Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2020/2118(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0151/2021

Podneseni tekstovi :

A9-0151/2021

Rasprave :

PV 23/06/2021 - 13
CRE 23/06/2021 - 13

Glasovanja :

PV 23/06/2021 - 21
CRE 23/06/2021 - 21

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2021)0308

Usvojeni tekstovi
PDF 198kWORD 66k
Srijeda, 23. lipnja 2021. - Bruxelles
Uloga razvojne suradnje i humanitarne pomoći EU-a u svrhu rješavanja posljedica pandemije bolesti COVID-19
P9_TA(2021)0308A9-0151/2021

Rezolucija Europskog parlamenta od 23. lipnja 2021. o ulozi razvojne suradnje i humanitarne pomoći EU-a u svrhu rješavanja posljedica pandemije bolesti COVID-19 (2020/2118(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izjavu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od 30. siječnja 2020. kojom se bolest COVID-19 proglašava izvanrednim stanjem javnog zdravlja od međunarodnog značaja,

–  uzimajući u obzir uvodne napomene glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije na medijskoj konferenciji 11. ožujka 2020. o bolesti COVID-19, na kojoj je ona proglašena pandemijom,

–  uzimajući u obzir izvješće Ujedinjenih naroda (UN) iz ožujka 2020. naslovljeno „Zajednička odgovornost, globalna solidarnost: odgovor na društveno-gospodarske posljedice bolesti COVID-19”,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Grupe Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda od 25. ožujka 2020. o pozivu na djelovanje u vezi s dugom država članica Međunarodnog udruženja za razvoj te priopćenje ministara financija skupine G20 i guvernera središnjih banaka od 15. travnja 2020. kojim se najavljuje privremena obustava otplate dugova za najsiromašnije države koje zatraže restrukturiranje,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 74/270 od 2. travnja 2020. o globalnoj solidarnosti u borbi protiv koronavirusa (COVID-19),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 74/274 od 20. travnja 2020. o međunarodnoj suradnji s ciljem osiguravanja globalnog pristupa lijekovima, cjepivima i medicinskoj opremi za borbu protiv bolesti COVID-19,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. travnja 2020. o globalnom odgovoru EU-a na bolest COVID-19 (JOIN(2020)0011),

–  uzimajući u obzir međunarodnu donatorsku konferenciju održanu 4. svibnja 2020., čiji je domaćin bio EU, zajedno sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim partnerima, a na kojoj je prikupljeno 7,4 milijardi EUR početnog kapitala za pokretanje globalne suradnje u području istraživanja,

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća od 28. svibnja 2020. o uspostavi instrumenta oporavka Europske unije za potporu oporavku nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0441), kojim se predlaže izdvajanje do 5 milijardi EUR u cijenama iz 2018. za humanitarnu pomoć izvan Unije,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 8. lipnja 2020. o inicijativi „Team Europe” za globalni odgovor na bolest COVID-19,

–  uzimajući u obzir prijedlog sadržan u nacrtu zaključaka Vijeća od 10. srpnja 2020. da se u okviru instrumenta Next Generation EU osigura 5 milijardi EUR za humanitarnu pomoć putem Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju,

–  uzimajući u obzir prijedlog Vijeća sadržan u nacrtu zaključaka od 10. srpnja 2020. o definiranju jasnih kriterija i načina za raspodjelu omotnice nove pričuve za solidarnost i pomoć u nuždi,

–  uzimajući u obzir komponentu Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) u Globalnom planu za humanitarni odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 za 2020. naslovljenu „Rješavanje utjecajâ bolesti COVID-19 u krizama povezanim s hranom, travanj-prosinac 2020.”,

–  uzimajući u obzir članak Fonda Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) naslovljen „Zaštita najugroženije djece od posljedica koronavirusa: program djelovanja”, objavljen 3. travnja 2020. i ažuriran 21. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetskog programa za hranu (WFP) od 29. rujna 2020. naslovljeno „Globalni odgovor Svjetskog programa za hranu na bolest COVID-19”,

–  uzimajući u obzir izvješće Informacijske mreže za sigurnost hrane od 20. travnja 2020. naslovljeno „Globalno izvješće 2020. o krizi hrane 2020.: zajednička analiza za bolje odluke”,

–  uzimajući u obzir izvješće s Konferencije UN-a o trgovini i razvoju od 19. studenoga 2020. naslovljeno „Utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na trgovinu i razvoj: prijelaz na novo normalno stanje",

–  uzimajući u obzir izvješće FAO-a, Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj, UNICEF-a, Svjetskog programa za hranu i Svjetske zdravstvene organizacije iz 2020. naslovljeno „Stanje sigurnosti opskrbe hranom i prehrane u svijetu 2020.: transformacija prehrambenih sustava za povoljnu zdravu hranu”,

–  uzimajući u obzir dokument Skupine stručnjaka na visokoj razini za sigurnost opskrbe hranom i ishranu Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom (CFS) iz rujna 2020. naslovljen „Učinci bolesti COVID-19 na sigurnost opskrbe hranom i prehranu: razvoj učinkovitih političkih odgovora za borbu protiv gladi i pothranjenosti”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Svjetske zdravstvene skupštine od 28. svibnja 2019. o vodi, sanitarnim uslugama i higijeni u zdravstvenim ustanovama,

–   uzimajući u obzir izvješće o napretku Zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV-a/AIDS-a (UNAIDS) od 23. studenoga 2020. naslovljeno „COVID-19 i HIV: izvješće o napretku za 2020.”,

–  uzimajući u obzir Političku deklaraciju UN-a sa sastanka na visokoj razini o univerzalnom zdravstvenom osiguranju od 23. rujna 2019. naslovljenu „Univerzalno zdravstveno osiguranje: Zajednički radimo na izgradnji zdravijeg svijeta”,

–  uzimajući u obzir izvješće WHO-a od 15. listopada 2020. naslovljeno „Globalno izvješće o tuberkulozi za 2020.”,

–  uzimajući u obzir preporuke s konzultacija Svjetske zdravstvene organizacije o zoonozama od 5. svibnja 2004.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III – ambiciozan plan za rodnu ravnopravnost i jačanje položaja žena u okviru vanjskog djelovanja EU-a,

–  uzimajući u obzir sažetak politike agencije UN Women od 9. travnja 2020. naslovljen „Učinak bolesti COVID-19 na žene”,

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) od 27. travnja 2020. naslovljeno „Učinak pandemije bolesti COVID-19 na planiranje obitelji i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, sakaćenja ženskih spolnih organa i dječjih brakova”,

–  uzimajući u obzir članak UNFPA-e od 28. travnja 2020. naslovljen „Zbog pandemije bolesti COVID-19 očekuju se milijuni više slučajeva nasilja, dječjih brakova, sakaćenja ženskih spolnih organa, neželjenih trudnoća”,

–  uzimajući u obzir Međunarodne zdravstvene propise Svjetske zdravstvene organizacije iz 2005.,

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju iz 2018. naslovljen „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”,

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći iz 2008.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2015. o krizi uzrokovanoj ebolom: dugoročne pouke i rješenja za jačanje zdravstvenih sustava u zemljama u razvoju s ciljem sprečavanja budućih kriza(1),

–  uzimajući u obzir studiju profesorice Sabine Oertelt-Prigione od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Učinak spola i roda tijekom pandemije bolesti COVID-19”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(2),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9-0151/2021),

A.  budući da je bolest COVID-19 globalna pandemija kojom su pogođene sve zemlje na svijetu;

B.  budući da su prema posebnom izvješću Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju iz 2020. naslovljenom „Utjecaj pandemije bolesti COVID-a 19 na trgovinu i razvoj: prijelaz na novo normalno stanje” poremećaji uzrokovani bolešću COVID-19 imali stvarne i nerazmjerne posljedice na ugrožena kućanstva s niskim prihodima i kućanstva u nepovoljnom položaju, migrante, radnike u sivom gospodarstvu, a često i žene, posebno u zemljama u razvoju, u kojima stanovništvo nije obuhvaćeno mrežnom socijalnog osiguranja te je posebno pogođeno povećanjem nezaposlenosti;

C.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 povećala rodno uvjetovano nasilje, dječje brakove i postojeće nejednakosti, posebno u pogledu pristupa zdravstvenim uslugama, uključujući usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, te je već dijelom poništila napredak postignut proteklih desetljeća u području rodne ravnopravnosti;

D.  budući da za humanitarnu pomoć nedostaju znatna financijska sredstva, što otežava odgovarajući odgovor na posljedice pandemije bolesti COVID-19 u zemljama u razvoju;

E.  budući da su se gospodarske i socijalne posljedice pandemije bolesti COVID-19 najviše osjetile u zemljama u razvoju; budući da se očekuje da će 2020. po prvi put u više od 20 godina globalno porasti ekstremno siromaštvo, što će kod ugroženih osoba dovesti do prodaje imovine, povećanog zaduživanja i trošenja štednje;

F.  budući da se kratkoročna humanitarna pomoć mora kombinirati s potporom za rješavanje postojećih izazova kao što su sigurnost, siromaštvo, mir, demokracija i klimatske promjene kako bi se povećala dugoročna otpornost;

G.  budući da su milijuni izbjeglica diljem svijeta, koji često žive u gusto naseljenim izbjegličkim kampovima ili prihvatnim centrima u kojima se procjenjuje da živi barem 3,7 milijuna djece, izloženi nerazmjerno visokom riziku od zaraze;

H.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 imala golem utjecaj na pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, posebno za žene i mlade, zbog promjene prioriteta i ometanog pružanja usluga spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te ograničenja putovanja i promjena u ponašanju kako bi se očuvalo zdravlje; budući da zbog bolesti COVID-19 dodatnih 49 milijuna žena nije imalo na raspolaganju moderna kontracepcijska sredstva;

I.  budući da su klimatske promjene i kontinuirani, svjetski gubitak biološke raznolikosti i uništavanje prirodnih staništa znatno povećali rizik od razvoja zoonotskih bolesti; budući da se pandemija bolesti COVID-19 ni u kojem slučaju ne smije koristiti kao izlika za kašnjenja u rješavanju hitnih klimatskih i okolišnih problema; budući da nakon izbijanja pandemije bolesti COVID-19 postoji hitna potreba za zelenom, socijalnom obnovom svjetskog gospodarstva;

J.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 znatno pogoršala postojeće probleme u pogledu duga zemalja u razvoju, čime su dodatno ugroženi njihovi napori za mobilizaciju dostatnih sredstava za postizanje ciljeva održivog razvoja, uz istodobno znatno smanjenje globalnih doznaka i izravnih stranih ulaganja;

K.  budući da su tijekom pandemije bolesti COVID-19 pritisak na javnozdravstvene sustave i mjere ograničavanja kretanja dodatno ograničili pristup uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te budući da to ugrožava zdravlje žena;

L.  budući da je prema podacima UNICEF-a 2020. godine 1,6 milijardi djece i mladih diljem svijeta bilo pogođeno zatvaranjem škola, pri čemu mnogi nemaju pristup internetu kod kuće; budući da bi najmanje 24 milijuna učenika mogla napustiti školovanje zbog pandemije bolesti COVID-19;

M.  budući da pandemija bolesti COVID-19 povećava potrebe zajednica pogođenih ekstremnim vremenskim prilikama, prirodnim katastrofama i klimatskim promjenama;

N.  budući da su poremećaji u sustavima obrazovanja i osposobljavanja diljem svijeta uzrokovani pandemijom bolesti COVID-19 vjerojatno nezapamćeni u suvremenoj povijesti, a zatvaranje škola i ustanova za osposobljavanje pogađa globalno 94 % učenika, što prema UNESCO-u predstavlja trajnu prijetnju za budućnosti mnogih mladih ljudi, osobito djevojaka; budući da su zbog zatvaranja škola zbog pandemije djeca u ranjivoj situaciji bila uskraćena za školsku prehranu i usluge povezane s hranom koje su ključne za njihovo zdravlje, čime se broj djece koja žive u gladi 2020. povećao za 36 milijuna te se povećala njihova izloženost nasilju i zlostavljanju;

O.  budući da je pandemijom istaknuta krhkost globalnih lanaca opskrbe, posebno u prehrambenom i zdravstvenom sektoru, te je povećana ranjivost zemalja u razvoju koje o njima ovise; budući da pandemija predstavlja priliku za razvoj održivijih i otpornijih lanaca opskrbe, među kojima su i regionalni vrijednosni lanci, te za poticanje regionalne integracije; budući da su nesigurnost opskrbe hranom i pothranjenost u porastu kao sekundarna posljedica pandemije;

P.  budući da obrazovanje ima ključnu ulogu u prekidanju lanca siromaštva i smanjenju nejednakosti; budući da je cilj održivog razvoja br. 4 zajamčiti uključivo i ravnopravno kvalitetno obrazovanje i promicati mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve te da je to ključno i za postizanje drugih ciljeva održivog razvoja; budući da je doprinos kulture održivom razvoju istaknut u nekoliko ciljeva održivog razvoja, posebno u 4. cilju održivog razvoja;

Q.  budući da će pandemija imati razorne posljedice za ljude u zemljama s nedovoljno financiranim zdravstvenim sustavima, posebno za žene i djevojke, te za osobe koje žive u zemljama pogođenima sukobom; budući da će zbog pandemije do 2021. više od 47 milijuna žena i djevojčica diljem svijeta živjeti ispod granice siromaštva;

R.  budući da će se gospodarskim posljedicama mjera poduzetih za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 u zemljama u razvoju pogoršati postojeće nejednakosti i nedostaci, među ostalim daljnjim slabljenjem zdravstvene infrastrukture, povećanjem nesigurnosti opskrbe hranom, povećanjem razlika u obrazovanju te povećanjem siromaštva i socijalne isključenosti;

S.  budući da je prema izvješću WHO-a i UNICEF-a iz prosinca 2020. oko 1,8 milijardi ljudi izloženo povećanom riziku od zaraze bolešću COVID-19 i drugim bolestima jer borave ili rade u zdravstvenim ustanovama bez osnovnih vodnih usluga;

T.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 ozbiljno utjecala na rutinske programe cijepljenja i druge osnovne zdravstvene usluge, čime se ugrožavaju životi;

U.  budući da se prema nedavnim podacima UNFPA-e procjenjuje da će kašnjenje ili prekid programa informiranja u zajednicama i obrazovanja o štetnim praksama na globalnoj razini tijekom sljedećeg desetljeća dovesti do 2 milijuna više slučajeva genitalnog sakaćenja žena i 13 milijuna više dječjih brakova u usporedbi s procjenama prije pandemije;

V.  budući da su mjere ograničavanja kretanja imale posebno ozbiljan utjecaj na osobe s tjelesnim i intelektualnim teškoćama;

W.  budući da su u okviru međunarodnih nastojanja usmjerenih na promicanje učinkovite i otporne povezanosti humanitarnog djelovanja, razvoja i mira potrebni bolja koordinacija, dijeljenje kapaciteta i suradnja;

X.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 povećala kršenja ljudskih prava i stigmatizaciju te diskriminaciju s kojom se suočavaju osobe koje žive s HIV-om, LGBTI osobe i druge ranjive skupine, naglašavajući kritičnu potrebu da se odgovori na bolest COVID-19 budu uklopljeni u ljudska prava i jednakost, kako je naučeno iz odgovora na HIV; budući da je ključnim dijelovima stanovništva povremeno uskraćen pristup uslugama ili su nad njima diskriminatorno provođena pravila o ograničavanju kretanja uslijed bolesti COVID-19;

Y.  budući da će srednjoročne posljedice bolesti COVID-19 vjerojatno imati razoran učinak, preokrenuti niz godina razvoja i iziskivati dosad nezabilježenu globalnu suradnju;

Z.  budući da je kriza uzrokovana pandemijom ubrzala digitalnu tranziciju i prijelaz na nove alate za učenje kao što je učenje na daljinu i kombinirano učenje;

AA.  budući da je ključno još jednom priznati da postizanje ciljeva održivog razvoja i ciljeva Pariškog sporazuma zahtijeva ulaganje u ljudski razvoj i primjenu pristupa temeljenog na pravima, uz istodobno poštovanje načela iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju;

Pristup „Team Europe”

1.  pozdravlja globalni odgovor EU-a na pandemiju bolesti COVID-19 kojim je EU pokazao ambiciju da preuzme vodstvo i pokaže solidarnost sa svim partnerskim zemljama, uključujući s onima pogođenima sukobima i humanitarnim krizama; međutim, ističe da su u osnovi trenutačna sredstva preraspodijeljena iz drugih proračunskih linija te da se mora riješiti problem dijeljenja pomoći unaprijed; traži da se kriteriji raspodjele za dodjelu sredstava ažuriraju u skladu s posljedicama pandemije u partnerskim zemljama; stoga poziva na mobilizaciju znatnih novih fleksibilnih sredstava kako bi se zemljama u razvoju diljem svijeta pomoglo u borbi protiv izravnih i neizravnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 te na ispunjavanje njihovih ključnih potreba u vezi sa zdravstvenim upravljanjem i epidemiološkim nadzorom; naglašava da jedan od prvih koraka mora biti brza i globalna dostupnost sigurnih i cjenovno pristupačnih cjepiva, liječenja, opreme, terapije i dijagnostike; ističe da je također važno da se cjepiva daju zdravstvenim i socijalnim radnicima, a zatim nastavnicima i drugim ključnim radnicima te osobama kojima najviše prijeti rizik od razvoja komplikacija prouzročenih bolešću COVID-19; potiče donatore da brzo povećaju službenu razvojnu pomoć kako bi se dosegnule razine na koje su se obvezali u prošlosti, ali nikad nisu ostvarene;

2.  pozdravlja u tom pogledu COVAX, svjetski instrument za jamčenje pravednog i univerzalnog pristupa cjepivima protiv bolesti COVID-19 i snažnu potporu skupine „Team Europe”, koja je najveći donator i dosad je dodijelila više od 850 milijuna EUR toj inicijativi, dok su države članice EU-a i zemlje izvan EU-a već najavile svoju namjeru doniranja viška cjepiva putem COVAX-a; pozdravlja objavu Svjetske zdravstvene organizacije da je u prvom tromjesečju 2021. započela raspodjela cjepiva u 91 zemlji diljem svijeta koja za to ispunjava uvjete i da je do sada isporučeno dvije milijarde doza cjepiva; ističe da bi sigurna cjepiva trebala biti univerzalno dostupna, cjenovno pristupačna i lako pristupačna svima kako bi se suzbila pandemija; naglašava da se prioritet mora dati zdravstvenom osoblju i najranjivijim osobama;

3.  poziva „Team Europe” da ojača djelotvorne mehanizme kako bi se osigurala usklađenost politika za održivi razvoj pa da ih sve institucije EU-a i države članice počnu sustavno i učinkovito koristiti; naglašava da bi EU trebao provoditi procjene učinka na održivost u svim područjima politika, uključujući u pogledu svojih reakcija na pandemiju;

4.  ustraje na tome da se zamah ostvaren zajedničkim pristupom „Team Europe” u pogledu zajedničke analize, zajedničkih programa i zajedničke provedbe mora pretočiti u novi standard za suradnju u područjima humanitarne pomoći i razvojne politike u pravu i u praksi; smatra da bi EU trebao zagovarati ideju da se poveća koordinacija ne samo među državama članicama, već i sa zemljama donatoricama izvan EU-a, kako bi se maksimalno povećala učinkovitost i djelotvornost međunarodne suradnje i humanitarne pomoći; ističe važnost Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa za jamčenje financiranja za ljudski razvoj, uključujući zdravlje, prehranu, vodu, sanitarne usluge i higijenu, socijalnu zaštitu i zaštitu djece te obrazovni sektor; poziva EU i države članice da u zajedničkoj izradi programa daju prednost ljudskom razvoju i zdravlju; potiče Komisiju da se na fleksibilan način koristi humanitarnim i razvojnim instrumentima, u skladu s integriranim zajedničkim pristupom, posebno kada je riječ o financiranju i distribuciji cjepiva;

5.  poziva donatore iz EU-a da se pobrinu za to da se lokalnim organizacijama civilnog društva i međunarodnim nevladinim organizacijama koje djeluju na prvoj liniji na razini zajednice dodijele financijska sredstva za provedbu programa i projekata za borbu protiv pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica kako bi se doprlo do građana koji su najviše zapostavljeni; ističe da je, s obzirom na to da nema dodatnih sredstava za odgovor na bolest COVID-19 i oporavak te s obzirom na to da većina fondova ide u geografske omotnice, ključno osigurati optimalnu komplementarnost financiranja EU-a;

Financiranje humanitarne pomoći

6.  upozorava da pandemija može izazvati humanitarnu krizu; izražava stoga duboku zabrinutost zbog nedovoljnog izdvajanja sredstava za proračun EU-a za humanitarnu pomoć s obzirom na dodatne humanitarne potrebe koje je uzrokovala pandemija; poziva na jasnu distribuciju omotnice nove pričuve za solidarnost i pomoć u nuždi, čiji bi cilj trebao biti uravnoteženo pokriće njezinih obveza u skladu sa sljedećim pravilima: ni za unutarnje ni za vanjske operacije ne smije se izdvojiti više od 60 % godišnjeg iznosa pričuve; 1. listopada svake godine najmanje jedna četvrtina godišnjeg iznosa za „godinu n” mora ostati na raspolaganju za pokrivanje potreba koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine; od 1. listopada, preostala sredstva mogu se mobilizirati za pokrivanje potreba koje se pojave do kraja te godine;

7.  naglašava potrebu za pružanjem humanitarne pomoći, kao što su osoblje i medicinska oprema, najugroženijim skupinama stanovništva, uključujući osobnu zaštitnu opremu i komplete za testiranje; u tom pogledu pozdravlja uspostavu humanitarnog zračnog mosta Europske unije 2020.;

8.  potiče EU i države članice da dodijele dodatna sredstva zemljama koje će biti najteže pogođene pandemijom kako bi se suočile s njezinim izravnim i neizravnim posljedicama te ustraje na potrebi da se ubrza provedba programa hitne pomoći u hrani usmjerenih na one koji su već bili prepoznati kao ranjivi prije krize uzrokovane bolešću COVID-19, uz istodobno provođenje postupaka za smanjenje rizika od zaraze;

Sigurnost opskrbe hranom

9.  naglašava da pandemija ugrožava sigurnost opskrbe hranom u ruralnim, urbanim i prigradskim sredinama; naglašava da je nomadsko stočarstvo ekološki prihvatljiva i okolišno ispravna lokalna metoda proizvodnje hrane i da je ono stoga dio održivog sustava opskrbe hranom; ističe da su stočari posebno osjetljivi na poremećaje u sigurnosti opskrbe hranom i učinke klimatskih promjena; smatra nužnim da se nomadskim stočarima pruži potpora na način da im se osigura siguran pristup lokalnim tržnicama tijekom pandemije kako bi mogli nastaviti opskrbljivati lokalno stanovništvo hranom bogatom bjelančevinama, da bude dopušteno prekogranično kretanje ljudi i stoke, da se njihovim stadima osigura pristup vodi i pašnjacima te da mobilni timovi u zajednici utemeljeni na načelu „Jedno zdravlje” prate situaciju i interveniraju u pojedinačnim slučajevima, ali da također prema potrebi provode intervencije s ciljem očuvanja javnog zdravlja; poziva na prijenos novčanih sredstava za nomadske stočare kako bi se osiguralo ispunjavanje njihovih osnovnih potreba, uključujući hranu i stočnu hranu, te poziva da se u okviru humanitarne pomoći kao pomoć u hrani dostavi i stočna hrana kada je to potrebno;

10.  naglašava potrebu za potporom obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i lokalnim malim i srednjim poduzećima, posebno u poljoprivredno-industrijskom sektoru, kako bi se povećala sigurnost opskrbe hranom i otpornost;

11.  naglašava potrebu da se podrže djelovanja agencija UN-a, prije svega Organizacije za hranu i poljoprivredu i Svjetskog programa za hranu, kao i djelovanje Crvenog križa i Crvenog polumjeseca te međunarodnih nevladinih organizacija, koje za cilj imaju ublažavanje gladi i gubitka sredstava za život te izgradnju otpornih sustava opskrbe hranom, kao što su aktivnosti kojima se nastoji uspostaviti globalni instrument za podatke kojim bi se dostavljale brze informacije o humanitarnim potrebama, da se pruži pomoć u proizvodnji hrane i pristup hrani, da se organizira novčana pomoć i bonovi ili distribucija hrane u naravi i školski obroci, da se razviju veze sustavima socijalne zaštite kojima se može pružiti odgovor na izvanredne situacije, da se stabiliziraju sustavi opskrbe hranom, da se osigura funkcioniranje lokalnih tržnica hrane, lanaca vrijednosti i sustava, uz fokus na male poljoprivrednike i male ribare provedbom sanitarnih mjera za sprečavanje prijenosa bolesti COVID-19 te da se odgovori na druge krize, gospodarske probleme i sukobe kao što je najezda pustinjskih skakavaca u istočnoj Africi; smatra da postupak gospodarskog oporavka pruža priliku za bolju integraciju malih poljoprivrednika i proizvođača na lokalna i regionalna tržišta te za razvoj održivijih izvora zarade; ističe u tom pogledu važnost tehnologije i digitalizacije kao sredstva za posredovanje znanja o tržištu i pristupa tržištu te povećanje širenja malih poduzeća s pomoću alata kao što su mobilne aplikacije za plaćanja;

12.  podsjeća na to da će do 2050. biti potrebno osigurati sigurnu i pristupačnu hranu za svjetsko stanovništvo od otprilike 10 milijardi ljudi, uz istodobno jamčenje pristojnih radnih mjesta i sredstava za život u cijelom vrijednosnom lancu prehrambenih proizvoda, zaštitu najranjivijih u ruralnim područjima, uključujući autohtone narode, migrante te neprijavljene i povremene radnike, te borbu protiv ekstremne nestabilnosti cijena hrane na nacionalnim i međunarodnim tržištima hrane; prepoznaje ključnu ulogu prehrane u jačanju otpornosti; poziva da pristup sprečavanju, dijagnosticiranju i rješavanju problema gladi i pothranjenosti u humanitarnim i razvojnim odgovorima bude više integriran, posebno među zemljama koje su najizloženije klimatskim promjenama; ističe da je od ključne važnosti razviti lokalnu poljoprivredu za lokalnu potrošnju kako bi se smanjila ovisnost zemalja u razvoju o uvozu i izvozu te mogući poremećaji u cijelom prehrambenom lancu; ističe da postizanje 1. i 2. cilja održivog razvoja iziskuje transdisciplinarni pristup kako bi se promijenio način na koji se hrana proizvodi, prerađuje, konzumira i prodaje; u tom pogledu naglašava potrebu za cjelovitom preobrazbom kojom će se ubrzati pravedni, sigurni i zdravi prehrambeni sustavi, te sastanak na vrhu UN-a o prehrambenim sustavima koji će se održati 2021. smatra prekretnicom na temelju koje će se započeti oporavak nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19; poziva EU da promiče održivost u svim lancima opskrbe hranom, od proizvodnje do potrošnje, u skladu s europskim zelenim planom i strategijom „od polja do stola”;

13.  ističe da pandemija bolesti COVID-19 pogoršava ionako iznimno ozbiljan problem nesigurnosti opskrbe hranom u istočnoj Africi i na Bliskom istoku uzrokovan najezdom pustinjskih skakavaca, s obzirom na to da ograničenja odgađaju isporuku pesticida i opreme kojom se pustinjski skakavici mogu držati pod kontrolom; naglašava potrebu za pojačanom suradnjom kako bi se zemljama istočne Afrike i Bliskog istoka pomoglo da se nose s gubitkom usjeva;

14.  ističe da različiti globalni problemi kao što su brzi rast stanovništva, klimatske promjene, oskudica prirodnih resursa i promjenjivi obrasci potrošnje koče sposobnost naših prehrambenih sustava da zajamče sigurnost opskrbe hranom i dostupnost hrane na društveno i ekološki održiv način za sve potrošače;

15.  naglašava da su potrebne dostatne mjere za poboljšanje trenutačne situacije u afričkim zemljama koje se suočavaju s brzim rastom stanovništva, a istovremeno nije sigurno hoće li njihovi poljoprivredni sektori moći osigurati proizvodnju hrane i provesti mjere prilagodbe klimatskim promjenama;

16.  smatra da su ograničenja u pogledu dostupnosti zemljišta, degradacije zemljišta, nestašice vode i ograničenja u proizvodnji hrane ozbiljne prepreke povećanju opskrbe poljoprivrednim proizvodima i produktivnosti, koje su povezane s društveno-gospodarskim i institucionalnim nesigurnostima u zemljama u razvoju;

Siromaštvo i socijalna zaštita

17.  naglašava da se u 2020. prvi put u preko 20 godina očekuje drastičan porast ekstremnog siromaštva, posebno kod djece, na svjetskoj razini zbog kombinacije utjecaja pandemije bolesti COVID-19, sukoba, lošeg upravljanja i klimatskih promjena, kojom su posebno teško pogođene žene i djevojke (očekuje se da će do 2021. dodatnih 47 milijuna ljudi živjeti u ekstremnom siromaštvu), neprijavljeni radnici i radnici migranti (koji čine četvrtinu svjetske radne snage), sektor turizma te gospodarstva Latinske Amerike, Kariba i Afrike; u kontekstu te ekstremne krize naglašava važnost univerzalne socijalne zaštite i socijalnog dijaloga; traži od Komisije da s partnerskim zemljama osmisli strategije za gospodarski oporavak, otvaranje radnih mjesta i poboljšanje sustava socijalne sigurnosti, potičući proširenje pokrivenosti socijalnom osiguranjem na neprijavljene radnike u ruralnim sektorima;

18.  naglašava činjenicu da je pandemija najteže pogodila najranjivije skupine, posebno izbjeglice, interno raseljene osobe i migrante u neizvjesnoj situaciji, koji se suočavaju s tri krize: zdravstvenom krizom, društveno-gospodarskom krizom i krizom zaštite; ističe da su djeca koja nemaju stalno boravište posebno osjetljiva zbog njihova ograničenog pristupa osnovnim uslugama, uključujući usluge u području vodoopskrbe, sanitarnih uvjeta i higijene te obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i uslugama skrbi, čime se uvelike ugrožavaju razvoj, budućnost i zdravlje te djece;

19.  ističe činjenicu da posljedice izbijanja pandemije bolesti COVID-19 nerazmjerno pogađaju najsiromašnije i osobe iz najugroženijih, marginaliziranih i nezaštićenih društvenih kategorija, uključujući osobe s tjelesnim i intelektualnim teškoćama, osobe s kroničnim zdravstvenim tegobama, osobe sa psihičkim problemima i starije osobe, kojima je pristup osnovnoj higijeni i liječenju za njihove zdravstvene potrebe već ograničen ili onemogućen, a postali su još ranjiviji zbog pandemije;

Izbjeglice i raseljene osobe

20.  potiče Komisiju da ispuni posebne potrebe izbjeglica, migranata i interno raseljenih osoba, uz poštivanje vodećeg načela javnozdravstvenih mreža da nitko ne smije biti zapostavljen i bez onemogućivanja izravnog kontakta humanitarnih radnika na prvoj crti s migrantima i izbjeglicama s kojima rade; podsjeća da izbjeglice, migranti i interno raseljene osobe pripadaju skupinama koje su najosjetljivije na posljedice ove zdravstvene krize jer često žive u nesigurnim životnim uvjetima te obično nailaze na veće prepreke u pristupu osnovnim zdravstvenim uslugama nego lokalno stanovništvo; naglašava da sve zahvaćene osobe, bez obzira na nacionalnost, pravni status, porijeklo, spol, spolnu orijentaciju, rodni identitet ili bilo koje drugo obilježje, apsolutno moraju imati jednak pristup liječenju od bolesti COVID-19 i ostalim zdravstvenim uslugama te programima socijalne potpore; naglašava važnost pružanja potpore izbjeglicama i interno raseljenim osobama u suočavanju s nerazmjerno velikim socioekonomskim posljedicama pandemije tako što će im se pružiti sredstava za život i podržati aktivnosti kojima se ostvaruju prihodi, a pritom im se treba jamčiti sigurnost; naglašava da bi se politikama EU-a trebao podupirati njihov pristup zapošljavanju, obrazovanju i osobnim ispravama; potiče EU i države članice da stvore uvjete kako bi djeca i mladi u izbjegličkim kampovima imali pristup obrazovanju, uključujući mogućnosti učenja na daljinu, posebno za osnovno obrazovanje;

Jačanje zdravstvenog sektora

21.  naglašava da je izbijanje bolesti COVID-19 pogoršalo trajni problem nedostatka lijekova na globalnoj razini, s akutnim posljedicama u zemljama u razvoju; ističe da bi razvojna pomoć prije svega trebala biti usmjerena na osiguravanje „horizontalne” pokrivenosti univerzalnim zdravstvenim sustavom na osnovi holističkog pristupa temeljenog na pravima, što među ostalim podrazumijeva da se u potpunosti vodi računa o višedimenzionalnoj naravi zdravlja, uz njegovu snažnu povezanost s rodnim pitanjima, sigurnošću opskrbe hranom i prehranom, vodom i sanitarnim uvjetima, obrazovanjem i siromaštvom; poziva posebno na reviziju predloženih ili postojećih strategija i partnerstva s ciljem daljnjeg jačanja i podupiranja javnih zdravstvenih sustava u partnerskim zemljama, posebno u pogledu pripravnosti za pandemije te organizacije zdravstvenih sustava i upravljanja njima, uključujući pružanje univerzalne zdravstvene zaštite, cijepljenje, praćenje zdravlja i informiranje (uključujući praćenje bolesti), osposobljavanje, zapošljavanje i zadržavanje medicinskog osoblja, dijagnostičke kapacitete i opskrbu lijekovima;

22.  podsjeća da se jačanjem zdravstvenih sustava ne bi trebali uzeti u obzir isključivo epidemiološki učinci pandemije bolesti COVID-19 na partnerske zemlje, nego i čimbenici kao što su potreba za upravljanjem povećanom pothranjenošću uzrokovanom poremećajem u lancima opskrbe hranom ili psihološke posljedice mjera za ograničavanje kretanja uslijed bolesti COVID-19;

23.  podsjeća Komisiju da uhodane partnerske organizacije EU-a, kao što je Globalni fond, pružaju veliku pomoć u brzoj nabavi i raspodjeli osobne zaštitne opreme, dijagnostike i terapeutika za bolest COVID-19 te da imaju ključnu ulogu u izgradnji i jačanju zdravstvenih sustava i pronalaženju donatora;

24.  naglašava potrebu za time da se program rutinskog cijepljenja što prije ubrza i da se osigura nastavak pružanja drugih osnovnih zdravstvenih usluga; poziva na odgovarajuće financiranje inicijativa kao što su Gavi, Savez za cjepiva i CEPI, Koalicija za inovacije u području pripravnosti za epidemiju; zabrinut je zbog eksternaliziranog i fragmentiranog globalnog sustava upravljanja cijepljenjem, koji je doveo do tržišnog natjecanja za cjepiva, dijagnostiku i liječenje, a ne do suradnje; potiče EU i države članice da predvode zahtjeve za jednak i cjenovno pristupačan pristup cjepivu diljem svijeta na temelju načela globalne solidarnosti; poziva Komisiju da osigura da se globalnim odgovorom EU-a na pandemiju bolesti COVID-19 ne ugroze financijska sredstva EU-a za druge ključne zdravstvene programe, uključujući minimalni početni paket usluga za spolno i reproduktivno zdravlje te programe usmjerene na zdravlje žena i trudnica; poziva sve države članice i Komisiju da nastave podupirati partnerske zemlje pružajući usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima te da pritom osiguraju zaštitu zajednica i zdravstvenih radnika;

25.  podsjeća na važnost učenja na temelju najvažnijih iskustava iz prethodnih zdravstvenih kriza kao što je epidemija ebole; u tom pogledu ističe važnost suradnje s čelnicima zajednica kako bi se proširile ključne poruke o javnom zdravlju i mobilizirala društva; ističe ključnu ulogu organizacija civilnog društva te nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija u pružanju zdravstvenih usluga najsiromašnijim zajednicama; uviđa da će takve organizacije biti ključni partneri u distribuciji cjepiva za bolest COVID-19; poziva EU da podupre uspostavu kapaciteta tih organizacija;

26.  naglašava ulogu zdravstvenog obrazovanja u sprečavanju i ublažavanju posljedica pandemije i pripravnosti za buduće hitne situacije u području javnog zdravlja; ističe dobrobit sporta u suočavanju s posljedicama produženog ograničenja kretanja i zatvaranja škola na fizičko i psihičko zdravlje;

27.  poziva Komisiju i države članice da se obvežu na to da cjepivo i terapija protiv bolesti COVID-19 postanu globalno javno dobro dostupno svima;

28.  ističe da je za odgovor na bolest COVID-19 i oporavak od nje potreban kontinuitet osnovnih zdravstvenih usluga, uključujući prehranu; ističe da bi se kvalitetne prehrambene usluge trebale pružati u okviru primarne zdravstvene skrbi, uključujući prevenciju, procjenu, dijagnozu i liječenje svih oblika pothranjenosti; prepoznaje ulogu zdravstvenih radnika u zajednici kao radnika na terenu kojima je potrebna potpora, među ostalim i osposobljavanjem;

29.  naglašava da su istraživanje i inovacije od ključne važnosti za globalni odgovor na bolest COVID-19 jer se tako omogućuje razvoj hitno potrebnih terapeutika, cjepiva i dijagnostike; naglašava da aktivnosti istraživanja i inovacija treba usmjeriti prema alatima koji se mogu dobro koristiti u okruženju s malim resursima kako bi se omogućio stvarni globalni odgovor; naglašava da su potrebni slični napori kako bi se uklonili postojeći nedostatci u istraživanju i proizvodima za borbu protiv drugih epidemija, posebno bolesti povezanih sa siromaštvom i zanemarenih bolesti koje pogađaju milijarde ljudi diljem svijeta, ali nude ograničene tržišne poticaje za ulaganja privatnog sektora te kako bi se okončala ovisnost o bogatijim zemljama u pogledu njihova istraživanja bolesti koje na njih možda ne utječu izravno; stoga poziva EU i njegove države članice da povećaju mogućnosti za transnacionalnu suradnju među znanstvenicima i potaknu razvoj ljudskih resursa za istraživanje u partnerskim zemljama, s posebnim naglaskom na ženama;

30.  podržava važan posao koji obavlja Svjetska zdravstvena organizacija i ukazuje na njezinu središnju ulogu kao tijela koje predvodi i koordinira odgovor na bolest COVID-19, ali istovremeno prepoznaje potrebu za njezinom reformom, uključujući, ali ne ograničavajući se na međunarodne zdravstvene propise, nakon što se ova akutna kriza stavi pod kontrolu;

31.  ističe potrebu za hitnim djelovanjem, povećanim financiranjem i boljom koordinacijom odgovora na ponašanje i prakse u vezi s higijenom kao jednog od najvažnijih načina za sprečavanje, ograničavanje i liječenje bolesti COVID-19; ističe potrebu za pouzdanim zalihama čiste vode kako bi domovi i škole te zdravstvene ustanove bili čisti te ističe važnost pristupa sigurnoj vodi, sanitarnoj i higijenskoj infrastrukturi, uslugama i robi jer su oni ključni za izgradnju otpornosti na buduće epidemije; poziva EU i njegove države članice da u okviru odgovora na bolest COVID-19 znatno povećaju svoja financijska sredstva za usluge u području vodoopskrbe, sanitarnih uvjeta i higijene te da ojačaju globalnu otpornost na buduće krize;

32.  naglašava ključnu ulogu organizacija koje vode zajednice i organizacija civilnog društva u pružanju zdravstvenih usluga najmarginaliziranijim i najslabije razvijenim zajednicama; poziva Komisiju da zajamči političku, financijsku i tehničku potporu organizacijama civilnog društva koje pružaju usluge u zajednici kako bi se osiguralo da osobe koje ne mogu otići u zdravstvene ustanove imaju pristup prilagođenim i primjerenim uslugama;

33.  naglašava da je pravednija distribucija cjepiva diljem svijeta ključna za učinkovitu borbu protiv širenja bolesti COVID-19 i njezine mutacije; također podsjeća da bi medicinska oprema za bolest COVID-19 trebala biti cjenovno pristupačna, sigurna, učinkovita i univerzalno dostupna i jednostavna za upotrebu te bi je se trebalo smatrati globalnim javnim dobrom;

Ljudska prava, upravljanje i demokracija

34.  zabrinut je jer su od početka krize uzrokovane bolešću COVID-19 mnoge vlade iskoristile izvanredno stanje kao opravdanje za ograničavanje demokratskih procesa i prostora za djelovanje civilnog društva, uključujući ograničavanje pristupa humanitarnoj pomoći, te za ugnjetavanje manjina; posebno osuđuje cenzuru, uhićenja i zastrašivanja novinara, pripadnika oporbe, zdravstvenih radnika i drugih osoba zbog kritiziranja vlada i načina na koje upravljaju krizom; u širem smislu skreće pozornost na sve veći negativni utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na sva ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava te stoga poziva na jačanje pomoći, političkog dijaloga i potpore za civilno društvo i izgradnju institucija u svim tim područjima, uz obraćanje posebne pozornosti na borce za ljudska prava i aktiviste civilnog društva;

35.  napominje da istraživanja na globalnoj razini upućuju na to da su osobe koje žive s HIV-om, posebno ključne populacije i ranjive skupine, i dalje pogođene stigmatizaicjom i diskriminacijom; podsjeća na zaključke UNAIDS-a da u odnosu na osobe i skupine povezane s bolešću COVID-19 također postoji negativna percepcija te su doživjele neugodne situacije; ističe da se ranjivo i marginalizirano stanovništvo kao što su osobe koje žive u siromaštvu, beskućnici, izbjeglice, migranti, seksualni radnici, ovisnici o narkoticima te lezbijke, homoseksualci, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe i dalje stigmatizira, uključujući i zbog preklapanja HIV-a i bolesti COVID-19;

36.  ističe da će kombinirani učinci zdravstvene pandemije i globalne recesije ozbiljno ugroziti sposobnost zemalja u razvoju, prije svega najmanje razvijenih zemalja, da ostvare ciljeve održivog razvoja; podsjeća na poziv UN-a da se donese paket od 2,5 bilijuna USD za krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 za zemlje u razvoju koje su suočene s dosad nezabilježenom gospodarskom štetom zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19; poziva na dalekosežni politički odgovor utemeljen na glavnom načelu Programa održivog razvoja do 2030. prema kojem nitko ne smije biti zapostavljen;

37.  naglašava da izvanredno stanje ima negativne učinke na ljudska prava i temeljne slobode te stoga uvijek mora biti vremenski ograničeno, valjano opravdano demokratskim i pravnim postupcima i razmjerno izvanrednom stanju, uz poštovanje ustavnog poretka i međunarodnog prava o ljudskim pravima; ustraje u tome da se hitne zdravstvene situacije nikada ne bi smjele upotrebljavati kao izgovor za potkopavanje vladavine prava, demokratskih institucija, demokratske odgovornosti ili sudskog nadzora;

38.  zabrinut je zbog nasilnih napada na humanitarno i medicinsko osoblje i objekte, kao i birokratskih prepreka poput nejasnih, promjenjivih zahtjeva za pristup ili ograničenja broja osoblja i vozila u partnerskim zemljama; naglašava da je važno i dalje se suočavati s tim napadima i preprekama na diplomatskoj i političkoj razini;

39.  poziva Komisiju i države članice da podrže parlamente jer oni i dalje imaju aktivnu ulogu u nadzoru vladinih mjera za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i u procjeni posljedica mjera javnog zdravlja na ljudska prava; naglašava da je zdravstveni sektor u mnogim zemljama sklon korupciji te da postoji potreba za jačanjem odgovornosti i nadzora;

40.  naglašava da su ograničenja kretanja uvedena uslijed pandemije bolesti COVID-19 posebno teško pogodila žene, djevojke i djecu i nanijela im kolateralnu štetu, što se posebno odnosi na porast rodno uvjetovanog nasilja, uključujući sakaćenje ženskih spolnih organa, sve veću učestalost dječjih brakova, rane i neželjene trudnoće te ograničen pristup zdravstvenim uslugama, uključujući usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, ali i na izloženost žena bolesti COVID-19 zbog njihove nerazmjerno visoke zastupljenosti u globalnoj radnoj snazi u zdravstvu; napominje da su u mnogim partnerskim zemljama žene zaposlene u feminiziranim sektorima poput odjevne industrije koja je teško pogođena; naglašava potrebu da Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa potakne mogućnosti zapošljavanja žena nakon krize; poziva na djelovanje u okviru posebnih programa kao što su inicijativa Spotlight i Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost III i na preusmjeravanje europske potpore kako bi se uspostavila protuteža nerazmjernom teretu skrbi koji snose žene i svim mogućim nazadovanjima u pogledu sigurnosti, zdravlja, emancipacije, ekonomske neovisnosti i osnaživanja, kao i obrazovanja; poziva na jačanje napora za bolje sprečavanje i suzbijanje obiteljskog nasilja; poziva na konstruktivno sudjelovanje žena u odlukama koje utječu na njihovo zdravlje i poslovni život; naglašava da je u odgovor EU-a na bolest COVID-19 potrebno ugraditi rodnu perspektivu te se zalagati za uključivost tijela nadležnih za donošenje odluka i prikupljati podatke iskazane po spolu i dobi za rodnu analizu;

41.  podsjeća da gospodarski i socijalni učinci pandemije nerazmjerno utječu na žene i da postoji rizik da će se poništiti desetljeća ostvarenog napretka u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena; potiče EU i njegove države članice da u cilju suočavanja s tim izazovom i jamčenja održivog oporavka unaprijede svoju vanjsku potporu za mjere usmjerene na jačanje glasa i sudjelovanja žena u postupcima donošenja odluka, poboljšanje obrazovanja i osposobljavanja žena, uklanjanje diskriminacije u pristupu kreditiranju i donošenje zakona protiv rodno uvjetovanog nasilja;

Servisiranje duga i snažni proračuni

42.  pozdravlja privremenu obustavu otplate dugova za najsiromašnije zemlje koju je najavila skupina G20 te se pridružuje pozivu privatnim vjerovnicima i poslovnim bankama u državnom vlasništvu da se povedu za tim primjerom; poziva Komisiju i države članice da promiču potpunu provedbu Inicijative za obustavu servisiranja duga skupine G20 i novog zajedničkog okvira skupine G20 o postupanju s dugom izvan Inicijative; naglašava da razmjeri gospodarske i društvene krize u zemljama u razvoju zahtijevaju dublje i dalekosežnije mjere te potiče Komisiju da pruži potporu međunarodnim nastojanjima u tom pogledu; smatra da bi kamate ušteđene zahvaljujući toj obustavi trebalo uložiti u zdravstveni sektor, u kojem u zemljama u razvoju često nedostaju znatna financijska sredstva; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da podrže i inicijative na međunarodnoj razini kojima se predlažu fleksibilni mehanizmi za smanjenje duga povezani s uspostavom partnerskih fondova u lokalnoj valuti radi promicanja ulaganja usmjerenih na postizanje ciljeva održivog razvoja;

43.  ističe da su mnoge zemlje u razvoju već bile suočene s velikim dugom prije pandemije, čime se onemogućuju odgovarajuća ulaganja u sprečavanje kriza, zdravstvene sustave i socijalnu zaštitu; naglašava važnost prioritetnog rješavanja pitanja održivosti duga u partnerskim zemljama; poziva Komisiju da pokrene nove inicijative za rješavanje problema nezakonitih financijskih tokova i utaje poreza kako bi se poboljšale porezne osnovice zemalja u razvoju; u tu svrhu potiče EU da zajamči da sporazumi o trgovini, dvostrukom oporezivanju i ulaganju budu u skladu s ciljem mobilizacije domaćih resursa zemalja AKP-a i da se pretoče u konkretne i održive rezultate razvoja, u skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja, kako je utvrđeno u članku 208. Ugovora iz Lisabona; u širem smislu poziva na uspostavu globalnog poreznog tijela na razini UN-a koje bi pomoglo u koordinaciji poreznih politika; nadalje poziva na usmjeravanje proračunske potpore u osnovne usluge, posebno pristup osnovnim zdravstvenim uslugama, uslugama vodoopskrbe i odvodnje te otpornost;

44.  poziva Komisiju da razmotri veću potporu najranjivijim zemljama kako bi se suočile s pandemijom bolesti COVID-19 i osigurale pristup zdravstvenoj skrbi, a da se pritom ne zanemaruju postojeći izazovi kao što su ekstremno siromaštvo, sigurnost, pristup kvalitetnom obrazovanju i radnim mjestima, demokracija, jednake mogućnosti i klimatske promjene;

45.  ističe da će se smanjenim priljevom doznaka u zemlje u razvoju pogoršati životni uvjeti u domaćinstvima koja se oslanjaju na taj izvor prihoda za financiranje robe i usluga kao što su hrana, zdravstvena skrb i obrazovanje; stoga potiče EU i donatorsku zajednicu da poduzmu odlučne mjere kako bi ispunili svoje obećanje da će pridonijeti nadoknadi smanjenja troškova doznaka gotovo do nule, odnosno najmanje do 3 %, kao što je navedeno u 10. cilju održivog razvoja;

Obrazovanje i digitalizacija

46.  naglašava da uslijed pandemije bolesti COVID-19 nezapamćen broj učenika mjesecima nije pohađao nastavu, što je znatno unazadilo nastojanja u obrazovnom sektoru, posebno u pogledu obrazovanja djevojaka i žena i raseljenih osoba; potiče vlade da zatvaranje škola uvedu samo kao krajnju mjeru u borbi protiv pandemije; podržava nastavak ulaganja i davanje prioriteta ulaganjima u obrazovanje u kriznim situacijama i drugim humanitarnim okruženjima; poziva na to da obrazovanje ostane prioritet potrošnje u razvojnoj politici EU-a i da se društvenoj i kulturnoj funkciji škola posveti dužna pozornost; u tom kontekstu potiče vlade da daju prednost potpori najviše marginaliziranoj djeci i njihovim obiteljima s obzirom na to da su gospodarske i socijalne nejednakosti duboko povezane s ranim napuštanjem školovanja i lošim rezultatima od ranog djetinjstva, što umanjuje izglede za zapošljavanjem u odrasloj dobi; naglašava da su najugroženija djeca, posebno ona s invaliditetom i djeca koja žive u područjima pogođenima sukobom, najteže pogođena pandemijom; preporučuje da EU podrži aktivnosti UNICEF-a i da države članice EU-a podijele svoje pristupe za održavanje kontinuiteta nastave čak i u razdobljima krize te poziva EU-a i njegove države članice da iskoriste potencijal učenja na daljinu (aplikacije koje rade i izvan interneta, radio, TV, tiskane materijale) i digitalnog učenja u svojim programima međunarodne potpore kako nijedno dijete ne bi bilo zakinuto za obrazovanje; stoga podržava otvoren, siguran i cjenovno pristupačan pristup internetu (uključujući mobilne podatke) i jednak pristup digitalnoj tehnologiji te upotrebu i stvaranje takve tehnologije kako bi se premostio digitalni jaz, uključujući razlike u pogledu spola i dobi, te kako bi se obuhvatili oni koji su u nepovoljnom položaju ili marginalizirani zbog digitalne transformacije;

47.  poziva da se kulturu zbog njezine suštinske vrijednosti smatra četvrtim samostalnim i transverzalnim stupom održivog razvoja, zajedno sa socijalnom, gospodarskom i ekološkom dimenzijom; poziva EU da kulturnu održivost uključi u sve razine razvojne suradnje i da u pregovore o sporazumima o pridruživanju te u cijeli niz svojih vanjskih odnosa i instrumenata vanjske politike sustavno uključi kulturnu dimenziju;

48.  naglašava važnost cjeloživotnog učenja i prekvalifikacije, i dugoročno nakon pandemije bolesti COVID-19, jer će to, s obzirom na brz razvoj tehnologije, postati ne samo uobičajena praksa nego i nužan uvjet za zaposlene građane;

49.  ističe potrebu za pružanjem potpore i priznanja nastavnicima, čija je ključna uloga u obrazovanju i izgradnji aktivnog građanstva dodatno naglašena pandemijom; ističe da je potrebno ulagati u osposobljavanje nastavnika kako bi se učitelje na odgovarajući način pripremilo za nove modele učenja kao što su e-učenje i kombinirano učenje, što je nužno kako bi se zajamčio nastavak obrazovanja kada nije moguće fizički pohađati nastavu;

50.  naglašava ulogu nezavisnih medija u promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnih sposobnosti te potrebu za jačanjem tih medija kao izvora vjerodostojnih informacija u doba krize i neizvjesnosti;

51.  skreće pozornost na teške posljedice pandemije na kulturne i kreativne industrije, lokalitete svjetske baštine, nematerijalnu kulturnu baštinu i kulturni turizam diljem svijeta, posebno u najmanje razvijenim zemljama u kojima su ti sektori posebno krhki; poziva EU i njegove države članice da pruže financijsku pomoć tim sektorima u kontekstu razvojne suradnje, s pomoću namjenskih sredstava s tematskim i geografskim prioritetima, kao i tehničku pomoć, uključujući inicijative digitalne potpore za ublažavanje negativnih učinaka mjera ograničavanja kretanja, te da iskoriste sinergije između lokalnih vlada, kulturnih organizacija i nevladinih organizacija, s jedne strane, te delegacija EU-a i prekomorskih ogranaka kulturnih institucija država članica, s druge strane;

52.  podsjeća da se udio namijenjen za obrazovanje u ukupnoj razvojnoj pomoći tijekom posljednjeg desetljeća stalno smanjivao; poziva države članice da do 2024. ulože 10 % svoje službene razvojne pomoći u obrazovanje i 15 % do 2030., uključujući ulaganja u digitalno obrazovanje, infrastrukturu i povezivost, kako bi se riješio problem digitalnog jaza koji dodatno pogoršava socioekonomski nepovoljan položaj;

Otpornost

53.  naglašava da je važno razmjenjivati najbolje prakse i pomagati partnerskim zemljama (uključujući izgradnju kapaciteta za njihovu lokalnu i regionalnu upravu) te razmjenjivati najbolje prakse i pomagati lokalnim organizacijama civilnog društva u utvrđivanju slabosti, jačanju mehanizama za sprečavanje kriza i odgovoru na krize te zaštiti ključne infrastrukture s ciljem boljeg nošenja s budućim sistemskim šokovima svih vrsta; nadalje, naglašava važnost usvajanja pristupa „Jedno zdravlje” od središnje vlade do razine zajednice kako bi se spriječile ili suzbile zoonoze;

54.  zabrinut je zbog toga što će, zbog promjena uzrokovanih klimatskim promjenama, ekstremne vremenske prilike dodatno pogoršati stanje izazvano krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 pa će gospodarstva, funkcioniranje država i pružanje humanitarne pomoći biti izloženi dodatnom pritisku; stoga zahtijeva da se strategijom oporavka nastoje ostvariti ciljevi Programa održivog razvoja do 2030. i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama; nadalje, smatra da bi mjere gospodarskog poticaja trebale utrti put prema budućnosti s nultom stopom emisija ugljika i otpornoj na klimatske promjene te poziva na potporu očuvanju sorti sjemena u okviru Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu kako bi se pomoglo zajednicama da obnove sorte nakon katastrofa izazvanih klimatskim promjenama;

55.  smatra da pandemija pruža priliku za oporavak i da bi humanitarne i razvojne politike EU-a trebale podupirati taj cilj u partnerskim zemljama; posebno ističe potrebu za pružanjem potpore zemljama u razvoju u ostvarenju napretka u digitalnom gospodarstvu u područjima kao što su zdravstvo, obrazovanje i druge javne usluge; pozdravlja pokretanje centra Digital4Development (D4D) u prosincu 2020. i potiče EU da uloži daljnja ulaganja u pogledu digitalizacije u partnerskim zemljama, među ostalim poticanjem ulaganja privatnog sektora;

56.  podsjeća da se otpornost u konačnici odnosi i na opću pripremljenost i na sposobnost prilagodbe novim okolnostima; u tom kontekstu podsjeća da su zajednice koje provode vlastita rješenja prilagođena svojim posebnim potrebama aktivnije tijekom oporavka te se u konačnici uspješnije obnove; naglašava da će prevladavanje ove krize s našim partnerima u duhu solidarnosti ojačati i učiniti otpornijim odnose između EU-a i zemalja u razvoju;

57.  podsjeća da bi ulaganja privatnog sektora mogla imati važnu ulogu u doprinosu gospodarskom oporavku i postizanju ciljeva održivog razvoja s obzirom na povećane potrebe nastale zbog pandemije; poziva na to da se u okviru napora za oporavak i povećanje otpornosti dodatno istraži uloga privatnog sektora i mješovitog financiranja;

58.  napominje da su pandemije često uzrokovane zoonozama; stoga naglašava da je potrebno pružiti potporu programima za edukaciju o opasnostima lova na divlje životinje i trgovine divljim životinjama, kao i strožoj zaštiti i obnovi ekosustava i staništa te za suočavanje s izazovima koje predstavlja industrijska poljoprivreda; poziva na veću potporu partnerskim zemljama u sprečavanju krivolova i krijumčarenja divljih životinja, posebno brinući se o tome da lokalne zajednice budu uključene u zaštitu divlje faune i flore; smatra da je potrebno dodijeliti više sredstava EU-a za anticipatorna istraživanja o vezama između zdravlja ljudi, zdravlja životinja i ekosustava kako bi se povećala spremnost na odgovor na buduće zdravstvene krize uzrokovane virusnim mutacijama zoonoza;

59.  smatra da se otpornost na buduće javnozdravstvene krize redovito mora temeljiti i na istraživanju bolesti koje uzrokuju smrtonosne epidemije u zemljama u razvoju; žali zbog toga što trenutačno nema dovoljno istraživanja o razvoju cjepiva kojima se učinkovito sprečavaju bolesti koje se ponavljaju u zemljama u razvoju, kao što su malarija ili zika; poziva EU i njegove države članice da financiraju više istraživanja u cilju razvoja cjepiva kojima bi se spriječile buduće epidemije takvih bolesti;

60.  ističe da proizvodnja i distribucija hrane moraju biti apsolutni prioritet čak i u razdobljima krize; smatra da je potrebno smanjiti ovisnost o vanjskim izvorima hrane, biljaka, sjemena i gnojiva te povećati lokalnu i raznoliku poljoprivrednu proizvodnju; u tom pogledu pozdravlja potporu EU-a agroekologiji koju je potrebno dodatno povećati; poziva na pružanje potpore razmjeni znanja o novom, starom i otpornijem agroekološkom sjemenu;

61.  podsjeća da su zemlje u razvoju povijesno osjetljive na vanjske šokove zbog uskih izvoznih baza i manje diversificiranih gospodarstava; stoga naglašava da je jedan od glavnih izazova za zemlje u razvoju uspon u globalnom vrijednosnom lancu gospodarskom diversifikacijom i prijelaz s proizvodnog modela usmjerenog na izvoz na razvoj koji se temelji na domaćim i regionalnim tržištima; u tu svrhu naglašava ključnu ulogu regionalne gospodarske suradnje, domaće industrijske politike i promicanja ulaganja kako bi se povećala nacionalna ili regionalna autonomija u proizvodnji osnovnih dobara i usluga; smatra da je u tom kontekstu ključno iskoristiti potencijal financiranja i poslovnih praksi s ciljem promicanja integracije standarda održivosti duž cijelog investicijskog lanca; ponavlja da je obavezna dužna pažnja poduzeća prema ljudskim pravima i zaštiti okoliša nužni preduvjet za sprečavanje i ublažavanje budućih kriza i osiguravanje održivih lanaca vrijednosti;

62.  naglašava da ulaganja u mjere oporavka moraju biti razborita, u skladu s Dobrovoljnim smjernicama Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom o odgovornom upravljanju posjedom zemljišta, ribolovnih područja i šuma u kontekstu nacionalne sigurnosti opskrbe hranom i načelima odgovornog ulaganja u poljoprivredne i prehrambene sustave, kako bi se ublažile klimatske promjene i potaknula otpornost ugroženih skupina stanovništva;

63.  poziva EU da prava djece u većoj mjeri uključi u borbu protiv klimatskih promjena i u svoje aktivnosti za izravno promicanje otpornosti i pripravnosti na katastrofe u socijalnim sektorima kao što su obrazovanje, zdravstvo, vodoopskrba, sanitarni i higijenski uvjeti, prehrana te socijalna zaštita i zaštita djece;

Povezanost humanitarnog djelovanja, razvoja i mira

64.  naglašava da provedba povezanosti humanitarnog djelovanja, razvoja i mira mora biti prioritet u programima Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju - Globalna Europa u nestabilnim zemljama; poziva Glavnu upravu za međunarodnu suradnju i razvoj, Glavnu upravu za međunarodna partnerstva i Glavnu upravu za susjedsku politiku i pregovore o proširenju Komisije da gdje god je to moguće provedu komplementarne programe prilagođene lokalnim kontekstima i mogućnostima s ciljem međusobnog osnaživanja različitih aspekata tê povezanosti;

65.  naglašava potrebu za suradnjom s lokalnim zajednicama i organizacijama civilnog društva u definiranju i provedbi odgovora na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19; ističe ulogu Europskih snaga solidarnosti u pružanju potpore organizacijama civilnog društva na terenu koje pružaju pomoć potrebitima;

66.  poziva na osnaživanje lokalnih zajednica i njihovo sudjelovanje u humanitarnim i razvojnim aktivnostima, zajedno s lokalnim organizacijama civilnog društva, uključujući crkve, vjerske organizacije i druge lokalne predstavnike;

67.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladama i parlamentima država članica Afričke unije te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Svjetske zdravstvene organizacije.

(1) SL C 355, 20.10.2017., str. 2.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.

Posljednje ažuriranje: 17. rujna 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti