Odluka Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Prijedlogu imenovanja izvršne direktorice Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (N9-0005/2021 – C9-0114/2021 – 2021/0900(NLE))

P9_TA(2021)0217 A9-0137/2021

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Odbora nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala od 12. ožujka 2021 (C9-0114/2021),

–  uzimajući u obzir članak 51. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/77/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe(3),

–  uzimajući u obzir članak 131. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0137/2021),

A.  budući da mandat sadašnje izvršne direktorice Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala istječe 29. svibnja 2021.;

B.  budući da je Odbor nadzornika Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala slijedom otvorenog postupka odabira 12. ožujka 2021. predložio da se Natasha Cazenave imenuje izvršnom direktoricom na mandat od pet godina u skladu s člankom 51. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010;

C.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku 22. travnja 2021. održao saslušanje Natashe Cazenave na kojem je ona dala uvodnu izjavu i potom odgovarala na pitanja članova Odbora;

1.  daje suglasnost za imenovanje Natashe Cazenave na mjesto izvršne direktorice Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala i vladama država članica.

(1) SL L 331, 15.12.2010., str. 84. (2) SL C 23, 21.1.2021., str. 105. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0017.

Odluka Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o prijedlogu za imenovanje predsjednice Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) (N9-0022/2021 – C9-0163/2021 – 2021/0901(NLE))

P9_TA(2021)0218 A9-0162/2021

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir popis kvalificiranih kandidata koji su ušli u uži izbor za mjesto predsjednika Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje od 22. ožujka 2021., koji je sastavio njegov Odbor nadzornika,

–  uzimajući u obzir pismo Vijeća od 6. svibnja 2021. u kojem se za predsjednicu Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje predlaže Petra Hielkema (C9-0163/2021),

–  uzimajući u obzir članak 48. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u kandidaturama u području ekonomske i monetarne politike EU-a(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o institucijama i tijelima ekonomske i monetarne unije: sprečavanje sukoba interesa nakon odlaska iz javne službe(3),

–  uzimajući u obzir članak 131. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0162/2021),

A.  budući da je mandat predsjednika Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje završio 28. veljače 2021.;

B.  budući da je Vijeće 6. svibnja 2021. predložilo imenovanje Petre Hielkeme za predsjednicu Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje na mandat od pet godina, u skladu s člankom 48. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1094/2010;

C.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku 10. svibnja 2021. održao saslušanje Petre Hielkeme na kojem je ona dala uvodnu izjavu i potom odgovarala na pitanja članova Odbora;

1.  odobrava imenovanje Petre Hielkeme na mjesto predsjednice Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i vladama država članica.

(1) SL L 331, 15.12.2010., str. 48. (2) SL C 23, 21.1.2021., str. 105. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0017.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju (COM(2020)0022 – C9-0007/2020 – 2020/0006(COD))

P9_TA(2021)0219 A9-0135/2020

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0022) i izmijenjeni prijedlog (COM(2020)0460),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 175. i članak 322. stavak 1. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0007/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje češkog Zastupničkog doma, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 20. srpnja 2020.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. lipnja 2020. i od 18. rujna 2020.(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 2. srpnja 2020.(3),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 3. ožujka 2021. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za proračune, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za promet i turizam te Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A9-0135/2020),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(4);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. svibnja 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2021/1056.)

(1) SL C 290, 1.9.2020., str. 1. (2) SL C 311, 18.9.2020., str. 55. i SL C 429, 11.12.2020., str. 240. (3) SL C 324, 1.10.2020., str. 74. (4) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 17. rujna 2020. (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0223).

Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o reviziji Fonda solidarnosti Europske unije (2020/2087(INI))

P9_TA(2021)0220 A9-0052/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 174. i 175., članak 212. stavak 2. i članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1) (Uredba o „FSEU-u”) i njezine naknadne izmjene od 15. svibnja 2014. i 20. ožujka 2020.,

–  uzimajući u obzir sva izvješća koja je objavio Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a posebno njegovo izvješće od 31. ožujka 2014. naslovljeno „Klimatske promjene 2014.: Učinci, prilagodba i osjetljivost”,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum potpisan 22. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o Fondu solidarnosti Europske unije, provedbi i primjeni(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2016. naslovljenu „Fond solidarnosti Europske unije: Procjena“(3),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 15. svibnja 2019. naslovljen „Ocjena Fonda solidarnosti Europske unije za razdoblje 2002. – 2017. (SWD(2019)0186),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/461 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. ožujka 2020. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 radi pružanja financijske pomoći državama članicama i zemljama koje pregovaraju o pristupanju Uniji ozbiljno pogođenima izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(5),

–  uzimajući u obzir stajalište Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 radi pružanja financijske pomoći državama članicama i zemljama koje pregovaraju o pristupanju Uniji ozbiljno pogođenima izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja (COM(2020)0114),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A9-0052/2021),

A.  budući da se iz Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU), osnovanog Uredbom o FSEU-u nakon velikih poplava koje su pogodile srednju Europu 2002., pruža financijska pomoć državama članicama i zemljama pristupnicama pogođenima prirodnim katastrofama velikih razmjera ili regionalnim prirodnim katastrofama ili javnozdravstvenim krizama; budući da FSEU predstavlja istinsku europsku dodanu vrijednost i materijalizaciju spremnosti da se pokaže solidarnost prema stanovništvu koje živi u regijama EU-a pogođenih takvim katastrofama;

B.  budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica podsjetio da solidarnost među državama članicama nije pitanje izbora već obveza koja proizlazi, između ostalog, iz članaka 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji i koja je stup naših vrijednosti EU-a, kako su utvrđene u članku 3. tog ugovora; budući da u istoj rezoluciji Europski parlament poziva Komisiju da ojača sve komponente upravljanja krizama i mehanizme odgovora na katastrofe;

C.  sa zanimanjem konstatira da je nedavna anketa pokazala da više od dvije trećine građana EU-a smatra da bi Europska unija trebala imati veće ovlasti za suočavanje s neočekivanim krizama kao što je ona izazvana pandemijom bolesti COVID-19, a više od polovice njih smatra da bi EU trebao imati više financijskih sredstava za suočavanje s tim krizama(6); budući da aktualna zdravstvena kriza ima vrlo bitnu ljudsku dimenziju i da bi EU i njegove države članice trebali u tom kontekstu djelovati u duhu solidarnosti;

D.  budući da je dosad pomoć iz FSEU-a bila povezana sa stotinjak prirodnih katastrofa u 23 državama članicama i jednoj zemlji pristupnici u ukupnom iznosu od oko 6,6 milijardi EUR(7);

E.  budući da se tijekom 2017. i 2018. dvije trećine svih zahtjeva za sredstva iz FSEU-a odnosilo na poplave, iako je to razdoblje izvješćivanja također bilo obilježeno velikim olujama, šumskim požarima i potresima;

F.  primjećuje korisnost FSEU-a, koja je istaknuta u evaluaciji Komisije, posebno u pogledu smanjenja opterećenja za sve nacionalne, regionalne i lokalne vlasti u pogledu pružanja potpore za oporavak nakon prirodnih katastrofa velikih razmjera ili regionalnih prirodnih katastrofa ili velikih javnozdravstvenih kriza, u skladu s definicijom iz Uredbe o FSEU-u (kako je izmijenjena);

G.  budući da je regulatorni okvir FSEU-a revidiran 2014. izmjenom Uredbe (EU) br. 661/2014(8), posebno u cilju pojednostavljenja postupaka, skraćivanja roka za odgovor nakon podnošenja zahtjeva, pojašnjenja kriterija prihvatljivosti za zahtjeve za pomoć u slučaju regionalnih katastrofa, produljenja razdoblja provedbe i uvođenja predujmova, kao što je Parlament zatražio u nekoliko navrata; budući da je izmjenom te uredbe iz ožujka 2020. postignut daljnji napredak, posebno u pogledu povećanja razine predujmova i pojednostavljenja procesa dodjele sredstava FSEU-a;

H.  budući da stopa odobravanja zahtjeva za pomoć u slučaju katastrofa velikih razmjera iznosi 100 %, dok se za zahtjeve za pomoć u slučaju regionalnih katastrofa, najčešće kategorije, ta stopa povećala s 31 % na 85 % nakon revizije Uredbe o FSEU-u iz 2014.;

I.  budući da je unatoč reformi te uredbe iz 2014. koja je doprinijela produljenju roka za pripremu i podnošenje zahtjeva za financijski doprinos iz FSEU-a s 10 na 12 tjedana, znatan dio slučajeva i dalje zahtijeva ažuriranje, što dovodi do kašnjenja u pristupu bespovratnim sredstvima; budući da bi Komisija zbog toga trebala pružiti pojednostavljene smjernice o uvjetima za prijavu, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje;

J.  budući da bi se vrijeme potrebno za dodjelu svih bespovratnih sredstava moglo dodatno skratiti kako bi se zadovoljila hitna potreba za solidarnošću EU-a;

K.  budući da pomoć iz FSEU-a pokriva samo obnovu prethodnog stanja infrastrukture u području energetike, vodoopskrbe i otpadnih voda, telekomunikacija, prometa, zdravstva i obrazovanja, ali ne i dodatne troškove koji proizlaze iz obnove energetski i resursno učinkovite infrastrukture, u skladu s europskim zelenim planom, koje bi država korisnica trebala financirati iz vlastitih sredstava i drugih fondova EU-a, kao što su Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijski fond;

L.  sa zanimanjem primjećuje da, kao što je pokazala kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19, postoji potreba za višom razinom sinergija između instrumenata kohezijske politike i FSEU-a; prima na znanje da je FSEU osnovan kako bi se njime kratkoročno i srednjoročno reagiralo na prirodne katastrofe, dok je kohezijska politika (EFRR i Kohezijski fond) usmjerena na dugoročnije planiranje u pogledu planiranja i ulaganja za civilnu zaštitu i infrastrukturu za sprečavanje rizika i upravljanje njima te mjere otposnosti, čime se doprinosi ciljevima europskog zelenog plana;

M.  pozdravlja prijedlog Komisije o proširenju područja primjene FSEU-a kako bi se obuhvatile velike javnozdravstvene krize te kasnije stupanje na snagu Uredbe (EU) 2020/461;

N.  budući da će se prirodne katastrofe vjerojatno intenzivirati i povećati zbog klimatskih promjena; stoga ističe korisnost mehanizma dinamičke raspodjele proračunskih sredstava uspostavljenog 2014., koji je FSEU-u između ostalog omogućio da pruži doprinos u rekordnom iznosu od 1,2 milijarde EUR nakon potresa u Italiji 2016. i 2017.;

O.  budući da bi, kako je utvrđeno u članku 7. Uredbe o FSEU-u, operacije koje se financiraju iz Fonda trebale biti u skladu s odredbama UFEU-a i instrumentima donesenima na temelju njega, s politikama i mjerama EU-a, posebno u području zaštite okoliša, sprečavanja rizika od prirodnih katastrofa i upravljanja njime, prilagodbe klimatskim promjenama, uključujući, prema potrebi, pristupe utemeljene na ekosustavu;

P.  budući da je u novom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) predviđena nova proračunska omotnica nazvana „pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi” (SEAR), kojom se objedinjuju FSEU i pričuva za pomoć u nuždi (EAR) i koja je namijenjena, s jedne strane, za odgovor na krizne situacije koje su posljedica katastrofa velikih razmjera u državama članicama ili u državama pristupnicama (FSEU), a s druge strane za posebne hitne potrebe u EU-u ili trećim zemljama, posebno u slučaju humanitarnih kriza (EAR);

Q.  budući da je, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a, teška klimatska situacija jedan od trajnih čimbenika koji ozbiljno ometaju razvoj najudaljenijih regija; budući da bi stoga trebalo donijeti posebne mjere kako bi se utvrdili uvjeti za primjenu Ugovorâ, uključujući zajedničke politike;

R.  budući da posebnu pozornost treba posvetiti najudaljenijim regijama, otocima, planinskim regijama, rijetko naseljenim regijama i svim područjima koja su posebno izložena riziku od prirodnih katastrofa;

S.  žali zbog toga što se Uredbom o FSEU-u trenutačno ne omogućuje prekogranično podnošenje zahtjeva za potporu, iako su određena područja koja su posebno osjetljiva na prirodne katastrofe, kao što su planinska područja, koja često nadilaze granice;

1.  izražava zabrinutost da bi zbog klimatskih promjena ekstremne vremenske pojave i prirodne katastrofe mogle postati sve učestalije i intenzivnije; smatra da je ulaganje u sprečavanje i ublažavanje klimatskih promjena u skladu s europskim zelenim planom od iznimne važnosti; naglašava da je potrebno da države članice ulože dodatne napore kako bi uložile u mjere ublažavanja posljedica klimatskih promjena, imajući na umu da su mnoge prirodne katastrofe izravna posljedica ljudskih aktivnosti i da poplave, potresi, šumski požari, suše i druge prirodne katastrofe mogu izmaći kontroli, zbog čega je potrebno donijeti odgovarajuće mjere;

2.  napominje da je FSEU jedan od najkonkretnijih izraza solidarnosti EU-a i da svi građani EU-a očekuju da se ona pokaže kada se dogode katastrofe ili ozbiljne javnozdravstvene krize;

3.  sa zabrinutošću ističe da su se posljednjih godina stanovnici EU-a morali suočiti s brojnim katastrofama koje su uništile ljudske živote, imovinu, okoliš i kulturnu baštinu;

4.  skreće pozornost na činjenicu da su prirodne katastrofe velikih razmjera i regionalne prirodne katastrofe postale redovite i da su među novijim primjerima pandemija bolesti COVID-19, koja ozbiljno utječe na živote svih Europljana i europsko gospodarstvo, šumski požari koji se pojavljuju na cijelom kontinentu, uključujuči neuobičajena mjesta kao što je Arktik, te niz razornih potresa u Europi, posebno u Italiji tijekom 2016. i 2017., koji su odnijeli stotine života i uzrokovali štetu u iznosu od gotovo 22 milijarde EUR, kao i u Hrvatskoj u ožujku i prosincu 2020.; također podsjeća da su oluje, ekstremne padaline i poplave uzrokovale znatnu štetu u mnogim gradovima i dolinama te da su najudaljenije regije poharali sve razorniji uragani, kao što je uragan Irma 2017. na otoku Saint-Martin i uragan Lorenzo 2019. na Azorima, koji su bili posebno destruktivni; u tom kontekstu podsjeća da su krhka područja, kao što su otoci i planinska, slabo naseljena i najudaljenija područja, često najviše pogođena posljedicama klimatskih promjena;

5.  podsjeća da je ključno da se pomoć i sredstva pogođenim regijama šalju što prije, što jednostavnije i što fleksibilnije te ističe da su za uspostavu sveobuhvatnog paketa za odgovor i otpornost ključne sinergije između FSEU-a i Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, komponente EFRR-a za prilagodbu klimatskim promjenama i programa teritorijalne suradnje; poziva Komisiju da nastavi rad na smjernicama za pojednostavljenu primjenu FSEU-a kako bi se olakšalo djelovanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti; ustraje u tome da bi se sinergije izmešu FSEU-a i navedenih instrumenata financiranja EU-a, između ostalog, trebale koristiti fleksibilno i u najvećoj mogućoj mjeri; podsjeća da bi se u izvješću o provedbi svake zemlje korisnice trebale detaljno opisati preventivne mjere, uključujući uporabu strukturnih fondova EU-a, koje su poduzete ili predložene kako bi se ograničila buduća šteta i izbjeglo, u mjeri u kojoj je to moguće, ponavljanje sličnih prirodnih katastrofa;

6.  podsjeća da je prema podacima Ureda Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa (UNDRR) tijekom posljednjih dvadeset godina (2000. – 2019.) zabilježeno 7 348 prirodnih katastrofa velikih razmjera koje su odnijele 1,23 milijuna života, pogodile 4,2 milijarde ljudi i prouzročile globalne gospodarske gubitke u iznosu od 2,97 bilijuna USD;

7.  ističe da su, prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), u razdoblju od 1980. do 2019. ekstremni klimatski uvjeti prouzročili gospodarske gubitke u državama članicama EGP-a u ukupnom iznosu od 446 milijardi EUR;

8.  smatra da prirodne katastrofe velikih razmjera i regionalne prirodne katastrofe te velike javnozdravstvene krize imaju dublje gospodarske i socijalne učinke na najmanje razvijena i najosjetljivija područja, kao što su otoci, planinska područja i slabo naseljena područja pa bi u tim područjima u okviru FSEU-a trebalo poduzeti adekvatnije mjere;

Upravljanje katastrofama, procjena štete i pojednostavnjenje postupaka

9.  primjećuje različite vrste rizika od katastrofa s kojima se EU suočava i ističe da ozbiljnost nekih prirodnih katastrofa nije uvjetovana isključivo klimatskim promjenama, već u nekim slučajevima na nju utječu čimbenici koje je prouzročio čovjek, uključujući neoprezno prostorno planiranje; smatra da je ključno ulagati u sprečavanje rizika od katastrofa i upravljanje njima u EU-u izgradnjom infrastrukture za prevenciju; u tom pogledu preporučuje da države članice zajedno s Komisijom izrade planove za sprečavanje katastrofa i upravljanje njima, koji će omogućiti preciznu i brzu procjenu štete; ističe da je FSEU zamišljen kao instrument koji je jednostavan za uporabu koji EU može staviti na raspolaganje lokalnim tijelima;

10.  poziva Komisiju da u kontekstu buduće reforme FSEU-a nastavi s radom na pojednostavnjenju i ubrzanju postupka podnošenja zahtjeva za države članice, na primjer obraćanjem posebne pozornosti na pojednostavnjenje zahtjeva za aktivaciju FSEU-a u nekoliko regija u kontekstu prekograničnih katastrofa kako bi se osigurao brži odgovor na jačanje prirodnih katastrofa velikih razmjera i regionalnih prirodnih katastrofa te javnozdravstvenih kriza;

11.  smatra da zbog klimatskih promjena i intenziviranja prirodnih katastrofa teritoriji i regije postaju sve osjetljiviji; stoga poziva Komisiju da razmisli o reviziji FSEU-a kako bi se bolje uzele u obzir katastrofe na regionalnoj razini; nadalje, ističe ulogu programa EFRR-a, u sinergiji s programima ruralnog razvoja, u sprečavanju i ublažavanju rizika kao što su tektonski i hidrogeološki rizici; nadalje, potvrđuje da su u okviru revizije provedene 2014. u područje primjene Uredbe o FSEU-u uključene suše, ali napominje da one predstavljaju opetovanu značajku klimatske situacije u EU-u i da je teško procijeniti njihov gospodarski učinak; poziva Komisiju da procijeni konkretne učinke suša i da se na odgovarajući način s njima pozabavi u kontekstu buduće reforme FSEU-a;

12.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju istraživanja i obrazovanje kako bi se uspostavio sustav za osiguranje bolje pripremljenosti za sprečavanje katastrofa i upravljanje njima te kako bi se utjecaj takvih katastrofa sveo na najmanju moguću mjeru;

13.  poziva na bolju koordinaciju i suradnju među istraživačkim i razvojnim institucijama država članica, posebno onih koje se suočavaju sa sličnim rizicima; poziva na uspostavu poboljšanih sustava za rano upozoravanje u državama članicama te stvaranje i jačanje veza među raznim sustavima za rano upozoravanje;

14.  predlaže da države članice u svojim nacionalnim planovima za oporavak i otpornost utvrde ulaganja, projekte i alate u cilju sprečavanja i ograničavanja štete od prirodnih i zdravstvenih katastrofa;

15.  traži od Komisije da se pobrine za širenje dobrih praksi u vezi sa upravljanjem i primjenu struktura institucijske koordinacije u slučaju katastrofa;

16.  podsjeća na poteškoće na koje nailaze zemlje korisnice kad je riječ o utvrđivanju točnog iznosa štete u vrlo kratkom roku i predlaže da Komisija pripremi smjernice u pogledu pojednostavljenih metoda za određivanje iznosa doprinosa iz FSEU-a, među ostalim kako bi se mogućnost pogrešaka i daljnja kašnjenja sveli na najmanju moguću mjeru;

17.  ističe činjenicu da korištenje sredstava FSEU-a potiče proces učenja među nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, što ih navodi na to da procijene svoje šire politike upravljanja rizikom od katastrofa; naglašava da je potrebno smanjiti birokratsko opterećenje i povećati izgradnju kapaciteta pružanjem tehničke i administrativne potpore zemljama korisnicama kako bi im se pomoglo da razviju strategije upravljanja i dugoročne strategije usmjerene na smanjenje utjecaja prirodnih katastrofa velikih razmjera i regionalnih prirodnih katastrofa te velikih javnozdravstvenih kriza; poziva države članice da unaprijede svoja sredstva komunikacije s lokalnim i regionalnim tijelima tijekom faze evaluacije, pripreme prijava i faze provedbe projekata kako bi se skratilo vrijeme potrebno za administrativne postupke;

18.  poziva Komisiju da FSEU, u okviru njegove buduće revizije, što više usmjeri na regije kojima prijeti najveći rizik od prirodnih katastrofa velikih razmjera ili regionalnih prirodnih katastrofa ili velikih javnozdravstvenih kriza, posebno na najudaljenije regije, otoke, planinske regije, regije s visokom seizmičkom ili vulkanskom aktivnosti ili buduće javnozdravstvene krize;

19.  smatra da se moraju uzeti u obzir uragani koji su u prošlosti pogodili prekomorske zemlje i teritorije; smatra da bi se pričuva za pomoći u nuždi i drugi instrumenti vanjske pomoći trebali u potpunosti iskoristiti za ublažavanje nastale štete; nadalje, uvjeren je da je potrebno dodijeliti odgovarajuća financijska sredstva tim instrumentima vanjske pomoći kako bi se pomoglo prekomorskim zemljama i teritorijima;

Sredstva za financiranje i brza dodjela odobrenih sredstava

20.  podsjeća da je Komisija u svojem revidiranom prijedlogu od 27. svibnja 2020. o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. predvidjela maksimalni godišnji proračun za FSEU u iznosu od 1 milijarde EUR (u cijenama iz 2018.), no primjećuje da je, u skladu sa sporazumom o novom VFO-u, FSEU objedinjen s pričuvom za pomoć u nuždi u novu omotnicu „pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi” s ukupnim godišnjim proračunskim sredstvima u iznosu od 1,2 milijarde EUR;

21.  smatra da bi uspostava pričuve za solidarnost i pomoć u nuždi mogla imati prednost u obliku povećanja fleksibilnosti; no napominje da je u skladu s trenutačnim modelom iznos sredstava FSEU-a neizvjestan jer ovisi o iznosima dodijeljenima za pričuvu za pomoć u nuždi; smatra da je nužno pomno pratiti upravljanje pričuvom za solidarnost i pomoć u nuždi kako bi se utvrdilo odgovaraju li iznos i ključ raspodjele sredstava predviđenih tim novim financijskim instrumentom potrebama FSEU-a, s obzirom na proširenje njegova područja primjene te na razmjere i sve veću učestalost kriznih situacija koje su posljedica posebno prirodnih katastrofa velikih razmjera i regionalnih prirodnih katastrofa te velikih javnozdravstvenih kriza;

22.  pozdravlja činjenicu da je revizijom FSEU-a iz ožujka 2020. vrijednost predujmova povećana s 10 % na 25 % planiranog financijskog doprinosa, a gornja granica s 30 milijuna EUR na 100 milijuna EUR; u tom kontekstu ističe važnost predujmova za povećanje učinkovitosti programa pomoći, posebno u regijama i lokalnim zajednicama s ograničenim alternativnim izvorima financiranja; traži od Komisije da razmotri dodatne načine za promicanje te mogućnosti i poziva na ulaganje većih operativnih napora kako bi se smanjilo prosječno vrijeme za isplatu predujmova, osiguravajući pritom zaštitu proračuna EU-a;

23.  napominje da su većina velikih zgrada smještenih u najudaljenijim regijama (kao što su luke, zračne luke i bolnice) javne zgrade i da su, unatoč tome što su ključne za funkcioniranje tih malih područja, veoma izložene prirodnim katastrofama; stoga smatra da bi financijska potpora iz FSEU-a za najudaljenije regije trebala biti veća od 2,5 % iznosa dobivenog za saniranje prošlih katastrofa kako bi im se omogućilo da se brzo vrate i poboljšaju svoj status quo ante;

24.  konstatira da je za isplatu predujmova u prosjeku potrebno pet mjeseci i traži od Komisije da razmotri reaktivnija rješenja;

25.  također konstatira da je za isplatu cjelokupnog iznosa bespovratnih sredstava iz FSEU-a korisniku u prosjeku potrebna jedna godina; poziva Komisiju da u kontekstu buduće reforme istraži načine za pojednostavljenje i maksimalnu fleksibilnost u dodjeli sredstava iz Fonda kako bi se osigurala brzo djelovanje i hitna pomoć za regije i/ili zemlje pogođene katastrofom;

26.  uzimajući u obzir prethodno navedeno i proširenje područja primjene Fonda, smatra da bi procjena proračuna EUSF-a mogla biti potrebna u budućnosti te da bi nakon nje, po potrebi, mogla uslijediti odgovarajuća prilagodba financiranja kako bi se osiguralo što je potrebno za istinski instrument solidarnosti EU-a i kako bi se zajamčilo da postoji dovoljno velik proračun za istinsko suočavanje s prirodnim katastrofama velikih razmjera i regionalnim prirodnim katastrofama te velikim javnozdravstvenim krizama, ne samo radi otklanjanja štete nego i radi izgradnje otpornosti na klimatske promjene;

27.  naglašava da bi dodjela, upravljanje i provedba bespovratnih sredstava iz FSEU-a trebala biti što je moguće transparentnija te da se ta sredstva trebaju koristiti u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja;

Sprečavanje rizika i kvaliteta obnove

28.  traži da se u okviru kriterija za određivanje projekata „prihvatljivih” za financiranje iz Fonda u većoj mjeri uzmu u obzir najnovija načela u području sprečavanja rizika te traži da se u okviru buduće revizije Uredbe o FSEU-a u njezin članak 3. uvede načelo „obnovom izgradimo bolje nego prije“ kako bi se doprinijelo poboljšanju kvalitete infrastrukture tih regija tijekom obnove i kako bi ih se bolje pripremilo da izbjegnu buduće katastrofe izgradnjom infrastrukture za prevenciju;

29.  smatra da bi se instrumenti poput „okvirnih zajmova”, koje provodi Europska investicijska banka, mogle iskoristiti i za financiranje obnove otpornije, sigurnije i ekološki prihvatljivije infrastrukture;

30.  poziva Komisiju da ojača i pojednostavi sinergije između FSEU-a i fondova kohezijske politike, kao i sinergije s Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu, u cilju učinkovitog i strukturiranog upravljanja rizikom za projekte obnove u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, ne samo izgradnjom održive te energetski i resursno učinkovite infrastrukture, već i uvođenjem preventivnih mjera; osim toga, poziva Komisiju da pokaže fleksibilnost u vezi s programiranjem i izmjenama nacionalnih ili regionalnih programa kada je riječ o suočavanju s prirodnim katastrofama velikih razmjera i regionalnim prirodnim katastrofama te velikim javnozdravstvenim krizama; u tom pogledu ponavlja da bi se financijska pomoć iz FSEU-a trebala usmjeriti na veću otpornost i održivost ulaganja u pogođenim područjima;

Zdravstvene krize

31.  pozdravlja činjenicu da se, nakon revizije Uredbe o FSEU-u koju je Komisija predložila 13. ožujka 2020., operacije prihvatljive u okviru Fonda sada proširuju na hitne situacije velikih razmjera u području javnog zdravlja i obuhvaćaju ne samo medicinsku pomoć nego i mjere za sprečavanje, praćenje ili kontrolu širenja bolesti;

32.  ističe da proširenje područja primjene Fonda u cilju suzbijanja posljedica pandemije bolesti COVID-19 pokazuje da FSEU može biti fleksibilniji, i u pogledu područja primjene i u pogledu prihvatljivosti, te se iz njega može pružiti pomoć ne samo tijekom prirodnih katastrofa velikih razmjera, nego i brza pomoć tijekom drugih oblika katastrofa velikih razmjera, kao što su pandemije;

33.  smatra da to proširenje područja primjene FSEU-a zahtijeva povećanje njegova proračuna;

34.  predlaže da Komisija i države članice ojačaju svoju suradnju s relevantnim službama Svjetske zdravstvene organizacije nadležnima za pripravnost na krizne situacije kako bi razvile planove za brzi odgovor na zdravstvene krize;

Vidljivost financijske pomoći iz Fonda

35.  ponavlja da je važno da se javnost informira o vidljivim koristima koje proizlaze iz EUSF-a kako bi se dodatno povećalo povjerenje građana u instrumente i programe EU-a; poziva Komisiju i države članice da preciznim i ciljanim komunikacijskim aktivnostima poboljšaju vidljivost pomoći iz Fonda, uz istodobno postavljanje brzine odgovora i pružanja pomoći kao prioriteta, osobito kako bi se istaknula dodana vrijednost EU-a u slučaju prirodnih katastrofa velikih razmjera i regionalnih prirodnih katastrofa te velikih javnozdravstvenih kriza, što je konkretni izraz solidarnosti EU-a i sposobnosti Unije da ostvari istinsku uzajamnu pomoć izdvajanjem znatnih proračunskih sredstava; također traži od Komisije da u okviru buduće revizije Uredbe obveže zemlje korisnice da informiraju svoje građane o financijskoj potpori EU-a za provedene operacije;

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i državama članicama.

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3. (2) SL C 440, 30.12.2015., str. 13. (3) SL C 224, 27.6.2018., str. 140. (4) SL L 99, 31.3.2020., str. 9. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (6) https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20201113IPR91602/istrazivanje-gradani-zele-vece-ovlasti-i-proracun-eu-a-za-suzbijanje-pandemije (7) https://cohesiondata.ec.europa.eu/stories/s/An-overview-of-the-EU-Solidarity-Fund-2002-2019/qpif-qzyn (8) Uredba (EU) br. 661/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (SL L 189, 27.6.2014., str. 143.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Nacrtu uredbe Vijeća o proširenju primjene Uredbe (EU) 2021/... o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja za razdoblje 2021. – 2027. (program „Periklo IV.”) na države članice nesudionice te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 331/2014 (13255/2020 – C9-0017/2021 – 2018/0219(APP))

P9_TA(2021)0221 A9-0165/2021

(Posebni zakonodavni postupak – suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt uredbe Vijeća (13255/2020),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti podnesen u skladu s člankom 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0017/2021),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0165/2021),

1.  daje suglasnost za Nacrt uredbe Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Republike Kube na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uključene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (10637/2020 – C9-0097/2021 – 2020/0233(NLE))

P9_TA(2021)0222 A9-0129/2021

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (10637/2020),

–  uzimajući u obzir Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Republike Kube na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uključene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (10638/20),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) v. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0097/2021),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0129/2021),

1.  daje suglasnost za sklapanje Sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Kube.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (COM(2018)0603 – C9-0302/2020 – 2018/0310(NLE))

P9_TA(2021)0223 A9-0150/2021

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (12294/2018),

–  uzimajući u obzir Nacrt protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (12295/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0302/2020),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A9-0150/2021),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Tunisa.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Sporazum o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Srednje Amerike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (06048/2020 – C9-0383/2020 – 2020/0024(NLE))

P9_TA(2021)0224 A9-0148/2021

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (06048/2020),

–  uzimajući u obzir Nacrt protokola uz Sporazum o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Srednje Amerike, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (06049/2020),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0383/2020),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A9-0148/2021),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Srednje Amerike.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o prijedlogu Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma u pogledu vremenskih ograničenja dogovora o osiguravanju zrakoplova s posadom između Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Islanda i Kraljevine Norveške (11645/2020 – C9-0392/2020 – 2019/0126(NLE))

P9_TA(2021)0225 A9-0125/2021

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (11645/2020),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma u pogledu vremenskih ograničenja dogovora o osiguravanju zrakoplova s posadom između Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Islanda i Kraljevine Norveške (10584/19),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0392/2020),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A9-0125/2021),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, Sjedinjenih Američkih Država, Islanda i Kraljevine Norveške.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Prijedlogu odluke Vijeća o porezu „octroi de mer” u najudaljenijim francuskim regijama i izmjeni Odluke br. 940/2014/EU (COM(2021)0095 – C9-0105/2021 – 2021/0051(CNS))

P9_TA(2021)0226 A9-0138/2021

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2021)0095),

–  uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0105/2021),

–  uzimajući u obzir članak 82. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A9-0138/2021),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o osiguravanju ispunjavanja ciljeva u pogledu obveze iskrcavanja iz članka 15. zajedničke ribarstvene politike (2019/2177(INI))

P9_TA(2021)0227 A9-0147/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2019. o trenutačnom stanju u području zajedničke ribarstvene politike i savjetovanju o ribolovnim mogućnostima za 2020. (COM(2019)0274),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Prema održivijem ribarstvu u Uniji: trenutačno stanje i smjernice za 2021.” (COM(2020)0248),

–   uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera(2),

–  uzimajući u obzir izvješća Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) u kojima se ocjenjuje usklađenost s obvezom iskrcavanja za Sjeverno more (od 2016. do 2017.), sjeverozapadne vode (od 2016. do 2017.) i skušu u Sjevernome moru i sjeverozapadnim vodama (od 2015. do 2017.),

–  uzimajući u obzir izvješća sa sjednice Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) (PLEN 20-01, 19-01, 18-01 i 17-01) i njegova izvješća „Procjena godišnjih izvješća država članica o obvezi iskrcavanja (za 2019.)” (Adhoc-20-02), „Praćenje provedbe zajedničke ribarstvene politike” (Adhoc-20-01) i „Procjena zajedničkih preporuka o obvezi iskrcavanja i uredbi o tehničkim mjerama” (STECF-20-04),

–   uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2017/159 od 19. prosinca 2016. o provedbi Sporazuma o provedbi Konvencije o radu u ribolovu iz 2007. Međunarodne organizacije rada(3),

–  uzimajući u obzir članak pod naslovom „The unintended impact of the European discard ban” („Neželjeni učinak europske zabrane odbacivanja ulova”), objavljen u časopisu Međunarodnog vijeća za istraživanje mora „Journal of Marine Science”(4),

–   uzimajući u obzir studiju „Implementation of the EU fisheries control system by Member States (2014-19)” („Provedba sustava kontrole ribarstva EU-a u državama članicama (2014. – 2019.)”) koju je zatražio Odbor za ribarstvo,

–  uzimajući u obzir studije koje je zatražio Odbor za ribarstvo o obvezi iskrcavanja i vrstama koje ograničavaju ribolov više vrsta i mješoviti ribolov u Sjevernome moru(5), sjeverozapadnim vodama(6) i jugozapadnim vodama(7), te studije o zabrani odbacivanja ulova, obvezi iskrcavanja i najvišem održivom prinosu u zapadnom Sredozemnome moru(8) (9),

–   uzimajući u obzir knjigu „The European Landing Obligation – Reducing discards in complex, multi-species and multi-jurisdictional fisheries” („Europska obveza iskrcavanja – smanjenje odbačenog ulova u složenom ribarstvu, ribarstvu više vrsta i ribarstvu u više područja nadležnosti”)(10) objavljenu 2019.,

–   uzimajući u obzir izvješće „A third assessment of global marine fisheries discards” („Treća procjena odbačenog ulova u globalnom morskom ribarstvu”) koje je 2019. objavila Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A9-0147/2021),

A.  budući da se ciljem 14.4. unutar 14. cilja održivog razvoja Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. potiče međunarodnu zajednicu da djelotvorno regulira izlov, okonča prelov, nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov i štetne ribolovne prakse te da provede znanstveno utemeljene planove upravljanja do 2020. radi obnove ribljih stokova u najkraćem roku, najmanje do razina koje mogu proizvesti najviši održivi prinos određen njihovim biološkim značajkama;

B.  budući da procijenjena godišnja količina odbačenog ulova u globalnom morskom ribolovu iznosi 9,1 milijuna tona, što predstavlja 10,8 % godišnjeg prosječnog ulova u razdoblju od 2010. do 2014.; budući da su najniže stope odbačenog ulova zabilježene u ribolovu tune i ostalih pelagijskih vrsta, a najviše u ribolovu rakova; budući da je najveća količina odbačenog ulova proizvedena u ribolovu pridnenih riba, a najmanja u ribolovu mekušaca (ne uključujući glavonošce); budući da je godišnja količina odbačenog ulova 1989. godine dosegnula vrhunac od približno 18,8 milijuna tona te je do 2014. postupno smanjena na manje od 10 milijuna tona(11);

C.  budući da je odbacivanje uobičajena ribarska praksa vraćanja neželjenog mrtvog ili živog ulova u more zbog oštećene ribe, nedoraslosti primjerka (ograničenja u pogledu najmanje veličine), razloga utrživosti, nedostatka kvota ili pravila o sastavu ulova; budući da prije uvođenja obveze iskrcavanja nije bilo dopušteno na plovilu držati nedorasle ribe niti ih iskrcati;

D.  budući da se neželjenim i odbačenim ulovima u znatnoj mjeri nerazumno troše prirodni resursi za ljudsku prehranu te da se njima može negativno utjecati i često negativno utječe na održivost iskorištavanja ribljih stokova i morskih ekosustava i financijsku održivost ribarstva; budući da je određena razina neželjenog usputnog ulova i odbacivanja ulova neizbježna, posebno u mješovitom ribolovu;

E.  budući da povijesno visoke razine odbačenog ulova u određenim ribolovnim sektorima EU-a predstavljaju ozbiljan problem za dugoročnu održivost ribarstva EU-a, što dovodi u pitanje vjerodostojnost ribarstvene politike Unije;

F.  budući da je zabrana prakse povećanja vrijednosti ulova (odbacivanje utržive ribe), koja je uvedena u EU-u 2010., loše provedena;

G.  budući da se zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP), kako je reformirana 2013., osigurava smanjenje negativnog utjecaja ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav na najmanju moguću mjeru te se posebno: (a) „ postupno eliminira odbačene ulove od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir najbolji raspoloživi znanstveni savjet izbjegavanjem i smanjivanjem odbačenog ulova do najmanje moguće mjere i postupnim osiguravanjem iskrcavanja ulova reguliranih komercijalnih vrsta” i (b) „ako je potrebno, na najbolji mogući način iskorištava neželjeni ulov, bez stvaranja tržišta za one ulove koji su manji od minimalne referentne veličine potrebne za očuvanje”;

H.  budući da ne postoje pouzdani podatci o odbačenom ulovu ili znanstveni dokazi koji bi upućivali na to da je provedba obveze iskrcavanja uzrokovala znatno smanjenje neželjenog ulova; budući da je njezina loša provedba mogla dovesti do gubitka vidljivosti ulova u nekim ribolovnim sektorima, smanjenja pouzdanosti znanstvenih savjeta i kvalitete podataka;

I.   budući da je sektor ribarstva napredovao prema postizanju cilja najvišeg održivog prinosa; budući da se 99 % iskrcaja u 2020. u Baltičkom moru, Sjevernome moru i Atlantskom oceanu koji su u isključivoj nadležnosti EU-a i za koje su dostupne znanstvene procjene izvršilo u područjima ribarstva kojima se održivo upravlja; budući da je razina biomase u sjeveroistočnom Atlantiku u pogledu potpuno procijenjenih stokova 2018. bila 48 % viša nego 2003.; budući da i dalje postoje znatni izazovi, posebno u Sredozemnom i Crnome moru, gdje se više oko 75 % znanstveno procijenjenih stokova prekomjerno iskorištava;

J.  budući da je u okviru obveze iskrcavanja, koja je postupno uvedena tijekom četiri godine (od 2015. do 2019.), obvezno iskrcati i oduzeti od primjenjivih kvota sav ulov vrsta podložnih ograničenjima ulova i, u Sredozemnome moru, vrsta podložnih pravilu o minimalnim veličinama u vodama EU-a ili u određenim slučajevima plovilima EU-a u međunarodnim vodama te se zabranjuje korištenje nedorasle ribe za izravnu prehranu ljudi;

K.  budući da, prema podacima Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo(12), nisu pružene nikakve informacije o provedbi obveze iskrcavanja u slučaju flota duge plovidbe koje plove izvan voda Unije; budući da je Savjetodavno vijeće za flote duge plovidbe (LDAC) istaknulo da se obveza iskrcavanja u praksi ne primjenjuje na plovila Unije koja plove izvan njezinih voda;

L.  budući da se iskrcana riba manja od minimalne referentne veličine za očuvanje i dalje upotrebljava u proizvodnji ribljeg brašna, hrane za kućne ljubimce ili kao mamac u ribolovu vršama, što stvara nizak ekonomski povrat; budući da su takve alternativne namjene gospodarski izvedive u slučajevima u kojima se proizvodno postrojenje nalazi u blizini iskrcajne luke, no izvedivost opada (ili nestaje) u slučajevima u kojima postoji potreba za logistikom i infrastrukturom za prijevoz ili ulaganjima u nova proizvodna postrojenja(13);

M.  budući da nekoliko država članica ukazuje na činjenicu da je zakonodavstvo potrebno izmijeniti kako bi se ribu manju od minimalne referentne veličine za očuvanje koja podliježe obvezi iskrcavanja moglo upotrebljavati u humanitarne svrhe;

N.  budući da se u okviru obveze iskrcavanja odbacivanje ulova ne zabranjuje na sveobuhvatan način jer se primjenjuje samo na regulirane vrste (ukupni dopušteni ulov i ribolov reguliran naporom za koje je utvrđena minimalna veličina) te uključuje izuzeća za ribu na kojoj su vidljiva oštećenja koja su prouzročili grabežljivci i za visoku stopu preživljavanja te izuzeće do 5 % de minimis u slučajevima u kojima je teško postići povećanja selektivnosti ili kada rukovanje neželjenim ulovom podrazumijeva nerazmjerne troškove; budući da provedba obveze iskrcavanja ovisi i o širokoj primjeni privremenih izuzeća koja zahtijevaju preispitivanje na temelju znanstvene procjene, što donositeljima odluka i ribarskom sektoru oduzima vremena i truda;

O.   budući da se razine odbačenog ulova znatno razlikuju među regijama i vrstama jer je odbačeni ulov minimalan ili jednak nuli u onim vrstama ribolova u kojima sav ulov ili većina ulova ima komercijalnu vrijednost i iskorištava se, kao što je slučaj u malom ili tradicionalnom ribolovu ili u ribolovu za izravnu ljudsku potrošnju;

P.  budući da je u sklopu malog ribolova zaposleno više subjekata i da se upotrebljavaju selektivniji alati, što prouzročuje manju štetu za okoliš te da mali ribolov ima ključnu društvenu i gospodarsku ulogu, kako se naglašava u Izvješću Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) iz 2018. o stanju ribarstva u Sredozemlju i Crnome moru;

Q.  budući da odbacivanje ulova u ribarstvu doprinosi hranjenju raznih lešinarskih vrsta od ptičjih do mezopelagijskih i bentičkih zajednica koje su važne u trofičkom ekološkom lancu; budući da se u znanstvenoj literaturi zaključuje da smanjenje odbačenog ulova putem obveze iskrcavanja može utjecati na populacije nekoliko vrsta u nekim područjima, ali to općenito nije vjerojatno;

R.  budući da su „vrste koje ograničavaju ribolov” one vrste ili riblji stokovi za koje određena država članica, određena flota ili određeno plovilo ima manje ribolovnih mogućnosti (kvote) od drugih vrsta; budući da bi potpuno i strogo poštovanje obveze iskrcavanja, posebno u mješovitom ribolovu, podrazumijevalo zabranu te vrste ribolova (vrste koje ograničavaju ribolov) nakon što se iscrpi (ograničena) kvota za određenu vrstu kako bi se izbjegao njezin daljnji ulov; budući da je mogućnost ograničavanja u mješovitom ribolovu i dalje ozbiljan problem te je možda pridonijela slaboj provedbi obveze iskrcavanja i ograničila razmjenu kvota među državama članicama, čime se pogoršalo nedovoljno iskorištavanje ribolovnih mogućnosti;

S.  budući da se selektivnošću neće u potpunosti riješiti problemi u takvom ribolovu jer bi u tehničkom smislu moglo biti teško smanjiti ulov stokova koji ograničavaju ribolov, a da pritom ne dođe do velikih gubitaka drugih utrživih vrsta ulova, što bi tim flotama uzrokovalo znatne ekonomske poteškoće; budući da su nedavno donesene zajedničke zalihe kvota usputnog ulova u svrhu suzbijanja pojave vrsta koje ograničavaju ribolov, pri čemu njihovu učinkovitost još treba procijeniti;

T.  budući da je moguće znatno smanjiti količinu neželjene ribe ulovljene u mrežu i utovarene na plovilo prvenstveno putem mjera prostornog i vremenskog izbjegavanja i tehničke selektivnosti, čime se smanjuju vrijeme rukovanja teretom, potrošnja goriva i potrebe prostora za pohranu;

U.  budući da Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) ističe da zajedničke preporuke regionalnih skupina država članica za provedbu obveze iskrcavanja u 2021. sadržavaju relativno malen broj mjera namijenjenih povećanju selektivnosti; budući da opada broj pilot-projekata za ispitivanje selektivnijih alata ili strategija izbjegavanja, u skladu s člankom 14. ZRP-a;

V.  budući da je Vijeće tijekom posljednjih nekoliko godina uklonilo nekoliko vrsta s popisa ukupnog dopuštenog ulova, čime se na njih prestala odnositi obveza iskrcavanja;

W.  budući da obveza iskrcavanja nije cilj sama po sebi, već instrument za postizanje cilja selektivnosti u okviru zajedničke ribarstvene politike;

X.  budući da su nedavno donesene zajedničke zalihe kvota usputnog ulova u svrhu suzbijanja pojave vrsta koje ograničavaju ribolov;

Y.  budući da je odbacivanje neželjenog ulova pojava koja postoji u svim vrstama ribolova u svijetu, a ne problem koji se javlja samo u Europi; budući da je za vode EU-a karakterističan velik udio mješovitog ribolova; budući da je nekoliko trećih zemalja i samoupravnih područja uspostavilo zabrane odbacivanja ulova u različitoj mjeri, uključujući Kanadu, Farske otoke, Norvešku, Island, Čile i Novi Zeland; budući da ostale treće zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nisu zabranile odbacivanje ulova, ali da se u njihovu zakonodavstvu u području ribarstva primjenjuju drugi pristupi za smanjenje neželjenog ulova; budući da je zabrana odbacivanja ulova u Norveškoj i na Islandu više puta izmijenjena tijekom 30 godina kako bi se odgovorilo na konkretne probleme; budući da učinak zabrane odbacivanja ulova u Čileu još nije u potpunosti poznat jer se ona tek počinje primjenjivati; budući da je odbačeni ulov i dalje velik problem u upravljanju ribolovom Novog Zelanda;

Z.  budući da načelo relativne stabilnosti, koje je prvi put utvrđeno u Osnovnoj uredbi o ZRP-u iz 1983. i provedeno u Uredbi o TAC-ovima i kvotama iz 1983., utvrđuje ključ za raspodjelu TAC-ova po državi članici prema načelu raspodjele povijesnih ulova (1973. – 1978.), ovisnosti iz Haških preferencija iz 1976. i gubitka nadležnosti (1973. – 1976.);

AA.  budući da je objavljeno gotovo 4000 znanstvenih radova o odbačenom ulovu, od čega je 3700 njih povezano s industrijskim ribarstvom, a malo priobalno ribarstvo tema je manje od 200 radova;

AB.  budući da je u slučaju 1950 morskih vrsta unutar različitih skupina došlo do promjena u zemljopisnoj rasprostranjenosti i sezonskim aktivnostima uzrokovanih zagrijavanjem oceana i biokemijskim promjenama u njihovim staništima, primjerice do gubitka kisika, što je dovelo do promjena u sastavu i količinama vrsta te proizvodnji biomase u ekosustavima od ekvatora do polova; budući da promjena rasprostranjenosti ribljih stokova utječe na buduće upravljanje ribarstvenim aktivnostima, a time i na provedbu obveze iskrcavanja;

AC.  budući da je Komisija prije svojeg prijedloga nove osnovne uredbe o ZRP-u u srpnju 2011. provela socioekonomsku procjenu učinka politika za smanjenje odbačenog ulova, ali dosad nije detaljno analizirala njezin društveno-gospodarski učinak ni učinke na sigurnost na plovilu niti pružila odgovore na zabrinutost u pogledu provedbe koju su iznijeli savjetodavna vijeća i države članice;

AD.  budući da je i dalje nepoznato u kojoj je mjeri odbačeni ulov smanjen; budući da čak pet država članica nije pružilo odgovore na upitnik Komisije o provedbi obveze iskrcavanja za 2019., a dvije od njih to nisu učinile u zadnje tri godine;

AE.  budući da razlike u kontroli i provođenju obveze iskrcavanja mogu dovesti do stvaranja neravnopravnih uvjeta unutar država članica i među njima; budući da je u svojim izvješćima u kojima se ocjenjuje usklađenost s obvezom iskrcavanja Europska agencija za kontrolu ribarstva utvrdila da države članice nedovoljno provode tu obvezu te je iznijela preporuke za poboljšanje kontrole;

AF.  budući da Komisija do 31. prosinca 2022. mora podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ZRP-a, uključujući obvezu iskrcavanja;

1.  potvrđuje opći cilj EU-a da osigura održivo iskorištavanje ribljih stokova i zaštitu morskih ekosustava; ističe da su smanjenje odbačenog ulova i svođenje neželjenog ulova na najmanju moguću razinu prioritet javne politike koji je oblikovan kao odgovor na zabrinutost u pogledu odgovornosti, očuvanja i rasipanja prirodnih resursa, kao i na znanstvenu potrebu da se u potpunosti uzmu u obzir svi izvori ribolovne smrtnosti;

2.  žali zbog toga što godišnja izvješća Komisije o trenutačnom stanju zajedničke ribarstvene politike sadržavaju vrlo malo informacija o provedbi obveze iskrcavanja, a do sada nema informacija o mjeri u kojoj je postignuto smanjenje količina odbačenog ulova prema toj obvezi, niti analize o njezinom socioekonomskom učinku ni učinku njezine provedbe na sigurnost na ribarskim plovilima;

3.  svjestan je da uvođenje obveze iskrcavanja predstavlja promjenu paradigme i jedan od najvećih izazova u povijesti upravljanja ribarstvom u EU-u – od evidentiranja iskrcaja i, u nekim slučajevima, uvođenja obveze iskrcavanja do sustava evidentiranja cjelokupnog ulova – što je uz uvođenje politike najvišeg održivog prinosa neizbježno imalo niz sveobuhvatnih kratkoročnih i dugoročnih ekoloških i socioekonomskih učinaka; naglašava potrebu za procjenom socioekonomskog učinka obveze iskrcavanja;

4.  konstatira da politika najvišeg održivog prinosa ne znači da ne postoji odbacivanje ulova, a odbacivanje ulova ne podrazumijeva da nije bilo moguće postići najviši održivi prinos, što se pokazuje u slučaju mnogih stokova, uključujući usputno ulovljene vrste;

5.  naglašava napredak postignut u pogledu suradnje dionika i poduzete korake za poboljšanje selektivnosti; napominje, međutim, da je, sukladno podacima Komisije i STECF-a, ispunjavanje obveze iskrcavanja općenito i dalje na vrlo niskoj razini te da je odbacivanje u okviru stope koja je usporediva s godinama prije uvođenja obveze iskrcavanja;

6.  uviđa da od 2010. u okviru Uredbe o kontroli ribarstva postoji obveza evidentiranja odbačenog ulova u očevidniku; žali zbog toga što unatoč uvođenju obveze iskrcavanja i dalje postoje ograničeni pouzdani podatci i saznanja o količini odbačenog ulova, zbog toga što se broj preventivnih ukupnih dopuštenih ulova povećao, za razliku od smanjenja količine analitičkih TAC-ova, te zbog toga što se dostupnost znanstvenih informacija o stanju stokova nije znatno poboljšala;

7.  konstatira da obveza iskrcavanja zbog različitih prepreka i dalje izaziva zabrinutost u sektoru ribarstva i u znanstvenoj zajednici; ističe da se zabrinutost u sektoru ribarstva odnosi na nedostatak odgovarajuće infrastrukture u lukama, povećanje operativnih troškova, nedostatak poticaja za usklađenost javnih uprava i poteškoće u postizanju veće selektivnosti u nekim vrstama ribolova bez ugrožavanja profitabilnosti ribolovne djelatnosti, posebno u mješovitom ribolovu koji je izložen visokom riziku od ograničavanja ribolova koje dovodi do nedovoljnog iskorištavanja raspoloživih kvota i mogućeg ranog zatvaranja ribolova te stvaranja ozbiljnih gospodarskih poteškoća za dotične flote; napominje da su dosad zabilježena samo dva slučaja: list (Belgija) i velikooka tuna (Francuska);

8.  žali zbog činjenice da su poteškoće koje su se pojavile prilikom provedbe zabrane odbacivanja dovele do negativnog prikazivanja ribara i napora sektora ribarstva, i to usprkos napretku koji je ostvaren u pogledu ostvarenja cilja najvišeg održivog prinosa;

9.  prima na znanje mjere koje su dosad poduzete, to jest razmjenu kvota i zajedničke zalihe kvota za vrste usputnog ulova, mada one uglavnom nisu trajne, kao i da su podložne pregovorima između država članica i da njihovu učinkovitost tek treba temeljito procijeniti; ističe da je potrebno ukloniti administrativne prepreke učinkovitoj provedbi obveze iskrcavanja, poboljšati razvoj i primjenu novih selektivnih alata te nastaviti s osmišljavanjem učinkovitih planova za smanjenje usputnog ulova u cilju obnove osjetljivih stokova;

10.  naglašava mogućnost i potrebu korištenja izuzeća (visoka stopa preživljavanja i izuzeće de minimis) predviđenih Uredbom kako bi se olakšala provedba i suzbile moguće situacije ograničavanja; podsjeća da je potrebno pružiti pouzdane i točne dokaze i podatke te preporučuje da se pojednostavi postupak odobravanja izuzeća, uključujući bolje prikupljanje znanstvenih podataka;

11.  ističe da je Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo potvrdio da se kvaliteta podnesenih zahtjeva za izuzećem općenito poboljšala od podnošenja prvih zajedničkih preporuka u 2014.; priznaje da pružanje podataka i informacija kojima se potkrjepljuju izuzeća može biti zahtjevno zbog naravi potrebnih podataka; sa zabrinutošću napominje, međutim, da je Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor istaknuo činjenicu da postoje brojni slučajevi u kojima se pružene informacije i podaci ne odnose na određenu vrstu i/ili područje ribarstva te da se za potkrepljivanje raznovrsnih izuzeća upotrebljavaju iste studije i pretpostavke; ističe da je uslijed manjka podataka i informacija koje se odnose na određene vrste i područja ribarstva teško procijeniti vjerojatan učinak predloženog izuzeća ili mjeru u kojoj izuzeće ispunjava uvjete za izuzeća de minimis ili visoke stope preživljavanja;

12.  zabrinut je zbog toga što postupno smanjenje nekih fleksibilnih mogućnosti, kao što je izuzeće de minimis, može prouzročiti ili pogoršati učinak ograničavanja i zabranu ribolova; ustraje u tome da je potrebno dodatno razviti učinkovite planove za smanjenje usputnog ulova u ribarstvu s ograničenom selektivnošću, kao što je ribolov pelagijskim koćama;

13.  podsjeća da obveza iskrcavanja nije sama po sebi cilj, već alat za poticanje poboljšanja u ribarstvu i operativnom ponašanju, poticanje razvoja i upotrebe selektivnijih alata kako bi se neželjeni ulov sveo na najmanju moguću mjeru te kako bi se poboljšala dokumentacija o ulovu radi boljeg razumijevanja i znanstvene procjene ribljih stokova; napominje da se mnogi ribari ne slažu s povezanošću ciljeva obveze iskrcavanja i njezine provedbe, čime se otežava njezino poštovanje; iako je za ostvarivanje tog krajnjeg cilja potrebno vrijeme i dostatna razina znanja, uviđa da su potrebni veći napori kako bi se promicalo njegovo razumijevanje na zajedničkoj razini i u praksi proveli rezultati studija koje su proveli znanstvenici i ribari kako bi se poboljšala selektivnost i smanjio neželjeni ulov; poziva Komisiju da nastavi pružati potporu planovima za poboljšanje selektivnosti, među ostalim upotrebom poticaja za primjenu selektivnijih alata;

14.  naglašava specifičnosti najudaljenijih regija, posebno u pogledu plovila, starijih flota te luka smanjenog kapaciteta za pohranu i obradu, što može učiniti obvezu iskrcavanja nepraktičnom;

15.  napominje da se razine odbačenog ulova znatno razlikuju od ribolovnih područja do morskih bazena, što dovodi do percepcije da jedinstveno pravilo za sve slučajeve možda nije najbolja strategija za poticanje ribara da postanu selektivniji; poziva Komisiju da utvrdi glavne nedostatke i predloži prilagođena rješenja po mjeri za pojedina ribolovna područja za svaki morski bazen, pri čemu je posebnu pažnju potrebno posvetiti artizanalnom ribolovu, osobito u najudaljenijim regijama;

16.  podsjeća da trenutačni pravni okvir državama članicama pruža pravnu osnovu za aktivnu suradnju kako bi se utvrdila pravila selektivnog ribolova na fleksibilniji način i kako bi se iskoristile znanstveno dokazane metode za ublažavanje klimatskih promjena; poziva države članice da poboljšaju svoju suradnju s pomoću regionalnog pristupa, uključujući uključivanje relevantnih dionika i savjetodavnih vijeća, te da u tu svrhu u potpunosti iskoriste subvencije koje su im na raspolaganju; ponavlja da je potrebno zajamčiti jednake uvjete u provedbi obveze iskrcavanja;

17.  pozdravlja rezultate nedavnih znanstvenih studija (npr. DiscardLess, MINOUW i LIFE iSEAS) o inovativnoj selektivnosti alata, strategijama izbjegavanja i izmjenama plovila za postupanje s neželjenim ulovom na plovilu; smatra da je nužno nastaviti istraživačke aktivnosti kako bi se poboljšala selektivnost alata, strategije izbjegavanja i rukovanje neželjenim ulovom; pozdravlja predloženi program „Mission Starfish 2030: Restore our Ocean and Waters” („Misija Morska zvijezda 2030.: obnavljanje naših oceana i mora”) i smatra da će misija u području zdravih oceana, mora, obalnih i kopnenih voda pridonijeti razvoju hitno potrebnih rješenja koja izravno utječu na sektor ribarstva i održivu upotrebu oceanskih resursa i upravljanje njima;

18.  naglašava da učinkoviti sustavi upravljanja ribarstvom, uključujući mogućnost upotrebe svih elemenata za pravilnu provedbu obveze iskrcavanja i postizanje ciljeva ZRP-a, trebaju biti dokazani točnom i pouzdanom dokumentacijom o ulovu i znanstvenim podacima; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se, prema potrebi, u potpunosti provelo primjenjivo zakonodavstvo EU-a te da poduzmu daljnje mjere kako bi se zajamčilo potpuno prikupljanje dokumentacije i podataka, razmjerno njihovu ribolovnom kapacitetu u slučaju flote za mali priobalni ribolov;

19.  izražava zabrinutost zbog nedostatka odgovarajuće kontrole obveze iskrcavanja i usklađenosti s njome te ističe negativan učinak tih nedostataka na održivost, također i zbog utvrđivanja TAC-ova na temelju ukupnog ulova, uključujući takozvane „dodatke” kojima se nadoknađuje prethodno odbačena količina ribe;

20.  naglašava da postojanje brojnih pravila, izuzeća i odstupanja donesenih tijekom proteklih nekoliko godina otežava provedbu obveze iskrcavanja i evaluaciju usklađenosti koju provodi EFCA, što otežava postizanje ciljeva zaštite i poboljšanja održivosti ribarstva; ističe da je upotreba izuzeća predviđenih u ZRP-u od iznimne važnosti za provedbu obveze iskrcavanja;

21.  poziva na bolje korištenje novih tehnologija i digitalnih rješenja razvijenih u suradnji s ribolovnim sektorom i nadležnim tijelima država članica kako bi se poboljšalo praćenje, kontrola i nadzor, uz potpuno poštovanje prava privatnosti i povjerljivosti poslovnih podataka;

22.  naglašava ključnu ulogu ribara i drugih dionika u provedbi politika, čime se potiče kultura usklađenosti, te postupnih i prilagodljivih promjena u pravilima obveze iskrcavanja tijekom vremena; ističe dodatne koristi dobrovoljnih i poticajnih programa za poboljšanje uključenosti ribara;

23.  iako poboljšanje selektivnosti mora i dalje biti visoki prioritet, naglašava kako je za provedbu obveze iskrcavanja potreban međusektorski pristup i jasni poticaji koje treba osmisliti kako bi se potaknulo ublažavanje najboljih praksi; preporučuje sljedeće popratne mjere i alate za upravljanje:

24.  poziva Komisiju da u okviru izvješća o procjeni provedbe zajedničke ribarstvene politike predviđenog za 2022. posebno:

25.  poziva Komisiju da na temelju te evaluacije i, po potrebi, podnese zakonodavni prijedlog radi boljeg postizanja ciljeva smanjenja odbačenog ulova i poboljšanja stokova;

26.  ističe zabrinutost zbog toga što stokovi koji se dijele s trećim zemljama ne podliježu uvijek jednakim odredbama o odbacivanju ulova; naglašava potrebu za postupnim približavanjem glavnim ciljevima upravljanja ribarstvom u svrhu osiguravanja najviših standarda u postupku postizanja dobrog stanja okoliša dijeljenog morskog ekosustava, održivosti ribarskih aktivnosti i održavanja ravnopravnih uvjeta u odnosu na treće zemlje, osobito Ujedinjenu Kraljevinu;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22. (2) SL L 198, 25.7.2019., str. 105. (3) SL L 25, 31.1.2017., str. 12. (4) Borges, L., The unintended impact of the European discard ban, ICES Journal of Marine Science, svezak 78., 1. izdanje, siječanj – veljača 2021., str. 134. – 141., https://doi.org/10.1093/icesjms/fsaa200 (5) „Landing Obligation and Choke Species in Multispecies and Mixed Fisheries - The North Sea” („Obveza iskrcavanja i vrste koje ograničavaju ribolov više vrsta i mješoviti ribolov – Sjeverno more”). (6) „Landing Obligation and Choke Species in Multispecies and Mixed Fisheries - The North Western Waters” („Obveza iskrcavanja i vrste koje ograničavaju ribolov više vrsta i mješoviti ribolov – sjeverozapadne vode”). (7) „Landing Obligation and Choke Species in Multispecies and Mixed Fisheries - The South Western Waters” („Obveza iskrcavanja i vrste koje ograničavaju ribolov više vrsta i mješoviti ribolov – jugozapadne vode”). (8) „Discard ban, landing obligation and MSY in the Western Mediterranean Sea - the Spanish case” („Zabrana odbacivanja ulova, obveza iskrcavanja i najviši održivi prinos – slučaj Španjolske”). (9) „Discard ban, landing obligation and MSY in the Western Mediterranean Sea - the Italian case” („Zabrana odbacivanja ulova, obveza iskrcavanja i najviši održivi prinos – slučaj Italije”). (10) Uhlmann, Sven & Ulrich, Clara & Kennelly, Steven. (2019.). Europska obveza iskrcavanja – smanjenje odbačenog ulova u složenom ribarstvu, ribarstvu više vrsta i ribarstvu u više područja nadležnosti: smanjenje odbačenog ulova u složenom ribarstvu, ribarstvu više vrsta i ribarstvu u više područja nadležnosti. (11) „A third assessment of global marine fisheries discards” („Treća procjena odbačenog ulova u globalnome morskom ribarstvu”), FAO, 2019. (12) „Evaluation of Member States' Annual Reports on the Landing Obligation (for 2019)” („Procjena godišnjih izvješća država članica o obvezi iskrcavanja (za 2019.))” (STECF-Adhoc-20-02). (13) „Market outlets for unwanted catches” („Mogućnosti tržišnog plasmana neželjenog ulova”). EUMOFA. 2020.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu oslobođenjâ pri uvozu i određenim isporukama s obzirom na mjere Unije od javnog interesa (COM(2021)0181 – C9-0132/2021 – 2021/0097(CNS))

P9_TA(2021)0228 A9-0155/2021

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2021)0181),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0132/2021),

–  uzimajući u obzir članak 82. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9‑0155/2021),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji na temelju zahtjeva iz Estonije – EGF/2020/002 EE/Turizam u Estoniji (COM(2021)0151 – C9-0127/2021 – 2021/0076(BUD))

P9_TA(2021)0229 A9-0158/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0151 – C9-0127/2021),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. ‒ 2027.(2), a posebno njezin članak 8.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava(3), („Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020.”), a posebno njegovu točku 9.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0158/2021),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima suočenima s posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada; budući da se ta pomoć pruža financijskom potporom radnicima i trgovačkim društvima za koja su radili;

B.  budući da je Estonija podnijela zahtjev EGF/2020/002 EE/Turizam u Estoniji za financijski doprinos iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) s obzirom na otpuštanje 10 080 radnika(4) u ekonomskim sektorima razvrstanima u sljedeće odjeljke statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti u Europskoj zajednici (NACE) Rev. 2: 45 (Trgovina na veliko i na malo i popravak motornih vozila i motocikala), 49 (Kopneni prijevoz i cjevovodni transport), 50 (Vodeni prijevoz), 51 (Zračni prijevoz), 52 (Skladištenje i prateće djelatnosti u prijevozu), 55 (Smještaj), 56 (Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića), 74 (Ostale stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti), 77 (Djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup (leasing)), 79 (Putničke agencije, organizatori putovanja (turoperatori) i ostale rezervacijske usluge te djelatnosti povezane s njima), 90 (Kreativne, umjetničke i zabavne djelatnosti), 91 (Knjižnice, arhivi, muzeji i ostale kulturne djelatnosti), 92 (Djelatnosti kockanja i klađenja), 93 (Sportske djelatnosti te zabavne i rekreacijske djelatnosti), u regiji Eesti (EE00), regiji na drugoj razini klasifikacije NUTS, u Estoniji(5), u referentnom razdoblju za primjenu od 13. ožujka 2020. do 11. studenoga 2020.;

C.  budući da se zahtjev odnosi na 1715 samozaposlenih osoba čija je djelatnost prestala i 8365 radnika koji su proglašeni viškom u turističkoj industriji u Estoniji;

D.  budući da se zahtjev temelji na intervencijskim kriterijima iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u koji omogućuje da se u iznimnim okolnostima, posebno u pogledu zajedničkih zahtjeva koji se odnose na MSP-ove, zahtjev može smatrati dopuštenim čak i ako kriteriji utvrđeni u članku 4. stavku 1. te Uredbe nisu u potpunosti ispunjeni, kada otpuštanja imaju ozbiljan učinak na zapošljavanje i na lokalno, regionalno ili nacionalno gospodarstvo;

E.  budući da su se događaji koji su doveli do tih otpuštanja i prestanka djelatnosti neočekivano dogodili početkom 2020. zbog globalnog širenja pandemije bolesti COVID-19 i povezane gospodarske krize koja je posebno jako pogodila turistički sektor, zbog iznenadnih ograničenja kretanja na međunarodnoj razini koja su prouzročila naglo i nepredviđeno smanjenje međunarodnih putovanja i turizma;

F.  budući da su pandemija bolesti COVID-19 i globalna gospodarska kriza koja je uslijedila prouzročile ogroman šok za estonsko gospodarstvo, posebno turističku industriju, u kojoj je prije krize 90 % turističke potrošnje u Estoniji ostvareno zahvaljujući međunarodnom turizmu, dok je prosjek za zemlje OECD-a iznosio oko 25 %;

G.  budući da su 2019. prihodi od turizma u Estoniji dosegnuli rekordni iznos od 2,1 milijarde EUR, a turizam se smatrao važnim sektorom za estonsku konkurentnost i provedena su znatna ulaganja u njegov daljnji razvoj;

H.  budući da turističkim sektorom dominiraju MSP-ovi koji su manje otporni na krizu u usporedbi s većim poduzećima i MSP-ovima koji čine 79,2 % ukupne radne snage u Estoniji;

I.  budući da Europski fond za prilagodbu globalizaciji može, zahvaljujući potpori koju će pružiti radnicima, pomoći u prijelazu na održiviji turizam i tako omogućiti Europi da zaštiti i promiče svoju prirodnu i kulturnu baštinu i resurse, nudeći pritom nove mogućnosti za radna mjesta i osnivanje inovativnih poduzeća;

J.  budući da je Komisija izjavila da je zdravstvena kriza prouzročena bolešću COVID-19 dovela do gospodarske krize, utvrdila plan oporavka gospodarstva i naglasila ulogu EGF-a koji bi se trebao upotrebljavati kao instrument za hitne slučajeve(6) kako bi se pomoglo osobama koje su izgubile radna mjesta zbog globalne gospodarske krize;

K.  budući da su u Estoniji iskorištena nacionalna i europska potpora za zadržavanje zaposlenosti putem programa skraćenog radnog vremena i instrumenta SURE kako bi se ublažio učinak pandemije bolesti COVID-19 i s njom povezane krize na tržištu rada;

L.  budući da je to prva mobilizacija EGF-a zbog krize prouzročene bolešću COVID-19 nakon što je u Rezoluciju Europskog parlamenta od 18. lipnja 2020. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF/2020/000 TA 2020 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije)(7) uvrštena napomena da bi se Europski fond za prilagodbu globalizaciji mogao mobilizirati kako bi se pružila pomoć trajno otpuštenim radnicima i samozaposlenim osobama u kontekstu globalne krize prouzročene bolešću COVID-19 bez izmjene Uredbe (EU) br. 1309/2013;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 2. Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Estonija u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 4 474 480 EUR, odnosno 60 % ukupnog troška od 7 457 468 EUR, što obuhvaća troškove za usluge prilagođene potrebama radnika u iznosu od 7 452 468 EUR i troškove za pripremne, upravljačke, informacijske i promidžbene aktivnosti te aktivnosti kontrole i izvješćivanja u iznosu od 5000 EUR;

2.  napominje da su estonske vlasti zahtjev podnijele 12. studenoga 2020. te da je, na temelju dodatnih informacija koje je Estonija pružila, Komisija ocjenjivanje zahtjeva dovršila 31. ožujka 2021. i o tome istoga dana obavijestila Parlament;

3.  napominje da se zahtjev odnosi na ukupno 10 080 radnika, 1715 samozaposlenih osoba čija je djelatnost prestala i 8365 radnika proglašenih viškom u estonskom turističkom sektoru; žali zbog toga što Estonija očekuje da će od ukupnog broja korisnika koji ispunjavaju uvjete samo njih 5060 sudjelovati u tim mjerama (ciljani korisnici);

4.  podsjeća da se očekuje da će socijalni učinak otpuštanja biti znatan jer je među radnicima u turističkom sektoru velik udio niskokvalificiranih radnika, radnika bez stručnih kvalifikacija, mladih te sezonskih radnika i radnika koji rade u nepunom radnom vremenu;

5.  ističe da žene čine više od 60 % osoba koje ispunjavaju uvjete, a najpogođenija dobna skupina je od 30 do 64 godine;

6.  napominje da je Estonija 1. siječnja 2021. počela pružati usluge prilagođene potrebama ciljanih korisnika te da će izdaci za mjere zadovoljavati uvjete za financijski doprinos iz EGF-a u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 1. siječnja 2023., osim onih za formalno obrazovanje ili osposobljavanje, uključujući strukovno osposobljavanje, u trajanju od dvije godine ili dulje koji će biti prihvatljivi do 1. srpnja 2023.;

7.  napominje da se usluge prilagođene potrebama koje će se pružati radnicima i samozaposlenim osobama sastoje od sljedećih mjera: osposobljavanje za tržište rada, subvencija za pokretanje poslovanja i naknadna potpora, naukovanje, potpora za formalno obrazovanje i naknade za osposobljavanje, uključujući naknade za strukovno osposobljavanje;

8.  napominje da je Estonija počela snositi administrativne rashode za provedbu EGF-a 1. siječnja 2021. i da će stoga rashodi za pripremu, upravljanje, informiranje i promidžbu te kontrolu i izvješćivanje biti prihvatljivi za financijski doprinos iz EGF-a od 1. siječnja 2021. do 1. srpnja 2023.;

9.  napominje da je izvor nacionalnog pretfinanciranja i sufinanciranja Zaklada za usluge i naknade na tržištu rada, iz koje Estonski fond za osiguranje u slučaju nezaposlenosti (EUIF) kao javna služba za zapošljavanje pruža aktivne mjere za tržište rada u Estoniji; napominje da je Zaklada osnovana iz sredstava fonda za naknade za osiguranje u slučaju nezaposlenosti – skrbničkog fonda za naknade nakon otpuštanja i insolventnosti poslodavaca – i iz sredstava dodijeljenih iz državnog proračuna preko Ministarstva socijalnih pitanja;

10.  pozdravlja činjenicu da je Estonija u savjetovanju s relevantnim tijelima i predstavnicima udruženja sastavila usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama te da će se o napretku raspravljati u Nadzornom odboru EUIF-a, koji obuhvaća socijalne partnere, dva člana Estonske konfederacije poslodavaca, jednoga člana iz Estonske konfederacije sindikata i jednoga člana iz Estonske konfederacije saveza zaposlenika; pozdravlja daljnja savjetovanja s predstavnicima turističke industrije koja će biti zaključena nakon analize profila otpuštenih radnika;

11.  napominje da će se daljnja savjetovanja s predstavnicima turističke industrije provesti nakon analize profila otpuštenih radnika i da će se utvrditi najprikladnija vrsta potpore uzimajući u obzir dobnu strukturu, obrazovni profil i druge značajke korisnika; napominje da se usto pri osmišljanju nekih mjera osposobljavanja povezanih s tim sektorom planira mogući doprinos estonske udruge hotela i restorana;

12.  ističe da su estonske vlasti potvrdile da se za prihvatljive mjere ne prima pomoć iz drugih fondova ili financijskih instrumenata Unije;

13.  ponovno ističe da pomoć iz EGF-a ne smije zamijeniti mjere za koje su odgovorna poduzeća na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora;

14.  poziva Komisiju da što više skrati vrijeme potrebno za procjenu zahtjeva za pomoć iz Fonda za prilagodbu globalizaciji i mobilizira taj Fond kako bi se smanjio pritisak na nacionalne sustave socijalne sigurnosti u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19;

15.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

16.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji na temelju zahtjeva iz Estonije – EGF/2020/002 EE/Turizam u Estoniji

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2021/886.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855. (2) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 11. (3) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 28. (4) U smislu članka 3. Uredbe o EGF-u. (5) Republika Estonija nije podijeljena na regije druge razine klasifikacije NUTS. (6) COM(2020)0442. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0141.

Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj i Francuskoj u vezi s prirodnim katastrofama te Albaniji, Austriji, Belgiji, Crnoj Gori, Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Irskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Luxembourgu, Mađarskoj, Njemačkoj, Portugalu, Rumunjskoj, Srbiji i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem u području javnog zdravlja (COM(2021)0201 – C9-0117/2021 – 2021/0077(BUD))

P9_TA(2021)0230 A9-0157/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0201 – C9-0117/2021),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/461 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. ožujka 2020. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 radi pružanja financijske pomoći državama članicama i zemljama koje pregovaraju o pristupanju Uniji ozbiljno pogođenima izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.(3), a posebno njezin članak 9.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava(4), a posebno njegov članak 10.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0157/2021),

1.  pozdravlja Odluku kao konkretan, opipljiv i vidljiv pokazatelj solidarnosti Unije s građanima i regijama Unije pogođenima prirodnim katastrofama i izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja prouzročenim pandemijom bolesti COVID-19 u 2020.;

2.  pozdravlja proširenje područja primjene Uredbe (EZ) br. 2012/2002 iz ožujka 2020. na izvanredna stanja velikih razmjera u području javnog zdravlja, kao što je pandemija bolesti COVID-19;

3.  izražava suosjećanje i solidarnost sa svim žrtvama razornih prirodnih katastrofa i pandemije bolesti COVID-19;

4.  naglašava da je hitno potrebno pružiti financijsku pomoć iz Fonda solidarnosti Europske unije („Fond”) te da je važno osigurati da ona na odgovarajući način dopre do regija i korisnika u pogođenim zemljama;

5.  žali zbog toga što je za procjenu zahtjeva za financijsku pomoć zbog pandemije bolesti COVID-19 u 2020. podnesenih do službenog roka 24. lipnja 2020. bilo potrebno znatno vremena, zbog čega je Komisija svoj prijedlog za mobilizaciju Fonda podnijela tek krajem ožujka 2021.; naglašava da je u budućnosti potrebno provesti brzu mobilizaciju Fonda kako bi se nakon velikih prirodnih katastrofa ili izvanrednih stanja velikih razmjera u području javnog zdravlja mogla pružiti prijeko potrebna pomoć;

6.  ističe da će zbog klimatskih promjena prirodne katastrofe postati sve češće i razornije; naglašava da su određene regije poput otoka i priobalnih područja posebno izložene riziku od prirodnih katastrofa; naglašava da je Fond samo korektivni instrument i da klimatske promjene prije svega zahtijevaju preventivnu politiku kako bi se izbjegle buduće posljedice klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom i europskim zelenim planom; ponavlja da je, kada je riječ o posebno osjetljivim regijama, važno ulagati u ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima te osigurati učinkovite sinergije između Fonda i relevantnih programa financiranja Unije;

7.  odobrava odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

8.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj i Francuskoj u vezi s prirodnim katastrofama te Albaniji, Austriji, Belgiji, Crnoj Gori, Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Irskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Mađarskoj, Njemačkoj, Portugalu, Rumunjskoj, Srbiji i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem u području javnog zdravlja

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2021/885.)

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3. (2) SL L 99, 31.3.2020., str. 9. (3) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 11. (4) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 28.

Rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2021 Europske unije za financijsku godinu 2021. kojim se financira odgovor na bolest COVID-19 i koji uključuje poboljšanja i ažuriranja povezana s konačnim donošenjem višegodišnjeg financijskog okvira (08145/2021 – C9-0155/2021 – 2021/0078(BUD))

P9_TA(2021)0231 A9-0160/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(1), a posebno njezin članak 44.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2021., konačno donesen 18. prosinca 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.(3) (Uredba o VFO-u),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju te o novim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 2/2021 koji je Komisija usvojila 24. ožujka 2021. (COM(2021)0200),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2021 koje je Vijeće usvojilo 23. travnja 2021. i proslijedilo Europskom parlamentu 26. travnja 2021. (08145/2021 – C9-0155/2021),

–  uzimajući u obzir članke 94. i 96. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0160/2021),

A.  budući da je svrha prijedloga Komisije u načelu dvojaka: s jedne strane, osigurati dodatna sredstva za sprečavanje, pripravnost i odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, sigurno i trajno ponovno otvaranje te mogući učinak daljnjih europskih inicijativa povezanih s odgovorom na COVID-19; s druge strane, uvesti tehničke promjene koje proizlaze iz političkih dogovora o sektorskim pravnim osnovama nakon donošenja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) u prosincu 2020. kao i prilagodbe u vezi s rezervacijama u okviru Jamstva za vanjsko djelovanje; nadalje, predlaže se da se iznos od 47 981 598 EUR iz neiskorištenih sredstava Fonda solidarnosti EU-a (FSEU) za 2020. izravno prenese u operativnu proračunsku liniju FSEU-a te da se provedu ostale prilagodbe i tehnička ažuriranja;

B.  budući da neto učinak tog prijedloga na rashode u proračunu za 2021. iznosi 260 681 598 EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i 252 581 598 EUR u odobrenim sredstvima za plaćanje;

C.  budući da je Parlament u više navrata izrazio mišljenje da bi nacrt izmjene proračuna trebao imati samo jednu svrhu,

1.  prima na znanje nacrt izmjene proračuna br. 2/2021 koji je podnijela Komisija;

2.  ističe svoju punu potporu snažnom odgovoru Unije na pandemiju bolesti COVID-19; ponovno ističe svoje stajalište da bi trebalo uložiti sve moguće napore, među ostalim, koristeći sve dostupne mogućnosti u okviru proračuna Unije i Financijske uredbe, kako bi se suzbila pandemija i stvorili uvjeti za siguran i trajan oporavak u Europi;

3.  žali zbog toga što je Komisija, unatoč ustrajanju Parlamenta, odlučila iznijeti elemente povezane s pandemijom bolesti COVID-19 zajedno s dijelom koji se odnosi na usklađivanje s pravnim osnovama programa VFO-a, a ta su se dva dijela mogla i trebala razmatrati odvojeno; ponavlja da bi, kako bi se bolje poštovala nadležnost proračunskog tijela, Komisija trebala predstaviti nacrt izmjene proračuna sa samo jednom svrhom i izbjeći kombiniranje nekoliko svrha u jednom nacrtu izmjene proračuna;

4.  inzistira na tome da se donošenjem nacrta izmjene proračuna br. 2/2021, kojim se u prvom redu omogućuje početak pripremnog rada na uspostavi zajedničkog okvira za digitalnu zelenu potvrdu, ni na koji način ne prejudicira ishod pregovora između Parlamenta i Vijeća o uredbi o digitalnoj zelenoj potvrdi;

5.  smatra da Komisija nije na odgovarajući način reagirala na ishod pregovora o Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa kad je riječ o proračunskoj nomenklaturi za geografske programe u Aziji; traži od Komisije da predstavi novi nacrt izmjene proračuna koji će odražavati dogovorene tekstove sektorskih pravnih osnova; u skladu sa svojim smjernicama za proračun za 2022., ustraje u tome da se takvo usklađivanje može i treba provesti prije proračunskog postupka za 2022.;

6.   traži od Komisije da objema granama proračunskog tijela dostavi sveobuhvatne informacije o planiranim samostalnim prijenosima, provedenima u skladu s člankom 30. Financijske uredbe, čiji je cilj prilagodba proračuna za 2021. u skladu s političkim dogovorima o sektorskim pravnim osnovama VFO-a povrh nacrta izmjene proračuna br. 2/2021, zajedno s njihovim iznosima, kada su dostupni;

7.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2021;

8.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 1/2021 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 193, 30.7.2018., str. 1. (2) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 23. (3) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 11. (4) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 28. (5) SL L 424, 15.12.2020., str. 1.

Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 24. ožujka 2021. o izmjeni delegiranih uredbi (EU) br. 1003/2013 i (EU) 2019/360 u pogledu godišnjih naknada za nadzor koje Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala zaračunava trgovinskim repozitorijima za 2021. (C(2021)01874 – 2021/2617(DEA))

P9_TA(2021)0232 B9-0265/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2021)01874),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 25. ožujka 2021. kojim se od Parlamenta traži da izjavi da neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku upućeno predsjedniku Konferencije predsjednika odbora 11. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju(1), a posebno njezin članak 72. stavak 3. i članak 82. stavak 6.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012(2), a posebno njezin članak 11. stavak 2. i članak 30. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir da tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 18. svibnja 2021., nisu uloženi nikakvi prigovori,

A.  budući da Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) izdaje odobrenja za rad trgovinskih repozitorija i nadzire njihovu usklađenost s relevantnim regulatornim zahtjevima; budući da trgovinski repozitoriji ESMA-i plaćaju jednokratnu naknadu za registraciju i godišnju naknadu za nadzor; budući da su se okolnosti u vezi s trgovinskim repozitorijima Unije od 1. siječnja 2021. znatno promijenile jer su samo dva od četiri trgovinska repozitorija koja su prije 1. siječnja 2021. imala sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini prenijela svoje poslovanje u Uniju kako bi nastavili pružati svoje usluge u Uniji osnivanjem novih subjekata u Uniji, zbog čega je postojeća metodologija izračuna naknada nespojiva s važećim načelima u pogledu izračuna naknada;

B.  budući da je, kako bi se osiguralo da svi trgovinski repozitoriji Unije plaćaju naknade za nadzor koje su razmjerne njihovu stvarnom prometu u Uniji 2021., u svaku od dviju delegiranih uredbi uključen novi članak kojim se predviđa specifično referentno razdoblje za izračun primjenjivog prometa koji će se koristiti za izračun godišnjih naknada koje trgovinski repozitoriji plaćaju ESMA-i 2021. kako bi se bolje uzele u obzir promjene okolnosti koje se odnose na trgovinske repozitorije Unije;

C.  budući da bi Delegirana uredba trebala hitno stupiti na snagu kako bi se trgovinskim repozitorijima Unije pružila pouzdana pravna osnova za njihovo poslovanje i potrebna jasnoća za njihovo proračunsko planiranje te kako bi se što je više moguće smanjio mogući utjecaj na njihove aktivnosti zbog razlike u izračunu u usporedbi s 2020.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 201, 27.7.2012., str. 1. (2) SL L 337, 23.12.2015., str. 1.

Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 25. ožujka 2021. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s regulatornim tehničkim standardima kojima se utvrđuju kriteriji za definiranje upravljačkih odgovornosti i kontrolnih funkcija, značajnih poslovnih jedinica i značajnog utjecaja na profil rizičnosti značajnih poslovnih jedinica te kojima se utvrđuju kriteriji za utvrđivanje zaposlenika ili kategorija zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju utjecaj na profil rizičnosti institucije koji je usporediv s utjecajem zaposlenika ili kategorija zaposlenika iz članka 92. stavka 3. te direktive (C(2021)01906 – 2021/2618(DEA))

P9_TA(2021)0233 B9-0266/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2021)01906),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 26. ožujka 2021. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku upućeno predsjedniku Konferencije predsjednika odbora 10. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ(1) (CDR), a posebno njezin članak 94. stavak 2. i članak 148. stavak 5.,

–  uzimajući u obzir nacrt skupa regulatornih tehničkih standarda koji je 18. lipnja 2020. podnijelo Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ(2),

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir da tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 18. svibnja 2021., nisu uloženi nikakvi prigovori,

A.  budući da je EBA u skladu s Direktivom o kapitalnim zahtjevima trebala dostaviti nacrt delegirane uredbe do 28. prosinca 2019.; budući da je EBA objavila nacrt 18. lipnja 2020.; budući da je Komisija u svojem nacrtu delegirane uredbe unijela određene izmjene teksta u odnosu na nacrt koji je podnijela EBA i da je EBA 16. prosinca 2020. potvrdila da te izmjene teksta ne predstavljaju promjenu političkog ili pravnog sadržaja nacrta kako ga je odobrio Odbor nadzornih tijela EBA-e te da se stoga neće protiviti tome da Komisija nastavi s donošenjem nacrta, uključujući te izmjene, bez traženja službenog mišljenja EBA-e;

B.  budući da su na Delegiranu uredbu utjecali pregovori o Direktivi (EU) 2021/338 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2021. o izmjeni Direktive 2014/65/EU u pogledu zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija te direktiva 2013/36/EU i (EU) 2019/878 u pogledu njihove primjene na investicijska društva, radi potpore oporavku od krize uzrokovane bolešću COVID-19(3), koja je objavljena 26. veljače 2021. i kojom je revidirano ovlaštenje EBA-e kako bi se osiguralo da investicijska društva koja trenutačno podliježu Direktivi o kapitalnim zahtjevima, koja će biti obuhvaćena Direktivom (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenog 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU(4) (Direktiva o investicijskim društvima) do 26. lipnja 2021., ne moraju biti sukladna s Delegiranom uredbom jer će se za ta investicijska društva donijeti zasebna delegirana uredba u okviru Direktive o investicijskim društvima; budući da bi razdoblje nadzora za Delegiranu uredbu trebalo završiti 25. lipnja 2021.;

C.  budući da bi Delegirana uredba trebala hitno stupiti na snagu kako bi se osigurala pravna jasnoća i sigurnost koja je potrebna nadležnim tijelima i kreditnim institucijama kako bi pravilno utvrdili osobe koje preuzimaju materijalni rizik na temelju okvira Direktive o kapitalnim zahtjevima koja se počela primjenjivati 28. prosinca 2020.;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 338. (2) SL L 331, 15.12.2010., str. 12. (3) SL L 68, 26.2.2021., str. 14. (4) SL L 314, 5.12.2019., str. 64.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Europske snage solidarnosti i o stavljanju izvan snage uredaba (EU) 2018/1475 i (EU) br. 375/2014 (14153/1/2020 – C9-0143/2021 – 2018/0230(COD))

P9_TA(2021)0234 A9-0156/2021

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (14153/1/2020 – C9-0143/2021),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 6. prosinca 2018.(2),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(3) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0440),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za kulturu i obrazovanje (A9‑0156/2021),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

4.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

5.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o broju lokalnih aktera koji primjenjuju znanje, načela i pristupe naučene u okviru humanitarnih aktivnosti u kojima su sudjelovali volonter i stručnjaci

Europska komisija prima na znanje prijedlog Europskog parlamenta da se pri dopuni Uredbe odredbama o uspostavi okvira za praćenje i evaluaciju uzme u obzir „broj lokalnih aktera koji primjenjuju znanja, načela i pristupe naučene putem humanitarnih aktivnosti u kojima su sudjelovali volonteri i stručnjaci”.

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 201. (2) SL C 86, 7.3.2019., str. 282. (3) SL C 23, 21.1.2021., str. 218.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Unije za obrazovanje i osposobljavanje, mlade i sport Erasmus+ te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1288/2013 (14148/1/2020 – C9-0135/2021 – 2018/0191(COD))

P9_TA(2021)0235 A9-0159/2021

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (14148/1/2020 – C9-0135/2021),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 6. veljače 2019.(2),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(3) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0367),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0159/2021),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije;

3.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

4.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

5.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europske komisije o posebnim dodjelama za platforme Centara strukovne izvrsnosti

Ne dovodeći u pitanje ovlasti zakonodavnog i proračunskog tijela, Komisija se obvezuje dodijeliti okvirni iznos od 400 milijuna EUR u tekućim cijenama za potporu platformama Centara za strukovnu izvrsnost tijekom cijelog trajanja programa, pod uvjetom da se privremenom evaluacijom programa potvrdi pozitivna ocjena rezultata aktivnosti.

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 194. (2) SL C 168, 16.5.2019., str. 49. (3) SL C 108, 26.3.2021., str. 965.