Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2020/2133(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0260/2021

Podneseni tekstovi :

A9-0260/2021

Rasprave :

Glasovanja :

PV 16/09/2021 - 2
PV 16/09/2021 - 8
PV 16/09/2021 - 15
CRE 16/09/2021 - 2

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2021)0396

Usvojeni tekstovi
PDF 181kWORD 59k
Četvrtak, 16. rujna 2021. - Strasbourg
Jačanje transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja
P9_TA(2021)0396A9-0260/2021

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. rujna 2021. o jačanju transparentnosti i integriteta u institucijama EU-a uspostavljanjem neovisnog tijela EU-a za etička pitanja (2020/2133(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019. ­ 2024., predstavljene 10. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir mandatno pismo koje je 1. prosinca 2019. predsjednica Komisije uputila Věri Jourovoj, kandidatkinji za potpredsjednicu za vrijednosti i transparentnost,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2020. o analizi europskih izbora(2),

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 9.,10., 13., 14., 15., 16. i 17.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 223. stavak 2. te članke 245. i 295.,

–  uzimajući u obzir Akt o izboru zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima („Izborni akt”), priložen izmijenjenoj Odluci Vijeća od 20. rujna 1976.,

–  uzimajući u obzir nacrt međuinstitucijskog sporazuma Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o obveznom registru transparentnosti,

–  uzimajući u obzir Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 13/2019 o etičkim okvirima institucija EU-a nad kojima je provedena revizija,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 13/2019,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 28. rujna 2005. o usvajanju Statuta zastupnika u Europskom parlamentu (2005/684/EZ, Euratom)(3),

–  uzimajući u obzir Poslovnik Europskog parlamenta, a posebno njegove članke 2., 10. i 11., članak 176. stavak 1., Prilog I. članke 1., 2. i 3., članak 4. stavak 6., članke 5. i 6. te Prilog II.,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Savjetodavnog odbora o ponašanju zastupnika,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća o primjeni Kodeksa ponašanja članova Europske komisije, uključujući mišljenja neovisnog etičkog povjerenstva,

–  uzimajući u obzir preporuke Europskog ombudsmana iz zajedničke istrage o žalbama 194/2017/EA, 334/2017/EA i 543/2017/EA o načinu na koji Europska komisija rješava zapošljavanje bivših povjerenika po isteku mandata, ulozi bivšeg predsjednika Komisije i ulozi njezina Etičkog povjerenstva,

–  uzimajući u obzir preporuke Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Skupine država protiv korupcije pri Vijeću Europe (GRECO) i raznih nevladinih organizacija,

–  uzimajući u obzir Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjete zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica, osobito njegove članke 11., 11.(a), 12., 12.(a), 12.(b), 13., 15., 16., 17., 19., 21.(a), 22.(a), 22.(c), 24., 27. i 40.,

–  uzimajući u obzir ovlasti i odgovornosti Odbora za pravna pitanja Europskog parlamenta, navedene u Prilogu VI. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za pravna pitanja, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9-0260/2021),

A.  budući da je u UEU-u utvrđeno da „Unija poštuje načelo jednakosti svojih građana kojima njezine institucije, tijela i agencije posvećuju jednaku pozornost.”; budući da to podrazumijeva da se javne odluke donose u interesu općeg dobra;

B.  budući da je Ugovorima uspostavljen sustav podjele ovlasti među institucijama Unije kojim se svakoj instituciji dodjeljuje njezina uloga u institucionalnom ustrojstvu Unije i u obavljanju zadaća koje su joj povjerene;

C.  budući da, iako svaka institucija EU-a ima pravo na organizacijski suverenitet, sve institucije EU-a moraju zadovoljiti najviše standarde neovisnosti i nepristranosti;

D.  budući da se UEU-om i UFEU-om utvrđuje okvir upravljanja EU-om temeljen na podjeli vlasti, utvrđivanjem zasebnih prava i obveza za svaku instituciju;

E.  budući da su neovisnost, transparentnost i odgovornost javnih institucija i njihovih izabranih predstavnika, povjerenika i dužnosnika od iznimne važnosti za promicanje povjerenja građana, koje je neophodno za legitimno funkcioniranje demokratskih institucija;

F.  budući da su etički standardi koji se primjenjuju na institucije EU-a u mnogim aspektima ispred onih koji se primjenjuju na ekvivalentne nacionalne institucije, no ne provode se na zadovoljavajući način;

G.  budući da bi se provedba etičkog okvira mogla unaprijediti;

H.  budući da je povjerenje građana u javne institucije i postupke donošenja odluka temelj svake demokratske vlasti, a postiže se vođenjem primjerom, integritetom, transparentnošću, odgovornošću i održavanjem najviših standarda etičkog ponašanja;

I.  budući da je nepostojanje neopravdanog utjecaja interesnih skupina, uključujući osiguravanjem plaćenih aktivnosti za zastupnike u Europskom parlamentu, darova ili poziva na putovanja, stvaranja očekivanja za buduće zaposlenje po isteku mandata zastupnika ili završetku obnašanja dužnosti službenika i neopravdane uporabe informacija ili kontakata, ključno za osiguravanje da na demokratske procese ne utječu privatni interesi i da se u potpunosti poštuju prava građana;

J.  budući da manjkavosti sadašnjeg etičkog okvira EU-a uglavnom proizlaze iz činjenice da se oslanja na samoregulatorni pristup, nepostojanja kaznenog prava EU-a te nedovoljnih ljudskih i financijskih resursa i nadležnosti za provjeru informacija; budući da daljnji razvoj etičkog okvira EU-a mora imati jasnu pravnu osnovu uz istodobno poštovanje podjele vlasti utvrđene u Ugovorima; budući da bi osnivanje neovisnog etičkog tijela moglo doprinijeti jačanju povjerenja u institucije EU-a, kao i njihovog demokratskog legitimiteta;

K.  budući da su se posljedično pojavili slučajevi problematičnog ponašanja; budući da svaki slučaj neetičnog ponašanja i neodgovarajuće reakcije institucija EU-a ugrožava povjerenje europskih građana u institucije EU-a i ozbiljno doprinosi šteti ugledu Europske unije;

L.  budući da je fenomen tzv. „rotirajućih vrata” osobito u porastu; budući da su velik broj povjerenika i trećinu onih koji su bili zastupnici u Europskom parlamentu od 2014. do 2019. zaposlile organizacije koje se navode u Registru transparentnosti EU-a; budući da to predstavlja rizik od sukoba interesa s legitimnim područjima nadležnosti država članica i institucijama EU-a, rizik od otkrivanja ili zlouporabe povjerljivih informacija i rizik od toga da se bivši članovi osoblja koriste osobnim kontaktima i prijateljstvima s bivšim kolegama u svrhu lobiranja;

M.  budući da su postojeći okviri etičkih standarda prilagođeni posebnostima svake institucije EU-a, što dovodi do različitih postupaka i razina provedbe čak i istog Pravilnika o osoblju EU-a u različitim institucijama, agencijama i tijelima EU-a, čime se stvara složen sustav zbog kojega pravila teško shvaćaju građani EU-a, a i oni koji ta pravila moraju poštovati;

N.  budući da Europski revizorski sud u tematskom izvješću br. 13/2019 navodi da u mnogim područjima postoje dobri razlozi za usklađivanje pristupa rješavanju etičkih pitanja unutar institucija EU-a; budući da su Europski ombudsman i Europski revizorski sud opetovano ukazivali na velike propuste u politikama institucija EU-a koje se odnose na sprečavanje sukoba interesa; budući da su i Europski ombudsman i Europski revizorski sud izrazili posebnu zabrinutost zbog nedostatka zajedničkog etičkog okvira EU-a s jasno utvrđenim postupcima i kanalima za prijavljivanje; budući da je taj problem osobito vezan uz rad predstavnikâ država članica u Vijeću, koje treba rješavati sukobe interesa na visokoj razini te pitanja rotirajućih vrata i pravila transparentnosti; budući da etička pravila EU-a nisu usklađena sa Smjernicama OECD-a za sprečavanje sukoba interesa u javnim službama;

O.  budući da je primjer „Haute Autorité pour la Transparence de la Vie Publique” u Francuskoj pokazao da je jedinstveno i neovisno tijelo odgovorno za praćenje i provedbu etičkih pravila te za sankcioniranje povreda spomenutih pravila primjenjivih na javna tijela moćan instrument kojim se može postići dugoročno smanjenje neetičnog ponašanja;

P.  budući da je ravnoteža ovlasti dodijeljenih institucijama temeljno jamstvo građanima EU-a utvrđeno Ugovorima;

Q.  budući da je u skladu s doktrinom Meroni, koju je utvrdio Sud Europske unije, nadležnosti institucija EU-a moguće delegirati vanjskim tijelima, uključujući i kad se te nadležnosti još ne izvršavaju; budući da, prema Sudu EU-a, svako delegiranje ovlasti mora biti ograničeno i može se odnositi isključivo na jasno određene ovlasti, čija uporaba mora u biti u potpunosti podložna nadzoru delegirajućih institucija i ne može se odnositi na diskrecijske ovlasti koje uključuju bilo kakve političke prosudbe, kako se ravnoteža ovlasti među institucijama ne bi dovela u pitanje;

R.  budući da, u skladu s načelom dodjele, institucije ne mogu na temelju međuinstitucijskog sporazuma delegirati ovlasti koje same ne posjeduju, primjerice u slučajevima kad su te ovlasti Ugovorima dodijeljene Europskom revizorskom sudu ili su i dalje u nadležnosti država članica;

S.  budući da su tijekom ispitivanja mogućih sukoba interesa kandidatâ za povjerenike 2019. članovi Odbora za pravna pitanja istaknuli ozbiljne nedostatke postojećeg postupka; budući da ta ograničenja uključuju pristup samo ograničenom rasponu informacija, nedostatak vremena za ispitivanje, nepostojanje istražnih ovlasti i nedostatak potpore stručnjaka; budući da se člankom 17. stavkom 3. UEU-a predviđa da se povjerenici Europske komisije moraju birati „među osobama čija je neovisnost neupitna”;

T.  budući da je potreban daljnji razvoj postojećeg strogog etičkog okvira za povjerenike kako bi se popunile postojeće rupe u zakonodavstvu poput nepostojanja statuta povjerenika; naglašava da je taj proces usko povezan s parlamentarnim temeljitim ispitivanjem i nadzorom te smatra da je statut povjerenika potrebno izraditi u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i poziva Komisiju da predstavi prijedlog;

U.  budući da su svi vodeći kandidati na europskim izborima 2019. podržali osnivanje neovisnog etičkog tijela zajedničkog svim institucijama EU-a; budući da je predsjednica Komisije u svojim političkim smjernicama podržala njegovo osnivanje;

V.  budući da je sloboda mandata zastupnika u Europskom parlamentu u interesu građana koje zastupaju;

W.  budući da je jedna od primarnih funkcija Parlamenta, kao što je utvrđeno UEU-om, vršenje političkog nadzora;

X.  budući da se na osoblje u institucijama EU-a primjenjuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike Europske unije;

1.  smatra da bi jedinstveno neovisno etičko tijelo EU-a moglo bolje osigurati dosljednu i cjelovitu provedbu etičkih standarda u svim institucijama EU-a kako bi se osiguralo da se javne odluke donose u cilju općeg dobra i očuvanja povjerenja građana u institucije EU-a; predlaže sklapanje međuinstitucijskog sporazuma temeljenog na članku 295. UFEU-a kako bi se osnovalo neovisno tijelo EU-a za etička pitanja Parlamenta i Komisije i omogućilo sudjelovanje svim institucijama, agencijama i tijelima EU-a, kao i da to tijelo omogućuje osposobljavanje i aktivno usmjeravanje za uključene institucije, agencije i tijela;

Načela

2.  smatra da odredbe iz tog međuinstitucijskog sporazuma moraju poštovati sljedeće odredbe ii načela:

   (a) načelo dobrog financijskog upravljanja, osiguravanje učinkovitog i djelotvornog upravljanja resursima Unije,
   (b) načela dodjeljivanja i podjele vlasti,
   (c) slobodu izbora zanimanja i pravo na rad, kao što je utvrđeno u članku 15. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
   (d) vladavinu prava i temeljna načela EU-a poput pretpostavke nedužnosti, prava na saslušanje i načela zakonitosti i proporcionalnosti,
   (e) Statut zastupnika i posebno slobodu mandata sadržanu u njegovom članku 2.,
   (f) izbjegavanje udvostručavanja ili ugrožavanja rada Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), Europskog ombudsmana, Europskog revizorskog suda i Suda EU-a,
   (g) pravo Europskog parlamenta na istragu, koje je utvrđeno u članku 226. UFEU-a;

3.  smatra da bi se u pogledu obuhvata dužnosti, uključujući dužnosti nadzora i istrage, tijelo trebalo oslanjati na postojeće ovlasti institucija da od svojih članova traže informacije ili na pristanak nacionalnih tijela da podjele informacije; naglašava da će predsjednik Parlamenta, kolegija Komisije ili odgovarajuće tijelo uključene institucije zadržati ovlast donošenja konačne odluke do moguće revizije pravilâ;

4.  smatra da bi se postupkom koji slijedi neovisno etičko tijelo EU-a trebala osigurati odgovarajuća razina transparentnosti, istovremeno štiteći postupovna jamstva, kao što je to utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, i da bi u međuinstitucijski sporazum trebalo uključiti postupovna pravila i odgovarajući protokol za zaštitu podataka, koji se odnosi na postojeću pravnu stečevinu načela postojećih etičkih tijela EU-a, kao i na zajedničke vrijednosti EU-a (članak 2. UEU-a), prava određenog pojedinca na saslušanje i na žalbu, obvezu surađivanja i zahtjeva u pogledu objavljivanja;

Područje primjene i mandat

5.  smatra da bi novom etičkom tijelu EU-a trebalo delegirati niz dogovorenih zadataka predlaganja i savjetovanja o etičkim pravilima za povjerenike, zastupnike u Europskom parlamentu i osoblje uključenih institucija prije, tijekom i, u nekim slučajevima nakon isteka mandata ili završetka službe, u skladu s primjenjivim pravilima, uključujući:

   (a) Statut članova Europskog parlamenta (članci 2. i 3.),
   (b) Poslovnik Europskog parlamenta (članci 2., 10. (stavci 5., 6. i 7.), članak 11., članak 176. stavak 1., Prilog I. (članci 1. – 8.) te Prilog II.,
   (c) Poslovnik Komisije (članak 9.), njezin Kodeks ponašanja (članci 2. – 13. i Prilog II.) i Odluka od 25. studenoga 2014. o objavi informacija o sastancima održanima između članova Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba, te ista odluka koja se odnosi na njihove glavne direktore,
   (d) Pravilnik o osoblju, članci 11., 11.(a), 12., 12.(a), 12.(b), 13., 15., 16., 17., 19., 21.(a), 22., 22.(a), 22.(c), 24., 26., 27. i 40., 43., 86., 90., 91.a i Prilog IX., koji se mutatis mutandis primjenjuje na sve osoblje zaposleno u agencijama koje su potpisnice međuinstitucijskog sporazuma,
   (e) međuinstitucijski sporazum o obveznom registru transparentnosti;

6.  smatra da bi, u skladu s mjerodavnim propisima, taj sporazum trebao biti obvezujući za zastupnike i članove osoblja uključenih institucija prije, tijekom i nakon isteka mandata ili završetka službe; smatra da bi se to trebalo primjenjivati na zastupnike u Europskom parlamentu, povjerenike i sve članove osoblja EU-a na koje se odnosi Pravilnik o osoblju;

7.  podsjeća da bi se, u pogledu pojedinaca na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju, nadležnost mogla delegirati neovisnom etičkom tijelu EU-a putem odredbi iz članka 2. stavka 2. ili članka 9. stavka 1. ili oba članka koje to omogućuju, a odnosilo bi se na praćenje i provedbu etičkih obveza, dok bi ostale profesionalne obveze i dalje provodila tijela za imenovanje;

8.  ustraje u tome da bi međuinstitucijski sporazum trebao biti otvoren za sudjelovanje svim institucijama i tijelima EU-a; ukazuje na to da bi suzakonodavci mogli odlučiti obvezati agencije putem njihovih osnivačkih uredba; smatra da bi međuinstitucijski sporazum trebao etičkom tijelu omogućiti razmjenu informacija s nacionalnim tijelima kad je to nužno za obavljanje njegovih zadaća, s time da je tim informacijama dužno upravljati s jednakom razinom povjerljivosti kao i tijelo iz kojeg su one potekle, primjerice poreznim podacima, zemljišnim knjigama i podacima u posjedu nacionalnih etičkih tijela, i istražiti najbolje prakse i istorazinske ocjene; smatra da bi, u slučaju kad je to relevantno za obavljanje njegovih zadaća, i ako se ne dovode u pitanje opća načela navedena u stavku 2., neovisno etičko tijelo trebalo moći surađivati i razmjenjivati informacije s relevantnim tijelima EU-a poput OLAF-a i EPPO-a, Ombudsmana i Europskog revizorskog suda, u okviru njihovih mandata;

Nadležnosti i ovlasti

9.  smatra da bi, ne dovodeći u pitanje ravnotežu među institucijama utvrđenu u Ugovorima, sve uključene institucije trebale, u okviru svoje postupovne autonomije, etičkom tijelu EU-a povjeriti, s jedne strane, prevencijsku ulogu u pogledu širenja svijesti i pružanja smjernica o etičkim pitanjima, a s druge strane, ulogu osiguravanja usklađenosti i provedbe uz mogućnost davanja preporuka o etičkim pitanjima, uključujući sukobe interesa; smatra da bi ovlasti donošenja odluka trebale ostati u domeni pripadajuće institucije sve dok se etičkom tijelu EU-a ne povjere ovlasti donošenja odluka na odgovarajućoj pravnoj osnovi; podsjeća da bi zadaće etičkog tijela EU-a bile ograničene na usuglašeni niz zadataka koje su mu delegirale uključene institucije i time ne se bi dovodile u pitanje te bi potpuno poštovale nadležnosti OLAF-a, EPPO-a i nacionalnih jurisdikcija povezanih sa svakim kršenjem zakona u njihovoj nadležnosti; naglašava da bi u svrhu nadzora integriteta Parlament trebao redovito naručivati izradu studija kojima se utvrđuje integritet s nizom dobro utvrđenih ciljeva i pokazatelja uspješnosti, kao i izvješćem o postignutom napretku;

10.  smatra da bi taj nadzorni kapacitet trebao uključivati, među ostalim, mogućnost provjere vjerodostojnosti izjave o financijskim interesima, koju bi fizičke osobe trebale predavati izravno etičkom tijelu EU-a, pored Parlamenta u slučaju kandidata za povjerenike, s ciljem osiguranja najbržeg mogućeg dolaska do osoba odgovornih za demokratski i/ili javni nadzor, kao što je to propisano primjenjivim pravilima, postupanje u slučaju sukoba interesa, pravila vezana uz aktivnosti lobiranja, praćenje obveza u pogledu transparentnosti, uključujući u zakonodavnom postupku, i nadzor poštovanja obveza transparentnosti i pravila „rotirajućih vrata” te općenitije, nadzor poštovanja svih odredbi kodeksa ponašanja i primjenjivih pravila o transparentnosti, etici i integritetu;

11.  konstatira da pojedini zakonodavni i drugi propisi tijela i institucija EU-a sadržavaju različite definicije pojma „sukob interesa”; primjećuje da se definicija mijenja ovisno o kontekstu i da potpuna transparentnost nužno ne jamči nepostojanje bilo kakvog sukoba interesa niti je garancija da će se povjerenje javnosti dobiti ili povećati; napominje da su provedba etičkih pravila i javna odgovornost za sukobe interesa preduvjet za povjerenje građana u javne institucije;

12.  podsjeća na važnost razlikovanja sukoba interesa koji se javlja tijekom izvršavanja funkcije i onog koji se javlja kasnije i između radnji koje su odobrene ako ih se prijavi i radnji koje uopće nisu odobrene;

13.  naglašava da je Europski parlament uspostavio Savjetodavni odbor o ponašanju zastupnika kao nadležno tijelo za savjetovanje zastupnika o tumačenju i provedbi Kodeksa ponašanja; nadalje primjećuje da Savjetodavni odbor preispituje i navodna kršenja Kodeksa ponašanja te savjetuje predsjednika o eventualnim mjerama koje treba poduzeti; smatra da bi Europski parlament trebao služiti kao primjer u pogledu etičkih pravila i njihove provedbe;

14.  smatra da bi se etičkom tijelu EU-a mogle prenijeti i ovlasti nad obvezama koje donosi registar transparentnosti te da je potrebno planirati bolju zaštitu zviždača i bolje upravljanje sukobima interesa u slučajevima korupcije i prevare;

15.  smatra da bi etičko tijelo EU-a trebalo dobiti zadaću izrade javnog portala EU-a s relevantnim informacijama o etičkim pravilima, izvješćima o najboljim praksama, istraživanjima i statistikama te bazom podataka koja sadrži izjave o financijskim interesima svih uključenih institucija;

16.  naglašava da neovisna etička tijela EU-a trebaju imati pravo započeti istragu na vlastitu inicijativu i na licu mjesta provesti istrage temeljene na zapisima i na prikupljenim informacijama ili informacijama primljenim od trećih strana poput novinara, medija, nevladinih organizacija, zviždača, civilnog društva ili Europskog ombudsmana; ustraje u tome da se svaka treća strana koja u dobroj vjeri uputi pitanje neovisnom etičkom tijelu mora zaštititi, a njezin identitet ostati anoniman; smatra da, kad pokrene istragu na vlastitu inicijativu, tijelo mora povjerljivom porukom obavijestiti dotičnu osobu i tijelo odgovorno za primjenu sankcija u odgovarajućim institucijama; smatra da u tom slučaju odgovarajuće tijelo te institucije, agencije ili tijela može zahtijevati da tijelo pruži objašnjenje;

17.  naglašava da su traženje poreznih dokumenata i bankovnih evidencija intervencije u privatnom pravu za koje moraju postojati ozbiljne optužbe u nadležnosti OLAF-a;

18.  naglašava potrebu tijela da zaštiti zviždače, osobito europske javne dužnosnike, kako bi mogli izraziti svoju zabrinutost zbog mogućih kršenja pravila bez straha od odmazde; predlaže, u tom pogledu, da bi tijelo trebalo nadzirati unutarnje i povjerljive mehanizme žalbi prema Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika; naglašava da će samo sigurno i zaštitno radno okruženje javnim dužnosnicima omogućiti da izraze svoju zabrinutost i time pomognu da rad neovisnog etičkog tijela bude djelotvoran;

19.  vjeruje da bi tijelo, kako bi bilo potpuno djelotvorno, trebalo objediniti funkcije postojećih organa odgovornih za etiku; smatra da bi tijelo trebalo savjetovati zastupnike u Europskom parlamentu ili povjerenike kad traže smjernice o etičkim pitanjima; smatra da bi tijelo trebalo izdavati preporuke za sankcije tijelu za imenovanje u pogledu etičkih obveza za osoblje, te da bi, u pogledu zastupnika u Europskom parlamentu i povjerenikâ, tijelo trebalo izdavati preporuke odgovornim tijelima uključenih institucija; predlaže da etičko tijelo izdaje preporuke koje mogu služiti kao presedani za jednake ili slične slučajeve; smatra da će se na taj način osigurati učinkovitost, dosljednost i predvidljivost te značajno smanjiti radno opterećenje, posebno u pogledu pitanja osoblja u brojnim sličnim slučajevima;

20.  smatra da bi etičko tijelo EU-a trebalo promicati integritet i da bi mu se trebale povjeriti savjetodavne zadaće u cilju pružanja pouzdanih i provjerenih savjeta svim pojedincima i/ili institucijama u njegovoj nadležnosti koji zatraže tumačenje etičkog standarda vezanog uz primjereno ponašanje u određenom slučaju; smatra da bi, u cilju osiguranja dosljedne primjene etičkih standarda i predvidljivosti, savjeti trebali biti obvezujući za neovisno etičko tijelo EU-a u pogledu njegovog stajališta o istoj temi;

21.  podsjeća da je potvrda Odbora za pravna pitanja o nepostojanju sukoba interesa ključan preduvjet za imenovanje kandidatâ za povjerenike te da Odbor za pravna pitanja ima jasne ovlasti odbiti kandidate za povjerenike ako je utvrđen sukob interesa;

22.  podsjeća da Parlament može povući povjerenje pojedinom povjereniku Komisije, nakon čega predsjednik Komisije traži ostavku tog povjerenika ili Parlamentu na sljedećoj sjednici daje razloge svog odbijanja podnošenja ostavke, u skladu s točkom 5. Međuinstitucijskog sporazuma od 20. studenoga 2010.;

23.  smatra da je pregled izjava kandidatâ za povjerenike s ciljem da se dođe do zaključka o postojanju sukoba interesa od fundamentalne institucionalne i demokratske važnosti te bi mu trebalo pristupiti s krajnjom pažnjom, predanošću i osjećajem odgovornosti, uz pomoć potpuno objektivnog, demokratskog i neovisnog tumačenja; smatra da bi se pravila o ispitivanju mogućih sukoba interesa trebala primjenjivati i na izjavu izabranog predsjednika Europske komisije;

24.  naglašava da odluka o sukobima interesa kandidatâ za povjerenika prije saslušanja ostaje demokratska i institucionalna nadležnost Odbora Parlamenta za pravna pitanja; u tom pogledu naglašava da bi buduće neovisno etičko tijelo EU-a trebalo dobiti odgovarajuće istražne ovlasti, kao i ovlasti da zahtijeva pristup administrativnim ispravama kako bi mu se omogućilo provođenje dobro obrazloženih i dobro dokumentiranih procjena; naglašava potrebu da se pri provjeri slučajeva sukoba interesa u potpunosti poštuju pravila o povjerljivosti, privatnosti i zaštiti osobnih podataka; smatra da bi Odboru za pravna pitanja trebalo dati više vremena te da bi, uz puno zadržavanje njegove nadležnosti u tom području, o postojanju sukoba interesa kandidatâ za povjerenike trebao donositi odluke nakon što dobije neobvezujuće, precizne i obrazložene preporuke takvog neovisnog etičkog tijela EU-a, koje bi ga na taj način ojačalo u njegovu djelovanju; smatra da bi Odbor za pravna pitanja u konačnici trebao održati raspravu o preporukama neovisnog etičkog tijela EU-a; smatra da bi te preporuke trebale biti objavljene zajedno s izjavama o financijskim interesima kandidatâ za povjerenike; smatra da bi se, osim što Odbor za pravna pitanja provjerava izjave kandidatâ za povjerenike, ispitivanje sukoba interesa općenito trebalo provoditi prije, tijekom i nakon javne službe ili zaposlenja za sve institucije, tijela, urede i agencije Unije; smatra nadalje da ga treba opremiti s dovoljno sredstava, alata i vještina da pronađe i unakrsno provjeri potrebne informacije te, prema potrebi, zatraži dodatne informacije;

Sastav

25.  smatra da bi se etičko tijelo trebalo sastojati od devet članova, i to tri po izboru Komisije, tri po izboru Parlamenta, dok bi preostala tri člana bila imenovana de jure iz redova bivših sudaca Suda Europske unije, Revizorskog suda i bivših ombudsmana EU-a; smatra da bi se, kad je riječ o pitanjima osoblja, trebali uključiti predstavnici osoblja iz institucije dotične osobe; naglašava da se Prilog II. Pravilnika o osoblju treba na odgovarajući način izmijeniti;

26.  smatra da njegovi članovi moraju biti neovisni i odabrani na temelju svojih kompetencija, iskustva i profesionalnih kvaliteta, ali i osobnog integriteta, pri čemu moraju dokazati besprijekorno etičko ponašanje i dostaviti izjavu o nepostojanju sukoba interesa; smatra da bi sastav tog tijela trebao biti rodno uravnotežen; naglašava da svi članovi moraju biti neovisni u obavljanju svojih dužnosti; smatra da bi se članovi trebali birati na razdoblje od šest godina, a trećina obnavljati svake dvije godine;

27.  zahtijeva da službenik za etička pitanja preuzme provjeru izjava kandidatâ; smatra da bi članovi trebali djelovati u duhu suradnje i dosljednosti u svojim analizama i preporukama; poziva na jamstvo rodne ravnoteže u sastavu tijela;

28.  smatra da bi sastav etičkog tijela trebao biti popraćen okvirom za izvršavanje mandata, kao i postupkom za okončanje mandata;

29.  predlaže, u cilju osiguranja široke potpore, da Parlament bira članove tijela uz potporu velike većine, što je vjerojatno slično postupku za članove Tijela za europske političke stranke i europske političke zaklade ili odlukama u vezi s Nagradom „Saharov”;

30.  predlaže da svaka institucija pri odabiru članova posebno uzme u obzir bivše suce Suda Europske unije, bivše predsjednike OLAF-a i Revizorskog suda, bivše ili sadašnje članove najviših sudskih tijela država članica, bivše zastupnike u Europskom parlamentu, bivše članove osoblja institucija i tijela koji imaju predstavnike u tom tijelu, bivše ombudsmane EU-a te članove etičkih tijela u državama članicama; predlaže, nadalje, da spomenuto tijelo iz redova svojih članova odabere predsjednika i dva potpredsjednika; naglašava da to ne dovodi u pitanje pravo osoblja da samostalno organizira svoje predstavnike vezano uz pitanja osoblja;

31.  naglašava potrebu za osiguravanjem raznolikosti u pogledu pozadine članova i neovisnog stručnog znanja; predlaže ograničavanje sudjelovanja bivših zastupnika u Europskom parlamentu i povjerenika na trećinu sastava tijela;

32.  ustraje u tome da članovi tog tijela imaju na raspolaganju tajništvo, uz ljudske, materijalne i financijske resurse koji odgovaraju njegovom mandatu i zadaćama, uključujući službenika za etiku, odgovornog za etičku izobrazbu i pružanje savjeta unutar neovisnog etičkog tijela EU-a; smatra da bi se objedinjavanjem proračuna i osoblja trenutno dodijeljenih različitim etičkim tijelima EU-a poboljšala učinkovitost u korištenju resursa te bi se mogli smanjiti troškovi;

Postupci

33.  vjeruje da bi uspostava etičkog tijela EU-a trebala doprinijeti stvaranju institucionalne kulture temeljene na prevenciji, potpori i transparentnosti; predlaže, u tu svrhu, pristup koji bi se sastojao od dva koraka, pri čemu bi etičko tijelo EU-a, u slučaju da sazna za povredu ili moguću povredu etičkih pravila, do određenog roka prvo preporučilo mjere kojima bi se stalo na kraj toj povredi; smatra da bi se u tom prvom preventivnom koraku trebali zajamčiti povjerljivost i tajnost te pravo osobe da bude saslušana i da odbije optužbe; predlaže da u slučaju da dotični pojedinac odbije poduzeti prikladne radnje i povreda se nastavi, etičko tijelo EU-a treba dati obrazloženu preporuku za mjera sankcija i proslijediti sve relevantne informacije o slučaju nadležnom tijelu koje će odlučiti kako postupiti vezano uz preporuku u roku od 20 radnih dana;

34.  smatra da bi na kraju tog razdoblja trebala biti objavljena obrazložena preporuka neovisnog etičkog tijela ne dovodeći u pitanje Opću uredbu o zaštiti podataka i osobna prava, zajedno s odlukom nadležnog tijela, koje bi trebalo dati objašnjenje ako se preporuke ne slijede u potpunosti; smatra da bi, kao prva mjera, objava ili prosljeđivanje preporuka i odluka mogli sami po sebi predstavljati sankciju; ističe da takvo tijelo ne može zamijeniti Sud Europske unije; predlaže da, u iznimnim slučajevima, kad nadležno tijelo valjano opravda da mu je potrebno više vremena za istraživanje slučaja, može tražiti od etičkog tijela da produži svoj rok za donošenje odluke za najviše 20 radnih dana; smatra da bi se taj pristup u dva koraka trebao primjenjivati kad pojedinac ima opravdane razloge vjerovati da su informacije bile istinite u trenutku otkrivanja te preporučuje da se svako namjerno kršenje propisa, krajnja nepažnja, prikrivanje dokaza, nepoštovanje ili nesuradnja smatraju otežavajućim čimbenicima u odnosu na preporuke za sankcije, čak i nakon prestanka same povrede;

35.  poziva na donošenje jasnih odredbi kojima se dotičnoj osobi daje pravo na žalbu na svaku takvu odluku predsjednika uz potpuno poštovanje temeljnih načela vladavine prava;

36.  vjeruje da bi u pravilu etičko tijelo EU-a trebalo odlučivati običnom većinom svojih članova;

37.  ustraje u obvezi primjene postupaka utvrđenih ugovorima, kao što je prijenos istraga Europskog revizorskog suda OLAF-u i Sudu Europske unije;

Opće odredbe

38.  smatra da bi etičko tijelo EU-a trebalo provesti istraživanja i sastaviti godišnje statističke podatke o izjavama o financijskim interesima, slučajevima rotirajućih vrata i drugim relevantnim podacima te objaviti godišnje izvješće s podacima o ispunjenju svojih zadataka i, prema potrebi, preporukama za poboljšanje etičkih standarda, koje se podnosi Parlamentu; preporučuje da se u godišnje izvješće uključi broj istraženih slučajeva, institucije iz kojih su pojedinci dolazili, vrsta povreda, vrijeme trajanja postupaka, vremenski okvir u kojem je povreda prekinuta, razmjer izrečenih sankcija i preporuke;

39.  smatra da bi međuinstitucijski sporazum trebao sadržavati odredbu o preispitivanju kako bi se osiguralo da najkasnije dvije godine nakon njegova osnivanja institucije sudionice mogu usvojiti procjenu njegovih aktivnosti, uključujući analizu funkcioniranja pravila i postupaka te stečeno iskustvo u njihovoj primjeni; naglašava, posebno, da bi se ta odredba o preispitivanju trebala usredotočiti na procjenu djelotvornosti provedbe mandata etičkog tijela EU-a te da bi procjena Parlamenta trebala u obzir uzeti informacije primljene od samog etičkog tijela;

40.  smatra da bi novo etičko tijelo EU-a trebalo imati nadležnost da svojim prijedlozima doprinese razvoju i periodičkom ažuriranju zajedničkog etičkog okvira za institucije EU-a, uključujući zajednička pravila i zajednički model izjava o financijskim interesima u strojno čitljivom formatu te prijedlog za izmjenu svojih nadležnosti i njegovo podnošenje Europskom parlamentu; smatra da bi se etički standardi svih institucija, agencija i tijela trebali uskladiti što je prije moguće; smatra da bi statut povjerenikâ trebalo sastaviti u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

41.  predlaže da neovisno etičko tijelo radi na uspostavi zajedničke definicije sukoba interesa za institucije EU-a na temelju najviših standarda; naglašava da mnoge države članice imaju zahtjevna pravila; napominje definiciju sukoba interesa OECD-a: situacija u kojoj „pojedinac ili poduzeće (bilo privatno ili državno) ima mogućnost iskoristiti svoj profesionalni ili službeni položaj na neki način za osobnu korist ili korist poduzeća”;

42.  poziva na potpunu transparentnost u pogledu svih sastanaka koje organizira i u koje je uključeno etičko tijelo s privatnim subjektima i njihovim predstavnicima, uključujući i profitne i neprofitne organizacije;

43.  ustraje na tome da, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Parlamenta iz stavka 24., preporuke etičkog tijela EU-a trebaju biti valjano opravdane, dobro dokumentirane i dostupne članu ili članu osoblja i instituciji na koje se odnose; smatra da bi se uključene institucije trebale obvezati da će u potpunosti surađivati u svim postupcima iz područja primjene usuglašenog međuinstitucijskog sporazuma, a posebno da će neovisnom etičkom tijelu EU-a dostavljati sve informacije i dokumente potrebne za odgovarajući nadzor etičkih pravila; ističe da bi aktivnosti etičkog tijela bile podložne mogućim pritužbama Europskom ombudsmanu te da bi odluke uključenih institucija na temelju preporuka i dalje bile podložne preispitivanju pred Sudom EU-a;

44.  smatra da bi poboljšanje integriteta, transparentnosti i odgovornosti, kao i najviših standarda etičkog ponašanja u institucijama EU-a i u postupcima donošenja odluka EU-a, trebalo biti među temama rasprave u okviru Konferencije o budućnosti Europe; ističe da je ovo prilika za građane EU-a da raspravljaju o reviziji Ugovora te da bi to osiguralo jasnu pravnu osnovu za uvođenje takvog neovisnog etičkog tijela EU-a za sve institucije redovnim zakonodavnim postupkom;

45.  poziva da neovisno etičko tijelo bude primjer transparentnosti objavljivanjem svih preporuka, godišnjih izvješća, odluka i izvješća o potrošnji u strojno čitljivom otvorenom formatu dostupnom svim građanima i u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka; snažno preporučuje da svi softveri razvijeni za potrebe poštovanja etičkih standarda u javnoj upravi EU-a budu dostupni uz besplatnu licenciju za softver otvorenog koda te da se dijele sa svim institucijama u Europi koje ih žele koristiti; poziva na blisku suradnju s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u tom pogledu;

46.  poziva države članice da osiguraju da se kazneni predmeti povezani s povredom etičkih prava rješavaju na učinkovit način i bez nepotrebne odgode, osobito oni koji uključuju zastupnike u Europskom parlamentu i nacionalne političare koji imaju ulogu u donošenju politika EU-a;

47.  izražava žaljenje i zabrinutost zbog izostanka razmatranja i mjera za sprečavanje i provedbu u cilju sprečavanja nastanka sukoba interesa u Komisijinim postupcima javne nabave;

48.  napominje da u primjeni postojećih pravila na povjerenike, zastupnike u Europskom parlamentu i dužnosnike EU-a ima previše nedostataka; podsjeća da je prema izvješću organizacije Transparency International EU, početkom 2017. više od 50 % bivših povjerenika i 30 % bivših zastupnika u Europskom parlamentu, koji su se prestali baviti politikom, radilo za organizacije registrirane u Registru transparentnosti EU-a; naglašava potrebu za transparentnošću i odgovornošću u pogledu osobnih i financijskih obveza, posebno za izabrane zastupnike; naglašava da su pitanja transparentnosti i integriteta na razini EU-a i na nacionalnoj razini čvrsto povezana; stoga podupire rad Skupine država protiv korupcije Vijeća Europe (GRECO) i poziva države članice da provedu njezine preporuke, posebno one koje se odnose na izradu strogog kodeksa ponašanja za nacionalne političare i uvođenje pravila za zapošljavanje nakon odlaska iz javne službe;

49.  poziva na jačanje postojećeg regulatornog i provedbenog okvira i za sukob interesa prije ulaska u javnu službu i za onaj nakon odlaska iz javne službe kako bi se utvrdile odgovarajuće, jasne, obvezujuće i proporcionalne granice između javnog sektora te privatnog i neprofitnog sektora i kako bi se na taj način u očima javnosti povećao kredibilitet procesa donošenja odluka na razini EU-a;

50.  naglašava da situacije sukoba interesa koje uključuju odlazak pojedinca iz javnog sektora i fenomen tzv. rotirajućih vrata predstavljaju stalni razlog za sustavnu zabrinutost i problem koji je zajednički institucijama, tijelima, uredima i agencijama diljem EU-a; preporučuje usvajanje usklađenih i primjerenih razdoblja mirovanja u svim institucijama EU-a i jačanje njihove provedbe; smatra da situacije sukoba interesa mogu ugroziti integritet institucija i agencija EU-a i tako narušiti povjerenje građana u njih; ističe da je potrebno uskladiti i provesti relevantno zakonodavstvo EU-a i kodekse ponašanja, među ostalim u cilju zahtijevanja potpune transparentnosti u pogledu zapošljavanja ili projekata u kojima sudjeluju visoki dužnosnici EU-a nakon odlaska iz javne službe i u pogledu svih sporednih aktivnosti zastupnika u Europskom parlamentu; smatra da bi se pravila o sprečavanju sukoba interesa nakon obnašanja javne dužnosti ili zaposlenja trebala primjenjivati u razumnom roku uz poštovanje pravila o odgovarajućoj naknadi; naglašava da je potrebno učiti iz najboljih praksi država članica koje već imaju nacionalna etička tijela s relevantnim stručnim znanjem; ističe da postoje različite nacionalne prakse u pogledu provedbe etičkih standarda; napominje da se u nekim državama članicama od izabranih zastupnika zahtijeva da se suzdrže od glasanja o pitanjima u kojima imaju osobni interes te stoga traži od zastupnika Europskog parlamenta da se suzdrže od toga da budu izvjestitelji u sličnim slučajevima; u tom kontekstu podsjeća na odredbe iz članaka 2. i 3. Kodeksa ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu u pogledu financijskih interesa i sukoba interesa;

51.  ističe da Europski ombudsman rješava pritužbe u vezi sa sukobima interesa bez mehanizma posvećenog toj zadaći povrh svojih drugih misija i bez odgovarajućih sredstava i ovlasti za provedbu svojih odluka;

52.  ističe da neovisno tijelo EU-a za etička pitanja samo neće biti dostatno za učinkovito rješavanje situacija sukoba interesa unutar institucija i agencija EU-a; smatra da bi preispitivanje EU-ovih etičkih pravila i pravila o integritetu moglo uključivati mjere kao što su produljenje razdoblja za obavješćivanje i razdoblja mirovanja viših dužnosnika, proporcionalno i za svaki slučaj pojedinačno, istodobno osiguravajući jednako postupanje u skladu s člankom 15. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jačanje Direktive 2014/24/EU(4) o javnoj nabavi, obvezna prodaja udjela visokih dužnosnika u poduzećima koja podliježu ovlastima institucije u koju je dužnosnik novoimenovan ili koja posluju s tom institucijom, obvezno razrješenje u slučaju pitanja koja se odnose na bivšeg poslodavca iz privatnog sektora ili zabrana za povjerenike i visoke dužnosnike institucija i agencija EU-a da tijekom obavljanja dužnosti posjeduju dionice; ponavlja svoj poziv Komisiji da razmotri mogućnost predlaganja revizije relevantnog pravnog okvira;

53.  smatra da su dulja razdoblja mirovanja za visoke dužnosnike koji odlaze iz agencije ili institucije, ako se temelje na objektivnom postupku s jasnim kriterijima, opravdane pravne mjere za zaštitu javnog interesa i integriteta javnih tijela;

54.  izražava svoju zabrinutost zbog postupaka imenovanja viših dužnosnika EU-a, načina rješavanja sukoba interesa povjerenikâ i povreda Kodeksa ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu te nadzora poštovanja obveza transparentnosti i provjere usklađenosti s pravilima rotirajućih vrata;

55.  smatra da institucije EU-a trebaju primjenjivati najviše etičke standarde kako bi se spriječili svi slučajevi rotirajućih vrata ili sukoba interesa, među ostalim u pogledu imenovanja na više položaje u institucijama i agencijama EU-a;

56.  smatra da bi se postupci odabira kandidata za rukovodeće položaje trebali provoditi na temelju potpuno objektivnih kriterija i da bi trebali biti potpuno transparentni za širu javnost; naglašava da bi trebao postojati okvir za pitanja i prigovore, zajedno s otvorenim postupcima praćenja i ovlastima za poništavanje odluka za koje se pokaže da su donesene u postupku s nedovoljno transparentnosti i integriteta; ističe da bi postupke trebalo redovito ocjenjivati kako bi se pratila njihova učinkovitost i po potrebi primijenila poboljšanja;

57.  naglašava da Parlament mora imati ključnu ulogu u postupku poboljšanja postojećeg sustava nadzora etičnosti u EU-u koji se primjenjuje u svim institucijama, agencijama i tijelima EU-a kako bi se povećalo povjerenje javnosti u postupke donošenja odluka EU-a;

o
o   o

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 337, 20.9.2018., str. 120.
(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0327.
(3) SL L 262, 7.10.2005., str. 1.
(4) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

Posljednje ažuriranje: 12. siječnja 2022.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti