Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 10. ožujka 2021. - Bruxelles
Program Carina ***II
 Mehanizam EU-a za graničnu prilagodbu emisija ugljika, usklađen s pravilima WTO-a
 Administrativna suradnja u području oporezivanja *
 Korporativna dužna pažnja i korporativna odgovornost
 Provedba Uredbe o građevnim proizvodima
 Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom

Program Carina ***II
PDF 120kWORD 41k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Carina za suradnju u području carine i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1294/2013 (05265/1/2021 – C9-0091/2021 – 2018/0232(COD))
P9_TA(2021)0070A9-0038/2021

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05265/1/2021 – C9-0091/2021),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(2) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0442),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0038/2021),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 45.
(2) Usvojeni tekstovi od 16.4.2019., P8_TA(2019)0385.


Mehanizam EU-a za graničnu prilagodbu emisija ugljika, usklađen s pravilima WTO-a
PDF 182kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2021. o uspostavi mehanizma EU-a za graničnu prilagodbu emisija ugljika koji je usklađen s pravilima WTO-a (2020/2043(INI))
P9_TA(2021)0071A9-0019/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir sporazum potpisan 12. prosinca 2015. na 21. konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) u Parizu (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir izvješće Programa UN-a za okoliš o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2019.,

–  uzimajući u obzir posebna izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zatopljenju od 1,5 °C te o oceanima i kriosferi,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenu „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030.” (COM(2020)0562) i priloženu procjenu učinka (SWD(2020)0176),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019. i od 17. do 21. srpnja 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. srpnja 2020. o zaključcima izvanrednog sastanka Europskog vijeća od 17. do 21. srpnja 2020.(1),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke Europskog revizorskog suda u njegovu posebnom izvješću br. 18/2020 od 15. rujna 2020. pod nazivom „The EU’s Emissions Trading System: free allocation of allowances needed better targeting“ (Sustav EU-a za trgovanje emisijama: besplatne emisijske jedinice trebalo je dodjeljivati ciljanije),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(3),

–  uzimajući u obzir svoje mišljenje o klimatskim ciljevima za 2030., posebice smanjenje od 60 % u emisijama stakleničkih plinova u usporedbi s razinama emisija iz 1990.(4),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za proračune i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9-0019/2021),

A.  budući da negativni učinci klimatskih promjena predstavljaju izravnu prijetnju za ljudsku egzistenciju te kopnene i morske ekosustave, kako je potvrđeno u posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 °C te o oceanima i kriosferi; budući da su ti učinci neravnomjerno raspodijeljeni, pri čemu siromašnije zemlje i ljudi osjećaju najnepovoljnije učinke;

B.  budući da se prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) očekuje da će od 2030. klimatske promjene uzrokovati oko 250 000 dodatnih smrtnih slučajeva godišnje, i to zbog pothranjenosti, malarije, proljeva i toplinskog stresa;

C.  budući da je prosječna globalna temperatura već porasla za više od 1,1 °C u odnosu na predindustrijske razine(5);

D.  budući da su se EU i države članice Pariškim sporazumom obvezale na djelovanje u području klime na temelju najnovijih dostupnih znanstvenih dokaza te da sada imamo cilj postizanja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.;

E.  budući da je posljednjih desetljeća EU uspio odvojiti teritorijalne emisije stakleničkih plinova od gospodarskog rasta, pri čemu su emisije stakleničkih plinova smanjene za 24 %, a BDP je narastao za više od 60 % u razdoblju od 1990. do 2019.; budući da se time ne uzima u obzir emisije EU-a ugrađene u njegovu međunarodnu trgovinu i stoga se podcjenjuje njegov globalni ugljični otisak;

F.  budući da je 2015. omjer uvezenih emisija u odnosu na izvezene emisije u EU bio otprilike 3:1, odnosno 1,317 milijardi tona uvezenog CO2 i 424 milijuna tona izvezenog(6);

G.  budući da je postojeće zakonodavstvo EU-a dosad bilo uspješno u ispunjavanju usvojenih klimatskih ciljeva; budući da se trenutačnim modelom sustava EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS), posebice postojećim odredbama o izmještanju emisija ugljika, ne osiguravaju učinkoviti poticaji za potrebnu dekarbonizaciju određenih sektora, posebice u industriji, te je u nekim slučajevima došlo do neopravdane dobiti za poduzeće korisnika, što je naglasio i Europski revizorski sud(7);

H.  budući da bi Komisija trebala nastaviti razvijati metodologije za utvrđivanje ugljičnog i okolišnog otiska proizvoda upotrebom pristupa cijelog životnog ciklusa i osiguravanjem da obračun sadržanih emisija u proizvodima u što većoj mjeri odražava stvarnu situaciju, uključujući emisije iz međunarodnog prometa;

I.  budući da bi Komisija također trebala ispitati sljedivost proizvoda i usluga kako bi preciznije utvrdila sve učinke njihovih životnih ciklusa, kao što su vađenje i upotreba materijala, proces proizvodnje, upotreba energije te korištene vrste prijevoza, u cilju uspostavljanja baza podataka;

J.  budući da je otprilike 27 % svjetskih emisija CO2 iz izgaranja goriva trenutačno povezano s međunarodnom trgovinom robom(8); budući da se 90 % međunarodnog prijevoza robe odvija na moru, što stvara značajne emisije stakleničkih plinova; budući da su samo staklenički plinovi iz unutarnjeg morskog prometa uključeni u početne nacionalno utvrđene doprinose EU-a; budući da je to podložno reviziji s obzirom na poboljšani cilj EU-a za 2030.;

K.  budući da nas je kriza izazvana bolešću COVID-19 naučila nekim važnim lekcijama, zato se prijedlogom Komisije za novi instrument za oporavak, Next Generation EU, naglašava potreba za ojačanjem europske neovisnosti i otpornosti te za brzim reakcijama, posebice u pogledu kraćih lanaca opskrbe hranom;

L.  budući da je neophodno da Komisija ima cjelovitu viziju klimatskih politika, primjerice rješavanjem ciljeva smanjenja emisija, kao što su oni u području pomorskog prijevoza, zajedno sa strategijama određivanja cijena ugljika;

M.  budući da jamčenje učinkovitog i smislenog određivanja cijena ugljika, kao dio šireg regulatornog okruženja, može poslužiti kao gospodarski poticaj za metode proizvodnje s manjim emisijama stakleničkih plinova i stimulirati ulaganja u inovacije i nove tehnologije, osiguravajući tako dekarbonizaciju i kružnost gospodarstva Unije; budući da učinkovit mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika (CBAM) može imati ulogu u tom kontekstu;

N.  budući da trgovina može biti važan alat za promicanje održivog razvoja i borbu protiv klimatskih promjena; budući da je jedinstveno tržište EU-a drugo najveće svjetsko potrošačko tržište, što Uniju stavlja u jedinstven položaj postavljanja globalnih standarda;

O.  budući da je borba protiv klimatskih promjena čimbenik u konkurentnosti i socijalnoj pravdi te pruža velik potencijal u pogledu industrijskog razvoja, stvaranja radnih mjesta, inovacija i regionalnog razvoja;

P.  budući da se člankom XX. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) članovima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) omogućuje da provode mjere koje su potrebne za zaštitu ljudskog, životinjskog ili biljnog svijeta, zdravlja (b) ili prirodnih resursa (g);

Q.  budući da bi EU trebao prihvatiti da treća zemlja može uspostaviti mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika ako ta zemlja uvede višu cijenu ugljika;

R.  budući da je američki predsjednik Joe Biden zauzeo pozitivno stajalište putem svoje izborne platforme o uvođenju naknada za prilagodbu emisija ugljika ili kvote za robu s višom razinom emisija ugljika iz zemalja koje ne ispunjavaju svoje obveze u vezi s klimom i okolišem; budući da bi to stvorilo novu priliku za suradnju između EU-a i SAD-a u borbi protiv klimatskih promjena i obnovu ovog ključnog partnerstva;

S.  budući da povećana ambicija EU-a u pogledu klimatskih promjena ne bi trebala povećati rizik od izmještanja emisija ugljika za europske industrijske djelatnosti;

Opće napomene

1.  duboko je zabrinut zbog toga što nijedan od dostavljenih nacionalno utvrđenih doprinosa, uključujući doprinose Unije i njezinih država članica, nije u skladu s ciljem zadržavanja globalnog porasta temperature, kako je predviđeno Pariškim sporazumom, znatno ispod 2 °C, istodobno nastojeći ograničiti globalni porast temperature na 1,5 °C iznad predindustrijske razine;

2.  zabrinut je zbog manjka suradnje nekih trgovinskih partnera EU-a u međunarodnim pregovorima o klimi posljednjih godina, što, kao je bilo vidljivo na konferenciji COP25, narušava našu kolektivnu globalnu mogućnost za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma; potiče sve stranke da pruže podršku kolektivnom i znanstveno utemeljenom globalnom nastojanju kojime se može postići ostvarenje tih ciljeva; poziva Komisiju i Vijeće da podrže transparentan, pošten i inkluzivan postupak donošenja odluka u Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama;

3.  naglašava da EU i njegove države članice imaju odgovornost i priliku i dalje zauzimati vodeću ulogu u globalnom djelovanju u području klime zajedno s drugim vodećim svjetskim onečišćivačima; ističe da EU vodi svjetsko djelovanje u području klime, što je jasno potvrđeno usvajanjem cilja za postizanje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. i njegovim planom za povećanje cilja za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 2030.; snažno potiče Komisiju i države članice da pojačaju svoju predstojeću klimatsku diplomaciju i nakon usvajanja zakonodavnog prijedloga za mehanizam za graničnu prilagodbu ugljika te da konkretno osiguraju neprekinuti razgovor s trgovinskim partnerima kako bi potaknuli globalno djelovanje u području klime; naglašava potrebu za usporednim diplomatskim nastojanjima kojima bi se osiguralo rano uključivanje susjednih zemalja EU-a;

4.  ističe središnju ulogu građana i potrošača u energetskoj tranziciji i važnost poticanja i podržavanja izbora potrošača kako bi se ublažili učinci klimatskih promjena promicanjem održivih aktivnosti i posrednih koristi koje vode do veće kvalitete života;

5.  prima na znanje prijedlog Komisije da se klimatski cilj EU-a za 2030. postavi na „najmanje 55 % smanjenja neto emisija” u usporedbi s razinama iz 1990.; ipak naglašava činjenicu da je Parlament usvojio veći cilj od 60 %;

6.  napominje da emisije stakleničkih plinova sadržane u uvoze u EU kontinuirano rastu unatoč tome što je EU značajno smanjio svoje domaće emisije stakleničkih plinova, čime se narušavaju nastojanja Unije za smanjenje globalnog otiska u području stakleničkih plinova; ističe da neto uvoz robe i usluga u EU predstavlja više od 20 % domaćih emisija CO2 u Uniji; smatra da se sadržaj stakleničkih plinova u uvozu mora bolje nadzirati radi identificiranja mogućih mjera za smanjenje globalnog otiska EU-a u području stakleničkih plinova;

Osmišljavanje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika usklađenog s pravilima WTO-a

7.  podržava uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika, pod uvjetom da je usklađen s pravilima WTO-a i sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini na način da je nediskriminirajući i da ne predstavlja prikriveno ograničenje za međunarodnu trgovinu; smatra da bi, kao takav, mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika potaknuo europske industrije i trgovinske partnere EU-a da dekarboniziraju svoje industrije, a time i podupru klimatske politike EU-a i globalne klimatske politike pri postizanju neutralnosti emisija stakleničkih plinova u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma; nedvosmisleno navodi da bi se mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebao osmisliti isključivo na način da unaprijedi klimatske ciljeve te da se ne smije zloupotrebljavati kao alat za jačanje protekcionizma, neopravdane diskriminacije ili ograničenja; naglašava da bi se tim mehanizmom trebala pružiti podrška zelenim ciljevima EU-a, posebice boljem rješavanju problema emisija stakleničkih plinova kao sastavnog dijela industrije EU-a i međunarodne trgovine, uz istodobnu nediskriminatornu prirodu i težnju ka jednakim uvjetima tržišnog natjecanja;

8.  naglašava da bi se prema najmanje razvijenim zemljama i malim otočnim zemljama u razvoju trebalo odnositi na poseban način kako bi se u obzir uzele njihove posebnosti i mogući negativni učinci mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika na njihov razvoj;

9.  podsjeća na posebna ograničenja i izazove s kojima se moraju suočiti najudaljenije regije, prvenstveno zbog svoje udaljenosti, izoliranosti i male veličine tržišta te poziva na to da se mehanizmom za graničnu prilagodbu emisija ugljika, a na temelju članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), propisno u obzir uzmu njihove posebnosti;

10.  ponavlja da uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika treba biti dio paketa zakonodavnih mjera kojim će se osigurati brzo smanjenje emisija stakleničkih plinova iz proizvodnje i potrošnje u EU-u, posebice povećanjem energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora; naglašava da se mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika treba kombinirati s politikama usmjerenima na osiguravanje i promicanje ulaganja u niskougljične industrijske procese, uključujući inovativne alate financiranja, novi akcijski plan za kružno gospodarstvo i širu industrijsku politiku EU-a koja je okolišno ambiciozna i socijalno poštena, s ciljem usmjeravanja dekarbonizirane reindustrijalizacije Europe radi stvaranja kvalitetnih radnih mjesta na lokalnoj razini i osiguravanja konkurentnosti europskog gospodarstva uz istodobno ispunjavanje klimatskih ambicija EU-a i pružanje predvidljivosti i sigurnosti za osiguravanje ulaganja u klimatsku neutralnost;

11.  naglašava da se standardima proizvoda može osigurati niskougljična, resursno učinkovita proizvodnja, kao i pomoći zajamčiti minimalne negativne ekološke učinke upotrebe proizvoda; stoga od Komisije traži da predloži, kao dopunu uvođenju mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika, ambicioznije i obvezujuće norme i standarde za proizvode stavljene na tržište EU-a u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova, uštede resursa i energije, u cilju podržavanja okvira politike za održive proizvode i novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo;

12.  smatra da bi se, radi sprječavanja mogućih poremećaja na unutarnjem tržištu i uzduž lanca vrijednosti, mehanizmom za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebalo obuhvatiti sav uvoz proizvoda i robe koji su dio sustava EU-a za trgovanje emisijama, među ostalim kada je sastavni dio poluproizvoda ili konačnih proizvoda; ističe da bi se, u prvoj fazi (već do 2023.) i nakon procjene učinka, mehanizmom za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebalo obuhvatiti energetski sektor i energetski intenzivne industrijske sektore kao što su sektor cementa, čelika, aluminija, rafiniranja nafte, papira, stakla, kemikalija i gnojiva, za koje se i dalje dodjeljuju znatne besplatne emisijske jedinice i koji i dalje predstavljaju 94 % industrijskih emisija u EU-u;

13.  ističe da bi se sadržaj emisija stakleničkih plinova u uvozu trebao uzeti u obzir na temelju transparentnih, pouzdanih i ažuriranih referentnih vrijednosti za pojedinačne proizvode na razini postrojenja u trećim zemljama i da, u pravilu, ako uvoznik podatke ne stavi na raspolaganje, treba u obzir uzeti prosječni globalni sadržaj emisija stakleničkih plinova pojedinačnih proizvoda, podijeljen na temelju različitih proizvodnih metoda s različitim intenzitetom emisija; smatra da bi se pri određivanju cijena ugljika u okviru uvoza trebalo obuhvatiti i izravne i neizravne emisije te također uzeti u obzir intenzitet ugljika elektroenergetske mreže specifičan za pojedinu zemlju ili, ako uvoznik podatke stavi na raspolaganje, ugljični intenzitet potrošnje energije na razini postrojenja;

14.  napominje da Komisija trenutačno procjenjuje sve različite mogućnosti za uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika, u rasponu od poreznih instrumenata do mehanizama koji upotrebljavaju sustav EU-a za trgovanje emisijama; naglašava da bi se modaliteti za izradu mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebali istražiti zajedno s revizijom sustava EU-a za trgovanje emisijama kako bi se osigurala njihova komplementarnost i usklađenost te izbjeglo preklapanje koje bi dovelo do dvostruke zaštite industrija EU-a; naglašava važnost transparentnost procesa u okviru mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika, među ostalim uključivanjem WTO-a i trgovinskih partnera EU-a u koordinaciji s Europskim parlamentom i pažljivom ocjenom i usporedbom učinkovitosti, djelotvornosti i pravne izvedivosti različitih oblika mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika s ciljem smanjenja ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova; ustraje u tome da je primarni cilj mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika povezan s okolišem i da bi stoga okolišni kriteriji trebali imati ključnu ulogu u odabiru instrumenta, osiguravanju predvidljive i dovoljno visoke cijene ugljika kojom se potiču ulaganja u dekarbonizaciju radi ostvarivanja ciljeva iz Pariškog sporazuma;

15.  naglašava važnost procjene učinaka svake opcije na životni standard potrošača, posebno potrošača koji pripadaju osjetljivijim skupinama, kao i njihovog učinka na prihode; poziva Komisiju da procjenom učinka obuhvati i posljedice koje će prihodi ostvareni u okviru mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika, kao vlastita sredstava, imati za proračun EU-a, ovisno o odabranom modelu i načinima;

16.  smatra da se u okviru mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika naknada za udio ugljika u uvoznim proizvodima mora naplaćivati na način u kojem se odražavaju troškovi ugljika koje plaćaju proizvođači iz EU-a kako bi se uklonio potencijalni rizik od izmještanja emisija ugljika, uz istovremeno poštivanje pravila WTO-a; naglašava da bi određivanje cijena ugljika u okviru mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebalo odražavati dinamičan razvoj cijena emisijskih jedinica EU-a u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama uz istodobno osiguravanje predvidljivosti i smanjenja nepredvidljivosti cijena ugljika; smatra da bi uvoznici trebali kupovati emisijske jedinice iz zasebnog fonda emisijskih jedinica za sustav EU-a za trgovanje emisijama čija cijena ugljika odgovara cijeni na dan transakcije u sustav EU-a za trgovanje emisijama; ističe da je uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika samo jedna od mjera u provedbi ciljeva europskog zelenog plana i da mora biti popraćeno potrebnim mjerama u sektorima bez sustava trgovine emisijama, kao i ambicioznom reformom sustava EU-a za trgovanje emisijama da bi se osiguralo smisleno određivanje cijena ugljika koje u potpunosti poštuje načelo „onečišćivač plaća” i doprinijelo potrebnom smanjenju emisija stakleničkih plinova u skladu s ažuriranim klimatskim ciljem EU-a za 2030. i ciljem postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050., među ostalim rješavanjem problema linearnog čimbenika smanjenja, ponovnim postavljanjem gornje granice i ocjenom potencijalne potrebe za donjom granicom cijena ugljika;

17.  naglašava da se trošarinom (ili porezom) na udio ugljika u svim konzumiranim proizvodima, kako domaćim tako i uvoznim, ne bi u potpunosti otklonio rizik od izmještanja emisija ugljika, da bi takva trošarina ili porez bili tehnički zahtjevni s obzirom na složenost praćenja ugljika u globalnim lancima vrijednosti te da bi se njima mogli znatno opteretiti potrošači; potvrđuje da bi fiksna pristojba ili porez na uvoz mogli biti jednostavan alat kojim bi se poslala snažna i stabilna poruka o ekološkoj cijeni uvezenog ugljika; smatra, međutim, da bi takav porez s obzirom na svoju fiksnu narav bio manje fleksibilan alat u pogledu odražavanja promjenjivih cijena iz sustava EU-a za trgovanje emisijama; naglašava da bi promjenjivi porez kojim bi se automatski odražavala cijena iz sustava EU-a za trgovanje emisijama u praksi bio ekvivalentan zamišljenom sustavu za trgovanje emisijama; uvažava da postoji mogućnost uvođenja mehanizma utemeljenog na članku 192. stavku 2. UFEU-a u slučaju da mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika bude fiskalne naravi;

18.  naglašava da bi uvoznici trebali imati mogućnost dokazati, u skladu s EU-ovim standardima za praćenje, izvješćivanje i provjeru sustava EU-a za trgovanje emisijama, da je udio ugljika u njihovim proizvodima manji od tih vrijednosti te iskoristiti odgovarajući prilagođeni iznos obveze kako bi se poticale inovacije i ulaganja u održive tehnologije u cijelom svijetu; smatra da time ne bi trebalo MSP-ovima nametati nesrazmjerno opterećenje; naglašava da će provedbu mehanizma biti potrebno poduprijeti skupom standarda EU-a kojima će se spriječiti njegovo zaobilaženje ili zloupotreba te da će za upravljanje mehanizmom biti potrebna snažna neovisna infrastruktura;

19.  naglašava da bi mehanizmom za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebalo osigurati da se uvoznicima iz trećih zemalja sadržaj ugljika u njihovim proizvodima ne naplaćuje dvaput kako bi se zajamčilo da se ti izvoznici tretiraju ravnopravno, bez diskriminacije; poziva Komisiju da pažljivo procijeni učinak različitih mogućnosti mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika na najslabije razvijene zemlje;

20.  ističe da za razliku od sustava za trgovanje emisijama taj mehanizam ne bi trebao ogrjevno drvo za gorivo smatrati ugljično neutralnim, a u okviru revidiranog i ažuriranog okvira ugljik sadržan u posjećenom drvu i osiromašenom tlu treba imati cijenu;

21.  traži od Komisije da osigura da su na najmanju moguću mjeru svedeni rizici da će izvoznici u Uniju pokušavati zaobići mehanizam ili ugroziti njegovu učinkovitost, primjerice preusmjeravanjem proizvodnje među tržištima ili izvozom poluproizvoda;

Aspekti mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika povezani s trgovinom

22.  poziva na to da Pariški sporazum i njegovi ciljevi postanu jedno od glavnih vodećih načela trgovinske politike kojem se moraju prilagoditi sve trgovinske inicijative i njihovi politički instrumenti, tako što će se taj cilj uključiti, među ostalim, u sporazume o slobodnoj trgovini kao njihov ključni element; uvjeren je da takva ciljana trgovinska politika može biti važan pokretač u usmjeravanju gospodarstava prema dekarbonizaciji kako bi se postigli klimatski ciljevi utvrđeni u Pariškom sporazumu i europskom zelenom planu;

23.  izražava duboku zabrinutost zbog slabljenja multilateralnog trgovinskog sustava; poziva Komisiju da aktivno surađuje s vladama trgovinskih partnera kako bi se osigurao kontinuirani dijalog o toj inicijativi, čime bi se potaknulo djelovanje u području klime unutar Unije i njezinih trgovinskih partnera; ističe da se trgovinska politika može i da bi se trebala koristiti za promicanje pozitivnog programa u području zaštite okoliša i kako bi se izbjegle velike razlike u razinama ekoloških ambicija između EU-a i ostatka svijeta te da bi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebao biti osmišljen kao mjera kojom se dopunjuju mjere u okviru poglavlja o trgovini i održivom razvoju iz sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a; ističe da bi konačni cilj inicijative trebalo biti globalno djelovanje zbog kojeg bi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika postao suvišan, s obzirom na to da se ostatak svijeta približava ambiciji EU-a u pogledu smanjenja emisija CO2; stoga smatra da bi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebalo smatrati sredstvom za ubrzavanje tog procesa, a ne sredstvom u svrhu protekcionizma; očekuje od Komisije da započne pregovore o globalnom pristupu u okviru WTO-a ili skupine G20;

24.  smatra da su međunarodna trgovina i trgovinska politika ključni pokretači tranzicije prema klimatski neutralnom, resursno učinkovitom i kružnom globalnom gospodarstvu te stoga podupiru globalne napore za postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma; smatra da je hitno potrebno provesti sveobuhvatnu reformu WTO-a, kako bi WTO mogao jamčiti poštenu trgovinu i istovremeno se boriti protiv globalnog zatopljenja; napominje da pravila GATT-a potječu iz 1947. i smatra da ih je u aktualnom kontekstu klimatske krize potrebno ponovno razmotriti; očekuje od Komisije da poduzme hitne inicijative za reformu WTO-a kako bi se postigla usklađenost s klimatskim ciljevima; poziva Komisiju da pojača napore u globalnom određivanju cijena CO2 te da olakša trgovinu u području tehnologija klimatske i okolišne zaštite, primjerice u okviru inicijativa trgovinske politike kao što je Sporazum WTO-a o ekološkim proizvodima;

25.  poziva Komisiju na provođenje multilateralnih reformi WTO-a kojima se međunarodno trgovačko pravo usklađuje s ciljevima Pariškog sporazuma i drugim aspektima međunarodnog prava, a posebice konvencijama Međunarodne organizacije rada; ističe da je mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika usklađen s pravilima WTO-a ako je osmišljen s jasnim ciljem zaštite okoliša radi smanjenja globalnih emisija stakleničkih plinova i ako podupire najvišu razinu cjelovitosti okoliša;

26.  naglašava da mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika može doprinijeti ciljevima održivog razvoja; podsjeća da je promicanje dostojanstvenog rada također cilj održivog razvoja i potiče Komisiju da osigura da se roba stavljena na tržište EU-a proizvodi pod uvjetima kojima se poštuju konvencije Međunarodne organizacije rada;

27.  napominje da bi, kako bi bile u skladu s pravilima WTO-a, odredbe Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT), kao što su članak I. (načelo tretmana najpovlaštenije nacije), članak III. (načelo nacionalnog tretmana) i, prema potrebi, članak XX. (opće iznimke), mogle biti osnova za svaki model mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika, čija bi jedina logika kojom se taj mehanizam vodi trebala biti isključivo i strogo okolišna – smanjenje globalnih emisija CO2 i sprečavanje izmještanja emisija ugljika;

28.  ističe načelo nediskriminacije u skladu s člankom III. GATT-a; naglašava da je jednako postupanje s uvozom i domaćom proizvodnjom ključan kriterij za usklađenost svih mjera s WTO-om; naglašava da bi se mehanizmom za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebalo stvoriti jednake uvjete tržišnog natjecanja za domaće proizvođače iz EU-a i strane proizvođače primjenom naknade za emisije ugljika iz uvezene robe u tim sektorima koja je usklađena sa sustavom za trgovanjem emisijama, bez obzira na njezino podrijetlo, čime se osigurava potpuna zaštita od izmještanja emisija ugljika za europsku industriju i izbjegava prijenos emisija u treće zemlje; naglašava da bi se provedbom mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebalo izbjeći dvostruku zaštitu postrojenja EU-a uz istodobnu procjenu učinka na izvoz i ovisne sektore uzduž lanca vrijednosti; naglašava da bi dizajn mehanizma za granične prilagodbe emisija ugljika trebao slijediti jednostavno načelo po kojemu se jedna tona ugljika ne bi trebala dvaput štititi;

29.  ističe važnost osiguravanja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja na globalnoj razini za konkurentnost europskih industrija bez stvaranja štetnog utjecaja na klimu i okoliš; stoga potiče Komisiju da razmotri moguće uvođenje izvoznih rabata, no samo ako može u potpunosti pokazati njihov pozitivan učinak na klimu i njihovu kompatibilnost s pravilima WTO-a; ističe da bi, radi sprječavanja neželjenih klimatskih učinaka poticanjem manje učinkovitih proizvodnih metoda u europskim izvoznim industrijama i osiguravanja usklađenosti s pravilima WTO-a, svaki oblik potencijalne podrške izvozu trebao biti transparentan, proporcionalan i ne uzrokovati nikakav oblik konkurentske prednosti za izvozne industrije EU-a u trećim zemljama te bi trebao biti strogo ograničen na najučinkovitija postrojenja da bi se zadržali poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova za izvozna poduzeća EU-a;

30.  naglašava da svaki mehanizam mora industrije u EU-u i inozemstvu potaknuti da proizvode čiste i konkurentne proizvode te da izbjegavaju izmještanje emisija ugljika bez ugrožavanja trgovinskih prilika;

31.  napominje da je mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika dio europskog zelenog plana i alat za postizanje cilja EU-a o dostizanju nulte stope neto emisija stakleničkih plinova do 2050.; napominje da bi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika mogao izravno ili neizravno utjecati na mnoge industrijske sektore s visokim emisijama ugljika i pojačanom trgovinom te da bi se tijekom cijelog procesa trebalo s njima konzultirati; nadalje napominje da bi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika mogao utjecati na lance opskrbe na način da će oni internalizirati troškove ugljika; naglašava da bi svaki mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebao biti jednostavno primjenjiv i ne bi trebao predstavljati nepotrebno financijsko i administrativno opterećenje za poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća;

Mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika i vlastita sredstva

32.  prihvaća da bi se mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika mogao realizirati ili kao proširenje trenutačnog sustava carinskih pristojbi ili kao dopunski program unutar postojećeg okvira sustava EU-a za trgovanje emisijama; naglašava da bi oba pristupa mogla biti u potpunosti usklađena s inicijativom za vlastita sredstva;

33.  podržava namjeru Komisije da prihode ostvarene mehanizmom za graničnu prilagodbu emisija ugljika iskoristi kao nova vlastita sredstva za proračun EU-a te traži od Komisije da osigura potpunu transparentnost u pogledu upotrebe tih prihoda; ipak naglašava da bi proračunska uloga mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika trebala biti samo nusproizvod instrumenta; smatra da bi se tim novim prihodima trebala omogućiti veća potpora djelovanju u području klime i ciljevima zelenog plana, kao što je pravedna tranzicija i dekarbonizacija europskog gospodarstva, te povećanju doprinosa EU-a međunarodnom financiranju borbe protiv klimatskih promjena u korist najmanje razvijenih zemalja i malih otočnih država u razvoju, koje su najosjetljivije na klimatske promjene, posebice poticanjem tih država na proces industrijalizacije utemeljen na čistim i dekarboniziranim tehnologijama; poziva Komisiju da u nadolazećem prijedlogu uzme u obzir socijalne učinke mehanizma kako bi ih svela na najmanju moguću razinu; naglašava da se prihodi ostvareni mehanizmom granične prilagodbe emisija ugljika nikako ne bi trebali koristiti kao prikrivene subvencije europskim industrijama koje znatno zagađuju jer bi to u konačnici ugrozilo njegovu usklađenost s pravilima WTO-a;

34.  podsjeća da su se Parlament, Vijeće i Komisija dogovorili o uspostavi novih vlastitih sredstava tijekom sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, uključujući mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika, u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom od 16. prosinca 2020. o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju, kao i o novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava(9); ističe da bi se usmjeravanjem financijskih tokova uspostavljenih na temelju tog mehanizma u proračun EU-a pomoglo u ublažavanju problema fiskalne istovjetnosti te bi se zajamčila pravedna raspodjela njegova učinka među državama članicama i osigurala uspostava racionalne strukture s minimalnim neizravnim administrativnim troškovima; stoga zaključuje da bi se određivanjem tih prihoda kao vlastitih sredstava EU-a smanjio udio doprinosa temeljenih na BND-u u financiranju proračuna EU-a te bi se tako pomoglo u raspodjeli učinka tog mehanizma na sve države članice; smatra da će se svim uštedama na nacionalnoj razini koje se ostvare zahvaljujući nižim doprinosima temeljenim na BND-u povećati fiskalni prostor država članica;

35.  prima na znanje različite razborite procjene prihoda u rasponu od 5 do 14 milijardi EUR godišnje, ovisno o području primjene i modelu novog instrumenta; ističe činjenicu da je proračun EU-a u svakom slučaju jedinstveno pogodan za apsorbiranje fluktuacija prihoda, pa čak i dugoročnih regresivnih učinaka;

36.  odlučan je osigurati da vlastita sredstva utemeljena na mehanizmu za graničnu prilagodbu emisija ugljika budu dio skupa vlastitih sredstava dostatnog za pokrivanje razine ukupnih očekivanih izdataka za troškove otplate glavnice i kamata na zaduženje nastalo u okviru instrumenta Next Generation EU, uz poštivanje načela univerzalnosti; nadalje podsjeća da svaki višak koji preostane od plana otplate mora i dalje ostati u proračunu EU-a kao opći prihod;

37.  naglašava da bi se uvođenjem skupa novih vlastitih sredstava, kako je utvrđeno planom za uvođenje novih vlastitih sredstava u okviru Međuinstitucijskog sporazuma, moglo pridonijeti boljem usmjeravanju rashoda na razini EU-a u prioritetna područja i zajednička javna dobra, uz veliko povećanje učinkovitosti u usporedbi s nacionalnom potrošnjom; podsjeća da bi protiv institucije koja se ne pridržava uvjeta dogovorenih u Međuinstitucijskom sporazumu ostale institucije mogle pokrenuti pravni spor;

38.  poziva institucije da aktivno djeluju na temelju i u duhu plana za uvođenje novih vlastitih sredstava u okviru Međuinstitucijskog sporazuma kojim se propisuje da ta nova vlastita sredstva stupaju na snagu najkasnije do 1. siječnja 2023.;

Provedba mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika i ostali aspekti

39.  naglašava da provedba mehanizma granične prilagodbe emisija ugljika mora biti popraćena ukidanjem svih oblika ekološki štetnih subvencija dodijeljenih energetski intenzivnim industrijama na nacionalnoj razini; poziva Komisiju da procijeni različite prakse država članica u tom pogledu s obzirom na načelo „onečišćivač plaća”;

40.  zahtijeva da se mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika nadzire putem neovisnog tijela, pod pokroviteljstvom Komisije, koje bi trebalo redovito izvještavati i pružati transparentne informacije Parlamentu, Vijeću i Komisiji na njihov zahtjev i najmanje dvaput godišnje;

41.  napominje da je EU najveći svjetski uvoznik ugljika i da je udio ugljika u robi koja se izvozi iz Europe daleko ispod udjela ugljika u uvezenoj robi; zaključuje da su napori u borbi protiv klimatskih promjena na europskoj razini veći nego prosječni napori na međunarodnoj razini; ističe da je za mjerenje ukupnog učinka Unije na klimu potrebna pouzdana metoda izvješćivanja kojom se uzimaju u obzir emisije uvezene robe i usluga u EU;

42.  ističe da će dostatni napori u borbi protiv klimatskih promjena na međunarodnoj razini, kao što su čvrsto, rašireno i konzistentno određivanje cijena ugljika na međunarodnoj razini i cjelovita konkurentna rješenja u pogledu tehnologija, proizvoda i postupaka proizvodnje s niskom razinom emisija ugljika s vremenom učiniti taj mehanizam bespotrebnim; smatra da su klimatske promjene globalni problem za koji su potrebna rješenja na globalnoj razini, stoga bi EU trebao nastaviti podržavati uspostavu cijene za emisiju CO2 na globalnoj razini u skladu s člankom 6. Pariškog sporazuma; potiče Komisiju da osmisli mehanizam s jasnim i ambicioznim vremenskim okvirom za njegovu provedbu i razvoj; podsjeća da su neka tehnička rješenja za smanjenje emisija CO2 još uvijek u pilot-fazi te stoga poziva Komisiju da nastavi ulagati napore u njihov daljnji razvoj; poziva Komisiju da oblikuje taj mehanizam u sklopu sveobuhvatnog i dugoročnog paketa politika koji je u skladu s postizanjem gospodarstva s visokom energetskom i resursnom učinkovitošću i s nultom neto stopom emisije stakleničkih plinova najkasnije do 2050.;

43.  podsjeća da klimatska i industrijska politika EU-a te cilj održavanja i povećanja održivog gospodarskog rasta moraju biti usko povezani; naglašava da takav mehanizam mora biti uvršten u našu industrijsku strategiju kako bi se industrije potaknulo na proizvodnju čistih i konkurentnih proizvoda;

44.  naglašava da bi se ispravnim mehanizmom trebalo osigurati smanjenje emisija uvezenih u EU i zajamčiti najučinkovitija zaštita klime od rizika od izmještanja emisija ugljika, uz poštivanje pravila WTO-a; ističe da bi mehanizam trebao biti osmišljen tako da se može učinkovito i jednostavno primjenjivati, a istovremeno spriječiti zaobilaženje mjera primjerice miješanjem resursa ili uvozom poluproizvoda odnosno krajnjih proizvoda koji nisu obuhvaćeni mehanizmom;

45.  poziva Komisiju da pruži tehnički savjet i podršku industrijama kod kuće i u inozemstvu, posebno MSP-ovima, pri uspostavi pouzdanih sustava izračuna emisija stakleničkih plinova za uvoz kako bi se očuvala snažna europska industrija, a trgovinski partneri zaštitili od tehničkih poteškoća;

46.  poziva na posebnu procjenu učinka mehanizma na MSP-ove i tržišno natjecanje unutar unutarnjeg tržišta; poziva na oblikovanje, ako je to potrebno, mehanizma za podršku MSP-ovima kako bi se uspješno prilagodili novoj tržišnoj stvarnosti te kako bi se spriječilo da postanu žrtve nepravednih praksi većih tržišnih igrača;

47.  nadalje napominje da se mehanizmom ne bi trebale stvarati nepovoljne konkurentske prilike među kompetitivnim materijalima kako bi se spriječilo nepravedno tržišno natjecanje na europskom tržištu; ističe da materijali koji su najprihvatljiviji za klimu ne bi smjeli biti u nepovoljnom položaju u odnosu na konkurenciju;

48.  naglašava njegovu važnost u osiguravanju zastupljenosti europskih građana i njihovih interesa te u doprinosu postizanju prioriteta EU-a kao što su zaštita klime, održiv rast i konkurentnost na međunarodnoj razini; stoga poziva Komisiju i Vijeće da u potpunosti uključe Parlament kao suzakonodavca u zakonodavnom postupku za uspostavu mehanizma;

o
o   o

49.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0206.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078.
(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.
(4) Amandmani koje je donio Europski parlament 8. listopada 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) (Usvojeni tekstovi P9_TA(2020)0253).
(5) Svjetska meteorološka organizacija, Izjava o stanju globalne klime 2019.
(6) Fezzigna, P., Borghesi, S., Caro, D., „Revising Emission Responsibilities through Consumption-Based Accounting: A European and Post-Brexit Perspective (Preispitivanje odgovornosti za emisije putem obračuna temeljenih na potrošnji: europska perspektiva i perspektiva nakon Brexita), u časopisu Sustainability, 17. siječnja 2019.
(7) Vidi Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 18/2020.
(8) Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), „CO2 emissions embodied in international trade and domestic final demand: methodology and results using the OECD inter-country input-output database” (Emisije CO2 ugrađene u međunarodnu trgovinu i domaću konačnu potražnju: metodologija i rezultati upotrebom OECD-ove međudržavne ulazno-izlazne bate podataka), 23. studenoga 2020.
(9) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 28.


Administrativna suradnja u području oporezivanja *
PDF 242kWORD 70k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2021. o prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (COM(2020)0314 – C9-0213/2020 – 2020/0148(CNS))
P9_TA(2021)0072A9-0015/2021

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2020)0314),

–  uzimajući u obzir članke 113. i 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0213/2020),

–  uzimajući u obzir članak 82. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0015/2021),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj Prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.
(1)  Kako bi se uzele u obzir nove inicijative Unije u području porezne transparentnosti, tijekom proteklih godina donesen je niz izmjena Direktive Vijeća 2011/16/EU21. Tim izmjenama većinom su uvedene obveze izvješćivanja, nakon kojih slijedi priopćavanje ostalim državama članicama, o financijskim izvještajima, prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama, izvješćima o pojedinačnim državama i prekograničnim sporazumima koji se moraju prijavljivati. Na taj način tim izmjenama prošireno je područje primjene automatske razmjene informacija. Porezna tijela sada imaju na raspolaganju širi skup alata za suradnju za otkrivanje i suzbijanje različitih oblika porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza.
(1)  Kako bi se uzele u obzir nove inicijative Unije u području porezne transparentnosti, tijekom proteklih godina donesen je niz izmjena Direktive Vijeća 2011/16/EU21. Tim izmjenama većinom su uvedene obveze izvješćivanja, nakon kojih slijedi priopćavanje ostalim državama članicama, o financijskim izvještajima, prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama, izvješćima o pojedinačnim državama i prekograničnim sporazumima koji se moraju prijavljivati. Na taj način tim izmjenama prošireno je područje primjene automatske razmjene informacija. Porezna tijela sada imaju na raspolaganju širi skup alata za suradnju za otkrivanje i suzbijanje različitih oblika porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza kako bi zaštitila porezne prihode i osigurala pravedno oporezivanje.
_________________
_________________
21 Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).
21 Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1a)   Za širi skup alata za suradnju, digitalnu tranziciju i cilj jačanja suradnje među nacionalnim tijelima potrebni su kvalificirano osoblje i odgovarajući financijski resursi. U tu svrhu predložene promjene moraju biti popraćene odgovarajućom razinom ulaganja, uglavnom u prilagodbu informatike i digitalne infrastrukture te stručno osposobljavanje. Naposljetku, potrebno je povećati kapacitet država članica za obradu svih zaprimljenih financijskih informacija te povećati financijske, ljudske i informatičke resurse poreznih tijela.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Komisija je proteklih godina pratila primjenu te je 2019. dovršila evaluaciju Direktive 2011/16/EU22. Iako su uvedena znatna poboljšanja u području automatske razmjene informacija, još uvijek treba poboljšati postojeće odredbe koje se odnose na sve oblike razmjene informacija i administrativne suradnje.
(2)  Komisija je proteklih godina pratila primjenu te je 2019. dovršila evaluaciju Direktive 2011/16/EU22. Iako su uvedena znatna poboljšanja u području automatske razmjene informacija, još uvijek treba poboljšati postojeće odredbe koje se odnose na sve oblike razmjene informacija i administrativne suradnje. Kako bi se uzeo u obzir razvoj situacije u pogledu porezne transparentnosti, moguće je da će biti potrebno redovito ažurirati tu Direktivu.
_________________
_________________
22 Europska komisija, Radni dokument službi Komisije, Evaluacija Direktive Vijeća 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SWD(2019)0328).
22 Europska komisija, Radni dokument službi Komisije, Evaluacija Direktive Vijeća 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SWD(2019)0328).
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  U skladu s člankom 5. Direktive 2011/16/EU, na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev, tijelo koje prima zahtjev dostavlja tijelu koje podnosi zahtjev sve informacije koje posjeduje ili koje je prikupilo kao rezultat istražnih radnji, a koje su predvidivo relevantne za primjenu i provedbu nacionalnih poreznih zakona država članica koji su unutar područja primjene te Direktive. Kako bi se osigurala djelotvornost razmjena informacija i spriječila neopravdana odbijanja zahtjeva, te kako bi se osigurala pravna jasnoća i sigurnost za porezne uprave i porezne obveznike, trebalo bi jasno definirati standard predvidive relevantnosti. U tom kontekstu trebalo bi pojasniti i da se standard predvidive relevantnosti ne bi trebao primjenjivati za dodatne informacije nakon razmjene informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama u skladu s člankom 8.a Direktive 2011/16/EU.
(3)  U skladu s člankom 5. Direktive 2011/16/EU, na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev, tijelo koje prima zahtjev dostavlja tijelu koje podnosi zahtjev sve informacije koje posjeduje ili koje je prikupilo kao rezultat istražnih radnji, a koje su predvidivo relevantne za primjenu i provedbu nacionalnih poreznih zakona država članica koji su unutar područja primjene te Direktive. Kako bi se osigurala djelotvornost razmjena informacija i spriječila neopravdana odbijanja zahtjeva, te kako bi se osigurala pravna jasnoća i sigurnost za porezne uprave i porezne obveznike, trebalo bi jasno definirati standard predvidive relevantnosti u skladu s jurisprudencijom Suda Europske unije u kojoj je navedeno da se pojmom „predvidiva relevantnost” nastoji omogućiti razmjena informacija u pogledu poreznih pitanja u najvećoj mogućoj mjeri. U tom kontekstu trebalo bi pojasniti i da se standard predvidive relevantnosti ne bi trebao primjenjivati za dodatne informacije nakon razmjene informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama u skladu s člankom 8.a Direktive 2011/16/EU.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.a (nova)
3.a   Unija i države članice trebale bi osigurati usklađeni sustav sankcija diljem Unije kako bi se spriječilo upravitelje platformi da iskorištavaju nedostatke poreznih sustava država članica i razlike među njima. U slučaju kršenja pravila trebalo bi razmotriti novčane kazne i isključenje iz ugovora o javnoj nabavi. U ekstremnim i ponovljenim slučajevima opcija bi trebala biti i mogućnost opoziva dozvole za poslovanje upravitelja platforme.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4a)  Kako bi porezni obveznici bili pravilno i u potpunosti informirani, nadležna tijela država članica trebala bi otkriti kategorije dohotka o kojima se podaci automatski razmjenjuju s nadležnim tijelima drugih država članica i trećih zemalja ili jurisdikcija.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.b (nova)
(4b)   Sve informacije o prekograničnim programima s posljedicama za treće zemlje također bi trebalo otkriti poreznim tijelima u tim zemljama. Taj bi se zahtjev posebno trebao odnositi na zemlje u razvoju koje često imaju ograničeniji pristup međunarodnim sustavima razmjene poreznih informacija.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6a)   Ispravna identifikacija poreznih obveznika neizostavna je ako se želi postići učinkovita razmjena informacija između poreznih uprava. Porezni identifikacijski broj uvijek bi trebao biti dostupan kada se to traži Direktivom 2011/16/EU, a izrada europskog poreznog identifikacijskog broja bila bi najbolje sredstvo za takvu identifikaciju. Europski porezni identifikacijski broj omogućio bi bilo kojoj trećoj strani da brzo, lako i ispravno identificira i zabilježi porezne identifikacijske brojeve u prekograničnim odnosima te bi služio kao temelj učinkovitoj automatskoj razmjeni informacija među poreznim upravama država članica.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.
(7)  Porezne uprave često traže informacije od upravitelja digitalnih platformi. To upraviteljima platformi donosi znatne administrativne troškove i troškove izvršavanja zahtjeva. Neke države članice istodobno su uvele jednostranu obvezu izvješćivanja, što upraviteljima platformi donosi dodatno administrativno opterećenje jer moraju zadovoljiti brojne nacionalne standarde za izvješćivanje. Stoga je od ključne važnosti da se na unutarnjem tržištu primjenjuje standardizirana obveza izvješćivanja.
(7)  Porezne uprave često traže informacije od upravitelja digitalnih platformi. To upraviteljima platformi donosi znatne administrativne troškove i troškove izvršavanja zahtjeva. Neke države članice istodobno su uvele jednostranu obvezu izvješćivanja, što upraviteljima platformi donosi dodatno administrativno opterećenje jer moraju zadovoljiti brojne nacionalne standarde za izvješćivanje. Stoga je od ključne važnosti da se na unutarnjem tržištu primjenjuje standardizirana obveza izvješćivanja. Ta je standardizacija ključna za promicanje triju glavnih ciljeva: smanjiti troškove usklađivanja za upravitelje, povećati učinkovitost nacionalnih tijela i smanjiti birokraciju za porezne obveznike i porezne uprave.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)  Digitalizacija gospodarstva jedan je od temelja buduće gospodarske strategije i strategije rasta Unije. Unija bi trebala biti privlačan teren za digitalna poduzeća, posebno imajući u vidu njihov komercijalni i inovacijski potencijal te potencijal za zapošljavanje. Međutim, digitalna roba i digitalne usluge obično su vrlo mobilne i nematerijalne te su stoga podložnije agresivnim praksama poreznog planiranja jer za mnoge poslovne modele nije potrebna fizička infrastruktura za izvršavanje transakcija s kupcima i ostvarivanje dobiti. Time se dovodi u pitanje prikladnost Unijinih modela poreza na dobit osmišljenih za tradicionalne industrije, među ostalim i u vezi s pitanjem u kojoj bi se mjeri kriteriji vrednovanja i izračuna mogli ponovno osmisliti kako bi odražavali komercijalne aktivnosti 21. stoljeća. Nadalje, to dovodi do situacije u kojoj internetski prodavatelji i prodavatelji koji posluju preko platformi trenutačno imaju priliku ostvariti prihode o kojima se loše izvješćuje i koji su stoga u velikoj opasnosti od toga da ostanu nedovoljno oporezivani ili neoporezivani.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.
(13)  S obzirom na digitalnu prirodu i fleksibilnost digitalnih platformi, obveza izvješćivanja trebala bi se proširiti na upravitelje platformi koji obavljaju poslovnu djelatnost u Uniji, ali u državi članici nisu porezni rezidenti, nisu u njoj osnovani niti se tamo njima upravlja te u toj državi članici nemaju trajni poslovni nastan. Time bi se osigurali jednaki uvjeti među platformama i spriječilo nepošteno tržišno natjecanje. Kako bi se to olakšalo, strane platforme trebale bi imati obvezu registracije i prijavljivanja u jednoj državi članici za potrebe djelovanja na unutarnjem tržištu.
(13)  S obzirom na digitalnu prirodu i fleksibilnost digitalnih platformi, obveza izvješćivanja trebala bi se proširiti na upravitelje platformi koji obavljaju poslovnu djelatnost u Uniji, ali u državi članici nisu porezni rezidenti, nisu u njoj osnovani niti se tamo njima upravlja te u toj državi članici nemaju trajni poslovni nastan. Time bi se osigurali jednaki uvjeti među platformama i spriječilo nepošteno tržišno natjecanje. Kako bi se to olakšalo, strane platforme trebale bi imati obvezu registracije i prijavljivanja u jednoj državi članici za potrebe djelovanja na unutarnjem tržištu, uzimajući u obzir lokaciju njihova globalnog ili regionalnog sjedišta, njihovo stvarno mjesto upravljanja, kao i postojanje znatne gospodarske djelatnosti u toj odabranoj državi članici.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14a)   S obzirom na to da sve više digitalizirano i globalizirano gospodarstvo otkriva složene i zahtjevne dimenzije, kao što je kriptoimovina, važno je povećati suradnju među nacionalnim poreznim upravama u tom području. Jasna definicija kriptoimovine, uzimajući u obzir trenutačni rad u okviru OECD-a i Radne skupine za financijsko djelovanje (FATF), važna je u borbi protiv utaje poreza i u pogledu promicanju pravednog oporezivanja. FATF donio je široku definiciju virtualne valute i preporučio da se u područje primjene obveza u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma uključe sve fizičke ili pravne osobe koje obavljaju radnje kao što su razmjena i prijenos kriptoimovine te sudjelovanje u financijskim uslugama i njihovo pružanje u vezi s inicijalnim ponudama povezanim s kriptovalutama. Širenje kriptovaluta aktualna je tema koju bi trebalo uzeti u obzir pri svakom pokušaju povećanja administrativne suradnje, na temelju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Osim toga, s obzirom na globalni tehnološki napredak postoji potreba za naprednim nadzornim mehanizmima koji su u bliskom kontaktu s relevantnim tijelima za borbu protiv financiranja dotičnog kriminala.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.
(15)  Cilj sprječavanja utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza mogao bi se ostvariti na način da se od upravitelja digitalnih platformi traži da prijavljuju dohodak ostvaren na platformama u ranoj fazi, odnosno prije nego što nacionalna porezna tijela obave godišnje procjene poreza. Kako bi se olakšao rad poreznih tijela država članica, dostavljene informacije trebalo bi razmjenjivati u roku od mjesec dana od njihove dostave. Kako bi se olakšala automatska razmjena informacija i osnažila učinkovita uporaba resursa, razmjene bi se trebale obavljati elektronički, putem postojeće zajedničke komunikacijske mreže („CCN”) koju je razvila Unija.
(15)  Cilj sprječavanja utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza mogao bi se ostvariti na način da se od upravitelja digitalnih platformi traži da prijavljuju dohodak ostvaren na platformama u ranoj fazi, odnosno prije nego što nacionalna porezna tijela obave godišnje procjene poreza. Kako bi se olakšao rad poreznih tijela država članica, dostavljene informacije trebalo bi razmjenjivati bez nepotrebne odgode i najkasnije u roku od mjesec dana od njihove dostave. Kako bi se olakšala automatska razmjena informacija i osnažila učinkovita uporaba resursa, razmjene bi se trebale obavljati elektronički, putem postojeće zajedničke komunikacijske mreže („CCN”) koju je razvila Unija. Digitalna infrastruktura trebala bi biti otporna i jamčiti najviši sigurnosni standard.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.a (nova)
(15a)   Ovom Direktivom trebalo bi se osigurati da nadležna tijela mogu pristupiti podacima o trajanju ugovora o najmu ako je kratkoročno iznajmljivanje nekretnina vremenski ograničeno kako bi se olakšala provedba tih ograničenja i kontrola nad povećanjem cijene najma u Uniji.
Amandman 15
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.b (nova)
(15b)   Pojedince koji imaju pristup informacijama koje se odnose na osjetljive porezne informacije upravitelja platformi i multinacionalnih korporacija u vezi s praksama utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza trebalo bi poticati da se jave i surađuju s vlastima uz diskreciju i poštovanje javnog interesa te bi trebali biti u potpunosti zaštićeni ako to čine.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 16.
(16)  Evaluacijom Direktive 2011/16/EU koju je provela Komisija utvrđeno je da postoji potreba za dosljednim praćenjem djelotvornosti primjene te Direktive i nacionalnih odredba za prenošenje kojima se omogućuje njezina primjena. Kako bi Komisija mogla dalje prikladno nadzirati i ocjenjivati djelotvornost automatske razmjene informacija u skladu s Direktivom 2011/16/EU, države članice trebale bi imati obvezu svake godine Komisiji priopćavati statističke podatke o tim razmjenama.
(16)  Evaluacijom Direktive 2011/16/EU koju je provela Komisija utvrđeno je da postoji potreba za dosljednim praćenjem djelotvornosti primjene te Direktive i nacionalnih odredba za prenošenje kojima se omogućuje njezina primjena. Kako bi Komisija mogla dalje prikladno nadzirati i ocjenjivati djelotvornost automatske razmjene informacija u skladu s Direktivom 2011/16/EU, države članice trebale bi imati obvezu svake godine Komisiji priopćavati statističke podatke o tim razmjenama. Trebale bi svake godine Komisiji dostavljati i relevantne informacije povezane s preprekama za pravilnu provedbu te Direktive.
Amandman 17
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 16.a (nova)
(16a)  Komisija bi u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive trebala predstaviti izvješće o provedbi i učinkovitosti odredaba koje se ovom Direktivom uvode u Direktivu 2011/16/EU te iznijeti konkretne prijedloge, uključujući zakonodavne prijedloge, za njezino poboljšanje. To bi se izvješće trebalo objaviti.
Amandman 18
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 19.
(19)  Multilateralne kontrole koje se obavljaju uz potporu programa Fiscalis 2020 uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća5 pokazale su korisnost koordiniranih kontrola jednog poreznog obveznika ili više poreznih obveznika od zajedničkog ili komplementarnog interesa za dvije porezne uprave ili više poreznih uprava u Uniji. Budući da ne postoji izričita pravna osnova za obavljanje zajedničkih revizija, takve zajedničke aktivnosti trenutačno se obavljaju na temelju kombiniranih odredaba Direktive 2011/16/EU o nazočnosti stranih službenika na području druge države članice i o usporednim nadzorima. Međutim, ta se praksa u mnogim slučajevima pokazala nedostatnom te se pokazalo da nedostaje pravna jasnoća i sigurnost.
(19)  Multilateralne kontrole koje se obavljaju uz potporu programa Fiscalis 2020 uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća5 pokazale su korisnost koordiniranih kontrola jednog poreznog obveznika ili više poreznih obveznika od zajedničkog ili komplementarnog interesa za dvije porezne uprave ili više poreznih uprava u Uniji. Stoga bi inspekcije na licu mjesta i zajedničke revizije trebale biti dio okvira Unije za suradnju među poreznim upravama. Budući da ne postoji izričita pravna osnova za obavljanje zajedničkih revizija, takve zajedničke aktivnosti trenutačno se obavljaju na temelju kombiniranih odredaba Direktive 2011/16/EU o nazočnosti stranih službenika na području druge države članice i o usporednim nadzorima. Međutim, ta se praksa u mnogim slučajevima pokazala nedostatnom te se pokazalo da nedostaje pravna jasnoća i sigurnost. Stoga je važno ukloniti tu pravnu nesigurnost i osigurati pravnu osnovu za te kontrole u okviru administrativne suradnje.
__________________
__________________
5 Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 25.).
5 Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 25.).
Amandman 19
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 20.
(20)  Države članice trebale bi donijeti jasan i učinkovit pravni okvir kako bi svojim poreznim tijelima dopustile da obavljaju zajedničke revizije osoba koje obavljaju prekograničnu djelatnost. Zajedničke revizije su istražne radnje koje zajednički obavljaju nadležna tijela dvije države članice ili više njih radi ispitivanja predmeta poveznog s jednom osobom od zajedničkog ili komplementarnog interesa za te države članice ili više njih. Zajedničkim revizijama može se znatno pridonijeti boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Zajedničke revizije trebale bi biti strukturirane tako da se poreznim obveznicima pruži pravna sigurnost s pomoću jasnih postupovnih pravila, uključujući za ublažavanje rizika od dvostrukog oporezivanja.
(20)  Države članice trebale bi donijeti jasan i učinkovit pravni okvir kako bi svojim poreznim tijelima dopustile da obavljaju zajedničke revizije osoba koje obavljaju prekograničnu djelatnost. Zajedničke revizije su istražne radnje koje zajednički obavljaju nadležna tijela dvije države članice ili više njih radi ispitivanja predmeta poveznog s jednom osobom od zajedničkog ili komplementarnog interesa za te države članice ili više njih. Zajedničkim revizijama može se znatno pridonijeti boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Zajedničke revizije trebale bi biti strukturirane tako da se poreznim obveznicima pruži pravna sigurnost s pomoću jasnih postupovnih pravila, uključujući za ublažavanje rizika od dvostrukog oporezivanja. Osim potrebnog pravnog okvira, države članice trebale bi predvidjeti uvjete kojima se olakšava organizacija zajedničkih revizija na operativnoj razini, posebno podupiranjem osposobljavanja, uključujući jezično osposobljavanje, za osoblje koje će vjerojatno provoditi zajedničke revizije. Podsjeća se da program Fiscalis može pružiti financijsku potporu u tom pogledu.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 21.
(21)  Kako bi se osigurala djelotvornost postupka, odgovore na zahtjeve za zajedničkim revizijama trebalo bi dati u određenom roku. Odbijanje zahtjeva trebalo bi obrazložiti. Na zajedničku reviziju trebala bi se primjenjivati postupovna rješenja države članice u kojoj se obavlja predmetna revizija. U skladu s time, dokaze prikupljene tijekom zajedničke revizije trebale bi uzajamno priznati sve uključene države članice. Jednako je važno da nadležna tijela postignu suglasnost o činjenicama i okolnostima predmeta te da pokušaju postići dogovor o tome kako protumačiti porezni položaj osoba koje su predmet revizije. Kako bi se osiguralo da se ishod zajedničke revizije može provoditi u državama članicama sudionicama, završno izvješće trebalo bi imati jednakovrijednu pravnu vrijednost kao i mjerodavni nacionalni instrumenti koji su izdani kao rezultat revizije u državama članicama sudionicama. Države članice trebale bi, prema potrebi, osigurati pravni okvir za provođenje odgovarajuće prilagodbe.
(21)  Kako bi se osigurala djelotvornost postupka, odgovore na zahtjeve za zajedničkim revizijama trebalo bi dati u određenom roku. Odbijanje zahtjeva trebalo bi obrazložiti, a trebalo bi biti dopušteno samo iz razloga utvrđenih u ovoj Direktivi te bi ono trebalo podlijegati pravu na odgovor tijela koje podnosi zahtjev. Na zajedničku reviziju trebala bi se primjenjivati postupovna rješenja države članice u kojoj se obavlja predmetna revizija. U skladu s time, dokaze prikupljene tijekom zajedničke revizije trebale bi uzajamno priznati sve uključene države članice. Jednako je važno da nadležna tijela postignu suglasnost o činjenicama i okolnostima predmeta te da pokušaju postići dogovor o tome kako protumačiti porezni položaj osoba koje su predmet revizije. Kako bi se osiguralo da se ishod zajedničke revizije može provoditi u državama članicama sudionicama, završno izvješće trebalo bi imati jednakovrijednu pravnu vrijednost kao i mjerodavni nacionalni instrumenti koji su izdani kao rezultat revizije u državama članicama sudionicama. Države članice trebale bi, prema potrebi, osigurati pravni okvir za provođenje odgovarajuće prilagodbe.
Amandman 21
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 24.a (nova)
(24a)  Jednako je važno naglasiti da učinkovitijoj naplati poreza pridonose ne samo razmjena informacija među poreznim tijelima, već i razmjena najboljih praksi. U skladu s programom Fiscalis 2020 države članice trebale bi dati prioritet razmjeni najboljih praksi među poreznim tijelima.
Amandman 22
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 26.
(26)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 2011/16/EU, osobito za automatsku razmjenu informacija među poreznim tijelima, provedbene ovlasti za donošenje standardnog obrasca s ograničenim brojem sastavnica, uključujući jezična rješenja, trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća25.
(26)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 2011/16/EU, osobito za automatsku razmjenu informacija među poreznim tijelima, provedbene ovlasti za donošenje standardnog obrasca s ograničenim brojem sastavnica, uključujući jezična rješenja, trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća25. Komisija ima pravo sastavljati izvješća i dokumente koristeći se informacijama koje se razmjenjuju anonimno kako bi se uzelo u obzir pravo poreznih obveznika na povjerljivost i u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.
_________________
_________________
25 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
25 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Amandman 23
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 26.a (nova)
(26a)  Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi u okviru Direktive 2011/16/EU trebala bi i dalje biti u skladu s uredbama (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725. Cilj obrade podataka predviđene u Direktivi 2011/16/EU isključivo je ostvarivanje općeg javnog interesa u području oporezivanja, odnosno suzbijanja porezne prijevare, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, zaštite poreznih prihoda i promicanja pravednog oporezivanja, čime se jačaju mogućnosti za socijalnu, političku i gospodarsku uključenost u državama članicama. Stoga bi u Direktivi 2011/16/EU upućivanja na relevantno pravo Unije o zaštiti podataka trebalo ažurirati i dopuniti pravilima koja su utvrđena u ovoj Direktivi.
Amandman 24
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 3. – stavak 1. – točka 9. – podtočka a
(a)  za potrebe članka 8. stavka 1. te članaka 8.a, 8.aa, 8.ab i 8.ac sustavno priopćavanje prethodno definiranih informacija drugoj državi članici, bez prethodnog zahtjeva, u prethodno utvrđenim pravilnim intervalima.
(a)  za potrebe članka 8. stavka 1. te članaka 8.a, 8.aa, 8.ab i 8.ac sustavno priopćavanje prethodno definiranih i novih informacija drugoj državi članici, bez prethodnog zahtjeva, u prethodno utvrđenim pravilnim intervalima.
Amandman 25
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. − točka 1.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 3. – stavak 1. – točka 14.
(1a)   U članku 3. točka 14. mijenja se kako slijedi:
14.  ‚prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom’ znači svaki sporazum, priopćenje ili svaki drugi instrument ili mjera sa sličnim učincima, uključujući ono izdano, izmijenjeno ili obnovljeno u okviru poreznog nadzora, a koje ispunjava sljedeće uvjete:
“14. ‚prethodno porezno mišljenje’ znači svaki sporazum, priopćenje ili svaki drugi instrument ili mjera sa sličnim učincima, uključujući ono izdano, izmijenjeno ili obnovljeno u okviru poreznog nadzora, a koje bez obzira na njegovu formalnu, neformalnu, pravno obvezujuću ili neobvezujuću prirodu ispunjava sljedeće uvjete:
(a)  izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno od strane vlade ili porezne vlasti države članice, ili u njezino ime, ili teritorijalnih ili upravnih jedinica države članice, uključujući lokalne vlasti, neovisno o tome koristi li se ono stvarno;
(a)  izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno od strane vlade ili porezne vlasti države članice, ili u njezino ime, ili teritorijalnih ili upravnih jedinica države članice, uključujući lokalne vlasti, neovisno o tome koristi li se ono stvarno;
(b)  izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno određenoj osobi ili grupi osoba, i na njega se ta osoba ili grupa osoba ima pravo pozvati;
(b)  izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno određenoj osobi ili grupi osoba, i na njega se ta osoba ili grupa osoba ima pravo pozvati;
(c)  odnosi se na tumačenje ili primjenu zakonske ili upravne odredbe u vezi s primjenom ili provedbom nacionalnih poreznih zakona države članice ili teritorijalnih ili upravnih jedinica države članice, uključujući lokalne vlasti;
(c)  odnosi se na tumačenje ili primjenu zakonske ili upravne odredbe u vezi s primjenom ili provedbom nacionalnih poreznih zakona države članice ili teritorijalnih ili upravnih jedinica države članice, uključujući lokalne vlasti;
(d)  odnosi se na prekograničnu transakciju ili pitanje uspostavlja li se obavljanjem djelatnosti osobe u drugoj jurisdikciji stalna poslovna jedinica; a
(e)  donosi se prije transakcija ili obavljanja djelatnosti u drugoj jurisdikciji koje bi se mogle smatrati uspostavom stalne poslovne jedinice ili prije podnošenja porezne prijave za razdoblje u kojem su transakcija, niz transakcija ili djelatnosti obavljene. Prekogranična transakcija može podrazumijevati, ali ne isključivo, ulaganje, isporuku robe, usluga, financiranja ili korištenje materijalne ili nematerijalne imovine i ne mora izravno uključivati osobu kojoj je upućeno prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom;
(e)  donosi se prije transakcija ili obavljanja djelatnosti u drugoj jurisdikciji koje bi se mogle smatrati uspostavom stalne poslovne jedinice ili prije podnošenja porezne prijave za razdoblje u kojem su transakcija, niz transakcija ili djelatnosti obavljene. Transakcija može podrazumijevati, ali ne isključivo, ulaganje, isporuku robe, usluga, financiranja ili korištenje materijalne ili nematerijalne imovine i ne mora izravno uključivati osobu kojoj je upućeno prethodno porezno mišljenje;
(Ova izmjena primjenjuje se u cijelom tekstu.) Ako izmjena bude prihvaćena, bit će potrebno na odgovarajući način prilagoditi cijeli tekst.)
Amandman 26
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.b (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 3. – stavak 1. – točka 16.
(1b)   U članku 3. briše se točka 16.
Amandman 27
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 5.a – stavak 1.
1.  Za potrebe zahtjeva iz članka 5., tražene informacije smatraju se predvidivo relevantnima ako u trenutku podnošenja zahtjeva tijelo koje podnosi zahtjev smatra da, u skladu s njegovim nacionalnim pravom, postoji razumna mogućnost da su tražene informacije relevantne za porezna pitanja jednog poreznog obveznika ili nekoliko njih, neovisno o tome jesu li identificirani imenom ili na neki drugi način, i to može biti opravdano za potrebe istrage.
1.  Za potrebe zahtjeva iz članka 5., tražene informacije smatraju se predvidivo relevantnima ako u trenutku podnošenja zahtjeva tijelo koje podnosi zahtjev smatra da, u skladu s njegovim nacionalnim pravom, postoji razumna mogućnost da su tražene informacije relevantne za porezna pitanja jednog poreznog obveznika ili nekoliko njih, neovisno o tome jesu li identificirani imenom ili na neki drugi način, i to može biti opravdano za potrebe procjene i naplate poreza te upravljanja njima.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 2.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 5.a – stavak 2.
2.  Kako bi dokazalo predvidivu relevantnost traženih informacija, nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dostavlja tijelu koje prima zahtjev popratne informacije, posebno o poreznoj svrsi za koju se traže informacije i o osnovi na temelju koje se smatra da tijelo koje prima zahtjev posjeduje te informacije ili da ih posjeduje ili nadzire osoba unutar jurisdikcije tijela koje prima zahtjev.
2.  Kako bi dokazalo predvidivu relevantnost traženih informacija, nadležno tijelo koje podnosi zahtjev dostavlja tijelu koje prima zahtjev popratne informacije.
Amandman 29
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. − točka 3.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 7. – stavak 1. – podstavak 1.
(3a)   U članku 7. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
1.  Tijelo koje prima zahtjev osigurava informacije navedene u članku 5. što je prije moguće, a najkasnije šest mjeseci od datuma primitka zahtjeva.
“1. Tijelo koje prima zahtjev osigurava informacije navedene u članku 5. što je prije moguće, a najkasnije tri mjeseca od datuma primitka zahtjeva.
Amandman 30
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.b (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 7. – stavak 6.a (novi)
(3b)   U članku 7. dodaje se sljedeći stavak:
„6.a Komisija do 1. siječnja 2023. podnosi izvješće koje sadržava pregled i procjenu statističkih podataka i informacija primljenih za svaku zemlju pojedinačno, o pitanjima kao što su administrativni i drugi relevantni troškovi i koristi, uključujući dodatne porezne prihode, razmjene informacija na zahtjev, kao i s time povezane praktične aspekte, uključujući broj prihvaćenih i odbijenih zahtjeva koji su primljeni i poslani po zemlji, vrijeme potrebno za obradu i druge relevantne aspekte za sveobuhvatnu procjenu.”
Amandman 31
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8. – stavak 1. – podstavak 1. – uvodni dio
Nadležno tijelo svake države članice, automatskom razmjenom, dostavlja nadležnom tijelu svake druge države članice sve raspoložive informacije u vezi s rezidentima te druge države članice, o sljedećim posebnim kategorijama dohotka i kapitala kako se one tumače u nacionalnom zakonodavstvu države članice koja priopćava te informacije:
Nadležno tijelo svake države članice, automatskom razmjenom, dostavlja nadležnom tijelu svake druge države članice sve raspoložive informacije ili one koje bi se razumno mogle staviti na raspolaganje u vezi s rezidentima te druge države članice, o sljedećim posebnim kategorijama dohotka i kapitala kako se one tumače u nacionalnom zakonodavstvu države članice koja priopćava te informacije:
Amandman 32
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8. – stavak 1. – podstavak 3.
Države članice svake godine obavješćuju Komisiju o barem dvije kategorije dohotka i kapitala iz prvog podstavka u pogledu kojih dostavljaju informacije o rezidentima druge države članice.
Države članice svake godine obavješćuju Komisiju o svim kategorijama dohotka i kapitala iz prvog podstavka u pogledu kojih dostavljaju informacije o rezidentima druge države članice.
Amandman 33
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8. – stavak 2.
2.  Prije 1. siječnja 2023. države članice obavješćuju Komisiju o barem četiri kategorije iz stavka 1. u pogledu kojih nadležno tijelo svake države članice automatskom razmjenom dostavlja nadležnom tijelu bilo koje druge države članice informacije o rezidentima u toj drugoj državi članici. Informacije se odnose na oporeziva razdoblja koja počinju 1. siječnja 2024. ili nakon tog datuma.
Briše se.
Amandman 34
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka aa (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8. – stavak 3. – podstavak 1.
(aa)  U stavku 3. prvi podstavak se briše.
Amandman 35
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka ba (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8. – stavak 3.a – podstavak 2. – točka a
(ba)  U stavku 3.a drugom podstavku točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
(a)  ime, adresa, porezni identifikacijski broj(-evi), datum i mjesto rođenja (u slučaju fizičke osobe) svake osobe o kojoj se izvješćuje i koja je imatelj računa s obzirom na račun i, u slučaju bilo kojeg subjekta koji je imatelj računa i za koji je, nakon primjene pravila dubinske analize u skladu s prilozima, utvrđeno da ima jednu ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje, ime, adresa i porezni identifikacijski broj(-evi) subjekta te ime, adresa, porezni identifikacijski broj(-evi) i datum i mjesto rođenja svake osobe o kojoj se izvješćuje;
(a)  ime, adresa, porezni identifikacijski broj(-evi), datum i mjesto rođenja (u slučaju fizičke osobe) svake osobe o kojoj se izvješćuje i koja je imatelj računa s obzirom na račun i, u slučaju bilo kojeg subjekta koji je krajnji stvarni imatelj računa i za koji je, nakon primjene pravila dubinske analize u skladu s prilozima, utvrđeno da ima jednu ili više osoba koje nad njim imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje, ime, adresa i porezni identifikacijski broj(-evi) subjekta te ime, adresa, porezni identifikacijski broj(-evi) i datum i mjesto rođenja svake osobe o kojoj se izvješćuje;
Amandman 36
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka -a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.a – naslov
(-a)   Naslov se mijenja kako slijedi:
Područje primjene i uvjeti obvezne automatske razmjene informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama
Područje primjene i uvjeti obvezne automatske razmjene informacija o prethodnim poreznim mišljenjima i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama
(Ova izmjena primjenjuje se u cijelom tekstu.) Ako izmjena bude prihvaćena, bit će potrebno na odgovarajući način prilagoditi cijeli tekst.)
Amandman 37
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka -aa (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.a – stavak 2. – podstavak 4.
(-aa)  U stavku 2. briše se četvrti podstavak.
Amandman 38
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka -ab (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.a – stavak 3. – podstavak 2.a (novi)
(-ab)   U stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:
„Nadležno tijelo ne pregovara i ne sklapa nove bilateralne ili multilateralne prethodne sporazume o transfernim cijenama s trećim zemljama koji ne dopuštaju njihovo otkrivanje nadležnim tijelima drugih država članica od 1. siječnja 2022.”
Amandman 39
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka -ac (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.a – stavak 4.
(-ac)  Stavak 4. briše se.
Amandman 40
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka aa (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.a – stavak 6. – točka a
(aa)  U stavku 6., točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
(a)  podatke o osobi, osim fizičke osobe, i prema potrebi o grupi osoba kojoj pripada;
(a) podatke o osobi, uključujući fizičke osobe, i prema potrebi o grupi osoba kojoj pripada;
Amandman 41
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka b
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.a – stavak 6. – točka b
(b)  sažetak prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, uključujući opis relevantnih poslovnih djelatnosti ili transakcija ili niza transakcija i bilo koje druge informacije koje bi nadležnom tijelu mogle pomoći da procijeni mogući porezni rizik, a da se pritom ne otkriva trgovinska, industrijska ili poslovna tajna ili trgovinski postupak, ili informacije čije bi otkrivanje bilo u suprotnosti s javnim poretkom.
(b)  sažetak prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, uključujući opis relevantnih poslovnih djelatnosti ili transakcija ili niza transakcija, sve relevantne izravne i neizravne porezne posljedice kao što su efektivne porezne stope te bilo koje druge informacije koje bi nadležnom tijelu mogle pomoći da procijeni mogući porezni rizik, pri čemu se izostavljaju informacije koje bi mogle dovesti do toga da se otkriju trgovinska, industrijska ili poslovna tajna ili trgovinski postupak, ili informacije čije bi otkrivanje bilo u suprotnosti s javnim poretkom.
Amandman 42
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. − točka 5.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.aa – stavak 2.
(5a)   U članku 8.aa stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.  Nadležno tijelo države članice u kojoj je zaprimljeno izvješće po zemljama u skladu sa stavkom 1. priopćuje to izvješće putem automatske razmjene i u roku utvrđenom u stavku 4. svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po zemljama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-ova subjekta koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik u pogledu djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice.
„2. Nadležno tijelo države članice u kojoj je zaprimljeno izvješće po zemljama u skladu sa stavkom 1. priopćuje to izvješće putem automatske razmjene i u roku utvrđenom u stavku 4. svakoj drugoj državi članici u kojoj je, na temelju informacija iz izvješća po zemljama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine MNP-ova subjekta koji podnosi izvješće rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik u pogledu djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice. Nadležno tijelo države članice u kojoj je zaprimljeno izvješće po zemljama u skladu sa stavkom 1. priopćuje to izvješće i nadležnim službama Komisije koja je odgovorna za centralizirani registar izvješća po zemljama. Komisija svake godine objavljuje anonimizirane i agregirane statističke podatke iz izvješća po zemljama za sve države članice.”
Amandman 43
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.b (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.ab – stavak 14. – točka ha (nova)
(5b)   U članku 8.ab stavku 14. dodaje se sljedeća točka:
“(ha) popis korisnika, koji se ažurira svake godine.”
Amandman 44
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 6.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.ac – stavak 2. – podstavak 1. – točka h
(h)  broj financijskog računa na koji se uplaćuje ili doznačuje naknada, ako je dostupan upravitelju platforme koji izvješćuje i nadležno tijelo države članice čiji je prodavatelj rezident nije obavijestilo nadležna tijela svih ostalih država članica da ne planira broj financijskog računa upotrebljavati u tu svrhu;
(h)  broj financijskog računa na koji se uplaćuje ili doznačuje naknada, kako je bilježi upravitelj platforme koji izvješćuje;
Amandman 45
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 6.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.ac – stavak 2. – podstavak 2.a (novi)
Informacije iz točaka (a) i (b) dostupne su drugim tijelima u državama članicama primateljicama kako bi se spriječila i progonila kršenja lokalnih ili nacionalnih zakona ili propisa, ne dovodeći u pitanje pravila o poreznoj tajni i zaštiti podataka koja se primjenjuju u državi članici u kojoj prodavatelj o kojem se izvješćuje ima boravište.
Amandman 46
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 6.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.ac – stavak 3.
3.  Priopćavanje u skladu sa stavkom 2. odvija se uporabom standardnog obrasca iz članka 20. stavka 7. u roku od 2 mjeseca od isteka izvještajnog razdoblja na koje se odnose obveze izvješćivanja upravitelja platforme koji izvješćuje.
3.  Priopćavanje u skladu sa stavkom 2. odvija se uporabom standardnog obrasca iz članka 20. stavka 7. bez nepotrebne odgode i najkasnije u roku od jednog mjeseca od isteka izvještajnog razdoblja na koje se odnose obveze izvješćivanja upravitelja platforme koji izvješćuje.
Amandman 47
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 6.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.ac – stavak 4. – podstavak 2.
Države članice utvrđuju pravila u skladu s kojima se upravitelj platforme koji izvješćuje može odlučiti registrirati kod nadležnih tijela jedne države članice u skladu s pravilima iz Priloga V. odjeljka IV. stavka F.
Države članice utvrđuju pravila u skladu s kojima se upravitelj platforme koji izvješćuje može odlučiti registrirati kod nadležnih tijela jedne države članice u skladu s pravilima iz Priloga V. odjeljka IV. stavka F., uzimajući u obzir lokaciju njegova globalnog ili regionalnog sjedišta, njegovo stvarno mjesto upravljanja, kao i postojanje znatne gospodarske djelatnosti u toj odabranoj državi članici ako nema identifikacije za potrebe PDV-a kako je navedeno u odjeljku IV. stavku F. Priloga V.
Amandman 48
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7. – podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.b – stavak 1.
1.  Države članice svake godine dostavljaju Komisiji statističke podatke o opsegu automatskih razmjena na temelju članka 8. stavka 1., članka 8. stavka 3.a, članka 8.aa i članka 8.ac te informacije o administrativnim i drugim relevantnim troškovima i koristima povezanima s obavljenom razmjenom te o mogućim promjenama za porezne uprave i treće strane.
1.  Države članice svake godine dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije, uključujući statističke podatke o opsegu automatskih razmjena, kao i procjenu upotrebljivosti razmijenjenih podataka na temelju članka 8. stavka 1., članka 8. stavka 3.a, članka 8.aa i članka 8.ac te informacije o administrativnim i drugim relevantnim troškovima i koristima povezanima s obavljenom razmjenom te o mogućim promjenama za porezne uprave i treće strane.
Amandman 49
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7. – podtočka b
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.b – stavak 2.
(b)  stavak 2. briše se.
Briše se.
Amandman 50
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7. – podtočka ba (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 8.b – stavak 2.
(ba)  Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.  Komisija do 1. siječnja 2019. podnosi izvješće, koje sadržava pregled i ocjenu statistike i informacija dobivenih na temelju stavka 1. ovog članka, o pitanjima kao što su administrativni i drugi relevantni troškovi i koristi automatske razmjene informacija te s tim povezani praktični aspekti. Prema potrebi, Komisija Vijeću predstavlja prijedlog u vezi s kategorijama i uvjetima utvrđenima u članku 8. stavku 1., uključujući uvjet da informacije o rezidentima u drugim državama članicama moraju biti dostupne, ili o stavkama iz članka 8. stavka 3.a, ili i o jednom i o drugom.
„2. Komisija do 1. siječnja 2022. podnosi izvješće, koje sadržava pregled i ocjenu statistike i informacija dobivenih na temelju stavka 1. ovog članka, o pitanjima kao što su učinkovita upotreba podataka koje države članice prime za porezne ili druge svrhe, administrativni i drugi relevantni troškovi i koristi automatske razmjene informacija te s tim povezani praktični aspekti. Komisija Vijeću predstavlja prijedlog u vezi s kategorijama i uvjetima utvrđenima u članku 8. stavku 1., uključujući uvjet da informacije o rezidentima u drugim državama članicama moraju biti dostupne ili stavljene na raspolaganje, ili o stavkama iz članka 8. stavka 3.a, uključujući stvarno vlasništvo.
Prilikom razmatranja prijedloga koji je predstavila Komisija, Vijeće procjenjuje daljnje jačanje učinkovitosti i funkcioniranja automatske razmjene informacija i podizanja standarda te razmjene, s ciljem osiguravanja da:
Prilikom razmatranja prijedloga koji je predstavila Komisija, Vijeće procjenjuje daljnje jačanje učinkovitosti i funkcioniranja automatske razmjene informacija i podizanja standarda te razmjene, s ciljem osiguravanja da:
(a)  nadležno tijelo svake države članice, automatskom razmjenom, priopćuje nadležnom tijelu bilo koje druge države članice informacije koje se odnose na porezna razdoblja od 1. siječnja 2019. o rezidentima u toj drugoj državi članici, za sve kategorije dohotka i kapitala navedene u članku 8. stavku 1., u skladu s njihovim tumačenjem u nacionalnom zakonodavstvu države članice koja priopćuje informacije; i
(a)  države članice stavljaju na raspolaganje popise kategorija dohotka i kapitala utvrđene u članku 8. stavku 1., čak i ako trenutačno nisu dostupni, te ih na odgovarajući način razmjenjuju;
(b)  popisi kategorija i stavki utvrđenih u članku 8. stavcima 1. i 3.a proširuju se kako bi uključili druge kategorije i stavke, uključujući autorske naknade.
(b)  kategorije dohotka utvrđene u članku 8. stavku 1. proširuju se na nefinancijsku imovinu kao što su nekretnine, umjetnine ili nakit i nove oblike za pohranu bogatstva kao što su slobodne luke i sefovi;
(ba)  popisi stavki utvrđenih u članku 8. stavku 3.a proširuju se kako bi uključili podatke o krajnjem stvarnom vlasništvu i kako bi se riješilo zaobilaženja putem druge porezne rezidentnosti ili više njih;
(bb)  državama članicama općenito je dopušteno da primljene informacije upotrebljavaju u druge svrhe osim onih iz članka 16. stavka 1.;
(bc)  učinkovita uporaba primljenih podataka ispravno se ocjenjuje.”
Amandman 51
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 8. – podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 11. – stavak 1.
1.   U cilju razmjene informacija iz članka 1. stavka 1., nadležno tijelo države članice može zatražiti od nadležnog tijela druge države članice da službenici koje je ovlastilo nadležno tijelo prve države članice i u skladu s postupovnim rješenjima koje je propisala druga država članica:
1.   U cilju razmjene informacija iz članka 1. stavka 1., nadležno tijelo države članice može zatražiti od nadležnog tijela druge države članice da službenici koje je ovlastilo nadležno tijelo prve države članice i u skladu s postupovnim rješenjima koje je propisala druga država članica:
(a)   budu prisutni u službenim prostorijama gdje upravna tijela države članice koja prima zahtjev obavljaju svoje dužnosti;
(a)   budu prisutni u službenim prostorijama gdje upravna tijela države članice koja prima zahtjev obavljaju svoje dužnosti;
(b)   budu prisutni tijekom istražnih radnji koje se provode na državnom području države članice koja prima zahtjev;
(b)   budu prisutni tijekom istražnih radnji koje se provode na državnom području države članice koja prima zahtjev;
(c)   prema potrebi, sudjeluju u istražnim radnjama koje obavlja država članica koja prima zahtjev uporabom elektroničkih sredstava komunikacije.
(c)   prema potrebi, sudjeluju u istražnim radnjama koje obavlja država članica koja prima zahtjev uporabom elektroničkih sredstava komunikacije.
Nadležno tijelo odgovara na zahtjev u skladu s prvim podstavkom u roku od 30 dana potvrđujući svoj pristanak ili priopćuje obrazloženje svojeg odbijanja tijelu koje podnosi zahtjev.
Nadležno tijelo odgovara na zahtjev u skladu s prvim podstavkom u roku od 30 dana potvrđujući svoj pristanak ili priopćuje obrazloženje svojeg odbijanja tijelu koje podnosi zahtjev.
U slučajevima kada je pruženo obrazloženje odbijanja, tijelo koje podnosi zahtjev može priopćiti nadležnom tijelu dodatne elemente kako bi dobilo ovlaštenje da njegovi službenici izvršavaju zadatke iz stavka 1. točke (a), (b) ili (c). Nadležno tijelo odgovara na taj drugi zahtjev u roku od 30 dana od njegova primitka.
Ako su zatražene informacije sadržane u dokumentaciji kojoj službenici tijela koje prima zahtjev imaju pristup, službenicima tijela koje podnosi zahtjev daju se preslike te dokumentacije.
Ako su zatražene informacije sadržane u dokumentaciji kojoj službenici tijela koje prima zahtjev imaju pristup, službenicima tijela koje podnosi zahtjev daju se preslike te dokumentacije.
Amandman 52
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 10.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 12.a – stavak 2.
2.  Ako nadležno tijelo jedne države članice zatraži od nadležnog tijela druge države članice (ili drugih država članica) obavljanje zajedničke revizije jedne osobe od zajedničkog ili komplementarnog interesa za sve uključene države članice ili više njih, tijela koja primaju zahtjev odgovaraju na taj zahtjev u roku od 30 dana od njegova primitka.
2.  Ako nadležna tijela jedne države članice ili više njih zatraže od nadležnog tijela druge države članice (ili nadležnih tijela drugih država članica) obavljanje zajedničke revizije jedne osobe od zajedničkog ili komplementarnog interesa za sve uključene države članice ili više njih, tijela koja primaju zahtjev odgovaraju na taj zahtjev u roku od 30 dana od njegova primitka.
Amandman 53
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 10.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 12.a. – stavak 3. – uvodni dio
3.  Zahtjev nadležnog tijela države članice za zajedničku reviziju može se odbiti iz opravdanih razloga, a posebno, iz sljedećih razloga:
3.  Zahtjev nadležnog tijela države članice za zajedničku reviziju može se odbiti iz sljedećih razloga:
Amandman 54
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 10.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 12.a – stavak 4. – podstavak 2.
Ako tijelo koje prima zahtjev odbije taj zahtjev, ono obavješćuje osobu ili osobe koje su podnijele zahtjev o razlozima za odbijanje.
Ako tijelo koje prima zahtjev odbije taj zahtjev, ono obavješćuje osobu ili osobe koje su podnijele zahtjev o tome iz kojeg je od dva razloga iz stavka 3. zahtjev odbijen.
Amandman 55
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 12. – podtočka a
Direktiva 2011/16/EU
Članak 16. – stavak 1. – podstavak 1.
Informacije koje se u skladu s ovom Direktivom priopćuju između država članica u bilo kojem obliku, obuhvaćene su obvezom službene tajne i uživaju zaštitu proširenu na slične informacije prema zakonodavstvu države članice koja ih je primila. Te se informacije mogu koristiti za procjenu i provedbu nacionalnih zakonodavstava država članica o porezima kako se navodi u članku 2. te o PDV-u i drugim neizravnim porezima i upravljanje njima.
Informacije koje se u skladu s ovom Direktivom priopćuju između država članica u bilo kojem obliku, obuhvaćene su obvezom službene tajne u okviru nacionalnog prava država članica koje primaju zahtjev i države članice koja podnosi zahtjev i uživaju zaštitu proširenu na slične informacije prema zakonodavstvu države članice koja ih je primila. Te se informacije mogu koristiti za procjenu i provedbu nacionalnih zakonodavstava država članica o porezima kako se navodi u članku 2. te o PDV-u, informacijama iz članka 8.ac stavka 2. drugog podstavka i drugim neizravnim porezima i upravljanje njima.
Amandman 56
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 12. – podtočka b
Direktiva 2011/16/EU
Članak 16. – stavak 2.
2.  Uz dopuštenje nadležnog tijela države članice koja priopćuje informacije u skladu s ovom Direktivom, i samo ako je to dopušteno prema zakonodavstvu države članice nadležnog tijela koje prima informacije, informacije i dokumenti primljeni u skladu s ovom Direktivom mogu se koristiti u druge svrhe osim onih navedenih u stavku 1.
2.  Informacije i dokumenti koje nadležno tijelo države članice primi u skladu s ovom Direktivom mogu se koristiti u druge svrhe osim onih navedenih u stavku 1. samo ako je to dopušteno u okviru zakona države članice nadležnog tijela koje prima informacije.
Nadležno tijelo svake države članice dostavlja nadležnim tijelima svih ostalih država članica popis svrha u koje se informacije i dokumenti mogu upotrebljavati, u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom, osim onih navedenih u stavku 1. Nadležno tijelo koje prima informacije može zaprimljene informacije i dokumente upotrijebiti bez dozvole iz prvog podstavka u bilo koju svrhu koju je navela država članica koja ih dostavlja.”.
Amandman 57
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 12. – podtočka ba (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 16. – stavak 4.
(ba)  Stavak 4. briše se.
Amandman 58
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. − točka 13.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 17. – stavak 4.a (novi)
(13a)   U članku 17. umeće se sljedeći stavak:
„4.a Mogućnost iz stavka 4. o odbijanju osiguravanja informacija ne primjenjuje se ako tijelo koje podnosi zahtjev može dokazati da informacije neće biti objavljene javnosti i da će se koristiti samo u svrhu procjene i kontrole relevantnih poreznih poslova osobe ili skupine osoba na koje se zahtjev za informacije odnosi ili upravljanje njima.”
Amandman 59
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 15.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 21. – stavak 7. – podstavak 1.
Komisija razvija i pruža tehničku i logističku potporu za sigurno središnje sučelje o administrativnoj suradnji u području oporezivanja s pomoću kojeg države članice komuniciraju uporabom standardnih obrazaca u skladu s člankom 20. stavcima 1. i 3. Nadležna tijela svih država članica imaju pristup tom sučelju. Za potrebe prikupljanja statističkih podataka, Komisija ima pristup informacijama o razmjenama zabilježenima na sučelju koje se mogu automatski izvlačiti. Pristupom Komisije ne dovodi se u pitanje obveza država članica da pružaju statističke podatke o razmjenama informacija u skladu s člankom 23. stavkom 4.
Komisija razvija i pruža svu potrebnu tehničku i logističku potporu za sigurno središnje sučelje o administrativnoj suradnji u području oporezivanja s pomoću kojeg države članice komuniciraju uporabom standardnih obrazaca u skladu s člankom 20. stavcima 1. i 3. Nadležna tijela svih država članica imaju pristup tom sučelju. Komisija jamči da je središnje sučelje osigurano najvišom razinom kibersigurnosti i tehnički certificiranim postupcima kako bi se garantirala zaštita podataka. Za potrebe prikupljanja statističkih podataka, Komisija ima pristup informacijama o razmjenama zabilježenima na sučelju koje se mogu automatski izvlačiti. Pristupom Komisije ne dovodi se u pitanje obveza država članica da pružaju statističke podatke o razmjenama informacija u skladu s člankom 23. stavkom 4.
Amandman 60
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 17.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23. – stavak 2.
2.  Države članice ispituju i ocjenjuju, u svojim jurisdikcijama, učinkovitost administrativne suradnje u skladu s ovom Direktivom u borbi protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza i svake godine Komisiji priopćuju rezultate svoje evaluacije.
2.  Države članice ispituju i ocjenjuju, u svojim jurisdikcijama, učinkovitost administrativne suradnje u skladu s ovom Direktivom u borbi protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, kao i troškove pridržavanja koji mogu rezultirati iz moguće situacije prekomjernog izvješćivanja. Države članice svake godine Europskom parlamentu i Komisiji priopćuju rezultate svoje evaluacije. Sažetak tih rezultata se objavljuje, uzimajući u obzir prava i povjerljivost poreznih obveznika. Informacije se ne raščlanjuju na takvu razinu da se mogu povezati s pojedinačnim poreznim obveznikom.
Amandman 61
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. − točka 17.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23. – stavak 3.
(17a)   U članku 23. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
3.  Države članice priopćuju Komisiji godišnju ocjenu djelotvornosti automatske razmjene informacija iz članaka 8., 8.a, 8.aa i 8.ab, kao i postignute praktične rezultate. Komisija provedbenim aktima donosi oblik i uvjete priopćavanja za tu godišnju ocjenu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.
3.  Države članice priopćuju Komisiji godišnju ocjenu djelotvornosti razmjene informacija na zahtjev iz članaka 5., 6. i 7. te automatske razmjene informacija iz članaka 8., 8.a, 8.aa i 8.ab, kao i postignute praktične rezultate, uključujući dodatne porezne prihode povezane s administrativnom suradnjom. Dostavljene informacije Komisija razvrstava najmanje na razinu po zemljama. Komisija provedbenim aktima donosi oblik i uvjete priopćavanja za tu godišnju ocjenu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.
Amandman 62
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 17.b (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23.a – stavak 1.
(17b)  U članku 23.a stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.  Informacije koje su Komisiji priopćene na temelju ove Direktive Komisija smatra povjerljivim u skladu s odredbama primjenjivim na tijela Unije i ne smiju se koristiti u druge svrhe osim u svrhu određivanja poštuju li države članice, i u kojoj mjeri, ovu Direktivu.
1.  Informacije koje su Komisiji priopćene na temelju ove Direktive Komisija smatra povjerljivim ako se njihovim neotkrivanjem ne nanosi šteta javnom interesu, te informacije mogu povezati s pojedinačnim poreznim obveznikom i ako bi se njihovim otkrivanjem kršila prava poreznih obveznika.
Amandman 63
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23.a – stavak 2. – podstavak 1.
Informacije koje država članica priopći Komisiji u skladu s člankom 23. te svako izvješće ili dokument koje Komisija sastavi koristeći se takvim informacijama mogu se proslijediti drugim državama članicama. Takve dostavljene informacije obuhvaćene su obvezom čuvanja službene tajne i uživaju zaštitu namijenjenu sličnim informacijama u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice koja ih je primila.
Informacije koje država članica priopći Komisiji u skladu s člankom 23. te svako izvješće ili dokument koje Komisija sastavi koristeći se takvim povezivim informacijama mogu se proslijediti drugim državama članicama. Takve dostavljene informacije obuhvaćene su obvezom čuvanja službene tajne i uživaju zaštitu namijenjenu sličnim informacijama u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice koja ih je primila.
Amandman 64
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23.a – stavak 2. – podstavak 2.
Izvješća i dokumente iz prvog podstavka koje je sastavila Komisija države članice mogu upotrebljavati samo u analitičke svrhe te ih ne smiju objavljivati ili davati na raspolaganje drugim osobama ili tijelima bez izričite suglasnosti Komisije.
Izvješća i dokumente iz prvog podstavka koje je sastavila Komisija države članice mogu upotrebljavati samo u analitičke svrhe i oni moraju biti dostupni svim zainteresiranim stranama te se potom objaviti ako se informacije koje sadržavaju ne mogu pripisati jednom poreznom obvezniku i ako je njihovo otkrivanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.
Amandman 65
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 23.a – stavak 2. – podstavak 3.
Neovisno o prvom i drugom podstavku, Komisija može svake godine objaviti anonimizirane sažetke statističkih podataka koje su joj priopćile države članice u skladu s člankom 23. stavkom 4.
Komisija svake godine objavljuje anonimizirane sažetke statističkih podataka koje su joj priopćile države članice u skladu s člankom 23. stavkom 4.
Amandman 66
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 19. – podtočka b
Direktiva 2011/16/EU
Članak 25. – stavak 5. – podstavak 1.
Države članice osiguravaju da, u slučaju povrede osobnih podataka u smislu članka 4. točke 12. Uredbe (EU) 2016/679, nadležna tijela mogu tražiti od Komisije, kao izvršitelja obrade, da primjeni mjeru ublažavanja, odnosno obustavi razmjene informacija iz ove Direktive s državom članicom u kojoj je došlo do povrede.
Države članice osiguravaju da, u slučaju povrede osobnih podataka u smislu članka 4. točke 12. Uredbe (EU) 2016/679 ili u slučaju kršenja načela vladavine prava iz članka 4. Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća*, nadležna tijela mogu tražiti od Komisije, kao izvršitelja obrade, da primjeni mjeru ublažavanja, odnosno obustavi razmjene informacija iz ove Direktive s državom članicom u kojoj je došlo do povrede.
_________________
* Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (SL L 433I, 22.12.2020., str. 1.).
Amandman 67
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 19. – podtočka b
Direktiva 2011/16/EU
Članak 25. – stavak 5. – podstavak 2.
Obustava bi trebala trajati barem dok nadležna tijela ne zatraže od Komisije da ponovno omogući razmjene informacija iz ove Direktive s državom članicom u kojoj je došlo do povrede.
Obustava bi trebala trajati barem dok nadležna tijela ne zatraže od Komisije da ponovno omogući razmjene informacija iz ove Direktive s državom članicom u kojoj je došlo do povrede. Komisija omogućuje razmjene informacija samo ako postoje tehnički dokazi da je protok podataka osiguran.
Amandman 68
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 20.
Direktiva 2011/16/EU
Članak 25.a – stavak 1.
Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive koje se odnose na članke 8.aa, 8.ab i 8.ac te donose sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.
Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive koje se odnose na članke 8.aa, 8.ab i 8.ac te donose sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu, u skladu s Prilogom V. Predviđene sankcije moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.
Amandman 69
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. − točka 20.a (nova)
Direktiva 2011/16/EU
Članak 25.b (novi)
(20a)  Dodaje se sljedeći članak:
„Članak 25.b
Preispitivanje
Komisija do... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] predstavlja izvješće o provedbi i učinkovitosti odredaba koje se uvode Direktivom Vijeća (EU) .../...*+ te iznosi konkretne prijedloge, uključujući zakonodavne prijedloge, za poboljšanje te Direktive. To se izvješće objavljuje.
Prilikom razmatranja prijedloga koji je predstavila Komisija, Vijeće procjenjuje daljnje jačanje obveze izvješćivanja od strane upravitelja platformi koji izvješćuju.
________
* Direktiva Vijeća (EU) .../... od... o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (SL....).
+ SL: Molimo unesite broj ove Direktive o izmjeni u tekst i dovršite bilješku brojem, datumom i upućivanjem na SL.”
Amandman 70
Prijedlog direktive
Prilog I.
Direktiva 2011/16/EU
PRILOG V. – stavak 2.a (novi)
Ovaj Prilog sadržava i nekoliko mogućih sankcija, u skladu s člankom 25.a, koje države članice mogu primijeniti.
Amandman 71
Prijedlog direktive
Prilog I.
Direktiva 2011/16/EU
PRILOG V. – dio I. – točka A – stavak 3.a (novi)
3.a  „Isključeni upravitelj platforme koji izvješćuje” znači upravitelj platforme koji izvješćuje i čiji prihodi, ostvareni u Uniji tijekom prethodne kalendarske godine, nisu premašili 100 000 EUR.
Amandman 72
Prijedlog direktive
Prilog I.
Direktiva 2011/16/EU
PRILOG V. – dio I. – točka A – stavak 4.a (novi)
4.a  „Isključena predmetna djelatnost” znači bilo koja neplaćena i nenovčana razmjena dobara i usluga.
Amandman 73
Prijedlog direktive
Prilog I.
Direktiva 2011/16/EU
PRILOG V. – dio III. – točka B – stavak 2. – podtočka b
(b)  oznaku financijskog računa, ako je dostupna upravitelju platforme koji izvješćuje i nadležno tijelo države članice čiji je rezident prodavatelj o kojem se izvješćuje nije obavijestilo nadležna tijela svih drugih država članica da ne planira u tu svrhu upotrebljavati oznaku financijskog računa;
(b)  oznaku financijskog računa, koju bilježi upravitelj platforme koji izvješćuje i ako nadležno tijelo države članice čiji je rezident prodavatelj o kojem se izvješćuje nije obavijestilo nadležna tijela svih drugih država članica da ne planira u tu svrhu upotrebljavati oznaku financijskog računa;
Amandman 74
Prijedlog direktive
Prilog I.
Direktiva 2011/16/EU
PRILOG V. – dio III. – točka B – stavak 3. – podtočka b
(b)  oznaku financijskog računa, ako je dostupna upravitelju platforme koji izvješćuje i nadležno tijelo države članice čiji je rezident prodavatelj o kojem se izvješćuje nije obavijestilo nadležna tijela svih drugih država članica da ne planira u tu svrhu upotrebljavati oznaku financijskog računa;
(b)  oznaku financijskog računa, koju bilježi upravitelj platforme koji izvješćuje i ako nadležno tijelo države članice čiji je rezident prodavatelj o kojem se izvješćuje nije obavijestilo nadležna tijela svih drugih država članica da ne planira u tu svrhu upotrebljavati oznaku financijskog računa;
Amandman 75
Prijedlog direktive
Prilog I.
Direktiva 2011/16/EU
PRILOG V. – dio IV. – točka C – stavak 1.a (novi)
Do... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni] Komisija procjenjuje učinkovitost administrativnih postupaka te kvalitetu provedbe postupaka dubinske analize i zahtjeva izvješćivanja. Ako je potrebno poboljšanje, procjena može biti popraćena zakonodavnim prijedlozima.
Amandman 76
Prijedlog direktive
Prilog I.
Direktiva 2011/16/EU
PRILOG V. – dio IV. – točka Fa (nova)
Fa.  Sankcije za kršenja
Države članice određuju pravila za sankcije koje se primjenjuju na upravitelje platformi koji izvješćuju zbog kršenja obveza izvješćivanja. Predviđene sankcije moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće. Države članice pozivaju se da osiguraju zajednički skup sankcija kako bi osigurale slične sankcije u Uniji i izbjegle kupnju registracija na temelju težine primijenjenih sankcija.
Države članice posebno se potiče da kao sankcije razmotre mogućnosti ograničavanja reguliranih sredstava plaćanja, naplaćivanje dodatnih posljedičnih naknada po transakciji, isključenje iz ugovora o javnoj nabavi i, u ekstremnim i ponovljenim slučajevima, ukidanje dozvole za poslovanje upravitelja platforme.

Korporativna dužna pažnja i korporativna odgovornost
PDF 275kWORD 98k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2021. s preporukama Komisiji o korporativnoj dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti (2020/2129(INL))
P9_TA(2021)0073A9-0018/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva(1) („Uredba o drvu”),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ(2) („Računovodstvena direktivaˮ),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa(3) („Direktiva o objavljivanju nefinancijskih informacijaˮ),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(4) („Uredba o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima”),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/828 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara(5) („Direktiva o pravima dioničara”),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(6) („Direktiva o zviždačimaˮ),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga(7) („Uredba o objavamaˮ),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088(8) („Uredba o taksonomiji”),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o financiranju održivog rasta(9),

–  uzimajući u obzir europski zeleni plan(10),

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama (metodologija za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama)(11) i Smjernice Komisije za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama: Dodatak za izvješćivanje o informacijama povezanima s klimom(12),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(13), od 27. travnja 2017. o vodećoj inicijativi EU-a za odjevnu industriju(14) i od 29. svibnja 2018. o održivom financiranju(15),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, usvojen 12. prosinca 2015. („Pariški sporazum”),

–  uzimajući u obzir UN-ov Program održivog razvoja do 2030., usvojen 2015., posebno 17 ciljeva održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir UN-ov okvirni program „Zaštita, poštovanje i pomoć” za poduzetništvo i ljudska prava iz 2008.,

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poduzetništvu i ljudskim pravima iz 2011.(16),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća(17),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorno poslovno ponašanje(18),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće(19),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima za sukobima pogođena i visokorizična područja(20),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a/FAO-a za odgovorne lance opskrbe u poljoprivredi(21),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorno poslovno ponašanje za institucionalne ulagače(22),

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorno korporativno kreditiranje i izdavanje vrijednosnih papira(23),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju MOR-a iz 1998. o temeljnim načelima i pravima na radu i njezino praćenje(24),

–  uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju MOR-a iz 2017. o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku(25),

–  uzimajući u obzir UN-ovu knjižicu o rodnim dimenzijama vodećih načela o poslovanju i ljudskim pravima(26),

–  uzimajući u obzir francuski zakon br. 2017-399 o obvezi stalnog praćenja za matična društva i društva naručitelje(27),

–  uzimajući u obzir nizozemski zakon o uvođenju dužnosti brižnog postupanja kako bi se spriječila opskrba robom i uslugama proizvedenim dječjim radom(28),

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora ministara CM/Rec(2016)3 državama članicama o ljudskim pravima i poslovanju, koju je Odbor ministara donio 2. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za vanjsku politiku Unije iz veljače 2019. pod naslovom „Pristup pravnim lijekovima za žrtve korporativnog kršenja ljudskih prava u trećim zemljama”(29),

–  uzimajući u obzir brifinge Glavne uprave za vanjsku politiku Unije iz lipnja 2020. pod naslovom „Zakonodavstvo EU-a o dužnoj pažnji u području ljudskih prava: Nadzor, provedba i pristup pravdi za žrtve”(30) i „Osnovni elementi potencijalnog zakonodavstva o dužnoj pažnji u području ljudskih prava”,

–  uzimajući u obzir studiju pripremljenu za Europsku komisiju o zahtjevima za postupanje s dužnom pažnjom u lancu opskrbe(31),

–  uzimajući u obzir studiju pripremljenu za Europsku komisiju o dužnostima direktora i održivom korporativnom upravljanju(32),

–  uzimajući u obzir načela o pravima djece i poslovanju, koja su izradili UNICEF, Globalni sporazum UN-a i organizacija Save the Children(33),

–  uzimajući u obzir akcijski plan Komisije o uniji tržišta kapitala (COM(2020)0590),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o obveznoj dužnoj pažnji,

–  uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0018/2021),

A.  budući da se u člancima 3. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi da Unija u svojim odnosima s ostatkom svijeta treba podržavati i promicati svoje vrijednosti i načela, prije svega vladavinu prava i poštovanje i zaštitu ljudskih prava, te doprinositi održivom razvoju planeta Zemlje, solidarnosti, slobodnoj i poštenoj trgovini, kao i strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava; budući da, konkretnije, Unija treba podupirati održiv gospodarski, socijalni i ekološki razvoj zemalja u razvoju, prvenstveno radi iskorjenjivanja siromaštva; budući da Unija treba poštovati ta načela i stremiti tim ciljevima u razvoju i provedbi različitih vanjskih aspekata svojih ostalih politika;

B.  budući da je člankom 208. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno da Unija mora uzimati u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju;

C.  budući da je globalizacija gospodarskih aktivnosti pogoršala štetne utjecaje poslovnih aktivnosti na ljudska prava, uključujući socijalna i radnička prava, na okoliš i dobro upravljanje državama; budući da do teških kršenja ljudskih prava često dolazi na razini primarne proizvodnje, posebno pri nabavi sirovina i proizvodnji proizvoda;

D.  budući da se Povelja primjenjuje na cjelokupno zakonodavstvo Unije i na nacionalna tijela pri provedbi prava Unije, i u Uniji i u trećim zemljama;

E.  budući da će poduzeća, ako se dužna pažnja provodi na sveobuhvatan način, dugoročno imati koristi od boljeg poslovnog ponašanja s naglaskom na prevenciju, a ne na sanaciju štete;

F.  budući da se očekuje da će buduće zakonodavstvo o korporativnoj dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti imati izvanteritorijalne učinke za europska poduzeća, takvo će zakonodavstvo utjecati na društveni, gospodarski i ekološki razvoj zemalja u razvoju i na njihove izglede za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; budući da bi taj znatan utjecaj mogao doprinijeti ciljevima politike Unije koji se odnose na razvoj;

G.  budući da bi poduzeća trebala poštovati ljudska prava, uključujući obvezujuća međunarodna prava i temeljna prava zaštićena Poveljom, okoliš i dobro upravljanje te da ne bi smjela uzrokovati niti doprinositi bilo kakvim štetnim utjecajima u tom pogledu; budući da bi se dužna pažnja trebala temeljiti na načelu „ne nanosi štetu”; budući da se člankom 21. UEU-a zahtijeva da Unija promiče i učvršćuje univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, zaštićenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) i Poveljom, kako bi osigurala održivi razvoj i dosljednost između svojeg vanjskog djelovanja i drugih politika; budući da je Vijeće Europske unije potvrdilo da je korporativno poštovanje ljudskih prava u svim poslovnim aktivnostima i lancima opskrbe važno za postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja;

H.  budući da je demokracija, koja štiti ljudska prava i temeljne slobode, jedini oblik vladavine usklađen s održivim razvojem; budući da korupcija i nedostatak transparentnosti uvelike podrivaju ljudska prava;

I.  budući da su pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje temeljna ljudska prava sadržana u članku 8. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članku 2. stavku 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te u člancima 6. i 13. EKLJP-a i članku 47. Povelje; budući da bi Unija, u okviru svoje predanosti promicanju, zaštiti i ostvarivanju ljudskih prava diljem svijeta, trebala pomoći u promicanju prava žrtava kršenja i povreda ljudskih prava povezanih s poslovanjem koja se smatraju kaznenim djelima u trećim zemljama, u skladu s direktivama 2011/36/EU(34) i 2012/29/EU(35) Europskog parlamenta i Vijeća;

J.  budući da korupcija u kontekstu sudskih postupaka može imati katastrofalan učinak na zakonito izvršavanje pravde i integritet pravosuđa te u suštini kršiti pravo na pošteno suđenje, pravo na pravičan sudski postupak i pravo na učinkovitu pravnu zaštitu; budući da korupcija može dovesti do sustavnog kršenja ljudskih prava u poslovnom okruženju, na primjer tako što pojedincima onemogućuje pristup robi i uslugama koje su države obvezne osigurati kako bi ispunile svoje obveze u pogledu ljudskih prava, ili poskupljuje cijenu te robe i usluga, poticanjem poduzeća na nezakonito stjecanje ili prisvajanje zemljišta, olakšavanjem pranja novca ili izdavanjem nezakonitih dozvola ili koncesija poduzećima u ekstraktivnom sektoru;

K.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 razotkrila neke od ozbiljnih nedostataka globalnih lanaca vrijednosti i lakoću s kojom određena poduzeća mogu izravno i neizravno prebaciti negativne utjecaje svojih poslovnih aktivnosti u druge jurisdikcije, posebno izvan Unije, i tako izbjeći da za njih odgovaraju; budući da je Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) pokazala da poduzeća koja su poduzela proaktivne mjere u cilju rješavanja rizika povezanih s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 na način kojim se ublažavaju štetni utjecaji na radnike i lance opskrbe razvijaju dugoročniju vrijednost i otpornost i time poboljšavaju svoju održivost u kratkoročnom razdoblju te izglede za oporavak u srednjoročnom do dugoročnom razdoblju;

L.  budući da bi trebalo naglasiti važnost slobode izražavanja i udruživanja te prava na mirno okupljanje, uključujući pravo na osnivanje i pridruživanje sindikatima, prava na kolektivno pregovaranje i djelovanje te prava na poštenu naknadu i prikladne radne uvjete, uključujući zdrava i sigurna radna mjesta;

M.  budući da prema statistikama MOR-a širom svijeta ima oko 25 milijuna žrtava prisilnog rada, 152 milijuna žrtava dječjeg rada, 2,78 milijuna smrtnih slučajeva zbog bolesti povezanih s radom godišnje i 374 milijuna ozljeda na radu bez smrtnih ishoda godišnje; budući da je MOR pripremio nekoliko konvencija za zaštitu radnika, no njihova je primjena još uvijek manjkava, posebno u odnosu na tržišta rada zemalja u razvoju;

N.  budući da milijuni ljudi i dalje trpe iskorištavanje i degradaciju u okviru prisilnog rada i praksi sličnih robovskom radu, od kojih su 2019. neka poduzeća, javni ili privatni subjekti ili fizičke osobe ostvarili korist na globalnoj razini; budući da je neprihvatljiva i posebno zabrinjavajuća činjenica da, prema procjenama, postoji 152 milijuna djece radnika, od kojih 72 milijuna radi u opasnim uvjetima, a mnoge od njih na rad se prisiljava nasiljem, ucjenom i drugim nezakonitim sredstvima; budući da poduzeća imaju posebnu odgovornost da prvenstveno zaštite djecu i spriječe svaki oblik dječjeg rada;

O.  budući da su temeljna radnička, socijalna i gospodarska prava zaštićena u više međunarodnih ugovora i konvencija o ljudskim pravima, uključujući Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, temeljne standarde rada MOR-a iEuropsku socijalnu povelju kao i u Povelji; budući da su pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja i naknadu koja zaposlenicima i njihovim obiteljima pruža dostojanstven život temeljna ljudska prava sadržana u članku 23. Opće deklaracije o ljudskim pravima; budući da su neodgovarajuće državne inspekcija rada, ograničeno pravo na pravnu zaštitu, prekomjerni radni sati, plaće ispod razine siromaštva, rodne razlike u plaćama i drugi oblici diskriminacije još uvijek ozbiljan problem u sve većem broju zemalja, osobito u zonama proizvodnje za izvoz;

P.  budući da je Radna skupina Ujedinjenih naroda za poslovanje i ljudska prava istaknula diferenciran i nerazmjeran učinak poslovnih aktivnosti na žene i djevojčice te je izjavila da bi se dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava trebali obuhvatiti i stvarni i potencijalni učinci na prava žena;

Q.  budući da je posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava i okoliš izjavio da su prava na život, zdravlje, hranu, vodu i razvoj, kao i pravo na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš nužni za potpuno uživanje ljudskih prava; budući da je posebni izvjestitelj UN-a također istaknuo da gubitak biološke raznolikosti narušava potpuno uživanje ljudskih prava i da bi države trebale regulirati štetu koju biološkoj raznolikosti nanesu privatni dionici i državna tijela; budući da je Opća skupština Ujedinjenih naroda u svojoj Rezoluciji 64/292 kao ljudsko pravo priznala pravo na sigurnu i čistu vodu za piće i sanitarne uvjete; budući da bi ta prava trebala biti obuhvaćena svim eventualnim zakonodavstvom;

R.  budući da su poduzeća općenito nedovoljno svjesna niza utjecaja koje njihovo poslovanje i lanci opskrbe imaju na prava djece te potencijalno neizbrisivim posljedicama koje oni mogu imati na djecu;

S.  budući da su visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava i Vijeće UN-a za ljudska prava izjavili da klimatske promjene imaju štetan utjecaj na potpuno i stvarno uživanje ljudskih prava; budući da su države tijekom rješavanja štetnih utjecaja klimatskih promjena obvezne poštovati ljudska prava; budući da svako zakonodavstvo o korporativnoj dužnoj pažnji mora biti u skladu s Pariškim sporazumom;

T.  budući da se sustavnom korupcijom krše načela transparentnosti, odgovornosti i nediskriminacije, što ima ozbiljne posljedice za stvarno uživanje ljudskih prava; budući da Konvencija OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih dužnosnika u međunarodnim poslovnim transakcijama i Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije obvezuju države članice na provedbu učinkovitih praksi usmjerenih na sprečavanje korupcije; budući da bi odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije trebale biti uključene u obveze dužne pažnje u zakonodavstvu;

U.  budući da je ta alarmantna situacija istaknula hitnu potrebu da poduzeća bolje reagiraju te postanu odgovornija za štetne utjecaje koje uzrokuju, kojima doprinose ili su s njima izravno povezana te da je potaknula raspravu o tome kako to postići, uz istodobno isticanje da je potreban razmjeran i usklađen pristup tim pitanjima na razini Unije, što je također nužno za postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja;

V.  budući da je, prema mišljenju visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, velik broj boraca za ljudska prava u opasnosti jer izražavaju zabrinutost zbog štetnih utjecaja poslovnih aktivnosti na ljudska prava;

W.  budući da je ta rasprava, između ostalog, dovela do usvajanja okvira i standarda za dužnu pažnju unutar UN-a, Vijeća Europe, OECD-a i MOR-a; međutim, budući da su ti standardi dobrovoljni i da su, zbog toga, tek djelomično prihvaćeni; budući da bi se zakonodavstvo Unije trebalo postupno i konstruktivno nadovezati na te okvire i standarde; budući da bi Unija i države članice trebale podržavati i uključiti se u aktualne pregovore za uspostavu pravno obvezujućeg instrumenta UN-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava te da bi Vijeće trebalo dati ovlasti Komisiji da aktivno sudjeluje u tim aktualnim pregovorima;

X.  budući da, prema studiji Komisije, samo 37 % poslovnih ispitanika trenutno provodi dužnu pažnju u pogledu okoliša i ljudskih prava;

Y.  budući da su neke države članice, poput Francuske i Nizozemske, donijele zakonodavstvo za poboljšanje korporativne odgovornosti i uvele obvezne okvire dužne pažnje; budući da druge države članice trenutačno razmatraju donošenje takvog zakonodavstva, uključujući Njemačku, Austriju, Švedsku, Finsku, Dansku i Luksemburg; budući da nedostatak zajedničkog pristupa na razini Unije u tom području može dovesti do manje pravne sigurnosti u pogledu prava poduzeća i do neravnoteže u poštenom tržišnom natjecanju, što bi pak dovelo u nepovoljan položaj poduzeća koja su aktivna u socijalnim i ekološkim pitanjima; budući da se zbog nedovoljne usklađenosti zakonodavstva o korporativnoj dužnoj pažnji ugrožava jednakost uvjeta za poduzeća koja posluju u Uniji;

Z.  budući da je Unija već usvojila zakonodavstvo o dužnoj pažnji za određene sektore, kao što je Uredba o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima, Uredba o drvu, Uredba o izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma i Uredba protiv mučenja; budući da su ti zakonodavni akti postali mjerilo za ciljano obvezujuće zakonodavstvo o dužnoj pažnji u lancima opskrbe; budući da bi buduće zakonodavstvo Unije trebalo pružati potporu poduzećima u upravljanju i ispunjavanju njihovih korporativnih odgovornosti te biti u potpunosti usklađeno sa svim postojećim sektorskim obvezama u pogledu dužne pažnje i izvješćivanja, kao što je Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju, i usklađeno s relevantnim nacionalnim zakonodavstvom kako bi se izbjeglo udvostručavanje;

AA.  budući da je Komisija u okviru novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo predložila izradu sveobuhvatne strategije za odjevnu industriju, koja bi, uključivanjem jedinstvenog skupa standarda u pogledu dužne pažnje i društvene odgovornosti, mogla biti još jedan primjer uključivanja detaljnijeg pristupa za određeni sektor; budući da bi Komisija trebala predložiti dodatno zakonodavstvo Unije o obaveznoj dužnoj pažnji za pojedine sektore, na primjer za proizvode koji predstavljaju rizik za šume i ekosustav te za sektor odjevne industrije;

1.  smatra da standardi dobrovoljne dužne pažnje imaju svoja ograničenja i da nisu ostvarili znatan napredak u sprečavanju povreda ljudskih prava i okoliša te u omogućavanju pristupa pravosuđu; smatra da bi Unija trebala hitno usvojiti obvezujuće zahtjeve kako bi se od poduzeća tražilo utvrđivanje, ocjena, sprečavanje, zaustavljanje, ublažavanje, praćenje, obavještavanje, preuzimanje odgovornosti, rješavanje i korigiranje potencijalnih i/ili stvarnih štetnih utjecaja na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje u njihovom lancu vrijednosti; smatra da bi to bilo korisno za dionike i za tvrtke u smislu usklađenosti, pravne sigurnosti i jednakih uvjeta te ublažavanja nepoštenih konkurentskih prednosti trećih zemalja koje proizlaze iz nižih standarda zaštite te socijalnog i ekološkog dampinga u međunarodnoj trgovini; naglašava da bi se time poboljšala reputacija poduzeća iz Unije odnosno Unije u njezinoj ulozi postavljanja standarda; naglašava dokazane koristi koje poduzeća imaju od djelotvornih praksi odgovornog poslovnog ponašanja, a koje uključuju bolje upravljanje rizicima, niže troškove kapitala, općenito bolje financijske rezultate i veću konkurentnost; uvjeren je da se dužnom pažnjom povećava sigurnost i transparentnost u pogledu praksi opskrbe poduzeća koja vrše nabavu iz zemalja izvan Unije i da će to doprinijeti zaštiti interesa potrošača jamčenjem kvalitete i pouzdanosti proizvoda te dovesti do odgovornijih praksi nabave i dugoročnih odnosa poduzeća s dobavljačima; naglašava da bi se taj okvir trebao temeljiti na obvezi poduzeća da poduzmu sve razmjerne i primjerene mjere i napore u okviru svojih mogućnosti;

2.  naglašava da, iako je dužnost poduzeća poštovati ljudska prava i okoliš, za zaštitu ljudskih prava i okoliša odgovorne su države i vlade i ta se odgovornost ne bi smjela prenijeti na privatne subjekte; podsjeća da je dužna pažnja prvenstveno preventivni mehanizam i da bi od poduzeća trebalo prije svega tražiti da poduzimaju sve razmjerne i primjerene mjere i napore u okviru svojih mogućnosti kako bi utvrdila potencijalne ili stvarne štetne utjecaje te usvojila politike i mjere za njihovo rješavanje;

3.  poziva Komisiju da u vanjskopolitička djelovanja, što uključuje trgovinske i ulagačke sporazume, uvijek uvrsti odredbe i razmatranja o zaštiti ljudskih prava;

4.  traži od Komisije da provede postupak temeljitog preispitivanja poduzeća sa sjedištem u Xinjiangu koja izvoze proizvode u Uniju u cilju utvrđivanja potencijalnih povreda ljudskih prava, posebice onih povezanih s represijom nad Ujgurima;

5.  podsjeća da potpuno uživanje ljudskih prava, uključujući pravo na život, zdravlje, hranu i vodu, ovisi o očuvanju biološke raznolikosti, koja je temelj usluga ekosustava s kojima je dobrobit ljudi neraskidivo povezana;

6.  primjećuje da se zbog pandemije bolesti COVID-19 mala i srednja poduzeća nalaze u teškoj situaciji; smatra da su pružanje potpore tim poduzećima i stvaranje povoljnog tržišnog okruženja ključni ciljevi Unije;

7.  naglašava da kršenje ljudskih prava i povrede socijalnih i ekoloških standarda mogu biti rezultat aktivnosti samog poduzeća ili aktivnosti subjekata s kojima su u poslovnom odnosu i koji su pod njihovom kontrolom i duž njihovog lanca vrijednosti; stoga naglašava da bi postupanje s dužnom pažnjom trebalo obuhvaćati cijeli lanac vrijednosti, no također podrazumijevati politiku određivanja prioriteta; naglašava da su sva ljudska prava univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana te da ih treba promicati i provoditi na pošten, pravičan i nediskriminirajući način;

8.   poziva na povećanje sljedivosti lanaca opskrbe, koja se temelji na pravilima o podrijetlu iz Carinskog zakonika Unije; primjećuje da bi u vođenju trgovinske politike Unije trebalo uzeti u obzir politiku Unije u pogledu ljudskih prava i buduće zahtjeve u pogledu korporativne dužne pažnje donesene na temelju zakonodavnog prijedloga Komisije, među ostalim i u vezi s ratifikacijom trgovinskih i ulagačkih sporazuma, te da bi trebalo obuhvatiti trgovinu sa svim trgovinskim partnerima, a ne samo s onima s kojima je Unija sklopila sporazum o slobodnoj trgovini; naglašava da bi trgovinski instrumenti Unije trebali uključivati snažne provedbene mehanizme kao što je ukidanje povlaštenog pristupa u slučaju neusklađenosti;

9.  smatra da bi područje primjene svakog budućeg obveznog Unijinog okvira dužne pažnje trebalo biti široko i obuhvaćati sva velika poduzeća uređena pravom države članice ili osnovana na teritoriju Unije, uključujući ona koja pružaju financijske proizvode i usluge, bez obzira na njihov sektor djelatnosti te jesu li u javnom vlasništvu ili pod državnom kontrolom, te sva mala i srednja poduzeća uvrštena na burzu i visokorizična mala i srednja poduzeća; smatra da bi taj okvir trebao obuhvaćati i poduzeća koja imaju poslovni nastan izvan Unije, no posluju na unutarnjem tržištu;

10.  uvjeren je da bi poštovanje obveza dužne pažnje trebalo biti uvjet za pristup unutarnjem tržištu i da bi se od gospodarskih subjekata trebalo zahtijevati da s pomoću dužne pažnje utvrde i pruže dokaze da su proizvodi koje stavljaju na unutarnje tržište u skladu s kriterijima zaštite okoliša i ljudskih prava iz budućeg zakonodavstva o dužnoj pažnji; poziva na dodatne mjere kao što je zabrana uvoza proizvoda povezanih s teškim kršenjima ljudskih prava kao što su prisilni rad ili dječji rad; naglašava važnost uključivanja cilja borbe protiv prisilnog rada i dječjeg rada u poglavlja o trgovini i održivom razvoju iz trgovinskih sporazuma Unije;

11.  smatra da će nekim poduzećima, a posebno malim i srednjim poduzećima uvrštenima na burzu i visokorizičnim malim i srednjim poduzećima možda trebati manje opsežni i formalizirani postupci dužne pažnje te da bi razmjeran pristup trebao uzeti u obzir, među ostalim elementima, sektor djelatnosti, veličinu poduzeća, ozbiljnost i vjerojatnost rizika za ljudska prava, upravljanje i okoliš koji su svojstveni njegovom poslovanju i kontekstu njegova poslovanja, uključujući zemljopisni kontekst, poslovnom modelu, položaju u lancima vrijednosti i prirodi njegovih proizvoda i usluga; poziva na to da se poduzećima iz Unije, posebno malim i srednjim poduzećima, pruži posebna tehnička pomoć kako bi mogla ispuniti zahtjeve dužne pažnje;

12.  naglašava da bi strategije dužne pažnje trebale biti usklađene s ciljevima održivog razvoja i ciljevima politike Unije u području ljudskih prava i okoliša, uključujući europski zeleni plan, i obvezom smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. te s međunarodnom politikom Unije, posebno Konvencijom o biološkoj raznolikosti i Pariškim sporazumom i njegovim ciljevima održavanja porasta prosječne globalne temperature manjim od 2 °C iznad predindustrijske razine i nastojanjima da se porast temperature ograniči na 1,5 °C iznad predindustrijske razine; traži od Komisije da uz konkretno sudjelovanje relevantnih tijela, ureda i agencija Unije izradi niz smjernica o dužnoj pažnji, uključujući smjernice za pojedine sektore, o tome kako postupati u skladu s postojećim i budućim Unijinim i međunarodnim obveznim pravnim instrumentima te da one budu u skladu s dobrovoljnim okvirima dužne pažnje, uključujući dosljedne metodologije i jasne parametre za mjerenje utjecaja i napretka u području ljudskih prava, okoliša i dobrog upravljanja, ponavlja da bi takve smjernice bile posebno korisne za mala i srednja poduzeća;

13.  primjećuje da certificirani sektorski programi malim i srednjim poduzećima nude mogućnosti učinkovitog udruživanja i podjele odgovornosti; naglašava, međutim, da oslanjanje na certificirane sektorske programe ne isključuje mogućnost da poduzeće prekrši svoje obveze dužne pažnje niti da ga se smatra odgovornim u skladu s nacionalnim pravom; ističe da Europska komisija mora ocijeniti, priznati i nadzirati certificirane sektorske programe;

14.  poziva Komisiju da u budućem zakonodavstvu poštuje načelo usklađenosti politika u interesu razvoja, utvrđeno u članku 208. UFEU-a; naglašava da je važno maksimalno smanjiti eventualne proturječnosti te stvarati sinergije s politikom razvojne suradnje u korist zemalja u razvoju te radi povećanja učinkovitosti razvojne suradnje; smatra da to u praksi znači aktivno sudjelovanje Glavne uprave Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj u tekućem zakonodavnom radu te provedbu podrobne procjene utjecaja relevantnog budućeg zakonodavstva Unije na zemlje u razvoju iz gospodarske i društvene perspektive te perspektive ljudskih prava i zaštite okoliša, u skladu sa Smjernicama za bolju regulativu(36) te instrumentom br. 34 Paketa instrumenata za bolju regulativu(37); napominje da bi rezultati te procjene trebali poslužiti kao osnova za budući zakonodavni prijedlog;

15.  naglašava da su komplementarnost i koordinacija s politikom, instrumentima i dionicima razvojne suradnje od ključne važnosti te da bi stoga u buduće zakonodavstvo Unije trebalo uključiti odredbe u tom pogledu;

16.  naglašava da bi obveze dužne pažnje trebale biti pažljivo osmišljene tako da predstavljaju kontinuiran i dinamičan proces, a ne puko ispunjavanje birokratskih formalnosti, te da bi strategije dužne pažnje trebale biti u skladu s dinamičnom prirodom štetnih utjecaja; smatra da bi te strategije trebale obuhvaćati svaki stvarni ili potencijalni štetni utjecaj na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje, premda bi se ozbiljnost i vjerojatnost štetnog utjecaja trebala razmatrati u kontekstu politike određivanja prioriteta; smatra da je, u skladu s načelom proporcionalnosti, važno postojeće alate i okvire uskladiti što je više moguće; naglašava da Komisija treba provesti pouzdanu procjenu učinka kako bi utvrdila vrste potencijalnih ili stvarnih štetnih utjecaja, istražila posljedice na jednake uvjete na europskoj i globalnoj razini, uključujući administrativno opterećenje poduzeća i pozitivne posljedice na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje, te osmislila pravila kojima se poboljšava konkurentnost, zaštita dionika i okoliša te koja su funkcionalna i primjenjiva na sve dionike na unutarnjem tržištu, uključujući visokorizična mala i srednja poduzeća te mala i srednja poduzeća uvrštena na burzu; naglašava da bi se procjenom učinka trebale uzeti u obzir i posljedice buduće Direktive u pogledu globalnih promjena u lancima vrijednosti u odnosu na zahvaćene pojedince i poduzeća te u pogledu komparativnih prednosti partnerskih zemalja u razvoju;

17.  ističe da su sveobuhvatni zahtjevi u pogledu transparentnosti ključan element zakonodavstva o obveznoj dužnoj pažnji; napominje da se boljim informiranjem i transparentnošću dobavljačima i proizvođačima omogućuje bolji nadzor, kontrola i razumijevanje njihovih lanaca opskrbe te povećava kapacitet dionika i potrošača za nadzor te povjerenje javnosti u proizvodnju; u tom pogledu naglašava da bi buduće zakonodavstvo o dužnoj pažnji trebalo uzeti u obzir digitalna rješenja kako bi se olakšao pristup javnosti informacijama i kako bi se birokratska opterećenja svela na najmanju moguću mjeru;

18.  napominje da je za dužnu pažnju također potrebno mjeriti učinkovitost procesa i mjera odgovarajućim revizijama te pružati informacije o rezultatima, uključujući periodično objavljivanje izvješća o evaluaciji postupaka dužne pažnje poduzeća i njihovih rezultata u standardiziranom formatu na temelju odgovarajućeg i usklađenog okvira za izvješćivanje; preporučuje da ta izvješća budu lako dostupna i raspoloživa, posebno onima na koje se odnose i na koje bi se potencijalno mogla odnositi; navodi da bi pri zahtjevima za objavljivanje podataka trebalo voditi računa o politikama tržišnog natjecanja i legitimnom interesu za zaštitu internog poslovnog znanja te da ti zahtjevi ne bi smjeli dovesti do nerazmjernih prepreka ili financijskog opterećenja za poduzeća;

19.  naglašava da učinkovita dužna pažnja zahtijeva da poduzeća u dobroj vjeri provedu djelotvorne, smislene i utemeljene rasprave s relevantnim dionicima; naglašava da bi okvir dužne pažnje Unije trebao osigurati uključenost sindikata i predstavnika radnika tijekom uspostave i provedbe strategije dužne pažnje na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini; naglašava da se postupcima za sudjelovanje dionika mora zajamčiti sigurnost i zaštita fizičkog i pravnog integriteta dionika;

20.  naglašava da je uzajamna uključenost trgovinskih partnera važna da bi postupanje s dužnom pažnjom dovelo do promjena; naglašava važnost popratnih mjera i projekata kako bi se olakšala provedba sporazumâ Unije o slobodnoj trgovini te poziva na čvrstu vezu između tih mjera i horizontalnog zakonodavstva o dužnoj pažnji; stoga traži da se financijski instrumenti, kao što je Pomoć za trgovinu, koriste za promicanje i podupiranje prihvaćanja odgovornog poslovnog ponašanja u partnerskim zemljama, uključujući tehničku potporu u pogledu osposobljavanja u području dužne pažnje, mehanizama sljedivosti i uključivanja reformi usmjerenih na izvoz u partnerskim zemljama; u tom pogledu naglašava da treba promicati dobro upravljanje;

21.  zahtijeva da se trgovinski instrumenti povežu i delegacije Unije uključe u praćenje primjene budućeg zakonodavstva o dužnoj pažnji u poduzećima iz Unije koja posluju izvan Unije, među ostalim organizacijom podrške i korisnih razmjena gledišta s nositeljima prava, lokalnim zajednicama, gospodarskim komorama, nacionalnim institucijama za ljudska prava, akterima civilnog društva i sindikatima; poziva Komisiju da s gospodarskim komorama država članica i nacionalnim institucijama za ljudska prava surađuje u stavljanju na raspolaganje internetskih alata i informacija za potporu provedbi budućeg zakonodavstva o dužnoj pažnji;

22.  primjećuje da bi koordinacija na sektorskoj razini mogla poboljšati dosljednost i djelotvornost nastojanja u provedbi dužne pažnje, omogućiti razmjenu najboljih praksi i doprinijeti izjednačavanju uvjeta;

23.  smatra da bi države članice radi provedbe dužne pažnje trebale uspostaviti ili odrediti nacionalna tijela za razmjenu najboljih praksi, provođenje istraga, nadzor i izricanje sankcija, uzimajući u obzir težinu i ponavljanje povreda; naglašava da bi ta tijela trebala imati dovoljno resursa i ovlasti za izvršenje svoje zadaće; smatra da bi Komisija trebala uspostaviti europsku mrežu za dužnu pažnju, koja bi u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima bila odgovorna za koordinaciju i usklađivanje regulatornih, istražnih, provedbenih i nadzornih praksi te razmjenu informacija i praćenje učinkovitosti nadležnih nacionalnih tijela; smatra da bi države članice i Komisija trebale zajamčiti da poduzeća objavljuju svoje strategije dužne pažnje na javno dostupnoj i centraliziranoj platformi koju nadziru nadležna nacionalna tijela;

24.  ističe da su sveobuhvatni zahtjevi u pogledu transparentnosti ključan element zakonodavstva o obveznoj dužnoj pažnji; napominje da se boljim informiranjem i transparentnošću dobavljačima i proizvođačima omogućuje bolja kontrola i razumijevanje njihovih lanaca opskrbe te se povećava povjerenje javnosti u proizvodnju; u tom pogledu naglašava da bi buduće zakonodavstvo o dužnoj pažnji trebalo biti usmjereno na digitalna rješenja kako bi se birokratska opterećenja svela na najmanju moguću mjeru te poziva Komisiju da istraži nova tehnološka rješenja kojima se podupire uspostava i poboljšanje sljedivosti u globalnim lancima opskrbe; podsjeća da održiva tehnologija lanca blokova može doprinijeti tom cilju;

25.  smatra da mehanizmi za pritužbe na razini poduzeća mogu pružiti učinkovitu zaštitu u ranoj fazi, pod uvjetom da su legitimni, dostupni, predvidljivi, nepristrani, transparentni, kompatibilni s ljudskim pravima, da se temelje na uključenosti i dijalogu te da štite od odmazde; smatra da takvi privatni mehanizmi moraju na odgovarajući način biti povezani sa sudskim mehanizmima kako bi se zajamčila najviša razina zaštite temeljnih prava, uključujući pravo na pošteno suđenje; naglašava da takvi mehanizmi nikad ne bi smjeli narušavati pravo žrtve da podnese pritužbu nadležnim tijelima ili da traži pravdu pred sudom; smatra da bi pravosudna tijela trebala moći postupati na temelju prigovora treće strane koji se podnose putem sigurnih i pristupačnih kanala, bez prijetnje od odmazde;

26.  pozdravlja najavu da će prijedlog Komisije uključivati sustav odgovornosti i smatra da bi poduzeća, kako bi se žrtvama omogućilo dobivanje djelotvornog pravnog lijeka, trebala biti odgovorna u skladu s nacionalnim pravom za štetu koju su poduzeća pod njihovom kontrolom uzrokovala ili kojoj su doprinijela činom ili propustom, ako su ta poduzeća počinila kršenje ljudskih prava ili prouzročila štetu za okoliš, osim ako poduzeće može dokazati da je postupalo s dužnom pažnjom u skladu sa svojim obvezama dužne pažnje i poduzelo sve razumne mjere za sprečavanje takve štete; ističe da vremenska ograničenja, poteškoće u pristupu dokazima te rodna neravnopravnost, ranjivosti i marginalizacija mogu predstavljati bitne praktične i proceduralne prepreke s kojima se suočavaju žrtve kršenja ljudskih prava u trećim zemljama, koje ograničavaju njihov pristup djelotvornom pravnom lijeku; naglašava važnost stvarnog pristupa pravnim lijekovima bez straha od odmazde te na rodno neutralan način i za osobe u ranjivom položaju, kako je utvrđeno člankom 13. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća na to da se člankom 47. Povelje od država članica zahtijeva da osiguraju besplatnu pravnu pomoć za osobe koje nemaju dostatna sredstva, ako je takva pomoć potrebna za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu;

27.  ističe da sljedivost poduzeća u lancu vrijednosti može biti teška; poziva Komisiju da ocijeni i predloži alate kako bi se poduzećima pomoglo u sljedivosti njihovih lanaca vrijednosti; naglašava da bi digitalne tehnologije mogle pomoći poduzećima u pogledu dužne pažnje u lancu vrijednosti i smanjiti troškove; smatra da bi inovacijski cilj Unije trebao biti povezan s promicanjem ljudskih prava i održivog upravljanja u okviru budućih zahtjeva za dužnu pažnju;

28.  smatra da provođenje dužne pažnje ne bi smjelo automatski osloboditi poduzeća od odgovornosti za štetu koju su prouzročila ili kojoj su doprinijela; međutim, smatra da postojanje stabilnog i učinkovitog postupka dužne pažnje može pomoći poduzećima da izbjegnu nanošenje štete; nadalje smatra da bi se zakonodavstvo o dužnoj pažnji trebalo primjenjivati ne dovodeći u pitanje druge važeće okvire o odgovornosti za podugovaranje, upućivanje ili lanac opskrbe uspostavljene na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, uključujući solidarnu i pojedinačnu odgovornost u lancima podugovaranja;

29.  naglašava da žrtve štetnih utjecaja povezanih s poslovanjem često nisu dovoljno zaštićene pravom države u kojoj je počinjena šteta; s tim u vezi smatra da se relevantne odredbe buduće Direktive trebaju smatrati prevladavajućim obvezujućim odredbama u skladu s člankom 16. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”)(38);

30.  poziva Komisiju da predloži pregovarački mandat kako bi Unija konstruktivno sudjelovala u pregovorima o međunarodnom pravno obvezujućem instrumentu UN-a za regulaciju aktivnosti transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima;

31.  preporučuje da se pri pružanju potpore Komisije u pogledu vladavine prava, dobrog upravljanja i pristupa pravosuđu u trećim zemljama prednost, po potrebi, da izgradnji kapaciteta lokalnih nadležnih tijela u područjima na koja će se odnositi buduće zakonodavstvo;

32.  traži da Komisija bez nepotrebnog odgađanja podnese zakonodavni prijedlog o dužnoj pažnji u lancu opskrbe u skladu s preporukama navedenima u Prilogu; smatra da bi, ne dovodeći u pitanje detaljne aspekte budućeg zakonodavnog prijedloga, kao pravnu osnovu za prijedlog trebalo izabrati članak 50., članak 83. stavak 2. i članak 114. UFEU-a;

33.  smatra da traženi prijedlog nema financijskih implikacija za opći proračun Unije;

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te nacionalnim vladama i parlamentima država članica.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

PREPORUKE ZA IZRADU DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA O KORPORATIVNOJ DUŽNOJ PAŽNJI I KORPORATIVNOJ ODGOVORNOSTI

TEKST TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o korporativnoj dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 50., članak 83. stavak 2. i članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(39),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

1.  Osviještenost o odgovornostima poduzeća u pogledu štetnog utjecaja njihovih lanaca vrijednosti na ljudska prava postala je aktualna 90-ih godina 20. stoljeća, kada su nove prakse preseljenja proizvodnje odjeće i obuće skrenule pozornost na loše uvjete rada s kojima su bili suočeni brojni radnici u globalnim lancima vrijednosti, uključujući djecu. Istodobno su brojna naftna, plinska, rudarska i prehrambena poduzeća prodirala u sve udaljenija područja, često raseljavajući autohtone zajednice bez odgovarajućeg savjetovanja ili naknade.

2.  Uz sve brojnije dokaze o kršenju ljudskih prava i uništavanju okoliša rasla je zabrinutost u pogledu toga kako osigurati da poduzeća poštuju ljudska prava te kako osigurati pristup pravdi za žrtve, posebno kada su se lanci vrijednosti nekih poduzeća proširili na zemlje sa slabim pravnim sustavima i primjenom propisa, te da ih se u skladu s nacionalnim pravom pozove na odgovornost za nanošenje štete ili doprinos šteti. S tim u vezi Vijeće Ujedinjenih naroda (UN) za ljudska prava 2008. jednoglasno je pozdravilo okvirni program „Zaštita, poštovanje i pomoć”. Taj okvirni program temelji se na trima stupovima: dužnosti država da odgovarajućim politikama, propisima i presudama štite od povreda ljudskih prava koje čine treće strane, uključujući poduzeća; korporativnoj odgovornosti za poštovanje ljudskih prava, što podrazumijeva postupanje s dužnom pažnjom kako bi se izbjeglo kršenje tuđih prava i rješavanje štetnih utjecaja do kojih dođe; boljem pristupu žrtava djelotvornim pravnim lijekovima, sudskim i izvansudskim.

3.  Nakon tog okvirnog programa, Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo je 2011. „Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima”. Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima uvela su prvi globalni standard za „dužnu pažnju” i poduzećima ponudila neobvezujući okvir u skladu s kojim svoju odgovornost za poštovanje ljudskih prava mogu primijeniti u praksi. Nakon toga su na temelju tih UN-ovih vodećih načela i druge međunarodne organizacije razvile svoje standarde dužne pažnje. U smjernicama Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za multinacionalna poduzeća iz 2011. često se navodi dužna pažnja, a OECD je izradio upute kako bi pomogao poduzećima da postupaju s dužnom pažnjom u određenim sektorima i lancima opskrbe. Odbor ministara Vijeća Europe donio je 2016. preporuku upućenu državama članicama o ljudskim pravima i poslovanju, kojom poziva svoje države članice da donesu zakonodavne i druge mjere kako bi se osiguralo da poduzeća pred europskim sudovima imaju građansku, administrativnu i kaznenu odgovornost za kršenja ljudskih prava u svojim lancima vrijednosti. OECD je 2018. usvojio opće smjernice o dužnoj pažnji za odgovorno poslovno ponašanje. Slično tome, Međunarodna organizacija rada (MOR) usvojila je 2017. Tripartitnu deklaraciju MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, koja potiče poduzeća da uspostave mehanizme za postupanje s dužnom pažnjom u cilju utvrđivanja, sprečavanja, ublažavanja i preuzimanja odgovornosti za način na koji rješavaju stvarne i potencijalne štetne utjecaje svojeg poslovanja u odnosu na međunarodno priznata ljudska prava. U načelima o pravima djece i poslovanju, koja su 2012. izradili Globalni sporazum Ujedinjenih naroda, organizacija Save the Children i UNICEF, utvrđeni su ključni aspekti prava djece povezani sa štetnim utjecajima poslovanja, a UNICEF je izradio niz dokumenata sa smjernicama za potporu korporativnoj dužnoj pažnji i djeci. U Općoj napomeni br. 16. Odbora Ujedinjenih naroda za prava djeteta iz 2013. utvrđen je sveobuhvatan niz obveza države u pogledu utjecaja poslovnog sektora na prava djece, uključujući obvezu država da od poduzeća zahtijevaju postupanje s dužnom pažnjom u području prava djece.

4.  Poduzeća dakle trenutno imaju na raspolaganju velik broj međunarodnih instrumenata za postupanje s dužnom pažnjom koji im mogu pomoći u ispunjavanju njihove odgovornosti za poštovanje ljudskih prava. Iako je teško precijeniti važnost tih instrumenata za poduzeća koja ozbiljno shvaćaju svoju dužnost poštovanja ljudskih prava, njihova dobrovoljna priroda može ugroziti njihovu učinkovitost i njihov se učinak doista pokazao ograničenim, primjerice malen broj poduzeća dobrovoljno provodi dužnu pažnju u području ljudskih prava u odnosu na svoje aktivnosti i aktivnosti subjekata s kojima su u poslovnom odnosu. To dodatno pogoršava pretjerana usredotočenost brojnih poduzeća na kratkoročno maksimalno povećanje dobiti.

5.  Postojeći međunarodni instrumenti za postupanje s dužnom pažnjom zbog svoje izvansudske i dobrovoljne prirode ne osiguravaju pristup pravdi i pravnim lijekovima za žrtve štetnih utjecaja na ljudska prava i okoliš. Države imaju primarnu dužnost zaštite ljudskih prava i osiguravanja pristupa pravdi, a nedostatak javnih sudskih mehanizama kojima bi se poduzeća smatrala odgovornima za štetu koja se dogodi u njihovim lancima vrijednosti ne bi se trebao i ne može se adekvatno nadoknaditi razvojem privatnih mehanizama za pritužbe u pogledu poslovanja. Budući da su takvi mehanizmi korisni za pružanje hitne pomoći i brze naknade za manju štetu, trebali bi biti pod strogom regulacijom javnih tijela i ne bi smjeli narušavati pravo žrtava na pristup pravdi i na pravično suđenje pred javnim sudom.

6.  Unija je usvojila obvezne okvire dužne pažnje u vrlo određenim područjima s ciljem borbe protiv sektora štetnih za interese Unije ili njezinih država članica, poput financiranja terorizma ili krčenja šuma. Unija je 2010. godine usvojila Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(40), kojom se gospodarski subjekti koji u promet na unutarnjem tržištu stavljaju drvo i proizvode od drveta podvrgavaju zahtjevima dužne pažnje i od trgovaca u lancu opskrbe zahtijeva pružanje osnovnih informacija o njihovim dobavljačima i kupcima kako bi se poboljšala sljedivost drva i proizvoda od drva. Uredbom (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća(41) uspostavlja se sustav Unije za postupanje s dužnom pažnjom u lancu opskrbe kako bi se naoružanim skupinama, terorističkim skupinama i/ili sigurnosnim snagama ograničile mogućnosti za trgovinu kositrom, tantalom i volframom, njihovim rudama i zlatom.

7.  Direktivom 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća(42) uveden je drugačiji, općenitiji i komplementarniji pristup utemeljen na transparentnosti i održivosti, kojom se poduzećima s više od 500 zaposlenika nameće obveza izvješćivanja o politikama koje provode u vezi s okolišnim, socijalnim i kadrovskim pitanjima te pitanjima u vezi sa borbom protiv korupcije i podmićivanjem te poštovanjem ljudskih prava, uključujući dužnu pažnju.

8.  U nekim državama članicama potreba da poduzeća postanu svjesnija pitanja ljudskih prava te brige o okolišu i dobrom upravljanju dovela je do usvajanja nacionalnog zakonodavstva o dužnoj pažnji. U Nizozemskoj zakon o dužnoj pažnji u pogledu dječjeg rada zahtijeva od poduzeća koja posluju na nizozemskom tržištu da istraže postoji li osnovana sumnja da su isporučena roba ili usluge proizvedeni dječjim radom i, u slučaju osnovane sumnje, donesu i provedu akcijski plan. U Francuskoj zakon o obvezi stalnog praćenja za matična društva i društva naručitelje zahtijeva od nekih velikih poduzeća da donesu, objave i provedu plan dužne pažnje radi utvrđivanja i sprječavanja rizika za ljudska prava, zdravlje i sigurnost te okoliš koje uzrokuje to poduzeće, njegove podružnice, podizvođači ili dobavljači. Francuskim zakonom uspostavlja se upravna odgovornost za neispunjavanje zahtjeva dužne pažnje i građanskopravna odgovornost poduzeća za ispravljanje nanesene štete. U mnogim drugim državama članicama u tijeku je rasprava o uvođenju obveznih zahtjeva dužne pažnje za poduzeća, a neke države članice trenutačno razmatraju donošenje takvog zakonodavstva, uključujući Njemačku, Švedsku, Austriju, Finsku, Dansku i Luksemburg.

9.  Osam nacionalnih parlamenata izrazilo je 2016. potporu inicijativi „zelenog kartona” i pozvalo Komisiju da donese zakonodavstvo kojim će se zajamčiti korporativna odgovornost za povrede ljudskih prava, uključujući parlamente Estonije, Litve, Slovačke i Portugala, zastupnički dom Nizozemske, Senat Republike Italije i Nacionalnu skupštinu u Francuskoj te britanski Dom lordova.

10.  Nedostatna usklađenost zakona može negativno utjecati na slobodu poslovnog nastana. Stoga je daljnje usklađivanje ključno kako bi se spriječilo stvaranje nepoštene konkurentske prednosti. U cilju ostvarenja jednakih uvjeta važno je da se pravila primjenjuju na sva poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu, bilo da dolaze iz Unije ili izvan nje.

11.  Postoje znatne razlike među državama članicama u pogledu zakonskih i upravnih odredbi o dužnoj pažnji, uključujući o građanskoj odgovornosti, koje se primjenjuju na poduzeća iz Unije. Nužno je spriječiti pojavu budućih prepreka trgovini koje su posljedica razlika u nacionalnim zakonima.

12.  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti, odgovornost poduzeća za poštovanje ljudskih prava u skladu s međunarodnim standardima trebala bi se preoblikovati u pravnu dužnost na razini Unije. Koordinirajući zaštitne mjere za zaštitu ljudskih prava, okoliša i dobrog upravljanja, ova bi Direktiva trebala osigurati da sva velika poduzeća te visokorizična mala i srednja poduzeća ili ona uvrštena na burzu iz Unije i izvan nje koja posluju na unutarnjem tržištu podliježu usklađenim obvezama dužne pažnje, što će spriječiti regulatornu rascjepkanost i poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

13.  Uspostavljanje obveznih zahtjeva dužne pažnje na razini Unije bilo bi korisno za poduzeća u smislu usklađenosti, pravne sigurnosti i osiguranja jednakih uvjeta, a poduzećima na koja bi se ti zahtjevi primjenjivali dalo bi konkurentsku prednost s obzirom na to da se u društvu od poduzeća sve više traži da budu više etična i održiva. Ova bi Direktiva postavljanjem Unijinih standarda dužne pažnje mogla potaknuti pojavu globalnog standarda za odgovorno poslovanje.

14.  Cilj ove Direktive spriječiti je i ublažiti potencijalne ili stvarne štetne utjecaje na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje u lancu vrijednosti te osigurati da se poduzeća mogu smatrati odgovornima za takav utjecaj i da svatko tko je pretrpio štetu u tom pogledu može učinkovito ostvariti pravo na pravično suđenje pred sudom te pravo na pravni lijek u skladu s nacionalnim zakonima.

15.  Ovom se Direktivom ne namjerava zamijeniti zakonodavstvo Unije o dužnoj pažnji za pojedine sektore koje je već na snazi niti spriječiti uvođenje daljnjeg sektorskog zakonodavstva Unije. Stoga bi se trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje druge zahtjeve dužne pažnje utvrđene sektorskim zakonodavstvom Unije, posebno uredbama (EU) br. 995/2010 i (EU) 2017/821, osim ako se zahtjevima dužne pažnje u ovoj Direktivi predviđa temeljitija dužna pažnja u pogledu ljudskih prava, okoliša ili dobrog upravljanja.

16.  Provedba ove Direktive ne bi ni na koji način smjela biti opravdanje za smanjenje opće razine zaštite ljudskih prava ili okoliša. Posebno ne bi smjela utjecati na ostale primjenjive okvire o odgovornosti za podugovaranje, upućivanje radnika ili lanac opskrbe koji su uspostavljeni na nacionalnoj, europskoj ili međunarodnoj razini. Činjenica da je poduzeće izvršilo svoje obveze dužne pažnje u skladu s ovom Direktivom ne isključuje niti umanjuje njegove obveze prema drugim okvirima odgovornosti, pa stoga svi pravni postupci pokrenuti protiv njega na temelju drugih okvira odgovornosti ne bi smjeli biti odbačeni zbog te okolnosti.

17.  Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na sva velika poduzeća na koja se odnosi pravo pojedine države članice, koja su osnovana na teritoriju Unije ili posluju na unutarnjem tržištu, bez obzira na to jesu li u privatnom ili državnom vlasništvu, bez obzira na gospodarski sektor njihove djelatnosti, uključujući financijski sektor. Ova bi se Direktiva također trebala primjenjivati na mala i srednja poduzeća uvrštena na burzu i visokorizična mala i srednja poduzeća(43).

18.  Proporcionalnost je ugrađena u postupak dužne pažnje, budući da taj postupak ovisi o vjerojatnosti štetnih utjecaja koje bi poduzeće moglo uzrokovati, doprinijeti im ili biti s njima izravno povezano, o sektoru djelatnosti, veličini poduzeća, prirodi i kontekstu njegova poslovanja, uključujući zemljopisni položaj, o njegovu poslovnom modelu, položaju u lancu vrijednosti i prirodi njegovih proizvoda i usluga. Veliko poduzeće čiji se subjekti s kojima je u izravnom poslovnom odnosu svi nalaze u Uniji ili malo ili srednje poduzeće koje nakon provedene procjene rizika zaključi da nije utvrdilo nikakve potencijalne ili stvarne štetne utjecaje u svojim poslovnim odnosima moglo bi objaviti izjavu u tom smislu, uključujući svoju procjenu rizika koja sadržava relevantne podatke, informacije i metodologiju, koju bi u svakom slučaju trebalo preispitati u slučaju promjena u poslovanju poduzeća, poslovnim odnosima ili kontekstu poslovanja.

19.  Za poduzeća u vlasništvu ili pod kontrolom države, ispunjavanje njihovih obveza dužne pažnje trebalo bi podrazumijevati da nabavljaju usluge od poduzeća koja su ispunila obveze dužne pažnje. Države članice potiče se da ne pružaju državnu pomoć, među ostalim putem državnih potpora, javne nabave, agencija za kreditiranje izvoza ili državnih kredita, poduzećima koja ne ispunjavaju ciljeve ove Direktive.

20.  Za potrebe ove Direktive dužnu pažnju trebalo bi tumačiti kao obvezu poduzeća da poduzmu sve razmjerne i primjerene mjere i ulože napore u okviru svojih mogućnosti kako bi spriječila štetne utjecaje na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje u svojim lancima vrijednosti te kako bi riješila takve utjecaje kada do njih dođe. U praksi se dužna pažnja sastoji od postupka koji poduzeće uspostavlja kako bi utvrdilo, ocijenilo, spriječilo, ublažilo, zaustavilo, pratilo, obavještavalo, preuzelo odgovornost, riješilo i otklonilo potencijalne i/ili stvarne štetne utjecaje na ljudska prava, uključujući socijalna, sindikalna i radnička prava, na okoliš, uključujući doprinos klimatskim promjenama, i na dobro upravljanje, vlastitim poslovanjem i svojim poslovnim odnosima u lancu vrijednosti. Poduzeća obuhvaćena ovom Direktivom svoje obveze postupanja s dužnom pažnjom ne bi trebala prenositi na dobavljače.

21.  Prilog xx. sadržava popis vrsta štetnih utjecaja povezanih s poslovanjem na ljudska prava. U mjeri u kojoj su relevantna za poduzeća, Komisija bi u taj prilog trebala uključiti štetne utjecaje na ljudska prava, navedena u međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima koje su obvezujuće za Uniju ili njezine države članice, Međunarodnoj povelji o ljudskim pravima, međunarodnom humanitarnom pravu, UN-ovim instrumentima ljudskih prava o pravima osoba koje pripadaju posebno ranjivim skupinama ili zajednicama i načelima koja se tiču ​temeljnih prava utvrđenih u Deklaraciji MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu, kao i ona priznata u Konvenciji MOR-a o slobodi udruživanja i stvarnom priznanju prava na kolektivno pregovaranje, Konvenciji MOR-a o uklanjanju svih oblika prisilnog ili obveznog rada, Konvenciji MOR-a o stvarnom ukidanju rada djece i Konvenciji MOR-a o uklanjanju diskriminacije u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja. Nadalje obuhvaćaju, no nisu ograničeni na, štetne utjecaje u odnosu na druga prava priznata u Tripartitnoj deklaraciji o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku te brojnim konvencijama MOR-a, kao što su sloboda udruživanja, kolektivno pregovaranje, minimalna dob, sigurnost i zdravlje na radu, jednaka naknada i prava priznata u Konvenciji o pravima djeteta, Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima narodâ, Američkoj konvenciji o ljudskim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Europskoj socijalnoj povelji, Povelji Europske unije o temeljnim pravima te nacionalnim ustavima i zakonima kojima se priznaju ili provode ljudska prava. Komisija bi trebala osigurati da su te navedene vrste utjecaja razumne i ostvarive.

22.  Štetni utjecaji na okoliš često su tijesno povezani sa štetnim utjecajima na ljudska prava. Posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava i okoliš izjavio da su pravo na život, zdravlje, hranu, vodu i razvoj te pravo na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš nužni za potpuno uživanje ljudskih prava. Nadalje, Opća skupština Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 64/292 priznala je pravo na sigurnu i čistu vodu za piće i sanitarne uvjete kao ljudsko pravo. Pandemija bolesti COVID-19 istaknula je ne samo važnost sigurnog i zdravog radnog okruženja, već i važnost da poduzeća osiguravaju da u svojim lancima vrijednosti ne uzrokuju ili ne doprinose zdravstvenim rizicima. Stoga bi ta prava trebala biti obuhvaćena ovom Direktivom.

23.  Prilog xxx. sadržava popis vrsta štetnih utjecaja povezanih s poslovanjem na okoliš, bilo privremenih bilo trajnih, koji su relevantni za poduzeća. Ti bi utjecaji trebali obuhvaćati, ali nisu ograničeni na, proizvodnju otpada, raspršeno onečišćenje i emisije stakleničkih plinova koji dovode do globalnog zagrijavanja od više od 1,5 °C u odnosu na predindustrijske razine, krčenja šuma i svih drugih utjecaja na klimu, kvalitetu zraka, tla i vode, održivo korištenje prirodnih resursa, biološku raznolikost i ekosustave. Komisija bi trebala osigurati da su te navedene vrste utjecaja razumne i ostvarive. Da bi se doprinijelo unutarnjoj usklađenosti zakonodavstva Unije i pružila pravna sigurnost, taj popis sastavljen je u skladu s Uredbom (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća(44).

24.  Prilog xxx. sadržava popis vrsta štetnih utjecaja povezanih s poslovanjem na dobro upravljanje koji su relevantni za poduzeća. Trebali bi uključivati nepoštovanje Smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća, poglavlje 7. o borbi protiv podmićivanja, poticanja na mito i iznude, te načela Konvencije OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnim poslovnim transakcijama i situacijama korupcije i podmićivanja kada poduzeće vrši neprimjeren utjecaj na javne službenike ili im usmjerava neprimjerena novčana sredstva radi postizanja povlastica ili nepoštenog povoljnog postupanja, čime se krši zakon, uključujući situacije u kojima se poduzeće neprimjereno uključuje u lokalne političke aktivnosti, daje nezakonite doprinose kampanjama ili se ne pridržava važećeg poreznog zakonodavstva. Komisija bi trebala osigurati da su te navedene vrste utjecaja razumne i ostvarive.

25.  Štetni utjecaji na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje nisu rodno neutralni. Poduzetnike se potiče da u svoje postupke dužne pažnje integriraju rodnu perspektivu. Smjernice mogu pronaći u UN-ovoj knjižici o rodnim dimenzijama vodećih načela o poslovanju i ljudskim pravima.

26.  U područjima pogođenima sukobima potencijalni ili stvarni štetni utjecaji na ljudska prava, okoliš i upravljanje mogu biti specifični i izraženiji. U tom pogledu, poduzeća koja posluju u područjima pogođenima sukobima trebaju provoditi primjerenu dužnu pažnju u pogledu ljudskih prava, okoliša i upravljanja, poštovati svoje obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu i pozivati se na postojeće međunarodne standarde i smjernice, uključujući Ženevske konvencije i njihove dodatne protokole.

27.  Države članice potiče se da prate poduzeća u svojoj jurisdikciji koja posluju ili imaju poslovne odnose u područjima pogođenima sukobima te u skladu s time poduzimaju potrebne mjere za zaštitu ljudskih prava, okoliša i dobrog upravljanja u skladu sa svojim zakonskim obvezama, uzimajući u obzir specifične i izražene rizike u tim područjima.

28.  Poslovanje utječe na cijeli spektar prava definiranih Konvencijom UN-a o pravima djeteta i drugim relevantnim međunarodnim standardima. Djetinjstvo je jedinstveno razdoblje fizičkog, psihičkog, emocionalnog i duhovnog razvoja te kršenja dječjih prava, primjerice izlaganje nasilju ili zlostavljanju, dječji rad, neprimjerene reklame ili nesigurni proizvodi ili opasnosti u okolišu mogu imati dugoročne, nepovratne, pa čak i transgeneracijske posljedice. Postoji opasnost da će mehanizmi za korporativnu dužnu pažnju i korporativnu odgovornost osmišljeni bez uzimanja u obzir pitanja djece biti neučinkoviti u zaštiti njihovih prava.

29.  Kršenja ljudskih prava i socijalnih, okolišnih i klimatskih standarda ili štetan utjecaj na njih od strane poduzeća mogu biti rezultat njihovih vlastitih aktivnosti ili aktivnosti subjekata s kojima su u poslovnom odnosu, posebno dobavljača, podizvođača i poduzeća u koja ulažu. Da bi obveze poduzeća u pogledu dužne pažnje bile učinkovite, trebale bi obuhvaćati čitav lanac vrijednosti te istodobno primjenjivati pristup temeljen na riziku i uspostaviti strategiju određivanja prioriteta na temelju načela 17. Vodećih načela UN-a. Međutim, slijediti sva poduzeća koja sudjeluju u lancu vrijednosti može biti teško. Komisija bi trebala ocijeniti i predložiti alate kako bi poduzećima pomogla u sljedivosti njihovih lanaca vrijednosti. To bi moglo uključivati inovativne informacijske tehnologije kao što je lanac blokova, koje omogućuju praćenje svih podataka, te bi njihov razvoj trebalo poticati kako bi se smanjili administrativni troškovi i izbjegla otpuštanja radne snage u poduzećima koja provode dužnu pažnju.

30.  Dužna pažnja prvenstveno je preventivni mehanizam koji zahtijeva od poduzeća da poduzmu sve razmjerne i primjerene mjere i napore u okviru svojih mogućnosti kako bi utvrdile i ocijenile potencijalne ili stvarne štetne utjecaje te da usvoje politike i mjere za zaustavljanje, sprečavanje, ublažavanje, nadgledanje, objavljivanje, rješavanje i uklanjanje tih utjecaja te obrazloženje načina na koji rješavaju te utjecaje. Od poduzeća bi se trebalo tražiti da dostave dokument u kojem javno objavljuju, uz propisno poštovanje poslovne tajne, svoju strategiju dužne pažnje s obzirom na svaku od tih faza. Ova strategija dužne pažnje trebala bi biti pravilno integrirana u cjelokupnu poslovnu strategiju poduzeća. Trebalo bi je evaluirati svake godine i po potrebi revidirati u skladu s rezultatima te evaluacije.

31.  Poduzeća koja ne objave izjave o riziku ne bi trebala biti izuzeta od eventualnih provjera ili istraga nadležnih tijela država članica kojima se osigurava da ona ispunjavaju obveze predviđene ovom Direktivom te se mogu smatrati odgovornima u skladu s nacionalnim pravom.

32.  Poduzeća bi trebala uspostaviti interni postupak kartiranja lanaca vrijednosti koji uključuje poduzimanje svih razmjernih i primjerenih mjera za utvrđivanje njihovih poslovnih odnosa u lancu vrijednosti.

33.  Poslovna tajna, kako je razmatrana u ovoj Direktivi, trebala bi se primjenjivati na sve informacije koje ispunjavaju zahtjeve da ih se smatra „poslovnom tajnom” u skladu s Direktivom (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća(45), to jest na informacije koje su tajne, u smislu da nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ni lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave dotičnom vrstom informacija, da njihova tajnost ima komercijalnu vrijednost te da je u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

34.  Dužna pažnja ne bi trebala biti puko ispunjavanje birokratskih formalnosti, već bi se trebala sastojati od kontinuiranog postupka i procjene rizika i utjecaja koji imaju dinamičnu prirodu i mogu se promijeniti zbog novih poslovnih odnosa ili kontekstualnog razvoja. Stoga bi poduzeća trebala kontinuirano nadgledati i prilagoditi svoje strategije dužne pažnje u skladu s tim. Trebalo bi težiti da se tim strategijama obuhvati svaki stvarni ili potencijalni negativni utjecaj, a, ukoliko je potrebno uspostaviti politiku određivanja prioriteta, trebali bi se razmatrati i priroda i okruženje u kojem se odvijaju njihove operacije, uključujući geografsko, te ozbiljnost i vjerojatnost negativnog učinka. Programi certifikacije treće strane mogu nadopuniti strategije dužne pažnje pod uvjetom da su prikladni u smislu područja primjene i udovoljavaju potrebnim razinama transparentnosti, nepristranosti, pristupačnosti i pouzdanosti. Međutim, certifikacija treće strane ne može biti osnova za opravdavanje odstupanja od obveza utvrđenih ovom Direktivom niti na bilo koji način utjecati na potencijalnu odgovornost poduzeća.

35.  Kako bi se smatralo da podružnica poštuje obvezu uspostave strategije dužne pažnje, ako je podružnica uključeno u strategiju dužne pažnje matičnog poduzeća, podružnica bi tu činjenicu trebala jasno navesti u svojim godišnjim izvješćima. Takav zahtjev potreban je kako bi se osigurala transparentnost za javnost, a nacionalnim nadležnim tijelima omogućilo provođenje odgovarajućih istraga. Podružnica bi trebala osigurati da matično poduzeće posjeduje dostatne relevantne informacije za postupanje s dužnom pažnjom u njezino ime.

36.  Odgovarajuću učestalost provjere u određenom vremenskom razdoblju na koju upućuje izraz „redovito” trebalo bi utvrditi s obzirom na vjerojatnost i ozbiljnost štetnih utjecaja. Što je štetan utjecaj vjerojatniji i ozbiljniji, to bi redovitije trebalo provjeravati sukladnost.

37.  Poduzeća bi potencijalne ili stvarne štetne utjecaje na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje prvo trebala pokušati riješiti i otkloniti raspravama s dionicima. Poduzeća koja mogu utjecati na sprječavanje ili ublažavanje štetnog učinka trebala bi iskoristiti svoj utjecaj. Poduzeća koja žele povećati svoj utjecaj mogla bi, primjerice, ponudi izgradnju kapaciteta ili druge poticaje povezanom tijelu ili surađivati s drugim akterima. Ako se štetan utjecaj ne može spriječiti niti ublažiti, a ne može se ni povećati utjecaj, poduzeće, kao krajnju mjeru i na odgovoran način, može donijeti o odluku o prestanku suradnje s dobavljačem ili drugim subjektom u poslovnom odnosu.

38.  Za dobro postupanje s dužnom pažnjom potrebno je učinkovito i smisleno savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, a posebno treba na odgovarajući način uključiti sindikate. Savjetovanje i uključivanje dionika može pomoći poduzećima da preciznije utvrde potencijalne i stvarne štetne utjecaje i uspostave učinkovitiju strategiju dužne pažnje. Stoga ova Direktiva zahtijeva rasprave s dionicima i njihovu uključenost u svim fazama postupka dužne pažnje. Nadalje, kroz te rasprave i uključenost može se dati glas onima koji su snažno zainteresirani za dugoročnu održivost poduzeća. Sudjelovanje dionika moglo bi pomoći u poboljšanju dugoročnih rezultata i profitabilnosti poduzeća, jer bi njihova povećana održivost imala pozitivne ukupne ekonomske učinke.

39.  Pri vođenju rasprava s dionicima kako je predviđeno ovom Direktivom, poduzeća bi trebala osigurati da se, ako su dionici autohtoni narodi, takve rasprave vode u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, kao što je Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda(46), što se odnosi i na dobrovoljan, prethodni i nformirani pristanak i pravo autohtonih naroda na samoodređenje.

40.  Pojam dionika obuhvaća sve osobe čija prava i interesi mogu biti zahvaćeni odlukama poduzeća. Taj pojam stoga obuhvaća radnike, lokalne zajednice, djecu, autohtone narode, udruženja građana i dioničare te organizacije čija je zakonska svrha osigurati poštovanje ljudskih i socijalnih prava te standarda u području okoliša, klime i dobrog upravljanja, poput sindikata i organizacija civilnog društva.

41.  Kako bi se izbjegao rizik da se glasovi ključnih dionika ne čuju ili da ih se u postupku dužne pažnje marginalizira, ovom Direktiva dionicima bi trebalo pružiti pravo na sigurne i smislene rasprave u vezi sa strategijom dužne pažnje tvrtke i osigurati odgovarajuće sudjelovanje sindikata predstavnika radnika.

42.  Relevantne informacije o strategiji dužne pažnje potencijalno zahvaćenim dionicima trebalo bi priopćavati na zahtjev i na način koji odgovara kontekstu tih dionika, na primjer uzimajući u obzir službeni jezik zemlje dionika, njihovu razinu pismenosti i pristup internetu. S druge strane, ne biti trebala biti propisana obveza da poduzeća moraju proaktivno objavljivati cjelokupnu strategiju dužne pažnje na način koji odgovara kontekstu dionika, a obveza priopćavanja relevantnih informacija trebao bi biti razmjerna prirodi, kontekstu i veličini poduzeća.

43.  U okviru postupaka za izražavanje razloga za zabrinutost trebalo bi osigurati zaštitu anonimnosti ili povjerljivosti, u skladu s nacionalnim pravom, kao i sigurnost te fizički i pravni integritet svih podnositelja, što se odnosi i na borce za ljudska prava i zaštitu okoliša. postupci podnošenja pritužbi moraju biti u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća(47).

44.  Od poduzeća bi trebalo zahtijevati da poduzmu sve razmjerne i primjerene mjere u okviru svojih mogućnosti kako bi identificirali svoje dobavljače i podizvođače i relevantne informacije učinili dostupnima javnosti, uz propisno poštovanje poslovne tajne. Kako bi bila u potpunosti učinkovita, dužna pažnja ne bi se trebala ograničiti samo na prvu uzlaznu i silaznu razinu u lancu opskrbe, već bi trebala obuhvaćati sve one subjekte koje bi poduzeća tijekom postupka dužne pažnje mogla prepoznati kao visoko rizične. Ovom Direktivom, međutim, trebalo bi uzeti u obzir da nemaju sva poduzeća iste resurse ili mogućnosti identificiranja svih svojih dobavljača te bi stoga ta obveza trebala biti podložna načelima razumnosti i proporcionalnosti, što poduzetnici ni u kojem slučaju ne bi trebali tumačiti kao izgovor da ne ispunjavaju svoju obvezu ulaganja svih potrebnih napora u tom pogledu.

45.  Kako bi se dužna pažnja postala sastavni dio kulture i strukture nekog poduzeća, članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća trebali bi biti odgovorni za donošenje i provedbu strategija održivosti i dužne pažnje poduzeća.

46.  Koordinacija nastojanja poduzeća za postupanje s dužnom pažnjom i dobrovoljno zajedničko djelovanje na sektorskoj ili međusektorskoj razini mogli bi poboljšati dosljednost i djelotvornost njihovih strategija dužne pažnje. U tu svrhu države članice mogu poticati usvajanje akcijskih planova za dužnu pažnju na sektorskoj ili međusektorskoj razini. Dionici bi trebali sudjelovati u definiranju tih planova. Izrada takvih zajedničkih mjera ne bi ni na koji način trebala osloboditi poduzeća od njihove pojedinačne odgovornosti za postupanje s dužnom pažnjom i odgovornosti, u skladu s nacionalnim pravom, za štetu koju sama prouzroče ili kojoj doprinesu.

47.  Da bi bio učinkovit, okvir za dužnu pažnju trebao bi uključivati mehanizme za pritužbe na razini poduzeća ili sektora, a kako bi se osiguralo da su takvi mehanizmi učinkoviti, poduzeća bi pri razvoju mehanizama za pritužbe trebala donositi odluke uzimajući u obzir stajališta dionika. Ti bi mehanizmi trebali omogućiti dionicima da izraze opravdanu zabrinutost i trebali bi funkcionirati kao sustavi za rano prepoznavanje rizika i medijaciju. Trebali bi biti legitimni, dostupni, predvidljivi, pravedni, transparentni, kompatibilni s pravima, izvor kontinuiranog učenja i utemeljeni na angažmanu i dijalogu. Mehanizmi za pritužbe trebali bi imati pravo davati prijedloge o tome kako bi poduzeća trebala rješavati potencijalne ili stvarne štetne utjecaje. Također bi trebali imati mogućnost predložiti odgovarajuće rješenje kada putem medijacije dobiju informacije o tome da je poduzeće imalo štetan učinak ili mu je doprinijelo.

48.  Mehanizmi za pritužbe ne bi trebalo osloboditi države članice njihove primarne dužnosti zaštite ljudskih prava i omogućavanja pristupa pravosuđu i pravnim lijekovima.

49.  Države članice trebale bi odrediti jedno ili više nacionalnih tijela koja će nadzirati ispravnu provedbu obveza poduzeća za dužnu pažnju i osigurati pravilnu provedbu ove Direktive. Ta bi nacionalna tijela trebala biti neovisna i imati odgovarajuće ovlasti i resurse za izvršavanje svojih zadaća. Ona bi trebala imati pravo provoditi odgovarajuće provjere, na vlastitu inicijativu ili na temelju potkrijepljenih i razumnih razloga za zabrinutost koje su izrazili dionici i treće strane, i izricati djelotvorne razmjerne i odvraćajuće sankcije, uzimajući pritom u obzir ozbiljnost i opetovanost kršenja, kako bi se osiguralo da poduzeća poštuju obveze utvrđene nacionalnim pravom. Komisija bi na razini Unije trebala uspostaviti europsku mrežu nadležnih tijela kako bi se osigurala suradnja.

50.  Komisija i države članice potiču se da propišu administrativne kazne usporedive s kaznama koje su trenutačno predviđene zakonodavstvom u područjima tržišnog natjecanja i zaštite podataka.

51.  Nacionalne vlasti potiču se na suradnju i razmjenu informacija s nacionalnim kontaktnim točkama OECD-a i nacionalnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava koje djeluju u njihovoj zemlji.

52.  U skladu s Vodećim načelima UN-a, provođenje dužne pažnje ne bi trebalo samo po sebi osloboditi poduzeća od odgovornosti za povrede ljudskih prava ili ekološku štetu koju su prouzročila ili kojoj su pridonijela. Međutim, uspostavljanje stabilnog i primjerenog postupka dužne pažnje može pomoći poduzećima da spriječe nastajanje štete.

53.  Pri uvođenju sustava odgovornosti države članice trebale bi osigurati oborivu pretpostavku, koja zahtijeva određenu razinu dokaza. Teret dokaza prebacio bi se sa žrtve na poduzeće koje bi trebalo dokazati da nije imalo kontrolu nad poslovnim subjektom koji je sudjelovao u kršenju ljudskih prava.

54.  Rokovi zastare trebali bi se smatrati razumnima i prikladnima ako se njima ne ograničava pravo žrtava na pristup pravosuđu, vodeći pritom računa o izazovima s kojima se suočavaju potencijalni podnositelji tužbe. Žrtvama štetnih učinaka na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje trebalo bi dati dovoljno vremena za podnošenje sudskih tužbi, uzimajući u obzir njihovu geografsku lokaciju , sredstva koja su im na raspolaganju i, općenito, izazove povezane s podnošenjem valjane tužbe pred sudovima Unije.

55.  Pravo na djelotvoran pravni lijek je međunarodno priznato ljudsko pravo utvrđeno člankom 8. Opće deklaracije o ljudskim pravima i člankom 2. stavkom 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te temeljno pravo Unije (članak 47. Povelje). Kako je navedeno u Vodećim načelima UN-a, države imaju dužnost sudskim, administrativnim, zakonodavnim ili drugim prikladnim sredstvima osigurati pristup učinkovitom pravnom lijeku za osobe koje su ugrožene kršenjem ljudskih prava povezanim s poslovanjem. Stoga ova Direktiva posebno upućuje na tu obvezu u skladu s Temeljnim načelima i smjernicama Ujedinjenih naroda o pravu na pravni lijek i odštetu za žrtve teških kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

56.  Velika poduzeća potiču se na osnivanje savjetodavnih odbora čiji bi zadatak bio savjetovati njihova upravljačka tijela o pitanjima dužne pažnje, a u sastav kojih bi bili uključeni i dionici.

57.  Sindikatima bi trebalo pružiti potrebna sredstva za izvršavanje njihovih prava povezanih s dužnom pažnjom, uključujući i za uspostavljanje veza sa sindikatima i radnicima u poduzećima s kojima glavno poduzeće ima poslovne odnose.

58.  Države članice trebale bi se koristiti postojećim sustavima odgovornosti ili, prema potrebi, donijeti dodatno zakonodavstvo kako bi osigurale da poduzeća mogu u skladu s nacionalnim pravom odgovarati za štetu nastalu negativnim učinkom na ljudska prava, okoliš i upravljanje koji su prouzročili ili kojem su doprinijeli činom ili propustom ta poduzeća ili subjekti pod njihovom kontrolom, osim ako mogu dokazati da su postupila s dužnom pažnjom u skladu s ovom Direktivom kako bi izbjegla predmetnu štetu, ili da bi šteta nastala čak i da su poduzete sve mjere kako bi se postupalo s dužnom pažnjom.

59.  U svrhu postizanja jasnoće i sigurnosti za poduzeća, te kako bi osigurala dosljednost njihove prakse, Komisija bi trebala pripremiti smjernice, uz savjetovanje s državama članicama i OECD-om i uz pomoć niza specijaliziranih agencija, posebno Agencije Europske unije za temeljna prava, Europske agencije za okoliš i Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća. Već postoje brojne smjernice o dužnoj pažnji koje su izradile međunarodne organizacije i one bi se mogle koristiti kao referentni tekstovi za Komisiju pri razvoju smjernica iz ove Direktive, posebno za poduzeća iz EU-a. Cilj ove Direktive trebalo bi biti potpuno usklađivanje standarda među državama članicama. Uz opće smjernice kojima bi se sva poduzeća, a posebno mala i srednja poduzeća, trebala voditi u primjeni dužne pažnje u njihovom poslovanju, Komisija bi trebala predvidjeti izradu posebnih sektorskih smjernica i redovito ažurirati popis informativnih članaka o zemljama kako bi pomogla poduzećima u procjeni potencijalnih i stvarnih štetnih utjecaja njihovog poslovanja na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje u određenom području. Ti bi informativni članci trebali posebno naznačiti koje je konvencije i sporazume navedene u prilozima xx., xxx. i xxxx. ovoj Direktivi ratificirala određena zemlja.

60.  Kako bi se ažurirala tipologija štetnih utjecaja, ovlasti za donošenja akata u vezi s izmjenama priloga xx., xxx. i xxxx. ovoj Direktivi trebalo bi delegirati Komisiji, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016(48). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

61.  S obzirom na to da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Direktive nego se, zbog njihovog opsega ili učinaka, oni mogu bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i cilj

1.  Cilj je ove Direktive osigurati da poduzeća obuhvaćena područjem njezine primjene koja djeluju na unutarnjem tržištu izvršavaju svoju dužnost poštovanja ljudskih prava, okoliša i dobrog upravljanja te da ne nanose ili ne doprinose potencijalnim ili stvarnim negativnim utjecajima na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje svojim aktivnostima ili aktivnostima izravno povezanima s njihovim djelovanjem, proizvodima ili uslugama poslovnim odnosom ili lancima vrijednosti te da spriječe i ublaže te potencijalne i stvarne štetne utjecaje.

2.  Ovom Direktivom utvrđuju se obveze dužne pažnje poduzeća obuhvaćenih područjem njezine primjere u lancu vrijednosti, odnosno da poduzimaju sve razmjerne i primjerene mjere i ulože napore u okviru svojih mogućnosti kako bi spriječili negativne utjecaje na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje u svojim lancima vrijednosti te kako bi na odgovarajući način rješavali takve štetne utjecaje kada do njih dođe. Dužna pažnja od poduzeća zahtijeva da identificiraju, procijene, spriječe, zaustave, ublažavaju, prate, otkrivaju, opravdaju, rješavaju i korigiraju potencijalne i/ili stvarne štetne učinke na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje koje njihove vlastite aktivnosti i aktivnosti njihovih lanaca vrijednosti i ostalih poslovnih odnosa mogu predstavljati. Koordinirajući zaštitne mjere za zaštitu ljudskih prava, okoliša i dobrog upravljanja, ti su zahtjevi za dužnom pažnjom usmjereni na poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

3.  Ovom se Direktivom nadalje želi osigurati da poduzeća mogu odgovarati u skladu s nacionalnim pravom za štetne utjecaje na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje koje uzrokuju ili kojima doprinose u svojem lancu vrijednosti te se želi osigurati da žrtve imaju pristup pravnom lijeku.

4.  Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje dodatne zahtjeve dužne pažnje utvrđene sektorskim zakonodavstvom Unije, posebno Uredbom (EU) br. 995/2010 i Uredbom (EU) 2017/821, osim ako se zahtjevima dužne pažnje iz ove direktive predviđa temeljitija dužna pažnja u pogledu ljudskih prava, okoliša ili dobrog upravljanja.

5.  Provedba ove Direktive ne bi ni na koji način smjela biti opravdanje za smanjenje opće razine zaštite ljudskih prava ili okoliša. Ona se primjenjuje ne dovodeći u pitanje ostale primjenjive okvire o odgovornosti za podugovaranje, upućivanje ili lanac opskrbe utvrđene na nacionalnoj razini, razini Unije ili međunarodnoj razini.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na velika poduzeća uređena pravom neke države članice ili s poslovnim nastanom na području Unije.

2.  Ova se Direktiva također primjenjuje na sva mala i srednja poduzeća uvrštena na burzu, kao i na visokorizična mala i srednja poduzeća.

3.  Ova se Direktiva također odnosi na velika poduzeća, mala i srednja poduzeća uvrštena na burzu te na mala i srednja poduzeća koja djeluju u visokorizičnim sektorima uređena pravo neke treće zemlje i koja nemaju poslovni nastan na području Unije, kada posluju na unutarnjem tržištu na način da prodaju robu ili pružaju usluge. Ta poduzeća ispunjavaju zahtjeve za dužnu pažnju utvrđene u ovoj Direktivi kako su preneseni u zakonodavstvo države članice u kojoj posluju i podliježu sankcijama i režimima odgovornosti utvrđenima ovom direktivom kako su preneseni u zakonodavstvo države članice u kojoj posluju.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1..  „dionici” znači pojedince i skupine pojedinaca na čija prava ili interese mogu utjecati potencijalni ili stvarni štetni učinci na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje koje predstavlja poduzeće ili njegovi poslovni odnosi, kao i organizacije čija je zakonska svrha obrana ljudskih prava, uključujući socijalna i radnička prava, okoliš i dobro upravljanje. Mogu uključivati njihove predstavnike, lokalne zajednice, djecu, autohtone narode, udruženja građana, sindikate, organizacije civilnog društva i dioničare poduzeća;

2.  „poslovni odnosi“ znači podružnice i komercijalni odnosi poduzeća duž lanca vrijednosti, uključujući dobavljače i podizvođače koji su izravno povezani s poslovanjem, proizvodima ili uslugama poduzeća;

3.  „dobavljač“ znači svako poduzeće koje u kontekstu poslovnog odnosa pruža proizvod, dio proizvoda ili uslugu drugom poduzeću, bilo izravno ili neizravno;

4.   „podizvođač“ znači sve poslovne odnose u okviru kojih se obavlja usluga ili aktivnost koja doprinosi dovršetku poslovanja poduzeća;

5.  „lanac vrijednosti“ znači sve aktivnosti, poslovanje, poslovne odnose i lance ulaganja poduzeća i uključuje subjekte s kojima poduzeće ima izravan ili neizravan poslovni odnos, uzlazno ili silazno duž cijelog lanca, i koji ili

a)  isporučuju proizvode, dijelove proizvoda ili usluge kojima se doprinosi proizvodima ili uslugama poduzeća, ili

b)  primaju proizvode ili usluge od poduzeća;

6.  „potencijalni ili stvarni štetni utjecaj na ljudska prava” znači svaki potencijalni ili stvarni štetni utjecaj koji može naštetiti potpunom uživanju ljudskih prava od strane pojedinaca ili skupina pojedinaca u odnosu na međunarodno priznata ljudska prava, uključujući socijalna, radnička i sindikalna prava, kako su definirana u Prilogu xx. ovoj Direktivi. Prilog se redovito preispituje i mora biti dosljedan s ciljevima EU-a u pogledu ljudskih prava. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 17. kojima se izmjenjuje popis iz Priloga xx.;

7.  „potencijalni ili stvarni štetni utjecaj na okoliš” znači svako kršenje međunarodno priznatih standarda i standarda Unije u području okoliša, kako su definirani u Prilogu xx. ovoj Direktivi. Prilog se redovito preispituje i mora biti dosljedan s ciljevima EU-a u pogledu zaštite okoliša i ublažavanja klimatskih promjena. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 17. kojima se izmjenjuje popis iz Priloga xx.;

8.  „potencijalni ili stvarni štetni utjecaj na dobro upravljanje“ znači svaki potencijalni ili stvarni štetni utjecaj na dobro upravljanje državom, regijom ili teritorijem, kako je utvrđeno u Prilogu xxxx. ovoj Direktivi. Prilog se redovito preispituje i mora biti dosljedan s ciljevima EU-a u pogledu dobrog upravljanja. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 17. kojima se izmjenjuje popis iz Priloga xxxx.;

9.  „kontrola” znači mogućnost da poduzeće izvršava prevladavajući utjecaja na drugo poduzeće, posebno putem vlasništva ili prava na korištenje cijele ili dijela imovine drugog poduzeća, ili putem prava ili ugovora ili drugih načina koji omogućuju prevladavajući utjecaj na sastav, glasovanje ili odlučivanje tijela nekog poduzeća;

10.  „doprinosi” znači da aktivnosti poduzeća, zajedno s aktivnostima drugih subjekata, imaju utjecaj ili da aktivnosti poduzeća uzrokuju, olakšavaju ili potiču drugi subjekt da ima negativan utjecaj. Doprinos mora biti znatan, što znači da su manji ili trivijalni doprinosi isključeni. Procjena u kojoj je mjeri doprinos znatan i razumijevanje u kojem slučaju aktivnosti poduzeća uzrokuju, olakšavaju ili potiču drugi subjekt da ima negativan utjecaj mogu uključivati razmatranje više čimbenika.

U obzir se mogu uzeti sljedeći čimbenici:

–  u kojoj mjeri poduzeće može poticati ili motivirati negativan utjecaj drugog poduzeća, odnosi do koje razine je određena aktivnost povećala rizik od štetnog utjecaja,

–  u kojoj je mjeri poduzeće moglo ili trebalo znati za štetni utjecaj ili za postojanje mogućnosti štetnog utjecaja, odnosno razina predvidljivosti,

–  u kojoj je mjeri neka aktivnost poduzeća ublažila štetan utjecaj ili smanjila rizik od štetnog utjecaja.

Samo postojanje poslovnog odnosa ili aktivnosti kojim su uspostavljeni općeniti uvjeti u kojima se mogu dogoditi štetni utjecaji samo po sebi ne predstavlja odnos „doprinosa”. Predmetnom aktivnosti trebalo bi znatno povećati rizik od štetnog utjecaja.

Članak 4.

Strategija dužne pažnje

1.  Države članice utvrđuju pravila kako bi osigurale da poduzeća provode učinkovitu dužnu pažnju u pogledu stvarnog ili potencijalnog štetnog utjecaja na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje u svom poslovanju i poslovnim odnosima.

2.  Poduzeća kontinuirano ulažu napore u okviru svojih mogućnosti da utvrde i procjene pomoću odgovarajuće metodologije praćenja rizika kojom se uzima obzir vjerojatnost, ozbiljnost i hitnost mogućih ili stvarnih učinaka na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje te priroda i okruženje u kojem se odvijaju njihove operacije, uključujući geografsko, da li njihovo poslovanje i poslovni odnosi uzrokuju ili doprinose ili su izravno povezani s bilo kakvim potencijalnim ili stvarnim štetnim učincima.

3.  Ako veliko poduzeće, čiji se izravni poslovni odnosi svi nalaze u Uniji, ili malo ili srednje poduzeće, zaključi u skladu sa stavkom 2. da nije uzrokovalo, doprinijelo ili izravno povezano s bilo kakvim potencijalnim ili stvarnim negativnim učinkom na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje, ono objavljuje izjavu u tom smislu i u nju uključuje svoju procjenu rizika koja sadržava relevantne podatke, informacije i metodologiju koji su doveli do tog zaključka. Konkretno, poduzeće može zaključiti da nije naišlo na negativne utjecaje na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje ako se njegovim utvrđivanjem učinaka i analizom procjene rizika utvrdi da svi njegovi izravni dobavljači postupaju s dužnom pažnjom u skladu s ovom Direktivom. Ta izjava se preispituje u slučaju da se pojave novi rizici ili u slučaju da poduzeće uđe u nove poslovne odnose koji bi mogli predstavljati rizike.

4.  Poduzeće, osim ako u skladu sa stavkom 2. i stavkom 3. ne zaključi da nije uzrokovalo, doprinijelo ili izravno povezano s bilo kakvim potencijalnim ili stvarnim negativnim učinkom na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje, uspostavlja i djelotvorno provodi strategiju dužne pažnje. U okviru svoje strategije za dužnu pažnju poduzeća čine sljedeće:

i.  navode potencijalne ili stvarne negativne učinke na ljudska, okoliš i dobro upravljanje utvrđene i ocijenjene u skladu s stavkom 2., a koji bi mogli biti prisutni u njegovom poslovanju i poslovanju njegovih poslovnih odnosa, njihov stupanj ozbiljnosti, vjerojatnosti i hitnosti te relevantne podatke, informacije i metodologiju koji su doveli do tih zaključaka;

ii.  kartiraju svoj lanac vrijednosti i, uz propisno poštovanje poslovne tajne, javno objavljuje relevantne informacije o svom lancu vrijednosti, koji može uključivati imena, lokacije, vrste proizvoda i usluga koji se isporučuju i druge relevantne informacije u vezi s podružnicama, dobavljačima, podizvođačima i poslovnim partnerima u lancu vrijednosti;

iii.  usvajaju i navode sve razmjerne i primjerene politike i mjere s ciljem otklanjanja, sprečavanja ili ublažavanja potencijalnih ili stvarnih štetnih učinaka na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje;

iv.  određuju politiku postavljanja prioriteta na temelju članka 17. Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima za slučajeve u kojima poduzeće nije u mogućnosti nositi se istovremeno sa svim potencijalnim ili stvarnim štetnim učincima. Poduzeća razmatraju razinu ozbiljnosti, vjerojatnosti i hitnosti različitih potencijalnih ili stvarnih štetnih učinaka na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje te prirodu i okruženje u kojem se odvijaju njihove operacije, uključujući geografsko, opseg rizika, njihov razmjer i koliko bi mogli biti nepopravljivi, te ako je potrebno, primjenjuju politiku postavljanja prioriteta u rješavanju tih problema.

5.  Poduzeća osiguravaju da su njihova poslovna strategija i politike u skladu s njihovom strategijom dužne pažnje. Poduzeća u tu svrhu u svoje strategije dužne pažnje uključuju i objašnjenja.

6.  Smatra se da podružnice poduzeća ispunjavaju obvezu uspostavljanja strategije dužne pažnje ako ih je njihovo matično poduzeće uključilo u svoju strategiju dužne pažnje.

7.  Poduzeća u lancu vrijednosti postupaju s dužnom pažnjom koja je proporcionalna i razmjerna vjerojatnosti i ozbiljnosti potencijalnih i stvarnih štetnih učinaka, posebno s obzirom na njihov sektor djelatnosti, veličinu i duljinu lanca vrijednosti te veličinu, kapacitete i resurse poduzeća i njegov učinak poluge.

8.  Poduzeća osiguravaju da njihovi poslovni odnosi uspostavljaju i izvršavaju politike u području ljudskih prava, okoliša i dobrog upravljanja koje su u skladu s njihovom strategijom dužne pažnje, među ostalim i okvirnim ugovorima, ugovornim klauzulama i usvajanjem kodeksa ponašanja ili certificiranim i neovisnim revizijama. Poduzeća osiguravaju da njihove politike nabave ne uzrokuju ili doprinose potencijalnim ili stvarnim štetnim utjecajima na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje.

9.  Poduzeća redovito provjeravaju ispunjavaju li podizvođači i dobavljači svoje obveze iz stavka 8.

Članak 5.

Sudjelovanje dionika

1.  Države članice osiguravaju da poduzeća pri uspostavljanju i provedbi strategija dužne pažnje u dobroj vjeri vode učinkovite, značajne i informirane rasprave s dionicima. Države članice jamče, posebno, pravo sindikata na odgovarajućoj razini, uključujući sektorsku, nacionalnu, europsku i svjetsku razinu, i predstavnika radnika da u dobroj vjeri budu uključeni u uspostavu i provedbu strategije dužne pažnje njihovih poduzeća. Poduzeća mogu dati prednost dati raspravama s najzahvaćenijim dionicima. Poduzeće vode rasprave i u njih uključuje sindikate i predstavnike radnika na način koji je primjeren njihovoj veličini i prirodi te kontekstu njihovog poslovanja.

2.  Države članice osiguravaju da dionici imaju pravo zatražiti od poduzeća da se raspravlja o potencijalnim ili stvarnim negativnim utjecajima na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje koji su za njih relevantni u skladu s uvjetima iz stavka 1.

3.  Poduzeća osiguravaju da time zahvaćeni ili potencijalno zahvaćeni dionici ne budu izloženi riziku zbog sudjelovanja u savjetovanjima iz stavka 1.

4.  Predstavnike radnika poduzeće obavješćuje o strategiji dužne pažnje i njezinoj provedbi i omogućuje im se da doprinesu toj strategiji, u skladu s direktivama 2002/14/EC(49) i 2009/38/EZ(50) Europskog parlamenta i Vijeća i Direktivom Vijeća 2001/86/EZ(51). Nadalje, u potpunosti se poštuje pravo na kolektivno pregovaranje, kako je priznato, posebno konvencijama MOR-a br. 87 i 98, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Europskom socijalnom poveljom Vijeća Europe, kao i odlukama Odbora MOR-a o slobodi udruživanja, Odbora stručnjaka za primjenu konvencija i preporuka (CEACR) i Europskog odbora za socijalna prava Vijeća Europe (ECSR).

Članak 6.

Objava i priopćavanje strategije za dužnu pažnju

1.  Države članice osiguravaju, uz propisno poštovanje poslovne tajne, da poduzeća svoju najrecentniju strategiju dužne pažnje, ili izjavu koja uključuje procjenu rizika, iz članka 4. stavka 3. učine javno dostupnom bez naknade, posebno na internetskim stranicama poduzeća.

2.  Poduzeća priopćavaju svoju strategiju dužne pažnje predstavnicima radnika, sindikatima i subjektima s kojima su poslovnom odnosu te, na zahtjev, jednom od nacionalnih nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 12.

Poduzeća dostavljaju relevantne informacije o svojoj strategiji dužne pažnje potencijalno zahvaćenim dionicima na zahtjev i na način koji odgovara kontekstu tih dionika, na primjer uzimajući u obzir službeni jezik zemlje dionika.

3.  Države članice i komisija osiguravaju da poduzeća postavljaju svoje strategije dužne pažnje ili izjavu, uključujući svoju procjenu rizika, iz članka 4. stavka 3. na europsku središnju platformu koju nadziru nacionalna nadležna nacionalna tijela. Takva bi platforma mogla biti jedinstvena europska pristupna točka koju je Komisija spomenula u svojem nedavno objavljenom Akcijskom planu o uniji tržišta kapitala (COM/2020/0590). Komisija pruža standardizirani predložak za postavljanje strategija dužne pažnje na europsku središnju platformu.

Članak 7.

Objavljivanje nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje obveze koje su određenim poduzetnicima propisane Direktivom 2013/34/EU da u svoje izvješće o upravljanju uključe nefinancijske izvještaje koji uključuju opis politika koje poduzeće slijedi u vezi s, barem, okolišem, socijalnim pitanjima i pitanjima zaposlenika, poštivanjem ljudskih prava, borbom protiv korupcije i podmićivanja, i provedenim postupcima dužne pažnje.

Članak 8.

Procjena i preispitivanje strategije za dužnu pažnju

1.  Poduzeća najmanje jednom godišnje procjenjuju učinkovitost i primjerenost svoje strategije dužne pažnje i njezine provedbe te je revidiraju kad god se smatra da je revizija potrebna s obzirom na rezultate procjene.

2.  Procjena i revizija strategije dužne pažnju provodi se uz raspravu s dionicima i uključivanjem sindikata i predstavnika radnika na isti način kao prilikom uspostavljanja strategije dužne pažnje u skladu s člankom 4.

Članak 9.

Mehanizmi za pritužbe

1.  Poduzeća pružaju mehanizam za pritužbe, koji služi i kao mehanizam za rano prepoznavanje rizika i kao sustav za medijaciju, čime se svim dionicima omogućuje da izraze opravdanu zabrinutost u vezi s postojanjem potencijalno ili stvarnog štetnog utjecaja na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje. Države članice osiguravaju da poduzećima bude omogućeno da osiguraju takav mehanizam kroz suradnju s drugim poduzećima ili organizacijama, bilo sudjelovanjem u mehanizmima za pritužbe više dionika, bilo pristupanjem globalnom okvirnom sporazumu.

2.  Mehanizmi za pritužbe su legitimni, dostupni, predvidljivi, sigurni, pravedni, transparentni, kompatibilni s pravima i prilagodljivi kako je utvrđeno u kriterijima učinkovitosti za izvansudske mehanizme za pritužbe u načelu 31. Vodećih načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima i Općem komentaru br. 16 Odbora za prava djeteta Ujedinjenih naroda. Ti mehanizmi omogućuju anonimno ili povjerljivo izražavanje zabrinutosti, prema potrebi te u skladu s nacionalnim pravom.

3.  Mehanizam za pritužbe omogućuje pravovremene i učinkovite odgovore dionicima, kako u slučajevima upozorenja, tako i u slučajevima izražavanje zabrinutosti.

4.  Poduzeća izvješćuju o opravdanoj zabrinutosti izraženoj u okviru njihovih mehanizama za pritužbe te redovito izvješćuju o napretku postignutom u tim slučajevima. Sve se informacije objavljuju na način kojim se ne ugrožava sigurnost dionika, što uključuje i neotkrivanje njihova identiteta.

5.  Mehanizmi za pritužbe imaju pravo davati prijedloge poduzećima o mogućem načinu rješavanja potencijalnih i stvarnih štetnih učinaka.

6.  Poduzeća pri razvoju mehanizama za pritužbe donose odluke uzimajući u obzir stajališta dionika.

7.  Pristup mehanizmu za pritužbe podnositelja pritužbe ne sprječava da pristupi sudskim mehanizmima.

Članak 10.

Izvansudsko rješavanje sporova

1.  Države članice osiguravaju da kada poduzeće utvrdi da je imalo štetan učinak ili da mu je doprinijelo, ono omogućuje ili surađuje u postupku otklanjanja štete. Kada poduzeće utvrdi da izravno povezano s bilo kakvim potencijalnim ili stvarnim štetnim utjecajem na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje, ono u postupku otklanjanja štete surađuje najbolje što može.

2.  Rješenje, kao rezultat medijacije, može se predložiti putem mehanizma za pritužbe utvrđenog u članku 9.

3.  Rješenje se određuje u dogovoru sa zahvaćenim dionicima i može se sastojati od sljedećeg: financijske ili nefinancijske naknade, vraćanja na posao, javne isprike, povrata, rehabilitacije ili pružanja doprinosa istrazi.

4.  Poduzeća sprečavaju uzrokovanje dodatne štete davanjem jamstava da se predmetna šteta neće ponoviti.

5.  Države članice osiguravaju da prijedlog pravnog lijeka od strane poduzeća ne sprječava pogođene dionike u pokretanju građanskog postupka u skladu s nacionalnim pravom. Posebno se ističe da žrtve nisu dužne zatražiti izvansudske pravne lijekove prije podnošenja tužbe pred sudom, niti će postupak koji se vodi pred mehanizmom za pritužbe žrtvama onemogućiti pristup sudu. Sudovi na odgovarajući način uzimaju u obzir odluke koje donosi mehanizam za pritužbe, ali te odluke za njih nisu obvezujuće.

Članak 11.

Sektorski akcijski planovi za dužnu pažnju

1.  Države članice mogu poticati donošenje dobrovoljnih sektorskih ili međusektorskih akcijskih planova na nacionalnoj razini ili na razini Unije s ciljem koordinacije strategija dužne pažnje poduzeća.

Poduzeća koja sudjeluju u sektorskim ili međusektorskim akcijskim planovima za dužnu pažnju nisu izuzeta od obveza utvrđenih ovom Direktivom.

2.  Države članice osiguravaju da relevantni dionici, posebno sindikati, predstavnici radnika i organizacije civilnog društva, imaju pravo sudjelovati u utvrđivanju sektorskih akcijskih planova, ne dovodeći u pitanje obvezu svakog poduzeća da poštuje zahtjeve iz članka 5.

3.  Sektorskim akcijskim planovima za dužnu pažnju može se pružiti jedinstveni zajednički mehanizam za pritužbe za poduzeća iz njihova područja primjene. Mehanizam za pritužbe u skladu je s člankom 9. ove Direktive.

4.  Pri razvoju sektorskih mehanizama za pritužbe uzimaju se obzir stajališta dionika.

Članak 12.

Nadzor

1.  Svaka država članica određuje jedno ili više nacionalnih nadležnih tijela odgovornih za nadzor nad primjenom ove Direktive, kako je prenijeta u nacionalno pravo, i za širenje najboljih praksi dužne pažnje.

2.  Države članice osiguravaju da su nacionalna nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 1. neovisna i da imaju potrebne ljudske, tehničke i financijske resurse, prostore, infrastrukturu i stručnost za učinkovito izvršavanje svojih dužnosti.

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama nadležnih tijela do... [datuma prenošenja ove Direktive]. Države članice obavještavaju Komisiju o svim promjenama naziva ili adresa nadležnih tijela.

4.  Komisija javno objavljuje popis nadležnih tijela, uključujući objavu na internetu. Komisija ažurira taj popis.

Članak 13.

Istrage poduzeća

1.  Nadležna tijela države članice iz članka 14. ovlaštena su provoditi istrage kako bi osigurala da poduzeća poštuju obveze iz ove Direktive, uključujući poduzeća koja su izjavila da nisu naišla na potencijalne ili stvarne negativne utjecaje na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje. Ta nadležna tijela ovlaštena su provoditi provjere poduzeća i razgovore sa zahvaćenim ili potencijalno zahvaćenim dionicima ili njihovim predstavnicima. Te provjere mogu uključivati preispitivanje strategije dužne pažnje poduzeća i funkcioniranja mehanizma za pritužbe te provjere na licu mjesta.

Poduzeća pružaju svu potrebnu pomoć kako bi nadležnim tijelima olakšala provođenje njihovih istraga.

2.  Istrage iz stavka 1. provode se primjenom pristupa temeljenog na riziku ili u slučaju da nadležno tijelo posjeduje relevantne informacije o sumnji u kršenje obveza utvrđenih ovom Direktivom od strane poduzeća, među ostalim i na temelju potkrijepljenih i opravdanih zabrinutosti bilo koje treće strane.

3.  Komisija i nacionalna tijela država članica iz članka 12. omogućuju trećim stranama izražavanje potkrijepljenih i opravdanih zabrinutosti iz stavka 2. mjerama kao što su usklađeni obrasci za podnošenje razloga za zabrinutost. Komisija i nadležna tijela osiguravaju da podnositelj prigovora ima pravo zatražiti da njegovo podnošenje bude povjerljivo i anonimno, u skladu s nacionalnim pravom. Nadležna tijela država članica iz članka 12. osiguravaju da se taj obrazac može ispuniti i elektroničkim putem.

4.  Nadležno tijelo obavješćuje podnositelja prigovora o napretku i ishodu istrage u razumnom roku, posebno ako je potrebna daljnja istraga ili koordinacija s drugim nadzornim tijelom.

5.  Ako uslijed radnji poduzetih u skladu sa stavkom 1., nadležno tijelo utvrdi nepoštovanje ove Direktive, predmetnom poduzeću odobrava se odgovarajuće vremensko razdoblje za poduzimanje korektivnih mjera, ako su te mjere moguće.

6.  Države članice osiguravaju da se, ako nepoštovanje ove Direktive izravno dovede do nepopravljive štete, može naložiti donošenje privremenih mjera od strane predmetnog poduzeća ili, u skladu s načelom proporcionalnosti, privremena obustava aktivnosti. U slučaju poduzeća uređena pravom neke države koja nije članica Unije, a koja posluju na unutarnjem tržištu, ta privremena obustava aktivnosti može podrazumijevati zabranu poslovanja na unutarnjem tržištu.

7.  Države članice utvrđuju u skladu s člankom 18. sankcije za poduzeća koja ne poduzmu korektivne mjere u propisanom roku. Nadležna nacionalna tijela ovlaštena su za izricanje administrativnih kazni.

8.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela vode evidenciju o istragama iz stavka 1. u kojima se posebno navode priroda i rezultat tih istraga te evidencija o svim obavijestima o korektivnim mjerama izdanima na temelju stavka 5. Nadležna tijela objavljuju godišnja izvješća u kojima se navode najozbiljniji slučajevi kršenja i način na koji su oni riješeni, uz propisno poštovanje poslovne tajne.

Članak 14.

Smjernice

1.  S ciljem jasnoće i sigurnosti za poduzeća, te kako bi osigurala dosljednost njihove prakse, Komisija, u dogovoru s državama članicama i OECD-om, i uz pomoć Agencije Europske unije za temeljna prava, Europske agencije za okoliš i Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća, objavljuje opće neobvezujuće smjernice za poduzeća o tome kako najbolje ispuniti obveze dužne pažnje utvrđene ovom Direktivom. Te smjernice pružaju praktične savjete o tome kako se proporcionalnost i određivanje prioriteta u pogledu učinaka, sektora i geografskih područja može primijeniti na obveze dužne pažnje, ovisno o veličini poduzeća i sektoru u kojem djeluje. Smjernice se objavljuju najkasnije ... [18 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Direktive].

2.  Komisija, u dogovoru s državama članicama i OECD-om, i uz pomoć Agencije Europske unije za temeljna prava, Europske agencije za okoliš i Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća, može pripremiti posebne neobvezujuće smjernice za poduzeća koja posluju u određenim sektorima.

3.  Pri pripremi neobvezujućih smjernica spomenutih u stavcima 1. i 2., treba uzeti u obzir Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, Tripartitnu deklaraciju MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje, smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, smjernice OECD-a za odgovorne lance opskrbe mineralnim sirovinama, smjernice OECD-a za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće, smjernice OECD-a za odgovorno poslovno ponašanje za institucionalne ulagače, smjernice OECD-a o dužnoj pažnji pri korporativnom kreditiranju i izdavanju vrijednosnih papira i smjernice OECD-a i FAO-a za odgovorne lance opskrbe poljoprivrednim proizvodima, Opći komentar br. 16 Odbora za prava djeteta Ujedinjenih naroda o obvezama države povezanima s utjecajem poslovnog sektora na prava djece te načela UNICEF-a o pravima djece i poslovanju. Komisija periodično preispituje relevantnost svojih smjernica i prilagođava ih novim najboljim praksama.

4.  Komisija redovno ažurira informativne članke o zemljama i stavlja ih na raspolaganje javnosti kako bi pružili ažurne informacije o međunarodnim konvencijama i ugovorima koje je ratificirao svaki od trgovinskih partnera Unije. Komisija prikuplja i objavljuje trgovinske i carinske podatke o podrijetlu sirovina te međuproizvoda i gotovih proizvoda te objavljuje informacije o potencijalnim ili stvarnim štetnim utjecajima na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje povezanima s određenim zemljama ili regijama, sektorima i podsektorima te proizvodima.

Članak 15.

Posebne mjere za potporu malim i srednjim poduzećima

1.  Države članice osiguravaju da je dostupan poseban portal za mala i srednja poduzeća na kojem mogu zatražiti smjernice i dobiti daljnju potporu i informacije o tome kako najbolje ispuniti svoje obveze dužne pažnje.

2.  Mala i srednja poduzeća ispunjavaju uvjete za financijsku potporu za izvršavanje svojih obveza dužne pažnje u okviru programa Unije za potporu malim i srednjim poduzećima.

Članak 16.

Suradnja na razini Unije

1.  Komisija uspostavlja Europsku mrežu nadležnih tijela za dužnu pažnju kako bi se osigurala, u suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima iz članka 12., koordinacija i konvergencija regulatornih, istražnih i nadzornih praksi i razmjena informacija te nadgledala učinkovitost nacionalnih nadležnih tijela.

Nacionalna nadležna tijela surađuju s ciljem provedbe obveza utvrđenih u ovoj Direktivi.

2.  Komisija, uz pomoć Agencije Europske unije za temeljna prava, Europske agencije za okoliš i Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća, objavljuje na temelju podataka koje dijele nacionalna nadležna tijela i u suradnji s drugim stručnjacima iz javnog sektora i dionicima, godišnju tablicu praćenja dužne pažnje.

Članak 17.

Delegiranje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od ... [datum stupanja na snagu ove Direktive].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranog akta koji je već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 18.

Sankcije

1.  Države članice utvrđuju proporcionalne sankcije koje se primjenjuju za kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće i njima se uzima u obzir ozbiljnost počinjenih prekršaja te je li kršenje počinjeno u više navrata.

2.  Nadležna nacionalna tijela mogu posebno izreći proporcionalne kazne izračunate na temelju prometa poduzeća, privremeno ili trajno isključiti poduzeća iz javne nabave, državne potpore, programa javne potpore, uključujući programe koji se oslanjaju na agencije za kreditiranje izvoza i zajmove, iskoristiti mogućnost zapljene dobara i druge odgovarajuće administrativne sankcije.

Članak 19.

Građanskopravna odgovornost

1.  Činjenica da poduzeće poštuje svoje obveze dužne pažnje ne oslobađa poduzeće bilo koje vrste odgovornosti u skladu s nacionalnim pravom.

2.  Države članice osiguravaju uspostavljanje sustava odgovornosti u okviru kojeg poduzeća mogu, u skladu s nacionalnim pravom, odgovarati i otkloniti štetu nastalu potencijalnim ili stvarnim štetnim utjecajima na ljudska prava, okoliš ili dobro upravljanje koju su ona, ili poduzeća pod njihovom kontrolom, uzrokovala ili kojoj su pridonijela činom ili propustom.

3.  Države članice osiguravaju da je njihov sustav odgovornosti iz stavka 2 takav da se poduzeća koja dokažu da su postupila s dužnom pažnjom u skladu s ovom Direktivom kako bi izbjegla predmetnu štetu, ili da bi šteta nastala čak i da su poduzete sve mjere kako bi se postupalo s dužnom pažnjom, ne smatraju odgovornima za tu štetu.

4.  Države članice osiguravaju da rok zastare za podnošenje tužbi za utvrđivanje građanske odgovornosti u pogledu štete proizišle iz štetnog utjecaja na ljudska prava i okoliš bude razuman.

Članak 20.

Međunarodno privatno pravo

Države članice osiguravaju da se relevantne odredbe ove Direktive smatraju prevladavajućim obvezujućim odredbama u skladu s člankom 16. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća(52).

Članak 21.

Prenošenje

1.  Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom... [u roku 24 mjeseca od stupanja na snagu ove Direktive]. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.  Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

(1) SL L 295, 12.11.2010., str. 23.
(2) SL L 182, 29.6.2013., str. 19.
(3) SL L 330, 15.11.2014., str. 1.
(4) SL L 130, 19.5.2017., str. 1.
(5) SL L 132, 20.5.2017., str. 1.
(6) SL L 305, 26.11.2019., str. 17.
(7) SL L 317, 9.12.2019., str. 1.
(8) SL L 198, 22.6.2020., str. 13.
(9) COM(2018)0097 final.
(10) COM(2019)0640 final.
(11) SL C 215, 5.7.2017., str. 1.
(12) SL C 209, 20.6.2019., str. 1.
(13) SL C 215, 19.6.2018., str. 125.
(14) SL C 298, 23.8.2018., str. 100.
(15) SL C 76, 9.3.2020., str. 23.
(16) https://www.ohchr.org/documents/publications/guidingprinciplesbusinesshr_en.pdf
(17) http://mneguidelines.oecd.org/guidelines.
(18) https://www.oecd.org/investment/due-diligence-guidance-for-responsible-business-conduct.htm.
(19) http://www.oecd.org/industry/inv/mne/responsible-supply-chains-textile-garment-sector.htm.
(20) https://www.oecd.org/corporate/oecd-due-diligence-guidance-for-responsible-supply-chains-of-minerals-from-conflict-affected-and-high-risk-areas-9789264252479-en.htm.
(21) https://www.oecd.org/daf/inv/investment-policy/rbc-agriculture-supply-chains.htm.
(22) https://www.oecd.org/investment/due-diligence-guidance-for-responsible-business-conduct.htm.
(23) https://www.oecd.org/investment/due-diligence-for-responsible-corporate-lending-and-securities-underwriting.htm#:~:text=Due%20Diligence%20for%20Responsible%20Corporate%20Lending%20and%20Securities%20Underwriting%20provides,risks%20associated%20with%20their%20clients.
(24) https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_norm/---declaration/documents/normativeinstrument/wcms_716619.pdf.
(25) https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_emp/---emp_ent/---multi/documents/publication/wcms_094386.pdf.
(26) https://www.ohchr.org/Documents/Issues/Business/Gender_Booklet_Final.pdf.
(27) Loi n° 2017-399 du 27 mars 2017 relative au devoir de vigilance des sociétés mères et des entreprises donneuses d'ordre, JORF n°0074 du 28 mars 2017.
(28) Wet van 24 oktober 2019 n. 401 houdende de invoering van een zorgplicht ter voorkoming van de levering van goederen en diensten die met behulp van kinderarbeid tot stand zijn gekomen (Wet zorgplicht kinderarbeid).
(29) Resorni odjel EP-a za vanjske odnose, PE 603.475 – veljača 2019.
(30) Resorni odjel EP-a za vanjske odnose, PE 603.505 – lipanj 2020.
(31) Glavna uprava za pravosuđe i zaštitu potrošača, siječanj 2020.
(32) Glavna uprava za pravosuđe i zaštitu potrošača, srpanj 2020.
(33) http://childrenandbusiness.org/
(34) Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).
(35) Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012., str. 57.).
(36) SWD(2017)0350.
(37) https://ec.europa.eu/info/files/better-regulation-toolbox-34_en
(38) SL L 199, 31.7.2007., str. 40.
(39) SL ...
(40) Uredba (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL L 295, 12.11.2010., str. 23.).
(41) Uredba (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (SL L 130, 19.5.2017., str. 1.).
(42) Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (SL L 330, 15.11.2014., str. 1.).
(43)* Komisija bi trebala utvrditi visokorizične sektore gospodarske djelatnosti sa znatnim učinkom na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje kako bi se mala i srednja poduzeća u tim sektorima uključila u područje primjene ove Direktive. Komisija bi u ovoj Direktivi trebala definirati visokorizična mala i srednja poduzeća. Definicija bi trebala uzeti u obzir sektor poduzeća ili njegovu vrstu djelatnosti.
(44) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).
(45) Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).
(46) https://www.un.org/esa/socdev/unpfii/documents/DRIPS_en.pdf
(47) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.).
(48) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(49) Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (SL L 80, 23.3.2002., str. 29.).
(50) Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 122, 16.5.2009., str. 28.).
(51) Direktiva 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. o dopuni Statuta Europskoga društva u pogledu sudjelovanju radnika (SL L 294, 10.11.2001., str. 22.).
(52) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).


Provedba Uredbe o građevnim proizvodima
PDF 163kWORD 47k
Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2021. o provedbi Uredbe (EU) br. 305/2011 o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda (Uredba o građevnim proizvodima) (2020/2028(INI))
P9_TA(2021)0074A9-0012/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda(1) (Uredba o građevnim proizvodima – CPR),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(2) (Uredba o normizaciji),

–  uzimajući u obzir procjenu Komisije od 24. listopada 2019. o Uredbi (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda (SWD(2019)1770),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 24. listopada 2019. o ishodu ocjene važnosti zadataka utvrđenih člankom 31. stavkom 4. koji primaju sredstva Unije u skladu s člankom 34. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje u promet građevinskih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ (COM(2019)0800),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93(4),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. o budućnosti europske normizacije(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. o čistoj energiji za sve Europljane (COM(2016)0860),

–  uzimajući u obzir Europski zeleni plan (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. o „Novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0012/2021),

A.  budući da građevinska industrija izravno osigurava 18 milijuna radnih mjesta u Europi i generira 9 % BDP-a(8);

B.  budući da je svrha Uredbe o građevnim proizvodima (CPR) ukloniti tehničke prepreke trgovini građevnim proizvodima kako bi se poboljšalo njihovo slobodno kretanje na unutarnjem tržištu, istodobno osiguravajući da su ti proizvodi prikladni za predviđenu uporabu i da postižu svoju deklariranu učinkovitost, uzimajući u obzir zdravstvene, sigurnosne i ekološke aspekte povezane s njihovom uporabom, bez obzira na to gdje su proizvedeni;

C.  budući da se europski sustav tehničkih propisa i normizacije pokazao kao pokretač tržišnog natjecanja i inovacija, istodobno doprinoseći sigurnosti potrošača i smanjenju stopa nesreća, zbog čega su norme EU-a postale globalno mjerilo;

D.  budući da je sporo donošenje i nenavođenje usklađenih normi problematično jer postupak njihova donošenja ne ide u korak s razvojem u sektoru, što stvara nesigurnost za poduzeća; budući da su nedostatak usklađenih normi i nepotpunost postojećih normi doprinijeli nastanku dodatnih nacionalnih zahtjeva za građevne proizvode koji stvaraju prepreke njihovom slobodnom kretanju na jedinstvenom tržištu; budući da ti zahtjevi mogu biti štetni za potrošače i države članice pri ispunjavanju njihovih obveza u pogledu strukturne sigurnosti, zdravlja, zaštite okoliša, drugih pitanja povezanih s građevinarstvom te zaštite potrošača;

E.  budući da bi pravila o građevinskim radovima koja utvrđuju države članice trebala biti osmišljena i provedena tako da jamče sigurnost radnika i potrošača te da ne nanose štetu okolišu, što može utjecati i na zahtjeve za građevne proizvode;

F.  budući da troškovi usklađenosti s CPR-om predstavljaju od 0,6 % do 1,1 % prometa u građevinskom sektoru, koje snose uglavnom proizvođači, što može predstavljati znatno opterećenje za MSP-ove;

1.  pozdravlja Komisijinu evaluaciju CPR-a i preispitivanje koje je u tijeku, kojima se nastoji dodatno ukloniti prepreke na unutarnjem tržištu građevnih proizvoda i pridonijeti ciljevima europskog zelenog plana i Akcijskog plana za kružno gospodarstvo, uzimajući u obzir tehnološki razvoj i inovacije;

2.  ukazuje na specifičnu prirodu CPR-a, koji se razlikuje od općih načela novog zakonodavnog okvira, ponajviše zato što se njime ne usklađuju nikakvi posebni zahtjevi ili minimalne sigurnosne razine za građevne proizvode, već se samo definira zajednički tehnički jezik za procjenu svojstava građevnih proizvoda, koji je jednak za sve građevinske proizvode unutar područja primjene CPR-a, u usporedbi s njihovim bitnim značajkama, utvrđenim u usklađenim tehničkim specifikacijama;

3.  naglašava da se trenutnim CPR-om osigurava slobodan promet građevnih proizvoda unutar Unije, dok države članice zadržavaju kontrolu nad pravilima o građevinama; u tom pogledu napominje da pravila država članica zahtijevaju da se građevine projektiraju i grade tako da ne ugrožavaju sigurnost osoba, domaćih životinja ni imovine te da nisu štetne za okoliš. ističe da na građevinske propise utvrđene na razini država članica općenito utječu svojstva građevnih proizvoda koji su integrirani u radove;

Zajednički tehnički jezik, uključujući norme

4.  napominje da je zajednički tehnički jezik koji je uveden CPR-om definiran usklađenim europskim normama i europskim dokumentima za ocjenjivanje za proizvode koji nisu, ili nisu u potpunosti, obuhvaćeni usklađenim normama, kako bi se uzeli u obzir zahtjevi država članica u pogledu učinkovitosti; prihvaća da su Europski odbor za normizaciju (CEN) i Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (CENELEC) nadležne organizacije za izradu nacrta usklađenih normi, a Europska organizacija za tehničko ocjenjivanje (EOTA) i tijela za tehničko ocjenjivanje odgovorni su za pripremu europskih dokumenata za ocjenjivanje;

5.  ističe da je, za razliku od drugog zakonodavstva novog zakonodavnog okvira, primjena usklađenih normi na temelju CPR-a obvezna, što zahtijeva učinkovit sustav njihova usvajanja koji bi odgovorio na potrebe industrije, odražavao najučinkovitije industrijske prakse, otvorio put inovacijama, pratio tehnološki razvoj, osigurao pravnu jasnoću i jednake uvjete za MSP-ove te zadovoljio regulatorne potrebe država članica; u tu svrhu poziva Komisiju da zajamči aktivno sudjelovanje industrije i relevantnih dionika kako bi se osigurala najveća moguća relevantnost novih normi; napominje važnost aktivnog sudjelovanja država članica u postupku normizacije;

6.  zabrinut je zbog činjenice da je od 444 postojeće usklađene norme za građevne proizvode samo 12 novih normi objavljeno nakon donošenja CPR-a; vjeruje da su vrijeme potrebno za razvoj i navođenje normi, zaostatak za reviziju i ažuriranje postojećih normi (pravna stečevina CPR-a), nedostatak pravne jasnoće u trenutnom zakonodavnom okviru, kao i izostanak produktivnog dijaloga između svih partnera koji su trenutačno uključeni u taj postupak među najvažnijim problemima povezanim s provedbom CPR-a;

7.  ukazuje na činjenicu da velik broj normi ne obuhvaća u potpunosti sve temeljne zahtjeve koji su nužni za korištenje građevnih proizvoda u građevinskim radovima; zabrinut je zbog toga što je ta nepotpunost usklađivanja djelomično dovela do dodatnih nacionalnih zahtjeva i obveznih nacionalnih oznaka za građevne proizvode, što dovodi do stvaranja neopravdanih prepreka, fragmentacije i slabljenja unutarnjeg tržišta te stvaranja pravne nesigurnosti za poduzeća, graditelje, izvođače radova, planere i arhitekte, što pak dovodi do potencijalnih sigurnosnih rizika za građevinske radove;

8.  hitno poziva Komisiju da pronađe brzo i održivo rješenje za poboljšanje procesa normizacije te da ukloni zaostatak povezan s normama koje nisu navedene; u tom pogledu daje potporu kombinaciji kratkoročnih mjera za rješavanje zaostatka i regulatornih nedostataka zajedno s dugoročnim mjerama za poboljšanje postupka definiranja zajedničkog tehničkog jezika u obliku sveobuhvatnih usklađenih normi;

9.  ukazuje na činjenicu da se problemi pri razvoju usklađenih normi moraju rješavati u svim fazama postupka pripreme; poziva Komisiju da provede savjetovanje sa svim relevantnim dionicima tijekom te faze pripreme, u skladu s Uredbom o normizaciji, i ističe važnost uravnotežene zastupljenosti, transparentnosti i otvorenosti svih uključenih strana kako bi se pronašla prihvatljiva rješenja; ističe da je potrebno zajamčiti visoku kvalitetu zahtjeva za normizaciju koje je uputila Komisija i potrebu za pružanjem jasnih i pragmatičnih smjernica; nadalje potiče Komisiju da razvije sveobuhvatne i horizontalne smjernice za tijela za normizaciju u kojima će opisati strukturu i zahtjeve zatražene norme; predlaže utvrđivanje jasno definiranih vremenskih okvira, kako bi Komisija procijenila pripremljene norme te jasnih rokova za sve strane, kako bi se osigurala dodatna revizija ako se utvrdi da se nije poštovao zahtjev za normizaciju ili CPR; smatra važnim preciznije utvrditi područje primjene normi, kako bi proizvođači mogli imati jasne smjernice kad izjavljuju da su njihovi proizvodi u okviru tog područja primjene;

10.  vjeruje da bi, zbog obvezne prirode normi u kontekstu CPR-a i činjenice da se smatraju dijelom zakonodavstva Unije, tekstovi izdanih usklađenih normi trebali biti dostupni na svim jezicima Unije; ističe potrebu za osiguravanjem pristupa visokokvalitetnim prijevodima bez dodatnih troškova i jačanjem sudjelovanja nacionalnih tijela za normizaciju u postupku prevođenja; poziva Komisiju da dodatno podrži i pojednostavi financijske aranžmane za prijevod usklađenih normi;

11.  zabrinut je zbog činjenice da se velika većina europskih dokumenata za ocjenjivanje ne odnosi se na inovativne proizvode, iako je alternativni put za proizvode koji nisu ili nisu u potpunosti obuhvaćeni usklađenim normama bio obuhvaćen CPR-om kako bi se inovativnim proizvodima omogućio ulazak na tržište;

12.  vjeruje, posljedično, da su trenutačni loši rezultati sustava normizacije jedan od faktora koji dovodi do sve većeg korištenja EOTA-e kao alternativnog načina normizacije;

13.  ukazuje na dugotrajnost i visoku cijenu korištenja EOTA-e koja nije prikladna za mala i srednja poduzeća te je uglavnom pristupačna samo velikim sudionicima na tržištu; naglašava da, bez obzira na potrebu za općim poboljšanjima u postupku normizacije, trenutačni postupak za razvoj europskih dokumenata za ocjenjivanje može biti koristan kao dopunski način za poticanje razvoja inovativnih proizvoda i sudjelovanja MSP-ova, ali se također mora pozabaviti ciljem proizvođača da inovativne proizvode stavi na tržište što je prije moguće, poštujući pritom zahtjeve Unije za proizvode, te da ga se ne bi trebalo smatrati trajnom alternativom sustavu normizacije;

14.  ističe da bi zajednički tehnički jezik mogao biti od pomoći za promicanje kružnog gospodarstva budući da se tako svojstva građevnih proizvoda mogu prikazati na zajednički način; smatra da bi se veći naglasak trebao staviti na norme koje mogu pomoći u promicanju kružnog gospodarstva u Europi;

Oznaka CE i izjava o svojstvima

15.  napominje da je oznaka sukladnosti CE sredstvo kojim se omogućuje da se građevni proizvod koji je legalno stavljen na tržište u jednoj državi članici stavi na tržište na državnom području bilo koje druge države članice; međutim, zabrinut je zbog činjenice da bi, s obzirom na to da se oznaka CE na temelju CPR-a, za razliku od drugog zakonodavstva novog zakonodavnog okvira, odnosi samo na svojstva proizvoda te ne predstavlja atest usklađenosti s određenim zahtjevima za proizvode, takva razlika u pristupu od ostalog zakonodavstva novog zakonodavnog okvira mogla stvoriti zabunu u vezi s oznakom CE i umanjiti njezinu vrijednost; u tom pogledu ukazuje na preklapanja u informacijama koje su potrebne za oznaku CE i izjavu o svojstvima; vjeruje da ovo umnožavanje stvara dodatna nepotrebna administrativna opterećenja i troškove za poduzeća te bi taj problem trebalo riješiti, uključujući većom upotrebom digitalnih rješenja;

16.  žali zbog toga što se oznaka CE u okviru CPR-a pogrešno shvaća kao oznaka kvalitete te što ne određuje je li građevni proizvod siguran ili može li se upotrebljavati u građevinskim radovima; smatra da su potrebna daljnja rješenja kako bi se krajnjim korisnicima pružile precizne i jasne informacije o prirodi oznake CE o sigurnosti građevnih proizvoda i njihove usklađenosti s nacionalnim zahtjevima za sigurnost zgrada i građevinskih radova;

17.  poziva Komisiju da razmotri i temeljito procijeni mogućnost postupnog poboljšanja CPR-a uključivanjem dodatnih obveza informiranja i zahtjeva u pogledu svojstava proizvoda s obzirom na aspekte zdravlja, sigurnosti i okoliša nakon procjene učinka i procjene regulatornih potreba Unije i država članica za svaku kategoriju proizvoda; nadalje, poziva Komisiju da ocijeni koji bi se pristup pokazao učinkovitim za CPR;

18.  primjećuje nedovoljnu digitalizaciju građevinskog sektora i naglašava važnost potpunog iskorištavanja digitalnih tehnologija koje bi gospodarskim subjektima i krajnjim korisnicima omogućile dobivanje jasnih, transparentnih i pouzdanih informacija i kojima bi se riješilo pitanje preklapanja zahtjeva u pogledu informacija, a tijelima za tržišni nadzor omogućilo učinkovitije provođenje njihovih aktivnosti; poziva Komisiju da ocijeni prednosti upotrebe takvih tehnologija i da razvije rješenja za pametnu integraciju postojećih podataka koji se mogu koristiti u različitim informacijskim sustavima;

19.  vjeruje da bi digitalna rješenja mogla povećati transparentnost tržišta građevnih proizvoda i osigurati točnost i pouzdanost informacija navedenih u izjavi o svojstvima te olakšati usporedivost građevnih proizvoda na temelju njihovih deklariranih svojstava, uključujući sigurnost i okolišnu učinkovitost, čime bi se gospodarskim subjektima i krajnjim korisnicima omogućilo da se koriste informacijama koje pružaju proizvođači brzom procjenom i uspoređivanjem zahtjeva za građevinske radove s informacijama iz izjave o svojstvima;

20.  ističe potrebu za povećanjem osviještenosti gospodarskih subjekata, osobito MSP-ova i mikropoduzeća u pogledu oznake CE i izjave o svojstvima, uključujući putem jedinstvenog digitalnog pristupnika; smatra da bi se takvim pristupom povećalo povjerenje u usklađivanje na razini Unije i kvalitetu usklađenih normi te doprinijelo smanjenju rascjepkanosti jedinstvenog tržišta; ističe važnu ulogu nacionalnih kontaktnih točaka za građevne proizvode u informiranju gospodarskih subjekata o primjeni CPR-a i u pružanju pouzdanih informacija o odredbama o zahtjevima za građevinske radove koji se primjenjuju na predviđenu uporabu svakog građevnog proizvoda koje vrijede na području države članice; predlaže da se poduzmu daljnji napori kako bi se podigla razina osviještenosti o postojanju tih kontaktnih točaka s obzirom na to da je 2018. samo 57 % dionika bilo upoznato s njima;

Nadzor tržišta

21.  zabrinut je zbog činjenice da industrija nadzor tržišta građevnih proizvoda smatra nedovoljnim i neučinkovitim; naglašava da takva situacija potkopava jednake uvjete za gospodarske subjekte koji se pridržavaju zakonodavstva u korist nezakonitih trgovaca koji to ne čine; ističe da bi slab i nedosljedan nadzor tržišta mogao dovesti do porasta broja proizvoda koji ne ispunjavaju svoja deklarirana svojstva, što bi krajnje korisnike dovelo u opasnost;

22.  poziva države članice da u potpunosti provedu Uredbu (EU) 2019/1020 čiji je cilj ojačati nadzor tržišta proizvoda obuhvaćenih zakonodavstvom Unije o usklađivanju, uključujući CPR, i kojom se uspostavlja okvir za suradnju s gospodarskim subjektima; ističe potrebu za konzistentnom, usklađenom i jedinstvenom provedbom novih pravila nacionalnih tijela za tržišni nadzor i pojačanom prekograničnom suradnjom u tom pogledu kako bi se osigurali jednaki uvjeti u građevinskom sektoru i pošteno tržišno natjecanje na tržištu Unije;

23.  poziva države članice da u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 osiguraju potrebne financijske, ljudske i tehničke resurse tijelima za nadzor tržišta, među ostalim tako što će osigurati da imaju dovoljno stručnog znanja i kompetencija; potiče države članice da poboljšaju suradnju među svojim tijelima za nadzor tržišta, među ostalim i na prekograničnoj razini, i da povećaju broj, učinkovitost i djelotvornost provjera kako bi ona mogla utvrditi koji građevni proizvodi nisu u skladu sa svojim deklariranim svojstvima i spriječiti njihovo kretanje na jedinstvenom tržištu;

24.  poziva Komisiju da brzo usvoji provedbene akte u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 kako bi se dodatno uskladio rad tijela za nadzor tržišta utvrđivanjem jedinstvenih uvjeta provjera, kriterija za određivanje učestalosti provjera i količina uzoraka koji će se provjeravati u vezi s određenim proizvodima ili kategorijama proizvoda i propisivanjem mjerila i tehnike za provjere usklađenih proizvoda, uzimajući u obzir specifičnosti uključenih sektora, uključujući građevne proizvode, te učinak revidiranog CPR-a; prima na znanje važnu ulogu Mreže Unije za sukladnost proizvoda i skupina za administrativnu suradnju u jamčenju strukturirane koordinacije i suradnje između provedbenih tijela država članica i Komisije te u pojednostavnjenju praksi nadzora tržišta kako bi bile učinkovitije;

25.  smatra da je ključno da nacionalna tijela za tržišni nadzor odgovorna za građevne proizvode usko surađuju s nacionalnim tijelima za nadzor izgradnje kako bi osigurala nijansiran pristup u ocjenjivanju usklađenosti građevnih proizvoda koji se upotrebljavaju u građevinama s deklariranim svojstvima ili namjeravanom uporabom te njihovu usklađenost s građevinskim propisima, jamčeći tako zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika koji koriste građevne proizvode i korisnika građevinskih radova;

26.  naglašava da bi države članice trebale preuzeti odgovornost kada uvode nacionalne odredbe o građevinskim radovima, uključujući zahtjeve povezane sa sigurnošću zgrada tijekom izgradnje, održavanja i rušenja građevinskih radova, tako što će uzeti u obzir druge aspekte važne za javni interes, kao što su zdravlje, sigurnost i zaštita radnika te zaštita okoliša;

27.  ukazuje na povećanje internetske prodaje u građevinskom sektoru; ističe da je potrebno zajamčiti učinkovit nadzor tržišta građevnih proizvoda koji se prodaju na internetu, posebno onih kupljenih od gospodarskih subjekata koji nisu iz EU-a, jer ti proizvodi možda nisu u skladu sa zakonodavstvom Unije i stoga bi mogli utjecati na kvalitetu i sigurnost građevinskih radova, kako bi se zajamčila sukladnost građevnih proizvoda koji cirkuliraju na jedinstvenom tržištu s njihovim deklariranim svojstvima ili namjenom, bez obzira na njihovo podrijetlo; ističe ulogu koju bi u tom pogledu mogla imati internetska tržišta;

28.  naglašava važnost osiguravanja ujednačene razine rada prijavljenih tijela koja provode ocjenjivanje svojstava građevnih proizvoda kako bi se njihove funkcije obavljale na istoj razini i pod istim uvjetima; u tom pogledu napominje ulogu objekata Unije za ispitivanje koji su uvedeni Uredbom (EU) 2019/1020 u doprinosu jačanju laboratorijskih kapaciteta te osiguravanju pouzdanosti i dosljednosti ispitivanja u svrhu nadzora tržišta u svim državama članicama;

29.  ističe potrebu za poboljšanjem davanja i razmjene informacija o potencijalno opasnim tvarima u građevnim proizvodima i jačanjem suradnje s bazama podataka Europske agencije za kemikalije u skladu s važećim zakonodavstvom;

30.  poziva Komisiju da nastavi učinkovito nadzirati i uklanjati neopravdane prepreke na unutarnjem tržištu koje proizlaze iz nacionalnih regulatornih mjera; naglašava potrebu za poboljšanim dijalogom i suradnjom između Komisije i država članica kako bi se riješile prakse koje otežavaju slobodno kretanje građevnih proizvoda na unutarnjem tržištu, kao što su stalna uporaba nacionalnih oznaka i dodatne potvrde za građevne proizvode;

Održivost građevnih proizvoda

31.  ističe opću potrebu za prijelazom na održivo te kružnije gospodarstvo pri dobavi, proizvodnji, ponovnom korištenju i recikliranju građevnih proizvoda te u njihovoj primjeni u građevinama; naglašava potrebu za poboljšanjem održivosti građevnih proizvoda i dostupnosti sekundarnih i obnovljivih proizvoda i materijala na tržištu;

32.  u tom pogledu pozdravlja cilj Komisije da građevinski sektor učini održivijim baveći se održivošću svojstava građevnih proizvoda u reviziji CPR-a, kao što je najavljeno u akcijskom planu za kružno gospodarstvo; podržava predanost Komisije usklađivanju zakonodavstva o građevnim proizvodima s horizontalnim politikama zaštite okoliša;

33.  poziva Komisiju da predvidi uključivanje određenih zahtjeva u pogledu ekološke učinkovitosti i kriterija održivosti tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda u usklađene norme za posebne kategorije proizvoda u skladu s CPR-om, uzimajući u obzir tržišni i tehnološki razvoj i nacionalne regulatorne zahtjeve za građevinski sektor ili politike u vezi sa zgradama, kako bi se proizvođačima osigurao jedinstven okvir za procjenu i ispitivanje proizvoda gdje postoje relevantni zajednički zahtjevi za sukladnost; ističe činjenicu da trenutačni osnovni zahtjevi za građevinske radove utvrđeni u CPR-u već mogu biti osnova za pripremu zahtjeva za normizacijsku i usklađenih tehničkih specifikacija u pogledu ekološke učinkovitosti i održivosti građevnih proizvoda; naglašava važnost pravilne procjene kategorija proizvoda za koje bi takvi zahtjevi bili relevantni te potrebu da svi relevantni dionici budu uključeni u postupak ocjenjivanja; naglašava da takva uključenost ne bi trebala dovesti do povećanja cijena građevnih proizvoda;

34.  poziva Komisiju da procijeni kako bi se CPR-om mogla poduprijeti kružnost građevnih proizvoda, uključujući ponovno upotrijebljene ili ponovno proizvedene proizvode ili one proizvedene od recikliranih materijala; naglašava da će za to biti potrebni pouzdani podaci o prethodnoj uporabi građevnih proizvoda, uzimajući u obzir moguće troškove; u tom pogledu pozdravlja cilj Komisije da uspostavi zajednički europski podatkovni prostor za pametne kružne aplikacije s podacima o informacijama o proizvodima(9);

Posebne preporuke o reviziji CPR-a

35.  ističe potrebu za osiguranjem pravilnog sudjelovanja svih dionika u postupku savjetovanja i ocjenjivanja; naglašava važnost opsežne procjene učinka mogućih regulatornih odluka; ističe potrebu za jednakim uvjetima i olakšavanjem administrativnog opterećenja u zakonodavstvu o građevnim proizvodima za sva poduzeća, posebice za MSP-ove, uzimajući u obzir nove poslovne modele te pošteno tržišno natjecanje na globalnoj razini; u tom pogledu poziva na dodatno pojašnjenje i poboljšanje pojednostavljenih postupaka za mikropoduzeća;

36.  naglašava važnost izbjegavanja udvostručavanja i osiguravanja usklađenosti revidiranog CPR-a s postojećim zakonodavstvom i budućim zakonodavnim inicijativama; stoga poziva Komisiju da razjasni odnos CPR-a i povezanog zakonodavstva o unutarnjem tržištu, kao što su Direktive o ekološkom dizajnu(10), Uredba o označivanju energetske učinkovitosti(11), Okvirna direktiva o otpadu(12) i Direktiva o vodi za piće(13), kako bi se izbjegla moguća preklapanja, te po potrebi pojednostavi relevantne odredbe kako bi se osigurala pravna jasnoća za poduzeća;

37.  naglašava da bi svaka revizija CPR-a trebala biti u skladu s načelima i ciljevima Uredbe o normizaciji u pogledu pripreme usklađenih normi kako bi se osigurale njihova transparentnost i kvaliteta; ističe da bi se svakom revizijom trebalo osigurati odgovarajuće sudjelovanje svih zainteresiranih strana i regulatornih potreba država članica;

38.  naglašava potrebu da se za prijelazno razdoblje osigura pravna jasnoća u pogledu svake revizije CPR-a i revizije pravne stečevine CPR-a kako bi se izbjegao pravni vakuum i osigurao neometan prelazak s postojećih na nove odredbe;

39.  zabrinut je da će za svaku reviziju CPR-a, a posebice reviziju pravne stečevine CPR-a biti potrebno mnogo vremena, dok poduzeća, graditelji, izvođači radova, planeri i arhitekti i krajnji korisnici trebaju brza rješenja za prevladavanje pravne nesigurnosti koja proizlazi iz nedostatka ažuriranih usklađenih normi i, među ostalim, regulatornih praznina; poziva Komisiju da se pozabavi tim pitanjima u okviru svoje očekivane revizije CPR-a, uključujući osmišljavanje rješenja kako bi se suočila s hitnim pravnim i tehničkim izazovima;

40.  poziva na ambicioznu reviziju CPR-a u cilju izrade stabilnog regulatornog okvira s učinkovitim i usklađenim propisima koje je lako provoditi;

o
o   o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 88, 4.4.2011., str. 5.
(2) SL L 316, 14.11.2012., str. 12.
(3) SL L 169, 25.6.2019., str. 1.
(4) SL L 218, 13.8.2008., str. 30.
(5) SL L 218, 13.8.2008., str. 82.
(6) SL L 91, 29.3.2019., str. 1.
(7) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 56.
(8) Europska komisija, „Europski građevinski sektor – globalni partner”, 2016.
(9) Kako je navedeno u akcijskom planu za kružno gospodarstvo.
(10) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.
(11) SL L 198, 28.7.2017., str. 1.
(12) SL L 312, 22.11.2008., str. 3.
(13) SL L 330, 5.12.1998., str. 32.


Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom
PDF 194kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2021. o provedbi Direktive Vijeća 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (2020/2086(INI))
P9_TA(2021)0075A9-0014/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije i Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i njezino stupanje na snagu u EU-u 21. siječnja 2011., u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. u pogledu sklapanja Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice(1),

–  uzimajući u obzir opće napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a posebno Opću napomenu br. 2 (2014.) od 22. svibnja 2014. o pristupačnosti, opću napomenu br. 3 (2016.) od 26. kolovoza 2016. o ženama i djevojčicama s invaliditetom, opću napomenu br. 5 (2017.) od 27. listopada 2017. o neovisnom životu i uključivanju u zajednicu te opću napomenu br. 6 (2018.) od 26. travnja 2018. o ravnopravnosti i nediskriminaciji,

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom od 2. listopada 2015. o početnom izvješću Europske unije,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja UN-a do 2030. i njegove ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir cilj strategije Europa 2020. koji se odnosi na borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(2) (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(3),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426) i stajalište Parlamenta o toj temi od 2. travnja 2009.(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga(6),

–  uzimajući u obzir uredbe kojima se utvrđuju pravila o programima financiranja EU-a u okviru višegodišnjeg financijskog okvira, posebno o Europskom socijalnom fondu (ESF), Inicijativi za zapošljavanje mladih (YEI), Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR), Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj (EPFRR), programu Erasmus i Fondu za pravednu tranziciju, kojima se pruža financijska pomoć EU-a za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu(7), a posebice obvezu poslodavca da osigura sigurnost i zdravlje radnika u svakom aspektu povezanom s poslom i činjenicu da radnicima ne smiju nametnuti financijske troškove kako bi ispunili tu obvezu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenoga 2010. naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.: obnovljena obveza za Europu bez zapreka” (COM(2010)0636) (Strategija za osobe s invaliditetom),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 2. veljače 2017. naslovljen „Izvješće o napretku o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.” (SWD(2017)0029),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 22. lipnja 2018. o standardima za tijela za jednakost(8),

–  uzimajući u obzir pilot-projekt Komisije iz 2013. o iskaznici EU-a za osobe s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2020. o pravima osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2020. o Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom nakon 2020.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. studenoga 2017. o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o popisu pitanja koja je usvojio Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom u odnosu na početno izvješće Europske unije(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. 2020.(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(16),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 17. lipnja 1988. o znakovnim jezicima za gluhe osobe(17), od 18. studenoga 1998. o znakovnim jezicima(18) i od 23. studenoga 2016. o znakovnom jeziku i stručnim tumačima za znakovni jezik(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(22),

–  uzimajući u obzir relevantne studije resornog odjela A, posebno studiju naslovljenu „Diskriminacija i pristup zapošljavanju za radnice s invaliditetom” iz 2017. te studiju pod naslovom „Razumna prilagodba i zaštićene radionice za osobe s invaliditetom: Troškovi i povrati ulaganja” iz 2015.,

–  uzimajući u obzir relevantne studije Službe Europskog parlamenta za istraživanja, posebno procjene provedbe na razini EU-a iz 2016. naslovljene „Provedba Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom” i „Obveze javne uprave EU-a u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom”,

–  uzimajući u obzir sve veću sudsku praksu Suda Europske unije u pogledu tumačenja Direktive 2000/78/EZ,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2018. i 2019.,

–  uzimajući u obzir stratešku istragu Europskog ombudsmana o tome kako Komisija osigurava da osobe s invaliditetom mogu pristupiti njezinim internetskim stranicama (OI/6/2017/EA), kako Komisija postupa s osobama s invaliditetom u okviru Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja za osoblje EU-a (OI/4/2016/EA) te svoju odluku u zajedničkoj istrazi u predmetima 1337/2017/EA i 1338/2017/EA o pristupačnosti postupaka odabira koje organizira Europski ured za odabir osoblja za zapošljavanje javnih službenika EU-a za osobe s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir istragu na vlastitu inicijativu Europskog ombudsmana o poštovanju temeljnih prava u provedbi kohezijske politike EU-a (OI/8/2014/AN),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Izrada programa EU-a za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030.”,

–  uzimajući u obzir tematska izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava, uključujući biltene Agencije Europske unije za temeljna prava o pandemiji koronavirusa,

–  uzimajući u obzir Zbirku praksi u području podataka o ravnopravnosti i Smjernice za poboljšanje prikupljanja i uporabe podataka o jednakosti (smjernice za podatke o jednakosti) koje je pripremila podskupina za podatke o jednakosti Skupine EU-a na visokoj razini za nediskriminaciju, jednakost i raznolikost,

–  uzimajući u obzir indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova,

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir izvješća i preporuke predstavničkih organizacija osoba s invaliditetom, posebno organizacije Autism Europe, interesne udruge poduzeća za inkluziju Bundesarbeitsgemeinschaft Inklusionsfirmen, Europske unije slijepih, Europskog foruma osoba s invaliditetom, Europske mreže centara neovisnog življenja, Europske unije gluhih, Inclusion Europe, Međunarodne federacije za spinu bifidu i hidrocefalus i Mental Health Europe, kao i izvješća i preporuke mreže Equinet i akademika koji rade na pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost te Odbora za predstavke

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0014/2021),

A.  budući da osobe s invaliditetom(23) imaju pravo na puno sudjelovanje na tržištu rada i u društvu, ali su im u EU-u često uskraćena temeljna prava; budući da su uglavnom isključene iz otvorenog tržišta rada i da im je uskraćeno pravo na rad na ravnopravnoj osnovi s drugima ili se suočavaju s velikim poteškoćama u postizanju jednakog pristupa tržištu rada i jednakih uvjeta za sudjelovanje na njemu;

B.  budući da se osoba s invaliditetom i dalje suočava s višestrukom i višedimenzionalnom diskriminacijom i nepovoljnim položajem na temelju invaliditeta i spola, rase, etničke pripadnosti, dobi, vjere ili uvjerenja, spolne orijentacije, migracijskog statusa ili socioekonomskog podrijetla, uključujući razinu obrazovanja; budući da je diskriminacija prisutna u različitim fazama radnog ciklusa, počevši od zapošljavanja, što može dovesti do socijalne isključenosti osoba s invaliditetom; budući da diskriminacija i nedostatak raznolikosti na radnom mjestu uzrokuju znatne ljudske i gospodarske troškove;

C.  budući da se Poveljom zabranjuje diskriminacija na bilo kojoj osnovi, uključujući invaliditet, i priznaju prava osoba s invaliditetom(24);

D.  budući da je EU postao stranka UNCRPD-a u prosincu 2010., te da je Konvencija stupila na snagu za EU u siječnju 2011.; budući da je UNCRPD obvezujući za EU, njegove institucije i države članice koje imaju izravnu obvezu da je u potpunosti provedu, uključujući njezin članak 27. o radu i zapošljavanju; budući da je od njezina donošenja postignut određen, ali nedovoljan napredak u postizanju ciljeva UNCRPD-a;

E.  budući da je EU stoga obvezan djelovati na način koji je u skladu s UNCRPD-om, a Sud Europske unije obvezan je tumačiti zakonodavstvo EU-a, uključujući Direktivu o jednakosti pri zapošljavanju, na način koji je u skladu s UNCRPD-om;

F.  budući da se UNCRPD-om odbacuje medicinski model invaliditeta i umjesto toga podržava model invaliditeta koji se temelji na ljudskim pravima i socijalnom kontekstu; budući da se UNCRPD-om zahtijeva uključiva jednakost osoba s invaliditetom; budući da se UNCRPD-om priznaje pravo osoba s invaliditetom da rade ravnopravno s drugima, da slobodno izaberu svoje zanimanje, da budu prihvaćene i da rade u otvorenom, uključivom i pristupačnom radnom okruženju;

G.  budući da je, u skladu s definicijom i zahtjevima u okviru UNCRPD-a, razumna prilagodba usmjerena na posebne potrebe pojedinca, dok se pozitivne mjere primjenjuju na cijelu skupinu osoba izloženih potencijalnoj diskriminaciji; budući da je oboje potrebno kako bi se osiguralo postizanje raznolikosti na radnom mjestu i osiguralo da osobe s invaliditetom mogu jednako ostvarivati svoje pravo na rad; budući da ne postoje jasne smjernice EU-a o razumnoj prilagodbi koje poslodavci ne razumiju u dovoljnoj mjeri te su često nedostupne ili nedostatne; budući da razumna prilagodba u pogledu potreba radnika s invaliditetom ima ključan utjecaj na kvalitetu njihova radnog mjesta i izglede za razvoj karijere te na održivost rada;

H.  budući da je jedan od ključnih aspekata zapošljavanja osoba s invaliditetom njihovo sudjelovanje u životu zajednice i prijelaz s institucionalne potpore na potporu u zajednici; budući da proces deinstitucionalizacije u državama članicama treba dovršiti jer osobe s invaliditetom imaju pravo živjeti u zajednici i biti u potpunosti u nju uključene; budući da je napredak u deinstitucionalizaciji neujednačen u državama članicama i da unatoč uvođenju politika i dodjeli znatnih financijskih sredstava u EU-u milijun ljudi još uvijek živi u institucijama;

I.  budući da je Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju („Direktiva”), koja je stupila na snagu 2000., trenutačno ključni pravni instrument EU-a za pružanje zaštite od diskriminacije osoba s invaliditetom; budući da je zaštita jednakosti i nediskriminacije u zajedničkoj nadležnosti EU-a i njegovih država članica;

J.  budući da je Direktiva samo djelomično usklađena s UNCRPD-om jer ne prihvaća potpuno model invaliditeta temeljen na ljudskim pravima, ne rješava potpuno problem diskriminacije temeljene na pretpostavljenom ili budućem invaliditetu, nije usmjerena na višedimenzionalnu diskriminaciju, ne zahtijeva od država članica da donesu pozitivne mjere, ograničena je na područje zapošljavanja, obavljanja zanimanja i strukovnog osposobljavanja, ne obuhvaća sva područja života kako to zahtijeva UNCRPD, ne bavi se slobodom kretanja u svrhu zapošljavanja, ne zahtijeva stvaranje neovisnih mehanizama praćenja, ne predviđa sustavno uključivanje osoba s invaliditetom u postupak praćenja i ne uključuje obvezu prikupljanja raščlanjenih podataka;

K.  budući da se Direktivom od država članica zakonski ne zahtijeva da imenuju tijelo za jednakost koje će raditi na borbi protiv diskriminacije na temelju invaliditeta, što je vrlo problematično jer tijela za jednakost imaju središnju ulogu u provedbi direktiva o jednakom postupanju na temelju svojih ovlasti, kao što su spol, rasa i etničko podrijetlo;

L.  budući da je prikupljanje usporedivih podataka o jednakosti ključno za donošenje politika i odluka na temelju dokaza; budući da nema službenih statističkih podataka, posebno o osobama s invaliditetom koje žive u ustanovama za skrb i o značajkama kao što su rasno/etničko podrijetlo ili spolna orijentacija, što je istaknuto i u smjernicama za podatke o jednakosti; budući da će se Uredbom (EU) 2019/1700(25) znatno ispraviti situacija povezana s podacima iz istraživanja o zapošljavanju u kućanstvima, podacima razvrstanima prema vrstama invaliditeta i podacima o zemlji podrijetla (prva i druga generacija) te su predviđene pilot studije o osobama u institucijama; budući da će nedostaci i dalje postojati i da bi ih trebalo ukloniti;

M.  budući da je samo 50,6 % osoba (48,3 % žena i 53,3 % muškaraca) s invaliditetom zaposleno u usporedbi sa 74,8 % osoba bez invaliditeta(26); budući da su osobe s invaliditetom koje žive u ustanovama ili se smatraju nesposobnima za rad isključene iz tih statistika(27); budući da te brojke ne pokazuju vrstu, kvalitetu i uvjete zapošljavanja, na primjer je li zaposlenje osigurano na otvorenom tržištu rada te je li zajamčen status zaposlenika koji uživa radnička prava i dobiva minimalnu plaću; budući da su osobe s invaliditetom raznolika skupina i često izložena višedimenzionalnoj diskriminaciji čiji kumulativni učinci imaju vidljiv učinak na zapošljavanje;

N.  budući da su u nekim državama članicama osobe s invaliditetom većinom zaposlene u zaštićenim radionicama; budući da bi takve zaštićene radionice trebale biti usmjerene na uključivanje, rehabilitaciju i prijelaz na otvoreno tržište rada što je prije moguće; budući da su zaštićene radionice često segregirano okruženje u kojem radnici s invaliditetom nemaju status zaposlenika, radnička prava ili zajamčenu minimalnu plaću; budući da to očito predstavlja kršenje Konvencije UNCRPD-a; napominje da se u nekim državama članicama zaštićene radionice trenutačno upotrebljavaju kao mjera prijelaza na otvoreno tržište rada; budući da bi istraživanje značajki i raznolikosti zaštićenih radionica na europskoj razini, koje se ponekad naziva i zaštićenim zapošljavanjem, moglo pomoći u utvrđivanju najboljih praksi, poboljšanju rasprave i jamčenju usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a i UNCRPD-a; budući da uključivi modeli podupiranog zapošljavanja mogu poštovati prava osoba s invaliditetom te služiti uključivanju i prijelazu na otvoreno tržište rada ako su utemeljeni na pravima i priznati kao zapošljavanje;

O.  budući da je stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom (17,1 %) gotovo dvostruko veća od stope nezaposlenosti opće populacije (10,2 %)(28), a nezaposlenost osoba s invaliditetom traje dulje od stope nezaposlenosti osoba bez invaliditeta bez obzira na kvalifikacije;

P.  budući da je stopa nezaposlenosti najviša među mladim osobama s invaliditetom (u dobi od 16 do 24 godine), 24,9 % u odnosu na 16,6 % u općoj populaciji; budući da je ta razlika neodvojivo povezana s mogućnostima obrazovanja;

Q.  budući da se žene s invaliditetom, koje čine 16 % ukupnog stanovništva žena i 60 % ukupnog stanovništva osoba s invaliditetom u EU-u, i dalje suočavaju s višestrukom i višedimenzionalnom diskriminacijom u svim područjima života; budući da stopa ekonomske neaktivnosti među ženama s invaliditetom iznosi više od dvije trećine ukupnog broja radno sposobnih žena (16 – 64 godine); budući da je samo 20,7 % žena s invaliditetom zaposleno na puno radno vrijeme, u odnosu na 28,6 % muškaraca s invaliditetom;

R.  budući da žene uglavnom preuzimaju odgovornost za brigu o kućanstvu i predstavljaju veliku većinu njegovatelja za osobe s invaliditetom; budući da su samohrane majke koje brinu o djeci s invaliditetom izložene ozbiljnom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da diskriminacija na temelju dobi utječe na sve dobne skupine, zajedno s mogućim stereotipima i preprekama; budući da su starije žene s invaliditetom često jedini njegovatelji za članove obitelji s invaliditetom; budući da se to izravno odražava na njihovu podložnost siromaštvu i socijalnoj isključenosti, kao i na njihov pristup radnim mjestima i profesionalni razvoj te može negativno utjecati na uvjete njihova zapošljavanja;

S.  budući da u cijeloj Europi ima više od 30 milijuna slijepih i slabovidnih osoba; budući da prosječna stopa nezaposlenosti među njima iznosi 75 %, a čak i više među ženama, što dovodi do njihove socijalne isključenosti i siromaštva(29); budući da u EU-u postoji oko milijun gluhih korisnika znakovnog jezika i 51 milijun nagluhih osoba, od kojih su mnogi isto tako korisnici znakovnog jezika, čija se nezaposlenost ne prijavljuje dovoljno i nedovoljno se istražuje; budući da u EU-u postoji oko sedam milijuna osoba s intelektualnim teškoćama čija je razina zaposlenosti znatno niža od prosjeka(30); budući da se procjenjuje da je diljem Europe samo oko 10 % osoba iz autističkog spektra zaposleno, uglavnom na radnim mjestima s nepunim radnim vremenom i niskom plaćom, na nedovoljno kvalificiranim radnim mjestima ili u zaštićenim okruženjima(31);

T.  budući da je među osobama s invaliditetom 29,5 % žena i 27,5 % muškaraca u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti u EU-u u odnosu na 22,4 % ukupne populacije; budući da je vjerojatnije da će se osobe s invaliditetom suočiti sa siromaštvom unatoč zaposlenju nego osobe bez invaliditeta (11 % u odnosu na 9,1 %) zbog dodatnih troškova njihova invaliditeta poput zdravstvenih usluga, logističke i ljudske podrške, gubitka prava na invaliditet jednom kada se zaposle i činjenice da zarađuju manje od svojih kolega u jednakoj ulozi i da je manja vjerojatnost da će dobiti promaknuće(32); budući da je rizik od siromaštva veći za one koji imaju ozbiljnije razine invaliditeta;

U.  budući da su nerazmjeran broj osoba s invaliditetom beskućnici, a osobe s invaliditetom izložene su povećanom riziku od beskućništva; budući da beskućnici zbog rizika koji proizlaze iz njihovih životnih uvjeta mogu razviti invaliditet poput amputiranih udova;

V.  budući da se zbog kumulativnih učinaka višedimenzionalne diskriminacije pretpostavlja da se romske osobe s invaliditetom suočavaju s više prepreka, da su suočene s većim razinama nezaposlenosti, ozbiljnijim siromaštvom i manjim pristupom obrazovanju i uslugama nego romske osobe bez invaliditeta(33);

W.  budući da se LGBTI osobe s invaliditetom suočavaju s dodatnim preprekama pri zapošljavanju, pri čemu je 16 % ispitanika izjavilo da su im zbog njihova identiteta uskraćena radna mjesta ili promaknuća, u odnosu na 10 % LGBTI osoblja bez invaliditeta; budući da je svaka četvrta LGBTI osoba s invaliditetom bila izložena omalovažavajućim primjedbama, uznemiravanju i zlostavljanju na radnom mjestu te je njihov identitet otkriven bez njihova pristanka(34);

X.  budući da je nedavno istraživanje provedeno diljem EU-a s osobama s invaliditetom pokazalo da njih 96 % smatra da pristup otvorenom tržištu nije prikladan ili da ga je potrebno poboljšati te da samo 10 % smatra da postojeće zakonodavstvo primjereno štiti osobe s invaliditetom od diskriminacije na otvorenom tržištu rada, a 18 % njih nije ni znalo da u njihovoj zemlji postoji zakonodavstvo kojim bi ih se zaštitilo od diskriminacije(35);

Y.  budući da ti podaci pokazuju da u Strategiji EU-a za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. nije stavljen dovoljan naglasak na zapošljavanje osoba s invaliditetom i višedimenzionalnu diskriminaciju s kojom se suočavaju;

Z.  budući da uznemiravanje na radnom mjestu, uključujući seksualno uznemiravanje i odmazdu zbog prijavljivanja, otežava pristup radu i zapošljavanju, zadržavanje posla i jednak razvoj karijere, posebno za žene s invaliditetom;

AA.  budući da nepovoljan položaj, isključivanje i diskriminacija osoba s invaliditetom na tržištu rada nisu zaseban izazov, već su povezani s nedostatkom uključivog obrazovanja, među ostalim u ranom djetinjstvu; cjeloživotno učenje, uključujući strukovno osposobljavanje; prepreke, segregacija i diskriminacija prisutne u području stanovanja i zdravlja; nedovoljna pristupačnost prijevoza i drugih usluga i proizvoda; budući da su stoga za rješavanje te situacije potrebni cjelovit pristup i sveobuhvatne mjere;

AB.  budući da su mjere za promicanje mentalne dobrobiti i sprečavanje mentalnih bolesti i psihosocijalnih poteškoća na radnom mjestu ključne;

AC.  budući da je dostupnost radnih mjesta, usluga prijevoza i podrške, posebno osobne pomoći, i društva u cjelini od ključne važnosti kako bi osobe s invaliditetom učinkovito ostvarile svoje pravo na neovisan život i pravo na rad; budući da bi države članice također trebale podupirati stvaranje okruženja izgrađenog bez prepreka; budući da će nakon prenošenja Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga doći do znatnog poboljšanja društva bez prepreka i budući da je stoga potrebno pravovremeno i pomno pratiti njezino prenošenje;

AD.  budući da je ukidanje naknada čim osoba s invaliditetom počne s plaćenim radom visokorizična politika visokog stresa, velika prepreka pristupu radu i društveno nepravedna jer ne uzima u obzir veće troškove života s invaliditetom;

AE.  budući da različite definicije invaliditeta, raznolikost metoda procjene te različite i često nejasne klasifikacije invaliditeta koje se primjenjuju u državama članicama te nedostatak uzajamnog priznavanja statusa osoba s invaliditetom ometaju slobodu kretanja osoba s invaliditetom unutar EU-a;

AF.  budući da je podizanje razine osviještenosti ključno kako bi se poslodavcima i radnicima omogućilo da djeluju i reagiraju na odgovarajući način, na temelju poznavanja svojih obveza i prava u području nediskriminacije;

AG.  budući da nove tehnologije, posebno sustavi umjetne inteligencije, imaju potencijal za razvoj učinkovitih, pristupačnih i nediskriminirajućih postupaka zapošljavanja, ali neuključiv tehnološki razvoj mogao bi predstavljati rizik od dodavanja novih prepreka i oblika diskriminacije; budući da članak 9. UNCRPD-a zahtijeva pristupačne informacije kao i pristup komunikacijskim tehnologijama i sustavima na ravnopravnoj osnovi s ostalima;

1.  poziva institucije EU-a i države članice da potvrde svoju predanost ostvarivanju uključive jednakosti za osobe s invaliditetom te da u potpunosti provedu UNCRPD, uključujući njegov članak 27. o radu i zapošljavanju; u tu ih svrhu poziva da pojačaju napore i nastoje stvoriti uključivo, pristupačno i nediskriminirajuće tržište rada s holističkim pristupom politici životnog ciklusa za osobe s invaliditetom i za sve, u skladu s Ugovorima EU-a i pravima utvrđenima u europskom stupu socijalnih prava, kao i međunarodnim vrijednostima sadržanima u Programu UN-a do 2030. i ciljevima održivog razvoja; poziva na to da EU i države članice ratificiraju Fakultativni protokol UNCRPD-a;

2.  vjeruje da se Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju mora revidirati što je prije moguće kako bi se u potpunosti uskladila s odredbama UNCRPD-a i kako bi se proveo participativni postupak čiji je cilj osigurati izravnu i potpunu uključenost predstavničkih organizacija osoba s invaliditetom;

Za uključivo i pristupačno radno mjesto

3.  poziva Komisiju i države članice da usvoje univerzalne standarde dizajna i smjernice o pristupačnosti okruženja, programa, usluga i proizvoda, uključujući radna mjesta te njihovu opremu i prostorije kako bi ih svi mogli koristiti;

4.  poziva države članice da osiguraju razumnu prilagodbu za osobe s invaliditetom na radnom mjestu, a da radnici za to ne snose nikakve troškove; poziva Komisiju da pripremi jasne smjernice EU-a o razumnoj prilagodbi u kojima se detaljno navode njezini mogući oblici u skladu s potrebama pojedinca kako bi se članak 5. Direktive mogao učinkovito prenijeti u nacionalno zakonodavstvo; poziva Komisiju da pokrene postupke zbog povrede prava i potakne države članice da zajamče uspostavu sustava sankcija u slučaju nepružanja razumne prilagodbe jer je to oblik diskriminacije; smatra da bi Parlament mogao iskoristiti mogućnost pozivanja Komisije da pokrene takve postupke zbog povrede prava; poziva države članice da pripreme materijale za potporu i smjernice te da osiguraju odgovarajuće osposobljavanje u pristupačnim formatima za poslodavce, nositelje dužnosti, radnike i osobe s invaliditetom kako bi razvili potrebno znanje, vještine i svijest o praktičnoj provedbi razumne prilagodbe, čime bi se također uklonili mitovi o njezinim previsokim troškovima;

5.  duboko žali zbog neravnomjerne i loše provedbe Direktive Vijeća 2000/78/EZ u nekim državama članicama, koje ne uspijevaju učinkovito i jednako pratiti i kažnjavati stalne povrede prava EU-a;

6.  ističe da je pravo svih osoba na jednakost pred zakonom i zaštitu protiv diskriminacije univerzalno pravo priznato Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Konvencijom UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, međunarodnim sporazumima o građanskim i političkim pravima te o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koju su potpisale sve države članice; podsjeća da se Konvencijom br. 111 Međunarodne organizacije rada zabranjuje diskriminacija u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja;

7.  poziva države članice da iskoriste ili ispitaju uvođenje obveznih kvota za raznolikost na radnom mjestu kako bi potaknule uključivo radno mjesto s učinkovitim i razmjernim sankcijama za neusklađenost; predlaže da se novčane kazne ponovno investiraju kako bi se postiglo uključivanje; naglašava da takve mjere moraju biti razmjerne, uzimajući u obzir male organizacije; potiče države članice da podrže javna i privatna poduzeća u provedbi godišnjih planova raznolikosti s mjerljivim ciljevima i periodičnim ocjenjivanjem te da podrže poslodavce u zapošljavanju osoba s invaliditetom s pomoću mjera kao što su uspostava dobrovoljnog popisa ili jedinstvenog prozora kandidata s invaliditetom s pomoću kojih će zaposliti kandidate; poziva države članice da uvođenje kvota poprati osposobljavanjem poslodavaca u pogledu sadržaja i opsega primjenjivih pravila; poziva države članice da zaduže javne službe za zapošljavanje da pripreme dobrovoljni popis tražitelja zaposlenja s invaliditetom kako bi pomogle poslodavcima da ispune zahtjeve u pogledu kvota za raznolikost;

8.  poziva institucije EU-a da budu primjer određivanjem kvote za raznolikost i posebne kvote za raznolikost u pogledu zapošljavanja osoba s invaliditetom izradom internih smjernica o razumnoj prilagodbi, osiguravanjem pravednosti i potpune pristupačnosti u postupku zapošljavanja i na radnom mjestu te zapošljavanjem osoba sa svim vrstama invaliditeta na svim razinama i aktivnim traženjem osoba s invaliditetom za popunjavanje radnih mjesta; poziva države članice da učine isto u svojim javnim upravama;

9.  poziva države članice da usvoje održive uključive politike zapošljavanja, kao što su prilagođeni postupci zapošljavanja, skrb o radnim mjestima, prilagođeno, fleksibilno i podupirano zapošljavanje, dijeljenje radnih mjesta, pojedinačno zapošljavanje i potpora te uključiva poduzeća, uzimajući u obzir posebne značajke osoba s različitim vrstama invaliditeta, čime će olakšati njihov pristup tržištu rada; poziva države članice da:

   koriste fiskalne poticaje i druge mjere financijske potpore za poduzeća, uključujući MSP-ove, koja zapošljavaju osobe s invaliditetom ili im pružaju strukovno osposobljavanje i naukovanje;
   podupiru uključiva poduzeća koja putem javne nabave osiguravaju radna mjesta za osobe s invaliditetom na otvorenom tržištu rada;
   promiču prilagođene modele posredovanja u radu;
   promiču društveno odgovorno poslovanje u pogledu zapošljavanja osoba s invaliditetom i podupiru organizacije socijalne ekonomije koje svoju dobit ponovno ulažu u socijalne ciljeve;
   informiraju poslodavce o tim politikama i poticajima;

poziva države članice da podrže poduzeća koja nude ciljane mjere pozitivnog djelovanja kako bi se riješio problem višestrukog nepovoljnog položaja; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse kako bi utvrdile i primijenile ciljanu kombinaciju mjera za potporu ravnopravnom zapošljavanju osoba s invaliditetom;

10.  poziva Komisiju i države članice da hitno uspostave mjere za procjenu ključnih trendova za budućnost rada iz perspektive invaliditeta uz aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom kako bi utvrdile i pokrenule specifične mjere kako bi tržište rada postalo uključivije s obzirom na raznolikost osoba s invaliditetom; u tom kontekstu naglašava važnost uključivih i dostupnih inicijativa s odgovarajućim financiranjem usmjerenih na cjeloživotno učenje, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje te razvoj vještina za osobe s invaliditetom od rane dobi, s posebnim naglaskom na digitalnim i zelenim vještinama u skladu s okolnostima i zahtjevima trenutačnog i budućeg tržišta rada koji se brzo mijenjaju; isto tako ističe važnost pružanja odgovarajuće potpore osobama s invaliditetom tijekom njihova života, boljeg korištenja inovativnih tehnologija kako bi se ujednačili uvjeti i uklonile prepreke obrazovanju i zapošljavanju te kako bi se osobama s invaliditetom olakšao pristup digitalnim alatima i softveru koji su neophodni za njihov neovisan život;

11.  poziva države članice da povećaju kapacitete javnih službi za zapošljavanje kako bi se stvorila mreža uključivih poduzeća, da na svakoj razini zaposle specijalizirane pomoćnike za posao, poput mentora za posao, koji pružaju individualiziranu procjenu potreba, osposobljavanje i potporu osobama s invaliditetom koje traže posao te asistente za pružanje posla dok god je to potrebno kako bi se osobama s invaliditetom pomoglo da rade na otvorenom tržištu rada;

12.  poziva države članice da promiču pristupe koji se temelje na ljudskim pravima u obrazovanju s ciljem uspostave uključivih i nediskriminirajućih obrazovnih sustava te da podupiru razvoj i pružanje osposobljavanja o univerzalnom dizajnu, razumnoj prilagodbi i raznolikosti na radnom mjestu za studente na relevantnim fakultetima uz sudjelovanje osoba s invaliditetom te da olakšaju osposobljavanje mentora za posao, asistenata za pružanje posla, savjetnika za invaliditet i raznolikost s naglaskom na posebnosti različitih invaliditeta;

13.  poziva države članice da zajednički s predstavnicima osoba s invaliditetom kontinuirano ocjenjuju karakteristike, raznolikost i učinkovitost postojećih zaštićenih radionica za pružanje vještina za zapošljavanje osobama s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, da se pobrinu za to da budu obuhvaćeni i zaštićeni pravnim okvirima koji obuhvaćaju socijalnu sigurnost, radne uvjete, minimalne plaće, postupno ukidajući odredbe kojima se krši UNCRPD, posebice njegov članak 27.; poziva Komisiju da prati taj proces; podsjeća da bi zaštićene radionice trebale biti ograničene na određeno razdoblje radnog vijeka osoba s invaliditetom; u tom pogledu poziva države članice da razviju i promiču uključive modele zapošljavanja na otvorenom tržištu rada i izvan zaštićenih radionica, u potpunosti u skladu s UNCRPD-om; nadalje ustraje u tome da bi radnici s invaliditetom u zaštićenim radionicama trebali imati barem jednaka prava i status kao i radnička prava osoba koje rade na otvorenom tržištu rada; u tom pogledu poziva države članice da ubrzaju deinstitucionalizaciju, osiguraju učinkovite, regionalne i decentralizirane sustave skrbi, uključujući usluge socijalne aktivacije, na svim razinama društva te da osiguraju lakše uključivanje osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada i u društvo u cjelini;

14.  žali zbog činjenice da diskriminacija utemeljena na religiji ili uvjerenju, invaliditetu, dobi ili spolnoj orijentaciji može ugroziti postizanje ciljeva iz UEU-a;

15.  pozdravlja inicijative Komisije kao što je Nagrada za pristupačnost grada osobama s invaliditetom i zalaže se za inicijative na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

16.  žali zbog toga što se osobe s intelektualnim ili psihosocijalnim teškoćama pri ostvarivanju svojih prava suočavaju s višestrukim pravnim, institucijskim, komunikacijskim i društvenim preprekama, što ih sprečava da glasaju, da se kandidiraju na izborima za javnu dužnost, da sudjeluju u građanskom životu ili da jednostavno imaju pravo odlučivati o vlastitom životu; potiče države članice da poduzmu hitne mjere za reformu svojih pravnih okvira kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom imaju pravnu sposobnost na jednakoj osnovi kao i druge osobe u svim aspektima života, u skladu s člankom 12. Konvencije, te podsjeća da se moraju zajamčiti politička prava osoba s invaliditetom i mogućnost da ih one uživaju na ravnopravnoj osnovi s drugima, u skladu s člankom 29. Konvencije;

17.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se sredstva EU-a ne troše na odvojene programe zapošljavanja za osobe s invaliditetom bez mogućnosti pronalaska nezaštićenog zaposlenja;

Za radno mjesto bez diskriminacije

18.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju s osobama s invaliditetom, njihovim predstavničkim organizacijama i tijelima za ravnopravnost s ciljem pripreme i pokretanja sveobuhvatnih kampanja za podizanje svijesti i ciljanog osposobljavanja u pristupačnim formatima i znakovnim jezicima, usmjerenih na poslodavce, nositelje dužnosti u svim područjima i društvu u širem smislu, u pogledu sposobnosti i doprinosa osoba s invaliditetom te o koristima raznolikosti, jednakosti i nediskriminacije, kako bi se iskorijenila postojeća stigmatizacija i predrasude protiv osoba s invaliditetom, radi borbe protiv nasilja i zlostavljanja i kako bi se ostvarila uključiva jednakost za sve;

19.  ističe važnost pristupa informacijama za žrtve diskriminacije; smatra da države članice moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da žrtve mogu dobiti i da im se pruže razumni i raspoloživi pravni savjeti i pravna pomoć tijekom cijelog pravosudnog postupka, uključujući i povjerljivo osobno savjetovanje te emocionalnu, osobnu i moralnu podršku koju pružaju tijela za jednakost ili odgovarajući posrednici; nadalje, poziva države članice da se bore protiv uznemiravanja i nasilja na radu koje ugrožava dostojanstvo osobe i/ili stvara agresivno radno okruženje;

20.  poziva države članice da poduzmu aktivne mjere za zaštitu nediskriminacije za sve, uključujući osobe s invaliditetom, da osiguraju, u skladu s UNCRPD-om, pristupačnost radnih mjesta, prijevoza i izgrađenog okoliša te da osiguraju razumne prilagodbe osobama s invaliditetom u svim fazama rada, od zapošljavanja do napredovanja u karijeri, radi sigurnih i zdravih radnih uvjeta i pomoći putem rada; poziva institucije EU-a da poduzmu iste mjere; poziva države članice da se pobrinu za to da osobe s invaliditetom mogu ostvarivati svoja radnička i sindikalna prava pod jednakim uvjetima te da su zaštićena od nasilja, zlostavljanja na radnom mjestu, zlostavljanja na internetu i uznemiravanja, uključujući spolno uznemiravanje, posebno ono usmjereno na žene s invaliditetom; u tu svrhu potiče države članice da ratificiraju Istanbulsku konvenciju koja bi trebala imati transverzalni učinak na cjelokupno zakonodavstvo EU-a s posebnim naglaskom na žene s invaliditetom koje su suočene s višestrukom diskriminacijom i češće su žrtve uznemiravanja na radnom mjestu; poziva institucije EU-a da poduzmu iste mjere;

21.  također naglašava potrebu za Jamstvom za prava osoba s invaliditetom s posebnim mjerama usmjerenima na potrebe žena s invaliditetom;

22.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se politike uključivanja koje se provode na sektorskoj razini i razini poduzeća uspostave uz savjetovanje s predstavnicima radnika;

23.  poziva Komisiju i države članice da pruže potporu radnicima s invaliditetom koji je posljedica nesreće da nastave raditi ili da dotičnoj osobi ponude ekvivalentan posao koji odražava njihove nove vještine, bez gubitka prava i radnih uvjeta koje su imali prije ozljede;

24.  poziva Komisiju i države članice da pri pružanju potpore u zapošljavanju i ponovnom zapošljavanju osoba s invaliditetom zauzmu preventivan i uključiv pristup sigurnosti i zdravlju na radnom mjestu; napominje da bi se to moglo postići integriranim načinima koji kombiniraju sigurnost i zdravlje na radnom mjestu s raznim oblicima mjera zapošljavanja kao što su individualizirana potpora, savjetovanje, usmjeravanje te pristup općem i strukovnom obrazovanju i osposobljavanju;

25.  poziva Komisiju i države članice da riješe problem postojećih razlika u plaćama s obzirom na rod, invaliditet i etničko podrijetlo te da se tako bore protiv izravne i neizravne diskriminacije u plaćama i rizika od siromaštva unatoč zaposlenju za radnike koji se suočavaju s preprekama na poslu i koji su izloženi višestrukoj diskriminaciji, posebice LGBTI osoba, žena, Roma i izbjeglica; očekuje da će Komisija u prvom tromjesečju 2021. predstaviti najavljeno zakonodavstvo o transparentnosti plaća na radnom mjestu kako bi se borila protiv razlike u plaćama s kojom se suočavaju društvene skupine u nepovoljnom položaju, posebno osobe s invaliditetom;

26.  naglašava da zaštita transrodnih osoba od diskriminacije pri zapošljavanju mora biti učinkovita i poziva države članice da se bore protiv te diskriminacije, posebno u području zapošljavanja;

27.  poziva države članice da osobama s invaliditetom, prilikom ulaska na tržište rada ili prelaska određenog dohodovnog praga, ne oduzmu naknade kojima se pokrivaju dodatni troškovi povezani s invaliditetom jer takva praksa pridonosi siromaštvu unatoč zaposlenju i siromaštvu u starijoj dobi jer te naknade služe kao potpora osobama s invaliditetom u prevladavanju prepreka i mogu pomoći u jamčenju njihova dostojanstva i jednakosti;

28.  poziva države članice da omoguće dovoljnu fleksibilnost u pružanju socijalne potpore i naknada kako bi se osigurala njihova prilagodljivost pojedinačnim potrebama i karijerama osoba s invaliditetom;

29.  traži od Komisije da procijeni jesu li države članice uvele detaljne odredbe za ostvarivanje prava na rodiljni dopust, očinski dopust, roditeljski dopust te bolovanje, kao i fleksibilne radne uvjete te da provjeri jesu li oni prilagođeni različitim potrebama majki s invaliditetom, majki djece s invaliditetom ili dugotrajnom bolešću ili majki u posebnim okolnostima, kao što su one koje se suočavaju s preranim porodom; poziva na donošenje ambicioznijih mjera za promicanje jednake uloge muškaraca kao njegovatelja; poziva države članice da predstave nacionalne strategije za potporu neformalnim njegovateljima; ustraje u potrebi za visokokvalitetnim i pristupačnim uslugama skrbi o djeci kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje žena u radnom okruženju;

30.  poziva Komisiju da predloži zakonodavstvo o standardima za tijela za jednakost nakon konzultacija s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom, čime bi im se dali snažniji mandat i adekvatni resursi za zaštitu jednakog postupanja prema osobama s invaliditetom i osiguralo širenje pristupačnih informacija za sve;

31.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju održivo financiranje izgradnje kapaciteta predstavničkih organizacija osoba s invaliditetom i prepoznaju njihovu važnu ulogu u borbi protiv diskriminacije osoba s invaliditetom;

32.  poziva Komisiju i države članice da usklade definiciju invaliditeta i zajamče uzajamno priznavanje statusa osobe s invaliditetom u svim državama članicama kako bi se osiguralo slobodno kretanje osoba s invaliditetom i uživanje njihovih prava koja proizlaze iz građanstva EU-a; u tu svrhu poziva Komisiju i države članice da provedu studiju postojećeg zakonodavstva i prikupe najbolje prakse od država članica; potvrđuje da je slobodno kretanje temeljno pravo u EU-u; stoga poziva Komisiju i države članice da prošire upotrebu iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom na sve države članice i da prošire njezino područje primjene tako što će omogućiti priznavanje invaliditeta i pristup uslugama diljem EU-a, čime će se osobama s invaliditetom olakšati život i rad u inozemstvu; poziva Komisiju da uspostavi središnju informacijsku točku na nacionalnim znakovnim jezicima i u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom o uslugama dostupnima osobama s invaliditetom u različitim državama članicama;

33.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju i promiču osobnu pomoć pod vodstvom korisnika u skladu s općom napomenom br. 5 Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom, kako bi se potaknuo samostalan život i uključenost na tržište rada; podsjeća da se zbog posebne prirode osobne pomoći odredbe o slobodnom kretanju moraju prilagoditi potrebama osoba s invaliditetom; poziva EU da poduzme mjere za rješavanje pitanja osobne pomoći, posebno u pogledu slobodnog kretanja osoba s invaliditetom i njihovih osobnih asistenata;

34.  podsjeća na to da nove tehnologije predstavljaju i mogućnosti i izazove za sve radnike, posebno za osobe s invaliditetom; u tom pogledu naglašava da bi nove tehnologije mogle predstavljati velike izazove u pogledu pristupačnosti za osobe s invaliditetom; stoga ističe da pristupačnost mora biti preduvjet za svaku inicijativu EU-a te da bi EU trebao poduzeti mjere za potporu primjeni univerzalnog dizajna i jamčenje dostupnosti i cjenovne pristupačnosti pomoćnih tehnologija; poziva Komisiju da u skladu s UNCRPD-om zajamči potpunu i učinkovitu dostupnost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i sustava na ravnopravnoj osnovi te da u tom kontekstu primijeni smjernice kojima se podupiru programeri tehnologija umjetne inteligencije kako bi se u razvojnim procesima uzele u obzir potrebe osoba s invaliditetom, čime bi se izbjeglo stvaranje novih diskriminatornih pristranosti; poziva Komisiju i države članice da podupru istraživačke programe usmjerene na razvoj pomoćnih tehnologija, uključujući robotiku, digitalne tehnologije i umjetnu inteligenciju, kako bi se omogućila potpuna integracija osoba s invaliditetom u sve aspekte života; poziva države članice da osiguraju da osobe s invaliditetom imaju pristup cjenovno pristupačnim digitalnim alatima i softveru koji su prilagođeni njihovim potrebama te da se pri definiranju najprikladnijih digitalnih alata ili softvera za pojedinačne potrebe osoba s invaliditetom temelje na stručnom znanju organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

Daljnje ciljane mjere i uključivanje prava osoba s invaliditetom

35.  pozdravlja javno savjetovanje Komisije o njezinoj strategiji EU-a za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.; poziva Komisiju da stavi poseban naglasak na strategiju zapošljavanja te da obuhvati sve odredbe UNCRPD-a, da postavi jasne, mjerljive i ambiciozne ciljeve koje se odnose na raznolikost na radnom mjestu koja odražava heterogenost osoba s invaliditetom, da riješi pitanje višestruke i višedimenzionalne diskriminacije te da prati učinkovitost strategije uz sudjelovanje osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija; naglašava da je suradnja s tijelima, socijalnim partnerima, organizacijama i civilnim društvom na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini neophodna za provedbu strategije i UNCRPD-a; poziva Komisiju da predloži mjere za suočavanje s izazovima povezanima s bolešću COVID-19 i kršenjem prava osoba s invaliditetom; naglašava da se diskriminacija na temelju invaliditeta pogoršala tijekom pandemije bolesti COVID-19, ugrožavajući živote osoba s invaliditetom i ugrožavajući njihovo fizičko i mentalno zdravlje; poziva Komisiju da poveže buduću strategiju za osobe s invaliditetom s procesom Europskog semestra;

36.  poziva na prikupljanje podataka o invaliditetu na razini EU-a s pristupom utemeljenim na ljudskim pravima, uključujući zapošljavanje i strukovno obrazovanje i osposobljavanje, razvrstanih prema spolu, dobi, vrsti invaliditeta, rasi/etničkom podrijetlu, spolnoj orijentaciji, razini obrazovanja itd., uključujući osobe s invaliditetom koje su dosad bile izostavljene iz statističkih podataka; poziva na prikupljanje podataka o utjecaju krize uzrokovane bolešću COVID-19 na osobe s invaliditetom kako bi se predložile politike za pripremu za buduće krize;

37.  poziva sve institucije EU-a i države članice da postupaju u skladu sa sloganom „ništa o nama bez nas” i da uspostave blisku suradnju s osobama s invaliditetom i njihovim predstavničkim organizacijama, da iskoriste njihova stručna znanja te da ih aktivno uključe u sve faze donošenja relevantnih odluka, zakonodavstva, strategija, politika i program, uključujući glavne;

38.  poziva Komisiju i države članice da uključe prava osoba s invaliditetom, uzimajući u obzir posebnu situaciju osoba izloženih višestrukoj diskriminaciji, u sve prijedloge povezane sa zapošljavanjem, uključujući one koji se odnose na očekivane promjene u budućnosti rada, kao i pri osmišljavanju i provedbi mjera usmjerenih na razvoj digitalnih i zelenih vještina;

39.  poziva Komisiju, posebno Radnu skupinu za ravnopravnost, i države članice da sustavno uključuju prava osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na osobe izložene višedimenzionalnoj diskriminaciji, u sve relevantne zakone, politike i programe s obzirom na to da je jednakost u zapošljavanju neodvojiva od jednakog pristupa obrazovanju, zdravstvu, stanovanju, pravdi i socijalnoj zaštiti te da se usredotoče na pristupačnost kako bi se ostvario napredak prema dostupnom izgrađenom okruženju, javnim prostorima, prometu te informacijskim i komunikacijskim tehnologijama itd.; u tom pogledu naglašava potrebu za uspostavom kontaktne točke za osobe s invaliditetom u svim institucijama EU-a, uključujući u svim glavnim upravama Komisije i agencijama EU-a, te međuinstitucijskog koordinacijskog mehanizma kako bi se osiguralo uključivanje invaliditeta u sve zakonodavstvo EU-a;

40.  zabrinut je zbog postojanja znatnih prepreka u pristupu informacijama i komunikaciji za osobe s invaliditetom, posebno za slijepe i gluhe osobe, osobe s intelektualnim teškoćama i osobe s poremećajima iz spektra autizma; podsjeća da razlike u sposobnosti pojedinaca da primaju i prenose informacije te da koriste informacijske i komunikacijske tehnologije doprinose jazu u pogledu znanja, zbog čega nastaju nejednakosti;

41.  poziva na međusektorsku i sveobuhvatnu reviziju prava i politike Unije kako bi se osigurala njihova potpuna usklađenost s UNCRPD-om;

42.  poziva države članice da integriranim pristupom riješe problem diskriminacije i nasilja nad djecom s invaliditetom te da prepoznaju da su ona izložena većem riziku da postanu žrtve takvog ponašanja; naglašava da bi glas djece s invaliditetom trebao biti zastupljen u oblikovanju, provedbi i praćenju zakona, politika, usluga i mjera koje se na njih odnose;

43.  naglašava da je u novi pakt o migracijama i azilu potrebno uvrstiti posebne i odgovarajuće odredbe kako bi se na odgovarajući način odgovorilo na potrebe osoba s invaliditetom u svim fazama i postupcima;

44.  žali zbog toga što se pravom Unije pojedinci ne štite od diskriminacije na temelju invaliditeta izvan radnog mjesta i područja zapošljavanja;

45.  poziva Vijeće da bez daljnje odgode deblokira pregovore o predloženoj horizontalnoj direktivi protiv diskriminacije i o njoj postigne dogovor, čime bi se zaštita osoba s invaliditetom proširila izvan područja zapošljavanja;

46.  duboko je zabrinut je zbog toga što većina općih programa, uključujući programe obuhvaćene strukturnim fondovima, ne dospijeva do onih koji se nalaze u najnepovoljnijem položaju, uključujući osobe s invaliditetom; stoga poziva Europski revizorski sud da temeljito provjeri uspješnost programa EU-a, s posebnim naglaskom na programe obrazovanja i zapošljavanja kao što su Europski socijalni fond plus (ESF+), Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Erasmus+;

47.  poziva Komisiju da zajamči da će se sredstvima EU-a poštovati standardi EU-a i međunarodni standardi ljudskih prava te konvencije poput UNCRPD-a te da se njima neće podupirati mjere i programi koji doprinose segregaciji i socijalnoj isključenosti; nadalje, poziva Komisiju da financira mjere za stvaranje pristupačnih okruženja, proizvoda, usluga, praksi i uređaja, za poticanje deinstitucionalizacije i podupiranje osobne pomoći te da zajamči da mjere financirane sredstvima EU-a dopru do osoba s invaliditetom i osiguraju njihovo aktivno sudjelovanje u društvu;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica i država kandidatkinja, Agenciji EU-a za temeljna prava, Europskom revizorskom sudu, Sudu Europske unije, Europskom ombudsmanu, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru radi distribucije podnacionalnim parlamentima i vijećima, Vijeću Europe i Ujedinjenim narodima.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35.
(2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(3) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.
(4) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68.
(5) SL L 327, 2.12.2016., str. 1.
(6) SL L 151, 7.6.2019., str. 70.
(7) SL L 183, 29.6.1989., str. 1.
(8) SL L 167, 4.7.2018., str. 28.
(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0183.
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0156.
(11) SL C 363, 28.10.2020., str. 164.
(12) SL C 356, 4.10.2018., str. 110.
(13) SL C 101, 16.3.2018., str. 138.
(14) SL C 353, 27.9.2016., str. 41.
(15) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9.
(16) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 23.
(17) SL C 187, 18.7.1988., str. 236.
(18) SL C 379, 7.12.1998., str. 66.
(19) SL C 224, 27.6.2018., str. 68.
(20) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
(21) SL C 411, 27.11.2020., str. 94.
(22) SL C 204, 13.6.2018., str. 179.
(23) Primjenjujemo pojam „osobe s invaliditetom” iz članka 1. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom: „osobe s invaliditetom osobe su koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s ostalima”.
(24) Članci 21. i 26. Povelje.
(25) Uredba (EU) 2019/1700 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. listopada 2019. o uspostavi zajedničkog okvira za europske statistike o osobama i kućanstvima koje se temelje na podacima o pojedincima prikupljenima na uzorcima, izmjeni uredaba (EZ) br. 808/2004, (EZ) br. 452/2008 i (EZ) br. 1338/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1177/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ) br. 577/98. (SL L 261 I, 14.10.2019., str. 1.).
(26) Statistički podaci EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) 2017.
(27) Ibid.
(28) EU SILC 2017.
(29) ONCE i Europska unija slijepih, „Izvješće o situaciji slijepih i slabovidnih osoba u pogledu zapošljavanja u Europi nakon 10 godina Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom: izazovi i prilike”, listopad 2019.
(30) Inclusion Europe.
(31) Autism Europe, „Autizam i posao – zajedno možemo”, 2014.
(32) Komisija za jednakost i ljudska prava, izvješće o istraživanju br. 107 – istraživanje o razlikama u plaći, „Razlike u plaći osoba s invaliditetom”, kolovoz 2017.
(33) Europski centar za pitanja manjina, studija br. 8, „Čak ni na marginama: Gdje su Romi s invaliditetom?”, veljača 2016.
(34) Stonewall, „LGBT u Britaniji – radno izvješće”, 2018.
(35) Istraživanje je provela Europska mreža centara neovisnog življenja (ENIL).

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti