Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Carlesu Puigdemontu i Casamajóu (2020/2024(IMM))

P9_TA(2021)0059 A9-0020/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta koji je zaprimljen 13. siječnja 2020. i koji je uputio predsjednik španjolskog Vrhovnog suda (Tribunal Supremo), a koji je 10. siječnja 2020. podnio predsjednik Drugog vijeća španjolskog Vrhovnog suda u okviru posebnog postupka br. 3/20907/2017, uzimajući u obzir objavu navedenog zahtjeva za ukidanje imuniteta na plenarnoj sjednici 16. siječnja 2020.,

–  nakon saslušanja zastupnika Carlesa Puigdemonta i Casamajóa u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir odluku španjolskog Središnjeg izbornog povjerenstva (Junta Electoral Central) od 13. lipnja 2019.(2),

–  uzimajući u obzir najavu s plenarne sjednice od 13. siječnja 2020. da je u skladu s presudom Suda Europske unije od 19. prosinca 2019. Parlament primio na znanje izbor Carlesa Puigdemonta i Casamajóa za zastupnika u Europskom parlamentu s učinkom od 2. srpnja 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 71. stavke 1. i 2. španjolskog Ustava,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9‑0020/2021),

A.  budući da je predsjednik Drugog vijeća španjolskog Vrhovnog suda zatražio ukidanje imuniteta Carlesu Puigdemontu i Casamajóu, zastupniku u Europskom parlamentu, s obzirom na članak 9. prvi stavak točku (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije u vezi s posebnim postupkom b. 3/20907/2017 – kazneni postupak zbog navodnog kaznenog djela poticanja na pobunu, kako je utvrđeno u člancima 544. i 545. španjolskog Kaznenog zakona, i kaznenog djela zlouporabe javnih sredstava, kako je utvrđeno u članku 432. španjolskog Kaznenog zakona u vezi s člankom 252. tog zakona;

B.  budući da su djela koja su predmet kaznenog progona navodno počinjena 2017.; budući da je rješenje o pokretanju kaznenog postupka doneseno 21. ožujka 2018. i potvrđeno kasnijim rješenjima o odbijanju žalbi; budući da je istraga zaključena rješenjem od 9. srpnja 2018. i potvrđena kao konačna 25. listopada 2018.; budući da je rješenjem od 9. srpnja 2018. Carles Puigdemont i Casamajó, među ostalim, proglašen odsutnim i da je donesena odluka o prekidu postupka u odnosu na njega i druge osobe do njihova pronalaska;

C.  budući da je u skladu s presudom Suda Europske unije od 19. prosinca 2019. Parlament primio na znanje izbor Carlesa Puigdemonta i Casamajóa za zastupnika u Europskom parlamentu s učinkom od 2. srpnja 2019.;

D.  budući da je status zastupnika u Europskom parlamentu stekao s učinkom od 13. lipnja 2019.; budući da se zahtjev za ukidanje imuniteta stoga odnosi na činjenice i kazneni postupak koji prethode stjecanju tog statusa, a time i imuniteta zastupnika u Europskom parlamentu;

E.  budući da je Odbor za pravna pitanja primio na znanje dokumente koje je Carles Puigdemont i Casamajó podnio članovima Odbora u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika, a za koje je smatrao da su relevantni za postupak;

F.  budući da tijela država članica odlučuju o primjerenosti sudskog postupka;

G.  budući da nije na Europskom parlamentu da ispituje značajke nacionalnih pravnih i pravosudnih sustava;

H.  budući da Europski parlament nema ovlast za ocjenjivanje ili ispitivanje nadležnosti nacionalnih pravosudnih tijela koja vode predmetni kazneni postupak;

I.  budući da je u skladu sa španjolskim propisima kako ih tumače nacionalni sudovi i kako ih je država članica navela u obavijesti Parlamentu, Drugo kazneno vijeće španjolskog Vrhovnog suda nadležno za podnošenje zahtjeva za ukidanje imuniteta zastupnika u Europskom parlamentu;

J.  budući da se postupak ne odnosi na izražena mišljenja ili glasovanje pri obnašanju dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7. o povlasticama i imunitetima Europske unije;

K.  budući da se u članku 9. prvom stavku točki (a) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

L.  budući da se člankom 71. stavcima 1. i 2. španjolskog Ustava utvrđuje sljedeće:

„1. Zastupnici i senatori uživaju nepovredivost za mišljenja koja iznose pri izvršavanju svojih dužnosti.

2. Tijekom trajanja njihova mandata zastupnici i senatori također imaju imunitet i mogu biti uhićeni samo ako su zatečeni u počinjenju kaznenog djela. Ne može ih se optužiti niti protiv njih može biti pokrenut sudski postupak bez prethodnog odobrenja doma kojem dotične osobe pripadaju.”;

M.  budući da se u zahtjevu za ukidanje imuniteta navodi, s obzirom na primjenu članka 71. španjolskog Ustava i, konkretno, stadij postupka u kojem nije potrebno zatražiti odobrenje parlamenta za pokretanje kaznenog postupka protiv optužene osobe koja je stekla status zastupnika u parlamentu, da zahtjev za ukidanje imuniteta nije potreban u slučajevima kada je status zastupnika u parlamentu stečen dok je prethodno pokrenut postupak u tijeku ili slučajevima kada zastupnik preuzme dužnost nakon službenog pokretanja kaznenog postupka; budući da stoga nije potrebno zatražiti ukidanje imuniteta u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (a) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije kako bi se poduzele mjere na državnom području Španjolske;

N.  budući da uloga Europskoga parlamenta nije da tumači nacionalna pravila o povlasticama i imunitetima zastupnika u parlamentu;

O.  budući da se u članku 9. prvom stavku točki (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području bilo koje druge države članice uživaju imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka;

P.  budući da je 14. listopada 2019. Drugo vijeće španjolskog Vrhovnog suda, kako bi se mogao pokrenuti kazneni postupak [...], naložilo da se prema potrebi izdaju: nacionalni uhidbeni nalog, europski uhidbeni nalog ili međunarodni uhidbeni nalog u svrhu izručenja Carlesa Puigdemonta i Casamajóa, čija je odsutnost potvrđena; budući da je, kako je objašnjeno u zahtjevu za ukidanje imuniteta, žalba protiv te odluke odbijena 10. siječnja 2020. u odnosu na opoziv „odgovarajućih nacionalnih naloga za pretragu, uhićenje i istražni zatvor, kao i međunarodnih i europskih uhidbenih naloga” te prihvaćena „protiv rješenja od 14. listopada 2019. i presude od 18. listopada 2018., [...] u skladu s tumačenjem Suda EU-a iz presude od 19. prosinca 2019. kojim se žaliteljima priznaju povlastice i imuniteti u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 uz Ugovor o funkcioniranju Europske unije, u njihovu svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu” te je odlučeno da će se od Europskog parlamenta zatražiti ukidanje imuniteta Carlesu Puigdemontu i Casamajóu „kako bi se moglo nastaviti s izvršavanjem izdanih europskih uhidbenih naloga” i o tome obavijestiti tijelo izvršenja u Belgiji;

Q.  budući da se, u skladu s člankom 9. stavkom 8. Poslovnika, Odbor za pravna pitanja ni pod kojim uvjetima ne smije izjasniti o zastupnikovoj krivnji ni o tome opravdavaju li mišljenja ili djela koji mu se pripisuju kazneni progon, čak ni ako prilikom razmatranja zahtjeva stekne podrobna saznanja u vezi sa predmetom;

R.  budući da, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Poslovnika imunitet parlamentarnih zastupnika nije osobna povlastica zastupnika, već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;

S.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obavljanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

T.  budući da je očito da optužba nema nikakve veze s položajem Carlesa Puigdemonta i Casamajóa kao zastupnika u Europskom parlamentu, nego s njegovim nekadašnjim položajem predsjednika Generalitata (vlada) Katalonije;

U.  budući da je Carles Puigdemont i Casamajó jedan od nekoliko pojedinaca koji se nalaze u sličnoj situaciji kaznenog progona i optužbi za predmetna kaznena djela, pri čemu je jedina razlika u tome što on trenutačno uživa imunitet kao zastupnik u Europskom parlamentu; budući da stoga treba imati na umu da Carles Puigdemont i Casamajó nije jedina osoba protiv koje se vodi kazneni postupak u predmetnom slučaju;

V.  budući da su inkriminirajuće činjenice počinjene 2017. i da je predmetni kazneni postupak protiv Carlesa Puigdemonta i Casamajóa pokrenut 2018.; budući da se na temelju toga ne može tvrditi da su sudski postupci pokrenuti s namjerom da se spriječi buduća politička aktivnost Carlesa Puigdemonta i Casamajóa kao zastupnika u Europskom parlamentu jer je u tom trenutku njegov status zastupnika u Europskom parlamentu još bio hipotetski i budući;

W.  budući da u ovom slučaju Parlament prema tome nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o postojanju činjeničnih elemenata koji bi upućivali na to da se pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Carlesu Puigdemontu i Casamajóu u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi nadležnim španjolskim tijelima i Carlesu Puigdemontu i Casamajóu.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23; presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115. (2) Boletín Oficial del Estado, br. 142, 14. lipnja 2019., str. 62477. – 62478.

Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Antoniju Comínu i Oliveresu (2020/2025(IMM))

P9_TA(2021)0060 A9-0021/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta koji je zaprimljen 13. siječnja 2020. i koji je uputio predsjednik španjolskog Vrhovnog suda (Tribunal Supremo), a koji je 10. siječnja 2020. podnio predsjednik Drugog vijeća španjolskog Vrhovnog suda u okviru posebnog postupka br. 3/20907/2017, uzimajući u obzir objavu navedenog zahtjeva za ukidanje imuniteta na plenarnoj sjednici 16. siječnja 2020.,

–  nakon saslušanja zastupnika Antonija Comína i Oliveresa u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir odluku španjolskog Središnjeg izbornog povjerenstva (Junta Electoral Central) od 13. lipnja 2019.(2),

–  uzimajući u obzir najavu s plenarne sjednice od 13. siječnja 2020. da je u skladu s presudom Suda Europske unije od 19. prosinca 2019. Parlament primio na znanje izbor Antonija Comína i Oliveresa za zastupnika u Europskom parlamentu s učinkom od 2. srpnja 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 71. stavke 1. i 2. španjolskog Ustava,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9‑0021/2021),

A.  budući da je predsjednik Drugog vijeća španjolskog Vrhovnog suda zatražio ukidanje imuniteta Antoniju Comínu i Oliveresu, zastupniku u Europskom parlamentu, s obzirom na članak 9. prvi stavak točku (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije u vezi s posebnim postupkom b. 3/20907/2017 – kazneni postupak zbog navodnog kaznenog djela poticanja na pobunu, kako je utvrđeno u člancima 544. i 545. španjolskog Kaznenog zakona, i kaznenog djela zlouporabe javnih sredstava, kako je utvrđeno u članku 432. španjolskog Kaznenog zakona u vezi s člankom 252. tog zakona;

B.  budući da su djela koja su predmet kaznenog progona navodno počinjena 2017.; budući da je rješenje o pokretanju kaznenog postupka doneseno 21. ožujka 2018. i potvrđeno kasnijim rješenjima o odbijanju žalbi; budući da je istraga zaključena rješenjem od 9. srpnja 2018. i potvrđena kao konačna 25. listopada 2018.; budući da je rješenjem od 9. srpnja 2018. Antoni Comín i Oliveres, među ostalim, proglašen odsutnim i da je donesena odluka o prekidu postupka u odnosu na njega i druge osobe do njihova pronalaska;

C.  budući da je u skladu s presudom Suda Europske unije od 19. prosinca 2019. Parlament primio na znanje izbor Antonija Comína i Oliveresa za zastupnika u Europskom parlamentu s učinkom od 2. srpnja 2019.;

D.  budući da je status zastupnika u Europskom parlamentu stekao s učinkom od 13. lipnja 2019.; budući da se zahtjev za ukidanje imuniteta stoga odnosi na činjenice i kazneni postupak koji prethode stjecanju tog statusa, a time i imuniteta zastupnika u Europskom parlamentu;

E.  budući da je Odbor za pravna pitanja primio na znanje dokumente koje je Antoni Comín i Oliveres podnio članovima Odbora u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika, a za koje je smatrao da su relevantni za postupak;

F.  budući da tijela država članica odlučuju o primjerenosti sudskog postupka;

G.  budući da nije na Europskom parlamentu da ispituje značajke nacionalnih pravnih i pravosudnih sustava;

H.  budući da Europski parlament nema ovlast za ocjenjivanje ili ispitivanje nadležnosti nacionalnih pravosudnih tijela koja vode predmetni kazneni postupak;

I.  budući da je u skladu sa španjolskim propisima kako ih tumače nacionalni sudovi i kako ih je predmetna država članica navela u obavijesti Parlamentu, Drugo kazneno vijeće španjolskog Vrhovnog suda nadležno za podnošenje zahtjeva za ukidanje imuniteta zastupnika u Europskom parlamentu;

J.  budući da se postupak ne odnosi na izražena mišljenja ili glasovanje pri obnašanju dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

K.  budući da se u članku 9. prvom stavku točki (a) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

L.  budući da se člankom 71. stavcima 1. i 2. španjolskog Ustava utvrđuje sljedeće:

„1. Zastupnici i senatori uživaju nepovredivost za mišljenja koja iznose pri izvršavanju svojih dužnosti.

2. Tijekom trajanja njihova mandata zastupnici i senatori također imaju imunitet i mogu biti uhićeni samo ako su zatečeni u počinjenju kaznenog djela. Ne može ih se optužiti niti protiv njih može biti pokrenut sudski postupak bez prethodnog odobrenja doma kojem dotične osobe pripadaju.”;

M.  budući da se u zahtjevu za ukidanje imuniteta navodi, s obzirom na primjenu članka 71. španjolskog Ustava i, konkretno, stadij postupka u kojem nije potrebno zatražiti parlamentarno odobrenje za provedbu kaznenog postupka protiv optuženika koji je stekao status zastupnika u parlamentu, da zahtjev za ukidanje nije potreban u slučajevima u kojima je status zastupnika u parlamentu stečen dok je u tijeku prethodno pokrenut postupak ili slučajevima u kojima zastupnik u parlamentu stupi na dužnost nakon službenog pokretanja kaznenog postupka; budući da stoga nije potrebno zatražiti ukidanje imuniteta u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (a) Protokola br. 7. o povlasticama i imunitetima Europske unije kako bi se poduzele mjere na državnom području Španjolske;

N.  budući da uloga Europskoga parlamenta nije da tumači nacionalna pravila o povlasticama i imunitetima zastupnika u parlamentu;

O.  budući da se u članku 9. prvom stavku točki (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području bilo koje druge države članice uživaju imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka;

P.  budući da je 4. studenoga 2019. Drugo vijeće španjolskog Vrhovnog suda „kako bi se mogao pokrenuti kazneni postupak [...], naložilo da se prema potrebi izdaju: jedan ili više nacionalnih, europskih ili međunarodnih uhidbenih naloga u svrhu izručenja”, među ostalim, Antonija Comína i Oliveresa, čija je odsutnost potvrđena; budući da je, kako je objašnjeno u zahtjevu za ukidanje imuniteta, žalba protiv te odluke odbijena 10. siječnja 2020. u odnosu na opoziv „odgovarajućih nacionalnih naloga za pretragu, uhićenje i istražni zatvor, kao i međunarodnih i europskih uhidbenih naloga” te prihvaćena „protiv rješenja od 4. studenoga 2019. u skladu s tumačenjem Suda EU-a iz presude od 19. prosinca 2019. kojim se žaliteljima priznaju povlastice i imuniteti u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 uz Ugovor o funkcioniranju Europske unije, u njihovu svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu” te je odlučeno da će se od Europskog parlamenta zatražiti ukidanje imuniteta Antoniju Comínu i Oliveresu „kako bi se moglo nastaviti s izvršavanjem izdanih europskih uhidbenih naloga” i obavijestiti tijelo izvršenja u Belgiji;

Q.  budući da se, u skladu s člankom 9. stavkom 8. Poslovnika, Odbor za pravna pitanja ni pod kojim uvjetima ne smije izjasniti o zastupnikovoj krivnji ni o tome opravdavaju li mišljenja ili djela koji mu se pripisuju kazneni progon, čak ni ako prilikom razmatranja zahtjeva stekne podrobna saznanja u vezi sa predmetom;

R.  budući da, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Poslovnika imunitet parlamentarnih zastupnika nije osobna povlastica zastupnika, već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;

S.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obavljanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

T.  budući da je očito da optužba nema nikakve veze s položajem Antonija Comína i Oliveresa kao zastupnika u Europskom parlamentu, nego s njegovim nekadašnjim položajem regionalnog ministra zdravstva u katalonskoj regionalnoj vladi (Govern);

U.  budući da je Antoni Comín i Oliveres jedan od nekoliko pojedinaca koji se nalaze u sličnoj situaciji kaznenog progona i optužbi za predmetna kaznena djela, pri čemu je jedina razlika u tome što on trenutačno uživa imunitet kao zastupnik u Europskom parlamentu; budući da stoga treba imati na umu da Antoni Comín i Oliveres nije jedina osoba protiv koje se vodi kazneni postupak u predmetnom slučaju;

V.  budući da su inkriminirajuće činjenice počinjene 2017. i da je predmetni kazneni postupak protiv Antonija Comína i Oliveresa pokrenut 2018.; budući da se na temelju toga ne može tvrditi da su sudski postupci pokrenuti s namjerom da se spriječi buduća politička aktivnost Antonija Comína i Oliveresa kao zastupnika u Europskom parlamentu jer je u tom trenutku njegov status zastupnika u Europskom parlamentu još bio hipotetski i budući;

W.  budući da u ovom slučaju Parlament prema tome nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o postojanju činjeničnih elemenata koji bi upućivali na to da se pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Antoniju Comínu i Oliveresu u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi nadležnim španjolskim tijelima i Antoniju Comínu i Oliveresu.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.; Presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115. (2) Boletín Oficial del Estado, br. 142, 14. lipnja 2019., str. 62477. – 62478.

Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Clari Ponsatí Obiols (2020/2031(IMM))

P9_TA(2021)0061 A9-0022/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta koji je zaprimljen 10. veljače 2020. i koji je uputio predsjednik španjolskog Vrhovnog suda (Tribunal Supremo), a koji je 4. veljače 2020. podnio predsjednik Drugog vijeća španjolskog Vrhovnog suda u okviru posebnog postupka br. 3/20907/2017, uzimajući u obzir objavu navedenog zahtjeva za ukidanje imuniteta na plenarnoj sjednici 13. veljače 2020.,

–  nakon saslušanja Clare Ponsatí Obiols u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir odluku španjolskog Središnjeg izbornog povjerenstva (Junta Electoral Central) od 23. siječnja 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Odluku Europskog vijeća (EU) 2018/937 od 28. lipnja 2018. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta(3) i Odluku Europskog vijeća (EU) 2019/1810 donesenu u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom od 29. listopada 2019. o produljenju razdoblja na temelju članka 50. stavka 3. UEU-a(4),

–  uzimajući u obzir najavu s plenarne sjednice od 10. veljače 2020. da je u skladu s Odlukom Europskog vijeća od 28. lipnja 2018. i nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije 31. siječnja 2020. Parlament primio na znanje izbor Clare Ponsatí Obiols za zastupnicu u Europskom parlamentu s učinkom od 1. veljače 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 71. stavke 1. i 2. španjolskog Ustava,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0022/2021),

A.  budući da je predsjednik Drugog vijeća španjolskog Vrhovnog suda zatražio ukidanje imuniteta Clari Ponsatí Obiols, zastupnici u Europskom parlamentu, s obzirom na članak 9. prvi stavak točku (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije u vezi s posebnim postupkom br. 3/20907/2017 – kazneni postupak zbog navodnog kaznenog djela poticanja na pobunu, kako je utvrđeno u člancima 544. i 545. španjolskog Kaznenog zakona;

B.  budući da su djela koja su predmet kaznenog progona navodno počinjena 2017.; budući da je rješenje o pokretanju kaznenog postupka doneseno 21. ožujka 2018. i potvrđeno kasnijim rješenjima o odbijanju žalbi; budući da je istraga zaključena rješenjem od 9. srpnja 2018. i potvrđena kao konačna 25. listopada 2018.; budući da je rješenjem od 9. srpnja 2018. Clara Ponsatí Obiols, među ostalim, proglašena odsutnom i da je donesena odluka o prekidu postupka u odnosu na nju i druge osobe do njihova pronalaska;

C.  budući da je španjolsko Središnje izborno povjerenstvo 23. siječnja 2020. proglasilo da je Clara Ponsatí Obiols izabrana; budući da je nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije 31. siječnja 2020. Parlament primio na znanje izbor Clare Ponsatí Obiols za zastupnicu u Europskom parlamentu s učinkom od 1. veljače 2020.;

D.  budući da je status zastupnice u Europskom parlamentu stekla s učinkom od 23. siječnja 2020.; budući da se zahtjev za ukidanje imuniteta stoga odnosi na činjenice i kazneni postupak koji prethode stjecanju tog statusa, a time i imuniteta zastupnice u Europskom parlamentu;

E.  budući da je Odbor za pravna pitanja primio na znanje dokumente koje je Clara Ponsatí Obiols podnijela članovima Odbora u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika, a za koje je smatrala da su relevantni za postupak;

F.  budući da tijela država članica odlučuju o primjerenosti sudskog postupka;

G.  budući da nije na Europskom parlamentu da ispituje značajke nacionalnih pravnih i pravosudnih sustava;

H.  budući da Europski parlament nema ovlast za ocjenjivanje ili ispitivanje nadležnosti nacionalnih pravosudnih tijela nadležnih za predmetni kazneni postupak;

I.  budući da je u skladu sa španjolskim propisima kako ih tumače nacionalni sudovi i kako ih je država članica navela u obavijesti Parlamentu, Drugo kazneno vijeće španjolskog Vrhovnog tijelo nadležno za podnošenje zahtjeva za ukidanje imuniteta zastupnika u Europskom parlamentu;

J.  budući da se postupak ne odnosi na izražena mišljenja ili glasovanje pri obnašanju dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

K.  budući da se u članku 9. prvom stavku točki (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

L.  budući da se člankom 71. stavcima 1. i 2. španjolskog Ustava utvrđuje sljedeće:

„1. Zastupnici i senatori uživaju nepovredivost za mišljenja koja iznose pri izvršavanju svojih dužnosti.

2. Tijekom trajanja njihova mandata zastupnici i senatori također imaju imunitet i mogu biti uhićeni samo ako su zatečeni u počinjenju kaznenog djela. Ne može ih se optužiti niti protiv njih može biti pokrenut sudski postupak bez prethodnog odobrenja doma kojem dotične osobe pripadaju.”;

M.  budući da se u zahtjevu za ukidanje imuniteta navodi, s obzirom na primjenu članka 71. španjolskog Ustava i, konkretno, stadij postupka u kojem nije potrebno zatražiti odobrenje parlamenta za pokretanje kaznenog postupka protiv optužene osobe koja je stekla status zastupnice u parlamentu, da zahtjev za ukidanje imuniteta nije potreban u slučajevima kada je status zastupnika u parlamentu stečen dok je prethodno pokrenut postupak u tijeku ili slučajevima kada zastupnik preuzme dužnost nakon službenog pokretanja kaznenog postupka; budući da stoga nije potrebno zatražiti ukidanje imuniteta u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (a) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije kako bi se poduzele mjere na državnom području Španjolske;

N.  budući da uloga Europskoga parlamenta nije da tumači nacionalna pravila o povlasticama i imunitetima zastupnika u parlamentu;

O.  budući da se u članku 9. prvom stavku točki (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području bilo koje druge države članice uživaju imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka;

P.  budući da je 4. studenoga 2019. Drugo vijeće španjolskog Vrhovnog suda, „kako bi se mogao pokrenuti kazneni postupak [...], naložilo donošenje prema potrebi: jedan ili više nacionalnih, europskih ili međunarodnih uhidbenih naloga u svrhu izručenja”, među ostalim, Clare Ponsatí Obiols, čija je odsutnost potvrđena; budući da je, kako je pojašnjeno u zahtjevu za ukidanje imuniteta, 3. veljače 2020. potvrđena odluka o izdavanju nacionalnog naloga za pretragu, uhićenje i pritvor, europskog uhidbenog naloga i međunarodne tjeralice i uhidbenog naloga za Claru Ponsatí Obiols radi njezina izručenja te da je istodobno podnesen zahtjev za ukidanje njezina imuniteta radi izvršenja izdanog europskog uhidbenog naloga;

Q.  budući da se, u skladu s člankom 9. stavkom 8. Poslovnika, Odbor za pravna pitanja ni pod kojim uvjetima ne smije izjasniti o zastupnikovoj krivnji ni o tome opravdavaju li mišljenja ili djela koji mu se pripisuju kazneni progon, čak ni ako prilikom razmatranja zahtjeva stekne podrobna saznanja u vezi sa predmetom;

R.  budući da, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Poslovnika imunitet parlamentarnih zastupnika nije osobna povlastica zastupnika, već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;

S.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obavljanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

T.  budući da je očito da optužba nema nikakve veze s položajem Clare Ponsatí Obiols kao zastupnice u Europskom parlamentu, nego s njezinim nekadašnjim položajem regionalne ministrice obrazovanja u katalonskoj regionalnoj vladi (Govern);

U.  budući da je Clara Ponsatí Obiols jedna od nekoliko pojedinaca koji se nalaze u sličnoj situaciji pokretanja kaznenog progona i optužbi za predmetna kaznena djela, pri čemu je jedina razlika u tome što ona trenutačno uživa imunitet kao zastupnica u Europskom parlamentu; budući da stoga treba imati na umu da Clara Ponsatí Obiols nije jedina osoba protiv koje se vodi kazneni postupak u predmetnom slučaju;

V.  budući da su inkriminirajuće činjenice počinjene 2017. i da je predmetni kazneni postupak protiv Clare Ponsatí Obiols pokrenut 2018.; budući da se na temelju toga ne može tvrditi da su sudski postupci pokrenuti s namjerom da se spriječi buduća politička aktivnost Clare Ponsatí Obiols kao zastupnice u Europskom parlamentu jer je u tom trenutku njezin status zastupnice u Europskom parlamentu još bio hipotetski i budući;

W.  budući da u ovom slučaju Parlament prema tome nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o postojanju činjeničnih elemenata koji bi upućivali na to da se pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Clari Ponsatí Obiols u skladu s člankom 9. prvim stavkom točkom (b) Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi nadležnim španjolskim tijelima i Clari Ponsatí Obiols.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23; presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115. (2) Boletín Oficial del Estado, br. 21, 24. siječnja 2020., str. 7441. – 7442. (3) SL L 165 I, 2.7.2018., str. 1. (4) SL L 278 I, 30.10.2019., str. 1.

Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Valteru Flegi (2020/2054(IMM))

P9_TA(2021)0062 A9-0023/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Valteru Flegi od 19. veljače 2020. koji je uputio predsjednik Vijeća Županijskog suda u Rijeci u Republici Hrvatskoj u vezi s kaznenim postupkom koji je u tijeku pred Kaznenim odjelom Županijskog suda u Rijeci, te koji je objavljen na plenarnoj sjednici 26. ožujka 2020.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Valter Flego odrekao prava na saslušanje u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 75. Ustava Republike Hrvatske te članke od 23. do 28. Poslovnika Hrvatskoga sabora,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0023/2021),

A.  budući da je predsjednik Kaznenog odjela Županijskog suda u Rijeci podnio zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta Valteru Flegi u vezi s postupkom koji je protiv njega pokrenut zbog kaznenog djela zlouporabe položaja u skladu s člankom 291. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona(2);

B.  budući da je u svojstvu gradonačelnika Grada Buzeta, Hrvatska, od 1. travnja 2010. do 30. svibnja 2013. navodno omogućio nezakonite isplate dodataka na plaću sebi u svojstvu gradonačelnika, zamjeniku gradonačelnika, ravnatelju Ureda gradonačelnika i trima drugim ravnateljima;

C.  budući da je Valter Flego izabran za zastupnika u Europskom parlamentu na izborima održanima u svibnju 2019. godine;

D.  budući da se navodno kazneno djelo ne odnosi na izražena mišljenja ili glasovanje Valtera Flege u okviru obnašanja njegovih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

E.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na nacionalnom području svoje države moraju uživati imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države;

F.  budući da je u članku 75. stavcima 2. i 3. Ustava Republike Hrvatske predviđeno sljedeće:

„Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Saboru.

Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja doma Sabora.ˮ;

G.  budući da navodno kazneno djelo nije očito ni izravno povezano s obavljanjem dužnosti Valtera Flege u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu;

H.  budući da u pojedinačnom slučaju Parlament sam odlučuje o ukidanju imuniteta; budući da pri donošenju odluke o ukidanju imuniteta Parlament može objektivno uzeti u obzir položaj u kojem se zastupnik nalazi(3);

I.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obavljanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

J.  budući da su se kaznena djela za koja je optužen Valter Flego dogodila prije njegova izbora u Europski parlament;

K.  budući da u ovom slučaju Parlament nije dokazao fumus persecutionis, odnosno činjenice koje upućuju na to da je predmetni sudski postupak pokrenut s namjerom da se zastupniku nanese politička šteta, među ostalim u pogledu njegove dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu;

L.  budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženim(4);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Valteru Flegi;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi nadležnim tijelima Republike Hrvatske i Valteru Flegi.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra protiv De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch protiv Parlamenta, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI:EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch protiv Parlamenta, T-346/11 et T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23. Presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115. (2) Službeni list Republike Hrvatske, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/2018 i 126/2019. (3) Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote protiv Parlamenta, T-345/05, EU:T:2008:440, točka 28. (4) Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois protiv Parlamenta, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.

Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Nunu Melu (2020/2050(IMM))

P9_TA(2021)0063 A9-0024/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Joãu Nunu Lacerdi Yeixeiri de Melu koji je 6. veljače 2020. podnijelo drugo vijeće Kaznenog suda u Guimarãesu pri Okružnom sudu u Bragi (Tribunal Judicial da Comarca de Braga, Juízo de Instrução Criminal de Guimarães) u okviru kaznenog postupka koji se vodi nakon podnošenja privatne tužbe na tom istom sudu (postupak br. 1039/17.2T9VNF) i o kojem je obavješteno na plenarnoj sjednici 9. ožujka 2020.,

–  nakon saslušanja Nuna Mela u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 157. stavak 2. Ustava Portugalske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0024/2021),

A.  budući da je sudac nadležan za ovaj postupak zatražio ukidanje imuniteta Nunu Melu, zastupniku u Europskom parlamentu, s ciljem njegova sudjelovanja u spomenutom svojstvu oštećenika/privatne stranke u svim postupcima koje će se smatrati bitnima za utvrđivanje istine i koje će se provesti u spomenutom predmetu ili u drugim predmetima koji su već u tijeku ili će se provesti, u vezi s činjeničnim stanjem spomenutog predmeta i uz sudjelovanje istih stranaka;

B.  budući da se istraga ne odnosi na izražena mišljenja ili glasovanje Nuna Mela u okviru obnašanja njegovih dužnosti, u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

C.  budući da prema članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na nacionalnom području svoje države moraju uživati imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države;

D.  budući da je, u skladu s člankom 157. stavkom 2. Ustava Portugalske Republike, za saslušanje zastupnika portugalske Skupštine u svojstvu svjedoka ili optuženika potrebno odobrenje Skupštine i budući da se u istom stavku navodi da se takvo odobrenje daje ex officio u slučaju postojanja ozbiljne i jasne sumnje o namjernom počinjenju kaznenog djela kažnjivog kaznom zatvora u trajanju duljem od tri godine;

E.  budući da je ovaj predmet pokrenut zbog toga što je Nuno Melo podnio zahtjev za pokretanje kaznenog postupka protiv Joãa Quadrosa zbog radnji koje bi prima facie mogle uključivati počinjenje više kaznenih djela klevete i uvrede predviđenih i kažnjivih temeljem članka 180. stavka 1., člana 181. stavka 1., članka 183. stavka 1. točke (a) i članka 183. stavka 2. portugalskog Kaznenog zakona;

F.  budući da se u skladu s člankom 9. stavkom 8. Poslovnika Odbor za pravna pitanja ni pod kojim uvjetima ne može izjasniti o zastupnikovoj krivnji niti se izjasniti o tome opravdavaju li mišljenja ili postupci zastupnika koji mu se pripisuju kazneni progon, čak ni u slučaju da odbor prilikom razmatranja zahtjeva stekne podrobna saznanja o činjenicama slučaja;

G.  budući da imunitet parlamentarnih zastupnika u skladu s člankom 5. stavkom 2. Poslovnika Europskog parlamenta nije osobna povlastica zastupnika već jamstvo neovisnosti Parlamenta kao cjeline i njegovih zastupnika;

H.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri izvršavanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

I.  budući da u ovom slučaju Parlament nije utvrdio da postoji fumus persecutionis, odnosno činjenice koje upućuju na to da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja političke štete dotičnom zastupniku i, posljedično, Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Nunu Melu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnim portugalskim tijelima i Nunu Melu.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23; Presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115.

Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2021/95 od 28. siječnja 2021. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2020/592 o privremenim izvanrednim mjerama kojima se odstupa od određenih odredaba Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća radi odgovora na tržišne poremećaje u sektoru voća i povrća i sektoru vina koji su uzrokovani pandemijom bolesti COVID-19 i s njome povezanim mjerama (C(2021)00368 – 2021/2531(DEA))

P9_TA(2021)0064 B9-0157/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2021/95(1),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 24. veljače 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(2), a posebno njezin članak 219. stavak 1. i članak 228.,

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 9. ožujka 2021.,

A.  budući da su se, u svjetlu iznimno ozbiljnih poremećaja na tržištu i niza teških okolnosti među ostalim u sektoru vina, počevši od toga što je SAD u listopadu 2019. uveo carine na uvoz vina iz Unije pa do posljedica aktualnih mjera ograničenja zbog globalne pandemije bolesti COVID-19, gospodarski subjekti u svim državama članicama suočili s iznimnim poteškoćama u planiranju, provedbi i izvršavanju aktivnosti u okviru programa potpore;

B.  budući da je s obzirom na nezapamćeni splet navedenih okolnosti Komisija 30. travnja 2020. donijela Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2020/592(3) kojom se omogućuje fleksibilnost i dopuštaju odstupanja od određenih odredbi Uredbe (EU) br. 1308/2013 radi odgovora na tržišne poremećaje u sektoru voća i povrća i sektoru vina koji su uzrokovani pandemijom bolesti COVID-19 i s njome povezanim mjerama;

C.  budući da se, bez obzira na korist tih mjera, ponuda i potražnja u sektoru vina nisu vratile u ravnotežu, a zbog pandemije bolesti COVID-19 koja i dalje traje to se ne očekuje ni u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju;

D.  budući da je, s obzirom na to da se očekuje da će se pandemija bolesti COVID-19 nastaviti tijekom znatnog dijela financijske godine 2021., Komisija u Delegiranoj uredbi (EU) 2021/95 predložila produljenje primjene mjera iz Delegirane uredbe (EU) 2020/592 do 15. listopada 2021.;

E.  budući da je brza provedba tih produženih fleksibilnih aranžmana i odstupanja ključna za njihovu učinkovitost i efikasnost pri rješavanju poteškoća u provedbi programa potpore, sprečavanju daljnjih gospodarskih gubitaka i rješavanju stanja na tržištu i poremećaja u sektoru vina;

1.  izjavljuje da nema prigovora na Delegiranu uredbu (EU) 2021/95;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 31, 29.1.2021., str. 198. (2) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.). (3) Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/592 оd 30. travnja 2020. o privremenim izvanrednim mjerama kojima se odstupa od određenih odredaba Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća radi odgovora na tržišne poremećaje u sektoru voća i povrća i sektoru vina koji su uzrokovani pandemijom bolesti COVID-19 i s njome povezanim mjerama (SL L 140, 4.5.2020., str. 6.).

Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 1. veljače 2021. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/1366 u pogledu osnove za dodjelu financijskog doprinosa Unije u sektoru pčelarstva (C(2021)00429 – 2021/2535(DEA))

P9_TA(2021)0065 B9-0158/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2021)00429),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 12. veljače 2021. kojim se od Parlamenta traži da izjavi da neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 24. veljače 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(1), a posebno njezin članak 56. stavak 1. i članak 227.,

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 9. ožujka 2021.,

A.  budući da je Uredba (EU) 2020/2220 Europskog parlamenta i Vijeća(2) („Prijelazna uredba”), kojom je Uredba (EU) br. 1308/2013 izmijenjena proširivanjem doprinosa Unije za pčelarske programe za godine 2021. i 2022., stupila na snagu tek 29. prosinca 2020.;

B.  budući da je za razdoblje 2021. – 2027. Komisija predložila da se doprinos Unije pčelarskim programima poveća za 60 000 000 EUR godišnje, kroz dodjele država članica iz Priloga VIII. Komisijinu Prijedlogu Uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(3); osnova za dodjelu doprinosa Unije državama članicama u tom Komisijinu prijedlogu bila je dodjela sredstava Unije za pčelarske programe za razdoblje 2017. – 2019., a ta su sredstva dodijeljena na temelju broja košnica koji su države članice prijavile 2013. u svojim pčelarskim programima za razdoblje 2014. – 2016.;

C.  budući da je, kako bi se osigurala dosljednost s navedenim prijedlogom Komisije COM(2018)0392 i zajamčila usklađenost dodijeljenih sredstava za pčelarske programe za 2021. i 2022. te od 2023. nadalje, te kako bi se državama članicama pružila sigurnost i olakšalo odobravanje pčelarskih programa, ključno da se ova Delegirana uredba objavi što je prije moguće;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.). (2) Uredba (EU) 2020/2220 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. prosinca 2020. o utvrđivanju određenih prijelaznih odredaba za potporu iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) u godinama 2021. i 2022. i izmjeni uredaba (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013 i (EU) br. 1307/2013 u pogledu sredstava i primjene u godinama 2021. i 2022. te Uredbe (EU) br. 1308/2013 u pogledu sredstava i raspodjele takve potpore u godinama 2021. i 2022. (SL L 437, 28.12.2020., str. 1.). (3) COM(2018)0392.

Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 11. veljače 2021. o izmjeni Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1222/2014 o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda o pobližem određivanju metodologije za utvrđivanje globalnih sustavno važnih institucija i definiranja potkategorija globalnih sustavno važnih institucija (C(2021)0772 – 2021/2561(DEA))

P9_TA(2021)0066 B9-0168/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2021)0772),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 18. veljače 2021. kojim se od Parlamenta traži da izjavi da neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 4. ožujka 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ(1) (CDR), a posebno njezin članak 131. stavak 18. i članak 149.,

–  uzimajući u obzir nacrt skupa regulatornih tehničkih standarda koji je 4. studenoga 2020. podnijelo Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/78/EZ(2),

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 9. ožujka 2021.,

A.  budući da Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) u srpnju 2018. objavio je revidiranu metodologiju za ocjenjivanje globalnih sistemski važnih banaka (G-SIBs); budući da bi se te izmjene metodologije za ocjenjivanje globalnih sistemski važnih banaka trebale odražavati u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 1222/2014(3); budući da je Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća(4) izmijenjen članak 131. Direktive o kapitalnim zahtjevima te da bi se te izmjene trebale odražavati i u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 1222/2014;

B.  budući da su se izmjene Direktive o kapitalnim zahtjevima počele primjenjivati 29. prosinca 2020., ali se u njima ne navodi rok za podnošenje delegiranog akta o izmjeni; budući da je EBA 4. studenog 2020. Komisiji dostavila nacrt izmjena regulatornih tehničkih standarda; budući da je cilj Komisije primijeniti dodatnu metodologiju EU-a navedenu u nacrtu regulatornih tehničkih standarda o izmjeni već za godišnji postupak utvrđivanja globalnih sistemski važnih institucija (GSV institucije, ekvivalent globalnih sistemski važnih banaka u Uniji) za 2021., koji će EBA pokrenuti u travnju 2021. (na temelju podataka za kraj 2020.) i koji će biti dovršen u studenom 2021.;

C.  budući da bi Delegirana uredba trebala hitno stupiti na snagu kako bi se omogućilo postizanje cilja Komisije koji se odnosi na primjenu dodatne metodologije EU-a prilikom prvog utvrđivanja GSV institucije u okviru izmijenjene Direktive o kapitalnim zahtjevima, tj. 2021.; budući da bi, kako bi se osigurala pravna sigurnost za postupak koji počinje u travnju 2021., Delegirana uredba o izmjeni trebala stupiti na snagu do tog datuma;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 338. (2) SL L 331, 15.12.2010., str. 12. (3) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1222/2014 оd 8. listopada 2014. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na regulatorne tehničke standarde o pobližem određivanju metodologije za utvrđivanje globalnih sistemski važnih institucija i definiranje potkategorija globalnih sistemski važnih institucija (SL L 330, 15.11.2014., str. 27.). (4) Direktiva (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala (SL L 150, 7.6.2019., str. 253.).

Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 11. veljače 2021. o izmjeni Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/2361 u pogledu načina plaćanja doprinosa za administrativne rashode Jedinstvenog sanacijskog odbora (C(2021)0766 – 2021/2562(DEA))

P9_TA(2021)0067 B9-0169/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2021)0766),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 16. veljače 2021. kojim se od Parlamenta traži da izjavi da neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 4. ožujka 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(1) (SRMR), a posebno njezin članak 65. stavak 5. i članak 93. stavak 6.,

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 9. ožujka 2021.,

A.  budući da Jedinstveni sanacijski odbor („Odbor”) izračun pojedinačnih godišnjih doprinosa iz Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/2361(2) temelji na podacima o ukupnoj imovini i ukupnoj izloženosti riziku koje Europska središnja banka (ESB) prikuplja od subjekata na koje se primjenjuje jedinstveni sanacijski mehanizam kako bi izračunao naknade za nadzor iz Uredbe (EU) br. 1163/2014 Europske središnje banke(3); budući da je Uredba (EU) br. 1163/2014 izmijenjena Uredbom (EU) 2019/2155 Europske središnje banke(4), čime je metoda naplate promijenjena na način da se s pristupa kojim se predviđa plaćanje godišnje naknade ESB-u unaprijed prelazi na onaj kojim se predviđa naplata naknada za nadzor tek nakon isteka relevantnog razdoblja za koje se plaća naknada;

B.  budući da te promjene koje je uveo ESB zahtijevaju izmjene rokova za prijenos podataka i za izdavanje obavijesti o doprinosima na temelju Delegirane uredbe (EU) 2017/2361 kako bi se održala usklađenost između sustava Odbora za naplatu naknada unaprijed i novog režima ESB-a te kako bi se Odboru omogućilo da nastavi izračunavati i unaprijed prikupljati godišnje doprinose;

C.  budući da bi Delegirana uredba trebala hitno stupiti na snagu jer Odbor treba primijeniti prijelazne mehanizme kako bi prikupio doprinose za svoje administrativne rashode za financijsku godinu 2021. što je prije moguće nakon početka godine;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 225, 30.7.2014., str. 1. (2) Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/2361 оd 14. rujna 2017. o konačnom sustavu doprinosa za administrativne rashode Jedinstvenog sanacijskog odbora (SL L 337, 19.12.2017., str. 6.). (3) Uredba (EU) br. 1163/2014 Europske središnje banke od 22. listopada 2014. o naknadama za nadzor (ESB/2014/41) (SL L 311, 31.10.2014., str. 23.). (4) Uredba (EU) 2019/2155 Europske središnje banke od 5. prosinca 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1163/2014 o naknadama za nadzor (ESB/2019/37) (SL L 327, 17.12.2019., str. 70.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. ožujka 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa InvestEU (COM(2020)0403 – C9-0158/2020 – 2020/0108(COD))

P9_TA(2021)0068 A9-0203/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0403),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 173. i treći stavak članka 175. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9-0158/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 15. srpnja 2020.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 17. prosinca 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku u skladu s člankom 58. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za promet i turizam,

–  uzimajući u obzir stajališta u obliku amandmana Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0203/2020),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 9. ožujka 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/… Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa InvestEU i izmjeni Uredbe (EU) 2015/1017

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2021/523.)

(1) SL C 364, 28.10.2020., str. 139. (2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 13. studenoga 2020. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0306).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 9. ožujka 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa djelovanja Unije u području zdravlja za razdoblje 2021. – 2027. i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014 (program „EU za zdravlje”) (COM(2020)0405 – C9-0152/2020 – 2020/0102(COD))

P9_TA(2021)0069 A9-0196/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0405),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 168. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0152/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2020.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 14. listopada 2020.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. prosinca 2020. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9-0196/2020),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 9. ožujka 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/… Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa djelovanja Unije u području zdravlja (program „EU za zdravlje”) za razdoblje 2021.–2027. i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2021/522.)

(1) SL C 429, 11.12.2020., str. 251. (2) SL C 440, 18.12.2020., str. 131. (3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 13. studenoga 2020. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0304).