Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. s preporukama Komisiji o izazovima organizatora sportskih događanja u digitalnom okruženju (2020/2073(INL))

P9_TA(2021)0236 A9-0139/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 114. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 7., 8., 11., 16., članak 17. stavak 2. te članke 47. i 52.,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Izjavu Komisije o organizatorima sportskih događanja priloženu Zakonodavnoj rezoluciji Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1128 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva(5) (Direktiva o provedbi),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini)(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(8),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2018/334 od 1. ožujka 2018. o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja(9) i Komunikaciju Komisije od 28. rujna 2017. Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru pod naslovom „Suzbijanje nezakonitog sadržaja na internetu: povećanje odgovornosti internetskih platformi” (COM(2017)0555),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 29. studenoga 2017. Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru pod naslovom „Smjernice o određenim aspektima Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi prava intelektualnog vlasništva” (COM(2017)0708),

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju od 25. lipnja 2018. o internetskom oglašavanju i pravima intelektualnog vlasništva u kojem je posredovala Europska komisija i Izvješće Komisije o funkcioniranju Memoranduma o razumijevanju o internetskom oglašavanju i pravima intelektualnog vlasništva (SWD(2020)0167),

–  uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0139/2021),

A.  budući da sport ima ključnu ulogu u društvenom, kulturnom i gospodarskom prosperitetu Unije i promiče zajedničke vrijednosti solidarnosti, raznolikosti i socijalne uključenosti te pritom znatno doprinosi gospodarstvu i društvenom razvoju;

B.  budući da u skladu s člankom 165. UFEU-a Unija doprinosi promicanju pitanja iz domene europskog sporta, vodeći pritom računa o specifičnoj prirodi sporta; budući da bi trebalo uzeti u obzir i doprinos sporta postizanju općih ciljeva Unije kao što su zaštita okoliša, digitalizacija i uključivost te da bi Unija trebala težiti daljnjem razvoju i očuvanju europske dimenzije sporta u digitalnom okružju;

C.  budući da se sportom ujedno promiču i usađuju vrijednosti, kao što su uzajamno poštovanje i razumijevanje, solidarnost, jednakost, uključivost, raznolikost, pravednost, suradnja i građanski angažman, uz istodoban bitan doprinos obrazovnim i kulturnim vrijednostima, te da se sport može smatrati kulturnom i društvenom potrebom; budući da je ključno da te vrijednosti potiču organizatori sportskih događanja, radiotelevizijske kuće, internetski posrednici, nacionalna tijela i drugi dionici u sportskom sektoru; budući da se politikom Unije o sportu moraju podupirati ciljevi profesionalnih i amaterskih sportova te da ona može pomoći u reagiranju na transnacionalne izazove;

D.  budući da sport služi kao usmjerivač integracije; budući da bi dionici u području sporta, općine i sportska zajednica trebali surađivati kako bi se ostvario pomak prema održivijem i uključivijem sportskom sektoru olakšavanjem sudjelovanja u sportskim događanjima za sve članove društva, a posebno za osobe s manje prilika, bez obzira na njihovu dob, spol, invaliditet ili etničko podrijetlo;

E.  budući da je navijačka kultura neizostavan dio sportskog iskustva, a ne samo pozadina za stavljanje proizvoda na tržište;

F.  budući da sektori povezani sa sportom čine 2,12 % BDP-a Unije i da 2,72 % zaposlenih u Uniji radi u tom sektoru; budući da sportski događaji imaju znatan regionalni učinak u smislu sudjelovanja i gospodarstva;

G.  budući da je amaterski sport temelj za sport na profesionalnoj razini jer mali sportski klubovi čine okosnicu europskog amaterskog sporta i uvelike doprinose razvoju mladih sportaša, pri čemu uglavnom djeluju na dobrovoljnoj osnovi; budući da 35 milijuna amatera doprinosi razvoju masovnog sudjelovanja u sportu i širenju sportskih vrijednosti;

H.  budući da je razvoj digitalnog okružja i novih tehnologija svim navijačima olakšao pristup sportskim događanjima koja se emitiraju na svim vrstama uređaja, čime se povećava moguća izloženost nezakonitom sadržaju i broj ljudi koji mogu pristupiti takvim emisijama, te je pružio prilike da sportovi koji se tradicionalno ne emitiraju dobiju na vidljivosti; budući da je, nadalje, potaknuo razvoj novih internetskih poslovnih modela i stvorio nove načine stvaranja prihoda; budući da je istodobno olakšao nezakoniti internetski prijenos sportskih događanja i internetsko piratstvo u Uniji i izvan nje, što je štetno i za profesionalni i za amaterski sport i čime se ugrožavaju organizacija i održivost sportskih događanja kao i financijska stabilnost cijelog sportskog sektora;

I.  budući da je zaštita prava intelektualnog vlasništva temeljno pravo sadržano u Povelji o temeljnim pravima; budući da se značenje i područje primjene temeljnih prava sadržanih u Povelji određuje u skladu s odgovarajućom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

J.  budući da je navijačka kultura, izgrađena na slobodi dijeljenja i proživljavanja sportskog iskustva i u stvarnom vremenu i prije ili nakon sportskih događanja uživo, ključni element uloge koju sport ima u europskom društvu;

K.  budući da nezakoniti prijenos sportskih događaja i širenje nezakonitog sadržaja na internetu ne nanose samo znatnu gospodarsku štetu sportskom sektoru, što dovodi do gubitka prihoda od pretplate i oglašavanja, već su štetni i za krajnje korisnike, kao što su navijači i potrošači, zbog, primjerice, izloženosti tih krajnjih korisnika krađi osobnih podataka, zlonamjernom softveru ili drugim oblicima štete povezane s internetom; budući da je nezakonito emitiranje sportskih događanja često dio rastućih aktivnosti kriminalnih organizacija; budući da internetsko piratstvo ne utječe samo na prijenos uživo sportskih događanja dostupan putem pretplatničkih usluga nego i na besplatno emitiranje sportskih događanja;

L.  budući da su pandemija bolesti COVID-19 i ograničenja pristupa sportskim događanjima doveli do pada prodaje ulaznica za sportska događanja te istodobno stvorili prilike za razvoj pretplate na sportske kanale, kao i za povećanje publike emitiranja na internetu i putem televizije, te za nezakonite internetske prijenose sportskih događanja;

M.  budući da, za razliku od ostalih sektora, većina vrijednosti emitiranja sportskih događanja jest u tome što se ona emitiraju uživo, pa se većina te vrijednosti gubi po završetku događanja; budući da je nezakonit internetski prijenos sportskih događanja najštetniji u prvih trideset minuta nakon pojave na internetu; budući da je, slijedom toga i samo u tom kontekstu, potrebno smjesta reagirati kako bi se zaustavilo nezakonito emitiranje sportskih događanja na internetu;

N.  budući da bi djelovanje trebalo usmjeriti na izvor nezakonitih internetskih prijenosa sadržaja, odnosno na omogućitelje nezakonitih internetskih stranica, a ne na pojedinačne korisnike, kao što su navijači i potrošači, koji su nevoljko i nesvjesno uključeni u nezakoniti internetski prijenos;

O.  budući da su se posljednjih godina razvili brojni novi multimedijski kanali za nezakonitu distribuciju sportskih događanja uživo, među kojima se ističe nezakonita uporaba televizije putem internetskog protokola (IPTV) zbog sve većeg obujma;

P.  budući da nezakonito emitiranje cijelog sportskog događanja treba razlikovati od kratkih isječaka koje međusobno dijele navijači, što pripada navijačkoj kulturi, kako bi se, primjerice, istaknuli slučajevi govora mržnje i rasizam; budući da takvo nezakonito emitiranje također treba razlikovati od sadržaja koji se zakonito dijeli uz ograničenja i iznimke predviđene zakonodavstvom o autorskom pravu ili sadržaja koji dijele novinari u svrhu informiranja šire javnosti kako je utvrđeno u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama; budući da mjere usmjerene na zaštitu prava emitiranja od nezakonite upotrebe i piratstva ne smiju utjecati na slobodu tiska ili mogućnost informativnih medija da informiraju građane;

Q.  budući da su određena velika sportska događanja od općeg javnog interesa i da bi stoga pristup informacijama o njima u stvarnom vremenu trebao biti zajamčen svim građanima i ne bi trebao podlijegati nepotrebnim ili nezakonitim ograničenjima; budući da se to odnosi i na novinare i novinske reportere koji mogu pružati takve informacije u stvarnom vremenu; budući da bi države članice trebale podupirati prijenos velikih sportskih događanja na besplatnim televizijskim kanalima kao oblik popularne kulture koji ima važnu ulogu u životu građana;

R.  budući da postojano raste broj nositelja prava, posrednika i ostalih pružatelja usluga koji razvijaju softverske alate koji mogu identificirati nezakonito emitiranje sportskih događanja uživo s minimalnom marginom pogreške; budući da istodobno pouzdanost obavijesti koje daju ti nositelji prava, posrednici i drugi pružatelji usluga ovisi o točnosti i tehničkoj kvaliteti softverskih alata koje primjenjuju za otkrivanje nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo;

S.  budući da bi te nositelje prava, posrednike i druge pružatelje usluga čiji softverski alati mogu učinkovito i pouzdano identificirati nezakonito emitiranje sportskih događanja uživo trebalo smatrati „certificiranim provjerenim označivačima”; budući da bi se poštovanje standarda kvalitete i točnosti trebalo zahtijevati od svakoga tko želi biti pravno smatran certificiranim provjerenim označivačem; budući da bi certifikat temeljen na zajedničkim zahtjevima Unije bila najpoželjnija opcija za osiguranje koherentnog i djelotvornog priznavanja provjerenih označivača;

T.  budući da bi Unija i države članice trebale promicati istraživanje i inovacije za razvoj poboljšanih softverskih alata za identificiranje i prijavljivanje nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo;

U.  budući da sportska događanja nisu predmet zaštite autorskim pravima u okviru zakonodavstva Unije, ali su kao takva jedinstvena i do te mjere originalna, što ih može pretvoriti u sadržaj koji zaslužuje zaštitu usporedivu sa zaštitom autorskih djela; budući da u pravu Unije ne postoji usklađena zaštita za organizatore sportskih događanja kao takve; budući da je, međutim, zakonodavstvom nekih država članica predviđena posebna zaštita organizatora sportskih događanja, zbog čega dolazi do pravne nesigurnosti i do fragmentacije regulatornog okvira Unije;

V.  budući da je pravom Unije predviđen opći okvir za mehanizme obavješćivanja i djelovanja koji omogućuju uklanjanje ili onemogućivanje pristupa nezakonitim informacijama koje pohranjuju posrednici; budući da su pravom Unije predviđene mjere provedbe u okviru građanskog prava koje sudska ili upravna tijela mogu poduzeti u određenim uvjetima kako bi se spriječile ili zaustavile povrede prava intelektualnog vlasništva;

W.  budući da, međutim, postojeći pravni okvir ne omogućuje poduzimanje hitnih mjera potrebnih za otklanjanje nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo; budući da su neke države članice nadalje donijele pravila o mehanizmima obavješćivanja i djelovanja koja nisu usklađena na razini Unije;

Uvod i opće napomene

1.  traži da Komisija nakon provođenja potrebne procjene učinka bez odgode i na temelju članka 114. UFEU-a podnese prijedlog zakonodavnih akata u skladu s preporukama izloženima u Prilogu ovom izvješću;

2.  smatra da sport znatno doprinosi društvenoj uključenosti, obrazovanju i osposobljavanju, otvaranju radnih mjesta, zapošljivosti i javnom zdravlju u Uniji; također smatra da bi prihodi od organizacije sportskih događanja trebali u većoj mjeri doprinositi financiranju sportskih aktivnosti korisnih za društvo, čime se odražava društvena važnost sporta; napominje da u mnogim europskim zemljama novac dodijeljen amaterskom sportu izravno ovisi o prihodima od prava na emitiranje sportskih sadržaja; stoga ističe potrebu za većom financijskom solidarnošću u sportskom ekosustavu i napominje da bi dio tih prihoda trebalo usmjeriti u razvoj amaterskog sporta, sporta za osobe s invaliditetom i sportova koji su medijski manje zastupljeni;

3.  podsjeća na izjavu Komisije u prilogu Rezoluciji Europskog parlamenta o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, usvojenoj u ožujku 2019., u skladu s kojom će „Komisija ocijeniti izazove s kojima se suočavaju organizatori sportskih događanja u digitalnom okruženju, a posebno pitanja povezana s nezakonitim emitiranjem sportskih programa na internetu”;

Sportska događanja i prava intelektualnog vlasništva

4.  napominje da sportska događanja kao takva ne mogu biti zaštićena autorskim pravom; podsjeća da pravom Unije, za razliku od prava u nekim državama članicama, nije predviđeno posebno pravo organizatora sportskih događanja; podsjeća da neke države članice dopuštaju takozvanu zaštitu „prava kuće” na temelju ugovornog odnosa, a pravom Unije proizvođačima prve snimke filma dodjeljuje se srodno pravo u pogledu izvornika i umnoženih primjeraka njihovih filmova; uviđa da je pravna zaštita, uključujući prava intelektualnog vlasništva, važna za organizatore sportskih događanja, posebno u vezi s licenciranjem prava na emitiranje sportskih događanja koja organiziraju, jer iskorištavanje tih prava predstavlja relevantan izvor prihoda, za kojim slijede sponzorstva, oglašavanje i prodaja;

5.  naglašava da kršenje prava emitiranja u sportu ugrožava njegovo dugoročno financiranje;

Internetsko piratstvo emitiranja sportskih događanja uživo

6.  smatra da je rješavanje problema internetskog piratstva sportskih događanja koja se emitiraju „uživo” i čija ekonomska vrijednost proizlazi upravo iz emitiranja „uživo” glavni izazov s kojim se suočavaju organizatori sportskih događanja, a koji zahtijeva zakonodavni odgovor na razini Unije;

7.  primjećuje da je nezakonit internetski prijenos sportskih događanja sve učestalija pojava koja je štetna za sportski ekosustav i krajnje korisnike, koji bi mogli biti izloženi različitim oblicima štete kao što su krađa identiteta, zlonamjerni softver (npr. onaj koji dolazi s besplatnih aplikacija ili krađa autentifikacije kreditnih kartica ili drugih osobnih podataka) ili drugi oblici štete;

8.  napominje da organizatori sportskih događanja ulažu znatne financijske, tehničke i ljudske resurse kako bi riješili problem internetskog piratstva i surađivali s pružateljima usluga;

9.  istodobno smatra da bi organizatori sportskih događanja trebali doprinositi europskom modelu sporta koji doprinosi razvoju sporta i koji je u skladu s društvenim i obrazovnim ciljevima;

10.  ističe da bi zakonito pružanje sportskih sadržaja trebalo bolje promicati u Uniji i poziva Komisiju da poduzme mjere kojima će se potrošačima olakšati pronalaženje zakonitih načina pristupanja sportskom sadržaju na internetu; poziva Komisiju da redovito ažurira popis načina takvog pristupanja sadržaju na internetskoj stranici Agorateka.eu i da zajamči daljnji razvoj te platforme; ističe da odgovornost za nezakonito emitiranje sportskih događanja nose pružatelji usluga internetskog prijenosa i platforme, a ne navijači ili potrošači, koji često nehotice nailaze na nezakoniti internetski sadržaj, te bi ih trebalo dodatno informirati o dostupnim pravnim mogućnostima;

Potreba za učinkovitom provedbom prava

11.  naglašava da, s obzirom na posebnost emitiranja sportskih događanja uživo i činjenicu da je njihova vrijednost uglavnom ograničena na trajanje određenog događaja, postupci provedbe moraju biti što brži; smatra, međutim, da važeći pravni okvir za sudske naloge te mehanizme obavješćivanja i uklanjanja ne jamči uvijek i u dovoljnoj mjeri učinkovito i pravodobno provođenje prava radi uklanjanja nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo; smatra da bi stoga što prije trebalo donijeti konkretne mjere svojstvene za emitiranje sportskih događanja uživo, kako bi se aktualni pravni okvir prilagodio tim konkretnim izazovima i bio primjeren za njih;

12.  traži da se nezakoniti sportski prijenosi uživo internetskih posrednika uklone ili da im se onemogući pristup, i to odmah ili što brže, a svakako u roku od najviše 30 minuta od primitka obavijesti nositelja prava ili certificiranog provjerenog označivača o postojanju takvog nezakonitog prijenosa; ističe da u kontekstu aktualne rezolucije „odmah” valja shvatiti kao odmah ili što brže, a svakako u roku od najviše 30 minuta od primitka obavijesti nositelja prava ili certificiranog provjerenog označivača;

13.  smatra da bi u slučajevima nezakonitog emitiranja sportskih događanja kao cilj trebalo postaviti uklanjanje u stvarnom vremenu, pod uvjetom da ne postoji sumnja u pogledu vlasništva prava i činjenice da emitiranje predmetnog sportskog događanja nije bilo odobreno; no naglašava da se svim takvim mjerama mora poštovati opće pravno načelo da se ne nameće opća obveza praćenja;

Prekogranična provedba prava

14.  ističe i da se opći okvir predviđen pravom Unije ne primjenjuje ujednačeno na nacionalnoj razini te da se mehanizmi u okviru građanskog prava te mehanizmi obavješćivanja i uklanjanja razlikuju od jedne države članice do druge; smatra da su instrumenti provedbe u prekograničnom kontekstu nedovoljno učinkoviti; traži daljnje usklađivanje postupaka i pravnih lijekova u Uniji kako bi se, u kontekstu paketa Akta o digitalnim uslugama i drugih potencijalnih zakonodavnih prijedloga, uzela u obzir posebna priroda emitiranja sportskih događaja uživo;

15.  naglašava da se nacionalne provedbene agencije i tijela bore s izazovima poput nedostatka resursa i osposobljenog osoblja; ističe važnost bliske suradnje i razmjene primjera najbolje prakse između relevantnih tijela na razini Unije, nacionalnih tijela i relevantnih aktera radi poboljšanja cjelokupne pravne infrastrukture diljem Unije;

Postupci obavješćivanja i djelovanja

16.  podsjeća da su na temelju Direktive o elektroničkoj trgovini određeni pružatelji internetskih usluga dužni trenutačno ukloniti nezakonite informacije koje pohranjuju ili onemogućiti pristup njima čim saznaju da su nezakonite ili steknu saznanja o tome iz obavijesti koje im se dostavljaju; smatra da bi postupci obavješćivanja i djelovanja trebali biti temelj za mjere protiv nezakonitog sadržaja u Uniji; no smatra da postojeći postupak obavješćivanja i uklanjanja ne omogućuje brzu provedbu tako da pruža učinkovita pravna sredstva, s obzirom na posebna obilježja sportskih događanja „uživo”; ističe da svaka odredba koju treba donijeti, a kojom se uređuje određeno pitanje, mora biti u skladu s općim okvirom utvrđenim relevantnim pravom Unije;

17.  podsjeća na Rezoluciju Parlamenta o Aktu o digitalnim uslugama: prilagodba odredbi trgovačkog i građanskog prava za poduzeća koja posluju na internetu(10), u kojoj se od Komisije traži da osigura da platforme za smještaj sadržaja na poslužitelju djeluju žurno kako bi sadržaj učinili nedostupnim ili ga uklonili; smatra da bi trebalo uspostaviti mehanizam koji obuhvaća certificirane provjerene označivače, a u okviru kojeg se nezakonito emitiranje sportskog događanja koje je prijavio certificirani provjereni označivač smjesta uklanja ili mu se onemogućuje pristup, ne dovodeći u pitanje provedbu mehanizma za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu;

18.  naglašava da se sportski sadržaj često tehnički obrađuje, što ne ostavlja mjesta sumnji o tome tko ima pravo na njegovo emitiranje na internetu te da organizatori sportskih događanja, kao nositelji prava, poznaju sve svoje službene nositelje licencije, što omogućuje nedvosmisleno otkrivanje nezakonitih usluga prijenosa na internetu;

19.  ustraje u tome da bi poslužitelji prijenosa podataka i platforme za internetski prijenos trebali uvesti posebne alate ili mjere za onemogućavanje pristupa nezakonitim prijenosima sportskih događanja uživo ili za uklanjanje takvih sadržaja dostupnih u okviru njihovih usluga;

Sudski nalozi za blokiranje

20.  napominje da su postupci izdavanja sudskih naloga relativno dugi i obično stupaju na snagu nakon završetka emitiranja; upućuje na postojanje praksi razvijenih na nacionalnoj razini kao što su sudski nalozi uživo i dinamični sudski nalozi, koji su se pokazali kao sredstvo za učinkovitiju borbu protiv piratstva emitiranja sportskih događanja; poziva Komisiju da ocijeni učinak i primjerenost uvođenja postupaka zabrane sudskim nalozima kako bi se omogućilo sprečavanje pristupa nezakonitim sadržajima sportskih događanja uživo na internetu ili njihova uklanjanja u stvarnom vremenu na temelju modela naloga za blokiranje „uživo” i „dinamičnih sudskih naloga”;

21.  ustraje u tome da postupci zabrane s ciljem uklanjanja ili onemogućivanja pristupa nezakonitim emitiranju sportskih događanja na internetu, bez obzira na način njihove provedbe, moraju osigurati da mjere budu strogo usmjerene samo na nezakonit sadržaj i da ne dovedu do proizvoljnog i prekomjernog blokiranja zakonitog sadržaja; upućuje na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj nezakonita priroda određenog sadržaja ne opravdava kolateralno blokiranje zakonitog sadržaja koji se nalazi na istoj internetskoj stranici ili poslužitelju;

Zaštitne mjere

22.  uviđa da bi blokiranje u stvarnom vremenu moglo utjecati na temeljna prava ako iznimno učini zakonit sadržaj nedostupnim; stoga naglašava potrebu za zaštitnim mjerama kako bi se osiguralo da se pravnim okvirom uspostavi prava ravnoteža između potrebe za učinkovitošću mjera provedbe i potrebe za zaštitom prava trećih strana; u tom pogledu smatra da bi provedbene mjere za zaštitu sadržaja uživo trebale biti učinkovite i razmjerne, posebno za mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća, i da bi trebale obuhvaćati pružanje pristupa učinkovitim pravnim lijekovima, odgovarajuće informacije o navodnom kršenju za pogođene pružatelje usluga i internetske korisnike te odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite temeljnih prava i osobnih podataka;

Srodno pravo i pravo sui generis za organizatore sportskih događanja

23.  primjećuje da pravom Unije nije predviđeno pravo srodno autorskom pravu za organizatore sportskih događanja, ali da su neke države članice u svoje zakonodavstvo uvele posebna prava za organizatore sportskih događanja, uključujući novo autorskom pravu „srodno pravo”;

24.  smatra da stvaranje novog prava u pravu Unije za organizatore sportskih događanja neće riješiti probleme s kojima se oni suočavaju, a koji proistječu iz nedostatka učinkovite i pravodobne provedbe njihovih postojećih prava;

Druge mjere

25.  traži jačanje suradnje između tijela država članica, vlasnika prava i posrednika; nadalje poziva Komisiju da, u okviru svoje nadležnosti, podrži države članice u njihovim nastojanjima da poboljšaju postojeću infrastrukturu i mjere;

Završni aspekti

26.  smatra da zatraženi prijedlog nema financijskih implikacija;

o
o   o

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

A.  NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Kako bi se osigurala odgovarajuća i učinkovita zaštita prava koja se odnose na sportska događanja uživo, trebalo bi izmijeniti aktualni pravni okvir Unije. To će se postići uzimajući u obzir sljedeće ciljeve i načela:

—  poboljšati i učiniti djelotvornijim postojeći pravni okvir Unije za provedbu prava intelektualnog vlasništva koja se odnose na sportska događanja uživo, uzimajući u obzir njihovu posebnost, a osobito kratkotrajnu vrijednost tih događanja, na temelju primjera najbolje prakse u državama članicama;

—  uvesti sustav Unije kojim se utvrđuju zajednički kriteriji za certifikaciju „provjerenih označivača”;

—  razjasniti postojeće zakonodavstvo i donijeti konkretne mjere kako bi se osiguralo trenutačno uklanjanje ili onemogućivanje internetskog pristupa nezakonitom sadržaju sportskih događanja, uključujući takve sadržaje koje je prijavio certificirani provjereni označivač radi učinkovitog suzbijanja nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo; shvatiti da „odmah” znači odmah ili što brže, a svakako u roku od najviše 30 minuta od primitka obavijesti nositelja prava ili certificiranih provjerenih označivača;

—  istaknuti da bi posrednici trebali uvesti učinkovite obveze poznavanja svojeg poslovnog korisnika kako bi spriječili zloupotrebu svojih usluga za olakšavanje nezakonitog internetskog prijenosa sportskih događanja; u tu svrhu poziva Komisiju da u okviru predstojećeg Akta o digitalnim uslugama predloži uvođenje takvih obveza;

—  dodatno uskladiti, ako je potrebno, postupke i pravna sredstva u Uniji radi poboljšanja i jačanja učinkovitosti mjera, među ostalim i u prekograničnom kontekstu, ne dovodeći u pitanje opći okvir Unije;

—  ocijeniti postojeće provedbene mjere radi njihova poboljšanja i omogućivanja trenutačnog uklanjanja nezakonitog sportskog sadržaja koji se emitira uživo, uključujući nezakoniti sportski sadržaj uživo o kojem je obavijestio certificirani pouzdani označivač;

—  uskladiti upotrebu brzih i prilagodljivih postupaka blokiranja u slučaju višekratnih povreda prava koje su već utvrđene, što omogućuje trenutačno uklanjanje ili onemogućivanje pristupa nezakonitom emitiranju sportskih događanja uživo na internetu, među ostalim i kad su taj nezakoniti sadržaj prijavili certificirani provjereni označivači, na temelju modela sudskih naloga za blokiranje „uživo” i „dinamičnih sudskih naloga”;

—  osigurati da se mjerama koje se predlažu uzmu u obzir opseg, težina i ponavljanje povrede i usmjeriti se na nezakonito emitiranje, isključujući snimanje i objavljivanje nezakonitih amaterskih snimki sportskih događanja;

—  osigurati da mjere koje se predlažu budu razmjerne i održavaju pravu ravnotežu između potrebe da mjere provedbe budu učinkovite i potrebe zaštite relevantnih prava trećih strana, uključujući prava pružatelja usluga, navijača i potrošača;

—  pojasniti da odgovornost za nezakonito emitiranje sportskih događanja ne snose navijači i potrošači;

—  dopuniti prilagodbu zakonodavnog okvira nezakonodavnim mjerama, uključujući pojačanu suradnju između tijela država članica, vlasnika prava i posrednika;

B.  MJERE KOJE PREDLAŽE

Ne dovodeći u pitanje očekivana pravila koja će biti utvrđena u relevantnom pravu Unije kojim se uspostavljaju opća pravila o suzbijanju nezakonitog sadržaja na internetu, u zakonodavstvo Unije trebalo bi uvesti posebne odredbe o pravima organizatora sportskih događanja, osobito usmjerene na:

—  razjašnjenje što podrazumijeva izraz „žurno djeluje” naveden u članku 14. Direktive o elektroničkoj trgovini u odnosu na internetskog posrednika, tako da se smatra da „žurno” znači odmah ili što brže i svakako u roku od najviše 30 minuta po primitku obavijesti nositelja prava ili certificiranog provjerenog označivača;

—  uspostavljanje zajedničkog Unijina standarda kvalitete i tehničke pouzdanosti softverskih alata koje nositelji prava, posrednici i drugi pružatelji usluga primjenjuju za otkrivanje nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo radi utvrđivanja programa certificiranja za „provjerene označivače”;

—  predviđanje da se obavijesti koje su izdali certificirani provjereni označivači smatraju točnima i pouzdanima te da bi stoga sadržaj nezakonitih sportskih događanja uživo na internetu koji je prijavio certificirani pouzdani označivač trebalo smjesta ukloniti ili mu onemogućiti pristup, ne dovodeći u pitanje provedbu mehanizama za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu;

—  omogućivanje postupaka trenutačnog uklanjanja usmjerenih na nezakoniti sadržaj sportskih događanja uživo, pod uvjetom da ne postoji sumnja u pogledu vlasništva tog prava i da emitiranje nije bilo odobreno;

—  jamčenje da su mjere koje trebaju poduzeti posrednici djelotvorne, opravdane, razmjerne, odgovarajuće, uzimajući u obzir ozbiljnost i razmjer povrede, osiguravajući, primjerice, da uklanjanje ili onemogućavanje pristupa nezakonitom sadržaju ne zahtijeva blokiranje cjelokupne platforme koja sadrži zakonite usluge;

—  poduzimanje mjera kojima se olakšava pronalaženje pravnih sredstava za pristup sportskim sadržajima, među ostalim redovitim ažuriranjem popisa pružatelja tih sredstava na Agorateka.eu i jamčenjem da su gledatelji obaviješteni o tim pravnim sredstvima i načinu njihove upotrebe za pristup sadržaju pri provedbi mjera blokiranja;

—  osiguravanje i aktivno podupiranje rješenja za provedbu kao što su privatni sporazumi među dionicima; Komisija bi u tom pogledu trebala procijeniti i izvijestiti o prikladnosti i utjecaju stvaranja obveze pružateljima internetskih sadržaja da smjesta izvrše uklanjanje kako bi uklonili nezakonite prijenose sportskih događanja dostupne u okviru njihovih usluga ili kako bi im onemogućili pristup;

Direktivu 2004/48/EZ (Direktiva o provedbi) trebalo bi izmijeniti kako bi se učinilo sljedeće:

—  uvela mogućnost da nadležno sudsko ili upravno tijelo izda sudske naloge za onemogućivanje pristupa ili uklanjanje nezakonitih sadržaja sportskih događanja uživo na internetu u stvarnom vremenu;

—  omogućila upotreba sudskih naloga za blokiranje koji se izvršavaju tijekom cijelog emitiranja sportskog događanja uživo, ali su ograničeni na trajanje emitiranja uživo, tako da je internetska stranica na kojoj dolazi do povrede blokirana samo za vrijeme trajanja događanja; takve zabrane trebaju biti privremene;

—  uskladilo zakonodavstvo tako da je, kada je riječ o sportskim događanjima uživo, moguće koristiti sudske naloge s kojima bi se trebao blokirati pristup ne samo internetskoj stranici na kojoj je došlo do povrede, već i na svim drugim internetskim stranicama na kojima dolazi do iste povrede, bez obzira na naziv domene ili IP adresu koja se koristi te bez potrebe za izdavanjem novog sudskog naloga;

—  navelo da bi uklanjanje nezakonitog sadržaja trebalo provesti odmah ili što je brže moguće, a svakako u roku od najviše 30 minuta od primitka obavijesti od nositelja prava ili od certificiranog provjerenog označivača, pod uvjetom da je o nezakonitosti emitiranja obavijestio certificirani provjereni označivač ili, u slučaju nejasnoća, sam nositelj prava; trebalo bi jasno navesti nositelje prava ili certificirane provjerene označivače kako bi se spriječilo uklanjanje zakonitog sadržaja; u tu svrhu, za onemogućivanje pristupa ili uklanjanje nezakonitog sadržaja u načelu se ne bi smio blokirati pristup poslužitelju na kojem su smještene zakonite usluge i sadržaj;

—  poboljšala suradnja među tijelima država članica, među ostalim putem razmjene podataka i primjera najbolje prakse te stvaranjem aktivne i ažurirane mreže nacionalnih tijela; Komisija bi trebala ocijeniti dodanu vrijednost imenovanja neovisnog upravnog tijela u svakoj državi članici koje bi imalo ulogu u sustavu provedbe, posebno u slučaju brze provedbe kao što je to za internetsko piratstvo sportskih sadržaja uživo;

—  ojačala suradnja između posrednika i nositelja prava, među ostalim promicanjem sklapanja memorandumâ o razumijevanju koji bi mogli predvidjeti poseban postupak obavješćivanja i djelovanja.

(1) SL L 130, 17.5.2019., str. 92. (2) SL C 108, 26.3.2021., str. 231. (3) SL L 130, 17.5.2019., str. 82. (4) SL L 168, 30.6.2017., str. 1. (5) SL L 157, 30.4.2004., str. 45. (6) SL L 178, 17.7.2000., str. 1. (7) SL L 167, 22.6.2001., str. 10. (8) SL L 95, 15.4.2010., str. 1. (9) SL L 63, 6.3.2018., str. 50. (10) Usvojeni tekstovi: P9_TA(2020)0273.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o Prijedlogu odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2008/376/EZ o usvajanju istraživačkog programa Istraživačkog fonda za ugljen i čelik i o višegodišnjim tehničkim smjernicama za taj program (COM(2020)0320 – C9-0214/2020 – 2020/0141(NLE))

P9_TA(2021)0237 A9-0102/2021

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2020)0320),

–  uzimajući u obzir drugi stavak članka 2. Protokola br. 37. o financijskim posljedicama isteka Ugovora o EZUČ-u i o Istraživačkom fondu za ugljen i čelik, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0214/2020),

–  uzimajući u obzir članak 82. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0102/2021),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj Prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog odluke Uvodna izjava 1. (1)  Europska unija ratificirala je Pariški sporazum 5. listopada 2016.28 Stranke koje su ga ratificirale pozivaju se da ograničavanjem porasta globalne temperature znatno ispod 2 ºC ojačaju globalni odgovor na prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene. (1)  Europska unija ratificirala je 5. listopada 2016. Pariški sporazum., usvojen u sklopu Okvirne konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama28, koji je stupio na snagu 4. studenoga 2016. Stranke koje su ga ratificirale pozivaju se da zadržavanjem povećanja globalne prosječne temperature znatno ispod 2 ºC i ulaganjem napora u ograničavanje povećanja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju ojačaju globalni odgovor na prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene.28 __________________ __________________ 28 Multilateralni ugovor, Poglavlje XXVII. Okoliš, 7.d Pariški sporazum. Stupio je na snagu 4. studenoga 2016. 28 SL L 282, 19.10.2016., str. 4. 1a Članak 2. stavak 1. točka (a) Pariškog sporazuma. Amandman 2 Prijedlog odluke Uvodna izjava 6. (6)  Stoga je ciljeve Istraživačkog programa Istraživačkog fonda nužno uskladiti s međunarodnim sporazumima, primjerice Pariškim, te znanstvenim, tehnološkim i političkim ciljevima Unije u pogledu klimatske neutralnosti do 2050. (6)  Stoga je ciljeve Istraživačkog programa Istraživačkog fonda nužno uskladiti s međunarodnim sporazumima, primjerice Pariškim sporazumom, najboljim dostupnim znanstvenim dokazima, posebno zaključcima Međuvladina panela Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, te tehnološkim i političkim ciljevima Unije, osobito u pogledu klimatskih promjena i nulte stope emisija stakleničkih plinova. Amandman 3 Prijedlog odluke Uvodna izjava 6.a (nova) (6a)  Istraživačkim programom trebala bi se obratiti posebna pozornost na istraživanje sirovina koje potječu od otpada iz ugljena s obzirom na njihov velik potencijal za razvoj visoko naprednih proizvoda u strateškim lancima vrijednosti, kao što su baterijske anode ili ugljična vlakna, te u kemijskoj industriji. Amandman 4 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 1. Odluka 2008/376/EZ Article 2 – subparagraph 2 Istraživačkim se programom podupire zajedničko istraživanje u sektorima ugljena i čelika. Njime se isto tako podupiru napredne tehnologije u proizvodnji čistog čelika koje vode prema projektima proizvodnje čelika s nultim emisijama ugljika te istraživački projekti za upravljanje pravednom tranzicijom zatvorenih rudnika ugljena ili onih koji su u postupku zatvaranja i pripadajućom infrastrukturom u skladu s mehanizmom za pravednu tranziciju i člankom 4. stavkom 2. Odluke Vijeća 2003/76/EZ. Istraživački program u skladu je s političkim, znanstvenim i tehnološkim ciljevima Unije te nadopunjuje aktivnosti koje se provode u državama članicama i unutar postojećih istraživačkih programa EU-a, posebno okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (dalje u tekstu: „istraživački okvirni program”).; Istraživačkim se programom pruža potpora svim relevantnim dionicima, uključujući mala i srednja poduzeća, pri zajedničkom istraživanju u sektorima ugljena i čelika. Njime se isto tako podupiru napredne tehnologije u proizvodnji čistog čelika koje vode prema projektima proizvodnje čelika s nultim emisijama ugljika i istraživački projekti, uključujući velike industrijske istraživačke projekte, za upravljanje pravednom tranzicijom zatvorenih rudnika ugljena ili onih koji su u postupku zatvaranja i pripadajućom infrastrukturom u skladu s mehanizmom za pravednu tranziciju i člankom 4. stavkom 2. Odluke Vijeća 2003/76/EZ. Istraživački program u skladu je s političkim, socijalnim, ekonomskim, klimatskim, ekološkim, znanstvenim i tehnološkim ciljevima Unije te nadopunjuje aktivnosti koje se provode u državama članicama i unutar postojećih istraživačkih programa Unije, posebno programa Obzor Europa – Okvirnog programa za istraživanje i inovacije (dalje u tekstu: „istraživački okvirni program”). Istraživački program osobito mora biti usklađen s Pariškim sporazumom. Amandman 5 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 1. Odluka 2008/376/EZ Article 2 – subparagraph 2 a (new) Istraživačkim programom podržavaju se istraživačke aktivnosti, uključujući demonstracijske projekte, koje približavaju tehnologije tržištu te su usmjerene na ciljeve određene za ugljen u odjeljku 3. i za čelik u odjeljku 4. Amandman 6 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 2. Odluka 2008/376/EZ Article 4 – paragraph 1 1.  Istraživačkim projektima podupire se tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu Unije do 2050. s ciljem postupnog ukidanja fosilnih goriva, razvoja zamjenskih aktivnosti na lokacijama zatvorenih rudnika te sprječavanja štete u okolišu ili obnove okoliša oštećenoga zbog rudnika u procesu zatvaranja, zatvorenih rudnika i njihova okruženja. Projekti su posebno usmjereni na: 1.  Istraživačkim projektima doprinosi se postizanju klimatskih ciljeva Unije za 2030. i podupire se industrija u tranziciji prema klimatski neutralnom gospodarstvu Unije do 2050. s ciljem postupnog ukidanja fosilnih goriva, razvoja zamjenskih aktivnosti na lokacijama zatvorenih rudnika ugljena ili termoelektrana na ugljen te sprječavanja štete u okolišu ili obnove okoliša oštećenoga zbog rudnika u procesu zatvaranja, zatvorenih rudnika i njihova okruženja. Ne dovodeći u pitanje članak 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, projekti su posebno usmjereni na: Amandman 7 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 2. Odluka 2008/376/EZ Članak 4. – stavak 1. – točka a (a)  razvoj i testiranje tehnologija za hvatanje, upotrebu i skladištenje ugljika; (a)  razvoj i testiranje tehnologija za hvatanje, upotrebu i skladištenje ugljika povezanih s upotrebom ugljena, uključujući recikliranje ugljika u gorivima i materijalima, s ciljem promicanja kružnoga gospodarstva; Amandman 8 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 2. Odluka 2008/376/EZ Članak 4. – stavak 1. – točka b (b)  upotrebu geotermalne energije na nekadašnjim lokacijama vađenja ugljena; (b)   razvoj čiste energije na nekadašnjim lokacijama vađenja ugljena, pri čemu se posebna pozornost posvećuje energetskoj učinkovitosti i sigurnosti opskrbe, uključujući iskorištavanje geotermalnih resursa, skladištenje energije, e-goriva i vodika iz obnovljivih izvora; Amandman 9 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 2. Odluka 2008/376/EZ Članak 4. – stavak 1. – točka ba (nova) (b a)  konverziju infrastrukture za grijanje i hlađenje na ugljen, kao što su mreže za centralizirano grijanje i hlađenje te industrijski procesi, u infrastrukturu za alternativne načine grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora, kao što je geotermalna energija; Amandman 10 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 2. Odluka 2008/376/EZ Članak 4. – stavak 1. – točka c (c)  energetski neutralnu upotrebu i proizvodnju sirovina od rudarskog otpada i ostataka iz zatvorenih rudnika ugljena ili onih u procesu zatvaranja, uz procjenu da je njihov utjecaj na klimu, okoliš i zdravlje sveden na najmanju moguću mjeru i niži od utjecaja alternativnih rješenja; (c)  energetski neutralnu upotrebu i proizvodnju sirovina samo od već postojećeg rudarskog otpada i ostataka dobivenih iz zatvorenih rudnika ugljena ili rudnika ugljena u procesu zatvaranja, uz procjenu da je njihov utjecaj na klimu, okoliš i zdravlje sveden na najmanju moguću mjeru i niži od utjecaja alternativnih rješenja i u potpunosti u skladu s pristupom kružnoga gospodarstva; Amandman 11 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 2. Odluka 2008/376/EZ Članak 4. – stavak 1. – točka e (e)  promicanje razvoja učinkovitih programa za prekvalifikaciju i usavršavanje vještina radnika na koje je utjecalo postupno ukidanje ugljena. To uključuje istraživanje o osposobljavanju i prekvalifikaciji radne snage koja je bila ili je upravo zaposlena u sektoru ugljena. (e)   procjenu učinka na zapošljavanje u lokalnim zajednicama i regijama na koje utječe postupno ukidanje ugljena i promicanje razvoja regionalnog koncepta za gospodarski razvoj, otvaranja radnih mjesta te učinkovitih programa za prekvalifikaciju i usavršavanje vještina pogođenih radnika u tim regijama. To uključuje istraživanje o osposobljavanju i prekvalifikaciji radne snage koja je bila ili je upravo zaposlena u sektoru ugljena kao potporu rudarskim regijama u tranziciji. Amandman 12 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 3. Odluka 2008/376/EZ Članak 5. – stavak 2. Istraživački projekti usmjereni su na bolesti povezane s rudarskim aktivnostima u cilju poboljšanja zdravlja ljudi koji žive u rudarskih regijama u tranziciji. Istraživačkim projektima osiguravaju se i zaštitne mjere pri zatvaranju rudnika i u već zatvorenim rudnicima.”; Istraživački projekti usmjereni su na bolesti povezane s rudarskim aktivnostima, s posebnim naglaskom na bolestima uzrokovanima onečišćenjem zraka, u cilju poboljšanja zdravlja ljudi koji žive u rudarskih regijama u tranziciji. Istraživačkim projektima osiguravaju se i zaštitne mjere pri zatvaranju rudnika i u već zatvorenim rudnicima.”; Amandman 13 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 4. Odluka 2008/376/EZ Članak 6. – naslov Smanjenje učinaka rudnika ugljena u tranziciji na okoliš na najmanju moguću mjeru Sprječavanje i smanjenje učinaka sektora ugljena u tranziciji na okoliš na najmanju moguću mjeru Amandman 14 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 4. Odluka 2008/376/EZ Članak 6. – stavak 2. – uvodni dio 2.  Prednost se daje projektima koji predviđaju jedno ili više od sljedećeg: 2.  Prednost se daje projektima koji se temelje na inovativnim tehnologijama ili inovativnom povezivanju tehnologija i predviđaju jedno ili više od sljedećeg: Amandman 15 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 4. Odluka 2008/376/EZ Članak 6. – stavak 2. – točka c (c)  upravljanje rudarskim otpadom, filterskom prašinom i proizvodima desumporizacije iz rudnika ugljena u procesu zatvaranja i zatvorenih rudnika te njihova ponovna upotreba, popraćeni prema potrebi ostalim oblicima otpada; (c)   upravljanje rudarskim otpadom, filterskom prašinom i proizvodima desumporizacije iz rudnika ugljena i termoelektrana na ugljen u procesu zatvaranja i zatvorenih rudnika i termoelektrana na ugljen te njihova ponovna upotreba, popraćeni prema potrebi ostalim oblicima otpada; Amandman 16 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 4. Odluka 2008/376/EZ Članak 6. – stavak 2. – točka f (f)  vraćanje okoliša, posebno vode, zemljišta, tla i biološke raznolikosti, u početno stanje uklanjanjem nekadašnjih postrojenja ili postrojenja koja su u procesu zatvaranja, a koja su upotrebljavala ugljen; (f)   vraćanje okoliša, posebno vode, zemljišta, tla i biološke raznolikosti, u početno stanje uklanjanjem nekadašnjih postrojenja povezanih s ugljenom ili postrojenja povezanih s ugljenom koja su u procesu zatvaranja; Amandman 17 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 4. Odluka 2008/376/EZ Članak 6. – stavak 2. – točka ga (nova) (ga)  razvoj regionalnog koncepta diversifikacije gospodarskih aktivnosti za lokalni razvoj i stvaranje zelenih i kvalitetnih radnih mjesta s prilagođenom preobrazbom strukture zapošljavanja i prilagodbom vještina. Amandman 18 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 6. Odluka 2008/376/EZ Članak 8. – stavak 1. – uvodni dio Cilj je istraživanja i tehnološkog razvoja razviti, demonstrirati i unaprijediti postupke proizvodnje čelika s nultim emisijama ugljika radi povećanja kvalitete proizvoda i produktivnosti. Znatno smanjenje emisija, potrošnje energije, ugljičnog otiska i drugih učinaka na okoliš te očuvanje resursa sastavni su dio traženih aktivnosti. Istraživački projekti bave se jednim ili više od sljedećih područja: Cilj je istraživanja i tehnološkog razvoja razviti, demonstrirati i unaprijediti postupke proizvodnje čelika s nultim emisijama ugljika radi povećanja kvalitete proizvoda i produktivnosti, u bliskoj sinergiji s poduzećima koja djeluju u tom sektoru. Znatno smanjenje emisija, potrošnje energije, ugljičnog otiska i drugih učinaka na okoliš pomoću objektivno provjerljivih alata, parametara i podataka te očuvanje resursa sastavni su dio traženih aktivnosti. Istraživački projekti bave se jednim ili više od sljedećih područja: Amandman 19 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 6. Odluka 2008/376/EZ Članak 8. – stavak 1. – točka g (g)  inovativnim tehnologijama i rješenjima za procese proizvodnje željeza i čelika kojima se potiču međusektorske djelatnosti, demonstracijski projekti s integriranom proizvodnjom energije s nultom stopom emisija ugljika ili doprinosom čistom gospodarenju ugljikom. (g)   inovativnim tehnologijama i rješenjima za procese proizvodnje željeza i čelika kojima se olakšavaju međusektorske djelatnosti, sinergije, industrijski klasteri i simbioza, kako bi se omogućila veća kružnost, demonstracijski projekti s integriranom proizvodnjom energije s nultom stopom emisija ugljika ili doprinosom čistom gospodarenju ugljikom. Amandman 20 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 7. Odluka 2008/376/EZ Članak 9. – stavak 1. – točka b (b)  poboljšanjem svojstava čelika kao što su mehanička i fizikalna svojstva, prikladnost za daljnju preradu te prikladnost za razne primjene i razne uvjete rada; (b)   poboljšanjem svojstava čelika kao što su mehanička i fizikalna svojstva, prikladnost za daljnju preradu te prikladnost za razne primjene i razne uvjete rada, s posebnim naglaskom na reciklirani čelik; Amandman 21 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 7. Odluka 2008/376/EZ Članak 9. – stavak 1. – točka c (c)  produljenjem vijeka trajanja, a posebno poboljšanjem otpornosti čelika i čeličnih konstrukcija na toplinu i koroziju, mehanički i toplinski zamor i/ili druge učinke smanjenja kvalitete; (c)   produljenjem vijeka trajanja, dizajnom koji omogućuje kružnost, uključujući modularnost i učinkovitost materijala, a posebno poboljšanjem otpornosti čelika i čeličnih konstrukcija na toplinu i koroziju, mehanički i toplinski zamor i/ili druge učinke smanjenja kvalitete; Amandman 22 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 7. Odluka 2008/376/EZ Članak 9. – stavak 1. – točka g (g)  čelikom visokih performansi za primjene poput mobilnosti, uključujući održivost, ekološke projektantske metode, naknadnu ugradnju, lagani dizajn i/ili sigurnosna rješenja. (g)   čelikom visokih performansi za primjene poput mobilnosti, uključujući održivost, ekološke projektantske metode, naknadnu ugradnju, lagani dizajn i/ili sigurnosno rješenje, kao što je čelik visoke čvrstoće. Amandman 23 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 8. Odluka 2008/376/EZ Članak 10. – stavak 1. – točka a (a)  tehnikama recikliranja zastarjelog čelika i nusproizvoda iz različitih izvora i poboljšanjem kvalitete čeličnog otpada; (a)   tehnikama recikliranja i prenamjene zastarjelog čelika i nusproizvoda iz različitih izvora i poboljšanjem kvalitete čeličnog otpada, s posebnim naglaskom na izbjegavanje pogoršanja kvalitete čelika zbog kontaminacije ostalim metalima, npr. bakrom; Amandman 24 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 8. Odluka 2008/376/EZ Članak 10. – stavak 1. – točka b (b)  obradom otpada i oporabom vrijednih sekundarnih sirovina, uključujući trosku, unutar i izvan čeličana; (b)   obradom otpada i oporabom vrijednih sekundarnih sirovina, uključujući trosku, unutar i izvan čeličana te ponovnom upotrebom sekundarnih sirovina, ostataka i nusproizvoda iz drugih industrija, kao što je biomasa, za proizvodnju i legiranje čelika; Amandman 25 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 8. Odluka 2008/376/EZ Članak 10. – stavak 1. – točka d (d)  izradom razreda kvalitete čelika i dizajnom konstrukcija za lakše sakupljanje čelika radi recikliranja ili ponovne upotrebe; (d)   izradom razreda kvalitete čelika i dizajnom konstrukcija za lakše i poboljšano gospodarenje čeličnim otpadom i njegovo rastavljanje na kraju životnog vijeka, za omogućavanje lakšeg sakupljanja, ponovne upotrebe i recikliranja čelika i ostalih materijala; Amandman 26 Prijedlog odluke Članak 1. – točka 9. Odluka 2008/376/EZ Članak 10.a – točka ba (nova) (ba)   poboljšanje upravljanja radnom snagom s pomoću prediktivnih modela za potražnju za radnom snagom i njezinu preraspodjelu.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o umjetnoj inteligenciji u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru (2020/2017(INI))

P9_TA(2021)0238 A9-0127/2021

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima(„Povelja”),

–  uzimajući u obzir članke 165., 166. i 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 9. lipnja 2020. o oblikovanju digitalne budućnosti Europe(1),

–   uzimajući u obzir Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018. o temi „Digitalni jaz među spolovima”(2),

–   uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2018. o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027. (COM(2018)0434),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o Akcijskom planu za digitalno obrazovanje 2021. – 2027.: Prilagodba obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu (COM(2020)0624),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. (COM(2020)0625),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 19. veljače 2020. o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost (COM(2020)0064),

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu Europske komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Umjetna inteligencija – europski pristup izvrsnosti i povjerenju” (COM(2020)0065),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. travnja 2018. naslovljenu „Umjetna inteligencija za Europu” (COM(2018)0237),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

–   uzimajući u obzir izvješće Stručne skupine Komisije na visokoj razini za umjetnu inteligenciju od 8. travnja 2019. pod nazivom „Etičke smjernice za pouzdanu umjetnu inteligenciju”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o sveobuhvatnoj europskoj industrijskoj politici o umjetnoj inteligenciji i robotici(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o jezičnoj ravnopravnosti u digitalnom dobu(4),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. s preporukama Komisiji o pravilima građanskog prava o robotici(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije(7),

–   uzimajući u obzir kratko izvješće svog Resornog odjela za strukturnu i kohezijsku politiku iz svibnja 2020. o upotrebi umjetne inteligencije u kulturnim i kreativnim sektorima,

–   uzimajući u obzir detaljnu analizu svog Resornog odjela za strukturnu i kohezijsku politiku iz svibnja 2020. o upotrebi umjetne inteligencije u audiovizualnom sektoru,

–   uzimajući u obzir studiju svoga Resornog odjela za prava građana i ustavna pitanja iz travnja 2020. o obrazovanju i zapošljavanju žena u znanosti, tehnologiji i digitalnom gospodarstvu, uključujući umjetnu inteligenciju i njezin utjecaj na rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za pravna pitanja i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0127/2021),

A.  budući da se tehnologije umjetne inteligencije, koje mogu imati izravan utjecaj na naša društva, brzo razvijaju i sve se više koriste u gotovo svim područjima našeg života, uključujući obrazovanje, kulturu i audiovizualni sektor; budući da će etička umjetna inteligencija vjerojatno pomoći da se poboljša radna produktivnost i ubrza gospodarski rast;

B.  budući da se razvoj, uvođenje i korištenje umjetne inteligencije, uključujući softver, algoritme i podatke koje umjetna inteligencija koristi i proizvodi, trebaju voditi etičkim načelima transparentnosti, objašnjivosti, poštenja i odgovornosti;

C.  budući da javno ulaganje u umjetnu inteligenciju u Uniji znatno zaostaje za drugim vodećim gospodarstvima; budući da će nedovoljno ulaganje u umjetnu inteligenciju vjerojatno imati utjecaj na konkurentnost Unije u svim sektorima;

D.  budući da su integrirani pristup umjetnoj inteligenciji te dostupnost, prikupljanje i tumačenje visokokvalitetnih, pouzdanih, poštenih, transparentnih, pouzdanih, sigurnih i kompatibilnih podataka ključni za razvoj etičke umjetne inteligencije;

E.  budući da se u članku 21. Povelje zabranjuje diskriminacija na cijelom nizu osnova; budući da se brojni oblici diskriminacije ne bi trebali ponavljati pri razvoju, uvođenju i upotrebi sustava umjetne inteligencije;

F.  budući da je rodna ravnopravnost jedno od temeljnih načela Unije utvrđenih u Ugovorima i da se treba odražavati u svim politikama Unije, među ostalim u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru te u razvoju tehnologija kao što je umjetna inteligencija;

G.  budući da nam prošla iskustva, osobito u tehničkim područjima, pokazuju da se razvoj i inovacije često temelje uglavnom na podacima koji se odnose na muškarce te da se potrebe žena ne odražavaju u potpunosti; budući da uklanjanje tih pristranosti zahtijeva veći oprez, tehnička rješenja i postavljanje jasnih zahtjeva u pogledu pravednosti, odgovornosti i transparentnosti;

H.  budući da nepotpuni i netočni skupovi podataka, nedostatak podataka prikazanih po spolu i pogrešni algoritmi mogu narušiti postupak obrade sustava umjetne inteligencije i ugroziti postizanje rodne ravnopravnosti u društvu; budući da su podaci o skupinama u nepovoljnom položaju i intersekcijskim oblicima diskriminacije obično nepotpuni ili čak ne postoje;

I.  budući da se rodne nejednakosti, stereotipi i diskriminacija mogu stvoriti i ponavljati preko jezika i slika koje šire mediji i aplikacije zasnovane na umjetnoj inteligenciji; budući da obrazovanje, kulturni programi i audiovizualni sadržaji imaju znatan utjecaj na oblikovanje ljudskih uvjerenja i vrijednosti te da su oni ključan alat za borbu protiv rodnih stereotipa, smanjivanje digitalnog jaza među spolovima i uspostavljanje čvrstih uzora; budući da etički i regulatorni okvir mora biti uspostavljen prije provedbe automatiziranih rješenja u tim ključnim područjima društva;

J.  budući da znanost i inovacije najranjivijim skupinama, kao što su žene i djevojke koje žive u udaljenim područjima, mogu donijeti prednosti koje će korjenito izmijeniti njihov život; budući da je znanstveno obrazovanje važno za stjecanje vještina, osiguravanje dostojanstvenog rada i osmišljavanje radnih mjesta budućnosti, kao i za razbijanje rodnih stereotipa prema kojima je to područje unaprijed određeno za muškarce; budući da su znanost i znanstveno promišljanje ključni za demokratsku kulturu, koja je pak ključna za unapređenje rodne ravnopravnosti;

K.  budući da je u Uniji jedna od deset žena od svoje 15. godine već pretrpjela neki oblik kibernetičkog nasilja, a kibernetičko uznemiravanje i dalje je razlog za zabrinutost pri razvoju umjetne inteligencije, među ostalim u području obrazovanja; budući da je kibernetičko nasilje često usmjereno na žene prisutne u javnom životu, kao što su aktivistice, političarke i druge javne osobe; budući da umjetna inteligencija i druge nove tehnologije mogu imati važnu ulogu u sprječavanju kibernetičkog nasilja nad ženama i djevojkama te u obrazovanju ljudi;

L.  budući da Unija i njezine države članice imaju osobitu odgovornost da iskorištavaju i promiču tehnologije umjetne inteligencije te povećavaju njihovu dodanu vrijednost, kao i da osiguraju da te tehnologije budu sigurne i da služe dobrobiti i općem interesu Europljana; budući da te tehnologije mogu znatno doprinijeti postizanju zajedničkog cilja, a to je poboljšanje života naših građana i veće blagostanje diljem Unije davanjem doprinosa razvoju boljih strategija i inovacija u brojnim područjima, na primjer u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru;

M.  budući da se umjetna inteligencija uglavnom temelji na softveru otvorenog koda, što znači da se izvorni kodovi mogu pregledavati, mijenjati i poboljšavati;

N.  budući da bi mogle biti potrebne određene prilagodbe postojećih zakonodavnih instrumenata EU-a kako bi se držao korak s digitalnom transformacijom te premostili novi izazovi koje donosi korištenje tehnologija umjetne inteligencije u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru, kao što su zaštita osobnih podataka i privatnosti, borba protiv diskriminacije, promicanje rodne ravnopravnosti, poštovanje prava intelektualnog vlasništva, zaštita okoliša i prava potrošača;

O.  budući da je, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti, audiovizualnom sektoru važno osigurati pristup podacima globalnih platformi i vodećih aktera;

P.  budući da umjetna inteligencija te buduće aplikacije ili izumi do kojih se dođe s pomoću umjetne inteligencije, kao i sva druga tehnologija, mogu imati dvojnu prirodu; budući da umjetna inteligencija i s njom povezane tehnologije izazivaju veliku zabrinutost u pogledu etičnosti i transparentnosti njihova razvoja te njihova uvođenja i korištenja, osobito kad je riječ o prikupljanju, korištenju i distribuciji podataka; budući da se prednosti i rizici tehnologija umjetne inteligencije u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru moraju pažljivo procijeniti te se moraju temeljito i kontinuirano analizirati njihovi učinci na sve aspekte društva, a da se pritom ne dovodi u pitanje njihov potencijal;

Q.  budući da je cilj obrazovanja ostvariti ljudski potencijal, kreativnost i istinske društvene promjene, dok nepravilno korištenje sustava umjetne inteligencije temeljenih na podacima može omesti ljudski i društveni razvoj;

R.  budući da su obrazovanje i prilike za obrazovanje temeljno pravo; budući da razvoj, uvođenje i korištenje tehnologija umjetne inteligencije u sektoru obrazovanja treba klasificirati kao visokorizične te ih podvrgnuti strožim zahtjevima u pogledu sigurnosti, transparentnosti, pravednosti i odgovornosti;

S.  budući da su visokokvalitetna, brza i sigurna široko rasprostranjena povezanost, širokopojasne mreže, mreže visokog kapaciteta, stručnost u informacijskoj tehnologiji, digitalne vještine, digitalna oprema i infrastruktura, kao i društvena prihvaćenost te okvir ciljanih i poticajnih javnih politika neki od preduvjeta za široku i uspješnu primjenu umjetne inteligencije u Uniji; budući da je ravnopravno uvođenje spomenute infrastrukture i opreme u cijeloj Uniji ključno kako bi se premostio kontinuirani digitalni jaz među regijama i građanima Unije;

T.  budući da je rješavanje pitanja rodnog jaza u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike nužno kako bi se osigurala ravnopravna i pravedna zastupljenost cijelog društva pri razvoju, uvođenju i korištenju tehnologija umjetne inteligencije, uključujući softver, algoritme i podatke koje te tehnologije koriste i proizvode;

U.  budući da je od presudne važnosti osigurati da svi ljudi u Uniji steknu potrebne vještine od rane dobi kako bi bolje razumjeli sposobnosti i ograničenja umjetne inteligencije, kako bi se bolje pripremili za sve veću prisutnost umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija u svim aspektima ljudske aktivnosti te u potpunosti iskoristili prilike koje ona nudi; budući da je rasprostranjeno stjecanje digitalnih vještina u svim dijelovima društva u Uniji preduvjet za postizanje pravedne digitalne transformacije korisne svima;

V.  budući da to od država članica zahtijeva ulaganje u digitalno i medijsko obrazovanje, opremanje škola odgovarajućom infrastrukturom i krajnjim uređajima te posvećivanje veće pozornosti poučavanju digitalnih vještina i kompetencija u kurikulumima;

W.  budući da se umjetna inteligencija i s njom povezane tehnologije mogu koristiti za poboljšanje metoda učenja i poučavanja, posebno pružanjem pomoći obrazovnim sustavima pri korištenju pravednih podataka za poboljšanje obrazovne jednakosti i kvalitete, uz promicanje ciljano osmišljenih kurikuluma i boljeg pristupa obrazovanju te unapređivanje i automatizaciju određenih administrativnih zadataka; budući da je potreban ravnopravan i pravedan pristup digitalnim tehnologijama i brzoj povezivosti kako bi upotreba umjetne inteligencije bila od koristi cijelom društvu; budući da je od presudne važnosti pobrinuti se da digitalno obrazovanje bude dostupno svima, uključujući osobe u nepovoljnom položaju i osobe s invaliditetom; budući da ishodi učenja ne ovise o samoj tehnologiji nego o tome kako nastavnici mogu upotrijebiti tehnologiju na pedagoški smislene načine;

X.  budući da umjetna inteligencija ima poseban potencijal da ponudi rješenja za svakodnevne probleme u obrazovnom sektoru, kao što su personalizacija učenja, praćenje poteškoća u učenju i automatizacija sadržaja/znanja specifičnih za određeni predmet, bolje stručno osposobljavanje i podupiranje prelaska na digitalno društvo;

Y.  budući da bi umjetna inteligencija mogla imati praktičnu primjenu u smanjenju administrativnog rada edukatora i obrazovnih ustanova, čime bi se moglo osloboditi vrijeme za njihove osnovne nastavne aktivnosti i aktivnosti učenja;

Z.  budući da nove aplikacije utemeljene na umjetnoj inteligenciji, koje se primjenjuju u obrazovanju, olakšavaju napredak u brojnim područjima kao što su učenje jezika i matematika;

AA.  budući da personalizirano učenje s pomoću umjetne inteligencije može povećati motivaciju učenika i pomoći im da ostvare svoj puni potencijal, ali i pridonijeti smanjenju stope napuštanja školovanja;

AB.  budući da umjetna inteligencija može više pomoći nastavnicima u tome da postanu učinkovitiji tako što će im omogućiti da bolje razumiju metode i stilove učenja svojih učenika te im pomoći da lakše prepoznaju poteškoće u učenju i bolje procijene ostvareni pojedinačni napredak;

AC.  budući da na digitalnom tržištu rada Unije nedostaje gotovo pola milijuna stručnjaka u području velikih količina podataka i analize podataka, što je okosnica razvoja i korištenja kvalitetne i pouzdane umjetne inteligencije;

AD.  budući da primjena umjetne inteligencije u obrazovanju izaziva zabrinutost u pogledu etičke upotrebe podataka, prava učenika, pristupa podacima i zaštite osobnih podataka te stoga nosi rizike u pogledu temeljnih prava, kao što je stvaranje stereotipnih modela profila i ponašanja učenika, koji bi mogli dovesti do diskriminacije ili do rizika od nanošenja štete širenjem loših pedagoških praksi;

AE.  budući da kultura igra središnju ulogu u široko rasprostranjenom korištenju tehnologija umjetne inteligencije i postaje ključna disciplina za kulturnu baštinu zahvaljujući razvoju inovativnih tehnologija i alata i njihovoj učinkovitoj primjeni u odgovaranju na potrebe sektora;

AF.  budući da se tehnologije umjetne inteligencije mogu koristiti za promicanje i zaštitu kulturne baštine, među ostalim korištenjem digitalnih instrumenata radi očuvanja povijesnih lokaliteta i pronalaženjem inovativnih načina još većeg širenja i lakše dostupnosti skupova podataka o kulturnim artefaktima koje posjeduju kulturne institucije širom Unije, a korisnicima omogućuje lakše snalaženje u golemoj količini kulturnog i kreativnog sadržaja; budući da je promicanje standarda i okvira interoperabilnosti u tom pogledu ključno;

AG.  budući da se upotrebom tehnologija umjetne inteligencije za kulturne i kreativne sadržaje, posebno za medijske sadržaje i preporuke o prilagođenim sadržajima, postavljaju pitanja u pogledu zaštite podataka, diskriminacije te kulturne i jezične raznolikosti, riskira stvaranje diskriminirajućih rezultata na temelju pristranih ulaznih podataka te bi se mogla ograničiti raznolikost mišljenja i medijski pluralizam;

AH.  budući da se preporuke o personaliziranom sadržaju utemeljene na umjetnoj inteligenciji često mogu bolje usmjeriti na posebne potrebe pojedinaca, uključujući kulturne i jezične preferencije; budući da umjetna inteligencija može doprinijeti promicanju jezične raznolikosti u Uniji i boljem širenju europskih audiovizualnih djela, posebno automatiziranim titlovanjem i sinkronizacijom audiovizualnog sadržaja na druge jezike; budući da je stoga kreiranje medijskog sadržaja na svim jezicima ključno za potporu kulturnoj i jezičnoj raznolikosti;

AI.  budući da umjetna inteligencija potiče inovacije u novinskim redakcijama automatizacijom različitih svakodnevnih zadaća, tumačenjem podataka pa čak i proizvodnjom vijesti kao što su vremenska prognoza i sportski rezultati;

AJ.  budući da lingvistička raznolikost Europe znači da promicanje računalne lingvistike za umjetnu inteligenciju utemeljenu na pravima nudi poseban inovacijski potencijal koji se može koristiti kako bi globalna kulturna i informacijska razmjena u digitalnom dobu postala demokratska i nediskriminirajuća;

AK.  budući da bi tehnologije umjetne inteligencije mogle pozitivno utjecati na obrazovanje osoba s posebnim potrebama, kao i na dostupnost kulturnih i kreativnih sadržaja za osobe s invaliditetom; budući da umjetna inteligencija omogućuje rješenja kao što su prepoznavanje govora, virtualni asistenti i digitalno predstavljanje fizičkih objekata; budući da digitalna djela već imaju ulogu u tome da se takav sadržaj učini dostupnim osobama s invaliditetom;

AL.  budući da su aplikacije umjetne inteligencije sveprisutne u audiovizualnom sektoru, posebno na platformama za audiovizualne sadržaje;

AM.  budući da tehnologije umjetne inteligencije stoga doprinose stvaranju, planiranju, produkciji, distribuciji, lokalizaciji i konzumaciji audiovizualnih medijskih proizvoda te upravljanju njima;

AN.  budući da se umjetna inteligencija može koristiti za stvaranje lažnog sadržaja, poput deepfake uradaka (uvjerljivo krivotvoreni sadržaji) čiji broj eksponencijalno raste i koji su neposredna prijetnja demokraciji, ali se može koristiti i kao neprocjenjiv alat za utvrđivanje takvih zlonamjernih aktivnosti i neposrednu borbu protiv njih, na primjer provjerom činjenica u stvarnom vremenu ili označivanjem takvog sadržaja; budući da je većinu deepfake uradaka lako prepoznati; budući da su u isto vrijeme alati za otkrivanje utemeljeni na umjetnoj inteligenciji u pravilu uspješni pri označivanju i filtriranju takvog sadržaja; budući da za to pitanje ne postoji pravni okvir;

Opće napomene

1.  ističe stratešku važnost umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija za Europsku uniju; naglašava da pristup umjetnoj inteligenciji i s njom povezanim tehnologijama mora biti usmjeren na čovjeka i utemeljen na ljudskim pravima i etici kako bi umjetna inteligencija zaista postala sredstvo u službi ljudi, općeg dobra i općeg interesa građana;

2.  ističe da se pri razvoju, uvođenju i korištenju umjetne inteligencije u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru moraju u cijelosti poštovati temeljna prava, slobode i vrijednosti, uključujući ljudsko dostojanstvo, privatnost, zaštitu osobnih podataka, nediskriminaciju te slobodu izražavanja i informiranja, kao i kulturnu raznolikost te prava intelektualnog vlasništva, kako su utvrđeni u Ugovorima Unije i Povelji;

3.  tvrdi da su obrazovanje, kultura i audiovizualni sektor osjetljiva područja kad je riječ o upotrebi umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija jer imaju potencijal utjecati na osnove temeljnih prava i vrijednosti našeg društva; stoga naglašava da se treba pridržavati etičkih načela pri razvoju, uvođenju i korištenju umjetne inteligencije i s njome povezanih tehnologija u tim sektorima, uključujući softver, algoritme i podatke koje one pritom koriste i proizvode;

4.  podsjeća da bi algoritmi i umjetna inteligencija trebali biti „etički po naravi”, bez ugrađenih pristranosti, tako da se jamči maksimalna zaštita temeljnih prava;

5.  ponovno ističe važnost razvoja kvalitetne, kompatibilne i uključive umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija kojima se poštuju i štite vrijednosti Unije, posebno rodna ravnopravnost, višejezičnost i uvjeti potrebni za međukulturni dijalog, jer upotreba nekvalitetnih, zastarjelih, nepotpunih ili netočnih podataka može dovesti do loših predviđanja, a time i do diskriminacije i pristranosti; ističe da je za poboljšanje prikupljanja, sigurnosti, sistematizacije i prenosivosti podataka ključno razviti sposobnosti na nacionalnoj razini i na razini Unije, a da se pritom ne ugrožava privatnost; prima na znanje prijedlog Komisije za stvaranje jedinstvenog europskog podatkovnog prostora;

6.  podsjeća na to da umjetna inteligencija može dovesti do pristranosti, a time i do raznih oblika diskriminacije na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije; u tom pogledu podsjeća da se moraju zajamčiti prava svih ljudi i da umjetna inteligencija i s njom povezane tehnologije ne smiju dovesti ni do kakvog oblika diskriminacije;

7.  ističe da ta pristranost i diskriminacija mogu proizaći iz već pristranih skupova podataka, koji su odraz aktualne diskriminacije u društvu; u tom kontekstu podsjeća da je od presudne važnosti uključiti odgovarajuće dionike, među ostalim civilno društvo, kako bi se spriječilo nenamjerno uključivanje rodne, socijalne i kulturne pristranosti u algoritme, sustave i aplikacije umjetne inteligencije; naglašava da je potrebno raditi na pronalaženju najučinkovitijeg načina smanjenja pristranosti u sustavima umjetne inteligencije, u skladu s etičkim standardima i standardima nediskriminacije; ističe da bi skupovi podataka koji se upotrebljavaju za osposobljavanje umjetne inteligencije trebali biti što širi kako bi predstavljali društvo na najbolji i najrelevantniji način, da bi rezultate trebalo preispitati kako bi se izbjegli svi oblici stereotipa, diskriminacije i pristranosti te da bi se, prema potrebi, umjetna inteligencija trebala koristiti za utvrđivanje i ispravljanje ljudske pristranosti gdje god do nje dolazi; poziva Komisiju da potakne i olakša razmjenu strategija za smanjenje pristranosti u pogledu podataka;

8.  poziva Komisiju i države članice da pri izradi politike i zakonodavstva u području umjetne inteligencije uzmu u obzir etičke aspekte, među ostalim iz rodne perspektive, te da po potrebi prilagode postojeće zakonodavstvo, uključujući programe Unije i etičke smjernice za korištenje umjetne inteligencije;

9.  poziva Komisiju i države članice da osmisle mjere kojima će se u potpunosti obuhvatiti rodna dimenzija, kao što su kampanje za podizanje razine svijesti, programi osposobljavanja i nastavni planovi, koji bi građanima trebali pružiti informacije o načinu funkcioniranja algoritama i njihovu utjecaju na svakodnevni život građana; nadalje ih poziva da njeguju rodno ravnopravno razmišljanje i radne uvjete koji vode do razvoja uključivijih tehnoloških proizvoda i radnih okružja; potiče Komisiju i države članice da osiguraju uključivanje digitalnih vještina i osposobljavanje za umjetnu inteligenciju u školske programe i učine ih dostupnima svima, što je način za uklanjanje digitalne rodne podjele;

10.  ističe potrebu za osposobljavanjem radnika i nastavnog osoblja koji se bave umjetnom inteligencijom radi promicanja sposobnosti identificiranja i ispravljanja rodno diskriminirajućih praksi na radnom mjestu i u obrazovanju, kao i za osposobljavanjem radnika koji razvijaju sustave i aplikacije umjetne inteligencije za identificiranje i rješavanje problema diskriminacije na temelju spola u sustavima i aplikacijama koje razvijaju; poziva na utvrđivanje jasnih odgovornosti u trgovačkim društvima i obrazovnim ustanovama kako bi se osiguralo da na radnom mjestu ili u obrazovnom kontekstu ne postoji diskriminacija na temelju spola; naglašava da bi se u obrazovne i kulturne svrhe trebale upotrebljavati rodno neutralne slike umjetne inteligencije i robota, osim ako zbog nekog razloga spol nije ključan čimbenik;

11.  naglašava važnost razvoja i uvođenja aplikacija umjetne inteligencije u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru pri prikupljanju podataka prikazanih prema spolu i drugih podataka o ravnopravnosti te važnost primjene suvremenih tehnika strojnog učenja za uklanjanje pristranosti kako bi se, ako je to potrebno, ispravili rodni stereotipi i rodna pristranost koji mogu imati negativne učinke;

12.  poziva Komisiju da obrazovanje uključi u regulatorni okvir za visokorizične aplikacije umjetne inteligencije, s obzirom na to da je važno osigurati da obrazovanje i dalje pridonosi javnom dobru, kao i s obzirom na visoku osjetljivost podataka o đacima, studentima i drugim učenicima; ističe da bi u obrazovnom sektoru to uključivanje trebalo obuhvaćati nastavnike, učenike i šire društvo te bi trebalo uzeti u obzir svačije potrebe i očekivane koristi kako bi se osiguralo da se umjetna inteligencija koristi svrhovito i etički;

13.  poziva Komisiju da potiče uporabu programa Unije kao što su Obzor Europa, Digitalna Europa i Erasmus+ za promicanje multidisciplinarnih istraživanja, pilot projekata, eksperimenata i razvoja alata, uključujući osposobljavanje, za utvrđivanje rodnih pristranosti u umjetnoj inteligenciji, kao i upotrebu kampanja za podizanje razine svijesti usmjerenih na širu javnost;

14.  naglašava potrebu za stvaranjem raznolikih skupina programera i inženjera koji surađuju s glavnim akterima u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru kako bi se spriječilo nenamjerno uključivanje rodne ili društvene pristranosti u algoritme, sustave i aplikacije umjetne inteligencije; naglašava potrebu da se uzme u obzir raznolikost različitih teorija na temelju kojih se umjetna inteligencija razvijala do danas i na temelju kojih bi se mogla dalje unapređivati u budućnosti;

15.  ističe da nastojanje da se eliminira pristranost i diskriminacija usmjerena protiv određenih skupina, uključujući rodne stereotipe, ne bi smjelo kočiti tehnološki napredak;

16.  ponovno ističe važnost temeljnih prava i sveobuhvatne nadređenosti zakonodavstva o zaštiti podataka i privatnosti, što je ključno kada je riječ o takvim tehnologijama; podsjeća na to da umjetna inteligencija može posebno utjecati na zaštitu podataka i privatnost, osobito u pogledu podataka o djeci; ističe da su načela utvrđena Općom uredbom o zaštiti podataka(8) obvezujuća za uvođenje umjetne inteligencije u tom pogledu; osim toga, podsjeća na to da se svim aplikacijama umjetne inteligencije mora u potpunosti poštovati pravo Unije o zaštiti podataka, odnosno Opća uredba o zaštiti podataka i Direktiva o e-privatnosti(9); ističe pravo na ljudsku intervenciju pri upotrebi umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija;

17.  poziva Komisiju i države članice da uvedu obvezu transparentnosti i objašnjivosti automatiziranih pojedinačnih odluka koje se temelje na umjetnoj inteligenciji i donose u okviru ovlasti javnih tijela te da uvedu kazne u vezi s ispunjavanjem tih obveza; poziva na provedbu sustava u kojima se prema zadanim postavkama upotrebljavaju provjere i intervencije koje obavlja čovjek, na provedbu zakonitog postupanja, uključujući pravo na žalbu i pravnu zaštitu, te na pristup pravnim lijekovima;

18.  prima na znanje mogući negativan učinak personaliziranog oglašavanja, a posebno mikrociljanog i bihevioralnog oglašavanja i procjene pojedinaca, osobito maloljetnika, bez njihova pristanka, uplitanjem u privatni život pojedinaca, postavljanjem pitanja kako bi se prikupili i koristili podaci koji se upotrebljavaju za personaliziranje oglašavanja, ponudom proizvoda i usluga ili utvrđivanjem cijena; stoga poziva Komisiju da uvede stroga ograničenja za ciljano oglašavanje na temelju prikupljanja osobnih podataka, počevši od zabrane bihevioralnog oglašavanja na raznim platformama, bez nanošenja štete malim i srednjim poduzećima (MSP-ovima); podsjeća na to da se Direktivom o e-privatnosti trenutačno dopušta samo ciljano oglašavanje podložno pristanku, u suprotnome je nezakonito; poziva Komisiju da zabrani upotrebu diskriminirajućih praksi u pogledu pružanja usluga ili proizvoda;

19.  naglašava potrebu da medijske organizacije budu informirane o glavnim parametrima sustava umjetne inteligencije koji se temelje na algoritmima i koji određuju rangiranje i rezultate pretraživanja na platformama trećih strana, te da korisnici budu informirani o uporabi umjetne inteligencije u službama za donošenje odluka i da se potaknu na to da postave svoje parametre privatnosti s pomoću transparentnih i razumljivih mjera;

20.  ističe da umjetna inteligencija može imati ulogu u podupiranju stvaranja sadržaja u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru, zajedno s informativnim i obrazovnim platformama, uključujući popise raznih vrsta kulturnih predmeta i velik broj izvora podataka; napominje da postoje rizici od povrede prava intelektualnog vlasništva pri miješanju umjetne inteligencije i raznih tehnologija s mnoštvom izvora (dokumenata, slika, filmova) kako bi se poboljšao način prikazivanja, istraživanja i vizualizacije podataka; poziva na korištenje umjetne inteligencije kako bi se osigurala visoka razina zaštite prava intelektualnog vlasništva unutar trenutačnog zakonodavnog okvira, na primjer upozoravanjem pojedinaca i poslovnih subjekata ako su u opasnosti da nenamjerno prekrše pravila ili pružanjem pomoći nositeljima prava intelektualnog vlasništva ako su pravila stvarno prekršena; stoga ističe važnost prikladnog europskog pravnog okvira na razini Unije za zaštitu prava intelektualnog vlasništva u vezi s korištenjem umjetne inteligencije;

21.  ističe potrebu za uspostavljanjem ravnoteže između, s jedne strane, razvoja sustavâ umjetne inteligencije i njihove uporabe u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru te, s druge strane, mjera za zaštitu tržišnog natjecanja i tržišne konkurentnosti za trgovačka društva u području umjetne inteligencije u tim sektorima; u tom pogledu naglašava potrebu za poticanjem društava da ulažu u inovacije u području sustava umjetne inteligencije koji se upotrebljavaju u tim sektorima, pri čemu također treba osigurati da ona društva koja pružaju te aplikacije ne ostvare tržišni monopol; ističe da umjetna inteligencija treba biti široko dostupna u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama diljem Europe kako bi se zadržali ravnopravni uvjeti i pošteno tržišno natjecanje svih dionika i aktera u Europi; poziva Komisiju i države članice da pri donošenju odluka u području politike tržišnog natjecanja, uključujući spajanja, u većoj mjeri uzmu u obzir ulogu podataka i algoritama u koncentraciji tržišne moći;

22.  naglašava potrebu za sustavnim rješavanjem socijalnih, etičkih i pravnih pitanja koja se javljaju uslijed razvoja, uvođenja i korištenja umjetne inteligencije, poput transparentnosti i odgovornosti algoritama, nediskriminacije, jednakih mogućnosti, slobode i raznolikosti mišljenja, medijskog pluralizma te vlasništva nad podacima i sadržajima i njihova prikupljanja, korištenja i širenja; preporučuje da se osmisle zajedničke europske smjernice i standardi za zaštitu privatnosti uz učinkovito korištenje dostupnim podacima; poziva na transparentnost u razvoju i odgovornost u korištenju algoritama;

23.  poziva Komisiju da predloži sveobuhvatan regulatorni okvir radi horizontalnog reguliranja aplikacija umjetne inteligencije i da ga dopuni sektorskim pravilima, primjerice u području audiovizualnih medijskih usluga;

24.  naglašava da je potrebno ulaganje u istraživanje i inovacije u pogledu razvoja, uvođenja i korištenja umjetne inteligencije te njezinih aplikacija u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru; ističe važnost javnih ulaganja u te usluge i komplementarnu dodanu vrijednost koju pružaju javno-privatna partnerstva kako bi se ostvario taj cilj i iskoristio puni potencijal umjetne inteligencije u tim sektorima, posebno u obrazovanju, s obzirom na znatan iznos privatnih ulaganja posljednjih godina; poziva Komisiju da pronađe dodatna sredstva za promicanje istraživanja i inovacija u vezi s aplikacijama umjetne inteligencije u tim sektorima;

25.  ističe da algoritamski sustavi mogu potaknuti brže smanjenje digitalnog jaza, no njihovim neravnomjernim uvođenjem riskira se stvaranje novih razlika ili brže produbljivanje postojećih; izražava zabrinutost zbog neusklađenosti razvoja znanja i infrastrukture diljem Unije, čime se ograničava pristup proizvodima i uslugama koji se temelje na umjetnoj inteligenciji, posebno u slabo naseljenim i socioekonomski ugroženim područjima; poziva Komisiju da osigura koheziju u dijeljenju koristi od umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija;

26.  poziva Komisiju da utvrdi zahtjeve za javnu nabavu i uvođenje umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija od strane tijela javnog sektora Unije kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije i temeljnim pravima; ističe dodanu vrijednost korištenja instrumenata kao što su javna savjetovanja i procjene učinka koje treba provesti prije nabave ili uvođenja sustava umjetne inteligencije, kako je preporučeno u izvješću posebnog izvjestitelja Opće skupštine UN-a o umjetnoj inteligenciji i njezinu utjecaju na slobodu mišljenja i izražavanja(10); potiče javne vlasti da javnim financiranjem i javnom nabavom potaknu razvoj i uvođenje umjetne inteligencije; naglašava potrebu za jačanjem tržišta tako što će se MSP-ovima pružiti prilika za sudjelovanje u nabavi aplikacija umjetne inteligencije kako bi se osiguralo sudjelovanje tehnoloških trgovačkih društava svih veličina te na taj način zajamčila otpornost i tržišno natjecanje;

27.  poziva na redovitu provedbu neovisnih revizija kako bi se ispitalo jesu li korištene aplikacije umjetne inteligencije i s njima povezani sustav provjera i ravnoteže u skladu s utvrđenim kriterijima te također poziva da te revizije nadzire dovoljan broj neovisnih nadzornih tijela; poziva na uvođenje posebnih testiranja otpornosti na stres kako bi se olakšalo i zajamčilo poštovanje sukladnosti;

28.  prima na znanje koristi i rizike umjetne inteligencije u pogledu kibersigurnosti i njezina potencijala za borbu protiv kibernetičkog kriminala te ističe potrebu da sva rješenja povezana s umjetnom inteligencijom budu otporna na kibernapade i da se istodobno poštuju temeljna prava Unije, posebno zaštita osobnih podataka i privatnosti; naglašava važnost praćenja sigurne upotrebe umjetne inteligencije i potrebu za bliskom suradnjom javnog i privatnog sektora radi suzbijanja ranjivosti korisnika i opasnosti koje nastaju u vezi s tim; poziva Komisiju da ocijeni potrebu za boljom prevencijom u pogledu kibersigurnosti te mjerama za smanjenje rizika u tom pogledu;

29.  ističe da se kriza povezana s pandemijom bolesti COVID-19 može smatrati probnim razdobljem za razvoj, uvođenje i korištenje digitalnih tehnologija i tehnologija povezanih s umjetnom inteligencijom u obrazovanju i kulturi, što je vidljivo iz brojnih platformi za internetsku nastavu i internetskih alata za promicanje kulture koji se primjenjuju u državama članicama; stoga poziva Komisiju da uzme u obzir te primjere pri razmatranju zajedničkog pristupa Unije većoj upotrebi takvih tehnoloških rješenja;

Obrazovanje

30.  podsjeća na važnost jačanja digitalnih vještina i postizanja visokog standarda medijske, digitalne i informacijske pismenosti na razini Unije kao preduvjeta za korištenje umjetne inteligencije u obrazovanju; u tom pogledu ističe potrebu za osiguravanjem digitalne pismenosti i pismenosti povezane s umjetnom inteligencijom diljem Unije, osobito razvojem mogućnosti izobrazbe nastavnika; ustraje u tome da bi upotreba tehnologija umjetne inteligencije u školama trebala doprinijeti smanjenju socijalnog i regionalnog digitalnog jaza; pozdravlja ažurirani Akcijski plan Komisije za digitalno obrazovanje u kojem se tematizira korištenje umjetne inteligencije u obrazovanju; u tom pogledu poziva Komisiju da digitalne sposobnosti, medijsku pismenost i osposobljavanje te vještine povezane s umjetnom inteligencijom odredi kao prioritete tog plana te da istodobno podiže razinu osviještenosti o mogućim zlouporabama i lošem funkcioniranju umjetne inteligencije; u tom kontekstu poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti djeci i mladima u nesigurnom položaju kojima je potrebna posebna potpora u području digitalnog obrazovanja; apelira na Komisiju da se u svojim predstojećim zakonodavnim prijedlozima o umjetnoj inteligenciji na odgovarajući način pozabavi inicijativama u području umjetne inteligencije i robotike u obrazovanju; poziva države članice da ulažu u digitalno opremanje škola te da u tu svrhu koriste sredstva Unije;

31.  ističe da korištenje umjetne inteligencije u obrazovnim sustavima donosi širok raspon mogućnosti, prilika i instrumenata koji ih čine inovativnijima, uključivijima, učinkovitijima i djelotvornijima zahvaljujući uvođenju novih i visokokvalitetnih načina brzog i personaliziranog učenja usmjerenog na učenika; međutim, ističe da, s obzirom na to da će utjecati na obrazovanje i socijalnu uključenost, treba osigurati dostupnost takvih instrumenata za sve socijalne skupine tako što će im se omogućiti ravnopravan pristup obrazovanju i učenju, pri čemu nitko neće biti zapostavljen, a osobito ne osobe s invaliditetom;

32.  ističe da, u cilju kritičkog i učinkovitog pristupa umjetnoj inteligenciji, građani trebaju barem osnovno razumijevanje te tehnologije; poziva države članice da u svoje djelovanje u području digitalne pismenosti integriraju kampanje za podizanje razine osviještenosti o umjetnoj inteligenciji; poziva Komisiju i države članice da promiču planove digitalne pismenosti i forume za raspravu kako bi se građani, roditelji i studenti uključili u demokratski dijalog s javnim tijelima i dionicima o razvoju, uvođenju i korištenju tehnologija umjetne inteligencije u obrazovnim sustavima; naglašava da je važno edukatorima, instruktorima i drugima pružiti odgovarajuće alate i znanja o umjetnoj inteligenciji i s njom povezanim tehnologijama u pogledu njihova sadržaja te načina na koji se upotrebljavaju pravilno i u skladu sa zakonom kako bi se izbjegle povrede prava intelektualnog vlasništva; posebno ističe važnost digitalne pismenosti za osobe koje rade u sektorima obrazovanja i osposobljavanja, kao i poboljšanja digitalne izobrazbe za starije osobe, imajući na umu da su novije generacije već upoznate s tim tehnologijama jer su odrasle s njima;

33.  naglašava da istinski cilj umjetne inteligencije u našim obrazovnim sustavima treba biti postizanje obrazovanja koje je što više individualizirano, koje učeniku nudi personaliziran akademski put prilagođen njegovim prednostima i nedostacima, uz didaktičke materijale u skladu s njegovim osobinama, pri čemu treba održati kvalitetu obrazovanja i integracijsko načelo naših obrazovnih sustava;

34.  podsjeća na ključnu i višeslojnu ulogu nastavnika u obrazovanju i njegovoj uključivosti, posebno u ranom djetinjstvu kada se stječu vještine koje će učenicima omogućiti da napreduju tijekom cijelog života, što uključuje međuljudske odnose, vještine učenja, empatiju i timski rad; stoga ističe da se tehnologije umjetne inteligencije ne mogu upotrebljavati na štetu ili na račun nastave u učionicama jer se nastavnici ne smiju zamijeniti tehnologijama umjetne inteligencije ili s njima povezanim tehnologijama;

35.  naglašava da prednosti učenja upotrebom umjetne inteligencije u obrazovanju neće ovisiti samo o umjetnoj inteligenciji već o tome kako nastavnici koriste umjetnu inteligenciju u okružju digitalnog učenja da bi zadovoljili potrebe učenika, studenata i nastavnika; stoga ističe potrebu da programeri umjetne inteligencije, kad je to moguće, uključe obrazovne zajednice u razvoj, uvođenje i korištenje tehnologija umjetne inteligencije, čime će se stvoriti okružje pogodno za uspostavu veza i suradnje između programera umjetne inteligencije, razvojnih programera, trgovačkih društava, škola, nastavnika i drugih javnih i privatnih dionika kako bi se osmislile tehnologije umjetne inteligencije koje su prikladne za stvarna obrazovna okružja, kojima se odražavaju dob i razvojna spremnost svakog učenika i zadovoljavaju najviši etički standardi; ističe da obrazovne institucije trebaju koristiti samo pouzdane i etične tehnologije usmjerene na čovjeka koje javna tijela i civilno društvo mogu nadzirati u svakoj fazi njihova životnog ciklusa; u tom pogledu naglašava prednosti besplatnih rješenja otvorenog koda; poziva da se školama i drugim obrazovnim ustanovama pruži financijska i logistička potpora te potrebno stručno znanje kako bi se uvela rješenja za učenje budućnosti;

36.  osim toga ističe potrebu za kontinuiranim osposobljavanjem nastavnika kako bi se mogli prilagoditi stvarnosti obrazovanja utemeljenog na umjetnoj inteligenciji i steći potrebno znanje i vještine za korištenje tehnologija umjetne inteligencije na pedagoški i smislen način, što će im omogućiti da u potpunosti prihvate mogućnosti koje nudi umjetna inteligencija te da shvate njezina ograničenja; poziva na to da digitalno poučavanje bude dio svakog budućeg osposobljavanja nastavnika te da se nastavnicima i osobama koje rade u sektoru obrazovanja i osposobljavanja omogući cjeloživotno osposobljavanje u području digitalnog poučavanja; stoga poziva na razvoj programa osposobljavanja u području umjetne inteligencije za nastavnike u svim područjima i diljem Europe; osim toga ističe važnost reforme nastavnih programa za nove generacije nastavnika kako bi im se omogućilo da se prilagode stvarnosti obrazovanja koje počiva na umjetnoj inteligenciji, kao i važnost izrade i ažuriranja udžbenika i smjernica o umjetnoj inteligenciji za nastavnike;

37.  izražava zabrinutost zbog nedostatka konkretnih programa višeg obrazovanja u području umjetne inteligencije diljem država članica te nedostatka javnog financiranja za umjetnu inteligenciju; smatra da su zbog toga buduće ambicije Europe u području digitalizacije dovedene u pitanje;

38.  izražava zabrinutost zbog toga što se rijetki istraživači u području umjetne inteligencije odlučuju za akademsku karijeru jer im tehnološka društva mogu ponuditi bolje plaće, a istraživanje se odvija s manje birokratskih prepreka; smatra da bi dio rješenja moglo biti usmjeravanje više javnog novca u istraživanje umjetne inteligencije na sveučilištima;

39.  naglašava važnost poučavanja općih digitalnih sposobnosti i kompetencija od djetinjstva kako bi se riješio problem nedostatka kvalifikacija i određene skupine stanovništva bolje integrirale na digitalno tržište rada i u digitalno društvo; ističe da će sve važnije biti osposobljavanje visokokvalificiranih stručnjaka iz svih društvenih slojeva u području umjetne inteligencije, osiguravanje međusobnog priznavanja takvih kvalifikacija diljem Unije i usavršavanje aktualne i buduće radne snage kako bi se mogla nositi s budućim stvarnostima tržišta rada koje počiva na umjetnoj inteligenciji; stoga potiče države članice da procijene svoje obrazovne ponude te ih po potrebi nadograde vještinama povezanim s umjetnom inteligencijom i da uspostave posebne nastavne planove za programere umjetne inteligencije, uz istodobno integriranje umjetne inteligencije u tradicionalne kurikulume; ističe potrebu za osiguravanjem uzajamnog priznavanja stručnih kvalifikacija u području vještina povezanih s umjetnom inteligencijom diljem Unije s obzirom na to da nekoliko država članica nadograđuje svoju obrazovnu ponudu u pogledu tih vještina i uvodi posebne kurikulume za programere umjetne inteligencije; pozdravlja napore Komisije u pogledu uključivanja digitalnih vještina kao jednog od kvalifikacijskih zahtjeva za određene profesije usklađenih na razini Unije u okviru Direktive o stručnim kvalifikacijama(11); naglašava potrebu za time da oni budu u skladu s popisom za procjenu Etičkih smjernica za pouzdanu umjetnu inteligenciju i pozdravlja prijedlog Komisije da taj popis postane indikativan kurikulum za programere umjetne inteligencije; podsjeća na posebne potrebe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kad je riječ o umjetnoj inteligenciji te poziva na suradnički pristup širom Europe kako bi se povećao potencijal koji umjetna inteligencija nudi za strukovno obrazovanje i osposobljavanje; ističe važnost osposobljavanja visokokvalificiranih stručnjaka u tom području, pri čemu će se u kurikulume uključiti etički aspekti, te važnost pružanja potpore nedovoljno zastupljenim skupinama u tom području, kao i stvaranja poticaja za te stručnjake da traže posao unutar Unije; podsjeća da su žene u nedovoljnoj mjeri zastupljene u području umjetne inteligencije te da bi zbog toga moglo doći do izrazite rodne neravnoteže na budućem tržištu rada;

40.  ističe potrebu da vlade i obrazovne ustanove preispitaju i prerade svoje obrazovne kurikulume te ih prilagode potrebama 21. stoljeća osmišljavanjem obrazovnih programa u kojima se veći naglasak stavlja na područja znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike kako bi se učenici i potrošači pripremili za sve veću rasprostranjenost umjetne inteligencije te kako bi se olakšalo stjecanje kognitivnih vještina; ističe važnost diversifikacije tog sektora i poticanja studenata, osobito žena i djevojčica, da se upisuju na kolegije u područjima povezanima sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom, a osobito da biraju predmete povezane s robotikom i umjetnom inteligencijom; poziva na dodjelu većih financijskih i znanstvenih sredstava kako bi se kvalificirane osobe motivirale da ostanu u Uniji i istodobno privukle kvalificirane osobe iz inozemstva; nadalje napominje da postoji znatan broj novoosnovanih poduzeća koja se bave umjetnom inteligencijom i razvijaju tehnologije umjetne inteligencije; naglašava da će MSP-ovima biti potrebna dodatna potpora i osposobljavanje u pogledu umjetne inteligencije kako bi postupali u skladu s propisima u digitalnom području i području umjetne inteligencije;

41.  konstatira da bi automatizacija i razvoj umjetne inteligencije mogli drastično i nepovratno promijeniti zaposlenost; naglašava da bi prednost trebalo dati prilagodbi vještina potrebama budućeg tržišta rada, posebno u obrazovanju te kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama; u tom kontekstu ističe potrebu za usavršavanjem buduće radne snage; osim toga, ističe važnost uvođenja umjetne inteligencije za prekvalifikaciju i usavršavanje na europskom tržištu rada u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama, a posebno u audiovizualnom sektoru koji je već teško pogođen krizom povezanom s bolešću COVID-19;

42.  poziva Komisiju da procijeni razinu rizika uvođenja umjetne inteligencije u obrazovnom sektoru kako bi se utvrdilo treba li aplikacije umjetne inteligencije uključiti u regulatorni okvir za visoki rizik te ih podvrgnuti strožim zahtjevima u pogledu sigurnosti, transparentnosti, pravednosti i odgovornosti, s obzirom na važnost osiguravanja obrazovanja koje i dalje doprinosi javnom dobru i na visoku osjetljivost podataka o učenicima, studentima i drugim polaznicima obrazovanja; ističe da bi se skupovi podataka koji se koriste za obučavanje umjetne inteligencije trebali preispitati kako bi se izbjeglo potvrđivanje određenih stereotipa i drugih vrsta predrasuda;

43.  poziva Komisiju da predloži pravni okvir za umjetnu inteligenciju koji će biti otporan na promjene u budućnosti kako bi se zajamčile pravno obvezujuće mjere i standardi radi osiguravanja temeljnih prava i sloboda te razvoja pouzdanih, etičkih i tehnički sveobuhvatnih aplikacija umjetne inteligencije, uključujući integrirane digitalne alate, usluge i proizvode kao što su robotika i strojno učenje, s posebnim naglaskom na obrazovanju; poziva da podaci koje koriste i proizvode aplikacije umjetne inteligencije u obrazovnom sektoru budu dostupni, interoperabilni i visokokvalitetni te da se dijele s relevantnim tijelima javne vlasti na dostupan način i u skladu sa zakonodavstvom o autorskim pravima i poslovnim tajnama; podsjeća da su djeca ranjiva skupina koja zaslužuje posebnu pozornost i zaštitu; naglašava da, iako umjetna inteligencija može biti korisna u obrazovanju, potrebno je uzeti u obzir njezine tehnološke, regulatorne i društvene aspekte, uz odgovarajuću zaštitu i pristup usmjeren na čovjeka kojim se osigurava da ljudi uvijek mogu kontrolirati i ispraviti odluke sustava; u tom pogledu ističe da nastavnici moraju kontrolirati i nadzirati uvođenje i korištenje tehnologija umjetne inteligencije u školama i na fakultetima te prilikom interakcije s učenicima i studentima; podsjeća da sustavi umjetne inteligencije ne smiju donositi nikakve konačne odluke koje mogu utjecati na obrazovne prilike, na primjer odluke o konačnim ocjenama studenata, bez potpunog ljudskog nadzora; podsjeća da automatizirane odluke o fizičkim osobama koje se temelje na profiliranju, ako dovode do pravnih ili sličnih učinaka, moraju biti strogo ograničene i uvijek zahtijevati pravo na ljudsku intervenciju i objašnjenje u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka; naglašava da bi se toga trebalo strogo pridržavati, posebno u obrazovnom sustavu u kojem se donose odluke o budućim mogućnostima i prilikama;

44.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što škole i ostali pružatelji usluga obrazovanja postaju sve više ovisni o uslugama obrazovne tehnologije (edtech), uključujući aplikacije umjetne inteligencije, koje nudi nekoliko privatnih trgovačkih društava koja imaju dominantan položaj na tržištu; smatra da bi to trebalo nadzirati u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju; u tom pogledu ističe da je važno poduprijeti uvođenje umjetne inteligencije u mala i srednja poduzeća u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru prikladnim poticajima kojima se stvaraju jednaki uvjeti za sve; u tom kontekstu poziva na ulaganje u europska trgovačka društva u području IT-a kako bi se razvile potrebne tehnologije u Uniji s obzirom na to da velika društva koja trenutačno pružaju umjetnu inteligenciju imaju sjedište izvan Unije; izričito podsjeća na to da su podaci o maloljetnicima strogo zaštićeni Općom uredbom o zaštiti podataka i da se mogu obrađivati samo ako su u cijelosti anonimizirani ili ako je nositelj roditeljske odgovornosti za dijete dao privolu za to, uz strogo poštovanje načela smanjenja količine podataka i ograničavanja svrhe; poziva na snažniju zaštitu i zaštitne mjere u obrazovnom sektoru kada su u pitanju podatci o djeci te poziva Komisiju da poduzme učinkovitije korake u tom pogledu; poziva na to da se djeci i njihovim roditeljima pružaju jasne informacije o mogućoj upotrebi i obradi podataka o djeci, među ostalim u okviru kampanja za podizanje razine osviještenosti i informativnih kampanja;

45.  ističe specifične rizike pri upotrebi automatiziranih aplikacija za prepoznavanje u kojima se koristi umjetna inteligencija i koje se trenutačno brzo razvijaju; podsjeća da su djeca posebno osjetljiva skupina; preporučuje da Komisija i države članice zabrane automatiziranu biometrijsku identifikaciju u obrazovnim i kulturnim ustanovama, kao što je prepoznavanje lica u obrazovne i kulturne svrhe, osim ako njezina upotreba nije dopuštena zakonom;

46.  ističe da je potrebno povećati izbor potrošača kako bi se potaknula konkurentnost i proširio raspon usluga koje pružaju tehnologije umjetne inteligencije u svrhu obrazovanja; u tom pogledu potiče javne vlasti da javnim financiranjem i javnom nabavom potaknu razvoj i uvođenje umjetne inteligencije; smatra da bi se tehnologije kojima se koriste pružatelji javnog obrazovanja ili koje se kupuju javnim novcem trebale temeljiti na tehnologijama otvorenog koda;

47.  konstatira da obrazovanje već dugo vapi za inovacijama, što je naglašeno pandemijom bolesti COVID-19 te s njom povezanim prelaskom na učenje preko interneta i na daljinu; ističe da obrazovni alati koji počivaju na umjetnoj inteligenciji, kao što su oni za ocjenjivanje i utvrđivanje poteškoća u učenju, mogu poboljšati kvalitetu i učinkovitost učenja preko interneta;

48.  naglašava da su digitalna infrastruktura i pokrivenost internetom sljedeće generacije od strateške važnosti za pružanje obrazovanja europskim građanima koje se temelji na umjetnoj inteligenciji; u svjetlu krize COVID-19 poziva Komisiju da razradi strategiju za europsku mrežu 5G kojom bi se osigurala strateška otpornost Europe i koja ne ovisi o tehnologijama iz država koje ne dijele naše vrijednosti;

49.  poziva na osnivanje paneuropske sveučilišne i istraživačke mreže usmjerene na umjetnu inteligenciju u obrazovanju kojom bi se trebale povezati institucije i stručnjaci iz svih područja kako bi se istražio utjecaj umjetne inteligencije na učenje te utvrdila rješenja za povećanje njezina potencijala;

Kulturna baština

50.  ponovno ističe važnost pristupa kulturi za sve građane diljem Unije; u tom kontekstu naglašava važnost razmjene najboljih praksi među državama članicama, obrazovnim ustanovama, kulturnim institucijama te sličnim dionicima; nadalje smatra da je od ključne važnosti da se sredstva dostupna i na razini Unije i na nacionalnoj razini iskoriste u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se dodatno poboljšao pristup kulturi; naglašava da postoje mnogobrojne mogućnosti za pristup kulturi i da bi ih sve trebalo istražiti kako bi se pronašla najprikladnija opcija; ističe važnost usklađenosti s Ugovorom iz Marakeša;

51.  naglašava da tehnologije umjetne inteligencije mogu igrati važnu ulogu u očuvanju, obnovi, dokumentiranju, analizi i promicanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine te upravljanju njome, među ostalim praćenjem i analizom promjena na lokalitetima kulturne baštine prouzročenih prijetnjama kao što su klimatske promjene, prirodne katastrofe i oružani sukobi;

52.  ističe da se tehnologijama umjetne inteligencije može poboljšati vidljivost europske kulturne raznolikosti; naglašava da se tim tehnologijama pružaju nove mogućnosti kulturnim institucijama, kao što su muzeji, da osmisle inovativne alate za katalogizaciju artefakata kao i dokumentiranje i povećanje dostupnosti lokaliteta kulturne baštine, među ostalim upotrebom 3D oblikovanja i proširene virtualne stvarnosti; ističe da će umjetna inteligencija omogućiti i muzejima i umjetničkim galerijama da uvedu interaktivne i personalizirane usluge za posjetitelje tako što će im pružiti popis predloženih objekata na temelju interesa koje su iskazali osobno i preko interneta;

53.  ističe da će se korištenjem umjetne inteligencije najaviti novi inovativni pristupi, alati i metodologije koji će omogućiti kulturnim radnicima i istraživačima da stvore usklađene baze podataka s odgovarajućim mehanizmima klasifikacije kao i multimedijskim metapodacima, čime će im se omogućiti da povežu različite objekte kulturne baštine i na taj način povećaju znanje i osiguraju bolje razumijevanje kulturne baštine;

54.  naglašava da treba prepoznati dobre prakse upotrebe umjetne inteligencije u svrhu zaštite i dostupnosti kulturne baštine, naročito za osobe s invaliditetom, i podijeliti ih među kulturnim mrežama diljem Unije, pri čemu treba potaknuti istraživanja o raznim načinima korištenja umjetne inteligencije u cilju promicanja vrijednosti, dostupnosti i očuvanja kulturne baštine; poziva Komisiju i države članice da promiču mogućnosti primjene umjetne inteligencije u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama;

55.  naglašava da se tehnologije umjetne inteligencije mogu koristiti i za nadzor nezakonite trgovine kulturnim predmetima i uništavanja kulturnih dobara, pri čemu se podržava prikupljanje podataka za oporavak i obnovu materijalne i nematerijalne kulturne baštine; posebno napominje da bi se razvojem, uvođenjem i korištenjem umjetne inteligencije u postupcima carinskih provjera mogli poduprijeti napori za sprečavanje nezakonite trgovine kulturnom baštinom, a posebno bi se mogli dopuniti sustavi kojima se carinskim tijelima omogućuje da usmjere svoje napore i resurse na one stavke koje su najrizičnije;

56.  napominje da bi od umjetne inteligencije mogao imati koristi istraživački sektor, primjerice preko uloge koju u poboljšanju analize podataka može imati prediktivna analitika, na primjer u pogledu stjecanja i kretanja kulturnih predmeta; ističe da Unija treba povećati ulaganja i potaknuti partnerstva između industrije i akademske zajednice kako bi se ojačala istraživačka izvrsnost na europskoj razini;

57.  podsjeća da umjetna inteligencija može biti revolucionaran alat za promicanje kulturnog turizma te ističe njezin znatan potencijal u predviđanju turističkih tokova, što bi moglo pomoći gradovima koji se bore s prevelikim brojem turista;

Kulturni i kreativni sektori i industrije

58.  izražava žaljenje zbog toga što kultura nije među prioritetima koji su istaknuti u političkim opcijama i preporukama o umjetnoj inteligenciji na razini Unije, posebno u bijeloj knjizi Europske komisije od 19. veljače 2020. o umjetnoj inteligenciji; poziva na reviziju tih preporuka kako bi se kultura odredila kao prioritet javne politike u području umjetne inteligencije na razini Unije; poziva Komisiju i države članice da se pozabave potencijalnim utjecajem razvoja, uvođenja i korištenja tehnologija umjetne inteligencije na kulturne i kreativne sektore i industrije te da u što većoj mjeri iskoriste plan oporavka Next Generation EU za digitalizaciju tih sektora kako bi se odgovorilo na nove načine konzumacije sadržaja u 21. stoljeću;

59.  ističe da je umjetna inteligencija stigla i u kulturne i kreativne sektore i industrije te da se, primjerice, očituje u automatiziranom sastavljanju tekstova, izradi videozapisa i stvaranju glazbenih djela; naglašava da kreativni i kulturni stvaratelji također moraju imati potrebne digitalne sposobnosti i kompetencije za upotrebu umjetne inteligencije i drugih digitalnih tehnologija; poziva Komisiju i države članice da sredstvima za financiranje znanosti i istraživanja jače promiču mogućnosti primjene umjetne inteligencije u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama te da stvore centre digitalne kreativnosti u kojima kulturni i kreativni stvaratelji mogu razvijati aplikacije umjetne inteligencije, naučiti kako upotrebljavati te aplikacije i druge tehnologije te testirati njihovu upotrebu;

60.  priznaje da tehnologije umjetne inteligencije imaju potencijal povećati broj radnih mjesta u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama zahvaljujući boljem pristupu tim tehnologijama; stoga naglašava važnost jačanja digitalne pismenosti u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama kako bi te tehnologije postale uključivije, korisnije, lakše za učenje i interaktivnije za te sektore;

61.  naglašava da je interakcija između umjetne inteligencije i kulturnih i kreativnih sektora i industrija složena i zahtijeva temeljitu evaluaciju; pozdravlja Izvješće Komisije iz studenog 2020. naslovljeno „Trendovi i napredak u umjetnoj inteligenciji – izazovi pred Okvirom o pravima intelektualnog vlasništva” te studiju o autorskim pravima i novim tehnologijama: upravljanje podacima o autorskim pravima i umjetna inteligencija; naglašava važnost razjašnjavanja uvjeta upotrebe sadržaja zaštićenog autorskim pravima kao ulaznih podataka (slike, glazba, filmovi, baze podataka itd.) te njihove upotrebe u proizvodnji kulturnih i audiovizualnih tvorevina koje tehnologije umjetne inteligencije samostalno kreiraju ili ih s pomoću tih tehnologija kreiraju ljudi; poziva Komisiju da prouči utjecaj umjetne inteligencije na europske kreativne industrije; ponovno ističe važnost europskih podataka i pozdravlja izjave Komisije u tom pogledu te stavljanje umjetne inteligencije i povezanih tehnologija u sam vrh prioriteta;

62.  naglašava potrebu za uspostavom skladne vizije tehnologija umjetne inteligencije u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama na razini Unije; poziva države članice da se u novom digitalnom kontekstu više usredotoče na kulturu u svojim nacionalnim strategijama za umjetnu inteligenciju kako bi se osiguralo da kulturni i kreativni sektori i industrije prigrle inovacije, ostanu konkurentni te da se zaštiti i promiče kulturna raznolikost na razini Unije;

63.  ističe važnost stvaranja heterogenog okružja za tehnologije umjetne inteligencije diljem Unije kako bi se potaknula kulturna raznolikost i podržale manjine i jezična raznolikost, a pritom i osnažili kulturni i kreativni sektori i industrije s pomoću mrežnih platformi, čime će se građanima Unije omogućiti uključenost i sudjelovanje;

64.  poziva Komisiju i države članice da podrže demokratsku raspravu o tehnologijama umjetne inteligencije te da osiguraju redovit forum za raspravu s civilnim društvom, istraživačima, akademicima i dionicima radi podizanja razine osviještenosti o prednostima i izazovima njezine uporabe u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama; u tom kontekstu ističe ulogu koju umjetnost i kultura mogu imati u poučavanju ljudi o umjetnoj inteligenciji te u društvenoj raspravi o njoj jer one mogu učiniti strojno učenje živim i opipljivim, primjerice u području glazbe;

65.  poziva Komisiju i države članice da riješe pitanje sadržaja proizvedenog s pomoću umjetne inteligencije, kao i s njim povezanih problema u pogledu autorstva i povrede autorskih prava; u tom pogledu traži od Komisije da procijeni učinak umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija na audiovizualni sektor te kulturne i kreativne sektore i industrije u cilju promicanja kulturne i jezične raznolikosti, uz istodobno poštovanje prava autora i izvođača;

66.  ističe da Europski institut za inovacije i tehnologiju, a osobito njegova buduća Zajednica znanja i inovacija, posvećena kulturnim i kreativnim industrijama, treba imati vodeću ulogu u razvoju europske strategije za umjetnu inteligenciju u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru te da može pridonijeti ubrzavanju i prikupljanju aplikacija umjetne inteligencije za te sektore;

67.  konstatira da je umjetna inteligencija već postala dijelom kreativnog vrijednosnog lanca na razini stvaranja, produkcije, distribucije i konzumacije te stoga, preko novih alata, softvera i stvaranja utemeljenog na umjetnoj inteligenciji za lakšu produkciju, ima znatan utjecaj na kulturne i kreativne sektore i industrije, kao što su glazba, filmska industrija, umjetnost i književnost, pri čemu pruža inspiraciju i omogućava široj javnosti stvaranje sadržaja;

68.  poziva Komisiju da provede studije i razmotri potencijalne politike za rješavanje problema štetnog utjecaja kontrole usluga internetskog prijenosa sadržaja koja se temelji na umjetnoj inteligenciji i koja je osmišljena u cilju ograničenja raznolikosti i/ili maksimalnog povećanja profita uključivanjem određenog sadržaja u ponudu za potrošače ili davanjem prednosti određenom sadržaju, te je poziva da prouči način na koji to utječe na kulturnu raznolikost i prihode autora;

69.  smatra da je umjetna inteligencija sve korisnija za kulturne i kreativne sektore i industrije kad je riječ o stvaranju i produkciji sadržaja;

70.  naglašava ulogu autorove osobnosti u izražavanju slobodnih i kreativnih odabira na kojima počiva originalnost djela(12); naglašava važnost ograničenja i iznimaka od autorskih prava pri korištenju sadržaja kao ulaznih podataka, posebno u obrazovanju, istraživanju i u akademskoj zajednici te u proizvodnji kulturnih i kreativnih djela, uključujući audiovizualni sadržaj i sadržaj koji su izradili korisnici;

71.  smatra da treba razmotriti zaštitu tehničkih i umjetničkih djela stvorenih s pomoću umjetne inteligencije kako bi se potaknuo taj oblik stvaralaštva;

72.  naglašava da se u kontekstu podatkovnog gospodarstva može postići bolje upravljanje podacima o autorskim pravima u svrhu bolje naknade autorima i izvođačima, posebno omogućavanjem brze identifikacije autorstva i prava vlasništva nad sadržajem, čime se doprinosi smanjenju broja „djela siročadi”; nadalje ističe da bi se tehnološka rješenja umjetne inteligencije trebala upotrebljavati za poboljšanje infrastrukture podataka o autorskim pravima i međupovezanosti metapodataka u djelima, ali i za lakše ispunjavanje obveza u pogledu transparentnosti iz članka 19. Direktive (EU) 2019/790 o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu(13) za ažurirane, relevantne i sveobuhvatne informacije o iskorištavanju djela i izvedbi autora i izvođača, posebno u kontekstu velikog broja nositelja prava i složenih sustava licenciranja;

73.  poziva na to da se u Akcijskom planu za intelektualno vlasništvo koji je najavila Komisija osvrne na pitanje umjetne inteligencije i njezina učinka na kreativne sektore, uzimajući u obzir potrebu za postizanjem ravnoteže između zaštite prava intelektualnog vlasništva i promicanja obrazovanja, kulture i istraživanja; smatra da Unija može biti predvodnik u stvaranju tehnologija umjetne inteligencije ako donese operativni regulatorni okvir i proaktivne javne politike, posebno u pogledu programa osposobljavanja i financijske potpore za istraživanja; traži od Komisije da ocijeni utjecaj prava intelektualnog vlasništva na istraživanje i razvoj umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija, kao i na kulturne i kreativne sektore i industrije, uključujući audiovizualni sektor, posebno u vezi s autorstvom, pravednom naknadom za autore i povezanim pitanjima;

74.  poziva Komisiju da razmotri pravne aspekte rezultata dobivenih korištenjem tehnologija umjetne inteligencije, kao i kulturnog sadržaja nastalog upotrebom umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija; smatra da je važno podržati proizvodnju kulturnog sadržaja; međutim, ponovno ističe važnost zaštite jedinstvenog okvira Unije za prava intelektualnog vlasništva i naglašava da bi se sve promjene trebale provesti uz potrebnu dužnu pažnju kako se ne bi narušila osjetljiva ravnoteža; poziva Komisiju da provede podrobnu evaluaciju u pogledu moguće pravne osobnosti sadržaja proizvedenih umjetnom inteligencijom, kao i u pogledu primjene prava intelektualnog vlasništva na sadržaje stvorene umjetnom inteligencijom, uključujući sadržaje stvorene upotrebom alata umjetne inteligencije;

75.  osim toga, poziva Komisiju da u bliskoj suradnji s državama članicama i relevantnim dionicima razmotri razvoj mehanizama provjere ili sustava za izdavače, autore i stvaratelje kako bi im se pomoglo u provjeri sadržaja kojim se mogu koristiti i kako bi se lakše utvrdilo što je zaštićeno zakonodavstvom o pravima intelektualnog vlasništva;

76.  poziva Komisiju da uspostavi pravila kojima će se zajamčiti stvarna interoperabilnost podataka kako bi sadržaj kupljen na nekoj platformi bio dostupan u okviru svih digitalnih alata, bez obzira na njegovu robnu marku;

Audiovizualni sektor

77.  konstatira da se umjetna inteligencija često koristi za algoritme za automatizirano donošenje odluka radi širenja i organiziranja kulturnog i kreativnog sadržaja koji se prikazuje korisnicima; naglašava da su ti algoritmi za korisnike potpuna nepoznanica; naglašava da se algoritmi koje koriste pružatelji medijskih usluga, platforme za dijeljenje videozapisa, kao i usluge slušanja glazbe preko interneta, trebaju osmisliti na način da određeni uratci ne budu privilegirani ograničavanjem njihovih „personaliziranihˮ prijedloga na najpopularnije uratke, za ciljano oglašavanje, u komercijalne svrhe ili za povećavanje dobiti; u mjeri u kojoj je to moguće poziva na upotrebu objašnjivih i transparentnih algoritama za davanje preporuka i personalizirani marketing kako bi se potrošačima omogućio točan i sveobuhvatan uvid u te procese i sadržaje te osiguralo da personalizirane usluge ne budu diskriminirajuće i da budu u skladu s nedavno donesenom Uredbom o odnosima između platformi i poslovnih subjekata(14) i Skupnom direktivom o novim pogodnostima za potrošače(15); poziva Komisiju da razmotri načine na koje se optimiziraju algoritmi za moderiranje sadržaja kako bi se uključili korisnici te da iznese preporuke za veću kontrolu korisnika nad sadržajem koji gledaju jamčenjem i pravilnom provedbom prava korisnika da odustanu od preporučenih i personaliziranih usluga; osim toga, ističe da potrošači moraju biti obaviješteni kad budu u interakciji s automatiziranim postupkom odlučivanja te da njihov izbor i uspješnost ne smiju biti ograničeni; ističe da se mora suzbijati primjena mehanizama umjetne inteligencije za komercijalni nadzor nad potrošačima, čak i ako se odnosi na „besplatne usluge”, tako što će se osigurati da taj nadzor bude strogo u skladu s temeljnim pravima i Općom uredbom o zaštiti podataka; ističe da se u svim promjenama propisa mora uzeti u obzir utjecaj na osjetljive skupine potrošača;

78.  ističe da je ono što je nezakonito izvan interneta nezakonito i na internetu; napominje da se alatima umjetne inteligencije može suzbijati nezakoniti sadržaj na internetu i da se to već čini, ali izričito podsjeća, prije donošenja budućeg Akta o digitalnim uslugama, da pri upotrebi tih alata uvijek treba poštovati temeljna prava, posebno slobodu izražavanja i informiranja, te da oni ne bi trebali dovesti do obveze općeg nadzora nad internetom ili uklanjanja zakonitog materijala koji je namijenjen u obrazovne, novinarske, umjetničke ili istraživačke svrhe; naglašava da bi se algoritmi trebali upotrebljavati samo kao mehanizam označavanja (flagiranja) pri moderiranju sadržaja, uz ljudsku intervenciju, s obzirom na to da umjetna inteligencija ne može pouzdano razlikovati zakoniti od nezakonitog i štetnog sadržaja; napominje da bi ti uvjeti uvijek trebali uključivati smjernice zajednice, kao i žalbeni postupak;

79.  nadalje, podsjeća da, kako je utvrđeno člankom 15. Direktive o elektroničkoj trgovini(16), ne bi trebalo biti općeg praćenja i da bi poseban nadzor nad sadržajem za audiovizualne medijske usluge trebao biti u skladu s iznimkama utvrđenima zakonodavstvom Unije; podsjeća da aplikacije umjetne inteligencije moraju biti u skladu s unutarnjim i vanjskim sigurnosnim protokolima koji bi trebali biti tehnički precizni i stabilni; smatra da bi to trebalo proširiti i na djelovanje u uobičajenim, nepoznatim i nepredvidivim situacijama;

80.  nadalje, naglašava da upotreba umjetne inteligencije u preporukama sadržaja utemeljenima na algoritmima pružatelja medijskih usluga, kao što su videozapisi na zahtjev i platforme za dijeljenje videozapisa, može imati ozbiljan utjecaj na kulturnu i jezičnu raznolikost, posebno u vezi s obvezom da se osigura istaknutost europskih djela u skladu s člankom 13. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva (EU) 2018/1808(17)); konstatira da su isti razlozi za zabrinutost jednako relevantni i za usluge slušanja glazbe preko interneta te poziva na izradu pokazatelja kojima bi se procijenila kulturna raznolikost i promicanje europskih djela na takvim servisima;

81.  poziva Komisiju i države članice da povećaju financijsku potporu za razvoj, uvođenje i korištenje umjetne inteligencije u području automatiziranog titlovanja i sinkronizacije europskih audiovizualnih djela radi promicanja kulturne i jezične raznolikosti u Uniji te poboljšanja širenja europskih audiovizualnih sadržaja i pristupa njima;

82.  poziva Komisiju na uspostavu jasnog etičkog okvira za korištenje tehnologija umjetne inteligencije u medijima kako bi se spriječili svi oblici diskriminacije i osigurao pristup kulturno i jezično raznolikim sadržajima na razini Unije, utemeljen na odgovornim, transparentnim i uključivim algoritmima, pri čemu se poštuju odabiri i preferencije pojedinca;

83.  ističe da umjetna inteligencija može imati važnu ulogu u brzom širenju dezinformacija; u tom pogledu naglašava da bi se okvir trebao baviti zloupotrebom umjetne inteligencije za širenje lažnih vijesti, pogrešnih informacija na internetu i dezinformacija, uz izbjegavanje cenzure; stoga poziva Komisiju da procijeni rizike povezane s umjetnom inteligencijom koja pomaže širenju dezinformacija u digitalnom okružju, kao i rješenja u pogledu toga kako bi se umjetna inteligencija mogla upotrijebiti za borbu protiv dezinformiranja;

84.  poziva Komisiju da poduzme regulatorne mjere kako bi se osiguralo da pružatelji medijskih usluga imaju pristup podacima prikupljenima u okviru stavljanja na raspolaganje i širenja svojih sadržaja na platformama pružatelja usluga trećih strana; naglašava da je potpuni prijenos podataka od operatera platformi do pružatelja medijskih usluga od presudne važnosti kako bi pružatelji medijskih usluga mogli bolje razumjeti svoju publiku i tako poboljšati svoje usluge u skladu s vizijom publike;

85.  naglašava da je važno povećati sredstva za programe Digitalna Europa, Kreativna Europa i Obzor Europa kako bi se povećala potpora europskom audiovizualnom sektoru, ponajprije suradničkim istraživačkim projektima i eksperimentalnim pilot-inicijativama u području razvoja, uvođenja i korištenja etičnih tehnologija umjetne inteligencije;

86.  poziva na blisku suradnju država članica u osmišljavanju programa osposobljavanja usmjerenih na prekvalifikaciju ili usavršavanje radnika kako bi se bolje pripremili na socijalnu tranziciju koju donosi upotreba tehnologija umjetne inteligencije u audiovizualnom sektoru;

87.  smatra da umjetna inteligencija ima golem potencijal u poticanju inovacija u sektoru informativnih medija; smatra da je široka integracija umjetne inteligencije, primjerice u svrhu proizvodnje i širenja sadržaja, praćenja komentara, upotrebe analiza podataka i prepoznavanja lažnih fotografija i videozapisa, ključna za smanjenje troškova informativnih medija u svjetlu smanjenja prihoda od oglašavanje kao i za izdvajanje više sredstava za izvještavanje s terena, čime se povećava kvaliteta i raznolikost sadržaja;

Dezinformiranje na internetu: uvjerljivo krivotvoreni sadržaji (deepfake uratci)

88.  naglašava važnost osiguravanja medijskog pluralizma na internetu i izvan njega kako bi se zajamčila kvaliteta, raznolikost i pouzdanost dostupnih informacija;

89.  podsjeća da su preciznost, neovisnost, pravednost, povjerljivost, ljudskost, odgovornost i transparentnost pokretačka snaga koja se nalazi u osnovi načela slobode izražavanja te pristupa informacijama u medijima na internetu i izvan njega bez kojih nije moguća borba protiv dezinformacija i pogrešnih informacija;

90.  napominje da neovisni mediji imaju važnu ulogu u kulturi i svakodnevnom životu građana; naglašava da je dezinformiranje temeljni problem jer se autorska prava i prava intelektualnog vlasništva općenito sustavno krše; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama nastavi raditi na podizanju razine svijesti o tom problemu te suzbijanju učinaka dezinformiranja i temeljnih problema; nadalje, smatra da je važno razviti obrazovne strategije za poboljšanje digitalne pismenosti, posebno u tom pogledu;

91.  podsjeća na to da otkrivanje lažnog i manipuliranog sadržaja, kao što su deepfake uratci može postati sve izazovnije zbog brze pojave novih tehnika i zbog toga što su zlonamjerni proizvođači u stanju stvarati sofisticirane algoritme koji se mogu uspješno osposobiti za izbjegavanje otkrivanja, što ima velike posljedice za naše temeljne demokratske vrijednosti; traži od Komisije da procijeni učinak umjetne inteligencije na stvaranje uvjerljivo krivotvorenog sadržaja, da uspostavi odgovarajuće pravne okvire za upravljanje njihovim stvaranjem, proizvodnjom ili distribucijom u zlonamjerne svrhe te da, među ostalim inicijativama, predloži preporuke za mjere protiv svih prijetnji slobodnim i poštenim izborima i demokraciji koje potiče umjetna inteligencija;

92.  pozdravlja nedavne inicijative i projekte stvaranja učinkovitijih alata za otkrivanje deepfake uradaka i zahtjeva za transparentnost; u tom pogledu naglašava potrebu za istraživanjem i ulaganjem u metode za suzbijanje deepfake uradaka kao ključnog koraka u borbi protiv dezinformacija i štetnog sadržaja; smatra da rješenja koja se temelje na umjetnoj inteligenciji mogu biti od pomoći u tom kontekstu; stoga traži od Komisije da uvede obvezu prema kojoj uz sav deepfake sadržaj ili bilo koji drugi realno izrađen sintetički videozapis mora biti navedeno da taj materijal nije izvornik te se uporaba takvog sadržaja u izborne svrhe mora strogo ograničiti;

93.  zabrinut je zbog toga što umjetna inteligencija sve više utječe na to kako se informacije pronalaze i upotrebljavaju na internetu; ističe da tzv. korisnički mjehuri stvoreni filtrima i komore jeke ograničavaju raznolikost mišljenja i negativno utječu na otvorenu društvenu raspravu; stoga poziva na to da način na koji operateri platformi upotrebljavaju algoritme za ispravljanje informacija bude transparentan i da se korisnicima pruži veća sloboda izbora u pogledu opsega u kojem žele primati informacije;

94.  ističe da se tehnologije umjetne inteligencije već upotrebljavaju u novinarstvu, na primjer pri izradi tekstova ili analizi velikih skupova podataka u području istraživanja; naglašava da je pri proizvodnji informacija relevantnih za društvo u cjelini važno da se automatizirano novinarstvo referira na točne i potpune podatke kako bi se spriječile pogrešne informacije; naglašava da novinarski sadržaj koji se stvara korištenjem tehnologija umjetne inteligencije također mora podlijegati temeljnim načelima kvalitetnog novinarstva, kao što je urednička kontrola; poziva na to da se tekstovi stvoreni umjetnom inteligencijom označe kako bi se očuvalo povjerenje u novinarstvo;

95.  ističe potencijal umjetne inteligencije u omogućavanju i poticanju višejezičnosti razvojem tehnologija povezanih s jezikom te omogućivanjem otkrivanja europskog internetskog sadržaja;

o
o   o

96.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 202 I, 16.6.2020., str. 1. (2) SL C 440, 6.12.2018., str. 37. (3) SL C 449, 23.12.2020., str. 37. (4) SL C 433, 23.12.2019., str. 42. (5) SL C 28, 27.1.2020., str. 8. (6) SL C 252, 18.7.2018., str. 239. (7) SL C 307, 30.8.2018., str. 163. (8) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (9) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.). (10) Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja, 29. kolovoza 2018. (11) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.). (12) Sud Europske unije, Predmet C-833/18, SI i Brompton Bicycle Ltd protiv Chedech/Get2Get. (13) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.). (14) Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57.). (15) Direktiva (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača (SL L 328, 18.12.2019., str. 7.). (16) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.). (17) Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303, 28.11.2018., str. 69.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Kreativna Europa (2021. – 2027.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1295/2013 (14146/1/2020 – C9-0134/2021 – 2018/0190(COD))

P9_TA(2021)0239 A9-0161/2021

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (14146/1/2020 – C9-0134/2021),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 6. veljače 2019.(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(3) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0366),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0161/2021),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

4.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

5.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjave Komisije

U kontekstu uvodne izjave 23. i Priloga I. članka 1., posebne mjere (e) te članka 7. stavka 5. prethodno navedene uredbe, kako su se suzakonodavci dogovorili 14. prosinca 2020., Europska komisija potvrđuje svoju namjeru da objavi pozive na podnošenje prijava za višegodišnja bespovratna sredstva za rad, na koje se mogu javiti Orkestar mladih Europske unije i drugi subjekti te kojima bi se takvim subjektima osigurala stabilnost potrebna za rad. Ti će pozivi ovisiti o donošenju programâ rada, u kojima će se utvrditi točni uvjeti poziva, kao što je razdoblje za podnošenje prijava ili predviđeno trajanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Komisija nadalje potvrđuje svoju namjeru da prvi takav poziv pokrene u okviru godišnjeg programa rada za 2021. Ta namjera podliježe donošenju prethodno navedene uredbe i konačnom dogovoru o proračunu Unije za 2021.

***

Komisija žali zbog odluke suzakonodavaca da zadrže logotip potprograma MEDIA. To se protivi horizontalnom pristupu u okviru sljedećeg dugoročnog proračuna, u kojem ne postoje posebni logotipi za pojedine programe. Komisija nastoji osigurati da Europljani osjete povezanost s Unijom kao cjelinom, zahvaljujući uporabi jedinstvenog europskog amblema za različite programe Unije. Taj amblem, koji dijele sve institucije EU-a, bit će važan dio jednostavnih, dosljednih i obvezujućih zahtjeva u pogledu komunikacije i vidljivosti u svim programima. Radi postizanja općeg dogovora o programu Komisija može prihvatiti zadržavanje logotipa potprograma MEDIA pod uvjetom da ostane ograničeno na dotično programsko razdoblje.

Komisija ostaje uvjerena da su komunikacija i vidljivost djelovanja EU-a usmjerene prema široj javnosti djelotvornije bez posebnih logotipa za pojedine programe. Komisija je u svakom trenutku spremna obrazložiti taj svoj stav suzakonodavcima, znatno prije pregovora o sljedećem programskom razdoblju.

(1) SL C 110, 22.3.2019., str. 87. (2) SL C 168, 16.5.2019., str. 37. (3) SL C 108, 26.03.2021., str. 934.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o europskoj strategiji za integraciju energetskih sustava (2020/2241(INI))

P9_TA(2021)0240 A9-0062/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194.,

–  uzimajući u obzir Pariški klimatski sporazum od 12. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir cilj održivog razvoja UN-a br. 7 „Svima osigurati pristup pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji po pristupačnoj cijeni”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. veljače 2016. naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)0773),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: strategija EU-a za integraciju energetskog sustava” (COM(2020)0299),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Strategija za vodik za klimatski neutralnu Europu” (COM(2020)0301),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenu „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” (COM(2020)0562),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Val obnove za Europu: ozelenjivanje zgrada, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje života” (COM(2020)0662),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za smanjenje emisija metana” (COM(2020)0663),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o stanju energetske unije (COM(2020)0950),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o napretku u pogledu konkurentnosti u području čiste energije (COM(2020)0953),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o napretku u pogledu energetske učinkovitosti (COM(2020)0954),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o napretku u području obnovljive energije (COM(2020)0952),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. listopada 2020. naslovljeno „Cijene i troškovi energije u Europiˮ (COM(2020)0951),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. studenoga 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru za klimatski neutralnu budućnost” (COM(2020)0741),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. lipnja 2019. o budućnosti energetskih sustava u energetskoj uniji kako bi se osigurala energetska tranzicija i ostvarivanje energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. i nakon toga,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. prosinca 2020. o klimatskom cilju EU-a za 2030.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019.,

–  uzimajući u obzir Inicijativu za vodik koju je pokrenulo austrijsko predsjedništvo Vijeća u Linzu 17. i 18. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir Inicijativu za održivu i pametnu plinsku infrastrukturu za Europu, koju je 1. i 2. travnja 2019. u Bukureštu pokrenulo rumunjsko predsjedništvo Vijeća,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009(3) (Uredba TEN-E),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010(4) (Uredba o Instrumentu za povezivanje Europe), koja se trenutno revidira,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjenama uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora(7) (Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti(8) (Direktiva o energetskoj učinkovitosti),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 559/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik 2(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(13),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2019. u Madridu u Španjolskoj (COP25)(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2020. o sveobuhvatnom europskom pristupu skladištenju energije(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o reviziji smjernica za transeuropsku energetsku infrastrukturu(17),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za promet i turizam,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0062/2021),

A.  budući da su Parlament, Vijeće i Komisija podržali cilj postizanja klimatski neutralnog gospodarstva do 2050., u skladu s Pariškim sporazumom i na temelju pravednosti i najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja, pri čemu bi se porast globalne temperature trebao ograničiti na 1,5 °C iznad predindustrijske razine;

B.  budući da je Komisija predložila zajednički cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030., dok je Parlament podržao cilj smanjenja tih emisija za 60 % do 2030.;

C.  budući da se u Izvješću o stanju energetske unije za 2020. pokazalo da se potražnja za energijom u EU-u općenito smanjuje, no da raste u određenim sektorima, kao što su promet te informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT);

D.  budući da su zgrade odgovorne za otprilike 40 % ukupne potrošnje energije u EU-u i za 36 % emisija stakleničkih plinova iz energije te da informacijske i komunikacijske tehnologije čine od 5 do 9 % globalne potrošnje električne energije;

E.  budući da je 2017. godine 70 % primarne energije upotrijebljene u EU-u dolazilo iz fosilnih goriva (nafta, prirodni plin i ugljen)(18);

F.  budući da Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da otprilike jedna trećina globalnih emisija metana dolazi iz energetskog sektora;

G.  budući da postizanje klimatske neutralnosti zahtijeva odmak od sustava koji se u velikoj mjeri temelji na fosilnim gorivima i kretanje prema energetski visokoučinkovitom i klimatski neutralnom sustavu koji se temelji na obnovljivim izvorima energije;

H.  budući da integracija energetskog sustava znači koordinirano planiranje i rad energetskog sustava u cjelini, uključujući više nositelja energije i povezanu infrastrukturu, te sve krajnje potrošače;

I.  budući da se integracijom energetskih sustava može odgovoriti na mnoge izazove koji proizlaze iz energetske tranzicije, a posebno na izazov dekarbonizacije, optimizacije i uravnoteženja energetskih mreža, čime se jamči sigurnost opskrbe te se potiče strateška autonomija EU-a;

J.  budući da će dvostruka zelena i digitalna tranzicija energetskih mreža zahtijevati dosad nezabilježena javna i privatna ulaganja u modernizaciju infrastrukture i uvođenje nove infrastrukture tamo gdje je to potrebno, kao i ulaganja u obnovu zgrada te istraživanje i razvoj;

K.  budući da se integracijom energetskih sustava može ubrzati tranzicija na klimatski neutralno gospodarstvo, a troškovi za europske građane, vlasti i poduzeća zadržati unutar realističnih i prihvatljivih granica, istodobno ojačati energetsku sigurnost, zaštititi zdravlje i okoliš te promicati rast, inovacije i vodeći globalni položaj u industriji; budući da se mora provesti troškovno isplativa integracija energetskog sektora;

L.  budući da bi se u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo učinkovito provesti u svakom planiranju opskrbe energijom i potražnje za njom te u odlukama o politikama i ulaganjima, što znači da bi svaku odluku trebalo sustavno ocjenjivati u odnosu na alternativne troškovno učinkovite, tehnički, gospodarski i okolišno prihvatljive mjere energetske učinkovitosti;

M.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pokazala da je ključno moći se osloniti na siguran i fleksibilan energetski sustav; budući da su dodatni troškovi električne energije i grijanja stavili veći pritisak na kućanstva;

1.  podupire smjer koji je Komisija iznijela u svojoj Komunikaciji o strategiji za integraciju energetskih sustava, odnosno kaskadni prioritet u pogledu energetske učinkovitosti i uštede energije, dekarbonizacije krajnjih namjena kroz izravnu elektrifikaciju, niskougljična goriva koja se temelje na obnovljivim izvorima za primjene za koje ne postoji alternativna opcija; poziva Komisiju i države članice da zajamče provedbu dosljednog dugoročnog pristupa u duhu solidarnosti i suradnje te da se za predmetne industrije i društvo u cjelini osmisli stabilan regulatorni okvir; ističe da će privatni sektor, zajedno s javnim sektorom, imati ključnu ulogu u uspjehu i učinkovitoj provedbi te strategije i poduprijeti izgradnju energetskog sustava kojim se EU usmjerava prema klimatskoj neutralnosti najkasnije do 2050.;

2.  uvjeren je da takva strategija može pomoći Uniji da utvrdi put prema ostvarenju svojih klimatskih ciljeva te istodobno održi dostupnost energije, cjenovnu pristupačnost i sigurnost opskrbe razvojem kružnog, visoko energetski učinkovitog, integriranog, povezanog, otpornog, pametnog, multimodalnog, pravednog i dekarboniziranog sustava; ističe da bi se u toj strategiji, posebno s obzirom na posljedice pandemije bolesti COVID-19, trebala utvrditi vizija kojom se podupire klimatski neutralno gospodarstvo te istodobno ojačati energetska sigurnost i konkurentnost, poticati radna mjesta i mala i srednja poduzeća (MSP-ove) te štititi zdravlje i okoliš, uz istodobno promicanje održivog rasta i inovacija;

3.  podsjeća na važnost uzimanja u obzir raznolikosti nacionalnih energetskih sustava i izazova; potiče Komisiju da istraži različite načine dekarbonizacije koji mogu pomoći svakoj državi članici u primjeni najučinkovitijih rješenja za dekarbonizaciju u skladu s njihovim potrebama i resursima;

Optimizacija i dekarbonizacija energetskih sustava

4.  ponavlja svoju potporu načelu „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, što znači da se prednost mora dati štednji energije i povećanju energetske učinkovitosti; podsjeća da kružnost i izravna elektrifikacija, tamo gdje ih je moguće provesti, predstavljaju važan put prema dekarbonizaciji; ističe potrebu za razvojem otpornog i klimatski neutralnog energetskog sustava u kojemu se vodi računa o načelu troškovne učinkovitosti; naglašava potrebu za portfeljom klimatski prihvatljivih rješenja koja će omogućiti razvoj energetski najučinkovitijih i najisplativijih tehnologija na tržištu te doprinijeti smanjenju ugljičnog otiska i poticanju energetske neovisnosti u Uniji;

5.  ističe brojne dobrobiti povećanih napora u pogledu energetske učinkovitosti, kao što su manja ovisnost o uvozu energije, manji računi za potrošnju, veća industrijska konkurentnost te opća korist za klimu i okoliš;

6.  poziva Komisiju da ocijeni mogućnost primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u predstojećim revizijama zakonodavstva i metodologija Unije te u novim inicijativama, posebno u pogledu planiranja scenarija i infrastrukture te analize troškova i koristi, te u okviru preporuka državama članicama u vezi s njihovim nacionalnim zakonodavstvima;

7.  konstatira visoku potrošnju energije u vodnom sektoru; poziva Komisiju da razmotri energetski učinkovite mjere za vodni sektor EU-a i mogućnost upotrebe pročišćenih otpadnih voda kao izvora obnovljive energije na licu mjesta u okviru integracije energetskih sustava;

8.  napominje da države članice i Unija u cjelini nisu ostvarile dovoljan napredak u pogledu energetske učinkovitosti i obnove zgrada, kako je predstavljeno u Izvješću o napretku u području energetske učinkovitosti za 2020.; potiče Komisiju da revidira ciljeve utvrđene u Direktivi o energetskoj učinkovitosti kako bi ih se uskladilo s klimatskim ciljevima nakon temeljite procjene učinka, uzimajući pritom u obzir svoje preporuke u okviru postupka upravljanja energetskom unijom i Plana za postizanje klimatskog cilja; poziva Komisiju da preispita postojeće mjere i donese usmjerenije politike, posebno u sektorima u kojima nije ostvaren dovoljan napredak, kao što je primjerice sektor prometa; u tom pogledu pozdravlja strategiju za val obnove i predstojeću reviziju Direktive (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti(19); podsjeća na važnost procjene učinka revidiranih ciljeva na poduzeća, posebno na MSP-ove;

9.  poziva Komisiju da, kao troškovno učinkovit način smanjenja emisija, načelo energetske učinkovitosti proširi na cijeli lanac vrijednosti i na sve krajnje namjene; poziva Komisiju da predloži konkretne inicijative za smanjenje gubitaka energije duž prijenosnih i distribucijskih mreža u okviru revizije Uredbe TEN-E i Uredbe (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2017. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 994/2010(20);

10.  pozdravlja novu strategiju EU-a za metan; podsjeća da je ključno brzo uvesti sustave za praćenje emisija metana koji se oslanjaju na tehnologije satelitskog promatranja poput onih razvijenih u okviru programa Copernicus; poziva Komisiju da predloži mjere za daljnje smanjenje emisija metana u energetskom sektoru; pozdravlja prijedlog Komisije da se mjerenje, izvješćivanje i provjera te otkrivanje i saniranje istjecanja učine obveznima;

11.  ističe potencijal ponovne upotrebe otpada, osobito energije i otpadne topline iz industrijskih procesa, biološkog otpada, zgrada i podatkovnih centara; skreće pozornost na održivu proizvodnju energije koja proizlazi iz poljoprivrede, potrošnje hrane i šumarstva; poziva Komisiju i države članice da prilikom daljnje revizije Okvirne direktive o otpadu izrade učinkovite poticaje i poslovne modele za oporabu industrijske otpadne topline i neizbježne otpadne topline u okviru toplinskih mreža ili njihovo skladištenje(21);

12.  skreće pozornost na izazov dekarbonizacije grijanja i hlađenja; poziva na daljnju provedbu strategije za grijanje i hlađenje, među ostalim u okviru revizije Direktive o energiji iz obnovljivih izvora i Direktive o energetskoj učinkovitosti, kao i na stvaranje poticajnog okvira prilikom revizije smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju(22); ističe potencijal visokoučinkovitih niskotemperaturnih mreža centraliziranog grijanja četvrte i pete generacije; napominje da one mogu imati važnu ulogu u troškovno učinkovitoj dekarbonizaciji topline u urbanim i industrijskim područjima; pozdravlja činjenicu da će mreže centraliziranog grijanja i hlađenja ispunjavati uvjete za financiranje u skladu s revidiranom Uredbom o Instrumentu za povezivanje Europe te poziva da ih se uključi kao potencijalne projekte od zajedničkog interesa u okviru Uredbe TEN-E; nadalje, poziva Komisiju da toplinsku infrastrukturu i skladištenje toplinske energije uzme u obzir pri izradi desetogodišnjih planova razvoja mreže i za Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) i za Europsku mrežu operatora prijenosnog sustava za plin (ENTSO-G); sa zabrinutošću primjećuje nisku stopu zamjene starih i neučinkovitih sustava grijanja; pozdravlja aktualnu reviziju sekundarnog zakonodavstva o označivanju energetske učinkovitosti i ekološkom dizajnu grijača i hladnjaka prostora i vode; ističe potencijal digitalnih alata za pametno upravljanje energijom uz jamčenje kibersigurnosti i zaštite podataka;

13.  podsjeća da će za energetsku tranziciju biti potrebna ulaganja u infrastrukturu u iznosu od 520 do 575 milijardi EUR godišnje kao i razmjerno i učinkovito korištenje obnovljive energije; poziva Komisiju da izradi planove za uključive, integrirane i realistične scenarije, u kojima se dodatno uzimaju u obzir energetska učinkovitost i integracija energetskog sustava, u skladu s Planom ulaganja za održivu Europu; napominje da je potrebno poštovati kriterije održivog ulaganja utvrđene u Uredbi (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja(23) i financijskih instrumenata koji su u potpunosti u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima za 2030. te klimatskom neutralnosti najkasnije do 2050. kako bi se osiguralo da ne dođe do neupotrebljive imovine; ističe da razni europski programi i financijski instrumenti imaju ključnu ulogu u poticanju energetske tranzicije; naglašava da je potrebno osigurati da upotreba izvora energije kao što je prirodni plin bude samo prijelazne prirode, s obzirom na cilj postizanja klimatske neutralnosti; naglašava da bi se integracijom sustava u najvećoj mogućoj mjeri trebala iskoristiti postojeća energetska infrastruktura koja može pomoći u ostvarenju troškovno učinkovitog prijelaza u mnogim sektorima;

14.  potvrđuje važnost ex ante procjene i predviđanja potreba za mjerama za energetsku učinkovitost, integracijom sustava ili novom infrastrukturom za proizvodnju, međusobnu povezivost, prijenos, distribuciju, skladištenje i pretvorbu energije kako bi se optimizirala upotreba postojeće energetske infrastrukture u klimatski neutralnom gospodarstvu i osigurala njezina gospodarska, okolišna i društvena izvedivost kao i troškovna učinkovitost te istodobno izbjegli učinci ovisnosti i neupotrebljiva imovina; ističe važnost poštovanja načela tehnološke neutralnosti među tehnologijama koje su nužne za ostvarenje klimatske neutralnosti jer su za neke tehnologije koje će biti potrebne u doglednoj budućnosti i dalje potrebna ulaganja u istraživanje i razvoj; zahtijeva da se u svaki infrastrukturni projekt prije izgradnje uključi alternativni scenarij koji se temelji na smanjenju potražnje i/ili integraciji sektora;

15.  pozdravlja objavu nove strategije EU-a za energiju iz obnovljivih izvora na moru; naglašava da je brz razvoj odobalnih energetskih otoka ključan za postizanje našeg cilja u pogledu kapaciteta obnovljive energije do 2030.; smatra da je ta strategija prilika za povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, povećanje izravne upotrebe električne energije i podupiranje neizravne elektrifikacije, primjerice s pomoću vodika i sintetičkih goriva; u tu svrhu poziva na sveobuhvatnu reviziju zakonodavstva EU-a o energetskoj infrastrukturi i ciljanu reviziju relevantnih smjernica za državne potpore kako bi se promicalo korištenje svih obnovljivih izvora energije; ističe potencijal dodatnog korištenja solarne energije na razini distribucije za građane, industriju i javni sektor; poziva države članice da pojednostavne postupke izdavanja dozvola i uklone administrativne prepreke proizvodnji obnovljive energije;

16.  poziva Komisiju da reviziju Uredbe TEN-E iskoristi kao priliku za njezino potpuno usklađivanje s ciljem klimatske neutralnosti; ističe da bi načela smanjenja emisija, digitalizacije i integracije energetskog sustava trebala biti sadržana u ciljevima Uredbe i desetogodišnjem planiranju razvoja mreže, kao i u dulji vremenski okvir za planiranje usklađen s ciljem klimatske neutralnosti kako bi se, između ostalog, izbjegli izgubljeni troškovi; naglašava da se ulaganjima u digitalizaciju postojeće infrastrukture može znatno poboljšati upravljanje njome korištenjem digitalnih blizanaca, algoritama ili umjetne inteligencije; podržava proširenje područja primjene Uredbe na energetsku infrastrukturu kao što je infrastruktura za skladištenje i vodik; poziva na izradu integriranog i koordiniranog plana mreže kojim će se postupno obuhvatiti svi nositelji energije i sva infrastruktura; naglašava da bi infrastruktura energetskog sustava trebala biti integrirana s digitalnim i prometnim sustavima;

17.  potiče Komisiju da predloži ambicioznije mjere i ciljeve u reviziji Direktive o energiji iz obnovljivih izvora kako bi se na temelju detaljne procjene učinka u svim sektorima povećao udio energije iz obnovljivih izvora; naglašava potrebu za ubrzanjem prelaska na energetski sustav koji se temelji na obnovljivim izvorima energije i bržom elektrifikacijom sektorâ krajnje namjene tamo gdje je to moguće, pri čemu treba imati na umu troškove i energetsku učinkovitost;

18.  pozdravlja donošenje strategije za val obnove za Europu kojom će se ubrzati uvođenje mjera energetske učinkovitosti i učinkovitosti resursa te povećati udio obnovljivih izvora energije u zgradama diljem EU-a; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir sinergije između energetskog i građevinskog sektora kako bi se postigla klimatska neutralnost; naglašava da će obnova postojećih zgrada biti dopuna dekarbonizaciji proizvodnje energije;

19.  prepoznaje dosadašnji napredak u integraciji energetskih tržišta EU-a s tržištima ugovornih stranaka Energetske zajednice; naglašava važnost promicanja suradnje u području obnovljive energije; naglašava potrebu za jačanjem mehanizama prekogranične suradnje u predstojećoj reviziji Direktive o energiji iz obnovljivih izvora;

20.  pozdravlja donošenje europske strategije za vodik; naglašava da bi prednost trebalo dati izgradnji opskrbnog lanca obnovljivog vodika u Europi kako bi se ostvarile prednosti prvog ulaska, konkurentnost u industriji i sigurnost opskrbe energijom; uvjeren je da obnovljiv i niskougljični vodik mogu pomoći u smanjenju postojanih emisija, kao što su one iz industrijskih procesa i teškog prijevoza, u kojima bi izravna elektrifikacija mogla biti ograničena zbog niske isplativosti ili tehničkih, socijalnih i ekoloških razloga; podsjeća da je potrebno ubrzati dekarbonizaciju postojeće proizvodnje vodika; podržava pokretanje važnih projekata u području vodika koji će biti od zajedničkog europskog interesa; poziva Komisiju da izradi sveobuhvatan okvir za klasifikaciju i certifikaciju plinovitih nosača na temelju potpunog životnog ciklusa ušteda emisija stakleničkih plinova i kriterija održivosti, u skladu s pristupom iz Direktive o energiji iz obnovljivih izvora; naglašava da je takva klasifikacija od iznimne važnosti za sudionike na tržištu, vlasti i potrošače; ističe da je potrebno razviti čvrst okvir i odgovarajuće osnovne vrijednosti kako bi se osiguralo da se dovoljan dodatni kapacitet za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora upotrebljava razmjerno potrebi za vodikom iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju da razmotri tu raznolikost potreba u predstojećim zakonodavnim prijedlozima; traži od Komisije da zajamči pošteno i učinkovito tržišno natjecanje između vodika koji uvoze međunarodni partneri i vodika proizvedenog u EU-u;

21.  naglašava ulogu koju ekološki sigurno hvatanje, skladištenje i upotreba ugljika mogu imati u postizanju ciljeva europskog zelenog plana; podržava integrirani kontekst politike za poticanje primjene ekološki sigurnih primjena hvatanja, skladištenja i upotrebe ugljika koje donose neto smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi teška industrija postala klimatski neutralna kada ne postoje mogućnosti izravnog smanjenja emisija; u tom pogledu pozdravlja prijedlog Komisije da se u okviru Industrijskog foruma za čistu energiju organizira godišnji europski forum za hvatanje, korištenje i skladištenje ugljika (CCUS) kako bi se dodatno istražile mogućnosti poticanja takvih projekata; podsjeća da je potrebno dati prednost izravnim smanjenjima emisija i mjerama za održavanje i poboljšanje prirodnih ponora i spremnika EU-a, primjerice održivim gospodarenjem šumama;

22.  naglašava da promet može znatno olakšati uvođenje energije iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju i države članice da predlože povoljan politički okvir i ambiciozne ciljeve koji se temelje na načelu tehnološke neutralnosti kada je riječ o tehnologijama potrebnima za postizanje klimatske neutralnosti, za pravedan, cjenovno pristupačan i uravnotežen prijelaz na dekarbonizaciju svih vrsta putničkog i teretnog prijevoza, uključujući javne vozne parkove i mreže, cestovni, pomorski, kopneni, željeznički i zračni promet, prvenstveno kroz elektrifikaciju i, ako to nije moguće, goriva proizvedena na održiv način; pozdravlja najavu Komisije da će postaviti milijun stanica za punjenje električnih vozila u okviru revizije Direktive 2014/94/EU; poziva Komisiju da proizvođače automobila potiče da omoguće punjenje povezivanjem vozila s mrežom; naglašava da je potrebno prilagoditi mreže za elektrifikaciju i infrastrukturu za alternativna goriva za europski vozni park te podržati druga lako primjenjiva rješenja, posebno u prometnim čvorištima; ističe potencijal za unutarnju suradnju u području dekarbonizacije prekograničnog prometa; u tom pogledu ističe ključnu ulogu Prometne zajednice i Komisije u stvaranju sinergija sa susjednim zemljama i ubrzanju prijenosa standarda EU-a u pogledu emisija iz prometa; naglašava važnost javnog prijevoza u smanjenju potražnje za energijom te potrebu za razvojem i širenjem dekarboniziranog javnog prijevoza i u urbanim i u ruralnim područjima;

23.  naglašava da postoje sektori koji povećavaju svoju potrošnju energije, kao što su prometni sektor, sektor turizma i sektor IKT-a; podržava Komisiju u ispitivanju sinergija između mreža centraliziranog grijanja i hlađenja i izvora neizbježne otpadne topline; pozdravlja obvezu koja je uvrštena u digitalnu strategiju EU-a, a koja se odnosi na to da se do 2030. postigne klimatska neutralnost podatkovnih centara; poziva Komisiju da predloži akcijski plan za sudjelovanje turističkog sektora u procesu integracije energetskog sustava, te da između ostalog razmotri mogućnost promicanja željezničkog turizma, održive i e-mobilnosti te stvaranja kružnih energetskih zajednica u održivom turizmu;

Ravnoteža energetskih sustava

24.  napominje da će sa sve decentraliziranijom kombinacijom proizvodnje iz obnovljivih izvora održavanje ravnoteže elektroenergetskih mreža i upravljanje vršnom potražnjom i proizvodnjom biti još složeniji te u tom smislu ističe ulogu upravljanja potrošnjom, skladištenja i pametnog upravljanja energijom; ističe da prijelaz na decentraliziranu proizvodnju energije ima brojne prednosti: njime se može poticati uporaba lokalnih izvora energije, što će dovesti do veće lokalne sigurnosti opskrbe energijom, razvoja zajednice i kohezije osiguravanjem novih izvora prihoda i stvaranjem novih radnih mjesta; podsjeća da države članice i dalje mogu slobodno odlučivati o svojoj kombinaciji izvora energije, čija je raznolikost ključna za jamčenje sigurnosti opskrbe;

25.  naglašava da je interkonekcija važnija nego ikad prije kako bi se osigurao prijenos obnovljive energije u područja u kojima će potražnja biti najveća te kako bi se postigla ravnoteža energetskog sustava u cjelini; ističe da je potrebno maksimizirati trgovinu električnom energijom i provesti obvezu upotrebe najmanje 70 % postojećeg kapaciteta interkonekcije iz članka 16. stavka 8. Uredbe (EU) 2019/943; ističe da bi Komisija i predmetne države članice trebale uspostaviti učinkovite mjere kojima će se riješiti problem nedostatka konekcijskih vodova na moru s obzirom na sve veću ulogu energije na moru u integriranom energetskom sustavu;

26.  žali zbog toga što niz država članica još nije ostvario cilj od 10 % elektroenergetske interkonekcije do 2020.; pozdravlja prijedlog Komisije da se cilj elektroenergetske interkonekcije za 2030. poveća na 15 %, pod uvjetom da se kroz popis projekata od zajedničkog interesa bolje podupiru nacionalna ulaganja; potiče Komisiju da ponovno pokrene rad stručne skupine za ciljeve interkonekcije;

27.  napominje da bi se infrastruktura elektroenergetskih mreža trebala dodatno poboljšati digitalizacijom i automatizacijom kako bi se osigurala fleksibilnost sustava i iskoristile sinergije s drugim nositeljima energije; pozdravlja Komisijinu najavu „Akcijskog plana za digitalizaciju energetike” u cilju razvoja konkurentnog tržišta za digitalne energetske usluge u okviru kojeg bi se zajamčile privatnost i neovisnost podataka te podržalo ulaganje u digitalnu energetsku infrastrukturu; naglašava da će pametne mreže omogućiti sve veći prodor decentralizirane i fleksibilne proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, kao i elektroenergetski sustav s visokom razinom interkonekcije;

28.  ponavlja da je europski kapacitet za skladištenje energije ključan izvor fleksibilnosti i sigurnosti opskrbe; potvrđuje potrebu za smanjenjem regulatornih prepreka za postavljanje opreme za skladištenje; poziva Komisiju da u predstojećoj reviziji Direktive 2003/96/EZ procijeni kako smanjiti troškove poreza i pristojbi na preobrazbu i skladištenje energije te spriječiti potencijalno dvostruko oporezivanje projekata skladištenja; podsjeća na važnost jamčenja potpune interoperabilnosti različitih sustava prijevoza i skladištenja, uključujući one koji imaju prekogranični značaj i povezani su s trećim zemljama; potiče Komisiju da revidira tu direktivu, izbjegavajući pritom nepotrebne poremećaje na tržištu na štetu drugih izvora energije i štetne učinke na potrošače;

29.  poziva države članice da poboljšaju pristup kapitalu za sve projekte skladištenja energije, s naglaskom na modernizaciji postojeće infrastrukture; poziva Komisiju da dodatno uzme u obzir potrebu za uvođenjem infrastrukture za skladištenje pri sljedećem sastavljanju popisa projekata od zajedničkog interesa i reviziji Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju;

30.  sa zabrinutošću primjećuje veliku ovisnost EU-a o uvozu litij-ionskih baterija; stoga pozdravlja pristup utvrđen u strateškom akcijskom planu za baterije(24), posebno diversifikaciju izvora sirovina, razvoj alternativnih rješenja za rijetke zemne metale, potpunu primjenu trgovinske politike EU-a kako bi se osigurala održiva i sigurna opskrba te razvoj poticaja za kružnost, kao i uspostavu Europskog saveza za baterije;

31.  podsjeća na komplementarnu ulogu koju tehnologije pretvaranja električne energije u drugo gorivo (power-to-X) mogu imati u uravnoteženju mreža kako bi se prevladala uska grla u infrastrukturi, prijenosu energije te osiguranju fleksibilnosti i sezonskog skladištenja toplinske i električne energije jer ih je lako integrirati u postojeću infrastrukturu; uvjeren je da će te tehnologije pomoći u integraciji sve većeg udjela proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora; napominje da je potrebno razviti kapacitete za skladištenje vodika;

32.  podsjeća na važnost interkonekcijskih vodova i suradnje među mrežnim operaterima; pozdravlja uspostavu regionalnih koordinacijskih centara u skladu s Uredbom (EU) 2019/943; smatra da bi operatori prijenosnih sustava trebali primjenjivati integrirani i međusektorski pristup u budućem planiranju mreža te da bi trebali biti dosljedni u pogledu klimatskih i energetskih ciljeva, kao i nacionalnih energetskih i klimatskih planova;

33.  ističe prednosti „višesmjernog” sustava u kojem potrošači imaju aktivnu ulogu u opskrbi energijom; podsjeća da države članice moraju osigurati da svi građani imaju pravo proizvoditi, trošiti i skladištiti vlastitu energiju pojedinačno ili kao zajednica te u tom pogledu naglašava ulogu opcija fleksibilnosti u prijelazu s energetskog sustava koji se temelji na ponudi na onaj koji se temelji na potražnji, čime će se aktivnim potrošačima omogućiti odgovor na potražnju putem digitalnih rješenja koja su u potpunosti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka(25); poziva Komisiju i države članice da istraže načine za daljnje poticanje razvoja europskog tržišta za fleksibilnost na strani potražnje, među ostalim putem zajedničkih standarda za fleksibilnost krajnje namjene, procjene mogućih koristi i učinaka na troškove energetskog sustava; pozdravlja uvođenje fleksibilnih integriranih energetskih sustava u cilju optimizacije sektora centraliziranog grijanja/hlađenja te upotrebe učinkovite i fleksibilne visokoučinkovite kogeneracije, čime se doprinosi uravnoteženju elektroenergetske mreže, isplativoj upotrebi obnovljivih izvora energije i integraciji otpadne topline na lokalnoj/regionalnoj razini; poziva na brzu provedbu Direktive (EU) 2019/944 i njezinih odredbi o upravljanju potrošnjom;

34.  ističe ulogu koju električna mobilnost može imati kao oblik pametne integracije energetskog i prometnog sektora korištenjem kapaciteta za fleksibilnost; naglašava da elektrifikacija prometnog sektora ima potencijal za povećanje energetske strateške autonomije Unije smanjenjem potrebe za uvezenim fosilnim gorivima; ističe potencijal uvođenja tehnologija „povezivanja vozila s mrežom” u pogledu skladištenja i fleksibilnosti te napominje da će za to biti potrebna interoperabilnost energetskih sustava i električnih vozila;

35.  podsjeća na važnost rješavanja problema rizika u pogledu kibersigurnosti u energetskom sektoru kako bi se zajamčila otpornost energetskih sustava; ističe da se povećanjem broja povezanih proizvoda, kao što su uređaji za grijanje, električna vozila i pametna brojila, može povećati rizik od kibernapada na elektroenergetski sustav; potiče Komisiju da se čim prije uhvati u koštac s tim rizicima uspostavom visoke razine zaštite u pogledu kibersigurnosti za povezane proizvode u kontekstu kodeksa elektroenergetske mreže u vezi s kibersigurnosti;

36.  navodi da je za obnovljiviji, decentraliziraniji i integriraniji energetski sustav potrebno bolje predviđanje potražnje za energijom te usklađivanje s opskrbom i skladištenjem različitih nositelja energije koje će se više odvijati u stvarnom vremenu; u tom pogledu naglašava ključnu ulogu digitalizacije u obradi statističkih i meteoroloških podataka; poziva Komisiju i države članice da razviju unutarnje tržište za digitalne energetske tehnologije štiteći istovremeno privatnost i osobne podatke potrošača; potiče države članice da usvoje sustav pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije koji je razvijen u okviru Direktive 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada(26) kako bi se iskoristio potencijal za fleksibilnost potražnje na razini zgrada; naglašava da će za to biti potrebno više zajedničkih standarda u pogledu razmjene podataka; pozdravlja namjeru Komisije da donese akcijski plan za digitalizaciju energije kako bi se potaknulo preuzimanje vodeće uloge EU-a u području tehnologije i omogućili integriraniji energetski sustavi s inteligentnim rješenjima u određenim sektorima (pametne mreže, učinkovitiji i sigurniji prijevoz, uštede energije u zgradama) i poboljšano financiranje za razdoblje 2021. – 2027.;

37.  podsjeća na ključnu ulogu Agencije za suradnju energetskih regulatora u integraciji energetskih sustava i provedbi zakonodavstva EU-a u području energetike; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da Agencija raspolaže dostatnim sredstvima za izvršavanje svojih zadaća;

Dostupnost i cjenovna pristupačnost energije za sve građane i poduzeća

38.  podsjeća da je glavni cilj djelovanja EU-a u području energetike osigurati dobro funkcioniranje tržišta uzimajući u obzir potrebu za očuvanjem i unapređenjem okoliša; poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere kako bi se zaštitilo dobro funkcioniranje energetskih tržišta i osigurala potpuna provedba pravne stečevine za unutarnje energetsko tržište, uključujući paket za čistu energiju, uskladila prava potrošača u sektorima plina i centraliziranoga grijanja s onima u sektoru električne energije te kako bi im se pomoglo da doprinesu dekarbonizaciji gospodarstva; naglašava važnost usmjeravanja potrošača prema energetski i troškovno najučinkovitijim mogućnostima dekarbonizacije na temelju cijena koje na odgovarajući način odražavaju sve troškove korištenog nositelja energije; pozdravlja inicijativu za reviziju Direktive 2003/96/EZ i njezinu preobrazbu u instrument kojim se politike oporezivanja usklađuju s energetskim i klimatskim ciljevima za 2030. i 2050.; poziva Komisiju i države članice da u tu direktivu uvrste klimatske ciljeve; ističe da je potrebno revidirati njezino područje primjene i razlikovati fosilne, niskougljične i obnovljive plinove kako bi se potaknuo razvoj dekarboniziranih alternativa; poziva države članice da ukinu neopravdane poreze i pristojbe kako bi osigurale usklađenost oporezivanja, promicale čiste inovativne tehnologije i zajamčile konkurentne troškove energije u Europi; traži od država članica da rade na postupnom ukidanju svih izravnih i neizravnih subvencija za fosilna goriva;

39.  slaže se s analizom Komisije o potrebi za daljnjim radom na postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva, potrebi za dosljednijim cjenovnim signalima u energetskim sektorima i državama članicama, nedostatku dosljednosti u pogledu visokih naknada koje nisu povezane s energijom i pristojbi koje snose kupci električne energije te činjenici da vanjski troškovi nisu internalizirani; potiče Komisiju i države članice da riješe poznate probleme djelotvornim regulatornim mjerama;

40.  uvjeren je da je potrošače energije potrebno potaknuti da budu aktivniji; pozdravlja stupanje na snagu novih odredaba iz Direktive (EU) 2019/944 kojima se aktivnim potrošačima omogućuje da u potpunosti sudjeluju na tržištu i iskoriste prednosti svojih aktivnosti; poziva Komisiju da procijeni preostale prepreke omogućavanju razvoja vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora i zajednica energije iz obnovljivih izvora, posebno onih u kućanstvima s niskim primanjima ili osjetljivim kućanstvima te za industrijske potrošače; poziva na transparentnost informacija o učinku energetskih odabira na klimu u okviru planirane informativne kampanje za potrošače;

41.  ističe potencijal osnaživanja potrošača u integriranim sustavima obnovljive energije u pogledu proizvodnje, potrošnje, skladištenja i prodaje energije; smatra da se time također pružaju prilike zajednicama energije iz obnovljivih izvora za unapređenje energetske učinkovitosti na razini kućanstava i doprinos borbi protiv energetskog siromaštva;

42.  ponovno ističe potencijal energetskih zajednica i mikromreža za razvoj pristupa održivijoj energiji, posebno za udaljena i otočna područja te najudaljenije regije; ističe da je nužno jamčiti integraciju tih područja s transeuropskim energetskim mrežama i osmisliti projekte koji će otoke ili skupine otoka učiniti energetski samodostatnima uz korištenje obnovljivih izvora energije oslanjajući se na primjer projekta Tilos u okviru programa Obzor 2020.;

43.  poziva Komisiju da predloži pravila kojima se energetskim zajednicama građana omogućuje daljnje sudjelovanje u integraciji energetskog sustava, primjerice povezivanjem na toplinske mreže, sustave za punjenje električnih vozila ili uređaje za skladištenje ili upravljanje potrošnjom uz proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

Osiguravanje vodećeg položaja Europe u tehnologijama za održivu i obnovljivu energiju

44.  podsjeća da je jedan od ciljeva energetske unije smanjenje naše ovisnosti o uvozu i osiguravanje sigurnosti opskrbe i tehnološke neovisnosti; poziva EU da izvuče lekcije iz trenutačne gospodarske krize i da radi na većoj autonomiji u području strateških lanaca vrijednosti; smatra da stvaranje sinergija može pomoći u postizanju tog cilja;

45.  naglašava da je važno proširiti konkurentnost europskih tehnologija kako bi se poticala autonomija Unije u strateškom energetskom sektoru; poziva Komisiju da raznim strukturnim i sektorskim fondovima podrži istraživanje i inovacije; podsjeća na vodeći položaj Unije u svijetu u području tehnologija za satelitsko mjerenje emisija, a posebno u uslugama praćenja stanja atmosfere programa Copernicus; podsjeća na stručnost Europskog centra za srednjoročne prognoze vremena u predviđanju vremenskih uvjeta, a time i u predviđanju fluktuacija u potražnji za energijom; poziva Komisiju da razmotri dodatne popratne tehnologije kojima će se doprinijeti integriranom energetskom sustavu otpornom na klimatske promjene, među ostalim u područjima u kojima Europa ima vodeću ulogu na svjetskoj razini i domaće vrijednosne lance;

46.  sa zabrinutošću napominje da se u zaključcima Izvješća o stanju energetske unije za 2020. ističe smanjenje ulaganja u istraživanje i inovacije u području tehnologija čiste energije; podsjeća na ključnu ulogu potpore EU-a u istraživanju i inovacijama, a posebno disruptivnim inovacijama; pozdravlja povećanje proračuna za istraživanje u okviru programa Obzor Europa i uspostavu europskog istraživačkog prostora;

47.  ističe potrebu za pravednom tranzicijom te poziva Komisiju i države članice da se pozabave strukturnim promjenama u energetskom sektoru u svim relevantnim zakonodavnim prijedlozima kako bi se olakšao prijelaz na klimatsku neutralnost; ponavlja obećanje iz novog zelenog plana da nitko neće biti zapostavljen; u tom pogledu napominje da je od iznimne važnosti preoblikovati vještine zaposlenika u sektorima kojima prijeti gašenje zbog prelaska na zeleno gospodarstvo; ističe vrijednost bogatog europskog stručnog znanja u području integracije energetskih sustava i poziva države članice da cijene to stručno znanje i pomognu u njegovu prijenosu iz sektora fosilne energije u klimatski neutralan sektor integriranih energetskih sustava;

48.  ističe sljedeće revolucionarne inovacije i tehnologije u procesima koje je potrebno dodatno poboljšati u pogledu kružnog gospodarstva i učinkovite strategije integracije sektora:

49.  pozdravlja pokrenute inicijative za strateške lance vrijednosti; poziva na prepoznavanje tehnologija u području energije iz obnovljivih izvora kao strateškog lanca vrijednosti i na uspostavu saveza za potporu naporima za jačanje tih tehnologija, kao i inicijative za poboljšanje procesa i energetske učinkovitosti; poziva Komisiju da zajamči transparentno upravljanje svim savezima, uključujući sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, civilnog društva, nevladinih organizacija i neovisnih stručnjaka, jamčeći pritom geografsku raznolikost;

o
o   o

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 283, 31.10.2003., str. 51. (2) SL L 266, 26.9.2006., str. 1. (3) SL L 115, 25.4.2013., str. 39. (4) SL L 348, 20.12.2013., str. 129. (5) SL L 307, 28.10.2014., str. 1. (6) SL L 328, 21.12.2018., str. 1. (7) SL L 328, 21.12.2018., str. 82. (8) SL L 328, 21.12.2018., str. 210. (9) SL L 158, 14.6.2019., str. 125. (10) SL L 158, 14.6.2019., str. 54. (11) SL L 169, 7.6.2014., str. 108. (12) SL C 23, 21.1.2021., str. 11. (13) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078. (14) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079. (15) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0198. (17) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0199. (18) Izvješće Eurostata za 2019. o statistici u području energetike, prometa i okoliša: https://ec.europa.eu/eurostat/documents/3217494/10165279/KS-DK-19-001-EN-N.pdf/76651a29-b817-eed4-f9f2-92bf692e1ed9 (19) SL L 156, 19.6.2018., str. 75. (20) SL L 280, 28.10.2017., str. 1. (21) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.). (22) Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju. (23) SL L 198, 22.6.2020., str. 13. (24) Prilog II. Komunikaciji Komisije od 17. svibnja 2018. pod naslovom „Europa u pokretu: Održiva mobilnost za Europu: sigurna, povezana i čista” (COM(2018)0293). (25) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (26) Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o europskoj strategiji za vodik (2020/2242(INI))

P9_TA(2021)0241 A9-0116/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije („UFEU”), a posebno njegov članak 194.,

–  uzimajući u obzir sporazum postignut 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladina panela o klimatskim promjenama od 8. listopada 2018. o globalnom zatopljenju od 1,5 °C te ono od 25. rujna 2019. o oceanu i kriosferi u klimi koja se mijenja,

–  uzimajući u obzir izvješća Programa UN-a za okoliš o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2019. i 2020.,

–  uzimajući u obzir deklaraciju OECD-a od 23. veljače 2018. o jačanju MSP-ova i poduzetništva za produktivnost i uključivi rast,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Strategija za vodik za klimatski neutralnu Europu” (COM(2020)0301),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 1. srpnja 2020. naslovljeno „Ususret planu za čisti vodik – doprinos lokalnih i regionalnih vlasti klimatski neutralnoj Europi”(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: Strategija EU-a za integraciju energetskog sustava” (COM(2020)0299),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. studenoga 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru za klimatski neutralnu budućnost” (COM(2020)0741),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za smanjenje emisija metana” (COM(2020)0663),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. listopada 2020. naslovljeno „Izvješće o stanju energetske unije za 2020. u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanju u području klime” (COM(2020)0950),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenu „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” (COM(2020)0562),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora(2) (Direktiva o obnovljivoj energiji),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjenama uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva(4) (Direktiva o infrastrukturi za alternativna goriva),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 559/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik 2(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009(6) (TEN-E (Uredba o transeuropskoj energetskoj infrastrukturi)),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010(7), koja se trenutno revidira,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ(8) (Direktiva o trgovanju emisijskim jedinicama),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnom europskom pristupu skladištenju energije(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o reviziji smjernica za transeuropsku energetsku infrastrukturu(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama: Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva u Europskoj uniji: Vrijeme je za djelovanje!(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2018. o ubrzavanju inovacija u području čiste energije(15),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za promet i turizam,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0116/2021),

A.  budući da je EU podržao Pariški sporazum, zeleni plan i cilj postizanja troškovno učinkovite i pravedne tranzicije koja vodi ka klimatskoj neutralnosti najkasnije do 2050.;

B.  budući da je Komisija predložila povećanje cilja EU-a koji se odnosi na smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. na najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. i budući da je Parlament podržao cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 60 % u odnosu na razine iz 1990. do 2030.;

C.  budući da su fosilna goriva jedan od velikih uzroka globalnog zagrijavanja i da je cilj Pariškog sporazuma ograničiti rast globalne temperature na znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijske razine te nastaviti s naporima kako bi se taj rast ograničio na 1,5°C;

D.  budući da prelazak na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova zahtijeva javno vođenu brzu i pravednu tranziciju na energetski sustav koji se uvelike temelji na obnovljivim izvorima energije i koji je u velikoj mjeri resursno i energetski učinkovit, koji osigurava održivost i zdravlje, sudjelovanje građana, ublažavanje energetskog siromaštva diljem EU-a, sigurnost opskrbe, dostupnost i cjenovnu pristupačnost energije te konkurentnost cijena energenata;

E.  budući da je potrebno upotrebljavati čista alternativna goriva i razviti njihove primjene kako bi se što prije postupno ukinula fosilna goriva i osigurala konkurentnost industrije EU-a; budući da vodik iz obnovljivih izvora ima neiskorišten potencijal da bude takva alternativa;

F.  budući da se vodik može upotrebljavati kao sirovina ili kao izvor energije u industrijskim i kemijskim procesima, u zračnom, pomorskom i teškom cestovnom prometu te u toplinskim primjenama i da može doprinijeti dekarbonizaciji sektora u kojima izravna elektrifikacija nije tehnički moguća ili konkurentna, kao i za skladištenje energije kako bi se, po potrebi, uravnotežio energetski sustav, čime bi se znatno doprinijelo integraciji energetskih sustava;

G.  budući da vodik danas čini oko 2 % strukture primarnih izvora energije u EU-u, od čega se 95 % proizvodi iz fosilnih goriva, pri čemu se godišnje oslobađa 70 – 100 milijuna tona CO2, a na globalnoj razini odgovoran je za 2,5 % emisija stakleničkih plinova, pri čemu se manje od 1 % vodika koji se trenutačno proizvodi koristi kao nositelj energije; budući da bi prema nekim istraživanjima obnovljiva energija do 2050. godine mogla činiti do 100 % strukture primarnih izvora energije u EU-u, od čega bi vodik mogao činiti udio od ukupno 20 %, između 20 % i 50 % energije koja se koristi u prometu i između 5 % i 20 % energije koja se koristi u industriji;

H.  budući da se vodik – koji se proizvodi u količinama od 120 Mt na svijetu svake godine – proizvodi i kao nusproizvod rafinerija i kemijske industrije (70 Mt) i u posebnim proizvodnim pogonima (50 Mt); budući da se najveći dio vodika proizvodi korištenjem fosilnih goriva – 6 % prirodnog plina i 2 % ugljena na svijetu koristi se za proizvodnju vodika – i da se manje od 0,1 % vodika proizvodi elektrolizom vode;

I.  budući da je ukupni kapacitet proizvodnje vodika u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) na kraju 2018. procijenjen na 11,5 Mt godišnje i budući da ukupni instalirani kapacitet elektrolizatora u EGP-u iznosi oko 1 GW, što je između 1 i 4 % ukupnog kapaciteta proizvodnje vodika; budući da ukupni udio proizvodnje vodika iz fosilnih goriva s hvatanjem i skladištenjem ugljika (niskougljični vodik) u EGP-u iznosi oko 0,7 % (bez nusproizvoda);

J.  budući da se 43 % vodika proizvedenog u svijetu koristi za proizvodnju amonijaka, koji se pak uglavnom koristi za proizvodnju poljoprivrednih gnojiva na bazi amonijaka, 52 % za rafiniranje i odsumporavanje ugljikovodika, a 5 % za sintezu metanola i u druge svrhe;

K.  budući da trenutačni trošak obnovljivog i niskougljičnog vodika iznosi oko 2,5 – 5,5 EUR po kilogramu, dok troškovi proizvodnje vodika proizvedenog iz fosilnih goriva iznose oko 1,5 EUR po kilogramu; budući da bi uz trenutnu kombinaciju izvora električne energije u većini država članica vodik temeljen na električnoj energiji imao više razine emisija od vodika proizvedenog iz fosilnih goriva;

L.  budući da vodik može skladištiti energiju u velikim količinama tijekom duljeg vremenskog razdoblja i da tako može premostiti sezonske fluktuacije u potražnji; budući da se vodik može prevoziti kamionima, brodovima ili cjevovodom i da tako omogućuje proizvodnju obnovljive energije ondje gdje je to najučinkovitije i da omogućuje prijevoz na velike udaljenosti bez opterećivanja elektroenergetske mreže;

M.  budući da će za dekarbonizaciju svih sektora gospodarstva biti potreban veći udio obnovljivih izvora energije, što bi moglo dovesti do veće nestabilnosti elektroenergetske mreže, dok će se potražnja za skladištenjem energije morati znatno povećati kako bi se osigurala opskrba energijom;

N.  budući da oko 10 % izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova u cijelom svijetu otpada na proizvodnju čelika, dok na sektor pomorskog prometa otpada oko 2,5 % emisija stakleničkih plinova, i budući da bi razvoj vodika iz obnovljivih izvora mogao doprinijeti smanjenju emisija u tim sektorima;

O.  budući da udio prometa u ukupnim emisijama stakleničkih plinova EU-a iznosi oko 27 %; budući da vodik ima višestruku primjenu u industriji teelektroenergetskom i građevinskom sektoru i da pruža veliki potencijal kao alternativno gorivo u prometnom sektoru, ali su načini na koje se vodik koristi na tržištu za različite vrste prijevoza i dalje ograničeni;

P.  budući da automobili s pogonom na električnu bateriju imaju potencijal da preuzmu velik dio tržišta osobnih vozila; budući da je prijevoz teškog tereta sektor u kojemu je teško provesti dekarbonizaciju i u kojemu su ograničene mogućnosti za izravnu elektrifikaciju zbog slabe isplativosti i iz tehničkih razloga; budući da baterije predstavljaju praktične probleme u teškim teretnim vozilima, vlakovima na neelektrificiranim prugama, teretnim brodovima ili zrakoplovima i budući da će to otvoriti mogućnosti za druge nositelje energije kao što je vodik jer se njegove velike količine mogu skladištiti u vozilu ili plovilu, omogućuje brzo punjenje po potrebi, a kao nusproizvod proizvodi samo čistu vodu;

Q.  budući da je održivo i konkurentno vodično gospodarstvo prilika za EU da ojača svoje gospodarstvo, posebno nakon gospodarskog pada uzrokovanog pandemijom bolesti COVID-19, jer bi se njime moglo otvoriti do milijun izravnih visokokvalitetnih radnih mjesta do 2030. i 5,4 milijuna do 2050. te budući da bi to mogla biti prilika za regije koje trenutačno uvelike ovise o tradicionalnim izvorima energije i koje će biti izložene riziku od siromaštva nakon postupnog ukidanja fosilnih goriva; budući da se potencijal za otvaranje radnih mjesta u sektoru vodika iz obnovljivih izvora procjenjuje na 10 300 radnih mjesta za svaku uloženu milijardu eura, čemu treba dodati i radna mjesta u sektoru električne energije iz obnovljivih izvora;

R.  budući da izgradnja održivog i konkurentnog tržišta vodika koje pravovremeno i na isplativ način doprinosi ostvarenju cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050. zahtijeva dobro razvijenu infrastrukturu za učinkovit prijenos i distribuciju vodika od mjestâ proizvodnje do područjâ potrošnje u EU-u;

S.  budući da bi države članice mogle na različite načine pristupiti razvoju sustava vodika, uzimajući u obzir razlike u strukturi postojeće plinske infrastrukture, kapacitete svake države za razvoj različitih tehnologija za proizvodnju vodika, potencijal za inovacije i različite razine potražnje za vodikom u različitim industrijama u svakoj državi članici;

T.  budući da su gotovo sve države članice u svoje nacionalne energetske i klimatske planove uključile planove za vodik i da je 26 država članica potpisalo Inicijativu za vodik;

U.  budući da bi energetski sustav EU-a trebao biti ekološki održiv i gospodarski konkurentan i da bi se tehnološki smjerovi kojima se teži trebali temeljiti na dokazanim i zdravim procjenama koje bi dovele do izvedivih poslovnih modela s predvidivim rokovima kako bi se osiguralo da se njihovim troškovima ne ugrozi konkurentnost industrija EU-a ili dobrobit građana;

V.  budući da je potrebno uzeti u obzir znatne gubitke energije tijekom proizvodnje, prijevoza, skladištenja i prerade vodika;

W.  budući da se trenutačnim zakonodavnim okvirom kojim se regulira prirodni plin već godinama osigurava sigurnost opskrbe i cjenovna pristupačnost energije za potrošače u EU-u te bi ga se stoga moglo dalje koristiti kao plan za poticanje razvoja budućeg paneuropskog tržišta vodika iz obnovljivih izvora;

1.  naglašava da je nužno održavati i dodatno učvrstiti tehnološko vodstvo EU-a u području čistog vodika(16) putem konkurentnog i održivog vodičnog gospodarstva, s integriranim tržištem vodika; ističe potrebu za strategijom EU-a za vodik koja bi obuhvatila cijeli vrijednosni lanac vodika, uključujući sektore potražnje i ponude, te bi bila usklađena s nacionalnim naporima za osiguravanje izgradnje infrastrukture za proizvodnju dovoljne količine dodatne obnovljive električne energije za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora i za smanjenje troškova vodika iz obnovljivih izvora; posebno primjećuje dodanu vrijednost domaće proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora u EU-u u pogledu razvoja i stavljanja na tržište inovativnih tehnologija za elektrolizu; naglašava da vodično gospodarstvo mora biti usklađeno s Pariškim sporazumom, klimatskim i energetskim ciljevima EU-a za 2030. i 2050., kružnim gospodarstvom, akcijskim planom za kritične sirovine te ciljevima održivog razvoja UN-a;

2.  pozdravlja strategiju za vodik za klimatski neutralnu Europu koju je predložila Komisija, uključujući buduću reviziju Direktive o obnovljivoj energiji, kao i sve veći broj strategija i planova ulaganja za vodik u pojedinačnim državama članicama; naglašava da te strategije trebaju biti usklađene s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima država članica te poziva na njihovu brzu i ambicioznu provedbu; smatra da bi Komisija te strategije trebala uzeti u obzir u budućim zakonodavnim prijedlozima; potiče Komisiju da uskladi svoj pristup u pogledu vodika s novom industrijskom strategijom EU-a te da ga uključi u dosljednu industrijsku politiku, uzimajući u obzir činjenicu da strategija za vodik nije sama po sebi cilj, već bi je trebalo promatrati u kontekstu sveukupnih napora EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova i istodobno osiguravanje dugoročnih kvalitetnih radnih mjesta i doprinosa konkurentnosti industrije EU-a;

3.  naglašava važnost otpornog i klimatski neutralnog energetskog sustava utemeljenog na načelima energetske učinkovitosti, isplativosti, cjenovne pristupačnosti i sigurnosti opskrbe; naglašava da bi trebalo prevladati načelo očuvanja energije i energetske učinkovitosti na prvom mjestu, bez sprečavanja razvoja inovativnih pilot-projekata i demonstracijskih projekata; napominje da je izravna elektrifikacija iz obnovljivih izvora isplativija te resursno i energetski učinkovitija od vodika, ali također napominje da bi pri utvrđivanju načina dekarbonizacije određenog sektora trebalo uzeti u obzir čimbenike poput sigurnosti opskrbe, tehničke izvedivosti i energetskog sustava; u tom pogledu naglašava važnost načela tehnološke neutralnosti za postizanje klimatski neutralnog EU-a;

4.  uvjeren je da je vodik iz obnovljivih izvora ključan za energetsku tranziciju EU-a jer samo vodik iz obnovljivih izvora dugoročno može na održiv način doprinijeti postizanju klimatske neutralnosti i izbjeći ovisnost o sebi i neupotrebljivu imovinu; sa zabrinutošću napominje da vodik iz obnovljivih izvora još nije konkurentan; stoga potiče Komisiju i države članice da potiču lanac vrijednosti i uvođenje vodika iz obnovljivih izvora na tržište, uzimajući u obzir činjenicu da bi se odnos između cijene i prinosa postupno poboljšao s obzirom na razvoj industrijskih metoda i lanaca vrijednosti;

5.  prepoznaje nastojanja koja su poduzele doline vodika u različitim regijama diljem EU-a kako bi razvile integrirane međusektorske lance vrijednosti za vodik; ističe njihovu važnu ulogu u pokretanju proizvodnje i primjene vodika iz obnovljivih izvora u cilju razvoja vodičnog gospodarstva EU-a; potiče Komisiju na nadogradnju tih inicijativa i na pružanje potpore njihovu razvoju i pomoći onima koji su uključeni kako bi se udružila njihova znanja i ulaganja;

6.  naglašava da proizvodi dobiveni od vodika, poput sintetskih goriva proizvedenih upotrebom obnovljive energije, predstavljaju ugljično neutralnu alternativu fosilnim gorivima te stoga uz druga rješenja za smanjenje emisija, poput elektrifikacije na temelju obnovljive električne energije, mogu znatno doprinijeti dekarbonizaciji širokog raspona sektora; naglašava da je međusektorska primjena od ključne važnosti za znatno smanjenje cijene tih nosača energije preko ekonomije razmjera i za osiguravanje dovoljnih količina na tržištu;

Klasifikacija vodika i standardi

7.  smatra da je zajednička pravna klasifikacija različitih tipova vodika od iznimne važnosti; pozdravlja, kao prvi korak, klasifikaciju koju je predložila Komisija; napominje da je potreban brz dogovor o sveobuhvatnoj, preciznoj, znanstveno utemeljenoj i ujednačenoj terminologiji na razini EU-a radi prilagodbe nacionalnih pravnih definicija i uspostave jasne klasifikacije koja će donijeti pravnu sigurnost; poziva Komisiju da što prije dovrši svoj rad na razvoju takve terminologije, u kontekstu cjelokupnog relevantnog zakonodavstva;

8.  smatra da bi se klasifikacija različitih oblika vodika trebala odrediti u skladu s neovisnom, znanstveno utemeljenom procjenom, udaljavanjem od uobičajenog pristupa temeljenog na boji; smatra da bi se ta klasifikacija trebala temeljiti na emisijama stakleničkih plinova tijekom životnog vijeka cijelog procesa proizvodnje i prijevoza vodika, ali da bi se njome trebali uzeti u obzir i transparentni i pouzdani kriteriji održivosti u skladu s načelima kružnog gospodarstva te da bi se trebala temeljiti na prosjecima i standardnim vrijednostima po kategoriji, kao što su ciljevi održive uporabe i zaštite resursa, rukovanja otpadom i povećane uporabe sirovina i sekundarnih materijala, sprečavanja i kontrole onečišćenja te, naposljetku, zaštite i obnove biološke raznolikosti i ekosustava;

9.  napominje da postoji nepodudaranje između različitih definicija čistog vodika koje upotrebljavaju različiti akteri, kao što su Komisija i Europski savez za čisti vodik, što stvara zabunu i treba izbjegavati; u tom pogledu naglašava da razlika između obnovljivog vodika i niskougljičnog vodika mora biti potpuno jasna(17); osim toga, napominje da bi izbjegavanje uporabe dvaju naziva za istu kategoriju vodika, odnosno izraza „obnovljiv” i „čist”, kako je predložila Komisija, pružilo dodatno pojašnjenje te u tom pogledu naglašava da je naziv „vodik iz obnovljivih izvora” najobjektivnija i znanstveno utemeljena opcija za tu kategoriju vodika;

10.  naglašava hitnu potrebu za standardima i certifikacijom na razini EU-a i međunarodnoj razini; nadalje napominje da bi trebalo razmotriti jamstva o podrijetlu usklađena s nacionalnim registrima kako bi se zajamčilo da se vodik iz obnovljivih izvora može pravodobno povećati te da potrošači mogu svjesno odabrati održiva rješenja i smanjiti rizik od blokiranih ulaganja;

11.  naglašava da se sustav normizacije treba temeljiti na holističkom pristupu i da mora biti primjenjiv na uvezeni vodik; poziva Komisiju da uvede regulatorni okvir s čvrstim i transparentnim kriterijima održivosti za certificiranje i praćenje vodika u EU-u, uzimajući u obzir njegov ugljični otisak u cijelom vrijednosnom lancu, uključujući promet, kako bi se potaknula i ulaganja u dostatnu dodatnu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora; također poziva Komisiju da što prije tijekom 2021. osigura regulatorni okvir za vodik kojim će se osigurati standardizacija, certificiranje, jamstva podrijetla, označivanja i trgovanja diljem država članica te da iskoristi predstojeću reviziju sustava EU-a za trgovanje emisijskim emisijama (ETS) kako bi ispitala koje su promjene potrebne kako bi se oslobodio puni potencijal vodika za doprinos klimatskim ciljevima EU-a, uzimajući u obzir rizike od istjecanja ugljika;

12.  naglašava da bi klasifikacija različitih tipova vodika, među ostalim, služila informiranju potrošača i da nije namijenjena ograničavanju širenja vodika općenito; napominje da sadašnji sustav jamstava o podrijetlu za električnu energiju iz obnovljivih izvora dosad nije potaknuo odgovarajuća ulaganja u dodatne kapacitete; stoga naglašava važnost daljnjeg razvoja smjernica o uvjetima i kriterijima kako bi se izbjeglo dvostruko računanje obnovljivih kapaciteta;

13.  čvrsto je uvjeren da je prihvaćanje u javnosti ključno za uspješno stvaranje vodičnog gospodarstva; stoga naglašava važnost uključivanja javnosti i dionika te donošenja sigurnosnih i tehničkih standarda EU-a za vodik, kao i visokokvalitetnih rješenja temeljenih na vodiku u skladu s tim standardima; nadalje naglašava da je sigurnosne protokole u sektorima potražnje potrebno stalno ažurirati s obzirom na upotrebu vodika; stoga traži da se diljem EU-a promiču primjeri najbolje prakse i kultura sigurnosti vodika;

Povećanje proizvodnje vodika

14.  naglašava da je, kako bi se osiguralo dobro i predvidivo funkcioniranje unutarnjeg tržišta vodika, potrebno prevladati regulatorne prepreke i da bi Komisija trebala brzo predložiti dosljedan, integriran i sveobuhvatan regulatorni okvir za tržište vodika, koji bi trebao biti usklađen s drugim relevantnim zakonodavstvom i u potpunosti poštovati načela proporcionalnosti, supsidijarnosti i bolje regulative, uključujući test utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća; u tom pogledu naglašava da je potrebno fleksibilno tržište vodika kako bi se inovativnim prvim igračima omogućilo potpuno iskorištavanje svih prednosti i smanjenje troškova proizvodnje vodika, uzimajući u obzir činjenicu da tržište vodika još nije sazrelo i da ga treba osnažiti;

15.  smatra da bi model tržišta plina EU-a i paket za čistu energiju mogli poslužiti kao osnova i primjer za reguliranje tržišta vodika; ističe da brzi i predvidljivi razvoj proizvodnje funkcionalnog vodika iziskuje i demokratsko javno planiranje u koje će biti uključeni proizvođači, radnici i njihovi sindikati, znanstvenici i nevladine organizacije; potiče Komisiju i države članice da osmisle konkretna rješenja za povećanje proizvodnje vodika u slabije povezanim ili izoliranim regijama, poput otoka, uz istovremeno osiguravanje razvoja s time povezane infrastrukture, uključujući njezinom prenamjenom;

16.  poziva Komisiju da u svoje procjene učinka u okviru revizije relevantnog zakonodavstva uključi i ocijeni pravne zahtjeve koji su potrebni za održivo vodično gospodarstvo u EU-u kako bi se ostvarile veće klimatske ambicije EU-a i povećala gospodarska privlačnost vodika iz obnovljivih izvora; potiče Komisiju da posebno razmotri reviziju Direktive o obnovljivoj energiji, Direktive o oporezivanju energije(18) i Direktive o trgovanju emisijskim jedinicama kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve i regulatorni okvir za vodik otporan na promjene u budućnosti;

17.  pozdravlja ambiciozne ciljeve Komisije u pogledu povećanja kapaciteta elektrolizatora i proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju da izradi plan za uvođenje i unapređenje elektrolizatora i da stvori partnerstva na razini EU-a kako bi se osigurala njihova troškovna učinkovitost; odlučno poziva Komisiju i države članice da uklone postojeća administrativna opterećenja i potaknu širenje vrijednosnog lanca vodika iz obnovljivih izvora i uvođenje na tržište vodika iz obnovljivih izvora kako bi on postao tehnološki zreo i konkurentan pružanjem financijskih poticaja i namjenskih programa financiranja, uključujući inovativna rješenja kao što su poticajne premije za vodik iz obnovljivih izvora koji se unosi u hidrogensku mrežu, revizijom pravila o državnim potporama i provedbom sveobuhvatne revizije sustava određivanja cijena energije i oporezivanja u cilju internalizacije vanjskih troškova; naglašava da bi vodik iz obnovljivih izvora mogao postati konkurentan prije 2030., pod uvjetom da su uspostavljena potrebna ulaganja i odgovarajući regulatorni okvir te da je energija iz obnovljivih izvora konkurentna;

18.  napominje da bi održivo vodično gospodarstvo trebalo omogućiti povećanje kapaciteta unutar integriranog energetskog tržišta EU-a; prepoznaje da će na tržištu postojati različiti oblici vodika, kao što su obnovljivi vodik i niskougljični vodik, te ističe potrebu za ulaganjima kako bi se proizvodnja iz obnovljivih izvora povećala dovoljno brzo da se postignu klimatski ciljevi EU-a i ciljevi zaštite okoliša za 2030. i 2050., uz istodobno priznavanje niskougljičnog vodika kao tehnologije premošćivanja u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju; poziva Komisiju da približno procijeni koliko će niskougljičnog vodika biti potrebno za potrebe dekarbonizacije sve dok vodik iz obnovljivih izvora ne bude mogao sam ispunjavati tu ulogu, u kojim slučajevima i koliko dugo; poziva Komisiju i države članice da smanje regulatorne i gospodarske prepreke kako bi se potaknulo brzo uvođenje vodika na tržište; nadalje napominje da je potrebno izbjeći neodrživo iskorištavanje resursa, stalne emisije metana, ovisnost o ugljiku i neiskoristivu imovinu; ističe da bi korištenje vodika trebalo doprinijeti postizanju klimatskih ciljeva EU-a te brzom razvoju i uvođenju vodika iz obnovljivih izvora;

19.  naglašava važnost što skorijeg postupnog ukidanja vodika proizvedenog iz fosilnih goriva, uz naglasak na najčišće tehnologije u pogledu održivosti i emisija stakleničkih plinova; potiče Komisiju i države članice da odmah počnu pomno planirati tu tranziciju kako bi se proizvodnja vodika iz fosilnih goriva počela smanjivati brzo, predvidljivo i nepovratno te kako bi se izbjeglo produljenje životnog vijeka proizvodnih postrojenja koja se temelje na fosilnim gorivima; napominje da se niz postrojenja za proizvodnju vodika iz fosilnih goriva nalazi na područjima pravedne tranzicije i ističe da bi učinkovite mjere potpore trebale biti usmjerene na dekarbonizaciju postojeće proizvodnje vodika iz fosilnih goriva; apelira na to da mjere usmjerene na razvoj europskog gospodarstva temeljenog na vodiku ne bi trebale uzrokovati zatvaranje tih mjesta za proizvodnju, nego njihovu modernizaciju i daljnji razvoj, što bi koristilo predmetnim regijama jer bi se zajamčio lokalno proizveden održiv nositelj energije i omogućilo smanjenje emisija stakleničkih plinova te bi se doprinijelo prekvalifikaciji i dodatnoj zapošljivosti lokalne radne snage;

20.  naglašava ulogu koju ekološki sigurno hvatanje, skladištenje i upotreba ugljika mogu imati u postizanju ciljeva europskog zelenog plana; podržava integrirani kontekst politike za poticanje primjene ekološki sigurnih primjena hvatanja, skladištenja i upotrebe ugljika koje donose neto smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi teška industrija postala klimatski neutralna kada ne postoje mogućnosti izravnog smanjenja emisija; ponavlja , međutim, da bi se u okviru strategije EU-a za ostvarenje nulte neto stope emisija prednost trebala dati izravnom smanjenju emisija i mjerama za održavanje i poboljšanje prirodnih ponora i spremnika EU-a; u tom pogledu nadalje primjećuje potrebu za istraživanjem i razvojem tehnologija hvatanja, skladištenja i upotrebe ugljika;

21.  naglašava da su za vodično gospodarstvo potrebne znatne dodatne količine cjenovno pristupačne obnovljive energije i odgovarajuća infrastruktura za proizvodnju obnovljive energije i njezin prijenos do mjesta proizvodnje vodika i proizvedenog vodika do krajnjih korisnika; poziva Komisiju i države članice da započnu s uvođenjem dostatnih dodatnih kapaciteta za obnovljivu energiju za opskrbu postupka elektrifikacije i proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora, među ostalim pojednostavljenjem postupaka izdavanja dozvola, te da razviju prekogranična partnerstva na temelju mogućnosti koje različite regije imaju za proizvodnju obnovljive energije i vodika iz obnovljivih izvora;

22.  smatra da uvođenje odgovarajućih kapaciteta obnovljivih oblika energije razmjerno potrebama za vodikom iz obnovljivih izvora može doprinijeti izbjegavanju sukoba između kapaciteta potrebnih za elektrifikaciju, elektrolizatora ili za druge svrhe te potrebi za ostvarenje klimatskih ciljeva EU-a; u tom pogledu pozdravlja planove Komisije da se poveća cilj EU-a za obnovljivu energiju za 2030. te njezinu strategiju za energiju iz obnovljivih izvora na moru;

23.  poziva na reviziju Direktive o oporezivanju energije; poziva države članice da razmotre mogućnost smanjenja poreza i doprinosa za obnovljivu energiju diljem EU-a, prema potrebi, kako bi se uklonilo dvostruko naplaćivanje poreza i naknada na električnu energiju proizvedenu u postrojenjima za vodik, što je prepreka daljnjoj uporabi vodika, te da ojačaju financijske poticaje za proizvodnju obnovljive energije i istodobno nastave s radom na postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva, poreznih olakšica i oslobođenja od poreza;

24.  ističe da se vodik iz obnovljivih izvora može proizvoditi iz nekoliko obnovljivih izvora energije, kao što su vjetar, sunce i hidroenergija (uključujući crpne hidroelektrane); naglašava potencijal neiskorištenih industrijskih područja za osiguravanje prostora za proizvodnju obnovljive energije; u pogledu nedavno objavljene Strategije za energiju iz obnovljivih izvora na moru, poziva Komisiju da razmotri kako bi se na temelju obnovljivih izvora energije na moru mogli stvoriti uvjeti za opsežniji razvoj i primjenu vodika iz obnovljivih izvora;

25.  ističe potencijal za pretvaranje nekih postojećih industrijskih postrojenja u postrojenja za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora; ističe da je potrebno javno planirati takve prenamjene industrijskih postrojenja s radnicima i sindikatima, otvaranjem mogućnosti, uključujući za radnike, da na zakonit način zajednički ponovno otvore neiskorištena postrojenja, na primjer radi proizvodnje vodika;

26.  napominje da bi se prijelaz na klimatski neutralan energetski sustav trebao pažljivo planirati, uzimajući u obzir današnje polazišne točke i infrastrukturu, koji se mogu razlikovati među državama članicama; naglašava da bi države članice trebale biti fleksibilne pri osmišljavanju mjera potpore, uključujući mjere državne potpore, za razvoj njihovih nacionalnih vodičnih gospodarstava; u tom pogledu traži od Komisije da pruži više informacija o planiranoj diferencijaciji i fleksibilnosti mjera potpore;

27.  naglašava da je za proizvodnju vodika potrebna znatna količina prirodnih resursa kao što je voda te da bi to moglo uzrokovati probleme za regije siromašne vodom u EU-u; naglašava važnost povećanja resursne učinkovitosti, smanjenja učinka na regionalnu opskrbu vodom, jamčenja pažljivog upravljanja resursima i uporabom zemljišta za proizvodnju vodika te izbjegavanja bilo kakvog zagađenja vode, zraka ili tla, krčenja šuma ili gubitka biološke raznolikosti, kao posljedice proizvodnog lanca povezanog s vodikom;

Sudjelovanje građana

28.  naglašava da će angažman građana imati važnu ulogu u provedbi pravedne, uspješne, participativne i uključive energetske tranzicije; stoga naglašava da je važno da svi dionici dijele troškove i koristi u okviru integriranog sustava;

29.  ističe da zajednice energije iz obnovljivih izvora mogu biti uključene u proizvodnju vodika; podsjeća na obvezu da im se pruži povoljan okvir u skladu s Direktivom (EU) 2019/944(19) i traži da one uživaju iste prednosti kao i drugi dionici;

30.  naglašava da su za pravilno funkcioniranje tržišta vodika u EU-u potrebne osobe sa specijaliziranim vještinama, posebno u pogledu sigurnosti; ističe potrebu za snažnim sustavom javnog i besplatnog strukovnog osposobljavanja; poziva Komisiju na donošenje akcijskog plana kojim će se države članice voditi pri razvoju i održavanju namjenskih programa osposobljavanja za radnike, inženjere, tehničare, ali i za stanovništvo, te na izradu multidisciplinarnih nastavnih programa za ekonomiste, znanstvenike i učenike; naglašava da je u sektoru vodika potrebno dodatno promicati jednake mogućnosti i poziva na pokretanje europske inicijative usmjerene na zapošljavanje, osposobljavanje i razvoj za žene kako bi se utvrdile i uklonile prepreke te stvorile mreže i modeli;

31.  žali zbog toga što strategije osposobljavanja, usavršavanja i prekvalifikacije te pravedna tranzicija na radnu snagu spremnu za upotrebu vodika zasad nemaju nikakvu ulogu u strategiji EU-a za vodik; naglašava važnost očuvanja i iskorištavanja potencijala radnika s tehničkim vještinama koji su zaposleni u postojećim industrijama te podsjeća na pravo radnika na osposobljavanje i usavršavanje tijekom radnog vremena, uz zajamčene plaće;

32.  poziva Komisiju da prikupi podatke o mogućim učincima, prilikama i izazovima u transformaciji industrije te prometnog i energetskog sektora u vezi s većom upotrebom vodika; poziva Komisiju i države članice da u tom pogledu zajedno s industrijom i sindikatima izrade strategije sektorske transformacije; predlaže sklapanje europskih partnerstava za vještine usmjerenih na vodik u okviru Pakta za vještine;

Infrastruktura za vodik

33.  naglašava hitnu potrebu za razvojem infrastrukture za proizvodnju, skladištenje i transport vodika, poticanje odgovarajuće izgradnje kapaciteta te usporedan razvoj potražnje i ponude; također naglašava važnost razvoja mreža vodika s nediskriminirajućim pristupom; uviđa prednosti povezane sa sinergijom koje proizlaze iz kombiniranja proizvodnje vodika i infrastrukture za vodik te drugih dijelova fleksibilnih, višeenergetskih sustava kao što je oporaba otpadne topline iz elektrolize za centralizirano grijanje; pozdravlja prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe o TEN-E-u; cijeni uključivanje vodika kao posebne kategorije energetske infrastrukture i napominje da se ta postrojenja za vodik mogu ponovno izgraditi ili prenamijeniti iz postrojenja za prirodni plin, ili se te dvije mogućnosti mogu kombinirati; osim toga, prima na znanje novopredloženi sustav upravljanja za planiranje infrastrukture koja uključuje operatore vodika;

34.  napominje da bi, usporedno s usmjerenošću na industrijske klastere u prvoj fazi, te kako bi se zajamčilo uvođenje vodika u mnogim sektorima, već trebalo krenuti s planiranjem, regulacijom i razvojem infrastrukture za prijenos vodika na veće udaljenosti i njegovo skladištenje, kao i s dodjelom odgovarajuće financijske potpore; u tom pogledu pozdravlja buduće uključivanje infrastrukture za vodik u planove EU-a, kao što su desetogodišnji planovi razvoja mreže;

35.  ističe važnost buduće transparentne, uključive i znanstveno utemeljene infrastrukture i integriranog planiranja mreže pod vodstvom javnih tijela kao što je Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) i uz sudjelovanje dionika i znanstvenih tijela; u tom pogledu predlaže da se provedu izračuni troškova i koristi za lokaciju infrastrukture za proizvodnju, prijevoz i skladištenje vodika iz obnovljivih izvora te da se ispita potreba za izgradnjom novih kako bi se izbjegla neupotrebljiva imovina, ostvario pozitivan učinak na sredstva za život i ekosustave te smanjili troškovi za potrošače, pri čemu treba voditi računa o njihovim posebnim potrebama; ističe financijske koristi od postavljanja postrojenja za proizvodnju vodika u blizinu postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora ili na istu lokaciju kao i postrojenja za potražnju, posebno za male potrošače i industrijske klastere, te povezivanja različitih sektora potražnje; također naglašava važnost prekogranične suradnje između regija i država članica kako bi se poduprli projekti kojima bi se povećala sigurnost opskrbe izgradnjom okosnice vodika u EU-u, čime bi se trebala osigurati međusobna povezanost i interoperabilnost među državama članicama;

36.  potiče Komisiju i države članice da provedu znanstveno utemeljenu procjenu mogućnosti prenamjene postojećih plinovoda za transport čistog vodika i podzemno skladištenje vodika, pri čemu treba voditi računa o različitim čimbenicima, kao što su analiza troškova i koristi i iz tehničko-gospodarske i iz regulatorne perspektive, opća integracija sustava i dugoročna troškovna učinkovitost; napominje da bi se prenamjenom odgovarajuće smještene plinske infrastrukture koja već postoji ili je u fazi razvoja mogla maksimalno povećati troškovna učinkovitost, smanjiti korištenje zemljišta i resursa i troškovi ulaganja te smanjiti socijalni učinak; ističe da prenamjena plinske infrastrukture može biti relevantna za uporabu vodika u prioritetnim sektorima industrija s visokim emisijama, uključujući veze između industrijskih lokacija i multimodalnih prometnih centara, pri čemu treba imati na umu potrebu da se vodik prevozi najučinkovitijim sredstvima; potiče Komisiju i države članice da zajamče da svaka potencijalna buduća plinska infrastruktura bude kompatibilna sa čistim vodikom; poziva Komisiju da procijeni gdje se trenutačno upotrebljava miješanje vodika i da znanstveno procijeni svoju potražnju za zadovoljavanjem dokazanih potreba za industrijskim vodikom, kao i njegove prednosti i nedostatke, u cilju utvrđivanja infrastrukturnih potreba, izbjegavajući pritom neupotrebljivu imovinu;

37.  naglašava potrebu za reguliranjem infrastrukture za vodik, posebno u pogledu njezina rada i priključenja na energetsku mrežu, te potrebu za održavanjem razdvajanja kao vodećeg načela za oblikovanje tržišta vodika, pri čemu treba voditi računa o tome da tržište vodika tek treba razviti; naglašava da razdvajanje ima ključnu ulogu u jamčenju da se inovativni novi proizvodi na tržište stavljaju na troškovno najučinkovitiji način; uvjeren je da bi odstupanje od tog regulatornog načela srednjoročno dovelo do nepotrebno visokog troška za krajnje potrošače; poziva Komisiju i države članice da uspostave jasne smjernice o vlasništvu nad novim i prenamijenjenim cjevovodima kako bi se omogućila sigurnost planiranja;

38.  naglašava strateški ključnu ulogu multimodalnih morskih i riječnih luka kao inovacijskih centara i središta za uvoz, proizvodnju, skladištenje i upotrebu vodika te opskrbu njime; naglašava potrebu za prostorom i ulaganjem u lučku infrastrukturu radi promicanja upotrebe novih tehnologija s nultim i niskim emisijama na nacionalnim obalama i u lukama i radi stvaranja industrijskog vrijednosnog lanca za vodik duž multimodalnih prometnih koridora;

Potražnja za vodikom

39.  smatra da bi se potražnja za vodikom trebala usmjeriti na sektore u kojima je upotreba vodika skoro konkurentna ili na sektore koji se trenutačno ne mogu dekarbonizirati korištenjem drugih tehnoloških rješenja; slaže se s Komisijom da su glavna vodeća tržišta u pogledu potražnje za vodikom industrija, zračni i pomorski prijevoz te prijevoz teških tereta; smatra da bi za te sektore na razini EU-a trebalo uspostaviti planove za razvoj potražnje, ulaganja i istraživačkih potreba, na temelju neovisnih znanstvenih studija i u suradnji sa socijalnim partnerima, pri čemu treba uzeti u obzir pojedinačne okolnosti država članica i regionalne razlike u pogledu upotrebe vodika, tehnološke spremnosti i infrastrukture;

40.  pozdravlja činjenicu da Komisija razmatra razne mogućnosti poticaja na strani potražnje; slaže se s Komisijom da bi se politike usmjerene na potražnju i jasni poticaji za primjenu i upotrebu vodika u sektorima krajnjih potrošača kako bi se potaknula potražnja za vodikom – kao što su kvote za upotrebu vodika iz obnovljivih izvora u ograničenom broju određenih sektora, jamstva Europske investicijske banke za smanjenje početnog rizika od zajedničkih ulaganja sve dok ne budu troškovno konkurentna, te financijski instrumenti, uključujući ugovore za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik (CCFD) za projekte u kojima se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije ili vodik s niskim emisijama ugljika – mogli razmotriti tijekom prijelaznog razdoblja kako bi se poticala dekarbonizacija putem vodika tamo gdje je to od ključne važnosti za očuvanje konkurentnosti krajnjih potrošača; napominje da je potrebno osigurati da naknada ostane razmjerna i izbjeći udvostručavanje subvencija za proizvodnju i upotrebu, stvaranje umjetnih potreba i neopravdano narušavanje tržišta; poziva na brz razvoj pilot-programa za ugovore za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik, osobito za čisti čelik; ističe da javna nabava održivih rješenja, kao što je zeleni čelik za građevinarstvo ili obnovu, također može doprinijeti konkretnoj i predvidljivoj potražnji; naglašava da bi politike na strani potražnje trebale biti u skladu s ostalim mjerama politike te da bi ih se trebalo podvrgnuti temeljitoj procjeni učinka kako bi se izbjegli negativni učinci na energetski intenzivne industrije koje se suočavaju s međunarodnom konkurencijom;

41.  napominje da u nekim postojećim regulatornim okvirima postoje prepreke upotrebi vodika; potiče Komisiju i države članice da prilagode te regulatorne okvire kako bi potaknule potražnju za vodikom i uklonile nepoticajne mjere kao što su pravne nesigurnosti;

42.  poziva Komisiju da u okviru ažuriranja i provedbe nove industrijske strategije za Europu promiče vodeća tržišta za tehnologije i sustave za vodik iz obnovljivih izvora i njihovu upotrebu u svrhu klimatski neutralne proizvodnje, osobito u industriji čelika i cementa te kemijskoj industriji; traži od Komisije da ocijeni mogućnost priznavanja čelika proizvedenog s pomoću vodika iz obnovljivih izvora kao pozitivnog doprinosa ispunjavanju ciljeva smanjenja emisija CO2 za cijeli vozni park; nadalje poziva Komisiju da uskoro donese strategiju EU-a za čisti čelik, u kojoj bi odgovarajući naglasak trebao biti stavljen na upotrebu vodika iz obnovljivih izvora;

43.  podsjeća da je prometni sektor odgovoran za četvrtinu emisija CO2 u EU-u te da je to jedini sektor u kojem emisije nisu smanjene u odnosu na referentnu vrijednost iz 1990.; ističe potencijal vodika kao jednog od instrumenata koji se koriste za smanjenje emisija CO2 u vrstama prijevoza, posebno kada je potpunu elektrifikaciju teže postići ili kada to još nije moguće; naglašava da je uvođenje infrastrukture za opskrbu gorivom nužno za poticanje upotrebe vodika u prometnom sektoru; u tom pogledu ističe važnost revizije Uredbe o transeuropskoj prometnoj mreži (TEN-T)(20) i Direktive o infrastrukturi za alternativna goriva kako bi se osigurala pristupačnost javno dostupnih stanica za opskrbu vodikom diljem EU-a uključivanjem konkretnih ciljeva za integraciju infrastrukture za vodik u prometne sustave; pozdravlja namjeru Komisije da razvije infrastrukturu za opskrbu vodikom u okviru Strategije održive i pametne mobilnosti te da revidira Direktivu o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva; nadalje ističe potrebu za stvaranjem sinergija između TEN-T-a, TEN-E-a i strategija za alternativna goriva, što bi dovelo do postupnog uvođenja stanica za punjenje vodikom uz osnovne tehničke zahtjeve i usklađene norme na temelju procjene rizika;

44.  naglašava da je vodik dobar kandidat za zamjenu fosilnih goriva i smanjenje emisija stakleničkih plinova za određene vrste prometa; naglašava da je upotreba vodika u njegovu čistom obliku ili kao sintetičkog goriva ili biokerozina ključan čimbenik u zamjeni fosilnog kerozina u zrakoplovstvu; naglašava osim toga da se vodik u ograničenoj mjeri već upotrebljava u prometnom sektoru, posebno u cestovnom prijevozu, javnom prijevozu i određenim segmentima željezničkog sektora, osobito tamo gdje elektrifikacija pruge nije ekonomski isplativa; naglašava da je potrebno snažnije zakonodavstvo kako bi se potaknula upotreba goriva s nultim emisijama, kao i drugih čistih tehnologija, uključujući obnovljivi vodik, te kako bi se, kad budu u potpunosti dostupni, mogli početi upotrebljavati u teškim vozilima te u zračnom i pomorskom prometu;

45.  poziva Komisiju da poveća istraživanja i ulaganja u okviru strategije za održivu i pametnu mobilnost te da procijeni treba li revidirati Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sva rješenja u području obnovljive energije u prometu;

Istraživanje, razvoj, inovacije i financiranje

46.  naglašava važnost istraživanja, razvoja i inovacija duž cijelog vrijednosnog lanca i provedbe demonstracijskih projekata na industrijskoj razini, uključujući pilot-projekte, te važnost njihova uvođenja na tržište kako bi vodik iz obnovljivih izvora postao konkurentan i pristupačan te kako bi se dovršila integracija energetskog sustava i istovremeno zajamčila zemljopisna ravnoteža s posebnim naglaskom na regijama s visokim emisijama ugljika; poziva Komisiju da potiče istraživanje i inovacije povezane s provedbom velikih projekata snažnog učinka kako bi se osigurao prijenos tehnologije duž cijelog vrijednosnog lanca vodika; u tom pogledu pozdravlja pokretanje laboratorija za mobilnost u europskim gradovima kako bi se promicao održiv javni prijevoz temeljen na upotrebi alternativnih goriva i poticalo uključivanje vodika kao jednog od goriva za provođenje tih eksperimenata;

47.  ističe da je potrebno uložiti znatne količine novca u razvoj i povećanje proizvodnog kapaciteta vodika iz obnovljivih izvora, učiniti ga konkurentnim i poticati rješenja za vodik koja su često još uvijek u ranim fazama razvoja, što bi zahtijevalo i smanjenje rizika ulaganja u vodik iz obnovljivih izvora, primjerice putem Ugovora za kompenzaciju razlike; naglašava da programi i financijski instrumenti EU-a kao što su Instrument za oporavak i otpornost, Obzor Europa, Instrument za povezivanje Europe, InvestEU, uključujući novu stratešku investicijsku komponentu EU-a, Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond, Fond za pravednu tranziciju i Inovacijski fond za sustav EU-a za trgovanje emisijama, imaju ključnu ulogu u poticanju kohezivnog razvoja gospodarstva temeljenog na vodiku diljem EU-a; u tom pogledu ističe važnu ulogu lokalnih i regionalnih javno-privatnih partnerstava u poticanju razvoja i upotrebe vodika;

48.  ističe da je potrebno zajamčiti postojanje sinergija među svim dostupnim investicijskim fondovima, programima i financijskim instrumentima kako bi se osigurala suradnja između javnih i privatnih dionika radi ulaganja u širok raspon projekata; sa zabrinutošću primjećuje smanjenje ulaganja u istraživanje i inovacije u području tehnologija čiste energije, što je vidljivo iz izvješća o stanju energetske unije za 2020.;

49.  poziva Komisiju da izradi koordiniranu strategiju ulaganja u obnovljivu energiju i vodik koja će biti usklađena s nacionalnim strategijama za istraživanje i inovacije te u kojoj će se voditi računa o različitim polaznim točkama država članica;

50.  traži od Komisije da stavi naglasak na važnu ulogu MSP-ova u toj strategiji; ističe da je potrebno uključiti regulatorna jamstva i osigurati pristup financiranju i inovacijskoj imovini, kao što su inkubatori i zajednički istraživački projekti, kako bi start-up poduzeća te mala i srednja poduzeća mogla utvrditi svoj položaj u industriji vodika; poziva Komisiju da takvim poduzećima osigura ravnopravan pristup tržištu i olakša ulazak na njega te da promiče njihovo sudjelovanje, među ostalim proaktivno ih pozivajući da sudjeluju u okruglim stolovima i uključujući ih u postupke javnog savjetovanja; poziva Komisiju da procijeni potrebe MSP-ova i troškove dekarbonizacije njihovih proizvodnih procesa i opskrbe energijom putem vodika te da prati njihov napredak primjenom odgovarajućeg skupa ključnih pokazatelja uspješnosti kako bi se doprinijelo donošenju politika utemeljenih na dokazima;

51.  naglašava da je EU predvodnik u proizvodnji elektrolizatora i da treba zadržati i unaprijediti tu konkurentnu prednost; smatra da bi se napori EU-a u području istraživanja i razvoja trebali usredotočiti na širok raspon potencijalnih novih obnovljivih izvora vodika i tehnologija, kao što su vodik iz fotosinteze, algi ili elektrolizatora s morskom vodom, kako bi se povećala razina tehnološke spremnosti;

52.  pozdravlja Europski savez za čisti vodik („Savez”), ostale inicijative i udruženja za vodik iz obnovljivih izvora, Europski forum za vodik i važne projekte od zajedničkog europskog interesa kao važno sredstvo za povećanje ulaganja u vodik iz obnovljivih izvora; potiče države članice, Komisiju i gospodarske subjekte da brzo oslobode potencijal važnih projekata od zajedničkog europskog interesa kako bi se poduprli projekti važni za gospodarstvo EU-a koje se temelji na vodiku; poziva na pragmatičan pristup kako bi se olakšalo odobravanje tih projekata; također pozdravlja plan Komisije da revidira smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju kako bi se olakšala proizvodnja vodika i njegovo brzo uvođenje na tržište;

53.  potiče Savez da u suradnji sa Zajedničkim poduzećem za gorivne članke i vodik osmisli plan ulaganja i portfelj projekata kojima se može zajamčiti što ranija provedba ciljeva povezanih s vodikom; naglašava da bi se Savez trebao usmjeriti na razvoj vodika iz obnovljivih izvora i jasno se obvezati na postizanje klimatskih ciljeva EU-a za 2030. i 2050.; naglašava da bi Savez također trebao osigurati uravnoteženu zastupljenost svih relevantnih dionika EU-a, uključujući proizvođače obnovljive energije, znanstvenike, neovisne stručnjake, skupine za strateško promišljanje, nevladine organizacije za zaštitu okoliša i socijalne partnere; naglašava da bi postupak donošenja odluka Saveza trebalo poboljšati u pogledu transparentnosti i uključivosti te da bi taj proces trebala voditi Komisija, uz potporu neovisnog tijela znanstvenih stručnjaka, a njegov bi cilj trebao biti utvrđivanje načina tranzicije i pružanje smjernica za potrebe vodika; konstatira postojeća kašnjenja u provedbi aktivnosti Saveza i poziva Komisiju da ubrza taj postupak;

54.  pozdravlja obnavljanje Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik u okviru programa Obzor Europa; naglašava važnost njegova rada i traži od Komisije da ga koristi kao centar stručnosti u području vodika te da mu osigura dostatna financijska sredstva kako bi mogao ispuniti svoju ulogu u ostvarivanju ciljeva europskog zelenog plana; ističe da bi trebao promicati aktivnosti istraživanja i razvoja duž vrijednosnog lanca kako bi se osigurala troškovno učinkovita upotreba financiranja za vodik i bolja koordinacija; naglašava da bi trebalo stvoriti sinergije sa zajedničkim poduzećima u sektoru prometa kako bi se promicala adekvatna integracija između tehnologija u području vodika i prometnih infrastruktura i usluga; poziva Komisiju da iskoristi iskustvo stečeno u okviru Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik te da potakne daljnja istraživanja tehnologija za proizvodnju gorivnih članaka i vodika;

55.  zahtijeva od Komisije da ocijeni moguće uvrštavanje primjene vodika među opće ciljeve Partnerstva za istraživanje i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) u skladu s prioritetima programa Obzor Europa radi jačanja kapaciteta za istraživanje i inovacije te razvoja znanja i zajedničkih inovativnih rješenja u cijeloj mediteranskoj regiji;

Međunarodna suradnja u području vodika

56.  naglašava da je vodeća uloga EU-a u proizvodnji tehnologija temeljenih na vodiku prilika za promicanje vodećeg položaja EU-a u industriji i njegove inovativnosti na globalnoj razini, uz istodobno jačanje uloge EU-a kao globalnoga klimatskog predvodnika; naglašava da bi prednost trebalo dati izgradnji opskrbnog lanca vodika u EU-u kako bi se ostvarile prednosti prvog ulaska, konkurentnost u industriji i sigurnost opskrbe energijom; u tom pogledu ističe cilj povećanja domaće proizvodnje vodika, istodobno priznajući da države članice također mogu, u skladu sa svojim potrebama, istražiti mogućnost uvoza energije, vodika i pretproizvoda vodika iz susjednih regija i zemalja koje nisu članice EU-a kako bi se zadovoljila sve veća domaća potražnja za vodikom;

57.  stoga poziva Komisiju i države članice da se uključe u otvoren i konstruktivan dijalog kako bi se uspostavila obostrano korisna suradnja i partnerstva sa susjednim regijama, kao što su Sjeverna Afrika, Bliski istok i zemlje Istočnog partnerstva, štiteći strateške interese EU-a i energetsku sigurnost EU-a i njegovih partnera; naglašava da bi ta suradnja kroz prijenos znanja pogodovala i nastanku tržišta čistih i novih tehnologija, uz lakši prelazak na obnovljivu energiju i postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja; naglašava da je potrebno izbjeći premještanje učinaka na okoliš, uključujući emisije stakleničkih plinova, i bilo kakvo kašnjenje u dekarbonizaciji elektroenergetske mreže u zemljama koje nisu članice EU-a;

58.  ističe da bi se međunarodna suradnja u području vodika sa zemljama izvan EU-a, posebno s Ujedinjenom Kraljevinom, Europskim gospodarskim prostorom, Energetskom zajednicom i SAD-om, uspostavljena na temelju uzajamno poštovanih pravila i načela kao što su pristup trećih strana, razdvajanje vlasništva, transparentnost i nediskriminirajuće tarife, trebala dalje razvijati radi jačanja unutarnjeg tržišta i energetske sigurnosti; naglašava da bi trebalo izbjegavati suradnju sa zemljama izvan EU-a koje podliježu njegovim restriktivnim mjerama, kao što su gospodarske sankcije, i s onima koje ne jamče usklađenost sa zahtjevima u pogledu sigurnosti, zaštite okoliša i transparentnosti ili u kojima bi ta suradnja ugrozila sigurnost EU-a i država članica;

59.  naglašava da bi EU trebao promicati svoje standarde u području vodika i kriterija održivosti na međunarodnoj razini; u tom pogledu poziva na razvoj međunarodnih standarda i donošenje zajedničkih definicija i metodologija za definiranje ukupnih emisija iz svake proizvedene jedinice vodika te međunarodnih kriterija održivosti kao preduvjeta za uvoz vodika i pretproizvoda vodika; naglašava da, kako bi se izbjeglo istjecanje ugljika, sav vodik koji se uvozi treba biti certificiran na isti način kao i vodik proizveden u EU-u, uključujući proizvodnju i transport, te treba biti usklađen s budućim mehanizmom Europske unije za prilagodbu ugljika na granicama; također poziva Komisiju i države članice da ulažu u potrebnu infrastrukturu i preobrazbu postojeće infrastrukture u lukama te u prekogranične veze za uvoz vodika iz obnovljivih izvora; potiče Komisiju da promiče ulogu eura kao referentne valute u međunarodnoj trgovini vodikom;

60.  smatra da bi vodik trebao postati element međunarodne suradnje EU-a, među ostalim u okviru rada Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA), suradnje u području istraživanja, klimatske i energetske diplomacije te europske politike susjedstva;

Uloga vodika u integriranom energetskom sustavu

61.  ističe potrebu za integriranim energetskim sustavom kako bi se najkasnije do 2050. postigli ciljevi Pariškog sporazuma; u tom smislu pozdravlja uključivanje vodika u strategiju Komisije za integraciju energetskih sustava; smatra da su integracija energetskih sektora i nositelja energije, kao i usklađeno planiranje mreža električne energije, grijanja, plina i vodika korisni za održivost, energetsku tranziciju i dobro funkcioniranje tržišta vodika i energije; smatra da je potrebno staviti veći naglasak na inovativne projekte u kojima se kombiniraju proizvodnja i oporaba električne energije, vodika i topline;

62.  smatra da razvoj gospodarstva temeljenog na vodiku može doprinijeti smanjenju neravnoteže energetskog sustava u cjelini; ponavlja da vodik može imati ulogu u pogledu skladištenja energije kako bi se izjednačile oscilacije u potražnji energije iz obnovljivih izvora i opskrbi njome; stoga naglašava da se mora planirati razvoj infrastrukture za transport i skladištenje vodika te predvidjeti potreba za razvojem postrojenja za proizvodnju energije kako bi se zajamčila tehnička i gospodarska optimizacija;

63.  ističe da je prijeko potrebno donijeti ambicioznu strategiju za skladištenje energije s pomoću upotrebe vodika u inovativnim rješenjima u području industrije i mobilnosti; napominje, međutim, da upotreba vodika za skladištenje energije još nije konkurentna zbog visokih troškova proizvodnje i da se gubici energije povezani sa skladištenjem energije vodikom trenutačno procjenjuju na oko 60 % na takozvanom kružnom putovanju; stoga ponovno ističe da je potrebno smanjiti troškove proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora i promicati ravnopravne uvjete za rješenja za fleksibilnost i uravnoteženje u cijelom energetskom sustavu; tako potiče Komisiju na analiziranje mogućnosti i kapaciteta za skladištenje vodika; napominje da bi skladištenje vodika moglo podlijegati oprečnim regulatornim režimima, to jest onima koji se odnose na skladištenje plina i električne energije, te stoga naglašava da je i taj aspekt potrebno pojasniti u mjerodavnom zakonodavstvu;

o
o   o

64.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi svim institucijama i državama članicama EU-a.

(1) SL C 324, 1.10.2020., str. 41. (2) SL L 328, 21.12.2018., str. 82. (3) SL L 328, 21.12.2018., str. 1. (4) SL L 307, 28.10.2014., str. 1. (5) SL L 169, 7.6.2014., str. 108. (6) SL L 115, 25.4.2013., str. 39. (7) SL L 348, 20.12.2013., str. 129. (8) SL L 275, 25.10.2003., str. 32. (9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0198. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0199. (11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078. (13) SL C 23, 21.1.2021., str. 116. (14) SL C 345, 16.10.2020., str. 80. (15) SL C 463, 21.12.2018., str. 10. (16) Prema Komisiji „čisti vodik” odnosi se na vodik proizveden elektrolizom vode uz korištenje električne energije iz obnovljivih izvora. Može se proizvoditi i reformiranjem bioplina ili biokemijskom prenamjenom biomase ako je taj proces u skladu sa zahtjevima u pogledu održivosti. (17) Prema Komisiji, „niskougljični vodik” obuhvaća vodik proizveden iz fosilnih goriva hvatanjem ugljika i vodik proizveden uz korištenje električne energije, čije su emisije stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa u usporedbi s vodikom koji se proizvodi postojećim metodama. (18) Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.). (19) Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.). (20) Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o zaštiti ljudskih prava i vanjskoj migracijskoj politici EU-a (2020/2116(INI))

P9_TA(2021)0242 A9-0060/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima iz 1948. godine, a posebno njezine članke 13. i 14.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin dodatni protokol,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. te njihove dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984. te posebno članak 3. i njezin dodatni protokol,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta iz 1989. i njezine dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji iz 1990.,

–   uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka,

–  uzimajući u obzir Protokole UN-a iz Palerma o trgovini ljudima i krijumčarenju migranata,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o promicanju i zaštiti ljudskih prava, između ostalog i mogućnostima i načinima promicanja ljudskih prava migranata od 3. kolovoza 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 71/1 od 19. rujna 2016. o Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 72/179 od 19. prosinca 2017. o zaštiti migranata,

–  uzimajući u obzir rad raznih međunarodnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava, uključujući izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o ljudskim pravima migranata, posebice njegovo praćenje regionalnog ispitivanja o upravljanju vanjskim granicama Europske unije i njegovu utjecaju na ljudska prava migranata od 8. svibnja 2015., te izvješće o pravu na slobodu udruživanja migranata iz svibnja 2020., i drugih posebnih izvjestitelja, Univerzalni periodični pregled i rad drugih ugovornih tijela,

–  uzimajući u obzir djelovanje i izvješća Ureda Visokog povjerenika za ljudska prava, uključujući preporučena načela i smjernice o ljudskim pravima i međunarodnim granicama i izvješće o stanju migranata u tranzitu,

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum za sigurne, propisne i zakonite migracije te Globalni sporazum o izbjeglicama, koje je Opća skupština UN-a donijela 2018.,

–  uzimajući u obzir Zajedničke smjernice o utjecajima pandemije bolesti COVID-19 na ljudska prava migranata od 26. svibnja 2020. UN-ova odbora za zaštitu prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji te posebnog izvjestitelja UN-a o ljudskim pravima migranata,

–  uzimajući u obzir načela iz Dhake o odgovornom zapošljavanju i pružanju pomoći radnicima migrantima,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–   uzimajući u obzir članke 79. i 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“),

–   uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 656/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o utvrđivanju pravila za nadzor vanjskih morskih granica u kontekstu operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir relevantna izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir novi pakt o migracijama i azilu koji je Komisija predložila 23. rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju 2020. – 2024., te priloženi Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju 2020. – 2024., o čemu se Vijeće dogovorilo 17. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 25. ožujka 2020. pod naslovom „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.” (JOIN(2020) 0005),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. studenoga 2011. o globalnom pristupu migraciji i mobilnosti (COM(2011)0743),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa (COM(2016)0385),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o pristupu temeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava za razvojnu suradnju EU-a od 30. travnja 2014. (SWD(2014)0152),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. rujna 2020. o novom paktu o migracijama i azilu (COM(2020)0609),

–  uzimajući u obzir izjavu iz Malte članova Europskog vijeća o vanjskim aspektima migracija: rješavanje pitanja srednjosredozemne rute od 3. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću od 25. studenoga 2020. o Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost III.: ambiciozna vizija rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena za vanjsko djelovanje EU-a (SWD(2020)0284),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom” (JOIN(2020)0004),

–  uzimajući u obzir sporazum Zajednički put naprijed o migracijskim pitanjima između Afganistana i EU-a, potpisan 3. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir druge neformalne dogovore, posebno one s Gambijom (Dobre prakse identifikacije i povratka, koji je stupio na snagu 16. studenoga 2018.), Bangladešom (Standardni operativni postupci, dogovoreno u rujnu 2017.), Etiopijom (Postupci prijma, dogovoreno 5. veljače 2018.), Gvinejom (Dobre prakse, na snazi od srpnja 2017.) i Obalom Bjelokosti (Dobre prakse, na snazi od listopada 2018.),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o pitanjima povezanima s migracijama, posebice one od 25. listopada 2016. o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama(2), od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(3), od 29. travnja 2015. o nedavnim tragedijama u Sredozemnom moru i migracijskoj politici i politici azila u EU-u(4) te od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o borbi protiv trgovanja ljudima u vanjskim odnosima EU-a(6),

–  uzimajući u obzir razna izvješća organizacija civilnog društva o stanju u pogledu ljudskih prava migranata,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. rujna 2020. naslovljenu „Smjernice Komisije za provedbu pravila EU-a o definiranju i sprječavanju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka” (C(2020)6470),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenoga 2020. o poboljšanju djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći(7),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0060/2021),

A.  budući da je migracija globalni fenomen pojačan globalizacijom, rastućim sukobima, nejednakostima, klimatskim promjenama i uništavanjem okoliša; budući da postupni, normativni razvoj u modernom međunarodnom okviru ljudskih prava za prava izbjeglica i migranata, neovisno o njihovu pravnom statusu, predstavlja izvor napretka i kolektivni ponos za čovječanstvo; budući da su, međutim, migranti, a posebno nasilno raseljene osobe, i dalje među najosjetljivijim skupinama i skupinama u najnepovoljnijem položaju u svijetu te se i dalje suočavaju s povredama njihovih prava; budući da su žene, djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom među najosjetljivijim migrantima; budući da migracije za mnoge pojedince i dalje znače ljudsko putovanje narušeno patnjom, diskriminacijom i nasiljem; budući da su tisuće migranata izgubile život na svojoj migracijskoj ruti;

B.  budući da su migracije za Europsku uniju i njezine države članice bile te će i dalje biti izazov i prilika; budući da najizloženije države članice snose nerazmjeran udio odgovornosti zbog svojeg zemljopisnog položaja; budući da odgovornost mora ići ruku pod ruku sa solidarnošću; budući da Europska unija kao povijesna regija emigracije i imigracije te kao zajednica ujedinjena temeljnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode i ljudskih prava i kao jedan od najvećih donatora na svijetu koji promiče održivi razvoj, pruža podršku raseljenim osobama, rješava temeljne uzroke migracija i na multilateralnim forumima radi na pronalaženju trajnih rješenja, ima posebnu dužnost poštovati, štititi i promicati prava migranata, posebice u svojim vanjskim odnosima; budući da ljudsko dostojanstvo svih migranata mora biti u središtu svih politika EU-a koje se bave tim pitanjima;

C.  budući da sveobuhvatan pristup migracijama i sustavu azila podrazumijeva razmatranje vanjske dimenzije migracijske politike EU-a; budući da učinak vanjske dimenzije uvelike ovisi o objedinjenome djelovanju na razini EU-a i aktivnoj koordinaciji aktivnosti s vanjskim partnerima;

D.  budući da se u Europskom konsenzusu o razvoju usvojenom u lipnju 2017. ističe da migracija i mobilnost kojima se dobro upravlja mogu pozitivno doprinijeti uključivom rastu i održivom razvoju u skladu s Programom do 2030.;

E.  budući da se povrede ljudskih prava, povrede međunarodnog humanitarnog prava i/ili prava o izbjeglicama, kao što su zabrana prisilnog udaljenja ili vraćanja, prisilno vraćanje migranata i nasilni napadi na migrante, proizvoljna i neograničena pritvaranja u neljudskim uvjetima, iskorištavanje, mučenje i drugi oblici zlostavljanja koji obuhvaćaju silovanje, nestanak i smrt, sve više prijavljuju na globalnoj razini, među ostalim i na vanjskim granicama EU-a; budući da su države članice dužne poštovati pravo Unije, pravo o ljudskim pravima i međunarodno pravo, humanitarno pravo i pravo o izbjeglicama; budući da Komisija mora zajamčiti da države članice ispunjavaju svoje humanitarne obveze i obveze u pogledu ljudskih prava te da mora pokrenuti postupke zbog povrede u slučaju da se te obveze ne ispune; budući da Komisija tek treba djelovati u slučaju dokazanih ili navodnih slučajeva prisilnog vraćanja;

F.  budući da je spašavanje na moru zakonska obveza prema međunarodnom pravu, a posebno prema članku 98. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, kojim se propisuje obveza pružanja pomoći svakoj osobi koja je u nevolji na moru; budući da se jačanje kapaciteta upravljanja granicama i borbe protiv krijumčarenja i trgovine ne bi smjelo koristiti za kriminalizaciju migranata, niti onih koji im pomažu; budući da je Komisija pozvala države članice koje to još nisu učinile da primijene članak 1. stavak 2. Direktive 2002/90/EZ(8) (Direktiva o olakšavanju);

G.  budući da se Komunikacija Komisije o globalnom pristupu migracijama i mobilnosti iz 2011. odnosi na pristup usmjeren na migrante, u kojem se navodi da ljudska prava zauzimaju središnje mjesto, s ciljem jačanja „jednakog poštovanja temeljnih prava i ljudskih prava migranata u zemljama podrijetla, tranzita i odredišta”;

H.  budući da Komisija u svojoj Komunikaciji od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa, koja se temelji na načelima globalnog pristupa migracijama i mobilnosti, naglašava da su migracijska pitanja među najvažnijim prioritetima vanjskih odnosa EU-a; budući da se tim okvirom traži pojačana suradnja s trećim zemljama, posebno onima iz europskoga susjedstva, putem „partnerstava” čiji je cilj osigurati suradnju u području upravljanja migracijama, učinkovito spriječiti nezakonite migracije i ponovno prihvatiti nezakonite migrante, među ostalim i pozitivnim i negativnim poticajima koji proizlaze iz različitih političkih elemenata u okviru nadležnosti EU-a, uključujući politike susjedstva, razvojne pomoći, trgovine, mobilnosti, energetike, sigurnosti i digitalne politike, sve usmjerene prema istom cilju; budući da sva takva „partnerstva” moraju imati jasnu pravnu osnovu;

I.  budući da je u svojoj Komunikaciji iz 2016. Komisija istaknula tri glavna cilja za suradnju s trećim zemljama: spašavanje života u Sredozemnom moru, povećanje stope povratka u zemlje podrijetla i tranzita te omogućavanje migrantima i izbjeglicama da ostanu blizu domova i da izbjegnu opasna putovanja; budući da se u Komunikaciji iz 2016. rješavanje problema nezakonite migracije spominje kao prioritet Unije i uvodi pristup „manje za manje”, pri čemu Komisija izražava spremnost upotrebe svih alata i instrumenata EU-a, osim humanitarne pomoći, kao poticaje kako bi se ostvarila suradnja trećih zemalja u području ponovnog prihvata i kontrole granica;

J.  budući da je borba protiv krijumčarenja migranata zajednički izazov koji zahtijeva suradnju i koordinaciju s trećim zemljama; budući da je cilj novog akcijskog plana EU-a protiv krijumčarenja migranata promicanje suradnje između EU-a i trećih zemalja ciljanim partnerstvima za suzbijanje krijumčarenja migranata kao dijela šireg partnerstva s ključnim trećim zemljama; budući da Europol ima ključnu ulogu u borbi protiv krijumčarenja migranata;

K.  budući da je suradnja s trećim zemljama ključna za sprečavanje i borbu protiv trgovanja ljudima; budući da je moguće da mreže trgovine ljudima iskorištavaju migracijske putove; budući da trgovina ljudima ima nerazmjeran učinak na žene i djevojčice, koje čine golemu većinu žrtava trgovanja ljudima i trpe nasilje i iskorištavanje duž svoje migracijske rute; budući da mjere protiv trgovine ljudima ne bi smjele nepovoljno utjecati na prava žrtava trgovine ljudima, migranata, izbjeglica i osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita;

L.  budući da su od 2016. EU i pojedine države članice umnogostručili broj neformalnih sporazuma i dogovora s trećim zemljama, s ciljem jačanja njihovih operativnih kapaciteta u kontroli i upravljanju granicama te borbi protiv trgovine ljudima; budući da ti sporazumi i dogovori obuhvaćaju i učinkovito vraćanje i ponovni prihvat s trećim zemljama, uključujući zajedničke deklaracije o migracijama, memorandume o razumijevanju, zajedničke putove naprijed, standardne operativne postupke i dobre prakse kao i sporazume o policijskoj suradnji; budući da, slično formalnim sporazumima o ponovnom prihvatu, takvi neformalni dogovori potvrđuju obveze država o ponovnom prihvatu svojih državljana (ili drugih) te uspostavljaju postupke za provođenje povrataka u praksi; budući da je od 2016. EU zaključio barem 11 neformalnih sporazuma, ali samo jedan novi sporazum o ponovnom prihvatu; budući da neformalni sporazumi između EU-a i trećih zemalja ne pružaju predvidivu politiku ili stabilne i koherentne zakonske okvirne odredbe o nezakonitoj migraciji;

M.  budući da je Komisija u svojoj Komunikaciji o novom paktu o migracijama i azilu ponovila da su unutarnja i vanjska dimenzija migracija neraskidivo povezane te da su prilagođeni sveobuhvatni i uravnoteženi dijalozi i partnerstva sa zemljama porijekla i tranzita ključni kako bi se riješila pitanja koja su važna i za jedne i za druge, poput glavnih pokretača migracije, borbe protiv krijumčarenja migranata, potpore izbjeglicama koje borave u trećim zemljama i potpore zakonitoj migraciji kojom se dobro upravlja; budući da je, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije o novom paktu, angažiranost na regionalnoj i globalnoj razini ključna za dopunjavanje tih dijaloga i partnerstava; nadalje ističe da bi u okviru sveobuhvatnih partnerstava s trećim zemljama migracije trebale biti ugrađene kao jedno od temeljnih pitanja i povezane s drugim politikama, kao što su one povezane s razvojnom suradnjom, sigurnosti, vizama, trgovinom, poljoprivredom, ulaganjem i zapošljavanjem, energijom, okolišem i klimatskim promjenama te obrazovanjem;

N.  budući da se Akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024. obvezuje EU i njegove države članice da se trebaju „zauzimati se za posebnu zaštitu na koju imaju pravo migranti, izbjeglice, interno raseljene osobe i osobe bez državljanstva”; budući da se tim Akcijskim planom promiče „nediskriminirajući pristup socijalnim uslugama, uključujući kvalitetnu i cjenovno pristupačnu zdravstvenu skrb i obrazovanje (i putem interneta), te izgrađivanje kapaciteta stručnjaka kako bi se odgovorilo na posebne potrebe (...) migranata i izbjeglica” i „podupiranje pristupa upravljanju migracijama koji se temelji na ljudskim pravima i jačanje kapaciteta država, civilnog društva i UN-ovih partnera za primjenu tog pristupa”;

O.  budući da prema podacima Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) žene čine oko 48 % izbjegličke populacije u svijetu i čine velik udio osjetljivijih tražitelja azila; budući da se Akcijskim planom EU-a za rodnu ravnopravnost III EU obvezuje da osigura da se „ljudska prava žena i djevojaka migrantica u potpunosti ostvare kroz rodno odgovorne migracijske politike, programe i zakone te rodno odgovorno upravljanje migracijama na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini”; budući da bi rodno osjetljive migracijske politike zajamčile ostvarenje prava žena, djevojaka i djevojčica te pripadnika skupine LGBTI+ i zaštitu od mogućeg nasilja, uznemirivanja, silovanja i trgovanja ljudima;

P.  budući da su u izvješću bivšeg posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata za 2015. zabilježeni nedostaci u pristupu EU-a migracijama zbog njegova nedostatka transparentnosti i jasnoće te zbog slabog statusa mnogih sporazuma postignutih u tom okviru, koji prema njegovu mišljenju uglavnom nemaju mjere nadzora ni odgovornosti; budući da i posebni izvjestitelj zaključuje da postoji malo znakova da su partnerstva za mobilnost dovela do dodatnih ljudskih prava ili razvojnih prednosti, dok sveukupna usmjerenost na sigurnost i nedostatak usklađenosti politika u okviru pristupa u cjelini stvaraju rizik da bi sve prednosti koje proizlaze iz projekata za ljudska prava i razvoj mogle biti zasjenjene sekundarnim učincima politika koje su usmjerenije na sigurnost;

Q.  budući da su stručnjaci UN-a za ljudska prava i organizacije civilnog društva upozorili da pandemija bolesti COVID-19 globalno ima ozbiljne i nerazmjerne učinke na migrante i njihove obitelji; budući da su pozvali države da zaštite prava migranata i njihovih obitelji, bez obzira na njihov migracijski status; budući da je zbog pandemije produljeno razdoblje razmatranja zahtjeva za azil;

R.  budući da je poštovanje slobode kretanja i prava na rad ključno kako bi se migrantima omogućilo da postanu samostalni i pomaže im u daljnjoj integraciji; budući da su migracije unutar regije važan element tih prekograničnih gospodarskih uzoraka;

I.Okvir migracijske politike i njegova vanjska dimenzija

1.  ističe da, uz obvezu utemeljenu na Ugovoru da se pridržavaju vrijednosti poštovanja ljudskog dostojanstva, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i međunarodnog prava u svim vanjskim poslovima, EU i njegove države članice imaju obveze u pogledu ljudskih prava prema državljanima trećih zemalja kada surađuju u području migracija s trećim zemljama i drugim akterima koji nisu iz EU-a;

2.  ističe da te obveze zahtijevaju priznavanje primjenjivosti relevantnih normi, ali i odgovarajuću operacionalizaciju detaljnim i specifičnim instrumentima koji omogućuju učinkovitu zaštitu i zaštitne mjere u praksi te pristupom koji se temelji na ljudskim pravima u cjelokupnom ciklusu migracijske politike, s posebnim naglaskom na ženama migranticama i djeci bez pratnje;

3.  zabrinut je zbog sve većeg broja maloljetnika bez pratnje koji putuju nezakonitim migracijskim putovima, kao i zbog nedostatka zaštite za njih; posebno ističe manjak djelotvornog praćenja i izvješćivanja agencija i država članica EU-a o zaštiti maloljetnika bez pratnje; poziva EU da osigura da države članice i treće zemlje izvješćuju o mehanizmima koji se primjenjuju radi zaštite prava djece u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta;

4.  podsjeća na to da, u skladu sa člankom 3. stavkom 5. i člankom 21. UEU-a i Poveljom, EU i države članice, kada primjenjuju pravo EU-a, u svojem vanjskom i izvanteritorijalnom djelovanju, sporazumima i suradnji u području migracija, granica i azila, poštuju ljudska prava, uključujući pravo na život, pravo na slobodu, pravo na azil, koje obuhvaća pojedinačnu procjenu zahtjeva za azil uz odgovarajuća jamstva u skladu s međunarodnim pravom, pravo na ljudsko dostojanstvo i sigurnost, zaštitu od prisilnog nestanka, zabranu mučenja i zlostavljanja, ropstva i prisilnog rada, pravo na zaštitu osobnih podataka, zaštitu u slučaju uklanjanja, protjerivanja ili izručenja, slobodu vjeroispovijesti, uvjerenja, misli i savjesti te obvezu da interes djeteta bude na prvom mjestu kao i usvajanje rodno osjetljivog pristupa; nadalje podsjeća da moraju zajamčiti nediskriminaciju i proceduralna jamstva, kao što su pravo na učinkovit pravni lijek te pravo na spajanje obitelji te spriječiti odvajanje djece od njihovih roditelja ili zakonskih skrbnika;

5.  primjećuje da Komisija tek treba procijeniti učinak provedbe njezinih uzastopnih okvira za politiku migracija, posebice globalnog pristupa migracijama i mobilnosti i novog Okvira za partnerstvo, na ljudska prava državljana trećih zemalja te utjecaj ljudskih prava na migracijsku suradnju EU-a s trećim zemljama, uključujući učinak potpore EU-a graničnim i sigurnosnim snagama partnerskih zemalja; ustraje u potrebi da se takvo preispitivanje provede sustavno i u sveobuhvatnom, uključivom i javnom obliku kako bi se osigurala puna usklađenost u pogledu ljudskih prava s vanjskom migracijskom politikom EU-a;

6.  s velikom zabrinutošću prima na znanje nepostojanje operativnih, izvještajnih, nadzornih mehanizama i mehanizama evaluacije i odgovornosti za pojedinačne slučajeve kojima se prate potencijalne povrede i reagira na njih te nedostatak učinkovitih sudskih lijekova za osobe čija su prava navodno povrijeđena kao posljedica neformalnih sporazuma i financijske suradnje EU-a;

7.  ponavlja da, kako bi politika Unije o migracijama pravilno funkcionirala, EU mora povećati svoju vanjsku suradnju sa zemljama podrijetla i raditi na osiguravanju održivog i učinkovitog ponovnog prihvata povratnika; traži da EU osigura da se sporazumi o ponovnom prihvatu i sporazumi o suradnji na upravljanju granicama sklapaju samo s trećim zemljama koje se izričito obvežu na poštovanje ljudskih prava, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i prava sadržana u Konvenciji UN-a o izbjeglicama; traži da EU osigura da ta suradnja ne dovede do kršenja tih prava te da nudi operativna sredstva kako bi se zajamčila učinkovita odgovornost u slučaju kršenja;

8.  primjećuje da većina od dosad sklopljenih 18 službenih sporazuma EU-a o ponovnom prihvatu obuhvaća ponovni prihvat državljana trećih zemalja u tranzitnoj zemlji; ističe činjenicu da povratak u tranzitne zemlje podrazumijeva rizik od potencijalnih povreda ljudskih prava povratnika; podupire preporuku iznesenu u Komisijinoj ocjeni sporazuma EU-a o ponovnom prihvatu iz 2011. da bi EU u načelu uvijek trebao pokušati da se osoba ponovno prihvati u njezinoj zemlji podrijetla, u mjeri u kojoj okolnosti to dopuštaju;

9.  poziva Komisiju da osigura ex transparentne procjene rizika, koje provode neovisna tijela EU-a i stručnjaci, kao što je Agencija EU-a za temeljna prava, o utjecaju svake formalne, neformalne ili financijske suradnje EU-a s trećim zemljama u području prava migranata i izbjeglica, uključujući žene, o lokalnim borcima za ljudska prava i civilnom društvu koji rade na obrani tih prava i, u mjeri u kojoj je to moguće, o učinku koji bi takva suradnja imala na širu populaciju u zemlji koja na nju utječe u pogledu pristupa pravima, doprinosa ljudskoj sigurnosti te mira i održivog razvoja; poziva Komisiju da utvrdi provedbene smjernice za agencije EU-a i države članice prije započinjanja suradnje s trećim zemljama; u tom pogledu traži poseban oprez u vezi sa zemljama koje se suočavaju s kontinuiranim ili zamrznutim sukobima i s povećanim rizicima od kršenja ljudskih prava; poziva Komisiju da osigura da je svaka suradnja EU-a s trećim zemljama u potpunosti formalizirana kako bi se osiguralo učinkovito praćenje sporazuma s trećim zemljama;

10.  poziva Komisiju da uspostavi neovisan, transparentan i učinkovit mehanizam praćenja na temelju međunarodnog prava, Povelje i ciljeva održivog razvoja, kojim su obuhvaćena periodična izvješća o provedbi službenih, neslužbenih i financijskih sporazuma s trećim zemljama koji potencijalno mogu utjecati na prava migranata i izbjeglica te na rad boraca za ljudska prava i civilnog društva koje štiti ta prava u trećim zemljama, kao što su migracijska partnerstva, sporazumi o ponovnom prihvatu te međunarodna suradnja u upravljanju migracijama, uključujući izravno ciljanje izazova povezanih s migracijama i prisilnim raseljavanjem; naglašava da takav mehanizam praćenja mora biti participativan i javan; ustraje u potrebi da se osiguraju sredstva za civilno društvo i druge zainteresirane dionike kako bi mogli doprinijeti radu mehanizma; naglašava da bi takav sustav trebao doprinijeti osiguravanju odgovornosti za kršenja ljudskih prava, uključujući prisilna vraćanja kojima se krši načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; poziva Komisiju da uspostavi mehanizam praćenja kojim se rezultati evaluacije i stručne preporuke propisno obuhvaćaju u odgovarajući sporazum, dogovor ili djelovanje; naglašava potrebu za jamčenjem parlamentarnog i demokratskog nadzora;

11.  poziva EU da razmotri načine osiguravanja pristupa pravdi za osobe pogođene mjerama kojima se provodi suradnja između EU-a i trećih zemalja u pogledu migracija, među ostalim i uspostavom neovisnog i pristupačnog mehanizma za pritužbe; traži mjere kojima se jamči da oni koji bi mogli pretrpjeti kršenja ljudskih prava mogu pristupiti učinkovitim pravnim lijekovima te da stoga mogu dobiti naknadu ili odštetu;

12.  napominje da su provedba i financiranje vanjske migracijske politike EU-a dodijeljeni različitim glavnim upravama Komisije i istaknute u politici EU-a o migracijama i azilu, kao i u razvojnoj i vanjskoj politici; napominje sa zabrinutošću da je to spajanje izvršnih odgovornosti stvorilo nedostatak dovoljnog i koherentnog nadzora nad aktivnostima Komisije koji bi Parlamentu omogućio da vrši demokratski nadzor nad vanjskom migracijskom politikom EU-a; ustraje u važnosti jamčenja koherentnosti, sinergije i komplementarnosti kako bi se izbjeglo preklapanje različitih alata;

13.  ističe praktične implikacije na ljudska prava koje proizlaze iz sve većeg broja, a time i izvansudske prirode, neformalnih dogovora o povratku i ponovnom prihvatu koji su zaključeni bez odgovarajućeg demokratskog i parlamentarnog nadzora te nisu predmet sudske kontrole; napominje da su prava tražitelja azila suštinski ovisna o mogućnosti da sud utvrdi kršenje ljudskih prava; potiče Komisiju da izradi plan i poduzme sve potrebne mjere za pokretanje ili završetak pregovora te da u skladu s time potpiše sporazume o ponovnom prihvatu, da kao prioritet postavi sklapanje službenih sporazuma o ponovnom prihvatu, time osiguravajući potpuno poštovanje članka 218. stavka 6. UFEU-a te da osigura da službeni sporazumi EU-a o ponovnom prihvatu isključuju neslužbene sporazume; smatra da Parlament mora proučiti neslužbene sporazume kojima su obuhvaćene obveze o pitanjima koja su u njegovoj nadležnosti, kao što je ponovni prihvat, te da Komisija mora biti spremna poduzeti daljnje mjere, uključujući suspenziju, ako su ti neslužbeni sporazumi neusklađeni s Ugovorima; poziva Komisiju da uspostavi opći okvir za učinkovito praćenje i evaluaciju provedbe svih sadašnjih i budućih sporazuma EU-a o ponovnom prihvatu te da u njih uvrsti posebne odredbe o praćenju;

II. Poštovanje ljudskih prava i akteri EU-a koji provode vanjsku migracijsku politiku

14.  prima na znanje povećanu ulogu Frontexa u praktičnoj i operativnoj suradnji s trećim zemljama, među ostalim i u pogledu povratka i ponovnog prihvata, borbe protiv trgovanja ljudima, pružanja osposobljavanja, operativne i tehničke pomoći nadležnim tijelima trećih zemalja u svrhu upravljanja granicama i granične kontrole, izvođenja operacija ili zajedničkih operacija na vanjskim granicama EU-a ili na državnim područjima trećih zemalja te raspoređivanja časnika za vezu i operativnog osoblja u trećim zemljama; traži redovnu procjenu potreba Agencije kako bi se osiguralo njezino optimalno funkcioniranje; poziva Komisiju da uspostavi neovisan, transparentan i učinkovit mehanizam praćenja svih aktivnosti koje provodi Frontex, što bi bilo dodatna mjera uz uspostavljeni interni mehanizam za pritužbe;

15.  ističe važnost sporazuma o statusu za sigurnost vanjskih granica EU-a te za osiguravanja pravnog okvira za suradnju između Frontexa i tijela za upravljanje granicama trećih zemalja; podsjeća da su ad hoc sporazumi o statusu, koje treba odobriti Parlament, potrebni za raspoređivanje timova za upravljanje granicama Frontexa u treću zemlju u kojoj će članovi timova provoditi izvršne ovlasti; žali zbog toga što dvama dosad sklopljenim sporazumima o statusu nisu obuhvaćene posebne mjere za operacionalizaciju ljudskih prava kao dijela upravljanja granicama niti se osigurava da se materijalna podrška i obuka trećim zemljama ne pruža počiniteljima kršenja ljudskih prava; žali zbog toga što se tim sporazumima ne regulira jasno odgovornost za moguće kršenje ljudskih prava te traži da se u sve buduće sporazume o statusu uvrste takve mjere;

16.  naglašava da se Uredbom (EU) 2019/1896(9) od Frontexa zahtijeva da osigura pravodobno, dosljedno, transparentno, cjelovito i točno izvješćivanje Parlamenta o njegovim aktivnostima povezanima sa suradnjom s trećim zemljama, a posebice o onima koje su povezane s tehničkom i operativnom pomoći u području upravljanja granicama i povratka u treće zemlje, raspoređivanja časnika za vezu i detaljnih informacija o poštovanju temeljnih prava; poziva Frontex da redovito obavještava Pododbor Parlamenta za ljudska prava, Odbor za vanjske poslove te Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o svim aktivnostima koje podrazumijevaju suradnju s nadležnim tijelima trećih zemalja, a posebice o operacionalizaciji ljudskih prava kao dijelu takvih aktivnosti;

17.  naglašava da bi se Uredbom (EU) 2019/1240(10) trebala dodatno poboljšati sposobnost EU-a da koordinira, surađuje i razmjenjuje informacije između časnika za vezu zaduženih za imigraciju koji su raspoređeni u trećim zemljama, Komisije i agencija EU-a kako bi se učinkovitije odgovorilo na prioritete Unije u području migracija; ističe da je jedna od središnjih zadaća Upravnog odbora te mreže EU-a potpora razvoju sposobnosti časnika za vezu zaduženih za imigraciju, među ostalim i s pomoću izrade smjernica za provedbu ljudskih prava kao dio njihovih aktivnosti; poziva Komisiju da putem Upravnog odbora hitno izradi takve smjernice temeljene na ljudskim pravima;

18.  podsjeća da druge aktere EU-a koji provode politiku vanjske migracije u kontekstu npr. pomorskih misija EU-a obvezuje i mjerodavno međunarodno pravo i da bi se prosljeđivanje informacija tijelima trećih zemalja koje u konačnici rezultira nezakonitim povratkom migranata i izbjeglica u nesigurne zemlje prema međunarodnom pravu moglo smatrati pomaganjem u kršenju ljudskih prava; naglašava da se vanjskom migracijskom politikom EU-a ne bi trebala podupirati presretanja na moru u okviru kojih se osobe vraćaju u nesigurne luke;

19.  preporučuje proširenje mandata, nadležnosti i proračuna Agencije za temeljna prava kako bi joj se omogućilo učinkovito praćenje vanjske dimenzije politika EU-a u području azila i migracija, među ostalim i izdavanjem upozorenja relevantnim tijelima u slučajevima nedostataka u području ljudskih prava; poziva Agenciju za temeljna prava da izradi relevantne alate i smjernice;

20.  sa velikom zabrinutošću primjećuje da nije moguće utvrditi identitet većine ljudi koji umru tijekom pokušaja prelaska Sredozemlja; smatra da je potrebno uspostaviti koordinirani europski pristup kako bi se zajamčili brzi i učinkoviti postupci identifikacije te uspostaviti bazu podataka o osobama koje su preminule na putu prema EU-u, kao i o njihovoj imovini i osobnim stvarima kako bi se pružile informacije njihovim obiteljima i rodbini te olakšala identifikacija tijela; traži od EU-a i njegovih država članica da bolje koordiniraju i poboljšaju europsko djelovanje kako bi se zajamčile odgovarajuće i učinkovite operacije traganja i spašavanja;

III.Suradnja EU-a i financijska pomoć trećim zemljama u pogledu migracija

21.  primjećuje da se od 2016. sve više primjenjuje povećana uvjetovanost između razvojne suradnje i upravljanja migracijama, uključujući vraćanje i ponovni prihvat; ističe da razvojna suradnja i pomoć EU-a mora biti usklađena s ciljevima održivog razvoja, pa i u kontekstu rodno povezanih djelovanja; u tom pogledu naglašava definiciju službene razvojne pomoći Odbora OECD-a za razvojnu pomoć i načela OECD-a o učinkovitosti razvojne pomoći; ponavlja da je prema člancima 21. UEU-a i 208. UFEU-a primarni cilj politike razvojne suradnje Unije smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva, borba protiv nejednakosti i isključenosti, promicanje demokratskog upravljanja i ljudskih prava te jačanje održivog i uključivog razvoja; ističe da su takve mjere, zajedno s razvojem stabilnih institucija, ključne za rješavanje temeljnih uzroka migracija; stoga poziva Komisiju da osigura da politike razvojne suradnje, uključujući razvojnu pomoć ili bilateralna ili multilateralna partnerstva, ne budu u suprotnosti s načelima utvrđenima u članku 208. UFEU-a;

22.  traži pristup humanitarnoj pomoći zasnovan na potrebama, kojim se poštuju humanitarna načela, međunarodno pravo o ljudskim pravima, međunarodno humanitarno pravo i međunarodno izbjegličko pravo; nadalje ističe da uvjetovanje humanitarne pomoći i hitne pomoći suradnjom s EU-om u području migracija nije kompatibilno s humanitarnim načelima;

23.  podsjeća na to da je cjelovit i javni pregled dodjele sredstava EU-a trećim zemljama radi olakšavanja suradnje u pogledu migracijskih pitanja i dalje nedostupan; poziva Komisiju da zajamči potpunu transparentnost, među ostalim uspostavljanjem jasnog pregleda svih instrumenata u okviru proračuna EU-a koji se koriste za financiranje suradnje s trećim zemljama u području upravljanja migracijama, uključujući informacije o količini, svrsi i izvoru sredstava te detaljne informacije o svim drugim mogućim mjerama potpore koje su pružale agencije EU-a, kao što je Frontex, kako bi se osiguralo da Parlament može učinkovito izvršavati svoju institucionalnu ulogu obavljanja nadzora provedbe proračuna EU-a;

24.  ističe cilj europskih financijskih instrumenata da podrže treće zemlje u razvoju potrebnog institucionalnog okvira i kapaciteta za upravljanje migracijama u svim njezinim aspektima uz istodobno usklađivanje s europskim i međunarodnim standardima; naglašava važnost dodjele znatnog udjela budućih sredstava EU-a za migracije skupinama civilnog društva, nevladinim skupinama i skupinama utemeljenim u zajednici te vladinim, međuvladinim, regionalnim i lokalnim organizacijama koje djeluju u trećim zemljama na pružanju pomoći, zaštiti i praćenju prava migranata, podupirući prisilno raseljene osobama i zajednicama domaćinima; naglašava važnost jamčenja da se znatan udio financiranja EU-a namijeni za poboljšanje ljudskih prava, međunarodne zaštite i budućih izgleda izbjeglica; traži da se financijskom potporom EU-a izrade održiva rješenja za lokalne i regionalne probleme, posebno one povezane s demokratskim procesima i vladavinom prava, socioekonomskim razvojem, zdravstvenom skrbi, obrazovanjem, temeljnim uzrocima siromaštva, zapošljavanjem mladih u zemljama podrijetla, socijalnom isključenošću, rodnom ravnopravnošću, klimatskim promjenama, sukobima i pristupom uslugama te da se promiču prava izbjeglica i jača samostalnost;

25.  poziva Komisiju da redovno i javno izvještava Parlament o financiranju programa suradnje povezanih s migracijama u trećim zemljama i njihovim učinkom na ljudska prava i o načinima na koje partnerske zemlje to financiranje upotrebljavaju, uključujući radnu skupinu za instrumente vanjskog financiranja Odbora za vanjske poslove; žali zbog toga što Parlament nije uključen u nadzor kriznih fondova, uključujući uzajamne fondove EU-a; traži da se Parlamentu dodijeli istaknutija uloga u praćenju učinka upotrebe financijskih doprinosa EU-a za ljudska prava u tim trećim zemljama;

26.  smatra da Parlament mora u potpunosti koristiti svoje ovlasti provedbe, nadzora i proračunske kontrole, kao i postupke revizije Europskog revizorskog suda, za razvojne fondove, uzajamne fondove, mogućnosti i druge instrumente financiranja koji se upotrebljavaju za ispunjavanje ciljeva politike EU-a povezanih s migracijama te osigurati da se odluke o financiranju EU-a i povezana dodijeljena sredstva pridržavaju načela zakonitosti i dobrog financijskog upravljanja Unije, u skladu s Financijskom uredbom EU-a(11);

27.  naglašava da je pristup zasnovan na ljudskim pravima primjenjiv na sve stupove NDICI-ja, uključujući odgovor na krizu u stupu brzog odgovora; ponovno naglašava da bi potrošnja povezana s migracijama u NDICI-ju trebala indikativno biti 10 % te da bi se aktivnosti povezane s migracijama u okviru NDICI-ja trebale usredotočiti na rješavanje temeljnih uzroka nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja te na potporu povećanoj suradnji radi omogućivanja sigurnih, urednih, zakonitih i odgovornih migracija, kao i na provedbu planiranih i dobro vođenih migracijskih politika i upravljanja; naglašava da je NDICI vanjski instrument i da bi trebalo postojati jasno razgraničenje između unutarnjih i vanjskih migracijskih politika, instrumenata i fondova EU-a; ističe da bi konačni sporazum o aktivnostima povezanima s migracijama u NDICI-ju trebao biti horizontalno usklađen s unutarnjim fondovima EU-a, kao i s instrumentom pretpristupne pomoći (IPA) kako bi se izbjegla preklapanja; napominje da bi se djelovanje povezano s migracijama u kriznim situacijama putem stupa djelovanja brzog odgovora trebalo posebno usmjeravati na potrebe koje se odnose na prisilno raseljavanje, uključujući potporu zajednicama domaćinima, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i načelima; u tom pogledu ustraje u potrebi osiguravanja da višegodišnji financijski okvir 2021. – 2027. bude popraćen čvrstim okvirom ljudskih prava za utvrđivanje, provedbu i praćenje budućih programa suradnje u području migracija kako bi se isplata sredstava EU-a povezala s obvezama u području ljudskih prava;

IV.Ciljevi vanjske politike EU-a o ljudskim pravima i migracijama

28.  podsjeća na obvezu EU-a i njegovih država članica u okviru Globalnog sporazuma o izbjeglicama da dijele odgovornost za učinkovitu i sveobuhvatnu zaštitu izbjeglica i da smanje pritisak na zemlje domaćine; u tom pogledu naglašava da bi EU i njegove države članice trebali povećati obveze u pogledu preseljenja, pritom jamčeći da preseljenje ne bude uvjetovano suradnjom tranzitne zemlje u pogledu ponovnog prihvata ili granične kontrole te pojačati sigurne i zakonite putove i spriječiti prisilno vraćanje izbjeglica iz zemalja domaćina; poziva EU i njegove države članice da doprinesu bolje strukturiranom i znatnijem financiranju zajednica i zemalja koje prihvaćaju najviše izbjeglica; ponovno ističe važnost potpune provedbe 23 ciljeva Globalnog sporazuma za sigurne, propisne i zakonite migracije; smatra da Parlament mora izvršavati propisan nadzor obaju sporazuma koje provodi EU;

29.  traži od EU-a i njegovih država članica da vode migracijsku politiku koja u potpunosti odražava ljudska prava migranata i izbjeglica kako su sadržana u međunarodnom, regionalnom i nacionalnom pravu; poziva ESVD, Komisiju i države članice da surađuju s trećim zemljama u pogledu prava migranata kao integralne dimenzije politike EU-a o ljudskim pravima; ustraje u tome da bi veza između ljudskih prava i migracija trebala biti na odgovarajući način obuhvaćena okvirom bilateralnih dijaloga EU-a i relevantnih zemalja o ljudskim pravima; poziva delegacije EU-a u tim zemljama da pomno prate prava migranata, posebno u tranzitnim zemljama, kao i prava izbjeglica i interno raseljenih osoba; ističe hitnu potrebu za stvaranjem i jačanjem sigurnih i zakonitih putova migracija i zaštite kako bi se zajamčila ljudska prava i izbjegli gubici života; ustraje u potrebi za proaktivnim angažiranjem EU-a u zemljama u kojima su borci za ljudska prava i organizacije civilnog društva i organizacije zasnovane u zajednicama, uključujući one koji štite živote migranata i tražitelja azila koji su u opasnosti, pod prijetnjom ili su kriminalizirani zbog svojeg legitimnog rada;

30.  traži od EU-a da provede globalnu kampanju kako bi se pružila potpora sveopćoj ratifikaciji Ženevske konvencije u pogledu statusa izbjeglica i njezina protokola iz 1967.; apelira na države članice da budu predvodnice, pridržavajući se Konvencije UN-a o pravima radnika migranata, koja je jedna od temeljnih konvencija UN-a u području ljudskih prava;

31.  smatra da na multilateralnim forumima EU mora preuzeti vodeću ulogu u podupiranju razvoja politike i normi u vezi s pravima migranata; ističe ključnu ulogu međunarodnih organizacija, regionalnih tijela i nevladinih organizacija kao što su Međunarodni odbor Crvenoga križa, visoki povjerenik UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Agencija UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) te OHCHR i posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava migranata; poziva Komisiju i države članice da povećaju financijsku i političku potporu tim organizacijama i tijelima;

32.  traži od EU-a da u osmišljanje, provedbu i evaluaciju projekata koji se provode u trećim zemljama uključi dijasporu, pogođene zajednice, organizacije pod vodstvom izbjeglica i migranata, posebno one koje vode žene, te predstavnike civilnog društva;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 189, 27.6.2014., str. 93. (2) SL C 215, 19.6.2018., str. 111. (3) SL C 294, 12.8.2016., str. 18. (4) SL C 346, 21.9.2016., str. 47. (5) SL C 58, 15.2.2018., str. 9. (6) SL C 101, 16.3.2018., str. 47. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0323. (8) Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 17.). (9) Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624 (SL L 295, 14.11.2019., str. 1.). (10) Uredba (EU) 2019/1240Europskog Parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o uspostavi europske mreže časnika za vezu zaduženih za imigraciju (SL L 198, 25.7.2019., str. 88.). (11) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o izvješćima Komisije o Turskoj za 2019. i 2020. (2019/2176(INI))

P9_TA(2021)0243 A9-0153/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. listopada 2020. o politici proširenja EU-a (COM(2020)0660) i popratno izvješće o Turskoj za 2020. godinu (SWD(2020)0355),

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005. te činjenicu da pristupanje Turske EU-u, što vrijedi za sve zemlje kandidatkinje, ovisi o potpunom zadovoljavanju kriterija iz Kopenhagena i potrebi normalizacije odnosa sa svim državama članicama, uključujući Republiku Cipar,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 29. svibnja 2019. o politici proširenja EU-a (COM(2019)0260) i popratno izvješće o Turskoj za 2019. godinu (SWD(2019)0220),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. veljače 2020. naslovljenu „Poboljšanje pretpristupnog procesa – vjerodostojna perspektiva pristupanja EU-u za zemlje zapadnog Balkana” (COM(2020)0057),

–  uzimajući u obzir izjavu nekadašnje Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. nakon izjave Turske pri potpisivanju Protokola iz Ankare 29. srpnja 2005., koji obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora, te uzimajući u obzir potrebu da Turska nastavi s normalizacijom svojih odnosa sa svim državama članicama i u potpunosti provede Dodatni protokol za proširenje Sporazuma iz Ankare na sve države članice uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe, uključujući ograničenja na prijevozna sredstva, bez prejudiciranja i bez diskriminacije,

–  uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku pa time i obvezu Turske da provede sve presude europskih sudova, uključujući i Europski sud za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. lipnja 2018. i 18. lipnja 2019. o proširenju i procesu stabilizacije i pridruživanja, zaključke Vijeća od 15. srpnja i 14. listopada 2019. o neovlaštenim aktivnostima bušenja koje Turska provodi u istočnom Sredozemlju, zaključke Europskoga vijeća od 12. prosinca 2019., 1.i 2. te 15. i 16. listopada 2020., izjavu ministara vanjskih poslova EU-a od 15. svibnja 2020. i njihovu videokonferenciju od 14. kolovoza 2020. o stanju u istočnom Sredozemlju, ishod neformalnog sastanka ministara vanjskih poslova EU-a u Gymnichu održanog 27. i 28. kolovoza 2020. te sve prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskoga vijeća,

–  uzimajući u obzir izjavu UNESCO-a od 10. srpnja 2020. o Aji Sofiji (Istanbul),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. ožujka 2021. o stanju političkih, gospodarskih i trgovinskih odnosa između EU-a i Turske (JOIN(2021)0008),

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenice za ljudska prava pri Vijeću Europe od 19. veljače 2020. nakon njezina posjeta Turskoj od 1. do 5. srpnja 2019.,

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Cipru, uključujući Rezoluciju 550 (1984) i Rezoluciju 789 (1992),

–  uzimajući u obzir Izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. travnja 2020. o četvrtom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2020)0162),

–  uzimajući u obzir Svjetski indeks slobode medija iz 2020. koji su sastavili Reporteri bez granica, na kojemu Turska zauzima 154. mjesto od ukupno 180 zemalja, te izvješće o Turskoj za 2020. godinu u sklopu Bertelsmannova indeksa transformacije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(1),

–   uzimajući u obzir mišljenja Venecijanske komisije Vijeća Europe, posebno ona od 10. i 11. ožujka 2017. o promjenama Ustava koje je usvojila Velika narodna skupština Turske 21. siječnja 2017. i o kojima se trebalo odlučivati na nacionalnom referendumu 16. travnja 2017., o mjerama utvrđenima u nedavnim hitnim dekretima u pogledu slobode medija te o dužnostima, nadležnostima i djelovanju mirovnih sudova u kaznenim predmetima, od 6. i 7. listopada 2017. o odredbama Hitnog dekreta br. 674. od 1. rujna 2016. o provedbi lokalne demokracije u Turskoj, od 9. i 10. prosinca 2016. o hitnim dekretima br. 667 – 676 koji su doneseni nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. te od 14. i 15. listopada 2016. o suspenziji drugog stavka članka 83. Ustava (parlamentarna nepovredivost),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, osobito one od 13. ožujka 2019. o izvješću Komisije o Turskoj za 2018.(2) od 19. rujna 2019. o stanju u Turskoj, s naglaskom na smjenjivanju izabranih gradonačelnika(3) , od 24. listopada 2019. o turskoj vojnoj operaciji na sjeveroistoku Sirije i njezinim posljedicama(4) i od 17. rujna 2020. o pripremi izvanrednog sastanka Europskog vijeća s naglaskom na opasnoj eskalaciji i ulozi Turske u istočnom Sredozemlju(5) i od 26. studenoga 2020. o eskalaciji napetosti u Varoshi nakon nezakonitih mjera Turske i hitne potrebe za nastavkom razgovora(6),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0153/2021),

A.  budući da je Turska povezana s EU-om Sporazumom o pridruživanju iz 1964.(7), a carinska unija uspostavljena je 1995., budući da je Europsko vijeće u prosincu 1999. Turskoj odobrilo status zemlje kandidatkinje, a pregovori o pristupanju otvoreni su u listopadu 2005., budući da od 1999. Turska uživa najambiciozniji i međusobno najzahtjevniji model odnosa koji EU može ponuditi nekoj zemlji, a to je kandidatski status za članstvo u EU-u; budući da se od Turske, kao zemlje kandidatkinje i važnog partnera EU-a, očekuje da poštuje kriterije iz Kopenhagena, da ih se pridržava, te da slijedi najviše standarde demokracije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, uključujući poštovanje međunarodnih konvencija kojima EU pristupa; budući da se time pretpostavlja potreba da se u okviru naprednog procesa pristupanja jasno obveže na reforme koje se zahtijevaju u okviru raznih otvorenih poglavlja te da je stoga potrebno postupno se uskladiti s pravnom stečevinom EU-a i u svim aspektima približiti se vrijednostima, interesima, standardima i politikama EU-a; budući da status zemlje kandidatkinje podrazumijeva potrebu za ostvarivanjem i održavanjem dobrosusjedskih odnosa s EU-om i njegovim državama članicama bez pravljenja razlike među njima; budući da je Turska, kao zemlja kandidatkinja i u okviru procesa pristupanja, poduzela niz važnih reformi koje su tijekom određenog razdoblja pružile nadu za napredak prema članstvu u EU-u; budući da je tijekom svih tih godina pristupni proces uživao snažnu podršku EU-a, kako političku tako i financijsku;

B.  budući da je poštovanje načela vladavine prava i međunarodnog prava, uključujući prije svega diobu vlasti, borbu protiv korupcije i organiziranoga kriminaliteta, slobodu udruživanja i mirnoga prosvjedovanja, slobodu izražavanja i prava etničkih i drugih manjina i zajednica, ključni element za dobre odnose između EU-a i Turske;

C.  budući da analiza izvješća Komisije o Turskoj od 2014., posebno izvješća za 2019. i 2020., pokazuje da se turska vlada nažalost sve više i brže udaljava od vrijednosti EU-a i njegovog normativnog okvira, što je u suprotnosti s očekivanjima od zemlje kandidatkinje, i to ne samo domaćim demokratskim nazadovanjem, nego i agresivnim vanjskopolitičkim potezima, uključujući nezakonite radnje usmjerene protiv država članica EU-a; budući da ta izvješća ukazuju na to da Turska nije provela preporuke iz prethodnih izvješća te ističu nedostatak angažmana turske strane i dovode u pitanje njezinu želju za pristupanjem Uniji; budući da su se sa zabrinutošću i kritički u vezi s općim nazadovanjem u Turskoj izrazile i druge relevantne međunarodne organizacije kao što je Vijeće Europe i međunarodne organizacije za ljudska prava; budući da je odraz toga i sve veći broj predmeta i ključnih presuda Europskoga suda za ljudska prava; budući da je to nazadovanje uočeno u trima glavnim područjima, a to su: slabljenje vladavine prava i temeljnih prava, reforme institucionalnog okvira i povezane reforme te vanjska politika koja postaje sve konfliktnija te umjesto dijaloga i diplomacije sve više naginje militantnim opcijama; budući da u svim tim trima područjima postoji jasno odstupanje od standarda, politika i interesa EU-a;

D.  budući da je u svojem prethodnom godišnjem izvješću Parlament naglasio svoju zabrinutost zbog razvoja događaja u Turskoj i ozbiljnog nazadovanja te je zatražio od Turske da se suzdrži od bilo kakvih radnji kojima bi se kršila suverenost i suverena prava država članica EU-a, kao i od svih provokacija koje bi ugrozile mogućnost konstruktivnog i iskrenog dijaloga, te je pozvao Komisiju i države članice da formalno obustave pristupne pregovore s Turskom u skladu s pregovaračkim okvirom; budući da Parlament ostaje predan demokratskom i političkom dijalogu s Turskom; budući da je Parlament u više navrata pozivao na otvaranje pregovora o poglavlju 23. o pravosuđu i temeljnim pravima i poglavlju 24. o pravdi, slobodi i sigurnosti u vrijeme kada se turska vlada obvezala na provedbu ozbiljnih reformi; budući da je Parlament značajno smanjio pretpristupno financiranje Turske, u svjetlu nazadovanja demokracije i nesposobnosti poštovanja vladavine prava; budući da je Komisija navela da, kad je riječ o financijskim sredstvima za programe u Turskoj, EU sada pruža minimalnu potporu civilnom društvu i relevantnim dionicima, kao što su novinari i borci za ljudska prava;

E.  budući da je unatoč principijelnom stajalištu Parlamenta i svim trenutačnim okolnostima, Europsko vijeće u još jednom pokušaju obnove naših odnosa u svojim zaključcima od 1. i 2. listopada 2020. Turskoj ponudilo obnovljeni i opsežni pozitivni program pod uvjetom da se nastave konstruktivni napori Turske u obustavi nezakonitih aktivnosti prema Grčkoj i Cipru, da se učine obostrane ustupci, smanje napetosti i prekine agresivno ponašanje; budući da je Europsko vijeće u istim zaključcima istaknulo da će EU, u slučaju ponovljenih jednostranih radnji ili provokacija kojima Turska krši međunarodni zakon, iskoristiti sve instrumente i mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju, uključujući one u skladu s člankom 29. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kako bi obranio svoje interese i interese država članica te shodno tome donio odluke; budući da je Turska nedavno pristala nastaviti preliminarne razgovore s Grčkom kako bi se pokušalo riješiti otvorena pitanja koja utječu na odnose između Turske i Grčke i koja se odnose na grčka suverena prava; budući da je riječ o pozitivnom razvoju događaja koji bi mogao značiti početak novog razdoblja dijaloga i suradnje između Turske i EU-a i njegovih država članica; budući da bi više pozitivnih koraka i inicijativa, a prije svega stvarnih djelovanja Turske, koji nadilaze puke izjave, uvelike doprinijelo ponovnom razumijevanju o budućnosti bilateralnih odnosa; budući da je u tim okolnostima važno promicati izgradnju povjerenja i širi opseg promišljanja o budućnosti odnosa između Turske i EU-a te omogućiti diplomaciji da ispuni težnje i očekivanja u pogledu odnosa EU-a i Turske, uz istodobno održavanje visokog stupnja opreznosti i dijaloga o stanju ljudskih prava u Turskoj;

Opća ocjena pristupnog procesa

1.  s ozbiljnom zabrinutošću primjećuje da se posljednjih godina, iako je Turska zemlja kandidatkinja, njezina vlada stalno i sve više odmiče od vrijednosti i standarda EU-a; usto ističe da su jednostrane mjere na istočnom Sredozemlju te snažne i ponekad provokativne izjave protiv EU-a i njegovih država članica dovele do povijesno niske razine odnosa između EU-a i Turske, pri čemu se njihov odnos pogoršao do te mjere da obje strane moraju temeljito procijeniti trenutačno stanje i okvir tih odnosa kako bi se ponovno uspostavio dijalog u kontekstu uzajamnog povjerenja i suradnje te učinkovito riješili temeljni uzroci aktualnih sukoba;

2.  ističe da su nedostatak političke volje Turske da provede reforme potrebne u okviru procesa pristupanja i njezin neuspjeh u rješavanju ozbiljne zabrinutosti EU-a u pogledu vladavine prava i temeljnih prava duboko i negativno utjecali na proces pristupanja i njegove izglede te doveli do toga da odnosi EU-a i Turske postupno postaju sve više transakcijski i vođeni okolnostima koje gotovo da i ne odražavaju izvorni planirani format postupnog i progresivnog usklađivanja s unaprijed utvrđenim mjerilima; ističe da je rezultat toga otvaranje samo 16 od 35 poglavlja u okviru pristupnih pregovora, a samo je jedno poglavlje privremeno zatvoreno; stoga naglašava da u trenutačnim okolnostima pristupni pregovori Turske nažalost u stvarnosti stoje na mjestu;

3.  vrlo je zabrinut zbog toga što se tijekom godina nenapredovanje Turske prema EU-a pretvorilo u potpuno povlačenje koje karakterizira snažno nazadovanje u trima glavnim aspektima, a to su: i. nazadovanje u pogledu vladavine prava i temeljnih prava, ii. donošenje nazadovnih institucionalnih reformi te iii. vođenje konfliktne i neprijateljske vanjske politike, među ostalim prema EU-u i njegovim državama članicama, posebno Grčkoj i Cipru; nadalje je zabrinut zbog činjenice da to nazadovanje sve češće ide ruku po ruku s eksplicitnom i ponekad agresivnom retorikom usmjerenom protiv EU-a, koju koriste visoki vladini dužnosnici, uključujući samog predsjednika, a koju dodatno potpiruju provladine medijske kuće; u tom kontekstu poziva Tursku da preispita i vjerodostojno pokaže je li iskrena u svojoj namjeri uspostavljanja bliskijih odnosa i usklađivanja s Europskom unijom i putem koji vodi k EU-u, jer je to neizostavan element održivosti čitava pristupnog procesa;

4.  ističe da nijedan poticaj koji bi EU mogao ponuditi ne može zamijeniti prijeko potrebnu političku volju u Turskoj za poštovanje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, a time i članstvo u EU-u; podsjeća da se proces pristupanja temelji na zaslugama i ovisi o objektivnom napretku i konkretnoj predanosti kriterijima iz Kopenhagena, dobrosusjedskim odnosima s državama članicama EU-a i vrijednostima EU-a; prima na znanje dosljednu strategiju otvorenosti i dobre vjere koju je EU usvojio, i koja se nedavno materijalizirala u obliku obnovljenog pozitivnog programa koji je Europsko vijeće predstavilo u listopadu 2020.; nadalje, prima na znanje aktualne diplomatske napore EU-a usmjerene na obnovu sposobnosti za istinskim i učinkovitim dijalogom s Turskom;

5.  prepoznaje da su nedovoljni rezultati jednog sve više stagnirajućeg procesa pristupanja pridonijeli zamoru koji se osjeća na objema stranama te doveli do postupnog udaljavanja i sve većeg nepoštovanja od strane turskih vlasti prema rezultatima Komisijina procesa za praćenje napretka i rezolucijama Parlamenta; podsjeća u tom kontekstu da je Vijeće stalno blokiralo otvaranje poglavlja 23. o pravosuđu i temeljnim pravima i poglavlja 24. o pravdi, slobodi i sigurnosti u vrijeme kada se turska vlada obvezala na provedbu ozbiljnih reformi (doduše to nikad nije učinila) i kada su se mogla koristiti jasna mjerila; ističe, međutim, da blokada Vijeća ne može biti izgovor za nazadovanje posljednjih godina; stajališta je da je proces pristupanja postao sam sebi svrha;

6.   ističe da situacija od posljednjeg izvješća Parlamenta ne da nije bolja nego je još i gora u pogledu unutarnje, institucionalne i vanjske politike; stoga odlučno ustraje da, ako se trenutačni negativni trend hitno i dosljedno ne preokrene, Komisija treba u skladu s pregovaračkim okvirom iz listopada 2005. preporučiti službenu obustavu pristupnih pregovora s Turskom, kako bi obje strane realno i s pomoću strukturiranog i sveobuhvatnog dijaloga na visokoj razini, sagledale prikladnost postojećeg okvira i njegovu sposobnost funkcioniranja ili, ako je to potrebno, istražile nove modele budućih odnosa; priznaje da bi se pregovori u svakom slučaju trebali voditi u dobroj vjeri i da ih se ne smije opstruirati ili minirati samo na temelju kulturnih ili vjerskih razloga;

7.  žali zbog trenutačnog nedostatka razumijevanja između EU-a i Turske, ali ponovno potvrđuje svoje čvrsto uvjerenje da je Turska zemlja od strateške važnosti u političkom, gospodarskom i vanjskopolitičkom smislu, partner koji je ključan za stabilnost šire regije i saveznik s kojim EU želi ostvariti najbolje moguće odnose, među ostalim unutar NATO-a, s ciljem stvaranja stabilnog i sigurnog okruženja u istočnom Sredozemlju koje se temelji na dobrom dijalogu, predanosti, poštovanju i uzajamnom povjerenju; ponovno potvrđuje svoj interes za strateško usklađivanje i konstruktivnu suradnju na temelju zajedničkih vrijednosti i interesa u područjima kao što su vanjska politika i sigurnost, gospodarstvo, trgovina, migracije, klimatske promjene i digitalizacija; razočaran je zbog toga što su sve te mogućnosti za pozitivan odnos narušene trenutačnom politikom vodstva Turske, među ostalim zbog destabilizirajućeg stava Turske u regiji i jednostranih mjera kojima se krši međunarodno pravo;

8.  iskazuje svoju volju za jačanjem i produbljivanjem obostranog znanja i razumijevanja turskog društva i društava država članica, promicanjem kulturnog rasta i društveno-kulturnih razmjena te borbom protiv svih oblika društvenih, vjerskih, etničkih ili kulturnih predrasuda i netolerancije; odlučno ponavlja da su Europska unija i njezine države članice prije svega prijatelji i partneri Turske te turskog stanovništva, s kojima EU dijeli duboke trgovinske, kulturne i povijesne veze; izražava svoju potpunu predanost nastavku pružanja potpore neovisnom civilnom društvu Turske u svim okolnostima i u okviru svih mogućih budućih odnosa; međutim vjeruje da je pristupni proces i dalje najsnažniji instrument za vršenje normativnog pritiska na tursku vladu i vođenje konstruktivnog dijaloga s njome te da je najbolji okvir za održavanje demokratskih i proeuropskih težnji turskog društva i za promicanje konvergencije s EU-om i njegovim državama članicama u pogledu politika i standarda, među ostalim kada je riječ o temeljnim pravima i demokratskim vrijednostima; ističe da će isključivo transakcijski odnos teško doprinijeti napredovanju Turske prema demokratičnijem modelu i da će za to biti potrebna politička volja na najvišoj političkoj razini;

9.  u tom kontekstu naglašava važnost osiguravanja, usporedno sa sposobnošću dijaloga na institucionalnoj razini, bliskih funkcionalnih veza s turskim društvom; stoga potiče Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da prednost daju dinamičnom civilnom društvu u Turskoj i njegovim naporima za promicanje demokracije te da nastave podupirati turske organizacije civilnog društva s pomoću relevantnih financijskih instrumenata, uključujući Instrument pretpristupne pomoći (IPA), s obzirom na to da bi te organizacije mogle doprinijeti stvaranju političke volje potrebne za izgradnju čvrstih temelja za proces integracije u EU; u tom kontekstu ponavlja svoj zahtjev da EU upravlja sredstvima Instrumenta pretpristupne pomoći za političke reforme u Turskoj te da se ta sredstva i dalje usmjeravaju na poticanje dijaloga i pružanje potpore civilnom društvu, nedržavnim akterima i međuljudskim kontaktima, sve dok ta zemlja ne ostvari napredak u pogledu demokracije, vladavine prava i ljudskih prava; potiče nov i neposredan mehanizam konstruktivnog dijaloga s turskim civilnim društvom radi izgradnje uzajamnog povjerenja i održavanja demokratskih i proeuropskih težnji turskog društva, uz poticanje razmjena koje bi se prije svega trebale koncentrirati na demokratizaciju, ljudska prava, vladavinu prava, dobro upravljanje, održivi razvoj, zelenu i digitalnu tranziciju, pritom se oslanjajući na odgovarajuća financijska sredstva EU-a za postizanje stvarnih rezultata; traži od Komisije i ESVD-a da nastave podupirati mlade u Turskoj relevantnim financijskim instrumentima i proširenjem sudjelovanja u programu Erasmus+ i stipendijama Jean Monnet, s ciljem podupiranja, među ostalim, istraživačke suradnje i zajedničke borbe protiv klimatskih promjena, zaštite okoliša i osnaživanja žena u društvu i poslovanju;

Vladavina prava i temeljna prava

10.  izražava duboku zabrinutost zbog ozbiljnog nazadovanja kada je riječ o temeljnim slobodama koje je bacilo svjetlo na tešku situaciju ljudskih prava u Turskoj i daljnje urušavanje demokracije i vladavine prava, što je protivno kriterijima iz Kopenhagena;

11.  smatra da se to ključno područje temeljnih prava i sloboda, koje se nalazi u srži pristupnog procesa, ne može odvojiti i promatrati izolirano od cjelokupnih odnosa i da predstavlja glavnu prepreku napretku u pogledu bilo kakvog pozitivnog programa koji bi se mogao ponuditi Turskoj, što bi također trebalo ovisiti o potpunom poštovanju međunarodnog prava i temeljnih načela dobrosusjedskih odnosa i regionalne suradnje;

12.   naglašava da je pogoršanje temeljnih sloboda u Turskoj nastalo prije razdoblja izvanrednog stanja koje je proglašeno nakon pokušaja državnog udara 2016., koji iznova najoštrije osuđuje; smatra da izvanredne mjere mogu biti opravdane u iznimnim okolnostima, kao što je pokušaj državnog udara, ali da moraju biti razmjerne i ograničene vremenski i opsegom; s dubokom zabrinutošću primjećuje da je, unatoč formalnom ukidanju tog izvanrednog stanja u srpnju 2018., u zakon ugrađeno mnoštvo pravnih odredbi i restriktivnih elemenata izvanrednog stanja te da se stoga učinak izvanrednog stanja na demokraciju i temeljna prava i dalje snažno osjeća, unatoč tome što je egzistencijalna prijetnja odavno i na svu sreću nestala;

13.  izražava duboko žaljenje zbog toga što je taj represivni oblik pravila sada postao namjerna, neumoljiva i sustavna državna politika koja se proteže na sve kritične aktivnosti, poput mirnog političkog aktivizma o pitanjima od značaja za Kurde i Alevite, mirnih prosvjeda i demonstracija koje održavaju bivši zaposlenici javnog sektora, aktivisti za prava žena i prava LGBTI osoba i žrtve izvanrednog stanja, ili čak na događaje koji su se odvijali prije pokušaja državnog udara, primjerice prosvjedi u parku Gezi;

14.  žali što su trenutačne preopširne odredbe o borbi protiv terorizma i zlouporaba protuterorističkih mjera postale okosnica državne politike represije ljudskih prava i kritičkih glasova u zemlji, u suučesništvu sa sudbenom vlašću koja ne može ili ne želi obuzdati zlouporabe ustavnog poretka; žali što je taj široko shvaćen koncept terorizma kako je iskazan u kolektivnim uopćenim optužbama u suprotnosti s osnovnim načelom individualne odgovornosti; s velikom zabrinutošću prima na znanje kontinuirano masovno zatvaranje ljudi, uključujući novinare, borce za ljudska prava i političke protivnike, osuđene ili zadržane u istražnom zatvoru zbog optužbi povezanih s terorizmom, posebno zbog navodnog članstva u terorističkoj organizaciji, na temelju nedostatnih dokaza; iznimno je zabrinut zbog toga što, kako je navedeno prilikom usvajanja univerzalnog periodičnog pregleda, turske vlasti ne planiraju dalje revidirati svoj antiteroristički zakon; stoga apelira na Tursku da svoje zakonodavstvo za borbu protiv terorizma uskladi s međunarodnim standardima kako bi osigurala učinkovitu zaštitu temeljnih prava i sloboda te proporcionalnost i jednakost pred zakonom; prepoznaje da Turska ima legitimne razloge za zabrinutost u pogledu sigurnosti i pravo na borbu protiv terorizma; ističe, međutim, da se to mora učiniti uz potpuno poštovanje vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda; ponavlja svoju oštru i nedvosmislenu osudu nasilnih terorističkih napada za koje je odgovorna Kurdistanska radnička stranka (PKK), koja je od 2002. na EU-ovom popisu terorističkih organizacija; izražava svoju iskrenu sućut turskoj javnosti, a posebno obiteljima 13 turskih građana ubijenih u terorističkom napadu u Gari u Iraku u veljači 2021.;

15.  izražava duboko žaljenje što su turske odredbe i mjere protiv terorizma zadržale brojna ograničenja iz izvanrednog stanja i tako nastavljaju negativno utjecati na ljudska prava i temeljne slobode, uključujući ograničavanje jamstva na pravedno suđenje, produžavanje trajanja istražnog zatvora i omogućavanje daljnjih otpuštanja javnih dužnosnika zbog navodne povezanosti s terorističkim organizacijama;

16.  vrlo je zabrinut što se rasistički desni ekstremistički pokret Ülkücü, poznat kao „Sivi vukovi”, blisko povezan s vladajućom koalicijskom strankom MHP (Stranka nacionalnog pokreta), širi u Turskoj, ali i u državama članicama EU-a; poziva EU i njegove države članice da preispitaju mogućnost da se pokret „Sivi vukovi” doda na EU-ov popis terorističkih skupina, da se njegova udruženja i organizacije zabrane u zemljama EU-a, pomno prate aktivnosti i suzbije utjecaj tog pokreta koji predstavlja izrazitu prijetnju građanima kurdskog, armenskog ili grčkog podrijetla i svima onima koje smatra svojim protivnicima;

17.  smatra da je narušavanje vladavine prava i sustavni nedostatak neovisnosti pravosuđa i dalje jedno od gorućih pitanja i razlog za snažnu zabrinutost; osuđuje to što izvršna vlast sve više nadzire, a političari vrše pritisak, na rad sudaca, državnih odvjetnika, branitelja i odvjetničkih komora; izražava duboku zabrinutost zbog sve većih strukturnih problema koji se odnose na nedovoljnu institucionalnu neovisnost sudstva u korist izvršne vlasti; ukazuje na činjenicu da nepostojanje neovisnosti sudstva, zajedno s obeshrabrujućim učinkom masovnih otpuštanja koje vlada provodi posljednjih godina, predstavljaju ozbiljnu prijetnju vladavini prava i umanjuju sposobnost sudstva u cjelini da osigura učinkovit pravni lijek za zaštitu od kršenja ljudskih prava, bilo općenito ili u pogledu mjera poduzetih tijekom izvanrednog stanja; sa žaljenjem primjećuje da se u tom kontekstu strategijom za reformu pravosuđa i trima narednim zakonodavnim paketima neće moći ostvariti navedeni ciljevi, posebno ako se ne pretoče u stvarne promjene u ponašanju javnih tužitelja i ako se sudskim rješenjima i dalje krše međunarodni standardi; ističe da je potrebna ozbiljna reforma zakonodavne i sudbene vlasti, kako bi se poboljšao pristup pravosudnom sustavu, povećala njegova učinkovitost i osigurala bolja zaštita prava na pravično suđenje u razumnom roku;

18.  osuđuje otpuštanja, masovna premještanja te prisilno uklanjanje oko 30 % turskih sudaca i državnih odvjetnika, što je prouzročilo zabrinjavajuće razine zastrašivanja, samocenzuru i pad ukupne kvalitete pravosudnih odluka; podsjeća da bi sva otpuštanja i imenovanja u pravosuđu trebala podlijegati posebno strogom nadzoru, da bi izvršnoj vlasti trebalo zabraniti uplitanje ili pokušaj utjecanja na pravosuđe te da bi se pri imenovanju sudaca trebala poštovati načela neovisnosti i nepristranosti; izražava duboko žaljenje zbog toga što je tijekom usvajanja rezultata univerzalnog periodičnog pregleda u listopadu 2020., Turska odbila prihvatiti preporuke o uvođenju ustavnog amandmana kojim bi Sudbeno i državnoodvjetničko vijeće (Hâkimler ve Savcılar Kurulu – HSK) postalo neovisno o izvršnoj vlasti; poziva na rješavanje nedostataka u strukturi i procesu odabira članova tog vijeća s ciljem osiguravanja njegove neovisnosti i okončanja njegovih arbitrarnih odluka;

19.  izražava duboku zabrinutost zbog položaja odvjetnika u Turskoj jer je tijekom posljednjih nekoliko godina stotine njih uznemiravano, uhićeno, kazneno gonjeno i osuđeno zbog profesionalnih aktivnosti i zastupanja svojih klijenata, što još i dalje traje; dijeli zabrinutost istaknutu u mišljenju Venecijanske komisije usvojenom u listopadu 2020. o amandmanima iz srpnja 2020. na Zakon o odvjetništvu iz 1969., posebice u pogledu osnivanja više komora u istom gradu; ističe da će to dalje voditi prema politizaciji pravne struke i rezultirati nesukladnošću sa zahtjevom o nepristranosti pravne struke i ugrožavanjem neovisnosti odvjetnika; smatra da bi ta pravna reforma mogla biti dodatni udarac za funkcioniranje pravosuđa i pokušaj oduzimanja ovlasti sadašnjim komorama te iskorjenjivanja preostalih glasova kritike; apelira na turske vlasti da poštuju neovisnost odvjetnika i omogući im slobodno obavljanje posla u skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima; poziva na neposredno i neopozivo oslobađanje svih odvjetnika koji su pritvoreni samo zato što su se bavili pravnom profesijom;

20.  izražava žaljenje zbog smrti odvjetnice Ebru Timtik, nakon 238 dana štrajka glađu kojim je zahtijevala pravedno suđenje nakon što je osuđena za navodno članstvo u terorističkoj organizaciji, dok je njena žalba čekala na rješavanje pred Kasacijskim sudom; podsjeća da je ona, nakon smrti Helin Bölek i İbrahima Gökçeka, dvoje glazbenika benda Grup Yorum, i Mustafe Koçaka četvrti zatvorenik koji je umro ove godine zbog posljedica štrajka glađu kojim su tražili pravedno suđenje; očekuje da će suđenje koje je u tijeku protiv trojice policijskih službenika optuženih za ubojstvo kurdskog odvjetnika za ljudska prava, Tahira Elçija, konačno otkriti sve okolnosti njegove smrti i da će u njegovom slučaju pravda pobijediti;

21.  iznimno je zabrinut zbog toga što tursko pravosuđe i turska vlada ne poštuju presude Europskog suda za ljudska prava i što se niži sudovi sve manje pridržavaju presuda Ustavnog suda; priznaje da je bilo slučajeva u kojima je tursko pravosuđe provelo ponovno suđenje zatvorenicima nakon odluke Europskog suda za ljudska prava; međutim sa žaljenjem primjećuje da ta ponovljena suđenja često ne zadovoljavaju međunarodno priznate standarde pravičnog suđenja, kao što je to bio slučaj s İlhanom Samijem Çomakom; poziva Tursku da zajamči potpuno poštovanje Europske konvencije o ljudskim pravima i pridržavanje relevantnih presuda i presuda Europskog suda za ljudska prava te da surađuje s Vijećem Europe u cilju jačanja vladavine prava, demokracije i temeljnih prava; nada se da će Europski sud za ljudska prava moći odrediti prioritete i ubrzati donošenje presuda u brojnim turskim predmetima koji se vode pred tim sudom, uključujući slučaj novinarke Hanım Büșre Erdal; pozdravlja nedavnu presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju istaknutog pisca Ahmeta Altana, na koju se čekalo od 2017. i u kojoj je utvrđeno da je, među ostalim, došlo do kršenja njegovih prava na slobodu i sigurnost te na slobodu izražavanja; pozdravlja njegovo naknadno puštanje iz zatvora nakon što je turski Kasacijski sud poništio presudu protiv njega i ponovno poziva relevantne turske vlasti da brzo primijene sve ostale presude Europskog suda za ljudska prava; ističe da tursko pravosuđe također zanemaruje odluke koje su donijeli mehanizmi UN-a kao što su Odbor UN-a za ljudska prava i Radna skupina za proizvoljno pritvaranje;

22.  osuđuje uvjete pritvora Fabiena Azoulaya, francuskog državljanina koji je uhićen i osuđen u Turskoj i koji se već više od četiri godine nalazi u zatvoru, u posljednje vrijeme u zatvoru Giresun, u kojem je bio izložen fizičkom nasilju i opetovanom zlostavljanju, kao i pokušaje da ga prisili da se preobrati na islam; snažno osuđuje homofobne i antisemitske motive koji stoje iza njegova opetovanog zlostavljanja; apelira na turske vlasti da bez odgode poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale njegovu zaštitu i premještaj u matičnu zemlju;

23.  žali zbog izostanka djelotvornog pravnog lijeka za masovna otpuštanja koja pogađaju mnoge osobe, među kojima je više od 152 000 državnih službenika, uključujući nastavnike, liječnike, članove akademske zajednice, odvjetnike, suce i tužitelje, koji su otpušteni i trajno im je zabranjeno raditi u javnom sektoru ili čak u svojoj profesiji u cjelini; ističe da ta brojna otpuštanja imaju dugotrajne razorne posljedice na otpuštene osobe i njihove obitelji, uključujući dugotrajnu društvenu i profesionalnu stigmatizaciju; duboko sumnja u učinkovito funkcioniranje Istražnog povjerenstva za mjere izvanrednog stanja kao internog korektora zbog njegove nedovoljne neovisnosti, nepristranosti i učinkovitosti; primjećuje da proizvoljno poništenje putovnica, unatoč određenom postupnom poboljšanju, i dalje predstavlja glavno ograničenje slobode kretanja osoba; poziva turske vlasti na poštovanje prava otpuštenih radnika na obranu kako bi im se osigurao postupak ocjenjivanja u skladu s međunarodnim standardima;

24.  zgrožen je izjavom visokorangiranih predstavnika izvršne vlasti i vladajuće koalicije o mogućem ponovnom uvođenju smrtne kazne koju je Turska ukinula 2004.; upozorava da ovakav potez vrijedan žaljenja nije samo u suprotnosti sa sadašnjim turskim međunarodnim obvezama već nije ni u skladu s postupkom pristupanja EU-u;

25.  ponavlja važnost slobode i neovisnosti medija kao jedne od temeljnih vrijednosti EU-a i temelja svake demokracije; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nerazmjernih i proizvoljnih mjera kojima se ograničava sloboda izražavanja, sloboda medija i pristup informacijama u Turskoj, gdje se zakonodavstvo protiv terorizma često zloupotrebljava u cilju ušutkavanja kritika, te zbog neizdrživog pomanjkanja pluralizma u medijima; potiče Tursku da prioritetno zajamči slobodu medija i slobodu govora na platformama društvenih medija, među ostalim reformom članka 299. Kaznenog zakona (koji se odnosi na vrijeđanje predsjednika), koji se stalno zloupotrebljava za progon pisaca, izvjestitelja, kolumnista i urednika te da odmah oslobodi sve nezakonito pritvorene novinare, pisce, medijske djelatnike i korisnike društvenih medija zbog obavljanja svoje profesije i građanskih prava; primjećuje da, čak iako je prošle godine broj novinara u zatvorima smanjen sa 160 na 70, on je još uvijek vrlo visok te i dalje predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost, te da se prečesto osobe zatvara na temelju neopravdanih osnova; poziva turske vlasti da pokažu nultu stopu tolerancije prema svim slučajevima fizičkog i verbalnog zlostavljanja ili prijetnji upućenih novinarima te da medijskim kućama koje su proizvoljno zatvorene omoguće ponovno otvaranje; duboko je zabrinut zbog odluke pokrajinskog suda u Istanbulu od 20. listopada 2020. kojom se poništava prethodna oslobađajuća presuda i ponovno sudi turskom predstavniku Reportera bez granica Erolu Önderoğluu, borkinji za ljudska prava Şebnem Korur Fincancı te piscu i novinaru Ahmetu Nesinu, koji su optuženi za nekoliko kaznenih djela, uključujući širenje terorističke propagande, zbog njihova sudjelovanja u kampanji solidarnosti s jednim novinskim listom te im prijeti 14,5 godina u zatvoru;

26.  zabrinut je zbog negativnog učinka koji će Zakon o uređivanju internetskih publikacija i suzbijanju kaznenih djela počinjenih tim publikacijama iz srpnja 2020. imati na slobodu izražavanja, jer se njime pružateljima usluga društvenih mreža nameću drakonske obveze, vladi omogućuju široke ovlasti da cenzurira internetski sadržaj i pružaju dodatne osnove za progon korisnika društvenih mreža; prima na znanje ukidanje zabrane za Wikipediju, ali ističe da je više od 400 000 internetskih stranica i dalje blokirano, a nekoliko ograničenja o korištenju društvenih medija ostaje i dalje na snazi;

27.  izražava duboku zabrinutost zbog nedostatka neovisnosti i nepristranosti javnih subjekata kao što su Vrhovno vijeće za radio i televiziju (RTÜK) i Agencija za tiskovno oglašavanje (BİK), koji se koriste kao alati za samovoljno obustavljanje, zabranu, kažnjavanje ili financijsko gušenje medijskih kuća za koje se smatraju da kritiziraju vladu, čime se omogućuje gotovo kompletna kontrola masovnih medija; žali zbog toga što je 2019. godine predsjednički ured za komunikacije ukinuo više od 700 novinarskih iskaznica i zbog teškoća s kojima se lokalni i međunarodni novinari susreću u obavljanju svoje profesije;

28.   pohvaljuje postojanje dinamičnog, pluralističkog, angažiranog i heterogenog civilnog društva u Turskoj unatoč masovnoj političkoj represiji jer je ono jedna od rijetkih preostalih mogućnosti kontrole nad turskom vladom i može pomoći zemlji da se suprotstavi dubokim političkih i društvenim izazovima; duboko je zabrinut zbog daljnjeg nazadovanja koje utječe na slobodu okupljanja i udruživanja te osuđuje proizvoljno zatvaranje organizacija civilnog društva, uključujući istaknute nevladine organizacije i medije za ljudska prava; u tom kontekstu osuđuje novi Zakon o sprečavanju financiranja širenja oružja za masovno uništenje iz prosinca 2020., kojim se turskom Ministarstvu unutarnjih poslova i predsjedniku daje široka ovlast za ograničavanje aktivnosti nevladinih organizacija, poslovnih partnerstava, neovisnih skupina i udruga te se čini da mu je cilj daljnje sužavanje djelovanja, ograničavanje i kontrola civilnog društva; snažno podupire poziv nekoliko posebnih predstavnika UN-a upućen turskoj vladi da preispita to zakonodavstvo kako bi se zajamčilo poštovanje međunarodnih obveza Turske u pogledu ljudskih prava; poziva Tursku da glasove kritike ili neslaganja, uključujući borce za ljudska prava, pripadnike akademske zajednice i novinare smatra osobama koje daju dragocjen doprinos socijalnom dijalogu, umjesto faktorima destabilizacije;

29.  žali zbog masovnog narušavanja akademske slobode u Turskoj, naročito zbog kontinuiranog kršenja prava Akademika za mir usprkos rješenju Ustavnog suda iz srpnja 2019., te zbog izmjena turskog Zakona o Vijeću za visoko obrazovanje, kojima su povrh onih već na snazi u zakon dodane nove restriktivne mjere;

30.  osuđuje što su turske vlasti nasilno ugušile prosvjed zbog imenovanja rektora Sveučilišta Boğaziçi od strane vlade; zgrožen je masovnim pritvaranjem studenata, prekomjernom uporabom sile od strane policije u mirnim prosvjedima, odlukom guvernera Istanbula da selektivno zabrani sve vrste sastanaka i demonstracija na području koje okružuje sveučilište, prikazivanjem prosvjednika, bivših i sadašnjih studenata te članova akademske zajednice, kao terorista, te napadima na LGBTI skupine; poziva Tursku da odbaci optužbe i pusti na slobodu one koji su proizvoljno pritvoreni zbog ostvarivanja svojeg prava na mirno okupljanje;

31.  apelira na Tursku da se suzdrži od pritvaranja i progona novinara i boraca za ljudska prava kako bi ih zastrašila ili ih odvratila od slobodnog izvješćivanja o pitanjima ljudskih prava; apelira na Tursku da žurno i neovisno istraži prijavljene slučajeve zastrašivanja i zlostavljanja boraca za ljudska prava, novinara, pripadnika akademske zajednice i aktivista civilnog društva te da odgovorne za te činove pozove na odgovornost;

32.  izrazito je zabrinut zbog stalnih napada i pritiska na oporbene stranke u Turskoj, i osuda koje se izriču članovima oporbe kao i zlouporabe financijskih sredstava i administrativnih nadležnosti države od strane trenutačne vlade, čime se podriva pravilno funkcioniranje demokratskog sustava; poziva glavne turske stranke da nastave svoja demokratska i parlamentarna nastojanja za promicanje europskog puta za Tursku u okviru zakona i turskog Ustava;

33.  s velikom zabrinutošću primjećuje način na koji turske vlasti posebno i dosljedno imaju na meti Narodnu demokratsku stranku (HDP) i njezine organizacije mladeži; oštro osuđuje optužnicu turskog tužitelja Kasacijskog suda pred Ustavnim sudom kojom se traži raspuštanje HDP-a i politička zabrana za više od 600 članova HDP-a; naglašava da bi to, osim ozbiljne političke pogreške u srednjoročnom razdoblju, predstavljalo nepovratan udarac za pluralizam i demokratska načela, čime bi se milijune glasača u Turskoj ostavilo bez zastupljenosti; oštro osuđuje nastavak pritvora od studenoga 2016. bivših supredsjednika HDP-a Figen Yüksekdağ i Selahattina Demirtașa, koji je ujedno vođa oporbe i bivši predsjednički kandidat, te bivše gradonačelnice Diyarbakıra Gülten Kışanak; podsjeća na presudu Europskog suda za ljudska prava od 20. studenoga 2018. o slučaju Demirtaşa, potvrđenu presudom Velikog vijeća od 22. prosinca 2020. kojom se turske vlasti pozivaju da ga odmah puste na slobodu; osupnut je stalnim nepoštovanjem te obvezujuće presude Europskog suda za ljudska prava; osuđuje nedavnu odluku 46. prvostupanjskog kaznenog suda u Istanbulu Bakırköy da se Selahattin Demirtaş osudi na tri i pol godine zatvora zbog navodnog vrijeđanja predsjednika, što je jedna od najduljih kazni izrečenih za takve optužbe; žali zbog toga što je 7. siječnja 2021. 22. porotni sud u Ankari prihvatio još jednu optužnicu protiv ukupno 108 političara, uključujući g. Demirtaşa i gđu Yüksekdağ zbog njihove navodne uloge u prosvjedima u Kobaneu u listopadu 2014., iako se temelji na istim činjenicama i incidentima za koje je Veliko vijeće već smatralo da nisu dovoljni razlozi za njegovo pritvaranje; također osuđuje opetovano korištenje opoziva parlamentarnog statusa oporbenih zastupnika, čime se ozbiljno šteti ugledu parlamenta kao demokratske institucije; zabrinut je zbog toga što glavni državni odvjetnik u Ankari priprema istrage za ukidanje parlamentarnih imuniteta još devet zastupnika HDP-a, uključujući sadašnju supredsjednicu HDP-a Pervin Buldan, Meral Danış Beştaş, Hakkıja Saruhana Oluça, Garu Paylana, Hüdu Kaya, Sezaija Temellija, Serpil Kemalbay Pekgözegü, Pero Dündar i Fatmu Kurtulan, kako bi im se moglo suditi zbog navodne uloge u prosvjedima u Kobaneu 2014.; ističe slučaj Cihana Erdala, člana pokreta mladih turske stranke Zelenih/Lijevih koji je, dok je nakratko posjetio Tursku kako bi vidio svoju obitelj, uhićen i pritvoren 25. rujna 2020., samo zato što je šest godina prije svog uhićenja bio član Narodne demokratske stranke (HDP); osuđuje odluku da se zastupniku iz redova HDP-a Ömeru Faruku Gergerlioğluu oduzme zastupnički mandat i parlamentarni imunitet te osuđuje njegovo naknadno uhićenje u prostorima Velike narodne skupštine Turske; smatra da je ta odluka odmazda za njegov aktivizam u području ljudskih prava, među ostalim i zbog činjenice da je u parlamentu iznosio raširene tvrdnje o tjelesnom pregledu i uznemiravanju u zatvorima i policijskom pritvoru te da je protiv toga pokrenuo kampanju na društvenim medijima;

34.  vrlo je zabrinut zbog sve većeg pritiska na glavnu oporbenu stranku (CHP) i njezinog vođu Kemala Kılıçdaroğlua, uključujući zapljenu stranačkih brošura temeljem sudskog naloga, zahtjev za skidanje imuniteta vođi stranke na osnovi njegovih političkih izjava, javne prijetnje ili čak fizičke napade; ponavlja svoju ozbiljnu zabrinutost zbog kontinuiranog političkog i sudskog uznemiravanja Canan Kaftancıoğlu, predsjednice istanbulskog pokrajinskog ogranka stranke CHP, koja je u rujnu 2019. osuđena na gotovo 10 godina zatvora zbog politički motiviranog slučaja, za koji se još čeka odluka Vrhovnog suda, i protiv koje je u novom političkom predmetu u prosincu 2020. podignuta optužnica za kazneno djelo za koji je zaprijećena zatvorska kazna u trajanju od još deset godina, te također obuhvaća četiri novinara iz dnevnog lista Cumhuriyet; pozdravlja činjenicu da je zastupnik iz stranke CHP Enis Berberoğlu povratio svoj zastupnički mandat i parlamentarni imunitet u skladu s drugom presudom Ustavnog suda od 21. siječnja 2021., s obzirom na to da su niži sudovi zanemarili njegovu prethodnu presudu;

35.  poziva turska relevantna tijela da oslobode sve zatvorene borce za ljudska prava, novinare, odvjetnike, pripadnike akademske zajednice i ostale koji su pritvoreni na neutemeljenim optužbama i omogući im da svoj posao obavljaju u svim okolnostima bez prijetnji i prepreka; poziva Komisiju i države članice da povećaju svoju zaštitu i potporu namijenjenu za borce za ljudska prava u Turskoj, pa i dodjelom bespovratnih sredstava za hitnu pomoć; osuđuje nedavnu odluku Regionalnog prizivnog suda u Istanbulu kojim se potvrđuju dugotrajne zatvorske kazne izrečene borcima za ljudska prava u slučaju Büyükada za optužbe povezane s terorizmom, usprkos nepostojanju bilo kakvog dokaza kriminalne aktivnosti i činjenici da su navodi protiv ovih optuženika više puta dokazano opovrgnuti, uključujući vlastitim dokazom države; smatra taj slučaj još jednim primjerom neprijateljskog okruženja protiv organizacija civilnog društva i trenutačnog utjecaja otrovnog političkog diskursa koji dovodi do pristranih sudskih odluka; osuđuje ponovno uhićenje pisca Ahmeta Altana u studenome 2019., samo tjedan dana nakon njegova oslobađanja iz pritvora koji je trajao duže od tri godine; duboko je zabrinut zbog uznemiravanja Öztürka Türkdoğana, poznate ličnosti u području ljudska prava i supredsjednika organizacije İnsan Hakları Derneği (Udruženje za ljudska prava (İHD), koji je nedavno uhićen tijekom pretresa u njegovu domu u vezi s tajnom istragom te je kasnije pušten na slobodu;

36.  oštro osuđuje ponovno uhićenje Osmana Kavale, istaknutog i uglednog čelnika civilnog društva, samo nekoliko sati nakon njegova oslobađanja u veljači 2020. te nastavak pritvora koji traje već više od tri godine za lažne optužbe i uz očito odbijanje da se postupa u skladu s pravomoćnom presudom Europskog suda za ljudska prava i naknadnim apelima Odbora ministara Vijeća Europe; smatra novi slučaj i optužnicu protiv njega i američkog profesora Henryja Barkeyja – za navodnu špijunažu i pokušaj rušenja turskog ustavnog poretka – neosnovanima i bez ikakvih dokaza te time i politički motiviranima; osupnut je nedavnim sudskim odlukama, kao što su presuda Prizivnog suda u Istanbulu od 22. siječnja 2021. kojom je poništena prethodna presuda o oslobođenju te presuda u ponovnom suđenju u predmetu Gezi Park te odluka Suda u Istanbulu od 5. veljače 2021. o spajanju tog novootvorenog predmeta s drugim predmetom o špijunaži, uz potpuno ignoriranje presude Europskog suda za ljudska prava; ističe da je Europski sud za ljudska prava već donio presudu u predmetu Gezi te da spajanje oba predmeta stoga čini nastavak istražnog zatvora još apsurdnijim i nezakonitim; zgrožen je odlukom Sudbenog i državnoodvjetničkog vijeća (HSK) da se istraže trojica sudaca istanbulskog 30. suda za teška kaznena djela koji su prošle veljače oslobodili Kavalu i ostale optužene u predmetu o parku Gezi zbog nedostatka dokaza; zgrožen je što je, s druge strane, bivši zamjenik istanbulskog javnog tužitelja Hasan Yılmaz, koji je odgovoran za podizanje druge optužnice protiv Kavale, kasnije imenovan zamjenikom ministra pravosuđa;

37.  vrlo je zabrinut zbog stalnih navoda o nasilnim uhićenjima, premlaćivanjima, mučenju, lošem postupanju te okrutnom i nehumanom ili ponižavajućem postupanju tijekom policijskog ili vojnog pritvora i u zatvoru, kao i slučajevima prisilnih nestanaka u posljednje četiri godine, zbog propusta državnih odvjetnika da provedu smislenu istragu o takvim navodima te zbog prevladavajuće kulture nekažnjavanja upletenih članova snaga sigurnosti i javnih dužnosnika; poziva tursku vladu da razjasni sudbinu stotina nestalih osoba i konačno pruže odgovore grupi Cumartesi Anneleri (Subotnje majke) koja se okupila više od 800 puta kako bi zatražila pravdu; apelira na turske vlasti da istraže postojane i vjerodostojne navode o mučenjima ili lošem postupanju u pritvoru i odgovorne osobe privedu pravdi: poziva Tursku da slijedi politiku nulte tolerancije u pogledu mučenja; poziva Tursku da okonča sve pritvore bez mogućnosti komuniciranja i pritvore na nezakonitim lokacijama; zgrožen je navodima o praksi uhićenja trudnica i žena koje su nedavno rodile te apelira na Tursku da ih oslobodi i okonča praksu njihovih uhićenja prije ili neposredno nakon poroda; ukazuje na nestanak bivšeg zaposlenika javnog sektora Yusufa Bilgea Tunça čiji je nestanak prijavljen u kolovozu 2019.; vrlo je zabrinut zbog sve brojnijih izvješća o sustavnoj zloupotrebi ponižavajućih tjelesnih pregleda u mjestima pritvora i zatvorima, posebno nad osumnjičenicama i pritvorenicima;

38.  izražava zabrinutost zbog novog zakonodavstva prema kojem će turskoj policiji biti dopušteno koristiti se vojnom opremom, uključujući teško oružje i opremu za tajne službe, za reagiranje na javne izgrede i upravljanje događajima koji prijete nacionalnoj sigurnosti bez ikakvih dodatnih procedura;

39.  primjećuje da je u svjetlu pandemije bolesti COVID-19 zakonodavni paket omogućio na diskriminirajući način rano uvjetno oslobađanje do 90 000 zatvorenika, ali ne i onih zadržanih u istražnim zatvorima zbog navodnih kaznenih djela povezanih s terorizmom, uključujući odvjetnike, novinare, političare, borce za ljudska prava, jer oni po tim mjerama ne ispunjavanju uvjete za ranije puštanje na slobodu;

40.  osuđuje sva prisilna izručenja, otmice ili nasilna odvođenja turskih građana koji borave izvan Turske iz političkih razloga, čime se krši načelo vladavine prava i ljudskih prava; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što turska vlada iskorištava svoj utjecaj kako bi osigurala prisilno vraćanje svojih građana, čime krši međunarodno pravo, pri čemu u nekim slučajevima ugrožava domaće pravne postupke za izručenje, te apelira na EU da se pozabavi tim pitanjem; osuđuje sve pokušaje upotrebe nasilja, uznemiravanja ili vršenja pritiska na članove oporbe i političare turskog podrijetla, kao i intelektualce, političare i aktiviste općenito u Europi;

41.  zabrinut je zbog toga što pučki pravobranitelj i turska institucija za ljudska prava i jednakost ne ispunjavaju kriterije Pariških načela ili opće političke preporuke br. 2 i 7 Europske komisije protiv rasizma i netolerancije u pogledu statuta, strukture, funkcije, aktivnosti, financijske i operativne neovisnosti, neovisnosti članova odbora te prihvatljivosti i članstva;

42.  prima na znanje nedavno doneseni akcijski plan za ljudska prava koji bi se trebao provesti tijekom dvogodišnjeg razdoblja, kojim se obećava niz pravnih reformi i obuhvaća devet glavnih ciljeva, 50 ciljeva i gotovo 400 mjera, od posebnih i tehničkih obveza do, u velikoj mjeri, općih i dvosmislenih izjava; ističe da se akcijskim planom, iako se tvrdi da se rješavaju ključna pitanja kao što su neovisnost pravosuđa, sloboda izražavanja i udruživanja te zaštita ranjivih skupina, ne rješavaju ključni nedostaci u pogledu stanja ljudskih prava i vladavine prava u Turskoj, s obzirom na to da on, među ostalim ključnim pitanjima, ne uključuje mjere kojima je cilj zaustaviti zloupotrebu optužbi povezanih s terorizmom, okončati proizvoljna pritvaranja ili osigurati usklađenost s presudama Europskog suda za ljudska prava; smatra da će svaki akcijski plan pružiti priliku za poboljšanje cjelokupne situacije samo ako se pretvori u stvarne i vjerodostojne mjere za rješavanje cijelog niza izazova u području ljudskih prava i vladavine prava; potiče tursku vladu da osigura jasniji raspored za njegovu učinkovitu provedbu te da u osmišljavanje svih relevantnih politika o tom pitanju uključi organizacije civilnog društva i relevantne dionike;

43.  zabrinut je zbog raširene korupcije u Turskoj; ističe da se u izvješću Komisije navodi kako nije pronađena niti jedna naznaka napretka u rješavanju brojnih propusta u turskom antikorupcijskom okviru i poziva Tursku da iznese učinkovitu strategiju i akcijski plan borbe protiv korupcije; primjećuje da je potrebno poboljšati odgovornost i transparentnost javnih institucija; primjećuje da je Turska ostvarila ograničen napredak u borbi protiv organiziranog kriminala; poziva Tursku da uskladi svoje zakonodavstvo o zaštiti podataka sa standardima EU-a kako bi mogla surađivati s Europolom i da poboljša propise o borbi protiv pranja novca, financiranja terorizma i kiberkriminala;

44.  i dalje je duboko zabrinut zbog situacije na jugoistoku Turske i kurdskog pitanja, kojima se posvećuje manja pozornost nego što zaslužuju, posebno kad je riječ o zaštiti ljudskih prava, političkom sudjelovanju, slobodi izražavanja i slobodi uvjerenja; zabrinut je zbog ograničenja prava novinara i boraca za ljudska prava koji rade na kurdskome pitanju i zbog kontinuiranog pritiska na kurdske medije, kulturne i jezične institucije i izražavanje u cijeloj zemlji, što vodi do daljnjeg smanjenja kulturnih prava; zabrinut je zbog toga što su govor mržnje i prijetnje usmjerene protiv građana kurdskog podrijetla i dalje ozbiljan problem; ističe da je hitno potrebno nastaviti s vjerodostojnim političkim procesom koji bi uključivao sve relevantne strane i demokratske snage i koji bi doveo do mirnog rješavanja kurdskog pitanja; posebno je zabrinut zbog dugotrajne nepovoljne situacije kurdskih žena, pogoršane predrasudama zbog njihovog etničkog i jezičnog identiteta, zbog čega su i dalje marginalizirane u pogledu svojih građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava; poziva Tursku da kurdskim ženama zajamči potpuni pristup jednakim pravima i mogućnostima; poziva Tursku da hitno istraži sve ozbiljne navode o povredama ljudskih prava, ubojstvima i prisilnim nestancima te da međunarodnim promatračima omogući provedbu aktivnosti neovisnog praćenja; zabrinut je zbog nedavnih masovnih racija i pritvaranja u Diyarbakıru, koji su bili usmjereni protiv odvjetnika, političara i aktivista za ljudska prava te zbog zatvaranja pet osoba iz civilnog društva uključujući i dr. Șeyhmusa Gökalpa, visokog počasnog člana odbora Turskog udruženja liječnika; apelira na Tursku da osigura brzu, neovisnu i nepristranu istragu navoda o mučenju dvojice mještanina u Vanu, Serveta Turguta i Osmana Şıbana, nakon što ih je turska žandarmerija pritvorila 11. rujna 2020., što je dovelo do smrti prvoga i teških ozljeda drugog;

45.  potiče tursku vladu da zaštiti prava manjina i ranjivih skupina, uključujući žene i djecu, LGBTI osobe, izbjeglice, etničke manjine kao što su Romi, turski državljani grčkog i armenskog podrijetla te vjerske manjine kao što su kršćani, Židovi ili Aleviti; stoga poziva Tursku da hitno uvede sveobuhvatno zakonodavstvo protiv diskriminacije, uključujući zabranu diskriminacije na temelju etničkog podrijetla, vjere, jezika, državljanstva, seksualne orijentacije i rodnog identiteta te mjere protiv rasizma, homofobije i transfobije;

46.  oštro osuđuje odluku turske vlade da se povuče iz Istanbulske konvencije, čime se Turska još više udaljava od standarda EU-a i međunarodnih standarda te se ozbiljno dovode u pitanje njezine obveze u pogledu sprečavanja nasilja nad ženama i promicanja prava žena, što je jasan znak ozbiljnog pogoršanja ljudskih prava u zemlji; smatra tu odluku nerazumljivom jer se konvencija nije promijenila otkad je Turska bila prva zemlja koja ju je potpisala i ratificirala, kao i opasnom, u vrijeme porasta nasilja nad ženama tijekom pandemije i s obzirom na visoku stopu femicida u zemlji; poziva tursku vladu da hitno poništi tu odluku; poziva na to da svaki novi odnos s Turskom počiva na temeljnim demokratskim vrijednostima, uključujući poštovanje prava žena; i dalje je zabrinut zbog raširenosti i ozbiljnosti nasilja nad ženama u turskom društvu, uključujući takozvana ubojstva iz časti, nezakonite dječje brakove i seksualno zlostavljanje, te zbog nevoljkosti turskih vlasti da kazne počinitelje rodno uvjetovanog nasilja; odbija sve zakonske odredbe kojima bi se u budućnosti omogućilo da se silovateljima izriču uvjetne kazne za kaznena djela seksualnog nasilja nad djecom, ako ožene svoju žrtvu; potiče turske vlasti da povećaju napore u borbi protiv dječjeg rada, koji se posljednjih godina smanjio, ali je još uvijek zamjetan u Turskoj, te protiv svih oblika zlostavljanja djece; žali zbog toga što je razina zastupljenosti žena u vladi i parlamentu i dalje vrlo niska, sa samo 17,3 % na lokalnoj razini i općenito na svim položajima na kojima se donose odluke;

47.  izražava duboku zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava LGBTI osoba, naročito zbog fizičkih napada, produljenja zabrana povorki ponosa diljem zemlje ili ograničenja slobode okupljanja, udruživanja ili izražavanja; podsjeća da je Turska među zemljama s najvišim stopama ubojstava transrodnih osoba; osuđuje homofobni jezik i govor mržnje visokih vladinih dužnosnika, uključujući ravnatelja Uprave za vjerske poslove (Diyanet), ured pravobranitelja ili predsjednika Crvenog polumjeseca Turske; poziva turske vlasti da pojačaju svoje napore u sprečavanju zločina iz mržnje, predrasuda i rodne nejednakosti u društvu; podsjeća da zakonodavstvo o govoru mržnje u Turskoj nije u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

48.  izražava duboko žaljenje zbog pretvaranja povijesno-vjerskog spomenika Aje Sofije u džamiju, a da pritom nije zatraženo odobrenje Odbora UNESCO-a za svjetsku baštinu, što bi se moglo smatrati kršenjem UNESCO-ove Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, čija je Turska potpisnica; poziva tursku vladu da ponovno razmotri i poništi tu odluku kako bi se u potpunosti poštovala povijesna i kulturna narav kulturnih i vjerskih spomenika i simbola, posebno lokaliteta svjetske baštine UNESCO-a; podsjeća da je Aja Sofija mjesto otvoreno za sve zajednice i religije te poziva UNESCO da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se zaštitilo taj lokalitet svjetske baštine; ističe da se odlukom o Aji Sofiji potkopavaju napori uloženi u razgovor i suradnju među vjerskim zajednicama, kao i tursko pluralističko, multikulturno društveno tkivo; izražava žaljenje što je u posljednjih nekoliko mjeseci i Crkva Hora iz muzeja pretvorena u džamiju;

49.  poziva turske vlasti da promiču pozitivne i učinkovite reforme u području slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti omogućavanjem vjerskim zajednicama da steknu pravnu osobnost te primjenom preporuka Venecijanske komisije o statusu vjerskih zajednica, svih relevantnih presuda Europskog suda za ljudska prava i rezolucija Vijeća Europe, među ostalim o grčkom pravoslavnom stanovništvu otoka Gökçeada (Imbros) i Bozcaada (Tenedos); žali zbog djelovanja protiv monaha iz manastira Mor Gabriel i drugih manastira u jugoistočnoj Turskoj i ponavlja svoj poziv Turskoj da poštuje važnost Ekumenskog patrijarhata za pravoslavne kršćane diljem svijeta, da prizna njegovu pravnu osobnost i javnu upotrebu crkvene titule ekumenskog patrijarha; ističe potrebu da se uklone ograničenja obrazovanja, imenovanja i sukcesije svećenstva kako bi se dopustilo ponovno otvaranje bogoslovije u Halkiju i uklonile sve prepreke za njezino pravilno djelovanje;

50.  poziva Tursku na suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito Vijećem Europe, u pogledu sprječavanja i borbe protiv nezakonite trgovine i namjernog uništenja kulturne baštine; ističe važnost nastavka dijaloga s relevantnim međunarodnim organizacijama i EU-om o očuvanju kulturne i vjerske baštine;

51.  izražava zabrinutost zbog činjenice da su Ujguri koji žive u Turskoj izloženi sve većem riziku od zatvaranja i deportacije u druge zemlje koje ih potencijalno mogu izručiti Kini gdje će vrlo vjerojatno biti suočeni s ozbiljnim progonima;

52.  poziva na učinkovitu provedbu drugog akcijskog plana i nacionalne strategije za Rome, uključivijim pristupom civilnom društvu, ojačanom rodnom perspektivom, naglašenijom suradnjom s lokalnim tijelima vlasti te dodjelom potrebnih sredstava;

53.  ističe da su sloboda sindikalnog udruživanja i socijalni dijalog od ključnog značenja za razvoj pluralističkog društva; u tom smislu žali zbog zakonodavnih nedostataka u pogledu radničkih i sindikalnih prava i ističe da su pravo na organiziranje, pravo na sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju i pravo na štrajk temeljna prava radnika; zabrinut je zbog stalne snažne diskriminacije sindikata od strane poslodavaca te otpuštanja, uznemiravanja i pritvaranja s kojima se i dalje suočavaju rukovoditelji i članovi nekih sindikata; poziva turske vlasti da se pridržavaju standarda rada Međunarodne organizacije rada na koje se zemlja obvezala;

54.  poziva Tursku da zadrži napredak koji je postigla u usklađivanju s direktivama i pravnom stečevinom EU-a u pogledu okoliša i klimatskih mjera te da ratificira Pariški sporazum o klimatskim promjenama; pohvaljuje rad boraca za prava okoliša u Turskoj i upozorava na ekološki učinak glavnih projekata javne infrastrukture koji su se provodili u posljednjih nekoliko godina, uključujući treću i najveću zračnu luku u Istanbulu i treći most preko Bospora; posebno je zabrinut zbog mogućeg ekološkog uništenja koje bi mogao prouzročiti planirani projekt „Istanbulski kanal”; ističe da je nekoliko sudskih postupaka pokrenuto protiv pozitivne procjene utjecaja tog projekta na okoliš te poziva na provedbu neovisnih procjena utjecaja na okoliš, kao i na transparentne postupke javne nabave i uključive odgovarajuće postupke javnog savjetovanja; poziva Tursku da dovrši usklađivanje s Direktivom EU-a o procjeni utjecaja na okoliš(8), uključujući odredbe kojima bi se od nje zahtijevalo da provede prekogranična savjetovanja sa susjednim zemljama; ponavlja svoj poziv turskoj vladi da obustavi svoje planove za nuklearnu elektranu Akkuyu, koja će se nalaziti u regiji sklonoj snažnim potresima, što predstavlja veliku prijetnju ne samo Turskoj, već i mediteranskoj regiji; u skladu s tim traži od turske vlade da pristupi Konvenciji o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Konvencija iz Espooa) kojom se strane obvezuje na međusobno obavješćivanje i savjetovanje kada razmatraju velike projekte koji bi vrlo lako mogli imati znatan negativan utjecaj na okoliš i preko granica matične države; u tu svrhu poziva tursku vladu da vlade susjednih zemalja uključi u daljnji razvoj plana za postrojenje Akkuyu ili da se s njima barem savjetuje;

Institucionalni okvir

55.  snažno je zabrinut zbog konsolidacije autoritarnog tumačenja predsjedničkog sustava; izražava svoju iznimnu zabrinutost zbog nastavka hipercentralizacije vlasti u ulozi predsjednika, na štetu ne samo Parlamenta već i samog Vijeća ministara, u sklopu reformiranog prijedloga ustava, čime se ne jamči dobra i učinkovita dioba između izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti; u tom pogled primjećuje zabrinutost koju je Venecijanska komisija izrazila zbog diobe vlasti u svojem mišljenju o izmjenama turskog Ustava; žali zbog postojećih ograničenja provjera i ravnoteže potrebnih za učinkovitu demokratsku odgovornost izvršne vlasti i, naročito, zbog nedostatka odgovornosti uloge predsjednika; zabrinut je zbog sve većeg utjecaja predsjednika na državne institucije i regulatorna tijela koji bi morali ostati neovisni; posebno izražava svoju zabrinutost zbog marginalizacije turskog parlamenta čija je zakonodavna i nadzorna funkcija uvelike potkopana, a njegove ovlasti se trenutačno krše donošenjem predsjedničkih dekreta; poziva na pregled sadašnjeg predsjedničkog plana i provedbe u skladu s načelima demokracije na što se upućuje u preporukama Venecijanske komisije Vijeća Europe iz 2017.;

56.  podsjeća da izborni prag od 10 % – najviši među članicama Vijeća Europe – nije u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i velikim skupinama biračkog tijela umanjuje prilike za zastupanje; zabrinut je zbog javnih izjava o mogućim izbornim reformama koje bi mogle dodatno otežati pristup i sudjelovanje političkih stranaka u parlamentu, kao i stvaranje parlamentarne većine; poziva Tursku da poboljša šire okruženje za izbore na svim razinama u zemlji, osiguravanjem svim kandidatima i strankama pravedne i slobodne uvjete za sudjelovanje i usklađivanjem s preporukama Venecijanske komisije i Organizacije europske sigurnost i suradnju u pogledu rješavanja propusta izbornog okvira i njihovog poziva na povlačenje odluka koje nisu u skladu s međunarodnim propisima i standardima;

57.  sa zabrinutošću primjećuje da je sustav javne službe i dalje obilježen stranačkom pristranošću i politizacijom, što je, zajedno s prekomjernom predsjedničkom kontrolom na svim razinama državnog aparata, uzrokovalo pad cjelokupne učinkovitosti, sposobnosti i kvalitete javne administracije; poziva Tursku da poduzme mjere za ponovno uspostavljanje konkurentnog sustava napredovanja temeljenog na zaslugama i osigura transparentnost i odgovornost administracije;

58.  duboko je zabrinut zbog sve češćeg korištenja ultranacionalističkog i huškačkog diskursa među vladajućom elitom, koji je široko rasprostranjen u cijelom političkom spektru zemlje, jer to sve više dovodi do antagonističkih pristupa prema EU-u, njegovim državama članicama i drugim susjednim zemljama; zabrinut je zbog duboke polarizacije turske politike, što je naglašeno novim predsjedničkim sustavom i sve većim korištenjem polarizirajuće populističke retorike koja još više unosi podjele u tursko društvo i otežava međustranački dijalog i pomirenja; zabrinut je zbog sve većeg utjecaja vjerskog konzervatizma na politički život, što je u suprotnosti s dugom sekularnom tradicijom zemlje; zabrinut je, u tom smislu, zbog sve važnije uloge i resursa Uprave za vjerska pitanja (Diyanet) u svim sferama turskog javnog života, među ostalim u području obrazovanja, te čak i u inozemstvu, uključujući znatnu prisutnost u Europi;

59.  iznimno je zabrinut zbog ozbiljnog utjecaja najnovijih odluka turskih vlasti na lokalnu politiku i lokalnu demokraciju; oštro osuđuje smjenjivanje i zatvaranje najmanje 47 demokratski izabranih gradonačelnika (uključujući gradonačelnike Diyarbakıra, Vana, Mardina i nedavno Karsa), na temelju upitnih dokaza, a posebno njihovu proizvoljnu zamjenu neizabranim upraviteljima koje je imenovala središnja vlada; čvrsto vjeruje da te nezakonite odluke predstavljaju izravan udar na najosnovnija načela demokracije, čime se milijunima birača uskraćuje pravo da ih zastupaju demokratski izabrani kandidati; poziva Tursku da smijenjene gradonačelnike vrati na dužnost;

60.  prima na znanje političke, zakonodavne, financijske i administrativne mjere koje je poduzela vlada kako bi paralizirala općine kojima upravljaju gradonačelnici oporbenih stranaka u Istanbulu, Ankari, Izmiru i na jugoistoku zemlje; osuđuje odluke Vrhovnog izbornog vijeća (YSK) o ponovnom održavanju izbora za gradonačelnika metropolitanskih okruga u Istanbulu i odbijanju davanja gradonačelničkih mandata za izbrane kandidate stranke HDP u korist drugoplasiranih kandidata Stranke pravde i razvoja (AKP), čime se ozbiljno podriva legitimitet i integritet izbornog procesa i neovisnosti institucije od političkog uplitanja;

Širi kontekst odnosa EU-a i Turske i vanjska politika Turske

61.  podsjeća na važnu ulogu koju je Turska odigrala i još uvijek ima u prihvaćanju gotovo četiri milijuna izbjeglica, od kojih su prema podacima Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice otprilike 3,6 milijuna sirijskih izbjeglica, a oko 360 000 registrirane izbjeglice i tražitelji azila iz drugih zemalja te podsjeća da je to najveća izbjeglička zajednica na svijetu; primjećuje da su izazovi rješavanja krize povećani zbog pandemije bolesti COVID-19; pohvaljuje napore koje poduzimaju sva uključena tijela vlasti, naročito općine, kako bi poboljšale integraciju populacije izbjeglica; zauzima stajalište da bi EU trebao nastaviti pružati potrebnu potporu sirijskim izbjeglicama i zajednicama domaćinima u Turskoj, među ostalim trajnom potporom relevantnim programima UN-a za izbjegličke zajednice u Turskoj; podržava objektivnu procjenu, uključujući procjenu učinka na ljudska prava, Izjave EU-a i Turske i suradnje u vezi s izbjeglicama, tražiteljima azila i migracijama te naglašava potrebu da obje strane u okviru postupka provedbe poštuju svoje obveze i temeljna prava; naglašava da se instrumentalizacija migranata i izbjeglica ne može prihvatiti kao sredstvo vršenja političkog utjecaja i ucjene; u tom pogledu, oštro osuđuje migratorni pritisak koji je Turska iskoristila u političke svrhe u ožujku 2020., kad su turske vlasti aktivno, dajući im lažne informacije, poticale migrante i izbjeglice te tražitelje azila da za odlazak u Europu koriste kopnenu rutu kroz Grčku; primjećuje da bi se do potpune i učinkovite provedbe Sporazuma EU-a i Turske o ponovnom prihvatu(9) prema svim državama članicama, na odgovarajući način trebali provoditi postojeći bilateralni sporazumi o ponovnom prihvatu i odredbe sličnih sporazuma i dogovora s državama članicama EU-a; podsjeća da bi sirijske izbjeglice trebalo repatrirati u Siriju samo ako odluče dobrovoljno otići i mogu se vratiti u svoje matične zajednice;

62.  ponovno potvrđuje poziv izražen u svojoj rezoluciji od 15. travnja 2015. i još jednom potiče Tursku da prizna genocid u Armeniji, čime se otvara put stvarnom pomirenju turskog i armenskog naroda; u tom pogledu poziva Tursku da se suzdrži od bilo kakve propagande i govora mržnje protiv Armenije te da u cijelosti poštuje svoje obveze zaštite armenske i druge kulturne baštine;

63.  čvrsto je uvjeren da se pandemija bolesti COVID-19 može rješavati isključivo suradnjom na globalnoj razini; smatra da bi se suradnja EU-a i Turske u tom smislu mogla produbiti, uključujući u pogledu uspostavljanja održivih lanaca opskrbe; pozdravlja pozitivnu ulogu Turske u opskrbi zaštitne opreme nizu država članica i drugim zemljama; zabrinut je zbog zloupotrebe predsjedničkih dekreta i ministarskih odluka, kojima se dodatno urušavaju načela legalnosti u odlukama koje se donose za suočavanje s pandemijom bolesti COVID-19; upućuje kritiku zbog napada turskih vlasti na Tursko udruženje liječnika u cilju ušutkavanja bilo kakvih izjava kojima se propituje način na koji vlada upravlja pandemijom bolesti COVID-19; osuđuje instrumentalizaciju pravosudnog sustava, nezakonita pritvaranja, uznemiravanje i neutemeljene kaznene istrage novinara koji su izrazili zabrinutost zbog turskog upravljanja pandemijom; primjećuje da je zbog pandemije bolesti COVID-19 naglo porasla stopa nezaposlenosti i siromaštva u Turskoj;

64.  ističe da bi modernizacija carinske unije bila korisna za obje strane te da bi Turska ostala gospodarski i normativno povezana s EU-om, uz stvaranje nove prilike za pozitivan dijalog i suradnju, pružanje boljeg regulatornog okvira za ulaganja EU-a u Tursku, uključujući mehanizam za rješavanje sporova, te da bi bila katalizator za stvaranje većeg broja radnih mjesta u EU-u i Turskoj te za projekte suradnje u okviru europskog zelenog plana; ističe da se u trenutačnim okolnostima, uključujući sve veći broj odstupanja Turske od njezinih trenutačnih obveza, činjenicu da su EU i Turska trenutačno u sporu pred Svjetskom trgovinskom organizacijom ili neprihvatljive pozive na bojkotiranje država članica EU-a, čini da bi modernizacija carinske unije bila posebno teška, ali smatra da bi trebalo ostaviti otvorenom mogućnost da se postignu konstruktivni napori i obnovljeni dijalog o svim neriješenim pitanjima i istraže uvjeti za modernizaciju carinske unije; ponavlja da bi se ta modernizacija trebala temeljiti na strogim uvjetima povezanima s ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako je propisano kriterijima iz Kopenhagena o dobrosusjedskim odnosima s EU-om i svim njegovim državama članicama te na njezinoj nediskriminirajućoj provedbi; u tom smislu podsjeća da trenutačna carinska unija neće ostvariti svoj puni potencijal dok Turska u potpunosti ne provede Dodatni protokol o proširenju Sporazuma iz Ankare na sve države članice bez zadrške i bez diskriminacije u odnosu na sve države članice i dok se ne riješe sve postojeće prepreke trgovini;

65.  nastavlja podupirati proces liberalizacije viznog režima kada se ispune postavljeni uvjeti; ističe da bi liberalizacija viznog režima predstavljala važan korak prema olakšavanju međuljudskih kontakata i napominje da je od velike važnosti, posebno za studente, članove akademske zajednice, predstavnike poduzeća i osobe s obiteljskim vezama u državama članicama EU-a; pozdravlja okružnicu predsjednika iz svibnja 2019. kojom se poziva na ubrzavanje demarševa, ali ističe da je postignut vrlo mali stvarni napredak što se tiče šest iznimnih mjerila koje Turska još treba ispuniti; traži od turske vlade da se u potpunosti pridržava tih mjerila na nediskriminirajući način, uključujući u pogledu svih država članica EU-a, te da se posebno usredotoči na zakon o borbi protiv terorizma i zakon o zaštiti podataka;

66.  ističe da je važno da Turska te EU i njegove države članice održavaju blizak dijalog i suradnju kad je riječ o vanjskopolitičkim i sigurnosnim pitanjima; uvažava činjenicu da, kao što je pravo svake suverene države, Turska može voditi vlastitu vanjsku politiku u skladu sa svojim interesima i ciljevima; međutim, smatra da bi Turska, kao zemlja kandidatkinja za pristupanje EU-u, trebala nastojati sve više uskladiti svoju vanjsku politiku s vanjskom politikom EU-a u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP); izražava duboko žaljenje zbog toga što je Turska, naprotiv, odlučila redovito djelovati jednostrano i dosljedno se suprotstavljati prioritetima EU-a u širokom rasponu vanjskopolitičkih pitanja te da je zbog toga stopa usklađenosti Turske sa ZVSP-om trenutačno smanjena na samo 14 %; potiče Tursku da nastavi blisku suradnju i daljnje usklađivanje s EU-om u pitanjima vanjske politike, obrane i sigurnosti, uključujući suradnju u borbi protiv terorizma; podsjeća da je Turska dugogodišnja članica NATO-a i da se nalazi na ključnoj geostrateškoj lokaciji za održavanje regionalne sigurnosti i jačanje europske sigurnosti; ističe da Tursku, kao saveznicu NATO-a, treba poticati na djelovanje u skladu sa Sjevernoatlantskim ugovorom u kojemu se navodi da se njegove članice trebaju u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnji ili uporabe sile na bilo koji način koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda; nadalje ističe, da države članice EU-a i Turska i dalje surađuju u pitanjima od (vojne) strateške važnosti u okviru NATO-a; nadalje podsjeća da su EU i NATO i dalje najpouzdaniji dugoročni partneri Turske u međunarodnoj sigurnosnoj suradnji te poziva Tursku da zadrži političku usklađenost u području vanjske i sigurnosne politike s obzirom na svoju ulogu članice NATO-a i zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u te da se u potpunosti ponovno obveže NATO-u kao jedinom sigurnosnom uporištem; poziva na transatlantski dijalog o odnosima s Turskom s novom vladom SAD-a u cilju donošenja zajedničke politike prema Turskoj i s Turskom, s ciljem jačanja naše suradnje i konvergencije u vrijednostima i interesima;

67.  ističe da, što se tiče bilo kakvih pritužbi koje Turska može imati, one se rješavaju diplomatskim putem i dijalogom u skladu s međunarodnim pravom te da bilo kakav pokušaj vršenja pritiska na ostale države primjenom sile, prijetnji ili agresivne ili uvredljive retorike, posebice prema EU-u i njegovim državama članicama, nije prihvatljiv i ne priliči jednoj zemlji kandidatkinji za pristupanje EU-u; u tom pogledu poziva Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da zauzmu čvrst stav o uvredljivoj retorici usmjerenoj protiv EU-a i njegovih država članica koje su izrazili predstavnici turske vlade;

68.  duboko je zabrinut zbog dosad nezabilježenog nezakonitog ponašanja Turske u istočnom Sredozemlju koje neka zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u provodi protiv država članica EU-a te zbog povezanih sigurnosnih i stabilizacijskih rizika; snažno osuđuje nezakonite aktivnosti Turske u grčkim i ciparskim vodama, kao i njezino kršenje grčkog nacionalnog zračnog prostora, uključujući prelete u naseljenim područjima, njezinog teritorijalnog mora, čime se krši i suverenost i suverena prava jedne države članice EU-a i međunarodno pravo; izražava potpunu solidarnost s Grčkom i Republikom Cipar; ponovno potvrđuje pravo Republike Cipra na sklapanje bilateralnih sporazuma o svojem isključivom gospodarskom pojasu te istraživanje i iskorištavanje svojih prirodnih resursa uz potpuno poštovanje mjerodavnog međunarodnog prava; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog turskih nezakonitih ribolovnih aktivnosti u grčkim teritorijalnim vodama u Egejskom moru te nereguliranog i neprijavljenog ribolova turske ribolovne flote u međunarodnim vodama u Egejskom moru i istočnom Sredozemlju; apelira na Tursku i sve uključene dionike da sudjeluju u dobroj vjeri u mirnom rješavanju sporova i da se suzdrže od svih jednostranih i nezakonitih radnji ili prijetnji; ističe da se održivo rješenje sukoba može pronaći samo dijalogom, diplomacijom i pregovorima u duhu dobre volje i u skladu s međunarodnim pravom; apelira na sve strane da se istinski zajednički angažiraju kako bi se u pregovorima postigao dogovor o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva i epikontinentalnog pojasa u dobroj vjeri, uz potpuno poštovanje međunarodnog prava i načela dobrosusjedskih odnosa; sa žaljenjem ističe da turska Velika narodna skupština još uvijek nije povukla casus belli proglašen 1995. protiv Grčke; pozdravlja novi krug preliminarnih razgovora između Grčke i Turske nakon petogodišnjeg zastoja kojima se nastoji riješiti, među ostalim, razgraničenje epikontinentalnog pojasa i isključivog gospodarskog pojasa u skladu s međunarodnim pravom; ponovno upućuje poziv turskoj vladi da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, koje je dio pravne stečevine Europske unije; pozdravlja i u potpunosti podržava prijedlog Europskog vijeća za multilateralnu konferenciju o istočnom Sredozemlju kako bi se osigurala platforma za rješavanje sporova dijalogom te poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da ga što prije pokrene; ponavlja svoj poziv Vijeću da bude spremno izraditi popis dodatnih restriktivnih sektorskih i ciljanih sankcija u izostanku znatnog napretka ili obnovljenih izgleda za suradnju s Turskom; ističe da su zaključci Vijeća od 15. srpnja 2019., u svjetlu kontinuiranih i novih nezakonitih operacija bušenja koje Turska provodi, da zasad ne održi Vijeće za pridruživanje i daljnje sastanke dijaloga na visokoj razini između EU-a i Turske, zajedno s Odlukom Vijeća (ZVSP) 2019/1894 od 11. studenoga 2019. o restriktivnim mjerama s obzirom na nezakonite aktivnosti bušenja koje Turska provodi u istočnom Sredozemlju(10), bili prvi slučajevi u kojima su se takve reakcije smatrale nužnima s obzirom na ponašanje zemlje kandidatkinje; potiče Tursku da sudjeluje u mirnom rješavanju sporova i da se suzdrži od bilo kakvog jednostranog i nezakonitog djelovanja ili prijetnji jer to negativno utječe na dobrosusjedske odnose s EU-om i njegovim državama članicama; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da razmotri imenovanje posebnog izaslanika Europske unije za istočno Sredozemlje kako bi se olakšala diplomatska komunikacija s Turskom;

69.  snažno osuđuje izjavu predsjednika turske Nacionalne skupštine prema kojoj bi se Turska jednostavnim predsjedničkim dekretom mogla povući iz Konvencije iz Montreuxa, važnog međunarodnog sporazuma kojim se uređuje slobodna međunarodna plovidba u morskim tjesnacima Dardaneli i Bospor; ističe da se ta izjava nastavlja na prethodne napore Turske da dovede u pitanje valjanost Mirovnog ugovora iz Lausanne i time ugrozi međunarodni mir i stabilnost u širem području, posebno u susjednim zemljama Turske;

70.  oštro osuđuje djelomično nezakonito ponovno otvaranje Varoshe u gradu Famagusti, čime se potkopava uzajamno povjerenje, a time i izgledi za nastavak izravnih pregovora o sveobuhvatnom rješenju ciparskog pitanja, tako što se stanje na terenu mijenja na gore, dodatno se potpiruje raskol i konsolidira trajna podjela Cipra; upozorava na bilo kakvu promjenu statusa quo u Varoshi kojom se krše rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a; poziva Tursku da poništi tu odluku i izbjegne svako jednostrano djelovanje kojim bi se mogle povećati napetosti na otoku, u skladu s nedavnim pozivom Vijeća sigurnosti UN-a; poziva Tursku da povuče svoje snage s Cipra, da područje Varoshe prepusti njezinim zakonitim stanovnicima pod privremenom upravom UN-a u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 550 (1984) i da se suzdrži od svih mjera u okviru politike nezakonitog naseljavanja kojima se mijenja demografska ravnoteža na tom otoku; ponavlja svoj poziv Turskoj da se obveže i doprinese sveobuhvatnom rješenju u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, među ostalim o povratu imovine i očuvanju vjerskih lokaliteta; žali zbog toga što su najviše instance turskih vlasti podržale dvodržavno rješenje iz političkih i nacionalističkih razloga i apelira na tursku vladu da se konkretno angažira u pogledu poziva glavnog tajnika UN-a na obnovu pregovora; potiče sve uključene strane da što prije ponovno pokrenu pregovore o ponovnom ujedinjenju Cipra pod pokroviteljstvom glavnog tajnika UN-a, i to ondje gdje su stali i nadovezujući se na sporazume koji su već postignuti u okviru procesa Crans-Montana 2017.; traži da EU i njegove države članice imaju aktivniju ulogu u uspješnom zaključivanju pregovora; ponovno ističe svoju potporu pravednom, sveobuhvatnom i održivom rješenju na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica s jedinstvenom međunarodnom pravnom osobnošću, jedinstvenim suverenitetom i jedinstvenim državljanstvom te s političkom jednakošću među dvjema zajednicama, kako je definirano u relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s međunarodnim pravom i pravnom stečevinom EU-a te na temelju poštovanja načela na kojima se Unija zasniva; čvrsto je uvjeren da se održivo rješenje sukoba može pronaći samo dijalogom, diplomacijom i pregovorima u duhu dobre volje te u skladu s međunarodnim pravom; čvrsto smatra da bi održivo rješenje ciparskog problema koristilo svim zemljama u regiji, ističe potrebu da se pravna stečevina EU-a provodi na cijelom otoku, nakon rješavanja ciparskog problema te ističe važnost suradnje s demokratskim snagama zajednice ciparskih Turaka; pohvaljuje važan rad Odbora dviju zajednica za nestale osobe, koji se bavi nestalim osobama ciparskih Turaka i ciparskih Grka te ponavlja da cijeni činjenicu da je već nekoliko godina omogućen bolji pristup relevantnim lokacijama, među ostalim vojnim područjima; poziva Tursku da pomogne Odboru za nestale osobe pružanjem informacija iz svojeg vojnog arhiva; žali zbog toga što Turska i dalje odbija poštovati zakonodavstvo o zračnom prometu i uspostaviti kanal za komunikaciju između centara za kontrolu zračnog prometa u Turskoj i Republici Cipru, čiji izostanak za sobom povlači stvarne sigurnosne rizike i opasnosti koje su utvrdili Europska agencija za sigurnost zračnog prometa i Međunarodna federacija udruga pilota u zračnom prometu; smatra da bi to moglo biti područje u kojem bi Turska mogla dokazati svoju predanost mjerama za izgradnju povjerenja te poziva Tursku na suradnju potpunom provedbom zakonodavstva EU-a o zračnom prometu; ponavlja svoje stajalište, kako je navedeno u prethodnim rezolucijama, o tome da se u Vijeću povede inicijativa na temelju koje će sve države članice zaustaviti izdavanje dozvola za izvoz oružja u Tursku u skladu sa Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP;

71.  oštro osuđuje turske vojne intervencije u Siriji, koje predstavljaju teško kršenje međunarodnog prava, te podrivaju stabilnost i sigurnost regije u cjelini; poziva tursku vladu da okonča nezakonitu okupaciju sjeverne Sirije i Afrina te povuče svoje vojne i paravojne posredničke snage; ponavlja da legitimne sigurnosne bojazni ne mogu opravdati jednostrano vojno djelovanje u trećoj zemlji; podsjeća da za pitanje Idliba ne može postojati održivo vojno rješenje već samo političko; izražava veliku zabrinutost i snažnu osudu zbog premještanja boraca i plaćenika iz džihadističkih skupina smještenih u sjevernoj Siriji u Libiju u sukob u Gorskom Karabahu; poziva turske vlasti da uspostave prave uvjete koje će raseljenim zajednicama u Siriji omogućiti povratak njihovim domovima i da im to i dopuste;

72.  poziva Tursku da ostane predana mirnom rješavanju sukoba u Libiji pod pokroviteljstvom UN-a te da se u potpunosti pridržava embarga na oružje koji je nametnulo Vijeće sigurnosti UN-a; pohvaljuje rad operacije EUNAVFOR MED Irini (pomorske snage Europske unije u Sredozemlju) i njezine napore u očuvanju propisanog embarga na oružje i sprečavanju trgovine ljudima i drogom; žali što u posljednja dva slučaja Turska nije osoblju operacije EUNAVFOR MED Irini dopustila inspekciju brodova koji plove iz Turske u Libiju; stoga poziva Tursku da u potpunosti surađuje s operacijom EUNAVFOR MED Irini, koja djeluje u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 2292 i 2526, koje su obvezujuće za sve države članice UN-a, uključujući Republiku Tursku; poziva Vijeće da započne suradnju između operacije EUNAVFOR MED Irini i NATO-ove operacije Sea Guardian kako bi se osiguralo da operacija EUNAVFOR MED Irini raspolaže potrebnim sredstvima i osobljem u cilju efikasne provedbe svoje osnovne zadaće praćenja kopnenih, morskih i zračnih aktivnosti te doprinošenja potpunoj provedbi embarga na oružje u svim zemljama; naglašava potrebu za održavanjem prekida vatre te za trenutačnim i bezuvjetnim povlačenjem svih stranih snaga i plaćenika s cijelog libijskog teritorija u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a; oštro osuđuje potpisivanje dvaju memoranduma o razumijevanju između Turske i Libije o sveobuhvatnoj sigurnosnoj i vojnoj suradnji i o razgraničenju pomorskih zona, koji su međusobno povezani i kojima se jasno krši međunarodno pravo i relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a;

73.  osuđuje činjenicu da je, umjesto da pozove na okončanje nasilja i nastavak mirnih pregovora kojima se podupiru napori supredsjedatelja OESS-ove skupine iz Minska, Turska umjesto toga odlučila bezuvjetno podržati vojna djelovanja Azerbajdžana u nedavnom sukobu u Gorskom Karabahu pribjegavanjem provokativnoj retorici, čime potpiruje napetosti umjesto da ih smanjuje; osuđuje premještanje stranih boraca iz Sirije i drugdje u Gorski Karabah, što su potvrdile zemlje supredsjedateljice OESS-ove skupine iz Minska te poziva Tursku da se suzdrži od svih aktivnosti i retorike kojima bi se dodatno pogoršale napetosti u južnom Kavkazu te da podrži međunarodni dijalog i mirovni proces pod pokroviteljstvom OESS-ove skupine iz Minska;

74.  poziva odjel StratCom Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) da dokumentira sumnje o turskim dezinformacijama usmjerenima prema EU-u, naročito u Africi i na području Bliskog istoka i Sjeverne Afrike te da svoje nalaze predoči Europskom parlamentu;

Put naprijed u kontekstu odnosa EU-a i Turske

75.  smatra da je krajnje vrijeme da se ozbiljno preispita sadašnje stanje odnosa EU-a s Turskom i da se među svim institucijama EU-a i državama članicama sroči sveobuhvatna, jedinstvena i usklađena strategija za srednjoročno i dugoročno razdoblje; poziva Tursku da vodi konstruktivan dijalog u dobroj vjeri, među ostalim o pitanjima vanjske politike u kojima se Turska i EU razilaze, s ciljem ponovnog pronalaženja dodirnih točki i zajedničkog dogovora s EU-om, ponovnog otvaranja dijaloga i suradnje u području dobrosusjedskih odnosa te ponovnog pokretanja procesa reformi u Turskoj, s posebnim naglaskom na području temeljnih prava; smatra da bi EU trebao nastaviti raditi na svim mogućim oblicima dijaloga, zajedničkog razumijevanja i približavanja stajališta s Turskom, ali ponavlja da bi, u izostanku toga i u slučaju obnovljenih jednostranih mjera ili provokacija kojima se krši međunarodno pravo, EU trebao iskoristiti sve instrumente i mogućnosti kojima raspolaže, uključujući ciljane sankcije kao krajnje sredstvo, što ne bi smjelo negativno utjecati na turski narod, civilno društvo ili izbjeglice u Turskoj;

76.  vjeruje da EU ne bi trebao miješati Tursku s politikama njezine sadašnje vlade te stoga naglašava da bi EU trebao ostati predan podupiranju turskog civilnog društva u cilju zaštite i promicanja demokratskih vrijednosti i načela, ljudskih prava i vladavine prava, uzimajući u obzir snažni proeuropski poriv i europski identitet turskog društva u cjelini; u tom smislu poziva sve institucije EU-a, a posebno Vijeće, da u središte svojeg djelovanja prema toj zemlji stave dimenziju ljudskih prava i stanje temeljnih sloboda i vladavine prava u Turskoj; prima na znanje nedavnu zajedničku komunikaciju o stanju političkih, gospodarskih i trgovinskih odnosa između EU-a i Turske (JOIN(2021)0008) kao sažeti pregled trenutačne situacije; žali zbog toga što u zaključcima Europskog vijeća iz ožujka 2021. nije dano dovoljno prostora nazadovanju demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u Turskoj; ističe da bi dimenzija vladavine prava i ljudskih prava trebala biti u središtu ocjene naše politike prema Turskoj; stoga poziva Komisiju i Vijeće da prilikom osmišljavanja sljedećih mogućih koraka u odnosima EU-a i Turske uvedu dimenziju ljudskih prava i vladavine prava kao jedan od ključnih kriterija; ističe da bi se time moglo doprinijeti da se zaustavi nazadovanje temeljnih sloboda nedavno uočeno u Turskoj te bi se time poslala ohrabrujuća poruka velikom proeuropskom i prodemokratskom dijelu turskog društva;

77.  stajališta je da su i EU i Turska svjesni potrebe i važnosti zauzimanja konstruktivnog stava punog poštovanja u svojim odnosima, da su bolja komunikacija i dijalog na svim razinama ključ obnove odnosa koje odlikuje uzajamno povjerenje između EU-a i Turske koje može biti čvrsto i trajno uporište za daljnji konstruktivan razvoj, stalno poboljšanje života svojih građana i očuvanje mira; smatra da bi trebalo ojačati ostale kanale komunikacije, uključujući one među općinama, podupirući relevantan posao koji obavlja Odbor regija, te one u akademskoj zajednici, kulturi i novinarstvu; poziva sve institucije EU-a na zajedničke napore i države članice da poduzmu konkretne korake u tom pogledu te poziva Komisiju da o tim koracima izvijesti u svojem sljedećem izvješću o odnosima EU-a i Turske; primjećuje da se 78. sastanak posljednjeg Zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i Turske održao 19. i 20. prosinca 2018. u Ankari; žali zbog tog razdoblja neopravdane neaktivnosti Zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i Turske, i izražava nadu za brz nastavak sastanaka između Velike narodne skupštine Turske i Europskog parlamenta u okviru Zajedničkog odbora kao važnog okvira za raspravu i ublažavanje napetosti;

78.  poziva na to da se nakon stvarnog smanjenja sukoba sastanu vođe EU-a i Turske kako bi razmotrili aktualan okvir odnosa EU-a i Turske ili istražili njihove nove, učinkovitije modele;

79.  smatra da, kao nužan korak prema poboljšanju općeg stanja odnosa, obje se strane moraju izražavati s poštovanjem, uložiti napore u borbu protiv postojećih predrasuda i zabluda i omogućiti objektivnije i potpunije razmatranje slike druge strane u očima javnosti, mijenjajući tako sadašnje sve gore međusobne predodžbe; u tom pogledu poziva Komisiju da uspostavi politiku komunikacije prema turskom društvu s ciljem podizanja svijesti o EU-u, pružanjem objektivnih informacija o njegovim politikama i boljom predodžbom o EU-u među turskim građanima; ističe da ratoborna i agresivna retorika samo potiče ekstremna stajališta na objema stranama te da takav isključivo konfliktni pristup samo ide na ruku onima koji žele razdvojiti Tursku i EU;

o
o   o

80.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Turske i traži od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da Izvješće Komisije o Turskoj za 2020. i ovu rezoluciju prevedu na turski jezik i primjerak proslijede Parlamentu.

(1) SL C 328, 6.9.2016., str. 2. (2) SL C 23, 21.1.2021., str. 58. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0017. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0049. (5) Usvojeni tekstovi P9_TA(2020)0230. (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0332. (7) Sporazum o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske od 12. rujna 1963. (SL L 361, 31.12.1977., str. 29.). (8) Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.). (9) Sporazum između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave (SL L 134, 7.5.2014., str. 3.). (10) SL L 291, 12.11.2019., str. 4.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o izvješćima Komisije o Crnoj Gori za 2019. i 2020. (2019/2173(INI))

P9_TA(2021)0244 A9-0131/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Crne Gore, s druge strane(1), koji je stupio na snagu 1. svibnja 2010.,

–  uzimajući u obzir zahtjev Crne Gore od 15. prosinca 2008. za članstvo u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije od 9. studenoga 2010. o zahtjevu Crne Gore za članstvo u Europskoj uniji (COM(2010)0670), odluku Europskog vijeća od 16. i 17. prosinca 2010. o dodjeli statusa zemlje kandidatkinje Crnoj Gori te odluku Europskog vijeća od 29. lipnja 2012. o otvaranju pregovora o pristupanju EU-u s Crnom Gorom,

–  uzimajući u obzir pristupanje Crne Gore NATO-u 5. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu od 19. i 20. lipnja 2003.,

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Sofije sa sastanka na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana od 17. svibnja 2018. te priloženi program prioriteta,

–  uzimajući u obzir Berlinski proces pokrenut 28. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o Izvješću Komisije o Crnoj Gori za 2018.(2),

–  uzimajući u obzir izjavu i preporuke s 18. sjednice Parlamentarnog odbora Europske unije i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) održane u Podgorici 25. i 26. veljače 2020.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. veljače 2020. naslovljenu „Unapređenje pristupnog procesa – Vjerodostojna perspektiva EU-a za zapadni Balkan” (COM(2020)0057),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. svibnja 2019. naslovljenu „Komunikacija o politici proširenja EU-a za 2019.” (COM(2019)0260) i priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o Crnoj Gori za 2019.” (SWD(2019)0217),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. listopada 2020. naslovljenu „Komunikacija o politici proširenja EU-a za 2020.” (COM(2020)0660) i priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o Crnoj Gori za 2020.” (SWD(2020)0353),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. listopada 2020. naslovljenu „Gospodarski i investicijski plan za zapadni Balkan” (COM(2020)0641),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. travnja 2020. naslovljenu „Komunikacija o globalnom odgovoru EU-a na COVID-19” (JOIN(2020)0011),

–  uzimajući u obzir Komisijinu procjenu programa gospodarske reforme Crne Gore za razdoblje 2020. – 2022. (SWD(2020)0066) od 21. travnja 2020. i zajedničke zaključke ekonomskog i financijskog dijaloga između EU-a i zapadnog Balkana i Turske koje je Vijeće usvojilo 19. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 29. travnja 2020. naslovljenu „Potpora zemljama zapadnog Balkana u borbi protiv bolesti COVID-19” (COM(2020)0315),

–  uzimajući u obzir peti sastanak Konferencije o pristupanju s Crnom Gorom na razini zamjenika od 30. lipnja 2020. u Bruxellesu radi otvaranja pregovora o posljednjem pregledanom poglavlju, to jest poglavlju 8. „Politika tržišnog natjecanja”,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o toj zemlji,

–  uzimajući u obzir izjavu o preliminarnim nalazima i zaključcima međunarodne izborne promatračke misije Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) na parlamentarnim izborima održanima 30. kolovoza 2020. u Crnoj Gori, objavljenu 11. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 19. lipnja 2020. Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o zapadnom Balkanu nakon sastanka na vrhu 2020.(3),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Europskog parlamenta i predsjednika parlamenata zemalja zapadnog Balkana održanog 28. siječnja 2020., koji je sazvao predsjednik Europskog parlamenta zajedno s vodstvom parlamenata zemalja zapadnog Balkana,

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Zagreba usuglašenu tijekom sastanka na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana održanog putem videokonferencije 6. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir sastanke na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa održane 5. srpnja 2019. u Poznańu i 10. studenoga 2020. u Sofiji,

–  uzimajući u obzir drugo izvješće o praćenju Crne Gore (peti ciklus praćenja) Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) objavljeno u rujnu 2017. i zaključke o Crnoj Gori u vezi sa stanjem provedbe preporuka iz 2017., objavljene u lipnju 2020.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju partnera sa zapadnog Balkana o integraciji Roma u okviru procesa proširenja EU-a od 5. srpnja 2019. i Strategiju za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori 2016. – 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0131/2021),

A.  budući da se svaka država kandidatkinja za članstvo u EU-u pojedinačno ocjenjuje na temelju vlastitih zasluga i da raspored pristupanja ovisi o brzini provedbe i kvaliteti reformi;

B.  budući da u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji svaka europska zemlja može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji pod uvjetom da ispunjava sve kriterije iz Kopenhagena, uključujući poštovanje i zaštitu manjina;

C.  budući da su demokracija i vladavina prava temeljne vrijednosti na kojima se zasniva EU te su u središtu procesa proširenja i procesa stabilizacije i pridruživanja; budući da su potrebne reforme kako bi se savladali preostali izazovi u tim područjima;

D.  budući da je Crna Gora trenutačno najnaprednija u postupku pregovora, da je otvorila sva 33 poglavlja pravne stečevine EU-a i da je privremeno zatvorila pregovore o trima poglavljima;

E.  budući da Crna Gora i dalje ostvaruje dobre rezultate u provedbi obveza Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju;

F.  budući da su parlamentarni izbori 30. kolovoza 2020. rezultirali prvom predajom vlasti u demokratskom okruženju u toj zemlji od uvođenja višestranačkog sustava; budući da je taj prijelaz proveden na uredan način;

G.  budući da je prethodna vlada prihvatila izborne rezultate i prijenos vlasti, čime je potvrdila razinu demokratske zrelosti i napretka postignutog u Crnoj Gori;

H.  budući da je Europska unija najveći trgovinski partner Crne Gore koji obuhvaća 37 % ukupnog izvoza i 47 % ukupnog uvoza robe uz obujam trgovine u iznosu od 1,38 milijardi EUR 2019. godine;

I.  budući da je EU najveći pružatelj financijske pomoći Crnoj Gori i budući da Crna Gora prima pretpristupnu pomoć u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), koja je razdoblju 2007. – 2020. iznosila ukupno 504,9 milijuna EUR;

J.  budući da je EU mobilizirao 38 milijuna EUR za hitnu potporu zapadnom Balkanu za rješavanje zdravstvene krize prouzročene bolešću COVID-19;

K.  budući da je EU pristao da se iz Instrumenta pretpristupne pomoći preraspodijeli 374 milijuna EUR kako bi se doprinijelo ublažavanju socioekonomskih posljedica bolesti COVID-19 u regiji zapadnog Balkana; budući da su Komisija i Crna Gora dogovorile iznos od 53 milijuna EUR;

L.  budući da je paket makrofinancijske pomoći u vrijednosti od 60 milijuna EUR također ponuđen Crnoj Gori i budući da je od 1999. godine 804 milijuna EUR osigurano zajmovima Europske investicijske banke;

M.  budući da je Komisija donijela paket od 70 milijuna EUR u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) za pomoć u financiranju pristupa zemalja zapadnog Balkana cjepivima protiv bolesti COVID-19 koja nabavljaju države članice EU-a; budući da je Crna Gora u listopadu 2020. potpisala sporazum u okviru inicijative COVAX radi primanja 248 800 doza cjepiva protiv bolesti COVID-19;

N.  budući da su Romi i Egipćani posebno pogođeni pandemijom bolesti COVID-19 jer su i dalje žrtve duboko ukorijenjenih predrasuda u društvenom i profesionalnom okruženju;

Predanost proširenju

1.  pozdravlja nastavak angažmana Crne Gore u procesu integracije u EU i njezin ukupni napredak;

2.  naglašava važnost brze provedbe revidirane metodologije proširenja na temelju tematskih pregovaračkih poglavlja i postupnog uvođenja u pojedine politike i programe EU-a kako bi se ubrzao cjelokupni pregovarački proces i pružili jasni i opipljivi poticaji od izravnog interesa za građane Crne Gore;

3.  pozdravlja otvaranje poglavlja 8. (Politika tržišnog natjecanja) i odluku Crne Gore o prihvaćanju revidirane metodologije proširenja; posebno poziva Crnu Goru da učinkovito ispuni privremena mjerila za poglavlja 23. i 24., koja će biti sljedeća prekretnica, te snažno podupire zatvaranje pristupnih poglavlja s obzirom na to da Crna Gora provodi reforme u skladu s traženim mjerilima; podsjeća da su od otvaranja prvog poglavlja u prosincu 2012. privremeno zatvorena tri poglavlja, te potiče Crnu Goru da se jasno usredotoči na rad na rješavanju mjerila za zatvaranje u svim ostalim poglavljima;

4.  pozdravlja činjenicu da su izbori 30. kolovoza 2020. rezultirali prvom predajom vlasti od uvođenja višestranačkog sustava, uz potpuno poštovanje demokratskih standarda i Ustava Crne Gore, kao i činjenicu da je Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) utvrdio da su izbori provedeni na učinkovit, konkurentan i transparentan način; s odobravanjem primjećuje da rezultati izbora nisu osporavani i da su svi izabrani parlamentarci zaista ponovno počeli obavljati svoju dužnost; izražava zabrinutost zbog izvješća o vanjskom utjecaju na izborni postupak;

5.  pozdravlja činjenicu da je na svoj prvi radni dan novoosnovana crnogorska vlada održala razmjenu gledišta sa zastupnicima u Europskom parlamentu i dužnosnicima EU-a, kao i izričitu obvezu nove vlade da nastavi s integracijom u EU, da ispuni potrebne standarde za napredak te zemlje na putu prema EU-u i da ojača transatlantski savez;

6.  ističe da je ključno ne poništiti prethodna postignuća u procesu reformi i potiče novu vladu da iskoristi svoj mandat kako bi ubrzala reforme povezane s EU-om i pregovore o pristupanju; napominje da je za napredak Crne Gore na putu prema EU-u potreban otvoren i konstruktivan dijalog između svih političkih i društvenih dionika, kao i dogovor o ključnim pitanjima u vezi s cjelokupnim napretkom u toj zemlji;

7.  naglašava potrebu za suradnjom i konstruktivnom kohabitacijom između predsjednika, nove vlade i novog parlamenta (Skupštine) radi daljnjeg jačanja napretka Crne Gore na njezinu putu prema EU-u i jačanja daljnjeg demokratskog napretka te zemlje; poziva sve strane da se pridržavaju demokratskih i ustavnih načela;

8.  pozdravlja nedavne ankete javnog mišljenja koje pokazuju da sve veći broj crnogorskih građana (76,6%) podupire buduće članstvo te zemlje u EU-u, što je jasna poruka novoj vladi da građani žele reforme koje se temelje na europskim vrijednostima; napominje da je to jedna od najviših stopa javne potpore EU-u u regiji; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je Komisija 2020. dala novi poticaj proširenju novom strategijom za zapadni Balkan i gospodarskim i investicijskim planom;

9.  pohvaljuje napredak Crne Gore u nekoliko područja pristupnih pregovora, uključujući međunarodnu policijsku suradnju i borbu protiv organiziranog kriminala (uključujući evidenciju početnih dogovora u vezi s trgovinom ljudima i drogom); poziva vlasti da ubrzaju političke i gospodarske reforme, posebice u području vladavine prava i temeljnih prava, pravosuđa, slobode medija i borbe protiv korupcije, to jest područja u kojima je nužno ostvariti znatan daljnji napredak;

10.  poziva na aktivno sudjelovanje i odgovarajuće uključivanje zemalja zapadnog Balkana, uključujući civilno društvo i mlade, u Konferenciju o budućnosti Europe te da se, s obzirom na njihovu predanost da u budućnosti postanu države članice EU-a, njihov doprinos uzme u obzir;

11.  poziva na stvaranje novih prilika za politički dijalog i dijalog o politikama na visokoj razini sa zemljama zapadnog Balkana putem redovitih sastanaka na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana i pojačanih ministarskih i parlamentarnih kontakata kako bi se ojačala politička vjerodostojnost procesa proširenja te osiguralo snažnije upravljanje i angažman na visokoj razini, kao što se zahtijeva i revidiranom metodologijom proširenja;

12.  podsjeća da je u interesu vlade da osigura odgovarajuću zastupljenost u inozemstvu; u tom pogledu upućuje na još otvoreno imenovanje voditelja misije Crne Gore pri EU-u;

Demokracija i vladavina prava

13.  prima na znanje nalaze i zaključke međunarodnih promatrača iz Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) te poziva vlasti da se u potpunosti posvete primjenjivanju njihovih preporuka i to učine pravodobno prije sljedećih nacionalnih izbora; pozdravlja vladino usvajanje odluke o osnivanju Vijeća za kontrolu popisa birača; napominje da je Skupština u prosincu 2020. donijela odluku o osnivanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu i očekuje da će taj odbor započeti s radom bez daljnje odgode;

14.  potiče Crnu Goru na istodobno održavanje lokalnih izbora diljem zemlje kako bi se povećala stabilnost demokracije, izbjeglo neprestano vođenje kampanja i ublažila napeta politička klima; izražava razočaranje zbog toga što se, unatoč međustranačkom sporazumu o održavanju lokalnih izbora istog dana, pravnim okvirom to pitanje još uvijek ne rješava u dovoljnoj mjeri; podsjeća da je potrebna dvotrećinska većina za izmjenu Zakona o izboru odbornika i poslanika, za koji se traži široki konsenzus parlamentarnih stranaka;

15.  poziva sve političke snage u novoizabranoj crnogorskoj Skupštini da sudjeluju u konstruktivnom, smislenom i uključivom dijalogu, s obzirom na to da je to ključ uspješne parlamentarne demokracije; pozdravlja odluku oporbe da ne bojkotira rad Skupštine i ponavlja da se funkcionalna parlamentarna demokracija temelji na sudjelovanju vlade i oporbe u parlamentarnom postupku donošenja odluka; ističe da je široki konsenzus i vladajuće većine i oporbe ključan za napredak na putu pristupanja EU-u i u reformama; poziva na donošenje mjera usmjerenih na poboljšanje dijaloga i povjerenja u cijelom političkom spektru;

16.  pozdravlja nedavna imenovanja u izaslanstvo Crne Gore u Parlamentarnom odboru EU-a i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje, čime je sastav izaslanstva popunjen; poziva na nastavak rada Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje što je prije moguće i pozdravlja sjednicu na daljinu Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje planiranu za lipanj 2021.; naglašava važnost parlamentarne razmjene i nastavka održavanja sjednica svake dvije godine;

17.  pozdravlja korake usmjerene na poboljšanje nadzorne uloge Skupštine, kao i njezine transparentnosti i otvorenosti prema građanima i civilnom društvu; poziva novoizabranu Skupštinu da osigura uključiv politički dijalog u parlamentu i snažniju ulogu civilnog društva;

18.  ponovno ističe važnost ubrzavanja rada na provedbi akcijskih planova za poglavlja 23. i 24. i drugih strateških dokumenata koji se odnose na vladavinu prava i temeljnih prava, posebice putem učinkovitog međustranačkog dijaloga čiji je cilj osigurati potrebnu kvalificiranu većinu za ključna imenovanja u sudstvu i državnom odvjetništvu te provođenjem javnih i stručnih savjetovanja o izmjenama ključnog zakonodavstva; izražava zabrinutost zbog toga što se radna skupina za poglavlje 24. nije sastala tijekom prošle godine;

19.  zabrinut je zbog nedavnih događaja u vezi s posebnim tužiteljem za organizirani kriminal i korupciju, kao i onih u vezi s planiranim promjenama u sastavu tužiteljskog vijeća; poziva crnogorsku vladu da izmijeni ključne zakonodavne akte, među ostalim u slučaju predloženih izmjena Zakona o državnom odvjetništvu i Zakona o Uredu posebnog tužitelja, u skladu s demokratskim normama i ustaljenom europskom praksom te da u tom pogledu poduzme daljnje korake u vezi s mišljenjem Venecijanske komisije; ističe da su neovisno funkcioniranje i integritet Ureda posebnog tužitelja ključni za napredak Crne Gore u području vladavine prava;

20.  žali zbog ograničenog napretka u pravosuđu, te poziva crnogorske vlasti da hitno rješavaju preostale izazove u pogledu neovisnosti, profesionalnosti, učinkovitosti i odgovornosti pravosuđa provedbom postojećeg zakonodavstva u skladu s preporukama Skupine država za borbu protiv korupcije (GRECO) i Venecijanske komisije; naglašava da Crna Gora treba ostvariti daljnji napredak u reformama vladavine prava, što obuhvaća napredovanje, a ne nazadovanje, u pogledu provedbe reforme pravosuđa u skladu s dobrim demokratskim normama i praksama; ponavlja da kao rezultat već provedenih reformi Crna Gora ima uspostavljena tijela i mehanizme za jamčenje neovisnosti i odgovornosti pravosuđa i tužiteljstva; potiče vlasti da se dosljedno koriste tim mehanizmima i da nadograđuju rad na daljnjem ostvarenju rezultata i dosadašnjeg uspjeha u borbi protiv korupcije i organiziranoga kriminala;

21.  izražava duboku zabrinutost zbog načina na koji Pravosudno vijeće tumači Ustav, a kojim se odobrava nezakonito ponovno imenovanje predsjednika sudova na više od dva mandata; prima na znanje ostavku predsjednika Vrhovnog suda i predsjednikâ osnovnih sudova u Baru, Kotoru i Plavu nakon poziva da suci s višestrukim mandatima podnesu ostavke, u skladu s europskim demokratskim standardima;

22.  pozdravlja činjenicu da je ostvaren određeni napredak u borbi protiv organiziranog kriminala, posebice u pogledu jačanja kapaciteta i profesionalnosti policije; potiče Crnu Goru da nastavi ulagati napore u tom području, posebno borbom protiv kriminalnih mreža koje djeluju na međunarodnoj razini, s posebnim naglaskom na borbi protiv pranja novca, trgovine ljudima, drogom i oružjem, nezakonitih igara na sreću i krijumčarenja cigareta te praćenja njihovih mogućih veza spolitičarima i predstavnicima državnih ustanova;

23.  pohvaljuje nedavni uspjeh zamjenika predsjednika vlade kada je riječ o uhićenju istaknutih osoba uključenih u organizirani kriminal; oštro osuđuje prijetnje smrću koje su mu upućene; poziva na pružanje potpore i zaštite svim službenicima koji se bore protiv korupcije i organiziranog kriminala, čak i pod cijenu ugrožavanja vlastitog života, te izražava solidarnost s njima;

24.  ističe da su i dalje prisutne sustavne manjkavosti u sustavu kaznenog pravosuđa i da njihovo rješavanje mora biti prioritet; apelira na vlasti da uvedu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba nagodbi sa sudom na iznimne slučajeve kako bi se povećala transparentnost i vjerodostojnost sudskog odgovora na organizirani kriminal;

25.  ozbiljno je zabrinut zbog ograničenog napretka u borbi protiv korupcije te poziva odgovorne institucije da znatno poboljšaju učinak Crne Gore u oduzimanju imovine stečene kaznenim radnjama, kaznenom progonu i pravomoćnim presudama, posebno u predmetima na visokoj razini, osjetnim poboljšanjem kvalitete te neovisnosti kaznene istrage i provedbe zakona;

26.  primjećuje neke pozitivne pomake u radu Agencije za sprečavanje korupcije; međutim naglašava da i dalje postoje problemi povezani s njezinom neovisnošću i određivanjem prioriteta te poziva Agenciju da djeluje neovisno i da dosljedno provodi Zakon o sprječavanju korupcije;

27.   ponovno ističe potrebu za čvrstim kaznenopravnim odgovorom na korupciju na visokoj razini; podsjeća na potrebu za učinkovitim odgovorom na navodnu zlouporabu državnih sredstava za političke stranke i nezakonito financiranje političkih stranaka;

28.  pozdravlja napore za provedbu reforme javne uprave i već postignute rezultate; zabrinut je zbog nalaza da članstvo u stranci i dalje snažno utječe na zapošljavanje u crnogorskom javnom sektoru te poziva novu vladu da izbjegava politički motivirana otpuštanja i zapošljavanje djelatnika u državnoj službi; poziva crnogorske vlasti da nastave s naporima usmjerenima na stvaranje učinkovite javne uprave i da održe stručno znanje, posebno o procesu pristupanja EU-u, te u tom pogledu pozdravlja transparentne postupke imenovanja; žali zbog toga što su institucionalni kapaciteti agencije za tržišno natjecanje i agencije za sprječavanje korupcije i dalje slabi;

29.  izražava zabrinutost zbog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima usvojenih u Skupštini, kojima se snižavaju kriteriji za rad u javnoj upravi i kojima bi se mogao ugroziti napredak postignut u reformi javne uprave u cilju provedbe zapošljavanja temeljenog na zaslugama;

30.  pozdravlja obećanja nove vlade da će znatno povećati transparentnost u svim područjima, uključujući javne financije, i potiče je da hitno izradi i donese poboljšani Zakon o slobodnom pristupu informacijama;

31.  prima na znanje predstojeći popis stanovništva i stanova u Crnoj Gori te poziva odgovorne institucije da ga provedu u skladu s europskim standardima i međunarodnim preporukama; snažno potiče na izbjegavanje politizacije postupka i poziva na istragu svih optužbi povezanih sa stranim uplitanjem u postupak popisa stanovništva;

32.  poziva crnogorske vlasti da posvete posebnu pozornost pranju novca, utaji poreza i svim drugim kriminalnim aktivnostima u okviru programa za dodjelu državljanstva ulagačima, koji će isteći 2021.; pozdravlja nedavnu odluku crnogorske vlade da ga postupno ukine do kraja godine;

Poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava

33.  izražava žaljenje zbog stanja slobode izražavanja i slobode medija, područja u kojem se u pet uzastopnih izvješća Komisije navelo „bez napretka”, posebno kad je riječ o radu javne medijske službe RTCG; snažno osuđuje sve vrste napada na medije i zastrašivanje novinara te traži hitnu i stvarnu istragu o tome, uključujući prošle slučajeve, kako bi se okončalo nekažnjavanje zločina nad novinarima; žali zbog toga što su neki slučajevi nasilja nad novinarima i dalje neriješeni; poziva na poduzimanje daljnjih koraka kako bi se zajamčila neovisnost medija i novinara; poziva Crnu Goru na stvaranje uvjeta koji pogoduju učinkovitom ostvarivanju slobode izražavanja, što je jedna od temeljnih vrijednosti EU-a i ključni element procesa pristupanja Crne Gore EU-u;

34.  zabrinut je zbog velike polarizacije medijskog okruženja, posebno zbog sve veće količine dezinformacija, koja je također usmjerena na pogoršavanje etničkih napetosti, narušavanje izbornih procesa i smanjenje potpore stanovništva euroatlantskim integracijama; ističe da su medijska pismenost, sloboda medija i neovisnost ključni u suzbijanju dezinformacija; naglašava potrebu za poboljšanjem koordinacije radi borbe protiv regionalnih kampanja dezinformiranja;

35.  poziva na jačanje europske suradnje s Crnom Gorom u borbi protiv dezinformiranja te kibernetičkih i hibridnih prijetnji kojima se nastoji ugroziti europska perspektiva regije; zabrinut je zbog sve veće ranjivosti Crne Gore zbog povećanja njezina javnog duga, posebno u odnosu na Kinu; u tom kontekstu poziva Komisiju i crnogorsku vladu da surađuju na pronalasku rješenja za izuzetno kontroverzni kineski zajam za autocestu Bar-Boljare, koji je podigla prethodna vlada, kako bi se izbjegla ovisnost o dugu i kako Crna Gora ne bi morala predati kolateral kineskim vjerovnicima; ustraje u tome da crnogorske vlasti istovremeno moraju provesti temeljitu i transparentnu istragu tog zajma i njegove potrošnje te pozvati na odgovornost one koji su politički odgovorni; poziva Komisiju da zajedno s međunarodnim financijskim institucijama pronađe razumno rješenje za potporu fiskalnoj održivosti i reformama Crne Gore u skladu s europskom perspektivom te zemlje;

36.  poziva Crnu Goru, države članice EU-a i Delegaciju Europske unije u Crnoj Gori da nastave provoditi aktivniju i učinkovitiju komunikacijsku politiku o europskoj perspektivi, usmjerenu i na lokalno stanovništvo i na građane EU-a, te da nastave s koordiniranim nastojanjima za povećanje vidljivosti projekata koje financira EU; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da podrže stvaranje centra izvrsnosti za borbu protiv dezinformiranja usmjerenog na Balkan;

37.   poziva crnogorske vlasti da poduzmu konkretne korake u izgradnji otpornosti i kibersigurnosti u vrijeme kada se zemlja suočava sa sve većim pritiskom od stranih uplitanja kojima se nastoji ugroziti njezina državnost i prozapadna orijentacija te da provode veći nadzor medijskog okruženja kako bi se suzbile lažne vijesti i druge aktivnosti dezinformiranja, posebno one koje organiziraju štetni strani akteri, te kako bi se osigurala operativna neovisnost crnogorskih regulatora medija i javne radiotelevizije, uz postizanje ravnoteže između nerazmjernih ograničenja slobode izražavanja na internetu i borbe protiv dezinformiranja;

38.  snažno osuđuje verbalne i fizičke napade te zastrašivanje nacionalnih manjina, posebno u Pljevlji nakon parlamentarnih izbora u kolovozu 2020. te nedavno u Beranama i Nikšiću; apelira na crnogorske vlasti da temeljito istraže sve te incidente i počinitelje privedu pravdi;

39.  naglašava potrebu za zaštitom prava svih nacionalnih manjina, posebice s obzirom na to da su neke od njih ostale bez predstavnika manjinskih stranaka u Skupštini; potiče crnogorske vlasti da obrate posebnu pozornost na pitanja povezana s nacionalnom i etničkom pripadnošću crnogorskih građana; u tom pogledu prima na znanje nedavni prijedlog crnogorske vlade o izmjeni crnogorskog zakona o državljanstvu; naglašava da svaka izmjena tih osjetljivih zakona mora proći opsežan postupak savjetovanja i da bi se trebala donositi samo u skladu s demokratskim normama i utvrđenom europskom praksom te s ciljem unapređivanja europske perspektive Crne Gore; traži da se poštuje multietnički identitet zemlje, uključujući jezike koji se ondje koriste, njezinu kulturnu baštinu i tradicije lokalnih zajednica; naglašava da je potrebno ostvariti daljnji napredak u pogledu socijalne uključenosti Roma i Egipćana u tržište rada, obrazovanje i javni život u Crnoj Gori te poziva vlasti da im osiguraju pristup osobnim dokumentima, zajamče njihov pravni status i poduzmu učinkovite mjere protiv govora mržnje;

40.  prima na znanje Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i njegove planirane izmjene te apelira na crnogorske vlasti da ga temeljito provedu, među ostalim dodjelom dostatnih sredstava, s obzirom na to da rodno uvjetovano nasilje, nasilje u obitelji i nasilje nad djecom i dalje izazivaju ozbiljnu zabrinutost; traži veću pozornost i uspostavu sustava potpore za žrtve obiteljskog zlostavljanja tijekom pandemije bolesti COVID-19;

41.  poziva vlasti da osiguraju temeljitu provedbu standarda utvrđenih u Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), među ostalim povećanjem broja dobro osposobljenih i rodno osjetljivih policijskih službenika i sudaca kako bi se osigurala pravilna istraga i kazneni progon kaznenih djela nasilja u obitelji te uvele učinkovite mjere protiv spolnog uznemiravanja, među ostalim na radnom mjestu;

42.  izražava zabrinutost zbog ograničenih rezultata postojećih politika i projekata usmjerenih na poticanje sudjelovanja žena na tržištu rada, kreiranju politika i politici te rješavanju problema ranjivosti u zapošljavanju i socijalnim politikama; u tom pogledu žali zbog sve manjeg broja zastupnica u parlamentu, nedostatka rodno uravnotežene političke zastupljenosti na izborima te u novoj Skupštini i vladi; poziva na potrebne pravne i političke mjere za promicanje sudjelovanja žena u politici;

43.  podsjeća da, iako je crnogorska vlada odobrila godišnji akcijski plan Strategije za zaštitu lica s invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti, ključni cilj i dalje ostaje njegova provedba; žali zbog toga što se osobe s invaliditetom i dalje suočavaju s diskriminacijom i poteškoćama u pristupu pravosuđu; naglašava da je potrebno poboljšati pristup zdravstvenim uslugama za osobe s invaliditetom, interno raseljene osobe i druge ranjive skupine;

44.  pozdravlja napredak u zaštiti prava pripadnika zajednice LGBTI i pozdravlja činjenicu da je Crna Gora prva zemlja u regiji koja je donijela zakon o istospolnim partnerstvima; poziva vlasti da zajamče ispunjavanje svih potrebnih uvjeta za njegovu odgovarajuću provedbu; naglašava da se treba poboljšati situacija transrodnih i nebinarnih osoba; pozdravlja mirno održavanje Povorke ponosa 2019.; poziva crnogorske vlasti da nastave poboljšavati ozračje društvene uključenosti i tolerancije te da prikupljaju raščlanjene podatke povezane s govorom mržnje i zločinima koji se temelje na spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu;

45.  poziva crnogorske vlasti da nastave istinski dijalog o slobodi vjeroispovijesti s predstavnicima vjerskih zajednica i drugim relevantnim dionicima te u skladu s mišljenjem Venecijanske komisije od 24. lipnja 2019.; poziva susjedne zemlje da se suzdrže od uplitanja u ovo i u ostala unutarnja pitanja Crne Gore;

46.  izražava zabrinutost zbog toga što je nova vlada donijela izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica u hitnom postupku, bez javne rasprave ili dijaloga sa svim vjerskim zajednicama i bez mišljenja Venecijanske komisije; prima na znanje da je predsjednik potpisao zakon;

Pomirenje, dobrosusjedski odnosi i međunarodna suradnja

47.  pohvaljuje Crnu Goru za njezinu predanost uključivoj regionalnoj suradnji i za konstruktivnu ulogu koju igra u regiji zapadnog Balkana te pozdravlja njezino aktivno sudjelovanje u brojnim regionalnim inicijativama; ističe da su regionalna suradnja i dobrosusjedski odnosi povezani s europskom perspektivom Crne Gore;

48.  pozdravlja potpisivanje Protokola o određivanju granične točke između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije u svibnju 2019. i potiče Crnu Goru da nastavi rješavati, u konstruktivnom duhu i što je prije moguće u procesu pristupanja, neriješena bilateralna pitanja sa svojim susjedima, uključujući neriješena pitanja razgraničenja sa Srbijom i Hrvatskom; podsjeća da je potrebno poštovati postojeće bilateralne sporazume o granicama; ponavlja da bi se pogranični sporovi trebali rješavati u duhu dobrosusjedskih odnosa, bilateralno i putem postojećih međunarodnih mehanizama; napominje da su bilateralne odnose sa Srbijom obilježile napetosti i ustraje u tome da se svi bilateralni sporovi rješavaju uključivim i nekonfrontacijskim dijalogom, izbjegavajući bilo kakav oblik stranog uplitanja u domaća pitanja;

49.  snažno osuđuje poricanje genocida iz Srebrenice i sumnje koje je ministar pravosuđa, ljudskih prava i prava manjina izrazio u vezi s presudama i legitimitetom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY); pozdravlja brze protureakcije drugih članova vlade i prijedlog njegova razrješenja s dužnosti;

50.  pozdravlja uspostavu zajedničkog regionalnog tržišta, što će dovesti do potpunog pristupanja zemlje jedinstvenom tržištu EU-a; čvrsto vjeruje da bi takve inicijative mogle biti važan alat za povećanje potencijala, privlačnosti i konkurentnosti regije te da bi posebno mogle pomoći regionalnim gospodarstvima u njihovu procesu oporavka nakon pandemije;

51.  snažno osuđuje sve pokušaje političara u Crnoj Gori i drugdje u regiji kojima se nastoji osporiti genocid iz Srebrenice ili neki drugi ratni zločin koji se dogodio u bivšoj Jugoslaviji; pozdravlja potpisivanje protokola o suradnji u potrazi za nestalim osobama između vlada Bosne i Hercegovine i Crne Gore kao dobar primjer suradnje u istragama slučajeva nestalih osoba; zabrinut je zbog nedostatka napretka u postupanju s ratnim zločinima počinjenima u Crnoj Gori te poziva vlasti da pojačaju napore u pogledu kažnjavanja ratnih zločina i utvrđivanja sudbine nestalih osoba te da podrže i razviju uspostavljeni Informaciono-dokumentacioni centar;

52.  ponovno iskazuje svoju potporu inicijativi za uspostavu regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na državnom području bivše Jugoslavije; pohvaljuje vlade Crne Gore za njihovu predanost i ispunjavanje obveza u okviru svojeg članstva u Regionalnom uredu za suradnju mladih (RYCO), naglašavajući važnost trenutačnog crnogorskog rotirajućeg predsjedanja tom organizacijom;

53.  poziva crnogorske vlasti da u potpunosti poštuju odredbe o sukcesiji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, posebice u pogledu vojne imovine;

54.  pohvaljuje potpunu usklađenost Crne Gore sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a i njezinim aktivnim sudjelovanjem u misijama EU-a u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike, osobito u operaciji pomorskih snaga EU-a u Somaliji (operacija ATALANTA), misiji EU-a za osposobljavanje u Maliju i u drugim međunarodnim misijama, posebno u Misiji UN-a za referendum u Zapadnoj Sahari, mirovnim snagama UN-a na Cipru, misiji „Resolute Support” pod vodstvom NATO-a u Afganistanu i misiji NATO-a u Kosovu (KFOR);

55.  izražava zabrinutost zbog vladinih imenovanja u sektoru sigurnosti i vojne obavještajne službe i smatra da postoji opasnost da ona dovedu u pitanje strateški savez Crne Gore s EU-om i NATO-om; naglašava stratešku važnost članstva Crne Gore u NATO-u i potiče crnogorske vlasti da surađuju u području otpornosti na vanjsko uplitanje i kibersigurnost s EU-om i NATO-om;

56.  naglašava potrebu da EU i Sjedinjene Američke Države ojačaju svoje partnerstvo i koordinaciju na zapadnom Balkanu kako bi se unaprijedile ključne reforme, poboljšalo upravljanje i dovelo do pomirenja;

57.  pohvaljuje napredak Crne Gore i obnovljenu predanost međunarodnoj policijskoj suradnji te je potiče da nastavi s naporima usmjerenima na nošenje s nezakonitim migracijama, tako da nastavi razvijati međunarodnu suradnju u području zaštite granica i ponovnog prihvata te da poveća kapacitete za kazneni progon mreža za krijumčarenje migranata;

58.  napominje stupanje na snagu sporazuma o suradnji u upravljanju granicama između Crne Gore i Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), kojim će se Frontexu omogućiti da pomaže Crnoj Gori u upravljanju granicama, provođenju zajedničkih operacija i borbi protiv prekograničnog kriminala na morskim granicama te zemlje, uključujući krijumčarenje droge i oružja te trgovinu ljudima i terorizam;

59.  apelira na crnogorske vlasti da poštovanje ljudskih prava, temeljnih sloboda i međunarodnog prava i dalje budu u središtu politike u području migracije i granica; poziva na to da operacije Europske granične i obalne straže (Frontex) na teritoriju Crne Gore djeluju u skladu s tim standardima;

Gospodarstvo i pandemija bolesti COVID-19

60.  pozdravlja napredak Crne Gore u povećanju stabilnosti financijskog sektora, kao i u provedbi konkretnih poboljšanja stanja na tržištu rada; napominje, međutim, da je stopa nezaposlenosti ostala visoka, osobito među ženama, mladima, Romima i niskokvalificiranim osobama; potiče vlasti da povećaju sudjelovanje žena na tržištu rada i da rješavaju pitanja kao što su rodne razlike u zapošljavanju i plaći te pristupačna skrb za djecu;

61.  izražava zabrinutost zbog toga što Zakon o proračunu za 2021. nije predložen do kraja 2020. i poziva na transparentniji i pravodobniji postupak izrade nacionalnih proračuna;

62.  pozdravlja činjenicu da Crna Gora provodi nužne reforme radi usklađivanja s načelima dobrog poreznog upravljanja EU-a te da je Vijeće uklonilo Crnu Goru (18. veljače 2020.) s popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe;

63.  potiče Crnu Goru da pojača rad na boljem usklađivanju obrazovnog sustava s tržištem rada radi učinkovitijeg suzbijanja neusklađenosti vještina i odljeva mozgova među mladima; poziva crnogorske vlasti da teže otvorenoj i transparentnoj politici ljudskih resursa u javnoj upravi, kao i povećanju javnih ulaganja za održiv društveni i gospodarski razvoj;

64.  sa zabrinutošću primjećuje utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na gospodarstvo Crne Gore s obzirom na to da je 2020. njezin BDP pao za 14,3 %; poziva vladu da provede odgovornu makroekonomsku i fiskalnu politiku s obzirom na visoki javni dug; potiče vlasti da u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste pomoć EU-a kako bi se ublažio utjecaj krize, uključujući razvoj i provedbu ciljanih mjera za ublažavanje utjecaja pandemije na marginalizirane zajednice i ranjive skupine; naglašava važnost razvoja poduzetničkih vještina među mladima;

65.  poziva Komisiju da podupre napore Crne Gore u smanjenju nezaposlenosti, koju je pandemija bolesti COVID-19 znatno pogoršala, posebno u turističkom sektoru koji čini više od 20 % BDP-a Crne Gore, uzimajući u obzir veliki pad broja turista;

66.   ponovno ističe činjenicu da je Europska unija brzo mobilizirala neposrednu financijsku i materijalnu potporu zapadnom Balkanu namijenjenu rješavanju zdravstvene krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19 te ubrzanju socioekonomskog oporavka regije; podsjeća da je Crnoj Gori dodijeljeno 53 milijuna EUR za nabavu hitne medicinske opreme i pomoć sektorima koji su najteže pogođeni krizom uzrokovanom bolešću COVID-19; također podsjeća na odluku o pružanju makrofinancijske pomoći u iznosu do 60 milijuna EUR kako bi se Crnoj Gori pomoglo da ograniči negativne socioekonomske posljedice pandemije;

67.  naglašava činjenicu da je pandemija bolesti COVID-19 imala štetan učinak na društvo u cjelini, posebno na žene, obitelji samohranih roditelja i ranjive skupine, kao što su Romi, Egipćani, LGBTI osobe, osobe s invaliditetom i druge manjine, tako što je produbila nejednakosti i pogoršala postojeće probleme; poziva crnogorske vlasti da pri stvaranju i provedbi mjera socioekonomske pomoći za COVID-19 uzmu u obzir potrebe tih skupina;

68.  pohvaljuje ulogu Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu koji je osigurao prijeko potrebnu potporu u medicinskoj opremi i osobnoj zaštitnoj opremi u borbi protiv bolesti COVID-19 u Crnoj Gori;

69.  izražava zabrinutost zbog tekućeg procesa otpuštanja čelnika u javnozdravstvenim ustanovama u vrijeme kada je Crna Gora ozbiljno pogođena pandemijom bolesti COVID-19, kao i zbog novog zajma vlade u iznosu od 750 milijuna EUR bez savjetovanja sa Skupštinom;

70.  poziva Komisiju i Vijeće da pokažu solidarnost sa zemljama zapadnog Balkana pomažući im u dobivanju cjepiva protiv bolesti COVID-19 te da uključe Crnu Goru u zajedničku nabavu cjepiva EU-a; pozdravlja mjere koje su Komisija i Vijeće poduzeli kako bi Crnoj Gori pomogli nabaviti cjepiva protiv bolesti COVID-19 putem COVAX-a i drugim sredstvima kao što je koordiniranje donacija država članica EU-a; poziva na pružanje dodatne pomoći kako bi se što prije ljudima u svim zemljama zapadnog Balkana osigurala dostatna količina cjepiva protiv bolesti COVID-19, uzimajući u obzir pandemijsko stanje svake zemlje; čvrsto vjeruje da bi politike cijepljenja trebale biti isključivo humanitarne i da ne bi trebale služiti geopolitičkim interesima bilo koje vrste;

71.  potiče Crnu Goru da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi Komisijin gospodarski i investicijski plan za zapadni Balkan; uviđa njegovu važnost u podupiranju održive povezanosti u području prometa i infrastrukture, ljudskog kapitala, konkurentnosti i uključivog rasta u regiji, uz naglasak da svako ulaganje mora biti u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma i ciljevima EU-a u pogledu dekarbonizacije;

72.  napominje jednaku važnost svih ciljeva ulaganja u okviru instrumenta IPA III; u tom pogledu poziva Komisiju da odgovarajući dio sredstava iz instrumenta IPA III usmjeri na demokratsku tranziciju Crne Gore koja je u tijeku, posebno u svjetlu trajnih problema s investicijskom klimom, apsorpcijskim kapacitetom i ekološkim standardima u toj zemlji;

Okoliš, energetika i promet

73.  pozdravlja napredak Crne Gore u diversifikaciji proizvodnje električne energije prema obnovljivim izvorima i premašivanje ukupnih ciljeva u pogledu obnovljivih izvora energije za 2020. i sektorskih ciljeva u područjima električne energije te grijanja i hlađenja, kao i njezino aktivno sudjelovanje u Programu za povezivanje zapadnog Balkana; poziva Crnu Goru na uvođenje racionaliziranih i pojednostavljenih pravila za olakšavanje daljnjeg uvođenja projekata obnovljive energije; naglašava važnost potpore EU-a prelasku na čišću i obnovljivu energiju; zabrinut je zbog projekata vađenja nafte i plina u blizini crnogorske obale koji bi mogli naštetiti okolišu, prirodi i turizmu, najvažnijem gospodarskom sektoru u zemlji;

74.  pohvaljuje odluku Crne Gore o ukidanju financijske potpore malim hidroelektranama koje ne slijede odgovarajuće standarde zaštite okoliša; primjećuje spor napredak i kašnjenje u zatvaranju termoelektrane Pljevlja i poziva Crnu Goru da se bez odgode uskladi s pravilima Direktive o velikim uređajima za loženje(4);

75.  uviđa korake koje je Crna Gora poduzela kako bi uspostavila elektronički sustav jamstava o podrijetlu te tako osigurala usklađenost sa standardiziranim sustavom europskih energetskih certifikata; prima na znanje da je Crna Gora u naprednoj fazi provedbe reformi u sektoru električne energije te je poziva da bez odgode prenese Uredbu REMIT(5) i mrežne kodekse u nacionalne mrežne kodekse; poziva Crnu Goru da poveća trenutačnu nisku razinu prekozonskih kapaciteta dostupnih sudionicima na tržištu električne energije u skladu s najboljim praksama EU-a; pohvaljuje Crnu Goru zbog toga što je predvodnik u uspostavi mehanizma za određivanje cijena ugljika i trgovanje emisijama u regiji; pozdravlja potpunu usklađenost s Direktivom o kakvoći goriva(6) i poziva na daljnji napredak u čuvanju zaliha nafte za slučaj nužde;

76.  pozdravlja pozitivne pomake u daljnjem usklađivanju nacionalnog zakonodavstva Crne Gore u području okoliša i klimatskih promjena te nacionalnog energetskog i klimatskog plana s pravnom stečevinom EU-a te poziva na ulaganje daljnjih napora kako bi se dokument što prije dovršio u skladu s preporukama Vijeća ministara Energetske zajednice; pohvaljuje Crnu Goru zbog toga što je zaštitila rijeku Zetu proglasivši je parkom prirode; poziva vlasti da poduzmu hitne mjere za bolju zaštitu zaštićenih područja i potencijalnih područja mreže Natura 2000, uključujući ulcinjsku solanu, jezero Skadar, rijeku Taru i druge; poziva Crnu Goru na bolje gospodarenje otpadom i hvatanje u koštac s problemom nezakonitog odlaganja otpada; poziva vlasti da uključe lokalne zajednice i civilno društvo u provedbu politika i projekata zaštite okoliša, klime i energetike u zemlji;

77.  sa zadovoljstvom podsjeća na to da je Crna Gora, u skladu s člankom 1. svojega ustava, ekološka zemlja; podsjeća da uspostava područja za vojnu obuku i testiranje oružja u zaštićenim područjima UNESCO-a u Sinjajevini mora biti u skladu s načelima UNESCO-a o društveno-kulturnoj i ekološkoj održivosti; napominje da bi razvoj dodatnih hidroenergetskih i turističkih kapaciteta, posebice onih u zaštićenim područjima, trebao uzeti u obzir standarde EU-a o području zaštite okoliša; poziva vlasti da procijene ekološke učinke izgradnje autoceste uz rijeku Taru te da bolje zaštite najvrjednija područja; ponavlja svoj poziv da se provedu temeljite i sveobuhvatne ex ante procjene učinka infrastrukturnih projekata na okoliš, gospodarstvo i društvo u skladu s europskim standardima;

78.  pozdravlja pokretanje zelenog programa za zapadni Balkan, koji ima potencijal za poticanje prijelaza na održivo, ugljično neutralno gospodarstvo; poziva Crnu Goru da nastavi s uvođenjem i provedbom potrebnog zakonodavstva radi postizanja dogovorenih zajedničkih ciljeva o digitalnoj i zelenoj transformaciji;

79.  poziva Crnu Goru, četvrtu najšumovitiju europsku zemlju, da poboljša upravljanje svojim šumama, posebice tako što će im posvetiti više resursa i aktivno se boriti protiv nezakonite sječe šuma; prima na znanje nedavnu studiju po kojoj se svake godine u Crnoj Gori proizvodi oko sto tisuća kubičnih metara drvenog otpada koji bi se lako mogao ponovno upotrijebiti; poziva vlasti da razmotre načine promicanja modela kružnog gospodarstva u ovom i drugim sektorima gospodarstva;

80.  poziva crnogorske vlasti da osiguraju pravo na pristup informacijama o okolišu u pogledu infrastrukturnih projekata, u skladu sa svojim Ustavom i Aarhuškom konvencijom koju je Crna Gora ratificirala 2009.;

o
o   o

81.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te predsjedniku, Vladi i parlamentu Crne Gore.

(1) SL L 108, 29.4.2010., str. 1. (2) SL C 363, 28.10.2020., str. 127. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0168. (4) Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (SL L 309, 27.11.2001., str. 1.). (5) Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (SL L 326, 8.12.2011., str. 1.). (6) Direktiva 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina, dizelskoga goriva i plinskog ulja i uvođenju mehanizma praćenja i smanjivanja emisija stakleničkih plinova (SL L 140, 5.6.2009., str. 88.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o učincima klimatskih promjena na ljudska prava i ulozi boraca za zaštitu okoliša u vezi s tim pitanjem (2020/2134(INI))

P9_TA(2021)0245 A9-0039/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima (UDHR) i relevantne sporazume, konvencije i instrumente Ujedinjenih naroda (UN) u vezi s ljudskim pravima, posebno Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda (UNDRIP), koju je 13. rujna 2007. usvojila Opća skupština UN-a, te Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“), kojom se utvrđuje da sva ljudska bića imaju pravo na ostvarivanje svih svojih ljudskih prava i temeljnih sloboda bez diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava iz 1998.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/53/144 od 8. ožujka 1999. kojom je usvojena Deklaracija o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti donesenu 1992. u Riju, koju je potpisalo 168 zemalja, te svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)(1),

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština UN-a, kao i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), koja je stupila na snagu 21. ožujka 1994., Kyotski protokol od 11. prosinca 1997. i Pariški sporazum od 22. travnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 40/11 od 21. ožujka 2019. o priznavanju doprinosa boraca za ljudska prava u području okoliša uživanju ljudskih prava, zaštiti okoliša i održivom razvoju,

–  uzimajući u obzir izvješća 31/52 od 1. veljače 2016. i A/74/161 iz 2019. posebnog izvjestitelja UN-a za obveze u pogledu ljudskih prava povezanih s uživanjem sigurnog, čistog, zdravog i održivog okoliša,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 41/21 Vijeća UN-a za ljudska prava od 12. srpnja 2019. o ljudskim pravima i klimi,

–  uzimajući u obzir izvješće Programa UN-a za okoliš (UNEP) od 10. prosinca 2015. o klimatskim promjenama i ljudskim pravima te njegovu definiciju boraca za ljudska prava u području okoliša, „Tko su borci za zaštitu okoliša”,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za krajnje siromaštvo i ljudska prava od 17. srpnja 2019. o klimatskim promjenama i siromaštvu,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće iz 2019. Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) o klimatskim promjenama, dezertifikaciji, degradaciji zemljišta, održivom upravljanju zemljištem, sigurnosti opskrbe hranom i kretanjima stakleničkih plinova u kopnenim ekosustavima,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a iz lipnja 2020. naslovljeno „Rod, klima i sigurnost: održavanje uključivog mira na fronti klimatskih promjena”, čiji su autori UNEP, UN Women, Program UN-a za razvoj (UNDP) i Odjel UN-a za politička pitanja i pitanja izgradnje mira (UNDPPA),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 37. Povelje, kojim se EU obvezuje na integriranje visoke razine zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša u svojim javnim politikama,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov dio peti, naslovljen „Vanjsko djelovanje Unije”, i njegove glave I., II., III., IV. i V.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije od 25. ožujka 2020. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.” (JOIN(2020)0005),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. svibnja 2017. o autohtonim narodima i zajednički radni dokument službi od 17. listopada 2016. naslovljen „Provedba vanjske politike EU-a o autohtonim narodima” (SWD(2016)0340), zaključke Vijeća od 19. studenoga 2018. o diplomaciji u području voda, od 17. lipnja 2019. o djelovanju EU-a za jačanje multilateralizma utemeljenog na pravilima i od 20. siječnja 2020. o klimatskoj diplomaciji,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima u pogledu zdravstveno ispravne vode za piće i sanitarnih uvjeta, koje je Vijeće usvojilo 17. lipnja 2019., i njegove smjernice o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.: znanje za tranziciju prema održivoj Europi”,

–  uzimajući u obzir deseto provedbeno načelo Deklaracije iz Rija o okolišu i razvoju iz 1992., kojim se želi osigurati da svaki pojedinac ima pristup informacijama, mogućnost sudjelovanja u postupku odlučivanja i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša, s ciljem očuvanja prava na zdrav i održiv okoliš za sadašnje i buduće generacije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. lipnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380), komunikaciju od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu (COM(2019)0640) i komunikaciju od 23. srpnja 2019. naslovljenu „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” (COM(2019)0352),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(3),

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu iz 2019. naslovljeno „Stanje biološke raznolikosti u svijetu u pogledu hrane i poljoprivrede”,

–  uzimajući u obzir ozbiljnu prijetnju gubitka biološke raznolikosti opisanu u Izvješću o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava koje je 31. svibnja 2019. objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o kršenju prava autohtonih naroda u svijetu, uključujući jagmu za zemljištem(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(5),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0039/2021),

A.  budući da sve osobe, lokalne zajednice i skupine stanovništva imaju pravo na puno uživanje svojih ljudskih prava, kako je utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima;

B.  budući da učinci klimatskih promjena i kontinuirane degradacije okoliša u pogledu slatkovodnih resursa, ekosustava i sredstava za život zajednica već negativno utječu na istinsko ostvarivanje ljudskih prava, uključujući prava na život, sigurnost opskrbe hranom, zdravstveno ispravnu vodu za piće i sanitarne uvjete, zdravlje, stanovanje, samoodređenje, rad i razvoj, kako je navedeno u Rezoluciji Vijeća UN-a za ljudska prava 41/21; budući da će, čak i ako se postigne međunarodni cilj ograničavanja globalnog zatopljenja na porast od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, ti učinci postati znatno intenzivniji u narednim desetljećima; budući da zemlje na različite načine doprinose klimatskim promjenama te imaju zajedničke, ali diferencirane odgovornosti; budući da klimatske promjene predstavljaju neposrednu i dalekosežnu prijetnju ljudima u svijetu, uglavnom siromašnom svjetskom stanovništvu koje je posebno ranjivo, kako je navedeno u Rezoluciji Vijeća UN-a za ljudska prava 7/23;

C.  budući da UN, zajedno s drugim međunarodnim organizacijama i stručnjacima, poziva na globalno priznavanje prava na zdrav i siguran okoliš kao univerzalnog prava;

D.  budući da rješavanje problema klimatskih promjena otvara pitanja pravednosti i ravnopravnosti, kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj razini te među generacijama; budući da su pristup pravosuđu u pitanjima okoliša, pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u donošenju odluka utvrđeni u desetom provedbenom načelu Deklaracije iz Rija o okolišu i razvoju, Aarhuškoj konvenciji(6) od 25. lipnja 1998. i Sporazumu iz Escazúa(7) od 4. ožujka 2018.;

E.  budući da degradacija okoliša, klimatske promjene i neodrživ razvoj predstavljaju neke od najhitnijih i najozbiljnijih prijetnji mogućnosti sadašnjih i budućih generacija da uživaju više ljudskih prava; budući da su stranke UNFCCC-a obvezne poduzeti učinkovite mjere za ublažavanje klimatskih promjena, poboljšanje sposobnosti prilagodbe ugroženih skupina stanovništva i sprečavanje predvidivih gubitaka života;

F.  budući da stranke UNFCCC-a imaju obvezu prikupljati i širiti informacije o utjecaju na okoliš i olakšavati sudjelovanje javnosti u donošenju odluka o okolišu;

G.  budući da se pristupom klimatskim promjenama iz perspektive ljudskih prava naglašavaju načela univerzalnosti i nediskriminacije, pri čemu se naglašava da su prava zajamčena svim osobama na svijetu, uključujući osjetljivim skupinama, bez ikakve razlike kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status;

H.  budući da vlade, društva i pojedinci snose etičku i međugeneracijsku odgovornost da budu sve proaktivniji u smislu javne politike i suradnje s ciljem postizanja dogovora o međunarodnim standardima radi zaštite i očuvanja planeta za sadašnje i buduće generacije kako bi se zajamčilo njihovo potpuno uživanje ljudskih prava i ublažili negativni učinci klimatskih promjena;

I.  budući da je općeprihvaćeno da obveze i odgovornosti država i privatnog sektora u pogledu ljudskih prava imaju specifične posljedice u vezi s klimatskim promjenama; budući da je neuspjeh u zaštiti okoliša i onih koji ga brane u suprotnosti s pravnim obvezama država u pogledu ljudskih prava te da bi mogao predstavljati povredu određenih prava, kao što je pravo na zdrav okoliš ili pravo na život; budući da sve veći broj poslovnih aktivnosti i operacija u trećim zemljama ima ozbiljne posljedice na ljudska prava i okoliš;

J.  budući da je Pariški sporazum prvi međunarodni ugovor kojim se izričito prepoznaje veza između klimatskog djelovanja i ljudskih prava, čime se omogućuje korištenje postojećih pravnih instrumenata povezanih s ljudskim pravima kako bi se države i privatna poduzeća potaknulo na smanjenje emisija; budući da u okviru Pariškog sporazuma nema konkretnih instrumenata za pozivanje državnih i korporativnih aktera na odgovornost zbog njihova utjecaja na klimatske promjene i ostvarivanje ljudskih prava;

K.  budući da je Europski sud za ljudska prava jasno utvrdio da različite vrste degradacije okoliša mogu dovesti do kršenja materijalnih ljudskih prava, kao što su pravo na život, privatni i obiteljski život te mirno uživanje doma, kao i do kršenja zabrane nečovječnog i ponižavajućeg postupanja;

L.  budući da je cilj pravedne klimatske politike rješavanje klimatske krize primjenom prava o ljudskim pravima kako bi se premostio jaz odgovornosti u klimatskom upravljanju upotrebom sudskih postupaka u području klimatskih promjena kako bi se države i korporativni akteri pozivali na odgovornost te kako bi se zajamčila njihova odgovornost za djelovanje u pogledu očuvanja prirode, kao krajnjeg cilja samog po sebi te radi omogućavanja dostojanstvenog i zdravog života sadašnjih i budućih generacija;

M.  budući da je nekoliko nedovršenih sudskih predmeta utvrdilo povrede ljudskih prava i otvorilo put prema utvrđivanju odgovornosti nakon neuspjeha i izostanka djelovanja pojedinaca, država i korporativnih aktera u ispravljanju posljedica klimatskih promjena;

N.  budući da zbog sve intenzivnijeg tržišnog natjecanja u pogledu prirodnih resursa koje predvode privatna poduzeća, ponekad uz sudjelovanje vlade, mete progona postaju borci za zaštitu okoliša i autohtone zajednice koje nastoje zaštititi svoj tradicionalni teritorij na kojemu dolazi do okolišnog djelovanja;

O.  budući da posljedice klimatskih promjena na ljudska prava neće osjetiti samo najugroženije osobe, već i čitavo svjetsko stanovništvo; budući da najranjivije zajednice i zemlje koje uzrokuju najmanje onečišćenja i uništavanja okoliša najviše trpe izravne posljedice klimatskih promjena; budući da su brojke oboljelih i prerano preminulih zbog onečišćenja okoliša već sada tri puta veće od onih za AIDS, tuberkulozu i malariju zajedno, čime se ugrožava pravo na život, zdrav okoliš i čist zrak; budući da su prirodne katastrofe kao što su poplave, tropske oluje i duga razdoblja suše sve češće i imaju štetne posljedice za sigurnost opskrbe hranom u zemljama na jugu svijeta i za uživanje mnogih ljudskih prava;

P.  budući da je pravda u području okoliša dio socijalne pravde i budući da su učinci klimatskih promjena asimetrični i da su negativni učinci destruktivni za sadašnje i buduće generacije, posebno u zemljama u razvoju; budući da klimatske promjene snažno utječu na zemlje u razvoju i pogoršavaju postojeće socijalne i gospodarske nejednakosti, što dovodi do toga da ugrožene skupine nerazmjerno trpe posljedice njihovih negativnih učinaka;

Q.  budući da klimatske promjene sve više pridonose raseljavanju i migracijama, kako unutar država tako i preko međunarodnih granica; budući da je raseljavanje neizbježno za neke zajednice, kao što su one koje žive u područjima ugroženima dezertifikacijom, one koje se nalaze na Arktiku koji se brzo otapa, nastanjuju priobalna područja niske nadmorske visine i male otoke ili druge osjetljive ekosustave i rizične teritorije; budući da je od 2008. svake godine u prosjeku 24 milijuna ljudi raseljeno zbog katastrofalnih vremenskih nepogoda, i to većinom u trima najugroženijim regijama – supsaharskoj Africi, južnoj Aziji i Latinskoj Americi; budući da prema UNDP-u 80 % osoba raseljenih zbog klimatskih promjena čine žene; budući da sve veća pojava raseljavanja uzrokovanog klimatskim promjenama može predstavljati izravnu prijetnju ljudskim pravima, kulturi i tradicionalnom znanju pogođenog stanovništva te može imati znatan utjecaj na lokalne zajednice u zemljama i područjima u kojima se nastanjuju;

R.  budući da su ograničenja i zabrane kretanja zbog bolesti COVID-19 smanjila transparentnost i praćenje kršenja ljudskih prava te su pojačala političko zastrašivanje i digitalni nadzor, pri čemu su ograničile pristup pravosuđu i sposobnosti boraca za zaštitu okoliša, lokalnih aktera, autohtonih zajednica te ostalih da efektivno sudjeluju u postupcima donošenja odluka; budući da su ograničenja kretanja autohtonih zajednica i sanitarne mjere ograničile njihovu sposobnost nadzora i zaštite svojih teritorija; budući da bi takve restrikcije trebale biti popraćene legitimnim i demokratskim zakonodavstvom; budući da je sposobnost međunarodne zajednice da nadgleda i istražuje navodna kršenja znatno smanjena zbog pandemije;

S.  budući da je sposobnost ljudi da se prilagode klimatskim promjenama u velikoj mjeri povezana s njihovim pristupom osnovnim ljudskim pravima i sa zdravljem ekosustava o kojima ovise njihova egzistencija i dobrobit; budući da mjere ublažavanja i prilagodbe, kao što su pristup prirodnim resursima i njihovo korištenje, kao što su zemljište, voda i šume, te preseljenje ljudi, također mogu negativno utjecati na ostvarivanje ljudskih prava; budući da će prema izvješću posebnog izvjestitelja za ekstremno siromaštvo i ljudska prava o klimatskim promjenama i siromaštvu od 17. srpnja 2019. zemlje i regije u razvoju snositi oko 75 – 80 % troškova klimatskih promjena;

T.  budući da bi klimatske promjene mogle unazaditi ljudski razvoj smanjenjem poljoprivredne produktivnosti, povećanjem nesigurnosti u pogledu opskrbe hranom i vodom te povećanjem izloženosti ekstremnim prirodnim katastrofama zbog kojih dolazi do uništenih ekosustava i povećanih zdravstvenih rizika;

U.  budući da se prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) očekuje da će od 2030. klimatske promjene uzrokovati oko 250 000 dodatnih smrtnih slučajeva godišnje, i to zbog pothranjenosti, malarije, proljeva i toplinskog stresa; budući da su, prema Svjetskom programu za hranu, klimatski šokovi jedan od triju glavnih uzroka nesigurnosti opskrbe hranom diljem svijeta; budući da je 2019. gotovo 750 milijuna ljudi, tj. gotovo svaka deseta osoba u svijetu, bilo izloženo ozbiljnim razinama nesigurnosti opskrbe hranom;

V.  budući da klimatska kriza pojačava rodnu neravnopravnost jer ekstremni vremenski uvjeti, prirodne katastrofe i dugoročno uništavanje okoliša ugrožavaju domove, egzistenciju te socijalne mreže i infrastrukturu zajednice s nerazmjernim učinkom na žene i djevojčice, što uključuje povećanu neplaćenu skrb i rad u kućanstvu žena, veću prisutnost rodno uvjetovanog nasilja i marginalizaciju obrazovanja, sudjelovanja i vodstva žena;

W.  budući da je nasilje nad aktivistima za zaštitu okoliša, osobito ženama, te borcima za okolišna prava i njihovim odvjetnicima postalo dobro dokumentiran trend, među ostalim u masovnim medijima i društvenim medijima; budući da aktivistice trpe rodno specifične oblike nasilja i zastrašivanja koji su izvor ozbiljne zabrinutosti;

X.  budući da su borci za zaštitu okoliša na prvoj liniji klimatskog djelovanja i odgovornosti; budući da tijela za ljudska prava sve više upozoravaju na potrebu da se posebno zaštite borci za zaštitu okoliša; budući da je sve manji prostor za djelovanje civilnog društva globalni fenomen koji nerazmjerno utječe na borce za ljudska prava koji rade na pitanjima okoliša i zemljišta i koji se često nalaze u ruralnim i izoliranim područjima sa smanjenim pristupom mehanizmima zaštite; budući da se većina kršenja ljudskih prava protiv boraca za ljudska prava i zaštitu okoliša čini u ozračju gotovo potpunog nekažnjavanja; budući da su potpora i zaštita boraca za ljudska prava i zaštitu okoliša među utvrđenim prioritetima vanjskog djelovanja EU-a diljem svijeta i u njegovu susjedstvu; budući da se Unija u tom pogledu mora koristiti svim instrumentima koji su joj na raspolaganju;

Y.  budući da su posljednjih godina borci za zaštitu okoliša sve češće žrtve ubojstava, otmica, mučenja, rodno uvjetovanog nasilja, prijetnji, uznemiravanja, zastrašivanja, kampanja ocrnjivanja, kriminalizacije, sudskog uznemiravanja, prisilnih deložacija i raseljavanja;

Z.  budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za položaj boraca za ljudska prava izrazila zabrinutost za borce za ljudska prava u svim zemljama jer su izloženi ograničenjima slobode kretanja, okupljanja, izražavanja i udruživanja te su meta lažnih optužbi, nepoštenih suđenja, proizvoljnih uhićenja i pritvaranja, mučenja i pogubljenja;

AA.  budući da se u izvješću Global Witnessa za 2020. navodi da je 2019. ubijeno 212 aktivista za zemljište i okoliš, što je povećanje od 30 % u odnosu na 2018.; budući da su oko 40 % tih žrtava bili autohtoni narodi i tradicionalni vlasnici zemljišta te da je više od dvije trećine ubojstava počinjeno u Latinskoj Americi;

AB.  budući da autohtoni narodi uživaju posebna prava u pogledu zaštite okoliša, zemljišta i resursa, kako je utvrđeno člankom 7. Konvencije Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima iz 1989.; budući da se u članku 29. Deklaracije UN-a o pravima autohtonih naroda iz 2007. navodi da „autohtoni narodi imaju pravo na očuvanje i zaštitu okoliša te proizvodnih kapaciteta svojih zemljišta ili teritorija i resursa”;

AC.  budući da je Sporazum iz Escazúa prvi regionalni sporazum o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti i pravosuđu u pitanjima okoliša u Latinskoj Americi i na Karibima; budući da je Sporazum iz Escazúa, koji je otvoren za ratifikaciju od 1. rujna 2019., prvi ugovor kojim se utvrđuje pravo na zdrav okoliš (članak 4.); budući da Sporazum iz Escazúa, u kojemu se ponavlja važnost regionalne suradnje, može poslužiti kao nadahnuće za druge regije koje se suočavaju sa sličnim izazovima; budući da se Aarhuškom konvencijom utvrđuje niz prava pojedinaca i organizacija civilnog društva u pogledu okoliša, uključujući pristup informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u odlučivanju o okolišu i pristup pravosuđu; budući da su ugovorne stranke Konvencije obvezne provesti određene odredbe kako bi se osiguralo da javne vlasti (na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini) daju doprinos tim pravima i učine ih efektivnima;

Učinak klimatskih promjena na ljudska prava

1.  ističe da su uživanje, zaštita i promicanje ljudskih prava ukorijenjenih u ljudskom dostojanstvu te zdrav i održiv planet međusobno povezani; poziva EU i njegove države članice da djeluju kao vjerodostojan i pouzdan partner na globalnoj razini donošenjem, jačanjem i provedbom zakonodavstva usklađenog sa sveobuhvatnim pristupom klimatskom djelovanju koji se temelji na ljudskim pravima, kako bi se usmjerile politike i mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima i osiguralo da su one adekvatne, dovoljno ambiciozne, nediskriminirajuće i usklađene s obvezama u pogledu temeljnih ljudskih prava; napominje da bi načela i standardi koji proizlaze iz međunarodnog prava o ljudskim pravima trebali usmjeravati sve politike i programe povezane s klimatskim promjenama i u svim fazama procesa; poziva EU i države članice da potaknu države koje nisu članice EU-a, poduzeća i tijela lokalne vlasti da provedu i usvoje rješenja i mjere koje će doprinijeti zaštiti okoliša i rješavanju posljedica klimatskih promjena;

2.  poziva Uniju i njezine države članice da ojačaju povezanost ljudskih prava i okoliša u čitavom svojem vanjskom djelovanju te da pomognu i pruže potporu međunarodnim, regionalnim i lokalnim mehanizmima za ljudska prava kako bi se riješili okolišni izazovi, posebno utjecaj klimatskih promjena u potpunom uživanju ljudskih prava; poziva Komisiju da zajamči uključenje pitanja klimatskih promjena i ljudskih prava u sve relevantne politike EU-a te da osigura usklađenost tih politika; napominje važnost podupiranja aktivnosti kojima se podiže razina osviještenosti o posljedicama klimatskih promjena, uništavanja okoliša i gubitka biološke raznolikosti na ljudska prava; poziva Uniju, nadalje, da podrži i ojača suradnju s trećim zemljama kako bi se pristup utemeljen na ljudskim pravima integrirao u zakone i politike u području okoliša;

3.  ističe neophodnost osiguravanja mogućnosti za ljudski razvoj svih; ističe rizike od kršenja ljudskih prava u međunarodnim lancima opskrbe robom za konvencionalnu i zelenu tehnologiju te energiju iz obnovljivih izvora, kao što je dječji rad u rudnicima kobalta koji opskrbljuju globalne lance litij-ionskih baterija; poziva Komisiju da pri ocjeni energetskih i prometnih tehnoloških rješenja u Uniji uzima u obzir posljedice za ljudska prava;

4.  ističe da nestašica vode kao jedna od posljedica klimatskih promjena pogađa mnoge ljude diljem svijeta; poziva EU i države članice da nestašicu vode učine ključnim prioritetom svojeg zakonodavnog i političkog programa; napominje da loše upravljanje zemljom i prirodnim resursima doprinosi novim sukobima i priječi mirno razrješenje postojećih sukoba; podsjeća da je konkurencija u pogledu smanjenja resursa sve veća te da je dodatno pogoršana uništavanjem okoliša, rastom stanovništva i klimatskim promjenama;

5.  podsjeća na pravnu obvezu poštovanja prava na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš koji je, među ostalim, preduvjet za održive ekonomske aktivnosti kojima se doprinosi dobrobiti i egzistenciji pojedinaca i zajednica; podsjeća da međunarodno pravo o ljudskim pravima pruža pravne lijekove za ispravljanje štete prouzročene klimatskim promjenama za pojedince, autohtone zajednice i borce za ljudska prava u području okoliša, provedbu mjera za borbu protiv klimatskih promjena i pozivanje država, poduzeća i pojedinaca na odgovornost za svoje aktivnosti koje utječu na klimatske promjene i ljudska prava; u tom pogledu poziva EU da borbu protiv nekažnjavanja učini jednim od svojih ključnih prioriteta stvaranjem instrumenata kojima se omogućuje potpuna, učinkovita i održiva provedba zakona o ljudskim pravima i okolišu te njihovo izvršenje;

6.  poziva Komisiju da osigura da se konkretne obveze u pogledu ljudskih prava, okoliša i klimatskih promjena koje su već utvrđene u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024. učinkovito provode i prate te da se u njegovu provedbu uključi rodna perspektiva;

7.  podržava mandat posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava i okoliš kako bi se na svjetskoj razini priznalo pravo na život u sigurnom, čistom, zdravom i održivom okolišu kao ljudsko pravo; poziva Uniju i države članice da na sljedećoj Općoj skupštini UN-a podupru globalno priznavanje tog prava; smatra da bi to priznavanje trebalo poslužiti kao katalizator za snažnije politike u području okoliša i poboljšanu provedbu zakona, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka o okolišu, pristup informacijama i pravosuđu te bolje rezultate za ljude i planet;

8.  poziva Komisiju da nastavi pratiti stanje ljudskih prava i klimatskih promjena te da ocijeni napredak u integraciji i uključivanju ljudskih prava u sve aspekte klimatskog djelovanja na nacionalnoj i međunarodnoj razini u bliskoj suradnji s Vijećem UN-a za ljudska prava / visokom povjerenicom UN-a za ljudska prava; u tom pogledu poziva Uniju da poduzme mjere kako bi se u Povelju uvelo pravo na siguran i zdrav okoliš, uz potpunu usklađenost s člankom 37.; u tom pogledu naglašava važnost bliske suradnje s državama i svim relevantnim institucijskim akterima uključenima u osiguravanje pravilne provedbe odredbi o ljudskim pravima i zaštiti okoliša;

9.  naglašava da bi svi ljudi, bez diskriminacije, trebali imati temeljno pravo na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš i na stabilnu klimu te da to pravo mora biti u potpunosti provedivo kroz ambiciozne politike i u okviru pravosudnog sustava na svim razinama;

10.  smatra da je uključivanje ljudskog prava na zdrav okoliš u ključne sporazume i postupke u području okoliša ključno za holistički odgovor na COVID-19 koji uključuje ponovnu konceptualizaciju odnosa između ljudi i prirode kojom će se smanjiti rizici i spriječiti buduće štete od uništavanja okoliša;

11.  potiče EU i države članice da poduzmu odvažnu inicijativu uz aktivnu potporu posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava u borbi protiv nekažnjavanja počinitelja kaznenih djela protiv okoliša na globalnoj razini i otvore put u okviru Međunarodnog kaznenog suda prema novim pregovorima između stranaka s ciljem priznavanja „ekocida” kao međunarodnog zločina u skladu s Rimskim statutom; poziva Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uspostave program izgradnje kapaciteta nacionalnih jurisdikcija država članica u tim područjima;

12.  poziva Uniju i njezine države članice da redovito ocjenjuju kako vanjska dimenzija europskog zelenog plana može najbolje doprinijeti holističkom pristupu klimatskom djelovanju i gubitku biološke raznolikosti koji se temelji na ljudskim pravima; poziva EU da iskoristi širok raspon vanjskih politika, alata te političkih i financijskih instrumenata koji su mu na raspolaganju za provedbu europskog zelenog plana; poziva EU da preispita svoje mehanizme financiranja borbe protiv klimatskih promjena te prema potrebi predloži njihovu izmjenu kako bi se zajamčilo potpuno poštovanje ljudskih prava i uspostavile snažne zaštitne mjere u tu svrhu; poziva na uspostavu kontaktnih točaka za klimu u okviru relevantnih službi Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), čija bi zadaća uključivala otpornost svih vanjskih djelovanja EU-a na klimatske promjene; poziva na transparentnu i informativnu komunikaciju o tim pitanjima u programima razvojne suradnje EU-a s trećim zemljama;

13.  poziva na integraciju rodne perspektive u politike i programe održivog razvoja kako bi se zajamčila prava žena i djevojčica, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava, kao i nužne zdravstvene usluge, a promicanje rodne ravnopravnosti i klimatske pravde uključilo u strateške programe;

14.  poziva Komisiju da poveća financijsku i tehničku pomoć te aktivnosti izgradnje kapaciteta kako bi se trećim zemljama pružila potpora u integraciji ljudskih prava u njihove nacionalne klimatske aktivnosti i programe, u skladu s međunarodnom regulativom u području okoliša kako bi se osiguralo da ciljevi u vezi s klimatskim promjenama ne utječu na ostvarivanje ljudskih prava u tim zemljama; prima na znanje međuinstitucijski sporazum o Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, u okviru kojeg će 30 % sredstava biti namijenjeno ciljevima u području klime i okoliša; ustraje u tome da sve aktivnosti europskih financijskih institucija u trećim zemljama, posebno Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, budu u skladu s klimatskim obvezama EU-a i da primjenjuju pristup temeljen na ljudskim pravima; poziva na pojačanje i produbljenje mehanizama za podnošenje pritužbi(8) za pojedince i skupine koje smatraju da su im takvim aktivnostima povrijeđena prava te da imaju pravo na pravni lijek;

15.  čvrsto podupire uključivanje ljudskih prava u globalni okvir za biološku raznolikost nakon 2020. u skladu s nedavnom komunikacijom Komisije pod nazivom „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote”; smatra da bi, kako bi se ljudska prava uvrstila u globalni okvir za biološku raznolikost nakon 2020., novi ciljevi trebali biti usmjereni na priznavanje i provedbu, na nacionalnoj i globalnoj razini, prava na čist, zdrav, siguran i održiv okoliš;

16.  ponovno ističe važnost zaštite Arktika od klimatskih promjena i nužnost politike EU-a za Arktik;

17.  potvrđuje učinak povezanosti klimatskih promjena, uništavanja okoliša i prirodnih katastrofa kao pokretača migracije i raseljavanja potaknutog klimom te izražava žaljenje zbog nedostatka zaštite ljudskih prava na međunarodnoj razini za osobe koje su žrtve toga; smatra da bi se takvo raseljavanje trebalo rješavati na međunarodnoj razini; poziva Komisiju i države članice da surađuju u razvoju međunarodnog okvira za rješavanje pitanja raseljavanja i migracija uzrokovanih klimatskim promjenama na međunarodnim forumima te u vanjskom djelovanju EU-a; potiče Komisiju i države članice da zajedno rade na povećanju potpore mjerama otpornosti u regijama izloženima štetnim učincima klimatskih promjena te da pruže potporu osobama raseljenima zbog klimatskih promjena koje više ne mogu živjeti u svojim mjestima boravka; ističe da je Vijeće UN-a za ljudska prava presudilo da države moraju prilikom razmatranja deportacije tražitelja azila uzeti u obzir učinke na ljudska prava prouzročene klimatskom krizom u zemlji podrijetla; pozdravlja uključivanje migracija i raseljavanja potaknutih klimatskim promjenama u okvir za prilagodbu iz Cancúna;

18.  podržava pristup upravljanju migracijama u trećim zemljama koji se temelji na ljudskim pravima i uzimanje u obzir svih nedostataka u zaštiti ljudskih prava u kontekstu migracija; u tom pogledu podsjeća na postojeće instrumente za zakonite putove i smatra da bi takve instrumente trebalo dodatno uspostaviti za osobe kojima je potrebna zaštita; podupire utvrđivanje i promicanje dobrih praksi u vezi s obvezama u području ljudskih prava kojima se podupire i jača donošenje politika u području zaštite okoliša na razini EU-a i međunarodnoj razini;

19.  ustraje u ostvarivanju prava svih pojedinaca bez diskriminacije na temelju mjesta gdje žive ili njihova socijalnog stanja, osobito onih koji su najosjetljiviji na negativne učinke klimatskih promjena; naglašava da je važno zajamčiti i olakšati javno sudjelovanje spomenutih osjetljivih skupina u donošenju odluka koje utječu na njihovu egzistenciju;

20.  podsjeća na činjenicu da klimatske promjene pojačavaju nejednakost, nasilje i diskriminaciju s kojima se suočavaju žene; poziva EU i države članice da osmisle i provedu politike s transverzalnom rodnom perspektivom u područjima trgovine, suradnje, klime i vanjskog djelovanja, te da pritom promiču osnaživanje i sudjelovanje žena u postupku donošenja odluka, vodeći računa o posebnim ograničenjima s kojima su suočene djevojčice i žene;

21.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju ulogu i kapacitete regionalnih tijela za ljudska prava i drugih mehanizama u rješavanju povezanosti klimatskih promjena i ljudskih prava, promicanju prava u području okoliša i zaštiti boraca za okoliš; posebno poziva Komisiju da pokrene program potpore Sporazumu iz Escazúa kako bi se, među ostalim, pomoglo državama strankama u ratifikaciji i provedbi Sporazuma, civilnom društvu u angažiranju i doprinosu njegovoj provedbi te pružila potpora dobrovoljnom fondu uspostavljenom na temelju Sporazuma;

Odgovor na COVID-19

22.  naglašava da globalna pandemija bolesti COVID-19 savršeno ilustrira posljedice uništavanja okoliša na stvaranje uvjeta za povećanje zoonoza s ozbiljnim zdravstvenim, socijalnim, gospodarskim i političkim posljedicama; poziva Komisiju i države članice da se obvežu na to da okolišna prava i zaštita osoba koje ih štite budu dio svakog odgovora na pandemiju bolesti COVID-19; potiče države članice i druge dionike da uzmu u obzir Komisijin globalni pregled učinka bolesti COVID-19 na demokraciju i ljudska prava;

23.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što bi globalna recesija uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 mogla smanjiti, odgoditi ili izmijeniti obveze država u pogledu međunarodnih klimatskih ciljeva i standarda ljudskih prava; poziva EU i njegove države članice da osiguraju potpunu usklađenost politika predviđenih za gospodarski oporavak s promicanjem i zaštitom ljudskih prava, kako je utvrđeno u članku 21. Ugovora iz Lisabona, kao i sa zaštitom okoliša i održivim razvojem;

24.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiju i države članice da se zalažu za učinkovit odgovor na krizu koju je prouzročila bolest COVID-19, pri čemu se u potpunosti uzima u obzir važnost poštovanja, zaštite i uživanja prava na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš, kao sredstvo sprečavanja budućih okolišnih i zdravstvenih kriza koje bi mogle ugroziti temeljna ljudska prava; poziva Komisiju i ESVD da povećaju svoje ambicije u pogledu klime i okoliša u svjetlu krize uzrokovane bolešću COVID-19 te da osmisle ambiciozan strateški pristup klimatskoj diplomaciji;

25.  izražava zabrinutost zbog toga što su u određenim dijelovima svijeta političke vlasti, sigurnosne snage i nedržavne oružane skupine potencijalno zloupotrijebile hitne mjere i mjere ograničavanja kretanja poduzete kao odgovor na COVID-19 u cilju ograničavanja, zastrašivanja i usmrćivanja boraca za ljudska prava, uključujući borce za zaštitu okoliša i zemljišta; u tom pogledu podsjeća na to da su borci za zaštitu autohtonih naroda također nerazmjerno izloženi bolesti COVID-19 zbog slabe zdravstvene infrastrukture u udaljenim područjima i zanemarivanja vlade;

26.  napominje da pandemija bolesti COVID-19 prijeti sigurnosti opskrbe hranom i prehrani milijuna ljudi diljem svijeta jer su pogođeni globalni lanci opskrbe hranom u vrijeme kada su sigurnost opskrbe hranom i prehrambeni sustavi već pod pritiskom zbog klimatskih promjena i prirodnih katastrofa; ističe da bi pandemijska kriza mogla poslužiti kao prekretnica za ponovnu uspostavu ravnoteže i transformaciju prehrambenih sustava, tako da postanu uključiviji, održiviji i otporniji;

Borci za zaštitu okolišnih ljudskih prava i uloga autohtonog stanovništva

27.  podsjeća da su države obvezne štititi borce za zaštitu okoliša i njihove obitelji od uznemiravanja, zastrašivanja i nasilja, kako je predviđeno pravom o ljudskim pravima, kao i jamčiti njihove temeljne slobode, te da su obvezne priznati prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica kao i doprinos njihova iskustva i znanja u borbi protiv gubitka biološke raznolikosti i uništavanja okoliša; ističe njihovu posebnu ulogu i stručnost u upravljanju zemljištem i njegovu očuvanju te poziva na pojačanu suradnju s autohtonim narodima i njihovo uključivanje, kao i na jačanje njihova demokratskog sudjelovanja u relevantnom postupku donošenja odluka, uključujući odluke povezane s međunarodnom klimatskom diplomacijom; pozdravlja napore Komisije da podupre sudjelovanje autohtonih naroda pružanjem posebne potpore za više projekata kao što je Centar za dokumentaciju, istraživanje i informiranje autohtonih naroda (DOCIP); potiče Komisiju da nastavi promicati dijalog i suradnju između autohtonih naroda i Europske unije, kao i s međunarodnim forumima, posebno u vezi s klimatskim promjenama;

28.  ističe da, iako se napadi i prijetnje događaju svugdje u svijetu, posebna izvjestiteljica UN-a za položaj boraca za ljudska prava navodi da je situacija posebno teška u Latinskoj Americi i Aziji, gdje neki međunarodni ulagači, poduzeća i lokalne vlasti ignoriraju opravdanu zabrinutost stanovništva; primjećuje da u mnogim slučajevima do sukoba i kršenja prava dolazi u kontekstu gospodarske nejednakosti i socijalne isključenosti; osuđuje sudski progon i kriminalizaciju aktivista za zaštitu okoliša u Amazoniji, gdje su napadi, ubojstva i progon aktivista za zaštitu okoliša u porastu; osuđuje sve veći broj napada na aktiviste za zaštitu okoliša u Hondurasu i njihov progon te nedavno ubojstvo aktivista za zaštitu okoliša iz Guapinola; napominje da je u posljednje tri godine zabilježeno 578 ubojstava boraca za prava povezana s okolišem, zemljištem i autohtonim narodima; naglašava da su Filipini stalno na vrhu popisa zemalja u kojima je najopasnije biti borac za prava u području okoliša; ponavlja svoj poziv Komisiji da, s obzirom na ozbiljnost kršenja ljudskih prava u zemlji i na to da nije došlo do znatnog poboljšanja ili spremnosti na suradnju filipinskih vlasti, pokrene postupak koji bi mogao dovesti do privremenog ukidanja povlastica u okviru općeg sustava povlastica plus (OSP+);

29.  preporučuje da države članice EU-a koje to još nisu učinile ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima;

30.  poziva Komisiju da zajamči da EU ne podupire inicijative i projekte koji bi doveli do nezakonite jagme za zemljištem, nezakonite sječe i krčenja šuma ili drugih sličnih učinaka štetnih za okoliš; osuđuje svaki pokušaj deregulacije zaštite okoliša i ljudskih prava u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i drugih kriza;

31.  čvrsto osuđuje povećanje broja ubojstava, difamacije, progona, kriminalizacije, zatvaranja, uznemiravanja i zastrašivanja pripadnika autohtonih naroda te boraca za zaštitu okolišnih ljudskih prava i zemljišta diljem svijeta te poziva na to da se odgovorne osobe pozovu na odgovornost;

32.  naglašava da se žene koje se bore za ljudska prava u području okoliša suočavaju s dodatnim izazovima u svojem radu, zajednicama i domovima jer su meta rodno specifičnih prijetnji i rodno uvjetovanog nasilja ili su im izložene; napominje da su one više izložene riziku od određenih oblika nasilja i drugih oblika povreda, predrasuda, isključenosti i odmazde od svojih muških kolega;

33.  poziva EU i države članice da pruže potporu svim borcima za ljudska prava, posebno borcima za zaštitu okolišnih prava i njihovim pravnim zastupnicima, te da po potrebi skrenu pozornost na njihove slučajeve; uvjeren je da potporu borcima za prava u području okoliša treba povećati, a EU bi u javnim izjavama i lokalnim djelovanjem, kada je to prikladno, trebao osuditi svaku odmazdu ili napade na njih od strane korporativnih ili državnih aktera; ponavlja svoje stajalište o potrebi da ESVD, Komisija i države članice osnaže i ulažu u specifične rodno osjetljive mehanizme zaštite i programe za borce za zaštitu okoliša, uključujući lokalne i autohtone borce, te da ih uključe u sve istrage povreda;

34.  izražava duboku zabrinutost zbog stalnog pogoršanja položaja boraca za zaštitu okoliša, zviždača, novinara i pravnih stručnjaka za zaštitu okoliša diljem svijeta; poziva EU i države članice da zaštite slobodu izražavanja, slobodu i pluralizam medija te pravo na okupljanje, kao i da zajamče sigurnost i zaštitu novinara i zviždača u EU-u, ali i putem vanjskih odnosa; izražava duboku zabrinutost zbog zlostavljanja, kaznenih djela i ubilačkih napada čija su meta, zbog svoga djelovanja, novinari i medijski djelatnici; budući da je tzv. zviždanje oblik slobode izražavanja i informiranja te da ima ključnu ulogu u otkrivanju i sprječavanju povreda prava EU-a te jačanju demokratske odgovornosti i transparentnosti; u tom pogledu poziva Komisiju da kontrolira prenošenje i zajamči punu primjenu u državama članicama Direktive (EU) 2019/1937(9); smatra da je sloboda informiranja važno sredstvo za osobe koje bi mogle biti pogođene posljedicama klimatskih promjena kako bi rano i na odgovarajući način bile informirane o štetnim učincima klimatskih promjena i mjerama prilagodbe; zahtijeva poštovanje slobode informiranja;

35.  uviđa da su mjere koje poduzimaju borci za zaštitu okoliša ključne jer se na taj način za osobe koje žive na pogođenim područjima traže, osmišljavaju i šire održiva rješenja i mehanizmi za sprečavanje, otpornost i prilagodbu klimatskim promjenama;

36.  poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti različitim potrebama u pogledu zaštite žena koje se bore za ljudska prava, uzimajući u obzir njihovu ulogu kao snažnih pokretača promjena, posebno kada je riječ o djelovanju u području klime; u tom pogledu naglašava da je potrebno podržati izgradnju kapaciteta i ulogu žena kao edukatora i promotora promjena te zajamčiti odgovarajuće financiranje tih organizacija; podsjeća da su žene vođe zajednica i aktivistice za zaštitu okoliša često žrtve represije, pa čak i ubojstava, kao što je slučaj s istaknutim aktivisticama koje su predložene i koje su ušle u uži izbor za nagradu „Saharov” Europskog parlamenta za slobodu mišljenja, odnosno Marielle Franco iz Brazila, ubijenom 2018., i Bertom Cáceres iz Hondurasa, ubijenom 2016.;

37.  poziva EU i države članice da zatraže i osiguraju poštovanje prava na slobodni, prethodni i informirani pristanak autohtonih naroda, bez prisile, za svaki sporazum ili razvojni projekt koji bi mogao utjecati na zemljišta, teritorij ili prirodna dobra autohtonih naroda; ističe da je promicanje prava autohtonih naroda i njihovih tradicionalnih praksi važno za postizanje održivog razvoja, borbu protiv klimatskih promjena i očuvanje i obnovu biološke raznolikosti, uz istodobno jamčenje adekvatnih zaštitnih mjera;

38.  poziva Komisiju i Vijeće da iskoriste sve instrumente koji su im na raspolaganju, zajedno s odredbama koje se odnose na provedbu i primjenu ljudskih prava u okviru vanjske politike EU-a i sporazuma o pridruživanju, kako bi se učinkovito podržali i zaštitili borci za ljudska prava i prava okoliša u susjedstvu EU-a, kao i potaknule zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u na stvarno usklađivanje s europskim vrijednostima i standardima;

39.  poziva na donošenje priloga Smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava koji bi bio posvećen posebnim izazovima i potrebama boraca za zaštitu okoliša i politikama EU-a u tom pogledu; ističe važnost nastavka projekta ProtectDefenders.eu s većim financijskim sredstvima, kao i drugih postojećih alata EU-a za potporu borcima za ljudska prava;

40.  poziva na donošenje popisa EU-a u pogledu prioritetnih zemalja u kojima bi ESVD, Komisija i države članice pojačali svoje djelovanje za potporu borcima za prava u području okoliša i surađivali s lokalnim vlastima u uvođenju ili poboljšanju mehanizama zaštite i posebnog zakonodavstva kojim se definiraju borci za zaštitu okoliša, priznaje njihov rad i jamči njihova zaštita; ustraje u tome da bi taj prioritetni popis trebao sastaviti ESVD, uz blisko savjetovanje s dionicima i Parlamentom, te bi se ažurirao na godišnjoj osnovi; također poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da podnese godišnje javno izvješće o mjerama provedenima u prioritetnim zemljama, kao i o zaštiti boraca za zaštitu okoliša diljem svijeta;

41.  potiče UN da preuzme veću ulogu u zaštiti globalnih ekosustava i boraca za zaštitu okoliša, posebno kada klimatske promjene znatno utječu na autohtone i lokalne zajednice; stoga poziva EU da na razini UN-a promiče inicijativu za međunarodne promatrače za praćenje ozbiljne štete u okolišu, ozbiljnih ekoloških kriza ili situacija u kojima su borci za zaštitu okoliša najugroženiji te da surađuje s vlastima i pomaže im uspostavljanju okruženja u kojemu će ti borci biti zaštićeni;

42.  poziva Komisiju i države članice da putem političkog dijaloga promiču donošenje nacionalnih akcijskih planova kojima se borcima za zaštitu okoliša jamče sigurnost i sloboda integracijom šire perspektive kolektivne zaštite, uključujući političke mjere za legitimizaciju zajednica i skupina uključenih u zaštitu okoliša; poziva Komisiju da izričito adresira pitanje ljudskih prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica u okviru dobrovoljnih partnerskih sporazuma o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma (FLEGT);

43.  podsjeća da, u skladu s Deklaracijom UN-a o borcima za ljudska prava, države moraju štititi borce za biološku raznolikost kao borce za ljudska prava; izražava zadovoljstvo zbog izrade međunarodnih ugovora kao što su Sporazum iz Escazúa, koji je ključni instrument za Latinsku Ameriku i Karibe, regiju s najviše zabilježenih ubojstava boraca za ljudska prava u području okoliša;

UNFCCC, pravda i odgovornost

44.  izražava žaljenje zbog činjenice da bi, čak i ako ih sve države u potpunosti provedu, sadašnji nacionalno utvrđeni doprinosi doveli do katastrofalnog porasta globalne temperature od 3 °C iznad predindustrijske razine, čime bi se prekršio Pariški sporazum; upozorava da bi takav scenarij rezultirao ekstremnim klimatskim i okolišnim učincima kao i rasprostranjenim negativnim učincima na ljudska prava;

45.  pozdravlja uključenje ljudskih prava u preambulu Pariškog sporazuma i poziva na učinkovite mjere za poštovanje i promicanje obveza u pogledu ljudskih prava pri provedbi Sporazuma i klimatskom djelovanju; međutim, izražava žaljenje zbog toga što ne postoje konkretne odredbe kojima bi se državni i korporativni subjekti pozvali na odgovornost za kršenja ljudskih prava povezana s klimatskim promjenama;

46.  poziva stranke UNFCCC-a da nastave povećavati svoje ambicije ublažavanja i prilagodbe u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma te da u svoje nacionalno utvrđene doprinose te u komunikaciju o prilagodbi uključe dimenziju ljudskih prava; poziva tajništvo UNFCCC-a da u suradnji s visokom povjerenicom UN-a za ljudska prava izradi smjernice o tome kako uključiti zaštitu ljudskih prava u komunikaciju o nacionalno utvrđenim doprinosima i prilagodbi; potiče stranke da revidiraju planirane nacionalne utvrđene doprinose i nacionalne utvrđene doprinose te da razviju mehanizme praćenja za nacionalno utvrđene doprinose uz puno i učinkovito sudjelovanje autohtonih naroda;

47.  ističe potrebu za jačanjem sinergija među obvezama izvješćivanja o klimi i ljudskim pravima; smatra da bi se smjernicama o okviru transparentnosti Pariškog sporazuma (članak 13.) od stranaka trebalo tražiti da dostave informacije ne samo o emisijama stakleničkih plinova, nego i o tome provode li se klimatske politike u skladu s drugim društvenim ciljevima i postojećim pravnim okvirima te ujedno sadrže informacije o dobrim praksama, uključujući pristupe koji se temelje na pravima u pogledu mjera ublažavanja i prilagodbe, kao i informacije o potpori;

48.  potiče institucije EU-a da aktivno surađuju u promicanju pristupa koji se temelji na ljudskim pravima u tekućim međunarodnim pregovorima o klimi, posebno u okviru mehanizma održivog razvoja i drugih smjernica za mehanizme u skladu s člankom 6. stavkom 4. Pariškog sporazuma, kojima se osiguravaju smisleno i informirano sudjelovanje nositelja prava, odgovarajuće okolišne i socijalne zaštitne mjere te neovisni mehanizmi pravne zaštite; naglašava da bi taj mehanizam trebao biti usmjeren na financiranje projekata koji koriste onima koji su najosjetljiviji na učinke klimatskih promjena, da bi projekti koji se financiraju u okviru tog mehanizma trebali proći procjenu učinka na ljudska prava, pri čemu bi samo projekti s pozitivnim učincima ispunjavali uvjete za registraciju;

49.  poziva Komisiju da izradi kriterije prihvatljivosti za bespovratna sredstva EU-a kojima bi se nevladinim organizacijama za zaštitu okoliša, koje inače možda ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti za financiranje zbog svoje veličine, omogućio uključiviji pristup financijskim sredstvima;

50.  naglašava da, kako bi se osigurala odgovornost svih aktera, novi mehanizmi kao što je mehanizam održivog razvoja moraju uključivati institucijske zaštitne politike i mehanizme za pritužbe kako bi se zajamčila učinkovita zaštita prava;

51.  poziva Tajništvo UNFCCC-a da zajedno sa strankama Konvencije razvije zajednički pravni okvir za klimatsku pravdu;

52.  naglašava da bi se globalni pregled stanja iz članka 14. Pariškog sporazuma trebao upotrijebiti za preispitivanje napretka prema uključivanju ljudskih prava i drugih načela u klimatsko djelovanje; napominje da bi ona trebala uključivati mogućnosti za civilno društvo i međuvladine organizacije da daju svoj doprinos; smatra da bi ocjena provedbe Pariškog sporazuma trebala pomoći u utvrđivanju dobrih praksi i prepreka njegovoj provedbi, kao i u oblikovanju budućih nacionalno utvrđenih doprinosa i međunarodne suradnje;

53.  naglašava da bi sve učinkovite klimatske mjere koje se temelje na pravima trebale jamčiti slobodno, aktivno, smisleno i informirano sudjelovanje; preporučuje da planovi ublažavanja i prilagodbe budu javno dostupni, transparentno financirani i razvijeni u suradnji s pogođenim i/ili potencijalno ugroženim skupinama, posebno s najranjivijim skupinama;

54.  naglašava činjenicu da se zemlje u razvoju ne mogu same nositi s posljedicama klimatskih promjena i da često ovise o međunarodnoj pomoći u pogledu kapaciteta za upravljanje krizama te sposobnosti prilagodbe klimatskim promjenama i njihova predviđanja;

55.  naglašava svoje stajalište da zakoni o ljudskim pravima i institucije koje se obično upotrebljavaju za premošćivanje jaza u pogledu odgovornosti u upravljanju ne mogu ni na koji način zamijeniti učinkovite mjere za sprečavanje i ispravljanje štete prouzročene klimatskim promjenama; smatra da nacionalne institucije za ljudska prava i civilno društvo mogu imati učinkovitu ulogu u nacionalnim mehanizmima odgovornosti i nadzora koji su osmišljeni kako bi se osigurao pristup pravnim lijekovima osobama čija su ljudska prava povrijeđena zbog klimatskih promjena;

56.  smatra da EU mora imati aktivnu, snažnu i ambicioznu vodeću ulogu u pripremama za 26. konferenciju UN-a o klimatskim promjenama (COP26), pri čemu uključivanje načela ljudskih prava treba staviti u središte međunarodnih politika u području klimatskih promjena kako bi se izbjegla nepopravljiva šteta za sadašnje i buduće generacije i ljudski razvoj;

57.  priznaje aktivnu ulogu i uključenost civilnog društva, uključujući nevladine organizacije i borce za zaštitu okoliša, u zagovaranju pristupa klimatskom djelovanju koji se temelje na ljudskim pravima te poziva EU da podupre takve aktivnosti; naglašava da je potrebno zajamčiti sudjelovanje civilnog društva u okviru transparentnosti utvrđenom u članku 13. Pariškog sporazuma;

58.  prima na znanje Komisijin Prijedlog uredbe o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1367/2006(10) (tzv. Aarhuška uredba) kojom bi se trebala poboljšati provedba Aarhuške konvencije na razini EU-a; dodatno potiče države članice da osiguraju odgovarajuće prenošenje relevantnih zakonodavnih akata EU-a (npr. Direktive 2011/92/EU(11)) i međunarodno pravno obvezujućih odredaba (Aarhuška konvencija) u njihov pravni poredak kako bi se zajamčili uključiv pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i pristup pravosuđu u pitanjima u području okoliša;

59.  naglašava da su djelovanja aktivista za zaštitu okoliša potpuno u skladu s ciljevima održivog razvoja i da bi se sustavna provedba tih ciljeva trebala ostvarivati na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini;

60.  podsjeća da su države članice obvezne regulirati korporacije kako bi osigurale da ne uzrokuju povrede ljudskih prava te da privatni i korporativni akteri imaju obvezu suočavanja s posljedicama klimatskih promjena na ljudska prava, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

61.  potiče Komisiju i države članice da u okviru međunarodno priznatih tijela aktivno sudjeluju u osmišljavanju, uspostavi i promicanju zaštitnih mjera i postupaka pozivanja na odgovornost kako bi se zajamčilo da strukturne promjene uvedene radi postizanja drastičnog smanjenja emisija do 2030., kako nalažu klimatske politike, budu oblikovane, provedene i praćene na način kojim se štite prava pogođenih ljudi i zajednica, uključujući pravo na rad i promicanje poštenih i pravednih radnih uvjeta; naglašava da zelena tranzicija treba biti pravedna i da se njome ne smije nikoga zapostaviti;

62.  naglašava važnost korporativne dužne pažnje te održive i odgovorne korporativne odgovornosti kao važnog i neophodnog načina sprečavanja i zaštite od teških povreda ljudskih prava i prava u području okoliša; poziva EU da podupre održivo i odgovorno korporativno upravljanje kao važan element europskog zelenog plana; poziva države članice da provedu učinkovite regulatorne mjere za identificiranje, procjenu, sprečavanje, okončanje, ublažavanje, praćenje, komuniciranje, utvrđivanje odgovornosti, adresiranje i ispravljanje potencijalnih i/ili utvrđenih povreda ljudskih prava, te da pozivaju poduzeća na odgovornost kada je riječ o jamčenju toga da ispunjavaju svoje obveze dužne pažnje u pogledu utjecaja klimatskih promjena na ljudska prava, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

63.  pozdravlja predanost Komisije izradi zakonodavnog prijedloga o obveznoj dužnoj pažnji u pogledu ljudskih prava i okoliša za poduzeća u svojim lancima opskrbe; preporučuje da se tim zakonodavnim prijedlogom podrži i olakša razvoj zajedničkih metodologija za mjerenje učinaka klimatskih promjena i učinaka na okoliš; naglašava važnost efektivnog, smislenog i informiranog savjetovanja i komunikacije sa svim pogođenim ili potencijalno pogođenim dionicima, uključujući borce za zaštitu okoliša; potiče EU da podrži i učinkovito sudjeluje u aktualnim pregovorima o obvezujućem ugovoru EU-a o poduzećima i ljudskim pravima za reguliranje aktivnosti transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća; smatra da se svakim takvim instrumentom mora poticati korporativne subjekte i ulagače da preuzmu odgovornost u pogledu ljudskog prava na zdrav okoliš; smatra da svaki takav instrument mora sadržavati čvrste odredbe o zaštiti okoliša i poticati korporativne subjekte, kao i financijske institucije, ali i regionalne investicijske ili razvojne institucije da preuzmu odgovornost u pogledu ljudskog prava na zdrav okoliš;

64.  ističe važnost borbe protiv korupcije na globalnoj razini jer ona utječe na uživanje ljudskih prava te ima konkretne negativne posljedice i nerazmjerno utječe na najugroženije, marginalizirane i ranjive skupine u društvu, kao što su žene, djeca, osobe s invaliditetom, starije osobe, siromašni, autohtono stanovništvo ili pripadnici manjina, tako što im se, među ostalim, zabranjuje jednak pristup prirodnim resursima, uključujući zemljište;

65.  poziva Vijeće i ESVD da kaznena djela povezana s korupcijom uključe u kažnjiva djela u okviru globalnog režima sankcija EU-a za ljudska prava, tzv. europskog zakona Magnitsky, te da osiguraju njegovo brzo donošenje i provedbu;

66.  smatra da bi trenutačna revizija trgovinske politike EU-a trebala biti prilika za redefiniranje, promicanje i jačanje zaštite ljudskih prava u trgovinskoj politici; naglašava da poglavlja o održivom razvoju budućih trgovinskih sporazuma moraju biti obuhvaćena mehanizmima rješavanja sporova iz tih sporazuma;

o
o   o

67.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 74. zasjedanja Opće skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava te voditeljima delegacija EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0015. (2) SL C 337, 20.9.2018., str. 82. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005. (4) SL C 118, 8.4.2020., str. 15. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054. (6) Konvencija Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, 25. lipnja 1998. (7) Regionalni sporazum o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti i pravosuđu u pitanjima okoliša u Latinskoj Americi i na Karibima, 4. ožujka 2018. (8) Neovisni mehanizam odgovornosti za projekte Europske banke za obnovu i razvoj i mehanizam za pritužbe Grupe Europske investicijske banke. (9) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.). (10) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.). (11) Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog centra za stručnost u području kibersigurnosti, industrije, tehnologije i istraživanja i Mreže nacionalnih koordinacijskih centara (05628/2/2021 – C9-0152/2021 – 2018/0328(COD))

P9_TA(2021)0246 A9-0166/2021

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05628/2/2021 – C9-0152/2021),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. siječnja 2019.(1),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(2) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0630)),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0166/2021),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 159, 10.5.2019., str. 63. (2) SL C 158, 30.4.2021., str. 850.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1286/2013 (06116/1/2021 – C9-0179/2021 – 2018/0233(COD))

P9_TA(2021)0247 A9-0167/2021

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (06116/1/2021 – C9-0179/2021),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(2) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0443),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0167/2021),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Vijeća priloženu ovoj Rezoluciji, koju Parlament iznimno cijeni i koja je bila ključna za postizanje konačnog dogovora;

3.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

4.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

5.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Vijeća

Vijeće prima na znanje interes Parlamenta za većom transparentnošću u vezi s provedbom zakonodavstva EU-a u području borbe protiv poreznih prijevara, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza. Vijeće u kontekstu pravnog okvira Ugovorâ kojim se uređuju međuinstitucijski odnosi prepoznaje dodanu vrijednost održavanja godišnjih razmjena stajališta s Europskim parlamentom i Komisijom o iskustvima stečenima u okviru programa „Fiscalis”, na temelju Komisijinih godišnjih izvješća o napretku.

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 118. (2) SL C 158, 30.4.2021., str. 459.