Odluka Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o Nacrtu uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) i o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom (2021/2053(INL) – 2019/0900(APP))(1) Nacrt uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) i o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom (2021/2053(INL) – 2019/0900(APP))

P9_TA(2021)0280 A9-0174/2021

EUROPSKI PARLAMENT

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 228. stavak 4.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a stavak 1.,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir suglasnost Vijeća Europske unije(2),

uzimajući u obzir mišljenje Europske Komisije(3),

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Propise i opće uvjete kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana trebalo bi utvrditi u skladu s odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno s njegovim člankom 20. stavkom 2. točkom (d) i člankom 228., te u skladu s odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“).

(2)  Odluka Europskog parlamenta 94/262/EZUČ(4), EZ, Euratom zadnji je put izmijenjena 2008. godine. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009., Odluku 94/262/EZUČ, EZ, Euratom trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti Uredbom donesenom na temelju članka 228. stavka 4. UFEU-a.

(3)  U članku 41. Povelje priznaje se pravo na dobru upravu kao temeljno pravo građana Unije. Člankom 43. Povelje priznaje se pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u postupanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije. Kako bi se osiguralo da ta prava zaista budu učinkovita te kako bi se povećala sposobnost Europskog ombudsmana za provedbu temeljitih i nepristranih istraga, podupirući tako njegovu neovisnost o kojoj ovise, trebalo bi mu na raspolaganje staviti sve alate neophodne za uspješno obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana iz Ugovora i ove Uredbe.

(4)  Utvrđivanje uvjeta pod kojima se može podnijeti pritužba Europskom ombudsmanu trebalo bi biti u skladu s načelom potpunog, slobodnog i jednostavnog pristupa, uzimajući u obzir posebna ograničenja koja proizlaze iz pravnih i upravnih postupaka.

(5)  Europski ombudsman trebao bi djelovati uzimajući u obzir nadležnosti institucija, tijela, ureda ili agencija Unije koji su predmet njegovih istraga.

(6)  Potrebno je utvrditi postupke koji će se slijediti ako se u istragama Europskog ombudsmana otkriju slučajevi nepravilnosti u postupanju. Europski ombudsman trebao bi podnijeti sveobuhvatno izvješće Europskom parlamentu na kraju svakoga godišnjeg zasjedanja. Europski ombudsman trebao bi imati pravo i da u to godišnje izvješće uključi ocjenu usklađenosti s danim preporukama.

(7)  Kako bi se ojačala uloga Europskog ombudsmana i promicale najbolje administrativne prakse u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, poželjno je omogućiti mu, ne dovodeći u pitanje njegovu primarnu dužnost obrade pritužbi, da provodi istrage na vlastitu inicijativu kad god smatra da za to postoji osnova, a posebno istrage opetovanih, sustavnih ili posebno ozbiljnih slučajeva nepravilnosti u postupanju.

(8)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(5), kako je dopunjena Uredbom (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(6), trebala bi se primjenjivati na zahtjeve za javni pristup dokumentima Europskog ombudsmana, uz iznimku onih dobivenih tijekom istrage, a tom slučaju bi zahtjeve trebala rješavati matična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije.

(9)  Europski ombudsman trebao bi imati pristup svim sredstvima potrebnim za obnašanje svojih dužnosti. U tu bi svrhu institucije, tijela, uredi i agencije Unije trebali Europskom ombudsmanu pružiti sve informacije koje on od njih traži u svrhu istrage. Ako bi za obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana bilo potrebno dostaviti mu klasificirane podatke koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije Unije ili tijela država članica, Europski ombudsman trebao bi imati pristup takvim informacijama, podložno osiguranju da se poštuju pravila o njihovoj zaštiti.

(10)  Europski ombudsman i njegovo osoblje trebali bi biti dužni postupati povjerljivo sa svim podacima koje su saznali tijekom obnašanja svojih dužnosti, ne dovodeći u pitanje činjenicu da je Europski ombudsman obvezan obavijestiti tijela država članica o činjenicama koje bi se mogle odnositi na kaznena djela i koje su mu postale poznate tijekom istrage. Europski ombudsman trebao bi također imati mogućnost da obavijesti dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o činjenicama koje u pitanje dovode ponašanje člana njihova osoblja. Obveza Europskog ombudsmana da sa svim podacima koje je saznao tijekom obnašanja svoje dužnosti postupa povjerljivo ne bi trebala dovoditi u pitanje obvezu Europskog ombudsmana da svoj rad obavlja na što otvoreniji način u skladu s člankom 15. stavkom 1. UFEU-a. Konkretno, kako bi propisno izvršavao svoje dužnosti i podupro svoje nalaze, Europski ombudsman trebao bi moći u svojim izvješćima uputiti na sve informacije dostupne javnosti.

(11)  Kad je to potrebno za učinkovito obnašanje njegovih dužnosti, Europskom ombudsmanu trebalo bi omogućiti suradnju i razmjenu informacija s tijelima u državama članicama, u skladu s važećim nacionalnim pravom i pravom Unije, te s drugim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, u skladu s važećim pravom Unije.

(12)  Europskog ombudsmana trebao bi izabrati Europski parlament na početku parlamentarnog saziva i za cijelo trajanje tog saziva i izabrati ga među osobama koje su građani Unije i imaju sva potrebna jamstva neovisnosti i stručnosti. Trebalo bi utvrditi i opće uvjete, između ostalih, vezane za prestanak dužnosti Europskog ombudsmana te za zamjenu Europskog ombudsmana, nespojivost, primitke od rada Europskog ombudsmana te povlastice i imunitete Europskog ombudsmana.

(13)  Trebalo bi navesti da sjedište Europskog ombudsmana treba biti sjedište Europskog parlamenta kako je utvrđeno u točki (a) jedinog članka iz Protokola br. 6 o mjestu sjedišta institucija te određenih tijela, ureda, agencija i službi Europske unije priloženog Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ("Protokol br. 6").

(14)  Europski ombudsman trebao bi postići rodni paritet u sastavu svojeg tajništva u skladu s člankom 1.d stavkom 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije utvrđenima Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68(7) ("Pravilnik o osoblju")..

(15)  Provedbene odredbe za ovu Uredbu donosi Europski ombudsman nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Vijećem i Europskom Komisijom. Ako od tih institucija ne dobije mišljenje u razumnom roku koji je on sam unaprijed odredio, Europski ombudsman može donijeti predmetne provedbene odredbe. Kako bi se zajamčila pravna sigurnost i najviši standardi pri obnašanju dužnosti Europskog ombudsmana, u ovoj Uredbi trebalo bi utvrditi minimalni sadržaj provedbenih odredbi koje treba donijeti,

DONIJELI SU OVU UREDBU

Članak 1.

Predmet i načela

1.  Ovom Uredbom utvrđuju se propisi i opći uvjeti kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana).

2.  Europski ombudsman potpuno je neovisan u obnašanju svojih dužnosti i djeluje bez prethodnog odobrenja.

3.  Europski ombudsman pomaže u otkrivanju nepravilnosti u postupanju institucija, tijela, ureda i agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije kada djeluje u svojoj sudbenoj ulozi, obraćajući pozornost na članak 20. stavak 2. točku (d) i članak 228. UFEU-a te članak 41. Povelje o pravu na dobru upravu.

Radnje drugih tijela ili osoba ne mogu biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu.

4.  Po potrebi, Europski ombudsman daje preporuke, prijedloge za rješenja i za poboljšanja kako bi se riješio određeni problem.

5.  Pri obnašanju svojih dužnosti Europski ombudsman ne smije u pitanje dovoditi osnovanost sudskih presuda ni nadležnost sudova da donose presude.

Članak 2.

Pritužbe

1.  Svaki građanin Unije odnosno svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili registriranim sjedištem u državi članici može izravno ili preko zastupnika u Europskom parlamentu podnijeti pritužbu Europskom ombudsmanu u pogledu slučaja nepravilnosti u postupanju.

2.  U pritužbi se jasno navodi njezin predmet i identitet podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe može zahtijevati da pritužba ili njezini dijelovi ostanu povjerljivi.

3.  Pritužba se podnosi u roku od dvije godine od dana kad je podnositelj pritužbe saznao za činjenice na kojima se ona zasniva. Prije podnošenja pritužbe, podnositelj pritužbe mora poduzeti odgovarajući administrativni koraci pri toj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji Unije.

4.  Ombudsman odbacuje pritužbu kao nedopuštenu ako je izvan područja primjene mandata Europskog ombudsmana ili ako nisu ispunjeni postupovni zahtjevi iz stavaka 2. i 3. Ako je pritužba izvan područja primjene mandata Europskog ombudsmana, podnositelju pritužbe može savjetovati da je uputi drugom tijelu.

5.  Ako Europski ombudsman utvrdi da je pritužba očito neutemeljena, zatvara predmet i o tom nalazu obavješćuje podnositelja pritužbe. Ako je podnositelj pritužbe obavijestio dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o svojoj pritužbi, Europski ombudsman o odluci također obavješćuje dotično tijelo.

6.  Pritužbe koje se odnose na radne odnose između institucija, tijela, ureda ili agencija Unije i njihova osoblja dopuštene su samo ako je dotična osoba iscrpila sve interne upravne postupke, posebno one iz članka 90. Pravilnika o osoblju, i ako je nadležno tijelo dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije donijelo odluku ili ako su rokovi za odgovor istekli. Europski ombudsman ima također pravo provjeriti mjere koje je donijelo nadležno tijelo dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije kako bi se osigurala zaštita navodnih žrtava uznemiravanja i ponovno uspostavilo zdravo i sigurno radno okružje uz poštovanje dostojanstva dotičnih osoba dok je u tijeku administrativna istraga, pod uvjetom da su dotične osobe iscrpile interne upravne postupke povezane s tim mjerama.

7.  Europski ombudsman obavješćuje dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o registriranoj pritužbi, čim pritužba bude proglašena dopuštenom te da je odlučio pokrenuti istragu.

8.  Pritužbe koje su podnesene Europskom ombudsmanu ne utječu na rokove za žalbe u upravnim ili sudskim postupcima.

9.  Kad , zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili su zaključeni u vezi s činjenicama koje su mu predstavljene, Europski ombudsman pritužbu proglašava nedopuštenom ili odlučuje obustaviti njezinu obradu, rezultati istraga koje je on do tada proveo arhiviraju se i taj predmet se zatvara.

10.  Europski ombudsman što prije obavješćuje podnositelja pritužbe o mjerama koje je poduzeo u vezi s njegovom pritužbom te, u mjeri u kojoj je to moguće, traži rješenje zajedno s dotičnom institucijom, tijelom, uredom ili agencijom Unije kako bi se otklonio slučaj nepravilnosti u postupanju. Europski ombudsman obavješćuje podnositelja pritužbe o predloženom rješenju te o eventualnim primjedbama dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije. Podnositelj pritužbe može u bilo kojoj fazi dostaviti svoje primjedbe ili dodatne informacije koje nisu bile poznate u vrijeme podnošenja pritužbe.

Ako se pronađe rješenje koje prihvaćaju podnositelj pritužbe i dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije, Europski ombudsman može zatvoriti predmet bez provedbe postupka iz članka 4.

Članak 3.

Istrage

1.  U skladu sa svojim dužnostima Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra postoji osnova, istrage na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe.

2.  Europski ombudsman o takvim istragama bez odgode obavješćuje dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije. Ne dovodeći u pitanje članak 5., institucija, tijelo, ured ili agencija Unije može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Europskog ombudsmana, dostaviti korisne primjedbe ili dokaze.

3.  Europski ombudsman može provoditi istrage na vlastitu inicijativu kad god smatra da za to postoji osnova, a osobito u opetovanim, sustavnim ili posebno ozbiljnim slučajevima nepravilnosti u postupanju kako bi se takvi slučajevi riješili kao pitanje od javnog interesa. U kontekstu takvih istraga Europski ombudsman može davati prijedloge i predlagati inicijative za promicanje najboljih administrativnih praksi u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.

Članak 4.

Interakcija između Europskog ombudsmana i institucija

1.  Ako nakon istrage utvrdi nepravilnosti u postupanju, Europski ombudsman bez nepotrebne odgode obavješćuje dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o nalazima istrage te, po potrebi, daje preporuke.

2.  Dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije šalje Europskom ombudsmanu detaljno mišljenje u roku od tri mjeseca. Na obrazložen zahtjev dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije Europski ombudsman može odobriti produljenje tog roka. To produljenje ne smije biti dulje od dva mjeseca. Ako dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije ne dostave mišljenje u prvobitnom roku od tri mjeseca ili u produljenom roku, Europski ombudsman može zaključiti istragu bez tog mišljenja.

3.  Nakon zaključenja istrage, Europski ombudsman šalje izvješće dotičnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji Unije, a ako je to potrebno zbog prirode ili opsega otkrivenog slučaja nepravilnosti u postupanju, i Europskom parlamentu. Europski ombudsman može u izvješću dati preporuke. Europski ombudsman obavješćuje podnositelja pritužbe o rezultatima istrage, dostavljenom mišljenju dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije te o eventualnim preporukama koje je dao u izvješću.

4.  Ako je to potrebno za istragu u pogledu aktivnosti institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, Europski ombudsman može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Europskog parlamenta, biti saslušan pred Europskim parlamentom na primjerenoj razini.

5.  Na kraju svakoga godišnjeg zasjedanja Europski ombudsman podnosi Europskom parlamentu izvješće o rezultatima istraga koje je proveo. Izvješće uključuje procjenu usklađenosti s Ombudsmanovim preporukama, prijedlozima za rješenja i za poboljšanja. U relevantnim slučajevima izvješće obuhvaća i rezultat istraga Europskog ombudsmana koje se odnose na uznemiravanje, djelovanje zviždača i sukobe interesa u institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije.

Članak 5.

Pružanje informacija Europskom ombudsmanu

1.  Za potrebe ovog članka „pružanje informacija” obuhvaća sva fizička i elektronička sredstva koja Europskom ombudsmanu i njegovu tajništvu omogućuju pristup informacijama, uključujući dokumente, neovisno o njihovu obliku.

2.  „Klasificirani podaci EU-a” znači svaki podatak ili materijal koji je označen stupnjem tajnosti EU-a i čije neovlašteno otkrivanje može prouzročiti različite stupnjeve prijetnje nanošenjem štete interesima Unije odnosno interesima jedne ili više država članica.

3.  Pod uvjetima iz ovog članka institucije, tijela, uredi i agencije Unije te nadležna tijela država članica na zahtjev Europskog ombudsmana ili na vlastitu inicijativu i bez nepotrebne odgode dostavljaju Europskom ombudsmanu sve informacije koje je zatražio u svrhu istrage.

4.  Europskom ombudsmanu dostavljaju se klasificirani podaci EU-a u skladu sa sljedećim načelima i uvjetima:

(a)  institucija, tijelo, ured ili agencija Unije koji dostavlja klasificirane podatke EU-a mora dovršiti svoje relevantne interne postupke i, ako je autor treća strana,ona mora dati svoju prethodnu pisanu suglasnost;

(b)  Europski ombudsman mora biti s tim upoznat;

(c)  pristup podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim odobrava se samo osobama koje su prošle sigurnosnu provjeru za odgovarajući stupanj sigurnosne zaštite u skladu s nacionalnim pravom i koje je ovlastilo nadležno sigurnosno tijelo.

5.  Za pružanje klasificiranih podataka EU-a dotična institucija, tijelo, ured ili agencija Unije procjenjuje je li Europski ombudsman stvarno uveo pravila unutarnje sigurnosti te fizičke i postupovne mjere za zaštitu klasificiranih podataka EU-a. U tu svrhu Europski ombudsman i institucija, tijelo, ured ili agencija Unije također mogu sklopiti sporazum o uspostavi općeg okvira kojim se uređuje pružanje klasificiranih podataka EU-a.

6.  U skladu sa stavcima 4. i 5., pristup klasificiranim podacima EU-a osigurava se u prostorima dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, osim ako je drukčije dogovoreno s Europskim ombudsmanom.

7.  Ne dovodeći u pitanje stavak 3., nadležna tijela država članica mogu odbiti da Europskom ombudsmanu dostave informacije koje su obuhvaćene nacionalnim zakonima o zaštiti klasificiranih podataka ili odredbama kojima se sprečava njihovo priopćavanje.

Unatoč tome, dotična država članica može Europskom ombudsmanu dostaviti takve informacije pod uvjetima koje odredi njezino nadležno tijelo.

8.  Ako institucije, tijela, uredi ili agencije Unije te tijela država članica namjeravaju dostaviti klasificirane podatke EU-a ili bilo koje druge informacije koje nisu dostupne javnosti, o tome unaprijed obavješćuju Europskog ombudsmana.

Europski ombudsman osigurava odgovarajuću zaštitu takvih informacija a posebno ih ne smije otkriti podnositelju pritužbe ili javnosti bez prethodne suglasnosti institucije, tijela, ureda ili agencije Unije ili nadležnog tijela dotične države članice. Kad je riječ o klasificiranim podacima EU-a, suglasnost se daje u pisanom obliku.

9.  Institucije, tijela, uredi ili agencije Unije koji uskraćuju pristup klasificiranim podacima EU-a dostavljaju Europskom ombudsmanu pisano obrazloženje u kojem navode barem razloge za uskraćivanje pristupa.

10.  Europski ombudsman zadržava podatke iz stavka 8. samo do konačnog zaključenja istrage.

Europski ombudsman može od institucije, tijela, ureda ili agencije Unije odnosno od države članice tražiti da te informacije čuvaju najmanje pet godina.

11.  Ako nije dobio traženu pomoć, Europski ombudsman može obavijestiti Europski parlament, koji poduzima odgovarajuće korake.

Članak 6.

Javni pristup dokumentima Europskog ombudsmana

Europski ombudsman rješava zahtjeve za javni pristup dokumentima, uz iznimku onih dobivenih tijekom istrage i koji su u posjedu Europskog ombudsmana za vrijeme trajanja te istrage ili, nakon zaključenja istrage, u skladu s uvjetima i ograničenjima iz Uredbe (EZ) br. 1049/2001, kako je dopunjena Uredbom (EZ) br. 1367/2006.

Članak 7.

Saslušanje dužnosnika i ostalih službenika

1.  Dužnosnici i ostali službenici institucija, tijela, ureda i agencija Unije saslušavaju se na zahtjev Europskog ombudsmana u vezi s činjenicama koje se odnose na tekuće istrage Europskog ombudsmana.

2.  Ovi dužnosnici i ostali službenici govore u ime svoje institucije, tijela, ureda ili agencije te su i dalje dužni poštovati obveze koje proizlaze iz pravila koja se na njih primjenjuju.

Članak 8.

Istrage u kontekstu djelovanja zviždača

1.  Europski ombudsman može provesti istragu kako bi otkrio slučajeve nepravilnosti u postupanju s informacijama, kako je utvrđeno u članku 22.a Pravilnika o osoblju, koje mu je otkrio dužnosnik ili drugi službenik u skladu s relevantnim pravilima iz Pravilnika o osoblju.

2.  U takvim slučajevima dužnosnik ili drugi službenik uživa zaštitu predviđenu Pravilnikom o osoblju od štetnih postupaka institucije, tijela, ureda ili agencije Unije zbog toga što je priopćio te informacije.

3.  Europski ombudsman također može istražiti postoje li u tom slučaju nepravilnosti u postupanju dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, među ostalim u pogledu zaštite dotičnog dužnosnika ili drugog službenika.

Članak 9.

Poslovna tajna

1.  Europski ombudsman i njegovo osoblje ne smiju otkrivati informacije ili dokumente dobivene tijekom istrage. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., posebno ne smiju otkrivati klasificirane podatke EU-a ni interne dokumente institucija, tijela, ureda ili agencija Unije dostavljene Europskom ombudsmanu niti dokumente iz područja primjene prava Unije u vezi sa zaštitom osobnih podataka. Oni također ne smiju otkrivati informacije kojima bi se mogla povrijediti prava podnositelja pritužbe ili drugih uključenih osoba.

2.  Ne dovodeći u pitanje opću obvezu svih institucija, tijela, ureda i agencija Unije da obavješćuju Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), u skladu s člankom 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(8), ako smatra da bi činjenice koje je saznao tijekom istrage mogle predstavljati kazneno djelo ili se odnositi na kazneno djelo, Europski ombudsman odmah izvješćuje nadležna tijela država članica i, u mjeri u kojoj je slučaj u njihovoj nadležnosti, Ured europskog javnog tužitelja, u skladu s člankom 24. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939.(9) i OLAF.

3.  Po potrebi, i u dogovoru s Uredom europskog javnog tužitelja ili OLAF-om, Europski ombudsman obavješćuje i instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije u čijoj je nadležnosti dotični dužnosnik ili drugi službenik i koja može pokrenuti odgovarajuće postupke.

Članak 10.

Suradnja s tijelima država članica i s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije

1.  Kad je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti, Europski ombudsman može surađivati s tijelima u državama članicama u skladu s važećim nacionalnim pravom i pravom Unije.

2.  U djelokrugu svojih dužnosti Europski ombudsman može surađivati i s drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, a posebno s onima zaduženima za promicanje i zaštitu temeljnih prava. Europski ombudsman izbjegava preklapanje ili udvostručavanje aktivnosti s aktivnostima tih institucija, tijela, ureda ili agencija Unije.

3.  Komunikacija s tijelima država članica u svrhu primjene ove Uredbe obavlja se preko njihovih stalnih predstavništava pri Europskoj uniji, osim ako se dotično stalno predstavništvo složi da tajništvo Europskog ombudsmana može izravno kontaktirati tijeladotične države članice.

Članak 11.

Izbor Europskog ombudsmana

1.  Europski ombudsman izabire se, te može biti ponovno imenovan, u skladu s člankom 228. stavkom 2. UFEU-a među kandidatima koji su odabrani na temelju transparentnog postupka.

2.  Nakon objavljivanja poziva na podnošenje kandidatura u Službenom listu Europske unije, Europski ombudsman izabire se među osobama:

—  koje su državljani Unije

—  koje imaju puna građanska i politička prava

—  koje imaju sva potrebna jamstva neovisnosti,

—  koje ispunjavaju uvjete za obnašanje najviše sudačke dužnosti u svojoj zemlji ili imaju priznatu stručnost i iskustvo za obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana te

—  koje nisu bili članovi nacionalnih vlada ni zastupnici u Europskom parlamentu niti članovi Europskog vijeća ili Europske komisije u razdoblju od dvije godine koje prethode objavljivanju poziva na podnošenje kandidatura.

Članak 12.

Prestanak dužnosti Europskog ombudsmana

1.  Europski ombudsman prestaje obnašati dužnosti istekom mandata odnosno ostavkom ili razrješenjem dužnosti.

2.  Osim u slučaju razrješenja dužnosti, Europski ombudsman ostaje na dužnosti sve do izbora novog Europskog ombudsmana.

3.  U slučaju ranijeg prestanka obnašanja dužnosti, novi Europski ombudsman izabire se u roku od tri mjeseca od trenutka odlaska prethodnog ombudsmana s funkcije za preostalo razdoblje saziva Europskog parlamenta. Dok novi Europski ombudsman ne bude izabran, za hitna pitanja koja spadaju u dužnostiEuropskog ombudsmana odgovoran je glavni službenik iz članka 16. stavka 2.

Članak 13.

Razrješenje dužnosti

Ako Europski parlament namjerava zatražiti razrješenje Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. stavkom 2. UFEU-a, prije podnošenja takvog zahtjeva on saslušava Europskog ombudsmana.

Članak 14.

Obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana

1.  U obavljanju dužnosti, Europski ombudsman djeluje u skladu s člankom 228. stavkom 3. UFEU-a. Europski ombudsman suzdržava se od svake radnje koja je nespojiva s prirodom ovih dužnosti.

2.  Pri preuzimanju dužnosti Europski ombudsman svečano priseže pred Sudom Europske unije da će dužnosti iz Ugovora i ove Uredbe obnašati potpuno neovisno i nepristrano te da će tijekom i nakon svog mandata poštovati obveze koje iz njega proizlaze. Svečana prisega posebno uključuje dužnost časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon isteka mandata.

3.  Tijekom svojeg mandata Europski ombudsman ne smije obnašati nikakve druge političke ni administrativne dužnosti niti se baviti drugim zanimanjem, ni plaćenim ni neplaćenim.

Članak 15.

Primici od rada, povlastice i imuniteti Europskog ombudsmana

1.  Europski ombudsman ima jednak položaj u pogledu primitaka od rada, dodataka i mirovine kao sudac Suda Europske unije.

2.  Članci od 11. do 14. i članak 17. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju primjenjuju se i na Europskog ombudsmana te na dužnosnike i ostale službenike tajništva Europskog ombudsmana.

Članak 16.

Tajništvo Europskog ombudsmana

1.  Europskom ombudsmanu dodjeljuje se odgovarajući proračun, dovoljan za osiguranje njegove neovisnosti i obavljanje dužnosti.

2.  Europskom ombudsmanu pomaže tajništvo. Europski ombudsman imenuje glavnog službenika tajništva.

3.  Na dužnosnike i ostale službenike tajništva Europskog ombudsmana primjenjuju se Pravilnik o osoblju. O broju članova osoblja tajništva odlučuje svake godine u okviru proračunskog postupka.

4.  Ako su dužnosnici Unije upućeni u tajništvo Europskog ombudsmana, to se upućivanje smatra upućivanjem u interesu službe u skladu s člankom 37. prvom alinejom točkom (a) prvog podstavka i člankom 38. Pravilnika o osoblju.

Članak 17.

Sjedište Europskog ombudsmana

Sjedište Europskog ombudsmana je sjedište Europskog parlamenta kako je utvrđeno u točki (a) jedinog članka Protokola br. 6.

Članak 18.

Provedbene odredbe

Provedbene odredbe za ovu Uredbu donosi Europski ombudsman nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, Vijećem i Europskom Komisijom. One moraju biti u skladu s ovom Uredbom i uključuju barem odredbe o:

(a)  postupovnim pravima podnositelja pritužbe i dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije;

(b)  primitku, obradi i zaključenju pritužbe;

(c)  istragama na vlastitu inicijativu; i

(d)  daljnjim istragama.

Članak 19.

Završne odredbe

1.  Odluka 94/262/EZUČ, EZ, Euratom stavlja se izvan snage.

2.  Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana mjeseca koji slijedi nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

3.  Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

(1) Na temelju članka 46., trećeg stavka Poslovnika, Parlament je odlučio odgoditi glasovanje o prijedlogu rezolucije sve dok Vijeće i Komisija ne iznesu svoje stajalište o Nacrtu uredbe kako je utvrđeno u nastavku u skladu s člankom 228, stavkom 4, Ugovora o funkcioniranju Europske unije (A9-0174/2021). (2) Suglasnost ... (još nije objavljeno u Službenom listu). (3) Mišljenje .... (još nije objavljeno u Službenom listu). (4) 94/262/EZUČ, EZ, Euratom: Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (SL L 113, 4.5.1994., str. 15.). (5) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.). (6) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.). (7) SL L 56, 4.3.1968., str. 1. (8) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.). (9) Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1628 u pogledu njezinih prijelaznih odredaba za određene strojeve opremljene motorima rasponâ snage od 56 kW ili veće snage i snage manje od 130 kW te snage od 300 kW ili veće snage kako bi se odgovorilo na učinke krize uzrokovane bolešću COVID-19 (COM(2021)0254 – C9-0185/2021 – 2021/0129(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0254),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0185/2021),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 9. lipnja 2021.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 2. lipnja 2021. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. i članak 163. Poslovnika,

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 10. lipnja 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1628 u pogledu njezinih prijelaznih odredaba za određene strojeve opremljene motorima rasponâ snage od 56 kW ili veće snage i snage manje od 130 kW te snage od 300 kW ili veće snage kako bi se odgovorilo na učinke krize uzrokovane bolešću COVID-19

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2021/1068.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o sukobu interesa premijera Češke Republike (2021/2671(RSP))

P9_TA(2021)0282 B9-0303/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 310. stavak 6. i članak 325. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 61. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije(1) („Financijska uredba”),

–  uzimajući u obzir Obavijest Komisije „Smjernice o izbjegavanju i upravljanju sukobom interesa na temelju Financijske uredbe”(2),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne odluke i rezolucije o razrješnici Komisiji za godine 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2018. o sukobima interesa i zaštiti proračuna EU-a u Češkoj Republici(3) i svoju rezoluciju od 19. lipnja 2020. o ponovnom pokretanju istražnog postupka protiv premijera Češke Republike zbog zlouporabe sredstava EU-a i potencijalnog sukoba interesa(4),

–  uzimajući u obzir misije za utvrđivanje činjenica u Češkoj Republici koje je proveo Odbor za proračunski nadzor 26. i 27. ožujka 2014. te od 26. do 28. veljače 2020.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće iz studenoga 2019. o reviziji funkcioniranja uspostavljenih sustava upravljanja i kontrole za izbjegavanje sukoba interesa u Češkoj, koju su provele generalne uprave Komisije za regionalnu i urbanu politiku (REGIO) i za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje (EMPL), koje je objavljeno 23. travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije(5),

–  uzimajući u obzir Komisijino Izvješće o vladavini prava za 2020., a posebno Poglavlje za Češku (SWD(2020)0302),

–  uzimajući u obzir Privremeno izvješće o usklađenosti za Češku Republiku u okviru četvrtog evaluacijskog kruga Skupine država protiv korupcije (GRECO), koje je GRECO donio na svojoj 84. plenarnoj sjednici u prosincu 2019.,

–  uzimajući u obzir Izvješće za Češku 2020. od 26. veljače 2020. (SWD(2020)0502) priloženo Komunikaciji Komisije „Europski semestar 2020.: ocjena napretka u provedbi strukturnih reformi te sprječavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža i rezultati detaljnih preispitivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 1176/2011” (COM(2020)0150),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za proračunski nadzor,

A.  budući da su člancima 61. i 63. Financijske uredbe, člankom 24. Direktive 2014/24/EU o pravilima javne nabave u pogledu izbjegavanja sukoba interesa, člancima 144. i 145. Uredbe o zajedničkim odredbama za fondove s podijeljenim upravljanjem, Uredbom (EU) br. 1303/2013, sudskom praksom Suda i češkim Zakonom br. 159/2006 o sukobima interesa kako je izmijenjen 29. studenoga 2016. utvrđene obveze i pruženi alati za učinkovito rješavanje situacija sukoba interesa;

B.  budući da je Agrofert konglomerat kojeg je osnovao i uspostavio češki premijer Andrej Babiš te koji se sastoji od više od 230 poduzeća; budući da se otkrilo da je premijer Andrej Babiš jedan od stvarnih vlasnika Agroferta, koji s pomoću uzajamnih fondova AB Private Trust I i AB Private Trust II, čiji je također stvarni vlasnik, kontrolira grupu Agrofert, u kojoj se, među ostalim, nalazi niz važnih čeških medija;

C.  budući da je u siječnju i veljači 2019. nekoliko službi Komisije (GU REGIO/GU EMPL, GU AGRI (pridruženi GU)) provelo koordiniranu i sveobuhvatnu reviziju primjene prava EU-a i nacionalnog prava; budući da tekuća revizija AGRI-ja ispituje navodni sukob interesa u provedbi zajedničke poljoprivredne politike u Češkoj;

D.  budući da je u travnju 2021. Komisija objavila pravilno uređenu verziju završnog izvješća o reviziji u pogledu pravne provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova koju su verificirali GU EMPL i GU REGIO; budući da drugo izvješće o reviziji GU AGRI-ja još uvijek nije objavljeno;

E.  budući da su u objavljenom izvješću o reviziji naglašeni ozbiljni nedostaci u sustavu upravljanja i kontrole(6) u Češkoj Republici te nedostaci koje je potrebno otkloniti financijskim ispravcima;

F.  budući da su u izvješću o reviziji koju je proveo GU REGIO otkrivene tri dodjele bespovratnih sredstava u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj koje krše češki zakon i Uredbu o zajedničkim odredbama EU-a;

G.  budući da je još uvijek u tijeku kaznena istraga protiv premijera Babiša, koja je pokrenuta na temelju izvješća Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o nepravilnoj upotrebi subvencija EU-a namijenjenih malim poduzećima, koja je prvotno bila zatvorena, a zatim ponovno otvorena, te koja je bila predmet rezolucije Parlamenta od 19. lipnja 2020.;

H.  budući da nakon godinu dana Komisija još uvijek nije dala cjelovit odgovor na zahtjev Parlamenta da kvantificira ukupan iznos subvencija koje su primili subjekti grupe Agrofert;

I.  budući da nakon rezolucija Parlamenta iz prosinca 2018. i lipnja 2020. o sukobu interesa premijera Babiša te više od dvije godine nakon pokretanja revizija Komisije situacija oko sukoba interesa premijera Babiša i dalje nije riješena;

J.  budući da države članice mogu osigurati dobro financijsko upravljanje samo ako javna tijela djeluju u skladu sa zakonom, i nacionalnim i zakonom EU-a, te ako istražne službe i državno odvjetništvo učinkovito procesuiraju kaznena djela proizašla iz nepravilno obrađenih slučajeva sukoba interesa;

K.  budući da prema članku 3. točki (b) Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 neosiguravanje nepostojanja sukoba interesa može ukazivati na povrede načelâ vladavine prava;

L.  budući da su uspostavljanje detaljnih politika i pravila o izbjegavanju sukoba i situacija koje se smatraju sukobom interesa i upravljanje njima ključni dio dobrog upravljanja i dobrog financijskog upravljanja;

M.  budući da su u okviru misije Odbora za proračunski nadzor u veljači 2020. otkrivena zabrinjavajuća ograničenja u pravnom okviru koja narušavaju učinkovit i djelotvoran rad Vrhovnog državnog ureda za reviziju, onemogućavajući mu provjeravanje pravilnosti i uspješnosti javne potrošnje na regionalnoj i lokalnoj razini ili obavljanje provjera krajnjih korisnika na licu mjesta;

1.  pozdravlja objavljivanje završnog izvješća o reviziji koju su proveli GU REGIO i GU EMPL u pogledu funkcioniranja uspostavljenih sustava upravljanja i kontrole za izbjegavanje sukoba interesa u Češkoj, nakon ponovljenih poziva Parlamenta, kojim se potvrđuje trenutni i neprekinuti sukob interesa premijera Babiša u vezi s konglomeratom Agrofert, potvrđujući time stajalište Parlamenta izraženo u prethodnim rezolucijama i izvješćima o razrješnici;

2.  pozdravlja činjenicu da GU REGIO i GU EMPL prepoznaju važan javni interes u pogledu transparentnosti i obavješćivanja o toj iznimnoj situaciji kao opravdani razlog za objavljivanje; međutim, žali što su nalazi objavljeni tek u travnju 2021., unatoč tome što je završno izvješće o reviziji poslano češkim vlastima u studenom 2019., a Komisija je odgovore dobila u svibnju 2020.; potiče GU AGRI da ubrza svoju reviziju i daljnji postupak te da bez nepotrebne odgode objavi svoje završno izvješće o reviziji; zahtijeva da se posebna pažnja posveti plaćanjima izvršenim poduzećima koja su u izravnom i neizravnom vlasništvu premijera Babiša ili nekog drugog člana češke vlade;

3.  žali što se revizijski i kontradiktorni postupci, kao i postupci primjene financijskog ispravka, trenutno protežu na nekoliko godina; potiče Komisiju da revidira pravila revizije i postupaka financijskog ispravka kako bi omogućila donošenje pravovremenih zaključaka i povrat neprimjereno isplaćenih sredstava EU-a; ponavlja svoj poziv Komisiji da objavi sve dokumente povezane sa slučajem sukoba interesa češkog premijera;

4.  duboko je zabrinut zbog nalaza izvješća o reviziji koji ukazuju na sljedeće:

5.  napominje da je od 1. lipnja 2021. češkim zakonom br. 37/2021 SB. o registraciji krajnjih stvarnih vlasnika u nacionalno zakonodavstvo konačno prenesena 5. Direktiva o sprečavanju pranja novca kojom se zahtijeva uspostava javno dostupnih registara trgovačkih društava, trustova i drugih pravnih aranžmana; podsjeća da je rok za prenošenje te Direktive istekao 10. siječnja 2020.; oštro kritizira činjenicu da je Češka prenijela 5. Direktivu o sprečavanju pranja novca s tolikim zakašnjenjem; napominje da je premijer Babiš od 1. lipnja 2021. uvršten u češki registar vlasnika kao „neizravni stvarni vlasnik” Agroferta; oštro kritizira izjavu češkog Ministarstva pravosuđa u kojoj se navodi da se subvencije mogu nastaviti isplaćivati Agrofertu unatoč činjenici da je Andrej Babiš naveden kao stvarni njegov vlasnik u Češkoj;

6.  ustraje u tome da se sukob interesa na najvišoj razini vlasti države članice, sada potvrđen 23. travnja 2021. objavljivanjem završnog izvješća o reviziji funkcioniranja uspostavljenih sustava upravljanja i kontrole za izbjegavanje sukoba interesa u Češkoj Republici, ne može tolerirati i da se mora riješiti:

7.  pozdravlja najavu da će Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) provesti nepristranu istragu o sukobu interesa utemeljenu na činjenicama; prima na znanje izjavu nadležnog ureda tužitelja u skladu s kojom predmet „ispunjava uvjete obvezne nadležnosti novoosnovanog Ureda europskog javnog tužitelja u skladu s relevantnom Uredbom Europske unije, kojemu se predmet mora predati bez odgode”;

8.  žali što nalazi revizije potvrđuju postojanje ozbiljnih sustavnih slabosti u funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, a posebno u otkrivanju sukoba interesa; žali što neučinkovitost unakrsnih provjera te nejasni postupci i strukture ometaju pouzdanost sprečavanja i otkrivanja sukoba interesa u Češkoj Republici;

9.  duboko je zabrinut što i nakon stupanja na snagu članaka 61. i 63. Financijske uredbe 2018. nedostaci sustava upravljanja i kontrole, u pogledu izbjegavanja sukoba interesa, i dalje postoje, a češke vlasti poduzele su malobrojne i nedovoljne mjere za osiguravanje usklađenosti;

10.  žali zbog prijavljenih pokušaja češke vlade da legalizira sukob interesa premijera Babiša novim zakonom, predloženim početkom krize uzrokovane bolešću COVID-19 u ožujku 2020., umjesto da sama riješi sukob interesa;

11.  očekuje od nacionalnih tijela da provedu sve zatražene preporuke s ciljem da se, među ostalim, poboljša sustav upravljanja i kontrole te provjere sva bespovratna sredstva dodijeljena nakon 9. veljače 2017. kojima se možda krši Zakon o sukobu interesa;

12.  traži od Komisije da obavijesti Parlament o provedbi preporuka revizije od strane češke vlade, posebno u vezi s nadzorom svih sredstava dodijeljenih grupi Agrofert koja nisu bila dio revizijskog uzorka;

13.  duboko je zabrinut zbog slabosti sveobuhvatnog regulatornog okvira koje otežavaju sustavno otkrivanje stvarnih vlasnika subjekata koji primaju sredstva EU-a; podsjeća da je Komisija potvrdila da je izvršila plaćanja u okviru ZPP-a poduzećima koja pripadaju grupi Agrofert, kao i drugim poduzećima čiji je stvarni vlasnik premijer Babiš u nekoliko drugih država članica, ali ne može iscrpno identificirati sve gospodarske subjekte koji su ostvarili korist; ustraje u tome da se od Komisije očekuje da tijelu nadležnom za davanje razrješnice pruži potpun i pouzdan pregled svih plaćanja izvršenih poduzećima grupe Agrofert i poduzećima s istim stvarnim vlasnikom u svim državama članicama za financijske godine 2018. i 2019.; poziva Komisiju da uključi i informacije za 2020.; smatra da to ukazuje na hitnu potrebu da Komisija u suradnji s nacionalnim agencijama izradi standardizirani i javno dostupan format za otkrivanje krajnjih korisnika isplata u okviru ZPP-a;

14.  prima na znanje nedavni ispravak u evidenciji registra stvarnog vlasništva (Transparenzregister), gdje se sada premijer Babiš navodi kao korisnik i dioničar društva kćeri Agroferta u Njemačkoj; ponavlja da je premijer Babiš naveden kao jedna od šest aktivnih osoba sa znatnim utjecajem ili kontrolom nad upraviteljima fonda povezanog s društvom kćeri Agroferta, GreenChem Solutions Ltd., u Ujedinjenoj Kraljevini; poziva sve države članice u kojima djeluju društva kćeri Agroferta da u tom pogledu pregledaju registar stvarnog vlasništva;

15.  žali zbog toga što subjekti grupe Agrofert i dalje primaju plaćanja u okviru prvog stupa ZPP-a; podsjeća da je češkim Zakonom o sukobu interesa zabranjeno davanje bilo kakve subvencije, uključujući izravna plaćanja u okviru ZPP-a, poduzeću u kojem javni službenik ili subjekt kojeg kontrolira javni službenik ima udio od 25 % ili veći; naglašava ozbiljne sumnje u neovisnost čeških tijela koja odlučuju o prihvatljivosti i kontroli izravnih plaćanja u poljoprivredi; prepoznaje pokazatelje rizika u činjenici da poduzeća koja su dio grupe Agrofert i dalje primaju ta sredstva kršeći češki Zakon o sukobu interesa;

16.  napominje da u postojećem češkom zakonodavstvu o sukobu interesa koje je na snazi od 2006. postoje velike praznine i značajni nedostaci u provedbi, što je omogućilo uspostavu i razvoj dubokih oligarhijskih struktura; žali što su tijekom misije Odbora za proračunski nadzor Parlamenta u veljači 2020. otkriveni ozbiljni nedostaci u sustavima za izbjegavanje, otkrivanje i rješavanje sukoba interesa u Češkoj;

17.  zapanjen je naizgled različitim pristupima koje GU REGIO i GU EMPL te GU AGRI primjenjuju u pogledu sličnih kršenja češkog Zakona o sukobu interesa i članka 61. Financijske uredbe; dok GU REGIO i EMPL smatraju da kršenje češkog Zakona o sukobu interesa predstavlja kršenje članka 61. stavka 2. Financijske uredbe, čini se da GU AGRI ne primjenjuje istu logiku; nadalje ističe da provjere prihvatljivosti plaćanja na temelju prava (izravna plaćanja) uključuju i element donošenja odluka o provjeri; naglašava da na tu odluku o provjeri može utjecati sukob interesa; poziva Komisiju da Parlamentu dostavi detaljno pravno objašnjenje različitog utjecaja kršenja nacionalnog zakonodavstva o sukobu interesa i članka 61. Financijske uredbe te da uključi detaljno objašnjenje o tome kako Komisija osigurava da sukob interesa ne utječe na donošenje odluka o provjeri plaćanja na temelju prava;

18.  zaprepašten je ocjenom Komisije da češki ministar poljoprivrede nije u sukobu interesa unatoč tome što njegovi članovi obitelji primaju znatne iznose poljoprivrednih subvencija dok je on zadužen za izradu i provedbu poljoprivrednih programa u okviru ZPP-a; traži od Komisije da podijeli tu ocjenu s Parlamentom; poziva Komisiju da osigura ujednačeno tumačenje i primjenu članka 61. Financijske uredbe;

19.  traži od Komisije da procijeni učinkovitost članka 61. Financijske uredbe u uspješnom sprječavanju ili otkrivanju i rješavanju slučajeva sukoba interesa kad se pojave i, prema potrebi, da podnese prijedloge u kontekstu sljedeće revizije Financijske uredbe kako bi se dodatno ojačala pravila koja uređuju sukob interesa, posebno vodeći računa o definicijama, području primjene (tko je obuhvaćen), identificiranju osjetljivih funkcija ili rizičnih aktivnosti, „situacijama koje se objektivno mogu smatrati sukobom interesa” i obvezama u slučajevima sukoba interesa; podsjeća da se u članku 61. Financijske uredbe ne navode razlike između različitih vrsta plaćanja iz proračuna EU-a i da je puka mogućnost korištenja položaja koji proizlazi iz sukoba interesa dovoljan pokazatelj;

20.  zabrinut je zbog toga što češka Agencija za plaćanja u poljoprivredi (Državni poljoprivredni intervencijski fond) usko tumači članak 61. Financijske uredbe, smatrajući ga neprimjenjivim za članove vlade; ponavlja zabrinutost Parlamenta u vezi s nizom nedostataka utvrđenih u upravljanju češkom Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, posebno nesamostalnošću nadzornog odbora, kao što je naglašeno u izvješću Parlamenta o njegovoj misiji u Češkoj Republici u veljači 2020.(7); traži od Komisije da otvori postupak revizije kako bi se osiguralo dobro upravljanje agencijom;

21.  smatra da su smjernice Komisije o izbjegavanju sukoba interesa i upravljanju njime na temelju Financijske uredbe važan alat za daljnje jačanje mjera za zaštitu proračuna EU-a od prijevara i nepravilnosti; traži od Komisije da podigne razinu osviještenosti i promiče ujednačeno tumačenje i primjenu pravila o izbjegavanju sukoba interesa, uključujući izravna plaćanja u okviru prvog stupa ZPP-a, te da u tom pogledu prati neovisno funkcioniranje agencija za plaćanja i revizijskih struktura; poziva Komisiju da dotičnim tijelima država članica pruži daljnje praktične primjere, prijedloge i preporuke koji će im pomoći u izbjegavanju sukoba interesa;

22.  ponavlja da češki građani i porezni obveznici ne bi trebali plaćati niti trpjeti bilo kakve posljedice proizašle iz sukoba interesa premijera Babiša te da bi poduzeća koje pripadaju grupi Agrofert trebala vratiti sve subvencije koje su nezakonito primili iz proračuna EU-a ili češkog nacionalnog proračuna; poziva češke vlasti da povrate sve subvencije neopravdano isplaćene bilo kojem subjektu grupe Agrofert;

23.  ustraje na tome da se daljnja isplata sredstava, bilo iz EU-a ili iz češkog nacionalnog proračuna, poduzećima koja u konačnici kontrolira premijer Babiš ili članovi češke vlade mora zaustaviti dok se slučajevi sukoba interesa u potpunosti ne riješe;

24.  potiče češku vladu da poboljša ukupnu pravednost raspodjele subvencija EU-a i uspostavi sustav kojim će se jamčiti potpuna transparentnost u raspodjeli sredstava EU-a; sa zabrinutošću primjećuje da, prema informacijama dostupnima Komisiji, nije donesena nijedna odluka o izmjeni češkog sustava izravnih plaćanja od njegovog uspostavljanja 2014. niti o izradi djelotvornog mehanizma za borbu protiv sukoba interesa;

25.  podsjeća da je Agrofert u okviru projekta „Rodino gnijezdo” umjetno osnovao poduzeće srednje veličine, koje je ostalo pod njegovom kontrolom, kako bi dobio sredstva namijenjena malim i srednjim poduzećima u ukupnom iznosu od oko 2 milijuna EUR; smatra da je neprihvatljivo to što su češke vlasti nakon zaključka o ozbiljnim nepravilnostima u istrazi „Rodino gnijezdo” povukle projekt iz financiranja EU-a s ciljem da ga se financira iz nacionalnog proračuna, prebacujući financijsko opterećenje na češke porezne obveznike; smatra to potvrdom da češke vlasti nisu uspjele uvjeriti Komisiju u zakonitost i pravilnost tih plaćanja; žali što to znači da OLAF više nema pravo na istragu i samo nacionalni državni odvjetnik može podnijeti optužnicu; ozbiljno je zabrinut što je češki državni odvjetnik privremeno zatvorio postupak, a kasnije ponovno otvorio predmet; poziva češke vlasti da što prije obavijeste institucije EU-a o ishodu istrage o „Rodinom gnijezdu”;

26.  konstatira da je češka policija drugi put preporučila da premijer Babiš bude optužen za navodnu prijevaru u vrijednosti od oko dva milijuna EUR u vezi s istragama „Stork Nest”; konstatira da je nadzorni tužitelj Jaroslav Šaroch, koji je u rujnu 2019. prvotno odlučio odbaciti predmet, odgovoran za donošenje odluke o prijedlogu optužbe; podsjeća da je glavni tužitelj Pavel Zeman koji je podnio ostavku 4. prosinca 2019. naložio ponovno otvaranje predmeta, pri čemu se pozvao na nedostatke u pravnoj procjeni tužitelja Šarocha;

27.  duboko je zabrinut zbog političkog pritiska na neovisne medije i neovisne institucije u Češkoj Republici, koji je nedavno istaknut ostavkom glavnog državnog odvjetnika jer je on kao razlog za svoju ostavku naveo pritisak ministra pravosuđa;

28.  traži od Komisije da ispita ranjivosti češkog pravosudnog sustava i pokrene potrebne radnje; traži od Komisije da pažljivo ispita i analizira jesu li bilo koji drugi slučajevi koji uključuju članove češke vlade povučeni ili prijevremeno okončani nakon mogućeg pritiska; poziva Komisiju da bez odgode obavijesti Parlament o svojim nalazima i zaključcima;

29.  zabrinut je zbog izvještaja da je češka vlada Agrofertu već isplatila više od 150 milijuna CZK iz češkog nacionalnog proračuna tijekom razdoblja revizije(8); budući da se to može smatrati nezakonitom državnom potporom i ugroziti pošteno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu EU-a, kao i njegov integritet, traži od Komisije da u potpunosti istraži te slučajeve financiranja iz nacionalnog proračuna te da obavijesti Parlament o zaključcima istrage i poduzetim mjerama;

30.  osuđuje praksu povlačenja projekata iz financiranja EU-a kako bi ih se financiralo iz nacionalnog proračuna nakon što Komisija ili Europski revizorski sud otkriju nepravilnosti; traži od Komisije da pomno prati i provodi pažljivu pravnu analizu u tim slučajevima, obraćajući posebnu pozornost na moguće povrede pravila o državnim potporama;

31.  žali zbog javnih komentara koje je dao premijer Babiš kao odgovor na objavljivanje završnog izvješća o reviziji GU REGIO-a i EMPL-a(9); smatra da je neprihvatljivo da član Europskog vijeća revizore Komisije naziva „mafijom”;

32.  osuđuje klevetničke izjave premijera Babiša o novinskim organizacijama koje izvještavaju o njegovom sukobu interesa i poslovanju njegovih poduzeća; u tom pogledu ističe njegove negativne komentare o Denik Referendumu u češkom parlamentu u studenom 2020.;

33.  duboko je zabrinut zbog niske razine usklađenosti s preporukama GRECO-a sadržanima u izvješću u okviru četvrtog evaluacijskog kruga: samo je jedna od četrnaest preporuka provedena na zadovoljavajući način, sedam je djelomično provedeno, a preostalih šest preporuka uopće nije provedeno;

34.  potiče sve države članice da zabrane slučajeve plaćanja stotina milijuna EUR subvencija pojedinim fizičkim osobama u okviru novog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) i da se približe stajalištu Parlamenta o zajamčenoj potpunoj transparentnosti i mogućnosti agregiranja plaćanja, kao i digitalnom praćenju i postupcima revizije koji nadilaze granice država članica za programe pod podijeljenim upravljanjem;

35.  poziva Vijeće da u tekućim pregovorima o Uredbi o ZPP-u uzme u obzir proračunsku učinkovitost i pravedniju i transparentniju raspodjelu izravnih plaćanja kako bi se približilo stajalištu Parlamenta o utvrđivanju posebnih gornjih granica po fizičkoj osobi za oba stupa ZPP-a, kao i postupno smanjivanje, obvezno ograničavanje i preraspodjelu plaćanja kako bi se osigurao pozitivan općeniti dojam građana EU-a o ZPP-u; naglašava da sukobi interesa ne smiju utjecati na pregovore u Vijeću te da niti jedan ministar, član ili predstavnik nacionalne vlade ne smije sudjelovati u pregovorima dok je u sukobu interesa; smatra da je neprihvatljivo da je premijer Babiš, iako je bio stvarni vlasnik grupe Agrofert, sudjelovao u pregovorima o ZPP-u i borio se protiv ograničavanja subvencija; snažno naglašava da ograničenja po fizičkoj osobi za prvi i drugi stup ZPP-a moraju biti jednako primjenjiva, uključujući i na članove nacionalnih vlada kako bi ih se spriječilo da u Vijeću pregovaraju u svoju korist;

36.  snažno se protivi oligarhijskim strukturama koje se oslanjaju na poljoprivredne i kohezijske fondove EU-a, pri čemu mala manjina korisnika prima veliku većinu sredstava EU-a, te poziva Komisiju, Vijeće i Europsko vijeće da spriječe poticanje takvih struktura koje umanjuju konkurentnost malih i srednjih poljoprivrednika i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koji bi trebali biti glavni korisnici ZPP-a;

37.  naglašava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da je premijer Babiš u sukobu interesa dok sudjeluje u donošenju odluka o usklađivanju ZPP-a sa ukupnim ciljevima europske klimatske politike jer bi poslovni interesi grupe Agrofert mogli nadvladati javni interes u pogledu podupiranja održivije poljoprivrede i ograničavanja negativnih učinaka klimatskih promjena;

38.  smatra da nedjelovanje češke vlade u pogledu rješavanja sukoba interesa premijera Babiša negativno utječe na funkcioniranje čeških državnih tijela, među ostalim, tijela za izvršavanje zakonodavstva i sustave upravljanja i kontrole, te na usklađenost sa zakonodavstvom EU-a;

39.  poziva Komisiju da procijeni prethodno navedenu situaciju, zajedno s utjecajem premijera Babiša na češke medije i pravosudni sustav, s ciljem utvrđivanja kršenja vladavine prava te da, ako se to potvrdi i na temelju svojih nalaza, pravovremeno aktivira mehanizam uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije;

40.  još uvijek je zabrinut zbog sve veće koncentracije vlasništva nad medijima u rukama nekolicine oligarha(10);

41.  napominje da su i na nacionalnoj i na europskoj razini u tijeku istrage i revizije u pogledu potencijalnih sukoba interesa i korištenja sredstava EU-a; zabrinut je zbog zabrinutosti izražene u izvješću Komisije o vladavini prava za 2020. da se slučajevi korupcije na visokoj razini ne istražuju u dovoljnoj mjeri te zbog utvrđenih praznina u okvirima integriteta primjenjivima na zastupnike u parlamentu;

42.  poziva Vijeće i Europsko vijeće da poduzmu sve potrebne i odgovarajuće mjere za sprečavanje sukoba interesa u skladu s člankom 61. stavkom 1. Financijske uredbe; izražava zabrinutost zbog toga što češki premijer nastavlja aktivno sudjelovati u pregovorima o proračunu EU-a i programima EU-a dok je u sukobu interesa; traži od Vijeća i Europskog vijeća da Parlamentu objasne kako planiraju uzeti u obzir i postupiti s obzirom na sudjelovanje premijera Babiša u donošenju odluka u vezi sa ZPP-om i proračunom EU-a nakon zaključka iz izvješćâ Komisije o reviziji;

43.  smatra da slučaj sukoba interesa premijera Babiša potvrđuje i hitnu potrebu za uspostavom interoperabilnog sustava digitalnog izvješćivanja i praćenja u pogledu financija EU-a; duboko žali što suzakonodavci nisu postigli zadovoljavajući sporazum o odredbama kojima se uspostavlja interoperabilnost informatičkih sustava, a koje bi omogućile standardizirano i ujednačeno izvješćivanje te potaknule suradnju; poziva sve relevantne aktere da nastoje težiti jednakim učinkovitim rješenjima radi poboljšane odgovornosti;

44.  poziva Komisiju da osigura da se odredbe Financijske uredbe o sukobu interesa, uključujući u slučaju sukoba interesa premijera Babiša, u potpunosti primjenjuju u provedbi VFO-a za razdoblje 2021.–2027. i fonda Next Generation EU tako da se ne izvršavaju plaćanja poduzećima u izravnom ili neizravnom vlasništvu premijera Babiša(11); poziva na daljnju kontrolu svakog potencijalnog sukoba interesa, kao i drugih elemenata vladavine prava u nacionalnim planovima oporavka;

45.  snažno naglašava da zastupnici u Europskom parlamentu moraju biti sposobni obavljati svoj posao bez prijetnji te da su nacionalne vlade odgovorne za osiguravanje njihove zaštite u njihovim matičnim zemljama;

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću te vladi i obama domovima parlamenta Češke Republike.

(1) SL L 193, 30.7.2018., str. 1. (2) SL C 121, 9.4.2021., str. 1. (3) SL C 388, 13.11.2020., str. 157. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0164. (5) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1. (6) U završnom izvješću o reviziji utvrđeni su ozbiljni nedostaci u izradi sustava kontrole za izbjegavanje sukoba interesa, što dokazuje sedam povreda članka 4. stavka 1. točke (c) češkog Zakona o sukobima interesa i visoka stopa pogrešaka od 96,7 % u uzorku nad kojim je provedena revizija. (7) Izvješće o misiji za utvrđivanje činjenica u Češkoj Republici koju je proveo Odbor za proračunski nadzor (CONT), 26.–28. veljače 2020. (8) iROZHLAS, Penam, Lovochemie, Cerea. Česko vyplatilo Agrofertu podle Bruselu na dotacích neoprávněně 155 milionů, 27. travnja 2021. (9) Euractiv, Czech PM slams EU Commission auditors as ‘mafia’, 26. travnja 2021. (10) Reporteri bez granica, Czech Republic, https://rsf.org/en/czech-republic [pregledano 2.6.2021.]. (11) Popis poduzeća i projekata koje je češka vlada odobrila za financiranje iz Fonda za pravednu tranziciju, koji uključuje više od 6 milijardi CZK za Lovochemie, poduzeće koje je dio grupe Agrofert, a koje je prethodno vodio trenutni češki ministar okoliša Richard Brabec.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o odgovoru na globalni izazov bolesti COVID-19: učinci izuzeća od primjene Sporazuma WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva na cjepiva, lijekove i opremu protiv bolesti COVID-19 te na povećanje proizvodnje i proizvodnih kapaciteta u zemljama u razvoju (2021/2692(RSP))

P9_TA(2021)0283 RC-B9-0306/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS), a posebno njegov članak 31. točku (a),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Dohe od 14. studenoga 2001. o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća WTO-a za trgovinske aspekte prava intelektualnog vlasništva od 6. studenoga 2015. o produljenju izuzeća za najmanje razvijene zemlje članice WTO-a u pogledu provedbe odredbi Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva koje se odnose na farmaceutske proizvode,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Indije i Južne Afrike od 2. listopada 2020. u kojoj se traži izuzeće od određenih odredbi Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva u pogledu sprečavanja, suzbijanja i liječenja bolesti COVID-19, čiji su supokrovitelji Esvatini, Kenija, Mozambik i Pakistan i koju je podržalo još 100 drugih zemalja,

–  uzimajući u obzir revidirani prijedlog za izuzeće od primjene odredaba o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva koji su 21. svibnja 2021. iznijele 62 članice WTO-a,

–  uzimajući u obzir otvoreno pismo 243 organizacije civilnog društva glavnom direktoru WTO-a od 13. travnja 2021. o rješavanju globalnih izazova neodgovarajuće opskrbe i nepravednog pristupa medicinskim proizvodima za borbu protiv bolesti COVID-19, a posebno cjepivima,

–  uzimajući u obzir izjavu predstavnice SAD-a za trgovinu od 5. svibnja 2021. u kojoj izražava potporu privremenom izuzeću od primjene Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva u vezi s bolešću COVID-19,

–  uzimajući u obzir otvoreno pismo predsjednika Republike Kostarike i glavnog direktora WHO-a od 27. svibnja 2021. u kojem su ponovili poziv svim zemljama članicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da aktivno podupru mehanizam za pristup tehnologijama u borbi protiv bolesti COVID-19 (C-TAP),

–  uzimajući u obzir Rimsku deklaraciju, usvojenu na globalnom sastanku na vrhu o zdravlju održanom 21. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir pismo glavnog direktora WHO-a, glavnog direktora WTO-a, glavne direktorice Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i predsjednika Grupe Svjetske banke od 31. svibnja 2021. u kojem se poziva na novu predanost pravednom pristupu cjepivu i suzbijanje pandemije,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu glavnih direktora WTO-a i WHO-a od 20. travnja 2020. o podupiranju napora za osiguravanje normalnog prekograničnog protoka nužnih medicinskih potrepština te druge robe i usluga,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je u svijetu zabilježeno oko 172 000 000 slučajeva bolesti COVID-19 koja je iza sebe ostavila više od 3 700 000 umrlih i uzrokovala nezabilježenu patnju, neizvjesnost i gubitak sredstava za život za milijune ljudi; budući da dugoročne posljedice bolesti COVID-19 utječu na 10 % pacijenata u svijetu, što rezultira gubitkom radnih mjesta, siromaštvom i teškom socioekonomskom ranjivosti;

B.  budući da aktualna globalna pandemija bolesti COVID-19 zahtijeva globalnu strategiju za proizvodnju i distribuciju cjepiva, dijagnostike, lijekova i opreme; budući da je za suočavanje sa zdravstvenim izazovima povezanima s pandemijom potreban cjelovit pristup utemeljen na znanosti i činjenicama; budući da je rodno osviješten i međusektorski pristup ključan za postizanje jednakosti u svakoj fazi procesa cijepljenja, od razvoja cjepiva do njegova uvođenja;

C.  budući da su cjepiva tipičan primjer u kojem veliki pozitivni vanjski učinci zahtijevaju da se s njima postupa kao s globalnim javnim dobrom i da ih se besplatno stavlja na raspolaganje; budući da u razvijenim zemljama svi građani dobivaju besplatna cjepiva; budući da bi bilo etički neprihvatljivo da se to načelo ne primjenjuje na mnogo siromašnije stanovništvo u zemljama u razvoju;

D.  budući da se u izjavi o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) i javnom zdravlju, usvojenu 14. studenoga 2001. u Dohi, navodi da primjena i tumačenje Sporazuma o TRIPS-u trebaju imati pozitivan utjecaj na javno zdravlje te istovremeno poticati pristup postojećim lijekovima i razvoj novih; budući da je Vijeće WTO-a za TRIPS 6. studenoga 2015. odlučilo produljiti izuzeće od patenta za lijekove za najnerazvijenije zemlje do siječnja 2033.;

E.  budući da je od ključne važnosti osigurati cjenovno pristupačno cijepljenje za najranjivije skupine stanovništva u zemljama s niskim i srednjim dohotkom; budući da se pokazalo da su cjepiva protiv bolesti COVID-19 na osnovi tehnologije mRNA najučinkovitija, ali i najskuplja cjepiva na tržištu;

F.  budući da je do lipnja 2021. u svijetu iskorišteno oko 1,6 milijardi doza cjepiva, najvećim dijelom u industrijaliziranim zemljama i zemljama koje proizvode cjepiva; budući da je samo 0,3 % doza cjepiva koje se koriste na svjetskoj razini iskorišteno u 29 najsiromašnijih zemalja, u kojima živi oko 9 % svjetskog stanovništva; budući da bi se prema procjenama MMF-a u slučaju brže distribucije cjepiva globalni BDP mogao povećati za 7 bilijuna EUR, pod uvjetom da se virus stavi pod kontrolu; budući da je EU svojim državama članicama distribuirao više od 260 milijuna doza cjepiva i izvezao više od 226 milijuna doza cjepiva u treće zemlje, od čega samo 10 % u najmanje razvijene zemlje;

G.  budući da se pojavljuju zabrinjavajući novi sojevi koronavirusa koji su zarazniji, smrtonosniji i otporniji na cjepiva te bi mogli zahtijevati docjepljivanje, što bi znatno povećalo broj potrebnih doza s postojećih 11 milijardi koliko je inicijalno procijenjeno; budući da je za ostvarivanje cijepljenja na globalnoj razini potrebno znatno povećanje proizvodnje cjepiva; budući da je povećanje proizvodnje cjepiva globalni prioritet; budući da globalni lanci opskrbe sirovinama ne smiju biti ugroženi protekcionističkim mjerama ili necarinskim preprekama trgovini; budući da je većina zemalja u kojima se proizvode cjepiva nažalost zabranila izvoz cjepiva i njihovih sastojaka te su time spriječile povećanje globalne proizvodnje i uzrokovale uska grla u lancima opskrbe;

H.  budući da je velika količina javnih i privatnih sredstava i resursa uložena u istraživanje i razvoj, klinička ispitivanja i nabavu kako bi se na otvoren i pristupačan način razvila cjepiva i lijekovi protiv bolesti COVID-19; budući da su javna i privatna istraživanja, zdravstvene ustanove, najizloženiji radnici, znanstvenici, istraživači i pacijenti prikupljali informacije o virusu kojima su se koristila farmaceutska poduzeća;

I.  budući da bi dobrovoljne licencije trebale biti najučinkovitiji instrument koji će olakšati širenje proizvodnje i razmjenu znanja i iskustva; budući da ni jedno privatno poduzeće nije sudjelovalo u inicijativi za mehanizam za pristup tehnologijama u borbi protiv bolesti COVID-19 (C-TAP) kojom se farmaceutska poduzeća pozivaju da se obvežu na transparentno i neisključivo globalno dobrovoljno licenciranje; budući da je prema podacima WHO-a 19 proizvođača u desetak zemalja diljem Afrike, Azije i Latinske Amerike izrazilo spremnost za veću proizvodnju cjepiva mRNA; budući da se trenutačno za proizvodnju cjepiva protiv bolesti COVID-19 koristi samo 40 % globalnih proizvodnih kapaciteta;

J.  budući da se brojne zemlje u razvoju s nedostatnim ili nepostojećim proizvodnim kapacitetima i dalje suočavaju sa znatnim političkim pritiskom i pravnim teškoćama koje ih onemogućuju da se koriste fleksibilnostima Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, a posebno članka 31. točke (a) te s kompliciranim i dugotrajnim postupkom uvoza i izvoza farmaceutskih proizvoda;

K.  budući da se patentima i drugim vrstama zaštite intelektualnog vlasništva osiguravaju zaštitne mjere za preuzimanje poduzetničkog rizika, a multilateralnim pravnim okvirom za prava intelektualnog vlasništva pružaju poticaji koji su ključni za pripravnost na buduće pandemije; budući da je globalni pravedan pristup cjenovno pristupačnim cjepivima, dijagnostici i lijekovima jedini način da se ublaži globalni utjecaj pandemije na globalno javno zdravlje i gospodarstvo te da je privremeno izuzeće od prava intelektualnog vlasništva za lijekove, medicinske proizvode i druge zdravstvene tehnologije povezane s bolešću COVID-19 jedan od važnih doprinosa ostvarenju tog cilja;

L.  budući da je zbog dosad nezabilježene i alarmantne epidemiološke situacije u Indiji vlada te zemlje nametnula zabranu izvoza cjepiva, čime je uzrokovala poremećaje globalne opskrbe i instrumenta COVAX; budući da je EU glavni donator instrumenta COVAX; budući da se EU u okviru Tima Europa obvezao do kraja 2021. donirati dodatnih 100 milijuna doza cjepiva zemljama s niskim i srednjim dohotkom;

M.  budući da je cjepivo protiv dječje paralize stavljeno na tržište bez patentiranja i da je ta bolest sada iskorijenjena u mnogim regijama svijeta; budući da je južnoafrička vlada pod vodstvom Nelsona Mandele bila prisiljena iskoristiti dostupnost obveznog licenciranja kako bi se zalagala za cjenovno pristupačne i kvalitetne generičke ekvivalente i tako izbjegla plaćanje pretjeranih cijena multinacionalnim kompanijama koje koriste patente za liječenje HIV-a;

N.  budući da treba poboljšati lance opskrbe u zemljama u razvoju; budući da bi proširenje lokalne proizvodnje, osviještenost stanovništva i veća pomoć u distribuciji u zemljama u razvoju mogli pridonijeti povećanju broja cijepljenih osoba u svijetu; budući da i dalje zabrinjava manjak sredstava u iznosu od 18,5 milijardi USD za Akcelerator za pristup alatima za suzbijanje bolesti COVID-19 (ACT);

O.  budući da bi prioriteti EU-a trebali biti osiguravanje pravednog globalnog pristupa cjepivima, dijagnostici, terapeuticima i drugim rješenjima za medicinsku opremu, čime se osigurava otvorenost lanaca opskrbe upotrebom svih dostupnih alata.

P.  budući da je najmanje razvijenim zemljama već odobreno izuzeće do 1. siječnja 2033. u pogledu provedbe odredaba Sporazuma o TRIPS-u o farmaceutskim proizvodima, kao i izuzeće do 1. srpnja 2021. o čijem se produljenju trenutačno raspravlja, kojim se najmanje razvijene zemlje izuzimaju od svih obveza iz Sporazuma o TRIPS-u, osim članaka 3., 4. i 5.;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog razvoja pandemije, posebno u zemljama s niskim i srednjim dohotkom; podsjeća da pandemija bolesti COVID-19 još nije završila i da će biti potrebno razviti nova cjepiva za borbu protiv mutacija; ističe da međunarodna zajednica mora učiniti sve što je potrebno kako bi pandemija bolesti COVID-19 bila pod kontrolom te da iznimne okolnosti zahtijevaju iznimna rješenja; stoga naglašava da je potreban sveobuhvatan pristup, pri čemu se prednost daje dostupnosti i pristupačnosti zdravstvenih proizvoda povezanih s bolešću COVID-19, povećanju proizvodnje cjepiva protiv te bolesti i globalnoj zemljopisnoj raspodjeli proizvodnih kapaciteta; ističe da međunarodna trgovinska politika mora imati proaktivnu ulogu u tom nastojanju olakšavanjem trgovine sirovinama, zdravstvenim i medicinskim proizvodima, ublažavanjem nestašice kvalificiranog i iskusnog osoblja, rješavanjem problema u lancu opskrbe i preispitivanjem globalnog okvira za prava intelektualnog vlasništva za buduće pandemije; poziva na potporu proaktivnim, konstruktivnim pregovorima na osnovi teksta o privremenom izuzeću od Sporazuma WTO-a o TRIPS-u u cilju poboljšanja globalnog pristupa cjenovno pristupačnim medicinskim proizvodima povezanima s bolešću COVID-19 i rješavanja globalnih ograničenja proizvodnje i nestašice u opskrbi;

2.  podsjeća da se u izjavi iz Dohe o Sporazumu o TRIPS-u i javnom zdravlju potvrđuje da Sporazum o TRIPS-u ne sprečava i ne bi trebao sprečavati članice da poduzmu mjere za zaštitu javnog zdravlja;

3.  ističe da je za cijepljenje 70 % svjetskog stanovništva potrebno 11 milijardi doza i da je proizveden samo mali dio te količine; ističe da je pristup koji se temelji na preuzimanju obveza u pogledu prekomjernih doza nedostatan; podsjeća da se COVAX suočava s manjkom od 190 milijuna doza zbog trenutačne situacije u Indiji zbog bolesti COVID-19 te da neće ostvariti svoje ciljeve opskrbe u doglednoj budućnosti. napominje da je EU važan donator instrumentu COVAX u smislu financiranja i dijeljenja cjepiva, i putem COVAX-a i bilateralno; međutim, poziva EU i njegove partnere da znatno povećaju financijske i nefinancijske doprinose COVAX-u; u tom pogledu pozdravlja obećanje određenih proizvođača da će isporučiti 1,3 milijarde doza cjepiva po proizvodnim ili niskim cijenama te obvezu skupine Tim Europa da do kraja godine donira 100 milijuna doza zemljama s niskim i srednjim dohotkom, podsjećajući da se procjenjuje da će države članice EU-a 2021. primiti višak od najmanje 400 milijuna doza cjepiva. također pozdravlja potporu za isporuku cjepiva i pomoćnih materijala koju nudi Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu; ističe da je potrebno dati prednost opskrbi COVAX-a; žali zbog poteza Ujedinjene Kraljevine i SAD-a koji su usmjereni na razvoj sekundarnih tržišta za daljnju prodaju viškova cjepiva drugim industrijaliziranim zemljama;

4.  naglašava da bi globalni odgovor na hitne zdravstvene situacije trebao obuhvaćati, s jedne strane, pristup usmjeren na potražnju kojim se osigurava zajedničko financiranje i globalno koordinirana prethodna kupnja, a s druge strane integrirana strategija ponude za povećanje proizvodnih kapaciteta u cijelom vrijednosnom lancu; smatra da su za globalnu distribuciju cjepiva potrebni povećana globalna proizvodnja, bolja koordinacija opskrbe te ojačani, diversificirani i otporni vrijednosni lanci cjepiva. apelira na Komisiju da surađuje sa zemljama proizvođačima cjepiva kako bi se brzo uklonile izvozne prepreke i njezin mehanizam odobravanja izvoza zamijenio zahtjevima u pogledu transparentnosti izvoza te inzistira na pravodobnom i sveobuhvatnom pristupu takvim podacima. poziva SAD i Ujedinjenu Kraljevinu da odmah ukinu zabranu izvoza cjepiva i sirovina potrebnih za proizvodnju cjepiva; poziva na hitno povećanje međunarodnih ulaganja i koordinacije za povećanje proizvodnje kritičnih ulaznih proizvoda za cjepiva kao što su proizvodi za jednokratnu upotrebu i aktivni farmaceutski sastojci kako bi se riješila uska grla u vrijednosnim lancima cjepiva;

5.  naglašava da je dugoročnu globalnu proizvodnju cjepiva potrebno hitno proširiti kako bi se zadovoljila globalna potražnja te da je stoga potrebno ulagati u proizvodne kapacitete zemalja u razvoju kako bi postale samodostatnije; ističe da je, kako bi se to ostvarilo, potreban učinkovit prijenos tehnologije te znanja i iskustva; uviđa da bi poticanje sporazuma o dobrovoljnom licenciranju, dobrovoljne tehnologije te prijenosa znanja i iskustva u zemlje s postojećim industrijama za proizvodnju cjepiva trebao biti najvažniji način kako bi se to postiglo; međutim, otvoren je za raspravu o svim učinkovitim i pragmatičnim rješenjima za daljnje poticanje globalne proizvodnje cjepiva i poziva Komisiju da u tom pogledu surađuje s SAD-om i drugim zemljama istomišljenicama;

6.  naglašava da je zaštita intelektualnog vlasništva ključan poticaj za inovacije i istraživanje u cijelom svijetu; napominje da je takva zaštita osnova za sporazume o dobrovoljnom licenciranju te za prijenos znanja i iskustva i da stoga ne sprečava već omogućuje dostupnost cjepiva; upozorava da bi poduzeća, u okviru paradigme nemogućnosti provedbe patenata, morala pribjeći tajnosti ili ekskluzivnosti kako bi zaštitila svoje inovacije; ističe prijetnju koju bi izuzeće od Sporazuma o TRIPS-u na neodređeno vrijeme predstavljalo za financiranje istraživanja, posebno za istraživače, ulagače, razvojne inženjere i klinička ispitivanja; naglašava da je zaštita prava vlasništva, među ostalim prava intelektualnog vlasništva, ustavna obveza Europske unije i njezinih država članica;

7.  prima na znanje izjavu Komisije da je, kako bi se osigurao brz globalni pristup proizvodnji cjepiva, po potrebi spremna za mogućnost olakšavanja upotrebe obveznog licenciranja; poziva Komisiju da izloži objektivne kriterije za odluku hoće li, kada i u kojim slučajevima posegnuti za obveznim licenciranjem; naglašava da Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva ne navodi razloge koji bi se mogli iskoristiti kao opravdanje za obvezno licenciranje; ističe da je Deklaracijom iz Dohe o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju potvrđeno da države imaju slobodu odrediti temelje za dodjelu obveznih licencija i utvrditi što predstavlja nacionalno izvanredno stanje; naglašava da obvezno licenciranje zahtijeva učinkovit pravni okvir te da bi moglo dovesti do pravnih poteškoća u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da istraži može li i kako pružiti pravnu potporu za obvezno licenciranje u najmanje razvijenim zemljama; pozdravlja procjenu Komisije da su suradnja i dobrovoljno licenciranje najučinkovitiji alati za olakšavanje proširenja proizvodnje;

8.  naglašava da se Akcelerator za pristup alatima za suzbijanje bolesti COVID-19 (ACT) mora ojačati kako bi se povećali kapaciteti za preradu, skladištenje, distribuciju i isporuku diljem svijeta, a posebno u osjetljivim zemljama; poziva EU i njegove države članice da povećaju sudjelovanje u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, dajući prednost Akceleratoru za ACT kao dijelu globalnog odgovora EU-a u svim njegovim stupovima dijagnostike, terapija, cjepiva i jačanja zdravstvenih sustava; ističe da je potrebno podupirati proizvodne kapacitete u Africi i snažno pozdravlja najavu Tima Europa da će s 1 milijardom EUR poduprijeti inicijativu za poboljšanje proizvodnje i dostupnosti cjepiva, lijekova i zdravstvenih tehnologija; također naglašava važnost odgovarajućeg regulatornog okvira za farmaceutske proizvode; ističe da EU sada ima odgovornost ulagati u regionalne distribucijske centre, posebno u Africi, te podupirati osnivanje Afričke agencije za lijekove; u tom pogledu poziva na pružanje potpore lokalnim tijelima za izdavanje odobrenja za osposobljavanje kvalificiranog medicinskog i tehničkog osoblja za provedbu cijepljenja te na potporu lancima distribucije cjepiva i pomoć u prevladavanju ograničenja kao što su infrastruktura za hlađenje, geografski i socioekonomski doseg i oklijevanje s cijepljenjem;

9.  ponovno potvrđuje svoju potporu inicijativi WHO-a za mehanizam za pristup tehnologijama u borbi protiv bolesti COVID-19 (C-TAP) i centar za prijenos tehnologije cjepiva mRNA; žali zbog toga što su farmaceutska poduzeća odlučila da se neće uključiti u inicijativu C-TAP; apelira na Komisiju da potakne farmaceutska poduzeća da preko C-TAP-a dijele svoje tehnologije te znanje i iskustvo te da u buduće ugovore EU-a o prethodnoj kupnji uključi obveze o partnerstvima za prijenos tehnologije s trećim stranama, posebno zemljama u razvoju; apelira na Komisiju da u potpunosti iskoristi svoj utjecaj tijekom pregovora o ugovorima o sljedećoj generaciji cjepiva protiv bolesti COVID-19 kako bi osigurala da subjekti koji razvijaju cjepiva prenesu svoje tehnologije u zemlje s niskim i srednjim dohotkom po niskoj cijeni; poziva da se aktivno utvrde poduzeća, uključujući podizvođače, s potrebnim znanjem i iskustvom za prijenos tehnologije te na njihovo povezivanje s poduzećima s neiskorištenim proizvodnim pogonima;

10.  poziva Uniju da zajamči da se u cijelosti objave budući ugovori o prethodnoj kupnji, osobito za cjepiva nove generacije; poziva Uniju da objedini obveze u pogledu neisključivog globalnog financiranja, poslovnih tajni, vlasničkih podataka i prijenosa tehnologije te da uključi zahtjeve u pogledu transparentnosti za dobavljače, uključujući analizu troškova i dobiti po proizvodu; naglašava da ti zahtjevi u pogledu transparentnosti ne bi trebali spriječiti Komisiju da po potrebi djeluje kao konkurentan ponuditelj; ponovno ističe potrebu za najvećom mogućom transparentnošću u pregovorima o ugovorima o cjepivima protiv bolesti COVID-19, među ostalim izravnim uključivanjem zastupnika u Europskom parlamentu preko kontaktne skupine za cjepiva u postupke donošenja ugovornih odluka; očekuje da Europski parlament redovito prima sveobuhvatne i detaljne analize proizvodnje, uvoza i izvoza cjepiva te povezanih predviđanja, uključujući informacije o zemlji odredišta izvoza iz EU-a te podrijetlu uvoza cjepiva i sastojaka cjepiva;

11.  uviđa da olakšavanje trgovine i pravila o izvoznim ograničenjima, proširenju proizvodnje, među ostalim preuzimanjem obveza proizvođača cjepiva i subjekata koji ih razvijaju, te olakšavanju fleksibilnosti Sporazuma o TRIPS-u u vezi s obveznim licencijama, imaju važnu ulogu u povećanju cijepljenje u cijelom svijetu; pozdravlja napore koje je glavni direktor WTO-a uložio u postizanje rješenja temeljenog na dijalogu; prima na znanje komunikacije Europske unije Glavnom vijeću WTO-a i Vijeću za TRIPS o hitnim odgovorima trgovinske politike na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19, koji imaju tri komplementarna stupa, uključujući olakšavanje trgovine i pravila o ograničenjima izvoza te širenje proizvodnje; očekuje da će Komisija povećati svoj angažman u cilju zaključenja trgovinske i zdravstvene inicijative WTO-a do 12. ministarske konferencije WTO-a u studenome 2021.; poziva, nadalje, na uspostavu Odbora za trgovinu i zdravlje na 12. ministarskoj konferenciji WTO-a kako bi se izvukle pouke iz pandemije, iznijeli prijedlozi za povećanje učinkovitosti odgovora WTO-a tijekom međunarodnih zdravstvenih kriza te pripremio trgovinski stup međunarodnog ugovora o pandemijama kako bi se riješili problemi poremećaja u lancu opskrbe, povećali proizvodni kapaciteti, poduzele mjere protiv špekulacija cijenama i preispitao pravni okvir WTO-a s obzirom na stečena iskustva;

12.  naglašava da Unija mora preuzeti vodeću ulogu i nastaviti sudjelovati u multilateralnim i globalnim naporima u distribuciji, koordinaciji i višegodišnjem planiranju cjepiva na predstojećim sastancima Vijeća za trgovinske aspekte prava intelektualnog vlasništva 8. lipnja i 14. listopada 2021., sastanku na vrhu skupine G7 od 11. do 13. lipnja 2021., sastanku na vrhu skupine G20 2021., sastanku na vrhu EU-a i SAD-a 2021., Općoj skupštini UN-a 2021., Svjetskoj zdravstvenoj skupštini 2021., 12. ministarskoj konferenciji WTO-a i dalje;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom direktoru Svjetske zdravstvene organizacije, glavnom direktoru Svjetske trgovinske organizacije, vladama zemalja skupine G20, Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i članovima Opće skupštine UN-a.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/621 оd 15. travnja 2021. o izmjeni Uredbe (EU) br. 37/2010 radi klasifikacije tvari imidakloprid u pogledu najveće dopuštene količine rezidua u hrani životinjskog podrijetla (2021/2705(RSP))

P9_TA(2021)0284 B9-0313/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2021/621 оd 15. travnja 2021. o izmjeni Uredbe (EU) br. 37/2010 radi klasifikacije tvari imidakloprid u pogledu najveće dopuštene količine rezidua u hrani životinjskog podrijetla(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o propisivanju postupaka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 i o izmjeni Direktive 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(2), a posebno njezin članak 14. i članak 17.,

–  uzimajući u obzir mišljenje koje je 20. travnja 2021. dostavio Stalni odbor za veterinarsko-medicinske proizvode,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 13. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(3),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je Uredbom (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća(4) propisano da se u Uniji ne bi trebalo dopustiti stavljanje u promet nijednog veterinarsko-medicinskog proizvoda koji nije odobren i čija kakvoća, neškodljivost i djelotvornost nisu dokazani te je prepoznato da se boljim pristupom informacijama javnosti daje mogućnost iznošenja svojih opažanja, a tijelima omogućuje posvećivanje dužne pažnje tim opažanjima;

B.  budući da je Uredbom (EU) 2019/1381 Europskog parlamenta i Vijeća(5) predviđeno da se trebaju pružati informacije o tome kako su donesene odluke o upravljanju rizikom i informacije o čimbenicima, koji nisu rezultati procjene rizika, kao i o tome kako su ti čimbenici međusobno odvagani, te da bi se komunikacijom o riziku trebalo doprinijeti participativnom i otvorenom dijalogu svih zainteresiranih strana kako bi se osiguralo da se u okviru procesa analize rizika uzimaju u obzir primat javnog interesa te točnost, sveobuhvatnost, transparentnost, dosljednost i odgovornost;

C.  budući da se u izvješću o procjeni Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 18. veljače 2011. naslovljenom „Imidakloprid, Vrsta proizvoda 18 (Insekticidi, akaricidi i proizvodi za suzbijanje drugih člankonožaca)”(6) kategoriziraju podaci o značajnoj toksičnosti za vodene i neciljane vrste;

D.  budući da je Direktivom 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7) predviđeno sljedeće: „Zagađenje vode i tla farmaceutskim ostacima rastući je problem okoliša. U postojećoj ocjeni i kontroli rizika za vodni okoliš, ili rizika koji se putem njega prenosi, vezanog uz lijekove trebalo bi obratiti odgovarajuću pozornost na okolišne ciljeve Unije. Kako bi se pristupilo rješavanju tog problema, Komisija bi trebala istražiti rizike utjecaja lijekova na okoliš i izvršiti analizu važnosti i učinkovitosti postojećeg zakonodavnog okvira u pogledu zaštite vodnog okoliša i ljudskog zdravlja putem vodnog okoliša.”;

E.  budući da se Uredbom Komisije (EU) br. 283/2013(8) utvrđuju minimalni zahtjevi koji uključuju informacije o mogućim štetnim učincima aktivne tvari, njezinih metabolita i nečistoća na zdravlje ljudi i životinja ili na podzemne vode, okoliš i neciljane vrste (flora i fauna);

F.  budući da se Uredbom Komisije (EU) br. 284/2013(9) predviđa da „moraju biti uključene sve informacije o mogućim neprihvatljivim učincima sredstva za zaštitu bilja na okoliš, bilje i biljne proizvode, kao i o poznatim i očekivanim kumulativnim i sinergijskim učincima.”;

G.  budući da se u Direktivi 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10) napominje da „[p]odrobni podaci i dokumentacija koji moraju biti priloženi zahtjevu za odobrenje za stavljanje veterinarsko-medicinskog proizvoda u promet moraju dokazati da korist zbog djelotvornosti nadmašuje moguće rizike. Ako se to ne može dokazati, zahtjev se mora odbiti.”;

H.  budući da je Europskoj agenciji za lijekove („Agencija”) podnesen zahtjev za utvrđivanje najveće dopuštene količine rezidua (NDK) za imidakloprid za Salmonidae;

I.  budući da je Agencija, na temelju mišljenja Odbora za veterinarsko-medicinske proizvode od 9. rujna 2020.(11), preporučila da je primjereno utvrditi NDK za imidakloprid u vrijednosti od 0,6 mg/kg (600 µg/kg) za sve ribe;

J.  budući da Codexom Alimentariusom(12) nije utvrđen NDK za vodenu uporabu; budući da je na Zajedničkom sastanku Organizacije za hranu i poljoprivredu i Svjetske zdravstvene organizacije o ostacima pesticida iz 2008. preporučen maksimalan prihvatljivi dnevni unos od 0,06 mg/kg iz ostataka poljoprivrednih kultura(13);

K.  budući da je dostupan samo sažetak mišljenja Odbora za veterinarsko-medicinske proizvode na kojemu se temelji preporuka Agencije, a u cijelosti će, prema Komisiji, biti dostupno tek nakon usvajanja NDK-a;

L.  budući da bi prema pravu Unije mišljenje u pogledu utvrđivanja NDK-a trebalo biti javno i lako dostupno;

M.  budući da osiguravanje transparentnosti postupka procjene rizika promiče razumijevanje javnosti, pridonosi većoj legitimnosti Agencije u očima potrošača i šire javnosti te osigurava veću odgovornost građana Unije u demokratskom sustavu(14);

N.  budući da je imidakloprid biocidna aktivna tvar neonikotinoid koja je komercijalizirana za široku upotrebu na usjevima i stoci zbog njezine toksičnosti za širok raspon nametnika; budući da je način djelovanja imidakloprida takav da djeluje kao antagonist nikotinskih receptora za acetilkolin (nAChR) u središnjem živčanom sustavu, narušavajući tako prijenos sinaptičkih signala i dovodeći do smrtonosne hiperaktivnosti živaca i mišića životinja, kralježnjaka i beskralježnjaka, nepovratno blokirajući nAChR i dovodeći do paralize i smrti(15);

O.  budući da se Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/783(16) zabranjuje upotreba imidakloprida na svim usjevima koji se uzgajaju na otvorenom zbog njegovih štetnih učinaka na oprašivače;

P.  budući da se opasne kemikalije koje se primjenjuju na veterinarski recept i upotrebljavaju za liječenje infekcija morskim ušima u konačnici ispuštaju u vodeni okoliš; njihovi učinci ne samo da mogu negativno utjecati na osjetljive neciljane organizme, već je oslobađanje tih spojeva prepoznato kao glavna zabrinutost u pogledu okoliša(17) zbog velike pokretljivosti imidakloprida u tlu i posljedične kontaminacije podzemnih i površinskih voda(18);

Q.  budući da je sve više dokaza da upotreba imidakloprida ima razarajući učinak na biološku raznolikost, posebno rijeka i plovnih putova(19), pogađajući ne samo rakove(20), mekušce(21) i neciljane vrste (insekte), već i organizme iz tla(22), kao i da dovodi do smanjenja populacija ptica(23); budući da postoji sve veća zabrinutost zbog zadržavanja i nakupljanja ostataka pesticida i njihovih metabolita u tlima te mogućnosti da dovedu do zakiseljavanja tla; sa zabrinutošću primjećuje da je upotreba imidakloprida u Japanu dovela do dramatičnog smanjenja ribljih stokova koji se nisu oporavili(24);

R.  budući da je u usklađenom razvrstavanju i označivanju iz Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(25) imidakloprid razvrstan kao „štetan ako se proguta”, „opasan za okoliš” i „vrlo otrovan za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima”(26);

S.  budući da je u studiji o izloženosti imidaklopridu kod običnih šarana (Cyprinua carpio L.) pronađena degeneracija u mozgu, škrgama i očima(27), uz histopatološke promjene (lezije), aktivaciju biomarkera i alternaciju razina genske ekspresije; u toj je studiji zaključeno da izloženost imidaklopridu uzrokuje upalu i oksidativni stres;

T.  budući da se u ljudi može dogoditi bioakumulacija metabolita neonikotinoida ponovljenim unosom kontaminirane hrane, s obzirom na to da je u ispitivanju na životinjama uočena bioakumulacija imidakloprida uslijed izloženosti malim dozama(28);

U.  budući da je u raznim znanstvenim studijama, na temelju testova na životinjama, zaključeno da imidakloprid djeluje kao reproduktivno toksična tvar i endokrini disruptor koji može negativno utjecati na srce, bubrege, štitnjaču i mozak te može uzrokovati neurološke simptome, uključujući respiratorno zatajenje i smrt(29);

V.  budući da eksperimentalni dokazi pokazuju da se toksičnost imidakloprida povećava s razdobljem izloženosti jednako kao i s dozom, što se opisuje kao „vremenski kumulativna toksičnost”, toksičnost imidakloprida ne bi trebalo shvaćati samo u smislu akutne smrtnosti, već je potrebno razmotriti i njezin kronični aspekt(30);

W.  budući da se Uredbom (EU) br. 283/2013 zahtijeva provedba studija o dugotrajnoj toksičnosti;

X.  budući da se Uredbom (EZ) br. 396/2005 predviđa da se „poznati kumulativni i sinergijski učinci” moraju uzeti u obzir „ako su dostupne metode za ocjenjivanje tih učinaka”;

Y.  budući da Uredba (EU) br. 284/2013 trenutno zahtijeva toksikološke studije izloženosti primjenjitelja, drugih nazočnih osoba, stanovnika i radnika, nekoliko studija dugotrajne i kronične toksičnosti za životinje te studije o sudbini i ponašanju u tlu, vodi i zraku;

Z.  budući da nema dovoljno saznanja o učincima mnogih pojedinačnih kemikalija i kemijskih mješavina na okoliš u pogledu onečišćavanja; nisu provedene procjene svih kemikalija, a procjene ekotoksičnosti usmjerene su na vrlo mali broj vrsta i ekosustava;

AA.  budući da je Uredbom (EU) 2019/6 prepoznato da bi odluka o upravljanju rizikom trebala uzeti u obzir: „ostale odgovarajuće faktore, uključujući socijalne, gospodarske, etičke i okolišne faktore te faktore povezane s dobrobiti životinja, kao i izvedivost kontrola”;

AB.  budući da, za razliku od studija dostavljenih Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), studije dostavljene Agenciji nije potrebno objaviti; žali zbog nemogućnosti pristupa znanstvenim studijama u cijelosti, znanstvenim mišljenjima i neobrađenim podacima, kao i zbog nedostatka informacija o izvedivosti kontrola i upravljanju rizikom u pogledu ispuštanja otpadnih voda u vodeni okoliš;

AC.  budući da je u Uredbi (EZ) br. 470/2009 navedeno da je najviše dopuštene količine rezidua potrebno odrediti u skladu s opće prihvaćenim načelima procjene sigurnosti, uzimajući u obzir sve druge znanstvene procjene sigurnosti upitnih tvari koje su možda već izradile međunarodne organizacije, posebno Codex Alimentarius ili, kada se te tvari upotrebljavaju u druge svrhe, znanstveni odbori uspostavljeni unutar Zajednice;

AD.  budući da se u Codexu Alimentariusu ne preporučuje upotreba imidakloprida u vodenom okolišu, a ECHA navodi koji bi mogao biti razlog za to: „Prema usklađenom razvrstavanju i označivanju (ATP01) koje je odobrila Europska unija, ta je tvar vrlo otrovna za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima i štetna ako se proguta”(31);

AE.  budući da je člankom 37. Uredbe (EU) 2019/6 predviđeno da je odobrenje za stavljanje u promet potrebno odbiti ako rizici za javno zdravlje ili zdravlje životinja ili za okoliš nisu dovoljno uzeti u obzir; smatra to opravdanjem za neutvrđivanje NDK-a;

AF.  budući da četiri glavne države proizvođača lososa, Norveška, Čile, Ujedinjena Kraljevina i Kanada, nisu države članice i Komisija stoga ne bi mogla provesti odgovarajuće revizije nadležnih tijela u tim zemljama ili procijeniti primjerenost kontrola;

1.  smatra da se Provedbenom uredbom (EU) 2021/621 prekoračuju provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 470/2009;

2.  smatra da Provedbena uredba (EU) 2021/621 nije u skladu s pravom Unije jer se njome krše sloboda informiranja i temeljna načela transparentnosti, demokratskog nadzora i odgovornosti, u mjeri u kojoj je mišljenje Odbora za veterinarsko-medicinske proizvode na kojem se ona temelji dostupno samo u sažetku;

3.  poziva Komisiju da povuče Provedbenu uredbu (EU) 2021/621 i da odboru podnese novi nacrt u kojem je imidakloprid uvršten na popis u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005 s farmakološki aktivnim tvarima za koje se ne može odrediti najveća dopuštena količina za vodenu uporabu;

4.  smatra da bi sve veterinarske lijekove, pesticide te farmakološke i kemijske rezidue trebalo podvrgnuti standardnim ispitivanjima i istorazinski ocijenjenim evaluacijama zbog rizika od dodatne i trajne štete;

5.  smatra da bi Agencija trebala javno objaviti cjelovito mišljenje Odbora za veterinarsko-medicinske proizvode koje se sastoji od znanstvene procjene rizika i preporuka za upravljanje rizikom te znanstvenih dokaza na kojima se one temelje; smatra da je procjena rizika od imidakloprida nedostatna u pogledu razmatranja akutnih vrijednosti krajnjih točaka te da zanemaruje odgođene, kumulativne i kronične učinke; podsjeća da je u istraživanjima na vodenim beskralježnjacima otkriven odgođeni učinak na smrtnost, posebno u vodenih vrsta insekata, koji nije bilo moguće otkriti standardnim akutnim ispitivanjima, čime je dokazano da procjene rizika za neonikotinoide nisu bile primjerene u pogledu zaštite okoliša(32);

6.  smatra da je ključno ocijeniti farmakološki aktivne tvari i njihovu klasifikaciju u pogledu NDK-a u hrani životinjskog podrijetla u vezi s pravilima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(33), Uredbom (EZ) br. 396/2005, Uredbom (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(34) te uredbama (EU) 2019/6 i (EU) 2019/1381;

7.  smatra da je Direktivi 2001/82/EZ hitno potrebna revizija u pogledu zaštite biološke raznolikosti, vodenog i kopnenog okoliša te uzimanja u obzir dobrobiti životinja i neciljanih organizama i mikroorganizama;

8.  smatra da se Uredbom (EZ) br. 470/2009 ne razmatra primjereno potreba za uključivanjem Europskog parlamenta i građana kako bi mogli u potpunosti ostvariti svoje demokratsko pravo nadzora;

9.  ponavlja potrebu za jačanjem znanstvene suradnje, koordinacije i usklađenosti agencijâ Unije nadležnih u tom području, posebno Agencije, EFSA-e i ECHA-e, zajedno s nacionalnim i međunarodnim agencijama, razvijanjem zajedničkog okvira za procjenu rizika za biocidne i fitofarmaceutske proizvode koji se koriste u prehrambenim lancima kako bi se izbjegle nedosljednosti i ograničila moguća šteta za okoliš i ekocid;

10.  poziva Komisiju da, u ulozi upravljača rizicima, primjereno primjenjuje načelo predostrožnosti kada slijedi procjenu dostupnih informacija kako bi se kvantificirao rizik od štetnih učinaka na okoliš, biološku raznolikost, dobrobit životinja i zdravlje ljudi;

11.  potiče Komisiju da sustavno obavješćuje o tome kako su uzeti u obzir načelo predostrožnosti i načelo informiranog pristanka te kako su izvedeni zaključci mišljenja Odbora za veterinarsko-medicinske proizvode;

12.  poziva Komisiju da se pridržava demokratskog načela informiranog pristanka i da izvrši provjeru prikladnosti postupka procjene rizika za utvrđivanje NDK-a za veterinarsko-medicinske proizvode u hrani životinjskog podrijetla; smatra da je ključno da bude u potpunosti dosljedna u pogledu ciljeva navedenih u komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan”, u komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija ,od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” i Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.;

13.  poziva Komisiju da osigura da vremenski kumulativni, ažurirani, istorazinski ocijenjeni, ekotoksikološki testovi za neciljane vrste u tlu i vodenom okolišu budu uključeni u procjenu rizika te da njome budu obuhvaćeni i ostaci u okolišu u zraku, tlu i vodi, uključujući dugoročne kumulativne toksične učinke, te da u njoj budu navedena neovisna istorazinski ocijenjena znanstvena ispitivanja i znanstvena mišljenja koja su uzeta u obzir; ističe da bi ta informacija trebala biti javno dostupna;

14.  poziva Komisiju da podnese i države članice da podrže zakonodavni prijedlog kojim bi se osigurala dosljednost i usklađenost u pogledu uredbi (EU) 2019/6 i (EU) 2019/1381 te cjelokupnog zakonodavstva u vezi s hranom u slučaju da procjenu rizika za utvrđivanje NDK-a ne provodi EFSA nego druge agencije; te poziva Komisiju da osigura i da takva procjena bude transparentna te da služi za bolju zaštitu biološke raznolikosti i vodenih ekosustava, insekata, glista i mikroorganizama iz tla;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 131, 16.4.2021., str. 120. (2) SL L 152, 16.6.2009., str. 11. (3) SL L 55, 28.2.2011., str. 13. (4) Uredba (EU) 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o veterinarsko-medicinskim proizvodima i stavljanju izvan snage Direktive 2001/82/EZ (SL L 4, 7.1.2019., str. 43.). (5) Uredba (EU) 2019/1381 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnosti i održivosti procjene rizika EU-a u prehrambenom lancu i o izmjeni uredbi (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 1829/2003, (EZ) br. 1831/2003, (EZ) br. 2065/2003, (EZ) 1935/2004, (EZ) br. 1331/2008, (EZ) br. 1107/2009 i (EU) 2015/2283 te Direktive 2001/18/EZ (SL L 231, 6.9.2019., str. 1.). (6) https://echa.europa.eu/documents/10162/225b9c58-e24c-6491-cc8d-7d85564f3912 (7) Direktiva br. 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni direktiva 2000/60/EZ i 2008/105/EZ u odnosu na prioritetne tvari u području vodne politike (SL L 226, 24.8.2013., str. 1.). (8) Uredba Komisije (EU) br. 283/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o djelatnim tvarima, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 93, 3.4.2013., str. 1.). (9) Uredba Komisije (EU) br. 284/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o sredstvima za zaštitu bilja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 93, 3.4.2013., str. 85.). (10) Direktiva 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (SL L 311, 28.11.2001., str. 1.). (11) https://www.ema.europa.eu/en/documents/mrl-summary/imidacloprid-fin-fish-summary-opinion-cvmp-establishment-maximum-residue-limits_en.pdf (12) http://www.fao.org/fao-who-codexalimentarius/codex-texts/dbs/pestres/pesticide-detail/en/?p_id=206 (13) http://www.fao.org/fileadmin/templates/agphome/documents/Pests_Pesticides/JMPR/JMPRReport08.pdf (14) Vidjeti presude Suda u predmetu T-235/15, Pari Pharma GmbH protiv Europske agencije za lijekove, ECLI:EU:T:2018:65; vidjeti i predmete T-718/15, PTC Therapeutics International Ltd protiv Europske agencije za lijekove, ECLI:EU:T:2018:66 te T-729/15, MSD Animal Health Innovation GmbH i Intervet International BV protiv Europske agencije za lijekove, ECLI:EU:T:2018:67. (15) Sánchez-Bayo, F., Tennekes, H.A., Time-Cumulative Toxicity of Neonicotinoids: Experimental Evidence and Implications for Environmental Risk Assessments (Vremenski kumulativna toksičnost neonikotinoida: eksperimentalni dokazi i implikacije za procjene rizika za okoliš), International Journal of Environmental Research and Public Health, 2020.,17(5),1629, https://www.mdpi.com/1660-4601/17/5/1629 (16) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/783 od 29. svibnja 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobrenje aktivne tvari imidakloprid (SL L 132, 30.5.2018., str. 31.). (17) Burridge, L., Weis, J.S., Cabello, F., Pizarro, J., Bostick, K., Chemical use in salmon aquaculture: A review of current practices and possible environmental effects (Upotreba kemikalija u akvakulturi lososa: pregled trenutne prakse i mogućih učinaka na okoliš), Aquaculture, 2010., svezak 306., 1–4, str. 7.–23., https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0044848610003297. (18) Sánchez-Bayo, F., Tennekes, H.A., Time-Cumulative Toxicity of Neonicotinoids: Experimental Evidence and Implications for Environmental Risk Assessments (Vremenski kumulativna toksičnost neonikotinoida: eksperimentalni dokazi i implikacije za procjene rizika za okoliš), International Journal of Environmental Research and Public Health; 2020.,17(5),1629, https://www.mdpi.com/1660-4601/17/5/1629 (19) Butcherine, P., Kelaher, B.P., Taylor, M.D., Barkla, B.J., Benkendorff, K., Impact of imidacloprid on the nutritional quality of adult black tiger shrimp (Penaeus monodon) (Utjecaj imidakloprida na hranjivu kvalitetu odraslih crnih tigrastih kozica (Penaeus monodon)), Ecotoxicology and Environmental Safety, 2020., svezak 198., https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0147651320305212?via%3Dihub (20) Butcherine, P., Kelaher, B.P., Taylor, M.D., Barkla, B.J., Benkendorff, K., Impact of imidacloprid on the nutritional quality of adult black tiger shrimp (Penaeus monodon) (Utjecaj imidakloprida na hranjivu kvalitetu odraslih crnih tigrastih kozica (Penaeus monodon)), Ecotoxicology and Environmental Safety, 2020., svezak 198., https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0147651320305212?via%3Dihub (21) Ewere, E.E., Reichelt-Brushett, A., Benkendorff, K., The neonicotinoid insecticide imidacloprid, but not salinity, impacts the immune system of Sydney rock oyster, Saccostrea glomerata (Neonikotinoidni insekticid imidakloprid, a ne slanost, utječe na imunološki sustav kamenice iz Sydneya, Saccostrea glomerata), Science of the Total Environment, 2020., svezak 742., The neonicotinoid insecticide imidacloprid, but not salinity, impacts the immune system of Sydney rock oyster, Saccostrea glomerata - ScienceDirect (22) de Lima e Silva, C., Brennan, N., Brouwer, J.M., Commandeur, D., Verweij, R.A., van Gestel, C.A.M., Comparative toxicity of imidacloprid and thiacloprid to different species of soil invertebrates (Komparativna toksičnost imidakloprida i tiakloprida za različite vrste beskralježnjaka u tlu), Ecotoxicology, 2017., 26, str. 555.–564., https://doi.org/10.1007/s10646-017-1790-7 (23) https://www.eea.europa.eu/publications/soer-2020 (24) https://www.nationalgeographic.com/animals/article/neonicotinoid-insecticides-cause-fish-declines-japan (25) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.). (26) Izvješće o procjeni ECHA-e, „Imidakloprid, Vrsta proizvoda 18 (Insekticidi, akaricidi i proizvodi za suzbijanje drugih člankonožaca)”, https://echa.europa.eu/documents/10162/225b9c58-e24c-6491-cc8d-7d85564f3912 (27) Tyor, A.K., Harkrishan, Bhardwaj, J.K., Saraf, P., Effect of Imidacloprid on Histopathological Alterations of Brain, Gills and Eyes in hatchling carp (Cyprinus carpio L.) (Učinak imidakloprida na histopatološke promjene na mozgu, škrgama i očima kod mladih šarana (Cyprinus carpio L.)), Toxicology International, 2020., 27, str. 70.–78. (28) Kavvalakis, M.P., Tzatzarakis, M.N.,Theodoropoulou, E.P., Barbounis, E.G., Tsakalof, A.K., Tsatsakis, A.M., Development and application of LC-APCI-MS method for biomonitoring of animal and human exposure to imidacloprid (Razvoj i primjena LC-APCI-MS metode za biomonitoring izloženosti životinja i ljudi imidaklopridu), Chemosphere 2013., svezak 93., 10, str. 2612.–2620., Development and application of LC–APCI–MS method for biomonitoring of animal and human exposure to imidacloprid - ScienceDirect (29) Katić, A., Karačonji, I.B., Imidacloprid as reproductive toxicant and endocrine disruptor: Investigations in laboratory animals (Imidakloprid kao reproduktivno toksična tvar i endokrini disruptor: ispitivanje na laboratorijskim životinjama), Archives of Industrial Hygiene and Toxicology, 2018., 69(2), https://www.researchgate.net/publication/326247351_Imidacloprid_as_reproductive_toxicant_and_endocrine_disruptor_Investigations_in_laboratory_animals (30) Sánchez-Bayo, F., Tennekes, H.A., Time-Cumulative Toxicity of Neonicotinoids: Experimental Evidence and Implications for Environmental Risk Assessments (Vremenski kumulativna toksičnost neonikotinoida: eksperimentalni dokazi i implikacije za procjene rizika za okoliš), International Journal of Environmental Research and Public Health, 2020., 17(5),1629. https://www.mdpi.com/1660-4601/17/5/1629 (31) https://echa.europa.eu/substance-information/-/substanceinfo/100.102.643 (32) Sánchez-Bayo F., Tennekes, H.A., Time-Cumulative Toxicity of Neonicotinoids: Experimental Evidence and Implications for Environmental Risk Assessments (Vremenski kumulativna toksičnost neonikotinoida: eksperimentalni dokazi i implikacije za procjene rizika za okoliš), International Journal of Environmental Research and Public Health; 2020.,17(5),1629, https://www.mdpi.com/1660-4601/17/5/1629 Evidence and Implications for Environmental Risk Assessments (mdpi.com) (33) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.). (34) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/745 od 6. svibnja 2021. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari aluminijev amonijev sulfat, aluminijev silikat, beflubutamid, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, kalcijev karbonat, kaptan, ugljikov dioksid, cimoksanil, dimetomorf, etefon, ekstrakt čajevca, famoksadon, ostaci destilacije masti, masne kiseline C7 do C20, flumioksazin, fluoksastrobin, flurokloridon, folpet, formetanat, giberelinska kiselina, giberelini, heptamaloksiloglukan, hidrolizirani proteini, željezov sulfat, metazaklor, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, biljna ulja/ulje uljane repice, kalijev hidrogen karbonat, propamokarb, protiokonazol, kvarcni pijesak, riblje ulje, repelenti životinjskog ili biljnog podrijetla koji odbijaju mirisom/ovčja mast, S-metolaklor, ravnolančani feromoni za leptire (red Lepidoptera), tebukonazol i urea (2021/2706(RSP))

P9_TA(2021)0285 B9-0312/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2021/745 od 6. svibnja 2021. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari aluminijev amonijev sulfat, aluminijev silikat, beflubutamid, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, kalcijev karbonat, kaptan, ugljikov dioksid, cimoksanil, dimetomorf, etefon, ekstrakt čajevca, famoksadon, ostaci destilacije masti, masne kiseline C7 do C20, flumioksazin, fluoksastrobin, flurokloridon, folpet, formetanat, giberelinska kiselina, giberelini, heptamaloksiloglukan, hidrolizirani proteini, željezov sulfat, metazaklor, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, biljna ulja/ulje uljane repice, kalijev hidrogen karbonat, propamokarb, protiokonazol, kvarcni pijesak, riblje ulje, repelenti životinjskog ili biljnog podrijetla koji odbijaju mirisom/ovčja mast, S-metolaklor, ravnolančani feromoni za leptire (red Lepidoptera), tebukonazol i urea(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(2), a posebno njezin članak 17. i članak 21.,

–  uzimajući u obzir mišljenje koje je 30. ožujka 2021. dostavio Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/408 оd 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu(3),

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja(5),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je 1. siječnja 2003. Direktivom Komisije 2002/81/EZ(6) flumioksazin uvršten u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ(7) i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

B.  budući da postupak obnavljanja odobrenja flumioksazina u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012(8) traje od 2010.(9) i da je 29. veljače 2012. podnesen zahtjev u skladu s člankom 4. Uredbe Komisije (EU) br. 1141/2010(10);

C.  budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari flumioksazin već bio produljen na pet godina Direktivom Komisije 2010/77/EU(11), zatim za jednu godinu svake godine od 2015. provedbenim uredbama Komisije (EU) 2015/1885(12), (EU) 2016/549(13), (EU) 2017/841(14), (EU) 2018/917(15), (EU) 2019/707(16) i (EU) 2020/869(17), te ponovo sada za jednu godinu Provedbenom uredbom (EU) 2021/745 kojom se rok važenja odobrenja produljuje do 30. lipnja 2022.;

D.  budući da je Komisija u Provedbenoj uredbi (EU) 2021/745 propustila objasniti razloge za produljenje osim što je navela sljedeće: „Budući da je ocjenjivanje tih aktivnih tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositeljâ zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju.”;

E.  budući da je svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša i istodobno očuvati konkurentnost poljoprivrede Unije; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, uključujući trudnice, dojenčad i djecu;

F.  budući da je potrebno primijeniti načelo predostrožnosti te da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da tvari trebaju biti dijelom sredstava za zaštitu bilja samo ako je dokazano da predstavljaju očitu korist kod uzgoja bilja i da prema predviđanjima nemaju štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš;

G.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da bi u interesu sigurnosti rok važenja odobrenja aktivnih tvari trebao biti vremenski ograničen; budući da bi rok važenja odobrenja trebao biti razmjeran mogućim rizicima povezanima s uporabom takvih tvari, međutim, u slučaju flumioksazina očito je da nema takve proporcionalnosti;

H.  budući da je u razdoblju od 18 godina otkad je odobren kao aktivna tvar flumioksazin identificiran i označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B i mogući endokrini disruptor;

I.  budući da Komisija i države članice imaju mogućnost i odgovornost za djelovanje u skladu s načelom predostrožnosti kada je utvrđena mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, donošenjem privremenih mjera za upravljanje rizikom nužnih za jamčenje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja;

J.  budući da se člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisuje da Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari, posebno ako u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja smatra da ima naznaka da tvar više ne ispunjava mjerila za odobrenje iz članka 4. te Uredbe, te budući da to preispitivanje može dovesti do povlačenja ili izmjene odobrenja tvari;

Reproduktivno toksična tvar kategorije 1B s endokrino disruptivnim svojstvima

K.  budući da je prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(18) flumioksazin, u skladu s usklađenim razvrstavanjem tvari, označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B, vrlo toksična tvar za vodeni okoliš i vrlo toksična tvar za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima;

L.  budući da je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) već 2014., a potom 2017. i 2018. godine zaključila da postoje problematična područja jer je flumioksazin označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B koja je i mogući endokrini disruptor, o čemu se nije moglo donijeti konačan zaključak te je bilo jedno od ključnih problematičnih područja;

M.  budući da je 2015. Provedbenom uredbom (EU) 2015/408 flumioksazin uvršten na popis „kandidata za zamjenu” jer je u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 označen ili ga je trebalo označiti kao reproduktivno toksičnu tvar kategorije 1A ili 1B;

N.  budući da se u skladu s točkom 3.6.4. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako su reproduktivno toksične tvari kategorije 1B, osim ako aktivna tvar, na temelju dokumentiranih dokaza sadržanih u prijavi, nije nužna za kontroliranje ozbiljne opasnosti za zdravlje bilja koja se ne može zaustaviti drugim dostupnim sredstvima, uključujući nekemijske metode, te se u tom slučaju mjere za smanjenje rizika moraju poduzeti kako bi se izloženost ljudi i okoliša toj tvari svela na minimum;

O.  budući da je 1. veljače 2018. država članica izvjestiteljica, s obzirom na nove znanstvene podatke, podnijela Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) prijedlog za usklađeno razvrstavanje i označivanje flumioksazina u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008; budući da je 15. ožujka 2019. Odbor za procjenu rizika ECHA-e donio mišljenje o izmjeni razvrstavanja flumioksazina iz reproduktivno toksične kategorije 1B u reproduktivno toksičnu 2. kategoriju; budući da će to vjerojatno dovesti do izmjene klasifikacije flumioksazina u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1272/2008, ali to se još nije dogodilo; budući da je do tada flumioksazin i dalje klasificiran kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B;

P.  budući da se u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivna tvar ne može odobriti ako se smatra da ima svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari u sredstvu za zaštitu bilja pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo, tj. sredstvo se upotrebljava u zatvorenim sustavima ili drugim uvjetima koji isključuju kontakt s ljudima i ako ostaci te aktivne tvari u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene prema članku 18. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenta i Vijeća(19);

Q.  budući da se od 2014. sumnja da flumioksazin ima endokrino disruptivna svojstva(20); budući da se kriteriji za određivanje je li neka tvar endokrini disruptor u kontekstu Uredbe (EZ) br. 1107/2009, kako je utvrđeno Uredbom Komisije (EU) 2018/605(21), primjenjuju od 20. listopada 2018.(22); budući da su odgovarajuće smjernice usvojene 5. lipnja 2018.(23); budući da je, međutim, Komisija ovlastila EFSA-u tek 4. prosinca 2019. da u skladu s novim kriterijima procijeni potencijal flumioksazina za endokrinu disrupciju;

R.  budući da je EFSA u rujnu 2020. objavila svoj ažurirani stručni pregled procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari flumioksazin(24), u kojem se nisu mogla isključiti endokrino disruptivna svojstva jer je utvrđeno nekoliko praznina u podacima, kao i u pogledu ostalih sigurnosnih aspekata, što je dovelo do ključnih problematičnih područja;

S.  budući da je, točnije, EFSA u području toksikologije sisavaca utvrdila nekoliko praznina u podacima, pitanja koja se nisu mogla finalizirati i ključna problematična područja; budući da je EFSA utvrdila praznine u podacima i u području ostataka i sigurnosti potrošača, da EFSA nije mogla dovršiti procjenu izloženosti podzemnih voda zbog praznina u podacima, a procjena endokrino disruptivnih svojstava flumioksazina u ljudi i neciljanih organizama nije mogla biti dovršena zbog nepotpunih skupova podataka, što je značilo da EFSA nije mogla donijeti zaključak o tome jesu li zadovoljeni kriteriji za endokrinu disrupciju i u ljudi i u neciljanih organizama putem modaliteta EATS-a kako je utvrđeno u točki 3.6.5 i točki 3.8.2 Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2018/605;

T.  budući da je rizik biokoncentracije flumioksazina visok, da je vrlo toksičan za alge i vodene biljke te umjereno toksičan za gujavice, pčele, ribe i vodene beskralježnjake;

U.  budući da je neprihvatljivo da se u Uniji dopusti daljnja upotreba tvari koje trenutno ispunjavaju kriterije za isključivanje (utvrđene upravo radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša) za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene i/ili toksične za reprodukciju i za koje se ne može isključiti mogućnost da ispunjavaju kriterije za isključivanje zbog svojstava endokrine disrupcije, čime se ugrožavaju ljudsko zdravlje i okoliš;

V.  budući da podnositelji zahtjeva mogu zloupotrijebiti automatski sustav koji je sastavni dio radnih metoda Komisije, a kojim se trenutačno produljuje rok važenja odobrenja aktivnih tvari ako ponovna procjena rizika nije završena, namjerno odugovlačeći proces ponovne procjene pružanjem nepotpunih podataka i traženjem dodatnih odstupanja i posebnih uvjeta, što dovodi do neprihvatljivih rizika za zdravlje ljudi i okoliš jer tijekom tog razdoblja izloženost opasnim tvarima i dalje traje;

W.  budući da je nakon prvotnog prijedloga Komisije o neobnavljanju odobrenja 2014. na temelju činjenice da flumioksazin ispunjava kriterije za isključivanje za reproduktivno toksičnu kategoriju 1B podnositelj zahtjeva zatražio odstupanje od primjene tih kriterija za isključivanje; međutim, takvo odstupanje zahtijevalo je razvoj relevantnih metodologija za procjenu koje još nisu postojale, unatoč činjenici da se Uredba (EZ) br. 1107/2009 primjenjivala tri godine, što je dovelo do zastoja u postupku neobnavljanja od nekoliko godina;

X.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja Parlament pozvao Komisiju i države članice „da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina”;

Y.  budući da je Parlament već uložio prigovor na dva prethodna produljenja roka za odobrenje flumioksazina u svojim rezolucijama od 10. listopada 2019.(25) i od 10. srpnja 2020.(26) te da Komisija nije dala uvjerljiv odgovor na te rezolucije niti je na odgovarajući način dokazala da još jedno produljenje ne bi prekoračilo njezine provedbene ovlasti;

Z.  budući da su nakon prethodnog produljenja roka važenja odobrenja 26 aktivnih tvari 2020., uključujući flumioksazin, na temelju Provedbene uredbe (EU) 2020/869, odobrenja samo četiri od 26 tvari iz te Provedbene uredbe bila produljena ili se nisu produljivala, dok su u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2021/745 rokovi važenja odobrenja za 44 aktivne tvari produljeni, mnoge od njih treći ili četvrti put;

1.  smatra da se Provedbenom uredbom (EU) 2021/745 prekoračuju provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

2.  smatra da Provedbena uredba (EU) 2021/745 nije u skladu s pravom Unije te da ne poštuje načelo predostrožnosti;

3.  snažno osuđuje ozbiljna kašnjenja u postupku ponovnog odobravanja i utvrđivanju tvari koje uzrokuju poremećaje endokrinog sustava;

4.  smatra da odluka o ponovnom produljenju roka važenja odobrenja flumioksazina nije u skladu s kriterijima sigurnosti utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1107/2009, ne temelji se na dokazima da se ta tvar može sigurno koristiti niti je dokazano da je ona prijeko potrebna za proizvodnju hrane u Uniji;

5.  poziva Komisiju da povuče Provedbenu uredbu (EU) 2021/745 i da Odboru podnese novi nacrt kojim se u obzir uzimaju znanstveni dokazi o štetnim svojstvima svih relevantnih tvari, a posebno flumioksazina;

6.  poziva Komisiju da na sljedećem sastanku Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje predstavi prijedlog za neobnavljanje odobrenja za flumioksazin;

7.  poziva Komisiju da Parlamentu priopći konkretne razloge zbog kojih je ocjenjivanje tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositelja zahtjeva, koje se konkretne krajnje točke još uvijek ocjenjuju i zašto je za tu procjenu potrebno toliko mnogo vremena;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji da ubuduće predstavlja nacrte provedbenih uredbi za produljenje roka važenja odobrenja samo za tvari za koje se na temelju postojećih znanstvenih saznanja ne očekuje da će u budućnosti dovesti do prijedloga Komisije za neobnavljanje odobrenja za predmetnu aktivnu tvar;

9.  ponavlja svoj poziv Komisiji da povuče odobrenja za tvari ako postoje dokazi ili osnovane sumnje da neće ispuniti kriterije sigurnosti utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009;

10.  ponavlja svoj poziv državama članicama da osiguraju propisnu i pravodobnu ponovnu procjenu odobrenja aktivnih tvari za čije su izvještavanje one zadužene te da osiguraju da se što prije učinkovito riješe trenutačna kašnjenja;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 160, 7.5.2021., str. 89. (2) SL L 309, 24.11.2009., str. 1. (3) SL L 67, 12.3.2015., str. 18. (4) SL L 55, 28.2.2011., str. 13. (5) SL C 433, 23.12.2019., str. 183. (6) Direktiva Komisije 2002/81/EZ od 10. listopada 2002. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ radi uvrštenja flumioksazina kao aktivne tvari (SL L 276, 12.10.2002., str. 28.). (7) Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, 19.8.1991., str. 1.). (8) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 844/2012 od 18. rujna 2012. o određivanju odredaba potrebnih za provedbu postupka obnavljanja odobrenja za aktivne tvari, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 252, 19.9.2012., str. 26.). (9) Direktiva Komisije 2010/77/EU od 10. studenog 2010. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ u pogledu datuma isteka upisa određenih aktivnih tvari u Prilog I. (SL L 293, 11.11.2010., str. 48.). (10) Uredba Komisije (EU) br. 1141/2010 od 7. prosinca 2010. o utvrđivanju postupka za produljenje uvrštenja druge grupe aktivnih tvari u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ i utvrđivanju popisa tih tvari (SL L 322, 8.12.2010., str. 10.). (11) Direktiva Komisije 2010/77/EU od 10. studenog 2010. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ u pogledu datuma isteka upisa određenih aktivnih tvari u Prilog I. (SL L 293, 11.11.2010., str. 48.). (12) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/1885 od 20. listopada 2015. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka valjanosti odobrenja aktivnih tvari 2,4-D, acibenzolar-s-metil, amitrol, bentazon, cihalofop butil, dikvat, esfenvalerat, famoksadon, flumioksazin, DPX KE 459 (flupirsulfuron-metil), glifosat, iprovalikarb, izoproturon, lambda-cihalotrin, metalaksil-M, metsulfuron-metil, pikolinafen, prosulfuron, pimetrozin, piraflufen-etil, tiabendazol, tifensulfuron-metil i triasulfuron (SL L 276, 21.10.2015., str. 48.). (13) Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/549 od 8. travnja 2016. o izmjeni Provedbene Uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka odobrenja aktivnih tvari: bentazon, cihalofop butil, dikvat, famoksadon, flumioksazin, DPX KE 459 (flupirsulfuron-metil), metalaksil-M, pikolinafen, prosulfuron, pimetrozin, tiabendazol i tifensulfuron-metil (SL L 95, 9.4.2016., str. 4). (14) Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/841 od 17. svibnja 2017. o izmjeni Provedbene Uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka valjanosti odobrenja aktivnih tvari: alfa-cipermetrin, Ampelomyces quisqualis soja: aq 10, benalaksil, bentazon, bifenazat, bromoksinil, karfentrazon etil, klorprofam, ciazofamid, desmedifam, dikvat, DPX KE 459 (flupirsulfuron-metil), etoksazol, famoksadon, fenamidon, flumioksazin, foramsulfuron, Gliocladium catenulatum soja: j1446, imazamoks, imazosulfuron, izoksaflutol, laminarin, metalaksil-m, metoksifenozid, milbemektin, oksasulfuron, pendimetalin, fenmedifam, pimetrozin, s-metolaklor i trifloksistrobin (SL L 125, 18.5.2017., str. 12.). (15) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/917 od 27. lipnja 2018. o izmjeni Provedbene Uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari alfa-cipermetrin, beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, karvon, kloroprofam, ciazofamid, desmedifam, dimetoat, dimetomorf, dikvat, etefon, etoprofos, etoksazol, famoksadon, fenamidon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, foramsulfuron, formetanat, Gliocladium catenulatum soj J1446, izoksaflutol, metalaksil-m, metiokarb, metoksifenozid, metribuzin, milbemektin, oksasulfuron, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol, pimetrozin i s-metolaklor (SL L 163, 28.6.2018., str. 13.). (16) Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/707 od 7. svibnja 2019. o izmjeni Provedbene Uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka valjanosti odobrenja aktivnih tvari alfa-cipermetrin, beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, desmedifam, dimetoat, dimetomorf, diruon, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, foramsulfuron, formetanat, metalaksil-m, metiokarb, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol, s-metolaklor i tebukonazol (SL L 120, 8.5.2019., str. 16.). (17) Provedbena uredba Komisije (EU) 2020/869 od 24. lipnja 2020. o izmjeni Provedbene Uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, dimetomorf, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, formetanat, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol i s-metolaklor (SL L 201, 25.6.2020., str. 7.). (18) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.). (19) Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.). (20) Zaključak Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o stručnom pregledu pesticida, Conclusion on the peer review of the pesticide risk assessment of the active substance flumioxazin (Zaključak o stručnom pregledu procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari flumioksazin), EFSA Journal 2014.;12(6):3736, https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/3736 (21) Uredba Komisije (EU) 2018/605 od 19. travnja 2018. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 utvrđivanjem znanstvenih kriterija za određivanje svojstava endokrine disrupcije (SL L 101, 20.4.2018., str. 33.). (22) Uredba Komisije (EU) 2018/605 od 19. travnja 2018. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 utvrđivanjem znanstvenih kriterija za određivanje svojstava endokrine disrupcije (SL L 101, 20.4.2018., str. 33.). (23) Europska agencija za kemikalije (ECHA) i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) uz potporu Zajedničkog istraživačkog centra (JRC), Smjernice za utvrđivanje endokrinih disruptora u kontekstu uredaba (EU) br. 528/2012 i (EZ) br. 1107/2009, EFSA Journal 2018.;16(6):5311, https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/5311 (24) Zaključak Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o stručnom pregledu pesticida, Updated peer review of the pesticide risk assessment of the active substance flumioxazin (Ažurirani stručni pregled procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari flumioksazin), EFSA Journal 2020.;18(9):6246, https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/6246 (25) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/707 оd 7. svibnja 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari alfa-cipermetrin, beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, desmedifam, dimetoat, dimetomorf, diruon, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, foramsulfuron, formetanat, metalaksil-m, metiokarb, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol, s-metolaklor i tebukonazol (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0026). (26) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o Nacrtu provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, dimetomorf, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, formetanat, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol i s-metolaklor (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0197).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o strategiji EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće (2021/2568(RSP))

P9_TA(2021)0286 B9-0305/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. prosinca 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće” (JOIN(2020)0018),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (COM(2020)0823),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2020. o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor i o izmjeni uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 909/2014, COM(2020)0595,

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o osnivanju Europskog centra za stručnost u području kibersigurnosti, industrije, tehnologije i istraživanja i Mreže nacionalnih koordinacijskih centara (COM(2018)0630),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agencija Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 (Akt o kibersigurnosti)(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća 2014/53/EU od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije (2014. – 2020.) – Obzor 2020. i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU)  2021/694 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o uspostavi programa Digitalna Europa te o stavljanju izvan snage Odluke (EU)  2015/2240(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih prometnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza(7),

–  uzimajući u obzir Konvenciju iz Budimpešte o kibernetičkom kriminalu od 23. studenoga 2001. (ETS br. 185),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2020. o novoj strategiji za europske MSP-ove(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o europskoj strategiji za podatke(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2021. o oblikovanju digitalne budućnosti Europe: uklanjanje prepreka funkcioniranju jedinstvenog digitalnog tržišta i poboljšanje upotrebe umjetne inteligencije za europske potrošače(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o premošćivanju digitalnog jaza između spolova: sudjelovanje žena u digitalnom gospodarstvu(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2019. o sigurnosnim prijetnjama povezanim sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i mogućim mjerama na razini EU-a za njihovo smanjenje(12),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o strategiji EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće (O-000037/2021 – B9‑0024/2021),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je digitalna transformacija ključni strateški prioritet Unije koji je neizbježno povezan s većom izloženošću kiberprijetnjama;

B.  budući da se broj povezanih uređaja, uključujući strojeve, senzore, industrijske komponente i mreže koje čine internet stvari (engl. Internet of Things, IoT), i dalje povećava i da se očekuje da će do 2024. s internetom stvari biti povezano 22,3 milijarde uređaja u svijetu, čime će se povećati izloženost kibernapadima;

C.  budući da bi tehnološki napredak, npr. kvantno računalstvo, i asimetričnosti u pogledu pristupa njemu mogli predstavljati izazov za područje kibersigurnosti;

D.  budući da je kriza izazvana panedemijom bolesti COVID-19 dodatno razotkrila osjetljivost na kibernapade u nekim kritičnim sektorima, osobito u zdravstvu, i da su s njome povezane mjere rada na daljinu i ograničavanja socijalnih kontakata povećale su našu ovisnost o digitalnim tehnologijama i povezivosti, dok su kibernapadi i kiberkriminalitet, uključujući špijunažu i sabotažu, ulazak u sustave, strukture i mreže informacijsko komununikacijske tehnologije i manipulacija tim sustavima, strukturama i mrežama zlonamjernim i nezakonitim instaliranjem, sve brojniji i sofisticiraniji diljem Europe;

E.  budući da se broj kibernapada znatno povećava, o čemu svjedoči nedavni niz zlonamjernih i organiziranih kibernapada na zdravstvene sustave kao što su u Irskoj, Finskoj i Francuskoj; budući da ti kibernapadi znatno štete zdravstvenim sustavima i skrbi za pacijente, kao i drugim osjetljivim javnim i privatnim institucijama;

F.  budući da su hibridne prijetnje, uključujući primjenu kampanja dezinformiranja i kibernapada na infrastrukturu, gospodarske procese i demokratske institucije, sve brojnije i da postaju ozbiljan problem i u kiberprostoru i u fizičkom svijetu te da postoji rizik od utjecaja na demokratske procese kao što su izbori, zakonodavni procesi, provedba zakona i pravosuđe;

G.  budući da se sve više oslanjamo na osnovnu funkciju interneta i osnovne internetske usluge komunikacije i smještaja na poslužitelju, aplikacije i podatke, čiji se tržišni udio postupno koncentrira u sve manje poduzeća;

H.  budući da su sposobnosti napada distribuiranog uskraćivanja usluge sve veće i da bi stoga usporedno trebalo povećati otpornost jezgre interneta;

I.  budući da je spremnost i osviještenost u pogledu kibersigurnosti među poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima i pojedincima, i dalje niska i da nedostaje kvalificiranih radnika (nedostatak radne snage povećao se za 20 % od 2015.), a da tradicionalni kanali zapošljavanja ne zadovoljavaju potražnju, među ostalim za upravljačke i interdisciplinarne položaje; budući da „gotovo 90 % radne snage u području kibersigurnosti na svjetskoj razini čine muškarci” i da „stalni nedostatak rodne raznolikosti dodatno ograničava kadrovsku bazu”(13);

J.  budući da države članice imaju različite kapacitete za kibersigurnost i da izvješćivanje o incidentima i međusobna razmjena informacija među državama nisu ni sustavni ni sveobuhvatni, a korištenje centara za razmjenu i analizu informacija za razmjenu informacija između javnog i privatnog sektora ne ostvaruje svoj potencijal;

K.  budući da na razini EU-a nije postignut dogovor o suradnji u području obavještajnih aktivnosti u kiberprostoru i zajedničkom odgovoru na kibernapade i hibridne napade; budući da je tehnički i geopolitički veoma teško za države članice da se same suočavaju s protumjerama protiv kiberprijetnji i kibernapada, posebno onih hibridne naravi;

L.  budući da su prekogranična razmjena podataka i globalna razmjena podataka važni za stvaranje vrijednosti pod uvjetom da su osigurana privatnost i prava intelektualnog vlasništva; budući da bi provedba stranih zakona o podacima mogla predstavljati rizik za kibersigurnost europskih podataka s obzirom na to da poduzeća koja posluju u različitim regijama podliježu obvezama koje se preklapaju bez obzira na lokaciju podataka ili njihovo podrijetlo;

M.  budući da kibersigurnost predstavlja svjetsko tržište od 600 milijardi EUR i da se očekuje da će se taj iznos brzo povećati, pri čemu je Unija neto uvoznik proizvoda i rješenja;

N.  budući da postoji rizik od fragmentacije jedinstvenog tržišta zbog nacionalnih propisa o kibersigurnosti i nedostatka horizontalnog zakonodavstva u pogledu osnovnih kibersigurnosnih zahtjeva za hardver i softver, uključujući povezane proizvode i aplikacije;

1.  pozdravlja inicijative koje je Komisija navela u zajedničkoj komunikaciji pod naslovom „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće”;

2.  poziva na promicanje razvoja sigurnih i pouzdanih mrežnih i informacijskih sustava, infrastrukture i povezivosti u cijeloj Uniji;

3.  poziva da se postavi cilj da svi proizvodi povezani s internetom u Uniji, uključujući proizvode za potrošnju i proizvode industrijsku primjenu, zajedno s cijelokupnim opskrbnim lancima koji ih čine dostupnima, budu konstruirani s ugrađenom sigurnošću, otpornošću na kiberincidente i mogućnošću brzog popravka kada se otkriju ranjivosti; pozdravlja planove Komisije o prijedlogu horizontalnog zakonodavstva o kibersigurnosnim zahtjevima za povezane proizvode i povezane usluge te traži da se takvim zakonodavstvom predloži usklađivanje nacionalnih zakona kako bi se izbjegla fragmentacija jedinstvenog tržišta; traži da se uzme u obzir postojeće zakonodavstvo (Akt o kibersigurnosti, novi zakonodavni okvir, Uredba o normizaciji) kako bi se izbjegle nejasnoće i rascjepkanost;

4.  poziva Komisiju da procijeni potrebu za prijedlogom horizontalne uredbe o uvođenju kibersigurnosnih zahtjeva za aplikacije, softver, ugrađeni softver i operativne sustave do 2023., na temelju pravne stečevine EU-a u pogledu zahtjeva za upravljanje rizicima; naglašava da zastarjele aplikacije, softver, ugrađeni softver i operativni sustavi (tj. oni koji više ne primaju redovite zakrpe i sigurnosne ažurirane verzije) predstavljaju nezanemariv udio svih povezanih uređaja i rizik za kibersigurnost; poziva Komisiju da taj aspekt uključi u svoj prijedlog; predlaže da bi u prijedlog trebalo uključiti obveze proizvođača da unaprijed objave informaciju o minimalnom razdoblju tijekom kojeg će pružati sigurnosne zakrpe i ažurirane verzije kako bi kupci mogli donijeti informiranu odluku; smatra da proizvođači moraju biti dio programa koordiniranog otkrivanja ranjivosti kao što je utvrđeno u prijedlogu druge direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava (Direktiva NIS2);

5.  naglašava da bi kibersigurnost trebala biti ugrađena u digitalizaciju; stoga poziva na to da se u projekte digitalizacije koje financira Unija uvrste i kibersigurnosni zahtjevi; pozdravlja potporu za istraživanje i inovacije u području kibersigurnosti, posebno u pogledu disruptivnih tehnologija (kao što su kvantno računalstvo i kvantna kriptografija), čija bi pojava mogla destabilizirati međunarodnu ravnotežu; nadalje, poziva na daljnja istraživanja algoritama nakon kvantnih računala kao standarda kibersigurnosti;

6.  smatra da digitalizacija našeg društva znači da su svi sektori međusobno povezani i da slabosti u jednom sektoru mogu kočiti druge sektore; stoga insistira da se politike kibersigurnosti uključe u digitalnu strategiju EU-a i financiranje EU-a te da budu usklađene i interoperabilne među sektorima;

7.  poziva na dosljednu uporabu sredstava EU-a u pogledu kibersigurnosti i povezanog uvođenja infrastrukture; poziva Komisiju i države članice da osiguraju iskorištavanje sinergija povezanih s kibersigurnošću među različitim programima, posebno programom Obzor Europa, programom Digitalna Europa, svemirskim programom EU-a, Mehanizmom EU-a za oporavak i otpornost, fondom InvestEU i Instrumentom za povezivanje Europe, te da u potpunosti iskoriste Centar za stručnost u području kibersigurnosti i Mrežu nacionalnih koordinacijskih centara;

8.  podsjeća da je komunikacijska infrastruktura temelj svih digitalnih aktivnosti i da je jamčenje njezine sigurnosti strateški prioritet Unije; podržava trenutačni razvoj programa EU-a za kibersigurnosnu certifikaciju za 5G mreže; pozdravlja paket instrumenata EU-a za kibersigurnost 5G tehnologije i poziva Komisiju, države članice i industriju da nastave ulagati napore u postizanje sigurnih komunikacijskih mreža, uključujući mjere koje se odnose na cijeli lanac opskrbe; poziva Komisiju da izbjegne stvaranje ovisnosti o jednom pružatelju usluga i da poboljša sigurnost mreže promicanjem inicijativa kojima se poboljšava virtualizacija i stavljanje u oblak različitih komponenti mreža; poziva na brz razvoj sljedećih generacija komunikacijskih tehnologija s integriranom kibersigurnošću kao temeljnim načelom i jamčenjem zaštite privatnosti i osobnih podataka;

9.  podsjeća na važnost uspostave novog, čvrstog sigurnosnog okvira za kritične infrastrukture EU-a kako bi se zaštitili sigurnosni interesi EU-a i nadovezalo na postojeće kapacitete za primjereno reagiranje na rizike, prijetnje i tehnološke promjene;

10.  poziva Komisiju da pripremi odredbe kojima će se osigurati pristupačnost, dostupnost i integritet javne jezgre interneta, a time i stabilnost kiberprostora, posebno u pogledu pristupa EU-a globalnom sustavu naziva domena (engl. Domain Name System, DNS); smatra da bi takve odredbe trebale uključivati mjere za diversifikaciju dobavljača kako bi se ublažio trenutačni rizik od oslanjanja na mali broj poduzeća koja dominiraju na tržištu; pozdravlja prijedlog o europskom sustavu naziva domena (DNS4EU) kao alatu za otporniju jezgru interneta; traži od Komisije da ocijeni kako bi se u okviru tog sustava DNS4EU mogli koristiti najnovije tehnologije, sigurnosni protokoli i stručno znanje o kiberprijetnjama kako bi se svim Europljanima ponudio brz, siguran i otporan DNS; podsjeća da je nužna bolja zaštita protokola BGP (engl. Border Gateway Protocol) kako bi se spriječilo otimanje prometa u okviru BGP-a; podsjeća na svoju potporu modelu upravljanja internetom s više dionika, pri čemu bi kibersigurnost trebala predstavljati jednu od ključnih tema; naglašava da bi EU trebao ubrzati provedbu šeste verzije internetskog protokola (IPv6); prepoznaje model otvorenog koda koji se, kao temelj za funkcioniranje interneta, pokazao učinkovitim i djelotvornim; stoga potiče njegovu upotrebu;

11.  priznaje potrebu za povećanjem primjene forenzike u području kibersigurnosti radi borbe protiv kriminala, kiberkriminala i kibernapada, uključujući napade koje sponzoriraju države, ali upozorava na nerazmjerne mjere kojima se ugrožavaju privatnost i sloboda govora građana EU-a pri korištenju interneta; podsjeća da je potrebno dovršiti reviziju drugog dodatnog protokola uz Konvenciju iz Budimpešte o kibernetičkom kriminalu, koja ima potencijal za povećanje spremnosti na kiberkriminalitet;

12.  poziva Komisiju i države članice da udruže svoja sredstva kako bi ojačale stratešku otpornost EU-a, smanjile ovisnost o stranim tehnologijama i potaknule njegovo vodstvo i konkurentnost u području kibersigurnosti u cijelom digitalnom opskrbnom lancu (uključujući pohranu i obradu podataka u oblaku, tehnologije obrade, integrirane sklopove (čipove), ultrasigurnu povezivost, kvantno računalstvo i sljedeću generaciju mreža);

13.  smatra da je plan za ultrasigurnu infrastrukturu za povezivost važan instrument za sigurnost osjetljivih digitalnih komunikacija; pozdravlja najavu razvoja globalnog sigurnog komunikacijskog sustava EU-a s temeljima u svemiru koji uključuje tehnologije kvantne kriptografije; podsjeća da bi u suradnji s Agencijom Europske unije za svemirski program (EUSPA) i Europskom svemirskom agencijom (ESA) trebalo kontinuirano raditi na osiguravanju europskih svemirskih aktivnosti;

14.  žali zbog činjenice da privatni i javni sektor nisu dobro prihvatili prakse razmjene informacija u vezi s kiberprijetnjama i incidentima; poziva Komisiju i države članice da povećaju povjerenje i smanje prepreke za razmjenu informacija o kiberprijetnjama i kibernapadima na svim razinama; pozdravlja napore nekih sektora i poziva na međusektorsku suradnju s obzirom na to da su ranjivosti rijetko specifične za sektor; ističe da države članice moraju udružiti snage na europskoj razini kako bi mogle učinkovito razmjenjivati svoja najnovija saznanja o rizicima u pogledu kibersigurnosti; potiče osnivanje radne skupine država članica za obavještajne aktivnosti u kiberprostoru kako bi se potaknula razmjena informacija u EU-u i u europskom gospodarskom prostoru, posebno, kako bi se spriječili kibernapadi velikih razmjera;

15.  pozdravlja planirano osnivanje zajedničke jedinice za kibersigurnost s ciljem jačanja suradnje između tijela EU-a i tijela država članica odgovornih za sprečavanje kibernapada, odvraćanje od njih i odgovor na njih; poziva države članice i Komisiju da dodatno poboljšaju suradnju u području kiberobrane i razviju istraživanja o najsuvremenijim kapacitetima za kiberobranu;

16.  podsjeća na važnost ljudskog faktora u strategiji za kibersigurnost; poziva na stalne napore za širenje osviještenosti o kibersigurnosti, uključujući kiberhigijenu i kiberpismenost;

17.  naglašava važnost čvrstog i dosljednog sigurnosnog okvira za zaštitu cjelokupnog osoblja, podataka, komunikacijskih mreža i informacijskih sustava EU-a, kao i postupaka donošenja odluka, od kiberprijetnji na temelju sveobuhvatnih, dosljednih i homogenih pravila i odgovarajućeg upravljanja; poziva na to da se na raspolaganje stave dostatna sredstva i kapaciteti, među ostalim u kontekstu jačanja mandata CERT-EU-a i u pogledu tekućih rasprava o definiranju zajedničkih obvezujućih pravila o kibersigurnosti za sve institucije, tijela i agencije EU-a;

18.  poziva na širu upotrebu dobrovoljne certifikacije i standarda kibersigurnosti jer oni predstavljaju važne alate za poboljšanje opće razine kibersigurnosti; pozdravlja uspostavu europskog okvira za certifikaciju i rad Europske skupine za kibersigurnosnu certifikaciju; poziva ENISA-u i Komisiju da pri pripremi programa EU-a za kibersigurnosnu certifikaciju usluga računalstva u oblaku razmotre mogćnost proglašavanja obveznom primjenu prava EU-a u pogledu „visoke” razine jamstva;

19.  naglašava potrebu da se potražnja za radnom snagom u području kibersigurnosti uskladi sa smanjenjem nedostatka vještina daljnjim radom na obrazovanju i osposobljavanju; poziva na to da se posebna pozornost posveti uklanjanju rodnih razlika, koje su prisutne i u tom sektoru;

20.  priznaje potrebu za boljom potporom mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima kako bi ona bolje razumjela sve rizike povezane s informacijskom sigurnosti i mogućnosti za poboljšanje njihove kibersigurnosti; poziva ENISA-u i nacionalna tijela da razviju portale za samotestiranje i vodiče s primjerima najbolje prakse za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća; podsjeća na važnost osposobljavanja i pristupa namjenskom financiranju za sigurnost tih subjekata;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 151, 7.6.2019., str. 15. (2) SL L 153, 22.5.2014., str. 62. (3) SL L 321, 17.12.2018., str. 36. (4) SL L 347, 20.12.2013., str. 81. (5) SL L 347, 20.12.2013., str. 104. (6) SL L 166, 11.5.2021., str. 1. (7) SL L 207, 6.8.2010., str. 1. (8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0359. (9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0098. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0261. (11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0026. (12) SL C 23, 21.1.2021., str. 2. (13) Europski revizorski sud, Izazovi u pogledu djelotvornosti kibersigurnosne politike EU-a, informativni dokument, ožujak 2019.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o stanju vladavine prava u Europskoj uniji i primjeni Uredbe 2020/2092 o uvjetovanosti (EU, Euratom) (2021/2711(RSP))

P9_TA(2021)0287 B9-0319/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 1., članak 4. stavak 3., članke 6., 7. i 13., članak 14. stavak 1., članak 16. stavak 1., članak 17. stavke 1., 3. i 8., članak 19. stavak 1. podstavak 2. i članak 49. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 265., 310., 317. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije(1) („Uredba o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava”),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o primjeni Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 o mehanizmu uvjetovanosti u pogledu vladavine prava(2) i Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., Međuinstitucijskom sporazumu, Instrumentu EU-a za oporavak i Uredbi o vladavini prava(3),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o vladavini prava za 2020. od 30. rujna 2020. (COM(2020)0580),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 21. srpnja 2020. i 11. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2018. o prijedlogu kojim se Vijeće poziva da, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, utvrdi da postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija(4),

–  uzimajući u obzir odluku Suda Europske unije od 3. lipnja 2021. u predmetu C-650/18 kojom je odbijena tužba Mađarske protiv rezolucije Parlamenta od 12. rujna 2018. kojom je pokrenut postupak za utvrđivanje postojanja očite opasnosti da država članica teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija(5),

–  uzimajući u obzir obrazloženi prijedlog Komisije od 20. prosinca 2017. u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a u pogledu vladavine prava u Poljskoj: Prijedlog odluke Vijeća o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava (COM(2017)0835),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o odluci Komisije o aktiviranju članka 7. stavka 1. UEU-a u pogledu situacije u Poljskoj(6),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, kako je utvrđeno člankom 2. UEU-a;

B.  budući da se očita opasnost od teškog kršenja vrijednosti iz članka 2. UEU-a od strane države članice ne odnosi samo na pojedinačne države članice u kojima se takav rizik materijalizira, već utječe i na druge države članice, njihovo uzajamno povjerenje te samu prirodu Unije i temeljna prava njezinih građana na temelju prava Unije;

C.  budući da su Komisija i Parlament aktivirali članak 7. stavak 1. UEU-a u pogledu Poljske i Mađarske, nakon utvrđivanja očite opasnosti od ozbiljnog kršenja vrijednosti na kojima se temelji Unija; budući da je Vijeće u okviru Vijeća za opće poslove dosad organiziralo tri saslušanja s Poljskom i dva s Mađarskom;

D.  budući da je Uredba o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava stupila na snagu 1. siječnja 2021. i da se primjenjuje od tog datuma;

E.  budući da su u Uredbi o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava jasno definirani njezina primjenjivost, svrha i područje primjene te da u skladu s člankom 17. stavkom 1. UEU-a Komisija „osigurava primjenu Ugovorâ i mjera koje na temelju njih donose institucije”;

F.  budući da primjena Uredbe o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava ne može biti podložna donošenju smjernica i da se smjernicama ne smije potkopavati namjera suzakonodavaca;

G.  budući da u skladu s člankom 234. UFEU-a Europski parlament ima pravo glasovati o nepovjerenju Komisiji;

H.  budući da je Komisija „potpuno neovisna” i da njezini članovi „ne traže niti primaju naputke od bilo koje vlade ili koje druge institucije, tijela, ureda ili subjekta” (članak 17. stavak 3. UEU-a, članak 245. UFEU-a), da je „odgovorna Europskom parlamentu” (članak 17. stavak 8. UEU-a) i da „osigurava primjenu Ugovorâ i mjera koje na temelju njih donose institucije” (članak 17. stavak 1. UEU-a);

I.  budući da jedino Sud Europske unije ima ovlast poništiti Uredbu o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava ili bilo koji njezin dio i da u skladu s člankom 278. UFEU-a tužbe podnesene Sudu nemaju suspenzivni učinak;

J.   budući da se financijski interesi Unije trebaju štititi u skladu s općim načelima sadržanima u Ugovorima Unije, a posebno s vrijednostima utvrđenima u članku 2. UEU-a, te u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja iz članka 317. UFEU-a i Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije(7) (Financijska uredba);

1.  ponavlja svoje stajalište o Uredbi o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2021. i koja se u cijelosti izravno primjenjuje u Europskoj uniji i svim njezinim državama članicama za sva sredstva iz proračuna EU-a, uključujući sredstva koja su otada dodijeljena preko Instrumenta EU-a za oporavak;

2.  poziva Komisiju i Vijeće da konačno prepoznaju hitnu potrebu za djelovanjem kako bi se obranile vrijednosti sadržane u članku 2. UEU-a i da priznaju da nijedna država članica ne može izmijeniti svoje zakonodavstvo, uključujući ustavne odredbe, na način da se smanji zaštita tih vrijednosti; smatra da je iskrena uzajamna suradnja među institucijama ugrožena ako druge institucije ne dijele u potpunosti bojazni Parlamenta i ne uzimaju ih u obzir; podsjeća da Parlament ima pravo glasovati o prijedlogu za izglasavanje nepovjerenja Komisiji i da može reagirati na nedostatnu suradnju Vijeća; poziva druge institucije da surađuju umjesto da ometaju napore za rješavanje trenutačne krize;

3.  podsjeća da u skladu s člankom 5. Uredbe o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava „Komisija provjerava poštuje li se primjenjivo pravo i prema potrebi poduzima sve odgovarajuće mjere za zaštitu proračuna Unije”; smatra da je zbog stanja u pogledu poštovanja načela vladavine prava u nekim državama članicama potrebno hitno upotrijebiti Uredbu o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava;

4.  potiče Komisiju da brzo reagira na ozbiljna kršenja načela vladavine prava koja su u tijeku u nekim državama članicama, a koja uzrokuju ozbiljnu opasnost u pogledu pravedne, zakonite i nepristrane raspodjele sredstava EU-a, posebno u okviru podijeljenog upravljanja, i da temeljito analizira je li potrebno bez odgode pokrenuti postupak predviđen u Uredbi o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava; ponovno poziva Komisiju da smjesta ispuni svoje obveze u skladu s tom uredbom i da propisno obavijesti Parlament o svim pisanim obavijestima upućenima predmetnim državama članicama, u kojima se navode činjenični elementi i konkretne osnove za kršenje vladavine prava, ili o svim istragama u tijeku; napominje da Parlament dosad nije primio nikakve informacije o takvim obavijestima;

5.  izražava svoju zabrinutost zbog sve jasnijih naznaka o zlouporabi proračuna Unije i sve većeg rizika od takve zlouporabe kao sredstva za pogoršanje stanja vladavine prava u nekim državama članicama; žali zbog toga što Vijeće nije uspjelo ostvariti značajan napredak u provedbi vrijednosti Unije u tekućim postupcima u okviru članka 7. kao odgovor na prijetnje zajedničkim europskim vrijednostima u Poljskoj i Mađarskoj; ističe da su zbog neuspjeha Vijeća da učinkovito primijeni članak 7. UEU-a i dalje ugroženi integritet zajedničkih europskih vrijednosti, uzajamno povjerenje i vjerodostojnost Unije kao cjeline; apelira na buduća predsjedništva da redovito organiziraju saslušanja; preporučuje da Vijeće dotičnim državama članicama, kao daljnje postupanje nakon saslušanja, uputi konkretne preporuke, kako se navodi u članku 7. stavku 1. UEU-a, te da navede rokove za provedbu tih preporuka;

6.  naglašava da se stanje vladavine prava u Europskoj uniji i dalje pogoršava unatoč brojnim rezolucijama i izvješćima Europskog parlamenta te postupcima zbog povrede i odlukama Suda Europske unije;

7.  poziva Komisiju da upotrijebi sve dostupne instrumente, uključujući predmetnu uredbu, kako bi, među ostalim, riješila problem kontinuiranog kršenja demokracije i temeljnih prava u cijeloj Uniji, uključujući napade na slobodu medija i novinare, migrante, prava žena, prava LGBTIQ osoba te slobodu udruživanja i okupljanja; pozdravlja odluku velikog vijeća Suda Europske unije o odbijanju tužbe Mađarske protiv rezolucije Parlamenta od 12. rujna 2018. kojom je pokrenut postupak iz članka 7.; žali zbog toga što Komisija nije mogla na odgovarajući način odgovoriti na brojne probleme koje je Parlament istaknuo u vezi s demokracijom, vladavinom prava i temeljnim pravima u nekoliko država članica; poziva Komisiju da upotrijebi sve dostupne alate, uključujući i članak 7. UEU-a, okvir za vladavinu prava i postupke zbog povrede iz članka 19. stavka 1. UEU-a, te druge instrumente kao što su ubrzani postupak, zahtjevi za privremenu pravnu zaštitu pred Sudom i tužbe uslijed neprovedbe presuda Suda; traži od Komisije da izričito navede razloge ako odluči da neće koristiti alate koje je preporučio Parlament;

8.  naglašava da je važno podržavati i jačati suradnju između institucija EU-a, država članica, Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO); pozdravlja činjenicu da je EPPO započeo s radom 1. lipnja 2021.;

9.  ističe da je godišnje izvješće o vladavini prava odvojen alat kojim se dopunjuje Uredba o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava; poziva Komisiju da nalaze godišnjeg izvješća iskoristi u svojoj procjeni za potrebe Uredbe; poziva Komisiju da u svoje godišnje izvješće o vladavini prava uvrsti zasebno poglavlje s analizom slučajeva u kojima bi povrede načela vladavine prava u nekoj državi članici mogle utjecati, ili postoji opasnost da utječu, na dobro financijsko upravljanje proračunom Unije na dovoljno izravan način;

10.  žali zbog toga što od stupanja Uredbe na snagu Komisija nije uputila niti jednu pisanu obavijest državama članicama, unatoč mnogim razlozima za zabrinutost u pogledu kršenja vladavine prava utvrđenima u Izvješću Komisije o vladavini prava za 2020. i unatoč dvama aktualnim postupcima iz članka 7., koji utječu na dobro financijsko upravljanje proračunom Unije i koje države članice još nisu riješile; napominje da nedjelovanje u skladu s člankom 5. stavkom 1. i člankom 6. spomenute uredbe predstavlja odbijanje Komisije da ispuni svoje obveze iz te uredbe;

11.  podsjeća da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 25. ožujka 2021. o primjeni Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 o mehanizmu uvjetovanosti u pogledu vladavine prava zadao konkretan rok Komisiji te s razočaranjem napominje da Komisija nije ispunila svoje obveze u tom roku; ističe da je to dostatna osnova za pokretanje sudskog postupka protiv Komisije u skladu s člankom 265. UFEU-a;

12.  žali zbog toga što Komisija do 1. lipnja 2021. nije odgovorila na zahtjeve Parlamenta i pokrenula postupak utvrđen u Uredbi o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava u najočitijim slučajevima kršenja vladavine prava u EU-u; nalaže svojem predsjedniku da najkasnije u roku od dva tjedna od datuma usvajanja ove Rezolucije, na temelju članka 265. UFEU-a, pozove Komisiju da ispuni svoje obveze iz spomenute uredbe; ističe da će Parlament, kako bi bio spreman, u međuvremenu odmah započeti s potrebnim pripremama za mogući sudski postupak protiv Komisije u okviru članka 265. UFEU-a;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i državama članicama.

(1) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0103. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0360. (4) SL C 433, 23.12.2019., str. 66. (5) Presuda od 3. lipnja 2021., Mađarska protiv Parlamenta, C-650/18, ECLI:EU:C:2021:426. (6) SL C 129, 5.4.2019., str. 13. (7) SL L 193, 30.7.2018., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o stajalištima Parlamenta o tekućem ocjenjivanju nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koje provode Komisija i Vijeće (2021/2738(RSP))

P9_TA(2021)0288 RC-B9-0331/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 174. i 175. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost(1) (Uredba o RRF-u),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. svibnja 2021. o pravu Parlamenta na informacije o tekućem ocjenjivanju nacionalnih planova za oporavak i otpornost(2),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Uredba o RRF-u usvojena u okviru redovnog zakonodavnog postupka;

B.  budući da je RRF dosad najveći instrument u pogledu iznosa i načina financiranja; budući da se Komisija priprema za izdavanje zajedničkog duga EU-a jer su sada sve države članice EU-a uspješno ratificirale Odluku o vlastitim sredstvima(3);

C.  budući da će se zeleno ulaganje u okviru RRF-a financirati izdavanjem zelenih obveznica;

D.  budući da su demokratska kontrola i parlamentarni nadzor nad provedbom Mehanizma za oporavak i otpornost mogući samo uz potpuno sudjelovanje Parlamenta i uzimanje u obzir svih njegovih preporuka u svim fazama;

E.  budući da je člankom 26. Uredbe o RRF-u propisan dijalog o oporavku i otpornosti kako bi se osigurala veća transparentnost i odgovornost te kako bi Komisija Parlamentu pružila informacije o, među brojnim ostalim temama, planovima država članica za oporavak i otpornost te njihovoj ocjeni;

F.  budući da Parlament izražava svoja stajališta o pitanjima obuhvaćenima dijalogom o oporavku i otpornosti, među ostalim u rezolucijama i razmjenama informacija s Komisijom; budući da Komisija ta stajališta mora uzeti u obzir;

G.  budući da je Uredbom o RRF-u utvrđeno šest područja od europskog interesa, koja zajedno predstavljaju područje primjene i cilj instrumenta;

H.  budući da se Uredba o RRF-u temelji na članku 175. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te da se njome utvrđuje da je opći cilj ostvariti ciljeve koji su navedeni u članku 174. kako bi se ojačala gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija Unije te poboljšala otpornost, pripravnost za krizu, sposobnost prilagodbe i potencijal rasta država članica, i to ublažavanjem društvenog i gospodarskog učinka krize, posebno na žene, djecu i mlade, te doprinosom provedbi europskog stupa socijalnih prava, kroz podržavanje zelene tranzicije, doprinošenje ostvarenju ažuriranih klimatskih ciljeva Unije do 2030. iz novog propisa EU-a o klimi i ispunjavanje cilja klimatske neutralnosti Unije do 2050. – osobito putem nacionalnih energetskih i klimatskih planova donesenih u okviru upravljanja energetskom unijom i djelovanjem u području klime, uspostavljenog Uredbom (EU) 2018/1999(4), te u okviru digitalne tranzicije, čime se doprinosi uzlaznoj gospodarskoj i socijalnoj konvergenciji, ponovno uspostavlja i promiče održivi rast i integracija gospodarstava Unije, potiče otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta, doprinosi strateškoj autonomiji Unije uz otvoreno gospodarstvo i stvara europska dodana vrijednost;

I.  budući da su na socijalnom samitu u Portu održanom 7. i 8. svibnja 2021. čelnici EU-a prepoznali europski stup socijalnih prava kao temeljni element oporavka te budući da su u izjavi iz Porta naglasili svoju odlučnost da nastave produbljivati njegovu provedbu na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

J.  budući da je poseban cilj RRF-a pružiti državama članicama financijsku potporu kako bi ostvarile ključne etape i ciljne vrijednosti reformi i ulaganja utvrđene u njihovim planovima za oporavak i otpornost; budući da to znači da planovi (uključujući digitalne i zelene mjere) moraju doprinositi načelima europskog stupa socijalnih prava, otvaranju kvalitetnih radnih mjesta i uzlaznoj socijalnoj konvergenciji;

K.  budući da se europska dodana vrijednost ne može realizirati pukom činjenicom da je RRF europska inicijativa;

L.  budući da su države članice u pravilu Komisiji trebale dostaviti svoje nacionalne planove za oporavak i otpornost do 30. travnja 2021.; budući da su do danas 23 države članice Komisiji dostavile svoje planove za oporavak i otpornost;

M.  budući da je Parlament 18. svibnja 2021. održao raspravu na plenarnoj sjednici nakon koje je usvojio rezoluciju o pravu Parlamenta na informacije o tekućem ocjenjivanju nacionalnih planova za oporavak i otpornost,

N.  budući da, kako bi se zajamčili odgovarajući demokratski i parlamentarni nadzor nad provedbom RRF-a, kao i veća transparentnost i demokratska odgovornost, Komisija mora redovito usmeno i pismeno obavještavati Parlament o statusu ocjene nacionalnih planova za oporavak i otpornost, uključujući reforme i ulaganja povezana s područjem primjene na temelju šest stupova (uključujući opće i posebne ciljeve te horizontalna načela) i 11 kriterija za ocjenjivanje utvrđenih u Uredbi o RRF-u;

1.  smatra da je RRF povijesni instrument EU-a za poticanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, ostvarenje konvergencije, jačanje konkurentnosti te pomaganje državama članicama u ublažavanju gospodarskih i socijalnih posljedica pandemije bolesti COVID-19, usmjeravanju gospodarstava prema snažnim i održivim putanjama rasta, pripremi EU-a za hvatanje u koštac s dugoročnim izazovima kao što su pravedna, zelena tranzicija i digitalna transformacija te stvaranje dodane vrijednosti EU-a;

2.  očekuje od Komisije da odobri samo planove kojima se u potpunosti ispunjavaju odredbe i ciljevi Uredbe o RFF-u te da ne donese političke kompromise koji bi bili u suprotnosti s Uredbom i njezinim duhom i istodobno se distancira od činjenice da je bila usko uključena u izradu planova prije njihova podnošenja; zahtijeva da u postupku ocjenjivanja nacionalnih planova za oporavak i otpornost Komisija pažljivo primijeni slovo i duh Uredbe o RRF-u te da prije donošenja relevantnog nacrta provedbene odluke Vijeća pruži temeljite i sveobuhvatne ocjene; međutim, pozdravlja nastojanja Komisije da osigura da se relevantne provedbene odluke Vijeća donesu čim prije, odnosno do ljeta, kao i njezinu kontinuiranu suradnju s državama članicama kako bi im pomogla da dostave kvalitetne planove kojima se znatno doprinosi zajedničkim ciljevima EU-a;

3.  uvjeren je da se sredstva moraju pravedno raspodijeliti među sektorima, društvima i budućim generacijama kako bi se zajamčio najveći mogući učinak na uzlaznu gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu konvergenciju te na opću dobrobit i gospodarsku stabilnost; traži od Komisije da ustraje u ambicioznim mjerama reforme u okviru nacionalnih planova u svim državama članicama i naglašava da su ambiciozni planovi i dobra provedba od ključne važnosti kako bi se u potpunosti iskoristila ova prilika; poziva na potpunu transparentnost i odgovornost pri dodjeli i korištenju sredstava; smatra da se RRF-u ne smije pristupiti na uobičajen način;

4.  poziva Komisiju da pažljivo ocijeni služe li sredstva RRF-a cilju Uredbe o RRF-u, odnosno unapređenju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u državama članicama; poziva Komisiju da obeshrabri praksu „prepakiravanja” projekata bez stvarne dodane vrijednosti, prije svega za regije koje zaostaju te posebno kada bi to moglo dovesti do povećanja jaza u društvenoj, gospodarskoj i teritorijalnoj konvergenciji EU-a;

5.  ponavlja poziv Parlamenta da se osigura pravo Parlamenta na informacije o tekućem ocjenjivanju nacionalnih planova za oporavak i otpornost kako bi se omogućio demokratski nadzor Parlamenta nad Komisijinom ocjenom i nad provedbom RRF-a;

6.  poziva Komisiju da pažljivo ocijeni doprinosi li zaista svaki nacionalni plan za oporavak i otpornost svih šest stupova iz članka 3. Uredbe o RRF-u i to na sveobuhvatan i uravnotežen način te da to zajamči; podsjeća da bi svaka mjera trebala doprinijeti jednom ili više područja politika od europskog značaja koje su strukturirane u tih šest stupova;

7.  naglašava da tijekom cjelokupne faze njihove provedbe planovi moraju ispunjavati regulatorne zahtjeve, uključujući udio od 37 % za zelenu i od 20 % za digitalnu tranziciju; poziva Komisiju da ocijeni kvalitativnu i kvantitativnu stranu predloženih mjera kako bi se osiguralo da učinkovito ispunjavaju kvantitativne i kvalitativne ciljeve, uključujući tijekom faze provedbe;

8.  podsjeća da se, u skladu s Uredbom o RRF-u, RRF-om ne smiju financirati stalni nacionalni rashodi poput trajnih poreznih olakšica, osim u opravdanim slučajevima, te poziva Komisiju da taj kriterij ocijeni na holistički način;

9.  napominje da prekogranični projekti koji obuhvaćaju više od jedne države članice stvaraju visoku europsku dodanu vrijednost i učinke prelijevanja te žali zbog toga što mali broj nacionalnih planova sadrži prekogranične projekte; poziva Komisiju da snažno potiče države članice da omoguće prekogranične projekte koji se financiraju iz RRF-a;

10.  konstatira da je u već dostavljenim nacionalnim planovima za oporavak i otpornost nekoliko država članica odlučilo zatražiti zajmove; poziva države članice da razmotre najbolju moguću upotrebu dostupnih zajmova kako ne bi propustile priliku; zabrinut je zbog toga što bi znatan iznos zajmova mogao ostati neiskorišten na kraju RRF-a te poziva države članice da pažljivo procijene svoje potrebe i da na najbolji način iskoriste tu mogućnost pri podnošenju svojih planova za oporavak i otpornost ili prilikom izmjena planova;

11.  poziva Komisiju da uzme u obzir moguću buduću potrebu za izmjenom nacionalnih planova kako bi se u pripremi nacrta provedbene odluke Vijeća osigurala usklađenost sa zahtjevima iz Uredbe o RRF-u;

12.  podsjeća da planovi za oporavak i otpornost ne bi trebali utjecati na pravo sklapanja ili provedbe kolektivnih ugovora ili poduzimanja kolektivnih mjera u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, s pravom i praksom Unije te s nacionalnim pravom i praksom;

13.  ističe da ulaganja moraju imati trajan učinak; poziva Komisiju da ocijeni u kojoj će mjeri reforme i ulaganja u okviru RRF-a omogućiti premošćivanje investicijskog jaza u svim područjima u Europi, u skladu s predviđanjima Komisije, kako bi se ostvarili ciljevi u pogledu digitalne tranzicije te klimatske, okolišne i socijalne održivosti, uključujući Pariški sporazum i UN-ove ciljeve održivog razvoja;

Zelena tranzicija

14.  naglašava da bi se u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu VI. Uredbi o RRF-u u svim planovima trebalo namijeniti barem 37 % ukupnih dodijeljenih sredstava za individualne klimatske planove (bespovratna sredstva i zajmovi); poziva Komisiju da obrati pozornost prilikom procjene cilja koji se odnosi na 37 % potrošnje u području klime kako bi se osiguralo da se mjere ne bi dvostruko, pogrešno ili lažno označivale te kako bi se spriječio „manipulativni zeleni marketing” (eng. greenwashing); zabrinut je zbog mogućnosti da su neka ulaganja označena kao zelena ulaganja, iako nisu obuhvaćena metodologijom praćenja iz Priloga VI.; predlaže primjenu dodatnog nadzora nad proširenjem metodologije za praćenje klimatskih mjera iz Priloga VI. Uredbi; ustraje u tome da se potrebne zaštitne mjere za postizanje tog cilja tijekom provedbene faze u cijelosti moraju uvrstiti u ciljne vrijednosti i ključne etape u nacrtu provedbene odluke Vijeća; poziva Komisiju da potakne države članice da poduzmu reforme kojima će se olakšati uspješna provedba ulaganja;

15.  podsjeća da su odredbe o načelu „ne nanosi bitnu štetu” ključan alat za podupiranje zelene tranzicije, uz zahtjev da se najmanje 37 % rashoda (bespovratna sredstva i zajmovi) za ulaganja i reforme sadržane u svakom nacionalnom planu za oporavak i otpornost dodijeli za podupiranje klimatskih ciljeva, kao i za sprečavanje financiranja mjera koje su u suprotnosti s klimatskim ciljevima Unije; podsjeća da se svim mjerama mora poštovati načelo „ne nanosi bitnu štetu” u smislu članka 17. Uredbe (EU) 2020/852(5), u skladu sa zahtjevima iz Uredbe o RRF-u; zabrinut je, u tom kontekstu, zbog nepoštovanja tog načela u ocjenjivanju planova i poziva Komisiju da zajamči potpuno poštovanje načela „ne nanosi bitnu štetu”, među ostalim i tijekom faze provedbe, te da objavi sve povezane ocjene; ustraje u tome da provedba RRF-a ne smije dovesti do snižavanja ekoloških standarda niti biti u suprotnosti sa zakonima i propisima o okolišu; u tom pogledu ističe zabrinutost oko potencijalnog negativnog učinka operacija u područjima osjetljivima u pogledu biološke raznolikosti ili blizu njih (uključujući mrežu zaštićenih područja Natura 2000, lokalitete na popisu svjetske baštine UNESCO-a i ključna područja biološke raznolikosti te druga zaštićena područja);

16.  podsjeća da s obzirom na važnost borbe protiv drastičnog gubitka bioraznolikosti, RRF bi trebao doprinijeti uključivanju djelovanja na području biološke raznolikosti u politike Unije; poziva Komisiju da objavi pregled mjera kojima se učinkovito doprinosi zelenoj tranziciji, uključujući mjere koje se navode u planovima za oporavak i otpornost, a koje su povezane s biološkom raznolikošću i zaista joj doprinose; zabrinut je zbog toga što većina planova za oporavak i otpornost sadrži vrlo ograničene ili nikakve mjere u korist biološke raznolikosti; očekuje od Komisije da i u tom pogledu strogo primjenjuje načelo „ne nanosi bitnu štetu”, a posebno da odbije reforme ili ulaganja koji bi mogli naštetiti biološkoj raznolikosti ili koji nisu popraćeni odgovarajućim popratnim mjerama;

17.  zabrinut je zbog činjenice da su mnogi nacionalni planovi za oporavak i otpornost usmjereni na kratkoročna ulaganja; podržava zelena ulaganja koja vode do gospodarske preobrazbe Europe, a posebno ona kojima se pretjerano ne subvencionira kupovina trajnih potrošačkih dobara;

Digitalna transformacija

18.  ističe da bi u skladu s Uredbom o RRF-u svi planovi trebali sadržavati mjere koje djelotvorno doprinose digitalnoj tranziciji ili hvatanju u koštac s izazovima koji iz nje proizlaze te na koje otpada iznos koji čini najmanje 20 % ukupnih sredstava dodijeljenih u okviru plana za oporavak i otpornost, na temelju metodologije i odredbi utvrđenih u Uredbi o RRF-u;

19.  podsjeća na to da bi za ulaganja u digitalne kapacitete i povezivost, države članice u svojim planovima trebale dostaviti samoprocjenu sigurnosti na temelju zajedničkih objektivnih kriterija te utvrditi eventualna sigurnosna pitanja i precizirati kako će se ona rješavati da bi bila u skladu s relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom; poziva Komisiju da zajamči da takva procjena bude sadržana u svim nacionalnim planovima koji sadrže takva ulaganja i da odgovarajuće mjere nisu u suprotnosti sa strateškim interesima Unije;

20.  smatra da digitalne mjere imaju velik potencijal za poticanje konkurentnosti EU-a na međunarodnoj razini i za otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta te je zabrinut zbog toga što se u nekim nacionalnim planovima ne postiže odgovarajuća ravnoteža u pogledu ulaganja u digitalnu transformaciju, a posebno u digitalnu infrastrukturu;

21.  poziva Komisiju da potakne države članice da se u potpunosti pridržavaju načela interoperabilnosti, energetske učinkovitosti i zaštite osobnih podataka te da promiče upotrebu rješenja otvorenog koda u digitalnim ulaganjima;

Poticanje rasta, gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i blagostanja za sve

22.  pozdravlja prije svega mjere u planovima za oporavak i otpornost kojima se podupire pametan, održiv i uključiv rast, ekonomska kohezija, produktivnost, konkurentnost, istraživanje i inovacije, zdravo i funkcionalno unutarnje tržište s jakim malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), povećava otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta, bori protiv siromaštva i nejednakosti, promiču kultura i obrazovanje, razvijaju kvalifikacije i vještine, pruža potpora djeci i mladima, povećava pripravnost za krize i kapacitet za odgovor na krize te ublažava učinak krize uzrokovane bolešću COVID-19 na gospodarstvo;

23.  poziva Komisiju da provede ocjenjivanje i zajamči da se u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost odgovarajuća pozornost posveti mjerama za djecu i mlade, posebno u zemljama u kojima su utvrđeni strukturni problemi u područjima kao što su rano napuštanje školovanja, nezaposlenost mladih, siromaštvo djece i predškolsko obrazovanje; ustraje u tome da bi reforme i ulaganja u mlade, posebno u pogledu usavršavanja, prekvalifikacija, obrazovanja, strukovnog osposobljavanja i dvojnog obrazovanja, digitalnih vještina, cjeloživotnog učenja, aktivnih politika tržišta rada, politika za pružanje pristupa i mogućnosti djeci i mladima te politika kojima se premošćuje generacijski jaz, trebale uz kupnju opreme poticati razvoj kompetencija te da bi trebale biti usklađene s Garancijom za mlade i drugim nacionalnim mjerama; naglašava da bi reforme i ulaganja za djecu trebali biti usklađeni s načelima iz Garancije za djecu i usmjereni na pravo na pristup visokokvalitetnim javnim uslugama, besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju, besplatnoj skrbi za djecu, dostojnim stambenim uvjetima i odgovarajućoj prehrani za svako dijete koje živi u siromaštvu;

24.  pozdravlja mjere iz planova kojima se doprinosi provedbi europskog stupa socijalnih prava i inicijativa EU-a u području zapošljavanja, obrazovanja, zdravlja i socijalne skrbi kako bi se ojačala socijalna kohezija i sustavi socijalne zaštite te smanjile ranjivosti; podsjeća Komisiju da planovi za oporavak i otpornost moraju biti u zadovoljavajućoj mjeri usklađeni s kriterijima ocjenjivanja te poziva Komisiju da pažljivo ocijeni socijalne posljedice i učinak svake mjere kako bi se osigurala usklađenost s Uredbom o RRF-u; stoga ustraje u tome da Komisija osigura da svaki nacionalni plan na odgovarajući način odražava te kriterije;

25.  smatra da zelena i digitalna ulaganja imaju velik potencijal za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, smanjenje nejednakosti i sužavanje digitalnog jaza; poziva Komisiju da zajamči da od zelenih i digitalnih ulaganja koristi imaju najugroženije zajednice i regije, kao što su regije lignita i ugljena u tranziciji, te one najpogođenije klimatskim promjenama; naglašava da bi u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost trebalo identificirati očekivani društveni i gospodarski povrat zelenih i digitalnih ulaganja kako bi se zajamčio najveći mogući učinak;

26.  traži od Komisije i Vijeća da osiguraju da se tijekom pripreme i provedbe planova za oporavak i otpornost uzimaju u obzir i promiču rodna ravnopravnost i jednake mogućnosti za sve te da osiguraju uključivanje tih ciljeva u planove; očekuje od Komisije da u skladu s tematskim izvješćem Europskog revizorskog suda 10/2021 za potrebe provedbe RRF-a sustavno prikuplja, analizira i izvješćuje o postojećim podacima iskazanima po spolu; duboko je zabrinut zbog toga što većina planova za oporavak i otpornost ne doprinosi u znatnoj mjeri tim ciljevima i nedovoljno ih uključuje, ne sadrži izričite i konkretne mjere za rješavanje problema rodne neravnopravnosti, čime bi se mogla ugroziti mogućnost da se tim planovima ublaže socijalni i gospodarski učinci krize na žene i odgovori na relevantne preporuke po državama članicama;

27.  traži od Komisije da ocijeni nacionalne planove za oporavak i otpornost u pogledu sposobnosti nacionalnih mjera za borbu protiv agresivnog poreznog planiranja, utaje poreza ili izbjegavanja plaćanja poreza ili nedjelotvornih mjera protiv pranja novca;

28.  podsjeća da bi planovi za oporavak i otpornost trebali sadržavati mjere za provedbu reformi i projekata javnih ulaganja u obliku usklađenog paketa; podsjeća Komisiju da se nacionalni planovi za oporavak i otpornost moraju odnositi na održive reforme kojima se potiče rast te ulaganja kojima se rješavaju strukturne slabosti u ekonomijama država članica i da se u tu svrhu očekuje da svi planovi uistinu doprinesu hvatanju u koštac sa svim ili znatnim dijelom izazova utvrđenih u relevantnim preporukama po državama članicama, uključujući njihove fiskalne aspekte; ističe da planovi za oporavak i otpornost moraju biti usklađeni s izazovima i prioritetima koji su relevantni za pojedinu zemlju i utvrđeni su u kontekstu europskog semestra te s Uredbom o RRF-u; ističe da bi sve mjere, a posebno one povezane s digitalnom i zelenom transformacijom, trebalo ocjenjivati i iz ekonomske i socijalne perspektive; ustraje u tome da bi Komisija trebala posebno voditi računa o tome da zajamči da predložene reforme budu istinske, nove i ambicioznije te da započnu što je prije moguće;

29.  poziva Komisiju da osigura ravnotežu između reformi i ulaganja te dosljednost nacionalnih planova, uključujući nove reforme, s postojećim postignućima i izazovima utvrđenima u relevantnim preporukama po državama članicama;

30.  naglašava da je otvaranje i poticanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta jedan od ciljeva Uredbe o RRF-u i da bi se to trebalo postići sveobuhvatnim paketom reformi i ulaganja kako bi se promicali stabilni ugovori, pristojne plaće, pokrivenost kolektivnim ugovorima i minimalna razina socijalne zaštite, uključujući pristojne mirovine iznad praga siromaštva;

31.  žali zbog činjenice da se nacionalni planovi za oporavak i otpornost ne usklađuju dovoljno sa sporazumima o partnerstvu i programima EU-a kao što je InvestEU; poziva na stvaranje sinergija i komplementarnosti između RRF-a, sporazuma o partnerstvu, fonda InvestEU i drugih mjera EU-a; poziva Komisiju i države članice da olakšaju korištenje nacionalnog dijela InvestEU-a, što bi moglo naročito pomoći u kreiranju mehanizama potpore za solventnost malih i srednjih poduzeća;

32.  podsjeća Komisiju da je znatno uključivanje MSP-ova i novoosnovanih (start-up) poduzeća izričit cilj Uredbe o RRF-u, među ostalim u postupcima javne nabave; poziva Komisiju da osigura da od sredstava iz RRF-a koristi neće imati uglavnom velike korporacije i da to neće omesti pošteno tržišno natjecanje; poziva Komisiju da maksimalno vodi računa o tome da MSP-ovi i start-up poduzeća imaju koristi od financiranja iz RRF-a, među ostalim određivanjem ključnih etapa i pružanjem kontinuiranih smjernica za provedbu programa u državama članicama; predlaže da se udio sredstava iz RRF-a čiji su krajnji korisnici MSP-ovi uključi u tekuće praćenje, među ostalim s pomoću zajedničkih pokazatelja;

Sudjelovanje dionika

33.  podsjeća na to da se u članku 18. stavku 4. točki (q) Uredbe o RRF-u navodi da bi nacionalni planovi za oporavak i otpornost trebali sadržavati „sažetak postupka savjetovanja, provedenog u skladu s nacionalnim pravnim okvirom, s lokalnim i regionalnim vlastima, socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva, organizacijama mladih i drugim relevantnim dionicima, te način na koji je doprinos dionika uzet u obzir u planu za oporavak i otpornost”; poziva Komisiju da potakne države članice da se savjetuju sa svim nacionalnim dionicima i osiguraju njihov angažman, uključujući sudjelovanje civilnog društva, socijalnih partnera te lokalnih i regionalnih vlasti, u provedbi planova te posebice u njihovu praćenju kako bi se zajamčilo savjetovanje u slučaju mogućih budućih izmjena ili novih planova;

34.  podsjeća da se u članku 152. UFEU-a navodi da Unija prepoznaje i promiče ulogu socijalnih partnera na svojoj razini te da mora poštovati njihovu autonomiju; ističe da je za uspjeh nacionalnih planova i RRF-a u cjelini presudno odgovarajuće sudjelovanje nacionalnih dionika, kao što su nacionalni parlamenti, lokalne i regionalne vlasti, socijalni partneri, nevladine organizacije i civilno društvo, u pripremi i provedbi nacionalnih planova za oporavak i otpornost kako bi se povećala nacionalna odgovornost u pogledu planova, zajamčila brza, transparentna, učinkovita i kvalitativna apsorpcija sredstava, povećala transparentnost te spriječila preklapanja, manjak i dvostruko financiranje; dijeli zabrinutost koju su izrazili Odbor regija i drugi dionici te žali zbog činjenice da brojne države članice nisu uključile ili su nedovoljno uključile regionalne i lokalne vlasti u postupak izrade planova te zbog manjka transparentnosti tih postupaka, iako se na njih oslanjaju za usmjeravanje velikog dijela sredstava iz RRF-a; nadalje, žali zbog činjenice da u nekim slučajevima čak ni nacionalni parlamenti nisu na odgovarajući način bili uključeni ili obaviješteni; potiče Komisiju da uspostavi strukturirani dijalog s regionalnim i lokalnim vlastima te da uspostavi namjenski dijalog s europskim socijalnim partnerima;

Aranžmani, ključne etape i ciljne vrijednosti

35.  ustraje u tome da sve reforme i ulaganja moraju biti povezani s ključnim etapama, ciljnim vrijednostima i troškovima koji su relevantni, jasni, detaljni i primjereno se prate, a posebno onima kojima se osigurava potpuna usklađenost s Uredbom o RRF-u i pravnom stečevinom EU-a, što predstavlja jasne obveze država članica;

36.  poziva Komisiju da osigura da, prije ocjene ostvarivanja ključnih etapa i ciljnih vrijednosti dogovorenih u provedbenoj odluci Vijeća i nacionalnim planovima za oporavak i otpornost, Parlament dobije preliminarne zaključke o ostvarenju ključnih etapa i ciljnih vrijednosti, kako je propisano u članku 25. stavku 4. Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost;

37.  podsjeća Komisiju da bi ulaganja trebala biti popraćena reformama i poziva je da se pobrine da sve odobrene retroaktivne mjere budu jasno popraćene odgovarajućim ključnim etapama i ciljnim vrijednostima te da ispunjavaju sve zahtjeve iz zakonodavstva te poziva države članice da tu odredbu koriste promišljeno; ponavlja da je RRF osmišljen kao potpora projektima kojima se poštuje načelo dodatnosti financiranja Unije; primjećuje da bi izostanak istinski dodatnih projekata koji će se financirati iz RRF-a mogao ograničiti njegov makroekonomski učinak;

38.  ističe da bi strukture uspostavljene na nacionalnoj razini za usmjeravanje, provedbu i praćenje RFF-a trebale moći podržati trajni učinak mjera u planovima za oporavak i otpornost;

Institucionalna otpornost, upravljanje, administrativni kapaciteti i vladavina prava

39.  podsjeća na to da bi RRF i svaki od nacionalnih planova za oporavak i otpornost trebali u potpunosti poštovati Uredbu o vladavini prava(6) te da se mjerama navedenim u tim planovima ne bi trebalo kršiti vrijednosti EU-a iz članka 2. UEU-a; ustraje u tome da, kako bi zajamčila ostvarenje tog cilja, Komisija treba osigurati da niti jedan projekt ili mjera ne budu neusklađeni s tim vrijednostima tijekom faza ocjenjivanja i provedbe te od Komisije traži da poduzme potrebne mjere za reviziju;

40.  ističe da je za uspjeh RRF-a i nacionalnih planova za oporavak i otpornost potrebna izrazita transparentnost i odgovornost Komisije, država članica i svih partnera koji sudjeluju u provedbi; poziva Komisiju da poveća financiranje Revizorskog suda, Europskog ureda za borbu protiv prijevara i Ureda europskog javnog tužitelja kako bi im osigurala potrebne financijske i ljudske resurse za provedbu tog dosad nezabilježenog iznosa rashoda EU-a; u tom cilju poziva Komisiju da još ove godine predloži nacrt izmjene proračuna ili zahtjev za prijenos kako bi se odgovorilo na te proračunske potrebe;

41.  podsjeća da bi provedba RRF-a trebala biti u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, uključujući djelotvorno sprečavanje i progon prijevara, među ostalim i poreznih prijevara, utaje poreza, korupcije i sukoba interesa te da bi se njom trebalo nastojati udvostručiti financiranje iz RRF-a i drugih programa Unije, posebno u okviru vladinih struktura koje su povezane s nacionalnim planovima;

42.  traži od Komisije da temeljito ocijeni aranžmane koje su države članice predložile u pogledu sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja korupcije, prijevara i sukoba interesa pri korištenju sredstava iz RRF-a te da u tom kontekstu posebno vodi računa o tome da nacionalni planovi obuhvaćaju sve potrebne reforme, zajedno s relevantnim ključnim etapama i ciljnim vrijednostima, posebno s onima povezanima s relevantnim preporukama po državama članicama, kada je to moguće; potiče Komisiju da u provedbi RRF-a vrlo pozorno prati rizike za financijske interese EU-a za svako kršenje ili moguće kršenje načela vladavine prava, s posebnom pažnjom, a naročito pažljivo u pogledu javne nabave; očekuje od Komisije da ne nastavi s plaćanjima u okviru RRF-a ako nisu ostvarene ključne etape povezane s mjerama za sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje korupcije, prijevara i sukoba interesa pri korištenju sredstava iz RRF-a;

43.  poziva Komisiju da ustraje u tome da države članice provedu mjere reformi i ulaganja, naročito one kojima se povećava administrativna i institucijska otpornost i pripravnost na krizu;

44.  poziva države članice da u standardiziranom elektroničkom i interoperabilnom formatu prikupljaju i bilježe podatke o krajnjim primateljima i korisnicima kao i ciljeve, iznos i lokaciju projekata koji se financiraju iz RRF-a te da se koriste jedinstvenim alatom za rudarenje podataka koji će osigurati Komisija; osim toga, poziva Komisiju da što prije dovrši jedinstveni alat za rudarenje podataka; podsjeća da su člankom 22. stavkom 2. Uredbe o RRF-u predviđene obveze država članica da prikupljaju i osiguravaju pristup standardiziranim kategorijama podataka; podsjeća Komisiju da osigura da se te obveze ispune u svrhu revizije i kontrole te da pruži usporedive informacije o upotrebi sredstava u pogledu mjera za provedbu reformi i projekata ulaganja u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost; nadalje podsjeća Komisiju da je potrebno zajamčiti transparentnost krajnjih korisnika i pobrinuti se za to da se uspostave odgovarajući aranžmani kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje;

Ocjena delegiranih akata koju provodi Parlament

45.  ističe da nacrti delegiranih akata koji proizlaze iz Uredbe o RRF-u, naročito delegirani akt o tablici pokazatelja za oporavak i otpornost i delegirani akt kojim se utvrđuju zajednički pokazatelji za izvješćivanje o napretku korištenja RRF-a i metodologija za izvješćivanje o socijalnim izdacima, ne ispunjavaju očekivanja Parlamenta te da trebaju uzeti u obzir relevantne elemente dijaloga o oporavku i otpornosti; poziva Komisiju da zajamči potpunu transparentnost u pogledu vremenskog okvira za odobrenje delegiranih akata koji proizlaze iz Uredbe o RRF-u;

46.  ističe važnost postizanja dogovora o metodologiji socijalnog praćenja za ocjenu nacionalnih planova za oporavak i otpornost kako bi se osiguralo da mjere iz planova doprinose socijalnim ciljevima kako su utvrđeni u Uredbi o RRF-u; smatra da se metodologijom socijalnog praćenja mora slijediti struktura europskog stupa socijalnih prava i analizirati doprinos načelima tog stupa;

47.  navodi da tablica pokazatelja i zajednički pokazatelji potrebni za ocjenu napretka u provedbi planova za oporavak i otpornost u svakom od šest stupova prema postizanju općih i posebnih ciljeva trebaju biti učinkoviti; ustraje u tome da je pregled socijalnih pokazatelja najbolji mehanizam ocjenjivanja za praćenje napretka prema uzlaznoj socijalnoj konvergenciji; poziva Komisiju da u zajedničke pokazatelje koji će se upotrebljavati u okviru RRF-a za izvješćivanje o socijalnom napretku i za potrebe praćenja i evaluacije planova kao i u metodologiju za socijalno praćenje, uključujući Garanciju za djecu i Garanciju za mlade, uključi socijalne pokazatelje iz pregleda socijalnih pokazatelja, posebno one koji se odnose na dostojanstven rad, socijalnu pravdu i jednake mogućnosti, snažne sustave socijalne skrbi i pravednu mobilnost; naglašava da će Europski parlament pomno analizirati delegirane akte koje Komisija podnese na tu temu kako bi utvrdio jesu li socijalni pokazatelji, tablica pokazatelja i socijalna metodologija u skladu s ciljevima te kako bi provjerio treba li uložiti prigovore;

Zaključci

48.  poziva Komisiju da na odgovarajući način i u skladu s Uredbom o RRF-u ocijeni dostavljene planove; izražava ozbiljnu zabrinutost u pogledu usklađenosti više mjera u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost sa zahtjevima temeljne Uredbe o RRF-u i traži od Komisije da osigura potpunu usklađenost svih elemenata iz svih planova s Uredbom o RRF-u;

49.  podsjeća na svoj poziv Komisiji da ispuni svoje obveze iz Uredbe o RRF-u te pruži Parlamentu sve relevantne informacije o trenutačnom stanju provedbe te uredbe i da uzme u obzir sve elemente koji proizlaze iz stajališta izraženih u okviru dijaloga o oporavku i otpornosti, uključujući stajališta koja su izrazili relevantni odbori i stajališta izražena u rezolucijama na plenarnoj sjednici; pozdravlja povećane napore Komisije da pruži odgovarajuće informacije tijekom redovitih sastanaka s Parlamentom;

50.  inzistira na tome da Komisija treba osigurati da nacionalni planovi za oporavak i otpornost sadrže odredbe kojima se osigurava da korisnici sredstava Unije moraju navesti podrijetlo i osigurati vidljivost financiranja Unije, uključujući, prema potrebi, isticanjem oznake Unije i odgovarajuće izjave o financiranju koja glasi „Financira Europska unija – NextGenerationEU”;

51.  pozdravlja odgovore Komisije na pitanja za pisani odgovor Europskog parlamenta, kao i strojni prijevod nacionalnih planova te očekuje da će primiti odgovore na sva buduća pitanja, kao i matricu za ocjenjivanje nacionalnih planova; ponovno ističe da Parlament očekuje da će informacije biti dostavljene pravodobno u jasnom i usporedivom obliku;

52.  podsjeća Vijeće, posebno u fazi donošenja provedbenih odluka, da se „relevantni ishodi rasprava održanih u pripremnim tijelima Vijeća dijele s nadležnim odborom Europskog parlamenta”;

53.  poziva Komisiju da tijekom dijalogâ o oporavku i otpornosti nastavi primjenjivati otvoren, transparentan i konstruktivan pristup;

54.  podsjeća na stajalište Parlamenta iz 2020. o snažnijem planu oporavka te poziva Komisiju i Vijeće da ocijene jesu li za rješavanje krize potrebne dodatne mjere;

o
o   o

55.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskom vijeću i Komisiji.

(1) SL L 57, 18.2.2021., str. 17. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0257. (3) Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (SL L 424, 15.12.2020., str. 1.). (4) Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.). (5) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.). (6) Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o kršenju Konvencije UN-a o pravima djeteta i iskorištavanju maloljetnika koje provode marokanske vlasti uslijed migrantske krize u Ceuti (2021/2747(RSP))

P9_TA(2021)0289 RC-B9-0349/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Maroku, posebno onu od 16. siječnja 2019. o Sporazumu između EU-a i Maroka(1) te svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta(2),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989., a posebno načelo najboljeg interesa djeteta (članci 3. i 18.),

–  uzimajući u obzir Opće napomene Odbora UN-a za prava djeteta, posebno napomenu br. 14,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir izjavu Maroka od 1. lipnja 2021. o pitanju marokanskih maloljetnika bez pratnje koji se nalaze u nezakonitoj situaciji u određenim europskim zemljama,

–  uzimajući u obzir dvije izjave marokanskog Ministarstva vanjskih poslova, afričke suradnje i marokanskih iseljenika od 31. svibnja 2021. o španjolsko-marokanskoj krizi,

–  uzimajući u obzir Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Kraljevine Maroka, s druge strane(3), koji je stupio na snagu 2000. godine te Partnerstvo za mobilnost iz 2013.,

–  uzimajući u obzir izjave za medije Visokog predstavnika Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku nakon sastanka Vijeća za vanjske poslove od 18. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. veljače 2021. naslovljenu „Obnovljeno partnerstvo s južnim susjedstvom: nova agenda za Sredozemlje”, osobito četvrto poglavlje o migracijama i mobilnosti (JOIN(2021)0002),

–  uzimajući u obzir Sporazum između Kraljevine Španjolske i Kraljevine Maroka o suradnji u području sprečavanja nezakonitog iseljavanja maloljetnika bez pratnje, njihove zaštite i usklađenog vraćanja, koji je potpisan u Rabatu 6. ožujka 2007. i stupio na snagu 2. listopada 2012.,

–  uzimajući u obzir izjavu Međunarodne organizacije za migracije od 27. ožujka 2021. o nedavnim dolascima u Ceutu (Španjolska),

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se odnosi između Europske unije i Kraljevine Maroka pravno temelje na Sporazumu o pridruživanju iz 2000.; budući da je Maroko, kao blizak susjed, povlašteni partner EU-a u području političke i gospodarske suradnje te trgovinske, tehničke i razvojne suradnje, što se u tu svrhu odražava u odgovarajućim instrumentima, koji uključuju godišnje programe djelovanja, Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku, Europski instrument za susjedstvo i program Globalna Europa, kao i sudjelovanju Maroka u programu Erasmus+ te „naprednom statusu” u okviru europske politike susjedstva dodijeljenom 2008. godine; budući da je Maroko treći najveći primatelj sredstava EU-a u okviru europske politike susjedstva;

B.  budući da je trenutačna kriza dovela do nezapamćenih diplomatskih napetosti između Maroka, s jedne strane, te Španjolske i EU-a, s druge strane; budući da, bez obzira na namjere koje se kriju iza situacije nastale u Ceuti, taj neopravdani incident nije u skladu s dugogodišnjom suradnjom i odnosom utemeljenim na povjerenju između obiju strana, posebno u području migracija; budući da se odnosi moraju zaštititi i dobrosusjedskim ponašanjem ponovno vratiti na razinu prije krize te da bi oni trebali služiti unapređenju uzajamno korisnog odnosa provedbom novog, nedavno objavljenog Programa EU-a za Sredozemlje u kontekstu obnovljenog partnerstva s južnim susjedstvom, u kojem se Maroko poziva na jačanje partnerstva s EU-om u različitim područjima;

C.  budući da je od 17. svibnja 2021. došlo do nezapamćenog porasta prelazaka na španjolsko državno područje te je oko 9000 osoba ušlo, prepješačilo ili preplivalo u španjolski autonomni grad Ceutu nakon što je marokanska policija privremeno popustila režim graničnih kontrola, otvorila vrata svoje granične ograde i nije poduzela mjere za zaustavljanje nezakonitih ulazaka; budući da je humanitarnim odgovorom španjolskih sigurnosnih i oružanih snaga, nevladinih organizacija i građana Ceute spriječena pojava istinske tragedije; budući da su većina migranata koji su nezakonito prešli granicu marokanski državljani; budući da se tako veliko kretanje ljudi teško može smatrati spontanim; budući da je među migrantima bilo najmanje 1200 maloljetnika bez pratnje, a uočeno je i mnogo obitelji; budući da su neka djeca prethodno bila u školi te stoga u trenutku prelaska granice nisu imala osobne dokumente;

D.  budući da su 1. lipnja 2021. marokanske vlasti odlučile olakšati ponovni ulazak sve identificirane marokanske djece bez pratnje, koja se nezakonito nalaze u Europskoj uniji; budući da su, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, mnoga djeca već vraćena putem spajanja obitelji i pomoći pri traženju; budući da su španjolske vlasti u Ceuti uspostavile dežurnu telefonsku liniju za spajanje djece i maloljetnika bez pratnje s obiteljima; budući da se, međutim, mnoga djeca još uvijek nalaze u španjolskim prostorima, kao što su skladište u Tarajalu i prihvatni centri za migrante Pinier i Santa Amelia, u nadležnošću autonomnog grada Ceute, radi provjere njihova identiteta, osobnih okolnosti, ranjivosti i rizika od progona te nepopravljive štete; budući da obitelji očajnički traže nestalu djecu; budući da to može dovesti do daljnjih rizika za tjelesni, mentalni, moralni, duhovni i društveni razvoj djece, kako je utvrđeno u Deklaraciji UN-a o pravima djeteta;

E.  budući da je većina djece navedena na to da vjeruje u to da se u gradu Ceuti održava utakmica s nogometnim zvijezdama i slobodnim ulazom te da se nalaze na školskom izletu;

F.  budući da najbolji interesi djeteta uvijek moraju biti na prvom mjestu u svim djelovanjima i odlukama koje se odnose na maloljetnike bez pratnje i njihovu fizičku i duševnu dobrobit; budući da je stoga potrebno, uz priznanje i pomoć svih uključenih tijela, prepoznati tu djecu i, uz odgovarajuću i pojačanu suradnju, pronaći njihove roditelje ili članove bliže obitelji te ih vratiti njihovim obiteljima na siguran način kako se zahtijeva međunarodnim pravom jer nisu svojom voljom napustili svoje obitelji; budući da je Komisija u Strategiji EU-a o pravima djeteta preporučila da države članice ojačaju svoje sustave skrbništva za maloljetnike bez pratnje, posebno sudjelovanjem u aktivnostima Europske mreže za skrbništvo; budući da u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta zemlje domaćini moraju djeci migrantima zajamčiti sva prava, među ostalim u pogledu granične kontrole i vraćanja;

G.  budući da je kriznu situaciju izazvao Maroko zbog političke i diplomatske krize nakon što je vođa Fronte Polisario Brahim Ghali primljen u španjolsku bolnicu iz humanitarnih razloga radi njegova zdravstvenog stanja prouzročenog bolešću COVID-19; budući da je vođa Fronte Polisario 2. lipnja 2021. stigao u Alžir;

H.  budući da se u službenim izjavama Maroka od 31. svibnja 2021. naglašava da bilateralna kriza nije povezana s migracijskim pitanjem; budući da je marokanski ministar vanjskih poslova prvotno priznao da razloge krize u vezi s masovnim ulaskom tisuća ljudi, uključujući djecu, treba potražiti u činjenici da je Španjolska primila vođu Fronte Polisario; budući da su marokanske vlasti kasnije, u drugoj službenoj izjavi, priznale da je pravi razlog navodno nejasan stav Španjolske o Zapadnoj Sahari;

I.  budući da su na izvanrednom sastanku Europskog vijeća 24. i 25. svibnja 2021. čelnici EU-a ponovno potvrdili svoju punu potporu Španjolskoj i naglasili da su španjolske granice ujedno i vanjske granice EU-a; budući da se o stanju u Ceuti raspravljalo i na sastanku Vijeća za vanjske poslove 18. svibnja 2021., nakon čega je Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku izrazio punu solidarnost sa Španjolskom i iskazao potporu Španjolskoj u ime EU-a; budući da se mora poštovati međunarodno pravo i načelo suverenosti, teritorijalne cjelovitosti i nepovredivosti državnih granica;

J.  budući da je Vijeće 2000. Komisiji odobrilo pregovarački mandat za sklapanje sporazuma o ponovnom prihvatu s Marokom; budući da do danas nije finaliziran ni usvojen takav sporazum;

K.  budući da bi marokanske vlasti trebale omogućiti povratak gotovo 13 000 sezonskih radnika koji su zapeli na jugu Španjolske i koji bi se trebali vratiti u nadolazećim tjednima;

1.  odbacuje to što Maroko koristi granične kontrole i migraciju, a osobito maloljetnike bez pratnje, kao sredstva političkog pritiska na državu članicu EU-a; posebno žali zbog sudjelovanja djece, maloljetnika bez pratnje i obitelji u masovnom prelasku granice iz Maroka u španjolski grad Ceutu, čime se ugrožavaju njihovi životi i sigurnost; žali zbog zaoštravanja političke i diplomatske krize kojom se ne bi trebalo ugrožavati ni strateške, multidimenzionalne i povlaštene susjedske odnose između Kraljevine Maroka i Europske unije i njezinih država članica, ni dugotrajna suradnja u područjima borbe protiv terorizma, trgovanja ljudima i drogama, migracije i trgovačke politike zasnovana na povjerenju; smatra da bi se bilateralna neslaganja između bliskih partnera trebala riješiti diplomatskim dijalogom; poziva na smirivanje nedavnih napetosti i povratak konstruktivnom i pouzdanom partnerstvu između EU-a i Maroka; ponavlja svoju potporu daljnjem unaprjeđenju tog odnosa koji se temelji na uzajamnom povjerenju i poštovanju; u tom pogledu potiče Maroko da poštuje svoju dugotrajnu predanost pojačanoj suradnji u području upravljanja granicama i migracijske mobilnosti u duhu suradnje i dijaloga; naglašava važnost jačanja partnerstva između EU-a i Maroka, koje bi trebalo voditi računa o potrebama obaju partnera na uravnotežen i ravnopravan način;

2.  pozdravlja to što su marokanske vlasti 1. lipnja 2021. omogućile ponovni ulazak sve identificirane djece bez pratnje, koja se nezakonito nalaze u Europskoj uniji; poziva Španjolsku i Maroko da blisko surađuju kako bi se omogućio povratak djece njihovim obiteljima, što mora biti vođeno načelom najboljih interesa djeteta i u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom, posebno s Konvencijom UN-a o pravima djeteta, čija je Maroko potpisnica od 1990. i koju je Maroko dva puta ratificirao (u lipnju i srpnju 1993.), zajedno s relevantnim sporazumima između EU-a i njegovih država članica i Maroka, a posebno sa Sporazumom između Kraljevine Španjolske i Kraljevine Maroka o suradnji u području sprečavanja nezakonite migracije maloljetnika bez pratnje, njihove zaštite i usklađenog vraćanja; podsjeća na to da bi se načelo jedinstva obitelji i pravo na spajanje obitelji uvijek trebalo štititi; naglašava da je snažna suradnja u pogledu migracijskih izazova u zajedničkom interesu EU-a i Maroka; poziva Kraljevinu Maroko da uistinu poštuje svoje obveze jer je ključno pobrinuti se za siguran povratak djece njihovim obiteljima, štiteći pritom njihova prava u skladu s međunarodnim pravom;

3.  podsjeća da se Ceuta nalazi na vanjskoj granici EU-a, čija se zaštita i sigurnost tiče cijele Europske unije; pozdravlja brzu reakciju Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu da ponudi sredstva za potporu španjolskoj vladi kako bi joj pomogla u suočavanju s migracijskim izazovima koji su se pojavili kao posljedica ove krize; poziva Komisiju da osigura sredstva za hitne slučajeve kako bi se riješila situacija u Ceuti, uključujući financiranje dodatnih kapaciteta za smještaj djece bez pratnje;

4.  izražava punu solidarnost s građanima Ceute i pohvaljuje učinkovit i profesionalan odgovor španjolskih tijela za sigurnost i vojske u autonomnom gradu, kao i nevladinih organizacija i građana Ceute u suočavanju s krizom i spašavanju brojnih života; pozdravlja zaštitu koju španjolske vlasti pružaju djeci bez pratnje u skladu s pravom EU-a i Konvencijom UN-a o pravima djeteta;

5.  ponavlja konsolidirano stajalište EU-a o Zapadnoj Sahari koje se temelji na potpunom poštovanju međunarodnog prava u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i političkom procesu pod vodstvom UN-a za postizanje pravednog, trajnog, mirnog i uzajamno prihvatljivog sporazumnog rješenja obiju strana;

6.  ponavlja nepovredivost nacionalnih granica država članica EU-a te potpuno i neupitno poštovanje teritorijalne cjelovitosti država članica EU-a kao temeljnog načela međunarodnog prava i načela europske solidarnosti; podsjeća da se narušavanje teritorijalne suverenosti država članica ne može tolerirati;

7.  apelira na Komisiju i Kraljevinu Maroko da surađuju i što prije formalno sklope sporazum o ponovnom prihvatu između EU-a i Maroka uz potrebne pravne zaštitne mjere; uvjeren je da bi se buduća suradnja EU-a sa zemljama južnog Sredozemlja trebala temeljiti na dugoročnom cilju rješavanja temeljnih uzroka nezakonitih migracija jačanjem gospodarskog razvoja, ulaganja i stvaranja novih prilika zapošljavanja te promicanjem kvalitetnog obrazovanja za svu djecu u regiji;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Maroka.

(1) SL C 411, 27.11.2020., str. 292. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0066. (3) SL L 70, 18.3.2000., str. 2.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o stanju na Šri Lanki, posebno uhićenjima u skladu sa Zakonom o sprečavanju terorizma (2021/2748(RSP))

P9_TA(2021)0290 RC-B9-0355/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Šri Lanki,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 9. veljače 2021. pod naslovom „Promicanje pomirenja, odgovornosti i ljudskih prava na Šri Lanki”,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 23. ožujka 2021. pod naslovom „Promicanje pomirenja, odgovornosti i ljudskih prava na Šri Lanki”,

–  uzimajući u obzir propise br. 01 iz 2021., objavljene 12. ožujka 2021. u okviru Zakona Šri Lanke o sprečavanju terorizma,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 14. prosinca 2018. pod naslovom „Posjet Šri Lanki”,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet o Šri Lanki od 24. veljače 2021.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije Europske unije za promatranje izbora na predsjedničkim izborima u Šri Lanki, održanima 16. studenoga 2019., iz siječnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir EU-ov Opći sustav povlastica plus (OSP+) - posebni sustav poticaja čiji je Šri Lanka korisnik,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Šri Lanka obilježena desetljećima dugim građanskim ratom koji je završio 2009., tijekom kojeg su obje strane počinile teška kršenja ljudskih prava;

B.  budući da se stanje ljudskih prava u Šri Lanki kontinuirano pogoršava, a nova vlada ubrzano nazaduje kada je riječ o ograničenom napretku postignutom pod prethodnim upravama; budući da se prostor u kojem civilno društvo i neovisni mediji u toj zemlji mogu djelovati ubrzano smanjuje;

C.  budući da je na Šri Lanki od 1979. na snazi kontroverzni Zakon o sprečavanju terorizma, kojim se policiji dodjeljuju široke ovlasti za pretraživanje, uhićenje i zadržavanje civila osumnjičenika; budući da su široke ovlasti koje su predviđene tim zakonom dovele do dosljednih i utemeljenih optužbi o mučenju i seksualnom zlostavljanju, prisilnom izvlačenju priznanja i sustavnom uskraćivanju pravičnog postupka;

D.  budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava u svojem najnovijem izvješću o Šri Lanki ponovo pozvala na moratorij na primjenu Zakon o sprečavanju terorizma na nova uhićenja sve dok se on ne zamijeni zakonodavstvom koje je u skladu s najboljim međunarodnim praksama;

E.  budući da je vlada Šri Lanke 9. ožujka 2021. donijela propise br. 01 iz 2021., kojim je Zakon o sprečavanju terorizma proširen, te se njima, među ostalim, dozvoljava određivanje pritvora bez suđenja u trajanju od dvije godine zbog uzrokovanja „vjerskog, rasnog ili javnog nesklada”;

F.  budući da se Zakon o sprečavanju terorizma sustavno koristi za proizvoljna uhićenja i pritvaranje muslimana i manjinskih skupina na Šri Lanki, uključujući Ahnafa Jazeema, 26-godišnjeg muslimanskog učitelja i pjesnika, te Hejaaza Hizbullaha, poznatog odvjetnika specijaliziranog za prava manjina i vladavinu prava;

G.  budući da je Šri Lanka 19. svibnja 2017. ponovno dobila pristup izdašnim carinskim povlasticama u okviru sustava OSP+, pod uvjetom da zamijeni svoj Zakon o sprečavanju terorizma i efektivno provede 27 međunarodnih konvencija, uključujući konvencije o ljudskim pravima; budući da je Europska unija u više navrata izrazila zabrinutost zbog tog zakona te je konstatirala da Šri Lanka nije stavila izvan snage taj akt unatoč tome što se na to obvezala;

H.  budući da je 20. listopada 2020. parlament Šri Lanke donio 20. izmjenu Ustava, kojom se ojačala izvršna vlast;

I.  budući da, gotovo 12 godina nakon završetka rata, domaće inicijative za preuzimanje odgovornosti i za pomirenje opetovano ne uspijevaju polučiti rezultate, zbog čega se nekažnjivost još dublje ukorijenila, a nepovjerenje žrtava u sustav se pojačalo;

J.  budući da postoje jasni znakovi ubrzane militarizacije civilnih funkcija vlade na Šri Lanki; budući da je od 2020. na ključna administrativna mjesta imenovano najmanje 28 članova aktivnog ili bivšeg vojnog i obavještajnog osoblja; budući da ta imenovanja uključuju najmanje dva visoka vojna dužnosnika koja se spominju u izvješćima UN-a o navodnim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti tijekom zadnjih godina sukoba; budući da su mnogi osumnjičenici koji su bili u policijskom pritvoru te zatvorenici u zatvorskim kompleksima u Šri Lanki ubijeni; budući da se najnoviji slučajevi odnose na smrtne slučajeve u policijskom pritvoru u svibnju 2021.; budući da je 11 zatvorenika u zatvoru Mahara ubijeno, a 117 ranjeno kada su čuvari u studenome 2020. otvorili vatru kako bi stavili pod kontrolu nerede koji su izbili zbog uvjeta povezanih s COVID-om 19;

K.  budući da su vlasti Šri Lanke 2019. izrekle smrtne kazne za kaznena djela povezana s drogom unatoč tome što u toj zemlje još od 1976. postoji moratorij na izricanje smrtne kazne;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog alarmantnog puta kojim je Šri Lanka krenula u pogledu ponovne pojave teških kršenja ljudskih prava, kako je opisano u najnovijem izvješću UN-a o toj zemlji, u kojem se među ranim znakovima upozorenja navodi ubrzana militarizacija civilnih funkcija vlade, ukidanje važnih ustavnih zaštitnih mjera, političko ometanje odgovornosti, retorika isključivanja, zastrašivanje civilnog društva i primjena protuterorističkih zakona;

2.  ponavlja da se snažno protivi nastavku primjene aktualnog Zakona o sprečavanju terorizma; poziva vlasti Šri Lanke da ispune svoju obvezu preispitivanja i stavljanja izvan snage tog akta te da ga zamijene protuterorističkim zakonodavstvom koje je u skladu s najboljim međunarodnim praksama; nadalje poziva na hitnu suspenziju propisa o deradikalizaciji;

3.  ističe da se propisima br. 01 iz 2021. ne predviđaju postupovna jamstva za osobe koje su lišene slobode, kako je utvrđeno člankom 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te da se njima krše ustavna jamstva Šri Lanke iz članka 13. Ustava Šri Lanke; podsjeća da su centri za deradikalizaciju, rehabilitaciju i reintegraciju, koji su regulirani sličnim zakonodavstvom, u prošlosti bili obilježeni brojnim ozbiljnim kršenjima ljudskih prava kao što su mučenja i drugi oblici zlostavljanja, uključujući seksualno i rodno uvjetovano nasilje;

4.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog proizvoljnih uhićenja i pritvaranja na temelju Zakona o sprečavanju terorizma bez pravičnog postupka i pristupa pravosuđu, uključujući kada je riječ o aktivistima civilnog društva, odvjetnicima, piscima i pjesnicima kao što su Hejaaz Hizbullah i Ahnaf Jazeem; konstatira sa zabrinutošću pritvaranje Shanija Abeysekare, bivšeg direktora Odjela za kaznene istrage; apelira na vladu Šri Lanke da osobama koje su pritvorene odmah omogući pošteno suđenje na temelju valjane optužnice te da ih, ako optužnica ne bude podignuta, bezuvjetno pusti na slobodu;

5.  žali zbog stalne diskriminacije i nasilja prema vjerskim i etničkim manjinama i zajednicama u Šri Lanki, uključujući muslimane, hinduse, Tamile i kršćane; poziva vladu Šri Lanke da nedvosmisleno osudi govor mržnje, poticanje na nasilje i diskriminaciju vjerskih i etničkih skupina u toj zemlji te da pozove na odgovornost one koji promiču takve podjele, uključujući u samoj vladi i vojsci;

6.  prima na znanje donošenje 20. izmjene Ustava i izražava ozbiljnu zabrinutost zbog posljedičnog smanjenja neovisnosti pravosuđa, smanjenja parlamentarnog nadzora i prekomjernog akumuliranja ovlasti na razini predsjedništva;

7.  sa zabrinutošću prima na znanje nedavni prijedlog vlade Šri Lanke o donošenju novog zakona o dezinformacijama unatoč zabrinutosti koju su organizacije civilnog društva izrazile u pogledu prijetnji koje bi takav zakon mogao predstavljati za slobodu izražavanja; apelira na internetske platforme da poduzmu proaktivne korake za ograničavanje cirkulacije govora mržnje i dezinformacija na internetu na singalskom i tamilskom jeziku;

8.  zabrinut je zbog toga što se odredbe u kaznenom zakonu Šri Lanke, posebno odjeljci 365, 365.A i 399, tumače na način na koji se kriminaliziraju osobe drugačije seksualne orijentacije i rodnog identiteta;

9.  poziva Komisiju da hitno evaluira svoje financiranje za Ured UN-a za droge i kriminal i projekt INTERPOL-a „Potpora Šri Lanki u borbi protiv terorizma” u situaciji dok se borba protiv terorizma u Šri Lanki u određenim slučajevima koristi kao izgovor za progon pripadnika etničkih i vjerskih skupina i civilnog društva, uključujući borce za ljudska prava; poziva Delegaciju EU-a u Šri Lanki i predstavništva država članica da povećaju svoju potporu civilnom društvu, posebno borcima za ljudska prava, borcima za zaštitu okoliša i novinarima;

10.  ističe da je ključno osigurati da se nacionalnom procesu pomirenja posveti potrebna pozornost i da se njime ostvare konkretni koraci, uključujući preuzimanje odgovornosti za prisilne nestanke i kaznena djela iz prošlosti; žali zbog povlačenja Šri Lanke iz obveza koje je preuzela u okvirima Vijeća UN-a za ljudska prava u kontekstu sponzorstva Rezolucije od 14. listopada 2015. pod nazivom „Promicanje pomirenja, odgovornosti i ljudskih prava na Šri Lanki” te je potiče da ponovno uspostavi suradnju s Vijećem, što je ključno za obnovu odnosa s međunarodnom zajednicom i stvaranje procesa nacionalnog pomirenja među raznim singalskim, tamilskim, muslimanskim, hinduističkim i kršćanskim zajednicama;

11.  poziva vladu Šri Lanke da spriječi svako ometanje istrage i mogućeg kaznenog progona pripadnika sigurnosnih snaga optuženih za ozbiljne povrede ljudskih prava; ustraje u tome da se provede istraga o navodima o teškim kršenjima ljudskih prava i ratnim zločinima koje su tijekom građanskog rata počinili viši dužnosnici svih strana; traži od vlade Šri Lanke da prekine praksu imenovanja sadašnjih i bivših vojnih zapovjednika upletenih u teške povrede na visoke položaje u vladi;

12.  poziva na strogu, nepristranu i potpunu istragu bombaških napada na Uskršnju nedjelju 2019., u skladu s međunarodnim pravnim standardima; nadalje, poziva na to da se oni protiv kojih postoje dokazi o krivnji odmah izvedu pred sud te da se oni za koje nema dovoljno dokaza puste na slobodu;

13.  podsjeća da sustav OSP+ pruža poticaj za bolji pristup tržištu EU-a za izvoznike iz te zemlje, u zamjenu za daljnji napredak prema potpunoj provedbi tih konvencija; podsjeća da je jedna od ključnih obveza Šri Lanke bila da potpuno uskladi svoje zakonodavstvo o borbi protiv terorizma s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima kako bi osigurala povoljan trgovinski odnos u okviru sustava OSP+; podsjeća na posljedice predviđene Uredbom o OSP-u(1) u slučaju kontinuiranog neuspjeha u usvajanju i provedbi nužnih reformi u području ljudskih prava, stavljanju izvan snage zakonodavstva koje se zlouporabljuje i preokretanju aktualnog trenda sve češćih kršenja;

14.  ističe da je sustav OSP+, kojem Šri Lanka ima pristup, znatno doprinio gospodarstvu te zemlje, iz koje je izvoz u EU porastao na 2,3 milijarde EUR, zbog čega je EU drugo najveće izvozno tržište Šri Lanke; ističe da se prihvatljivost Šri Lanke za status OSP+ trenutno prati i naglašava da se nastavak trgovinskih povlastica u okviru sustava OSP+ ne odvija automatski; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da pri procjeni prihvatljivosti Šri Lanke za status OSP+ uzmu u obzir aktualne događaje; nadalje poziva Komisiju i ESVD da iskoriste sustav OSP+ kao sredstvo za poticanje napretka u pogledu obveza Šri Lanke u području ljudskih prava te da zahtijevaju stavljanje izvan snage ili zamjenu Zakona o sprečavanju terorizma, da pažljivo ocijene postoji li dovoljan razlog, kao krajnja mjera, za pokretanje postupka za privremeno povlačenje statusa Šri Lanke u sustavu OSP+ kao i koristi koje iz njega proizlaze, te da o tome što prije izvijeste Parlament;

15.  sa zabrinutošću konstatira da je pandemija bolesti COVID-19 doprinijela pogoršanju stanja radničkih prava u toj zemlji; apelira na Šri Lanku da u potpunosti surađuje s Međunarodnom organizacijom rada kako bi se ojačala radnička prava tvorničkih radnika, uključujući zdravstvene i sigurnosne uvjete radnika u odjevnoj industriji u posebnim trgovinskim zonama; poziva vladu Šri Lanke da učinkovito provede i ojača nacionalne propise o iskorjenjivanju dječjeg rada; poziva vlasti Šri Lanke da prilagode priručnik o radnim standardima i radnim odnosima Odbora Šri Lanke za ulaganja kako bi ga uskladile s međunarodnim standardima, posebno s konvencijama Međunarodne organizacije rada br. 87 i 98;

16.  ponovno ističe da se Europska unija snažno protivi smrtnoj kazni u svim slučajevima i bez iznimke; pozdravlja nastavak moratorija Šri Lanke na smrtnu kaznu; apelira na vladu da ukine primjenu smrtne kazne u toj zemlji;

17.  pozdravlja dosadašnju podršku EU-a za napore koji se ulažu u pomirenje i ističe da je EU spreman pružiti potporu Šri Lanki u tom području;

18.  izražava zabrinutost zbog sve veće uloge i uplitanja Kine na Šri Lanki;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Europske komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Šri Lanke.

(1) Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o ruskom uvrštenju njemačkih nevladinih organizacija na popis „nepoželjnih organizacija” i pritvaranju Andreja Pivovarova (2021/2749(RSP))

P9_TA(2021)0291 RC-B9-0347/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji, među ostalim rezoluciju od 29. travnja 2021. o Rusiji, slučaju Alekseja Navaljnog, povećanoj vojnoj prisutnosti na granici s Ukrajinom i ruskim napadima u Češkoj Republici(1) i rezoluciju od 12. svibnja 2016. o krimskim Tatarima(2),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole, a posebno članak 10. o pravu na slobodu izražavanja i članak 11. o pravu na slobodu okupljanja i udruživanja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije i međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava koje je Rusija preuzela kao članica Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir mišljenje Venecijanske komisije Vijeća Europe br. 814/2015 od 13. lipnja 2016. o saveznom zakonu br. 129-FZ o izmjeni određenih zakonodavnih akata (savezni zakon o nepoželjnim aktivnostima stranih i međunarodnih nevladinih organizacija),

–  uzimajući u obzir izjavu visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a od 1. svibnja 2021. o uvođenju restriktivnih mjera protiv osam državljana EU-a,

–  uzimajući u obzir izjavu visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a od 15. svibnja 2021. o objavljivanju popisa tzv. „neprijateljskih zemalja“,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 27. svibnja 2021. o uvrštenju njemačkih nevladinih organizacija na popis „nepoželjnih organizacija”,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika ESVD-a od 1. lipnja 2021. o pritvaranju Andreja Pivovarova,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika ESVD-a od 4. lipnja 2021. o zakonu o tzv. „ekstremističkim organizacijama”,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Izaslanstva u Odboru za parlamentarnu suradnju između EU-a i Rusije od 3. lipnja 2021. o pritvaranju g. Andreja Pivovarova, direktora raspuštene nevladine organizacije Otvorena Rusija na putničkom zrakoplovu kompanije iz EU-a spremnom za polijetanje iz zračne luke u Sankt Peterburgu,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je ostvarivanje slobode mišljenja, izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja temeljno pravo sadržano u Ustavu Ruske Federacije i u brojnim međunarodnim pravnim instrumentima, uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima, na čije se poštovanje Rusija obvezala; budući da nadređenost međunarodnog prava predstavlja obvezu za Rusiju koja se na temelju nedavnih ustavnih promjena ne može izmijeniti niti se od nje može odstupiti;

B.  budući da je Ruska Federacija nedavno donijela represivne zakone kojima je drastično proširen krug pojedinaca i skupina koji se mogu proglasiti „stranim agentima” i da su tim pojedincima i skupinama nametnuta veća ograničenja i veći zahtjevi, kao i strože sankcije za njihovo kršenje;

C.  budući da nevladine organizacije imaju ključnu ulogu u modernim demokratskim društvima jer građanima omogućuju suradnju u promicanju različitih legitimnih ciljeva kao oblik nužnog javnog angažmana kojim se nadopunjuje, priprema i nadzire formalno donošenje političkih odluka; budući da nevladine organizacije stoga imaju važnu političku ulogu i da, poštujući zakone, moraju zadržati svoju neovisnost od svakog neprimjerenog uplitanja javnih tijela;

D.  budući da savezni zakon o nepoželjnim aktivnostima stranih i međunarodnih nevladinih organizacija dopušta da se aktivnosti stranih i međunarodnih nevladinih organizacija smatraju nepoželjnima na državnom području Ruske Federacije; budući da se organizacije koje su ruske vlasti proglasile nepoželjnima suočavaju s ograničenjima slobode udruživanja jer su im zabranjene aktivnosti te su uvedene administrativne i kaznene sankcije povezanih s tim aktivnostima; budući da ruske vlasti taj zakon koriste kako bi olakšale provedbu represije nad nezavisnim organizacijama civilnog društva aktivnima u Rusiji;

E.  budući da je Ruska Federacija donošenjem tih zakona nadležnim tijelima omogućila gotovo potpunu kontrolu nad neovisnim organizacijama civilnog društva i ovlastila ruskog saveznog regulatora za medije (Roskomnadzor) da blokira internetske izvore; budući da su ruske vlasti zabranile skupove na javnim mjestima, ograničile pravo na sudjelovanje u bojkotima i nametnule dodatna ograničenja novinarima koji izvještavaju o tim prosvjedima;

F.  budući da je 12. siječnja 2021. ruska organizacija za nadzor telekomunikacija Roskomnadzor sastavila prvih osam administrativnih protokola – od kojih su svi bili protiv medijske kuće Radio Free Europe/Radio Liberty – za kršenje zakona o „stranim agentima”; budući da je zakonodavstvo prošireno kako bi obuhvaćalo pojedinačne izvjestitelje; budući da je prema odluci Roskomnadzora Radio Free Europe/Radio Liberty dosad 520 puta prekršio pravila o ograničenju označavanja, te da se očekuje da će, nakon što ruski sudovi donesu svoje presude, posljedica biti novčane kazne u iznosu od 2,4 milijuna USD; budući da su u svibnju 2021. ruske vlasti počele sa zapljenom imovine iz moskovskog ureda Radio Free Europe/Radio Liberty;

G.  budući da najnoviji zakon koji su donijeli Državna duma i Vijeće Federacije u svibnju 2021. drastično ograničava prava i slobode u Rusiji i nameće stroga ograničenja pojedincima koji kritiziraju vladu, zabranjujući im da sudjeluju u javnom životu i da se kandidiraju na izborima na bilo kojoj razini, uključujući parlamentarne izbore 2021., ako su osnovali, vodili ili radili za organizaciju koja se na temelju ovog zakona odsad označava kao „ekstremistička” ili „teroristička” organizacija ili su na neki drugi način sudjelovali u njezinim aktivnostima;

H.  budući da je spomenutim zakonom predviđena i njegova retroaktivna primjena i da je usmjeren protiv zaklade Alekseja Navaljnog za borbu protiv korupcije, koja je već proglašena „stranim agentom” i koju se trenutačno proglašava „ekstremističkom organizacijom”;

I.  budući da je Ruska Federacija također proširila područje primjene zakona o „nepoželjnim organizacijama” uvođenjem zabrane sudjelovanja u njihovim aktivnostima u inozemstvu i dodjeljivanjem statusa „nepoželjne organizacije” organizacijama za koje se smatra da su posrednici u financijskim transakcijama s onima koje su već zabranjene;

J.  budući da je Ruska Federacija brojne međunarodne i strane nevladine organizacije proglasila „nepoželjnima”, uključujući organizacije sa sjedištem u SAD-u kao što su Međunarodni republikanski institut, Nacionalni demokratski institut, Nacionalnu zakladu za demokraciju i Atlantsko vijeće, organizacije koje financira EU kao što su Europsku zakladu za demokraciju, Udruženje škola za političke studije Vijeća Europe i Ukrajinski svjetski kongres te medijske kuće kojima upravlja Radio Free Europe/Radio Liberty, i također uzevši u obzir odluku ruskog glavnog državnog tužitelja od 26. svibnja 2021. o uvrštavanju triju njemačkih nevladinih organizacija, među kojima su Forum Russischsprachiger Europäer e.V., Zentrum für die Liberale Moderne GmbH i Deutsch-Russischer Austausch e.V., na popis „nepoželjnih” organizacija;

K.  budući da je sfera aktivnog civilnog društva ključna sastavnica demokratskog i otvorenog društva, kao i za zaštitu ljudskih prava i vladavine prava;

L.  budući da se Državna duma donošenjem tih zakona, koji uključuju neposrednu primjenu kaznene odgovornosti, usmjerila na građanski pokret Otvorena Rusija, umreženu strukturu za zaštitu demokracije i ljudskih prava, koja je zbog toga bila prisiljena prestati s aktivnostima kako bi svoje aktiviste i pristaše zaštitila od daljnjih progona;

M.  budući da je Otvorena Rusija 27. svibnja 2021. najavila da će prestati s aktivnostima kako bi zaštitila svoje zaposlenike i članove od kaznenog progona u skladu s ruskim zakonodavstvom o „nepoželjnim organizacijama”;

N.  budući da je bivši vođa pokreta Otvorena Rusija Andrej Pivovarov 31. svibnja 2021. izveden iz zrakoplova poljske kompanije LOT koji se u tom trenutku vozio pistom u Sankt Peterburgu, da je proizvoljno zadržan i dva dana nakon toga pritvoren na dva mjeseca pod optužbom da je „provodio aktivnosti nepoželjne organizacije”, zbog čega bi mogao biti osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu; budući da je među onima koji su trenutačno na temelju istih tih optužbi kazneno gonjeni i pritvoreni i Mihail Josilevič, aktivist iz Nižnjeg Novgoroda;

O.  budući da su te mjere nastavak niza politički motiviranih slučajeva kaznenog progona koje je Ruska Federacija pokrenula protiv pojedinaca koji izražavaju neslaganje ili su najavili svoje ambicije da se kandidiraju na parlamentarnim izborima u Rusiji zakazanima za rujan 2021., kao što su zatvaranje borca protiv korupcije i oporbenog političara Alekseja Navaljnog ili uvjetna petogodišnja kazna izrečena oporbenom blogeru iz lijevog političkog spektra i političaru Nikolaju Platoškinu; također skreće pozornost na nedavne slučajeve u kojima su oporbeni političar Dmitrij Gudkov, medijske kuće, kao što su Radio Free Europe / Radio Liberty, Meduza i VTimes, i niz novinara optuženi da su „strani agenti”; budući da se represivne mjere provode čak i nad studentskim listovima; budući da prema podacima Centra za ljudska prava „Memorial” ruske vlasti trenutačno drže gotovo 400 političkih zatvorenika, čime se krše obveze Ruske Federacije;

P.  budući da su ruske vlasti poduzele represivne mjere protiv mirnih prosvjednika koji su izišli na ulice diljem zemlje kako bi poduprli Alekseja Navaljnog i prosvjedovali protiv korupcije i nepravde; budući da je prema ruskoj promatračkoj organizaciji OVD-Info tijekom tri dana prosvjeda u siječnju i veljači uhićeno više od 11 000 prosvjednika, uključujući desetke neovisnih novinara i boraca za ljudska prava koji su pratili prosvjede ili su izvještavali o njima; budući da su diljem zemlje pokrenute tisuće upravnih progona i više od 100 kaznenih predmeta te da su u tijeku daljnja uhićenja i pritvaranja na temelju lažnih optužbi;

Q.  budući da se, prema brojnim izvješćima, mirni prosvjednici osuđeni na „upravni pritvor” podvrgavaju zlostavljanju, koje među ostalim uključuje smještanje u izrazito prenapučene objekte za pritvor, uskraćivanje hrane i vode po nekoliko sati i dugotrajne transfere policijskim vozilima (po nekoliko sati, često noću); budući da osobe koje su sudjelovale u prosvjedima također svjedoče da im se prijetilo protjerivanjem ili da su protjerane sa sveučilišta ili viših škola ili da su izgubile posao; budući da su mirni prosvjednici, uključujući starije osobe i djecu, također bili podvrgnuti prekomjernoj uporabi policijske sile;

R.  budući da je ključno u sveobuhvatnoj strategiji EU-a prema Rusiji osigurati da se suradnjom s Rusijom ne dovode u pitanje vrijednosti demokracije i zaštite ljudskih prava;

S.  budući da kremaljski režim čini sve što je u njegovoj moći kako bi izolirao ruski narod od međunarodne zajednice i uskratio im nadu za demokratsku budućnost, među ostalim pribjegavanjem različitim načinima zabrane oporbenim kandidatima da sudjeluju na ruskim parlamentarnim izborima 2021.;

T.  budući da istraživanja koja je proveo Centar Levada pokazuju da je među narodom potpora vladajućoj stranci Ujedinjena Rusija na povijesno niskoj razini nakon što je poduprla nepopularnu mirovinsku reformu i progurala usvajanje ustavnih amandmana, uključujući onaj kojim bi se predsjedniku Vladimiru Putinu omogućilo da ostane na dužnosti do 2036.; budući da sve veća represija protiv civilnog društva i političke oporbe koju provode ruske vlasti otkriva strah vlasti od nezadovoljstva građana zbog loših socioekonomskih rezultata u zemlji i korupcije vladajućeg sloja;

1.  Poziva ruske vlasti da:

2.  poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeće, delegacije EU-a, države članice i Komisiju da pripreme sveobuhvatnu strategiju EU-a za Rusiju te da se, kao odgovor na narušavanje vladavine prava, temeljnih sloboda i ljudskih prava u Rusiji, usredotoče na:

3.  izražava potporu svim pojedincima i organizacijama koji su meta represije i apelira na ruske vlasti da prestanu s uznemiravanjem i zastrašivanjem te napadima na civilno društvo, medije, organizacije za ljudska prava i aktiviste; osuđuje neuspjeh ruskih vlasti da zaštite te aktere od napada i činova zlostavljanja i zastrašivanja za koje su odgovorne treće strane te da nepristrano istraže takve napade;

4.  podsjeća sva poduzeća koja posluju u Rusiji da postupaju s posebnom pažnjom i da se drže svoje odgovornosti u vezi s poštovanjem ljudskih prava, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; zabrinut je zbog toga što visokopozicionirani europski političari prihvaćaju unosne ugovore s poduzećima koja su u vlasništvu Kremlja ili su s njim povezana, kao što su Gazprom ili Rosnieft;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i Državnoj dumi Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0159. (2) SL C 76, 28.2.2018., str. 27.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o ljudskim pravima i političkoj situaciji na Kubi (2021/2745(RSP))

P9_TA(2021)0292 RC-B9-0341/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi, a posebno one od 15. studenoga 2018.(1) o stanju ljudskih prava na Kubi, od 3. prosinca 2019.(2) o slučaju Joséa Daniela Ferrera i od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane(3),

–  uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i Kube potpisan u prosincu 2016. koji se privremeno primjenjuje od 1. studenoga 2017.(4),

–  uzimajući u obzir saslušanje o Kubi Izaslanstva za odnose sa zemljama Srednje Amerike održano 11. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir neformalnu videokonferenciju članova Zajedničkog vijeća EU-a i Kube održanu 20. siječnja 2021.(5),

–  uzimajući u obzir treći službeni dijalog o ljudskim pravima održan 26. veljače 2021. u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji(6),

–  uzimajući u obzir univerzalni periodični pregled Kube koji je Vijeće Ujedinjenih naroda (UN) za ljudska prava provelo u svibnju 2018.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i opće preporuke Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir izvješća organizacija za ljudska prava kao što su Human Rights Watch, Zaklada za ljudska prava i Prisoners Defenders, poglavlje IV.B o Kubi u okviru godišnjeg izvješća IACHR-a za 2020., Komunikaciju od 6. studenoga 2019. upućenu Visokoj povjerenici Ujedinjenih naroda za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici za suvremene oblike ropstva, uključujući njegove uzroke i posljedice te posebnom izvjestitelju o trgovanju ljudima, posebno ženama i djecom, o kubanskim medicinskim brigadama, kao i zaključke najnovijeg univerzalnog periodičnog pregleda Kube za 2018. o kubanskim medicinskim brigadama,

–  uzimajući u obzir izvješća kubanskog opservatorija za ljudska prava za razdoblje od 12 mjeseci do svibnja 2021. o represivnim mjerama i proizvoljnim pritvaranjima,

–  uzimajući u obzir javna saslušanja tijekom 179. razdoblja zasjedanja Međuameričke komisije za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir rezolucije 7/2021, 14/2021 i 24/2021 Međuameričke komisije za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja koju je Opća skupština UN-a usvojila 10. prosinca 1984. i čija je Kuba država stranka,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je potpisnica i Kuba,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Kube i njezin Kazneni zakonik,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 168 Ministarstva vanjske trgovine i ulaganja Republike Kube od 29. ožujka 2010., Zakon br. 1312 od 12. rujna 1976. (takozvani „Zakon o migracijama”) i njegove regulatorne dekrete br. 26 od 18. prosinca 2015. i br. 306 od 12. listopada 2012., Američku konvenciju o ljudskim pravima i godišnje izvješće Međuameričke komisije za ljudska prava za 2020. iz travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) koje je Kuba ratificirala,

–  uzimajući u obzir definiciju pojma „organizacija civilnog društva“ iz Službenog lista Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su Sporazumom, koji je potpisan 2016., obje stranke potvrdile svoje poštovanje univerzalnih ljudskih prava utvrđenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima i ostalim relevantnim međunarodnim instrumentima za ljudska prava; budući da je Europski parlament 5. srpnja 2017. dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube;

B.  budući da je Parlament 2017. donio rezoluciju u kojoj ponovno ističe svoja stajališta o demokraciji, univerzalnim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao što su sloboda izražavanja, okupljanja i političkog udruživanja te slobodan pristup informacijama u svim oblicima;

C.  budući da se ljudska prava, sloboda te dostojanstvo i dobrobit ljudi najbolje zastupaju i štite u demokraciji, što među ostalim podrazumijeva izmjene na vlasti, slobodne i poštene izbore te poštovanje političkog pluralizma; budući da se u članku 5. nedavno odobrenog kubanskog Ustava ističe da je Komunistička partija Kube vrhovna državna vlast, što se pojačava člancima 4. i 229. u kojima se socijalizam ističe kao ireverzibilan sustav; budući da je novi Ustav iz 2019. poslužio ne samo za zaštitu sustava i zamrzavanje svih procesa reforme sloboda i prava, nego i za dodatna ograničenja tih sloboda i prava; budući da režim ljude s različitim političkim uvjerenjima ozbiljno ograničava u sudjelovanju u javnom političkom životu i obnašanju političkih funkcija; budući da i dalje ne postoje uvjeti kojima bi se zajamčila neovisnost pravosuđa, posebno u slučajevima koji se tiču aktivista i disidenata;

D.  budući da se dekretom br. 349 ograničava sloboda izražavanja umjetnika traženjem prethodnog odobrenja za javne i privatne izvedbe i izložbe; budući da se dekretom br. 370 o internetskom sadržaju uspostavlja dvosmislen okvir kojim se omogućuje progon aktivista i neovisnih novinara, posebno u kontekstu pandemije bolesti COVID-19; budući da kubanski Kazneni zakonik sadrži odredbe kao što su „stanje opasnosti” i „pretkaznene sigurnosne mjere” zbog kojih se više od 8000 osoba nalazi u zatvoru bez kaznenih djela koja bi im se mogla pripisati, a još 2500 osoba osuđeno je na prisilni rad;

E.  budući da od stupanja na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji prije gotovo četiri godine na Kubi nije postignut konkretan napredak u pogledu općih načela i ciljeva Sporazuma koji se odnose na poboljšanje stanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te gospodarskih i socijalnih uvjeta kubanskih građana; budući da je, naprotiv, kubanski režim pojačao represiju i kršenja ljudskih prava te da se stanje u cjelokupnom kubanskom društvu nastavlja pogoršavati, što je dovelo do novog vala otpora i mirnih prosvjeda brojnih dijelova kubanskog društva koje su represivne strukture kubanskog režima potisnule i brutalno slomile;

F.  budući da je Radna skupina za proizvoljna pritvaranja Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava u svojem mišljenju br. 50/2020 objavljenom 14. listopada 2020. upozorila da je sustavno kršenje ljudskih prava uobičajena praksa kubanskih vlasti; budući da je u posljednjih 12 mjeseci do 1. lipnja 2021. zabilježeno 199 slučajeva političkih zatvorenika na Kubi, od čega 65 novih slučajeva u tom razdoblju; budući da je travanj najrepresivniji mjesec od početka 2021. s obzirom na to da je Kubanski opservatorij za ljudska prava zabilježio više od 1018 represivnih mjera protiv aktivista za ljudska prava i neovisnih novinara, od čega je bilo 206 proizvoljnih pritvaranja, a 13 je uključivalo ozbiljno nasilje; budući da prema navodima organizacije Prisoners Defenders na Kubi trenutačno postoji 150 političkih zatvorenika;

G.  budući da su na temelju analize koju je izvršila Međuamerička komisija za ljudska prava 11. veljače 2021. uvedene mjere predostrožnosti u korist 20 identificiranih članova pokreta San Isidro te da je u dovoljnoj mjeri dokazano da je ozbiljno ugroženo pravo na život i osobni integritet identificiranih osoba; budući da su kubanske vlasti nezakonito provalile u kuću Luisa Manuela Otera Alcántare, neovisnog umjetnika i koordinatora pokreta San Isidro, te ga proizvoljno nekoliko sati zadržale bez optužnice; budući da se Denis Solís González, član pokreta San Isidro, proizvoljno nalazi u zatvoru te je optužen za nepoštovanje vlasti i da se Luis Robles Elizástegui nalazi u zatvoru samo zato što je nosio plakat kojim se mirno poziva na puštanje na slobodu Denisa Solísa Gonzáleza; budući da je proizvoljno pritvoren Maykel Castillo Pérez, član pokreta San Isidro i suautor pjesme „Patria y Vida”, te da ga je Odbor UN-a za prisilne nestanke tijekom 14 dana smatrao nestalom osobom;

H.  budući da, suprotno zahtjevima Parlamenta, predstavnici EU-a nisu posjetili političke zatvorenike niti promatrali suđenja protivnicima vlasti, disidentima, borcima za ljudska prava ili neovisnim organizacijama civilnoga društva; budući da međunarodnim organizacijama za ljudska prava kao što su Human Rights Watch, Amnesty International i Prioners Defenders, kao i mnogim drugim neovisnim promatračima koji prate stanje ljudskih prava, uključujući posebne izvjestitelje UN-a, nije dopušten ulazak na Kubu unatoč dugogodišnjem ustrajavanju na potrebi za posjetom tom otoku;

I.  budući da se Rezolucijom Ministarstva međunarodne trgovine i stranih ulaganja Kube br. 168 iz 2010. svim javnim službenicima u inozemstvu koji rade za državu ili poduzeća u državnom vlasništvu, uključujući medicinsko osoblje, nameću neopravdane dužnosti i obveze kojima se krši ljudsko dostojanstvo te najosnovnija i temeljna ljudska prava; budući da se svi javni službenici koji ne odrade medicinske misije ili odluče ne vratiti se na Kubu prema kubanskom Kaznenom zakoniku kažnjavaju s osam godina zatvora; budući da je Međuamerička komisija za ljudska prava te medicinske misije klasificirala kao suvremeni oblik ropstva te da su u izjavi visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (CUB 6/2019) o kubanskim medicinskim misijama istaknuti nesigurni i nehumani radni uvjeti medicinskog osoblja, a te navode potvrđuju i Human Rights Watch i svjedočanstva 622 osobe;

J.  budući da je Kuba ratificirala osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada; budući da Kuba krši konvencije br. 29 i 105 Međunarodne organizacije rada (MOR) o prisilnom radu;

K.  budući da je Europski parlament u tri navrata dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Ženama u bijelom (Berti Soler) 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da kubanske vlasti sustavno sprečavaju dobitnike Nagrade Saharov i njihovu rodbinu da napuste zemlju i sudjeluju u međunarodnim događanjima, uključujući ona koja organizira Europski parlament, unatoč brojnim pozivima, od kojih je posljednji bio 11. prosinca 2020.; budući da su njihove taktike uključivale uznemirivanje, zastrašivanje i proizvoljno uhićenje Berte Soler i Reinalda Escobara, kao i ograničavanje internetskih veza drugih sudionika; budući da su predsjednica Izaslanstva za odnose sa zemljama Srednje Amerike, predsjednik Odbora za vanjske poslove i jedan od potpredsjednika Parlamenta potpisali zajedničku izjavu u kojoj se osuđuje uznemirivanje aktivista; budući da vlada zabrinutost u pogledu njihove obrane i potpore od strane delegacije EU-a u Havani; budući da ni Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) ni delegacija EU-a na Kubi nisu dale izjavu kojom ih brane niti su pokazale bilo kakvu javnu ili privatnu potporu;

L.  budući da je aktualni veleposlanik EU-a u Havani potpisao pismo upućeno predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država u kojem se, među ostalim, traži ukidanje embarga SAD-a na Kubu te nemiješanje u kubanske poslove; budući da ta činjenica predstavlja jasno prekoračenje diplomatskih dužnosti veleposlanika i pokazuje izrazito politiziranu ulogu veleposlanstva EU-a u Havani; budući da je aktualni veleposlanik EU-a u Havani javno izjavljivao da „Kuba nije diktatura”;

M.  budući da je kubanska vlada odbila sudjelovanje neovisnih organizacija civilnog društva u „Seminarima civilnog društva EU-a i Kube” koji su održani prije trećeg službenog dijaloga o ljudskim pravima; budući da su EU i Kuba 26. veljače 2021. održali treći službeni dijalog o ljudskim pravima u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji; budući da su raspravljali o pitanjima slobode mirnog okupljanja i udruživanja; budući da je EU podsjetio da je potrebno poštovati obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava o ljudskim pravima; budući da je cilj dijaloga ostvariti opipljive rezultate i da se on ne može smatrati ciljem sam po sebi; budući da svaki politički dijalog mora obuhvaćati izravno i intenzivno sudjelovanje neovisnog civilnog društva i svih oporbenih političkih aktera bez ikakvih ograničenja, kako je istaknuto u članku 36. Sporazuma;

N.  budući da je Parlament u nekoliko navrata pozivao diplomatske predstavnike kubanske vlade na saslušanja i aktivnosti u vezi s Kubom; budući da ti pozivi nisu samo odbijeni nego je na njih odgovoreno u obliku pisama punih uvreda i neutemeljenih optužbi na račun Parlamenta i njegovih zastupnika; budući da je Parlament vjerojatno jedina institucija EU-a koja nije dobila dopuštenje za posjet toj zemlji nakon privremenog stupanja na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji, što je u očitoj suprotnosti s ključnim elementom na kojem bi se trebao temeljiti sporazum o političkom dijalogu;

O.  budući da je Sporazum obuhvaćao tzv. klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a kojim se omogućuje suspenzija Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

1.  oštro osuđuje postojanje političkih zatvorenika, ustrajan i neprekidan politički progon, uznemirivanje i proizvoljno pritvaranje disidenata na Kubi; također osuđuje aktualne napade na umjetnike pokreta San Isidro, mirne disidente, neovisne novinare, borce za ljudska prava i članove političke oporbe; traži da se smjesta prekinu te aktivnosti i apelira na kubanske vlasti da odmah puste na slobodu sve političke zatvorenike i osobe koje su proizvoljno pritvorene isključivo zbog ostvarivanja svoje slobode izražavanja i okupljanja; oštro osuđuje proizvoljno pritvaranje Aymare Nieto Muñoz, Mitzaela Díaza Paseira, Ivána Amara Hidalga, Edilberta Ronala Arzuaga Alcaláa, Yandiera Garcíje Labrada, Denisa Solísa Gonzáleza, Luisa Roblesa Elizásteguija i još 77 zatvorenika savjesti; izražava solidarnost s pripadnicima pokreta San Isidro i svim aktivistima i borcima za ljudska prava u njihovim naporima da promiču slobodu izražavanja na Kubi;

2.  traži bolje jamčenje prava na pošteno suđenje i neovisnosti pravosuđa te da se osobama lišenima slobode osigura pristup neovisnom odvjetniku; žali zbog toga što je u dva mjeseca zabilježen 1941 slučaj represije, od čega 1018 u travnju i 923 u svibnju 2021.; zahtijeva da se pritvorenim osobama omoguće neovisna medicinska evaluacija, pristup telefonskoj komunikaciji i redoviti posjeti obitelji, prijatelja, novinara i diplomata;

3.  duboko žali zbog nedostatka predanosti i spremnosti kubanskog režima da pokuša ostvariti barem minimalan napredak prema promjeni ili otvoriti kanale kojima bi se omogućili načini reforme režima, čime bi se poboljšalo socijalno i političko sudjelovanje, kao i životni uvjeti građana; žali zbog činjenice da se unatoč stupanju na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji prije skoro četiri godine stanje u pogledu ljudskih prava i demokracije nije poboljšalo te da nije dovelo do znatnog i opipljivog pozitivnog rezultata za kubanski narod; traži da se poštuju obveze utvrđene u tom sporazumu i da se u tom pogledu usvoje jasna mjerila;

4.  potvrđuje pravo kubanskog naroda da zahtijeva demokratizaciju svoje zemlje u okviru dijaloga s civilnim društvom i političkom oporbom kako bi se uspostavio plan za demokratske višestranačke izbore;

5.  zahtijeva od kubanske vlade da provede pravne reforme kako bi se zajamčila sloboda tiska, udruživanja i prosvjedovanja te da pokrene političke reforme kojima će se omogućiti slobodni, pošteni i demokratski izbori u sklopu kojih će se uzeti u obzir suvereno i slobodno izražena volja kubanskog naroda; poziva kubansku vladu da svoju politiku o ljudskim pravima uskladi s međunarodnim standardima definiranima u poveljama, deklaracijama i međunarodnim instrumentima čija je Kuba potpisnica te da omogući aktivno sudjelovanje civilnog društva i političke oporbe u političkom i društvenom životu bez ikakvih ograničenja; poziva kubansku vladu da neovisno novinarstvo prizna kao zakonitu djelatnost i da poštuje prava neovisnih novinara na Kubi;

6.  traži hitno stavljanje izvan snage dekreta 349 i 370 te drugih kubanskih zakona kojima se krši sloboda izražavanja;

7.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uvidi postojanje političke oporbe kubanskoj vladi te da je stoga na odgovarajući način uključi u institucionalizirane, formalne, otvorene i javne političke dijaloge između EU-a i Kube, čime se poštuju stupovi koji su temelj Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji;

8.  žali zbog toga što su ESVD i delegacija EU-a u Havani isključili kubansku demokratsku oporbu te europske i kubanske neovisne organizacije civilnog društva iz političkih dijaloga jer ih u tome nisu poduprle kubanske vlasti; ističe da je ta odluka protivna Sporazumu te naglašava da obje strane imaju obvezu u potpunosti poštovati Sporazum; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i ESVD da odbiju sudjelovati u budućim političkim dijalozima i dijalozima o ljudskim pravima s Kubom, osim ako je u njima primjereno zastupljeno civilno društvo;

9.  podsjeća ESVD da je sudjelovanje civilnog društva u političkim dijalozima i projektima suradnje u okviru Sporazuma ključan dio Sporazuma i da bi trebalo smjesta ispraviti nepravilnost prisutnu od potpisivanja Sporazuma prema kojoj je civilno društvo isključeno iz fondova za suradnju i/ili sudjelovanja u Sporazumu, dok se, suprotno tome, sudjelovanje i pristup fondovima za suradnju omogućuje isključivo poduzećima u kojima sudjeluje država ili koja su pod njezinom kontrolom;

10.  osuđuje sustavno kršenje radnih i ljudskih prava koje kubanska država provodi nad svojim zdravstvenim osobljem upućenim na rad u inozemstvu u medicinskim misijama, a kojim se krše temeljne konvencije MOR-a koje je Kuba ratificirala; apelira na Kubu da učinkovito provodi i poštuje Američku konvenciju o ljudskim pravima i konvencije MOR-a br. 29 i 105; poziva kubansku vladu da u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava Kubancima zajamči pravo na izlazak iz njihove zemlje i povratak u nju, što se odnosi i na liječnike upućene u medicinske misije u inozemstvo; poziva kubansku vladu da ratificira Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i zajamči prava na slobodu udruživanja, što se odnosi i na registraciju organizacija, te na kolektivno pregovaranje, u skladu sa standardima MOR-a;

11.  poziva ESVD da ustraje u tome da kubanske vlasti ispunjavaju preuzete obveze utvrđene Sporazumom o političkom dijalogu i suradnji između EU-a i Kube, a posebno one o poštovanju osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je naglašeno u članku 1. stavku 5., članku 2. točki (c), člancima 5. i 22. te članku 43. stavku 2. tog sporazuma; stoga ustraje u tome da Europska unija pri provedbi Sporazuma pomno prati i nadzire poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi te da o tome Parlamentu podnosi redovna izvješća;

12.  smatra da pritvaranje Denisa Solísa Gonzáleza, Luisa Roblesa Elizásteguija, Maykela Castilla Péreza (poznatog i kao Osorbo), koji je član pokreta San Isidro i suautor pjesme „Patria y Vida” te je proizvoljno pritvoren, a Odbor UN-a za prisilne nestanke priopćio je da je tijekom 14 dana smatran nestalom osobom, te pritvaranje više od 120 političkih zatvorenika i zatvorenika savjesti, kao i sve proizvoljne i represivne radnje zabilježene u travnju i lipnju 2021. čine povredu Sporazuma i posebno hitne slučajeve, kako je utvrđeno u članku 85. stavku 3. točki (b) Sporazuma; traži od EU-a da s tim u vezi sazove hitan sastanak;

13.  duboko žali zbog toga što su kubanske vlasti izaslanstvima Europskog parlamenta odbile dati dopuštenje za posjet Kubi; poziva vlasti da dopuste ulazak izaslanstava u zemlju čim to bude moguće u smislu zdravstvenih uvjeta; poziva sve predstavnike država članica da tijekom posjeta kubanskim vlastima potežu pitanja kršenja ljudskih prava na Kubi te da se sastaju s dobitnicima Nagrade Saharov kako bi se zajamčila dosljedna unutarnja i vanjska provedba politike ljudskih prava Europske unije;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica i visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava.

(1) SL C 363, 28.10.2020., str. 70. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0073. (3) SL C 334, 19.9.2018., str. 99. (4) SL L 337 I, 13.12.2016., str. 3. (5) https://www.consilium.europa.eu/en/meetings/international-ministerial-meetings/2021/01/20 (6) https://www.europarl.europa.eu/delegations/en/eeas-statement-of-28-february-2021-on-th/product-details/20210409DPU29364

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o sustavnoj represiji u Bjelarusu i njezinim posljedicama na europsku sigurnost nakon otmica osoba iz europskog civilnog zrakoplova koji su presrele bjelaruske vlasti (2021/2741(RSP))

P9_TA(2021)0293 RC-B9-0328/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Bjelarusu od 12. listopada 2020. i 24. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir izjave Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a, a posebno onu od 24. svibnja 2021. o prisilnom preusmjeravanju leta društva Ryanair FR4978 u Minsk 23. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova skupine G7 i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. svibnja 2021. o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/908 od 4. lipnja 2021. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Bjelarusu(1), kojom je uvedena zabrana prelijetanja zračnog prostora EU-a i pristup zračnim lukama EU-a za sve vrste bjelaruskih zračnih prijevoznika,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. ožujka 2021. o potpori EU-a za Međunarodnu platformu za odgovornost u pogledu Bjelarusa,

–  uzimajući u obzir izvješće izvjestitelja Moskovskog mehanizma Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) od 5. studenoga 2020. o navodnim kršenjima ljudskih prava povezanima s predsjedničkim izborima održanima 9. kolovoza 2020. u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir Čikašku konvenciju o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu i Montrealsku konvenciju o suzbijanju nezakonitih djela protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve konvencije o ljudskim pravima čija je država stranka i Bjelarus,

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament Nagradu Saharov za slobodu mišljenja 2020. godine dodijelio demokratskoj oporbi u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je 23. svibnja 2021. zrakoplov registriran u Poljskoj koji je obavljao let društva Ryanair FR4978 između dvaju glavnih gradova EU-a (iz Atene za Vilnius) za vrijeme prelijetanja bjelaruskog zračnog prostora prisilno preusmjeren po nalogu Aljaksandra Lukašenke te ga je bjelaruski borbeni zrakoplov ispratio u nacionalnu zračnu luku u Minsku na temelju lažne tvrdnje o mogućoj prijetnji bombom, čime je ugrožena sigurnost više od 170 putnika i članova posade, od kojih su mnogi građani EU-a;

B.  budući da bjelaruske vlasti nisu otkrile nikakve eksplozivne naprave, već su pritvorile dvoje putnika – bjelaruskog državljanina Ramana Prataseviča i njegovu suputnicu Sofiju Sapegu, rusku državljanku i studenticu Europskog sveučilišta za humanističke znanosti u Vilniusu;

C.  budući da je Raman Pratasevič bjelaruski novinar i aktivist te bivši urednik utjecajnog Telegram kanala Nexta, koji je imao ključnu ulogu u informiranju građana o zlouporabama koje su počinile vlasti i u mobilizaciji prosvjeda u Bjelarusu nakon namještenih predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020., čime je doprinio otkrivanju sustavne represije režima i teških kršenja ljudskih prava; budući da Raman Pratasevič od 2019. živi u egzilu u EU-u kako bi izbjegao lažne kaznene optužbe i da mu je odobren politički azil u Litvi;

D.  budući da su nezakonito pritvaranje Ramana Prataseviča i nehumani način na koji je s njim postupao bjelaruski režim, uključujući prisilna priznanja u namještenim intervjuima koje je emitirala bjelaruska državna televizija, razlog za veliku zabrinutost međunarodne zajednice te se time naglašava hitna potreba za usklađenim međunarodnim djelovanjem, posebno s obzirom na to da je Bjelarus jedina europska zemlja koja još primjenjuje smrtnu kaznu te stoga nije članica Vijeća Europe; budući da Raman Pratasevič nije izgledao kao osoba koja daje priznanje slobodnom voljom i da su prisilna priznanja zabranjena u skladu s Konvencijom protiv mučenja; budući da se njegovim odvjetnicima i dalje uskraćuje kontakt s njime i da je Aljaksandr Lukašenka zaprijetio da će za njegovo ispitivanje pozvati istražitelje iz regije Donbas koja se nalazi pod ruskom okupacijom; budući da je Raman Pratasevič uvršten na popis za praćenje terorista te mu stoga možda prijeti smrtna kazna;

E.  budući da presretanje civilnog zrakoplova predstavlja teško kršenje međunarodnih konvencija u području sigurnosti zračnog prometa i da su tim događajem na vidjelo izašle međunarodne posljedice trajne i neprestane represije u Bjelarusu za sigurnost u Europi te se nesumnjivo pokazalo da je režim postao prijetnja međunarodnom miru i sigurnosti; budući da su prisilno prizemljenje zrakoplova kao čin državnog terorizma i uhićenje takozvanog protivnika bjelaruskog režima osmišljeni kako bi se svim protivnicima režima, a posebno onima koji žive u inozemstvu, poslala zastrašujuća poruka da je režim odlučan u svojoj nakani da ih pohvata i da nisu sigurni u inozemstvu;

F.  budući da je u tijeku istraga Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva; budući da se osim Ramana Prataseviča i Sofije Sapege u Minsku iskrcalo još nekoliko neidentificiranih osoba; budući da je Ruska Federacija pritvorila nekoliko bjelaruskih oporbenih aktivista koji su pobjegli u Moskvu te i dalje podupire bjelaruski režim, između ostalog i financijski;

G.  budući da bjelaruske vlasti nastavljaju represiju nad miroljubivim bjelaruskim narodom i da su mnogi građani bili uznemiravani, uhićivani i osuđivani zbog protivljenja režimu ili sveprisutnom kršenju ljudskih prava u Bjelarusu; budući da se procjenjuje da je više od 34 000 bjelaruskih državljana u nekom trenutku bilo pritvoreno zbog prosvjeda protiv režima, prije i nakon izbora održanih 9. kolovoza 2020.; budući da u Bjelarusu ima više od 470 političkih zatvorenika, uključujući sedmero maloljetnika; budući da je pokrenuto oko 3 000 politički motiviranih kaznenih postupaka protiv prosvjednika te je zabilježeno više od 4 600 navoda o mučenju, nasilju i zlostavljanju;

H.  budući da se stanje ljudskih prava u Bjelarusu i dalje pogoršava, a broj političkih zatvorenika sve je veći; budući da su borci za ljudska prava zabilježili stotine slučajeva mučenja i zlostavljanja, dok je nekoliko osoba nestalo ili su pronađene mrtve; budući da se nehumano postupanje, mučenje i namjerno odbijanje pružanja medicinske skrbi nastavljaju u bjelaruskim pritvornim centrima i zatvorima te da je nekoliko prosvjednika, kao što je Vitold Ašurak, umrlo pod sumnjivim okolnostima, dok su drugi, kao što su sedamnaestogodišnji Dzmitrij Stahouski i Scjapan Latipau, trpjeli uznemiravanje i prijetnje do te mjere da su pokušali počiniti samoubojstvo;

I.  budući da su 25. svibnja 2021. europski bjelaruski aktivisti Jaugen Afnagelj, Pavel Juhnjevič, Maksim Vinjarski i Andrej Vojnič, oporbeni vođa Pavel Sjevjarinjec, bloger Dzmitrij Kazlou i društvena aktivistkinja Irina Ščasna osuđeni na kazne od četiri do sedam godina zatvora na temelju lažnih optužbi za „ekstremizam”; budući da su 2. lipnja 2021. politički zatvorenik Dzmitrij Furmanau te Jaugen Raznjičenka i Uladzimir Knjiga osuđeni na kazne zatvora do četiri godine u takozvanom „predmetu Cihanouski”; budući da je 3. lipnja 2021. u sudskom postupku protiv „plesnog prosvjeda” osuđena peta skupina optuženika, koju su činili politički zatvorenici Aljaksandr Hrapko, Radzivon Medušeuski i Igar Vinakurau, Andrej Anjiskevič, Alena Lojka, Galina Čugunova, Andrej Njamirski, Dzmitrij Kurganau, Kacjarina Smirnova, Mikita Uvarau, Safija Njišt, Sjargej Ksenžuk i Ilja Palhouski, te su im izrečene kazne od 18 mjeseci kućnog pritvora do jedne godine zatvora; budući da je 3. lipnja 2021. politički zatvorenik Sjargej Pjarfiljeu osuđen na dvije godine zatvora, a njegov sin Stanislau Pjarfiljeu na dvije godine ograničenja slobode kretanja (kućni pritvor);

J.  budući da bjelaruske vlasti i dalje provode represiju nad neovisnim bjelaruskim novinarima te ih uznemiruju, kao i da namjerno pokušavaju ometati objektivno izvješćivanje; budući da su uhićene stotine novinara, uključujući dvojicu novinara Belsata koji su kasnije i osuđeni; budući da su deseci zadržani u administrativnom pritvoru i da su doživjeli nasilje, a nekoliko ih je kažnjeno novčanim kaznama; budući da su novinari smješteni u istražni zatvor i da su optuženi za kaznena djela; budući da postoje brojni navodi o opozivu akreditacija novinara, uključujući dopisnike stranih medija, od kojih je nekoliko uhićeno i protjerano iz Bjelarusa; budući da su bjelaruske vlasti 18. svibnja 2021. pretresle urede portala Tut.by, najveće neovisne bjelaruske stranice s vijestima, uhitile mnoge od njegovih zaposlenika i blokirale njegovu internetsku stranicu;

K.  budući da su borci za ljudska prava, oporbeni političari, predstavnici civilnog društva, predstavnici sindikata, neovisni novinari i drugi aktivisti sustavno izloženi zastrašivanju, uznemiravanju i ograničavanju temeljnih sloboda; budući da nema naznaka da bjelaruske vlasti istražuju tisuće prijava o policijskoj brutalnosti podnesenih od sredine kolovoza 2020., kao ni ubojstva prosvjednika; budući da se raširenim nekažnjavanjem kršenja ljudskih prava produbljuje očajan položaj bjelaruskog naroda; budući da nepostojanje vladavine prava onemogućuje ostvarivanje njihova prava na pošteno suđenje;

L.  budući da je prema Bjelaruskom studentskom udruženju, neovisnom studentskom sindikatu, pritvoreno više od 460 studenata, od kojih gotovo trećina žena, a više od 150 studenata proizvoljno je izbačeno sa sveučilišta, pri čemu su mnogi pobjegli u susjedne zemlje u strahu za svoju sigurnost;

M.  budući da su bjelaruske vlasti 31. svibnja 2021. dodatno postrožile ionako stroga pravila o putovanjima, čime je gotovo ukinuta mogućnost bjelaruskih građana da napuste zemlju, uključujući one koji imaju dozvole za dugotrajni boravak u inozemstvu;

N.  budući da se protiv predstavnika poljske manjine u Bjelarusu provodi sve veća represija, uključujući uhićenje i osuđujuću presudu protiv predsjednice Saveza Poljaka u Bjelarusu Andżelike Borys i pritvor novinara, blogera i člana Saveza Poljaka u Bjelarusu Andrzeja Poczobuta; budući da je poljski sustav školovanja u Bjelarusu pod sve većim pritiskom režima; budući da su ta djelovanja popraćena antipoljskom propagandom na državnoj televiziji; budući da je Lukašenka proglasio novi državni praznik u Bjelarusu koji se obilježava 17. rujna povodom obljetnice sovjetske invazije Poljske 1939.;

O.  budući da je Bjelarus započeo s komercijalnim radom nuklearne elektrane Astravec, a da nije uzeo u obzir sve sigurnosne preporuke iz izvješća EU-a o testiranju otpornosti na stres iz 2018., zbog čega je elektrana Astravec nesigurna i predstavlja ozbiljnu prijetnju nuklearnoj sigurnosti cijele Europe;

P.  budući da je Europska unija dosad uvela sankcije protiv 88 bjelaruskih pojedinaca i sedam subjekata, uključujući Aljaksandra Lukašenku;

1.  oštro osuđuje otmicu i prisilno prizemljenje zrakoplova Ryanaira na letu FR4978 u Minsk 23. svibnja, kao i pritvaranje novinara Ramana Prataseviča i Sofije Sapege od strane bjelaruskih vlasti; smatra da je taj strašni čin povreda međunarodnog prava koja predstavlja čin državnog terorizma;

2.  poziva na promptno i bezuvjetno puštanje na slobodu Ramana Prataseviča i Sofije Sapege, kao i svih drugih novinara i političkih zatvorenika u Bjelarusu;

3.  podsjeća na odluku Vijeća da postroži postojeće mjere ograničavanja uvođenjem zabrane ulaska u zračni prostor EU-a i pristupa zračnim lukama EU-a za sve bjelaruske zračne prijevoznike i savjetuje Vijeću da osmisli plan kako bi se bjelaruskim državljanima olakšalo da napuste zemlju; poziva Međunarodnu organizaciju civilnog zrakoplovstva i Europsku agenciju za sigurnost zračnog prometa da provedu istragu i poduzmu odgovarajuće mjere u vezi s tim neprihvatljivim incidentom, koji dovodi u pitanje međunarodne norme i standarde; ističe da je tim ozbiljnim incidentom znatno narušeno povjerenje i da bi svaka država trebala odgovorno djelovati u ispunjavanju svojih obaveza iz Čikaške konvencije kako bi zrakoplovi mogli sigurno letjeti; poziva Ryanair da s nadležnim tijelima podijeli sve relevantne informacije o tom incidentu i da s njima surađuje;

4.  poziva na temeljitu procjenu posljedica otmica iz civilnog zrakoplova koji su presrele bjelaruske vlasti, ne samo za međunarodni zračni promet i sigurnost zračnog prometa, već i za opću sigurnost u Europi te za sigurnost bjelaruskih državljana i ostalih osoba koje su u egzilu ili traže utočište ili azil u državama članicama EU-a;

5.  naglašava da bi se takvom istragom trebala istražiti potencijalna uloga Rusije u terorističkim činovima bjelaruskog režima; ističe da bi, ako se utvrdi da je Rusija sudjelovala u takvim činovima, svi ruski državljani koji su izravno ili neizravno sudjelovali u operaciji trebali biti sankcionirani u skladu s globalnim režimom sankcija EU-a u području ljudskih prava (europski Zakon Magnicki); ističe važnost doprinosa EU-a istrazi, među ostalim uključivanjem tijela EU-a kao što su Europol, Eurojust ili Ured europskog javnog tužitelja u rad zajedničkih istražnih timova i operacija;

6.  ponovno ističe da ne priznaje izbor Aljaksandra Lukašenke na mjesto predsjednika Bjelarusa; trenutačni režim u Bjelarusu smatra nelegitimnim, nezakonitim i kriminalnim; i dalje podupire bjelaruski narod u njegovim legitimnim zahtjevima i težnjama za slobodnim i poštenim izborima, temeljnim slobodama i ljudskim pravima, demokratskom zastupljenošću, političkim sudjelovanjem i dostojanstvom; osuđuje represiju nad tisućama bjelaruskih građana koji su mirno prosvjedovali kako bi obranili svoje pravo na slobodu, demokraciju i dostojanstvo;

7.  snažno osuđuje nasilje i represiju koje provode državne vlasti u Bjelarusu, a posebno nezakonito pritvaranje, mučenje i zlostavljanje u pritvoru i kazneni progon miroljubivih građana, i zahtijeva da se tome smjesta stane na kraj te izražava potporu i solidarnost s bjelaruskim društvom; osuđuje sustavnu represiju režima nad civilima, koji je od ukradenih izbora u kolovozu 2020. upotrebom nasilja, zastrašivanja i drugih oblika prisile natjerao više od 14 000 bjelaruskih državljana da pobjegnu iz zemlje; ponavlja da ta aktualna kampanja represije i prisilnog raseljavanja civila predstavlja teško kršenje ljudskih prava; žali zbog činjenice da je Bjelarus trenutačno jedina zemlja u Europi u kojoj se još uvijek provodi smrtna kazna te insistira na potrebi za njezinim hitnim i konačnim ukidanjem; osuđuje nedavne mjere bjelaruskih vlasti kojima se većini bjelaruskih građana zabranjuje napuštanje zemlje, uključujući mnoge nositelje dozvola za boravak u inozemstvu;

8.  osuđuje oštre i nepravedne sudske presude koje su nedavno izrečene brojnim političkim zatvorenicima i pritvorenicima, kao što su oporbeni vođa Pavel Sjevjarinjec, kao i postupke protiv pripadnika bjelaruske demokratske oporbe, kao što su Viktar Babarika, Mikola Statkevič i Sjargej Cihanouski; žali zbog izricanja presude Pavelu Sevjarinjecu, Jaugenu Afnagelju, Andreju Vojniču, Pavelu Juhnjeviču, Dzmitriju Kazlou, Maksimu Vinjarskom i Irini Ščasnoj na suđenju zatvorenom za javnost u gradu Mogilevu;

9.  ponovno ističe važnost neovisnih bjelaruskih medija i novinara te važnu ulogu koju oni imaju u bjelaruskom društvu; osuđuje gušenje medija i onemogućavanje pristupa internetu, kao i premlaćivanje, uhićivanje i zastrašivanje novinara i blogera; ističe pravo bjelaruskog naroda na neometan pristup informacijama;

10.  osuđuje represiju i neprijateljsko djelovanje koje vlasti provode protiv predstavnika poljske manjine i protiv poljskog sustava školovanja u Bjelarusu; u tom pogledu poziva na bezuvjetno oslobađanje Andżelike Borys, Andrzeja Poczobuta i ostalih političkih zatvorenika;

11.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisiju i nacionalna diplomatska predstavništva država članica u Bjelarusu da pomno prate situaciju i sudske postupke protiv pojedinačnih političkih zatvorenika u Bjelarusu, uključujući Ramana Prataseviča i Sofiju Sapegu, da im ponude podršku i da rade na njihovu oslobađanju; u tom pogledu poziva Lukašenkin režim da, u skladu s međunarodnim obvezama Bjelarusa u okviru Bečke konvencije o diplomatskim odnosima i Bečke konvencije o konzularnim odnosima, odmah zaustavi sve radnje kojima se zastrašuju ili uznemiruju članovi nacionalnih i europskih diplomatskih službi;

12.  naglašava hitnu potrebu za održavanjem i širenjem kontakata i suradnje s predstavnicima bjelaruskih demokratskih snaga u Minsku i u egzilu, a posebno sa Svjatlanom Cihanouskom i članovima Koordinacijskog vijeća i Nacionalne antikrizne uprave; stoga se pridružuje pozivima da se njihovi predstavnici pozovu na sastanak na vrhu skupine G7 11. i 13. lipnja 2021. te na sastanak na vrhu Istočnog partnerstva 2021. te preporučuje da ih se i dalje poziva na bilateralne sastanke na visokoj državnoj razini, kao i na parlamentarne sjednice i međuparlamentarne sastanke, te da se u svim nacionalnim parlamentima država članica EU-a osnuju skupine za Bjelarus;

13.  poziva Vijeće da što prije proširi popise osoba i subjekata pod sankcijama EU-a tako što će uvrstiti pojedince i subjekte koji su umiješani u presretanje i prisilno slijetanje zrakoplova Ryanaira na letu FR4978 i pritvaranje Ramana Prataseviča i Sofije Sapege; podsjeća na to da novinaru Ramanu Prataseviču prijeti smrtna kazna;

14.  snažno potiče Vijeće da hitno nastavi provoditi četvrti paket sankcija usmjeren na pojedince i subjekte koji su sudjelovali u izbornoj prijevari, represiji, mučenju ili zlostavljanju i kršenjima ljudskih prava u Bjelarusu ili su u njima bili sukrivci, što uključuje progon neovisnih novinara i blogera, te da započne rad na sljedećem paketu; poziva na sankcioniranje znatno većeg broja bjelaruskih dužnosnika, npr. tužitelja, sudaca i zaposlenika tijela kaznenog progona koji imaju ulogu u represiji i neopravdanim osuđujućim presudama protiv kritičara režima, kao i policajaca, zatvorskog osoblja, parlamentarnih zastupnika i članova vlade te agenata koji rade za režim u područjima propagande, medija, dezinformacija i govora mržnje te pojedinaca i subjekata koji podupiru Lukašenku i njegov režim, kao što je Marat Markov, koji je 2. lipnja intervjuirao Ramana Prataseviča na državnom kanalu ONT, i onih koji su sudjelovali u incidentu 23. svibnja, kao što su obavještajni službenici i zrakoplovna tijela; u tom kontekstu podsjeća da je potrebno u potpunosti iskoristiti mogućnosti za uvođenje mjera ograničavanja u okviru globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava (europski Zakon Magnicki);

15.  poziva Komisiju i države članice da dosljedno uskraćuju svaku vrstu financijske potpore bjelaruskom režimu te da stoga odbiju sve nove kreditne linije bjelaruskim bankama i obustave sva ulaganja u infrastrukturne projekte ili gospodarska poduzeća u Bjelarusu; poziva Komisiju da donese mjere kojima bi se europske financijske institucije spriječilo da kupuju obveznice ili bilo koji drugi financijski instrument koji izdaju bjelaruska vlada i povezane javne institucije; pozdravlja činjenicu da su Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj obustavile financiranje projekata u bjelaruskom javnom sektoru i poziva na istragu o tome kako se neiskorištena sredstva mogu preusmjeriti na civilno društvo i privatni sektor koji nije povezan s režimom; poziva Međunarodni monetarni fond i države članice EU-a da ni pod kojim okolnostima ne pružaju izravnu proračunsku potporu režimu te da se suzdrže od korištenja posebnog postupka vučenja najavljenog za 2021.;

16.  podsjeća sva poduzeća EU-a koja posluju u Bjelarusu na svoj prijašnji poziv da postupaju s posebnom pažnjom i da se drže svoje odgovornosti u vezi s poštovanjem ljudskih prava, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; osim toga, traži od njih da se suzdrže od bilo kakvih novih ulaganja te da javno prosvjeduju protiv trenutačne represije bjelaruskih vlasti u zemlji;

17.  poziva Vijeće da brzo usvoji i provede ekonomske sankcije koje moraju biti snažne i što neposrednije utjecati na bjelaruski režim, njegove pristaše i gospodarske aktere koji podupiru režim; poziva na to da te ekonomske sankcije budu usmjerene na javna i privatna poduzeća koja su pod kontrolom režima, koja su usko povezana s poslovnim interesima režima ili koja su poznata po otpuštanju svojih zaposlenika zbog sudjelovanja u štrajkovima ili prosvjedima; poziva na to da sektorske sankcije budu posebno usmjerene na industriju sirove nafte i naftnih proizvoda, potašu, čelik i drvoprerađivačku industriju; nadalje, poziva na prekid suradnje i financiranja bjelaruskih banaka u državnom vlasništvu te na ograničavanje kreditnih linija međunarodnih banaka za banke kćeri u Bjelarusu, kao i na to da se razmotri privremena suspenzija Bjelarusa u sustavu SWIFT; traži od trgovačkih društava registriranih u EU-u, posebno od društva Siemens AG, da prestanu surađivati s bjelaruskim vlastima dijeljenjem tehnologije i znanja; poziva države članice i institucije EU-a da ulože više truda u borbu protiv opsežnog krijumčarenja cigareta iz Bjelarusa u EU, čime se osiguravaju sredstva za Lukašenkin režim; potiče usklađeno solidarno djelovanje EU-a kako bi se ublažile gospodarske teškoće država članica koje su najviše pogođene ekonomskim sankcijama usmjerenima na Bjelarus;

18.  pozdravlja odluku Europske radiodifuzijske unije (EBU) da suspendira članstvo bjelaruske radiotelevizijske kuće BTRC u EBU-u; poziva na suspenziju Bjelarusa u međunarodnim sportskim tijelima i na međunarodnim sportskim događajima, uključujući europska i svjetska prvenstva te Olimpijske igre u Tokiju; apelira na Uniju europskih nogometnih saveza (UEFA) da bjelaruskoj državnoj televiziji TVR oduzme prava emitiranja nogometnog turnira EURO 2020. te da ih besplatno dodijeli neovisnoj televiziji Belsat;

19.  poziva države članice da poboljšaju suradnju u obavještajnim pitanjima u vezi s krizom u Bjelarusu i da protjeraju poznate i potencijalne bjelaruske obavještajne službenike aktivne diljem Unije; potiče svojeg predsjednika da osoblju veleposlanstva Bjelarusa u Bruxellesu ograniči pristup Europskom parlamentu, uključujući fizički i daljinski pristup sastancima u organizaciji Europskog parlamenta, te da preispita komunikaciju Parlamenta s veleposlanstvom Bjelarusa;

20.  duboko je zabrinut zbog povezanosti Rusije s Lukašenkinim režimom, koja uključuje financijsku potporu i blisku suradnju između obavještajnih službi;

21.  ističe potrebu za međunarodnim angažmanom, uključujući rasprave u UN-u i NATO-u; poziva EU da pažljivo uskladi svoje mjere sa Sjedinjenim Američkim Državama, partnerima iz skupine G7 i drugim zemljama istomišljenicama te da traži da se partneri EU-a, a posebno europski susjedi poput Ukrajine, u većoj mjeri usklade kako bi se postigao najveći mogući učinak sankcija; podsjeća na odluku ukrajinske vlade da se pridruži državama članicama EU-a u nametanju sankcija u vezi s prijevozom bjelaruskim zračnim prijevoznicima te poziva Komisiju i Vijeće da uvedu kaznene mjere protiv zračnog prijevoznika Belavije i njegovih putnika koji lete na Krim, pripojen Rusiji; pozdravlja predstojeće sastanke na vrhu između EU-a i SAD-a te SAD-a i Rusije te smatra da su to važne prilike za koordiniranje stajališta između EU-a i njegovih partnera;

22.  ističe da je korištenje mehanizama sankcija najbolji način na koji EU može pravilno postupati s državama koje ne poštuju zakone, no da bi osim sankcija za bjelaruska poduzeća u državnom vlasništvu EU trebao iskoristiti i postojeći unutarnji pritisak u Bjelarusu tako što će pružiti potporu bjelaruskom civilnom društvu;

23.  poziva Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da zajedno s međunarodnim partnerima iniciraju organizaciju međunarodne konferencije na visokoj razini pod nazivom „Budućnost demokratskog Bjelarusa” o rješavanju krize u Bjelarusu, istrazi i kaznenom progonu zločina bjelaruskih vlasti nad bjelaruskim narodom i demokratskoj preobrazbi Bjelarusa; smatra da će se takvom konferencijom, pod vodstvom EU-a i u prisustvu međunarodnih financijskih institucija, zemalja skupine G7, država članica i institucija EU-a, kao i drugih sudionika koji su voljni obvezati se na financiranje paketa u vrijednosti od više milijardi eura, podržati budući napori te zemlje u pogledu reformi i restrukturiranja gospodarstva te poslati snažna poruka potpore bjelaruskom narodu;

24.  podsjeća na svoju prijašnju inicijativu za misiju na visokoj razini u kojoj bi sudjelovali bivši visoki europski dužnosnici kako bi se istražili svi mogući načini za zaustavljanje nasilja i oslobađanje političkih zatvorenika, što bi moglo pomoći u stvaranju okružja pogodnog za uključiv interni politički dijalog u Bjelarusu;

25.  apelira na Komisiju, ESVD i države članice da povećaju izravnu potporu i suradnju s bjelaruskom oporbom, civilnim društvom, borcima za ljudska prava i neovisnim medijima u Bjelarusu i inozemstvu, među ostalim, izgradnjom kapaciteta i financijskom potporom, te da povećaju potporu Europskoj zakladi za demokraciju u njezinim aktivnostima na terenu; u tom pogledu poziva EU i druge međunarodne organizacije da pruže financijsku i tehničku pomoć svim neovisnim medijima i novinarima kako bi im se omogućilo da izvršavaju svoje dužnosti i informiraju društvo o aktualnim događajima u Bjelarusu; u tom kontekstu ponavlja svoj poziv na povećanje potpore za televizijski kanal Belsat;

26.  obvezuje se na pružanje pomoći za jačanje kapaciteta demokratskih snaga, jačanje uloge civilnog društva, podupiranje cjelovitog političkog dijaloga koji će dovesti do mirnog prijenosa vlasti u Bjelarusu, kao i na pružanje pomoći mladim političkim vođama i borcima za ljudska prava, preko mehanizama Parlamenta za potporu demokraciji;

27.  pozdravlja Komisijin nacrt sveobuhvatnog plana gospodarske potpore za budući demokratski Bjelarus u iznosu od 3 milijarde EUR; poziva Komisiju i Vijeće da nastave razvijati i promicati taj plan i da jasno poruče da će EU, nakon što u Bjelarusu dođe do demokratskih promjena, biti spreman pružiti konkretnu pomoć za pokretanje reformi i modernizacije u toj zemlji; napominje da EU treba predložiti sveobuhvatan skup mjera kako bi se demokratske snage Bjelarusa pripremile za provedbu tog paketa;

28.  poziva EU da zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama, partnerima iz skupine G7 i drugim zemljama istomišljenicama zamrzne suradnju s javnim sektorom Lukašenke i preusmjeri suradnju s bjelaruskim civilnim društvom i bjelaruskim privatnim poduzećima izvan dosega režima;

29.  odbacuje neprihvatljive prijetnje Aljaksandra Lukašenke da bjelaruske vlasti neće zaustaviti nezakonite migrante i trgovinu drogom te izražava zabrinutost zbog povećanja nezakonitih migracija iz Bjelarusa u EU i potencijalnog sudjelovanja bjelaruskih vlasti u tim zbivanjima; poziva države članice i institucije EU-a da prate razvoj događaja u tim područjima i poduzmu odgovarajuće mjere;

30.  osuđuje to što bjelarusko vodstvo zlorabi tijela kaznenog progona u političke svrhe; poziva Interpol da smjesta i temeljito preispita postojeće i buduće zahtjeve Bjelarusa i da poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo da Bjelarus zlorabi Interpol u političke svrhe;

31.  naglašava da je potrebna sveobuhvatna istraga zločina koje je Lukašenkin režim počinio protiv naroda Bjelarusa, koju bi trebalo zaključiti uspostavom međunarodnog suda za kazneni progon tih zločina; apelira na međunarodnu zajednicu da, u nedostatku spremnosti bjelaruskih vlasti da uspostave vladavinu prava i odgovornost, poduzme mjere za prikupljanje dokaza o zločinima te osigura istragu i kazneni progon odgovornih osoba u cijelom zapovjednom lancu; pozdravlja inicijative nekoliko država članica EU-a o primjeni načela univerzalne jurisdikcije te pripremi sudskih postupaka protiv onih koji su vršili represiju u Bjelarusu te potiče sve ostale države članice da slijede njihov primjer; poziva na aktivnu potporu svim međunarodnim inicijativama kojima se nastoji riješiti problem nekažnjavanja u Bjelarusu, kao što su Međunarodna platforma za borbu protiv nekažnjavanja i pravosudni centar u Vilniusu;

32.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika, Komisiju, Vijeće i države članice da nastave upozoravati o stanju u Bjelarusu u svim relevantnim europskim i međunarodnim organizacijama kao što su OESS, Vijeće Europe, Vijeće UN-a za ljudska prava i druga specijalizirana tijela UN-a kako bi se zajamčilo hitno međunarodno djelovanje u vezi sa stanjem u Bjelarusu i prevladalo opstruiranje tih mjera od strane Rusije i drugih zemalja;

33.  potiče države članice da dodatno olakšaju postupke za izdavanje viza i boravišnih dozvola osobama koje bježe iz Bjelarusa iz političkih razloga ili kojima je potrebno liječenje zbog nasilja koje su pretrpjele te da njima i njihovim obiteljima pruže potrebnu podršku i pomoć; poziva države članice da provedu preporuke izvjestitelja moskovskog mehanizma OESS-a u vezi s odobravanjem azila u slučajevima progona obuhvaćenih Ženevskom konvencijom o izbjeglicama i da dodatno olakšaju proceduru za izdavanje hitnih viza i pružanje privremenog utočišta u državama EU-a; poziva države članice i Komisiju da ponude stipendije bjelaruskim studentima i znanstvenicima koji su izbačeni sa sveučilišta i zatvoreni zbog prodemokratskih stavova; poziva države članice da pruže financijsku potporu institucijama u egzilu, kao što je Europsko sveučilište za humanističke znanosti u Vilniusu, koje razvijaju novi naraštaj bjelaruskih državljana koji se bore protiv korumpiranog i nezakonitog sustava u toj zemlji;

34.  poziva Komisiju, države članice i ESVD da surađuju s međunarodnim partnerima, kao što su moskovski mehanizam OESS-a i Vijeće UN-a za ljudska prava, kao i borcima za ljudska prava i civilnim društvom na terenu, kako bi se osiguralo praćenje i dokumentiranje kršenja ljudskih prava te izvješćivanje o njima, a time i utvrđivanje odgovornosti i pravda za žrtve; pozdravlja uspostavu Međunarodne platforme za odgovornost u pogledu Bjelarusa te poziva institucije i države članice EU-a da podupru njezin rad; obećava da će osigurati učinkovito funkcioniranje Platforme Europskog parlamenta za borbu protiv nekažnjavanja u Bjelarusu te koordinaciju pravovremene međunarodne reakcije na zbivanja u Bjelarusu;

35.  ponavlja da bi sve države članice trebale zauzeti jedinstveno stajalište kao odgovor na državni terorizam koji je organizirao režim Aljaksandra Lukašenke i koji podupire Kremlj; ističe da je važno da EU suzbija dezinformacije o stanju u Bjelarusu unutar EU-a, kao i druge oblike hibridnih prijetnji trećih strana u tom pogledu; izražava solidarnost s Latvijom nakon neopravdanog protjerivanja njezinih diplomata iz Bjelarusa; osuđuje činjenicu da je bjelaruski glavni državni odvjetnik pokrenuo kaznenu istragu protiv latvijskog ministra vanjskih poslova i protiv gradonačelnika glavnog grada Rige; osuđuje sve pokušaje bjelaruskih vlasti da izvrše pritisak na države članice EU-a, uključujući zahtjev bjelaruskih tužitelja za saslušanje bivšeg litavskog predsjednika Valdasa Adamkusa na temelju njegovih navodnih veza s pomoćnim policijskim bataljunom podređenim SS-u koji je provodio kaznene operacije u Bjelarusu tijekom Drugog svjetskog rata;

36.  izražava zabrinutost zbog komercijalnog rada nuklearne elektrane u Astravecu na udaljenosti od samo 45 km od Vilniusa i ističe rizik koji to nosi za zemlje EU-a; ističe važnost uklanjanja prijetnji nuklearnoj sigurnosti zbog nuklearne elektrane Astravec, žali zbog toga što Bjelarus ne rješava problem nuklearne sigurnosti Astraveca na potpuno transparentan način i što se nije obvezao na potpunu provedbu preporuka iz stručnog pregleda elektrane koji je izradila Skupina europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG) te poziva na uvođenje djelotvornih zaštitnih mehanizama protiv izravne ili neizravne prodaje bjelaruske električne energije koja se proizvodi u elektrani Astravec na tržištima EU-a;

37.  naglašava da je trenutačna situacija test vjerodostojnosti Europske unije i učinkovitosti njezine vanjske politike; podsjeća na to da stanje u Bjelarusu, susjednoj zemlji i članici Istočnog partnerstva, izravno utječe na EU i da bi EU trebao pokazati dostatnu odlučnost u pogledu pružanja konkretne i dugoročne potpore demokratskim snagama koje Bjelarusu nastoje donijeti slobodu i demokraciju; poziva EU da djeluje brzo i proaktivno, bez oklijevanja;

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva te vlastima Republike Bjelarus.

(1) SL L 197 I, 4.6.2021., str. 3.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o stanju u Afganistanu (2021/2712(RSP))

P9_TA(2021)0294 RC-B9-0324/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Afganistanu,

–  uzimajući u obzir sporazum „Zajednički put naprijed u vezi s migracijama između EU-a i Afganistana” od 2. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji za partnerstvo i razvoj između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Islamske Republike Afganistana, s druge strane, potpisan 18. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu Sjevernoatlantskog vijeća o mirovnim pregovorima u Afganistanu od 9. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir napomene predsjednika Bidena o daljnjim koracima u Afganistanu od 14. travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Okvir za samodostatnost putem uzajamne odgovornosti, dogovoren na Briselskoj konferenciji o Afganistanu održanoj 4. i 5. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu ministarsku donatorsku konferenciju (konferencija o Afganistanu) održanu 23. i 24. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Afganistanu koju su 4. svibnja 2021. dali potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te indijski ministar vanjskih poslova,

–  uzimajući u obzir priopćenje posebnih izaslanika i posebnih predstavnika Europske unije, Francuske, Italije, NATO-a, Norveške, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjene Kraljevine od 7. svibnja 2021. o mirovnom procesu u Afganistanu,

–  uzimajući u obzir istraživanje o opijumu u Afganistanu za 2020. koje su u travnju 2021. zajednički objavili afganistanski Nacionalni zavod za statistiku i informiranje i Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, smjernice o djeci u oružanim sukobima i smjernice o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Afganistanu,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava o Afganistanu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su u veljači 2020. SAD i talibani potpisali sporazum koji je otvorio put za prve izravne razgovore između talibana i predstavnika Islamske Republike Afganistana od 2001.;

B.  budući da je 14. travnja 2021. državni tajnik SAD-a Anthony Blinken najavio jednostrano povlačenje postrojbi SAD-a do 11. rujna 2021.; budući da saveznici NATO-a slijede načelo zajedničkog ulaska i izlaska te će se povući u isto vrijeme;

C.  budući da su afganistanski mirovni pregovori između afganistanske vlade i talibana započeli 2020. godine u Dohi; budući da se sporazum o prekidu vatre nije poštovao i da su mirovni pregovori trenutačno obustavljeni, pri čemu talibani čekaju povlačenje savezničkih snaga;

D.  budući da je od 2001. godine EU aktivno prisutan u Afganistanu kako bi podupirao društveni i gospodarski razvoj i koordinirao međunarodnu pomoć; budući da su mnoge države članice EU-a, partneri iz NATO-a i savezničke zemlje svojim vojnim i civilnim resursima doprinijeli stabilizaciji i razvoju Afganistana te su pretrpjeli teške žrtve i gubitke; budući da je stabilan i neovisan Afganistan koji je samoodrživ i spreman uskratiti utočište terorističkim skupinama još uvijek ključan sigurnosni interes EU-a, NATO-a i njihovih država članica;

E.  budući da je od ključne važnosti očuvati napredak postignut u Afganistanu tijekom posljednja dva desetljeća, osobito kad je riječ o ljudskim pravima i temeljnim slobodama;

F.  budući da zastupljenost žena i njihovih prava u afganistanskim mirovnim pregovorima nije adekvatna te je u tom pogledu potreban odlučniji pristup pregovaračkih strana;

G.  budući da će neuspjeh afganistanskih mirovnih pregovora i pokušaji pronalaska vojnog rješenja sukoba najviše utjecati na žene, djecu i etničke manjine; budući da su Afganistanke već počele ograničavati svoje kretanje kako bi se manje izlagale riziku te da prijetnja nasilja djeci ugrožava pristup obrazovanju i igri;

H.  budući da se sigurnosna situacija u Afganistanu postupno pogoršava, a broj napada na afganistanske snage raste, kao i broj ciljanih ubojstava afganistanskih aktivista, medijskih djelatnika, edukatora, liječnika, sudaca i državnih službenika; budući da se broj talibanskih napada znatno povećao od početka mirovnih pregovora u Afganistanu, i to u cilju preuzimanja kontrole nad teritorijem kojim upravlja vlada; budući da je Afganistan prema svjetskom indeksu terorizma za 2020. rangiran kao zemlja najteže pogođena terorizmom; budući da ta zemlja ima 36 milijuna stanovnika te da četiri milijuna njih čine raseljene osobe; budući da je zbog nasilja interno raseljeno tri milijuna ljudi, dok je jedan milijun raseljen zbog prirodnih katastrofa; budući da je 2,5 milijuna Afganistanaca već pobjeglo iz zemlje u potrazi za sigurnošću, pri čemu je većina njih našla utočište u Iranu i Pakistanu;

I.  budući da je Afganistan najveći primatelj razvojne pomoći EU-a na svijetu; budući da je posljednjih 20 godina doprinos EU-a Afganistanu doveo do znatnog povećanja očekivanog životnog vijeka, pismenosti, smanjenja smrtnosti rodilja i djece te povećanja prava žena; budući da je EU između 2002. i 2020. izdvojio više od četiri milijarde EUR te se za razdoblje od 2021. do 2025. već obvezao izdvojiti 1,2 milijarde EUR u dugoročnoj i hitnoj pomoći; budući da je to obećanje popraćeno komunikacijom EU-a i zemalja koje zajedno izdvajaju otprilike 80 % ukupne razvojne pomoći Afganistanu, u kojoj su istaknuti ključni kriteriji koje ta zemlja mora ispuniti kako bi nastavila primati pomoć, među kojima je i kontinuirana predanost demokraciji, vladavini prava i ljudskim pravima;

J.  budući da se uočava raširen nedostatak odgovornosti za napade i ubojstva u Afganistanu; budući da su članovi Vijeća sigurnosti UN-a 12. ožujka 2021. osudili alarmantan broj napada namjerno usmjerenih na civile u Afganistanu;

K.  budući da se nedavni porast nasilja dogodio u kontekstu dugotrajnih i raširenih kršenja ljudskih prava u zemlji, a koja su počinili teroristi, oružane skupine i sigurnosne snage, uključujući izvansudska pogubljenja, mučenje i seksualno nasilje; budući da se procjenjuje da je u 20-godišnjem ratu poginulo oko 150 000 ljudi, uključujući 35 000 civila;

L.  budući da je od 2001. u Afganistanu ostvaren vidljiv napredak u području prava žena i djevojčica, uključujući pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i sudjelovanju u građanskom i političkom životu; budući da su ta poboljšanja vjerojatno najveće postignuće koje je zemlja ostvarila u svom nedavnom razvoju; budući da je taj djelomičan napredak sada ugrožen i da ga je potrebno hitno očuvati i ojačati;

M.  budući da se unatoč tim poboljšanjima žene i djevojčice i dalje svakodnevno suočavaju sa strašnim prijetnjama, među kojima su prepreke pristupu osnovnim uslugama i napadi, uključujući obiteljsko, seksualno i rodno uvjetovano nasilje; budući da je prema indeksu žena, mira i sigurnosti za 2019. i 2020. Afganistan rangiran kao druga najgora zemlja za žene; budući da je u bombaškom napadu na žensku školu Sajed al-Šuhada u Kabulu 8. svibnja 2021. poginulo najmanje 85 i ranjeno 147 osoba, mahom učenica; budući da su 2. ožujka 2021. u Džalalabadu ubijene tri novinarke;

N.  budući da je zbog pandemije bolesti COVID-19 došlo do drastičnog povećanja stope siromaštva u Afganistanu; budući da su mjere povezane s bolešću COVID-19 i pogoršanje sigurnosnog stanja doveli do ograničavanja pristupa humanitarnoj pomoći za stanovnike Afganistana;

O.  budući da se 2021. godine u Afganistanu očekuje suša, zbog čega će se povećati sadašnja brojka od 5,5 milijuna osoba suočenih s hitnom razinom nesigurnosti opskrbe hranom, pri čemu se očekuje da će se dodatnih 17,6 milijuna osoba suočiti s akutnom nesigurnošću opskrbe hranom;

P.  budući da je ekonomski trošak terorizma u Afganistanu 2018. godine iznosio gotovo 20 % njegova BDP-a te da terorizam afganistanskoj djeci uskraćuje budućnost, mogućnost obrazovanja, izglede za stabilno zaposlenje i usluge kao što je zdravstvena skrb koju pruža država;

Q.  budući da su afganistanski poduzetnici izloženi iznudama kojima talibani prisiljavaju poljoprivrednike na uzgoj opijuma i nezakonito rudarenje;

1.  smatra da se Afganistan nalazi u kritičnoj situaciji, s obzirom na nestabilnosti u zemlji, pogoršanje sigurnosne situacije, zastoj u mirovnim pregovorima između sukobljenih strana unutar Afganistana i odluku o povlačenju postrojbi SAD-a i NATO-a do 11. rujna 2021., što može dovesti do novih nesigurnosti, manje stabilnosti, opasnosti od intenziviranja unutarnjih sukoba i vakuuma koji će u najgorem slučaju popuniti talibani; izražava zabrinutost zbog toga što je to vrlo zabrinjavajuća perspektiva za zemlju i održivost društveno-političkih postignuća i napretka ostvarenih u posljednjih 20 godina;

2.  izražava duboku zabrinutost i strogo osuđuje alarmantan porast nasilja u Afganistanu, uključujući ciljana ubojstva djece, stručnjakinja, novinara i medijskih djelatnika, edukatora, boraca za ljudska prava, pripadnika civilnog društva, aktivista, liječnika, državnih službenika i članova sudstva; apelira na sve strane da se smjesta dogovore oko trajnog i sveobuhvatnog prekida vatre;

3.  izražava zabrinutost zbog krhkosti i nestabilnosti afganistanske vlade i zbog toga što ona nije uspostavila kontrolu u većini zemlje, što dodatno pogoršava učinak sukoba na civilno stanovništvo; poziva talibane da odmah prestanu s napadima na civile i nacionalne snage te da u potpunosti poštuju međunarodno humanitarno pravo; izražava najdublju sućut i potporu žrtvama terorističkih napada i njihovim obiteljima;

4.  naglašava da je nužno izbjeći scenarij „propale države” i potvrđuje svoju predanost mirovnom procesu i obnovi nakon sukoba koji će Afganistan predvoditi i za koji će on biti odgovoran, kao jedinom vjerodostojnom putu prema uključivom i dugotrajnom miru, sigurnosti i razvoju; ističe da je to važnije nego ikad jer se brzo približava datum povlačenja postrojbi SAD-a i NATO-a; poziva Vijeće, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da što prije pripreme i predstave Parlamentu sveobuhvatnu strategiju za buduću suradnju s Afganistanom nakon povlačenja savezničkih postrojbi NATO-a te apelira na EU i njegove države članice, NATO i SAD da nastave raditi na ostvarenju tog cilja;

5.  podržava, u tom pogledu, da se smjesta nastave mirovni pregovori u Dohi kako bi se postiglo političko rješenje sukoba i na nacionalnoj razini dogovorio trajni prekid vatre; ističe da jedino političko rješenje nudi nadu za trajni mir te preporučuje uključenim stranama da potraže pomoć posrednika koji je treća strana, primjerice Ujedinjeni narodi, kako bi se lakše složile oko političkog plana za prosperitetan Afganistan; potiče ESVD i Komisiju da preuzmu snažniju ulogu u poticanju obiju strana da sjednu za pregovarački stol te da ponude usluge posredovanja ili medijacije, bude li to želja Afganistanaca;

6.  ponovo potvrđuje da se dogovoreno političko rješenje koje vodi do mira mora temeljiti na gospodarskim, socijalnim i političkim postignućima ostvarenim u zadnjih 20 godina; ističe da će dugoročni razvoj Afganistana ovisiti o odgovornosti, dobrom upravljanju, održivom jamčenju ljudske sigurnosti, uključujući smanjenje siromaštva i stvaranje prilika za zapošljavanje, pristup socijalnim i zdravstvenim uslugama, obrazovanje i zaštitu temeljnih sloboda i ljudskih prava;

7.  apelira na afganistansku vladu da aktivno uključi afganistanski parlament u sve relevantne procese, da okonča sve mjere kojima se sprečava učinkovita suradnja između vlade i parlamenta te da poboljša prava parlamentarnog nadzora jer bi afganistanski parlament trebao predstavljati raznoliko afganistansko stanovništvo; naglašava potrebu za održavanjem slobodnih i poštenih izbora sukladno međunarodnim standardima, za potporom misija za promatranje izbora u zemlji i poboljšanjem transparentnosti u državnim rashodima kako bi afganistanska vlada bila pred svojim građanima potpuno odgovorna;

8.  podsjeća da bi, kako bi nastavila nadogradnju postignuća ostvarenih u zadnjih 20 godina, afganistanska država trebala biti istinski predana borbi protiv terorizma i naoružanih skupina te proizvodnje i trgovine drogom, rješavanju temeljnih uzroka nezakonitih migracija i njihovom upravljanju i sprečavanju; smanjenju regionalne nestabilnosti; težnji za iskorjenjivanjem siromaštva; sprečavanju radikalizacije koja dovodi do nasilnog ekstremizma; borbi protiv nekažnjavanja kršenja ljudskih prava i međunarodnoga humanitarnog prava;

9.  žali zbog toga što prije potpisivanja Zajedničke izjave o suradnji u području migracija Komisija nije izjavu predstavila Parlamentu, i Parlament nije imao priliku izjasniti se o njoj; poziva Komisiju da provede ocjenu učinka Zajedničke izjave o suradnji u području migracija na ljudska prava;

10.  izražava zabrinutost zbog prijetnje koju terorizam predstavlja za Afganistan i regiju, posebno zbog stalne prisutnosti Islamske države Iraka i Levanta (ISIL-Daeš) i njihovih podružnica, posebno ISIL-a-Khoraana i Al-Qaide; podsjeća da teroristička djela u Afganistanu provodi više aktera, uključujući talibane, Al-Qaidu i takozvanu Islamsku državu; ističe stvaran rizik od veće nestabilnosti i nasilja zbog povlačenja postrojbi SAD-a i NATO-a; stoga ponavlja da je izuzetno važno da EU bude koordiniran s dionicima, uključujući afganistansku vladu i sigurnosne snage, SAD, NATO i UN, kako bi se osigurala neometana tranzicija;

11.  osuđuje sve terorističke aktivnosti i sve terorističke napade u Afganistanu; naglašava važnost učinkovite borbe protiv financiranja terorizma i razbijanja financijskih mreža za potporu terorizmu; izražava duboku zabrinutost zbog zaključaka iz izvješća tima UN-a za praćenje u kojemu se navodi da se odnos između talibana i Al-Qaide produbio te se upozorava da bi se talibani protivili mirovnim pregovorima te bi se odlučili za vojno preuzimanje vlasti; nadalje, prima na znanje izvješća o tome da se talibani 2021. godine aktivno pripremaju za vojne operacije;

12.  podsjeća da održivi razvoj nije moguć bez sigurnosti i obrnuto; u tom pogledu napominje da se međunarodnom potporom Afganistanu nakon povlačenja postrojbi mora zauzeti sveobuhvatan pristup kako bi se nastavila pružati financijska i tehnička potpora sigurnosti, uključujući afganistanske nacionalne obrambene i sigurnosne snage, te političkim, gospodarskim i razvojnim reformama, s posebnim naglaskom na jačanju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, posebno za žene, mlade i manjine;

13.  prima na znanje rad lokalnih i međunarodnih nevladinih organizacija koje usprkos sigurnosnim rizicima pružaju usluge i pomoć afganistanskom stanovništvu; i dalje je zabrinut zbog opasnog okruženja u kojem djeluju organizacije civilnog društva, uključujući novinare i borce za ljudska prava; potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisiju i države članice da nastave pružati znatnu potporu civilnom društvu i da nastave dijalog s afganistanskom vladom kako bi se hitno uklonile prepreke aktivnostima nevladinih organizacija; potiče afganistanske vlasti, talibane i sve druge relevantne aktere da zajamče sigurnost lokalnih i međunarodnih organizacija civilnog društva, nevladinih organizacija i humanitarnih organizacija;

14.  poziva na to da se pod pokroviteljstvom UN-a provede vjerodostojna i transparentna istraga napada na školu za djevojke u kojemu je ubijeno 85 osoba, većinom djevojčica i djevojaka u dobi od 11 do 17 godina i napada od 12. svibnja 2020. na rodilište bolnice Dasht-e Barchi u Kabulu, koju podupiru Liječnici bez granica;; poziva ESVD, Komisiju i države članice da razmotre mogućnost pozivanja Vijeća UN-a za ljudska prava da uspostavi istražno povjerenstvo za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Afganistanu;

15.  naglašava da nekažnjavanje i korupcija i dalje predstavljaju ozbiljne prepreke poboljšanju koordinacije sigurnosti, pružanju javnih usluga i gospodarskoj reformi; pozdravlja osnivanje Komisije za borbu protiv korupcije u Afganistanu u studenome 2020. radi provedbe nedavno donesene strategije za borbu protiv korupcije te potiče ESVD i Komisiju da zadrže visoku razinu potpore EU-a za borbu protiv korupcije u toj zemlji;

16.  naglašava da je potpora EU-a i dalje uvjetovana očuvanjem i nadogradnjom postignuća zadnjih 20 godina, učinkovitim poboljšanjem uključivog i odgovornog upravljanja, jačanjem institucija, demokratskog pluralizma, vladavine prava, borbom protiv korupcije, jačanjem neovisnih medija, ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve Afganistance, a posebno za žene, djecu i sve ugrožene pripadnike manjina i skupina; podsjeća da bi pravo djevojčica na obrazovanje, što je veliko postignuće ostvareno u posljednjih 20 godina, trebalo biti neosporno; ističe potrebu za jasnim mjerilima i nadzornim mehanizmima kako bi se pratili ostvareni napredak te učinkovito i transparentno korištenje europskih sredstava;

17.  naglašava nužnu potrebu za očuvanjem napretka koji je u posljednjih 20 godina ostvaren u području prava žena u Afganistanu; podsjeća na sudjelovanje žena u mirovnim pregovorima na strani afganistanske vlade i ustraje u tome da u mirovnom procesu ne smije biti kompromisa o pravima žena; naglašava da se u pregovorima također mora razmotriti napredak u pogledu prava žena u područjima zemlje koja nisu pod kontrolom vlade; potiče veću zastupljenost i potpuno savjetovanje sa ženskim organizacijama tijekom pregovora; naglašava da je potpuno sudjelovanje žena u fazi nakon obnove te u političkom i građanskom životu u Afganistanu temeljni preduvjet za uspostavu održivog mira, sigurnosti i razvoja; poziva ESVD, Komisiju i države članice da nastave podupirati osnaživanje žena kao ključni uvjet za kontinuiranu financijsku potporu toj zemlji;

18.  duboko žali zbog toga što se žene i djevojčice i dalje suočavaju sa znatnim izazovima kao što su obiteljsko, seksualno i rodno uvjetovano nasilje, prisilni brak i ograničen pristup zdravstvenoj skrbi; ustraje u tome da napredak u tim područjima i dalje mora biti jedan od glavnih prioriteta EU-a; pozdravlja projekte koje financira EU i kojima se podupire osnaživanje žena i njihovo sudjelovanje u donošenju odluka;

19.  ponovno ističe potrebu za kontinuiranom potporom EU-a Afganistanu u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19 kako bi se osigurala cjepiva za Afganistance te kako bi se pomoglo u organizaciji cijepljenja;

20.  ističe važnost suočavanja s hitnim prijetnjama sigurnosti opskrbe hranom koje su posljedica klimatskih promjena, suša i pandemije bolesti COVID-19; poziva EU da ispuni obveze koje je preuzeo na donatorskoj konferenciji za Afganistan 2020. godine i potiče ESVD i Glavnu upravu Komisije za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći da preuzmu vodeću ulogu i pokriju manjak u financiranju kako bi se pomoć u hrani pravodobno mobilizirala i koordinirala i kako bi se riješio problem rastuće nesigurnosti opskrbe hranom; apelira na sve donatore da održe ili povećaju svoju humanitarnu pomoć, posebno potporu afganistanskom zdravstvenom sustavu i promicanju pristupa afganistanskih žena i djevojčica zdravstvenoj skrbi;

21.  podsjeća na to da se utjecaj uzgoja opijumskog maka širi izvan granica Afganistana, što utječe na susjedne zemlje i Europu, koja je glavno odredište heroina proizvedenog u Afganistanu; naglašava potrebu da afganistanska vlada pojača napore kako bi se suzbila ta prijetnja, ponavlja da je potreban dugoročniji poljoprivredni razvoj i pomoć kako bi se otvorila pouzdana radna mjesta i stvorili alternativni način zarade koji nisu uzgoj opijuma; napominje da je to nužan korak za rješavanje problema nezakonite trgovine drogom, pranja novca i financiranja terorizma;

22.  ukazuje na mogućnost za gospodarski rast koji bi Afganistan mogao postići razvijanjem svojih prirodnih resursa na održiv način; naglašava da bi europska pomoć za razvoj infrastrukture mogla koristiti afganistanskom stanovništvu pružanjem radnih mjesta i resursa za ključne javne usluge i osiguranjem zaštite okoliša;

23.  naglašava potrebu za korištenjem europskih fondova za ulaganje u poboljšanje regionalne povezivosti kako bi se olakšali trgovina i provoz, čime bi se Afganistanu pružila sredstva za gospodarski rast;

24.  podsjeća da je Afganistan zemlja bez izlaza na more koja se nalazi na spoju između Azije i Bliskog istoka te prepoznaje da su potpora susjednih zemalja središnje Azije i regionalnih sila, osobito Kine, Irana, Indije, Rusije i Pakistana te pozitivna suradnja s njima, ključni za stabilizaciju, razvoj i gospodarsku održivost Afganistana; poziva ESVD i države članice da pojačaju dijalog sa susjednim zemljama Afganistana; ističe ključnu ulogu tih zemalja u stabilizaciji Afganistana i u tome da ne dopuste da u njemu nakon odlaska stranih postrojbi nastane kaos; naglašava potrebu za boljom koordinacijom EU-a i SAD-a u pogledu Afganistana kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri očuvala njihova važna uloga u Afganistanu;

25.  podsjeća da su vlade zemalja koje povlače svoje postrojbe iz Afganistana odgovorne za zaštitu i, ako je potrebno, izdavanje viza i repatrijaciju lokalnog osoblja, posebno prevoditelja, koji ih podupiru u njihovim nastojanjima i čiji bi životi sada mogli biti u ozbiljnoj opasnosti; apelira na to da tome prethodi temeljita provjera svakog pojedinca pri kojoj se u obzir uzimaju svi aspekti prihvatljivosti i sigurnosti;

26.  poziva ESVD, Komisiju i države članice da zajamče sigurnost europskih snaga i osoblja u Afganistanu, kao i lokalnog osoblja koje radi i koje je radilo za predstavništva država članica ili delegaciju EU-a u toj zemlji; traži od ESVD-a i Komisije da doprinesu financiranju poboljšane sigurnosne zone kako bi se zajamčila diplomatska prisutnost nakon povlačenja postrojbi;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom izaslaniku EU-a za Afganistan, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Islamske Republike Afganistana.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o europskoj građanskoj inicijativi „Okončajmo upotrebu kaveza” (2021/2633(RSP))

P9_TA(2021)0295 B9-0296/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir europsku građansku inicijativu (EGI) „Okončajmo upotrebu kaveza” (ECI(2018)000004) koja je dobila 1,4 milijuna valjanih potpisa iz svih država članica tadašnjih EU-28 i prva je valjana europska građanska inicijativa na temu životinja iz uzgoja,

–  uzimajući u obzir javno saslušanje o europskoj građanskoj inicijativi „Okončajmo upotrebu kaveza” od 15. travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Posebno izvješće Eurobarometra br. 442 pod nazivom „Stavovi Europljana prema dobrobiti životinja” u kojem je zaključeno da 82 % građana EU-a smatra da bi dobrobit životinja iz uzgoja trebala biti bolje zaštićena nego što je sada,

–  uzimajući u obzir članak 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/74/EZ od 19. srpnja 1999. o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2008/119/EZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta zaštite teladi(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2008/120/EZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta za zaštitu svinja(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija o zajedničkoj poljoprivrednoj politici usvojeno 5. prosinca 2018. (CDR 3637/2018),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija o agroekologiji usvojeno 5. veljače 2021. (CDR 3137/2020),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 21. studenoga 2019. naslovljeno „Zdravlje i dobrobit kunića uzgojenih u različitim sustavima proizvodnje”,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2017. o minimalnim uvjetima za zaštitu kunića iz uzgoja(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. listopada 2018. o dobrobiti životinja, upotrebi antimikrobnih sredstava i utjecaju industrijskog uzgoja tovnih pilića na okoliš(6),

–  uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 31. ožujka 2021. naslovljen „Ocjena strategije Europske unije za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012. – 2015.” (SWD(2021)0077),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 31/2018 o dobrobiti životinja u EU-u,

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja iz studenoga 2020 naslovljenu „End the Cage Age: Looking for Alternatives” (engl. Okončajmo upotrebu kaveza: traženje alternativnih rješenja),

–  uzimajući u obzir članak 222. stavak 8. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

A.  budući da se na temelju UFEU-a utvrđuje status građana Unije i dodatno poboljšava demokratsko funkcioniranje Unije tako što se, među ostalim, svakom građaninu jamči pravo na sudjelovanje u demokratskom životu Unije putem EGI-ja;

B.  budući da treba priznati važnost europske građanske inicijative u oblikovanju inicijativa i razvoja politika EU-a, kao i nedostatak djelovanja u praćenju prethodnih uspješnih europskih građanskih inicijativa;

C.  budući da se u članku 13. UFEU-a jasno priznaje da su životinje čuvstvena bića; budući da se nadalje navodi da Unija i njezine države članice pri oblikovanju i provedbi poljoprivrednih politika Unije moraju posvetiti punu pozornost zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja;

D.  budući da bi trebalo priznati visoke standarde dobrobiti životinja koji već postoje u EU-u, a koji su među najvišima u svijetu;

E.  budući da se u strategiji „od polja do stola” prepoznaje hitna potreba za poboljšanjem dobrobiti životinja i proširenjem njezina područja primjene naglašavanjem koristi koje donosi za životinje i kvalitetu hrane, smanjenjem potrebe za lijekovima i očuvanjem biološke raznolikost te postupanjem u skladu s najnovijim znanstvenim savjetima;

F.  budući da je u studiji Službe Europskog parlamenta za istraživanja koju je naručio Odbor za predstavke naslovljenoj „Okončajmo upotrebu kaveza: traženje alternativnih rješenja” utvrđeno da se u Europi mogu uspostaviti sustavi smještaja bez kaveza uz preporuke kratkoročnih financijskih mjera i mjera politika te dugoročnog zakonodavstva; budući da se u toj studiji potvrđuje da „EU može osigurati da se proizvodi životinjskog podrijetla koji nisu u skladu sa standardima EU-a ne mogu uvoziti u EU”;

G.  budući da se predložena europska građanska inicijativa odnosi na „stotine milijuna domaćih životinja u EU-u [...] koje većinu života provode zatvorene u kaveze”;

H.  budući da su kunići najčešće smješteni u kavezima, pri čemu je otprilike 85 % u golim kavezima i 9 % u obogaćenim kavezima, dok je oko 50 % kokoši nesilica u EU-u 2019. bilo smješteno u obogaćenim kavezima, pri čemu su postotci znatno viši u većini istočnih, središnjih i južnih država članica EU-a; budući da se u sektoru svinjogojstva velika većina krmača stavlja u kaveze tijekom određenih faza njihova reproduktivnog ciklusa;

I.  budući da je cilj predložene europske građanske inicijative poboljšanje dobrobiti životinja;

J.  budući da je do držanja životinja u kavezima kao sustava stočarske proizvodnje došlo zbog nekoliko čimbenika, a to su: potreba za utvrđivanjem najboljih životinja za genetsku selekciju, poboljšanje higijenskih uvjeta i bolje upravljanje koje je omogućilo automatizaciju, a time i učinkovitiju upotrebu sve rjeđe radne snage kako bi se nadoknadilo povećanje cijene zemljišta ili troškova postrojenja;

K.  budući da treba uzeti u obzir složenost zdravlja i dobrobiti životinja; budući da treba uzeti u obzir značajke različitih životinja u osmišljavanju sustava smještaja koji će odgovarati njihovim potrebama;

L.  budući da se svake godine više od 300 milijuna životinja iz uzgoja nalazi u kavezima tijekom cijelog ili dijela života, a diljem EU-a postoji ozbiljna zabrinutost u pogledu dobrobiti životinja koje se uzgajaju u kavezima s obzirom na to da se životinje ne mogu uspraviti, rastegnuti se niti okretati te da se životinje koje se drže u kavezima ne mogu prirodno ponašati;

M.  budući da su poljoprivrednici proveli velika ulaganja u poboljšanje dobrobiti životinja koja još nisu u potpunosti otplaćena; budući da su te sustave zajedno razvili poljoprivrednici, veterinari, znanstvenici i nevladine organizacije kako bi se osiguralo da su uzeti u obzir uvjeti za dobrobit svake vrste;

N.  budući da treba prepoznati tržišno orijentirana nastojanja poljoprivrednika, kao i potrebu za ostvarivanjem dobiti na tržištu kako bi nastavili ulagati u održivost;

O.  budući da treba prepoznati rizik premještanja proizvodnje životinja, a time i premještanja temeljnih pitanja zdravlja i dobrobiti životinja, u treće zemlje;

P.  budući da će prijelaz na takve sustave smještaja bez kaveza zahtijevati dodatna ulaganja i dovesti do povećanja troškova proizvodnje, posebice na početku tog prijelaza zbog troškova ulaganja koje će morati snositi poljoprivrednici; budući da se uvijek mora voditi računa o sanitarnim pitanjima u pogledu uzgoja na farmama;

Q.  budući da su kumulativni rashodi zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) za razdoblje 2014. – 2020. koje su države članice prijavile krajem 2019. za mjeru za dobrobit životinja činili samo 1,15 % sredstava dodijeljenih u okviru ZPP-a(7);

R.  budući da bi se svakom promjenom sustava smještaja trebala postići ravnoteža između nekoliko aspekata održivosti, tj. dobrobiti životinja, zdravlja životinja, zaštite okoliša i konkurentnosti poljoprivrednika;

S.  budući da sustavi smještaja bez kaveza trebaju osigurati odgovarajuće mikroklimatske uvjete i moraju biti prilagođeni svakoj zemljopisnoj regiji u EU-u i svim klimatskim uvjetima, uključujući ekstremne vremenske uvjete;

T.  budući da je nekoliko država članica već nadišlo minimalne standarde EU-a i zabranilo upotrebu obogaćenih kaveza za kokoši nesilice, golih i obogaćenih kaveza za kuniće ili krmače te kaveze za prasenje uz postupno ukidanje zakonodavstva u drugim državama članicama koje stupa na snagu najkasnije 2030.;

U.  budući da se prije uvođenja bilo kakvih promjena sustava smještaja moraju procijeniti troškovi potrebne preobrazbe, kako kratkoročni tako i dugoročni; budući da se u procjeni učinka moraju uzeti u obzir potrebe sektorâ prema životinjskim vrstama, uključujući gospodarska i sanitarna pitanja;

V.  budući da će promjena u sustavima smještaja povećati rizik od širenja prenosivih bolesti među životinjama i razvoja društvenog stresa kod životinja zbog vladajućeg položaja i konkurencije, što utječe na njihovo zdravlje i može povećati potrebu za lijekovima;

W.  budući da je, kako bi se omogućio takav značajan prijelaz, potrebno osigurati odgovarajuću financijsku potporu ulaganjima i naknadu za prijeboj većih troškova proizvodnje poljoprivrednika i za njihove gubitke prihoda;

X.  budući da je dobrobit životinja uključena kao poseban cilj u zajedničku poljoprivrednu politiku i da države članice stoga mogu staviti na raspolaganje ta sredstva za prelazak na smještaj bez kaveza, primjerice putem Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj;

Y.  budući da treba prepoznati da u određenim slučajevima neki oblici kaveza za smještaj donose više dobrobiti za određenu životinju nego štetnih posljedica; budući da u svakom slučaju kavezi moraju biti razmjerni veličini smještene životinje i svrsi koja se nastoji postići;

Z.  budući da je u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda o dobrobiti životinja u EU-u navedeno da su države članice samo u ograničenoj mjeri iskoristile sredstva iz fondova zajedničke poljoprivredne politike za postizanje ciljeva povezanih s dobrobiti životinja;

AA.  budući da su pravila o dobrobiti životinja i poboljšanja u pogledu veličine kaveza uvrštena u nekoliko programa ruralnog razvoja tijekom godina; budući da je cilj te mjere automatski bio uključen u brojne programe posredstvom mjera kojima se povećava veličina kaveza ili sanduka;

AB.  budući da treba uzeti u obzir razinu provedbe pravila o dobrobiti životinja u državama članicama EU-a te usvojiti poseban pristup za svaku vrstu ako se planiraju bilo kakve izmjene u pogledu zakonskih obveza za smještaj životinja;

AC.  budući da Europska unija uvozi proizvode koji se proizvode od životinja čiji se uvjeti uzgoja općenito ne mogu provjeriti;

AD.  budući da postoje alternativni sustavi koji su komercijalno isplativi i već se upotrebljavaju, npr. staje, sustavi slobodnog uzgoja i organski sustavi za kokoši, podni obori i vanjski sustavi slobodnog uzgoja ili organski sustavi za kuniće, unutarnji i vanjski sustavi za slobodno dojenje i grupni smještaj za krmače, stajski i avijarni sustavi za prepelice i sustavi smještaja skupina za telad;

1.  zahtijeva od Komisije da do 2022. dostavi informacije o svojoj tekućoj provjeri prikladnosti postojećeg zakonodavstva EU-a o dobrobiti životinja;

2.  poziva Komisiju da razvije sveobuhvatniju prehrambenu politiku kako bi se podržao prelazak na održiviji prehrambeni sustav uzimajući u obzir njegovu gospodarsku, socijalnu i okolišnu dimenziju uz odgovarajuću potporu poljoprivrednicima kako bi se spriječilo da se posebno mala i srednja poljoprivredna gospodarstva nastave povlačiti iz uzgoja životinja te kako bi se spriječila daljnja koncentracija;

3.  prepoznaje da se u nizu država članica uspješno provode alternative uzgoju u kavezima; smatra da bi trebalo razviti, poboljšati i poticati alternativne sustave;

4.  poziva Komisiju da nove inicijative za dobrobit životinja temelji isključivo na neovisnim znanstvenim istraživanjima, uzimajući u obzir i sve moguće negativne učinke, kao što su rizik od bolesti, loma prsne kosti ili kanibalizma u sektoru peradi;

5.  poziva Komisiju da osigura propisno prenošenje zahtjevâ europske građanske inicijative „Okončajmo upotrebu kaveza” u kontekstu trenutačne revizije Direktive 98/58/EZ i u skladu sa zelenim planom EU-a i strategijom „od polja do stola”;

6.  poziva Komisiju da ukloni birokratske prepreke i regulatorna ograničenja kako bi se stočarima omogućilo da provedu potrebne strukturne promjene u svojim postrojenjima kako bi integrirali nove odredbe o dobrobiti životinja;

7.  naglašava da tržište proizvoda životinjskog podrijetla iz sustava bez kaveza i organskih sustava, kao i tržište alternativa koje se temelje na biljkama, raste u EU-u;

8.  napominje da je EU prvi uveo određene zabrane kaveza za životinje iz uzgoja, konkretno djelomičnu zabranu kaveza za prijevoz teladi iz 2007., zabranu golih baterijskih kaveza za kokoši nesilice 2012., djelomičnu zabranu staja za krmače 2013. te potpunu zabranu kaveza u cjelokupnom ekološkom uzgoju diljem EU-a;

9.  podsjeća da su određene države članice EU-a već donijele nacionalno zakonodavstvo kojim se zabranjuju određeni oblici uzgoja u kavezima koji nadilaze minimalne standarde EU-a, čime se povećava hitnost za zakonodavstvom na razini EU-a kako bi se okončala praksa uzgoja u kavezima i osigurali jednaki uvjeti za poljoprivrednike diljem EU-a;

10.  poziva Komisiju da predloži zakonodavne instrumente o pravednoj i održivoj poljoprivredi, a osobito da predloži reviziju Direktive 98/58/EZ u cilju postupnog ukidanja uporabe kaveza u uzgoju životinja u EU-u, pri čemu procjenjuje moguće postupno ukidanje do 2027.;

11.  naglašava kako je potrebno da se to postupno ukidanje temelji na znanstveno utemeljenoj procjeni učinka i da se osigura odgovarajuće prijelazno razdoblje;

12.  poziva Komisiju da usvoji poseban pristup za svaku vrstu na temelju kojeg se uzimaju u obzir i procjenjuju značajke svake zasebne životinje koja bi trebala biti u sustavu smještaja koji odgovara njezinim konkretnim potrebama;

13.  poziva Komisiju da ponovno ocijeni trgovinske sporazume s trećim zemljama kako bi se osiguralo da ispunjavaju jednake standarde u pogledu dobrobiti životinja i kvalitete proizvoda;

14.  naglašava da su kunići druga po redu uzgajana vrsta u EU-u po broju životinja, a većina ih se uzgaja u kavezima s neodgovarajućim standardima dobrobiti životinja; u tom pogledu poziva Komisiju da predloži posebno zakonodavstvo EU-a o minimalnim standardima za zaštitu kunića iz uzgoja;

15.  poziva na kraće lance opskrbe hranom za životinje i ljude oslanjajući se na lokalno ili regionalno proizvedene proteinske usjeve za hranu za životinje i prehranu ljudi; napominje da se strategijom „od polja do stola” podupiru održiva proizvodnja životinja, uspostava kraćih lanaca opskrbe prehrambenim proizvodima i poštenija trgovinska politika u kojoj je veći naglasak na europskim standardima;

16.  prepoznaje pozitivne iskorake koje je EU poduzeo posljednjih godina, uz sveobuhvatno poboljšanje uvjeta za dobrobit životinja, uvođenje zabrana kaveza za određene životinje iz uzgoja i zabranu upotrebe kaveza u svim vrstama ekološkog uzgoja;

17.  pozdravlja najbolje prakse koje je nekoliko država članica već provelo donošenjem nacionalnog zakonodavstva koje nadilazi minimalne standarde EU-a u području dobrobiti životinja, konkretno zabranu određenih oblika uzgoja u kavezima; potiče sve države članice da brzo usvoje mjere kojima se promiče zamjena uzgoja u kavezima alternativnim sustavima bez kaveza;

18.  poziva Komisiju da podrži poljoprivrednike u njihovim nastojanjima da poboljšaju dobrobit životinja, posebno kao dio zelenog plana EU-a, strateških planova ZPP-a i strategije „od polja do stola” kako bi se izbjegao gubitak konkurentnosti i posljedično premještanje proizvodnje EU-a u treće zemlje s nižim ambicijama u pogledu dobrobiti životinja; smatra da bi svim proizvodnim sustavima EU-a trebalo pružiti priliku za ulaganje u održivost i dobrobit životinja;

19.  poziva Komisiju da iznese prijedloge za zabranu okrutnog i nepotrebnog prisilnog hranjenja pataka i gusaka za proizvodnju guščje i pačje jetrene paštete;

20.  poziva države članice da, prema potrebi, pomognu poljoprivrednicima i stočarima pružanjem savjeta i osposobljavanja kako bi se olakšao prijelaz na sustave bez kaveza;

21.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju provedbu djelotvornih kontrola i carinskih provjera kako bi se zajamčila uzajamnost zahtjeva u pogledu kvalitete i sigurnosti te standarda EU-a za dobrobit životinja u cilju jačanja konkurentnosti europske poljoprivrede na globalnom tržištu za sve poljoprivredno-prehrambene proizvode uvezene u EU;

22.  ponovno ističe važnost provedivih poglavlja o trgovini i održivom razvoju u svim trgovinskim sporazumima EU-a kao jamstva usklađenosti većih regulatornih ambicija EU-a s trgovinskom politikom EU-a i njihova poštovanja od strane trećih zemalja koje su s EU-om potpisale trgovinske sporazume;

23.  naglašava da bi se u poglavljima o trgovini i održivom razvoju također trebali uzeti u obzir istovjetni standardi proizvodnje, posebno dobrobit životinja;

24.  smatra da je pravedna trgovinska politika kojom se osiguravaju jednaki uvjeti za sve preduvjet za više europske standarde; stoga potiče Komisiju da pojača napore u pogledu kontrola uvezenih prehrambenih proizvoda;

25.  ustraje u tome da se svi proizvodi životinjskog podrijetla uvezeni u EU proizvode potpuno u skladu s relevantnim zakonodavstvom EU-a, uključujući upotrebu sustava uzgoja bez kaveza;

26.  poziva Komisiju da osigura dostatnu potporu i prijelazno razdoblje za postupnu prilagodbu poljoprivrednika i uzgajivača stoke pri čemu se uzimaju u obzir investicijski ciklus poljoprivrednikâ te mehanizmi financiranja radi olakšavanja prelaska, pri čemu se zadržavaju konkurentnost i socijalna otpornost poljoprivredno-prehrambenog sektora EU-a;

27.  smatra da bi se ta potpora i prijelazno razdoblje trebali osigurati prije predlaganja bilo kakvih zakonodavnih izmjena sanitarnih jamstava za životinje i ljude i zaštite radnika kako bi se spriječilo napuštanje zemljišta i daljnje povlačenje iz uzgoja stoke (osobito malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava bez sredstava za provedbu odgovarajuće prilagodbe);

28.  ponavlja da Komisija treba podupirati poljoprivrednike u obrazovanju potrošača o trenutačnim visokim standardima dobrobiti životinja i informiranju potrošača o njima; stoga poziva Komisiju i države članice da pruže odgovarajuću financijsku potporu i smjernice kako bi se osigurao neometan prelazak za europske poljoprivrednike;

29.  naglašava da je sektor stočarstva vrlo dinamičan i da se može prilagoditi i izmjenama zakonodavstva i promjenjivim sklonostima potrošača; međutim, ističe da ga je, kako bi se to postiglo, potrebno nagraditi za njegove napore izravnom potporom kako se ne bi ugrozila održivost proizvodnje i održivost poljoprivrednih gospodarstava;

30.  naglašava opću važnost pravedne raspodjele troškova i koristi u prehrambenom lancu i ulogu tržišta u omogućavanju veće održivosti poljoprivrednika; u tom pogledu smatra da bi dobrovoljna oznaka o dobrobiti životinja bila prikladna naznaka da se lanac od polja do stola obvezuje na doprinos ciljevima europske građanske inicijative „Okončajmo upotrebu kaveza”, uz istodobno jamčenje odgovarajućih cijena;

31.  naglašava važnost pružanja potpore i pomoći poljoprivrednicima u prelasku na održiviju poljoprivredu pružanjem odgovarajućih usluga savjetovanja i osposobljavanja, poticaja i financijskih programa za potporu njihovu životnom standardu i konkurentnosti u ruralnim područjima promicanjem ulaganja i organizacije prehrambenog lanca, jačanjem malih lokalnih obrađivača i podržavanjem kratkog lanca opskrbe;

32.  poziva Komisiju da promiče dobrobit životinja na međunarodnoj razini i da provodi inicijative za podizanje svijesti među trećim zemljama, među ostalim, mjerama kao što su daljnja uzajamna pomoć i ubrzana razmjena informacija među nadležnim tijelima u svim državama članicama i u trećim zemljama;

33.  podsjeća na to da su stočarska gospodarstva inovativna mjesta koja neprestano ulažu u poboljšanje svoje infrastrukture i prakse kako bi bila u toku s novim znanstvenim spoznajama i očekivanjima potrošača;

34.  poziva na razvoj odgovarajućeg tržišta potražnje na kojem je moguće staviti na tržište sve proizvode proizvedene s višim standardima kvalitete po višim cijenama;

35.  poziva Komisiju da predstavi moguće programe prenamjene za brže postupno ukidanje uzgoja u kavezima, uključujući procjenu dodatnih troškova;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 221, 8.8.1998., str. 23. (2) SL L 203, 3.8.1999., str. 53. (3) SL L 10, 15.1.2009., str. 7. (4) SL L 47, 18.2.2009., str. 5. (5) SL C 263, 25.7.2018., str. 90. (6) SL C 345, 16.10.2020., str. 28. (7) Trinaesto financijsko izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj (EPFRR) – Financijska godina 2019., https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020DC0387&from=EN

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o promicanju rodne ravnopravnosti u obrazovanju i karijerama u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) (2019/2164(INI))

P9_TA(2021)0296 A9-0163/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. srpnja 2020. naslovljenu „Program vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost” (COM(2020)0274),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. naslovljenu „Akcijski plan za digitalno obrazovanje 2021. – 2027. – Prilagodba obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu” (COM(2020)0624),

—  uzimajući u obzir studiju Europskog instituta za ravnopravnost spolova od 10. kolovoza 2017. naslovljenu „Gospodarske prednosti rodne ravnopravnosti u EU-u: kako rodna ravnopravnost u obrazovanju u području STEM-a dovodi do gospodarskog rasta”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o znanstvenim i sveučilišnim karijerama žena i „staklenom stropu” na koji nailaze(1),

—  uzimajući u obzir strateški okvir za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja za 2020.,

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u digitalnom dobu(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o osnaživanju žena i djevojčica posredstvom digitalnog sektora(4),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o premošćivanju digitalnog jaza između spolova: sudjelovanje žena u digitalnom gospodarstvu(5),

—  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. prosinca 2018. o rodnoj ravnopravnosti, mladeži i digitalizaciji,

–  uzimajući u obzir studiju pod naslovom „Obrazovanje i zapošljavanje žena u znanosti, tehnologiji i digitalnom gospodarstvu, uključujući umjetnu inteligenciju i njezin utjecaj na rodnu ravnopravnost”, koju je 15. travnja 2020. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku(6),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Žene u digitalnom dobu”(7),

—  uzimajući u obzir Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti Ujedinjenih naroda, koji se održava 11. veljače svake godine kako bi se postigao potpun i ravnopravan pristup žena i djevojaka znanosti te njihovo sudjelovanje u njoj te kako bi se postigla rodna ravnopravnost i osnažile žene i djevojke,

—  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je stupio na snagu 2016., a posebno 5. cilj održivog razvoja o rodnoj ravnopravnosti,

—  uzimajući u obzir pregled „Žene u digitalnom dobu” koji je Komisija izradila za 2020.,

—  uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova o indeksu ravnopravnosti spolova za 2020. godinu,

—  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena usvojenu 1979., posebice njezin članak 11.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0163/2021),

A.  budući da je rodna ravnopravnost temeljna vrijednost i ključni cilj EU-a, kao i osnovni preduvjet za potpuno uživanje ljudskih prava žena i djevojčica, što je temelj za njihovo osnaživanje, razvoj njihova punog potencijala i postizanje održivog i uključivog društva; budući da se žene suočavaju s diskriminacijom povezanom s rodom, stereotipovima i nejednakošću, kao i s intersekcijskom diskriminacijom, što ima brojne štetne socijalne i ekonomske posljedice, među kojima su smanjenje potencijalnih prednosti za javni sektor i poduzeća u području istraživanja i inovacija te posljedice za opći ekonomski razvoj; budući da se povećanjem vidljivosti žena u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), kao i njihovih profesionalnih doprinosa, mogu, osim poticanja transformacije i inovacije naših društava, kreirati uspješni modeli koje treba slijediti kako bi se, u konačnici, povećala uključivost u korist šire javnosti; budući da će se uklanjanjem starih obrazaca promicati rodna ravnopravnost; budući da bi žene mogle imati ključnu ulogu u popunjavanju nedostatka radne snage na tržištu rada u EU-u;

B.  budući da se EU suočava s nezapamćenim nedostatkom žena na radnim mjestima i u obrazovnim programima u području STEM-a, među ostalim imajući u vidu da žene čine 52 % europskog stanovništva i 57,7 % osoba sa završenim visokim obrazovanjem u EU-u(8), no čine samo dvije petine ukupnog broja znanstvenika i inženjera(9); budući da su žene nedovoljno zastupljene na svim razinama u digitalnom sektoru u Europi, od studenata (32 % na preddiplomskom i diplomskom ili ekvivalentnim studijima) pa sve do visokih akademskih položaja (15 %) u većini znanstvenih, inženjerskih i upravljačkih područja te na višim razinama hijerarhije, čak i u sektorima u kojima čine većinu, primjerice u obrazovanju; budući da rodni stereotipovi već tijekom obrazovanja predstavljaju ozbiljnu prepreku ravnopravnosti učenika i učenica te dodatno povećavaju rodni jaz u radnom sektoru STEM-a, što predstavlja ozbiljnu prepreku ravnopravnosti žena i muškaraca; budući da je taj jaz najveći u specijalističkim vještinama i radnim mjestima u IKT-u u EU-u, gdje se na samo 18 % položaja nalaze žene(10), među osobama s diplomom iz područja STEM-a, od kojih samo 36 % čine žene, te u digitalnom sektoru, u kojemu je tri puta više muškaraca nego žena; budući da značajne razine rodne segregacije među studentima i osobama s diplomom iz područja STEM-a čine temelj za buduću rodnu segregaciju u karijerama povezanima sa STEM-om; budući da vrlo malen broj tinejdžerki u državama članicama (manje od 3 %) izražava zanimanje za rad u području IKT-a u dobi od 30 godina(11); budući da je ženama iz nepovoljnih socioekonomskih položaja posebice teško ući u sektor STEM-a; budući da su unatoč pozitivnom trendu interesa i sudjelovanja djevojčica u obrazovanju u području STEM-a ti postotci i dalje nedovoljni; budući da tijekom osnovnoškolskog obrazovanja dječaci i djevojčice imaju slične stavove prema STEM-u te da su u mnogim slučajevima djevojčice uspješnije od dječaka u zadaćama u području STEM-a i IKT-a(12); budući da rodne razlike u predmetima iz područja STEM-a tijekom visokog obrazovanja nisu opravdane akademskim uspjehom jer djevojke i mladići pokazuju slične razine uspjeha u znanosti i matematici tijekom srednjoškolskog obrazovanja; budući da se, međutim, djevojke boje da će biti manje uspješne od dječaka u karijerama povezanima sa STEM-om te zbog toga žene imaju manje samopouzdanja kad je riječ o digitalnim vještinama; budući da su društvene norme i rodno uvjetovana očekivanja o odabiru karijere, često pojačani obrazovnim sadržajem i kurikulima, među pokretačima rodne segregacije u visokom obrazovanju;

C.  budući da se žene koje steknu diplomu u području STEM-a mogu susresti s poteškoćama u pronalasku svog mjesta na tržištu rada te je, u usporedbi s muškarcima, manje vjerojatno da će naći posao u području STEM-a ili ostati na njemu, što je posljedica različitih postojećih prepreka, primjerice rodnih stereotipova, radnih okruženja kojima dominiraju muškarci, diskriminacije i predrasuda, svjesne i nesvjesne pristranosti, spolnog uznemiravanja, negativnog radnog okruženja i nedostatka ženskih uzora i mentora; budući da bi smanjenje rodnog jaza u obrazovnim područjima u STEM-u moglo dovesti do smanjenja jaza u pogledu vještina, povećanja zapošljavanja i produktivnosti žena te smanjenja segregacije u toj struci, što bi u konačnici potaknulo gospodarski rast zahvaljujući većoj produktivnosti i radu; budući da bi uklanjanje rodnih razlika u karijerama u području STEM-a doprinijelo povećanju BDP-a EU-a po stanovniku za 2,2 do 3 % do 2050.(13); budući da bi uklanjanje rodnih razlika u karijerama u području STEM-a predstavljalo napredak prema rodnoj ravnopravnosti i ostvarenju ljudskih prava žena i djevojaka te pozitivno utjecalo na smanjenje rodnih razlika u plaćama i mirovinama;

D.  budući da se prema istraživanju Agencije EU-a za temeljna prava(14) procjenjuje da se 55 % žena u EU-u suočava sa spolnim uznemiravanjem od 15. godine, dok 14 % žena od 15. godine doživi uznemiravanje preko interneta; budući da su mnoge žene tijekom pandemije bolesti COVID-19 postale žrtvama novih oblika nasilja, kao što su spolno i psihološko uznemiravanje preko interneta; budući da su hitno potrebne mjere za rješavanje problema tih novih oblika seksualnog i psihološkog uznemiravanja; budući da je prijavljen velik broj slučajeva spolnog uznemiravanja u obrazovnim ustanovama u području STEM-a, među ostalim u školama, na sveučilištima i radnom mjestu, što doprinosi isključivanju žena iz tog sektora;

E.  budući da je nedovoljna zastupljenost žena koje rade u području inovativnih tehnologija kao što je umjetna inteligencija izvor zabrinutosti jer može negativno utjecati na izradu, razvoj i primjenu tih tehnologija te uzrokovati kontinuiranje postojećih diskriminirajućih praksi i stereotipova te razvoj „rodno pristranih algoritama”; budući da su napori u borbi protiv rodne pristranosti, stereotipova i neravnopravnosti u digitalnom sektoru nedovoljni; budući da rodno uvjetovane razlike i dalje postoje u svim područjima digitalne tehnologije, a posebno umjetne inteligencije i kibersigurnosti, čime se u digitalnom sektoru u doglednoj budućnosti učvršćuje trend pristranosti prema muškarcima; budući da rješavanje pitanja te pristranosti zahtijeva postavljanje jasnih zahtjeva u pogledu etike i transparentnosti; budući da nepotpuni i netočni skupovi podataka i nedostatak podataka iskazanih po spolu mogu narušiti postupak obrade i zaključivanja sustava umjetne inteligencije i dodatno ugroziti postizanje rodne ravnopravnosti u društvu; budući da treba uzeti u obzir i jedinstvene okolnosti u kojima se nalaze europska mala i srednja poduzeća, s posebnim naglaskom na njihovu veličinu, sposobnost provedbe novih zahtjeva te vrijedan potencijal koji imaju za omogućivanje djevojkama, ženama i lidericama da promiču rodnu ravnopravnost u obrazovanju i karijerama u području STEM-a;

F.  budući da je pristranost nekih novih tehnologija s obzirom na rod, etničku pripadnost, rasu, boju kože, jezik, vjeroispovijest, nacionalno ili socijalno podrijetlo uglavnom prouzročeno nerazvrstanim podacima, nedostatkom situacijskog znanja i izostankom primjene rodne perspektive u istraživanju, što može imati štetne posljedice za zdravlje i dobrobit žena, posebice onih koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom, kao i za sigurnost proizvoda, te može negativno utjecati na njihov osobni i profesionalni razvoj(15);

G.  budući da učitelji i roditelji time što odvraćaju djevojke od odabira karijere i školovanja u području STEM-a mogu dodatno osnažiti rodne stereotipove; budući da rodni stereotipovi u velikoj mjeri utječu na odabir studija; budući da obeshrabrivanje kao dio kulture, manjak osviještenosti o ženskim uzorima i njihovo nedovoljno promicanje otežava i negativno utječe na mogućnosti djevojaka i žena u studijima u području STEM-a, povezanim karijerama i digitalnom poduzetništvu te dovodi do diskriminacije i nepovoljnijeg položaja žena na tržištu rada; budući da bi naglasak trebalo staviti na faktore kojima se djevojke motiviraju i podupire se njihovo zanimanje za studiranje u području STEM-a, povezane karijere i digitalno poduzetništvo, kao što su promicanje ženskih uzora, mentori učitelji, odobravanje vršnjaka, razvoj kreativnosti i praktično iskustvo;

H.  budući da će kriza prouzročena bolešću COVID-19 vjerojatno dovesti do trajnih promjena u životu u Europi i utjecati na većinu aspekata života ljudi te na način na koji radimo, studiramo i učimo, u kojemu će digitalizacija imati važnu ulogu; budući da COVID-19 također doprinosi povećanju digitalnog jaza među spolovima(16) u vrijeme kada su digitalne vještine potrebnije nego ikad za rad, studiranje i održavanje povezanosti; budući da brza digitalna transformacija nudi brojne prilike za promjenu rodno uvjetovanih obrazaca zapošljavanja, no može i nerazmjerno utjecati na zapošljavanje žena u brojnim područjima; budući da su žene prisiljene preuzeti više odgovornosti u vezi s roditeljstvom ili obitelji od svojih muških kolega i stoga bi svim predviđenim mjerama u obzir trebalo uzeti mogućnost uspješnog usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života žena tako da se u ta područja uključe i muškarci; budući da će zbog rada na daljinu granica između poslovnog i obiteljskog života postati sve manje jasna te da bi žene mogle snositi najveći teret usklađivanja karijere s obiteljskim obvezama;

I.  budući da postoji potreba za daljnjim promicanjem politika usmjerenih na povećanje sudjelovanja žena u područjima STEM-a i umjetne inteligencije te za zauzimanje višerazinskog pristupa rješavanju pitanja rodnog jaza na svim razinama obrazovanja i zapošljavanja u digitalnom sektoru; budući da je tek nekoliko država članica uključilo odredbe o rodnoj ravnopravnosti u područje istraživanja i razvoja te da je napredak u pogledu uključivanja rodne dimenzije u nacionalne istraživačke programe spor;

J.  budući da postoji potreba za promicanjem razvoja poduzetništva među ženama i pružanjem potpore tom razvoju te za stvaranjem poticajnog okruženja u kojemu poduzetnice mogu napredovati te u kojemu se poduzetništvo potiče; budući da podaci o poduzetništvu u sektoru STEM-a i IKT-a upućuju na još veću marginalizaciju žena; budući da su, isto tako, vrlo izrazite rodne razlike u start-upovima i ulaganju u rizični kapital; budući da djevojke u srednjoj školi i na sveučilištu uglavnom slušaju manje predmeta iz područja IKT-a i STEM-a, što dovodi do puno manjeg broja žena koje rade u tim područjima te postaju osnivačice i vlasnice privatnih poduzeća i start-upova; budući da žene čine samo 17 % osnivača start-upova; budući da start-upovi u vlasništvu žena u prosjeku dobivaju 23 % manje sredstava od onih kojima upravljaju muškarci; budući da se ženama dodjeljuje tek 2 % dostupnih nebankovnih financijskih sredstava, premda one čine 30 % svih poduzetnika u Europi(17); budući da se čini da je u svjetlu pandemije ta brojka pala na 1 %;

Opće napomene

1.  smatra da je, s obzirom na znatnu razliku u plaćama između žena i muškaraca u EU-u, činjenicu da je izvjesnije da će žene imati slabo plaćene poslove sa skraćenim radnim vremenom ili druge nesigurne poslove, sve veću potražnju za stručnjacima u području STEM-a te važnost karijera u STEM-u za budućnost europskog gospodarstva, od presudne važnosti povećati udio žena u sektoru STEM-a kako bi se ostvarila prava i potencijal žena te izgradilo održivije i uključivije društvo i gospodarstvo zahvaljujući znanstvenim, digitalnim i tehnološkim inovacijama; ističe da su napredne vještine u području STEM-a od presudne važnosti u procesu uvođenja inovacija u najsuvremenija područja IKT-a kao što su umjetna inteligencija i kibersigurnost te će biti sve važnije za konkurentnost EU-a na globalnim tržištima; stoga ističe da puni potencijal vještina, znanja i kvalifikacija žena u tim područjima može pridonijeti jačanju europskog gospodarstva i podupiranju ciljeva utvrđenih u raznim javnim politikama EU-a, posebice u europskom zelenom planu i Digitalnoj agendi;

2.  ponavlja da bi glavni cilj trebao biti uklanjanje svih prepreka, osobito društveno-kulturnih, psiholoških i pedagoških, koje ograničavaju interese, sklonosti i izbor žena i djevojaka, kao što su rodni stereotipovi, rodna diskriminacija i spoj bioloških i socijalnih faktora, posebice činjenica da se majčinstvo preklapa s ključnim razdobljem za karijere žena, a da se pritom ne ugrožava njihova sloboda u donošenju odluka; potiče države članice da u svojim relevantnim nacionalnim ili regionalnim rodnim akcijskim planovima ili strategijama promiču sudjelovanje žena i djevojaka u studijima i karijerama u području STEM-a pružanjem odgovarajućih poticaja; smatra da bi ti akcijski planovi i strategije trebali, među drugim inicijativama, težiti povećanju rodne ravnopravnosti usmjeravanjem na iskorjenjivanje rodnih stereotipova, olakšavanje pristupa obrazovanju i stjecanju kvalifikacija, bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, jednake mogućnosti, osiguravanje zdravih i sigurnih okruženja u kojima žene rade i studiraju, nediskriminaciju na tržištu rada, podizanje svijesti o rodnoj pristranosti i stereotipovima u svim sektorima povezanima sa STEM-om, uspostavljanje politika obvezne transparentnosti plaća, provođenje nulte tolerancije prema seksualnom uznemiravanju i povećanje vidljivosti ženskih uzora;

3.  ponavlja da rodni stereotipovi, kulturno obeshrabrivanje te nedostatak osviještenosti i promicanja ženskih uzora ometaju i negativno utječu na mogućnosti djevojaka i žena da odaberu studij, karijeru ili postanu digitalne poduzetnice u području STEM-a te mogu dovesti do diskriminacije i manjih mogućnosti za žene na tržištu rada;

4.  ponovno ističe važnost integriranja osviještenosti o rodnoj pristranosti u svim relevantnim sektorima, među ostalim u početnom i kontinuiranom osposobljavanju učiteljskog kadra; ističe potrebu za uklanjanjem strukturnih prepreka kao što su nepovoljni društveno-gospodarski uvjeti, neprijateljsko radno okruženje i radni uvjeti za žene, koji djevojkama i ženama otežavaju ulazak u područje u kojemu dominiraju muškarci, te potrebu za povećanjem vidljivosti dosad podcijenjenih uzora kako bi se nadahnule žene i djevojčice; poziva Komisiju da uvede i podrži kampanje osvješćivanja te druge programe i inicijative koje za cilj imaju smanjivanje tih prepreka u akademskom svijetu; naglašava da bi mjere za rodnu ravnopravnost, kao što su uklanjanje rodnih stereotipova u obrazovanju, osvještavanje i približavanje predmeta iz područja STEM-a djevojkama i ženama te profesionalno usmjeravanje kako bi se djevojke potaknulo da razmotre studiranje u područjima u kojima dominiraju muškarci, dovele do većeg broja žena sa završenim obrazovanjem u području STEM-a;

5.  poziva države članice na borbu protiv rodne segmentacije tržišta rada u karijerama u području STEM-a ulaganjem u formalno, informalno i neformalno obrazovanje te cjeloživotno učenje i strukovno osposobljavanje za žene, čime bi im se zajamčio pristup visokokvalitetnom zapošljavanju te mogućnostima za prekvalifikaciju i dokvalifikaciju prema budućim potrebama na tržištu rada, i spriječio začarani krug rodne segregacije radne snage; poziva Komisiju i države članice da osmisle političke mjere koje u potpunosti uključuju rodnu dimenziju putem kampanja za podizanje razine osviještenosti, osposobljavanja, školskih kurikuluma, a posebno profesionalnog usmjeravanja, u cilju promicanja poduzetništva, predmeta iz područja STEM-a i digitalnog obrazovanja za djevojčice od rane dobi u cilju borbe protiv postojećih obrazovnih stereotipa i jamčenja toga da više žena ulazi u sektore u razvoju koji su dobro plaćeni; ističe potrebu za uključivanjem medija, uključujući društvene mreže, kako bi se potaknulo korištenje uključivog jezika i izbjegavanje stereotipova koji rezultiraju stvaranjem mišljenja protivnih sudjelovanju djevojaka u obrazovanju u području STEM-a i njihovom interesu za to; poziva na to da se zajamči unapređenje objekata u području STEM-a kao i ravnopravan pristup njima; poziva na dodjeljivanje posebnih stipendija djevojkama i ženama koje žele ostvariti karijeru u sektoru STEM-a;

6.  poziva Komisiju i države članice da posebno uzmu u obzir stanje žena i djevojaka u nepovoljnom društveno-gospodarskom položaju, primjerice žena i djevojaka s invaliditetom ili onih koje žive u najudaljenijim regijama ili na ruralnim područjima, žena koje žive u siromaštvu, samohranih majki, studentica u nesigurnom položaju, migrantica i Romkinja, te da im u potpunosti zajamče pristup digitalnom obrazovanju i karijerama u području STEM-a kako bi se spriječilo dodatno širenje digitalnog jaza; poziva Komisiju i države članice da pri osmišljavanju svojih akcijskih planova obrate posebnu pozornost na intersekcijsku diskriminaciju i pristranost na temelju etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, seksualne orijentacije, dobi ili invaliditeta; poziva Komisiju i države članice da prikupe usporedive i usklađene podatke kako bi se pratio napredak žena različitog društveno-gospodarskog, rasnog i etničkog podrijetla na svim razinama obrazovanja, među ostalim u pogledu njihova odabira i razvoja karijere, s naglaskom na nejednakostima u sektoru STEM-a i digitalnom sektoru, što će pomoći u praćenju učinka javnih politika i omogućiti dionicima da utvrde nedostatke i njihove temeljne uzroke; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama radi proširenja pokazatelja koji se koriste u pregledu pokazatelja „Žene u digitalnoj sferi” kako bi obuhvaćali informacije i podatke o ženama u obrazovanju i s karijerama u području STEM-a te razvili skup alata koji obuhvaća metodologije, pokazatelje i okvire za dobivanje preciznijih podataka i bolje korištenje postojećih informacija;

7.  poziva države članice da u potpunosti podupru inicijative Komisije za informiranje o digitalnim mogućnostima, kao što su pristup „bez žena nema panela”, Europski tjedan programiranja, koalicije za digitalne vještine i radna mjesta, nagrada EU-a za inovatorice, europska inicijativa #SaferInternet4EU i program vještina za Europu;

Obrazovanje

8.  pozdravlja Akcijski plan za digitalno obrazovanje 2021. – 2027. i njegovu usmjerenost na poticanje sudjelovanja žena u STEM-u te izražava nadu da će se time pomoći u razvoju privlačnijih i kreativnijih načina za poticanje djevojaka na studij u području STEM-a, kao i na povećanje samopouzdanja žena u njihovim digitalnim vještinama; ističe da djevojke čine samo 36 % osoba sa završenim obrazovanjem u području STEM-a(18), unatoč tome što imaju bolje rezultate od dječaka u digitalnoj pismenosti(19); ističe da djevojke koje usvoje rodne stereotipove imaju niže razine samopouzdanja i povjerenja u vlastite vještine od dječaka te da samopouzdanje u znatnoj mjeri utječe na ishode obrazovanja u području STEM-a i težnje za ostvarivanjem karijere u tom području; naglašava da se čini da djevojčice vremenom gube interes za predmete iz područja STEM-a, što upućuje na to da su intervencije potrebne već u predškolskoj i osnovnoškolskoj dobi kako bi se održao interes djevojčica za ta područja i suzbili štetni stereotipovi o rodnim ulogama djevojčica i dječaka; poziva Komisiju i države članice da stvore nove kanale za povezivanje s djevojkama te da se pobrinu da im digitalno obrazovanje svima bude dostupno, kao i da prepoznaju ulogu učitelja kao pokretača kulturnih promjena i ulažu u njihov razvoj, s obzirom na njihov potencijal za poticanje daljnjeg sudjelovanja djevojaka u znanstvenim programima u školama; predlaže da se te mjere osnaže izradom zajedničkih smjernica za države članice s ciljem poboljšanja znanja i vještina osoba koje započinju sa srednjoškolskim obrazovanjem; poziva na učinkovito korištenje fondova, programa i strategija EU-a, uključujući Erasmus+, Europski socijalni fond+ (ESF+) i program Digitalna Europa, kako bi se djevojke aktivno potaknule na pohađanje studija iz područja IKT-a i STEM-a te kako bi se pružila djelotvorna potpora cjeloživotnom učenju i osposobljavanju u sektorima STEM-a; poziva na to da se rodna ravnopravnost na odgovarajući način uključi u buduću strategiju EU-a za mlade i povezane politike;

9.  naglašava da visokokvalitetno, uključivo i nediskriminacijsko digitalno obrazovanje mora imati značajnu ulogu u povećanju sudjelovanja djevojčica i žena u područjima povezanima s IKT-om i STEM-om te u uklanjanju digitalnog rodnog jaza; ističe da digitalno obrazovanje mora omogućiti bolju digitalnu uključenost i digitalnu pismenost, kao i zajamčiti ravnopravno sudjelovanje djevojčica i žena u digitalnom dobu; naglašava važnost uključivanja načela rodno osviještene politike u obrazovanju u području STEM-a na svim razinama, uključujući izvannastavno, informalno i neformalno obrazovanje, među ostalim i za nastavno osoblje; stoga poziva na donošenje posebnih strategija prilagođenih dobi; potiče države članice da u nacionalnim kurikulima promiču obrazovanje u području računalnih znanosti te poziva obrazovne ustanove da u ranijoj fazi u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju integriraju predmete iz robotike, kodiranja, IKT-a i programiranja kako bi potaknuli učenice da pohađaju nastavu iz matematike, kodiranja, IKT-a i znanstvenih predmeta;

10.  uviđa ulogu škola i nastavnika u uklanjanju rodnog jaza u obrazovanju u području STEM-a te ističe ulogu obrazovanja u promicanju prisutnosti djevojaka u tečajevima povezanima sa STEM-om i u utvrđivanju referentnih mjerila za praćenje zapošljavanja i zadržavanja žena; poziva države članice da ulažu u razvoj vještina učitelja i nastavnika u području STEM-a pomažući im da razumiju i uklone nesvjesne predrasude u svojim nastavnim praksama i procjenama te da u jednakoj mjeri uključuju sve učenike; ističe potrebu za tim da države članice uključe cijeli učiteljski kadar u pokrete u području STEM-a kako bi učitelji postali akteri promjena; predlaže da obrazovne ustanove izrade planove za ravnopravnost kako bi se među nastavnicima promicala rodna ravnoteža; poziva na poboljšanje kurikulâ i nastavnih materijala iz područja STEM-a kako bi se bolje promicalo ravnopravno sudjelovanje u STEM-u; poziva na bolje profesionalno usmjeravanje i pronalaženje novih i kreativnih načina da se učenice motivira da razmotre karijeru u STEM-u; u tom pogledu ističe potrebu za jačanjem kapaciteta nastavnika i savjetnika za karijeru kako bi se djevojke koje pokazuju interes za STEM poticalo da ondje ostvare i karijeru jer veća osviještenost o stereotipovima i rodnim razlikama u STEM-u omogućuje edukatorima i savjetnicima za karijeru da razumiju prepreke s kojima se suočavaju njihovi učenici, da osiguraju ravnopravno sudjelovanje u nastavi u području STEM-a i da učenicama približe karijere u STEM-u;

11.  naglašava činjenicu da muški učitelji i drugo muško osoblje dominiraju područjem STEM-a u školama, na sveučilištima i radnim mjestima, što dovodi do nedostatka ženskih uzora i ograničenih mogućnosti za usmjeravanje i mentorstvo; potiče rodno osviještenu politiku u osnovnom, srednjoškolskom i visokom obrazovanju kroz rodno osjetljive obrazovne sadržaje, osposobljavanje nastavnika i kurikule te poziva odbore i institucije uključene u zapošljavanje da promiču rodnu ravnotežu kako bi se izbjegao „efekt autsajdera”; ističe da je potrebno ulagati u obrazovanje i osposobljavanje uz rodno osjetljivo zapošljavanje i postupke odabira u svim obrazovnim sektorima, osobito u STEM-u i novim digitalnim sektorima, gdje su žene nedovoljno zastupljene; poziva Komisiju i države članice da pronađu atraktivnije i kreativnije načine za prikazivanje ženskih uzora s uspješnim karijerama u području IKT-a i STEM-a kako bi se povećalo samopouzdanje djevojaka kad je riječ o njihovim digitalnim vještinama te kako bi ih se potaknulo na odabir studija u područjima IKT-a i STEM-a;

12.  naglašava potrebu za rješavanjem pitanja financijskog obrazovanja, uključujući simulacije financijskih praksi, i njegov odnos s rodno uvjetovanim razlikama u mirovinama; ističe da će poučavanje mladih žena o temama kao što su rodne razlike u plaćama utrti put budućnosti punoj financijski samouvjerenih žena;

13.  napominje da bi svaka djevojka trebala imati mogućnost iskoristiti veći pristup vrhunskim rješenjima za digitalno učenje i imati alate i motivaciju za interakciju s digitalnim tehnologijama u svojstvu korisnica i kreatorica; poziva države članice da uzmu u obzir trenutačnu zabrinutost zbog rizika od daljnjeg širenja bolesti COVID-19 i da riješe pitanje nedostatka IKT opreme i povezivosti za ugrožene učenike u nepovoljnom socioekonomskom položaju, kao što su djevojčice u ruralnim područjima ili područjima do kojih je teško doprijeti, te da razviju alate kako bi se osigurao potpuni pristup digitalnom obrazovanju i njegovo dobro funkcioniranje; naglašava potrebu za posebnim programima za financiranje škola u ruralnim područjima jer im sve češće nedostaju sredstva za napredne tehnologije koje mnogi gradski školski okruzi uzimaju zdravo za gotovo; osim toga, poziva na pružanje veće potpore edukatorima u sustavima ruralnih škola kako bi im se pomoglo u provedbi kurikula iz područja STEM-a, posebice u pogledu osposobljavanja, alata i infrastrukture;

14.  naglašava važnost uspostave mreža za stručnjakinje u području STEM-a za velike informativne kampanje koje pomažu transformirati percepciju žena u STEM-u i povezati žene u STEM-u s djevojkama putem podrške u karijeri, osposobljavanja za stjecanje vještina i umrežavanja; pohvaljuje razne obrazovne inicijative osmišljene za potporu djevojčicama i promicanje žena u digitalnom gospodarstvu, uključujući korištenje viralnih priča na društvenim mrežama, profesionalne mreže koje žene organiziraju za žene te inicijative tehnoloških poduzeća; poziva Komisiju i države članice da uspostave programe mentorstva sa ženama koje su uzori u području STEM-a na svim razinama obrazovanja; poziva Komisiju da zauzme usmjereni rodni pristup pri uvođenju pripravništva za digitalne mogućnosti kako bi se mladim ženama različitog podrijetla pružila prilika da steknu praktično iskustvo u digitalnom sektoru, IKT-u i STEM-u, područjima koja su tražena na tržištu rada, te snažno potiče promicanje stažiranja u poduzećima u području STEM-a tijekom obrazovanja; potiče države članice da stvaraju inicijative za pružanje potpore prijelaza djevojaka iz škole na radno mjesto, kao što su profesionalno usmjeravanje u školi, stručne prakse i stjecanje radnog iskustva, u cilju potpore budućim težnjama djevojaka i stvaranja putova za njihov prijelaz u radnu snagu u području STEM-a;

15.  napominje da je Vijeće u svojim zaključcima iz svibnja 2015. o Planu za europski istraživački prostor za razdoblje 2015. – 2020. bezuspješno pozvalo Komisiju i države članice da nacionalno zakonodavstvo o ravnopravnosti počnu djelotvorno primjenjivati u praksi u cilju borbe protiv rodnih neravnoteža u istraživačkim institucijama i tijelima nadležnima za donošenje odluka te da na bolji način integriraju rodnu dimenziju u istraživačke i razvojne politike, programe i projekte; prepoznaje da je cilj Komisije potaknuti sudjelovanje žena u području STEM-a s pomoću Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) i poduprijeti Koaliciju EU STEM radi izrade kurikula u visokom obrazovanju koji potiču žene na inženjerstvo i IKT; izražava žaljenje zbog toga što i dalje postoji neravnopravan pristup istraživačkim mjestima, financiranju te objavljivanju radova, što uključuje neusklađene rodne razlike u plaćama u znanosti i akademskoj zajednici, unatoč tome što su u EU-u i državama članicama na snazi pravne odredbe o jednakom postupanju i nediskriminaciji na tržištu rada, među ostalim kad je riječ o jednakoj plaći;

16.  naglašava broj slučajeva seksualnog uznemiravanja koje studentice u području STEM-a trpe tijekom visokog obrazovanja te poziva države članice i obrazovne institucije da provode politiku nulte tolerancije prema seksualnom uznemiravanju, da postignu dogovor o strogim kodeksima ponašanja i protokolima, da stvore sigurne i povjerljive kanale putem kojih žene i djevojke mogu prijavljivati takve slučajeve te da sve slučajeve seksualnog uznemiravanja prijavljuju nadležnim tijelima; poziva Komisiju, države članice i obrazovne institucije da usvoje preventivne mjere i odgovarajuće kazne za počinitelje seksualnog uznemiravanja kako bi se riješio problem seksualnog uznemiravanja u školama i obrazovnim ustanovama u području STEM-a;

17.  naglašava potrebu za uključivanjem rodno osjetljivog učenja i mogućnosti karijere u području STEM-a u nacionalne razvojne planove i javne politike usmjerene na sektor obrazovanja, IKT i znanost;

Karijere

18.  izražava žaljenje zbog činjenice da se žene u karijeri suočavaju s nerazmjerno većim preprekama nego muškarci, i to zbog nedostatka odgovarajuće ravnoteže između poslovnog i privatnog života te povećanja neplaćenog pružanja skrbi u većini kućanstava; konstatira da je pandemija bolesti COVID-19 dodatno pogoršala situaciju u kojoj se nalaze žene, koje su primorane održavati ravnotežu između prekovremenog rada na daljinu, brige za djecu i neplaćenog pružanja skrbi; izražava žaljenje zbog posebno negativnog utjecaja kulture „stalne povezanosti” na ravnotežu između poslovnog i privatnog života zaposlenika koji su odgovorni za pružanje skrbi, pri čemu su to najčešće žene; apelira na javne i privatne institucije da se pobrinu da se pri radu na daljinu vodi računa o preprekama u postizanju bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te da se poštuje pravo na isključivanje, kao i da usvoje politike prilagođene obiteljima; snažno potiče države članice da uspostave odgovarajuće mjere kako bi se zajamčila politika nulte tolerancije na seksualno uznemiravanje, bolji rodiljni dopust, znatno dulji očinski dopust te plaćeni i neprenosivi roditeljski dopust kojim će se ženama i muškarcima omogućiti slobodno vrijeme za skrb o svojoj djeci te kako bi se promijenila norma prema kojoj je majka ta koja mora prekinuti karijeru, sve kako bi se premostila ta golema prepreka za napredovanje žena u karijeri, ali i da bi se zajamčilo fleksibilno radno vrijeme, ustanove za skrb o djeci na licu mjesta i rad na daljinu; potiče države članice da u potpunosti prenesu i provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života(20) i poziva Komisiju da to učinkovito nadzire; poziva Komisiju i države članice da temeljito analiziraju uzroke i faktore koji dovode do visoke stope odustajanja žena od karijere u STEM-u i da donesu preporuke mjera za sprečavanje tog trenda, ako je to potrebno, te da izrade mehanizme i programe za integraciju žena i djevojaka u inicijative obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja te da usvoje adekvatne politike i mjere s tim ciljem; naglašava da COVID-19 otvara novo poglavlje u svijetu rada, obrazovanja, upravljanja i svakodnevnog života te je istaknuo izrazitu važnost digitalne pismenosti i vještina te potrebu za novim uvjetima rada na daljinu, koji je otkrio znatne rodne razlike tijekom pandemije i posljedičnih ograničenja kretanja; ističe da hitno treba promicati rodnu ravnotežu u digitalnom sektoru zbog načina na koji se osobe i poduzeća koriste IKT-om i drugim digitalnim tehnologijama kako bi radili i međusobno komunicirali u novom digitalnom društvu;

19.  smatra iznimno važnim imati više ženskih uzora i povećati broj žena na vodećim položajima u sektoru STEM-a; naglašava da sve manji postotak žena na višim položajima negativno utječe na zapošljavanje žena, što dodatno smanjuje vjerojatnost imenovanja žena na više položaje; izražava žaljenje zbog činjenice da žene nisu dovoljno zastupljene na vodećim položajima u području STEM-a te naglašava hitnu potrebu za promicanjem rodne ravnopravnosti na svim razinama donošenja odluka u poslovanju i upravljanju; ističe da rodna raznolikost u upravama i položajima na kojima se donose odluke poboljšava uspješnost poduzeća zbog šireg spektra znanja, stavova i iskustava; izražava žaljenje zbog postojanja horizontalne i vertikalne rodne segregacije u hijerarhiji sveučilišta i škola u Europi; skreće pozornost na činjenicu da su žene posebno nedovoljno zastupljene na vodećim akademskim položajima i položajima na kojima se donose odluke u akademskim institucijama i na sveučilištima, što upućuje na postojanje staklenog stropa, tj. nevidljivih prepreka u vidu predrasuda koje žene sprečavaju da dođu na odgovorne položaje; apelira na Vijeće i države članice da usvoje predloženu Direktivu o ženama u upravnim odborima te da uvedu ciljeve za rodnu ravnotežu u tijelima za odlučivanje;

20.  izražava žaljenje zbog činjenice da je razlika u plaćama između žena i muškaraca i dalje stvarnost, osobito u sektorima u kojima prevladavaju muškarci, kao što su IKT i tehnološka poduzeća(21); poziva sve aktere da plaće učine transparentnima; snažno apelira na Vijeće da deblokira predloženu direktivu o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama neovisno o vjeroispovijesti ili uvjerenju, invaliditetu, dobi ili seksualnoj orijentaciji, kojoj je cilj horizontalnim pristupom proširiti zaštitu od diskriminacije;

21.  poziva sve relevantne dionike da se bore protiv diskriminacije u svojim praksama zapošljavanja i da uvedu kvote radi poticanja uključivanja žena, posebice žena različitog rasnog i etničkog podrijetla, žena s invaliditetom i LGBTI+ osoba;

22.  potiče uspostavu uključivog dijaloga s relevantnim dionicima kao što su privatna poduzeća, nevladine organizacije, profesionalne komore i instituti, državne institucije, regionalne i lokalne vlasti, kreatori politika i predstavnici civilnog društva kako bi se koordinirale i ispravile manjkavosti u promicanju žena u STEM-u; naglašava da bi, s obzirom na iznimnu važnost borbe protiv kulturnih i socijalnih stereotipova protiv sposobnosti žena i njihovih uloga u sektoru STEM-a, valjalo usvojiti ciljane mjere za promicanje rodne ravnopravnosti kao što su rodno osviješteno zakonodavstvo i politike kao što su financijski poticaji ili druge mjere usmjerene na veće sudjelovanje djevojaka u obrazovanju i karijerama u području STEM-a; poziva na pružanje poticaja poduzećima koja podržavaju žene kao uzore, programe mentorstva i razvoj karijera, kao i na povećanje vidljivosti žena; prepoznaje ključnu ulogu određenih izvršnih direktora i članova višeg rukovodstva u premošćivanju digitalnog rodnog jaza osmišljavanjem poslovnih politika čiji je cilj borba protiv digitalnih stereotipova povezanih s rodom, promicanje uzora, poticanje žena da istražuju studije u području STEM-a, poticanje prekvalifikacije ili dokvalifikacije žena, promocija programa mentorstva i poboljšanje predodžbe o poslovima u IKT-u; poziva Komisiju i države članice da nastave surađivati sa svim poslovnim partnerima u području IKT-a, digitalnog, telekomunikacijskog, medijskog, audiovizualnog i tehnološkog sektora na promicanju uključive i rodno uravnotežene radne kulture i okruženja, među ostalim uvođenjem mjera kao što su kampanje za podizanje razine osviještenosti i promicanje rodne ravnopravnosti u privatnom sektoru STEM-a, te poticanjem javno-privatnih partnerstava na olakšavanje pristupa tržištu rada u području STEM-a za nedavno diplomirane, uz promicanje programa praksi i stažiranja za djevojke i mlade žene kako bi im se olakšao prijelaz na tržište rada, i to zahvaljujući inicijativama kao što su mentorstva i stipendije za djevojke u nepovoljnom položaju te javno-privatnim partnerstvima između obrazovnih sustava, vlada i poduzeća koja rade u području novih tehnologija, kao što su 3D tehnologija, umjetna inteligencija, nanotehnologija, robotika i genska terapija, te da u tu svrhu dijele informacije i dobre prakse diljem država članica;

23.  ističe vezu između rodnog jaza i razlike u mirovinama; stoga poziva države članice da riješe problem tih razlika i smanje ih te da poduzmu dodatne korake kako bi se ženama osigurali adekvatan pristup obrazovanju, prilika za postizanje ekonomske neovisnosti i mogućnosti za napredovanje u karijeri;

Digitalni sektor

24.  izražava žaljenje zbog činjenice da rodni jaz postoji u svojim područjima digitalne tehnologije, no izražava osobitu zabrinutost zbog rodnog jaza u inovativnim tehnologijama kao što su umjetna inteligencija i kibersigurnost, u kojima prosječna zastupljenost žena u svijetu iznosi 12 % odnosno 20 %(22); predlaže da se više pozornosti i potpore posveti slabo naseljenim i izrazito ruralnim područjima, u kojima se ta situacija pogoršava;

25.  ističe da je kvaliteta korištenih skupova podataka ključna za uspješnost tehnologija umjetne inteligencije, da umjetna inteligencija ne smije povećati rodnu neravnopravnost i stereotipove prenošenjem pristranosti i predrasuda iz analogne u digitalnu sferu na temelju algoritama, te da umjetna inteligencija može znatno doprinijeti rodnoj ravnopravnosti, pod uvjetom da se izradi odgovarajući pravni okvir te iskorijene svjesne i nesvjesne predrasude; ističe da se jedan od kritičnih nedostataka umjetne inteligencije odnosi na određene vrste pristranosti, primjerice one na temelju roda, dobi, invaliditeta, vjeroispovijesti, rasnog ili etničkog podrijetla, socijalnog podrijetla ili seksualne orijentacije, koje proizlaze iz homogene radne snage; konstatira da nove tehnologije marginaliziraju žene intersekcijskim vrstama diskriminacije, primjerice žene koje nisu bjelkinje zbog pogrešaka u tehnologiji prepoznavanja lica; naglašava potrebu za raznolikim timovima programera i inženjera i njihovom suradnjom s ključnim društvenim akterima kako bi se spriječilo nenamjerno uključivanje rodne i kulturne pristranosti u algoritme, sustave i aplikacije umjetne inteligencije; podržava izradu obrazovnih kurikuluma i aktivnosti za senzibilizaciju javnosti o društvenom, pravnom i etičkom učinku umjetne inteligencije; poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve moguće mjere kako bi se spriječila takva pristranost i da zajamče potpunu zaštitu temeljnih prava; naglašava da se infrastruktura za ljudski nadzor mora razviti prije uvođenja tehnologija umjetne inteligencije u visokorizičnim sektorima, posebice u zdravstvu, u što je obvezno uključiti i stručnjake za rodnu ravnopravnost;

26.  uviđa da umjetna inteligencija, pod uvjetom da se ne temelji na pristranosti, može biti moćan alat za prevladavanje rodnih neravnopravnosti i stereotipova izradom nepristranih algoritama „etičkih po naravi” koji doprinose općoj pravednosti i dobrobiti; ističe važnost zajedničkog europskog pristupa etičkim aspektima umjetne inteligencije; nadalje, naglašava da se europskom politikom i zakonodavstvom u području umjetne inteligencije moraju poštovati europske vrijednosti, Ugovori i zakoni Unije te načela europskog stupa socijalnih prava;

27.  poziva na to da sva umjetna inteligencija i automatizacija budu društveno odgovorne i osmišljene tako da nam omoguće prevladavanje nejednakosti, među ostalim rodne diskriminacije, kao i izazova s kojima se suočavaju žene, kao što su neplaćeno pružanje skrbi, rodna razlika u plaćama, kiberzlostavljanje, rodno uvjetovano nasilje i seksualno uznemiravanje, trgovanje ljudima, povreda seksualnih i reproduktivnih prava te nedovoljna zastupljenost na vodećim položajima; poziva na to da se umjetnom inteligencijom i automatizacijom doprinese poboljšanju zdravlja i gospodarskog blagostanja, jednakosti mogućnosti, radničkim i socijalnim pravima, kvalitetnom obrazovanju, zaštiti djece, kulturnoj i jezičnoj raznolikosti, rodnoj ravnopravnosti, digitalnoj pismenosti, inovacijama i kreativnosti, uključujući pristup financiranju, višem obrazovanju i prilikama za fleksibilan rad; poziva Komisiju da pomogne nadležnim tijelima država članica da posebnu pozornost posvete novim oblicima rodno uvjetovanog nasilja kao što su uznemiravanje i uhođenje preko interneta(23) te da dovrše aktualne evaluacije i na učinkovitiji način riješe ta pitanja;

Poduzetništvo i pristup financiranju

28.  izražava žaljenje zbog činjenice da žene nisu dovoljno zastupljene u start-upovima koji se bave inovacijama te ističe rodne predrasude i sistemske nedostatke prisutne u socijalnim strukturama, osobito u onima na sjecištu STEM-a i poduzetništva; smatra iznimno važnim imati više ženskih uzora i povećati broj žena na vodećim položajima u sektoru STEM-a; poziva Komisiju i države članice da provedu politike potpore i oslobađanja poduzetničkog potencijala žena, koje su i dalje neiskorišten pogon gospodarskog rasta, inovacija i stvaranja radnih mjesta, da pružaju više kvalitetnijih informacija o poduzetništvu kao atraktivnoj karijeri, posebice za mlade žene u školama, i da provedu javne politike kojima se promiče poduzetništvo među ženama; smatra da oporavak od bolesti COVID-19 predstavlja značajnu priliku za poboljšanje položaja poduzetnica kako bismo im omogućili da obnove naša gospodarstva i društva; ističe da će istinski oporavak od bolesti COVID-19 biti uspješan samo ako postignemo zeleniju, pravedniju i rodno ravnopravniju Europu te osiguramo adekvatnu rodnu osviještenost pri korištenju sredstava EU-a za oporavak, te ako pritom osiguramo da žene imaju sve koristi u pogledu zapošljavanja i poduzetništva u sektorima u kojima su tradicionalno izrazito nedovoljno zastupljene, što je i dalje slučaj, uključujući digitalni sektor, umjetnu inteligenciju, IKT i STEM;

29.  smatra da nedovoljna zastupljenost žena zaduženih za odluke o ulaganju u poduzećima rizičnog kapitala predstavlja jedan od najvećih izvora kontinuiranog jaza u financiranju za start-upove i poduzeća koja osnivaju žene;

30.  poziva Komisiju i države članice da prošire mogućnosti financiranja na zajmove i vlasnički kapital za poduzetnice u području start-upova i inovacija putem fondova i programa EU-a, da im olakšaju pristup financiranju iz postojećih fondova, da stvore posebne fondove i osmisle nove i inovativne načine na koje ženama mogu pružati financijsku potporu i pomoć u prevladavanju prepreka s kojima se suočavaju; poziva na uključivanje Europske investicijske banke u pogledu pristupa mikrofinanciranju; uviđa da su kampanje senzibilizacije i informiranja o mogućnostima financiranja sredstvima EU-a potrebne za pružanje prilagođene potpore vlasnicama poduzeća i poduzetnicama; poziva na dodatno proširivanje Europske mreže poslovnih anđela i Europske mreže mentora za poduzetnice, među ostalim promicanjem okupljanja inovatorica, tehnoloških stručnjakinja i ulagatelja radi stimuliranja i poticanja inovacija i financiranja pothvata koje vode žene;

31.  pozdravlja inicijativu Komisije o uspostavljanju Nagrade EU-a za inovatorice, koja se svake godine dodjeljuje jednoj Europljanki koja je osnovala uspješno poduzeće i dovela inovaciju na tržište; poziva Komisiju i države članice da pronađu dodatne načine za poticanje većeg broja žena da osnivaju vlastita poduzeća te za odavanje priznanja inspirativnim ženama koje su predvodnice u području inovacija;

32.  poziva Komisiju i države članice da provedu izjavu o preuzimanju obveza u pogledu žena u digitalnoj sferi, usvojenu u travnju 2019., i da osmisle konkretne mjere za promicanje rodne ravnopravnosti u sektoru STEM-a, među ostalim utemeljenjem Europskog dana djevojaka u IKT-u i STEM-u; poziva Komisiju da prati napore i djelovanja država članica i da izvještava o njima te da osigura razmjenu informacija i dobrih praksi;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 316, 22.9.2017., str. 173. (2) SL C 349, 17.10.2017., str. 56. (3) SL C 66, 21.2.2018., str. 44. (4) SL C 390, 18.11.2019., str. 28. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0026. (6) Studija – „Obrazovanje i zapošljavanje žena u znanosti, tehnologiji i digitalnom gospodarstvu, uključujući umjetnu inteligenciju i njezin utjecaj na rodnu ravnopravnost”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, 15. travnja 2020. (7) Studija koju je za Glavnu upravu Europske komisije za komunikacijske mreže, sadržaj i tehnologiju pripremio iclaves. (8) Eurostat, Statistički podaci o visokom obrazovanju, podaci preuzeti u rujnu 2020. (9) Eurostat, Ljudski resursi u znanosti i tehnologiji, prosječni godišnji podaci za razdoblje 2016. – 2020. (10) Pregled „Žene u digitalnom dobu” Europske komisije za 2020. (11) Međunarodno udruženje za vrednovanje obrazovnih postignuća (IEA), International Computer and Information Literacy Study 2018 (ICILS) („Međunarodna studija o računalnoj i informacijskoj pismenosti za 2018.”). (12) O’Dea, R. E., Lagisz, M., Jennions, M. D. et al., Gender differences in individual variation in academic grades fail to fit expected patterns for STEM, („Rodne razlike u individualnim varijacijama akademske uspješnosti ne slijede očekivane obrasce za STEM”), Nature Communications 9, 3777, 2018. (13) Europski institut za ravnopravnost spolova, Economic benefits of gender equality in the EU: How gender equality in STEM education leads to economic growth („Gospodarske prednosti rodne ravnopravnosti u EU-u: kako rodna ravnopravnost u obrazovanju u području STEM-a dovodi do gospodarskog rasta”), 2017. (14) Agencija EU-a za temeljna prava, Violence against women: an EU-wide survey („Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a”), 2014. (15) Izvješće stručne skupine za inovacije s pomoću roda, Gendered Innovations: How Gender Analysis Contributes to Research, („Rodne inovacije: kako rodna analiza doprinosi istraživanjima”), Glavna uprava za istraživanje i inovacije, Europska komisija, 2013. (16) Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Bridging the digital gender divide: include, upskill, innovate („Kako premostiti rodne razlike u digitalnom sektoru: uključivanje, osposobljavanje, inoviranje”), 2018. (17) Europska komisija i Europska investicijska banka, Funding women entrepreneurs: How to empower growth („Financiranje poduzetnica: Kako osnažiti rast”), 2018. (18) Europska komisija, She Figures 2018. (19) Međunarodna studija o računalnoj i informacijskoj pismenosti (ICILS), 2018. (20) Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.). (21) Lambrecht, A. i Tucker, C. E., Algorithmic bias? An empirical study into apparent gender-based discrimination in the display of STEM career ads („Pristrani algoritmi? Empirijsko istraživanje rodno utemeljene diskriminacije u oglasima za karijere u STEM-u”), Management Science, vol. 65, br. 7, 2019., str. 2970. (22) Sax, L. J., Kanny, M. A., Jacobs, J. A. et al., Understanding the Changing Dynamics of the Gender Gap in Undergraduate Engineering Majors: 1971-2011 („Razumijevanje nove dinamike rodnog jaza u preddiplomskim studijima inženjerstva: 1971. – 2011.”), Research in Higher Education, vol. 57, br. 5, 2016.; Shade, L. R., Missing in action: Gender in Canada’s digital economy agenda („Nestao u akciji: rod u kanadskom planu za digitalno gospodarstvo”), Signs: Journal of Women in Culture and Society, vol. 39, br. 4, 2014., str. 887. – 896. (23) Agencija EU-a za temeljna prava, Violence against women: an EU-wide survey („Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a”), 2014., str. 87.

Rezolucija Europskog parlamenta od 10. lipnja 2021. o budućem financiranju radijske mreže Euranet Plus sredstvima EU-a (2021/2708(RSP))

P9_TA(2021)0297 B9-0316/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te Protokol br. 2 uz Ugovore o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije od 18. ožujka 2021. o financiranju multimedijskih djelovanja i donošenju programa rada za 2021., uključujući njezin prilog,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o budućem financiranju radijske mreže Euranet Plus sredstvima EU-a (O-000036/2021 – B9-0023/2021),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za kulturu i obrazovanje,

A.  budući da se, kada je riječ o pitanjima povezanima s EU-om, radio pokazao kao ključno sredstvo komunikacije s građanima;

B.  budući da u većim i mnogoljudnijim državama članicama, zbog svoje vrlo visoke razine prodora na tržište, regionalne i lokalne radijske postaje velikom broju slušatelja često nude privilegirani prozor u sadržaj povezan s pitanjima koja se odnose na EU‑ te također učinkovito doprinose očuvanju manjinskih jezika;

C.  budući da je, iako se radio može nametnuti kao ključni medij u visoko digitaliziranom medijskom krajoliku, digitalizacija radijskog emitiranja u Uniji dugoročan proces, koji od radio postaja i mreža zahtijeva izradu tranzicijskih planova, raspoređivanje potrebnih ulaganja i ublažavanje gospodarskog utjecaja te promjene;

D.  budući da je Euranet Plus, osnovan 2007., jedinstvena mreža radijskih postaja u EU-u koja iz transnacionalne perspektive izvješćuje o događajima u Europi; budući da se od osnivanja te mreže njezine operativne aktivnosti uglavnom financiraju sredstvima EU-a; budući da se Euranet Plus danas sastoji od 13 vodećih javnih i privatnih radijskih kuća u 13 država članica, koje skupa broje više od 15 milijuna slušatelja dnevno(1) te svojim članovima nude jedinstven dijapazon visokokvalitetnih produkcijskih, radiotelevizijskih i uredničkih usluga, čime se ispunjavaju zahtjevi iz članka 195. Financijske uredbe(2) za aktivnosti s posebnim značajkama koje zahtijevaju posebnu vrstu tijela;

E.  budući da aktualni sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava s mrežom Euranet Plus, u vrijednosti od 2,16 milijuna EUR godišnje, istječe 31. prosinca 2021.;

F.  budući da je povjerenik Breton u svom dopisu od 18. siječnja 2021. obavijestio Europski parlament o odluci Komisije o budućem modelu financiranja multimedijskih djelovanja; u tom se dopisu navodi da se sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava s mrežom Euranet Plus neće obnoviti i da će se umjesto toga, počevši od 2021., na godišnjoj osnovi raspisivati natječajni postupak na temelju poziva na podnošenje prijedloga;

G.  budući da Komisija prije donošenja odluke o budućem financiranju radijskog emitiranja nije započela strateški dijalog s mrežom Euranet Plus, iako je to izričito preporučeno u nedavnoj reviziji;

H.  budući da je Odbor za kulturu i obrazovanje (CULT) u više navrata od Komisije zatražio da ga se uključi u postupak donošenja odluka o multimedijskim djelovanjima te da je Komisiji prenio svoj čvrsti stav o tome da je planirani pristup nepošten prema mreži Euranet Plus, koji kao paneuropska radijska mreža koja pruža javnu uslugu zaslužuje da ga se tretira kao jedinstvenog partnera u promicanju integracije i raznolikosti medija u EU-u; isto je tako u usmenom i u pisanom obliku izrazio svoje duboko neslaganje sa skorom izmjenom koju Komisija planira u pogledu radijskog emitiranja i koja bi mogla prekinuti kontinuitet pružanja usluge;

I.  budući da je Komisija 18. ožujka 2021. nastavila s provedbom svog plana i donijela Odluku o financiranju multimedijskih djelovanja i donošenju programa rada za 2021.; budući da je Komisija u brojnim razmjenama mišljenja s osobljem i povjerenicima jasno dala do znanja da namjerava poštovati svoju Odluku o budućem financiranju mreže Euranet Plus sredstvima EU-a, čime je u potpunosti zanemarila političku volju Parlamenta u tom kontekstu;

J.  budući da model financiranja utemeljen na otvorenim godišnjim pozivima na podnošenje prijedloga s vrlo ograničenim trajanjem nije financijski održiv; budući da je to što će se poziv objaviti ove godine, bez primjene prijelaznih mjera, nepošteno prema mreži Euranet Plus, dugogodišnjem i pouzdanom partneru; Euranet, naime, na taj način ne može izraditi dugoročni razvojni plan za prelazak na digitalnu tehnologiju i za ulaganja u daljnja poboljšanja svojih proizvoda i usluga te će to vjerojatno dovesti do likvidacije te organizacije i otpuštanja osoblja početkom 2022.;

1.  apelira na Komisiju da prizna jedinstvenu prirodu organizacije Euranet Plus kao neovisne radijske mreže koja uspješno premošćuje informacijski jaz između EU-a i njegovih građana tako što građanima omogućuje bolje razumijevanje pitanja povezanih s Unijom te promiče raspravu o svim područjima donošenja politika EU-a; ističe da Euranet Plus kombinira kapacitete za proizvodnju i radijsko emitiranje kako bi ponudio visokokvalitetne uredničke usluge povezanim radio postajama i samoj agenciji, koja planira koprodukcije, potiče razmjene i proizvodi paneuropske formate po mjeri i na zahtjev za svojih članova; zaključuje da Euranet Plus stoga predstavlja jedinstven kanal za svoje brojne članove, javne i privatne radijske kuće, koje sa sadržajem na 12 službenih jezika EU-a svakodnevno dopiru do više od 15 milijuna slušatelja, koji inače ne bi došli u doticaj s pitanjima povezanima s EU-om;

2.  poziva na obnovu aktualnog osnovnog financiranja mreže Euranet Plus na temelju prijelaznog sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava koji bi bio valjan najmanje dvije godine, čime bi se omogućio razvoj dugoročnog strateškog plana za daljnji razvoj mreže do kraja 2027. s ciljem proširenja njezina članstva te zemljopisne i jezične pokrivenosti, pripreme za digitalizaciju i ulaganja u dodatna poboljšanja njezinih proizvoda i usluga; zahtijeva da Glavna uprava Komisije za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (DG CONNECT) i Glavna uprava za proračun (DG BUDG) zajedno s mrežom Euranet Plus i Odborom CULT osnuju međuinstitucijsku radnu skupinu kako bi se pronašla odgovarajuća tehnička rješenja za provedbu višegodišnjeg operativnog okvira; ističe da će takve prijelazne mjere organizaciji omogućiti da se pripremi za konkurentan, višegodišnji proces, koji bi mogao započeti 2024.; ističe da će taj pristup stvoriti najveću dodanu vrijednost u smislu održivosti, učinkovitosti i pravilnog korištenja javnih sredstava EU-a, za razliku od kratkoročnih postupaka koji ne samo da prisiljavaju korisnike da žive na rubu opstanka već su i administrativno skuplji;

3.  zahtijeva da Komisija hitno revidira svoju Odluku od 18. ožujka 2021. kako bi osigurala da se 2,2 milijuna EUR iz točke 2. njezina priloga namijenjenih financiranju aktivnosti radijskog emitiranja za 2022. neće dodijeliti u okviru otvorenog poziva, već da će se izravno dati mreži Euranet Plus na temelju činjenice da ta organizacija i dalje ispunjava zahtjeve iz članka 195. Financijske uredbe;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Službena internetska stranica mreže Euranet Plus, Our network („Naša mreža”). (2) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).