Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, a posebno one od 15. studenoga 2018.(1) o stanju ljudskih prava na Kubi, od 3. prosinca 2019.(2) o slučaju Joséa Daniela Ferrera i od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane(3),

–  uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i Kube potpisan u prosincu 2016. koji se privremeno primjenjuje od 1. studenoga 2017.(4),

–  uzimajući u obzir saslušanje o Kubi Izaslanstva za odnose sa zemljama Srednje Amerike održano 11. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir neformalnu videokonferenciju članova Zajedničkog vijeća EU-a i Kube održanu 20. siječnja 2021.(5),

–  uzimajući u obzir treći službeni dijalog o ljudskim pravima održan 26. veljače 2021. u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji(6),

–  uzimajući u obzir univerzalni periodični pregled Kube koji je Vijeće Ujedinjenih naroda (UN) za ljudska prava provelo u svibnju 2018.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i opće preporuke Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir izvješća organizacija za ljudska prava kao što su Human Rights Watch, Zaklada za ljudska prava i Prisoners Defenders, poglavlje IV.B o Kubi u okviru godišnjeg izvješća IACHR-a za 2020., Komunikaciju od 6. studenoga 2019. upućenu Visokoj povjerenici Ujedinjenih naroda za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici za suvremene oblike ropstva, uključujući njegove uzroke i posljedice te posebnom izvjestitelju o trgovanju ljudima, posebno ženama i djecom, o kubanskim medicinskim brigadama, kao i zaključke najnovijeg univerzalnog periodičnog pregleda Kube za 2018. o kubanskim medicinskim brigadama,

–  uzimajući u obzir izvješća kubanskog opservatorija za ljudska prava za razdoblje od 12 mjeseci do svibnja 2021. o represivnim mjerama i proizvoljnim pritvaranjima,

–  uzimajući u obzir javna saslušanja tijekom 179. razdoblja zasjedanja Međuameričke komisije za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir rezolucije 7/2021, 14/2021 i 24/2021 Međuameričke komisije za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja koju je Opća skupština UN-a usvojila 10. prosinca 1984. i čija je Kuba država stranka,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je potpisnica i Kuba,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Kube i njezin Kazneni zakonik,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 168 Ministarstva vanjske trgovine i ulaganja Republike Kube od 29. ožujka 2010., Zakon br. 1312 od 12. rujna 1976. (takozvani „Zakon o migracijama”) i njegove regulatorne dekrete br. 26 od 18. prosinca 2015. i br. 306 od 12. listopada 2012., Američku konvenciju o ljudskim pravima i godišnje izvješće Međuameričke komisije za ljudska prava za 2020. iz travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) koje je Kuba ratificirala,

–  uzimajući u obzir definiciju pojma „organizacija civilnog društva“ iz Službenog lista Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Sporazumom, koji je potpisan 2016., obje stranke potvrdile svoje poštovanje univerzalnih ljudskih prava utvrđenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima i ostalim relevantnim međunarodnim instrumentima za ljudska prava; budući da je Europski parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube;

B.  budući da je Parlament 2017. donio rezoluciju u kojoj ponovno ističe svoja stajališta o demokraciji, univerzalnim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao što su sloboda izražavanja, okupljanja i političkog udruživanja te slobodan pristup informacijama u svim oblicima;

C.  budući da se ljudska prava, sloboda te dostojanstvo i dobrobit ljudi najbolje zastupaju i štite u demokraciji, što među ostalim podrazumijeva izmjene na vlasti, slobodne i poštene izbore te poštovanje političkog pluralizma; budući da se u članku 5. nedavno odobrenog kubanskog Ustava ističe da je Komunistička partija Kube vrhovna državna vlast, što se pojačava člancima 4. i 229. u kojima se socijalizam ističe kao ireverzibilan sustav; budući da je novi Ustav iz 2019. poslužio ne samo za zaštitu sustava i zamrzavanje svih procesa reforme sloboda i prava, nego i za dodatna ograničenja tih sloboda i prava; budući da režim ljude s različitim političkim uvjerenjima ozbiljno ograničava u sudjelovanju u javnom političkom životu i obnašanju političkih funkcija; budući da i dalje ne postoje uvjeti kojima bi se zajamčila neovisnost pravosuđa, posebno u slučajevima koji se tiču aktivista i disidenata;

D.  budući da se dekretom br. 349 ograničava sloboda izražavanja umjetnika traženjem prethodnog odobrenja za javne i privatne izvedbe i izložbe; budući da se dekretom br. 370 o internetskom sadržaju uspostavlja dvosmislen okvir kojim se omogućuje progon aktivista i neovisnih novinara, posebno u kontekstu pandemije bolesti COVID-19; budući da kubanski Kazneni zakonik sadrži odredbe kao što su „stanje opasnosti” i „pretkaznene sigurnosne mjere” zbog kojih se više od 8000 osoba nalazi u zatvoru bez kaznenih djela koja bi im se mogla pripisati, a još 2500 osoba osuđeno je na prisilni rad;

E.  budući da od stupanja na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji prije gotovo četiri godine na Kubi nije postignut konkretan napredak u pogledu općih načela i ciljeva Sporazuma koji se odnose na poboljšanje stanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te gospodarskih i socijalnih uvjeta kubanskih građana; budući da je, naprotiv, kubanski režim pojačao represiju i kršenja ljudskih prava te da se stanje u cjelokupnom kubanskom društvu nastavlja pogoršavati, što je dovelo do novog vala otpora i mirnih prosvjeda brojnih dijelova kubanskog društva koje su represivne strukture kubanskog režima potisnule i brutalno slomile;

F.  budući da je Radna skupina za proizvoljna pritvaranja Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava u svojem mišljenju br. 50/2020 objavljenom 14. listopada 2020. upozorila da je sustavno kršenje ljudskih prava uobičajena praksa kubanskih vlasti; budući da je u posljednjih 12 mjeseci do 1. lipnja 2021. zabilježeno 199 slučajeva političkih zatvorenika na Kubi, od čega 65 novih slučajeva u tom razdoblju; budući da je travanj najrepresivniji mjesec od početka 2021. s obzirom na to da je Kubanski opservatorij za ljudska prava zabilježio više od 1018 represivnih mjera protiv aktivista za ljudska prava i neovisnih novinara, od čega je bilo 206 proizvoljnih pritvaranja, a 13 je uključivalo ozbiljno nasilje; budući da prema navodima organizacije Prisoners Defenders na Kubi trenutačno postoji 150 političkih zatvorenika;

G.  budući da su na temelju analize koju je izvršila Međuamerička komisija za ljudska prava 11. veljače 2021. uvedene mjere predostrožnosti u korist 20 identificiranih članova pokreta San Isidro te da je u dovoljnoj mjeri dokazano da je ozbiljno ugroženo pravo na život i osobni integritet identificiranih osoba; budući da su kubanske vlasti nezakonito provalile u kuću Luisa Manuela Otera Alcántare, neovisnog umjetnika i koordinatora pokreta San Isidro, te ga proizvoljno nekoliko sati zadržale bez optužnice; budući da se Denis Solís González, član pokreta San Isidro, proizvoljno nalazi u zatvoru te je optužen za nepoštovanje vlasti i da se Luis Robles Elizástegui nalazi u zatvoru samo zato što je nosio plakat kojim se mirno poziva na puštanje na slobodu Denisa Solísa Gonzáleza; budući da je proizvoljno pritvoren Maykel Castillo Pérez, član pokreta San Isidro i suautor pjesme „Patria y Vida”, te da ga je Odbor UN-a za prisilne nestanke tijekom 14 dana smatrao nestalom osobom;

H.  budući da, suprotno zahtjevima Parlamenta, predstavnici EU-a nisu posjetili političke zatvorenike niti promatrali suđenja protivnicima vlasti, disidentima, borcima za ljudska prava ili neovisnim organizacijama civilnoga društva; budući da međunarodnim organizacijama za ljudska prava kao što su Human Rights Watch, Amnesty International i Prioners Defenders, kao i mnogim drugim neovisnim promatračima koji prate stanje ljudskih prava, uključujući posebne izvjestitelje UN-a, nije dopušten ulazak na Kubu unatoč dugogodišnjem ustrajavanju na potrebi za posjetom tom otoku;

I.  budući da se Rezolucijom Ministarstva međunarodne trgovine i stranih ulaganja Kube br. 168 iz 2010. svim javnim službenicima u inozemstvu koji rade za državu ili poduzeća u državnom vlasništvu, uključujući medicinsko osoblje, nameću neopravdane dužnosti i obveze kojima se krši ljudsko dostojanstvo te najosnovnija i temeljna ljudska prava; budući da se svi javni službenici koji ne odrade medicinske misije ili odluče ne vratiti se na Kubu prema kubanskom Kaznenom zakoniku kažnjavaju s osam godina zatvora; budući da je Međuamerička komisija za ljudska prava te medicinske misije klasificirala kao suvremeni oblik ropstva te da su u izjavi visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (CUB 6/2019) o kubanskim medicinskim misijama istaknuti nesigurni i nehumani radni uvjeti medicinskog osoblja, a te navode potvrđuju i Human Rights Watch i svjedočanstva 622 osobe;

J.  budući da je Kuba ratificirala osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada; budući da Kuba krši konvencije br. 29 i 105 Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu;

K.  budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Ženama u bijelom (Berti Soler) 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da kubanske vlasti sustavno sprečavaju dobitnike Nagrade Saharov i njihovu rodbinu da napuste zemlju i sudjeluju u međunarodnim događanjima, uključujući ona koja organizira Europski parlament, unatoč brojnim pozivima, od kojih je posljednji bio 11. prosinca 2020.; budući da su njihove taktike uključivale uznemirivanje, zastrašivanje i proizvoljno uhićenje Berte Soler i Reinalda Escobara, kao i ograničavanje internetskih veza drugih sudionika; budući da su predsjednica Izaslanstva za odnose sa zemljama Srednje Amerike, predsjednik Odbora za vanjske poslove i jedan od potpredsjednika Parlamenta potpisali zajedničku izjavu u kojoj se osuđuje uznemirivanje aktivista; budući da vlada zabrinutost u pogledu njihove obrane i potpore od strane delegacije EU-a u Havani; budući da ni Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) ni delegacija EU-a na Kubi nisu dale izjavu kojom ih brane niti su pokazale bilo kakvu javnu ili privatnu potporu;

L.  budući da je aktualni veleposlanik EU-a u Havani potpisao pismo upućeno predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država u kojem se, među ostalim, traži ukidanje embarga SAD-a na Kubu te nemiješanje u kubanske poslove; budući da ta činjenica predstavlja jasno prekoračenje diplomatskih dužnosti veleposlanika i pokazuje izrazito politiziranu ulogu veleposlanstva EU-a u Havani; budući da je aktualni veleposlanik EU-a u Havani javno izjavljivao da „Kuba nije diktatura”;

M.  budući da je kubanska vlada odbila sudjelovanje neovisnih organizacija civilnog društva u „Seminarima civilnog društva EU-a i Kube” koji su održani prije trećeg službenog dijaloga o ljudskim pravima; budući da su EU i Kuba 26. veljače 2021. održali treći službeni dijalog o ljudskim pravima u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji; budući da su raspravljali o pitanjima slobode mirnog okupljanja i udruživanja; budući da je EU podsjetio da je potrebno poštovati obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava o ljudskim pravima; budući da je cilj dijaloga ostvariti opipljive rezultate i da se on ne može smatrati ciljem sam po sebi; budući da svaki politički dijalog mora obuhvaćati izravno i intenzivno sudjelovanje neovisnog civilnog društva i svih oporbenih političkih aktera bez ikakvih ograničenja, kako je istaknuto u članku 36. Sporazuma;

N.  budući da je Parlament u nekoliko navrata pozivao diplomatske predstavnike kubanske vlade na saslušanja i aktivnosti u vezi s Kubom; budući da ti pozivi nisu samo odbijeni nego je na njih odgovoreno u obliku pisama punih uvreda i neutemeljenih optužbi na račun Parlamenta i njegovih zastupnika; budući da je Parlament vjerojatno jedina institucija EU-a koja nije dobila dopuštenje za posjet toj zemlji nakon privremenog stupanja na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji, što je u očitoj suprotnosti s ključnim elementom na kojem bi se trebao temeljiti sporazum o političkom dijalogu;

O.  budući da je Sporazum obuhvaćao tzv. klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a kojim se omogućuje suspenzija Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

1.  oštro osuđuje postojanje političkih zatvorenika, ustrajan i neprekidan politički progon, uznemirivanje i proizvoljno pritvaranje disidenata na Kubi; također osuđuje aktualne napade na umjetnike pokreta San Isidro, mirne disidente, neovisne novinare, borce za ljudska prava i članove političke oporbe; traži da se smjesta prekinu te aktivnosti i apelira na kubanske vlasti da odmah puste na slobodu sve političke zatvorenike i osobe koje su proizvoljno pritvorene isključivo zbog ostvarivanja svoje slobode izražavanja i okupljanja; oštro osuđuje proizvoljno pritvaranje Aymare Nieto Muñoz, Mitzaela Díaza Paseira, Ivána Amara Hidalga, Edilberta Ronala Arzuaga Alcaláa, Yandiera Garcíje Labrada, Denisa Solísa Gonzáleza, Luisa Roblesa Elizásteguija i još 77 zatvorenika savjesti; izražava solidarnost s pripadnicima pokreta San Isidro i svim aktivistima i borcima za ljudska prava u njihovim naporima da promiču slobodu izražavanja na Kubi;

2.  traži bolje jamčenje prava na pošteno suđenje i neovisnosti pravosuđa te da se osobama lišenima slobode osigura pristup neovisnom odvjetniku; žali zbog toga što je u dva mjeseca zabilježen 1941 slučaj represije, od čega 1018 u travnju i 923 u svibnju 2021.; zahtijeva da se pritvorenim osobama omoguće neovisna medicinska evaluacija, pristup telefonskoj komunikaciji i redoviti posjeti obitelji, prijatelja, novinara i diplomata;

3.  duboko žali zbog nedostatka predanosti i spremnosti kubanskog režima da pokuša ostvariti barem minimalan napredak prema promjeni ili otvoriti kanale kojima bi se omogućili načini reforme režima, čime bi se poboljšalo socijalno i političko sudjelovanje, kao i životni uvjeti građana; žali zbog činjenice da se unatoč stupanju na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji prije skoro četiri godine stanje u pogledu ljudskih prava i demokracije nije poboljšalo te da nije dovelo do znatnog i opipljivog pozitivnog rezultata za kubanski narod; traži da se poštuju obveze utvrđene u tom sporazumu i da se u tom pogledu usvoje jasna mjerila;

4.  potvrđuje pravo kubanskog naroda da zahtijeva demokratizaciju svoje zemlje u okviru dijaloga s civilnim društvom i političkom oporbom kako bi se uspostavio plan za demokratske višestranačke izbore;

5.  zahtijeva od kubanske vlade da provede pravne reforme kako bi se zajamčila sloboda tiska, udruživanja i prosvjedovanja te da pokrene političke reforme kojima će se omogućiti slobodni, pošteni i demokratski izbori u sklopu kojih će se uzeti u obzir suvereno i slobodno izražena volja kubanskog naroda; poziva kubansku vladu da svoju politiku o ljudskim pravima uskladi s međunarodnim standardima definiranima u poveljama, deklaracijama i međunarodnim instrumentima čija je Kuba potpisnica te da omogući aktivno sudjelovanje civilnog društva i političke oporbe u političkom i društvenom životu bez ikakvih ograničenja; poziva kubansku vladu da neovisno novinarstvo prizna kao zakonitu djelatnost i da poštuje prava neovisnih novinara na Kubi;

6.  traži hitno stavljanje izvan snage dekreta 349 i 370 te drugih kubanskih zakona kojima se krši sloboda izražavanja;

7.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uvidi postojanje političke oporbe kubanskoj vladi te da je stoga na odgovarajući način uključi u institucionalizirane, formalne, otvorene i javne političke dijaloge između EU-a i Kube, čime se poštuju stupovi koji su temelj Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji;

8.  žali zbog toga što su ESVD i delegacija EU-a u Havani isključili kubansku demokratsku oporbu te europske i kubanske neovisne organizacije civilnog društva iz političkih dijaloga jer ih u tome nisu poduprle kubanske vlasti; ističe da je ta odluka protivna Sporazumu te naglašava da obje strane imaju obvezu u potpunosti poštovati Sporazum; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i ESVD da odbiju sudjelovati u budućim političkim dijalozima i dijalozima o ljudskim pravima s Kubom, osim ako je u njima primjereno zastupljeno civilno društvo;

9.  podsjeća ESVD da je sudjelovanje civilnog društva u političkim dijalozima i projektima suradnje u okviru Sporazuma ključan dio Sporazuma i da bi trebalo smjesta ispraviti nepravilnost prisutnu od potpisivanja Sporazuma prema kojoj je civilno društvo isključeno iz fondova za suradnju i/ili sudjelovanja u Sporazumu, dok se, suprotno tome, sudjelovanje i pristup fondovima za suradnju omogućuje isključivo poduzećima u kojima sudjeluje država ili koja su pod njezinom kontrolom;

10.  osuđuje sustavno kršenje radnih i ljudskih prava koje kubanska država provodi nad svojim zdravstvenim osobljem upućenim na rad u inozemstvu u medicinskim misijama, a kojim se krše temeljne konvencije MOR-a koje je Kuba ratificirala; apelira na Kubu da učinkovito provodi i poštuje Američku konvenciju o ljudskim pravima i konvencije MOR-a br. 29 i 105; poziva kubansku vladu da u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava Kubancima zajamči pravo na izlazak iz njihove zemlje i povratak u nju, što se odnosi i na liječnike upućene u medicinske misije u inozemstvo; poziva kubansku vladu da ratificira Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i zajamči prava na slobodu udruživanja, što se odnosi i na registraciju organizacija, te na kolektivno pregovaranje, u skladu sa standardima MOR-a;

11.  poziva ESVD da ustraje u tome da kubanske vlasti ispunjavaju preuzete obveze utvrđene Sporazumom o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube, a posebno one o poštovanju osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je naglašeno u članku 1. stavku 5., članku 2. točki (c), člancima 5. i 22. te članku 43. stavku 2. tog sporazuma; stoga ustraje u tome da Europska unija pri provedbi Sporazuma pomno prati i nadzire poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi te da o tome Parlamentu podnosi redovna izvješća;

12.  smatra da pritvaranje Denisa Solísa Gonzáleza, Luisa Roblesa Elizásteguija, Maykela Castilla Péreza (poznatog i kao Osorbo), koji je član pokreta San Isidro i suautor pjesme „Patria y Vida” te je proizvoljno pritvoren, a Odbor UN-a za prisilne nestanke priopćio je da je tijekom 14 dana smatran nestalom osobom, te pritvaranje više od 120 političkih zatvorenika i zatvorenika savjesti, kao i sve proizvoljne i represivne radnje zabilježene u travnju i lipnju 2021. čine povredu Sporazuma i posebno hitne slučajeve, kako je utvrđeno u članku 85. stavku 3. točki (b) Sporazuma; traži od EU-a da s tim u vezi sazove hitan sastanak;

13.  duboko žali zbog toga što su kubanske vlasti izaslanstvima Europskog parlamenta odbile dati dopuštenje za posjet Kubi; poziva vlasti da dopuste ulazak izaslanstava u zemlju čim to bude moguće u smislu zdravstvenih uvjeta; poziva sve predstavnike država članica da tijekom posjeta kubanskim vlastima potežu pitanja kršenja ljudskih prava na Kubi te da se sastaju s dobitnicima Nagrade Saharov kako bi se zajamčila dosljedna unutarnja i vanjska provedba politike ljudskih prava Europske unije;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica i visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava.

(1) SL C 363, 28.10.2020., str. 70. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0073. (3) SL C 334, 19.9.2018., str. 99. (4) SL L 337 I, 13.12.2016., str. 3. (5) https://www.consilium.europa.eu/en/meetings/international-ministerial-meetings/2021/01/20 (6) https://www.europarl.europa.eu/delegations/en/eeas-statement-of-28-february-2021-on-th/product-details/20210409DPU29364