavi zakonitom komercijalnom trgovinom i nezakonitom trgovinom u okviru revizije Akcijskog plana EU-a za zaštitu divlje faune i flore za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom, koji bi trebao biti potpuno u skladu sa Strategijom za biološku raznolikost do 2030. i primiti odgovarajuća financijska sredstva, uključujući pomoć zemljama koje nisu članice EU-a te centrima za spašavanje i utočišta divlje faune i flore; poziva Komisiju da predloži zakonodavstvo kojim se zabranjuje uvoz, prekrcaj, kupnju i prodaju divlje faune i flore koja se uzima, prerađuje, prevozi ili prodaje kršeći zakone u zemlji sječe/podrijetla;

177.  poziva Komisiju i države članice da ulože napore kako bi se zaustavila komercijalna trgovina ugroženim vrstama i njihovim dijelovima; naglašava važnost razvoja ciljeva SMART-a u tu svrhu; ponovno poziva na potpunu i trenutačnu zabranu komercijalne trgovine, izvoza ili ponovnog izvoza bjelokosti na europskoj razini unutar EU-a i u odredišta izvan EU-a(97), uključujući „predkonvencionalnu” bjelokost, ističući da bi trebalo zadržati ograničene iznimke za uvoz i izvoz znanstvenih proizvoda, glazbenih instrumenata zakonito stečenih prije 1975. i za trgovinu artefaktima i antikvitetima proizvedenima prije 1947., pod uvjetom da su popraćeni valjanim certifikatom, te traži slična ograničenja za druge ugrožene vrste poput tigrova i nosoroga; poziva na to da se ta zabrana primijeni bez daljnjih odgađanja 2021.;

178.  poziva Komisiju i države članice da pomognu globalnoj zajednici u rješavanju rizika povezanih s trgovinom i prodajom divljih životinja; poziva Komisiju da se koristi regulatornim dijalozima predviđenima u sporazumima o slobodnoj trgovini za promicanje strogih sanitarnih i fitosanitarnih standarda EU-a i dobrobiti životinja kako bi se rizik od budućih epidemija i pandemija sveo na najmanju moguću mjeru; poziva Komisiju da po potrebi razmotri uvođenje moratorija na uvoz divljih životinja ili drugih vrsta iz prijavljenih žarišnih točaka zaraznih bolesti kako bi se riješili mogući sigurnosni problemi;

179.  napominje s dubokomo zabrinutšću da se onečišćenje plastikom u moru od 1980. povećalo deset puta, čime je pogođeno najmanje 267 vrsta i ljudsko zdravlje; izražava zabrinutost zbog onečišćenja uzrokovanog mikroplastikom i nanoplastikom te zbog njezina utjecaja na morsku biološku raznolikost; naglašava potrebu za sinergijama između akcijskog plana za kružno gospodarstvo i strategije za biološku raznolikost do 2030.;

180.  poziva Europsku uniju da vodi pregovore o međunarodnom sporazumu za plastiku, među ostalim o oceanima bez plastike s obvezujućim ciljevima do 2030.;

181.  prima na znanje neuspjeh članova Svjetske trgovinske organizacije da zaključe tekuće pregovore o subvencijama u ribarstvu do kraja 2020.; duboko žali zbog neuspješnog izvršavanja obveza iz ciljeva održivog razvoja (SDG 14.6) o postupnom ukidanju štetnih subvencija u ribarstvu do 2020.; podržava poziv na sklapanje globalnog sporazuma kojim bi se zabranile štetne subvencije za ribarstvo; Stoga poziva EU da preuzme važniju ulogu u pregovorima, a Komisiju da zajamči da su odredbe o ribarstvu u trgovinskim sporazumima u skladu sa zaštitom morske biološke raznolikosti;

182.  naglašava da bi oceane trebalo priznati na međunarodnoj razini kao globalni zajednički resurs kako bi se osigurala njihova zaštita; poziva Europsku uniju da potakne usvajanje ambicioznog globalnog ugovora o oceanu radi zaštite morske bioraznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti diljem svijeta na sljedećem sastanku Međuvladine konferencije o biološkoj raznolikosti izvan nacionalne nadležnosti;

183.  naglašava potrebu za postizanjem integriranog okvira pomorske politike EU-a kojim se osigurava dosljednost morske biološke raznolikosti, klimatske politike i ZRP-a;

184.  ističe da se vjeruje da dubokomorski svijet ima najveću bioraznolikost na Zemlji i osigurava kritične okolišne usluge, uključujući dugoročnu sekvestraciju ugljika; ističe da će dubokomorsko rudarstvo vrlo vjerojatno uzrokovati neizbježni i trajni gubitak biološke raznolikosti; naglašava da se načelo predostrožnosti mora primjenjivati na novi sektor dubokomorskog rudarstva; podsjeća na svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o međunarodnom upravljanju oceanima(98) i poziva Komisiju i države članice da promiču moratorij, među ostalim i u Međunarodnom tijelu za morsko dno, na dubokomorsko rudarstvo sve dok se učinci dubokomorskog rudarenja na morski okoliš, biološku raznolikost i ljudske aktivnosti na moru ne prouče i dovoljno istraže te se može upravljati dubokomorskim rudarenjem kako se ne bi zajamčio gubitak morske biološke raznolikosti ni uništavanje morskih ekosustava; naglašava potrebu da Komisija prestane financirati razvoj rudarske tehnologije na morskom dnu u skladu s kružnim gospodarstvom koje se temelji na minimiziranju, ponovnoj upotrebi i recikliranju minerala i metala;

185.  ponavlja svoj poziv(99) državama članicama i Komisiji da surađuju u okviru Međunarodnog tijela za morsko dno kako bi se osigurala transparentnost u njezinim metodama rada, kao i učinkovita zaštita morskog okoliša od štetnih učinaka te zaštita i očuvanje morskog okoliša, kako se zahtijeva u dijelovima XI. i XII. Konvencije UN-a o pravu mora, te poziva države članice da preuzmu proaktivnu i progresivnu ulogu u međunarodnim tijelima kako bi se predložile reforme transparentnosti i povećale sveukupne ekološke ambicije poduzetih mjera;

186.  ističe ključnu važnost populacija kitova za morske ekosustave i sekvestraciju ugljika; ponavlja svoju snažnu potporu nastavku svjetskog moratorija na komercijalni kitolov i zabranu međunarodne trgovine proizvodima od kitova(100); žali zbog povlačenja Japana iz Međunarodne komisije za kitolov; apelira na Norvešku i Japan da prekinu svoje aktivnosti kitolova; poziva EU i države članice da potaknu Međunarodnu komisiju za kitolov da se službeno pozabavi norveškim komercijalnim kitolovom;

187.  poziva Farske otoke da prekinu svoj kontroverzni godišnji lov na bjelogrle dupine, poznat i kao Grindadràp; poziva Europsku komisiju i države članice da neprestano komuniciraju s Farskim otocima o tom pitanju s ciljem ukidanja te prakse;

Provedba i izvršenje zakonodavstva o prirodi

188.  apelira na države članice da u potpunosti provedu i ispune obveze utvrđene u postojećem zakonodavstvu EU-a u području okoliša; poziva Komisiju da brže, učinkovitije i transparentnije, među ostalim redovitim praćenjem slučajeva, nastavi s postupcima zbog povrede prava kako bi se ispravili svi slučajevi neusklađenosti te da do 2022. poboljša svoju javnu bazu podataka kako bi se mjere koje su poduzele države članice i Komisija kao odgovor na povrede propisa o okolišu pratile na jasno razumljiv i pristupačan način; poziva nadalje Komisiju da dodijeli dostatna sredstva da bi se prevladala trenutačna kašnjenja; smatra da je dostatna razina kvalificiranog osoblja i resursa preduvjet za uspješnu provedbu i izvršenje politika Unije;

189.  poziva Komisiju da brzo pokrene postupke zbog povrede prava u slučajevima nezakonite sječe, surađujući s drugim europskim organizacijama kao što je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), te o neusklađenosti s Okvirnom direktivom o vodama(101) i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji(102) kako bi se ispunili zahtjevi za postizanje dobrog stanja okoliša za europska mora i vode;

190.  poziva države članice, uključujući regionalna i lokalna tijela, da ubrzaju provedbu i izvršavanje te poziva vlade država članica da ažuriraju svoje nacionalne strategije za biološku raznolikost i da Komisiji podnose dvogodišnja izvješća o provedbi strategije za biološku raznolikost do 2030. na nacionalnoj razini; poziva Komisiju da provede evaluaciju sredinom provedbenog razdoblja i da po potrebi preispita strategiju;

191.  naglašava da je provedba i provedba zakonodavstva EU-a u svim državama članicama također važna za osiguravanje stabilnog i transparentnog regulatornog okvira za dionike, uključujući gospodarske subjekte; apelira na Komisiju i države članice na postizanje ciljeva iz Strategije za bioraznolikost na najučinkovitiji način i na način koji u najmanjoj mjeri opterećuje gospodarske subjekte;

192.  smatra da se suzbijanje kaznenih djela protiv okoliša mora ojačati u državama članicama i izvan njihovih granica; drži da postoje velike razlike među državama članicama EU-a zbog kojih kazneno pravo o okolišu ne može biti učinkovito; stoga potiče Komisiju da revidira Direktivu o zaštiti okoliša putem kaznenog prava(103) kako bi se riješile te razlike; poziva na to da se kaznena djela i kaznena djela protiv okoliša, kao što je nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov i kriminal povezan s divljom faunom i florom, priznaju kao teška kaznena djela koja bi trebalo primjereno kazniti sa snažnim odvraćajućim učinkom, posebno u kontekstu organiziranog kriminala; poziva Komisiju da istraži mogućnost dodavanja protokola u vezi s kriminalom u području divlje flore i faune Konvenciji UN-a o transnacionalnom organiziranom kriminalu;

193.  naglašava važnost odgovornosti u slučaju kršenja zakonodavstva ili štete za okoliš; poziva na što bržu reviziju Direktive o odgovornosti za okoliš(104) u potpuno usklađenu uredbu;

194.  izražava duboku zabrinutost zbog položaja boraca za zaštitu okoliša i aktivista za zaštitu okoliša, posebno u zemljama u razvoju, te poziva Komisiju i države članice da ih podrže diljem svijeta;

195.  potiče Komisiju da definira posebnu strategiju za zaštitu i potporu za lokalne zajednice i borce za ljudska prava u području okoliša i zemljišnih prava, koji bi se trebali koordinirati u svim programima vanjske pomoći; također poziva na veću potporu organizacijama civilnog društva koje rade na zaštiti okoliša i biološke raznolikosti, posebno uspostavom partnerstava i izgradnjom kapaciteta za obranu prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica;

196.  ponovno ističe da države članice moraju osigurati očuvanje područja mreže Natura 2000 i održavanje ili obnovu povoljnog stanja očuvanosti zaštićenih vrsta i staništa; poziva na potpunu provedbu Direktive o staništima kako bi se mjere očuvanja uskladile s najnovijim tehničkim i znanstvenim napretkom; svjestan je problema koji proizlaze iz suživota stočarstva s velikim mesojedima u nekim državama članicama; poziva Komisiju i države članice da poduzmu prikladne mjere za rješavanje socioekonomskih konflikata povezanih sa suživotom s velikim mesojedima, kao što su preventivne mjere i mjere kompenzacije, čime se jamči njihova zaštita; prima na znanje postojanje jasnih smjernica za provedbu tih mjera, u skladu s Direktivom 92/43/EEZ, uključujući smjernice o hibridizaciji vukova;

197.  naglašava da uspješna provedba Strategije ovisi o uključenosti svih aktera i sektora; Ističe da je potrebno uključiti i poticati te aktere i sektore da unaprijede ciljeve strategije za biološku raznolikost do 2030.; poziva Komisiju da uspostavi platformu s različitim dionicima i zajedniciama za raspravu i da zajamči uključivu, ujednačenu i pravednu tranziciju; smatra da bi ta platforma trebala olakšati aktivno i reprezentativno sudjelovanje zajednica i dionika u postupku donošenja odluka;

198.  naglašava da je za predstojeću reviziju Direktive o nefinancijskom izvješćivanju ključno integrirati zahtjeve koji obuhvaćaju i klimatske zahtjeve i zahtjeve u području bioraznolikosti;

o
o   o

199.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiju.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0212. (3) SL L 354, 28.12.2013., str. 171. (4) SL L 164, 25.6.2008., str. 19. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0015. (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078. (7) SL C 23, 21.1.2021., str. 130. (8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0285. (9) SL C 356, 4.10.2018., str. 38. (10) SL C 101, 16.3.2018., str. 123. (11) SL C 337, 20.9.2018., str. 30. (12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0201. (13) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0241. (14) Usvojeni tekstovi P9_TA(2019)0078). (15) Karlsruher Institut für Technologie, „Klimatske promjene pogoršavaju gubitak biološke raznolikosti: Ciljevi biološke raznolikosti nakon 2020. morat će uzeti u obzir globalno zatopljenje”, ScienceDaily, Rockville, 2020. (16) Summary for policymakers of the IPBES Global assessment report on biodiversity and ecosystem services (Sažetak globalnog izvješća o procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava za tvorce politika). (17) Stanje prirode u EU-u – rezultati izvješćivanja u skladu s direktivama o prirodi 2013. – 2018. (18) Peto izdanje globalnog pregleda biološke raznolikosti. (19) Daszak, P. et al., Workshop Report on Biodiversity and Pandemics (Izvješće s radionice o biološkoj raznolikosti i pandemiji) Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava, Bonn, 2020. (20) Ibid. (21) Durant, O., Natural Medicine: Past to Present, (Prirodna medicina: od prošlosti do sadašnjosti), University College of London, London, 2018. (22) Izvješće Europske agencije za okoliš od 23. studenoga 2020. naslovljeno „Uvod u europska zaštićena područja”. (23) „Učinkovito upravljanje zaštićenim područjima mreže EU-a Natura 2000”, (24) ten Brink, P. et al., Natura 2000 – Jobs Scoping Study (Executive summary), (Natura 2000 i radna mjesta: (sažetak)), Institut za europsku politiku okoliša, Bruxelles, 2017. (25) Ibid. (26) Tematsko izvješće Suda od 21. veljače 2017. naslovljeno „Potrebni su dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”. (27) Izvješće FAO-a od 20. svibnja 2018. naslovljeno „Why Bees Matter” (Zašto su pčele važne). (28) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0104. (29) IPBES, Izvješće o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava od 31. svibnja 2019. (30) Leclère, D. et al., Bending the curve of terrestrial biodiversity needs an integrated strategy („Preokretanje trenda kopnene biološke raznolikosti zahtijeva integriranu strategiju”)., Nature, Vol. 585, Nature Research, London, 2020, str. 551–556. (31) Rezolucija Europskog parlamenta od 28. travnja 2021. o zaštiti tla (usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0143; (32) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Biološka raznolikost na poljoprivrednim zemljištima: doprinos ZPP-a nije zaustavio njezino smanjivanje”. (33) Izvješće EEA-e naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2020.: znanje za tranziciju prema održivoj Europi”. (34) Bar-On, Y.M., Phillips, R. and Milo, R., The biomass distribution on Earth, (Distribucija biomase na Zemlji) Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America, Vol. 115, No. 25, National Academy of Sciences, Washington, D.C., 2018. (35) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Morski okoliš: zaštita koju pruža EU seže daleko, ali ne ulazi u dubinu”. (36) Članak Europskog parlamenta od 9. prosinca 2020. naslovljen "Održivo šumarstvo: rad Parlamenta na borbi protiv krčenja šuma”. (37) Izvješće Komisije od 15. listopada 2020. naslovljeno „Stanje prirode u Europskoj uniji Izvješće o stanju i trendovima za 2013. – 2018. za vrste i staništa zaštićene direktivama o pticama i staništima” (COM(2020)0635). (38) Ibid. (39) Izvješće FAO-a i Programa Ujedinjenih naroda za okoliš od 22. svibnja 2020. naslovljeno „Stanje svjetskih šuma – šume, biološka raznolikost i ljudi”. (40) Rezolucija s preporukama Komisiji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU. (41) Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Komisije iz serije Znanost za politiku od 13. listopada 2020. naslovljeno „Kartografsko prikazivanje i procjena stanja ekosustava i njihovih usluga: Procjena ekosustava EU-a. (dodatak) i Inicijativa BEST Glavne uprave Komisije za okoliš (dobrovoljni program za biološku raznolikost i usluge ekosustava u najudaljenijim regijama EU-a i prekomorskim zemljama i područjima). (42) Inicijativa BEST. (43) Summary for policymakers of the IPBES Global assessment report on biodiversity and ecosystem services (Sažetak globalnog izvješća o procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava za tvorce politika). (44) IPBES, Globalno izvješće o procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava i Peto izdanje globalnog pregleda biološke raznolikosti. (45) Izvješće Europske agencije za okoliš od 25. lipnja 2020. naslovljeno „Morske poruke II: prema čistim, zdravim i produktivnim morima provedbom pristupa temeljenog na ekosustavu”. (46) Posebno izvješće IPCC-a od 24. rujna 2019. o oceanima i kriosferi s obzirom na klimatske promjene. (47) Glavna uprava Komisije za okoliš, Deskriptor 10: morski otpad. (48) Ibid. (49) Izvješće Europske agencije za okoliš „Stanje prirode u EU-u – rezultati izvješćivanja u skladu s direktivama o prirodi 2013. – 2018.”. (50) Izvješće s radionice IPBES-a od 29. listopada 2020. o biološkoj raznolikosti i pandemijama. (51) Ibid. (52) Izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš od 6. srpnja 2020. naslovljeno „Sprečavanje sljedeće pandemije – zoonotske bolesti i kako razbiti lanac prijenosa”. (53) tripartitni sažetak WHO-a, FAO-a i OIE-a iz travnja 2010. o podjeli odgovornosti i koordiniranju globalnih aktivnosti za rješavanje pitanja zdravstvenih rizika na dodirnim točkama ljudskih i životinjskih ekosustava. (54) Komunikacija Komisije od 11. studenoga 2020. naslovljenu „Izgradnja europske zdravstvene unije: jačanje otpornosti EU-a na prekogranične prijetnje zdravlju (COM(2020)0724). (55) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 11. studenoga 2020. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1082/2013/EU (COM(2020)0727). (56) Preporuka IUCN-a od 10. rujna 2016. naslovljena „Zaštićena područja i druga područja važna za bioraznolikost u odnosu na industrijske aktivnosti i razvoj infrastrukture koji su štetni za okoliš”. (57) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.). (58) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.). (59) Brifing Europske agencije za okoliš naslovljen „Učinkovito upravljanje zaštićenim područjima mreže EU-a Natura 2000”. (60) Priopćenje za medije Svjetske zaklade za migracije riba od 28. srpnja 2020. naslovljeno „Masovni pad populacija migratornih slatkovodnih riba može ugroziti život milijuna ljudi” upozorava novo izvješće. (61) Stanje prirode u EU-u – rezultati izvješćivanja u skladu s direktivama o prirodi 2013. – 2018. (62) Izvješće Komisije od 2. listopada 2015. pod naslovom „Petogodišnji pregled provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020” (COM(2015)0478). (63) Stanje prirode u EU-u – rezultati izvješćivanja u skladu s direktivama o prirodi 2013. – 2018. (64) Borealna biogeografska regija s 4,84 % i Atlantik s 4,94 % u povoljnom stanju očuvanosti, u skladu s podacima (2019.) navedenim u skladu s čl. Direktive o staništima za razdoblje od 2013. do 2018. (65) podaci (2019.) navedeni u skladu s čl. 17. Direktive o staništima za razdoblje od 2013. do 2018. (66) Rezolucija o COP-u15 Konvencije o biološkoj raznolikosti. (67) Rezolucija o ulozi EU-a u zaštiti i obnovi svjetskih šuma. (68) Rezolucija Europskog parlamenta od 23. listopada 2019. o Nacrtu uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 546/2011 u pogledu procjene učinka sredstava za zaštitu bilja na pčele medarice (usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0041). (69) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.). (70) Direktiva 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ - Izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 102, 11.4.2006., str. 15.). (71) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo (usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0040). (72) Stranke UNCCD-a definirale su neutralnost degradacije zemljišta na sljedeći način: stanje u kojem količina i kvaliteta zemljišnih resursa, potrebnih za potporu funkcijama i uslugama ekosustava i jačanju sigurnosti opskrbe hranom, ostaju stabilne ili se povećavaju u određenim vremenskim i prostornim razmjerima i ekosustavima. (73) Tematsko izvješće Revizorskog suda od 18. prosinca 2018. naslovljeno „Borba protiv dezertifikacije u EU u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”. (74) Stanje prirode u EU-u – rezultati izvješćivanja u skladu s direktivama o prirodi 2013. – 2018. (75) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda od 5. lipnja 2020. naslovljeno „Biološka raznolikost na poljoprivrednim zemljištima: doprinos ZPP-a nije zaustavio njezino smanjivanje”. (76) Ibid. (77) Uredba (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera (SL L 198, 25.7.2019., str. 105.). (78) Izvješće EEA-e naslovljeno „Marine Messages II” (Morske poruke II.), str. 34. (79) Tehnički dokument FAO-a za ribarstvo i akvakulturu od 19. veljače 2019. naslovljen „Treća procjena odbačenog ulova na razini globalnog morskog ribolova”. (80) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Biološka raznolikost na poljoprivrednim zemljištima: doprinos ZPP-a nije zaustavio njezino smanjivanje”. (81) Uredba (EU) 2016/2336 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o utvrđivanju posebnih uvjeta za ribolov dubokomorskih stokova u sjeveroistočnom Atlantiku i odredaba za ribolov u međunarodnim vodama sjeveroistočnog Atlantika te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2347/2002 (SL L 354, 23.12.2016., str. 1.). (82) Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 (SL L 409, 30.12.2006., str. 11.). (83) Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.). (84) Rezolucija o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo. (85) Privremeni dogovor o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) (COM(2020)0080 – C9-0077/2020 – 2020/0036(COD)). (86) SL C 411, 27.11.2020., str. 48. (87) Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.). (88) Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.). (89) Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.). (90) Tsiamis, K. et al., ‘Davanje prioriteta ivazivnim stranim vrstama u Europskoj uniji kroz horizontalno skeniranje (Prioritising marine invasive foreign species in the European Union through horizon scanning)’, Akvatorijalna konzervacija – Morski i slatkovodni ekosustavi (Aquatic Conservation – Marine and Freshwater Ecosystems), dio 30., br. 4, John Wiley & Sons Ltd, Chichester, 2020. (91) Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L 317, 4.11.2014., str. 35.). (92) Izvješće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj iz travnja 2020. „Sveobuhvatni pregled globalnog financiranja biološke raznolikosti”. (93) Rezolucija o COP-u15 Konvencije biološkoj raznolikosti. (94) Izvješće ad hoc skupine tehničkih stručnjaka Konvencije o biološkoj raznolikosti o procjeni rizika od 15. travnja 2020. (95) Ibid. (96) uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. veljače 2021. „Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika” (COM(2021)0066). (97) Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom (SL C 224, 27.6.2018., str. 117.). (98) Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2018. pod nazivom „ Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana u okviru ciljeva održivog razvoja do 2030.” (SL C 458, 19.12.2018., str. 9.). (99) Rezolucija o međunarodnom upravljanju oceanima. (100) Rezolucija o kitolovu u Norveškoj. (101) Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.). (102) Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.). (103) Direktiva 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava Tekst značajan za EGP (SL L 328, 6.12.2008., str. 28.). (104) Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (SL L 143, 30.4.2004., str. 56.).