Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju (ICPD) održanu u Kairu 1994., njezin Program djelovanja i ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir načelo br. 1 akcijskoga programa ICPD-a prema kojemu svatko ima pravo na slobodu i sigurnost osobe,

–  uzimajući u obzir „Izjavu povodom 25. obljetnice Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju: brže ispunjavanje obećanja” iz Nairobija od 1. studenoga 2019. te nacionalne i partnerske obveze i zajedničke akcije najavljene na sastanku na vrhu u Nairobiju,

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje i ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir Izjavu o preuzimanju obveze usvojenu na sedmoj Međunarodnoj konferenciji parlamentarnih zastupnika o provedbi (IPCI) zaključaka ICPD-a koja je održana 22. i 23. listopada 2018. u Ottawi (Kanada),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda od 5. listopada 1999. na 21. izvanrednom zasjedanju Opće skupštine radi općeg pregleda i ocjene provedbe programa djelovanja ICPD-a (petogodišnji pregled napretka u provedbi programa djelovanja),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a naslovljeno „Okvir djelovanja za daljnje postupanje u vezi s programom djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju nakon 2014.” („ICPD nakon globalnog izvješća za 2014.”),

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je donesen u rujnu 2015. i stupio na snagu 1. siječnja 2016., a posebno ciljeve održivog razvoja 3. i 5.,

–  uzimajući u obzir Svjetski humanitarni sastanak na vrhu UN-a održan u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016. te popratno izvješće glavnog tajnika UN-a (A/70/709), a posebno Program za čovječanstvo,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 31. svibnja 2018. naslovljenu „Provedba zajedničkog radnog dokumenta službi (SWD(2015)0182) – Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena”(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. srpnja 2018. naslovljenu „Ususret vanjskoj strategiji EU-a protiv ranih i prisilnih brakova – sljedeći koraci”(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. naslovljenu „Pripreme za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći”(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2021. naslovljenu „Predstojeći izazovi u području prava žena u Europi: više od 25 godina od donošenja Pekinške deklaracije i platforme za djelovanje”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) o stanju svjetskog stanovništva 2019. naslovljeno „Nedovršeni poslovi: prava i sloboda izbora za sve”,

–  uzimajući u obzir izvješće Euromapping za 2018. naslovljeno „Vodič o odgovornosti za reproduktivno zdravlje, zdravlje majki, novorođenčadi i djece te planiranje obitelji”,

–  uzimajući u obzir Zemljopisni prikaz pristupa kontracepcijskim sredstvima za 2017., 2018. i 2019., u kojem se ocjenjuje pristup kontracepcijskim sredstvima u Europi po državama, a u kojem su istaknute nejednakosti diljem Europe i činjenica da u nekim dijelovima Europe neriješena potreba za kontracepcijskim sredstvima uglavnom uopće nije prepoznata,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. i politici Europske unije u tom području(6),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za rodnu ravnopravnost (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o rodu u okviru razvoja od 26. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2021. – 2025. (GAP III), koje su 25. studenoga 2020. objavili Komisija i potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (JOIN(2020)0017),

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, koji je donesen u lipnju 2017.,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o 25. obljetnici Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD25) (sastanku na vrhu u Nairobiju) (O-000020/2021 – B9-0018/2021 i O-000021/2021 – B9-0019/2021),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

A.  budući da je 2019. obilježena 25. godišnjica Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD) u Kairu kada je 179 vlada usvojilo Program djelovanja ICPD-a i time izrazilo globalnu predanost spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u skladu s Pekinškom platformom za djelovanje i samim Programom djelovanja i učvrstilo konsenzus prema kojem su prava i dobrobit pojedinca postali glavna sastavnica programa reproduktivnog zdravlja i demografskog planiranja;

B.  budući da je Programom djelovanja planiranje obitelji uvršteno u kontekst sveobuhvatne reproduktivne zdravstvene skrbi i da su vlade pozvane da pružaju pristup uslugama kao što su prenatalna i postnatalna skrb, siguran porođaj, liječenje neplodnosti, siguran pobačaj tamo gdje je zakonit, rješavanje posljedica nesigurnog pobačaja te liječenje infekcija reproduktivnog sustava i spolno prenosivih bolesti, raka dojke i raka reproduktivnog sustava, kao i pristup informacijama, edukaciji i savjetovanju o seksualnosti, reproduktivnom zdravlju i odgovornom roditeljstvu te pritom uvijek uvažavajući da bi sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i drugih štetnih praksi trebalo biti sastavnim dijelom primarne zdravstvene skrbi;

C.  budući da su spolno i reproduktivno zdravlje, uključujući smrtnost majki i novorođenčadi i HIV, ciljna područja u okviru trećeg cilja održivog razvoja, a rodno nasilje i štetne prakse ciljna područja u okviru petog cilja održivog razvoja;

D.  budući da se u okviru ciljeva održivog razvoja poziva i na uvođenje univerzalnog zdravstvenog osiguranja, posebno jamčenjem pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama zdravstvene skrbi te sigurnim, djelotvornim i cjenovno pristupačnim lijekovima i cjepivima za sve; budući da su jamčenje usluga spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava te prava žena i slobode odlučivanja žena o njihovim tijelima i životima jedan od glavnih preduvjeta za ostvarivanje ostalih ciljeva održivog razvoja;

E.  budući da je 25. godišnjica bila prilika da vlade i drugi globalni akteri ponovno potvrde obvezu prema programu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava s obzirom na to da se spolno i reproduktivno zdravlje i prava u mnogim zemljama još uvijek uskraćuju; budući da je dokument ICPD-a univerzalan i mora se provoditi i unutar Europske unije i izvan nje;

F.  budući da broj stanovnika nikad prije nije rastao tako brzo jer će se sadašnjom brzinom svjetsko stanovništvo udvostručiti u roku od samo 35 godina;

G.  budući da će trendovi koji se odnose na stanovništvo ključno utjecati na buduće razvojne mogućnosti; budući da promicanje rodne ravnopravnosti, spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te održivih veličina obitelji idu ruku pod ruku;

H.  budući da žene moraju imati potpunu kontrolu nad svojim tijelom, zdravljem i plodnošću te moraju biti u mogućnosti odrediti vlastitu ulogu u društvu kako bi održivi rast i razvoj mogli pratiti takav nagli rast stanovništva;

I.  budući da su sve veća dostupnost kontracepcije i nove metode kontracepcije ključne kako bi žene mogle planirati trudnoću, a time i sve druge aspekte života;

J.  budući da su inovacije učinile korištenje modernih kontracepcijskih sredstava praktičnijim i smanjile nuspojave; budući da ipak još uvijek postoje značajne nuspojave i da bi njihovo smanjenje trebalo biti prioritet za istraživanje o toj temi;

K.  budući da je u razdoblju do 2015. 94 % vlada pružalo potporu planiranju obitelji;

L.  budući da je od 1970. do 2015. u cijelome svijetu udio žena s partnerom koje su izjavile da koriste kontracepcijska sredstva porastao s 36 % na 64 %;

M.  budući da je pristup uslugama reproduktivnog zdravlja ključan kako bi žene mogle ostvariti svoja reproduktivna prava; budući da pristup ne podrazumijeva samo raspoloživost proizvoda i usluga, nego i uklanjanje socijalnih, gospodarskih pravnih i ostalih prepreka, uključujući ideološke prepreke;

N.  budući da je u današnje doba, u većini zemalja u razvoju, kućanstvima koja se ubrajaju u 20 % najsiromašnijih ključna zdravstvena skrb za spolno i reproduktivno zdravlje (što uključuje sveobuhvatni spolni odgoj, usluge planiranja obitelji, modernu kontracepciju, pristup skrbi u vezi sa sigurnim i zakonitim pobačajem, odgovarajuću prenatalnu i postnatalnu skrb i pomoć pri porođaju) općenito najmanje dostupna, a najviše je dostupna kućanstvima koja se ubrajaju u 20 % najbogatijih; budući da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 2018. najmanje 214 milijuna žena željelo spriječiti ili odgoditi trudnoću, no nisu imale pristup modernim metodama kontracepcije;

O.  budući da se pristup uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanim pravima ujedno uvelike razlikuje unutar pojedinih država članica i među njima, a najteže ga ostvaruju osobe u najosjetljivijim situacijama; budući da je zaključak analize svih zemalja u okviru Zemljopisnog prikaza pristupa kontracepcijskim sredstvima za 2019. taj da se mora poduzeti više kako bi se poboljšao pristup informacijama i kontracepcijskim sredstvima i kako bi ljudi imali izbor u pogledu svog reproduktivnog života;

P.  budući da neke zemlje zakonski zahtijevaju odobrenje trećih osoba kako bi žene ili adolescenti mogli pristupiti zdravstvenim uslugama ili kažnjavaju istospolne veze; budući da se time osobama koje trebaju pomoć ograničava pristup traženim informacijama ili uslugama;

Q.  budući da se 1970. programima za planiranje obitelji u regijama u razvoju pokrivalo oko 40 % potražnje, dok se danas pokriva oko 77 % potražnje; budući da u sklopu usluga planiranja obitelji u otprilike 75 % slučajeva nedostaje proizvoda za neke metode kontracepcije;

R.  budući da se u skladu s međunarodnim tehničkim smjernicama UNESCO-a o spolnom odgoju s pomoću nastavnih programa o sveobuhvatnom spolnom odgoju djeci i mladima omogućuje usvajanje točnog znanja i odgovarajućih stavova i vještina, uključujući poštovanje ljudskih prava, rodnu ravnopravnost i raznolikost kojima se doprinosi sigurnim i zdravim odnosima punim poštovanja; budući da se takvim obrazovanjem osnažuje djecu i mlade jer im se pružaju dokazi i informacije o spolnosti prilagođene njihovoj dobi te se govori o pitanjima povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, među ostalim o spolnoj i reproduktivnoj anatomiji i fiziologiji, pubertetu i menstruaciji, reprodukciji, modernoj kontracepciji, trudnoći i porodu, spolno prenosivim bolestima, uključujući HIV i AIDS te štetnim praksama poput brakova s djetetom, ranih i prisilnih brakova te sakaćenja ženskih spolnih organa; budući da većina adolescenata diljem svijeta nema pristup sveobuhvatnom spolnom odgoju;

S.  budući da se 1994. u Programu djelovanja apeliralo na zemlje da do 2000. smanje stopu smrtnosti rodilja za 50 % u odnosu na 1990., te da tu stopu do 2015. smanje za daljnjih 50 %, što bi značilo smanjenje stope smrtnosti rodilja za 75 %; budući da, iako se svjetska stopa smrtnosti rodilja smanjila za oko 44 % od 1995. i iako je zabilježen napredak u svim regijama, adolescentska trudnoća još uvijek znatno doprinosi smrtnosti rodilja i pobolu te oko 70 000 adolescentskih djevojaka svake godine umire zbog problema povezanih s trudnoćom ili porođajem, a velika većina smrtnih slučajeva rodilja još uvijek se događa u sredinama s lošim uvjetima ili kao posljedica višestruke diskriminacije; budući da su smrtnost rodilja zbog nesigurnih pobačaja i ukupna stopa smrtnosti rodilja smanjene dokidanjem zakonskih ograničenja na pristup pobačaju;

T.  budući da je vjerojatnije da će žene bez pristupa uslugama kao što je prenatalna skrb, pomoć pri porođaju i hitna porodnička skrb biti znatno oslabljenog zdravlja; budući da unatoč tomu što se 92 % svjetske stope smrtnosti rodilja i novorođenčadi odnosi na zemlje u razvoju, te zemlje zapošljavaju samo 42 % doktora, primalja i medicinskih sestara u svijetu;

U.  budući da više od 500 žena i djevojčica svakodnevno umre u situacijama koje zahtijevaju hitnu pomoć za vrijeme trudnoće ili porođaja zbog nedostatka vještih primalja, hitnih porodničkih intervencija ili zbog nesigurnih pobačaja;

V.  budući da je samo 55 % svih pobačaja u svijetu sigurno; budući da to znači da je prema procjenama i navodima WHO-a svake godine od 2010. do 2014. izvedeno oko 25 milijuna nesigurnih pobačaja; budući da je pobačaj još uvijek u potpunosti nezakonit u 26 zemalja, dok je pobačaj na zahtjev zakonit u samo 67 zemalja, s različitim gestacijskim ograničenjima od zemlje do zemlje; budući da se u cijelome svijetu, i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, primjećuje zabrinjavajući otpor prema pravu žena da odlučuju o vlastitom tijelu, uključujući i nekoliko država članica EU-a;

W.  budući da će svaka treća žena u svijetu u nekom trenutku svojega života biti žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja; budući da je prema navodima UN-a više od 200 milijuna djevojčica i žena bilo prisiljeno podvrći se sakaćenju ženskih spolnih organa;

X.  budući da se procjenjuje da je 650 milijuna žena stupilo u brak dok su bile djeca, a u devet od deset slučajeva djevojka koja rodi s manje od 18 godina već je u braku; budući da su prema UNICEF-u neke od negativnih posljedica dječjih brakova odvajanje od obitelji i prijatelja, nepostojanje slobode interakcije s ljudima iste dobi i sudjelovanja u aktivnostima zajednice, smanjenje mogućnosti obrazovanja, seksualno zlostavljanje te ozbiljni rizici za zdravlje kao što su preuranjena trudnoća, spolno prenosive bolesti i sve veći rizik od HIV-a/AIDS-a; budući da brakovi s djetetom mogu dovesti i do prisilnog rada, ropstva i prostitucije;

Y.  budući da su prisilni brakovi jedan od najčešćih uzroka progona na temelju roda te ga znatan broj žena navodi prilikom traženja azila; budući da postoji još niz prepreka za uvažavanje prisilnog braka kao razloga za pružanje međunarodne zaštite unatoč tome što je riječ o obliku progona na temelju roda koji predstavlja ozbiljno i sustavno kršenje temeljnih prava i dovodi do nečovječnog i ponižavajućeg postupanja koje se može okarakterizirati mučenjem;

Z.  budući da pripadnici skupine LGBTIQ i dalje trpe diskriminaciju i nasilje unutar i izvan Europske unije, pri čemu su u nekim državama još uvijek valjani zakoni kojima se istospolne veze zabranjuju i kažnjavaju;

AA.  budući da se u okviru inicijative „Spotlight” EU i UN udružuju u borbi protiv svih vrsta rodno uvjetovanog nasilja diljem svijeta i da je ona ključno sredstvo za borbu protiv seksualnog nasilja i štetnih praksi poput sakaćenja ženskih spolnih organa i prisilnih brakova;

AB.  budući da su prioriteti za financiranje u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava neujednačeni, odnosno pozornost većine donatora usmjerena je na javno financirane zdravstvene ustanove koje uglavnom nude usluge poput planiranja obitelji, zdravstvene skrbi za majke, novorođenčad i djecu te usluge vezane uz HIV/AIDS, dok usluge liječenja žrtava seksualnog nasilja, ginekološkog raka i neplodnosti te sigurnih pobačaja nažalost primaju nedostatna sredstva;

AC.  budući da se od 2015. Globalnim instrumentom za financiranje nacionalne vlade nastoje potaknuti da povećaju svoju potrošnju u skladu s ciljevima održivog razvoja u području zdravlja; budući da ponovno uvođenje i širenje tzv. pravila globalnog blokiranja ima štetan utjecaj na pristup žena i djevojčica sveobuhvatnoj zdravstvenoj skrbi, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

AD.  budući da su se mnoge zemlje u razvoju obvezale na provedbu Programa djelovanja tako što su s njime uskladile nacionalne ciljeve i proračune, ali većina tih zemalja još uvijek se oslanja na pomoć donatora, čime se ugrožava stabilnost nacionalnih programa;

AE.  budući da je ključno da financiranje spolnog i reproduktivnog zdravlja bude stabilno i predvidljivo kako bi se osigurala stalna ponuda potrebnih usluga;

AF.  budući da je globalni mehanizam za praćenje i evaluaciju nuždan kako bi se moglo pratiti ispunjavaju li vlade obveze preuzete u sklopu Programa djelovanja i sastanka na vrhu u Nairobiju tijekom sljedećeg razdoblja te kako bi se osiguralo da se ciljevi održivog razvoja koji se odnose na zdravlje postignu do 2030.;

AG.  budući da se Europskim konsenzusom o razvoju rodna ravnopravnost, ljudska prava žena i djevojčica te jačanje njihova položaja i njihova zaštita uvršćuju u sva područja vanjskog djelovanja EU-a kao temeljna načela i prioriteti; budući da se njime također naglašava potreba za univerzalnim pristupom kvalitetnim, cjenovno pristupačnim i sveobuhvatnim informacijama o spolnom i reproduktivnom zdravlju, obrazovanjem o njemu, što uključuje sveobuhvatni spolni odgoj, te uslugama zdravstvene skrbi te ponovno ističe obveza potrošnje najmanje 20 % pomoći EU-a na socijalnu uključenost i ljudski razvoj;

AH.  budući da je provedba GAP-a II bila ključna prilika za usmjeravanje dodatnih sredstava u spolno i reproduktivno zdravlje i prava u okviru osiguravanja fizičkog i psihičkog integriteta;

AI.  budući da je 2020. obilježena 25. godišnjica Pekinške platforme za djelovanje; budući da bi ICPD i Pekinška platforma za djelovanje trebali biti međusobno povezani kako bi se postigla rodna ravnopravnost te spolno i reproduktivno zdravlje i prava svih osoba;

AJ.  budući da je Forum generacijske ravnopravnosti žena Ujedinjenih naroda u Mexico Cityju i Parizu 2020. mogao biti prilika za hitno djelovanje i odgovornost za rodnu ravnopravnost, no odgođen je zbog izbijanja bolesti COVID-19;

Program djelovanja ICPD-a – od 1994.

1.  pohvaljuje dosadašnji napredak u konkretnim područjima poput povećanja dostupnosti kontracepcijskih sredstava, što je ženama omogućilo bolju kontrolu nad svojom plodnošću, i smanjenja smrtnosti rodilja i novorođenčadi, no uviđa da nacionalne vlade i međunarodne organizacije trebaju uložiti znatno veće napore, osobito u području inovacija, koordinacije i osiguravanja pristupa, kako bismo ostvarili ciljeve Programa i stvorili uvjete koji pogoduju dobrobiti, jačanju položaja i samoostvarenju polovice svjetskog stanovništva;

2.  pozdravlja i podržava „Izjavu povodom 25. obljetnice Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju: brže ispunjavanje obećanja” iz Nairobija, u kojoj se poziva na jačanje napora za punu, učinkovitu i ubrzanu provedbu i financiranje Programa djelovanja ICPD-a i njegov cilj ostvarivanja univerzalnog pristupa uslugama spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u okviru univerzalnog zdravstvenog osiguranja;

3.  pozdravlja cilj dogovoren na sastanku na vrhu u Nairobiju da se mobiliziraju politička volja i financijske obveze hitno potrebne da se konačno postigne potpuno zadovoljavanje potreba za informacijama i uslugama u području planiranja obitelji, iskorjenjivanje svih smrtnih slučajeva rodilja koji su se mogli izbjeći te sveg seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i štetnih praksi usmjerenih protiv žena i djevojčica; pozdravlja konkretne obveze, i financijske i političke, koje su preuzele vlade, donatori, poduzeća, nevladine organizacije, civilno društvo i drugi dionici kako bi se iskorijenila ta tri problema i zajamčilo spolno i reproduktivno zdravlje i prava za sve do 2030.; posebno pozdravlja činjenicu da je EU preuzeo obvezu da u okviru Godišnjeg programa djelovanja za 2018. u sklopu Programa unutar AKP-a namijeni 29 milijuna EUR za promicanje zdravlja adolescentica i spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava te poziva na to da EU nastavi preuzimati financijske i političke obveze u vezi s tim pitanjima u EU-u i izvan njega;

4.  ponavlja da pristup koji je usmjeren na ljude i počiva na pravima mora biti u središtu svake demografske politike i svakog zdravstvenog, obrazovnog i socijalnog sustava usmjerenog na omogućivanje ženama da same odrede svoje uloge u društvu te na poštovanje njihova dostojanstva i ljudskih prava; nadalje, ponovno potvrđuje da žene imaju pravo odlučiti žele li, kada i koliko često začeti; u tom pogledu posebno pozdravlja činjenicu da su glasovi marginaliziranih zajednica, zagovornika mladih i aktivista civilnog društva imali središnju ulogu na sastanku na vrhu u Nairobiju te da su ti zagovornici bili u mogućnosti izravno razgovarati sa šefovima država i kreatorima politika o tome kako ostvariti prava i promicati zdravlje svih ljudi;

5.  ponovno ističe da spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava počivaju na temeljnim ljudskim pravima, da su ključni elementi ljudskog dostojanstva i da ostaju presudni za postizanje rodne jednakosti; poziva EU i njegove države članice na priznavanje prava žena i djevojaka na tjelesni integritet i samostalno odlučivanje; osuđuje često kršenje spolnih i reproduktivnih prava žena, uključujući uskraćivanje pristupa sveobuhvatnom spolnom odgoju, uslugama planiranja obitelji, kontracepciji i zdravstvenoj skrbi za rodilje te skrbi povezanom sa sigurnim i zakonitim pobačajem; traži odgovarajući proračun za navedene svrhe;

6.  naglašava da se u okviru petog cilja održivog razvoja među ostalim traži integracija preporuka Programa djelovanja ICPD-a u nacionalne planove, politike i programe; ističe da postizanje ciljeva održivog razvoja ovisi o ostvarivanju univerzalnog pristupa uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja;

7.  podsjeća da ispunjavanje obveza iz Programa djelovanja ICPD-a zahtijeva osporavanje diskriminatornih rodnih normi i okončavanje seksualnog nasilja nad djevojčicama i ženama te jačanje snage i sposobnosti djevojčica i žena da donose samostalne i utemeljene odluke o svojem reproduktivnom zdravlju;

8.  ponovno naglašava svoju predanost promicanju, zaštiti i ostvarivanju prava svakog pojedinca na potpunu kontrolu nad vlastitom spolnošću te spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravo da o tim pitanjima odlučuje slobodno i odgovorno te da se pritom nad njim ne vrše diskriminacija, prisila i nasilje;

Potpuno zadovoljavanje potreba u području planiranja obitelji

9.  ističe da u prosjeku 214 milijuna žena u zemljama u razvoju nema pristup učinkovitoj kontracepciji, što dovodi do otprilike 75 milijuna neželjenih trudnoća godišnje; zabrinut je što u nekim zemljama pristup kontracepcijskim sredstvima znači dostupnost samo jedne metode; ističe da bi žene i djevojke adolescentske dobi morale imati ne samo pristup sigurnim i modernim kontracepcijskim sredstvima već bi morale moći donijeti utemeljenu odluku o metodi kontracepcije i imati pristup toj metodi;

10.  zabrinut je zbog toga što se u nekim zemljama korištenje usluga reproduktivnog zdravlja uvelike onemogućuje postavljanjem prepreka kao što su iznimno visoke cijene, loša kvaliteta skrbi i usluga ili proizvoda, diskriminirajući i nametnuti zakoni te neuviđavno ponašanje, i zbog toga što se najveći udio nezadovoljenih potreba za uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja bilježi u adolescenata, nevjenčanih ljudi, pripadnika zajednice LGBTIQ, osoba s invaliditetom, pripadnika etničkih manjina te siromašnog seoskog i gradskog stanovništva;

11.  podsjeća na to da bi se u okviru usluga u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava trebao uzeti u obzir rodni aspekt, da bi trebale počivati na ljudskim pravima, biti pristupačne adolescentima i mladima i raspoložive svim adolescentima i ženama neovisno o dobi i bračnom statusu, pa i tijekom sukoba i katastrofa; nadalje smatra da bi u okviru tih usluga trebalo poštovati privatnost i povjerljivost te da za njih ne bi trebalo zahtijevati pristanak suda, supruga, roditelja ili skrbnika;

12.  pozdravlja zajedničke napore za proširenje pokrivenosti programom planiranja obitelji na žene do kojih je najteže doprijeti i poziva na to da takvi napori obuhvate i sve ostale usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja; preporučuje korištenje kreativnih oblika pružanja usluga poput vaučera za usluge po subvencioniranim cijenama, uvjetovanu financijsku pomoć, programe socijalnog osiguranja i praćenje uspješnosti:

13.  ističe da su programi sveobuhvatnog spolnog odgoja koji se zasnivaju na dokazima i kurikulima temelj za razvoj zdravih odraslih osoba jer pružaju informacije prikladne dobi učenika o pubertetu, trudnoći i porođaju, a posebno o kontracepciji i prevenciji HIV-a i spolno prenosivih bolesti te o rizicima svojstvenima za trudnoću u ranoj dobi; nadalje ističe da bi se takvi programi sveobuhvatnog spolnog odgoja trebali usmjeriti i na međuljudske odnose, seksualnu orijentaciju, rodnu ravnopravnost, rodne norme, pristanak na spolni odnos i sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja, a sve je to ključno kako bi mladi mogli razvijati zdravo samopoštovanje i zasnivati ravnopravne, brižne i sigurne odnose; smatra da je pružanje sveobuhvatnog spolnog odgoja ključno ne samo kako bi djevojčice ostvarile svoj potencijal već i za rano uključivanje dječaka koji imaju važnu ulogu u razvijanju i zagovaranju rodne ravnopravnosti među svojim vršnjacima i u svojim zajednicama;

14.  ističe da bi ženama trebalo zajamčiti odgovarajuću i cjenovno pristupačnu zdravstvenu skrb, univerzalno poštovanje njihovih spolnih i reproduktivnih prava te pristup tim pravima; naglašava da su pristupačna zdravstvena skrb, univerzalno poštovanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te pristup povezanim uslugama, planiranje obitelji, liječenje majki, prenatalna i neonatalna zdravstvena skrb te siguran pobačaj važni elementi za spašavanje života žena i smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece; smatra neprihvatljivim da se oko tijela žena i djevojčica i dalje vode ideološke borbe, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

15.  podsjeća na to da se HIV-om svakodnevno zarazi gotovo 1000 djevojčica i žena te da su žene i djevojčice, posebice u supsaharskoj Africi, izloženije riziku od zaraze HIV-om od dječaka; naglašava da postoji veća vjerojatnost da će žene i djevojčice zaražene HIV-om razviti rak grlića maternice; ističe potrebu za razvijanjem i jačanjem strategija prevencije i probira, posebno kada su u pitanju mlade žene;

16.  ističe da je pristup vodi i higijeni ljudsko pravo te da je potrebno zajamčiti spolno i reproduktivno zdravlje, bez obzira na to je li riječ o kontracepciji, trudnoći, porodu, pobačaju, spolno prenosivim bolestima ili menstrualnoj higijeni;

17.  podsjeća na to da su, osim tabua koji predstavlja sama menstruacija, nemogućnost pristupa uslugama vode, sanitarija i higijene (tzv. WASH) u školama i nedostatak besplatnih proizvoda za menstruaciju velika prepreka školovanju djevojčica onda kada imaju menstruaciju; naglašava potrebu za odgovarajućom infrastrukturom u školama kako bi se osiguralo da djevojčice imaju pristup vodi i zasebnim nužnicima;

18.  traži od EU-a da dodatno integrira pitanja povezana s tim uslugama u svoj rad u području rodne ravnopravnosti i borbe protiv diskriminacije žena;

19.  ponovno naglašava da je važno zajamčiti svrhovito i uključivo sudjelovanje adolescenata i mladih ljudi u svim fazama donošenja odluka; smatra da bi se u okviru globalne obveze preuzete u Nairobiju osobito trebalo usredotočiti na mlađe adolescente i spolni odgoj radi sprečavanja adolescentske trudnoće koja uvelike doprinosi smrtnosti rodilja; uviđa da je rodno osviješten sveobuhvatan spolni odgoj koji je usmjeren na usvajanje vještina za život i koji dosljedno prati kapacitete u razvoju ključan za adolescente i mlade kako bi se zaštitili od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti, među ostalim HIV-a i AIDS-a, te promicali vrijednosti tolerancije, uzajamnog poštovanja, pristanka na spolni odnos i nenasilja u privatnim odnosima i planirali svoje živote;

Iskorjenjivanje smrtnih slučajeva rodilja koji su se mogli izbjeći

20.  zabrinut je zbog toga što su ograničavajući zakoni o pobačaju u mnogim zemljama, loša dostupnost usluga, visoki troškovi, stigmatiziranje, pozivanje pružatelja zdravstvenih usluga na prigovor savjesti te nepotrebni zahtjevi poput obveznih razdoblja čekanja, obveznog savjetovanja, pružanja obmanjujućih informacija, odobrenja trećih strana i medicinski nepotrebnih testova, među glavnim preprekama zdravlju rodilja i doprinose nesigurnim pobačajima i smrti rodilja;

21.  smatra ključnim da vlade koje to još nisu učinile donesu političke mjere u okviru zdravstvenog osiguranja kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva novorođenčadi i rodilja te spriječili nesigurni pobačaji, i to povećanjem zapošljavanja i osposobljavanja kvalificiranog medicinskog osoblja te proširenjem pokrića osnovne postporođajne skrbi i skrbi za novorođenčad, sveobuhvatne prenatalne i porodničke skrbi te skrbi nakon pobačaja;

22.  ističe da je u skladu s Pekinškom platformom za djelovanje i Programom djelovanja ICPD-a potrebno zaštititi prava svih pojedinaca na tjelesni integritet i autonomiju te zajamčiti pristup osnovnim uslugama kojima se ostvaruje to pravo; poziva na sveobuhvatan pristup u ključnom paketu za spolno i reproduktivno zdravlje, uključujući mjere za sprečavanje i izbjegavanje nesigurnih pobačaja i skrb nakon pobačaja koje se moraju uključiti u nacionalne strategije, politike i programe za univerzalno zdravstveno osiguranje;

Iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja i štetnih praksi usmjerenih protiv žena, djevojčica i mladih ljudi

23.  poziva EU i njegove države članice da sprečavaju rodno uvjetovano nasilje i pružaju potporu njegovim žrtvama; ponovno ističe svoj poziv EU-u, svim njegovim državama članicama i državama članicama Vijeća Europe koje to još nisu učinile da što prije ratificiraju i primijene Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija); poziva EU da surađuje s državama članicama i drugim zemljama na ulaganjima u prikupljanje kvantitativnih i kvalitativnih podataka visoke kvalitete prema raščlanjenih prema dobi, spolu, ranjivosti i zemljopisnom položaju; poziva na jačanje zakonodavnih i političkih okvira kako bi se spriječili, istražili i kaznili činovi rodno uvjetovanog nasilja unutar i izvan obitelji te kako bi se pružila potpora žrtvama i osobama koje su preživjele nasilje, uključujući savjetovanje i zdravstvene, psihosocijalne i pravne usluge; poziva na provođenje programa osposobljavanja za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja za djelatnike u pravosudnom sustavu i tijelima za izvršavanje zakonodavstva te zdravstvene djelatnike, te da se ojačaju zdravstveni i obrazovni sustavi kako bi se spriječilo i reagiralo na rodno uvjetovano nasilje s gledišta koje počiva na pravima i obuhvaća životni vijek;

24.  osuđuje sve oblike rodno uvjetovanog nasilja, među ostalim fizičko, seksualno i psihološko nasilje i iskorištavanje, masovna silovanja, trgovinu ljudima i sakaćenje ženskih spolnih organa; napominje da je rodno uvjetovano nasilje u Europi i dalje raširen problem koji zahtijeva koordinirana rješenja zdravstvenog, obrazovnog, socijalnog i pravnog sektora u obliku mjera koje počivaju na pravima, preventivnih mjera tijekom životnog ciklusa i mjera odgovora; izražava zabrinutost zbog stalnih napada na prava žena te na spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava, uključujući uskraćivanje pristupa uslugama planiranja obitelji, kontracepciji i uslugama sigurnog i pravnog pobačaja, te zbog zakonodavstva u mnogim dijelovima svijeta kojim se ta prava ograničavaju, pa i u EU-u; odlučno ističe da je odbijanje pružanja usluga seksualnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava, uključujući siguran i zakonit pobačaj, jedan od oblika nasilja nad ženama i djevojčicama;

25.  izražava duboku zabrinutost zbog ozbiljnih nedostataka javnih sustava za prikupljanje i obradu zahtjeva za pomoć, zaštitu i pritužbe zbog rodno uvjetovanog nasilja, osobito kada se upućuju policiji; smatra ključnim da se mjere praćenja i kazne za počinitelje uvedu u svim zemljama kako bi se iskorijenilo rodno uvjetovano nasilje, uključujući brakove s djetetom, rane i prisilne brakove, sakaćenje ženskih spolnih organa i druge štetne prakse; poziva na hitna poboljšanja policijskih sustava i javnih sustava za prikupljanje i obradu zahtjeva za pomoć, zaštitu i pritužbe zbog rodno uvjetovanog nasilja;

26.  smatra da je također od ključne važnosti osporavati štetne rodne norme i stereotipe kako bi se postigao peti cilj održivog razvoja i dodatno podigla razina spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava; podsjeća na važnost uključivanja muškaraca i dječaka u pitanja spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava; u tom kontekstu naglašava potrebu za uključivanjem muškaraca i dječaka u projekte i programe za borbu protiv sveg rodno uvjetovanog nasilja i štetnih stereotipa; u tom pogledu ističe da je sveobuhvatan odgoj o spolnom životu i odnosima ključan kako bi djeca i mladi razvijali vještine za zasnivanje zdravih, ravnopravnih, brižnih i sigurnih odnosa u kojima nema diskriminacije, prisile i nasilja te za sprečavanje seksualnog nasilja, rodno uvjetovanog nasilja i nasilja intimnog partnera; stoga potiče sve države članice da u škole uvedu sveobuhvatno obrazovanje za mlade o seksualnosti i odnosima prilagođeno njihovu uzrastu;

27.  pozdravlja inicijativu „Spotlight” za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja diljem svijeta i naglašava da bi ona trebala potaknuti angažman većeg broja zemalja na međunarodnoj razini;

28.  ističe pojavu rodno uvjetovanog nasilja na internetu i potrebu da se zajamči da se svim mjerama za iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja uzme u obzir internet;

29.  uviđa da zakonska zabrana dječjih, ranih i prisilnih brakova neće sama po sebi jamčiti prestanak tih praksi; poziva EU i njegove države članice da bolje usklade i ojačaju provedbu međunarodnih ugovora, zakonodavstva i programa, pa i s pomoću diplomatskih odnosa s vladama i organizacijama u trećim zemljama, kako bi se riješila pitanja povezana s brakovima s djetetom, ranim i prisilnim brakovima; poziva da se poduzmu svi mogući napori kako bi se provele zakonske zabrane te kako bi se one dopunile opsežnijim skupom zakona i politika; uviđa da se u tu svrhu trebaju donijeti i provesti sveobuhvatne i cjelovite politike, strategije i programi, uključujući stavljanje izvan snage diskriminatornih pravnih odredbi o prisilnom braku i donošenje poticajnih mjera za osnaživanje djevojčica;

30.  naglašava da je sakaćenje ženskih spolnih organa oblik rodno uvjetovanog nasilja; poziva Komisiju da analizira sinergije unutarnjih i vanjskih programa EU-a kako bi se osigurao usklađen i kontinuiran pristup borbi protiv sakaćenja ženskih spolnih organa u EU-u i izvan njega, s obzirom na to da taj problem suštinski povezan s drugim dijelovima svijeta;

31.  čvrsto smatra da bi u djelovanje usmjereno na okončanje prakse sakaćenja ženskih spolnih organa trebalo uključiti zajednice, kao i tradicionalne i vjerske vođe;

32.  čvrsto smatra da sve strategije protiv rodno uvjetovanog nasilja moraju uključivati pripadnike zajednice LGBTIQ;

33.  uviđa činjenicu da humanitarne krize pojačavaju probleme povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i povezanim pravima te posebno pogađaju najranjivije osobe na „globalnom jugu”; podsjeća na to da su žene i djevojčice u kriznim područjima osobito izložene riziku od seksualnog nasilja, silovanja, spolno prenosivih bolesti, seksualnog iskorištavanja i neželjene trudnoće; naglašava da je u takvim situacijama važan pristup uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i povezanim pravima te da je u skladu s tim potrebno prilagoditi i humanitarnu pomoć; poziva Komisiju i države članice da pri pružanju humanitarne pomoći osnaže aspekt rodne ravnopravnosti te spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava, među ostalim u pogledu osposobljavanja dionika u humanitarnom djelovanju, kao i financiranja, s obzirom na to da je pristup skrbi u području spolnog i reproduktivnog zdravlja osnovna potreba za ljude u područjima za koja je potrebna humanitarna pomoć;

34.  poziva na istragu ratnih zločina u slučajevima u kojima su pripadnici terorističke organizacije tzv. Islamske države mučili žene i djevojčice te nad njima vršili nasilje, čega su primjer pripadnice kršćanske i jezidske zajednice u sjevernom Iraku;

Obveze u pogledu razvoja i financiranja

35.  uvjeren je da bi mehanizam kojim se osigurava odgovornost za ispunjavanje globalnih i nacionalnih obveza, kao i učinkovitost mjera, trebao biti jedan od rezultata sastanka na vrhu u Nairobiju;

36.  poziva EU da bude snažni predvodnik u ostvarivanju prava djevojčica i žena te postizanju rodne ravnopravnosti, pa i u svojem vanjskom djelovanju, provedbom ambicioznog GAP-a III za razdoblje nakon 2020.; nadalje traži da EU u okviru svoje politike razvojne suradnje, posebno u okviru novog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI), zajamči odgovarajuća financijska sredstva za spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava te planiranje obitelji i da izradi strategije za osiguravanje stabilnog i kontinuiranog pružanja svih potrebnih usluga;

37.  poziva na konkretna ulaganja u promicanje tjelesnog i mentalnog zdravlja i dobrobiti adolescenata, pa i s pomoću pristupa zdravstvenim uslugama prilagođenima mladima; smatra da takva ulaganja moraju obuhvaćati odgovarajuće financiranje i izgradnju kapaciteta za organizacije žena i mladih koje često obavljaju ključan rad pružanja informacija o planiranju obitelji, sveobuhvatnom spolnom odgoju i razbijanju štetnih rodnih i društvenih stereotipa zbog nepostojanja nacionalnih programa ili njihove nedostatnosti;

38.  napominje da EU doprinosi spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u okviru niza instrumenata poput zemljopisno uvjetovanih i regionalnih programa usmjerenih na rodna pitanja, zdravlje i razvoj populacije, doprinosa globalnim inicijativama i organizacijama UN-a te bespovratnih sredstava za organizacije civilnog društva; međutim, žali zbog toga što je teško točno brojkom odrediti u kolikoj se mjeri sredstvima EU-a izravno promiče spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava te planiranje obitelji; traži ambicioznu razinu financiranja kako bi se unaprijedilo pružanje usluga spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava u trenutačnom višegodišnjem financijskom okviru te kontinuirano poboljšavanje metodologije kojom bi se trebala omogućiti bolja procjena učinkovitosti mjera usmjerenih na spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava u budućnosti;

39.  poziva nacionalne vlade i međunarodne donatore da se pobrinu da univerzalni paket osnovnih usluga seksualnog i reproduktivnog zdravlja obuhvaća i usluge poput liječenja neplodnosti, raka reproduktivnog sustava ili posljedica seksualnog nasilja koje su dosad primile najmanje financijske potpore;

40.  uviđa važnost uloge koju su nevladine organizacije imale i kao pružatelji usluga i kao zagovornici spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava; u tom smislu poziva EU na pružanje snažnije potpore i zaštite nevladinim organizacijama koje doprinose provođenju Programa djelovanja ICPD-a te osobito organizacijama za prava žena, u EU-u i izvan njega, jer su one ključni akteri u rodno ravnopravnim društvima;

41.  potiče Komisiju da utvrdi svoju buduću globalnu politiku održivog razvoja, kao i da provodi sveobuhvatnu strategiju za Afriku, da u potpunosti integrira i ojača potporu EU-a projektima za spolno i reproduktivno zdravlje, kao i inicijativu „Spotlight” čiji je cilj iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

42.  duboko žali zbog zajedničke izjave koju su 14. studenoga 2019. na sastanku na vrhu u Nairobiju dali Sjedinjene Američke Države, Brazil, Bjelarus, Egipat, Haiti, Mađarska, Libija, Poljska, Senegal, Sveta Lucija i Uganda kojom se želi dovesti u pitanje postignuti konsenzus i preuzete obveze tih zemalja u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava dogovorene u skladu s Programom djelovanja ICPD-a, Pekinškom platformom za djelovanje te zaključcima njihovih revizijskih konferencija; pozdravlja nedavno stavljanje izvan snage tzv. pravila globalnog blokiranja i kraj njegova utjecaja na globalnu zdravstvenu skrb za žene i djevojčice i njihova prava; ponovno poziva EU i njegove države članice da, koristeći nacionalna sredstva i sredstva EU-a za financiranje razvoja, nadomjeste financijska sredstva koja nedostaju u tom području;

43.  prima na znanje da su se povjerenice Urpilainen i Dalli na svojim saslušanjima 1. i 2. listopada 2019. obvezale da će spolno i reproduktivno zdravlje biti prioritet i zauzimati središnje mjesto u radu Komisije u području rodne ravnopravnosti;

44.  ustraje u tome da bi novim Instrumentom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) trebalo promicati rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena, uključujući njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje i povezana prava, transparentnim mjerama koje bi omogućavale kontinuiranu procjenu, među ostalim u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava u skladu s Pekinškom platformom za djelovanje i Programom djelovanja ICPD-a; pozdravlja ambiciju u okviru NDICI-ja da u najmanje 85 % programa koji se financiraju iz službene razvojne pomoći značajan ili glavni cilj bude rodna ravnopravnost, kao i da u najmanje 5 % tih djelovanja rodna ravnopravnost te prava i osnaživanje žena i djevojčica budu glavni cilj; međutim, poziva na veću ambiciju da se 20 % službene razvojne pomoći namijeni za projekte kojima je rodna ravnopravnost glavni cilj (oznaka rodne jednakosti OECD-a 2);

45.  traži da EU provede sveobuhvatnu i ambicioznu strategiju EU-a za rodnu jednakost, uključujući prijedloge za obvezujuće mjere, koja bi trebala biti povezana s njegovom provedbom Programa djelovanja ICPD-a, uključujući obveze i indikatore za sva relevantna područja politika, te u okviru koje će se zajamčiti odgovornost institucija EU-a i država članica mehanizmom praćenja; poziva da se osudi otpor koji se pokazuje prema rodnoj ravnopravnosti te spolnom i reproduktivnom zdravlju i povezanim pravima te diskurs i mjere kojima se ugrožavaju prava žena, njihova autonomija i emancipacija u svim područjima; napominje da je važan način borbe protiv tog nazadovanja proaktivno poticanje rodne ravnopravnosti utemeljene na pravima te promicanje rodno osviještene politike;

o
o   o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 76, 9.3.2020., str. 168. (2) SL C 118, 8.4.2020., str. 57. (3) SL C 289, 9.8.2016., str. 5. (4) SL C 399, 24.11.2017., str. 106. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0058. (6) SL C 388, 13.11.2020., str. 100. (7) SL C 155, 25.5.2011., str. 10.