Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o izvješću o provedbi uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj (2020/2045(INI))

P9_TA(2021)0411 A9-0255/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 208., 210., 214. i 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju EU-a o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći(3),

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijske godine 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. studenoga 2011. o globalnom pristupu migraciji i mobilnosti (COM(2011)0743),

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum za sigurne, propisne i zakonite migracije te Globalni sporazum o izbjeglicama, koje je Opća skupština UN-a donijela 2018.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2016. o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa (COM(2016)0385),

–  uzimajući u obzir akcijski plan sa sastanka na vrhu u Valletti održanog u studenome 2015.,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, objavljen 30. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 30. travnja 2014. pod naslovom „Paket instrumenata – pristup temeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava za razvojnu suradnju EU-a” (SWD(2014)0152),

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći od 30. siječnja 2008.,

–  uzimajući u obzir izvorne osnivačke sporazume uzajamnog fonda EU-a Bêkou, uzajamnog fonda EU-a Madad, Uzajamnog fonda EU-a za Afriku i Uzajamnog fonda EU-a za Kolumbiju te njihove revidirane osnivačke sporazume iz prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2015)9500 od 24. studenoga 2015. o usklađivanju mjera Unije i država članica koordinacijskim mehanizmom – Instrumentom za izbjeglice u Turskoj(4), kako je izmijenjena odlukama Komisije C(2016)0855 od 10. veljače 2016.(5), C(2017)2293 od 18. travnja 2017.(6), C(2018)1500 od 14. ožujka 2018.(7) i C(2018)4959 od 24. srpnja 2018.(8),

–  uzimajući u obzir četvrto godišnje izvješće Komisije o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj od 30. travnja 2020. (COM(2020)0162), kao i njezina prethodna izvješća,

–  uzimajući u obzir 7. izvješće o rezultatima uzajamnog fonda EU-a Madad,

–  uzimajući u obzir tematska izvješća Europskog revizorskog suda pod naslovom „Uzajamni fond EU-a Bêkou za Srednjoafričku Republiku: početak koji budi nadu unatoč nekim nedostatcima” (br. 11/2017); „Instrument za izbjeglice u Turskoj: korisna potpora, no potrebna su poboljšanja kako bi se ostvarila veća vrijednost za uloženi novac” (br. 27/2018); i „Krizni uzajamni fond Europske unije za Afriku: fleksibilan instrument, ali nije dovoljno usmjeren” (br. 32/2018),

–  uzimajući u obzir odluke Komisije o produljenju uzajamnih fondova EU-a do prosinca 2021. u skladu s člankom 234. Financijske uredbe i stajališta Parlamenta o nacrtima odluka o produljenju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2018. o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje na sredini razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o provedbi Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć(11),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o novoj strategiji EU-a i Afrike – partnerstvo za održiv i uključiv razvoj,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 20. siječnja 2021. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2020.(12), od 18. svibnja 2017. o strategiji EU-a za Siriju(13), od 6. listopada 2016. o Siriji(14), od 24. studenoga 2016. o stanju u Siriji(15) i od 6. srpnja 2016. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 2/2016 Europske unije za financijsku godinu 2016.: unošenje viška iz financijske godine 2015.(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2018.(17), od 12. prosinca 2018. o stajalištu Vijeća o drugom nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2019.(18) i od 4. srpnja 2018. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 3/2018 Europske unije za financijsku godinu 2018., dio III. – Komisija: proširenje Instrumenta za izbjeglice u Turskoj(19),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 5/2020(20) i prateću odluku o mobilizaciji pričuve za nepredviđene izdatke za 2020.: nastavak pružanja humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. o izvješćima Komisije o Turskoj za 2019. i 2020.(22),

–  uzimajući u obzir odluke Komisije iz 2019. i 2020. o produljenju uzajamnog fonda Madad do 14. prosinca 2021. u skladu s člankom 234. Financijske uredbe,

–  uzimajući u obzir obveze koje su EU i njegove države članice preuzeli na konferencijama održanima između 2016. i 2021. u Londonu i Bruxellesu u vezi s rješavanjem sirijske krize i pružanjem potpore njezinu stanovništvu,

–  uzimajući u obzir evaluaciju Komisije sredinom provedbenog razdoblja iz 2018. i redovito izvješćivanje o rezultatima uzajamnog fonda EU-a Madad,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći(23), Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2018. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (Globalna Europa) 2021. – 2027. (COM(2018)0460) i Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2018. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) 2021. – 2027. (COM(2018)0465),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj i Odbora za proračune u skladu s člankom 58. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A9-0255/2021),

A.  budući da su od 2014. uspostavljena četiri uzajamna fonda EU-a kako bi se odgovorilo na potrebu za fleksibilnim i brzim instrumentima za pružanje dosljednog i pojačanog odgovora na krize: uzajamni fond EU-a Bêkou, osnovan 15. srpnja 2014., s ciljem podupiranja svih aspekata izlaska Srednjoafričke Republike iz krize i njezinih napora za obnovu; uzajamni fond Madad, regionalni uzajamni fond Europske unije za odgovor na krizu u Siriji kako bi se omogućilo udruživanje i prilagođavanje resursa i odgovora na regionalnoj razini, osnovan 15. prosinca 2014.; Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku, krizni uzajamni fond Europske unije za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi, osnovan 12. studenoga 2015.; i Uzajamni fond za Kolumbiju, osnovan 12. prosinca 2016. radi potpore provedbi mirovnog sporazuma u ranim fazama oporavka i tijekom stabilizacije nakon sukoba;

B.  budući da su revizijom Financijske uredbe 2018. uvedene odredbe kojima se donekle jačaju nadzorne ovlasti Parlamenta pri osnivanju novih uzajamnih fondova EU-a ili produljenju postojećih; budući da su te odredbe i dalje previše ograničene da bi Parlamentu bio omogućen potpuni demokratski nadzor i potpuni nadzor u svojstvu proračunskog tijela, kako je utvrđeno Ugovorima;

C.  budući da je Parlament 2020. izdao uglavnom pozitivna mišljenja o zahtjevima za produljenje trajanja uzajamnih fondova EU-a do kraja 2021., pri čemu je istodobno izrazio zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti u provedbi projekata, posebno onih povezanih s upravljanjem granicama i migracijama, te pod uvjetom, u slučaju Uzajamnog fonda za Afriku, pružanja obveznih jamstava o poštovanju temeljnih ljudskih prava u svim financiranim projektima;

D.  budući da je uspostava uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj opravdana potrebom za fleksibilnom, ad hoc i brzom reakcijom koja nije moguća u klasičnom institucijskom okviru i s obzirom na ograničena sredstva i fleksibilnost koji su dostupni u okviru proračuna EU-a; budući da bi se novim okvirom EU-a za vanjsko financiranje (Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa) trebala prevladati ograničenja koja su dovela do potrebe za pokretanjem uzajamnih fondova u svrhu fleksibilnijeg i bržeg odgovora na određene krize; budući da izvanproračunski instrumenti kao što su uzajamni fondovi EU-a, kao i izvanredni instrumenti, primjerice Instrument za izbjeglice u Turskoj, dovode u opasnost načela demokratske odgovornosti, transparentnosti i dobrog financijskog upravljanja te dovode u pitanje ulogu Europskog parlamenta, kao i integritet i jedinstvo proračuna EU-a; budući da nije provedeno savjetovanje s Parlamentom o uspostavljanju izvanproračunskih instrumenata; budući da je Europski razvojni fond (ERF) pridonio uzajamnim fondovima EU-a za Afriku i Bêkou te da stoga Parlament uopće nije bio uključen u osnivanje tih dvaju uzajamnih fondova; budući da je moguće sudjelovanje Parlamenta bilo ograničeno na prigovor na nacrte provedbenih odluka o osnivačkim sporazumima o uzajamnim fondovima EU-a Madad i Kolumbija;

E.  budući da pri osnivanju uzajamnog fonda EU-a Europska komisija mora opravdati njegovu dodanu vrijednost, vidljivost, komplementarnost s drugim financijskim instrumentom EU-a i usklađenost s političkim ciljevima te budući da je ključno zajamčiti stalno praćenje i procjenjivanje upotrebe sredstava kako bi se osiguralo da su njihovi učinci uvijek u skladu s pravom, temeljnim vrijednostima i ciljevima EU-a;

F.  budući da bi, u skladu s Financijskom uredbom, uzajamni fondovi EU-a trebali podlijegati godišnjoj vanjskoj i neovisnoj reviziji te da Komisija ima ovlast suspendirati sporazum o financiranju ako partnerska zemlja prekrši obvezu koja se odnosi na poštovanje ljudskih prava, demokratskih načela ili vladavine prava te u slučajevima teške korupcije; budući da je Europski revizorski sud u svojim tematskim izvješćima o uzajamnim fondovima EU-a preporučio da Komisija poboljša koordinaciju donatora (Bêkou), ukloni nedostatke u provedbi, poveća učinkovitost i ciljane mjere (Afrika) i ostvari bolju vrijednost za uloženi novac (Instrument za izbjeglice u Turskoj);

G.  budući da, prema procjenama Komisije, postoje znatne humanitarne potrebe povezane s izbjeglicama koje nisu obuhvaćene Instrumentom za izbjeglice u Turskoj;

H.  budući da je Parlament, iako priznaje njihovu dodanu vrijednost, u više navrata izrazio potrebu za pojačanim parlamentarnim nadzorom nad uzajamnim fondovima EU-a i Instrumentom za izbjeglice u Turskoj te za većim sudjelovanjem u pripremi budućih uzajamnih fondova EU-a i u pregovorima o njima te o proširenju postojećih uzajamnih fondova EU-a i drugih financijskih instrumenata u području vanjskog djelovanja EU-a; budući da je Parlament pozvao Komisiju da poboljša komunikaciju o uzajamnim fondovima i napomenuo da su redovite informacije utemeljene na brojkama o provedbi uzajamnih fondova ključne za omogućavanje Parlamentu da provodi svoju ulogu demokratskog nadzora i kontrole;

I.  budući da se najveći udio doprinosa uzajamnim fondovima trenutačno dodjeljuje iz samog proračuna EU-a, dok doprinosi država članica čine vrlo ograničen udio ukupnog proračuna tih fondova; budući da doprinosi država članica Instrumentu za izbjeglice u Turskoj nisu dobrovoljni, već se temelje na ključu za doprinos na temelju BND-a te su izravno uključeni u proračun Unije kao vanjski namjenski prihodi u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b) Financijske uredbe; budući da u slučaju uzajamnih fondova EU-a doprinosi država članica nisu uključeni u proračun Unije u skladu s člankom 187. stavkom 6. Financijske uredbe;

J.  budući da je u Izjavi EU-a i Turske iz ožujka 2016. i Sporazumu EU-a i Turske o ponovnom prihvatu posebna pozornost posvećena sprečavanju novih pomorskih i kopnenih ruta za nezakonite migracije, razbijanju krijumčarskih mreža, nadzoru granica Turske i nediskriminirajućem prihvaćanju vraćanja;

K.  budući da je glavni cilj politike razvojne suradnje Unije smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva, kako je utvrđeno u članku 208. UFEU-a; budući da novi Europski konsenzus o razvoju ostaje temeljni okvir razvojne politike EU-a te da se Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći ponovno potvrđuju temeljna načela humanitarne pomoći; budući da EU i njegovi partneri u humanitarnom području moraju moći zajamčiti pomoć i zaštitu, koje se trebaju temeljiti na potrebama i na poštovanju načela neutralnosti, nepristranosti, humanosti i neovisnosti humanitarnog djelovanja; budući da sredstva iz službene razvojne pomoći moraju biti namijenjena gospodarskom, ljudskom i društvenom razvoju, osobito osiguravanju pristupa kvalitetnom obrazovanju, jačanju lokalne otpornosti, među ostalim u vezi s klimatskim promjenama, te mirovnim operacijama namijenjenima pružanju razvojne i/ili humanitarne pomoći, uz naglasak na izazovima u pogledu razvoja utvrđenima u odluci o uzajamnim fondovima;

L.  budući da su u osnivačkom sporazumu o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku projekti upravljanja granicama u Libiji jasno stavljeni u okvir mandata Uzajamnog fonda EU-a i Uredbe o Europskom instrumentu za susjedstvo (ENI); budući da je od srpnja 2017. u okviru Uzajamnog fonda EU-a za Afriku dodijeljeno gotovo 90 milijuna EUR za osposobljavanje, opremanje i podupiranje kapaciteta libijske obalne straže, a 49 milijuna EUR za rješavanje uvjeta zadržavanja za povratnike; budući da se u osnivačkom sporazumu o uzajamnim fondovima EU-a jasno navodi da će se uzajamnim fondom financirati aktivnosti kojima se doprinosi poboljšanju upravljanja migracijama u svim njegovim aspektima u skladu s globalnim pristupom migracijama i mobilnosti, uključujući ograničavanje i sprečavanje nezakonitih migracija i borbu protiv trgovine ljudima; budući da su unatoč tome zabilježeni navodni slučajevi kršenja ljudskih prava u kontekstu aktivnosti libijske obalne straže;

M.  budući da je 2020. Parlament smatrao da bi se, kako bi se nastavilo s proširenjem Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, u svim financiranim projektima trebala pružiti obvezna jamstva o poštovanju ljudskih prava, s posebnim naglaskom na upravljanju migracijama i osiguravanju da se takva jamstva uspostave u slučaju buduće potrebe za novim opravdanim uzajamnim fondom;

N.  budući da je regionalni fond zaklade EU-a za odgovor na krizu u Siriji (uzajamni fond Madad) mobilizirao 2,3 milijarde EUR, uključujući dobrovoljne doprinose 21 države članice EU-a, Turske i Ujedinjene Kraljevine; budući da su njegovi programi usmjereni na obrazovanje, sredstva za život, zdravlje, zaštitu i vodu, od čega koristi imaju izbjeglice, interno raseljene osobe i lokalne zajednice, te podupire više od 7 milijuna korisnika; budući da uzajamni fond Madad, s obzirom na činjenicu da se građanski rat u Siriji odužio, sve više povezuje humanitarnu i razvojnu pomoć, uz veći naglasak na jačanje sustava kako bi se podržale aktivnosti i kapaciteti zemalja domaćina za odgovor na dugotrajnu krizu, posebno pružanjem javnih usluga u Iraku, Jordanu i Libanonu;

O.  budući da u skladu s tim razvojem uzajamni fond Madad predstavlja relativno brži način pokretanja projekata od standardnih postupaka u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo i Instrumenta pretpristupne pomoći; budući da je uzajamni fond Madad također uspio ostvariti ekonomiju razmjera uz velike projekte prosječne vrijednosti od 20 milijuna EUR i prosječnog razdoblja provedbe od približno 30 mjeseci;

P.  budući da se Instrument za izbjeglice u Turskoj razlikuje od ostalih uzajamnih fondova EU-a, ponajprije zato što je i dalje uključen u proračun Unije;

Q.  budući da je, prema Komisiji, Instrument za izbjeglice u Turskoj osmišljen za koordinaciju postojećih financijskih instrumenata EU-a kako bi se oni dosljedno i zajednički mobilizirali radi ispunjavanja potreba izbjeglica;

I.Opće napomene

Proračunski aspekti

1.  prima na znanje da su do 31. prosinca 2020. ukupne obveze u svim uzajamnim fondovima EU-a iznosile 7 691 milijuna EUR, pri čemu je doprinos iz proračuna EU-a iznosio 3 170 milijuna EUR, od čega je 3 534 milijuna EUR proizašlo iz Europskog razvojnog fonda (ERF), a države i drugi donatori doprinijeli su s 988 milijuna EUR; nadalje prima na znanje da je do istog datuma ugovoreno 7 141 milijuna EUR i da su uzajamni fondovi platili 4 869 milijuna EUR; također prima na znanje da je do 31. prosinca 2020. stopa izvršenja odobrenih sredstava za preuzimanje obveza za sve uzajamne fondove EU-a iznosila 98 % (uzajamni fond EU-a Madad preuzeo je obveze za više od 95 % dostupnih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza, uzajamni fond EU-a Bêkou za 99 %, Uzajamni fond EU-a za Afriku za 99 % i Uzajamni fond EU-a za Kolumbiju za 94 %), dok je ukupna stopa izvršenja odobrenih sredstava za plaćanje iznosila 63 % (pri čemu za Uzajamni fond EU-a za Afriku 62 %, uzajamni fond EU-a Bêkou 66 %, Uzajamni fond EU-a za Kolumbiju 52 % i uzajamni fond EU-a Madad 64 %);

2.  podsjeća na činjenicu da se Instrument za Tursku sastoji od dva obroka, od kojih svaki iznosi 3 milijarde EUR; žali zbog činjenice da je, za razliku od prvog obroka 2016. – 2017. za koji je doprinos iz proračuna EU-a iznosio 1 milijardu EUR, a doprinos država članica 2 milijarde EUR, u drugom obroku za 2018. – 2019. udio doprinosa zamijenjen na štetu postojećih projekata Unije;

3.  podsjeća da, dok su za prvi obrok Instrumenta za izbjeglice u Turskoj doprinosi iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) činili 52,4 %, humanitarna pomoć 46,6 %, Instrument za doprinos sigurnosti i miru 0,7 % i Instrument za razvojnu suradnju 0,3 %, za drugi su obrok doprinosi iz Instrumenta pretpristupne pomoći iznosili 64,5 %, a humanitarna pomoć 35,5 %;

4.  napominje da je 36,6 % sredstava iz prvog obroka Instrumenta za izbjeglice u Turskoj do kraja 2020. provedeno izravnim upravljanjem, a 63,4 % neizravnim upravljanjem (od čega su više od četiri petine provele međunarodne organizacije); nadalje napominje da je u drugom obroku izravno upravljanje predstavljalo 32,1 % (100 % u slučaju Europske komisije), a neizravno upravljanje 67,9 % (od čega su više od tri četvrtine provele međunarodne organizacije);

5.  nadalje napominje da su međunarodne organizacije najveći akteri provedbe uzajamnih fondova EU-a (36,8 %), ispred Europske komisije (35,7 %), agencija država članica (24,2 %) i tijela javnih službi (3,4 %);

Sudjelovanje Parlamenta u okvirima za donošenje odluka i praćenje rezultata te u izvješćivanju i/ili procjeni

6.  prima na znanje da je predsjednicima odbora i relevantnim zastupnicima dodijeljen status promatrača na sastancima strateških odbora uzajamnih fondova i Upravljačkog odbora Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; žali zbog činjenice da taj status nije formalno naveden u osnivačkim sporazumima uzajamnih fondova; snažno potiče da se u pozivima na sjednice odbora uzme u obzir službeni kalendar Parlamenta i da se sve relevantne informacije i dokumenti o kojima će se raspravljati na sjednicama odbora dostave znatno prije sjednica kako bi se omogućilo aktivno sudjelovanje zastupnika i osoblja Tajništva;

7.  žali zbog ograničene uloge Parlamenta u donošenju odluka, nadzoru i kontroli doprinosa Unije uzajamnim fondovima EU-a i ponavlja da su se postojeća pravna, regulatorna i proračunska rješenja trebala u potpunosti iskoristiti prije stvaranja i/ili proširenja uzajamnih fondova EU-a, koji bi trebali ostati instrument za krajnju nuždu; podsjeća na svoje prijašnje neodgovorene zahtjeve te ponavlja da bi Parlament trebao biti zastupljen na sastancima operativnih odbora i moći nadzirati njihove aktivnosti te poziva Komisiju da pravovremeno pruži detaljne informacije o odlukama donesenima u tim odborima; smatra da Parlament mora u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti za nadzor nad provedbom i proračunski nadzor te osigurati da odluke o financiranju EU-a i s njima povezana dodijeljena sredstva budu u skladu s načelima Unije o zakonitosti i dobrom financijskom upravljanju, što će djelovanju EU-a pružiti demokratsku legitimnost i odgovornost;

8.  prima na znanje napore Komisije za pomnim praćenjem i procjenjivanjem intervencija te stjecanjem znanja posebnim skupom izvješća o aktivnostima uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; traži da se ti napori za postizanjem veće transparentnosti intenziviraju objavljivanjem relevantnih podataka, uključujući pojedinosti o financiranim projektima i rezultatima postignutima u odnosu na navedene ciljeve, na internetskim stranicama uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; naglašava da su dostupnost, razina detaljnosti, potpunost i dosljednost tih izvješća ključni za potporu Parlamenta kao proračunskog tijela u odgovarajućoj procjeni provedbe;

9.  napominje da su informacije o sudjelovanju organizacija civilnog društva stavljene na raspolaganje u godišnjim izvješćima za 2019. i 2020. Uzajamnog fonda EU-a za Afriku; žali zbog toga što te informacije nisu javno dostupne zbog niske razine transparentnosti u podugovaranju; napominje da bi, ako je moguće, takve informacije trebalo raščlaniti na razini projekta, uzimajući u obzir opravdane zahtjeve u pogledu povjerljivosti i sigurnosti;

10.  žali zbog zakašnjele obavijesti Komisije o njezinoj namjeri da produlji trajanje uzajamnih fondova EU-a i što procjene nekih uzajamnih fondova kasne, zbog čega Parlament u slučaju Uzajamnog fonda za Afriku nije mogao pravodobno doći do potpunih i preciznih zaključaka, što je ograničilo demokratski nadzor i odgovornost;

11.  ponavlja da ustraje u tome da produljenja uzajamnih fondova EU-a do prosinca 2021. na koja je pristao budu uglavnom tehničke prirode kako bi se omogućio neometan prijelaz u novi VFO te učinkovito ugovaranje i korištenje već rezerviranih sredstava; ističe jamstva Komisije da se produljenjima nastojala osigurati trajna pravna osnova za plaćanja obveza preuzetih u okviru prethodnog VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. te da u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju ili Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) neće biti preuzete nove obveze prema uzajamnim fondovima EU-a;

12.  naglašava da bi Komisija u svojim izvješćima trebala prikazivati komplementarnost različitih financijskih instrumenata namijenjenih područjima obuhvaćenima uzajamnim fondovima EU-a i Instrumentom za izbjeglice u Turskoj, uključujući plan EU-a za vanjska ulaganja, kao i stvorenu dodanu vrijednost;

II.Procjena po uzajamnom fondu EU-a/Instrumentu za izbjeglice u Turskoj

Bêkou

13.  smatra da je uzajamni fond Bêkou djelomično pridonio upravljanju situacijom u Srednjoafričkoj Republici (SAR) te zajedničkom pristupu ispunjavanju razvojnih i humanitarnih potreba u toj državi;

14.  nadalje upućuje na zaključke izaslanstva svog Odbora za razvoj u Srednjoafričkoj Republici iz veljače 2018. u kojima se napominje da je uzajamni fond Bȇkou vidljiv i da se čini da se u zemlji dobro percipira, pri čemu se projekti na odgovarajući način bave rješavanjem potreba u rasponu od obnove i osiguravanja sredstava za život do dugoročnog razvoja, barem na lokalnoj razini i u manjim razmjerima;

15.  ističe zaključke Europskog revizorskog suda objavljene u njegovu tematskom izvješću za 2017. da je uzajamni fond Bêkou općenito ostvario pozitivne rezultate i da je prikupio pomoć, no s malim brojem dodatnih donatora te da je većina njegovih projekata postigla očekivana ostvarenja i povećala vidljivost EU-a; međutim, navodi da se u izvješću preporučuje bolja definicija područja primjene intervencije, poboljšanje koordinacije donatora, postupaka odabira projekata, praćenja i mjerenja uspješnosti, kao i optimizacija troškova i veća transparentnost u odabiru provedbenih organizacija; napominje da države članice u operativnom odboru predstavljaju njihove nacionalne razvojne agencije, koje su odabrane i kao provoditelji projekata, što može dovesti do sukoba interesa u postupku odabira projekata koji provodi operativni odbor;

16.  napominje da će zbog humanitarne krize, siromaštva i novih sigurnosnih izazova koji su u tijeku u SAR-u za dodatnu potporu EU-a biti potrebni dobro usmjereni programi te, ako je potrebno, fleksibilno financiranje EU-a u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa radi jačanja humanitarnog odgovora, mira i sigurnosti, demokratizacije te demokratskih institucija i poštovanja ljudskih prava u SAR-u;

17.  smatra da je unatoč intervenciji EU-a i drugih donatora stanje u zemlji i dalje nestabilno zbog pojave novih sukoba i ozbiljne nesigurnosti opskrbe hranom;

Madad

18.  smatra daje uzajamni fond Madad dokazao svoju dodanu vrijednost kao sredstvo za odgovor na krizu i za EU u pogledu veće vanjske vidljivosti i utjecaja, povećane kontrole, koordinacije i financijske poluge sredstava iz različitih izvora, u usporedbi sa sredstvima na nacionalnoj razini ili drugim međunarodnim kanalima; prima na znanje da je njegova potrošnja bila usklađena s pravnim osnovama ili upotrijebljenim instrumentima Unije i njihovim ciljevima; stoga podsjeća na činjenicu da je projektima koji se financiraju u okviru uzajamnog fonda Madad potrebno promicati i štititi dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode te promicati socijalnu i ekonomsku uključenost, posebno manjina i ranjivih skupina; žali zbog nastavka sukoba u Siriji te naglašava da je zbog potreba sirijskih izbjeglica koje se u doglednoj budućnosti ne mogu vratiti u svoju matičnu zemlju te potreba zajednica domaćina u pogledu dugoročne integracije i zapošljavanja, i dalje nužna dugoročna pomoć EU-a i međunarodne zajednice u osiguravanju kapaciteta za dugoročnu integraciju i zapošljavanje na kohezivan način i u suradnji sa zajednicama domaćinima; ističe da stanje u područjima u Siriji sklonima sukobima trenutačno ne dopušta dugoročnu obnovu;

19.  napominje da je u izvješću o strateškoj evaluaciji na sredini razdoblja iz listopada 2018. zaključeno da je uzajamni fond Madad „velik i troškovno učinkovit te dopire do velikog broja korisnika uz relativno niske troškove” i da je „omogućio EU-u da djeluje fleksibilno”;

20.  pozdravlja brzu i fleksibilnu reakciju uzajamnog fonda u pogledu potpore partnerskim zemljama i zajednicama tijekom pandemije koronavirusa, pri čemu je pokazan aktivan angažman u usklađivanju i preusmjeravanju aktivnosti, ne samo u području zdravstva, već i u drugim područjima, kao što su sredstva za život, zaštita, obrazovanje ili socijalna kohezija u Libanonu, Iraku, Turskoj i Jordanu;

21.  naglašava važnost stalne potpore za izbjeglice, interno raseljene osobe i ranjive zajednice domaćine, među ostalim unutar šire regije pogođene kontinuiranim sukobom, kombiniranjem dugoročnog, predvidljivog, potpuno transparentnog i brzo upotrebljivog financiranja u okviru instrumenata uspostavljenih za višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i potencijalnih doprinosa država članica kao vanjskog namjenskog prihoda, uzimajući u obzir sve financijske instrumente predviđene Financijskom uredbom;

22.  podsjeća na ranjivost palestinskih izbjegličkih zajednica u Siriji i regiji te poziva na stalnu potporu i njihovo uključivanje u humanitarne planove EU-a i odgovore u vezi s krizom u Siriji;

Afrika

23.  napominje da je Uzajamni fond za Afriku osnovan kao krizni uzajamni fond kako bi se doprinijelo rješavanju kriza u trima afričkim regijama u cilju postizanja dugoročne stabilnosti i razvojnih ciljeva; smatra da je Uzajamni fond EU-a za Afriku brz i fleksibilan instrument koji može doprinijeti rješavanju zajedničkih globalnih izazova, primjerice migracija i prisilnog raseljavanja, posljedica klimatskih promjena i gospodarskih kriza; naglašava da je nezapamćena situacija nastala uslijed trenutačne pandemije bolesti COVID-19 zahtijevala svu potrebnu fleksibilnost i brzinu; naglašava, međutim, da fleksibilnost uvijek treba biti popraćena potpunom transparentnošću i odgovornošću; smatra da bi moglo biti prostora za poboljšanje uz bolje usmjereno djelovanje putem tih triju sastavnica i potporu mjerenju rezultata i izvješćivanju o njima;

24.  prima na znanje da je 78 projekata doprinijelo povećanju gospodarskih mogućnosti i mogućnosti zapošljavanja, 97 ih je provedeno u svrhu jačanja otpornosti, 75 ih je namijenjeno upravljanju migracijama, a 75 ih je doprinijelo poboljšanju upravljanja i sprečavanja sukoba; sa zabrinutošću napominje da je zbog posebnih okolnosti upravljanje migracijama u nekim projektima postalo glavno usmjerenje odgovora EU-a; ponavlja, međutim, da je potrebno zadržati izvorne ciljeve jačanja otpornosti i rješavanja temeljnih uzroka migracija;

25.  pozdravlja činjenicu da je Uzajamni fond EU-a za Afriku u nekim slučajevima pridonio trostrukom pristupu povezanosti humanitarne pomoći, razvoja i mira, što nije bilo moguće s financijskim instrumentima EU-a u okviru prethodnog VFO-a; podsjeća da financiranje Uzajamnog fonda mora biti provedeno i procijenjeno na temelju kriterija za službenu razvojnu pomoć te da se svi troškovi koji ne udovoljavaju tom zahtjevu moraju financirati iz drugih izvora sredstava Uzajamnog fonda, te osuđuje svaku upotrebu sredstava iz službene razvojne pomoći koja se kosi s razvojnim ciljevima; podsjeća na temeljno načelo da humanitarna pomoć mora biti neovisna;

26.  žali zbog činjenice da je čak 37 % sredstava Uzajamnog fonda EU-a za Afriku dodijeljeno mjerama za ograničavanje i smanjenje migracija, dok je manje od 9 % dodijeljeno za rješavanje uzroka migracija i prisilnog raseljavanja; napominje da je manje od 1,5 % sredstava iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku dodijeljeno zakonitim migracijskim kanalima; potvrđuje da je sigurnost ključna za stabilnost afričkih partnerskih zemalja i da EU mora podržati partnerske zemlje u rješavanju temeljnih uzroka nezakonitih migracijskih tokova, krijumčarenja i trgovine ljudima;

27.  prima na znanje izvješća o stalnom kršenju ljudskih prava u Libiji u kontekstu postupaka libijske obalne straže; naglašava da su mnoge osobe koje je obalna straža spasila ili presrela vraćeni u proizvoljni pritvor u Libiji u strašnim uvjetima; naglašava da povratak izbjeglica u zemlje u kojima te osobe nisu sigurne predstavlja kršenje Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951.; napominje da u kontekstu mehanizma za hitni tranzit postoji zabrinutost u vezi s poštovanjem ljudskih prava u okviru provedbe projekata; ukazuje na nepoštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; podsjeća, međutim, na to da bi se svakom intervencijom trebala zajamčiti potpuna zaštita ljudskih života, dostojanstva i ljudskih prava; poziva u tom smislu Komisiju i države članice da uz savjetovanje s organizacijama civilnog društva preispitaju i provedu posebnu procjenu rizika aktivnosti suradnje s nadležnim tijelima u području pomorskog i graničnog nadzora i upravljanja koje su financirane u okviru Uzajamnog fonda za Afriku kako bi se omogućila objektivna procjena poštovanja ljudskih prava;

28.  naglašava važnost suradnje i dijaloga s lokalnim partnerima; pozdravlja savjetovanja i studije provedene kako bi se utvrdile prioritetne potrebe; snažno poziva Komisiju da na odgovarajući način uključi lokalne vlasti i organizacije civilnog društva u projekte koji primaju potporu iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku;

29.  napominje da je jedan od ključnih ciljeva Uzajamnog fonda EU-a za Afriku, kako je utvrđeno u njegovu osnivačkom sporazumu, rješavanje temeljnih uzroka migracija, posebno promicanjem otpornosti, gospodarskih i jednakih mogućnosti, sigurnosti i razvoja te rješavanjem problema kršenja ljudskih prava; poziva na stavljanje većeg naglaska na dugoročne razvojne ciljeve kao što su zapošljavanje, obrazovanje, sigurnost opskrbe hranom i poboljšanje životnih uvjeta lokalnog stanovništva;

30.  napominje da su u tematskom izvješću br. 32/2018 Europskog revizorskog suda istaknuti razni nedostaci, među ostalim neprimjenjivanje zakonodavstva EU-a o javnoj nabavi i netransparentno upravljanje, preporučeno je poboljšanje postupka odabira projekata, brža provedba i sustavniji postupak praćenja uspješnosti koji bi obuhvaćao cjelokupni raspon projekata, te je napomenuto da je fond zbog svog širokog raspona često bio nedovoljno učinkovit uslijed nedostatka prikladne kvantifikacije potreba i sredstava za ostvarenje mjerenog učinka; poziva na pojednostavljenje i bolju komunikaciju u pogledu prijava za postupke javne nabave kako bi se malim i lokalnim nevladinim organizacijama olakšao pristup financijskim sredstvima EU-a;

31.  prima na znanje da je Uzajamni fond EU-a za Afriku dao doprinos jačanju otpornosti i povezivanju humanitarno-razvojnih komponenti u nestabilnim situacijama; nadalje prima na znanje da je njime također potaknuta suradnja među različitim dionicima te da je omogućen doprinos donatora izvan EU-a, koji su u razdoblju nakon Brexita postali posebno važni, te da je povećana vidljivost pitanja migracija i prisilnog raseljavanja te odgovora EU-a na to pitanje; istovremeno žali zbog toga što praćenje provedbe tog fonda nije bilo primjereno i zahtijeva da se u okvire projekta uključe ciljevi SMART (specifični, mjerljivi, dostižni, realistični i pravodobni), kao i da se utvrde mjerljivi ciljevi za procjenu projekata;

32.  pozdravlja prijedlog Komisije da se opozovu sredstva iz Uzajamnog fonda EU-a za Afriku koja su prvotno dodijeljena Eritreji, posebno za nabavu za obnovu cesta za koju se koristio prisilni rad;

Kolumbija

33.  smatra da je Uzajamni fond za Kolumbiju dokazao svoju vrijednost i da u trenutačnim okolnostima predstavlja važan alat za potporu provedbi mirovnog sporazuma između kolumbijske vlade i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC); ističe da je proširenjem Uzajamnog fonda za Kolumbiju dodatno potvrđena predanost EU-a i pružena prijeko potrebna potpora kolumbijskom mirovnom procesu; podsjeća da je Uzajamni fond EU-a za Kolumbiju osnovan u okviru Instrumenta za razvojnu suradnju te da mora biti usklađen s primarnim ciljem razvojne politike Europske unije: „[g]lavni cilj politike razvojne suradnje Unije je smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva” i „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”;

34.  ističe važnu ulogu fonda u pružanju potpore Kolumbiji u području sveobuhvatnog ruralnog razvoja i gospodarskog rasta; poziva na to da se u okviru provedbe kolumbijskog mirovnog procesa nastavi davati prednost dugoročnim i srednjoročnim, potpuno transparentnim programima financiranja i praćenja te da ti programi ostvare korist od odgovarajućeg demokratskog nadzora i uključivanja Europskog parlamenta te odgovarajućeg, transparentnog i uključivog savjetovanja s dionicima, osobito s lokalnim civilnim društvom;

35.  čestita Kolumbiji na njezinim nastojanjima da, unatoč izazovima provedbe mirovnog sporazuma, pruži potporu više od 1,7 milijuna venezuelskih migranata koji su prebjegli u Kolumbiju, posebno tako što im dodjeljuje desetogodišnji privremeni status zaštite;

36.  pozdravlja sudjelovanje Republike Čilea kao donatora u Uzajamnom fondu; napominje da sudjelovanje regionalnih partnera ima veliku dodanu vrijednost te da je pridonijelo stjecanju priznanja i legitimiteta za angažman i suradnju EU-a od strane lokalne zajednice;

Instrument za izbjeglice u Turskoj

37.  ističe da je Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu, od kojih gotovo 4 milijuna registriranih izbjeglica dolazi iz Sirije, Iraka i Afganistana; podsjeća na važnu ulogu Instrumenta za izbjeglice u Turskoj u prihvatu izbjeglica iz Sirije; poziva na temeljitu procjenu učinka Izjave između EU-a i Turske na ljudska prava i naglašava da je u okviru njezine provedbe važno da obje strane poštuju temeljna prava; smatra da bi EU trebao nastaviti pružati potrebnu potporu sirijskim i ostalim izbjeglicama i zajednicama domaćinima u Turskoj, pri čemu je potrebno osigurati da turska vlada ne bude izravno uključena u upravljanje sredstvima, koja bi prvenstveno trebala biti dodijeljena izbjeglicama i zajednicama domaćinima i kojima bi trebale upravljati organizacije koje jamče odgovornost i transparentnost, kao ni u dodjelu tih sredstava;

38.  smatra da je Instrument EU-a za izbjeglice u Turskoj dokazao svoju vrijednost kao inovativni alat za udruživanje resursa i važan koordinacijski mehanizam za pomoć Turskoj u brzom odgovoru na hitne humanitarne i razvojne potrebe izbjeglica i zajednica domaćina te ističe da je potrebno omogućiti održivost tih aktivnosti; napominje da je stoga većinu projekata trebalo proširiti kako bi se postigao očekivani ishod; izražava potporu turskom civilnom društvu i podsjeća na hvalevrijedne napore međunarodnih organizacija u provedbi tih projekata; ističe dodatnu vrijednost stvorenu sudjelovanjem lokalnih organizacija, stručnjaka i nevladinih organizacija, među ostalim iz država članica, u provedbi Instrumenta za izbjeglice u Turskoj;

39.  pozdravlja uspjeh prve tranše Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, posebno Mreže za hitnu socijalnu pomoć (ESSN), najvećeg humanitarnog projekta kojim upravlja Komisija; pozdravlja napredak druge tranše kojom se omogućava postupan prijelaz s humanitarne na razvojnu pomoć;

40.  potvrđuje ulogu koju Instrument za izbjeglice u Turskoj ima u pružanju potpore za približno 1,8 milijuna izbjeglica u pogledu njihovih osnovnih potreba, za 668 900 djece izbjeglica u pogledu obrazovnih potreba i za milijune izbjeglica u pogledu zdravstvenih usluga i usluga zaštite; naglašava, međutim, da je u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 27/2018 upućeno na nedosljednost u financiranju aktivnosti u području zdravstva i obrazovanja te na istodobno korištenje različitih upravljačkih struktura za financiranje sličnih projekata; nadalje, u izvješću je istaknuto da se u projektima novčane pomoći mogla ostvariti veća vrijednost te poziva Komisiju da poboljša programiranje za komunalnu infrastrukturu i socioekonomsku potporu, omogući operativno okruženje za nevladine organizacije i poboljša izvješćivanje o Instrumentu; osobito naglašava učinak bolesti COVID-19 na izbjeglice i ističe da je Instrument za izbjeglice u Turskoj uspostavljen unatoč postojanju ozbiljnih problema u pogledu stanja ljudskih prava izbjeglica u Turskoj iz perspektive međunarodnog prava o azilu; podsjeća da je Komisija 2020. zatražila mobilizaciju dodatnih 481,6 milijuna EUR iz pričuve za nepredviđene izdatke iz proračuna EU-a, što premašuje prvotno planirana sredstva za Instrument za izbjeglice u Turskoj, u svrhu financiranja aktivnosti u okviru programa Mreže za hitnu socijalnu pomoć i programa uvjetovane novčane pomoći za obrazovanje;

41.  ponovno izražava duboko žaljenje zbog činjenice da se s Parlamentom nije službeno savjetovalo niti je zatraženo njegovo odobrenje za uspostavu ili produljenje tog instrumenta te što je bio uključen samo kao jedna grana proračunskog tijela, čime se ugrožava demokratska odgovornost Instrumenta; ustrajno tvrdi da se takva situacija ne bi smjela ponoviti;

42.  ističe da su u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 27/2018(24) potaknuta pitanja o učinkovitosti humanitarnih projekata koji se financiraju iz Instrumenta jer se njima nije dosljedno i sveobuhvatno procijenila opravdanost proračunskih troškova; prima na znanje da se, osim toga, u izvješću izražava zabrinutost zbog činjenice da tijekom revizije nije moguće pratiti sve humanitarne projekte; naglašava da bi u tom smislu odbijanje turskih vlasti da odobre pristup podacima o korisnicima za dva projekta novčane pomoći moglo dovesti u pitanje dobro financijsko upravljanje u okviru Instrumenta, posebno uzimajući u obzir brzo nazadovanje Turske u pogledu vladavine prava i temeljnih prava; podsjeća na potrebu nadzora nad sredstvima kojima se koriste turska vlada i lokalne vlasti; ponavlja da se sredstva moraju koristiti isključivo za ispunjavanje svih fizičkih i psiholoških potreba izbjeglica, uključujući stanovanje, hranu, obrazovanje i jamčenje pristojnog životnog standarda; poziva Komisiju da poboljša nadzor i prikupi podatke o korisnicima svih programa i projekata Instrumenta za izbjeglice u Turskoj; naglašava da bi Komisija, kako bi se postigla potpuna odgovornost i izbjeglo dvostruko financiranje, trebala staviti na raspolaganje sredstva na temelju ciljeva koje su postigli partneri koji provode projekt na terenu i nakon procjene provedbe provedene u skladu s pravilima Financijske uredbe; poziva stoga Komisiju da se pobrine za to da ciljevi i provedba Instrumenta za izbjeglice u Turskoj budu dosljedni s općim načelima, politikama i ciljevima EU-a, uključujući demokraciju, vladavinu prava i ljudska prava, te izražava zabrinutost zbog narušavanja tih načela u Turskoj;

43.  naglašava važnost prijelaza s humanitarne pomoći na razvojnu suradnju i poziva Komisiju da razvije i provede prijelaznu strategiju usmjerenu na doprinos stvaranju mogućnosti za život izbjeglica kako bi se poboljšala njihova samostalnost i socijalna uključenost u zajednicama domaćinima; podsjeća na dugoročni cilj EU-a da turske vlasti postupno preuzmu aktivnosti koje financira EU uz potpuno poštovanje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava; poziva sve uključene strane nadolazeće multilateralne konferencije o istočnom Sredozemlju da se, uz humanitarna i razvojna pitanja, sveobuhvatno posvete tim pitanjima;

44.  ponavlja svoj zahtjev da Turska poštuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, posebno na sirijskoj granici, i osigura potpuno poštovanje ljudskih prava izbjeglica i njihova statusa, što je zajamčeno Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951., te da migracijske tokove ne koristi u političke svrhe kao temelj za ucjenu EU-a; očekuje od Turske da u potpunosti i na nediskriminirajući način provede Izjavu EU-a i Turske iz ožujka 2016. i Sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu; potiče Komisiju da se pobrine za pažljivo praćenje provedbe Izjave između EU-a i Turske, među ostalim u pogledu stanja ljudskih prava tražitelja azila i migranata koji su vraćeni u Tursku u okviru Izjave između EU-a i Turske te da o tome izvijesti Parlament; poziva turske vlasti da UNHCR-u odobre puni pristup centrima za vraćanje izbjeglica na tursko-sirijskoj granici kako bi mogao nadzirati poštovanje načela zabrane prisilnog udaljavanja ili vraćanja; naglašava da financijska potpora Turskoj za upravljanje izbjegličkim tokovima mora poštovati načela potpune proračunske transparentnosti i neograničenog sudjelovanja organizacija civilnog društva; poziva Komisiju da turskim vlastima prenese koliko je važno poboljšati ozračje u kojem djeluju međunarodne nevladine organizacije; poziva Komisiju da iskoristi svoje iskustvo u posebnim sustavima provjere koju provodi treća strana kako bi se ojačao nadzor nad potrošnjom;

45.  poziva Tursku da se suzdrži od držanja izbjeglica u centrima za zadržavanje gdje ih se želi prisiliti da potpišu formulare za dobrovoljni povratak i da im se zajamči pristup uslugama zdravstvene skrbi bez obzira na mjesto u kojem su se registrirali na području zemlje;

46.  napominje da se Instrumentom za izbjeglice u Turskoj potpora pruža samo registriranim izbjeglicama; izražava zabrinutost zbog toga što su mnoge izbjeglice ostale bez pomoći jer je registracija u nekim pokrajinama i gradovima otežana;

47.  pozdravlja poziv Vijeća Komisiji da Vijeću predstavi prijedlog za nastavak financiranja sirijskih izbjeglica u Turskoj, kao i u Jordanu, Libanonu i drugim dijelovima regije;

III.Izgledi za budućnost i preporuke

48.  ističe da je potrebno bolje odgovoriti na potrebe u pogledu financiranja u situacijama dugotrajne krize kada je riječ o koordinaciji i prelasku s humanitarne pomoći na obnovu i razvoj na fleksibilan i međusobno povezan način, na način koji je u skladu s ciljevima međunarodne razvojne politike, među ostalim s ciljevima održivog razvoja UN-a i načelima razvojne politike Unije, kao što je potpora iskorjenjivanju siromaštva i smanjenju nejednakosti, te, u slučaju humanitarne intervencije, uz potpuno poštovanje načela humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te potpunu zaštitu ljudskih života, dostojanstva i prava; ustraje na potrebi za djelotvornom i učinkovitom pomoći EU-a koja bi imala stvaran učinak na terenu;

49.  naglašava da je potrebno uzeti u obzir iskustva stečena u osnivanju, upravljanju i provedbi uzajamnih fondova i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj kako bi ih se primijenilo na novu generaciju vanjskih financijskih instrumenata te kako bi se poboljšale sinergije i usklađenost vanjske pomoći EU-a i parlamentarnog nadzora; poziva Komisiju da predstavi konačno sveobuhvatno preispitivanje provedbe uzajamnih fondova u kojem procjenjuje njihovu usklađenost s ciljevima EU-a u pogledu razvoja, ljudskih prava i humanitarnog djelovanja; nadalje, ustraje u tome da je mehanizme doprinosa iz proračuna Unije, ako se u budućnosti pojavi potreba za novim uzajamnim fondom ili ad hoc instrumentom, potrebno jasno definirati i dogovoriti uz potpuno sudjelovanje Parlamenta od samog početka; isto tako smatra da je učinak i vidljivost vanjske pomoći EU-a potrebno povećati, čime će se istaknuti uloga EU-a i država članica kao najznačajnijih donatora financijskih sredstava za globalni razvoj;

50.  poziva Komisiju da osigura transparentnu procjenu, koju bi provela neovisna tijela EU-a i stručnjaci, učinka projekata koje financira EU na ljudska prava migranata i izbjeglica, kao i na šire stanovništvo u zemlji koja je time pogođena; poziva na uspostavu učinkovitog i neovisnog mehanizma praćenja kako bi se u potpunosti pratilo i ocijenilo krajnje odredište tih sredstava te protokola za djelovanje u slučaju kršenja temeljnih prava; smatra da je u projektiranje i provedbu tog mehanizma nužno u potpunosti uključiti regionalne i lokalne vlasti i aktere civilnog društva; poziva Komisiju i države članice da uspostave cjelovit i jasan pregled sredstava koja se upotrebljavaju za financiranje suradnje s trećim zemljama u području upravljanja migracijama za sve financijske instrumente, te njihove provedbe; ističe važnost razmjene revizijskih podataka u kontekstu okvira EU-a za financijski nadzor, uključujući Europski revizorski sud, Europski ured za borbu protiv prijevara i Ured europskog javnog tužitelja;

51.  ističe potrebu za boljim rješavanjem izazova povezanih s unutarafričkom migracijom, koja čini gotovo 90 % migracijskih tokova u Africi, u bliskoj suradnji s Afričkom unijom i u skladu s njezinim Okvirom za migracijsku politiku za Afriku i Akcijskim planom za razdoblje 2018. – 2030.; ipak ustraje u potrebi za dugoročnim pristupom kojim će se izbjeći stvaranje ovisnosti o vanjskoj intervenciji; u tom smislu ustraje u tome da se osnaživanje postigne obrazovanjem i u važnosti obrazovanja u pogledu jačanja potpore razvojnoj suradnji;

52.  napominje da su rodna ravnopravnost i socijalna uključenost jedni od glavnih ciljeva potrošnje u okviru programa Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju– Globalna Europa; ponovno ističe predanost EU-a osnaživanju žena i djevojčica te poziva Komisiju da u planiranje i provedbu uzajamnih fondova i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj uključi rodnu ravnopravnost, kao i izgradnju otpornosti i prilagodbu klimatskim promjenama; preporučuje da se redovito provodi rodno osjetljiva analiza i razmatranje sudjelovanja žena u osmišljavanju podržanih projekata tijekom provedbe projekata u okviru uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj;

53.  poziva Komisiju da obustavi ili preispita suradnju s trećim zemljama koje ne poštuju u potpunosti temeljna prava, među ostalim tako da obustavi posebna sredstva i projekte kojima se ugrožavaju ili narušavaju ljudska prava;

54.  iako prima na znanje da se Financijskom uredbom dopušta osnivanje uzajamnih fondova za vanjsko djelovanje, ponovno naglašava da Parlament oduvijek ustraje u tome da se vanjska pomoć u potpunosti financira iz proračuna Unije i da bi se trebala dosljedno provoditi u skladu s pojednostavljenim pravilima koja bi se temeljila na instrumentima donesenim u okviru suodlučivanja, uz potpuno poštovanje zakonodavnih, proračunskih i nadzornih ovlasti Parlamenta i načela Unije o jedinstvu proračuna, odgovornosti, transparentnosti, djelotvornosti i dobrom proračunskom upravljanju; ističe da usvajanje izvanrednih instrumenata povećava složenost upravljanja financiranjem i stvara financijski pritisak na postojeće instrumente vanjske politike, što bi moglo utjecati na njihovu učinkovitost; smatra da bi se uzajamni fondovi EU-a trebali koristiti samo za reagiranje na veliku iznenadnu krizu i na situacije u kojima je potrebno uskladiti više donatora i u kojima nije moguće u potpunosti ostvariti vanjskopolitički cilj pomoću postojećih instrumenata za vanjsko financiranje, te pod uvjetom da poštuju načela dobrog financijskog upravljanja i da određeni uzajamni fond Unije ne duplicira druge postojeće kanale financiranja ili slične instrumente bez pružanja ikakvog dodatnog elementa, te da su ciljevi uzajamnog fonda usklađeni s ciljevima instrumenta ili proračunske stavke Unije iz kojih se fond financira; poziva Komisiju da zajamči učinkovitiju komunikaciju na terenu te da tako istakne ulogu EU-a kao najvećeg donatora financijskih sredstava za globalni razvoj;

55.  ističe da udruživanje sredstava iz Europskog razvojnog fonda, proračuna Unije i drugih donatora u uzajamnim fondovima ne bi smjelo utjecati na sposobnost postojećih politika i programa EU-a da ostvare svoje prvotne ciljeve, kao što su iskorjenjivanje siromaštva i promicanje temeljnih prava;

56.  ponavlja da bi se uzajamni fondovi EU-a i Instrument za izbjeglice u Turskoj trebali smatrati izvanrednima i koristiti samo u zaista hitnim situacijama te da bi njihova dodatna vrijednost i učinci na terenu trebali biti vrlo dobro opravdani i pomno praćeni; očekuje od Komisije da u potpunosti iskoristi mogućnosti koje pruža pristup utemeljen na programu u okviru geografskog stupa Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa i Instrumenta pretpristupne pomoći III, kojima se više ne bi trebala financirati pretpristupna pomoć Turskoj, osim za potporu turskim organizacijama civilnog društva putem Instrumenta za promicanje demokracije i ljudskih prava, a te je mogućnosti potrebno dopuniti globalnim tematskim programiranjem, financiranjem za brzi odgovor i velikom neprogramiranom pričuvom u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa;

57.  podsjeća da se očekuje da će se sredstvima iz pričuve za nove izazove i prioritete u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa povećati ukupna sredstva za geografske i tematske programe i djelovanja za brzi odgovor; naglašava da se Komisija obvezala da će raspravljati o korištenju tih sredstava u okviru geopolitičkog dijaloga s Parlamentom i pružiti detaljne informacije prije njihove mobilizacije, uzimajući pritom u potpunosti u obzir napomene Parlamenta o naravi, ciljevima i predviđenim financijskim iznosima;

58.  pozdravlja novi instrument EU-a za vanjsko financiranje, Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, jer se njime predviđaju veće mogućnosti u okviru proračuna EU-a za odgovor na nove krizne situacije; uvjeren je da će Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa omogućiti učinkovitiju raspodjelu sredstava i dovoljnu fleksibilnost i prilagodljivost te se temeljiti na iskustvima i procjenama postojećih uzajamnih fondova;

59.  ističe da bi se Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, trebao u potpunosti iskoristiti i prema potrebi poboljšati, dok bi se upotreba izvanrednih financijskih instrumenata trebala ograničiti na nepredviđene hitne situacije, čime će se zaštititi jedinstvo i demokratska odgovornost proračuna Unije; u tom smislu naglašava da se redovitim okvirom za donošenje odluka u pogledu upravljanja daje veća legitimnost vanjskom djelovanju EU-a, kako unutar EU-a tako i u odredišnim zemljama;

60.  zahtijeva da se financiranje bilo kojeg sljednika Instrumenta za izbjeglice u Turskoj ne provodi na štetu novousvojenih financijskih instrumenata, osobito Instrumenta pretpristupne pomoći III i Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, što se odnosi i na sredstva iz pričuve za nove izazove i prioritete, s obzirom na činjenicu da sljednik Instrumenta za izbjeglice u Turskoj neće služiti za odgovaranje na potpuno nove izazove ili krize; snažno zagovara financiranje takvih inicijativa putem novih izvršenja odobrenih sredstava koja bi bila potpomognuta, ako je potrebno, doprinosima država članica; ponavlja da Parlament mora od samog početka biti uključen u rasprave o sljedniku Instrumenta za izbjeglice u Turskoj, među ostalim o njegovim financijskim i upravljačkim strukturama, koje moraju odražavati porijeklo financijskih sredstava i ulogu proračunskog tijela;

61.  u slučaju većih potreba u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027., zalaže se za to da se prvo i glavno rješenje istraži pomoću instrumenata donesenih u okviru suodlučivanja, točnije, povećanjem omotnice Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa revizijom VFO-a i uredbi o Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa ili, kao sekundarno rješenje i pod uvjetom da Parlament bude u potpunosti uključen u postupak donošenja odluka i da ima odgovarajuću ovlast nadzora, jačanjem relevantne proračunske linije Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa s doprinosima u obliku vanjskih prihoda; očekuje da će se u tom smislu predstojećom revizijom Financijske uredbe osigurati odgovarajuće sudjelovanje proračunskog tijela u upravljanju vanjskim namjenskim prihodima; naglašava da Parlament, ako ipak dođe do potrebe za propisno utemeljenim novim uzajamnim fondom, nakon izbijanja velike krize, iznenadne promjene u međunarodnim odnosima koja iziskuje snažan financijski odgovor EU-a ili potrebe za udruživanjem sredstava s trećim zemljama, što ne bi bilo izvedivo instrumentima donesenim u okviru suodlučivanja, mora biti u potpunosti uključen od samog početka; smatra da je Financijsku uredbu u tom smislu potrebno revidirati kako bi se zajamčila odgovarajuća uloga Parlamenta u osnivanju i nadzoru novih uzajamnih fondova, među ostalim u sastavljanju osnivačkog sporazuma i mobilizaciji doprinosa Unije, provedbi, nastavku i mogućoj likvidaciji;

62.  poziva Komisiju da u provedbi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa kao prioritet postavi pristup utemeljen na povezanosti te poziva na povećanje suradnje između humanitarnih i razvojnih aktera EU-a, posebno u postkriznom okruženju i u dugotrajnim krizama, kako bi se bolje prilagodilo lokalnim potrebama i ostvarili učinkovitiji rezultati;

63.  prima na znanje da su mogućnosti uključivanja migracijske politike u vanjsku politiku EU-a znatno proširene uključivanjem migracije u tematsku, zemljopisnu i komponentu brzog odgovora predloženog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju; međutim, sa zabrinutošću primjećuje da se komponentom „brzog odgovora” suradnja s trećim zemljama u pogledu upravljanja migracijama može financirati, a da Komisija ne objavi nikakve programske dokumente niti se savjetuje s akterima civilnog društva, i nije potrebno sudjelovanje Parlamenta, čak ni u okviru „Plana za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija”, kojemu nedostaju mehanizmi za procjenjivanje mogućih negativnih učinaka takvih intervencija; u tom pogledu ustraje na potrebi da se zajamči da VFO za razdoblje 2021. – 2027. bude popraćen čvrstim okvirom ljudskih prava za utvrđivanje, provedbu i praćenje budućih programa suradnje u području migracija;

64.  prima na znanje da su Instrumentom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa predviđene srednjoročna i završna evaluacija te detaljno godišnje izvješće Komisije Parlamentu i Vijeću o tekućim aktivnostima, ostvarenim rezultatima, učinkovitosti te napretku u ostvarivanju tematskih ciljeva Uredbe; poziva Komisiju da razvije i provede preciznu metodologiju za praćenje 10 % rashoda namijenjenih za migracije i prisilno raseljavanje kako bi se učinkovito zajamčila odgovarajuća transparentnost i odgovornost u pogledu tih rashoda kako je propisano Uredbom;

65.  pozdravlja postupak odlučivanja na terenu, prilagodbu lokalnim okolnostima i mogućnost provedbe prekograničnih i višegodišnjih projekata koji se financiraju u okviru uzajamnih fondova EU-a i Instrumenta za izbjeglice u Turskoj s obzirom na njihovu veliku dodanu vrijednost; poziva na uključivanje takvih aspekata u buduće programe povezane s proračunskim instrumentima za vanjsku politiku EU-a;

66.  potvrđuje da je suradnja s predstavnicima lokalnih zajednica i dionicima, uključujući tijela lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, socijalne partnere i vjerske vođe, u područjima zahvaćenima sukobom ključna za poticanje pomirenja, dijaloga i mira; naglašava da lokalne crkve i vjerske organizacije imaju aktivnu ulogu u razvojnoj suradnji i pružanju humanitarne pomoći ljudima kojima je pomoć najpotrebnija te poziva Komisiju da surađuje s njima, posebno u pogledu pružanja izravne potpore zajednicama do kojih je teško doprijeti u zemljama u razvoju;

67.  naglašava važnost dodjele znatnog udjela budućih sredstava EU-a u području migracije skupinama civilnog društva u trećim zemljama radi pružanja pomoći i zaštite te nadzora prava migranata i osiguravanja da znatan dio sredstava EU-a bude namijenjen unapređenju ljudskih prava, međunarodnoj zaštiti i budućoj perspektivi izbjeglica;

68.  poziva Komisiju da prilagodi metode programiranja lokalnom kontekstu i novim lokalnim izazovima te da podrži odgovornost lokalnih vlasti u provedbi novih razvojnih instrumenata EU-a; nadalje poziva Komisiju da provede procjenu potreba i prilagodi odgovor EU-a lokalnim potrebama;

69.  poziva Komisiju da ispita mogućnosti uključivanja partnera iz trećih zemalja u zajedničke inicijative i financiranje rješavanja zajedničkih izazova kao što su migracije, prisilno raseljavanje, klimatske promjene, osnaživanje žena i zaštita ranjivih skupina;

70.  poziva Komisiju da prednost da ulaganjima u obrazovanje i otvaranje radnih mjesta kako bi se građanima u partnerskim zemljama pružile mogućnosti da se uključe u lokalne aktivnosti kojima se ostvaruje zarada;

71.  očekuje od Komisije da se u bliskoj i usklađenoj suradnji s državama članicama i drugim institucijama EU-a u okviru inicijative Tim Europa te s međunarodnim partnerima i donatorima koji dijele iste vrijednosti na učinkovitiji i usmjereniji način suoči s aktualnim ili budućim krizama i potencijalnim potrebama za obnovom koristeći se postojećim načinima i drugim sredstvima koja su moguća u okviru trenutačne Financijske uredbe;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Vijeću.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884. (2) SL L 193, 30.7.2018., str. 1. (3) SL L 163, 2.7.1996., str. 1. (4) SL C 407, 8.12.2015., str. 8. (5) SL C 60, 16.2.2016., str. 3. (6) SL C 122, 19.4.2017., str. 4. (7) SL C 106, 21.3.2018., str. 4. (8) SL C 278, 8.8.2018., str. 3. (9) SL C 390, 18.11.2019., str. 76. (10) SL C 390, 18.11.2019., str. 33. (11) SL C 204, 13.6.2018., str. 68. (12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0012. (13) SL C 307, 30.8.2018., str. 117. (14) SL C 215, 19.6.2018., str. 44. (15) SL C 224, 27.6.2018., str. 88. (16) SL C 101, 16.3.2018., str. 179. (17) SL C 23, 21.1.2021., str. 58. (18) SL C 388, 13.11.2020., str. 326. (19) SL C 118, 8.4.2020., str. 264. (20) Konačno donošenje (EU, Euratom) 2020/1157 izmjene proračuna br. 5 Europske unije za financijsku godinu 2020. (SL L 299, 11.9.2020., str. 1.). (21) Odluka (EU) 2020/1268 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o mobilizaciji pričuve za nepredviđene izdatke u 2020. radi pružanja kontinuirane humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj (SL L 298, 11.9.2020., str. 21.). (22) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0243. (23) SL L 163, 2.7.1996., str. 1. (24) Tematsko izvješće br. 27/2018 Europskog revizorskog suda, „Instrument za izbjeglice u Turskoj: korisna potpora, no potrebna su poboljšanja kako bi se ostvarila veća vrijednost za uloženi novac”, str. 6. i 40.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju kapaciteta EU-a za kiberobranu (2020/2256(INI))

P9_TA(2021)0412 A9-0234/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir dokument „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 15. prosinca 2016., 9. ožujka 2017., 22. lipnja 2017., 20. studenoga 2017. i 15. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije(1),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o okviru za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti („alati za kiberdiplomaciju”),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 13. rujna 2017. naslovljenu „Otpornost, odvraćanje i obrana: jačanje kibersigurnosti EU-a” (JOIN(2017)0450),

–  uzimajući u obzir zajedničku deklaraciju o suradnji EU-a i NATO-a potpisanu u srpnju 2018.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/797 od 17. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. o dodatnim nastojanjima za jačanje otpornosti i suzbijanje hibridnih prijetnji,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agenciji Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije (Akt o kibersigurnosti)(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2020. o vanjskom djelovanju EU-a u vezi sa sprečavanjem i borbom protiv terorizma i nasilnog ekstremizma,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o uspostavi pakta za civilni ZSOP,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/1127 od 30. srpnja 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2019/797 o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2020/1537 od 22. listopada 2020. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2019/797 o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama(4),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2020. o strategiji EU-a za sigurnosnu uniju (COM(2020)0605),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. prosinca 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće” (JOIN(2020)0018),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 od 16. prosinca 2020. (COM(2020)0823),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o otpornosti kritičnih subjekata (COM(2020)0829),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. ožujka 2021. o Strategiji EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće,

–  uzimajući u obzir izjavu Europskog vijeća od 25. ožujka 2021.,

–  uzimajući u obzir izvješće otvorene radne skupine (OEWG) od 10. ožujka 2021.,

–  uzimajući u obzir Program UN-a za razoružanje – „Osiguravanje naše zajedničke budućnosti”,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 16 usmjeren na promicanje mirnih i uključivih društava za održivi razvoj,

–  uzimajući u obzir Pregled Europskog revizorskog suda br. 09/2019 o europskoj obrani,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2018. o kiberobrani(5),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0234/2021),

A.  budući da EU i njegove države članice moraju dodatno razviti strategiju za kibersigurnost s realističnim, preciznim i ambicioznim ciljevima u kojoj su jasno određene politike u vojnoj i civilnoj domeni te području gdje se ta dva sektora preklapaju; budući da sve institucije i države članice EU-a moraju više surađivati na svim razinama kako bi izgradile tu strategiju, čiji bi glavni cilj trebao biti dodatno povećanje otpornosti, što bi dovelo do razvoja snažnih zajedničkih i boljih nacionalnih otpornih civilnih i vojnih kapaciteta u području kibersigurnosti kako bi se odgovorilo na trajne sigurnosne izazove;

B.   budući da se EU obvezao na primjenu postojećeg međunarodnog prava u kiberprostoru, posebno Povelje UN-a kojom se države potiču da riješe međunarodne sporove mirnim putem i da se u međunarodnim odnosima suzdrže od prijetnji ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način djeluju u suprotnosti s ciljevima Ujedinjenih naroda;

C.  budući da posljednjih godina svjedočimo neprestanom porastu broja zlonamjernih kiberoperacija protiv EU-a i njegovih država članica, koje provode državni i nedržavni akteri, koje su razotkrile slabe točke mreža neophodnih za europsku sigurnost; budući da su ofenzivni kiberakteri sve raznolikiji, napredniji i brojniji; budući da je zbog tih napada potrebno prioritetno povećanje sredstava za obranu i razvoj europskih kapaciteta za kiberobranu; budući da se štetni kibernapadi mogu dogoditi u bilo kojem trenutku i budući da bi se akteri na europskoj i nacionalnoj razini trebali poticati da poduzmu potrebne mjere za održavanje učinkovitih kapaciteta za kiberobranu neprestano za vrijeme mira;

D.  budući da su pandemija bolesti COVID-19 i povećanje nesigurnosti u kiberprostoru uputili na potrebu za međunarodnim sporazumima; budući da su se kibernapadi znatno povećali tijekom pandemije bolesti COVID-19 i budući da su EU i njegove države članice zabilježili kiberprijetnje i zlonamjerne kiberaktivnosti usmjerene na ključne subjekte, uključujući napade za ometanje kritične infrastrukture kao što su energija, promet i zdravstvena skrb, kao i znatna strana uplitanja omogućena kibertehnologijama, zbog kojih je zamagljena granica između mira i neprijateljstva; budući da se u europskom planu oporavka predviđaju dodatna ulaganja u kibersigurnost;

E.  budući da je kiberprostor sada priznat kao područje djelovanja; budući da kiberprijetnje mogu ugroziti sve tradicionalne vojne domene i budući da tradicionalne domene ovise o funkcionalnosti kiberprostora, a ne obratno; budući da se sukobi mogu odvijati u svim vrstama fizičkog (kopnenog, zračnog, morskog i svemirskog) i virtualnog (kiber)prostora, mogu se pojačati elementima hibridnog ratovanja, kao što su dezinformacijske kampanje omogućene kibertehnologijama, ratovi preko posrednika, upotreba kapaciteta kiberprostora za napade i obranu te strateški napadi na pružatelje digitalnih usluga za ometanje ključne infrastrukture i naših demokratskih institucija te prouzročuju znatne financijske gubitke;

F.  budući da bi Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisija i Europska obrambena agencija (EDA) trebale podupirati države članice u koordinaciji i povećanju njihovih nastojanja za postizanje sposobnosti i tehnološkog kapaciteta za kiberobranu uzimajući u obzir sve aspekte razvoja kapaciteta, uključujući doktrinu, vodstvo, organizaciju, osoblje, osposobljavanje, industriju, tehnologiju, infrastrukturu, logistiku, međudjelovanje i resurse;

G.  budući da je tijekom razvoja kataloga zahtjeva 2017. koji se upotrebljava za utvrđivanje punog raspona vojnih zahtjeva zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) u nizu hipotetskih scenarija, potreba za kapacitetima u području kiberobrane postala glavni prioritet;

H.  budući da uspješno izvršenje misija i operacija EU-a sve više ovisi o neometanom pristupu sigurnom kiberprostoru te stoga zahtijeva snažne operativne sposobnosti u području kibersigurnosti;

I.  budući da su u ažuriranom okviru za politiku kiberobrane EU-a iz 2018. utvrđeni prioriteti kao što su razvoj kapaciteta za kiberobranu i zaštita komunikacijskih i informacijskih mreža u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP);

J.  budući da je u svojem govoru o stanju Unije 2021. predsjednica Komisije naglasila potrebu za politikom kiberobrane EU-a;

K.  budući da sve veća integracija umjetne inteligencije u kapacitete kiberprostora kod obrambenih snaga (kiberfizički sustavi, uključujući komunikacijske i podatkovne veze vozila u umreženom sustavu) može dovesti do ranjivosti kod napada u sklopu elektroničkog ratovanja, kao što su ometanje, zavaravanje ili hakiranje;

L.  budući da je podizanje razine kibersigurnosti i kiberobrane EU-a nužna pretpostavka za uspjeh europskih digitalnih i geopolitičkih ciljeva i razvilo bi veću otpornost te održalo korak sa sve složenijim i opasnijim kibernapadima; budući da bi EU koji ima snažnu kulturu i tehnologiju kibersigurnosti, uključujući sposobnost da pravodobno i učinkovito prepozna i pripiše zlonamjerne radnje i da odgovori na njih na odgovarajući način, mogao zaštititi svoje građane i sigurnost svojih država članica;

M.  budući da su međunarodne terorističke organizacije postale sve stručnije i da sve više primjenjuju kiberratovanje, a počinitelji kibernapada koriste se najsuvremenijim tehnologijama za istraživanje slabih točaka u sustavima i uređajima te za sudjelovanje u kibernapadima velikih razmjera;

N.  budući da su obrambena i svemirska industrija suočene s dosad neviđenom globalnom konkurencijom i znatnim tehnološkim promjenama zbog pojave naprednih kibertehnologija; budući da je Europski revizorski sud istaknuo nedostatke u kapacitetima u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kiberratovanja i umjetne inteligencije; budući da je EU neto uvoznik proizvoda i usluga u području kibersigurnosti, što povećava rizik od tehnološke ovisnosti i ranjivosti u odnosu na subjekte koji nisu iz EU-a; budući da bi se s pomoću skupa zajedničkih kapaciteta EU-a u području umjetne inteligencije trebali prevladati tehnički nedostaci i trebalo bi se osigurati da ne zaostanu države članice koje nemaju relevantno tehnološko-industrijsko stručno znanje ili sposobnost primjene sustava umjetne inteligencije u okviru svojih ministarstava obrane;

O.  budući da je u skandalu povezanim sa špijunskim softverom Pegasus otkriveno da je velik broj novinara, aktivista za ljudska prava, izabranih predstavnika i drugih građana EU-a meta špijunaže; budući da su razni državni akteri kao što su Rusija, Kina i Sjeverna Koreja sudjelovali u zlonamjernim kiberaktivnostima radi ostvarivanja političkih, gospodarskih i sigurnosnih ciljeva koje uključuju napade na kritičnu infrastrukturu, kiberšpijunažu i masovni nadzor građana EU-a, podupiranje dezinformacijskih kampanja, širenje štetnog softvera te ograničavanje pristupa internetu i ometanje rada IT sustavâ; budući da se takvim aktivnostima krše i ne poštuju međunarodno pravo, ljudska prava i temeljna prava EU-a te ugrožavaju demokracija, sigurnost, javni red i strateška autonomija EU-a te se stoga zahtijeva zajednički odgovor EU-a, kao što je upotreba okvira za zajednički diplomatski odgovor EU-a, uključujući primjenu mjera ograničavanja predviđenih u okviru alata EU-a za diplomaciju u kiberprostoru;

P.  budući da je Vijeće 30. srpnja 2020. prvi put odlučilo uvesti mjere ograničavanja protiv pojedinaca, subjekata i tijela odgovornih za različite kibernapade ili uključenih u njih radi boljeg sprječavanja, obeshrabrivanja, odvraćanja i reagiranja na zlonamjerno ponašanje u kiberprostoru; budući da je pravni okvir za sustav kibersankcija EU-a donesen u svibnju 2019.;

Q.   budući da je utvrđivanje odgovornosti središnja komponenta kiberdiplomacije i strategijâ odvraćanja od kibernapada;

R.  budući da se suradnja EU-a i NATO-a posljednjih godina pojačala u više područja, među ostalim u kibersigurnosti i kiberobrani, u skladu sa zajedničkom izjavom EU-a i NATO-a iz 2016.;

S.  budući da izvješća o konsenzusu Skupine vladinih stručnjaka UN-a za 2010., 2013. i 2015. godinu, koja je podržala Opća skupština UN-a, čine jedinstveni normativni okvir za stabilnost u kiberprostoru, koji se sastoji od potvrde da se postojeće međunarodno pravo, uključujući cjelokupnu Povelju UN-a, primjenjuje u kiberprostoru, kao i 11 dobrovoljnih neobvezujućih normi odgovornog ponašanja države te mjere za izgradnju povjerenja i izgradnju kapaciteta;

Stanje kapaciteta EU-a za kiberobranu

1.  naglašava da su zajednička politika za kiberobranu i snažna suradnja na razini EU-a u stvaranju zajedničkog i boljeg kapaciteta za kiberobranu ključni elementi razvoja složenije i naprednije Europske obrambene unije i da iziskuju složenu kombinaciju tehničkih, strateških i operativnih sposobnosti; navodi da se kiberobrana odnosi na aktivnosti, instrumente i procese koji su razmjerni međunarodnom pravu i u skladu s njime, uključuju i vojne i civilne elemente te im je cilj zaštititi, među ostalim, komunikacijske i informacijske mreže ZSOP-a i misije i operacije ZSOP-a te pomoći državama članicama; ističe hitnu potrebu za razvojem i jačanjem zajedničkih vojnih kapaciteta i kapaciteta država članica za kiberobranu;

2.  podsjeća da bezgranična priroda kiberprostora i znatan broj sve složenijih kibernapada zahtijevaju koordinirani odgovor na razini Unije, uključujući zajedničke kapacitete država članica za potporu, kao i potporu država članica mjerama u okviru alata EU-a za kiberdiplomaciju te pojačanu suradnju EU-a i NATO-a koja se temelji na razmjeni informacija među timovima za odgovor na kiberkrize, razmjeni najboljih praksi, naprednom osposobljavanju, istraživanju i vježbama;

3.  pozdravlja okvir za politiku kiberobrane EU-a kao alat za podupiranje razvoja kapaciteta država članica za kiberobranu; naglašava da bi se revizijom okvira za politiku kiberobrane EU-a najprije trebali istaknuti postojeći nedostaci i slabe točke u pogledu vojnih struktura na razini EU-a i nacionalnim razinama; naglašava potrebu za poboljšanjem koordinacije među institucijama, agencijama i tijelima EU-a, među državama članicama i s njima, kao i s Europskim parlamentom, kako bi se zajamčilo da se ažuriranim okvirom za politiku kiberobrane postignu ciljevi EU-a u području kiberobrane;

4.  poziva ESVD i Komisiju da u suradnji s državama članicama dodatno razrade sveobuhvatan skup mjera i dosljednu politiku informatičke sigurnosti kako bi se ojačala otpornost, ali i koordinacija vojne kiberobrane; potiče na jačanje suradnje s EU-ovim civilnim timom za hitne računalne intervencije europskih institucija, tijela i agencija (CERT-EU) kako bi se zaštitile mreže koje upotrebljavaju sve institucije, tijela i agencije EU-a, u bliskoj suradnji s njihovim glavnim dužnosnicima za informacijske tehnologije, i komunikacija institucija, tijela i agencija EU-a s državama članicama; poziva Parlament da zajamči svoje sudjelovanje u rezultatima CERT-EU-a kako bi se zajamčila razina informatičke sigurnosti koja će mu omogućiti primanje svih potrebnih klasificiranih i neklasificiranih podataka kako bi mogao izvršavati svoje dužnosti u skladu s Ugovorima, među ostalim onih koji proizlaze iz trenutačnog postupka zamjene Međuinstitucijskog sporazuma o pristupu informacijama u području sigurnosti i obrane iz 2002.; poziva ESVD da osigura odgovarajuće razine kibersigurnosti za svoju imovinu, objekte i aktivnosti, uključujući sjedište, delegacije EU-a te misije i operacije ZSOP-a;

5.  prima na znanje cilj okvira za politiku kiberobrane iz 2018. da se uspostavi vojna mreža timova EU-za hitne računalne intervencije; poziva države članice da znatno povećaju kapacitete za razmjenu klasificiranih podataka kako bi olakšale razmjenu informacija kad je to potrebno i korisno i da razviju brzu i sigurnu europsku mrežu za prepoznavanje, procjenu i suzbijanje kibernapada;

6.  podsjeća da se među prioritetima EU-a za razvoj kapaciteta za 2018. utvrđenima u okviru za plan za razvoj sposobnosti navodi potreba za razvijanjem sveobuhvatnih kapaciteta, a kapaciteti za kiberobranu postali su ključni prioritet; podsjeća da je u planu za razvoj sposobnosti istaknuto da su tehnologije za informiranost o stanju u kiberprostoru i obrambene kibertehnologije ključne za suzbijanje sigurnosnih prijetnji; pozdravlja potporu Europske obrambene agencije državama članicama u razvoju njihovih kapaciteta za poboljšanje kiberotpornosti i sposobnosti otkrivanja kibernapada te odupiranja kibernapadima i oporavka od njih; prima na znanje različite aktivnosti država članica u okviru Europske obrambene agencije, uključujući projekt te agencije CyDRE („Razvoj sustava za kiberobranu”) u sklopu kojeg bi se trebao razviti sustav djelovanja za operacije u kiberprostoru, uključujući područje primjene, funkcionalnosti i zahtjeve na temelju nacionalnog zakonodavstva i zakonodavstva EU-a;

7.  poziva države članice da utvrde zajedničku komunikacijsku normu koja bi se mogla upotrebljavati za klasificirane i neklasificirane informacije kako bi se poboljšalo brzo djelovanje i zajamčila sigurna mreža za suzbijanje kibernapada;

8.  pozdravlja koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane, prvo sveobuhvatno preispitivanje u području obrane na razini EU-a, koje je jedan od ključnih alata kojim se podupire sveukupna usklađenost u troškovima i planiranju obrane država članica i suradnje u tom području te bi se njime trebalo doprinijeti promicanju ulaganja u razvoj kapaciteta u području kiberobrane;

9.  pozdravlja već postignuti napredak u okviru Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane u obliku nekoliko relevantnih projekata u pogledu obavještajnih podataka, sigurne komunikacije i kiberobrane; posebno pozdravlja poziv na uspostavu lako raspoloživih i međusobno povezanih alata za kiberobranu i činjenicu da će Europski fond za obranu također pomoći ojačati otpornost i poboljšati pripravnost, sposobnost reagiranja i suradnju u području kibersigurnosti, pod uvjetom da se o takvom prioritetu donese odluka tijekom pregovora o relevantnim programima rada Europskog fonda za obranu; naglašava da se europski kapacitet za razvoj projekata u području kiberobrane temelji na ovladavanju tehnologijama, opremom, uslugama i podacima te obradi podataka i da je ovisan o bazi pouzdanih sektorskih dionika te poziva na potpunu primjenu i provedbu Direktive o nabavi za obranu(6); poziva države članice da iskoriste sredstva Europskog fonda za obranu kako bi zajednički razvile kapacitete za kiberobranu;

10.  pozdravlja povećanu suradnju među državama članicama u području kiberobrane te vođenja, kontrole, komunikacija, računala, obavještajnog rada, nadzora i izviđanja (C4ISR) i ostvareni napredak u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO), među ostalim provedbom konkretnih projekata kao što su Timovi za brz odgovor na kiberincidente i uzajamna pomoć u području kibersigurnosti; podsjeća da Europski fond za obranu i PESCO nude izvrsne načine za razvoj kapaciteta za kibersigurnost i za ubrzanje inicijativa u području kibersigurnosti, kao što su Platforma za razmjenu informacija o odgovoru na kiberprijetnje i kiberincidente te Koordinacijski centar za kibernetičko i informacijsko područje; poziva sve države članice da osiguraju dosljednost i da se usmjere na kiberkapacitete te da razviju zajednički strateški pristup prioritetima; poziva na poticanje istraživanja, inovacija i razmjene stručnog znanja kako bi se iskoristio puni potencijal PESCO-a i Europskog fonda za obranu; pozdravlja odluku Vijeća od 5. studenoga 2020. kojom se trećim zemljama omogućuje da sudjeluju u pojedinačnim projektima u okviru PESCO-a u konkretnim slučajevima s obzirom na to da mogu pružiti dodanu vrijednost i stručno znanje te dodatne kapacitete i pod uvjetom da ispune dogovorene političke, materijalne i zakonske uvjete; ističe da bi u strateškom interesu EU-a iznimno na pojedinačnoj osnovi moglo biti sudjelovanje država članica i trećih zemalja u projektima PESCO-a povezanima s kibersigurnosti kako bi se ispunile ambicioznije obveze na temelju stvarnog reciprociteta;

11.  naglašava da se kiberobrana smatra operativnim zadatkom za sve misije ZSOP-a i da je potrebno uspostaviti, ispitati i primijeniti kiberotpornost i povezane kapacitete prije početka postupaka planiranja ZSOP-a; podsjeća da uspješna provedba misija i operacija EU-a sve više ovisi o neometanom pristupu sigurnom kiberprostoru te stoga iziskuje snažne i otporne operativne kapacitete u području kibersigurnosti, kao i primjerene odgovore na napade na vojne objekte, misije i operacije; naglašava da, u skladu s paktom za civilni ZSOP, misije civilnog ZSOP-a moraju biti otporne na kibernapad i prema potrebi pružati potporu zemljama domaćinima, među ostalim praćenjem, mentorstvom i savjetovanjem; preporučuje istraživanje mogućnosti za poticanje izgradnje kiberkapaciteta naših partnera, kao što je proširenje opsega misija osposobljavanja EU-a kako bi obuhvaćale aspekte kiberobrane ili pokretanje civilnih misija u kiberprostoru;

12.  pozdravlja Odluku Vijeća od 14. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji su prijetnja Uniji ili njezinim državama članicama, kojom se omogućuju ciljane mjere ograničavanja za odvraćanje od kibernapada koji su prijetnja EU-u ili njegovim državama članicama i odgovor na njih, uključujući kibernapade na treće zemlje ili međunarodne organizacije; pozdravlja uvođenje takvih mjera ograničavanja u srpnju i listopadu 2020. kao vjerodostojan korak u provedbi alata EU-a za diplomaciju u kiberprostoru, uključujući mjere ograničavanja, i jačanje sposobnosti EU-a za odvraćanje od kibernapada; poziva na daljnji razvoj i strogu provedbu sustava razmjernih mjera ograničavanja kako bi se suzbili kibernapadi, uz istodobno poštovanje europske vizije interneta kao jedinstvene, otvorene, neutralne, slobodne, sigurne i nerascjepkane mreže;

13.  podsjeća da su s obzirom na dvojnu prirodu kibertehnologija sigurni civilni proizvodi i usluge ključni za vojsku i stoga pridonose boljoj kiberobrani; pozdravlja rad koji ENISA trenutačno obavlja u suradnji s državama članicama i zainteresiranim dionicima kako bi se EU-u osigurali programi certifikacije za proizvode, usluge i procese informacijsko-komunikacijske tehnologije kojima bi se trebalo doprinijeti povećanju opće razine kibersigurnosti na digitalnom jedinstvenom tržištu; naglašava ključnu pionirsku ulogu EU-a u razvoju normi koje oblikuju kiberprostor, doprinose poštenom tržišnom natjecanju unutar EU-a i na globalnoj razini te kojima se odgovora na izvanteritorijalne mjere i sigurnosne rizike iz trećih zemalja; priznaje i važnu ulogu ENISA-e u podupiranju istraživačkih inicijativa i drugih oblika suradnje čiji je cilj poboljšanje kibersigurnosti; ističe važnost ulaganja u kapacitete kiberobrane i kibersigurnosti u cilju poboljšanja otpornosti i strateških kapaciteta EU-a i država članica; u tom pogledu naglašava važnost programa Digitalna Europa i Obzora Europa, posebno njegova klastera „Civilna sigurnost za društvo”; prima na znanje važnost relevantnih financijskih instrumenata dostupnih u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i Mehanizma za oporavak i otpornost;

14.   pozdravlja napredak nekih država članica u uspostavi zapovjedništva za kiberobranu u svojim vojskama;

Strateška vizija – postizanje otpornosti kiberobrane

15.  napominje da će se Strateškim kompasom poboljšati i usmjeravati provedba razine ambicije EU-a u području sigurnosti i obrane te da će se ta ambicija prenijeti u potrebe kapaciteta, uključujući u području kiberobrane kao prioriteta, čime će se povećati sposobnost EU-a i država članica da otkriju, utvrde odgovornost, spriječe, obeshrabre, odvrate zlonamjerne aktivnosti u kiberprostoru i da se oporave od njih jačanjem njegova položaja, informiranosti o stanju, pravnog i etičkog okvira, alata, postupaka i partnerstava;

16.  ustraje u tome da bi se Strateškim kompasom trebala ojačati strateška kultura u području kibersigurnosti i ukloniti svako udvostručavanje kapaciteta i mandata; naglašava da je ključno prevladati trenutačnu rascjepkanost i složenost cjelokupnog kiberprostora unutar EU-a i razviti zajedničku viziju toga kako postići sigurnost i stabilnost u kiberprostoru;

17.  naglašava da je rascjepkanost popraćena ozbiljnom zabrinutošću u pogledu nedostatka resursa i osoblja na razini EU-a, čime se otežava cilj stvaranja najsigurnijeg digitalnog okruženja te stoga naglašava potrebu za njihovim povećanjem; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i/ili države članice da povećaju financijske resurse i broj osoblja u području kibersigurnosti, posebno analitičara obavještajnih podataka u području kibersigurnosti i stručnjaka za kiberforenziku te njihovo osposobljavanje u područjima donošenja odluka i oblikovanja politika, provedbe politika, odgovora na kiberincidente i njihove istrage, uključujući razvoj kibervještina kako bi se ojačala sposobnost EU-a da utvrdi vrstu kibernapada i odgovornost za njih te stoga pruži odgovarajući politički, civilni i vojni odgovor što prije; poziva na dodatno financiranje CERT-EU-a i Obavještajnog i situacijskog centra EU-a (EU INTCEN) te na pružanje potpore državama članicama u uspostavi i jačanju centara za sigurnosne operacije kako bi se izgradila mreža takvih centara diljem EU-a, čime bi se mogla poboljšati civilno-vojna suradnja kako bi se osiguralo pružanje pravodobnih upozorenja o kiberincidentima;

18.  napominje da bi se usklađivanjem vojnog osposobljavanja i obrazovanja u EU-u u području kibersigurnosti znatno poboljšala razina povjerenja među državama članicama, unaprijedili bi se standardni operativni postupci, utvrdila bi se jasnija pravila i poboljšala bi se provedba; u tom pogledu prima na znanje važan rad Europske akademije za sigurnost i obranu na osposobljavanju u području kiberobrane i u tom pogledu pozdravlja uspostavu platforme za obrazovanje, osposobljavanje, evaluaciju i vježbe u području kiberpitanja (ETEE) u cilju usmjeravanja na osposobljavanje civilnog i vojnog osoblja u području kibersigurnosti i kiberobrane, kao i potrebno usklađivanje i standardizaciju osposobljavanja u području kibersigurnosti; naglašava da bi Europska akademija za sigurnost i obranu trebala bolje iskoristiti strukturne fondove Unije kako bi poboljšala svoj doprinos razvoju vještina EU-a za kiberobranu, posebno s obzirom na povećanu potrebu za vrhunskim stručnjacima za kibersigurnost; poziva države članice da promiču partnerstva s akademskom zajednicom u cilju poticanja programa istraživanja i razvoja u području kibersigurnosti kako bi razvile nove zajedničke tehnologije, alate i vještine primjenjive u civilnim i obrambenim sektorima; naglašava važnost obrazovanja za informiranje javnosti i poboljšanje vještina građana kako bi se mogli obraniti od kibernapada;

19.  naglašava potrebu za uključivanjem rodne dimenzije u politike EU-a za kiberobranu i uklanjanjem razlika na temelju spola među stručnjacima za kiberobranu, posebno donošenjem aktivnih rodno uključivih politika i provedbom prilagođenih programa osposobljavanja za žene;

20.  podsjeća da kiberobrana ima i vojnu i civilnu dimenziju te stoga zahtijeva čvršću suradnju, sinergije i usklađenost instrumenata; naglašava potrebu da se prvo provede analiza i rasprava o problemima suradnje i koordinacije, ali i nedostatka ljudskih i tehničkih resursa na nacionalnoj razini i razini EU-a; napominje da se uspješna integracija vojnih i civilnih resursa može osigurati samo osposobljavanjem i vježbama u suradnji sa svim relevantnim dionicima; u tom pogledu ističe vježbu NATO-a „Locked Shields” kao jedan od najboljih primjera testiranja i poboljšavanja civilnih i vojnih kapaciteta za kiberobranu; stoga poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da razviju integrirani pristup politici i da promiču sinergije i blisku suradnju između vojne mreže CERT-a, CERT-EU-a i mreže tima za odgovor na računalne sigurnosne incidente;

21.  pozdravlja zajedničku komunikaciju potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Komisije naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće”, čiji je cilj jačanje sinergija i suradnje u radu u kiberprostoru civilnog, obrambenog i svemirskog sektora; smatra da je ta strategija prekretnica u jačanju kiberotpornosti EU-a i država članica, čime se jačaju digitalno vodstvo i strateški kapaciteti EU-a;

22.   preporučuje osnivanje Zajedničke jedinice za kibersigurnost kako bi se povećala suradnja u cilju pružanja odgovora na nedostatak razmjene informacija među institucijama, tijelima i agencijama EU-a, čime bi se osigurala sigurna i brza informacijska mreža te omogućila puna upotreba postojećih struktura, resursa i kapaciteta; ističe važnu ulogu koju bi Zajednička jedinica za kibersigurnost mogla imati u zaštiti EU-a od ozbiljnih prekograničnih kibernapada na temelju koncepta međusektorske razmjene informacija; naglašava važnost koordinacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje struktura i odgovornosti tijekom razvoja; u tom pogledu pozdravlja preporuku Komisije od 23. lipnja 2021. u kojoj se navodi da bi trebalo uspostaviti posebne veze za razmjenu informacija sa Zajedničkom jedinicom za kibersigurnost, osobito putem zastupljenosti u ESVD-u; također ističe da bi predstavnici relevantnih projekata u okviru PESCO-a trebali podupirati Zajedničku jedinicu za kibersigurnost, osobito u pogledu informiranosti o stanju i pripravnosti;

23.  podsjeća da, zbog njihove često dvojne namjene, poboljšanje kapaciteta za kiberobranu također iziskuje stručno znanje u području civilne mreže i informacijske sigurnosti; naglašava da širenje gotovih sustava s dvojnom namjenom može biti problematično zbog sve većeg broja državnih i nedržavnih neprijateljskih aktera koji zloupotrebljavaju sustave; poziva Komisiju i države članice da aktiviraju nekoliko ključnih instrumenata kao što su certifikacija i nadzor odgovornosti privatnih aktera; ističe da tehnološke inovacije uglavnom pokreću privatna poduzeća te je stoga ključna ta suradnja s privatnim sektorom i civilnim akterima, uključujući industrije i subjekte uključene u upravljanje kritičnim infrastrukturama, kao i s MSP-ovima, civilnim društvom, organizacijama i akademskom zajednicom, te bi je trebalo poticati; prima na znanje predloženu reviziju Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava (NIS) i prijedlog direktive o otpornosti kritičnih subjekata kojom se nastoji zaštititi kritične infrastrukture i poboljšati sigurnost lanca opskrbe i uključivanje reguliranih aktera u digitalni ekosustav; podsjeća da bi svaka država članica trebala imati posebnu politiku usmjerenu na upravljanje rizikom u pogledu lanca opskrbe kibersigurnosti posebno za rješavanje pitanja pouzdanih dobavljača; podsjeća i na to da bi se Direktivom o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava trebale poštovati kompetencije i upućuje na relevantna mišljenja Pododbora za sigurnost i obranu o obama prijedlozima;

24.  pozdravlja pokretanje Europske mreže organizacija za vezu za kiberkrize (CyCLONe) 29. rujna 2020. koja je dodatno poboljšala pravodobnu razmjenu informacija i informiranost o stanju smanjivanjem nerazmjera između tehničke i političke razine EU-a; napominje i to da učinkoviti kapaciteti za kiberobranu iziskuju prelazak s kulture ograničenog dijeljenja informacija na kulturu otvorenog dijeljenja informacija;

25.  pozdravlja Akcijski plan Komisije o sinergijama civilne, obrambene i svemirske industrije te podsjeća na blisku međuovisnost tih triju sektora u području kiberobrane; napominje da, za razliku od drugih vojnih područja, infrastrukturom za „stvaranje” kiberprostora uglavnom upravljaju komercijalni subjekti sa sjedištem pretežito izvan EU-a, što dovodi do industrijske i tehnološke ovisnosti o trećim stranama; snažno je uvjeren u to da EU treba povećati svoj tehnološki suverenitet i potaknuti inovacije ulaganjem u etičnu upotrebu novih tehnologija u području sigurnosti i obrane, kao što su umjetna inteligencija i kvantno računalstvo; snažno potiče izradu programa za istraživanje i razvoj unutar država članica usmjerenog na umjetnu inteligenciju; međutim naglašava da se vojnom upotrebom umjetne inteligencije mora poštovati međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo te da EU mora preuzeti vodeću ulogu u promicanju globalnog regulatornog okvira za umjetnu inteligenciju na temelju demokratskih vrijednosti i načela ljudske intervencije;

26.  prima na znanje važan rad satelitskog centra EU-a (SatCen) i naglašava da Unija mora raspolagati odgovarajućim resursima u području satelitskih snimki i prikupljanja obavještajnih podataka; traži od agencije da analizira sigurnost i/ili slabe točke satelita EU-a i država članica u pogledu svemirskog otpada i kibernapada; naglašava da bi SatCen EU-a trebao iskoristiti strukturiranije financiranje Unije kako bi mogao zadržati svoj doprinos djelovanju Unije; ističe da su kapaciteti za kiberobranu ključni za osiguravanje sigurne i otporne razmjene informacija sa Satelitskim centrom u području sigurnosti iz svemira i sigurnosti u svemiru, kako bi se održala i poboljšala strateška autonomija u pogledu informiranosti o stanju na razini EU-a; naglašava kako je potrebno da EU nastoji spriječiti upotrebu oružja u svemiru;

27.  pozdravlja odluku Vijeća o osnivanju Europskog centra za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti sa sjedištem u Bukureštu koji će preusmjeravati financiranje namijenjeno za kibersigurnost iz Obzora Europa i programa Digitalna Europa, te potiče neometanu suradnju s njegovom mrežom nacionalnih koordinacijskih centara; ističe važnost tog centra u provedbi relevantnih projekata i inicijativa u području kibersigurnosti koji će pomoći u izgradnji novih kapaciteta ključnih za otpornost Unije i pojačati koordinaciju između civilnog i obrambenog sektora kibersigurnosti; naglašava da centar za kibersigurnost mora okupiti glavne europske dionike, uključujući industrijske, akademske i istraživačke organizacije i druga relevantna udruženja civilnog društva u cilju poboljšanja i širenja stručnog znanja u području kibersigurnosti u cijelom EU-u;

28.  naglašava važnost šifriranja i zakonitog pristupa šifriranim podacima; podsjeća da šifriranje podataka te poboljšanje i najšira moguća upotreba takvih kapaciteta mogu znatno pridonijeti kibersigurnosti država, društava i industrija; potiče program za „europski digitalni suverenitet’ kako bi se potaknuli i poboljšali postojeći kapaciteti u pogledu kiberalata i alata za šifriranje na temelju temeljnih europskih prava i vrijednosti kao što su privatnost, sloboda izražavanja i demokracija u cilju poboljšanja europske konkurentnosti na tržištu kibersigurnosti i poticanja unutarnje potražnje;

29.  pozdravlja predstojeću „vojnu viziju i strategiju o kiberprostoru kao području operacija” u kojoj će se kiberprostor definirati kao područje operacija ZSOP-a EU-a; poziva na stalnu procjenu ranjivosti informacijskih infrastruktura misija ZSOP-a te na provedbu zajedničkih usklađenih standarda u obrazovanju, osposobljavanju i vježbama u području kiberobrane kao potporu misijama ZSOP-a;

30.  izražava žaljenje zbog činjenice da aktualna ograničenja u klasificiranim sustavima Službe EU-a za vojno planiranje i provođenje (MPCC) ometaju njegove kapacitete; stoga poziva ESVD da MPCC-u hitno osigura najnoviji autonomni i siguran komunikacijski i informacijski sustav (CIS) s pomoću kojeg će moći obrađivati klasificirane podatke EU-a za svoje misije i operacije ZSOP-a uz odgovarajuću razinu zaštite i otpornosti te stožer razmještenih snaga;

31.  poziva na daljnju integraciju kibersigurnosti u mehanizme EU-a za odgovor na krizu i povezivanje postojećih inicijativa, struktura i postupaka među različitim kiberzajednicama u cilju pojačane uzajamne pomoći i operativne suradnje među državama članicama, posebno u slučaju velikih kibernapada, kako bi se povećala interoperabilnost i razvilo zajedničko razumijevanje kiberobrane; snažno naglašava važnost češće provedbe daljnjih vježbi i rasprava o politikama na temelju scenarija o upravljanju krizama, uključujući klauzulu o uzajamnoj pomoći (članak 42. stavak 7. UEU-a) u hipotetskom scenariju ozbiljnog kibernapada koji se potencijalno smatra oružanim napadom; poziva na takve inicijative kako bi se pojačalo zajedničko razumijevanje provedbenih postupaka za uzajamnu pomoć i/ili solidarnost u skladu s člankom 42. stavkom 7. UEU-a i člankom 222. UFEU-a, uključujući s posebnim ciljem operacionalizacije tih postupaka za kibernapade na države članice; pozdravlja priopćenje sa sastanka na vrhu NATO-a u Bruxellesu od 14. lipnja 2021. kojim se ponovno potvrđuje angažman NATO-a u uvođenju punog raspona kapaciteta koji je uvijek na raspolaganju za aktivno odvraćanje kiberprijetnji, borbe protiv njih i njihovo suzbijanje, uključujući odluku o pozivanju na članak 5. „na pojedinačnoj osnovi”; pozdravlja daljnje rasprave o povezanosti okvira EU-a za upravljanje krizama u području kibersigurnosti i alata za kiberdiplomaciju;

32.  napominje da EU sve više sudjeluje u hibridnim sukobima s geopolitičkim protivnicima; naglašava da su te radnje posebno destabilizirajuće i opasne jer zamagljuju granice između rata i mira, destabiliziraju demokraciju i bude sumnju u umovima ciljnog stanovništva; podsjeća da ti napadi sami po sebi često nisu dovoljno ozbiljni da bi se primijenio članak 5. Ugovora o osnivanju NATO-a ili članak 42. stavak 7. UEU-a iako kumulativno imaju strateški učinak i pogođene države članice ih ne mogu učinkovito suzbiti mjerama retorzije; smatra da bi EU stoga trebao nastojati pronaći rješenje kako bi popunio tu pravnu prazninu ponovnim tumačenjem članka 42. stavka 7. UEU-a i članka 222. UFEU-a na način koji bi zadržao pravo kolektivne obrane ispod praga kolektivne obrane i omogućio kolektivne protumjere država članica EU-a na dobrovoljnoj osnovi te bi trebao surađivati sa saveznicima na sličnom rješenju na međunarodnoj razini; naglašava da je to jedini učinkoviti način rješavanja problema nemogućnosti odgovora na hibridne prijetnje i instrument za povećanje troškova naših protivnika;

33.  ponavlja da su snažni zajednički kapaciteti za utvrđivanje odgovornosti jedan od ključnih alata za jačanje kapaciteta EU-a i država članica i osnovna su sastavnica učinkovite obrane i odvraćanja od kibernapada; naglašava da bi poboljšanje razmjene tehničkih informacija, analize i obavještajnih podataka o prijetnjama među državama članicama na razini EU-a omogućilo uspostavu kolektivne odgovornosti na razini EU-a; prepoznaje da je odvraćanje od kibernapada u određenoj mjeri učinkovitije ako sadržava i određena ofenzivna sredstva i mjere, pod uvjetom da je njihova primjena u skladu s međunarodnim pravom; naglašava da je izričito utvrđivanje odgovornosti za kibernapade koristan instrument za odvraćanje; poziva na razmatranje zajedničkog javnog utvrđivanja odgovornosti za zlonamjerne kiberaktivnosti, uključujući mogućnost izrade izvješća o ponašanju u kiberprostoru pod pokroviteljstvom ESVD-a u kojima bi određeni akteri sažeto prikazali zlonamjerne kiberaktivnosti drugih država protiv država članica na razini EU-a;

34.  smatra da je suradnja EU-a i NATO-a u kiberprostoru ključna jer omogućuje i jača formalno kolektivno utvrđivanje odgovornosti za zlonamjerne kiberincidente, a time i nametanje restriktivnih sankcija i mjera; napominje da bi se funkcionalna otpornost i učinkovito odvraćanje od djelovanja postigli kad bi se protivnici upoznali s katalogom mogućih protumjera, njihovim razmjerom i primjerenosti te usklađenosti s međunarodnim pravom, a posebno Poveljom UN-a (na temelju ozbiljnosti, razmjera i cilja kibernapada);

35.  pozdravlja prijedlog potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da se potakne i olakša osnivanje radne skupine EU-a za kiberobavještajne podatke u okviru INTCEN-a kako bi se unaprijedila strateška obavještajna suradnja povezana s kiberprijetnjama i kiberaktivnostima, u cilju daljnjeg poticanja informiranosti o stanju i donošenja odluka za zajednički diplomatski odgovor EU-a; potiče daljnji razvoj zajedničkog skupa prijedloga, posebno tekuću suradnju s jedinicom EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji i NATO-ovim odjelom za analizu hibridnih prijetnji u području razmjene informacija o stanju i analize te taktičke i operativne suradnje;

Jačanje partnerstava i unaprjeđenje uloge EU-a u međunarodnom kontekstu

36.  smatra da suradnja s NATO-om u području kiberobrane ima važnu ulogu u sprečavanju napada, njihovu odvraćanju i odgovaranju na kibernapade u područjima važnima za kolektivnu sigurnost država članica; poziva države članice da u cijelosti razmjenjuju dokaze i obavještajne podatke kako bi pridonijele uspostavi popisa kibersankcija; poziva na veću koordinaciju s NATO-om u tom području sudjelovanjem u vježbama u kiberprostoru i zajedničkim osposobljavanjem, kao što su usporedne i koordinirane vježbe;

37.  uviđa da bi se EU i NATO trebali uskladiti u slučajevima kad su neprijateljski akteri prijetnja euroatlantskim sigurnosnim interesima; izražava zabrinutost zbog sustavnog agresivnog ponašanja koje su pokazale posebno Kina, Rusija i Sjeverna Koreja u kiberprostoru, uključujući brojne kibernapade protiv državnih institucija i privatnih poduzeća; smatra da bi se suradnja EU-a i NATO-a trebala usmjeriti na izazove u području kibersigurnosti, hibridnih prijetnji, nastajućih disruptivnih tehnologija, svemira, nadzora naoružanja i neširenja oružja; poziva na suradnju EU-a i NATO-a u osiguravanju otpornih, cjenovno pristupačnih i sigurnih mreža velikih brzina koje su u skladu sa sigurnosnim standardima EU-a i nacionalnim sigurnosnim standardima kojima se osiguravaju nacionalne i međunarodne informacijske mreže koje omogućuju šifriranje osjetljivih podataka i komunikacije;

38.  pozdravlja dogovor CERT-EU-a i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente (NCIRC) u cilju jamčenja sposobnosti reagiranja na prijetnje u stvarnom vremenu poboljšanjem prevencije, otkrivanja i odgovora na kiberincidente u EU-u i NATO-u; također naglašava važnost povećanja kapaciteta za osposobljavanje u području kiberobrane u okviru informacijskih tehnologija i kibersustava u suradnji s Centrom izvrsnosti za suradnju u području kiberobrane pri NATO-u i Akademijom NATO-a za komunikacije i informacije;

39.  poziva na daljnju suradnju EU-a i NATO-a, posebno u pogledu zahtjeva interoperabilnosti kiberobrane, nastojeći postići moguće komplementarnosti i uzajamno korisno jačanje kapaciteta, povezivanjem relevantnih struktura ZSOP-a s NATO-ovom inicijativom Federated Mission Networking te izbjegavanjem udvostručavanja i priznavanjem njihovih odgovornosti; poziva na jačanje EU-ova PESCO-a, Pametne obrane NATO-a, Inicijative povezanih snaga i Zavjeta o obrambenom izdvajanju i promicanje udruživanja i dijeljenja radi postizanja bolje sinergije i učinkovitosti u odnosima između dobavljača i krajnjih korisnika; pozdravlja napredak ostvaren u okviru suradnje EU-a i NATO-a u području kiberobrane, posebno u pogledu razmjene koncepata i doktrina, prekograničnog sudjelovanja u kibervježbama i uzajamnog obavješćivanja posebno o kibernetičkoj dimenziji upravljanja krizama; predlaže uspostavu zajedničkog informacijskog centra EU-a i NATO-a za kiberprijetnje, kao i zajedničke radne skupine za kibersigurnost;

40.  poziva na bolju koordinaciju u području kiberobrane među državama članicama, institucijama EU-a, saveznicima NATO-a, UN-om i Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS); u tom pogledu potiče daljnje promicanje mjera OESS-a za izgradnju povjerenja u području kiberprostora i ističe potrebu za razvojem učinkovitih alata međunarodne suradnje kako bi se pružila potpora jačanju izgradnje kapaciteta partnera u kiberprostoru te kako bi se razvile i promicale mjere za izgradnju povjerenja i uključiva suradnja s civilnim društvom i dionicima; pozdravlja važnost koja se pridaje globalnom, otvorenom, slobodnom, stabilnom i sigurnom kiberprostoru u okviru Strategije EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji od 19. travnja 2021.; poziva na aktivno razvijanje uže suradnje s demokracijama istomišljenicama u indo-pacifičkoj regiji kao što su SAD, Južna Koreja, Japan, Indija, Australija i Tajvan radi razmjene znanja i iskustva te informacija o suzbijanju kiberprijetnji; naglašava i važnost suradnje s drugim zemljama, posebno u neposrednom susjedstvu EU-a, kako bi im se pomoglo u izgradnji kapaciteta za obranu od kiberprijetnji; pohvaljuje potporu Komisije programima kibersigurnosti u zemljama zapadnog Balkana i Istočnog partnerstva; naglašava hitnu potrebu za poštovanjem međunarodnog prava, među ostalim Povelje UN-a u njezinoj cijelosti, i pridržavanjem općepriznatog međunarodnog normativnog okvira za odgovorno ponašanje država te sudjelovanjem u tekućoj raspravi o načinima primjene međunarodnog prava u kiberprostoru u kontekstu UN-a;

41.  ističe važnost snažnog partnerstva u području kibersigurnosti s Ujedinjenom Kraljevinom, koja je predvodnica s obzirom na svoj arsenal kiberobrane; poziva Komisiju da istraži mogućnost ponovnog pokretanja postupka u cilju uspostave formalnog i strukturiranog okvira za suradnju u tom području u budućnosti;

42.  naglašava potrebu za osiguravanjem mira i stabilnosti u kiberprostoru; poziva sve države članice i EU da pokažu vodstvo tijekom rasprava i inicijativa pod pokroviteljstvom UN-a, među ostalim predlaganjem akcijskog programa, radi zauzimanja proaktivnog pristupa uspostavi međunarodnog regulatornog okvira i podupiranja istinskog promicanja odgovornosti, poštovanjem novih normi i sprječavanjem zlouporabe digitalnih tehnologija te kako bi se promicalo odgovorno ponašanje država u kiberprostoru, nadovezujući se na izvješća o konsenzusu Skupine vladinih stručnjaka UN-a koja je podržala Opća skupština UN-a; pozdravlja preporuke iz završnog izvješća OEWG-a, posebno one o uspostavi akcijskog programa; potiče UN da promiče dijalog među državama, istraživačima, akademskim zajednicama, organizacijama civilnog društva, humanitarnim akterima i privatnim sektorom kako bi postupci oblikovanja politika za nove međunarodne propise bili uključivi; poziva na ubrzanje svih postojećih multilateralnih napora kako normativni i regulatorni okviri ne bi zaostali za tehnološkim razvojem i novim metodama ratovanja; poziva na modernizaciju sustava nadzora naoružanja kako bi se izbjegao nastanak digitalne sive zone; poziva na jačanje mirovnih misija UN-a kapacitetima za kiberobranu u skladu s učinkovitom provedbom njihovih mandata;

43.  podsjeća na svoje stajalište o zabrani razvoja, proizvodnje i uporabe potpuno autonomnog oružja kojim se omogućuju napadi bez smislene ljudske kontrole; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika, države članice i Europsko vijeće da donesu zajedničko stajalište o autonomnim oružanim sustavima kojim se osigurava smislena ljudska kontrola nad ključnim funkcijama oružanih sustava; zahtijeva pokretanje međunarodnih pregovora u cilju donošenja pravno obvezujućeg instrumenta kojim bi se zabranilo potpuno autonomno oružje;

44.  naglašava važnost suradnje s nacionalnim parlamentima radi razmjene najboljih primjera iz prakse u području kiberobrane;

o
o   o

45.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, agencijama EU-a u području obrane i kibersigurnosti, glavnom tajniku NATO-a te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 194, 19.7.2016., str. 1. (2) SL L 151, 7.6.2019., str. 15. (3) SL L 246, 30.7.2020., str. 12. (4) SL L 351 I, 22.10.2020., str. 5. (5) SL C 28, 27.1.2020., str. 57. (6) Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o Arktiku: prilike, bojazni i sigurnosni izazovi (2020/2112(INI))

P9_TA(2021)0413 A9-0239/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji, a posebno članke 21., 22., 34. i 36., kao i dio peti Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 9. listopada 2008. o upravljanju Arktikom(1), od 20. siječnja 2011. o održivoj politici EU-a za krajnji sjever(2), od 12. ožujka 2014. o strategiji EU-a za Arktik(3), od 16. ožujka 2017. o integriranoj politici Europske unije za Arktik(4), od 3. srpnja 2018. o klimatskoj diplomaciji(5) i od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi(6),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda koju je Opća skupština UN-a usvojila 13. prosinca 2007.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o kršenju prava autohtonih naroda u svijetu, uključujući jagmu za zemljištem(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2008. naslovljenu „Europska unija i arktička regija” (COM(2008)0763), zajedničku komunikaciju od 26. lipnja 2012. naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci” (JOIN(2012)0019) i zajedničku komunikaciju od 27. travnja 2016. naslovljenu „Integrirana politika Europske unije za Arktik” (JOIN(2016)0021),

–  uzimajući u obzir relevantne preporuke Izaslanstva za sjevernu suradnju i odnose sa Švicarskom i Norveškom te u Zajedničkom parlamentarnom odboru EU-a i Islanda i Zajedničkom parlamentarnom odboru Europskog gospodarskog prostora (EGP),

–  uzimajući u obzir sažetak rezultata javnog savjetovanja o politici EU-a za Arktik iz siječnja 2021.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2020.(8) i komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. (COM(2019)0640) o europskom zelenom planu,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC),

–  uzimajući u obzir sporazum donesen 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. sjednici Konferencije stranaka UNFCCC-a (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 8. prosinca 2009. koji se odnose na pitanja Arktika, od 12. svibnja 2014. o razvijanju politike Europske unije prema arktičkoj regiji, od 20. lipnja 2016. o Arktiku, od 21. studenoga 2019. o svemirskim rješenjima za održivi Arktik i od 9. prosinca 2019. o politici EU-a za Arktik,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. svibnja 2017. o autohtonim narodima i zajednički radni dokument službi od 17. listopada 2016. naslovljen „Provedba vanjske politike EU-a o autohtonim narodima” (SWD(2016)0340),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2008. naslovljenu „Europska unija i arktička regija” (COM(2008)0763),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Ilulissata koju je 28. svibnja 2008. objavilo pet arktičkih obalnih država (Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kanada, Norveška i Danska) i koja je potvrđena u svibnju 2018.,

–  uzimajući u obzir osnivanje Vijeća država Baltičkoga mora (CBSS) i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora (BEAC),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/137/EU od 14. ožujka 2014. o odnosima između Europske unije, s jedne strane, te Grenlanda i Kraljevine Danske, s druge strane,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir nacionalne strategije za Arktik, posebno one arktičkih država, odnosno Kraljevine Danske, Švedske i Finske te strategije ostalih država članica EU-a i EGP-a,

–  uzimajući u obzir Strategiju pomorske sigurnosti Europske unije,

–  uzimajući u obzir Svemirsku strategiju za Europu (COM(2016)0705) koju je Komisija objavila 26. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) koja je donesena 10. prosinca 1982. i na snazi je od 16. studenoga 1994.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine od 16. studenoga 1972.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima,

–  uzimajući u obzir Sporazum za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu od 3. listopada 2018.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika,

–  uzimajući u obzir Međunarodni kodeks za brodove koji plove u polarnim vodama (Polarni kodeks) koji je donijela Međunarodna pomorska organizacija,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS) iz 1974., Međunarodnu konvenciju o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) iz 1973., kako je izmijenjena Protokolom iz 1978. i Protokolom iz 1997., Međunarodnu konvenciju o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca iz 1978., kako je izmijenjena 1995. i 2010., Konvenciju o međunarodnim pravilima o izbjegavanju sudara na moru iz 1972., Konvenciju o olakšicama u međunarodnom pomorskom prometu iz 1965. i Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Svalbardski ugovor (ranije Ugovor o arhipelagu Spitsbergen) od 9. veljače 1920.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Ottawe od 19. rujna 1996. o osnivanju Arktičkog vijeća,

–  uzimajući u obzir izjave donesene na Parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u Bodøu (Norveška) u studenome 2019., u Bruxellesu u studenome 2017., u Reykjaviku (Island) u svibnju 2015., u Arhangelsku (Rusija) u studenome 2013., u Tromsøu (Norveška) u veljači 2011. i u Bruxellesu u rujnu 2009.,

–  uzimajući u obzir tri pravno obvezujuća sporazuma dogovorena pod pokroviteljstvom Arktičkog vijeća, tj. Sporazum o suradnji u zračnom i pomorskom traganju i spašavanju na Arktiku iz 2011., Sporazum o suradnji u području pripravnosti i odgovora na onečišćenje mora naftom na Arktiku iz 2013. te Sporazum o poboljšanju međunarodne znanstvene suradnje na Arktiku iz 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu s 14. konferencije Stalnog odbora parlamentarnih zastupnika iz arktičke regije održane 13.  i 14. travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. rujna 2020. naslovljenu „Pouzdanost opskrbe kritičnim sirovinama: put prema većoj sigurnosti i održivosti” (COM(2020)0474),

–  uzimajući u obzir Forum EU-a za Arktik koji je održan 2019. u Umeåu (Švedska),

–  uzimajući u obzir izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), osobito njegovo posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena te posebno izvješće o globalnom zagrijavanju od 1,5°C,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće o savjetovanju s Forumom arktičkih dionika od 21. prosinca 2017. o utvrđivanju ključnih investicijskih prioriteta na Arktiku i o načinima za veće pojednostavnjenje budućih programa financiranja EU-a za tu regiju,

–  uzimajući u obzir stratešku napomenu Europskog centra za političku strategiju iz 2019. naslovljenu „Hod po tankome ledu: Uravnotežena arktička strategija za EU”,

–  uzimajući u obzir Sjevernoatlanstki ugovor, priopćenje sa sastanka na vrhu u Varšavi koje su izdali čelnici država i vlada koji su sudjelovali na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća u Varšavi 8. i 9. srpnja 2016. te analizu i preporuke Skupine za razmatranje koju je imenovao glavni tajnik NATO-a pod nazivom „NATO 2030.: ujedinjeni za novo doba”,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0239/2021),

A.  budući da je Arktik posljednjih desetljeća regija koju karakteriziraju mir, izostanak napetosti i konstruktivna međunarodna suradnja osam arktičkih država – Danske, Švedske, Finske, Islanda, Norveške, Rusije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država; budući da bi arktičke države i međunarodna zajednica stoga trebale održavati takvo stanje i nastaviti pokazivati političku volju za suradnju i rješavanje spornih pitanja u skladu s međunarodnim pravom;

B.  budući da je geopolitička važnost te regije sve veća i da je stoga za budućnost Arktika i za globalne izazove s kojima se arktička regija suočava, a koji nadilaze izazove obalnih arktičkih država, potrebno višerazinsko upravljanje, kao i međunarodna suradnja te pronalazak međunarodnih rješenja; budući da su geopolitika i sigurnost Arktika izravno povezane s njegovom ekološkom situacijom, na koju pak snažno utječe ljudsko djelovanje na drugim dijelovima planeta;

C.  budući da se sveobuhvatni model upravljanja Arktikom, u čijem je središtu međunarodno pravo, pokazao djelotvornim i stabilnim; budući da se suradnja pokazala najkorisnijim načinom uspostavljanja odnosa između arktičkih država;

D.  budući da trenutačni okvir upravljanja Arktikom, usredotočen na Arktičko vijeće, posljednjih 25 godina znatno doprinosi stabilnosti regije; budući da je Arktičko vijeće glavni forum za arktičku suradnju i da su njegove radne skupine prostor pozitivne i konstruktivne međunarodne suradnje;

E.  budući da je rad Arktičkog vijeća ključan za osiguranje mirne i konstruktivne suradnje arktičkih država te je doveo do sklapanja nekoliko obvezujućih sporazuma između arktičkih država; budući da u prošlosti svjetski geopolitički sukobi gotovo da i nisu utjecali na arktičku regiju, iako njezina vojna važnost i geopolitička strateška uloga rastu; budući da su sigurnost i politika Arktika postale sve povezanije s globalnim pitanjima, pri čemu je vjerojatno da će zbivanja izvan Arktika imati posljedice za arktičke države i obrnuto, zbog čega je još važnije izbjeći bilo kakav učinak prelijevanja na Arktik kad je riječ o geopolitičkim napetostima i sukobima u drugim regijama;

F.  budući da EU u potpunosti podržava predanost Arktičkog vijeća dobrobiti stanovnika Arktika, održivom razvoju regije i zaštiti arktičkog okoliša, uključujući zdravlje ekosustava, održavanje i obnovu biološke raznolikosti te očuvanje prirodnih resursa i održivo upravljanje njima;

G.  budući da EU već dugo zagovara blisku suradnju u arktičkoj regiji i desetljećima djeluje na Arktiku putem svojeg sudjelovanja u politici Sjeverne dimenzije s Rusijom, Norveškom i Islandom, sudjelovanja u osnivanju Vijeća baltičkih država, suradnje u euroarktičkoj regiji Barentsovog mora, a posebno u Euroarktičkom vijeću za regiju Barentsovog mora i u Regionalnom vijeću za regiju Barentsovog mora, putem strateških partnerstava s Kanadom i SAD-om, kao i svojom ulogom aktivnog de facto promatrača u Arktičkom vijeću; budući da doprinos EU-a regionalnom razvoju i prekograničnoj suradnji na europskom Arktiku iznosi više od milijardu eura;

H.  budući da je međunarodno pravo temelj međunarodnog angažmana i suradnje na Arktiku; budući da bi trebalo ponovno potvrditi i ojačati posebice konvenciju UNCLOS i konvencije Međunarodne pomorske organizacije, koje pružaju okvir za međunarodnu suradnju i djelovanje u pitanjima povezanima s Arktičkim oceanom; budući da se konvencijom UNCLOS utvrđuje pravni okvir unutar kojeg se moraju provoditi sve aktivnosti na oceanima i morima, obalnim se državama dodjeljuju gospodarska prava nad njihovim isključivim gospodarskim pojasevima, kao i nad njihovim epikontinentalnim pojasevima, te se ističe da otvoreno more ne podliježe suverenitetu nijedne države; budući da su arktičke obalne države u Deklaraciji iz Ilulissata potvrdile da će pri upravljanju Arktičkim oceanom poštovati međunarodno pravo, ponajprije konvenciju UNCLOS; budući da Međunarodna pomorska organizacija utvrđuje globalne regulatorne standarde sigurnosti i okolišne učinkovitosti međunarodnoga pomorskog prometa;

I.  budući da je Arktik posebno i sve više pogođen dramatičnim učinkom klimatskih promjena i degradacije biološke raznolikosti, uključujući rastuće temperature, promjene u stanju leda, šumske požare, podizanje razine mora, promjenjive vremenske obrasce, invazivne strane vrste, velike gubitke biološke raznolikosti i odmrzavanje permafrosta, što utječe na cijeli planet, ali također predstavlja opasnost za lokalnu infrastrukturu; budući da se lokalnim strategijama prilagodbe i zaštiti arktičkog ekosustava može pristupiti samo unutar globalnog okvira klimatskog djelovanja, a provedba Pariškog sporazuma u središtu je takve suradnje;

J.  budući da neki dijelovi Arktika imaju najvišu koncentraciju plastičnog otpada na svijetu, što već utječe na arktičke životinjske vrste i predstavlja rizik od kontaminacije prehrambenog lanca te će s vremenom utjecati na ljude;

K.  budući da je zabrinjavajuće brzo otapanje ledenih kapa na Arktiku posljedica klimatskih promjena te čimbenika koji uglavnom nastaju izvan Arktika; budući da klimatske promjene stoga treba smatrati multiplikatorom prijetnji koji pogoršava postojeće trendove, napetosti i nestabilnost;

L.  budući da bi otapanje arktičke ledene kape i posljedično podizanje razine mora imali ozbiljne globalne posljedice za okoliš, gospodarstvo i sigurnost ljudi; budući da bi otapanje grenlandske ledene kape moglo prouzročiti podizanje razine mora diljem svijeta za do 7,2 metra, zbog čega bi mnoga područja na planetu bila potopljena; budući da dio arktičkih stanovnika već osjeća posljedice otapanja ledenih kapa, što je pokrenulo migracijske tokove; budući da otapanje leda na Grenlandu uzrokuje i promjene u biološkoj raznolikosti;

M.  budući da se među raznim prijetnjama kojima je Arktik izložen zbog ljudskog djelovanja posebno ističe odmrzavanje permafrosta; budući da permafrost prekriva oko 24 % tla sjeverne polutke, osobito velika područja sjeverne Rusije; budući da permafrost sadržava velike količine opasnog metana i CO2 te da se prilikom odmrzavanja staklenički plinovi ispuštaju u atmosferu, čime se doprinosi globalnom zatopljenju; budući da odmrzavanje permafrosta može promijeniti ekosustave i utjecati na sigurnost na neočekivane načine;

N.  budući da su, iako su izazovi s kojima se Arktik susreće uglavnom prouzročeni globalnim klimatskim promjenama i djelovanjem izvan arktičke regije, učinci klimatskih promjena posebno vidljivi na Arktiku jer se Arktik zagrijava tri puta brže od svjetskog prosjeka, a led u arktičkom moru otapa se dosad neviđenom brzinom, pri čemu podizanje razine mora stvara teške socijalne, ekološke i gospodarske posljedice ne samo za tu regiju već i za cijeli svijet; budući da te posljedice mijenjaju regionalni ekosustav, geografiju i gospodarstvo mogućim otvaranjem novih prometnih putova, povećanjem trgovine, omogućavanjem pristupa rijetkim prirodnim resursima te intenziviranjem istraživačkih aktivnosti, ribarstva i turizma; budući da neke od tih promjena imaju golem potencijal za tehnološki napredan, ekološki prihvatljiv i održiv gospodarski razvoj; budući da su izazovi s kojima se Arktik suočava odgovornost cijelog svijeta, što se posebno odnosi na klimatske promjene; budući da bi EU trebao djelovati u pogledu tih izazova, kako preuzimanjem vlastitih obveza, tako i pružanjem pomoći drugima;

O.  budući da je ekološke katastrofe na Arktiku koje prouzroči čovjek, posebno pri vađenju nafte i drugih arktičkih resursa, teško obuzdati i njima upravljati te ispravljanje nastale štete može biti vrlo skupo; budući da se najveće izlijevanje nafte na Arktiku dogodilo u svibnju 2020. u Sibiru, kada je više od 20 tisuća tona dizelskog goriva završilo u tlu i plovnim putovima u blizini ruskoga grada Noriljska te da su radovi na čišćenju još u tijeku;

P.  budući da većinom vanjski učinci klimatskih promjena na Arktiku i ponovna pojava geopolitičkog natjecanja u regiji predstavljaju čimbenike koji dovode u pitanje održivi razvoj i očuvanje tradicionalnog načina života u osjetljivom arktičkom okružju te bi mogli utjecati na sigurnost i održivi gospodarski razvoj regije;

Q.  budući da geoekonomska važnost te regije brzo raste zbog sve većeg interesa za njezine bogate i obilne prirodne resurse, uključujući kritične sirovine, te za nove pomorske rute i potencijal za pomorski prijevoz; budući da arktičke zemlje imaju pravo koristiti resurse na vlastitom državnom području, ali su isto tako dužne činiti to na odgovoran način; budući da istraživanje i iskorištavanje arktičkih resursa podrazumijevaju znatan rizik za osjetljive ekosustave i lokalno stanovništvo u toj regiji; budući da su Europska unija i Ujedinjena Kraljevina 2019. uvezle veliki dio izvoza energije, metala, minerala i ribe arktičkih država;

R.  budući da se zbog otapanja leda otvaraju sjeverozapadni prolaz, sjevernomorska ruta i buduća transpolarna morska ruta; budući da su prirodni resursi arktičke regije uglavnom pod nacionalnim jurisdikcijama arktičkih država te da vlasništvo nad tim resursima nije sporno; budući da je zbog potrebe za razvojem i pronalaskom održivih rješenja za proizvodnju i prijevoz energije došlo do porasta globalne potražnje za elementima rijetkih zemalja, zbog čega se fokus usmjerio na većinom neiskorištene arktičke prirodne resurse; budući da arktička regija ima goleme rezerve minerala rijetkih zemalja; budući da se 90 % globalne proizvodnje minerala rijetkih zemalja trenutačno odvija u Kini;

S.  budući da glavnu odgovornost za održivi razvoj Arktika imaju arktičke države, no nije moguće zanemariti znatan utjecaj vanjskih faktora, zbog čega je međunarodna zajednica obvezna učiniti sve što je u njezinoj moći da zaštiti arktičku regiju te zajamči njezinu stabilnost i sigurnost;

T.  budući da na području arktičkog kruga živi više od četiri milijuna ljudi, uključujući više od 40 različitih autohtonih naroda i lokalnih zajednica te pola milijuna građana EU-a; budući da jedini priznati autohtoni narod u EU-u, narod Sami, živi u arktičkim regijama Finske i Švedske te u Norveškoj i Rusiji; budući da autohtoni narodi i lokalne zajednice imaju ključnu ulogu u održivom upravljanju prirodnim resursima i očuvanju biološke raznolikosti; budući da je demografija važna za regionalni razvoj;

U.  budući da je suradnja u području znanstvenih istraživanja važnija nego ikad za prevladavanje izazova koje uzrokuju ozbiljna degradacija okoliša i klimatske promjene;

V.  budući da doprinos EU-a istraživanju Arktika u okviru programa Obzor 2020. iznosi više od 200 milijuna EUR;

W.  budući da je EU predan radu na stvaranju otvorenog i sigurnog globalnog pomorskog područja, u skladu s Globalnom strategijom EU-a i Strategijom pomorske sigurnosti EU-a;

X.  budući da se angažman EU-a na Arktiku temelji na povijesti, geografskom položaju, gospodarstvu i istraživanju; budući da bi trebalo naglasiti važnost održivog razvoja, kohezijske politike i prekogranične suradnje za ublažavanje geopolitičkih napetosti; budući da EU, kao globalni akter, dosljedno pokazuje predanost mirnom, ekološki čistom, kooperativnom, održivom i prosperitetnom Arktiku te nastoji osigurati održivu budućnost za stanovnike te regije; budući da je EU jasno izrazio spremnost za preuzimanje još istaknutije uloge;

Y.  budući da EU može na razne načine doprinijeti rješavanju potencijalnih novih izazova i sprečavanju sukoba na Arktiku;

Z.  budući da je zahtjev EU-a za stjecanje statusa punopravnog promatrača u Arktičkom vijeću, čiji su primitak članovi Arktičkog vijeća potvrdili 2013. godine, i dalje u obradi; budući da je konačna odluka odgođena zbog protivljenja nekih članica Arktičkog vijeća; budući da je Parlament prethodno podržao taj zahtjev; budući da EU aktivno sudjeluje u radu relevantnih skupina, radnih skupina i stručnih skupina Arktičkog vijeća; budući da širok spektar regionalnih nadležnosti, stručnog znanja i postojećih inicijativa EU-a može poslužiti kao okvir za zajedničke projekte;

AA.  budući da Francuska, Njemačka, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Italija – promatrači u Arktičkom vijeću – pokazuju značajnu uključenost na Arktiku i snažan interes za budući dijalog i suradnju s Arktičkim vijećem; budući da su Estonija i Irska podnijele zahtjev za stjecanje statusa promatrača u Arktičkom vijeću;

AB.  budući da su Island i Norveška, kao aktivni i pouzdani partneri, povezani s EU-om preko EGP-a i schengenskih sporazuma;

AC.  budući da je stabilnost Arktika već dugo relativno dobro očuvana, no da na nju sve više utječu rastući međunarodni interes za tu regiju te promjene u sigurnosnom okružju, što uključuje i postupnu ponovnu militarizaciju Ruske Federacije u regiji; budući da su gospodarska i vojna ulaganja Ruske Federacije na Arktiku daleko veća od ulaganja ostalih arktičkih država; budući da je Ruska Federacija uspostavila nove i modernizirala stare vojne baze u sjevernim regijama te je osnažila kapacitete za onemogućivanje i uskraćivanje pristupa području (A2/AD) na strateškoj sjevernomorskoj ruti, za koju ta zemlja lažno tvrdi da je unutarnji plovni put; budući da je Rusija unaprijedila status svoje Sjeverne flote na vojni okrug i povećala kapacitete različitih grana svojih oružanih snaga opremljenih, među ostalim, novim podmornicama, nuklearnim ledolomcima i ledolomcima na klasični pogon te borbenim radarima i raketnim sustavima; budući da je Rusija oživjela koncept bastionske obrane usmjeren na zaštitu njezinih strateških kapaciteta od Barentsovog mora do Beringova tjesnaca; budući da je Rusija također pojačala svoje pomorske i zračne ophodnje, aktivnost podmornica i taktike elektroničkog ratovanja, što je vrlo zabrinjavajući razvoj događaja; budući da su takve geopolitičke promjene dovele do povećanja učestalosti vježbi, raspoređivanja snaga, ophodnji i ulaganja u kapacitete na Arktiku; budući da je militarizacija tog područja protivna duhu suradnje u kojemu su se dosad odvijali odnosi među arktičkim državama;

AD.  budući da je regija Barentsovog mora glavno područje za testiranje balističkih sustava i sustava krstarećih raketa, dok je područje istočno od otočja Nove zemlje glavno područje nuklearnih pokusa;

AE.  budući da je Rusija narušila suverenost i teritorijalnu cjelovitost svojih mirnih susjeda blokirajući slobodnu plovidbu u Azovskom, Crnom i Baltičkom moru, što se ne može zanemariti pri procjeni budućih scenarija za održavanje trenutačnog mirnog suživota na Arktiku;

AF.  budući da dalekosežni projekti i inicijative Kine izazivaju veliku zabrinutost; budući da je Kina u siječnju 2018. objavila svoju prvu bijelu knjigu o politici povezanoj s Arktikom i da dugoročno nastoji ojačati svoj položaj na Arktiku te se proglasila „zemljom u blizini Arktika” u želji da postane „polarna sila”, dok istodobno jača suradnju s Rusijom na Arktiku; budući da je Kina stvorila „polarni put svile” za trgovinu kroz arktičku regiju, kao produžetak kineske inicijative „Jedan pojas, jedan put”, te je organizirala regionalne znanstvene istraživačke misije, osnovala istraživačke centre na Arktiku i postavila 24 satelita za promatranje polarnog područja; budući da Kina aktivno sudjeluje u Arktičkom vijeću i da bilateralno surađuje s pojedinim arktičkim državama i drugim dionicima kako bi dobila potporu za svoje inicijative;

AG.  budući da je većina arktičkih aktera izmijenila svoje strategije u svjetlu situacije na Arktiku koja se brzo mijenja te sve veće gospodarske i geostrateške važnosti te regije;

Međunarodna suradnja kao temelj sigurnog, stabilnog, prosperitetnog, pristupačnog i mirnog Arktika

1.  potvrđuje da je Arktik strateški i politički važan za EU u svojstvu zainteresirane strane i globalnog aktera te ističe predanost EU-a tome da bude odgovoran akter koji se zalaže za dugoročno održiv i miran razvoj regije uz potpunu suradnju s međunarodnim partnerima; smatra ključnim da svi dionici, uključujući EU i njegove države članice, rade na održavanju mirne i intenzivne međunarodne i regionalne suradnje, znanstvenog istraživanja, blagostanja i izostanak napetosti na Arktiku, kao i na pružanju odgovora na vrlo zabrinjavajuće učinke i posljedice klimatskih promjena u toj regiji; smatra da Arktičko vijeće ima ključnu ulogu u očuvanju ekološke ravnoteže planeta, zadovoljan je zbog činjenice da je ta regija već dugo regija mira i plodonosne međunarodne suradnje te čestita Arktičkom vijeću prilikom njegove 25. obljetnice kao primarnom forumu za arktičku suradnju koji je dokazao svoju sposobnost održavanja konstruktivnog i pozitivnog duha suradnje;

2.  podržava valjanost triju temeljnih stupova integrirane politike EU-a za Arktik, odnosno ambicioznog odgovora na klimatske promjene i očuvanja arktičkog okoliša, promicanja održivog razvoja i jačanja međunarodne suradnje; ističe važnost uravnotežene politike EU-a za Arktik i mišljenja je da je EU u jedinstveno dobroj poziciji da pomogne u koordinaciji i dopunjivanju arktičkih politika država članica te stoga naglašava da je potrebno bolje uskladiti unutarnje i vanjske politike EU-a o pitanjima Arktika; potiče EU da, kad god je to prikladno, u svoje sektorske politike uključi arktičku dimenziju;

3.  ističe važnu ulogu država promatrača u Arktičkom vijeću, koje imaju veliko iskustvo i koje su već dugo uključene u znanstvenu i političku suradnju na Arktiku; u tom pogledu pozdravlja dijalog koji je u tijeku između država promatrača i predsjedništva Arktičkog vijeća; podržava zahtjev EU-a da postane punopravni promatrač u Arktičkom vijeću i potiče članove Arktičkog vijeća da pozitivno odgovore na zahtjev EU-a; naglašava, međutim, da je EU već de facto promatrač u Arktičkom vijeću, s mogućnošću sudjelovanja i doprinošenja pod jednakim uvjetima kao i drugi članovi promatrači;

4.  naglašava da EU mora doprinijeti poboljšanom multilateralnom upravljanju Arktikom, promicati održivu upotrebu resursa te štititi i očuvati Arktik u suradnji s njegovim stanovništvom; poziva EU da nastavi doprinositi Arktičkom vijeću stručnim znanjem i financiranjem tako što će povećati svoje sudjelovanje u radnim skupinama Arktičkog vijeća i njegovim raznim projektima; smatra da bi na sjevernu regiju trebalo gledati kao na dio sjevernog susjedstva EU-a, uz veće sudjelovanje na postojećim forumima; ističe da Sjeverna dimenzija služi kao konstruktivno područje prekogranične suradnje, s uspješnim modelom sektorske suradnje, pri čemu EU jednako doprinosi zajedničkoj politici s Rusijom, Norveškom i Islandom kao i drugi promatrači; pozdravlja daljnju praktičnu suradnju u širokom rasponu područja; ističe suradnju između lokalnih i nacionalnih državnih i nedržavnih aktera u Euroarktičkom vijeću za regiju Barentsovog mora, u kojem je EU punopravni član, u pitanjima od posebne važnosti za regiju Barentsovog mora; napominje da Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora ima važnu ulogu u izgradnji povjerenja i uzajamnog razumijevanja na sjeveru uz istodobno jačanje suradnje među arktičkim zemljama; napominje da bi EU također trebao nastojati sudjelovati na drugim političkim forumima povezanima s razvojem Arktika;

5.  pozdravlja aktualni proces ažuriranja politike EU-a za Arktik, koja bi trebala odražavati interes EU-a za Arktik i odgovoriti na kombinirane izazove povećane međunarodne pozornosti te klimatskih, okolišnih, geopolitičkih i geoekonomskih promjena u regiji; smatra da bi ta politika trebala uključivati nove aktere kao što je Kina te da bi se sigurnosna dimenzija Arktika trebala rješavati u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a; konkretno smatra da bi ta politika trebala uključivati sveobuhvatan pristup sigurnosti, koji bi posebno trebao obuhvaćati koncepte okoliša i zdravlja, kao i pitanja pomorske sigurnosti; napominje da će se takvom sveobuhvatnom ažuriranom politikom, koja se temelji na konsenzusu među svim državama članicama, EU-u omogućiti da ima djelotvornu, proaktivnu i ambiciozniju ulogu u regiji, uzimajući u obzir goruće izazove povezane s klimatskim promjenama i sve veću geopolitičku važnost Arktika, ali će također služiti interesima građana EU-a, ponajprije onih koji žive na Arktiku, a osobito autohtonog stanovništva; naglašava da takva politika mora odražavati i unutarnju i vanjsku dimenziju odnosa EU-a s Arktikom te bi trebala uključivati dimenziju održive povezivosti kako bi se riješila ključna pitanja s kojima se suočavaju stanovnici Arktika, kao što je osiguravanje kvalitetnih internetskih veza;

6.  smatra da bi se nova politika EU-a za Arktik trebala u širem smislu iskoristiti kao prilika za podizanje razine osviještenosti i angažiranosti građana EU-a, akademske zajednice i poduzeća oko pitanja povezanih s Arktikom; poziva na stvaranje jedinstvenog portala za Arktik koji bi obuhvaćao sve inicijative i aktivnosti institucija EU-a u pogledu Arktika;

7.  primjećuje da raste zanimanje za Arktik i njegove resurse; duboko je zabrinut zbog negativnih učinaka klimatskih promjena, posebno brzog otapanja leda i prekomjernog iskorištavanja resursa, čime se stvaraju novi elementi i okolnosti za određene oblike gospodarskog razvoja i daljnje narušavanje sve krhkijih arktičkih ekosustava;

8.  naglašava da sveobuhvatan model upravljanja koji se temelji na međunarodnom pravu koristi svim arktičkim državama i regiji u cjelini te da pruža predvidljivost i stabilnost u regiji; ističe da postojeće regionalne strukture potiču povjerenje i suradnju među arktičkim državama; naglašava da arktičke države imaju primarnu odgovornost za rješavanje problema na svojem državnom području; skreće pozornost, međutim, i na činjenicu da vanjske sile imaju ključan utjecaj na trenutačne i buduće izazove u regiji; ponavlja da je međunarodno pravo temelj pravnog okvira kojim se reguliraju međunarodni odnosi na Arktiku i ističe važnost konvencije UNCLOS kao temelja svih pomorskih aktivnosti, a posebno njezin dio XV., u pogledu mirnog rješavanja pomorskih sporova i različitih postupaka za rješavanje sporova za razgraničenje arktičkog epikontinentalnog pojasa i mirno rješavanje pitanja suvereniteta unutar Arktika u pogledu teritorijalnih mora; ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da preuzmu snažniju ulogu u učinkovitoj provedbi međunarodnih konvencija te poziva SAD da ratificira konvenciju UNCLOS; također ističe važnost međunarodnih tijela osnovanih u okviru konvencije UNCLOS, uključujući Komisiju za granice epikontinentalnog pojasa (CLCS), Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) i Međunarodni sud za pravo mora (ITLOS), kao i platforme kao što su Arktičko vijeće, Konferencija parlamentarnih zastupnika iz arktičke regije, Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora, Sjeverna dimenzija i Ujedinjeni narodi, te ostaje predan snažnom i aktivnom sudjelovanju u parlamentarnoj suradnji u pogledu arktičkih pitanja;

9.  priznaje status suvereniteta arktičkih država i njihova suverena prava u skladu s međunarodnim pravom; smatra da je ključno očuvati postignuća ostvarena tijekom triju desetljeća mirne suradnje; ističe da bi trebalo u potpunosti iskoristiti sposobnost EU-a da pruži rješenja za moguće sigurnosne izazove; ističe da bi se zbog velikog broja složenih i međusobno povezanih pitanja koja se odnose na gospodarski, ekološki i sigurnosni razvoj Arktika o sigurnosnim potrebama regije trebao voditi globalni, regionalni i lokalni dijalog;

Klimatske promjene na Arktiku

10.  izražava duboku zabrinutost zbog zaključaka posebnog izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena, prema kojima je tijekom posljednjih desetljeća globalno zatopljenje dovelo do raširenog smanjenja kriosfere, uz opsežne gubitke ledenih ploča i ledenjaka, smanjenje snježnog pokrova te površine i debljine arktičkog morskog leda i porast temperature permafrosta; ozbiljno je zabrinut zbog posljedica odmrzavanja permafrosta na javno zdravlje i sigurnost, što dovodi na površinu bakterije i viruse koji su mirovali stoljećima ili tisućljećima;

11.  ističe da Arktik gubi biološku raznolikost alarmantnom brzinom te izražava duboku zabrinutost u vezi s nalazima Globalnog izvješća o procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava koje je objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma za biološku raznolikost i usluge ekosustava (IPBES); ističe da gubitak biološke raznolikosti nije prouzročen samo klimatskim promjenama nego i oceanskim rudarenjem, koje će se prema mišljenju IPBES-a vjerojatno proširiti u arktičkoj regiji kako se led bude otapao;

12.  zabrinut je zbog navoda da bakterije koje se ispuštaju odmrzavanjem permafrosta oslobađaju ugljik koji je štetan za klimu, ali i da zajedno s virusima mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju zdravlju životinja i ljudi; ističe da klimatske promjene i odmrzavanje permafrosta imaju štetan utjecaj na sposobnost života i rada u regiji jer dovode do gubitka ili propadanja postojeće infrastrukture, cesta i zgrada, kao i do velikog broja industrijskih i prometnih nesreća te također ugrožavaju kulturne lokalitete i baštinu te način života autohtonih naroda;

13.  ističe da bi EU trebao provoditi politike kojima se osigurava da se mjerama za rješavanje pitanja okoliša uzmu u obzir interesi stanovnika arktičke regije, uključujući njezine autohtone narode, u pogledu zaštite i razvoja regije;

14.  potiče EU da preuzme vodeću ulogu u radu na izradi ambicioznog akcijskog plana za borbu protiv klimatskih promjena za Arktik, koji će se baviti ublažavanjem globalnih emisija stakleničkih plinova i prilagodbom na klimatske promjene te istodobno podupirati inovativna rješenja relevantna za Arktik;

Geopolitička zbivanja na Arktiku

15.  pozdravlja činjenicu da je stabilnost Arktika već dugo relativno nezahvaćena sukobima u drugim dijelovima svijeta i ističe da je važno spriječiti učinak prelijevanja geopolitičkih zbivanja u drugim regijama na Arktik; međutim, primjećuje da se sigurnosna i vojna situacija na Arktiku znatno promijenila posljednjih godina te uviđa stratešku važnost te regije; napominje da siguran, stabilan, održiv, miran i prosperitetan Arktik ima ključnu ulogu za sigurnost Europe u širem smislu i njezin strateški kontekst; nadalje ističe da vojne aktivnosti u regiji trebaju biti predvidljive i transparentne te da se moraju provoditi tako da se njima promiču sigurnost i stabilnost s obzirom na to da povećana militarizacija, zajedno s pogoršanjem geopolitičkih odnosa na globalnoj razini, može dovesti do incidenata i povećanih sigurnosnih rizika; u skladu s time, poziva na pojačani regionalni dijalog, prekograničnu suradnju i suzdržanost u području vojnih aktivnosti te potiče proces pregovora i mjere za izgradnju povjerenja usmjerene na dugoročni cilj smanjenja količine vojne opreme u regiji;

16.  primjećuje poseban zemljopisni položaj Ruske Federacije čije su teritorijalne vode i gospodarske zone daleko veće od onih svih drugih arktičkih država; u tom pogledu naglašava da Rusija zbog svojih specifičnih geografskih obilježja ima automatsku ulogu sugovornika, ali zbog toga ima i veću odgovornost;

17.  primjećuje istaknut položaj Arktika u vojnim strategijama svih aktera angažiranih oko te regije te potiče te aktere da svoje politike za Arktik provode uz puno poštovanje međunarodnog prava; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog progresivnog jačanja vojnih kapaciteta Rusije, koje je najopsežnije među arktičkim državama i uključuje razvoj kapaciteta za onemogućivanje pristupa i uskraćivanje područja (A2/AD), te zbog reaktivacije i ponovne izgradnje morskih nuklearnih snaga i flote ledolomaca, pri čemu neke od njih Rusija planira opremiti krstarećim projektilima i sustavima za elektroničko ratovanje; smatra da takva djelovanja nisu opravdana vojnom situacijom na terenu i da znatno nadilaze legitimne obrambene svrhe te odražavaju volju Rusije da ostvari stratešku vojnu superiornost u regiji, što bi dovelo do nestabilnosti i povećanog rizika od sukoba te bi bilo u suprotnosti s inicijativom iz Murmanska iz 1987. čiji je cilj bio preobraziti Arktik u međunarodnu „zonu mira”; potiče države polarnoga kruga na to da ne grade vojne ili znanstvene baze koje štite vojne snage;

18.  žali zbog toga što je Rusija, umjesto naglašavanja koristi suradnje, usvojila mnogo konkurentniju, čak i konfrontacijsku perspektivu u pogledu Arktika, te na Arktik gleda kao na sferu vojnog, teritorijalnog i gospodarskog širenja i područje za ostvarenje svojih ambicija velike sile;

19.  poziva sve arktičke države da se uključe u konstruktivan i uzajamno koristan dijalog o svim pitanjima, od zaštite okoliša do gospodarskog razvoja i vojnih operacija; naglašava da EU i Rusija imaju znatne zajedničke interese u nizu područja povezanih s Arktikom, među ostalim u području pomorske sigurnosti i prekogranične suradnje u pitanjima okoliša; ističe, međutim, da bi konstruktivna suradnja trebala biti u skladu s načelom selektivne suradnje, među ostalim u području klime i okoliša, da se njome ne bi smjeli ugrožavati ciljevi sankcija i restriktivnih mjera koje su donesene kao rezultat djelovanja ruske vlade u drugim dijelovima svijeta te da bi trebala biti usklađena sa strategijom EU-a prema Ruskoj Federaciji; ističe da bi se Arktičko vijeće trebalo smatrati platformom za održavanje i nastavak otvorenog dijaloga s Rusijom o pitanjima koja su važna i za EU;

20.  smatra da EU mora pomno pratiti činjenicu da je Kina uvrstila Arktik u svoje programe gospodarskog razvoja i da nastoji integrirati arktičku sjevernomorsku rutu u svoju inicijativu „Jedan pojas, jedan put” (u obliku „polarnog puta svile”), te se taj čimbenik mora uključiti u ažuriranu politiku EU-a za Arktik jer se njime dovodi u pitanje svaka pomisao da bi se Arktik mogao smatrati samostalnom regijom, izoliranom od globalne geopolitike; u tom pogledu prima na znanje ulaganja Kine u istraživanje, nove ledolomce i strateške infrastrukturne projekte na Arktiku, koja podsjećaju na način na koji ta zemlja djeluje u drugim dijelovima svijeta, i podsjeća na to da bi EU trebao izbjeći gubitak utjecaja u odnosu na treće zemlje u tom području; izražava zabrinutost zbog pokušaja ulaganja Kine u morske luke duž sjevernomorske rute i pokušaja stjecanja prava na rudarenje, među ostalim, kako bi uspostavila svoju prisutnost na Arktiku te potiče arktičke države da provedu temeljitu provjeru stranih ulaganja u svoje strateški važne subjekte i infrastrukturu;

Zaštita slobode plovidbe

21.  pozdravlja donošenje Međunarodnog kodeksa Međunarodne pomorske organizacije za brodove koji plove u polarnim vodama (Polarni kodeks), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017.;

22.  poziva na procjenu provedbe Polarnog kodeksa, kao i na procjenu provedbe standarda i obveza u skladu s konvencijama SOLAS i MARPOL, kako bi se utvrdilo poštuju li subjekti aktivni na Arktiku u potpunosti te konvencije te kako bi se utvrdili propusti i nedostaci koje valja ispraviti; potiče sve arktičke obalne države da brzo poduzmu mjere potrebne za potpunu provedbu Polarnog kodeksa; potiče brodove koji nisu obuhvaćeni SOLAS-om da provedu te sigurnosne mjere i slijede druge mjere i smjernice za sigurnu i ekološki prihvatljivu plovidbu i rad na Arktiku;

23.  poziva Komisiju i države članice da preuzmu jaču ulogu u promicanju djelotvorne provedbe međunarodnih konvencija kao što su Pariški sporazum, Minamatska konvencija, Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, Protokol iz Göteborga, Stockholmska konvencija, Polarni kodeks, Aarhuška konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti;

24.  poziva na zajedničku odgovornost za sigurnost života na moru i održivost polarnog okoliša s obzirom na očekivanu diversifikaciju polarnog pomorskog prometa i povećanje njegova obujma u predstojećim godinama; u tom pogledu, uz Polarni kodeks, pozdravlja mjere za usmjeravanje brodova s ciljem smanjenja rizika od nezgoda, kao i uspostavu područja zabrane plovidbe kako bi se poboljšala sigurnost plovidbe i zaštitio osjetljiv i jedinstven okoliš; ističe ulogu EU-a i njegovih država članica u sprečavanju i rješavanju sukoba na Arktiku, pomoći u izgradnji mehanizama za civilnu sigurnost i poboljšanju kapaciteta za upravljanje krizama te infrastruktura za potragu i spašavanje; ističe da EU može doprinijeti svojom stručnošću u području pomorske sigurnosti i zaštite, s pomoću kapaciteta i informiranosti u pogledu pomorskog prometa i plovidbe; uviđa da već postoji značajna prekogranična suradnja u operacijama potrage i spašavanja; potiče EU da pojača svoje doprinose prevenciji kriznih situacija te pripravnosti i odgovoru na njih u okviru Arktičkog vijeća, Foruma arktičke obalne straže i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora; međutim, sa zabrinutošću primjećuje da se razvijaju i brzo rastu pomorski promet i ekstrakcija energije duž sjevernomorske rute, koja je postala izvor geopolitičkih napetosti i ekoloških problema; prima na znanje sve veći gospodarski interes za razvoj sjevernomorske rute, koji ponajprije pokazuju Rusija i Kina, kao sredstva za poticanje gospodarskog rasta i kao globalno konkurentne nacionalne prometne mreže; prima na znanje razvoj velikih energetskih projekata, kao što je trenutačna rusko-kineska suradnja na projektu Yamal LNG i Arktički LNG 2, te je zabrinut zbog toga što se takvim projektima znatno povećava količina brodskog prijevoza preko sjevernomorske rute i stvara znatan pritisak na već ugrožen arktički ekosustav;

25.  prepoznaje veliku brojčanu prednost Rusije u programima za ledolomce te jačanje kineskog razvoja istovjetnih programa te potiče države članice i druge partnerske zemlje da u tom pogledu grade vlastite kapacitete; smatra da bi EU trebao promicati izgradnju i raspoređivanje više ledolomaca i brodova s ojačanjem za led koji plove pod zastavom EU-a;

26.  ističe potrebu za poboljšanjem pomorskog nadzora i razmjene informacija u arktičkoj regiji; podržava daljnja ulaganja u praćenje i navigaciju iz svemira putem satelitskih mreža Copernicus i Galileo, kao i prikupljanje informacija in situ iz Europske mreže nadgledanja i prikupljanja podataka o moru (EMODnet) kako bi se poboljšali odgovor na hitne situacije, sigurna navigacija i poznavanje klimatskih promjena; napominje da sve veće ljudske aktivnosti u regiji, uključujući rastući turizam, izazivaju ozbiljnu zabrinutost u pogledu sigurnosti ljudi, posebno u kontekstu teških vremenskih uvjeta i ograničenih kapaciteta za potragu i spašavanje; smatra da su međunarodna suradnja i bliska partnerstva između vojnog, javnog i nevladinog sektora ključni za pružanje odgovarajuće civilne zaštite u regiji; ističe potrebu za promicanjem i razmjenom najboljih praksi u pogledu potrage i spašavanja te za doprinošenjem interoperabilnosti jedinica za potragu i spašavanje preko zajedničkih vježbi; preporučuje da države članice razmotre stvaranje novih projekata u okviru stalne strukturirane suradnje, koji bi, primjerice, bili usmjereni na potragu i spašavanje ili odgovor na okolišne izazove, a čiji bi cilj bio jačanje sposobnosti zajedničke sigurnosne i obrambene politike na Arktiku; potiče EU i države članice da provedu vježbe kojima se simulira način na koji se Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu može široko provoditi na Arktiku;

27.  ustraje u tome da je ključno da se na Arktiku u potpunosti poštuju prava stranih brodova u skladu s konvencijom UNCLOS, a posebno njezinim člancima 17. – 21. i 37. – 41., uključujući pravo na neškodljiv prolazak, pravo tranzitnog prolaska i slobodu plovidbe; osuđuje djelovanja Rusije kojima je ograničila prava plovidbe na sjevernomorskim rutama tako što ih je odredila kao unutarnje vode pod potpunom suverenom kontrolom, stvaranjem regulatornih i administrativnih prepreka stranoj plovidbi duž rute i nametanjem zahtjeva za ishođenje ruskog dopuštenja za ulazak u njezin isključivi gospodarski pojas i teritorijalno more i provoz, te tako što nije izričito navela nikakvo izuzeće za suverene brodove koji bi od tih zahtjeva trebali biti izuzeti; naglašava da bi sve mjere kojima se ograničavaju plovidbene slobode trebale biti u skladu s konvencijom UNCLOS i međunarodnim običajnim pravom; poziva Rusku Federaciju da se pridržava pravila kodificiranih u konvenciji UNCLOS te da poštuje obveze preuzete sudjelovanjem u godišnjim pozivima Opće skupštine UN-a državama strankama da zajamče da su njihovi pomorski zahtjevi u skladu s UNCLOS-om;

28.  naglašava da bi razvoj sjevernih prometnih prolaza trebao biti održiv te da bi se njime trebalo doprinositi zelenijoj tranziciji; ističe da bi nove sjeverne željezničke veze naročito mogle potaknuti gospodarstva sjevernih i baltičkih država te poboljšati dimenziju sjever-jug pristupa tržištu; stoga poziva Komisiju da riješi pitanja sjevernog prometa i utvrdi prilike koje se nude u kontekstu Partnerstva Sjeverne dimenzije za promet i logistiku; ističe da su potrebne bolje veze unutar regije Sjeverne dimenzije kako bi se smanjila udaljenost i osigurala povezivost kao odgovor na globalni razvoj;

Održivi razvoj i iskorištavanje strateških resursa

29.  ističe važnost Arktika za energetsku sigurnost EU-a, snažno insistira na održivom i znanstveno utemeljenom iskorištavanju energetskih resursa na Arktiku te ističe potrebu za poboljšanom politikom energije iz obnovljivih izvora koja je proizvedena u EU-u i energetske učinkovitosti kojom bi se znatno smanjilo oslanjanje Unije na vanjske izvore i time poboljšao njezin sigurnosni položaj; ističe da je potrebno boriti se protiv klimatskih promjena uz pridržavanje ciljeva Pariškog sporazuma;

30.  primjećuje da, kao posljedica klimatskih promjena i njima potaknutog otapanja leda, povećana dostupnost golemih resursa ugljikovodika u arktičkoj regiji mijenja geostratešku važnost regije, što bi moglo utjecati na međunarodnu stabilnost; poziva sve države regije da riješe sve trenutačne ili buduće sukobe oko pristupa prirodnim resursima na Arktiku konstruktivnim dijalogom u skladu s međunarodnim pravom, ponajprije konvencijom UNCLOS, i u duhu Deklaracije iz Ilulissata iz 2008.;

31.  prepoznaje ekološki rizik koji predstavljaju iskorištavanje nafte i plina na Arktiku; naglašava da bi gospodarski razvoj Arktika, posebno istraživanje i iskorištavanje prirodnih resursa na Arktiku, trebao biti u skladu s međunarodnim pravom te međunarodnim konvencijama i pravilima, kao i sa strogim predostrožnim ekološkim standardima i poziva na uspostavu strogih zahtjeva za istraživanje i iskorištavanje novih rezervi ugljikovodika u regiji; u tom kontekstu, zabrinut je zbog pokušaja, ponajprije Rusije ali i privatnih poduzeća iz drugih zemalja, da pokrenu dalekosežne projekte za iskorištavanje prirodnih resursa koji bi radikalno zadirali u okoliš bez odgovarajuće procjene njihova utjecaja na okoliš; stoga snažno potiče sve arktičke države da osiguraju odgovarajuću ex ante procjenu utjecaja svih projekata za iskorištavanje na okoliš i ističe važnost poštovanja regulatornih standarda;

32.  ističe da bi zaštita okoliša i upravljanje onečišćenjem prouzročenim ljudskim djelovanjem trebali biti ključni cilj na Arktiku; odvraća od iskorištavanja arktičkih resursa ako je znanstveno dokazano da to uzrokuje nepopravljivu štetu ekosustavu Arktika i šire;

33.  pozdravlja rad Arktičkog vijeća u borbi protiv onečišćenja na Arktiku i poziva EU da preuzme aktivnu ulogu i pruži pomoć u tom pogledu;

34.  izražava veliku zabrinutost zbog nedavne ekološke katastrofe koju je prouzročila kompanija Norilsk Nickel, a koja je dovela do najvećeg istjecanja nafte na polarnom Arktiku, ali i zbog ispumpavanja otrovnih otpadnih voda iz taložnika u tundru i drugih istjecanja koja se redovito pojavljuju, a nisu zabilježena u službenim statistikama; pozdravlja sudske odluke o novčanom kažnjavanju kompanije odgovorne za tu katastrofu, ali istodobno izražava zabrinutost zbog ograničenog pristupa novinara i stručnjaka mjestima nesreće te poziva ruske vlasti da razviju transparentne i učinkovite postupke za izvješćivanje o takvim ekološkim katastrofama i njihovo praćenje; žali zbog toga što se takve nesreće često događaju na zemlji autohtonih naroda, što dovodi do toga da ne mogu nastaviti sa svojim tradicionalnim načinom života; poziva EU da pruži potporu borcima za prava u području okoliša i novinarima koji istražuju takve slučajeve te da se koristi vlastitim sredstvima, kao što je Copernicus, kako bi pratio takva onečišćenja na Arktiku i proveo temeljitu procjenu posljedica za ljude i ekoloških posljedica iskorištavanja isključivo radi profita; potiče suradnju s arktičkim državama u razvoju sustava za brzi odgovor na ekološke katastrofe u stvarnom vremenu, posebno u slučaju izlijevanja nafte;

35.  žali zbog činjenice da ruska poduzeća i dalje smanjuju svoja ulaganja u zaštitu okoliša i proizvodne pogone na najmanju moguću mjeru kako bi ostvarila najveću moguću dobit u najkraćem roku, što dovodi do postojanih emisija toksičnih tvari u atmosferu koje ne djeluju razorno samo na okoliš već i na većinu arktičkih gradova, kao što je Noriljsk, što ih svrstava među najzagađenije gradove na svijetu;

36.  smatra da bi Arktik trebao imati središnju ulogu u europskom savezu za sirovine, čime bi se povećala proizvodnja kritičnih minerala u Europi i smanjila ovisnost o Kini u pogledu metala rijetkih zemalja te bi se razvile prilike za zeleni gospodarski rast, što je ključno za daljnji razvoj zelene tehnologije i borbu protiv klimatskih promjena, koje su glavna prijetnja regiji; smatra da bi lokalne vlasti svoje odluke o iskopavanju mineralnih resursa trebale donositi na transparentan način; pozdravlja inicijative na europskom Arktiku o održivom rudarenju i smanjenju emisija ugljičnog dioksida u okviru, primjerice, prvog svjetskog projekta proizvodnje željeza bez fosilnih goriva, projekta HYBRIT, uzimajući u obzir sve veću potražnju za čelikom i potrebe društva koje troši sve više električne energije;

37.  konstatira da je Arktik bogat mineralnim resursima te ističe da europski Arktik ima važnu ulogu u opskrbi sirovinama u EU-u, što među ostalim uključuje ključne resurse, tehnologiju i znanja potrebna za postizanje digitalne i zelene tranzicije; konstatira da se većina kritičnih sirovina EU-a nalazi na Arktiku, koje bi, uz propisno i održivo upravljanje, mogle ojačati autonomiju EU-a; prima na znanje činjenicu da je jedan od čimbenika koji potiču Peking da stekne kontrolu nad arktičkim rezervama njegova želja da zadrži dominantan položaj u lancima opskrbe ključnim resursima i ključnim komponentama tehnologija u nastajanju;

38.  poziva na povećanje dostupnosti digitalne infrastrukture na Arktiku, čime bi se promicali poduzetništvo, inovacije i diversifikacija gospodarskog razvoja na Arktiku; ističe da je važno promicati uporabu obnovljive energije u udaljenim arktičkim zajednicama; potiče daljnji rad na inovativnim energetskim rješenjima i izgradnji povezanih kapaciteta na Arktiku s ciljem sprečavanja klimatskih promjena, uzimajući u obzir potrebe društva; naglašava stratešku važnost podmorskih telekomunikacijskih kabela u sjevernom Atlantiku koji osiguravaju više od 95 % međunarodnih telekomunikacija; ponovno ističe važnost ojačane transatlantske suradnje u zaštiti i jamčenju poštovanja međunarodnih instrumenata kojima se uređuju podmorski kabeli, uključujući konvenciju UNCLOS; naglašava ulogu koju Arktik ima s obzirom na svoju klimatološku i geografsku konkurentsku prednost u pogledu digitalne povezivosti između Sjeverne Amerike, Europe i Azije, kao i u pogledu smještaja centara za pohranu podataka; napominje da bi nove digitalne autoceste stvorene putem proširenih sustava i infrastrukture optičkih kabela također trebale omogućiti bolju digitalnu povezanost arktičkih zajednica, kao i zdravstvenu potporu i socijalne usluge (npr. usluge telezdravstva), obrazovanje na internetu i općenito lakši pristup globalnom gospodarstvu;

39.  priznaje da se nedovoljno ulaže u arktičku regiju; smatra da EU može doprinijeti gospodarskom, društvenom i održivom razvoju u korist arktičkih zajednica, posebno u području energetike, prometa i infrastrukture; smatra da u arktičkoj regiji postoje inovativne industrije koje su ključne za održivi razvoj;

40.  naglašava da je zbog velikih udaljenosti, rijetko naseljenih područja, teških klimatskih uvjeta i demografske neravnoteže ključno povećanje povezivosti, dostupnosti i integracije zajednica ulaganjem u informacijske i komunikacijske tehnologije i prometne infrastrukture (na željeznici, moru, kopnu i zraku) kako bi se poboljšala produktivnost i trgovina unutar i izvan Arktika; smatra da će bolja prometna i širokopojasna povezivost također poboljšati prilike za prekograničnu mobilnost radne snage i studenata te daljnje širenje suradnje; ističe korisnost instrumenata usmjerenih na konkretna područja kao što su strategije pametne specijalizacije i teritorijalna suradnja za prilagodbu održivih ulaganja na Arktiku i smatra da bi te politike EU-a trebalo dodatno razvijati i povezati s politikom EU-a za Arktik; poziva na uspostavu posebne platforme za ulaganja kojom bi se olakšala tješnja gospodarska suradnja između gospodarstava EU-a i arktičkih gospodarstava, u suradnji s Europskom investicijskom bankom i Europskim investicijskim fondom;

41.  prima na znanje ulogu privatnog sektora u razvoju održivih rješenja za Arktik; poziva Komisiju da podrži ulaganja europskih poduzeća u ključne sektore kao što su proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, logistika i razvoj elektroenergetske mreže te da istodobno utvrdi prilike za ulaganje u sklopu investicijskih i financijskih instrumenata EU-a kako bi se olakšao pristup europskih poduzeća arktičkom tržištu; ističe važnost trgovine i ulaganja u digitalnu infrastrukturu, inovacije i gospodarski razvoj na Arktiku, uz tješnju suradnju između vlada, akademske zajednice i poduzeća; poziva EU da smanji tehničke prepreke za trgovinu i ojača suradnju s predstavnicima poduzeća te potiče daljnju potporu Arktičkom gospodarskom vijeću; ustraje u tome da se poduzeća sa sjedištem u EU-u ili koja posluju unutar EU-a strogo pridržavaju vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u vezi sa svim svojim poslovnim aktivnostima i odnosima s arktičkom regijom te da osiguraju djelotvorne postupke dužne pažnje u pogledu ljudskih prava i okoliša; poziva te subjekte da osiguraju djelotvorna, sadržajna i informirana savjetovanja u svim fazama postupka s dionicima na koje njihovo djelovanje utječe ili bi moglo utjecati, uključujući autohtone narode; ističe da bi gospodarske aktivnosti na Arktiku trebale biti održive te bi se njima trebao uzimati u obzir njihov utjecaj na okoliš, posebno na klimatske promjene, kao i njihove društvene posljedice; naglašava potrebu za daljnjim promicanjem održivog regionalnog razvoja u korist stanovnika Arktika, kao i aktivnosti s niskim emisijama ugljika, znanja i kružnoga gospodarstva;

42.  u pravilu podržava stajalište izraženo u Sporazumu za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu da bi se prirodni resursi trebali iskorištavati samo ako je u razumnoj mjeri sigurno da neće doći do štete za okoliš te naglašava važnost primjene predostrožnog pristupa arktičkom i subarktičkom ribolovu u svim fazama; naglašava važnost mjera upravljanja ribarstvom koje se temelje na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima kako bi se osigurala dugoročna održivost; napominje da su arktičke obalne države dogovorile okvir za upravljanje aktivnostima na Arktiku te su se obvezale da će riješiti pitanje polaganja prava više država na ista pomorska područja; izražava potporu postojećim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom i globalnim sporazumima koji se odnose na ribarstvo, pomorski promet i morski okoliš; naglašava da bi EU trebao biti uključen u upravljanje stokovima u skladu s konvencijom UNCLOS;

43.  napominje da velik dio ribe uvezene u EU dolazi s Arktika i svjestan je činjenice da će se sporovi oko ribarstva vjerojatno povećati, među ostalim zbog iscrpljivanja ribljih stokova u nekim područjima i njihove migracije u druga područja, što je djelomice posljedica klimatskih promjena; stoga pozdravlja potpisivanje Sporazuma za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu, kojim se nastoji ostvariti održivi razvoj na Arktiku i kojim će se uvesti predostrožni pristup upravljanju ribarstvom na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu te poziva na njegovo brzo stupanje na snagu; prepoznaje važnost Deklaracije iz Osla u postizanju tog obvezujućeg sporazuma o sprečavanju nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu; pozdravlja uključivanje predstavnika autohtonih organizacija u izaslanstva; međutim, žali zbog toga što su oni i nevladine organizacije sudjelovali samo kao promatrači;

Služenje lokalnim zajednicama i očuvanje prava autohtonih naroda

44.  pozdravlja ostvarena postignuća, ali podsjeća na to da su u većini nordijskih zemalja prosjeci na Arktiku i dalje lošiji od nacionalnih prosjeka u smislu siromaštva, niskog očekivanog životnog vijeka i vrlo ograničenog ljudskog i gospodarskog razvoja; svjestan je da tehnološka transformacija i klimatske promjene utječu na tradicionalni način života autohtonih naroda i stoga ponovno poziva na aktivno uključivanje svih zajednica i stanovnika Arktika, a posebno autohtonih naroda, koji posjeduju lokalno i praktično znanje, u postupke odlučivanja o mogućnostima razvoja; u tom pogledu snažno podupire potpunu i djelotvornu provedbu članka 19. Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda, posebno u pogledu potrebe za ishođenjem slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka autohtonih naroda prije donošenja i provedbe zakonodavnih ili administrativnih mjera ili pokretanja razvojnih projekata koji bi mogli utjecati na njih;

45.  uviđa da učinci otapanja leda i blažih temperatura rezultiraju raseljavanjem autohtonog stanovništva, čime se ugrožava autohtoni način života; uviđa želju stanovnika i vlada arktičke regije sa suverenim pravima i odgovornostima da nastave s održivim gospodarskim razvojem uz istodobnu zaštitu tradicionalnih izvora sredstava za život autohtonog stanovništva i vrlo osjetljive prirode arktičkih ekosustava, uzimajući u obzir njihovo iskustvo u upotrebi i razvoju različitih resursa te regije na održiv način;

46.  naglašava da je potrebno zajamčiti očuvanje kulture, tradicija i jezika autohtonih naroda uspostavom programa za izgradnju kapaciteta kako bi se podigla razina osviještenosti o raznolikosti, povijesti i pravima autohtonih naroda, ne samo za mlade pripadnike autohtonih naroda već i za neautohtono stanovništvo diljem regije; poziva delegacije EU-a u arktičkim državama da se uključe u istinski i uključiv dijalog s autohtonim narodima na nacionalnoj i regionalnoj razini te da služe kao kontaktne točke za pitanja autohtonih naroda; ističe potrebu za time da osoblje tih delegacija EU-a bude dobro upoznato s pravima autohtonih naroda, kako su utvrđena u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda; pozdravlja sve veće priznavanje prava autohtonih naroda u vanjskim politikama EU-a; poziva na veću usklađenost unutarnjih i vanjskih politika EU-a za Arktik u tom području;

47.  ponovno poziva na to da se svi stanovnici Arktika, koji posjeduju lokalno i praktično znanje, a posebno autohtoni narodi, uključe u postupke odlučivanja o mogućnostima razvoja;

48.  žali zbog nastojanja ruske vlade da stavi civilno društvo u podređeni položaj, što ima vrlo negativan učinak na autohtone narode zbog ograničavanja autonomije njihovih predstavništava i partnerstava na međunarodnim forumima, čime se onemogućuje pristup vanjskim sredstvima; primjećuje da slične probleme trpe i druge nevladine organizacije, uključujući aktiviste za zaštitu okoliša;

49.  navodi da bi se u sklopu svih aktivnosti u arktičkoj regiji, uključujući održivo iskorištavanje arktičkih resursa i upravljanje njima, trebala poštovati prava autohtonih naroda i ostalog lokalnog stanovništva te bi im te aktivnosti trebale koristiti; u tom pogledu zagovara snažniju povezanost između poduzeća koja posluju na Arktiku i lokalnih zajednica radi stvaranja gospodarskih i istraživačkih prilika i radnih mjesta, kao i poticanja održivog razvoja resursa te podržava provedbu standarda kao što su Protokol o ulaganju za Arktik i Inicijativa UN-a za globalni sporazum; podsjeća na postojeće međunarodne instrumente kojima se uspostavljaju jurisdikcije, prava i obveze država za upravljanje prirodnim resursima i njihovo održivo korištenje te ustraje u tome da se ti instrumenti i dalje u potpunosti poštuju; naglašava da je važno osigurati međuljudsku suradnju, pristup obrazovanju i poslovnim prilikama te potporu mladima na Arktiku;

50.  ističe važnost rješavanja težnji, potreba i izazova s kojima se suočava lokalno stanovništvo, posebno u pogledu međuljudske suradnje, povezivosti, pristupa internetu, obrazovanja, zdravstvene skrbi i zapošljavanja, posebno za mladež i marginalizirane skupine; naglašava da ažurirana arktička politika treba imati ambicioznu rodnu dimenziju; poziva na veće financiranje programa kao što je program „north2north” i drugih programa mobilnosti koji su posebno usmjereni na mlade koji žive na Arktiku te na povećanje potpore i resursa kako bi se stanovništvu Arktika pomoglo da se prilagodi dubinskim promjenama koje su prouzročile klimatske promjene;

51.  ponavlja svoj poziv svim preostalim državama članicama da bez odgode ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima;

Znanost i znanje

52.  poziva arktičke države da ispune svoje obveze u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, posebno u pogledu očuvanja in situ; poziva sve države da se pobrinu za to da arktički autohtoni narodi i lokalne zajednice budu uključeni u rasprave i postupke odlučivanja u okviru relevantnih međunarodnih diplomatskih foruma za klimu i biološku raznolikost; podržava preporuku autohtonih naroda da imaju izravan pristup sredstvima Zelenoga klimatskog fonda za svoje inicijative za održivo ublažavanje i prilagodbu;

53.  ističe važne doprinose EU-a i njegovih država članica polarnoj znanosti, koji će biti potrebni za razumijevanje globalnih i lokalnih učinaka klimatskih promjena, i važnost znanja kao temelja za političke odluke i održivi razvoj na Arktiku; ponavlja poziv 14. konferencije parlamentarnih zastupnika iz arktičke regije da se ojača baza znanja i poboljša znanstvena suradnja putem nove inicijative za Međunarodnu polarnu godinu; podržava međunarodne napore u pogledu znanosti, znanja i inovacija s arktičkom dimenzijom te suradnju u istraživanju na Arktiku, kao što su sklapanje i provedba Sporazuma o jačanju međunarodne znanstvene suradnje na Arktiku;

54.  napominje da EU pruža veliki financijski doprinos za istraživanja na Arktiku putem programa kao što je Obzor 2020.; naglašava da je potrebno povećati financijska sredstva EU-a za istraživanje i razvoj u području Arktika; poziva na veću vidljivost i koordinaciju istraživanja i inovacija usmjerenih na Arktik, među ostalim i u okviru programa Obzor Europa; poziva Komisiju da pruži sveobuhvatan pregled financijskih sredstava EU-a namijenjenih toj regiji i arktičkih komponenti horizontalnih programa EU-a te potiče EU da provede ambiciozan, napredan i ekološki održiv plan ulaganja za Arktik; smatra da bi se takvim planom trebalo povećati financiranje u ključnim područjima kao što su znanstvena istraživanja i dodijeliti više sredstava za istraživanje, razvoj i inovacije na Arktiku, svemirsku, digitalnu i prometnu infrastrukturu, svemirske tehnologije, održivi pomorski promet, održivo vađenje i preradu sirovina, obnovljive izvore energije i druge aktivnosti s niskom razinom emisija ugljika te turizam; ističe potrebu za poboljšanim sinergijama između postojećih instrumenata financiranja kako bi se izbjeglo moguće udvostručivanje i postigla najviša razina interakcije između unutarnjih i vanjskih programa EU-a;

55.  napominje da Arktik nudi golem potencijal za inovacije i održivo korištenje resursa razvojem praksi koje se nakon toga mogu provesti na globalnoj razini i da služi kao testno područje za, među ostalim, geotermalne projekte, projekte energije vjetra i hidroenergije, proizvodnju čelika bez emisija CO2 te zeleniju proizvodnju baterija; prepoznaje doprinos koji svemirski programi EU-a kao što su Copernicus, Galileo, Europski geostacionarni navigacijski sustav i satelitske komunikacije ostvaruju u području zaštite i sigurnosti okoliša, pomorstva i ljudi na Arktiku tako što, među ostalim, omogućuju praćenje razvoja leda i održivo upravljanje morskim resursima, otkrivanje onečišćenja, sustave za hitno upozoravanje, identifikaciju i praćenje pomorskog kretanja te usluge potrage i spašavanja; podržava stalno ulaganje u razvoj tih kapaciteta i preporučuje njihovu primjenu na Arktiku u suradnji s arktičkim državama koje su članice EU-a i/ili NATO-a i pod njihovim vodstvom;

Više EU-a na Arktiku, više Arktika u EU-u

56.  pozdravlja činjenicu da je 2017. uspostavljena funkcija posebnog izaslanika za pitanja Arktika; podržava nastavak njegova mandata i pohvaljuje rad koji je obavio aktualni posebni izaslanik; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da poboljšaju suradnju među svojim službama i usklađenost različitih programa i ulaganja na Arktiku te ih potiče da dodijele odgovarajuće resurse koji će odražavati ambicioznost politike EU-a za Arktik; snažno potiče Komisiju da uspostavi posebnu radnu skupinu koja će na sveobuhvatan način pokrivati sjevernu Europu i Arktik; napominje da bi unutarnju koordinaciju EU-a u pitanjima Arktika trebalo ojačati i na razini radnih skupina Komisije i među relevantnim agencijama EU-a; potiče Komisiju da koordinacijsku ulogu za politike u vezi s Arktikom povjeri jednom od svojih potpredsjednika kako bi se izbjeglo udvostručavanje nadležnosti; poziva Vijeće da osnuje radnu skupinu za sjevernu Europu i Arktik, a ESVD da osnuje sličan odjel u okviru svojih struktura;; smatra da bi trebalo ojačati ulogu Parlamenta u oblikovanju i provedbi politike EU-a za Arktik i da bi u Parlamentu trebalo posvećivati više pozornosti Arktiku, među ostalim i osnivanjem posebno imenovanog međuparlamentarnog izaslanstva s posebnom odgovornošću za arktičku suradnju; poziva na širu raspravu o pitanjima Arktika i unutar drugih institucija EU-a te u državama članicama;

57.  smatra da bi se postupak savjetovanja o novoj politici EU-a za Arktik trebao iskoristiti za procjenu djelotvornosti trenutačnih politika EU-a;

58.  smatra da bi se EU kao globalni akter trebao aktivno uključiti u politički dijalog, reagirati na sve veću stratešku važnost Arktika i nastaviti ispunjavati svoju ulogu prihvaćenog i vjerodostojnog aktera na Arktiku, poštujući jedinstveni skup postojećih savjetodavnih foruma o Arktiku i uspješne mehanizme okvira za upravljanje; smatra da EU može djelovati kao pošteni posrednik u promicanju regionalne stabilnosti i blagostanja; poziva EU da nastavi s dijalogom i mjerama za izgradnju povjerenja u postojećim multilateralnim okvirima te da Arktik uvrsti u Globalnu strategiju EU-a kao jedan od prioriteta; nadalje poziva na politiku povezivosti specifičnu za Arktik (digitalizacija, plovidba, logistika, prijevoz); čvrsto vjeruje da europski zeleni plan pruža prijeko potreban dugoročni odgovor na sve veće izazove klimatskih promjena s pomoću pojačanog plana ulaganja za održivi rast i posebno za lokalne inovativne inicijative te da će se njime znatno doprinijeti rješavanju strateške energetske ovisnosti EU-a; s obzirom na navedeno, poziva na uključivanje dimenzije politike EU-a za Arktik u europski zeleni plan, strateški program EU-a za razdoblje 2019. – 2024., Globalnu strategiju EU-a, strategiju EU-a za povezivost i strategiju EU-a za biološku raznolikost;

59.  naglašava da EU i njegove države članice trebaju održavati konstruktivne odnose sa svim neeuropskim arktičkim državama te ističe da EU treba slijediti i promicati pristup temeljen na pravima u svojem odnosu s autohtonim narodima Arktika; naglašava da je važno da arktičke države EU-a u većoj mjeri razmjenjuju informacije o trenutačnim izazovima u regiji, poboljšaju svoje sposobnosti hibridnog ratovanja, nastave ulagati u obranu, poboljšaju usklađenost s trenutačnim aktivnostima na Arktiku i zajednički razvijaju pomorska i zračna područja; poziva EU i njegove države članice da tješnje surađuju u pitanjima Arktika na regionalnim i međunarodnim forumima te poziva EU da u većoj mjeri uključi lokalne i regionalne razine upravljanja u razvoj svojih politika koje utječu na regiju;

60.  mišljenja je da bi najbolji odgovor na sve jaču suradnju Kine i Rusije na Arktiku bila bolja koordinacija na razini EU-a, kao i savjetovanje sa zemljama EGP-a, SAD-om, Kanadom, Ujedinjenom Kraljevinom, Japanom, Republikom Korejom, Indijom i drugim partnerima koji su predani osiguravanju miroljubive suradnje i slobode plovidbe na Arktiku, te maksimalno iskorištavanje mogućih sinergija;

61.  prima na znanje američku sigurnosnu inicijativu za Arktik (ASI) i kanadski okvir politike za Arktik i sjever te potiče EU da prema potrebi uspostavi partnerstvo sa saveznicima sličnih stavova kako bi se zajamčila odgovarajuća koordinacija u regiji; u tom pogledu poziva na snažan dijalog između EU-a i Arktika kao potporu provedbi politike EU-a prema Arktiku;

62.  smatra da bi pitanja sigurnosti na Arktiku također trebala biti dio savjetovanja i suradnje s NATO-om koji u okviru Vijeća NATO-a i Rusije može riješiti nesporazume, smiriti napetosti i spriječiti krize; prepoznaje važnost operacija nadzora i izviđanja u toj regiji te uspostave mehanizama za poboljšanje razmjene informacija; smatra da bi se prethodnim obavješćivanjem o vojnim vježbama u arktičkoj regiji mogla povećati transparentnost vojnih aktivnosti u regiji;

63.  ističe da je krajnji sjever dio područja odgovornosti vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga NATO-a za Europu te da je suradnja s NATO-om nužna radi izgradnje sveobuhvatnog sigurnosnog koncepta za Arktik; imajući to na umu, pozdravlja zaključke Skupine za razmatranje koju je glavni tajnik NATO-a zadužio da provede proces promišljanja usmjeren na budućnost kako bi se procijenili načini jačanja političke dimenzije NATO-a, pri čemu bi NATO trebao poboljšati svoju informiranost o stanju na krajnjem sjeveru i na Arktiku te razviti strategiju kojom se uzimaju u obzir širi planovi odvraćanja i obrambeni planovi, uključujući odredbe za rješavanje agresivnih poteza državnih aktera;

64.  ističe da je vježba Trident Juncture iz 2018., koja je pokazala da je NATO operativno aktivan na Arktiku, posebno na krajnjem sjeveru (Norveško i Barentsovo more), pružila najvišu razinu transparentnosti; poziva sve strane koje provode vojne aktivnosti na Arktiku da slijede takve prakse u skladu s međunarodnim obvezama, uključujući Bečki dokument OESS-a, čime se smanjuju rizici, pojašnjavaju mogući nesporazumi i povećava transparentnost namjera;

65.  podržava napore za jačanje otpornosti na mogući pritisak Kine ili drugih aktera koji ne daju prednost ekološki prihvatljivim i održivim metodama vađenja minerala kojima se poštuju međunarodne norme i konvencije Ujedinjenih naroda; poziva radnu skupinu ESVD-a East Stratcom da prati kampanje usmjerene na utjecanje na postupke odlučivanja u području vađenju minerala u regiji;

66.  naglašava da EU i SAD trebaju zajednički promicati sigurnost i stabilnost na Arktiku te istodobno ulagati u svoju trajnu znanstvenu prisutnost u regiji i širiti je;

67.  poziva na uključivanje Arktika u rasprave o „strateškom kompasu EU-a” i naglašava da bi se o razvoju Arktika također trebalo redovito raspravljati u Političkom i sigurnosnom odboru i tijekom sastanaka Vijeća; poziva na redovitiju razmjenu stajališta o pitanjima Arktika jer je to važno područje savjetovanja EU-a i NATO-a;

68.  poziva na veću vidljivost EU-a na Arktiku i poziva EU da uspostavi pojačani politički dijalog o bilateralnoj suradnji s Farskim otocima i Grenlandom te da zajedno s danskim vlastima razmotri mogućnost osnivanja ureda EU-a na Grenlandu i na Farskim otocima;

69.  poziva na to da se ciljevi nove strategije za Arktik odraze u programima EU-a s pomoću namjenskih financijskih sredstava, projekata i relevantnog zakonodavstva EU-a, kao i u radu relevantnih agencija EU-a;

70.  smatra da bi se pomorska strategija EU-a trebala ažurirati kako bi se uzeli u obzir nove prilike i izazovi; smatra da bi se slične procjene i revizije trebale provesti u pogledu drugih politika EU-a, uključujući svemirsku politiku EU-a, da bi se procijenilo proširenje postojećih satelitskih programa kako bi se zadovoljile posebne potrebe arktičke regije, uključujući upotrebu programa Copernicus za praćenje onečišćenja;

o
o   o

71.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 41. (2) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 71. (3) SL C 378, 9.11.2017., str. 174. (4) SL C 263, 25.7.2018., str. 136. (5) SL C 118, 8.4.2020., str. 32. (6) SL C 232, 16.6.2021., str. 28. (7) SL C 118, 8.4.2020., str. 15. (8) SL C 270, 7.7.2021., str. 2.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o zaštiti osoba s invaliditetom preko predstavki: stečena iskustva (predstavke br. 2582/2013, 2551/2014, 0074/2015, 0098/2015, 1140/2015, 1305/2015, 1394/2015, 0172/2016, 0857/2016, 1056/2016, 1147/2016, 0535/2017, 1077/2017, 0356/2018, 0367/2018, 0371/2018, 0530/2018, 0724/2018, 0808/2018, 0959/2018, 0756/2019, 0758/2019, 0954/2019, 1124/2019, 1170/2019, 1262/2019, 0294/2020, 0470/2020, 0527/2020, 0608/2020, 0768/2020, 0988/2020, 1052/2020, 1139/2020, 1205/2020, 1299/2020, 0103/2021 i ostale) (2020/2209(INI))

P9_TA(2021)0414 A9-0261/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zaprimljene predstavke o pitanjima invaliditeta kako je navedeno u naslovu ove Rezolucije i prethodne rasprave Odbora za predstavke o tim predstavkama,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 19., 48., članak 67. stavak 4., 153., 165., 168. i 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 3., 21., 24., 26., 34., 35., 41. i 47.,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegova načela 1., 3., 10. i 17.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) i njezino stupanje na snagu 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice(1),

–  uzimajući u obzir opće napomene uz Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom koje služe kao mjerodavne smjernice za njezinu provedbu,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja sklopljen između Vijeća, država članica i Komisije kojim se uspostavljaju interni mehanizmi u Europskoj uniji za provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i zastupanja EU-a u vezi s tom konvencijom(2),

–  uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom (Odbor CRPD-a) od 2. listopada 2015. o početnom izvješću Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir stratešku istragu Europskog ombudsmana o tome što Europska komisija čini da osobe s invaliditetom mogu pristupiti njezinim internetskim stranicama,

–  uzimajući u obzir akt Vijeća kojim je uspostavljen Revidirani okvir na razini EU-a u skladu s člankom 33. stavkom 2. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir stratešku istragu Europskog ombudsmana o tome kako Europska komisija prati potrošnju sredstava EU-a za promicanje prava osoba s invaliditetom i starijih osoba na neovisan život,

–  uzimajući u obzir Izvješće o temeljnim pravima za 2020. Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2019. naslovljeno „Izrada programa EU-a za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030.”,

–  uzimajući u obzir indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova za 2020. godinu,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2021. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.ˮ (COM(2021)0101),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o provedbi načela jednakoga postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426, Direktiva o borbi protiv diskriminacije) i stajalište Parlamenta o tom prijedlogu od 2. travnja 2009.(9),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 4. lipnja 1998. o parkirnim kartama za osobe s invaliditetom(10),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu(11),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 27. studenoga 2020. naslovljen „Ocjena europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020.ˮ (SWD(2020)0291),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2020. o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2020. o pravima osoba s intelektualnim poteškoćama i njihovih obitelji u vrijeme krize prouzročene bolešću COVID-19(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2021. o europskom jamstvu za djecu(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2021. o provedbi Direktive Vijeća 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom(17),

–  uzimajući u obzir svoju studiju od 3. studenoga 2016. naslovljenu „Europski strukturni i investicijski fondovi i osobe s invaliditetom u Europskoj uniji”,

–  uzimajući u obzir svoju studiju od 15. rujna 2017. naslovljenu „Uključivo obrazovanje za učenike s invaliditetom”,

–  uzimajući u obzir svoju studiju od 9. listopada 2015. naslovljenu „Zaštitna uloga Odbora za predstavke u kontekstu provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom” i njezine ažurirane verzije iz 2016., 2017. i 2018.,

–  uzimajući u obzir svoju detaljnu analizu od 15. kolovoza 2016. naslovljenu „Europski akt o pristupačnosti”,

–  uzimajući u obzir svoju studiju od 8. svibnja 2018. naslovljenu „Promet i turizam za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću”,

–  uzimajući u obzir svoju studiju od 15. srpnja 2020. naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom nakon 2020. godine”,

–  uzimajući u obzir članak 54. i članak 227. stavak 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A9-0261/2021),

A.  budući da se oko 1 % svih predstavki koje u jednoj godini zaprimi Odbor za predstavke odnosi na različita pitanja povezana s invaliditetom;

B.  budući da u Europi živi otprilike 87 milijuna osoba s invaliditetom(18);

C.  budući da je 37 % osoba u EU-u starijih od 15 godina izjavilo da ima (umjerena ili ozbiljna) fizička ili senzorna ograničenja(19);

D.  budući da se u predstavkama o pitanjima invaliditeta iznose na vidjelo poteškoće s kojima se susreću osobe s invaliditetom i činjenica da se suočavaju s diskriminacijom i preprekama u svakodnevnom životu te da ne uživaju temeljne slobode i prava utvrđene u CRPD-u, kao što su pristup javnom prijevozu i izgrađenom okolišu, uporaba znakovnih jezika, financiranje i jednak pristup obrazovanju i strukovnom osposobljavanju;

E.  budući da je opće poznato da se osobe s invaliditetom i dalje suočavaju s višestrukim preprekama i diskriminacijom u svakodnevnom životu koji ih sprečavaju da uživaju temeljne slobode i prava utvrđene u primjenjivim zakonodavnim okvirima EU-a i UN-a; budući da to uključuje uzajamno priznavanje invaliditeta među državama članicama (čiji izostanak stvara prepreku slobodi kretanja osoba s invaliditetom unutar EU-a), pristup javnom prijevozu, fizičku, osjetilnu i kognitivnu pristupačnost izgrađenog okoliša, robe, usluga i programa, uporabu znakovnih jezika i svih drugih sredstava i vrsta pristupačne komunikacije i informacija, financiranje obrazovanja i stručnog osposobljavanja i jednak pristup njima, pristup tržištu rada, pristup osobnoj pomoći i uključenost u zajednicu te jednake mogućnosti i postupanje u zapošljavanju i obavljanju zanimanja;

F.  budući da sve osobe s invaliditetom imaju istovjetna prava kao i svi drugi i to u svim područjima života i imaju pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomiju i potpuno sudjelovanje u društvu te očekuju da se njihov doprinos društvenom, političkom i gospodarskom napretku EU-a poštuje i cijeni;

G.  budući da informacije koje proizlaze iz predstavki koje su Parlamentu podnijele osobe s invaliditetom ili se odnose na pitanja u vezi s invaliditetom mogu poslužiti kao izvor informacija o propustima u provedbi CRPD-a i na nacionalnoj razini i na razini EU-a te mogu pomoći u izradi zakonodavstva u svim područjima politike;

H.  budući da Odbor za predstavke ima „zaštitnu ulogu” u smislu osiguravanja toga da se EU pri izradi politika i u zakonodavnim aktivnostima na razini EU-a pridržava CRPD-a; budući da je od Odbora za predstavke zatraženo da zajedno s Europskim ombudsmanom, Agencijom Europske unije za temeljna prava i Europskim forumom za osobe s invaliditetom formira okvir EU-a, kako je odlučeno na 3513. sastanku Vijeća održanom 16. siječnja 2017.;

I.  budući da je Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja naglasio važnost predstavki koje se odnose na prava osoba s invaliditetom s obzirom na ulogu i odgovornosti Parlamenta utvrđene okvirom EU-a za praćenje provedbe CRPD-a;

J.  budući da Odbor za predstavke kroz svoju ulogu ima posebnu dužnost štititi prava osoba s invaliditetom u EU-u, pri čemu je ostvarivanje njihovih temeljnih sloboda i prava zajamčeno pravom EU-a i CRPD-om; budući da su dostupne informacije o tim pravima manjkave i nedovoljno pristupačne;

K.  budući da Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja iznimno cijeni ključnu ulogu Odbora za predstavke kao poveznice između stanovnika EU-a, Parlamenta i drugih institucija EU-a i važnog instrumenta za uključivanje građana u postupak participativne demokracije; budući da je pravo na podnošenje predstavki Parlamentu jedno od temeljnih prava svakog pojedinca i svake organizacije sa sjedištem u EU-u te je neophodan izravni izvor činjeničnih informacija;

L.  budući da bi pravo na podnošenje predstavki i postupak podnošenja predstavki trebali biti vidljiviji i pristupačniji svim pojedincima i organizacijama u EU-u, uključujući osobe s invaliditetom; budući da bi Odbor za predstavke trebao osigurati bolju vidljivost i dovoljno informacija u tom pogledu ciljanim informativnim kampanjama i kampanjama za podizanje razine osviještenosti, s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama, uključujući osobe s invaliditetom; budući da Parlament još nije razvio indeks učinkovitosti za svoj sustav predstavki niti je prikupio statističke podatke o obradi predstavki;

M.  budući da je CRPD prvi međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji su ratificirali EU i sve njegove države članice;

N.  budući da EU i pet država članica nisu ratificirali Fakultativni protokol uz CRPD;

O.  budući da je Unija ravnopravnosti za sve i u svim njezinim značenjima jedan od prioriteta iskazanih u političkim smjernicama sadašnje Komisije;

P.  budući da se u predstavkama opetovano naglašavaju ograničenja u pogledu pristupa obrazovanju za osobe s invaliditetom, zbog kojih dolazi do njihova slabijeg sudjelovanja u aktivnostima obrazovanja u odnosu na prosjek stanovništva i slijedom toga do rizika od socijalne i gospodarske isključenosti; budući da svaka četvrta osoba s invaliditetom prerano napusti obrazovni sustav(20);

Q.  budući da je uspostava funkcije povjerenika za ravnopravnost imala ključnu ulogu u uspostavi nove strategije o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030 (Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.);

R.  budući da je Parlament u svojim rezolucijama u više navrata pozvao države članice da provedu odgovarajuće politike kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom mogu u potpunosti uživati svoja socijalna, politička i ekonomska prava;

S.  budući da je dužnost država članica da osiguraju da svatko u EU-u ima pravo na učinkovit pravni lijek pred neovisnim i nepristranim sudom, prethodno ustanovljenim prema zakonu te da svatko ima mogućnost da ga se savjetuje, brani i zastupa;

T.  budući da su 24 države članice opsežno izvijestile o napretku koji su postigle u provedbi CRPD-a, pri čemu je pristupačnost jedno od njezinih temeljnih načela, nakon upita koje je Odbor za predstavke poslao stalnim predstavništvima svih država članica slijedom predstavke br. 0535/2017;

U.  budući da je Prijedlog direktive o borbi protiv diskriminacije, kojom bi se horizontalnim pristupom osigurala veća zaštita od diskriminacije svih vrsta, već više od deset godina blokiran u Vijeću;

V.  budući da je pristupačnost preduvjet za ostvarivanje svih drugih prava iz CRPD-a na ravnopravnoj osnovi s drugima; budući da je Komisija predložila nekoliko mjera za praćenje provedbe postojećeg zakonodavstva o pristupačnosti, kao i nove mjere za stvaranje EU-a bez prepreka;

W.   budući da se inicijativama na razini EU-a kao što je Nagrada za pristupačnost grada promiče prilagodba javnih prostora potrebama starijih osoba i osoba s invaliditetom; budući da su u okviru tog natjecanja nagrađeni gradovi koji su se na razini donošenja političkih odluka obvezali osigurati uključenost osoba s invaliditetom i poštovati njihova prava, koji djeluju u skladu s potrebama osoba s invaliditetom i održavaju socijalni dijalog s organizacijama za osobe s invaliditetom i starije osobe; budući da prilagodba javnih prostora ne doprinosi samo borbi protiv socijalne isključenosti već i gospodarskom rastu;

X.  budući da se u nekoliko predstavki iznose problemi na koje osobe s invaliditetom nailaze u pristupu izgrađenome okolišu, prijevozu, informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i sustavima te drugim sadržajima i uslugama koji se pružaju javnosti te potreba da se taj pristup poboljša;

Y.  budući da je nužno da se institucije EU-a pobrinu za to da njihove internetske stranice imaju tehničke specifikacije potrebne za omogućavanje pristupa osobama s invaliditetom kako bi one mogle primati točne i izravne informacije o svim pitanjima koja ih se tiču kao građana s ciljem povećanja pristupačnosti dokumenata, videozapisa i internetskih stranica te promicanja alternativnih načina komunikacije;

Z.  budući da je u Parlamentu osnovana međuresorna radna skupina za znakovni jezik kako bi se provele mjere za ispunjavanje zahtjeva iz predstavke br. 1056/2016 i omogućilo podnošenje predstavki na nacionalnim znakovnim jezicima koji se koriste u Europskoj uniji;

AA.  budući da bi se mjerama koje su poduzele vlade tijekom izvanredne zdravstvene krize velikih razmjera prouzročene pandemijom bolesti COVID-19 uvijek trebali poštovati temeljna prava i slobode pojedinaca te one ne bi smjele biti diskriminirajuće za građane s invaliditetom;

AB.  budući da je nekoliko predstavki pokazalo da je pandemija bolesti COVID-19 pogoršala situaciju osoba s invaliditetom, uključujući kršenje najosnovnijih ljudskih prava osoba s invaliditetom, kao što je pristup zdravstvenoj skrbi, zaštitnim mjerama protiv širenja bolesti i obrazovanju;

AC.  budući da Europski parlament mora jamčiti da su mjere povezane s bolešću COVID-19 u skladu s Poveljom i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

AD.  budući da su zbog teške situacije tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 ustanove za osobe s invaliditetom i starije osobe, kao što su centri za dnevnu skrb ili škole, na mahove bile privremeno zatvorene; budući da je u takvoj izvanrednoj situaciji skrb za osobe s intelektualnim teškoćama spala na članove njihove obitelji; budući da su osobe s invaliditetom koje žive u ustanovama koje su nastavile s radom tijekom pandemije snažno pogođene jer ovise o fizičkom kontaktu s njegovateljima i pomoćnim osobljem te su na njih snažno utjecali manjak osoblja, osobne zaštitne opreme i proizvoda za dezinfekciju te, posljedično, visoke stope bolesti i povećan broj smrtnih slučajeva;

AE.  budući da mjere ograničenja kretanja posebno negativno utječu na osobe s invaliditetom;

AF.  budući da je u predstavkama više puta istaknuta činjenica da su mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom ograničene; budući da prosječna razlika između stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta u EU-u iznosi 25 %(21);

AG.  budući da su razine zaposlenosti i obavljanja zanimanja osoba s invaliditetom niske te iznose 50,6 % u odnosu na 74,8 % za osobe bez invaliditeta; budući da su se zbog pandemije te socijalne i gospodarske krize nejednakosti između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta dodatno povećale;

AH.  budući da rad u segregiranim ustanovama ne olakšava integraciju osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada;

AI.  budući da je gotovo svaki četvrti građanin EU-a u anketi prijavio određeni stupanj funkcionalnih ograničenja zbog zdravstvenih poteškoća(22);

AJ.  budući da su pravo na socijalnu zaštitu i prava iz radnog odnosa, korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova u skladu s propisima EU-a i CRPD-om te druga pitanja u nadležnosti Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja među najčešćim problemima u pogledu jednakosti osoba s invaliditetom iznesenima u predstavkama koje zaprima Parlament;

AK.  budući da Odbor za predstavke prima velik broj predstavki povezanih s Direktivom Vijeća 2000/78/EZ, a koje se odnose na neprovođenje načela jednakog postupanja u pogledu pristupa uključivom obrazovanju, zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju, napredovanju i radnim uvjetima osoba s invaliditetom; budući da su države članice i EU ratificirale CRPD, u čijem se članku 24. navodi da potpisnici moraju osigurati da osobe s invaliditetom imaju pristup cjeloživotnom učenju, obrazovanju odraslih, strukovnom osposobljavanju, općem tercijarnom i srednjoškolskom obrazovanju te besplatnom i obveznom osnovnom obrazovanju;

AL.  budući da su za kvalitetu života osoba s invaliditetom ključni pristup kvalitetnom zapošljavanju, obrazovanju i osposobljavanju, zdravstvenoj skrbi, socijalnoj zaštiti, uključujući prekograničnu zaštitu, odgovarajućem stanovanju i potpori neovisnom životu te jednake mogućnosti sudjelovanja u slobodnim aktivnostima i životu zajednice;

AM.  budući da je nedavno predstavljena Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. dobrodošao korak prema rješavanju problema s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, ali da se te osobe i dalje suočavaju s preprekama i diskriminacijom; budući da je 2019. godine 28,4 % svih osoba s invaliditetom u EU-u (u dobi od 16 godina ili starijih) bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti(23); budući da će se u sklopu Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. morati prionuti na rješavanje te situacije;

AN.  prema načelu 17. europskog stupa socijalnih prava, „osobe s invaliditetom imaju pravo na potporu dohotku koja im omogućuje dostojan život, usluge koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu te radno okruženje prilagođeno njihovim potrebama”;

AO.  budući da bi zaštićene radionice trebale biti usmjerene na jamčenje uključenosti, rehabilitacije i prijelaza na otvoreno tržište rada, ali su često odvojena okružja u kojima radnici s invaliditetom nemaju status zaposlenika ili prava radnika, što očito predstavlja kršenje CRPD-a; budući da se uključivim modelima podupiranog zapošljavanja, ako su utemeljeni na pravima i priznati kao zapošljavanje, mogu poštovati prava osoba s invaliditetom te oni mogu služiti uključivanju na otvoreno tržište rada i prijelazu na njega;

AP.  budući da gospodarska kriza prouzročena pandemijom bolesti COVID-19 predstavlja ozbiljnu prijetnju europskim gospodarstvima i očuvanju radnih mjesta; budući da su pandemijom posebno pogođene osobe iz skupina u nepovoljnom položaju, a naročito osobe s invaliditetom; budući da su mjere za sprečavanje bolesti COVID-19 stavile osobe s invaliditetom pred prilike i izazove kad je riječ o pristupačnosti i uključivosti tržišta rada;

AQ.  budući da EU putem privremenog instrumenta za oporavak NextGenerationEU mora podupirati odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 i oporavak od nje koji uključuju osobe s invaliditetom; budući da su civilno društvo i volonterske organizacije koje djeluju u sektoru invaliditeta ponovno pokazali svoju iznimnu važnost i otpornost tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19;

AR.  budući da su mjere za sprečavanje bolesti COVID-19 stvorile nove prepreke za osobe s invaliditetom i povećale postojeću isključenost u svim područjima svijeta rada; budući da je vjerojatnije da će osobe s invaliditetom izgubiti posao i da će teže ponovno pronaći posao; budući da je COVID-19 negativno utjecao na pristupačnost i uključivost organizacije rada i radnih aranžmana, kao i na zapošljavanje i radne uvjete osoba s invaliditetom, te je mnoge osobe s invaliditetom izložio negativnim učincima rada na daljinu;

AS.  budući da je 2019. gotovo 18 milijuna djece u EU-u (22,2 % djece) živjelo u kućanstvima kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost; budući da se djeca s invaliditetom suočavaju s posebnim poteškoćama zbog kojih su posebno ranjiva; budući da se time naglašava da je važno potrebitoj djeci zajamčiti besplatan i učinkovit pristup visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, obrazovanju i školskim aktivnostima, najmanje jednom zdravom obroku svakog školskog dana i zdravstvenoj skrbi te učinkovit pristup zdravoj prehrani i odgovarajućem stanovanju, kako je navedeno u Preporuci Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu;

AT.  budući da su sve države članice EU-a ratificirale Konvenciju UN-a o pravima djeteta, čime je ona postala obvezujuća za njih, te budući da se člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji utvrđuje cilj EU-a da osigura zaštitu prava djece; budući da se Poveljom jamči da institucije EU-a i države članice štite prava djeteta pri provedbi prava EU-a; budući da je Parlament velikom većinom usvojio svoju Rezoluciju o europskom jamstvu za djecu te je tražio da se pristup uključivom obrazovanju od ranog djetinjstva do adolescencije zajamči za svu djecu, uključujući romsku djecu, djecu s invaliditetom, djecu bez državljanstva i djecu migrante te za djecu koja žive u područjima pogođenima humanitarnim kriznim situacijama;

AU.  budući da je diskriminacija osoba s invaliditetom na radnome mjestu povezana s nedostatkom uključivog obrazovanja i stručnog osposobljavanja, kao i segregacijom i diskriminacijom u području stanovanja i zdravstvene skrbi te nepristupačnošću prijevoza i drugih usluga i proizvoda;

AV.  budući da je u svojoj Rezoluciji o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom Parlament otkrio nedostatke Direktive Vijeća 2000/78/EZ;

AW.  budući da se Direktivom (EU) 2019/1158 od država članica zahtijeva da procijene trebaju li se uvjeti pristupa roditeljskom dopustu, dopustu za pružatelje skrbi i dopustu za radnike te detaljne mogućnosti korištenja takvih vrsta dopusta prilagoditi posebnim potrebama roditelja u posebno nepovoljnim situacijama, kao što su roditelji s invaliditetom, posvojitelji, samohrani roditelji ili razdvojeni roditelji djece s invaliditetom ili dugotrajno bolesne djece ili roditelji u teškim okolnostima;

AX.  budući da se osobe s invaliditetom suočavaju s brojnim preprekama u svakodnevnom životu, među ostalim kada pokušavaju dobiti osobnu pomoć, uključiti se u zajednicu, pronaći odgovarajuće i cjenovno pristupačno stanovanje te dobiti cjenovno pristupačnu zdravstvenu skrb te socijalnu i zdravstvenu skrb usmjerenu na osobu;

AY.  budući da su nezaposlenost i nedostatak kvalitetnih i održivih radnih mjesta za osobe s invaliditetom glavni čimbenici koji pridonose visokom riziku od siromaštva, socijalne isključenosti i beskućništva među osobama s invaliditetom;

AZ.  budući da je 2017. trećina odraslih osoba s invaliditetom u EU-u živjela u kućanstvima čiji financijski resursi nisu bili dostatni za pokrivanje uobičajenih potrebnih troškova; budući da je 2019. gotovo dvije trećine stanovništva EU-a s ograničenjem aktivnosti bilo izloženo riziku od siromaštva bez socijalnih naknada, naknada ili mirovine(24);

BA.  budući da su osobe s invaliditetom raznolika skupina i često izložena višedimenzionalnoj diskriminaciji čiji kumulativni učinci imaju vidljiv učinak na zapošljavanje;

BB.  budući da je napredak u deinstitucionalizaciji neujednačen u državama članicama i da unatoč uvođenju relevantnih politika i dodjeli znatnih financijskih sredstava u EU-u milijun ljudi još uvijek živi u ustanovama; budući da je podneseno nekoliko predstavki o zlouporabi fondova EU-a za deinstitucionalizaciju osoba s invaliditetom; budući da je u veljači 2021. Europski ombudsman pokrenuo istragu na vlastitu inicijativu o ulozi Komisije u jamčenju toga da države članice upotrebljavaju sredstva EU-a u cilju promicanja samostalnog života osoba s invaliditetom i starijih osoba te napuštanja ustanova za pružanje skrbi sa smještajem; budući da države članice moraju ubrzati postupak deinstitucionalizacije i da Komisija mora pažljivo pratiti njihov napredak;

BC.  budući da se u prikupljanju statističkih podataka EU-a o stanovništvu zanemaruje priroda invaliditeta osobe, kao i broj osoba s invaliditetom koje žive u domovima, što otežava usklađenost s člankom 31. CRPD-a;

BD.  budući da se katalog naknada i prava koja proizlaze iz invaliditeta razlikuje od jedne države članice do druge, kao i subjekti koji definiraju i priznaju ta prava;

BE.  budući da se očekuje dramatičan rast broja osoba s invaliditetom i osoba kojima je potrebna skrb i dugotrajna skrb u EU-u zbog, među ostalim, demografskih izazova i povećanja broja kroničnih zdravstvenih problema; budući da većinu dugotrajne skrbi trenutačno pružaju neformalni i obično neplaćeni njegovatelji te da su to najčešće žene; budući da bi politike za rješavanje demografskih izazova i odgovor na rastuće potrebe za skrbi i dugoročne potrebe trebale biti osmišljene tako da ne dovode do povećanog pritiska na neformalne pružatelje skrbi;

BF.  budući da je invaliditet često posljedica ozljede na radu ili se stječe kroničnim stanjem povezanim s profesionalnim bolestima i izlaganjem tvarima opasnima za zdravlje;

BG.  budući da bi se predanost boljem uključivanju i zaštiti prava osoba s invaliditetom trebala odražavati u svim područjima politike, među ostalim i u procesu europskog semestra;

BH.  budući da bi EU i države članice trebali donijeti sve odgovarajuće mjere za ostvarivanje prava iz CRPD-a i izmijeniti ili ukinuti trenutačne mjere koje su diskriminirajuće prema osobama s invaliditetom; budući da bi EU i države članice trebali štititi i promicati temeljna prava osoba s invaliditetom u svim politikama i programima;

BI.  budući da u Europskoj uniji živi 46 milijuna žena i djevojčica s invaliditetom(25);

BJ.  budući da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene višestrukoj višedimenzionalnoj diskriminaciji i izazovima koji proizlaze iz kombinacije roda i invaliditeta te spolne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja, spolnih obilježja, zemlje podrijetla, društvenog sloja, migracijskog statusa, dobi ili rasnog ili etničkog podrijetla; budući da će žene s invaliditetom koje pripadaju etničkim manjinama vjerojatnije biti izložene trostrukoj diskriminaciji zbog njihova ranjivog položaja; budući da diskriminacija stvara prepreke njihovu sudjelovanju u svim područjima života, uključujući nepovoljan socioekonomski položaj, socijalnu izolaciju, rodno uvjetovano nasilje, prisilnu sterilizaciju i pobačaj, nemogućnost pristupa javnim uslugama, kulturi, sportu i razonodi, stanovanje loše kvalitete, institucionalizaciju i neodgovarajuću zdravstvenu skrb; budući da te prepreke smanjuju vjerojatnost za potpuno i aktivno sudjelovanje u društvu te doprinos društvu, među ostalim u obrazovanju i na tržištu rada;

BK.  budući da je u Europskoj uniji 20,6 % žena s invaliditetom zaposleno na puno radno vrijeme za razliku od 28,5 % muškaraca s invaliditetom(26); budući da na temelju podataka u prosjeku 29,5 % žena s invaliditetom u EU-u prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, za razliku od 27,5 % muškaraca s invaliditetom(27);

BL.  budući da se u CRPD-u napominje da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene većem riziku od nasilja u vlastitom domu i izvan njega; budući da neke države članice još nisu ratificirale Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), budući da će proširenje područjâ kriminaliteta kako bi obuhvaćala posebne oblike rodno uvjetovanog nasilja u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a pružiti veću zaštitu ženama i djevojčicama s invaliditetom;

Upravljanje i provedba

1.  ističe potrebu za razvijanjem svijesti na svim razinama o pravima osoba s invaliditetom sadržanima u CRPD-u kako bi se zaštitila njihova prava i dostojanstvo te promicala uspješna suradnja i razmjena dobrih praksi među državama članicama; naglašava potrebu za općeprihvaćenim definicijama pojmova invaliditeta, deinstitucionalizacije, života u zajednici, neovisnog života i uključivog obrazovanja; potiče države članice da ojačaju mehanizme koordinacije;

2.  ističe da bi države članice trebale još više raditi na pružanju potpore osobama s invaliditetom u sljedećim prioritetnim područjima: zdravstvu, obrazovanju, pristupačnosti, zapošljavanju i radnim uvjetima, neovisnom životu, koordinaciji, životnim uvjetima, socijalnoj zaštiti i podizanju svijesti;

3.  poziva sve države članice koje još nisu ratificirale Fakultativni protokol uz CRPD da to učine bez daljnje odgode te poziva EU da ga u potpunosti ratificira; poziva Vijeće da poduzme potrebne korake kako bi se osiguralo pristupanje EU-a Fakultativnom protokolu;

4.  smatra da je Fakultativni protokol nedjeljivi dio CRPD-a; ističe činjenicu da Fakultativni protokol građanima pruža forum za izvještavanje o navodnim kršenjima odredbi CRPD-a od strane države stranke te omogućuje Odboru CRPD-a da pokrene povjerljive istrage kad primi informacije koje upućuju na to da je država stranka počinila teško ili sustavno kršenje odredbi;

5.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu i horizontalnu reviziju zakonodavstva i programa financiranja EU-a kako bi se u potpunosti poštovao CRPD konstruktivnim uključivanjem organizacija osoba s invaliditetom i članova okvira EU-a za praćenje provedbe CRPD-a;

6.  poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir raznolikost i heterogenost osoba s invaliditetom pri oblikovanju i provedbi politika i mjera;

7.  prima na znanje napredak koji su države članice ostvarile u djelotvornoj provedbi i praćenju CRPD-a i u prilagodbi mjera pristupačnosti radi pridržavanja u njemu sadržanih standarda; poziva države članice da bez daljnjeg odlaganja imenuju nadležna tijela koja će služiti kao kontaktne točke te da u skladu s člankom 33. CRPD-a uspostave mehanizme koordinacije na svim administrativnim razinama za provedbu i praćenje te konvencije; ističe da bi države članice trebale osigurati sudjelovanje znatnog broja osoba s invaliditetom u radu tih tijela;

8.  podržava prijedlog Komisije o uspostavi platforme za osobe s invaliditetom kako bi se ojačalo upravljanje suradnjom na razini EU-a u tom području i provedbom Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. te nacionalnih strategija za osobe s invaliditetom;

9.  ističe da bi nova platforma EU-a za osobe s invaliditetom trebala biti usklađena sa smjernicama utvrđenima u europskom stupu socijalnih prava;

10.  poziva države članice da provedu svima dostupne nacionalne kampanje za podizanje razine osviještenosti o invaliditetu u kojima će se promicati CRPD i Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. i u kojima će sudjelovati osobe s invaliditetom te članovi njihovih obitelji i organizacije koje ih zastupaju; poziva države članice da donesu ambiciozne vremenske okvire za provedbu strategije; poziva Komisiju da u predstojećem delegiranom aktu o revidiranom pregledu socijalnih pokazatelja razvije skup detaljnih pokazatelja kako bi se izmjerio napredak u ostvarivanju ciljeva strategije i osiguralo da sve uključene strane poštuju obveze navedene u tim dokumentima;

11.  prima k znanju poziv Komisije upućen svim institucijama, tijelima, agencijama i delegacijama EU-a da imenuju „koordinatore za pitanja invaliditeta”; ponovno poziva na uspostavu kontaktnih točaka u svim institucijama i agencijama EU-a, uključujući Parlament i Vijeće, sa središnjom kontaktnom točkom u Glavnom tajništvu Komisije i uz podršku odgovarajućeg međuinstitucijskog mehanizma; poziva institucije EU-a da pri imenovanju koordinatora za pitanja invaliditeta prednost daju osobama s invaliditetom;

12.  pozdravlja planove Komisije da ispita funkcioniranje okvira EU-a za praćenje provedbe CRPD-a 2022. i predloži mjere na toj osnovi; poziva Komisiju da ojača okvir EU-a i njegovu neovisnost, prije svega jamčenjem veće uključenosti i sudjelovanja stručnjaka, nevladinih organizacija, socijalnih partnera, a posebno osoba s invaliditetom, bez diskriminacije na temelju vrste invaliditeta ili bilo koje druge osobne okolnosti; naglašava da se okvir EU-a treba temeljiti na detaljnim, ažuriranim i kvalitetnim raščlanjenim podacima s obzirom na prirodu invaliditeta osobe, nadovezujući se na rad Washingtonske skupine za statističke podatke povezane s osobama s invaliditetom;

13.  poziva institucije EU-a i države članice da potvrde svoju predanost ostvarivanju uključive jednakosti za osobe s invaliditetom te da u potpunosti provedu CRPD, uključujući njegov članak 27. o radu i zapošljavanju;

14.  poziva Komisiju i države članice da postave jasne ciljeve za poboljšanje životnih i radnih uvjeta osoba s invaliditetom, uz poštovanje načela pristupačnosti i nediskriminacije, te da ulažu u jednake mogućnosti i sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života;

15.  ističe da Odbor za predstavke ima posebnu zaštitnu ulogu u jamčenju usklađenosti EU-a s CRPD-om pri donošenju politika i poduzimanju zakonodavnih mjera; napominje da u kontekstu te odgovornosti Odbor obrađuje predstavke o pitanjima invaliditeta, organizira rasprave, tematske radionice i javna saslušanja o toj temi, sastavlja rezolucije i izvješća te provodi terenske posjete;

16.  naglašava da bi osobe s invaliditetom, kako bi imale učinkovit pristup pravosuđu putem predstavki upućenih Parlamentu, trebale imati pristup potrebnoj potpori i pomoći u sastavljanju i podnošenju predstavki koje ispunjavaju kriterije dopuštenosti; poziva na veću vidljivost mehanizma predstavki podizanjem razine osviještenosti, kao i uključivanjem i sudjelovanjem osoba s invaliditetom ili njihovih predstavnika u razmatranju predstavki;

17.  potiče države članice da razviju nacionalne akcijske planove kojima bi se riješili nedostaci u pristupu informacijama povezanima s javnom sigurnošću, učenjem na daljinu i preko interneta, osobnom pomoći te uslugama skrbi i podrške za osobe s invaliditetom;

18.  poziva Odbor za predstavke da prikupi i dostavi statističke podatke o obradi predstavki i naglašava da Odbor mora osigurati tumačenje na znakovnom jeziku, što bi trebali učiniti i svi ostali odbori Europskog parlamenta, kako bi se zajamčili pristup informacijama i sudjelovanje;

19.  poziva Komisiju i države članice da bolje prepoznaju koliko su dostupne i kvalitetne usluge i sustavi podrške važni za samostalan život; ističe da je potrebno promicati strategije i standarde kada je riječ o personaliziranoj i kvalitetnoj potpori za nesamostalne osobe s invaliditetom i njihove njegovatelje, uključujući poboljšanu socijalnu zaštitu i različite oblike potpore neformalnim pružateljima skrbi; poziva Komisiju da predstavi strateški program EU-a o skrbi kao dodatni iskorak u podizanju kvalitete sektora zdravstvene skrbi u EU-u, uključujući radnike koji pružaju osobne usluge i usluge u kućanstvu; ponavlja da program o skrbi također treba odražavati situaciju u kojoj se nalazi 100 milijuna neformalnih pružatelja skrbi u EU-u koji pružaju 80 % dugotrajne skrbi, a čiji je rad uglavnom nepriznat;

20.  preporučuje da Odbor za predstavke izradi godišnje izvješće o problemima istaknutima u predstavkama koji se tiču osoba s invaliditetom i da iznese svoje preporuke;

21.  poziva Komisiju da strukturno integrira Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. u postupak europskog semestra jer bi se europski semestar trebao upotrebljavati za inspiriranje politika i pristupa država članica, poboljšavanje uključenosti društva i potporu zapošljavanju i socijalnoj zaštiti osoba s invaliditetom; poziva Komisiju da provede godišnji pregled uključivanja pitanja povezanih s invaliditetom u proces europskog semestra;

22.  poziva Komisiju i države članice da uspostave zajedničku definiciju invaliditeta u skladu sa zaključnim napomenama Odbora CRPD-a o inicijalnom izvješću Europske unije usvojenom 2015. te da zajamče uzajamno priznavanje statusa osoba s invaliditetom u državama članicama kako bi se osiguralo slobodno kretanje osoba s invaliditetom te pravilno ostvarivanje i priznavanje njihovih prava koja proizlaze iz građanstva EU-a;

23.  poziva Komisiju da osigura da EU i države članice potpuno poštuju sve relevantne obveze EU-a i UN-a u pogledu prava osoba s invaliditetom, posebno CRPD i Opće napomene Odbora CRPD-a o toj konvenciji, kao i relevantne mjere EU-a i pravila financiranja, te da njima, njihovima obiteljima i njegovateljima u tom pogledu pruži potporu i omogući razmjenu najboljih praksi;

24.  ističe da je potrebno više redovitog osposobljavanja u području osviještenosti namijenjenog zaposlenicima u pravosudnom sustavu i tijelima kaznenog progona na temu intervencija u kriznim situacijama i upravljanja krizama te smirivanja sukoba pri interakciji s osobama s posebnim vrstama invaliditeta;

Zaštita podataka

25.  poziva Komisiju da se pobrine za to da države članice pravilno provode Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(28) i da poduzme mjere potrebne za zaštitu osjetljivih podataka osoba s invaliditetom;

26.  ističe da svaka obrada osobnih podataka mora u potpunosti biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka; ističe da je u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka zabranjena obrada genetičkih ili biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije fizičke osobe te podataka koji se odnose na zdravlje (osjetljivi osobni podaci) osim ako je to izričito dopušteno Općom uredbom o zaštiti podataka;

Sudjelovanje

27.  ističe da je potrebno savjetovati se s organizacijama osoba s invaliditetom i aktivno ih uključiti u svaku fazu planiranja, donošenja, provedbe i praćenja svih vrsta mjera kako bi se tim mjerama osiguralo promicanje njihovih temeljnih prava; pozdravlja predanost Komisije odgovarajućem uključivanju organizacija osoba s invaliditetom u sve faze provedbe Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.;

28.  podsjeća na važnost uključivanja osoba s invaliditetom i organizacija koje ih zastupaju i savjetovanja s njima pri donošenju mjera povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, kao što su planovi oporavka i cijepljenja, te u svim budućim krizama;

29.  ističe da je potpuno i djelotvorno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života i društva ključno za ostvarivanje njihovih temeljnih prava;

30.  podsjeća na to da mnoge osobe s invaliditetom još uvijek nisu uključene u život u zajednici i nemaju kontrolu nad svojim svakodnevnim životom, posebno osobe koje žive u ustanovama za smještaj osoba s invaliditetom jer je pandemija prouzročena bolešću COVID-19 naglasila i pogoršala probleme s kojima se suočavaju osobe koje žive u ustanovama; potiče države članice da poboljšaju vidljivost službi za pružanje podrške kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo jednako pravo na neovisan život i uključenost u zajednicu;

31.  potiče države članice da osiguraju da osobe s invaliditetom sudjeluju u postupku oblikovanja politika bez ikakvih ograničenja; napominje da se CRPD-om zahtijeva potpuno političko sudjelovanje, što znači da se osobama s invaliditetom mora omogućiti sudjelovanje u izborima i postupcima odlučivanja na ravnopravan način s ostalima; poziva Komisiju da osigura da države članice osobama s invaliditetom olakšaju naturalizaciju ili za njih predvide posebna izuzeća od ispita za naturalizaciju kako bi im se zajamčio pristup državljanstvu;

32.  podsjeća na to da je velikom broju građana EU-a zbog njihova invaliditeta ili problema s mentalnim zdravljem uskraćeno pravo sudjelovanja na izborima, uključujući izbore za Europski parlament; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju da osobe s invaliditetom zaista mogu ostvariti svoje biračko pravo na izborima za Europski parlament;

Sloboda kretanja

33.  pozdravlja plan Komisije da do kraja 2023. predstavi prijedlog za stvaranje iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom koja bi trebala biti priznata u svim državama članicama u cilju proširenja pilot projekata u pogledu te iskaznice i parkirne karte EU-a za osobe s invaliditetom; smatra da će ta iskaznica EU-a za osobe s invaliditetom, koja bi trebala biti obvezna u svim državama članicama, biti važan instrument za pomoć osobama s invaliditetom u ostvarivanju njihova prava na slobodno kretanje u EU-u bez prepreka;

34.  poziva Komisiju i države članice da budu ambiciozne u pogledu opsega prava korisnika iskaznice i da, uz pomoć obvezujućeg zakonodavstva EU-a, ako to bude potrebno, osiguraju pravilnu provedbu u svim državama članicama;

35.  napominje da je u nekim državama članicama u kojima je već uvedena iskaznica za osobe s invaliditetom prijavljena zloupotreba, što ponekad dovodi do negativnih posljedica za osobe koje zaista ispunjavaju uvjete; stoga naglašava da je potrebno podizati svijest na svim razinama i poduzeti mjere za sprečavanje zlouporabe nove iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom;

36.  poziva Komisiju da osobe s invaliditetom, njihove obitelji i osobe koje im pomažu izuzme od plaćanja cestarina u cijeloj Europi kako bi se poticalo njihovo kretanje, posebno ako moraju više puta putovati radi medicinskih tretmana i vlastite dobrobiti;

37.  poziva Komisiju na daljnje poboljšavanje zakonodavnog okvira za sudjelovanje osoba s invaliditetom u turizmu; napominje da je 25 % biračkog tijela EU-a izjavilo da ima neki stupanj oštećenja ili invaliditeta(29) i da je ukupni bruto doprinos prometa inkluzivnog turizma za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću u EU-u 2012. iznosio oko 786 milijardi EUR(30);

38.  toplo pozdravlja donošenje većih prava putnika u željezničkom prometu za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću, posebno postupno ukidanje postojećih izuzeća za države članice i skraćenje razdoblja za prethodnu obavijest koju trebaju dostaviti osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću kojima je potrebna pomoć; poziva države članice da što prije odrede kraće razdoblje za slanje prethodne obavijesti za osobe s invaliditetom kojima je potrebna pomoć pri putovanju kako bi se osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću omogućilo lakše ostvarivanje prava na slobodno kretanje i da utvrde rokove za pristupačnost; poziva na brzu provedbu pravila utvrđenih u preinaci Uredbe (EZ) br. 1371/2007 u svim državama članicama; poziva Komisiju da razmotri izradu prijedloga koji se odnosi na prava putnika s invaliditetom u gradskom i prigradskom prometu kojim bi se uklonili preostali nedostaci; poziva na donošenje jednako učinkovitog paketa za pomorski promet;

39.  poziva Komisiju da podrži države članice da osiguraju potrebne uvjete na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da ravnopravno s drugima uživaju svoja prava na slobodno kretanje, samoodređenje i osobne odluke, da žive samostalno i da budu uključene u zajednicu, kako je utvrđeno u članku 19. CRPD-a; poziva države članice da koristeći otvorene i pristupačne formate poboljšaju dostupnost informacijama javnih uprava;

Pristupačnost

40.  prima na znanje prijedlog Komisije za uspostavu resursnog centra „AccessibleEU” do 2022. godine; poziva Komisiju da osnuje agenciju EU-a za pristupačnost („EU Access Board”) koja bi bila zadužena za razvoj tehničkih specifikacija o pristupačnosti u svrhu podupiranja posebnih politika i zakonodavstva EU-a, za savjetovanje s nositeljima prava, dionicima i nevladinim organizacijama, pomaganje državama članicama i institucijama EU-a da na usklađen način provedu mjere pristupačnosti u korist jedinstvenog tržišta te za podizanje razine osviještenosti o važnosti pristupačnosti za ravnopravna društva;

41.  poziva Komisiju i države članice da zajamče kognitivnu, osjetilnu i fizičku pristupačnost inicijativa EU-a o digitalizaciji tržišta rada;

42.  ističe činjenicu da pristup izgrađenom okolišu i fizička pristupačnost nisu uključeni u područje primjene Europskog akta o pristupačnosti; poziva Komisiju da Europski akt o pristupačnosti iskoristi kao temelj za donošenje čvrstog okvira EU-a za pristupačno i uključivo okružje s potpuno pristupačnim javnim prostorima, uslugama, uključujući usluge javnog prijevoza te komunikacije, administrativne i financijske usluge, i izgrađenim okolišem; pozdravlja inicijativu Komisije „Nagrada za pristupačnost grada”;

43.  pozdravlja rezultate natjecanja za Europsku nagradu za pristupačnost grada; poziva države članice da organiziraju slična natjecanja na nacionalnoj razini;

44.  ističe da su najčešća pitanja podnositelja predstavki kada je riječ o jednakosti osoba s invaliditetom ona povezana s pristupačnošću i socijalnom zaštitom te s radnim pravima i pravom na samostalan život u zajednici; stoga poziva države članice da u potpunosti provedu i kontinuirano prate cjelokupno zakonodavstvo povezano s pristupačnošću, uključujući Direktivu (EU) 2019/882 (Europski akt o pristupačnosti), kako bi se učinkovito i definitivno uklonile i spriječile prepreke za radnike s invaliditetom te kako bi se poboljšala i zajamčila dostupnost pristupačnih usluga i prikladnost uvjeta pod kojima se te usluge pružaju; u tom kontekstu poziva države članice da pri prenošenju Europskog akta o pristupačnosti u nacionalno zakonodavstvo razmotre međusobnu povezanost između pristupačnosti usluga i pristupačnosti izgrađenog okoliša;

45.  naglašava da se mora zajamčiti potpuna pristupačnost svih javnih mjesta u Europi; izražava žaljenje zbog toga što se trenutačno Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. u brojnim aspektima ne poštuje, a osobito zbog toga što postoji previše javnih zgrada s arhitektonskim preprekama koje predstavljaju sramotan oblik diskriminacije; poziva Europsku komisiju da uključi pristupačnost u sva područja politika, a države članice da osiguraju punu provedbu postojećeg zakonodavstva;

46.  žali zbog toga što su u nekim državama članicama brojevi za hitne slučajeve nepristupačni te zbog toga neke osobe s invaliditetom nisu bile u mogućnosti ostvariti komunikaciju sa službama za pružanje osnovne podrške i hitnim službama; stoga potiče države članice da pažljivo provode Direktivu (EU) 2018/1972 o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija;

47.  poziva države članice da osiguraju brzu i učinkovitu provedbu na svim razinama Direktive (EU) 2016/2102 o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora kako bi se zajamčilo da osobe s invaliditetom mogu pristupiti svim informacijama koje su im potrebne u pristupačnom formatu, uključujući nacionalne znakovne jezike; pozdravlja inicijativu Komisije za donošenje akcijskog plana za pristupačnost interneta za sve institucije, tijela i agencije EU-a kako bi internetske stranice EU-a te dokumenti objavljeni na tim stranicama i mrežnim platformama bili usklađeni s europskim standardima pristupačnosti, koje treba proširiti; potiče sve institucije, tijela i agencije EU-a da se najkasnije u 2022. usklade s europskim standardima pristupačnosti;

48.  potiče države članice da u nacionalno zakonodavstvo prenesu dugo očekivanu Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama i u skladu s člankom 7. te direktive pruže pristupačne audiovizualne medijske usluge osobama s invaliditetom;

49.  potiče institucije EU-a da poboljšaju razinu i kvalitetu pristupa u svim svojim zgradama i uklone postojeće prepreke za pristup svojim internetskim stranicama, raspravama i dokumentaciji, tj. učine pristupačnima pružene informacije, primjerice prevođenjem na znakovne jezike različitih država članica, sastavljanjem dokumenata na Brailleovu pismu i lako čitljivog jezika u svojim dokumentima;

50.  naglašava da je potrebno brzo riješiti pitanja oko pristupačnosti u svim relevantnim politikama i instrumentima te pitanja u pogledu pravila o javnoj nabavi i pristupačnosti predstavki upućenih Parlamentu;

51.  poziva relevantne službe Parlamenta da nastave sa svojim nastojanjima kako bi se u što kraćem roku dovršio projekt o osnivanju međuresorne radne skupine za znakovni jezik i ispunili zahtjevi iz predstavke br. 1056/2016 o mogućnosti podnošenja predstavki na međunarodnim i nacionalnim znakovnim jezicima koji se upotrebljavaju u EU-u, čime bi temeljno pravo na podnošenje predstavki postalo dostupnije korisnicima znakovnog jezika;

52.   naglašava da je potrebno osigurati usluge tumačenja na znakovnom jeziku i prijevod na lako čitljiv jezik za sjednice Odbora, plenarne i sve druge sjednice Europskog parlamenta kako bi one bile pristupačne osobama s invaliditetom;

Suzbijanje diskriminacije

53.  ističe da ne postoji uzajamno priznavanje statusa osobe s invaliditetom među državama članicama; poziva države članice da surađuju u duhu uzajamnog povjerenja kako bi priznale status dodijeljen u drugoj državi članici; ističe da je cilj Komisije surađivati s državama članicama kako bi proširila opseg uzajamnog priznavanja statusa osobe s invaliditetom u područjima kao što su mobilnost radne snage te povlastice povezane s uvjetima pružanja usluga; ističe da je potrebno proširiti povlastice u okviru iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom kako bi se uključile i uzajamno priznate pogodnosti za pristup zdravstvenoj skrbi; u tom kontekstu ističe važnost brzog djelovanja kad je riječ o uvođenju europske iskaznice za osobe s invaliditetom; ponovno ističe da je potrebno uzajamno razumijevanje deinstitucionalizacije i njezine provedbe te neovisnog života u zajednici kako bi se strategije država članica i fondovi EU-a bolje uskladili s CRPD-om;

54.  priznaje da bi se europska iskaznica za osobe s invaliditetom mogla primjenjivati u brojnim područjima, u smislu pristupa raznim uslugama bez diskriminacije i u smislu sigurnosti u slučaju opasnosti i hitnim slučajevima; iskaznica bi osobi s invaliditetom zajamčila da će je uključena tijela za provedbu zakona odmah prepoznati;

55.  žali zbog toga što su prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije djeca i odrasli s invaliditetom izloženi većem riziku od nasilja od svojih vršnjaka bez invaliditeta; ističe da je osobito za maloljetnike „3,7 puta veća vjerojatnost da će biti žrtve bilo kojeg oblika nasilja, 3,6 puta veća vjerojatnost da će biti žrtve fizičkog nasilja i 2,9 puta veća vjerojatnost da će biti žrtve seksualnog nasilja”; ističe da su „djeca s mentalnim ili intelektualnim teškoćama među najranjivijima te je za njih rizik od seksualnog nasilja 4,6 puta veći od rizika za njihove vršnjake bez invaliditeta”; stoga poziva na stvaranje europskog okvira za zaštitu osoba s invaliditetom od svih oblika nasilja;

56.  apostrofira hitnu potrebu za donošenjem zakonodavstva EU-a čiji je cilj zaštita građana od svih oblika diskriminacije u EU-u i smatra da je takav zakonodavni akt temelj za ispravnu provedbu politika CRPD-a; apelira na države članice da usvoje horizontalnu direktivu EU-a protiv diskriminacije koju je 2008. predstavila Komisija; poziva Komisiju da predstavi alternativno rješenje kako bi se što prije ostvario napredak u borbi protiv diskriminacije diljem EU-a u svim područjima života;

57.  snažno osuđuje svu medicinsku diskriminaciju osoba s invaliditetom; podsjeća na to da relevantne mjere koje su donijele države članice moraju biti u skladu sa CRPD-om te se njima mora osigurati jednak i nediskriminirajući pristup zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama; ističe da se u okviru odgovora na buduće zdravstvene krize (od pripravnosti do liječenja) mora osigurati da osobe s invaliditetom ne budu zapostavljene; u tom kontekstu potiče nadležna tijela da osobama s invaliditetom pruže jednako liječenje kao i bilo kojoj drugoj osobi, uključujući intenzivnu medicinsku skrb; podsjeća da je važno da javne zdravstvene usluge uvijek imaju glavnu ulogu u zaštiti osoba s invaliditetom;

58.  ponavlja svoj poziv Komisiji da surađuje sa Sudom Europske unije na strategijama komunikacije i pristupačnosti kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom imaju mogućnost pristupa pravosudnom sustavu EU-a bez diskriminacije; poziva Komisiju i države članice da nastave s programima osnaživanja osoba s invaliditetom i omoguće im da prepoznaju i prijave slučajeve diskriminacije;

59.  osuđuje svaki oblik diskriminacije osoba s invaliditetom na radnome mjestu; poziva države članice i Komisiju na provedbu politika za sprečavanje uznemiravanja na temelju invaliditeta; također poziva države članice da u suradnji s poslodavcima provedu politike za sprečavanje slučajeva zlostavljanja na internetu osoba s invaliditetom na radnome mjestu;

60.  ističe da se mora spriječiti zatvaranje osoba čiji invaliditet nije spojiv s oduzimanjem slobode te da bi se trebale osigurati alternative zatvorskim kaznama; poziva države članice da osiguraju poštovanje temeljnih načela jednakog postupanja, nediskriminacije, razumne prilagodbe i pristupačnosti kad su u pitanju pritvorene osobe s invaliditetom;

61.  poziva države članice da razmjenjuju informacije i dobre prakse, posebno u pogledu prijelaza s institucionalne skrbi na samostalan život, osiguravanja pristupačnog i cjenovno pristupačnog stanovanja za osobe s invaliditetom i uključivanja u zajednicu;

62.  ističe da su razumna prilagodba, pristupačnost i univerzalni dizajn ključni za borbu protiv diskriminacije osoba s invaliditetom; ističe važnost učinkovitog i nediskriminirajućeg pristupa koji uključuje utvrđivanje i uklanjanje smetnji i prepreka koje otežavaju pristup osoba s invaliditetom robi, uslugama i objektima dostupnima široj javnosti; naglašava da bi, kad god je to moguće, osobama s invaliditetom trebalo omogućiti djelotvoran i nediskriminirajući pristup pod istim uvjetima kao i osobama bez invaliditeta te da bi osobama s invaliditetom trebalo omogućiti upotrebu pomagala, uključujući pomagala za mobilnost i pristup, kao što su priznati psi vodiči i drugi psi pomagači kada je to potrebno(31); podsjeća na to da bi se standardi pristupačnosti trebali donositi uz savjetovanje s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih predstavljaju jer je njihovo stručno znanje ključno za utvrđivanje prepreka pristupačnosti; ističe da su razumna prilagodba, pristupačnost i univerzalni dizajn ključni za borbu protiv diskriminacije osoba s invaliditetom;

63.  naglašava ključnu ulogu članova obitelji koji skrbe o osobama s invaliditetom i koji često ispunjavaju potrebe za njegom i pomoći osoba s invaliditetom; u tom pogledu naglašava potrebu da se politikama i strategijama na razini EU-a i na nacionalnoj razini pruži snažna podrška članovima obitelji i njegovateljima; smatra da je ključno osigurati uzajamno priznavanje njihove uloge pružatelja skrbi unutar Europe;

64.  naglašava da je važno da osobe s invaliditetom ravnopravno ostvaruju svoja temeljna prava; naglašava da je osobama s invaliditetom u svim područjima života potrebno priznati pravnu sposobnost istovjetnu onoj drugih osoba u skladu s člankom 12. CRPD-a; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće i pravodobne mjere kako bi osobama sa svim oblicima invaliditeta osigurale djelotvoran, pravedan i uključiv pristup pravosudnom sustavu i tijelima kaznenog progona u svim stadijima postupka; naglašava da objekti i usluge moraju biti pristupačni kako bi se osigurao jednak pristup pravosuđu i cjelokupnom pravnom procesu bez diskriminacije;

65.  ističe da je osobama s invaliditetom potrebna financijska potpora kako bi mogli na određeno ili neodređeno vrijeme zaposliti pomagače ili financijski podupirati članove obitelji jer su za usluge skrbi o njima potrebna financijska sredstva i vrijeme i jer je to zaista nužno kako bi se pružila potpora osobama s invaliditetom i članovima obitelji koji im pomažu;

66.  ističe da su osobe s invaliditetom društveno marginalizirane i isključene iz zapošljavanja te gospodarskog i društvenog života; žali zbog toga što osobe s invaliditetom, a posebno one kojima je potrebna visoka razina potpore, često izložene riziku od institucionalizacije, a trenutačna financijska potpora koju pružaju države članice nije dovoljna, osobito ne za potporu koja je usmjerena na osobu i omogućava život u zajednici, a kojom bi se zaštitila prava osoba s invaliditetom(32);

67.  ističe da je člankom 19. CRPD-a utvrđeno pravo na neovisan život i uključenost u zajednicu; poziva države članice da zajamče postupak kojim se omogućuje promjena životnog uređenja za osobe s invaliditetom i prelazak s institucionalnog okružja na sustav koji omogućuje socijalno sudjelovanje i u kojemu se usluge pružaju u zajednici u skladu s voljom i željom pojedinca; poziva države članice da u svoje strategije deinstitucionalizacije uključe konkretne ciljeve s jasnim rokovima te da na odgovarajući način financiraju provedbu tih strategija;

68.  žali zbog činjenice da su osobe s invaliditetom i njihove mreže potpore isključeni iz prioritetnih skupina u okviru strategije cijepljenja EU-a; potiče države članice da osobama s invaliditetom i njihovim mrežama potpore omoguće prioritetni pristup cijepljenju; u tom pogledu insistira na tome da se cijepljenje protiv bolesti COVID-19 temelji na slobodnom i informiranom pristanku osoba s invaliditetom te da se autonomija i pravna sposobnost svih osoba s invaliditetom, uključujući osobe s intelektualnim poteškoćama, osobe s psihosocijalnim poteškoćama i autistične osobe, ne smiju ugroziti mjerama za koje se smatra da se poduzimaju za javno dobro ili u najboljem interesu osobe;

69.  poziva da se na razini EU-a i na nacionalnoj razini provedu istrage o nerazmjernoj stopi slučajeva zaraze i smrtnih slučajeva zbog bolesti COVID-19 u domovima za starije i nemoćne i u kontekstu pružanja stambenih usluga za starije osobe i osobe s invaliditetom i drugih socijalnih usluga, u cilju razumijevanja uzroka, utvrđivanja odgovornih osoba i poduzimanja potrebnih mjera za sprečavanje takvih slučajeva u budućnosti;

70.  traži da područja na kojima se provodi cijepljenje budu fizički pristupačna te da se u njima u stvarnom vremenu pružaju smjernice i pomoć onima kojima je to potrebno; poziva na besplatne ili jeftine ciljane programe za pristupačan prijevoz, kad god je to potrebno;

Zapošljavanje i socijalna pitanja

71.  zabrinut je zbog visokih stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom, posebno žena s invaliditetom, u odnosu na ostale skupine u EU-u; poziva države članice da promiču i osiguraju zakonodavni i politički okvir za sudjelovanje osoba s invaliditetom, a posebno žena s invaliditetom, na tržištu rada, uključujući osobe sa skrivenim teškoćama, kroničnim bolestima ili teškoćama pri učenju;

72.  poziva države članice da zauzmu višedimenzionalan pristup, posebno u svojim politikama i mjerama, kada je riječ o otvaranju uključivih radnih mjesta; žali zbog toga što se u Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. nedovoljno pozornosti posvećuje višestrukoj i višedimenzionalnoj diskriminaciji; stoga poziva Komisiju da u provedbi strategije poseban naglasak stavi na višedimenzionalnost i da postavi jasne, mjerljive i ambiciozne ciljeve u pogledu raznolikosti na radnom mjestu koji odražavaju heterogenost osoba s invaliditetom kako bi se riješio problem višestruke i višedimenzionalne diskriminacije; naglašava da je važno pratiti učinkovitost strategije uz sudjelovanje osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju;

73.  poziva Komisiju i države članice da promiču i podupiru socijalna poduzeća usmjerena na zapošljavanje osoba s invaliditetom jer su ona poluga za poticanje stvaranja pristojnih radnih mjesta;

74.  potiče države članice da osobama sa znatnim i teškim invaliditetom omoguće rani pristup javnim mirovinskim sustavima kako bi se suzbio rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u starijoj dobi;

75.  poziva države članice da riješe problem nedovoljne razvijenosti i nedovoljnog financiranja javnih službi za zapošljavanje u cilju poboljšanja stope zaposlenosti osoba s invaliditetom; potiče države članice da ojačaju veze između javnih službi za zapošljavanje i agencija za zapošljavanje;

76.  ističe pozitivnu ulogu zaštićenih radnih mjesta u skladu s CRPD-om u prijelazu osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada;

77.  potiče države članice da podrže uključive i pristojne individualne modele zapošljavanja i potpore („podupirano zapošljavanje”) koji se temelje na pravima, kao način da osobe s invaliditetom, kada je to moguće, prijeđu na otvoreno tržište rada;

78.  poziva Komisiju da što prije započne s revizijom Direktive o jednakosti pri zapošljavanju kako bi se ona u potpunosti uskladila s odredbama CRPD-a i da započne provoditi participativni postupak čiji je cilj osigurati izravnu i potpunu uključenost organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

79.  ističe da sustavi potpore zapošljavanju, osobito oni koji uključuju javno sufinanciranje, ne bi smjeli smanjivati plaće osoba s invaliditetom; ističe da se zapošljavanje osoba s invaliditetom mora temeljiti na okviru zapošljavanja koji se primjenjuje na druge radnike u pogledu plaće i radnog vremena, pri čemu se taj okvir mora prilagoditi njihovim potrebama; smatra da se osobe s invaliditetom ne mogu uključiti u otvoreno tržište rada bez općeg okvira regulacije zapošljavanja te promicanja pregovaranja o plaćama i kolektivnog pregovaranja;

80.  ističe potrebu za financijskom pomoći kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da na određeno ili neodređeno vrijeme zaposle posebno kvalificirane pomagače;

81.  potiče države članice da zajamče odgovarajuću koordinaciju socijalnog osiguranja za osobe s invaliditetom, među ostalim tako što će osigurati da te osobe i dalje primaju potporu za osobe s invaliditetom kojom se pokrivaju dodatni troškovi povezani s njihovim invaliditetom čak i pri ulasku na tržište rada ili pri prelasku određenog dohodovnog praga, kako bi se poduprla njihova integracija na tržište rada i osiguralo njihovo dostojanstvo i jednakost; smatra da bi se to trebalo postići izmjenama Uredbe (EZ) br. 883/2004 i savjetovanjem s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom;

82.  poziva države članice da razmjenjuju informacije i dobre prakse, posebno u pogledu prijelaza s institucionalne skrbi na samostalan život, osiguravanja pristupačnog i cjenovno pristupačnog stanovanja za osobe s invaliditetom i uključivanja u zajednicu;

83.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se riješio trajni jaz u zapošljavanju osoba s invaliditetom i kako bi se osobama s invaliditetom omogućio pristup kvalitetnim i održivim radnim mjestima; u tom pogledu pozdravlja prijedlog Komisije u Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava da se jaz u zapošljavanju osoba s invaliditetom uključi u revidirani pregled socijalnih pokazatelja;

84.  poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu Vijeća 2000/78/EZ; potiče države članice da boljom provedbom Direktive, posebno članka 5. o razumnoj prilagodbi, i ulaganjem sredstava EU-a i sredstava iz Instrumenta za oporavak i otpornost u osposobljavanje i otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom poboljšaju mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom;

85.  ističe da povezivanje ponude radnih mjesta i potražnje za njima, profesionalno profiliranje, istodobno zapošljavanje i osposobljavanje, podrška pri uvođenju u radno mjesto i osposobljavanju te mogućnosti za razvoj karijere imaju važnu ulogu u pomaganju osobama s invaliditetom da osiguraju i zadrže plaćeno zaposlenje;

86.  poziva države članice da osiguraju otvorenost, uključivost i pristupačnost tržišta rada i radnih okružja za osobe s invaliditetom, da pruže potporu službama za zapošljavanje, da podižu razinu osviještenosti o uključivim praksama zapošljavanja, uspostave odgovarajuće poticaje i mjere potpore za poduzeća, posebno mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća koja zapošljavaju i osposobljavaju osobe s invaliditetom, te da zajamče da su opći sustavi samozapošljavanja pristupačni osobama s invaliditetom i da ih podupiru;

87.  poziva države članice da potiču prilagodbe radnih mjesta i poduzmu mjere za poboljšanje zdravlja i sigurnosti na radu; poziva Komisiju da u predstojećem strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu obrati posebnu pozornost na radnike s invaliditetom te da postavi ambiciozne ciljeve;

88.  potiče institucije EU-a i države članice da uvedu kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom kako bi se poticala uključiva radna mjesta;

Javna nabava i sredstva EU-a

89.  podsjeća da se postupci javne nabave u državama članicama moraju provoditi i dovršiti na način kojim se u potpunosti poštuju temeljna prava korisnika, uključujući osobe s invaliditetom; ističe da države članice moraju poštovati CRPD pri provedbi zakonodavstva o javnoj nabavi, posebno u vezi s izborom načina komunikacije, tehničkim specifikacijama, kriterijima za dodjelu i uvjetima izvršenja ugovora;

90.  podsjeća na to da je dobra struktura javnih usluga, posebno zdravstvenih i obrazovnih, ključna za osiguravanje jednakog postupanja prema osobama s invaliditetom, neovisno o njihovoj ekonomskoj situaciji; poziva države članice da upotrebljavaju sredstva EU-a kako bi poboljšale te usluge i s njima povezane infrastrukture u skladu s duhom inicijativa REACT-EU i Next Generation EU;

91.  poziva Komisiju i države članice da u konačan sadržaj sporazuma o partnerstvu o europskim strukturnim i investicijskim fondovima i programe u okviru tih fondova uključe ciljeve i pristupe za poboljšanje životnih uvjeta osoba s invaliditetom, uz poštovanje načela pristupačnosti i nediskriminacije, te da ulažu u jednake mogućnosti i sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života, među ostalim podrškom prijelazu iz života u ustanovama prema životu u zajednici; traži od Komisije da pomno prati upotrebu sredstava EU-a u skladu s CRPD-om; ističe da je nužno postupno približavanje definicija pristupačnosti, sudjelovanja i života u zajednici kako bi se povećala kohezija među državama članicama;

92.  poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje pružaju relevantni fondovi EU-a za otvaranje radnih mjesta i osposobljavanje osoba s invaliditetom, da zajamče i podupru potpunu pristupačnost javnih prostora i infrastrukture te da osiguraju da aktivnosti financirane sredstvima EU-a dopru do osoba s invaliditetom; žali zbog činjenice da se u nizu država članica sredstva EU-a i dalje koriste za izgradnju novih segregiranih okružja za osobe s invaliditetom;

93.  ističe da je nužno u odgovarajućoj mjeri financirati opremu koja je potrebna osobama s invaliditetom kako bi se osiguralo da one mogu upotrebljavati najbolju raspoloživu tehnologiju i opremu u svakodnevnom životu, na radnom mjestu i za sudjelovanje u društvu;

94.  naglašava da se sredstvima EU-a nikada ne bi smjeli financirati nepristupačni proizvodi, usluge ili infrastruktura;

95.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da programi i strategije ruralnog razvoja uključuju posebne mjere informiranja za osobe s invaliditetom koje žive u ruralnim područjima te da ih uključe u osmišljavanje i provedbu navedenih programa i strategija;

Digitalizacija

96.  poziva države članice da istraže mogućnosti i potencijal digitalizacije i digitalnih rješenja te da prepoznaju vrijednost asistivne i adaptivne tehnologije za osobe s invaliditetom, uzimajući u obzir zaštitu osobnih podataka i etička pitanja; podsjeća da potencijal upotrebe digitalnih alata i asistivnih tehnologija ovisi o prilikama koje osobe s invaliditetom imaju za razvoj digitalnih vještina; naglašava da razvoj potrebnih digitalnih vještina i znanja o umjetnoj inteligenciji može olakšati integraciju ranjivih skupina, kao što su osobe s invaliditetom, na tržište rada;

97.  ističe da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da bi sveukupno stanovništvo trebalo imati koristi od digitalne transformacije, bez bilo kojeg oblika diskriminacije ili isključenosti; naglašava važnost informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) za mobilnost, komunikaciju i pristup javnim uslugama; stoga poziva države članice da aktivno promiču sudjelovanje osoba s invaliditetom pružanjem odgovarajućih sredstava kojima će se zajamčiti da te osobe mogu pristupiti internetskim javnim uslugama;

98.  poziva institucije EU-a da osiguraju najviše standarde pristupačnosti infrastrukture, usluga i digitalnih usluga te da se maksimalno potrude objavljivati svoje dokumente povezane sa zakonodavnim postupkom na način koji je prilagođen i pristupačan korisniku i da se pobrinu za to da osobe s invaliditetom mogu na odgovarajući način i u potpunosti pristupiti njihovim internetskim stranicama te obrascima za kontakt; potiče države članice da razviju programe usmjerene na uključivanje osoba s invaliditetom u društvo putem sporta, umjetnosti, kulture i rekreacijskih aktivnosti, kao i programe kojima se potiče njihovo sudjelovanje u političkom procesu bez ikakvih ograničenja;

Istraživanje

99.  poziva Komisiju da provede daljnja istraživanja učinka novih tehnologija i njihovih posljedica na zdravlje osoba s invaliditetom, kao što je slučaj učinka LED svjetala na fotoosjetljive osobe;

100.   podsjeća da su za razvijanje odgovarajućih i djelotvornih politika i pronalazak rješenja prilagođenih potrebama svih osoba s invaliditetom u EU-u potrebni usporedivi i pouzdani podaci na razini EU-a; stoga poziva Komisiju i države članice da ulože više truda u stvaranje zajedničkog okvira za statističke podatke na razini EU-a o pojedincima i kućanstvima kako bi prikupile pouzdane statističke podatke o sudjelovanju osoba s invaliditetom na različitim razinama i u različitim vrstama obrazovanja i rada te u društvenom životu;

101.  ističe da je potrebno ulagati u inovacije i istraživanje u pogledu zapošljavanja i poduzetništva osoba s invaliditetom kako bi se podupirao njihov financijski opstanak i sudjelovanje u gospodarskom i društvenom životu;

102.  naglašava potrebu za jačanjem istraživanja i inovacija u području pristupačne tehnologije kako bi tržišta rada postala uključivija za osobe s invaliditetom; naglašava važnost informacijskih i komunikacijskih tehnologija za mobilnost, komunikaciju i pristup javnim uslugama za osobe s invaliditetom;

Obrazovanje

103.   pozdravlja činjenicu da su države članice voljne provesti uključive obrazovne politike; poziva države članice da dodatno povećaju kapacitet svojih obrazovnih sustava za pružanje visokokvalitetnog pristupačnog obrazovanja za sve učenike tako da promiču posebne mjere i personaliziranu potporu, kao što su pristupačni i prilagođeni kurikulumi i nastavni materijali, pristupačne informacijske i komunikacijske tehnologije i odgovarajuće digitalno obrazovanje; poziva Komisiju da ojača ulogu jamstva za djecu, pri čemu treba uzeti u obzir uspostavu programa za nagrađivanje pristupačnih škola, kako bi se osiguralo jednako postupanje prema djeci s invaliditetom; poziva Komisiju i države članice da ulažu u osposobljavanje stručnjaka u području potreba osoba s invaliditetom; ponavlja da bi provedba relevantnih EU-ovih programa financiranja i raspodjela sredstava iz njih trebala olakšati prijelaz na uključivo obrazovanje; ističe da bi osobama s invaliditetom trebao biti osiguran pristup obrazovanju, među ostalim tijekom kriza kao što je pandemija bolesti COVID-19, te da bi države članice trebale suzbijati sve oblike diskriminacije i isključivanja u tom području; ističe da je potrebno povećati sudjelovanje mladih s invaliditetom u osposobljavanju, uzimajući u obzir njihove potrebe, čime bi im se omogućio bolji pristup tržištu rada; primjećuje pogodnosti koje za djecu pripadnike jezičnih manjina s posebnim obrazovnim potrebama ima rano obrazovanje na njihovu materinskom jeziku u slučajevima kad imaju poteškoća s upotrebom jezika i komunikacijom; poziva države članice da osiguraju pristup obrazovanju na manjinskim jezicima djeci s posebnim obrazovnim potrebama;

104.  ističe da su uključivi programi obrazovanja i strukovnog osposobljavanja dva ključna preduvjeta za uključivije tržište rada; poziva Komisiju da se pobrine za to da budući europski pristup mikrokvalifikacijama za cjeloživotno učenje i zapošljivost bude pristupačan i uključiv te da razmisli o tome kako poboljšati ostvarivanje prava na rad za osobe s invaliditetom; poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje se u okviru poboljšanog programa Garancija za mlade pružaju za zapošljavanje, obrazovanje, pripravništvo ili naukovanje za mlade s invaliditetom, da osiguraju jednak pristup za osobe s invaliditetom i da uvedu posebno prilagođene politike;

105.  naglašava važnost rane, individualizirane i sveobuhvatne potpore djeci s invaliditetom te njihovim roditeljima i skrbnicima; poziva države članice da posebnu pozornost posvete djeci s invaliditetom i posebnim obrazovnim potrebama;

106.  skreće pozornost na važnost intervencija u ranom djetinjstvu i na činjenicu da djeca s invaliditetom moraju sudjelovati u društvu i biti uključeni u njega od najranije dobi; ističe da je potrebno povećati mogućnosti financiranja za uključivo obrazovanje, kada i gdje je to moguće i preporučljivo, kako bi se promicao učinak uključivog obrazovanja na djecu s invaliditetom ili bez njega te financiralo istraživanje uključivog obrazovanja; smatra da je nužno poticati upotrebu novih tehnologija, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, uređaje za potporu mobilnosti te pomagala i tehnologije koji su prikladni za osobe s invaliditetom; ističe da je obrazovanje ključno za razvoj pojedinca i da pristupačna okružja za učenje omogućuju osobama s invaliditetom da u potpunosti doprinesu svim aspektima društva;

107.  naglašava da se osobe s invaliditetom moraju potpuno uključiti u svijet rada promicanjem uključivog obrazovanja i fleksibilnih oblika rada kojima se može izići ususret njihovim potrebama (primjerice rada na daljinu ili pametnog rada) te potpunim uključivanjem udruženja osoba s invaliditetom u razvoj uključivih strategija;

108.  naglašava da osobe s invaliditetom često imaju iznimne kompetencije i kvalifikacije koje se nedovoljno cijene, što im onemogućuje da ostvare svoj potencijal te uskraćuje društvu socijalnu i gospodarsku vrijednost njihova uključivanja;

109.  čvrsto vjeruje da bi države članice trebale pružati odgovarajuću podršku djeci s invaliditetom kako bi omogućile da javno obrazovanje postane okosnica individualizirane pedagoške paradigme;

110.  prepoznaje ključnu vrijednost škole i sporta za rast i razvoj djece s invaliditetom, posebno djece s autizmom; izražava žaljenje zbog toga što su im za vrijeme pandemije te temeljne aktivnosti bile uskraćene zbog nastave na daljinu; nada se da će njihovo obrazovanje biti prioritet u politikama ponovnog otvaranja država članica;

111.  predlaže osmišljavanje projekata za informiranje javnosti o potrebama osoba s invaliditetom pozitivnom upotrebom kulturnih alata, primjerice promicanjem kulturnih događanja, kao dijela šire obrazovne strategije za promicanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom;

112.  poziva države članice da se pridržavaju smjernica koje je Komisija objavila u svojoj Komunikaciji o europskom prostoru obrazovanja do 2025. u vezi s obvezom vlada da potiču uključivo obrazovanje u svim sektorima obrazovanja i osposobljavanja, u skladu s preuzetim obvezama iz CRPD-a; poziva na provedbu uključivog sustava u nacionalnim, europskim i regionalnim obrazovnim politikama kojim se učenicima s invaliditetom omogućuje da se integriraju u redovno obrazovanje kako bi se izbjegla bilo kakva diskriminacija;

Zaštita prava žena s invaliditetom

113.  pozdravlja Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. i njezino upućivanje na posebne izazove s kojima se suočavaju žene i djevojčice s invaliditetom; poziva na to da se kombinacija roda i invaliditeta uključi u sve politike, programe i inicijative EU-a te u nacionalne akcijske planove država članica; poziva na optimizaciju upotrebe postojećih i budućih instrumenata financiranja EU-a za promicanje pristupačnosti i nediskriminacije;

114.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpuni razvoj, napredak i osnaživanje žena s invaliditetom i da promiču njihovo sudjelovanje u javnom donošenju odluka; ističe da bi trebalo donijeti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo da se njihove perspektive potpuno uzmu u obzir i da se, zajedno s posebnim savjetodavnim tijelima u području invaliditeta, promiče sudjelovanje organizacija koje zastupaju žene s invaliditetom;

115.  poziva Komisiju i države članice da hitno riješe pitanje rodno uvjetovanog nasilja, kojemu su u neravnomjernom omjeru izložene žene i djevojčice s invaliditetom, s pomoću Istanbulske konvencije i proširenjem područjâ kriminaliteta kako bi obuhvaćala posebne oblike rodno uvjetovanog nasilja u skladu s člankom 83. stavkom 1. UFEU-a; poziva Komisiju da to upotrijebi kao pravnu osnovu za predlaganje obvezujućih mjera i holističke okvirne direktive EU-a za sprječavanje i suzbijanje svih vrsta rodno uvjetovanog nasilja; poziva Komisiju da osigura da se potrebe žena s invaliditetom uključe u inicijative kojima se pruža potpora žrtvama putem Strategije za rodnu ravnopravnost i strategije za prava žrtava i da osigura da se pomoć žrtvama organizira u skladu s načelom pristupačnosti;

116.  izražava žaljenje zbog rodno uvjetovane diskriminacije kojoj su izložene žene i djevojčice s tjelesnim invaliditetom i kognitivnim poremećajima u zdravstvenom sektoru; smatra da žene i djevojčice s invaliditetom moraju imati potpun i jednak pristup zdravstvenoj skrbi koji ispunjava njihove posebne potrebne putem zdravstvene skrbi i osnovnih usluga posebno namijenjenih za osobe s invaliditetom; poziva države članice da osiguraju daljnje obrazovanje zdravstvenih djelatnika u pogledu posebnih potreba žena i djevojčica s invaliditetom te da osiguraju da žene i djevojčice s invaliditetom dobiju sve odgovarajuće informacije na temelju kojih će moći slobodno donositi odluke o vlastitom zdravlju;

117.  poziva na sveopće poštovanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te na osiguravanje pristupa njima; izražava žaljenje zbog nazadovanja u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena u određenim zemljama, što je posebno štetno za žene i djevojčice s invaliditetom koje se suočavaju s dodatnim preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi; naglašava da je važno da države članice poduzmu sve potrebne mjere za borbu protiv prisilne sterilizacije; potiče države članice da osiguraju javna ulaganja kako bi se ženama i djevojčicama s invaliditetom zajamčio potpuni pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima; izražava žaljenje zbog toga što je djevojčicama s invaliditetom često uskraćen spolni odgoj; potiče države članice da osiguraju sveobuhvatno i uključivo obrazovanje o spolnosti i odnosima;

118.  poziva države članice da zajamče pristupačne i nestereotipne obrazovne sustave s uključivim obrazovnim mjerama u kojima se žene i djevojčice s invaliditetom pripremaju za tržište rada, s posebnim naglaskom na digitalnim sposobnostima i cjeloživotnom učenju, te da ženama i djevojčicama s invaliditetom zajamče da mogu odabrati što žele učiti ili studirati kako bi im se omogućilo da odaberu posao koji žele obavljati i na kojemu mogu ostvariti svoj puni potencijal te na kojemu neće biti ograničene zbog nepristupačnosti, predrasuda i stereotipa; prepoznaje poveznicu između obrazovanja i kasnijeg zaposlenja; ističe potrebu za potpunim pristupom obrazovanju kako bi se ukinula razlika u zapošljavanju;

119.  poziva Komisiju i države članice da riješe pitanje razlike u zapošljavanju s kojom se suočavaju žene s invaliditetom, posebno ukidanjem rodnih stereotipa, jačanjem sudjelovanja žena s invaliditetom u digitalnom gospodarstvu, povećanjem njihove zastupljenosti u obrazovanju u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te u osposobljavanju i zaposlenju u zanimanjima iz navedenih područja te borbom protiv čimbenika koji ih odvraćaju od posla, kao što je spolno uznemiravanje; poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere kako bi ženama s invaliditetom osigurale sudjelovanje u donošenju odluka i primanje jednake plaće za jednaki rad putem obvezujućih mjera za transparentnost plaća kako bi smanjile njihov veliki rizik od siromaštva unatoč zaposlenju i kako bi se propisi o radu, kao što su fleksibilni radni uvjeti i roditeljski dopust, prilagodili njihovim posebnim potrebama; poziva Komisiju i države članice da podrže poslovne modele i inicijative u okviru socijalne ekonomije kojima je cilj poboljšati socijalnu i radnu uključenost žena s invaliditetom putem akcijskog plana za socijalnu ekonomiju;

120.  napominje da je prikupljanje više podataka i informacija neophodno za razumijevanje položaja u kojemu se nalaze žene i djevojčice s invaliditetom; poziva na to da se s pomoću relevantnih i točnih podataka razvrstanih prema rodu i invaliditetu razjasne izazovi s kojima se suočavaju žene s invaliditetom, osobito na tržištu rada;

o
o   o

121.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica, Agenciji Europske unije za temeljna prava, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Ujedinjenim narodima.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35. (2) SL C 340, 15.12.2010., str. 11. (3) SL L 315, 3.12.2007., str. 14. (4) SL L 151, 7.6.2019., str. 70. (5) SL L 327, 2.12.2016., str. 1. (6) SL L 321, 17.12.2018., str. 36. (7) SL L 188, 12.7.2019., str. 79. (8) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (9) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68. (10) SL L 167, 12.6.1998., str. 25. (11) SL L 223, 22.6.2021., str. 14. (12) SL C 316, 6.8.2021., str. 2. (13) SL C 362, 8.9.2021., str. 8. (14) SL C 371, 15.9.2021., str. 6. (15) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0161. (16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0075. (17) SL C 363, 28.10.2020., str. 164. (18) Uvodne napomene povjerenice Dalli od 3. ožujka 2021. o Strategiji za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030. (19) Eurostat, „Statistički podaci o funkcionalnim ograničenjima i ograničenjima u pogledu aktivnosti”, podaci iz prosinca 2020. (20) Eurostat, „Arhiva: Statistički podaci o invaliditetu – pristup obrazovanju i osposobljavanju”, pristupljeno 29. srpnja 2021. (21) Prilozi Prijedlogu zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju od 17. prosinca 2019. uz Komunikaciju Komisije o Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2020. (COM(2019)0653), str. 89. (22) Eurostat, „Statistički podaci o funkcionalnim ograničenjima i ograničenjima u pogledu aktivnosti”, pristupljeno 6. srpnja 2021. (23) Eurostat, „Invaliditet: veći rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti”, pristupljeno 6. srpnja 2021. (24) Eurostat, „Statistički podaci Europske unije o dohotku i životnim uvjetima” pristupljeno 2. srpnja 2021. (25) Rezolucija Europskog parlamenta o položaju žena s invaliditetom. (26) Indeks rodne ravnopravnosti za 2020. (27) Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. (28) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (29) Studija Parlamenta od 1. listopada 2018. naslovljena „Ažurirana verzija studije iz 2018. o zaštitničkoj ulozi Odbora za predstavke u kontekstu provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom”. (30) Izlaganje Komisije od 10. siječnja 2014. naslovljeno „Gospodarski utjecaj i obrasci putovanja u pogledu inkluzivnog turizma u Europi: izlaganje ključnih nalaza studije”. (31) Predstavke br. 1140/2015, 0857/2016, 0535/2017 i 1140/2015 te 0988/2020. (32) https://www.edf-feph.org/independent-living-and-de-institutionalisation-policy/

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2020. (2020/2122(INI))

P9_TA(2021)0415 A9-0256/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2019.(1),

–  uzimajući u obzir povratne informacije Komisije i Europske središnje banke (ESB) u vezi s Rezolucijom Parlamenta od 19. lipnja 2020. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2019.,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke o nadzornim aktivnostima 2020. od 23. ožujka 2021.(2),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke o nadzornim aktivnostima 2019. od 19. ožujka 2020.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. s preporukama Komisiji o digitalizaciji financijskih usluga: novi rizici u pogledu kriptoimovine – izazovi povezani s regulativom i nadzorom u području financijskih usluga, institucija i tržišta(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. o daljnjem razvoju unije tržišta kapitala (CMU): poboljšanje pristupa financiranju na tržištima kapitala, posebno za MSP-ove, te daljnje jačanje sudjelovanja malih ulagatelja(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o jačanju međunarodne uloge eura(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2021. o godišnjem izvješću Europske središnje banke za 2020.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine Eurosustava na visokoj razini o digitalnoj valuti središnje banke iz listopada 2020. o digitalnom euru(9),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za financijsku stabilnost od 9. listopada 2020. naslovljeno „The Use of Supervisory and Regulatory Technology by Authorities and Regulated Institutions – Market developments and financial stability implications” („Uporaba nadzorne i regulatorne tehnologije od strane tijela i reguliranih institucija – kretanja na tržištu i implikacije za financijsku stabilnost”)(10),

–  uzimajući u obzir pismo predsjednika Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Euroskupine od 22. srpnja 2020.,

–  uzimajući u obzir odgovor Europskog sustava središnjih banaka / europskog bankovnog nadzora iz kolovoza 2020. na javno savjetovanje Europske komisije o novoj strategiji za digitalne financije za Europu / akcijski plan za financijske tehnologije(11),

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 radi uspostave Europskog sustava osiguranja depozita (COM(2015)0586) koji je Komisija podnijela 24. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije iz 2010.,

–  uzimajući u obzir preporuku Europske središnje banke od 15. prosinca 2020. o raspodjeli dividendi tijekom pandemije bolesti COVID-19(12),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2020. o rješavanju problema neprihodonosnih kredita nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0822),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog odbora za sistemske rizike iz listopada 2020. pod nazivom „Praćenje rizika posredništva u nebankovnom financijskom sektoru EU-a za 2020.”(13),

–  uzimajući u obzir izvješće EBA-e iz prosinca 2020. naslovljeno „Procjena rizika europskog bankovnog sustava”(14),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Regulatory sandboxes and innovation hubs for FinTech” („Regulatorna sigurna testna okruženja i inovacijski centri za financijsku tehnologiju”), koju je u rujnu 2020. objavila njegova Glavna uprava za unutarnju politiku(15),

–  uzimajući u obzir izjavu dogovorenu na sastanku Euroskupine održanom 30. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir izjave dogovorene na sastancima na vrhu država europodručja održanima 30. studenoga i 11. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu europodručja u uključivom formatu od 11. prosinca 2020. o reformi Europskog stabilizacijskog mehanizma i ranom uvođenju zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju,

–  uzimajući u obzir tromjesečni prikaz rizika za četvrto tromjesečje 2020. koji je objavila EBA(16),

–  uzimajući u obzir reviziju financijske stabilnosti iz studenoga 2020. koju je provela Europska središnja banka,

–  uzimajući u obzir izvješće o praćenju pokazatelja smanjenja rizika iz studenoga 2020. koje su zajednički pripremile službe Europske komisije, Europske središnje banke i Jedinstvenog sanacijskog odbora(17),

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela iz ožujka 2021. o rizicima i ranjivosti financijskog sustava EU-a(18),

–  uzimajući u obzir godišnje gospodarsko izvješće Banke za međunarodne namire za 2020.,

–  uzimajući u obzir Nacrt memoranduma o razumijevanju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine o uspostavi okvira za regulatornu suradnju u području financijskih usluga,

–  uzimajući u obzir brifinge iz siječnja 2021. naslovljene „Review of the bank crisis management and deposit insurance frameworks” („Revizija okvira za krizno upravljanje bankama i okvirâ za osiguranje depozita”) i „Banking Union: Postponed Basel III reforms” („Bankovna unija: odgođene reforme Basel III”), kao i brifing iz listopada 2020. naslovljen „European Parliament’s Banking Union reports in 2015-2019” („Izvješća Europskog parlamenta o bankovnoj uniji 2015. – 2019.”), koje je objavio Odjel za podršku ekonomskom upravljanju Glavne uprave za unutarnju politiku,

–  uzimajući u obzir savjetovanje Komisije o reviziji kriznog upravljanja i okvira za osiguranje depozita(19),

–  uzimajući u obzir izvješće Jedinstvenog sanacijskog odbora iz ožujka 2020. naslovljeno „Expectations for banks” („Očekivanja za banke”)(20),

–  uzimajući u obzir studiju br. 251 ESB-a Occasional Paper Series br. 251 naslovljenu „Liquidity in resolution: comparing frameworks for liquidity provision across jurisdictions” („Likvidnost u sanaciji: usporedba okvirâ za osiguravanje likvidnosti prema jurisdikcijama”)(21),

–  uzimajući u obzir izvješće njemačkog predsjedništva o napretku od 23. studenoga 2020. u jačanju bankovne unije(22),

–  uzimajući u obzir izvješće hrvatskog predsjedništva o napretku od 29. svibnja 2020. u jačanju bankovne unije(23),

–  uzimajući u obzir govor predsjednice Jedinstvenog sanacijskog odbora Elke König iz siječnja 2021. naslovljen „The crisis management framework for banks in the EU: what can be done with small and medium-sized banks?” („Okvir za krizno upravljanje namijenjen bankama u EU-u: kako postupati s malim i srednjim bankama?”)(24),

–  uzimajući u obzir završno izvješće Odbora za financijsku stabilnost od 1. travnja 2021. o ocjeni učinka reformi banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje(25),

–  uzimajući u obzir objavu na blogu predsjednice Jedinstvenog sanacijskog odbora Elke König o pristupu koji Jedinstveni sanacijski odbor zauzima prema minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, uzimajući u obzir učinak bolesti COVID-19(26), kao i njezino sudjelovanje na sjednici Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku od 27. listopada 2020.(27),

–  uzimajući u obzir objavu na nadzornom blogu Andree Enrije od 9. listopada 2020. naslovljenu „Fostering the cross-border integration of banking groups in the banking union” („Poticanje prekogranične integracije bankovnih grupa u bankovnoj uniji”)(28),

–  uzimajući u obzir izvješće EBA-e o pristupima nadležnih tijela nadzoru banaka u svrhu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma(29),

–  uzimajući u obzir akcijski plan Komisije za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma objavljen 7. svibnja 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće EBA-e o budućem okviru za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma u EU-u(30),

–  uzimajući u obzir objavu na Bruegelovom blogu od 7. prosinca 2020. naslovljenu „Can the gap in the Europe’s internal market for banking services be bridged?” („Može li se premostiti jaz na europskom unutarnjem tržištu bankovnih usluga?”)(31),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Planiranje sanacije u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma”, objavljeno 14. siječnja 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0256/2021),

A.  budući da se općenito u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19 bankarski sektor pokazao otpornim, zahvaljujući sveobuhvatnoj regulatornoj reformi provedenoj nakon svjetske financijske krize, uz pomoć jedinstvenog europskog pravilnika i jedinstvenog nadzora u bankovnoj uniji te uz potporu izvanrednih mjera pomoći u okviru javnih politika kao i praksi očuvanja kapitala;

B.  budući da se u krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19 pokazalo da je snažan bankarski sektor, zajedno s dobro integriranim tržištima kapitala, ključan za oporavak europskog gospodarstva;

C.  budući da bankovna unija, koja obuhvaća jedinstveni nadzorni mehanizam i jedinstveni sanacijski mehanizam, osigurava potpunu usklađenost nadzora i upravljanja bankovnim krizama;

D.  budući da stabilnija, konkurentnija i konvergentnija ekonomska i monetarna unija zahtijeva čvrstu bankovnu uniju s europskim sustavom osiguranja depozita (EDIS) i razvijeniju i sigurniju uniju tržišta kapitala (CMU), koja bi također doprinijela međunarodnoj percepciji eura i njegovoj povećanoj ulozi na svjetskim tržištima;

E.  budući da je bankovna unija otvorena svim državama članicama EU-a; budući da su se Bugarska i Hrvatska pridružile Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) i ušle u bankovnu uniju;

F.  budući da je uspostava bankovne unije izvan njezina postojeća dva stupa, posebno uspostava EDIS-a i dalje prioritet; budući da se usmjerenim reformama u područjima sanacije i osiguranja depozita treba dodatno ojačati otpornost bankovnog sektora i zaštititi opća financijska stabilnost;

G.  budući da ESB i Jedinstveni sanacijski odbor pozivaju na brzu uspostavu bankovne unije, posebno kroz uspostavu EDIS-a;

H.  budući da će se zaštitni mehanizam za Jedinstveni fond za sanaciju uvesti 2022., dvije godine kasnije od prethodno planiranog, pružajući zajedničku sigurnosnu mrežu na razini sustava za banke u sanaciji;

I.  budući da su, prije krize uzrokovane bolešću COVID-19, bankarski sektor EU-a obilježavale strukturne neučinkovitosti, koje su se očitovale u niskoj profitabilnosti, smanjenoj troškovnoj učinkovitosti, niskim kamatnim stopama, prekomjernim kapacitetom i nesigurnošću u pogledu održivosti poslovnih modela; budući da se nekim problemima i dalje ne posvećuje dovoljna pozornost;

J.  budući da su, unatoč općem smanjenju neprihodonosnih kredita posljednjih godina, potrebna pojačana nastojanja za smanjenje trajnih visokih razina neprihodonosnih kredita u nekim financijskim institucijama;

K.  budući da se nedostaci utvrđeni tijekom krize izazvane bolešću COVID-19 trebaju uzeti u obzir prilikom revizije okvira za krizno upravljanje i osiguranje depozita (CMDI) i daljnje integracije bankarskog sektora; budući da prihvaćanje pouka polučenih tijekom pandemije može otvoriti put prema poboljšanju troškovne učinkovitosti i održivijim poslovnim modelima;

L.  budući da povezanost banaka i država i dalje postoji i regulatorni okvir EU-a za bonitetni tretman javnog duga treba biti usklađen s međunarodnim standardima; budući da razina izloženosti prema središnjim državama raste u brojnim bankama; budući da i dalje postoje brojne nacionalne mogućnosti i diskrecijske ovlasti unutar bonitetnog zakonodavnog okvira, čime se dovodi u pitanje europska dimenzija bankovne unije;

M.  budući da su klimatske promjene, uništavanje okoliša i prijelaz na niskougljično gospodarstvo čimbenici koje prilikom procjene održivosti bilanci banaka treba uzeti u obzir kao izvor rizika koji potencijalno utječe na ulaganja u svim regijama i sektorima; budući da bi sofisticiraniim modelima rizika već trebali uhvati mnogi rizici povezani s klimatskim promjenama;

N.  budući da je ESB otkrio da, u kontekstu projekta ciljane provjere internih modela (TRIM), institucije pod nadzorom mogu nastaviti koristiti unutarnje modele, podložne nadzornim mjerama;

O.  budući da je ustrajanje u tehnološkoj transformaciji ubrzano, čime se povećala i učinkovitost banaka i njihova ambicija za inovacijama, dok su one istovremeno izložene novim rizicima i izazovima digitalnog financijskog svijeta, kibersigurnosti, reputacijskim rizicima, privatnosti podataka, riziku pranja novca i riziku zaštite potrošača;

P.  budući da je zaštita potrošača i ulagača izuzetno važna za produbljivanje unije tržišta kapitala, te su potrebna čvrsta pravila zaštite potrošača EU-a koja pružaju snažnu minimalnu polazišnu točku; budući da se nacionalna pravila kojima se provode zahtjevi europske zaštite potrošača razlikuju diljem bankovne unije, što upućuje na potrebu za usklađivanjem; budući da bankovnoj uniji i dalje nedostaju učinkoviti alati za rješavanje problema s kojima se suočavaju potrošači, poput umjetne složenosti, nepoštenih poslovnih praksa, isključenja osjetljivih skupina iz uporabe osnovnih usluga i ograničenog uključenja javnih vlasti;

Q.  budući da su prioritet daljnje jačanje i usklađivanje bonitetnog nadzora EU-a i nadzora nad suzbijanjem pranja novca te njihova provedba, potrebna za zaštitu integriteta financijskog sustava EU-a;

R.  budući da su dobri globalni standardi i načela važni za bonitetni nadzor banaka; budući da standardi Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) trebaju biti pravovremeno preneseni u europsko pravo uz poštovanje njihovih ciljeva, uzimajući na odgovarajući način u obzir, prema potrebi, posebne značajke europskog bankovnog sustava i načelo proporcionalnosti;

S.  budući da je povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a rezultiralo premještanjem nekih bankarskih usluga u EU; budući da je jedinstveni nadzorni mehanizam imao ključnu usmjeravajuću ulogu i ulogu praćenja kroz njegove sustavne smjernice za pripravnost i koordinaciju s važnim bankama o njihovim operativnim modelima; budući da će potpuna procjena učinkovite pripravnosti bankarskog sektora za novu stvarnost postati jasna u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

T.  budući da su EU i Ujedinjena Kraljevina trenutačno predani održavanju regulatorne i nadzorne suradnje u području financijskih usluga; budući da bi taj pristup koji uključuje veću suradnju trebao biti temelj dugoročnih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

U.  budući da trenutačni okvir za krizno upravljanje ne osigurava dosljedan pristup u suočavanju s problemima banaka u teškoćama u svim državama članicama, što je, među ostalim, posljedica različitih tumačenja procjene javnih interesa Jedinstvenog sanacijskog odbora i nacionalnih sanacijskih tijela, dostupnosti alata u okviru nacionalnih postupaka u slučajevima nesolventnosti sličnih alatima za sanaciju prema Direktivi o oporavku i sanaciji banaka (BRRD)(32) i Uredbi o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu(33)te neusklađenosti poticaja pri odabiru rješenja za rješavanje neuspješnosti banke zbog različitih uvjeta za pristup izvorima financiranja koji su na raspolaganju za sanaciju i insolventnost;

V.  budući da bi se okvirom za krizno upravljanje i osiguranje depozita trebao osigurati dosljedan i učinkovit pristup svim bankama bez obzira na veličinu ili poslovni model, kao i doprinijeti očuvanju financijske stabilnosti, minimizirati korištenje novca poreznih obveznika i osigurati jednake uvjete diljem EU-a, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti;

W.  budući da su pravila o nadzoru i sanaciji, kao i fond za sanaciju, centralizirana, no sustavi osiguranja depozita su i dalje nacionalni i razlikuju se među državama članicama; budući da odredbe Direktive o sustavima osiguranja depozita(34) pružaju minimalnu osnovu za zaštitu deponenata; budući da bi, međutim, svi deponenti u bankovnoj uniji trebali uživati jednaku razinu zaštite uspostavom EDIS-a;

Opće napomene

1.  pozdravlja pristupanje Bugarske i Hrvatske bankovnoj uniji i uključivanje bugarskog leva i hrvatske kune u ERM II; prima na znanje odluke ESB-a o uspostavi bliske suradnje s Bugarskom narodnom bankom i Hrvatskom narodnom bankom; naglašava da su narodne banke Bugarske i Hrvatske propisno zastupljene u nadzornom odboru ESB-a i na plenarnoj sjednici Jedinstvenog sanacijskog odbora te proširenim sjednicama izvršnog odbora s istim pravima i obvezama kao i svi drugi članovi, uključujući pravo glasa;

2.  naglašava da je sudjelovanje u ERM-u i bankovnoj uniji neraskidivo povezano s odgovarajućim standardima i zakonodavstvom EU-a; potiče Bugarsku i Hrvatsku na značajan napredak u borbi protiv pranja novca i financijskog kriminala; podsjeća da se sveobuhvatna procjena bankarskog sektora, uključujući manje značajne institucije, treba provesti prije pristupanja zajedničkoj valuti;

3.  pozdravlja rasprave u Danskoj i Švedskoj o mogućnosti ulaska u bankovnu uniju i naglašava da je suradnja između nacionalnih nadzornih tijela od ključne važnosti, posebno u pogledu prekograničnih aktivnosti; naglašava važnost očuvanja postojećih poslovnih modela koji dobro funkcioniraju uz poštovanje financijske stabilnosti;

4.  podsjeća da je bankovna unija putem jedinstvenog nadzornog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog mehanizma donijela institucionalni okvir za veću tržišnu integraciju, premda EDIS, treći stup bankovne unije, još nije dovršen; pozdravlja moguću reviziju okvira za sanaciju i podržava trenutačno promišljanje o daljnjem ciljanom usklađivanju stečajnih zakona, u cilju povećanja učinkovitosti i dosljednosti kriznog upravljanja banaka u EU-u, kao i o dovršetku trećeg stupa bankovne unije uspostavom sustava osiguranja depozita s ciljem povećanja razine zaštite depozita, minimizirajući pritom moralni rizik, smanjujući vezu između banaka i država i jamčeći jednaku zaštitu svim deponentima u bankovnoj uniji;

5.  prima na znanje izjavu sa sastanka na vrhu država europodručja od 11. prosinca 2020. u kojoj se Euroskupinu poziva da „na sporazumnoj osnovi pripremi postupan, vremenski razrađen plan rada u vezi sa svim neriješenim elementima potrebnima za dovršetak bankovne unije”; žali što države članice i dalje djeluju izvan okvira Zajednice, čime se dovodi u pitanje uloga Parlamenta kao suzakonodavca; traži da ga se obavješćuje o raspravama u tijeku na razini Euroskupine i Radne skupine na visokoj razini o EDIS-u; ponavlja svoj zahtjev za pojačanom suradnjom s predsjednikom Europskupine, posebno povećanjem učestalosti ekonomskih dijaloga s predsjednikom Euroskupine kako bi se odrazio model i redovitost monetarnih dijalogâ;

6.  smatra da su banke mogle odgovoriti na trenutačnu krizu s više otpora jer su raspolagale većim kapitalom i bile manje zadužene nego u proteklom desetljeću, što pokazuje pozitivne učinke postavljenog institucionalnog okvira i regulatornih reformi nakon financijske krize 2008.; smatra, međutim, da bankarski sektor obilježavaju određeni strukturni nedostaci, što može biti dodatno pojačano trenutačnom krizom; posebno je zabrinut zbog visokih razina neprihodujuće izloženosti koju su mnoge institucije imale prije pandemije; naglašava da se opseg neprihodonosnih kredita znatno smanjio od uspostave bankovne unije te da se silazni trend neprihodonosnih kredita nastavio u 2020. unatoč krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19; vjeruje da bi pogoršavajuća kvaliteta imovine banaka mogla utjecati na već ograničenu profitabilnost, te potencijalno dovesti do postupaka nesolventnosti banaka izloženih gospodarskim sektorima koji su najviše zahvaćeni;

7.  prima na znanje da će uspostava bankovne unije i produbljivanje unije tržišta kapitala pružiti bolje uvjete za financiranje europskog gospodarstva, za kućanstva i poduzeća, čije poticanje ulaganja i otvaranja radnih mjesta još uvijek uvelike ovisi o kreditima banaka, te će dodatno povećati konkurentnost europskih tržišta i promicati održiva privatna ulaganja; ističe stabilizirajući učinak malih i srednjih banaka na gospodarstvo EU-a u doba krize; smatra da je potrebno slijediti razmjerni pristup u pogledu regulatornih promjena za uspostavu bankovne unije i unije tržišta kapitala;

8.  primjećuje da bi potpuna bankovna unija, zajedno s potpuno integriranom i snažnom unijom tržišta kapitala, doprinijela otpornosti europskog gospodarstva, pružila potporu funkcioniranju ekonomske i monetarne unije te ojačala međunarodnu ulogu eura; naglašava važnost jednakih uvjeta kojima se izbjegavaju nedostaci za mala i srednja poduzeća u pogledu pristupa financijama, i potreba za pažljivim praćenjem izdavanja sekuritiziranih proizvoda; smatra da cjelokupni teret oporavka od krize ne bi trebao pasti na banke, već je potrebno promicati snažnu uniju tržišta kapitala koja doprinosi ponovnoj aktivaciji i otpornom oporavku europskog gospodarstva; smatra da Mehanizam za oporavak i otpornost može dati zamah uspostavljanju bankovne unije, uzimajući u obzir ključnu ulogu bankarskog sektora u osiguravanju pristupa kreditima i usmjeravanju dostupnih sredstava u realno gospodarstvo, posebno u održiva i društveno odgovorna ulaganja; naglašava ulogu privatnog financiranja i ulaganja, uz javna ulaganja, u pružanju potpore klimatskoj tranziciji, kao što je utvrđeno u Planu ulaganja za održivu Europu; poziva Komisiju na dodatna nastojanja za boljim usklađivanjem aktivnosti financijskog tržišta s ciljevima održivosti te ekološkim, društvenim i upravljačkim kriterijima, uključujući zakonodavni prijedlog za razvoj rejtinga održivosti koji se temelje na takvim kriterijima; poziva Komisiju da ustraje u svojim nastojanjima u području održivog financiranja usvajanjem preostalih delegiranih akata u sklopu Uredbe o taksonomiji EU-a(35) i Uredbe o objavama(36) primjenjujući, među ostalim, robusnu metodologiju „o nečinjenju bitne štete”;

9.  smatra da je pojačani pristup suradnji između jedinstvenog nadzornog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog odbora posebno važan u sadašnjem kontekstu, s ciljem osiguranja odgovarajućeg i pravovremenog djelovanja, iako je njihov dobar odnos ključan još od samog početka sustava;

10.  ističe da su u borbi protiv krize ključan doprinos imale privremene mjere poput programa javnih jamstava, moratorija na otplatu kredita zajmoprimcima u financijskim poteškoćama, programa likvidnosti središnjih banaka, ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja Europske središnje banke (TLRO), programa kupnje vrijednosnih papira (APP) kao i hitni program kupnje zbog pandemije (PEPP); naglašava da bi ove izvanredne privremene mjere trebale popratiti mjere za ublažavanje poremećaja tržišta i gospodarstva; dodatno naglašava važnost fleksibilnosti koju regulatori proširuju na banke čime im se omogućava da djeluju ispod smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu i sa smanjenim kapitalnim zahtjevima;

11.  naglašava iznimnu prirodu pandemije i privremeni karakter mjera pomoći uvedenih kao početne mjere za sprečavanje širenja s ciljem ograničavanja gospodarske štete; napominje da mjere gospodarske potpore moraju ostati prilagođene trenutačnim i očekivanim gospodarskim okolnostima; poziva na dobro organiziran, postupan i usmjeren prijelaz s pomoći u pandemiji na instrumente za potporu oporavku, uključujući reforme u državama članicama putem planova nacionalnog oporavka i reforme otpornosti, budući da bi rano ili nekoordinirano povlačenje privremenih mjera moglo uzrokovati ponovnu pojavu manjkavosti i ranjivosti bankarskog sektora iz razdoblja prije krize, uključujući povećanu izloženost banaka kreditnom riziku koja može utjecati na njihovu poziciju kapitala, i potencijalno ugroziti rast te ishod oporavka;

12.  pozdravlja usmjerene izmjene Uredbe o kapitalnim zahtjevima uvedene „brzim rješenjem za CRR” u cilju poboljšanja kreditnog kapaciteta banaka za kućanstva i poduzeća(37), čime se ublažava gospodarski utjecaj pandemije bolesti COVID-19 i osigurava da regulatorni okvir nesmetano funkcionira s drugim mjerama za rješavanje krize;

13.  napominje da je u prosincu 2020. jedinstveni nadzorni mehanizam objavio izjavu u kojoj mijenja svoju prethodnu preporuku o isplati dividendi i otkupu dionica te preporučuje da banke koje namjeravaju isplaćivati dividendu ili otkupljivati dionice trebaju biti profitabilne i imati snažna kretanja kapitala; poziva jedinstveni nadzorni mehanizam da pruži procjenu raspodjele (dividende i otkupa dionica) i varijabilnih primitaka bankovnih institucija u prvom i drugom tromjesečju 2021. u njegovoj nadležnosti i da procijeni njihov utjecaj na poziciju kapitala banaka nakon te procjene; poziva jedinstveni nadzorni mehanizam da procijeni mogu li ograničenja raspodjele nakon rujna 2021. biti koristan alat sve dok postoje temeljne nesigurnosti o gospodarskom oporavku i kvaliteti banaka; poziva Komisiju da ispita pravno obvezujući alat za dividendi i otkup dionica kao nadzorni alat u vrijeme krize;

14.  poziva Komisiju, kao i nacionalna i europska narodna tijela, da se pripreme na očekivano pogoršanje kvalitete imovine banaka; pozdravlja prvo zajedničko izvješće europskih nadzornih tijela iz ožujka 2021. u kojem se savjetuje bankama da se pripreme prilagodbom modela rezerviranja kako bi osigurale pravovremeno prepoznavanje odgovarajućih razina privremenih odobrenih sredstava, provođenjem dobrih praksi i odgovarajućom procjenom rizika, imajući na umu da će mjere javne potpore poput kreditnih moratorija i programa javnih jamstava isteći, te da slijede konzervativne politike dividende i otkupa dionica; prima na znanje upozorenje europskih nadzornih tijela financijskim institucijama da nastave razvijati daljnje mjere kako bi podržale razdoblje dugotrajno niskih kamatnih stopa;

15.   sa zabrinutošću prima na znanje heterogenu primjenu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja (MSFI 9) u pogledu rezerviranja za gubitke institucija otkrivenu tijekom pandemije bolesti COVID-19; poziva jedinstveni nadzorni mehanizam da poduzme mjere za osiguranje dosljedne primjene standardâ izvještavanja u svim institucijama bankovne unije;

16.  smatra da integrirana bankovna unija mora ovisiti o jedinstvenom tržištu maloprodajnih financijskih usluga koje dobro funkcionira; poziva Komisiju da procijeni prepreke i poteškoće koje nastaju za potrošače kad prekogranično koriste proizvode namijenjene potrošačima poput hipotekarnih zajmova i da predloži rješenja kako bi se osiguralo da potrošači imaju koristi od prekograničnih maloprodajnih financijskih usluga; nadalje, ističe veliku razliku u kamatnim stopama hipotekarnih kredita diljem Unije;

17.  pozdravlja ubrzani tempo digitalizacije u bankarskom sektoru, čime se bankama omogućava bolja usluga klijentima na daljinu i ponuda novih proizvoda te se pruža mogućnost za povećanu troškovnu učinkovitost; naglašava, u tom pogledu, da digitalizaciju bankarskog sektora treba provoditi s punim poštovanjem prava potrošača te da je potrebno očuvati financijsko uključivanje, posebno za osjetljive skupine s niskim razinama digitalne ili financijske pismenosti; naglašava da digitalizacija zahtijeva značajna ulaganja u IT sustave, istraživanje i razvoj i nove operativne modele, što bi kratkoročno moglo dovesti do smanjenja profitabilnosti; čvrsto podržava Komisijinu novu strategiju za digitalne financije i pozdravlja Komisijin paket o digitalnim financijama pokrenut 2020., koji će olakšati širenje inovativne tehnologije preko granica istovremeno osiguravajući otpornost financijskog sektora; raduje se daljnjem razvoju prijedloga uredbe i direktive o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor (DORA), kojom će se osigurati da financijski subjekti uvedu odgovarajuće zaštitne mjere za ublažavanje utjecaja incidenata povezanih s IKT-om; smatra da njezino uspješno uvođenje može imati koristi od znatnih javnih i privatnih ulaganja te suradnje u inovaciji prema boljim sustavima sigurnosti i otpornosti; smatra da se digitalizacijom europskog bankarskog sektora Uniji pruža prilika za privlačenje stranog kapitala i natjecanje na svjetskom tržištu; ističe, u tom pogledu, rastuću povezanost između banaka, kriptoimovine i digitalnih financija;

18.  naglašava važnost osiguravanja tehnološke neutralnosti u regulatornim i nadzornim pristupima; naglašava potrebu za odgovorom na izazove i prilike za uporabu novih inovativnih tehnologija povezanih uz bankovni nadzor i nadzor platnih sustava;

19.  pozdravlja rad ESB-a na digitalnom euru uključujući njegovo izvješće tome i ishod njegova javnog savjetovanja; ističe da, ovisno o preciznim obilježjima digitalnog eura, njegov utjecaj na bankarski sektor može biti značajan i imati utjecaj na područja poput platnog prometa, sposobnosti banaka da obavljaju promjenu dospijeća i na ukupni kreditni kapacitet i profitabilnost, te stoga poziva ESB da provede daljnju analizu posljedica digitalne valute na bankarski sektor i potencijalih posljedica za financijsku stabilnost; pozdravlja cilj da digitalni euro uz gotovinu funkcionira kao sredstvo sigurnog i konkurentnog digitalnog plaćanja, i priznaje njegove potencijalne prednosti za građane; podržava nastojanja ESB-a u osiguravanju visoke razine privatnosti, zaštite podataka, povjerljivosti podataka o plaćanju, kiberotpornosti i sigurnosti; prima na znanje raspravu u digitalnoj valuti i priznaje dodanu vrijednost koju bi digitalna valuta mogla imati u jačanju međunarodne uloge eura;

20.  prima na znanje da je u ožujku 2020. Skupina guvernera središnjih banaka i čelnika nadzora (GHOS) revidirala vremenski slijed provedbe posljednjih elemenata okvira Basel III u cilju povećanja operativnih kapaciteta banaka i nadzornih tijela u odgovoru na neposredne posljedice pandemije bolesti COVID-19; naglašava važnost dobrih globalnih standarda poslovanja banaka i njihove dosljedne i pravovremene provedbe; očekuje predstojeći prijedlog Komisije o provedbi dovršenih standarda Basel III; podsjeća da bi se provedbom trebalo uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i, prema potrebi, poštovati posebnosti i raznolikost bankovnog sektora EU-a, istodobno osiguravajući da je Uredba o kapitalnim zahtjevima EU-a u skladu s baselskim sporazumima; naglašava da bi se trenutačnom revizijom trebalo poštovati načelo da se znatno ne povećaju ukupni kapitalni zahtjevi, a da se istodobno ojača ukupni financijski položaj europskih banaka; podsjeća na svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o finalizaciji Basela III(38) i poziva Komisiju da pri izradi zakonodavnih prijedloga djeluje u skladu s preporukama koje su u njoj iznesene; poziva Komisiju da uvede mjere usmjerene na povećanje kreditiranja banaka za realno gospodarstvo, osobito za mala i srednja poduzeća, te za financiranje oporavka, zajedno s digitalnom i ekološkom tranzicijom u Europi; naglašava da su u cilju održanja gospodarske suverenosti i strateške autonomije, EU-u potrebne snažne i konkurentne europske banke koje nude veleprodajne bankarske usluge poduzećima svih veličina;

21.  ističe da postoji značajna međusobna povezanost između sektora nebankarskog financijskog posredovanja i „tradicionalnog” bankarskog sektora, koji izaziva zabrinutost zbog sistemskog rizika s obzirom na nedostatak odgovarajućih propisa i nadzora nad njima; naglašava da je nedavni pandemijski šok pokazao da nebankarski sektor može povećati nestabilnost tržišta i poremećaj cijena, posebno kad se tržišna likvidnost nalazi pod pritiskom; poziva Komisiju da razmotri jesu li potrebni dodatni makrobonitetni instrumenti, posebno razvoj ex ante instrumenata za upravljanje likvidnošću i pažljiva analiza postojećih mjera financijske poluge;

22.  konstatira postojanje međuovisnosti između banaka i središnjih drugih ugovornih strana; ukazuje na dvojbe koje se pojavljuju u pogledu odgovornosti banaka i središnjih drugih ugovornih strana za potencijalne gubitke zbog redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza i utjecaja tih odgovornosti na bonitetne zahtjeve banaka; u tom pogledu ističe rizike pretjeranog oslanjanja na središnje druge ugovorne strane Ujedinjene Kraljevine i pozdravlja mjere koje je Komisija usvojila tijekom prošle godine postavljajući kriterije za razvrstavanje središnjih drugih ugovornih strana iz trećih zemalja;

23.  žali zbog neuspjeha u postizanju potpune rodne ravnoteže u financijskim institucijama i tijelima EU-a, a posebno zbog činjenice da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarstva i financijskih usluga; naglašava da rodna ravnoteža u odborima i radnoj snazi donosi i društvenu i gospodarsku dobit; smatra da bi se odabir kandidata za financijske institucije i tijela EU-a trebao temeljiti na kriterijima zasluga i sposobnosti tako da institucija ili tijelo u pitanju može djelovati na najučinkovitiji mogući način; poziva vlade, sve institucije i tijela da kao prioritet postave potpunu rodnu ravnotežu što prije moguće, među ostalim, rodno uravnoteženim užim izborom kandidata za sva imenovanja za koja je potreban pristanak Parlamenta, uključujući ESB-a i vodeće financijske institucije EU-a, s ciljem da se uključi barem jedan ženski i jedan muški kandidat u svakom postupku imenovanja; podsjeća na Rezoluciju Parlamenta od 14. ožujka 2019.(39) s ciljem osiguravanja rodne ravnoteže na predstojećem popisu kandidata za imenovanje za ekonomske i monetarne politike EU-a i ponavlja svoju predanost da u obzir ne uzima popise kandidata koji ne poštuju načelo rodne ravnoteže;

24.  poziva Komisiju da revidira kriterije prihvatljivosti s ciljem privlačenja prijava većeg broja žena;

Nadzor

25.  priznaje ulogu europskog bankovnog nadzora u osiguravanju pružanja privremenog kapitala i operativne pomoći bankama kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, kako bi banke mogle nastaviti pružati financijsku potporu poduzećima i kućanstvima i ublaživati gubitke, istodobno održavajući visoku kvalitetu nadzora; prima na znanje da iz perspektive jedinstvenog nadzornog mehanizma postoje razlozi za zabrinutost u vezi s visokim troškovima, niskom profitabilnošću, smanjenom tržišnom vrijednošću i nedovoljnim ulaganjima u nove tehnologije u bankarskom sektoru; poziva na smjernice za vremenski okvir i pristup obnovi zaštitnih slojeva;

26.  naglašava važnost poboljšanja transparentnosti i predvidljivosti bankovnog nadzora EU-a i u tom pogledu pohvaljuje nedavnu praksu objavljivanja zahtjeva u sklopu drugog stupa za pojedinačne banke; smatra da pojedinačni zahtjevi doprinose vjerodostojnijim očekivanjima jedinstvenog nadzornog mehanizma i informiranijim odlukama ulagatelja;

27.  očekuje da će nedavne promjene u organizacijskoj strukturi jedinstvenog nadzornog mehanizma omogućiti više nadzora na temelju procjene rizika i suradnje unutar institucije, istodobno pojednostavljujući sustav i uvodeći tehnološke inovacije;

28.  posebno korisnom smatra analizu jedinstvenog nadzornog mehanizma iz rujna 2020. o potencijalnim osjetljivim točkama bankovnog sektora u različitim scenarijima u vezi s učincima šoka na kvalitetu imovine i kapital;

29.  konstatira da bi dobro upravljanje kreditnim rizikom trebalo ostati jednim od ključnih prioriteta jedinstvenog nadzornog mehanizma; dijeli zabrinutost jedinstvenog nadzornog mehanizma da bi banke mogle promijeniti modele kreditnog rizika i u tom pogledu prima na znanje nadzorna očekivanja jedinstvenog nadzornog mehanizma vezano za odgovarajuće operativne pripreme u očekivanju povišenja neprihodonosnih kredita i snažno upravljanje kreditnim rizikom, kao što navodi u svojim dopisima izvršnom osoblju značajnih institucija i svojoj strategiji za kreditni rizik u sklopu pandemije bolesti COVID-19; podržava da jedinstveni nadzorni mehanizam pojačano nadgleda tržišta s visokim financijskim polugama; primjećuje da sve banke nisu bile u mogućnosti ispuniti očekivanja jedinstvenog nadzornog mehanizma u pogledu upravljanja kreditnim rizikom, što znači da se zahtijeva ulaganje daljnjih napora;

30.  priznaje da kriza uzorkovana pandemijom bolesti COVID-19 povećava rizik daljnjeg gomilanja neprihodonosnih kredita; sa zabrinutošću prima na znanje predviđanje ESB-a da bi neprihodonosni krediti u ekstremnom, no mogućem, scenariju mogli doseći iznose do 1,4 bilijuna do kraja 2022.; ističe da će osiguravanje pravilnog i pravodobnog upravljanja imovinom pogoršane kvalitete u bilancama banaka biti ključno za sprečavanje kratkoročnog gomilanja neprihodonosnih kredita; savjetuje državama članicama da ulože daljnje napore u rješavanje tog problema; u tom pogledu prima na znanje Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2020. o rješavanju problema neprihodonosnih kredita nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0822) kojom se bankama omogućilo pružanje financijske potpore kućanstvima i poduzećima u EU-u; očekuje da će se revizijom Direktive o potrošačkim kreditima(40) osigurati visoka razina zaštite potrošača, osobito sastavljanjem ambicioznijih odredbi o zašiti zajmoprimaca od zlouporabnih praksa i osiguravanjem da se ta prava jednako primjenjuju na postojeće i buduće kredite; poziva na praćenje svih potencijalnih učinaka litice, osobito nakon povlačenja privremenih mjera pomoći; poziva nadzorna tijela da nastave prikladno razmatrati moguće posljedice odobravanja neprihodonosnih kredita u velikim razmjerima na bonitetne bilance banaka koje se koriste unutarnjim modelima;

31.  naglašava da bi banke trebale poslovati u skladu s primjenjivim bonitetnim pravilima i nadzornim smjernicama o neprihodonosnim kreditima i održavati operativni kapacitet na način da proaktivno upravljaju dužnicima u poteškoćama i nadziru njihove bilance, ubrzavajući tako rano otkrivanje loših kredita kako bi se smanjio rizik slabljenja kreditnog kapaciteta u vremenima velike potražnje za ulaganjima u oporavak; ističe postojeću fleksibilnost u primjeni smjernica Europske središnje banke o neprihodonosnim kreditima, uključujući dulje vremenske rokove za banke s osobito visokim razinama neprihodonosnih kredita za podnošenje strategija za smanjenje neprihodosnih kredita;

32.  podsjeća da bi smanjenje rizika u bankarskom sektoru doprinijelo bankovnoj uniji koja bi bila stabilnija, snažnija i usmjerenija na gospodarski rast; u tom pogledu prima na znanje politički dogovor postignut na Komisijin prijedlog direktive o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita, cilj koje je potaknuti razvoj sekundarnih tržišta za neprihodonosne kredite u EU-u i pomoći bankama u smanjenju količine neprihodonosnih kredita na bilancama;

33.  prepoznaje ulogu banaka u pružanju potpore poduzećima i realnom gospodarstvu tijekom pandemije u nekim državama članicama; ističe da bi banke trebale pažljivo ocjenjivati financijsku stabilnost i održivost poduzeća, proaktivno surađivati s dužnicima u poteškoćama kako bi upravljale svojim izloženostima te nuditi mogućnosti financiranja i održivog restrukturiranja ili odgovarajuće alternativne mogućnosti održivim sektorima i trgovačkim društvima, osobito MSP-ovima, kako bi osigurale sprečavanje neispunjavanja obaveza kada je to moguće i neizlaganje poduzeća i potrošača prevelikoj zaduženosti; ističe da bi bonitetni okvir trebalo dosljedno izmjenjivati kako bi se dopustila i potaknula primjena mjera restrukturiranja na društva i kućanstva za koja banke procjene da postoji visoka mogućnost oporavka, te poziva na uklanjanje svih regulatornih prepreka njihovoj primjeni; poziva banke da, kao krajnju mjeru, razmotre izlazak neodrživih poduzeća s tržišta na strukturiran način; smatra da bi banke trebale osigurati odgovarajuće prijenose kredita iz Eurosustava u realno gospodarstvo; pozdravlja mjere utvrđene u komunikaciji Komisije od 24. rujna 2020. pod nazivom „Unija tržišta kapitala za građane i poduzeća – novi akcijski plan” (COM(2020)0590) i njezin prilog o usmjeravanju MSP-ova čije su zahtjeve za kredit odbili na pružatelje alternativnog financiranja;

34.  poziva europska nadzorna tijela da u potpunosti iskoriste svoje ovlasti kako bi osigurala visok stupanj zaštite potrošača, uključujući, prema potrebi, ovlasti za intervenciju u pogledu proizvoda kada su financijski i kreditni proizvodi nanijeli ili bi mogli nanijeti štetu potrošačima;

35.  naglašava važnost zaštite prava potrošača, osobito kada je riječ o nepoštenim i agresivnim uvjetima i praksama, bankovnim naknadama, transparentnosti cijena proizvoda, profitabilnosti i rizicima; prima na znanje da bankovnoj uniji još uvijek nedostaju učinkoviti alati za rješavanje problema s kojima se potrošači suočavaju, primjerice nepoštene poslovne prakse i umjetna složenost; u tom pogledu poziva EBA-u da se više usredotoči na ispunjavanje svog mandata za pravilno prikupljanje, analizu i izvješćivanje o potrošačkim trendovima te na preispitivanje i koordinaciju financijske pismenosti i obrazovnih inicijativa od strane nadležnih tijela; poziva Komisiju da kontrolira nepoštene odredbe i prakse koje bankarski sektor primjenjuje u potrošačkim ugovorima i da osigura učinkovitu i brzu provedbu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima(41) u svim državama članicama koristeći se svim mogućim sredstvima;

36.  napominje da bi očekivani kreditni gubici, zajedno s trenutačnim niskim kamatama, mogli negativno utjecati na profitabilnost banaka; ukazuje na to da je potrebno da banke preusmjere svoje modele poslovanja u smjeru održivijih, ekonomičnijih i tehnološki naprednih strategija te da provode strateško usmjeravanje i razborit nadzor poslovnih funkcija, uz potpuno poštovanje prava potrošača; naglašava važnost osiguravanja da se odluke banaka o rezerviranjima kojima se podupire njihov kreditni kapacitet ne odgađaju nepotrebno, osobito kad se potražnja za kreditima poveća;

37.  napominje da su nedavne bankarske krize pokazale da su kreditne institucije pogrešno prodavale obveznice i druge financijske proizvode malim ulagateljima; žali što nije bila sustavna provedba odredaba Direktive o oporavku i sanaciji banaka vezano za zaštitu potrošača s obzirom na minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obaveze; poziva Komisiju da procjeni koliko bankarske institucije provode nepravilnu prodaju financijskih proizvoda i da na temelju rezultata osmisli odgovarajuće prijedloge, uključujući u dolazećoj reviziji Direktive o oporavku i sanaciji banaka;

38.  smatra da je potrebno daljnje dokumentiranje mogućih koristi koje proizlaze iz konsolidacije banaka, unutar EU-a i preko granica, radi rješavanja niske profitabilnosti, prekomjernog kapaciteta i fragmentacije bankarskog sektora; potvrđuje trend konsolidacije u bankarskom sektoru i u tom kontekstu ukazuje na smjernice ESB-a o pristupu nadzoru konsolidacije, kojima se podržavaju dobro osmišljena i provedena poslovna spajanja; ističe prednosti zaštite raznolikosti/pluralizma financijskih sektora u izgradnji sustavnog povjerenja i održavanju financijske stabilnosti; poziva Komisiju da uzme u obzir i nadoveže se na zaključke Odbora za financijsku stabilnost iz 2021. o ocjeni učinka na financijski sustav reformi banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje;

39.  žali što problem sporova između matične države i države domaćina i dalje predstavlja izazov za uspostavu bankovne unije i smatra da je uvođenje EDIS-a dio rješenja, zajedno s budućim mjerama ublažavanja rizika; izražava zabrinutost zbog toga što bi, dođe li do povećanja broja neprihodonosnih kredita usporedno sa smanjivanjem mjera javne potpore, matične države i države domaćini mogle uvesti mjere za zaštitu imovine te ponovno početi s odvajanjem imovine i usluga; naglašava da banke moraju moći poslovati preko granica i pritom upravljati svojim kapitalom i likvidnošću na konsolidiranoj razini, s vjerodostojnim i provedivim mjerama zaštite za države domaćine u pogledu dostupnosti resursa i učinka na financijsku stabilnost, kako bi se njihovi rizici diversificirali i kako bi se riješio svaki nedostatak profitabilnosti; smatra da je postupno usklađivanje potrebno u područjima u kojima se primjenjuju nacionalne mogućnosti i diskrecijska prava, među ostalim, u području stečajnog prava kako bi se omogućilo planiranje sanacija za prekogranične bankovne grupe unutar bankovne unije;

40.  izražava zabrinutost zbog toga što se, kako države članice prodaju sve veće količine državnih obveznica, i udio javnog duga na bilancama banaka povećava, čime se potencijalno pogoršava veza između banaka i države; smatra da će uspostava instrumenta Next Generation EU zajamčiti visokokvalitetnu, niskorizičnu europsku imovinu omogućavajući ponovnu ravnotežu državnih obveznica na bilancama banaka i doprinoseći prekidanju začaranog kruga između banaka i država; naglašava da će instrument Next Generation EU imati važnu ulogu u pomaganju oporavka i da mora služiti kao prilika za poboljšanje ulaganja i provedbu potrebnih reformi u svakoj pojedinoj državi članici na temelju dogovorenih kriterija, kao i dalje doprinijeti jačanju europskog bankovnog sustava;

41.  smatra da je za rješavanje problema sporova između matične države i države domaćina, prekidanje veza između banaka i države i pružanje potpore konsolidaciji banaka potrebno uspostaviti paneuropsku sigurnosnu mrežu, izraditi i provesti ugovore o financijskoj potpori unutar grupa u sklopu planova za oporavak banaka te postupno usklađivati područja u kojima se primjenjuju nacionalne mogućnosti i diskrecijska prava, među ostalim, u području stečajnog prava, a istovremeno nastaviti napore za smanjenje rizika;

42.  ponavlja da regulatorni okvir za bonitetni tretman javnog duga mora biti usklađen s međunarodnim standardima;

43.  naglašava važnu ulogu robusnih struktura internog upravljanja u bankama i ukazuje na slabe točke otkrivene u postupku nadzorne procjene i ocjene jedinstvenog nadzornog mehanizma koji je bio usredotočen na načine na koje se banke nose s rizicima povezanim s krizom za kapital i likvidnost, uzevši u obzir izvanredne okolnosti koje su pogađale pojedinačne banke; pohvaljuje ciljani pristup prikupljanju informacija za ocjenu kapitala i likvidnosti; naglašava važnost postavljanja najviših standarda i jednakih uvjeta u procjenama ispunjavaju li članovi upravnih odbora banaka zahtjeve u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću, koji se trenutačno tumače na različite načine među državama članicama zbog vrlo raznolikog prenošenja Direktive o kapitalnim zahtjevima; poziva stoga na daljnje usklađivanje u ovom području; inzistira na tome da nadležna tijela moraju uvijek provoditi ex ante, a ne ex post evaluacije u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću; podržava plan ESB-a da revidira svoje postojeće smjernice o evaluacijama u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću za 2021. kako bi naglasila svoja nadzorna očekivanja u pogledu kvalitete članova upravnih odbora; očekuje prijedloge ESB-a za paket mjera usmjerenih na poboljšanje nadzora poslovnog ugleda i stručnosti; u tom smislu podržava razmatranje unos zahtjevâ u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću u Uredbu o kapitalnim zahtjevima;

44.  prima na znanje da je cilj testiranja otpornosti na stres na razini EU-a, pokrenutog 29. siječnja 2021., ispitati kretanja kapitala banaka u slučaju pogoršanja kvalitete imovine i uz scenarij okruženja s niskim kamatama; poziva EBA-u da proširi opseg budućih testiranja otpornosti na stres zato što se uzorak od 51 banke smatra premalim; naglašava da su provedba testiranja otpornosti na stres i pravodobne revizije kvalitete imovine ponavljajućeg uzorka integracija velikog razmjera ključne prakse za izgradnju povjerenja;

45.  pozdravlja napore jedinstvenog nadzornog mehanizma uložene u pružanje smjernica i jasnih informacija bankama kad je riječ o samoprocjeni i primjerenom izvješćivanju o rizicima povezanima s okolišem i klimatskim promjenama; naglašava da je potreban daljnji pritisak nadzornih tijela kako bi financijske institucije na odgovarajući način objavljivale rizike povezane s klimom i okolišem; smatra da je testiranje otpornosti na stres u pogledu klimatskih rizika, koje provodi jedinstveni nadzorni mehanizam, važan korak u ocjenjivanju praksi banaka i utvrđivanju konkretnih područja u kojima su potrebna poboljšanja; u tom smislu pohvaljuje preporuku iz smjernica ESB-a o rizicima povezanim s klimom i okolišem u kojoj se naglašava potreba za strateškim sveobuhvatnim pristupom rješavanju problema klimatskih rizika; podržava ideju da banke pripremaju planove za samoprocjenu i akcijske planove u 2021., nakon čega u 2022. nadzorna tijela provode reviziju djelovanja banaka; smatra da te samoprocjene i izvješća moraju biti u skladu s načelom proporcionalnosti i ne smiju dovoditi u pitanje kapacitet i konkurentnost banaka; prima na znanje inicijativu EBA-e za provedbu pilot projekta o klimatskom riziku diljem EU-a i njezina utvrđenja da je potrebno više objava o tranzicijskim strategijama i emisijama stakleničkih plinova kako bi se bankama i nadzornim tijelima omogućila preciznija procjena klimatskih rizika; podsjeća da ulaganja u neodržive gospodarske aktivnosti i njihovo kreditiranje mogu dovesti do bezvrijedne imovine ili nepovratnih ulaganja;

46.  prima na znanje ulogu EBA-e u vođenju, koordiniranju i praćenju borbe financijskog sektora EU-a protiv pranja novca i financiranja terorizma; pozdravlja uložene napore ESB-a tijekom protekle dvije godine da se poboljša razmjena informacija između jedinstvenog nadzornog mehanizma i nadzornih tijela banaka u svrhu sprečavanja pranja novca/financiranja terorizma kako bi se aspekti sprečavanja pranja novca bolje uzeli u obzir prilikom uvođenja mjera bonitetnog nadzora; poziva na to da se ova odgovornost poprati odgovarajućim financijskim sredstvima i resursima; pozdravlja EBA-inu potporu pojedinačnom djelovanju provedbe nadzornih ovlasti za sprečavanje pranja novca u svim državama članicama i poziva na daljnje mjere kojima bi se osiguralo da se sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma provodi na temelju rizika, na razmjeran i učinkovit način; ukazuje na različite pristupe nacionalnih tijela području nadzora sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma i primjeni zakonodavstva EU-a, što bi moglo dovesti do regulatorne arbitraže; podržava djelomičnu konverziju odredaba iz Direktive o sprečavanju pranja novca u uredbu; žali što nekoliko država članica još uvijek nije u potpunosti primijenilo četvrtu i petu Direktivu o sprečavanju pranja novca i što je još više njih pokazalo ozbiljne nedostatke u učinkovitoj provedbi tih direktiva; pozdravlja činjenicu da je Komisija počela pokretati postupke zbog povrede prava i poziva Komisiju da pokrene postupke zbog povrede prava u preostalim slučajevima izostanka primijene i provedbe direktiva o sprečavanju pranja novca; prima na znanje izradu baze podataka o sprečavanju pranja novca, što bi se trebalo provesti u 2021., i unapređenje suradnje i razmjene informacija među tijelima EU-a u EBA-inom drugom mandatu; naglašava važnu ulogu kolegija za sprečavanje pranja novca u prekograničnim grupama, koji se sastoje od svih tijela za sprečavanje pranja novca u područjima nadležnosti u kojima grupa posluje, prilikom procjene uspješnosti grupe u pogledu sprečavanja pranja novca;

47.  pozdravlja akcijski plan Komisije za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma objavljen 7. svibnja 2020.; poziva Komisiju da brzo usvoji svoj paket propisa o sprečavanju pranja novca; poziva Komisiju da podnese prijedlog za uspostavu nadzornog tijela EU-a za sprečavanje pranja novca; ističe da bi područje primjene okvira za sprečavanje pranja novca trebalo uključivati izdavatelje i pružatelje usluga kriptoimovine; poziva Komisiju da razmotri uspostavu europske financijsko-obavještajne jedinicu (FOJ);

48.  ističe važnu ulogu bankarskog sektora u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza; ponavlja stajalište Parlamenta da su potrebne povećane revizije i zahtjevi „upoznaj svog klijenta” za transakcije koje uključuju države iz Priloga I. ili II. s popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe;

49.  pozdravlja Komisijin paket o digitalnim financijama; smatra da su prijedlozi Komisije o tržištima za kriptoimovine i digitalnoj operativnoj otpornosti pravovremeni, korisni i nužni; ističe da je, iako se digitalnim financijama širi opseg mogućnosti financiranja za potrošače i poduzeća, potrebno očuvati zaštitu potrošača i financijsku stabilnost;

50.  prima na znanje povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a; Potvrđuje napredak koji su mnoge važne banke ostvarile u svojim ciljevima za operativne modele nakon Brexita, kako je dogovoreno s jedinstvenim nadzornim mehanizmom, te podržava napore jedinstvenog nadzornog mehanizma u praćenju napretka prema uspostavi tih modela u području imovine, osoblja i praksi knjiženja; ponavlja da u smislu premještanja poslovanja u EU, institucije „prazne ljušture” nisu prihvatljive u europodručju; smatra da treba riješiti postojeće regulatorne rupe u zakonodavnom okviru EU-a kako bi se ojačao nadzor i smatra da je jedinstveni nadzorni mehanizam preuzeo izravnu odgovornost za bonitetni nadzor sustavno relevantnih investicijskih društava od stupanja na snagu revidirane Uredbe o investicijskim društvima(42) u lipnju 2021;

51.  ističe važnost održavanja jednakih uvjeta u regulatornom prostoru te sprečavanja regulatorne utrke do dna; u tom smislu prima na znanje Memorandum o razumijevanju između ESB-a i tijela vlasti Ujedinjene Kraljevine utemeljen na predlošku o kojem je pregovarala EBA koji obuhvaća bonitetni nadzor izvan sustava osiguranja i mirovine, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. i koji pruža čvrst temelj za suradnju u području nadzora između jedinstvenog nadzornog mehanizma i Tijela Ujedinjene Kraljevine za bonitetni nadzor, s naglaskom na razmjeni informacija i recipročnom tretmanu prekograničnih bankovnih grupa u cilju podjele odgovornosti za nadzor nad podružnicama;

52.  prima na znanje da je pridržavanje načela proporcionalnosti ključno za funkcioniranje nadzora nad poslovanjem banaka, osobito kad je riječ o manjim institucijama;

Sanacija

53.  smatra da će se uvođenjem zaštitnog mehanizma u Jedinstveni fond za sanaciju 2022., dvije godine prije nego što je to prvotno predviđeno, u obliku revolving kreditne linije Europskog stabilizacijskog mehanizma, pružiti sigurnosna mreža za sanacije banaka u bankovnoj uniji, ojačati okvir za krizno upravljanje i učiniti značajan korak prema dovršetku bankovne unije; prima na znanje da će znatno gomilanje sredstava u Jedinstvenom fondu za sanaciju, uz zajednički zaštitni mehanizam, Jedinstvenom sanacijskom odboru omogućiti pristup kombinaciji sredstava preko100 milijardi eura; prima na znanje potrebu da se rizici u bankovnim sustavima nastave smanjivati usporedno s uspostavom EDIS-a;

54.  ustraje na tome da se odgovornima za vlastitu uspješnost smatraju isključivo banke umjesto da se dopušta da porezni obveznici snose teret okvira za krizno upravljanje;

55.  pozdravlja činjenicu da je Jedinstveni sanacijski odbor, iako nije bio obvezan poduzeti sanacijske mjere 2020., ipak pedantno surađivao s jedinstvenim nadzornim mehanizmom na slučajevima koji su bili na rubu krize; prima na znanje mjere pomoći i fleksibilnost koju je pružio Jedinstveni sanacijski odbor kako bi se ispunili minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obaveze bez dovođenja u pitanje provedivosti sanacije; naglašava da su informacije o takvim mjerama na web-mjestu Jedinstvenog sanacijskog odbora još uvijek krajnje ograničene; poziva Jedinstveni sanacijski odbor da poveća transparentnost i, posebice, objavi smjernice koje slijede interni sanacijski timovi u provedbi mjera pomoći povezanih s pandemijom bolesti COVID-19; prima na znanje politiku Jedinstvenog sanacijskog odbora o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obaveze iz 2020., kao i posebno izvješćivanje o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u sklopu Direktive o oporavku i sanaciji banaka; cijeni napredak postignut u aktualnom ciklusu planiranja sanacija za 2021. te ponavlja da su razmjerno postavljeni minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze jedan od ključnih elemenata za poboljšanje provedivosti sanacije banaka, istovremeno osiguravajući širu financijsku stabilnost;

56.  ukazuje na to da postojeća preklapanja između zahtjeva za korištenje mjera rane intervencije i standardnih nadzornih ovlasti ESB-a mogu spriječiti provedbu mjera rane intervencije; u tom smislu ustraje u tome da bi se ta preklapanja trebala ukloniti i vjeruje da će pravna osnova za svaki instrument biti pojašnjena kako bi se osigurala odgovarajuća i postupna primjena mjera; u tom smislu, imajući na umu preporuku Europskog revizorskog suda o kvantificiranim graničnim vrijednostima za pokretanje mjera rane intervencije, podržava provođenje brzih nadzornih radnji, uz istodobno izbjegavanje automatizma;

57.  smatra da je potrebno olakšati likvidaciju banaka za koje Jedinstveni sanacijski odbor ili nacionalno sanacijsko tijelo procjeni da ne postoji javni interes; prima na znanje da strategija „prodaja poslovanja” može biti koristan alat za Jedinstveni sanacijski odbor u svrhu minimizacije sanacijskih gubitaka; prepoznaje potrebu za usklađenijim okvirom za napuštanje tržišta u slučaju nesolventnosti kako bi se izbjegla siva područja i osigurala usklađenost u pogledu povlačenja odobrenja za rad banke; priznaje da je moguće da alternativne mjere u sklopu sustavâ osiguranja depozita za financiranje prijenosa portfelja depozita imaju važnu ulogu u takvim slučajevima, osobito za male i srednje banke, sve dok nisu štetne po zaštitu deponenata i dok sustav osiguranja depozita ima dovoljno sredstava, kao načina minimiziranja doprinosa poreznih obveznika i rušenja vrijednosti, kao i osiguravanja financijske stabilnosti, a i mogle bi, u drugim slučajevima, premostiti jaz između preduvjeta sanacije od 8 % za pristup sanacijskom fondu i stvarne sposobnosti banke da pokrije gubitke, isključujući depozite koje su namijenjeni za prijenos; naglašava da bi takve intervencije trebale ovisiti o strogoj primjeni testiranja za utvrđivanje najnižeg troška; stoga poziva Komisiju da pojasni načelo najnižeg troška i uvjete za korištenje sredstava iz sustava osiguranja depozita;

58.  primjećuje da je trenutačna raznolikost sustavâ nesolventnosti izvor nesigurnosti u pogledu ishoda postupaka likvidacije; smatra da je potrebno još više uskladiti zakone o nesolventnosti banaka kako bi bankovna unija mogla učinkovito funkcionirati; poziva Komisiju da se nastavno na detaljno istraživanje i savjetovanje s nacionalnim tijelima i parlamentima osvrne na promicanje daljnjeg usklađivanja određenih aspekata postojećih nacionalnih zakona o nesolventnosti, kao i na uvjete za korištenje vanjskog financiranja, kako bi se osigurala usklađenost poticaja i jednaki uvjeti;

59.  smatra posebno korisnim zauzimanje ciljanog pristupa usklađivanju hijerarhije vjerovnika u slučajevima nesolventnosti banaka kako bi se povećala mogućnost financiranja iz sustavâ osiguranja depozita prilikom sanacije i mjera izuzev otkupa, dok god sustavi osiguranja depozita imaju dovoljno sredstava;

60.  smatra da je potrebno sanaciju učiniti primjenjivom na više banaka, što zahtjeva reviziju procjene javnog interesa kako bi se povećala transparentnost i ex ante predvidljivost u pogledu očekivanog ishoda, i time omogućilo da se instrumenti za sanaciju primjenjuju na širu skupinu banaka, posebice na srednje banke, te pružiti jasnoću koja je potrebna za osiguravanje dosljednijih i proporcionalnijih razina minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze; u tom smislu napominje tekuće aktivnosti jedinstvenog sanacijskog odbora; traži da se riješi problem nedosljednosti među procjenama ključnih funkcija internih sanacijskih timova, kao što je to navedeno u izvješću Europskog revizorskog suda o planiraju sanacije u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma; dodatno ističe potrebu za dosljednom izmjenom pravila o državnim potporama i Komunikacije Komisije o bankarstvu iz 2013. kako bi odražavali napredak u provedbi i poboljšanju okvira za krizno upravljanje i bili dosljedni u odnosu na zahtjeve Direktive o oporavku i sanaciji banaka, uzevši u obzir nedavne presude Suda Europske unije; prima na znanje i preporuku Europskog revizorskog suda da bi jedinstveni sanacijski odbor trebao djelovati u skladu s jedinstvenim europskim pravilima na način da se utvrde značajne prepreke mogućnostima sanacije za svaki plan sanacije i da se slijedi propisani postupak za otklanjanje istih;

61.  podržava ideju da se u okviru za krizno upravljanje razmotri uloga planova za oporavak i sanaciju grupa, kao i njihova praktična primjena, u smislu revizije okvira za krizno upravljanje, radi osiguravanja učinkovitijeg pristupa upravljanju poteškoćama u prekograničnom bankarstvu; prima na znanje prijedloge da se bankarskim grupama ponudi opcija da podružnice i matična društva postignu formalni dogovor da jedni drugima pružaju likvidnosnu potporu i da tu potporu povežu sa svojim planovima za oporavak grupe kako bi se olakšalo korištenje postojećih odredaba na uravnotežen način između matične države i države domaćina; smatra da bi nadležna tijela trebalo po potrebi uključiti u provedbu takvih formalnih dogovora; primjećuje da su bi ti planovi za sanaciju grupa i planovi sanacije mogli omogućiti umjeravanje minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i da bi doprinosi banaka raznim sigurnosnim mrežama bili uistinu temeljeni na rizicima, odražavajući vjerojatnost i značaj korištenja tih sigurnosnih mreža u sklopu preferirane strategije za krizno upravljanje;

Osiguranje depozita

62.  ističe važnost toga da deponenti u cijeloj bankovnoj uniji uživaju istu razinu zaštite kad je riječ o njihovoj štednji, neovisno o lokaciji banke; ističe da je cilj provedbe Direktive o sustavima osiguranja depozita kojom se jamči do 100 000 eura u bankovnim depozitima doprinijeti višoj razini zašite depozita; prima na znanje pokušaj Komisije da se uvođenjem EDIS-a dodatno poveća povjerenje građana u zaštitu depozita; istodobno prepoznaje važnost doprinosa EDIS-a smanjenju veza između banaka i država;

63.   naglašava važnost proporcionalnosti rizika doprinosa sustavima osiguranja depozita; upozorava da bi kao posljedica nedostataka pristupa na temelju rizika mogli nastati moralni rizik i rizik ostvarenja nezaslužene koristi, što bi dovelo do toga da se konzervativnim poslovnim modelima subvencioniraju špekulativni; naglašava da doprinosi budućem EDIS-u također moraju biti razmjerni riziku; ukazuje na to da se idiosinkratični rizici i dalje razlikuju među institucijama u bankovnoj uniji; ponavlja potrebu da svi članovi bankovne unije prenesu Direktivu o oporavku i sanaciji banaka i Direktivu o sustavima osiguranja depozita kako bi se osiguralo ujednačeno smanjenje rizika u cijeloj bankovnoj uniji;

64.  prima na znanje preispitivanje okvira za krizno upravljanje i osiguranje depozita i prijelaznog rješenja za hibridni EDIS kao prvi korak prema potpunom dovršetku EDIS-a prema prijedlogu Komisije iz 2015., koji se temelji na ideji novog središnjeg fonda koji postoji uz preostale fondove na nacionalnim razinama sustava osiguranja depozita i u kombinaciji s razmjernim povećanjem uloge Jedinstvenog sanacijskog odbora; skreće pozornost na snažne veze između kriznog upravljanja i EDIS-a i na potrebu njihova zajedničkog rješavanja kako bi se izbjegla ponovna nacionalizacija bankarske unije i održali jednaki uvjeti; u tom smislu ističe da bi se preispitivanjem okvira za krizno upravljanje i osiguranje depozita trebalo nastojati poboljšati koherentnost i dosljednost okvira;

65.  poziva Komisiju da poduzme daljnje korake za ponovno pokretanje pregovora o EDIS-u kroz plan rada temeljen na programu; poziva države članice da se čvrsto obvežu da će raditi na sporazumu koji je u skladu s interesima Unije kao cjeline; izjavljuje da se zalaže za postizanje sporazuma o EDIS-u uz istodobno nastojanje za nastavkom svog rada na mjerama za smanjenje rizika;

66.  poziva Komisiju da na odgovarajući način uzme u obzir ulogu institucionalnih programa zaštite prilikom zaštite i stabilizacije institucija članica;

o
o   o

67.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 362, 8.9.2021., str. 45. (2) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/publications/annual-report/pdf/ssm.ar2020~1a59f5757c.en.pdf. (3) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/publications/annual-report/pdf/ssm.ar2019~4851adc406.en.pdf. (4) SL C 23, 21.1.2021., str. 105. (5) SL C 395, 29.9.2021., str. 72. (6) SL C 395, 29.9.2021., str. 89. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0110. (8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0039. (9) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/Report_on_a_digital_euro~4d7268b458.en.pdf (10) https://www.fsb.org/wp-content/uploads/P091020.pdf (11) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssm.esbceuropeanbankingsupervisionresponsetoeuropeancommissionpublicconsultationdigitalfinancestrategyeuropefintechactionplan2020~b2e6cd0dc4.en.pdf (12) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/en_ecb_2020_62_f_sign~6a404d7d9c..pdf (13) https://www.esrb.europa.eu/pub/pdf/reports/nbfi_monitor/esrb.202010_eunon-bankfinancialintermediationriskmonitor2020~89c25e1973.en.pdf (14) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Risk%20Analysis%20and%20Data/Risk%20Assessment%20Reports/2020/December%202020/961060/Risk%20Assessment_Report_December_2020.pdf. (15) Studija „Regulatory sandboxes and innovation hubs for FinTech: Impact on innovation, financial stability and supervisory convergence” („Regulatorna sigurna testna okruženja i inovacijski centri za financijsku tehnologiju: utjecaj na inovacije, financijsku stabilnost i konvergenciju nadzora”), Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za gospodarsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, rujan 2020. (16) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Risk%20Analysis%20and%20Data/Risk%20dashboard/Q4%202020/972092/EBA%20Dashboard%20-%20Q4%202020.pdf (17) https://www.consilium.europa.eu/media/46978/joint-risk-reduction-monitoring-report-to-eg_november-2020_for-publication.pdf. (18) https://www.esma.europa.eu/sites/default/files/library/jc_2021_27_jc_spring_2021_report_on_risks_and_vulnerabilities.pdf. (19) https://ec.europa.eu/info/consultations/finance-2021-crisis-management-deposit-insurance-review-targeted_en. (20) https://srb.europa.eu/sites/default/files/efb_main_doc_final_web_0.pdf. (21) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpops/ecb.op251~65a080c5b3.en.pdf (22) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13091-2020-INIT/en/pdf (23) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-8335-2020-ADD-1/en/pdf (24) https://srb.europa.eu/en/node/1118. (25) https://www.fsb.org/wp-content/uploads/P010421-1.pdf (26) https://srb.europa.eu/en/node/967 (27) https://www.europarl.europa.eu/committees/en/product/product-details/20201021CAN58122 (28) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/blog/2020/html/ssm.blog201009~bc7ef4e6f8.en.html (29) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/News%20and%20Press/Press%20Room/Press%20Releases/2020/EBA%20acts%20to%20improve%20AML/CFT%20supervision%20in%20Europe/Report%20on%20CA%20approaches%20to%20AML%20CFT.pdf. (30) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Publications/Reports/2020/931093/EBA%20Report%20on%20the%20future%20of%20AML%20CFT%20framework%20in%20the%20EU.pdf. (31) https://www.bruegel.org/2020/12/can-the-gap-in-the-europes-internal-market-for-banking-services-be-bridged/ (32) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.). (33) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.). (34) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.). (35) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.). (36) Uredba (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SL L 317, 9.12.2019., str. 1.). (37) Uredba (EU) 2020/873 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2020. o izmjeni Uredbi (EU) br. 575/2013 i (EU) 2019/876 u pogledu određenih prilagodbi kao odgovora na pandemiju bolesti COVID-19 (SL L 204, 26.6.2020., str. 4.). (38) SL C 224, 27.6.2018., str. 45. (39) SL C 23, 21.1.2021., str. 105. (40) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.). (41) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.). (42) Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva (SL L 314, 5.12.2019., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o reformi politike EU-a u području štetnih poreznih praksi (uključujući reformu Skupine za Kodeks o postupanju) (2020/2258(INI))

P9_TA(2021)0416 A9-0245/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 113., 115. i 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja usvojenu 1. prosinca 1997.(1) u cilju ograničavanja štetne porezne konkurencije unutar Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. travnja 2009. naslovljenu „Promicanje dobrog upravljanja u poreznim pitanjima” (COM(2009)0201),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. lipnja 2015. naslovljenu „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji: Pet ključnih područja djelovanja” (COM(2015)0302),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. siječnja 2016. o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM(2016)0024),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 8. ožujka 2016. o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja(2),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2016. o dodatnim mjerama za poboljšanje transparentnosti i suzbijanja utaje i izbjegavanja plaćanja poreza (COM(2016)0451), u kojoj je opisan postupak u skladu s kojim se provodi uvrštavanje na EU-ov popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 8. studenoga 2016. o kriterijima i postupku za uspostavu EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe,

–  uzimajući u obzir ishod sjednice Vijeća za ekonomske i financijske poslove (Ecofin) održane 5. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir Skupinu za Kodeks o postupanju (oporezivanje poslovanja): program rada tijekom portugalskog predsjedništva(3) od 9. veljače 2021.,

–  uzimajući u obzir EU-ov najnoviji popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe ažuriran na temelju odluke Vijeća od 26. veljače 2021.(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2020. naslovljenu „Akcijski plan za pravedno i jednostavno oporezivanje kojim se podupire strategija oporavka” (COM(2020)0312),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2020. o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega (COM(2020)0313),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište o Komisijinu Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (CCTB)(5) i o Komisijinu Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB)(6),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. svibnja 2021. naslovljenu „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” (COM(2021)0251),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(7), Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(8) te Rezoluciju od 26. ožujka 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji(10),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o reformi EU-ova popisa poreznih oaza(12) i svoja pitanja upućena Komisiji i Vijeću o reformi EU-ova popisa poreznih oaza (O-000082/2020 – B9-0002/2021 i O-000081/2020 – B9-0001/2021),

–  uzimajući u obzir postupanje Komisije nakon usvajanja navedenih rezolucija i preporuka Europskog parlamenta(13),

–  uzimajući u obzir izvješće koje je za Komisiju sastavio Centar za europska ekonomska istraživanja (Zentrum für Europäische Wirtschaftsforschung GmbH, ZEW) naslovljeno „Utjecaj poreznog planiranja na efektivne porezne stope okrenute prema budućnosti”(14),

–  uzimajući u obzir izvješće sastavljeno za Komisiju pod naslovom „Pokazatelji agresivnog poreznog planiranja”(15),

–  uzimajući u obzir studiju „Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji” koju je 17. listopada 2018. objavila Glavna uprava Europskog parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja(16),

–  uzimajući u obzir izvješće Skupine UN-a na visokoj razini za međunarodnu financijsku odgovornost, transparentnost i integritet iz veljače 2021. za ostvarivanje Programa 2030. (skupina FACTI) naslovljeno „Financijski integritet i održivi razvoj”(17),

–  uzimajući u obzir tekuće aktivnosti Uključivog okvira OECD-a i skupine G20 za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti, koje se tiču izazova u području oporezivanja koji proizlaze iz digitalizacije,

–  uzimajući u obzir početnu procjenu učinka borbe protiv uporabe fiktivnih društava i aranžmana u porezne svrhe(18),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog monetarnog fonda naslovljeno „Taxing Multinationals in Europe” (Oporezivanje multinacionalnih poduzeća u Europi)(19),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (Direktiva o suzbijanju izbjegavanja poreza I.)(20) i Direktive Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (Direktiva o suzbijanju izbjegavanja poreza II.”)(21),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica („Direktiva o kamatama i licencijama”)(22),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica („Direktiva o matičnim društvima i društvima kćerima”)(23),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ („Direktiva o administrativnoj suradnji u području oporezivanja”)(24), Direktivu Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja(25), Direktivu Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja(26) i Direktive Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje(27),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9‑0245/2021),

A.  budući da je Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja iz 1997. primarni instrument Unije za sprječavanje štetnih poreznih mjera; budući da se štetne porezne mjere u tom Kodeksu definiraju kao mjere (uključujući administrativne prakse) koje znatno utječu ili mogu utjecati na odabir područja na kojem će poduzetnici unutar Unije obavljati svoje gospodarske djelatnosti i kojima se osigurava znatno manja razina oporezivanja od one koja se općenito primjenjuje u predmetnoj državi članici;

B.  budući da se prema procjenama iz Godišnjeg izvješća Komisije o oporezivanju za 2021. godišnje izgubi 36 – 37 milijardi EUR prihoda od poreza na dobit trgovačkih društava zbog izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u(28);

C.  budući da su politike za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza dovele do pada povlaštenih režima diljem svijeta, posebno u Uniji; budući da je na temelju mjere 5. OECD-ova Akcijskog plana za BEPS povlašteni režim onaj režim u kojemu se nudi određeni oblik poreznih povlastica u usporedbi s općim načelima oporezivanja predmetne zemlje; budući da povlastice koje nudi određeni režim mogu imati niz različitih oblika, uključujući smanjenje porezne stope ili porezne osnovice ili povlaštene uvjete plaćanja ili povrat poreza(29); budući da su se pojavili novi oblici štetnih poreznih praksi, posebno preobrazbom povlaštenih režima u agresivne opće režime;

D.  budući da se agresivno porezno planiranje odnosi na iskorištavanje postupovnih propusta poreznog sustava ili nepodudaranja dvaju ili više poreznih sustava u cilju smanjivanja poreznih obveza; budući da porezne mjere ne bi trebale narušavati privatne inicijative koje omogućuju održivi rast; budući da je prema empirijskim istraživanjima efektivna porezna stopa za velika multinacionalna poduzeća niža od stope za domaće MSP-ove(30);

E.  budući da rad Unije na suzbijanju štetnih poreznih praksi uključuje donošenje zakonodavstva, neobvezujuće pravo i međuvladinu suradnju; budući da Parlament pruža savjete u području izravnog oporezivanja i poštuje suverenitet država članica u tom području;

F.  budući da su se pitanja u pogledu štetnih poreznih praksi u Uniji pojavila početkom 1990-ih kad je osnovan Odbor neovisnih stručnjaka koji je dostavio izvješće s preporukama o oporezivanju trgovačkih društava u EU-u („Rudingovo izvješće”)(31); budući da je 1997. Vijeće Europske unije uspostavilo Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja (Kodeks); budući da je Skupina za Kodeks o postupanju (Skupina za Kodeks) osnovana u Vijeću kako bi procijenila porezne mjere koje bi mogle dospjeti u područje primjene Kodeksa; budući da empirijska istraživanja(32) pokazuju da države članice EU-a kolektivno gube većinu prihoda od poreza na dobit jer oni odlaze drugim državama članicama EU-a umjesto trećim zemljama; ističe da je glavni uzrok tog gubitka prihoda nepostojanje zakonodavnih mjera protiv agresivnih poreznih praksi i štetne porezne konkurencije unutar EU-a;

G.  budući da Skupina za Kodeks namjerava provesti procjenu poreznih mjera koje mogu pripadati području primjene Kodeksa i prostor je za suradnju i istorazinsku ocjenu potencijalno štetnih režima u EU-u; budući da je Kodeks dobio na važnosti među državama članicama te su stoga pod pritiskom da provedu reforme, a time su i treće zemlje primorane surađivati u okviru uvrštavanja na EU-ov popis;

H.  budući da je Skupina za Kodeks bila učinkovita u odvraćanju od povlaštenih poreznih režima; budući da se čini kako je porezna konkurencija u Europi utjecala na pad stopa poreza na dobit, čime je prosječna europska stopa poreza na dobit pala ispod prosjeka u zemljama OECD-a(33); budući da je Kodeks doprinio sprječavanju agresivne porezne konkurencije među državama članicama utvrđivanjem načela poštenog tržišnog natjecanja; budući da Skupina za Kodeks nije uspjela iskorijeniti nepoštene porezne aranžmane koje određene države članice nude velikim poduzećima, kao što su štetni prethodni sporazumi o transfernim cijenama („porezna mišljenja”) i štetna konkurentska prednost koja iz njih proizlazi; budući da su najnovije istorazinske ocjene Skupine za Kodeks usmjerene na režime intelektualnog vlasništva; budući da je Skupina za Kodeks i dalje po svojoj naravi isključivo međuvladino tijelo;

I.  budući da su oba stupa budućeg globalnog sporazuma u skladu s vizijom Komisije o okviru oporezivanja poslovanja koju je iznijela u svojoj nedavnoj komunikaciji naslovljenoj „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće”; budući da je Komisija u toj komunikaciji najavila prijedlog direktive koja će odražavati ogledna pravila OECD-a uz potrebne preinake za provedbu drugog stupa o minimalnoj razini efektivnog oporezivanja;

J.  budući da je Skupina za Kodeks bila uspješna u pokretanju dijaloga s jurisdikcijama trećih zemalja koje su pozvane da ukinu svoje štetne porezne prakse kako bi izbjegle dospijevanje na EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe („EU-ov popis”); budući da EU-ov popis mora biti instrument kojim će se jurisdikcije trećih zemalja odvratiti od štetnih poreznih praksi kako bi se očuvalo pošteno tržišno natjecanje na svjetskoj razini; budući da aktualni EU-ov popis čini tek 12 jurisdikcija trećih zemalja(34) i nažalost izostavlja određene zloglasne porezne oaze; budući da je EU-ov popis utvrđen na temelju kriterija koji su definirani u Kodeksu;

K.  budući da se kriteriji za EU-ov popis i dalje razlikuju od kriterija upotrijebljenih u kontekstu EU-ove istorazinske ocjene štetnih poreznih praksi iako obje procjene izvršava Skupina za Kodeks; budući da je šest država članica primilo preporuke za pojedinu zemlju o jačanju njihova poreznog sustava zbog rizika od agresivnog poreznog planiranja;

L.  budući da je Komisija donijela Komunikaciju o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega te predviđa reformu Kodeksa o postupanju i poboljšanja EU-ova popisa;

M.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 sunovratila gospodarstvo EU-a u njegovu najveću recesiju modernog doba, a znakovi oporavka počeli su se nazirati tek nedavno; budući da su vlade diljem Unije u okviru svojeg odgovora na pandemiju bolesti COVID-19 brzo uvele porezne mjere za osiguravanje likvidnosti poduzećima i kućanstvima(35) iz čega su proizišli niži porezni prihodi za države članice; budući da bi oporezivanje poslovanja trebalo biti alat za potporu oporavka putem jednostavnih i stabilnih pravila koja su pogodna za MSP-ove i koja ne ometaju gospodarski oporavak prekomjernim poreznim opterećenjem;

Aktualne politike EU-a koje se bave štetnim poreznim praksama u Uniji

1.  napominje da je nekoliko poreznih skandala, od kojih izdvaja Lux Leaks, Panama Papers, Paradise Papers i nedavna otkrića o OpenLuxu, zajedno s javnim i parlamentarnim pritiskom potaknulo program politike EU-a o štetnim poreznim praksama; naglašava da je posljedica utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza neprihvatljiv gubitak znatne količine prihoda država članica koja im je trenutačno potrebna za suočavanje s razarajućim posljedicama pandemije; podsjeća na OECD-ove oprezne procjene borbe protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) koja iznosi približno 4 – 10 % globalnih prihoda od poreza na dobit trgovačkih društava ili 100 – 240 milijardi USD (84 – 202 milijarde EUR) godišnje(36); podsjeća na to da se procjene Parlamenta u pogledu izbjegavanja plaćanja poreza na dobit kreću od 160 do 190 milijardi EUR kad se uzmu u obzir BEPS i drugi porezni režimi(37); poziva Komisiju da provede redovitu procjenu razmjera utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza;

2.  pozdravlja značajne mjere poduzete na razini EU-a i međunarodnoj razini kako bi se učvrstila načela porezne transparentnosti, suzbila štetna porezna konkurencija i osiguralo poštovanje mjera protiv štetnih poreznih praksi; pozdravlja međuinstitucijski sporazum o direktivi kojom se izmjenjuje Direktiva 2013/34/EU(38) u pogledu objave informacija o porezu na dobit od strane određenih poduzeća i podružnica (javno izvješćivanje po zemljama); s nestrpljenjem očekuje da Vijeće brzo donese svoje stajalište u prvom čitanju kako bi se direktiva mogla usvojiti i što prije stupiti na snagu; primjećuje raznolikost instrumenata koje je EU usvojio radi suočavanja sa štetnim poreznim praksama u Uniji koji uključuju Direktive o suzbijanju izbjegavanja poreza I. i II., Direktivu o kamatama i licencijama, Direktivu o matičnim društvima i društvima kćerima, Direktivu o administrativnoj suradnji u području oporezivanja te, posebno, Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja 3., 4. i 6. (o odlukama o porezima, izvješćivanju po zemljama i obveznoj objavi pravila za posrednike), razne preporuke Komisije Vijeću, Kodeks i preporuke Vijeća u okviru europskog semestra koji se bavi agresivnim poreznim planiranjem;

3.  podsjeća na to da zakonodavstvo Unije osigurava minimalne standarde za suradnju i razmjenu informacija u području oporezivanja; podupire daljnje rasprave među državama članicama kako bi se učvrstila administrativna suradnja u području oporezivanja; ističe da bi naglasak trebao biti na pravilnoj provedbi i praćenju postojećih pravila; naglašava da u socijalnom tržišnom gospodarstvu EU-a odgovarajuće razine poreza te jednostavni i jasni porezni zakoni pomažu u otvaranju radnih mjesta, poboljšavaju konkurentnost EU-a i doprinose borbi protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza; primjećuje da države članice o svojim poreznim politikama odlučuju prema vlastitom nahođenju, onako kako smatraju da je prikladno njihovim okolnostima; u tom pogledu podsjeća da bi države članice trebale izvršavati svoju nadležnost u skladu s pravom Unije;

4.  napominje da Kodeks proizlazi iz pretpostavke da, iako porezno natjecanje među zemljama samo po sebi nije problem, moraju postojati zajednička načela o tome u kojoj mjeri one mogu koristiti svoje porezne režime i politike za privlačenje poduzeća i dobiti; naglašava da Komisija prepoznaje da su se i narav i oblik porezne konkurencije znatno promijenili tijekom posljednja dva desetljeća i da Kodeks nije ažuriran kako bi bio u skladu s novim izazovima koji preispituju same parametre pravednosti(39);

5.  pozdravlja unutarnju i vanjsku dimenziju rada koji provodi Skupina za Kodeks u području štetnih poreznih praksi; napominje da se vanjskom dimenzijom štetnih poreznih praksi uglavnom bavi Skupina za Kodeks primjenom kriterija pravednog oporezivanja; smatra da je potrebno reformirati postupak uvrštavanja na EU-ov popis; preporučuje da se taj postupak formalizira u pravu EU-a, ponajprije pravno obvezujućim instrumentom; poziva Komisiju da pruži dodatne informacije kako bi se procijenila usklađenosti slabih kriterija štetnih poreznih praksi koji se primjenjuju na države članice i strožih kriterija, konkretno u pogledu ekonomskog sadržaja, koji se primjenjuju na jurisdikcije trećih zemalja u postupku uvrštavanja na EU-ov popis; naglašava da bi države članice trebale poštovati i kriterij transparentnosti prema provedbi Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja; napominje da utjecaj Unije u borbi protiv utaje poreza i štetnih poreznih praksi diljem svijeta ovisi o primjeru koji postavlja unutar svojih granica; u tom pogledu pozdravlja najavu o pojačavanju borbe protiv zlouporabe fiktivnih poduzeća i raduje se prijedlogu o pravilima o ekonomskom sadržaju fiktivnih poduzeća navedenih u komunikaciji Komisije o poslovnom oporezivanju u 21. stoljeću čiji je cilj suočavanje s mogućnostima agresivnog poreznog planiranja povezanima s upotrebom poduzeća koja nemaju prisutnost i stvarnu gospodarsku aktivnosti ili ih imaju u minimalnom opsegu na određenom području;

6.  napominje da je Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja od 1997. primarni instrument Unije za sprječavanje štetnih poreznih mjera; podsjeća da je Forum o štetnim poreznim praksama osnovan u okviru OECD-a 1998. uz zadaću praćenja i preispitivanja poreznih praksi te s naglaskom na značajke povlaštenih poreznih režima; ističe da procjene Foruma o štetnim poreznim praksama imaju odlučujući učinak na kvalifikaciju štetnih režima u postupku uvrštavanja na EU-ov popis; poziva na to da Kodeks i dalje bude neovisan od Foruma o štetnim poreznim praksama tijekom procjene štetnih poreznih praksi;

Preporuke za budući rad EU-a u području štetnih poreznih praksi

7.  ističe predloženu reformu drugog stupa Uključivog okvira za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) OECD-a / skupine G20 (Uključivi okvir) kojom se nastoje riješiti izazovi BEPS-a i utvrditi pravila na temelju kojih se jurisdikcijama vraća pravo oporezivanja kad druge jurisdikcije nisu iskoristile svoje primarno pravo oporezivanja ili je plaćanje na drugi način podložno niskoj razini učinkovitog oporezivanja, kako bi se suzbile štetne porezne prakse i uvela efektivna porezna stopa(40); u tom pogledu s nestrpljenjem očekuje konsenzus na globalnoj razini koji je u skladu s interesima Unije o jednostavnim i poštenim poreznim načelima i standardima;

8.  primjećuje novi zamah u pregovorima o Uključivom okviru OECD-a i skupine G20 koji su potaknuli nedavni prijedlozi američke vlade, kao i nedavni Sporazum o uključivom okviru i priopćenje ministara financija skupine G20, koji bi mogli olakšati postizanje dogovora u pogledu drugog stupa do sredine 2021. koji bi okupio više od 130 zemalja; kao temelj za daljnje pregovore preuzima obvezu skupine G7 od 13. lipnja 2021. „o minimalnom porezu na svjetskoj razini od najmanje 15 % po zemlji”, što je ponovljeno 1. srpnja 2021. u „Izjavi o rješenju koje se sastoji od dva stupa za rješavanje poreznih izazova koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva”;

9.  poziva Komisiju da iznese procjenu učinka budućeg ishoda pregovora o međunarodnom porezu; podsjeća na obvezu Komisije da predloži rješenje slično rješenju drugog stupa o minimalnoj razini stvarnog oporezivanja uz postignut ili nepostignut sporazum na razini Uključivog okvira OECD-a i skupine G20;

10.  poziva na usvajanje definicije „minimalne razine ekonomskog sadržaja” koja je usporedna s globalnim standardom OECD-a i naknadnim radom povezanim s mjerom 5. BEPS-a, po mogućnosti na temelju uvriježenog pristupa, koja bi se postupno razvijala s povećanjem prijavljenih prihoda; predlaže da se takav kriterij upotrebljava za procjenu potencijalne štetnosti određenog poreznog režima; podsjeća da Komisija razmatra moguće nove zahtjeve i pokazatelje ekonomskog sadržaja stvarne gospodarske aktivnosti radi pravila o oporezivanju u njezinoj komunikaciji o oporezivanju poslovanja za 21. stoljeće; ističe zahtjeve ekonomskog sadržaja koji su već uključeni u kriterij pravednog oporezivanja EU-ova popisa; međutim, smatra da je taj kriterij podložan tumačenju i suviše je nejasan jer i dalje omogućuje da se zloglasne porezne oaze uklone nakon de minimis reformi;

11.  poziva Komisiju da sastavi smjernice o načinu izrade poštenih i transparentnih poreznih poticaja s manjim rizicima od narušavanja jedinstvenog tržišta i da osigura pošteno tržišno natjecanje i da prednost otvaranju radnih mjesta, posebno s obzirom na vrstu takvih poticaja (temelje li se na dobiti ili na troškovima), njihovo trajanje (privremeni ili trajni), zemljopisna ograničenja (gospodarske zone) i intenzitet (potpuni ili djelomične iznimke); uzima u obzir studiju koju je naručio Europski gospodarski i socijalni odbor o smanjenju stopa poreza na dobit trgovačkih društava i njegov utjecaj na prihode i rast(41);

12.  pozdravlja činjenicu da Komisija prepoznaje da bi budući standard o minimalnom oporezivanju na svjetskoj razini trebalo uzeti u obzir u Kodeksu, neovisno o postizanju konsenzusa na globalnoj razini, kako bi se osiguralo da sva poduzeća plaćaju pravedan iznos poreza kad ostvaruju dobit na jedinstvenom tržištu(42); primjećuje da je u svojoj komunikaciji „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” Komisija nedavno objavila zakonodavne prijedloge koji će biti neophodni za provedbu drugog stupa na razini Unije, uključujući reviziju Direktive o suzbijanju izbjegavanja poreza kako bi prilagodila pravila kontroliranog inozemnog društva dogovorenom pravilu o uključivanju dohotka u drugom stupu, preinaku Direktive o kamatama i licencijama, reformu Kodeksa i uvođenje drugog stupa u kriterije koji se upotrebljavaju za procjenu trećih zemalja s EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija; u tom pogledu poziva Komisiju da zajamči da će provedbena pravila o minimalnoj efektivnoj poreznoj stopi biti sastavljena bez pretjeranih troškova usklađivanja; općenito razumije da nacionalna efektivna porezna stopa bilo kojeg velikog poduzeća ne bi smjela pasti ispod minimalne porezne stope u skladu s aktualnim prijedlogom drugog stupa;

13.  podsjeća na to da je prijedlog izmjene Direktive o kamatama i licencijama i dalje blokiran u Vijeću od 2012., posebno zbog neslaganja u pogledu minimalnog poreza po odbitku; poziva Vijeće i predsjedništvo da ponovno pokrenu pregovore o tom pitanju;

14.  naglašava potrebu za oporezivanjem multinacionalnih poduzeća na temelju pravedne i učinkovite formule za raspodjelu prava oporezivanja među državama članicama; u tom pogledu izražava žaljenje zbog toga što Vijeće nije prihvatilo prijedloge CCTB-a i CCCTB-a; potiče Komisiju da prilagodi rokove budućeg zakonodavnog prijedloga BEFIT-a (Poslovanje u Europi: Okvir za oporezivanje dobiti) međunarodnom poreznom programu; zabrinut je zbog nepostojanja jasne strategije kako bi se osiguralo da novi okvir za oporezivanje poslovanja u Uniji dobije potporu država članica;

15.  ističe da su prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda(43) prikupljeni prihodi od poreza na dobit u postotku BDP-a i dalje iznimno postojani, uzimajući u obzir poslovni ciklus, unatoč tome što su se stope poreza na dobit kretale silaznom putanjom;

16.  ustraje u tome da bi buduća provedba novih alata EU-a protiv štetnih poreznih praksi trebala staviti na prvo mjesto upotrebu obvezujućih instrumenata i istražiti sve mogućnosti koje nudi UFEU-a kojima se omogućuje veća učinkovitost donošenja odluka; podsjeća na to da se postupak utvrđen člankom 116. UFEU-a može primijeniti kad štetne porezne prakse narušavaju uvjete tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu i da odredba tog Ugovora ne mijenja raspodjelu nadležnosti između Unije i država članica;

17.  poziva Komisiju da ocijeni učinkovitost povlaštenih poreznih režima za patente i drugih režima intelektualnog vlasništva u skladu s novim pristupom utemeljenim na povezanosti koji je definiran u mjeri 5. Akcijskog plana za BEPS o štetnim poreznim praksama, uključujući učinak na gubitak prihoda; poziva Komisiju da iznese prijedloge u slučaju da se na temelju evaluacije utvrdi nepostojanje utjecaja režima intelektualnog vlasništva na stvarne gospodarske aktivnosti; napominje da američka vlada predlaže stavljanje izvan snage svojeg prihoda od nematerijalne imovine u inozemstvu (Foreign Derived Intangible Income – FDII);

18.  naglašava da se politike oporezivanja država članica prate putem europskog semestra; smatra da bi se europski semestar mogao dodatno razviti kao alat za potporu suzbijanju agresivnog poreznog planiranja u EU-u putem namjenskih preporuka za pojedinu zemlju;

Reforma Kodeksa o postupanju pri oporezivanju poslovanja

19.  pozdravlja činjenicu da je Skupina za Kodeks procijenila 480 režima od njezina osnivanja, pri čemu ih se 130(44) smatra štetnima(45); primjećuje da je istorazinska ocjena nacionalnih poreznih sustava provedena u okviru Kodeksa utjecala na smanjenje štetne porezne konkurencije i dovela do posljedičnog smanjenja povlaštenih poreznih režima u Uniji; predviđa potencijalno sličan učinak na globalnoj razini putem postupka uvrštavanja na EU-ov popis; međutim, upozorava na razvoj štetnih nepovlaštenih režima; stoga smatra da su trenutačni kriteriji koji definiraju štetne porezne prakse u Kodeksu djelomično zastarjeli s obzirom na njihov naglasak na povlaštenim režimima; naglašava potrebu za poboljšanjem učinkovitosti Kodeksa u kontekstu nedavnih poreznih skandala i aktualnih izazova kao što su globalizacija, digitalizacija i sve veća važnost nematerijalne imovine;

20.  poziva na to da Kodeks potpuno iskoristi aktualno područje primjene svojeg mandata; međutim, poziva Vijeće da brzo i prema potrebi nastavi reformirati područje primjene mandata te da posebno istraži sve pokazatelje agresivnog poreznog planiranja po državama članicama, uključujući opće značajke poreznog sustava, kako bi se utvrdilo sadržava li njezino zakonodavstvo štetne porezne mjere; poziva Vijeće da poduzme mjere u skladu s Komunikacijom Komisije iz srpnja 2020. o dobrom poreznom upravljanju u EU-u i izvan njega u kojoj se zagovara reforma Kodeksa kako bi se osiguralo pošteno oporezivanje u Uniji; prima na znanje da je to već djelomično obavila Skupina za Kodeks, posebno za nacionalne sustave odbitaka nominalnih kamata i režime izuzeća prihoda iz inozemnih izvora i u okviru postupka uvrštavanja na EU-ov popis;

21.  naglašava da je Kodeks instrument neobvezujućeg prava čija je svrha očuvati okvir oporezivanja EU-a kojim se omogućuju ravnopravni uvjeti oporezivanja na temelju istorazinske ocjene i pritiska okoline; međutim, izražava žaljenje zbog neobvezujuće naravi Kodeksa; prima na znanje činjenicu da bi države članice mogle odgoditi stavljanje izvan snage štetnog režima i čak ga nastaviti provoditi bez ikakvih posljedica; ustraje u tome da dokumentacija o donošenju odluka Kodeksa treba biti javno dostupna;

22.  poziva na reviziju kriterijâ, upravljanja i područja primjene Kodeksa s pomoću obvezujućeg instrumenta koji se oslanja na aktualne međuvladine dogovore i uz učinkovitiji postupak donošenja odluka; smatra da bi reviziju Kodeksa trebalo provesti s pomoću demokratskog, transparentnog i odgovornog procesa te uključiti stručnu skupinu koju čine stručnjaci iz područja civilnog društva, Komisije i Parlamenta; poziva na transparentniju i učinkovitiju primjenu revidiranog instrumenta i da se njime osigura odgovarajuće sudjelovanje Parlamenta u procesu izrade i usvajanja novih politika i kriterija za suzbijanje štetnih poreznih praksi;

23.  smatra da je reforma kriterija Kodeksa neodložna i da bi, u okviru prvog koraka trebala uključivati kriterij o efektivnoj poreznoj stopi u skladu s budućom međunarodno dogovorenom minimalnom efektivnom poreznom stopom u okviru drugog stupa Uključivog okvira te čvrste i napredne zahtjeve ekonomskog sadržaja i omogućivati pošteno tržišno natjecanje koje je idealan mogući ishod ambicioznih nastojanja koja uglavnom potiču Unija i SAD kao njezin najvažniji partner;

24.  smatra da bi širok raspon potencijalnih čimbenika rizika potencijalno mogao olakšati premještanje dobiti, kao što su broj subjekata posebne namjene, premještanje nematerijalne imovine i visoke razine pasivnih prihoda (licencije, kamate, dividende, itd.);

25.  podupire namjeru Komisije, kako je istaknuta u njezinu Akcijskom planu za pravedno i jednostavno oporezivanje kojim se podupire Strategija oporavka, da se proširi područje primjene Kodeksa kako bi se obuhvatile dodatne vrste režima i općih aspekata nacionalnih sustava poreza na dobit; preporučuje uključivanje režima povlaštenog poreza na osobni dohodak kako bi se obuhvatili posebni programi ili mjere za dodjelu državljanstva radi privlačenja iznimno mobilnih bogatih pojedinaca i digitalnih nomada, što bi moglo dovesti do ozbiljnog narušavanja jedinstvenog tržišta;

26.  poziva Komisiju i države članice da razmotre Okvir za agresivne porezne aranžmane i niske stope (Framework on Aggressive Tax Arrangements and Low Rates, FATAL) koji bi zamijenio aktualni Kodeks u skladu sa sljedećim smjernicama:

A.  Ne dovodeći u pitanje područja nadležnosti pojedinačnih država članica i Unije, ovaj se okvir odnosi na mjere koje znatno utječu ili mogu utjecati na odabir područja na kojemu će se obavljati gospodarska djelatnost u Uniji i premještanje osobnog dohotka ili kapitala (zasebni sustavi oporezivanja).

Gospodarska djelatnost u tom pogledu uključuje i sve djelatnosti koje se obavljaju u grupaciji poduzeća.

Porezne mjere koje obuhvaća okvir uključuju zakone ili propise i administrativne prakse.

B.  U opsegu utvrđenom u stavku A, porezne mjere kojima se omogućuje znatno niža efektivna porezna stopa od stopa koje se općenito primjenjuju u predmetnoj državi članici, što uključuje i neoporezivanje, ili ispod bilo koje minimalne učinkovite razine poreza dogovorene u Uključivom okviru za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) ili u međunarodnim forumima gdje se zastupa EU, treba promatrati kao potencijalno štetne te su one stoga obuhvaćene ovim kodeksom (polazni kriterij).

Takva porezna stopa može se provoditi putem nominalne stope poreza i/ili porezne osnovice ili bilo kojeg drugog relevantnog čimbenika kojim se utvrđuje efektivna porezna stopa.

C.  U opsegu utvrđenom u stavku A, režim povlaštenog poreza na osobni dohodak i poreza na kapital koji dovodi do znatno niže efektivne porezne stope od stopa koje se općenito primjenjuju u predmetnoj državi članici, što uključuje i neoporezivanje, treba promatrati kao potencijalno štetne i stoga su obuhvaćeni ovim kodeksom. Isto bi se tako mogli obuhvatiti i procijeniti opći sustavi oporezivanja osobnog dohotka i bogatstva koji bi doveli do narušavanja jedinstvenog tržišta.

Mirovanje i poništenje

Mirovanje

D.  Države članice obvezuju se na neuvođenje novih poreznih mjera koje su štetne u smislu ovog okvira. Države članice stoga će poštovati načela na kojima se temelji taj okvir tijekom određivanja budućih politika i posebno će uzeti u obzir proces preispitivanja naveden u stavcima od E do I tijekom procjene štetnosti bilo koje nove porezne mjere.

Poništenje

E.  Države članice obvezuju se na ponovno preispitivanje svojih postojećih zakona i utvrđenih praksi, uzimajući u obzir načela na kojima se temelji predmetni okvir i proces preispitivanja istaknut u stavcima od E do I. Države članice izmijenit će takve zakone i prakse prema potrebi u cilju ukidanja svih štetnih praksi što prije, uzimajući u obzir rasprave Vijeća i Komisije nakon procesa preispitivanja.

Postupak preispitivanja

Pružanje relevantnih informacija

F.  U skladu s načelima transparentnosti i otvorenosti države članice obavješćivat će međusobno jedna drugu i Komisiju o postojećim i predloženim poreznim mjerama koje pripadaju području primjene predmetnog okvira. Države članice se posebno poziva da na zahtjev druge države članice pruže informacije o bilo kojoj poreznoj mjeri za koju se čini da pripada području primjene predmetnog okvira. Kad je za predviđene porezne mjere potrebno odobrenje parlamenta, takve informacije ne moraju se otkrivati dok se ne priopće Parlamentu. Europskom parlamentu trebalo bi radi obavijesti dostaviti režime koji će se ocjenjivati u području primjene okvira.

Procjena štetnih mjera

G.  Bilo koja država članica može zatražiti priliku da raspravlja o određenoj poreznoj mjeri druge države članice koja može pripadati području primjene predmetnog okvira ili da iznese svoju primjedbu na tu mjeru. Time će se omogućiti izvršenje procjene o potencijalnoj štetnosti predmetnih poreznih mjera u kontekstu učinaka koje mogu imati u Uniji. U procjeni će se uzeti u obzir svi čimbenici utvrđeni u stavcima B i C.

H.  Vijeće također ističe da je u toj procjeni potrebno pomno ocijeniti učinke koje predmetne porezne mjere imaju na druge države članice, među ostalim, u kontekstu načina na koji se predmetne djelatnosti učinkovito oporezuju u cijeloj Uniji.

U mjeri u kojoj se porezne mjere upotrebljavaju za pružanje potpore gospodarskom razvoju određenih regija, procijenit će se jesu li mjere razmjerne ciljevima koji se nastoje postići i jesu li usmjerene na te ciljeve. U toj procjeni posebna će se pozornost pridati posebnim značajkama i ograničenjima u slučaju najudaljenijih regija i malih otoka ne narušavajući pritom integritet i usklađenost pravnog poretka Unije, uključujući unutarnje tržište i zajedničke politike. U takvoj procjeni razmatrali bi se napredni zahtjevi minimalne stvarne gospodarske prisutnosti kako je definirana u stavku B.

Postupak

I.  Vijeće i Komisija zajedno će osnovati skupinu za procjenu poreznih mjera koje mogu pripadati području primjene tog okvira i nadzor pružanja informacija o tim mjerama. Vijeće poziva svaku državu članicu i Komisiju da imenuju predstavnika na visokoj razini i zamjenika te skupine kojom će predsjedati predstavnik pojedinačne države članice. Ta će se skupina redovito sastajati te će odabrati i preispitati porezne mjere za procjenu u skladu s odredbama utvrđenim u stavcima od E do G. Skupina će redovito izvješćivati o procijenjenim mjerama. Ta će se izvješća prosljeđivati Vijeću na razmatranje i objavljivati ako Vijeće tako odluči. Dokumente bi trebalo poslati Parlamentu na zahtjev i objaviti nakon završetka postupka evaluacije.

Izvršenje

J.  Države članice imaju pravo provoditi protumjere kojima bi se smanjili poticaji za izbjegavanje plaćanja poreza ako određena država članica ne uspije ukinuti sustav koji je procijenjen kao štetan u kontekstu ovog okvira u roku od dvije godine, i to konkretno:

Zemljopisna pokrivenost

K.  Vijeće smatra da je preporučljivo usvojiti načela kojima je cilj ukidanje štetnih poreznih mjera na što većem zemljopisnom području. U tom se cilju države članice obvezuju promicati njihovo usvajanje u trećim zemljama; također se obvezuju promicati njihovo usvajanje na područjima na koja se Ugovor ne primjenjuje. U tom kontekstu Vijeće i Komisija trebali bi se oslanjati na kriterije o poreznoj transparentnosti, poštenom oporezivanju i provedbi mjera protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti kako bi se uspostavio EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija. Kriteriji poštenog oporezivanja trebali bi se temeljiti na čimbenicima koji su utvrđeni u stavcima B i C ovog okvira.

L.  Države članice s ovisnim ili pridruženim teritorijima, ili koje imaju posebne odgovornosti ili porezne ovlasti u pogledu drugih teritorija, obvezuju se u okviru svojih ustavnih odredbi na osiguravanje primjene tih načela na tim teritorijima. Povezano s tim, te će države članice procijeniti stanje u obliku izvješća upućenih skupini koja se navodi u stavku H koja će ih procijeniti u skladu s prethodno opisanim postupkom preispitivanja.

Praćenje i preispitivanje

M.  Kako bi se osigurala jednaka i učinkovita provedba predmetnog okvira, Vijeće poziva Komisiju da mu godišnje podnosi povratna izvješća o provedbi okvira i o primjeni fiskalne državne potpore. Izvješće bi trebalo biti javno dostupno. Vijeće i države članice preispitat će odredbe okvira dvije godine nakon njegova usvajanja;

27.  pozdravlja razmjenu stajališta održanu 19. travnja 2021. s Lyudmilom Petkovom, predsjednicom Skupine za Kodeks; poziva predsjednicu Skupine za Kodeks da najmanje jednom godišnje pred Parlamentom na njegovu javnom saslušanju predstavi izvješće o napretku upućeno Vijeću;

28.  pozdravlja činjenicu da Skupina za Kodeks dvaput godišnje upućuje izvješće Vijeću; smatra da bi trebalo izraditi namjenski internetski alat kako bi se izbjeglo oslanjanje samo na zaključke Vijeća pri prikupljanju osnovnih informacija o poreznoj politici na razini EU-a; cijeni napore da se objave dokumenti i rad povezani sa Skupinom za Kodeks; traži da se informacije stave na raspolaganje javnosti na platformi jednostavnoj za upotrebu;

29.  potiče Skupinu za Kodeks da pozove zastupnike u Europskom parlamentu na rasprave Skupine za Kodeks u svojstvu promatrača; potiče Skupinu za Kodeks da javno prenosi neke od svojih sastanaka kad se ne zahtijeva povjerljivost rasprava;

o
o   o

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Prilog I. Zaključcima Vijeća za ekonomske i financijske poslove (Ecofin) sa sjednice održane 1. prosinca 1997. o politici oporezivanja – Rezolucija Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća 1. prosinca 1997. na temu Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja, (SL C 2, 6.1.1998., str. 2.). (2) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/03/08/ecofin-conclusions-code-conduct-business-taxation/ (3) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-6004-2021-INIT/en/pdf (4) SL C 331, 7.10.2020., str. 3. i SL C 66, 26.2.2021., str. 40. (5) SL C 162, 10.5.2019., str. 182. (6) SL C 162, 10.5.2019., str. 152. (7) SL C 366, 27.10.2017., str. 51. (8) SL C 101, 16.3.2018., str. 79. (9) SL C 108, 26.3.2021., str. 8. (10) SL C 399, 24.11.2017., str. 74. (11) SL C 369, 11.10.2018., str. 132. (12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0022. (13) Zajedničko postupanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta (Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku) uz preporuke Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji i Rezolucijom Europskog parlamenta (Posebni odbor za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (TAXE 1)) o odlukama o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka koje je Komisija usvojila 16. ožujka 2016.; postupanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta (Posebni odbor za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (TAX2)) o odlukama o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka koje je Komisija usvojila 16. studenog 2016.; postupanje u skladu s nezakonodavnom rezolucijom Europskog parlamenta (Istražni odbor za ispitivanje navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni prava Unije u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza (odbor PANA)) od 12. prosinca 2017. o nacrtu preporuke Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji nakon ispitivanja u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza koju je Komisija usvojila u travnju 2018. i postupanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta (Odbor za financijski kriminal, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza (TAX3)) od 27. kolovoza 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza; (14) Dokumenti o oporezivanju, radni dokument br. 64, 31. kolovoza 2016., dostupno na: https://ec.europa.eu/taxation_customs/system/files/2016-11/taxation_paper_64.pdf (15) Dokumenti o oporezivanju, radni dokument br. 71, Institut za napredne studije u konzorciju s CPB-om i istraživačkim centrom DONDENA, 2017., dostupno na: https://ec.europa.eu/taxation_customs/system/files/2018-03/taxation_papers_71_atp_.pdf (16) Kiendl Krišto, I. i Thirion, E., „Pregled fiktivnih poduzeća u Europskoj uniji”, Europski parlament, Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja, Odjel za ex post evaluaciju i Odjel za europsku dodanu vrijednost, 17. listopada 2018., dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/cmsdata/155724/EPRS_STUD_627129_Shell%20companies%20in%20the%20EU.pdf (17) https://www.un.org/pga/75/wp-content/uploads/sites/100/2021/02/FACTI_Panel_Report-compressed.pdf (18) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12999-Izbjegavanje-placanja-poreza-borba-protiv-uporabe-fiktivnih-drustava-i-aranzmana-u-porezne-svrhe_hr (19) Crivelli, E., De Mooij, R., De Vrijer, J.E.J., Hebous, S., Klemm, A., Taxing Multinationals in Europe, 2021. (https://www.imf.org/en/Publications/Departmental-Papers-Policy-Papers/Issues/2021/05/25/Taxing-Multinationals-in-Europe-50129) (20) SL L 193, 19.7.2016., str. 1. (21) SL L 144, 7.6.2017., str. 1. (22) SL L 157, 26.6.2003., str. 49. (23) SL L 345, 29.12.2011., str. 8. (24) SL L 64, 11.3.2011., str. 1. (25) SL L 332, 18.12.2015., str. 1. (26) SL L 146, 3.6.2016., str. 8. (27) SL L 139, 5.6.2018., str. 1. (28) Annual Report on Taxation 2021 - Review of taxation policies in the EU Member States (Godišnje izvješće o oporezivanju za 2021. – Preispitivanje politika oporezivanja u državama članicama EU-a) (https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/db46de2a-b785-11eb-8aca-01aa75ed71a1/language-en). (29) OECD (2015.), Countering Harmful Tax Practices More Effectively, Taking into Account Transparency and Substance, Action 5 (Učinkovitije suzbijanje štetnih poreznih praksi, uzimajući u obzir transparentnost i materiju, mjera 5.) – Konačno izvješće za 2015., Projekt OECD-a / skupine G20 o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti, OECD Publishing, Pariz http://dx.doi.org/10.1787/9789264241190-en (30) Izvješće MMF-a, Taxing Multinationals in Europe (Oporezivanje multinacionalnih poduzeća u Europi), 2021: https://www.imf.org/en/Publications/Departmental-Papers-Policy-Papers/Issues/2021/05/25/Taxing-Multinationals-in-Europe-50129 (31) Dostupno na: https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/0044caf0-58ff-4be6-bc06-be2af6610870 (32) Tørsløv, T., Wier, L., i Zucman, G., The Missing Profits of Nations (Izgubljena dobit država), Radni dokument, travanj 2020., dostupno na https://missingprofits.world/ (33) MMF, op.cit. 2021. (34) Američka Samoa, Angvila, Dominika, Fidži, Guam, Palau, Panama, Samoa, Trinidad i Tobago, Američki Djevičanski otoci, Vanuatu, Sejšeli. (35) Europska komisija, Godišnje izvješće o oporezivanju za 2021. (36) https://www.oecd.org/tax/beps/ (37) Drover, R., Ferrett, B., Gravino, D., Jones, E. i Merler, S., „Uvođenje transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit” (engl. Bringing transparency, coordination and convergence to corporate tax policies in the European Union), Europski parlament, Glavna uprava za usluge parlamentarnih istraživanja, Odjel za europsku dodanu vrijednost, 24. studenoga 2015. Dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/558773/EPRS_STU(2015)558773_EN.pdf (38) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.). (39) COM(2020)0313. (40) Projekt OECD-a / skupine G20 o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti „Izazovi oporezivanja koji proizlaze iz digitalizacije – Izvješće o nacrtu za prvi stup: Uključivi okvir za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS)”, OECD Publishing, Pariz, 2020,. str 12. Dostupno na: https://www.oecd.org/tax/beps/tax-challenges-arising-from-digitalisation-report-on-pillar-two-blueprint.pdf (41) Baert, P., Lange. F., Watson, J., The Role of Taxes on Investment to Increase Jobs in the EU – An Assessment of Recent Policy Developments in the Field of Corporate Taxes, svibanj 2019. (42) COM(2020)0313. (43) https://www.elibrary.imf.org/view/journals/087/2021/012/article-A001-en.xml (44) Razmjena stajališta Pododbora za porezna pitanja (FISC) s Lyudmilom Petkovom, predsjednicom Skupine za Kodeks, održana je 19. travnja 2021. (45) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9639-2018-REV-4/en/pdf

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru, uključujući položaj vjerskih i etničkih skupina (2021/2905(RSP))

P9_TA(2021)0417 RC-B9-0502/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru i o položaju Rohindža, posebno one od 22. studenog 2012.(1), 20. travnja 2012.(2), 20. svibnja 2010.(3), 25. studenog 2010.(4), 7. srpnja 2016.(5), 15. prosinca 2016.(6), 14. rujna 2017.(7), 14. lipnja 2018.(8), 13. rujna 2018.(9), 19. rujna 2019.(10) i 11. veljače 2021.(11),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. veljače 2021. o Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 23. ožujka 2021. o eskalaciji nasilja u Mjanmaru te od 19. travnja 2021., 30. travnja 2021., 12. svibnja 2021. i 27. srpnja 2021. o stanju u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika u ime EU-a od 30. travnja 2021. o ishodu sastanka čelnika ASEAN-a,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 3. ožujka 2021. o stalnom kršenju ljudskih prava koje provodi vojska i od 23. svibnja 2021. o najnovijim događajima u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/1000 od 21. lipnja 2021. o izmjeni Odluke 2013/184/ZVSP o restriktivnim mjerama s obzirom na stanje u Mjanmaru/Burmi(12),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/711 od 29. travnja 2021. o restriktivnim mjerama s obzirom na stanje u Mjanmaru/Burmi(13),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir članak 34. Ustava Mjanmara iz 2008. kojim se priznaje sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja te građanima jamči „pravo na slobodno izražavanje i prakticiranje vjere”,

–  uzimajući u obzir konsenzus Zajednice naroda jugoistočne Azije o pet točaka koji je postignut 24. travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 31. kolovoza 2021. naslovljeno „Stanje ljudskih prava muslimanske etničke skupine Rohindža i ostalih manjina u Mjanmaru”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 75/287 Opće skupštine UN-a od 18. lipnja 2021. o stanju u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir izvješće Neovisne međunarodne misije za utvrđivanje činjenica o Mjanmaru od 22. kolovoza 2019. naslovljeno „Seksualno i rodno uvjetovano nasilje u Mjanmaru i rodno utemeljeni učinak etničkih sukoba u toj zemlji”,

–  uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru i Ureda visokog povjerenika za ljudska prava te izvješća nadzornog mehanizma Međunarodne organizacije rada,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 16. rujna 2021. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir izjave visoke povjerenice UN-a za ljudska prava o Mjanmaru od 23. rujna 2021.,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog izvjestitelja UN-a Thomasa H. Andrewsa od 22. rujna 2021. o stanju ljudskih prava u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir izvješća o Mjanmaru i o stanju ljudskih prava muslimanske zajednice Rohindža i drugih manjina koja je pripremilo Vijeće UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješće Neovisnog istražnog mehanizma za Mjanmar od 1. srpnja 2021.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće i preporuke Savjetodavnog povjerenstva za saveznu državu Rakhine (Annanovo izvješće),

–  uzimajući u obzir nalog Međunarodnog suda od 23. siječnja 2020. o zahtjevu za određivanje privremenih mjera koji je podnijela Republika Gambija u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Gambija protiv Mjanmara),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 1. veljače 2021. vojska Mjanmara, poznata kao Tatmadaw, uz očito kršenje Ustava Mjanmara uhitila predsjednika Wina Myinta i državnu savjetnicu Aung San Suu Kyi, kao i vodeće članove vlade, preuzela zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu vlast državnim udarom i proglasila jednogodišnje izvanredno stanje; budući da je u kolovozu 2021. glavni zapovjednik Min Aung Hlaing najavio da samoga sebe imenuje predsjednikom vlade i da će se izvanredno stanje produljiti do kolovoza 2023.;

B.  budući da je posebni izvjestitelj UN-a o stanju ljudskih prava u Mjanmaru u službenoj izjavi naveo da rašireni i sustavni napadi vojne hunte na narod Mjanmara po svemu sudeći predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine prema međunarodnom pravu; budući da je posebni izvjestitelj UN-a izričito izjavio da bi arhitekti i počinitelji državnog udara i povrede pravila trebali biti pozvani na odgovornost;

C.  budući da je u svibnju 2021. vojna hunta poduzela prve korake za raspuštanje političke stranke Aung San Suu Kyi koja je bila na vlasti do državnog udara u veljači 2021.;

D.  budući da su Odbor koji predstavlja mjanmarski parlament Pyidaungsu Hluttaw i vlada nacionalnog jedinstva osnovani kako bi predstavljali demokratske želje naroda Mjanmara;

E.  budući da su kao odgovor na državni udar u raznim gradovima u Mjanmaru izbili mirni prosvjedi i demonstracije; budući da od 1. veljače 2021. dolazi do nezakonitih uhićenja političara, vladinih dužnosnika, predstavnika civilnog društva, vjerskih aktera, mirnih prosvjednika i pisaca ili im se određuje kućni pritvor; budući da se u najnovijem izvješću Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava navodi da je od državnog udara ubijeno više od 1120 osoba i da su vojne vlasti uhitile više od 8000 osoba, uključujući stotine političara, aktivista i državnih službenika; budući da su sudovi osudili 312 osoba, od kojih je 26 osuđeno na smrt, uključujući dvoje djece; budući da je prema izvješćima najmanje 120 osoba umrlo u pritvoru; budući da je od srpnja 2021. hunta ubila najmanje 75 djece;

F.  budući da vojska istodobno povećava pritisak na medije u Mjanmaru, a sve je veći broj novinara koji su proizvoljno uhićeni, pritvoreni i optuženi kako bi se ušutkali mediji i iskorijenila sloboda izražavanja; budući da se hunta sve više koristi alatima nadzora i cenzure s pomoću ograničavanja telekomunikacija i interneta;

G.  budući da se protiv osoba koje se nalaze u pritvoru zbog sudjelovanja u prodemokratskim prosvjedima često koristi mučenje; budući da metode mučenja uključuju premlaćivanje, lažna smaknuća vatrenim oružjem, nanošenje opeklina cigaretama te silovanje i prijetnje silovanjem; budući da je mučenje od strane policije već prije bilo problem u Mjanmaru, ali Tatmadaw sada koristi sustavnu prijetnju mučenjem kao dio svojih napora da potisne oporbu;

H.  budući da se hunta sve više oslanja na primjenu kolektivnog kažnjavanja, među ostalim otmicu članova obitelji onih osoba kojima su izdani uhidbeni nalozi, ali koje policija i vojne snage ne mogu pronaći; budući da su zabilježeni slučajevi ubojstava i otmica djece, uključujući malu djecu, vjerojatno kako bi se njihove roditelje prisililo da se predaju vlastima;

I.  budući da etničke manjine prakticiraju kršćanstvo (6,3 %, posebno narodi Chin, Kachin i Karen), islam (2,1 %, posebno Rohindže, Malaye, osobe iz Yangona i druge manjine) te hinduizam (0,5 %, posebno burmanski Indijci);

J.  budući da se vjerske i etničke manjine u Mjanmaru suočavaju s kršenjem slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja i drugih ljudskih prava;

K.  budući da se crkve granatiraju i pljačkaju, a svećenici i pastori pritvaraju; budući da vojne postrojbe uspostavljaju kampove i na crkvenim terenima, čime dodatno narušavaju ulogu svetišta kao utočišta potrebitim osobama;

L.  budući da u Mjanmaru postoje brojne etničke skupine; budući da su unutarnji sukobi tijekom proteklih desetljeća doveli do tragičnog gubitka tisuća života;

M.  budući da sukladno mjanmarskom Zakonu o državljanstvu Rohindže „nisu državljani” ili su „strani državljani s boravištem” te im se stoga uskraćuje državljanstvo, čime se njihova nesigurna situacija dodatno pogoršava; budući da progon manjine Rohindža nije okončan unatoč brojnim pozivima međunarodne zajednice;

N.  budući da oko 600 000 Rohindža i dalje živi u državi Rakhine te su žrtve stalnih diskriminirajućih politika i praksi, sustavnih kršenja temeljnih prava, proizvoljnih uhićenja, pritvaranja u prenapučenim kampovima i vrlo ograničenog pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi; budući da represivni uvjeti nametnuti Rohindžama predstavljaju zločin protiv čovječnosti;

O.  budući da su Rohindže i druge etničke manjine, posebno žene i djevojčice, i dalje izloženi znatnom riziku od seksualnog nasilja, posebno u kontekstu dugotrajnog sukoba između Tatmadawa i arakanske vojske;

P.  budući da se humanitarna kriza u Mjanmaru pogoršava i da je samo ove godine interno raseljeno više od 210 000 osoba, da tri milijuna ljudi ovisi o humanitarnoj pomoći, a taj se broj utrostručio u posljednjih osam mjeseci, te da polovina stanovništva, odnosno otprilike 20 milijuna ljudi, živi ispod granice siromaštva;

Q.  budući da je glavni tajnik UN-a upozorio da „rizik od velikog oružanog sukoba zahtijeva zajednički pristup sprečavanju višedimenzionalne katastrofe u srcu jugoistočne Azije i šire”;

R.  budući da se prema procjenama Svjetskog programa za hranu 6,2 milijuna ljudi diljem Mjanmara nalazi u opasnosti od nesigurnosti opskrbe hranom i gladi, što je povećanje u odnosu na brojku od 2,8 milijuna osoba prije vojnog udara;

S.  budući da se humanitarna situacija u Mjanmaru pogoršala i zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19; budući da su proizvoljno masovno pritvaranje prosvjednika, prenapučeni zatvori i opće zanemarivanje zdravlja zatvorenika također doprinijeli povećanju broja infekcija koronavirusom;

T.  budući da je vojska upotrijebila mjere namijenjene borbi protiv bolesti COVID-a 19 kako bi suzbila prodemokratske aktiviste, borce za ljudska prava i novinare; budući da je ugroženo pravo na zdravlje; budući da je hunta zatvorila bolnice te se okomila na medicinske djelatnike, što je dovelo do kolapsa zdravstvenog sustava uslijed porasta bolesti COVID-19 diljem zemlje; budući da su postrojbe uništile medicinske potrepštine i opremu te da su okupirale desetke medicinskih objekata, zbog čega su se stanovnici Mjanmara klonili zdravstvenih ustanova u strahu da bi mogli biti pritvoreni ili ustrijeljeni;

U.  budući da Tatmadaw i njegovi generali protuzakonito osiguravaju financijska sredstva nezakonitom prodajom drva, dragulja, plina i nafte te su suočeni s raširenim optužbama za korupciju;

V.  budući da je prema podacima Ujedinjenih naroda u okviru UN-ova Plana humanitarne pomoći Mjanmaru za 2021. primljeno samo 46 % dosad zatraženih sredstava te da humanitarne operacije trpe zbog velikog manjka financijskih sredstava;

1.  oštro osuđuje državni udar koji je 1. veljače 2021. proveo Tatmadaw pod vodstvom glavnog zapovjednika Mina Aunga Hlainga; poziva Tatmadaw da u potpunosti poštuje rezultate demokratskih izbora održanih u studenom 2020. i da odmah ponovno uspostavi civilnu vladu, okonča izvanredno stanje, prekine nasilje nad mirnim prosvjednicima, poštuje pravo na slobodu izražavanja i udruživanja te da svim izabranim zastupnicima omogući da preuzmu svoj mandat; poziva mjanmarsku vojsku da pusti na slobodu sve političke zatvorenike, da ukine restrikcije slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja te da poštuje slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja;

2.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu predsjednika Wina Myinta, državne savjetnice Aung San Suu Kyi i svih ostalih osoba koje su uhićene pod izlikom neutemeljenih optužbi; smatra oslobađanje svih političkih vođa i zatvorenika prvim ključnim korakom prema mirnom rješenju krize i ponovnoj uspostavi legitimnih vlasti;

3.  izražava potporu narodu Mjanmara u njegovoj borbi za demokraciju, slobodu i ljudska prava;

4.  osuđuje rašireno nasilje kojim Tatmadaw odgovara na svaku vrstu prosvjeda i teška kršenja ljudskih prava koja je počinio i dalje čini protiv stanovništva Mjanmara, među ostalim protiv etničkih i vjerskih manjina, i koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti; izražava duboku zabrinutost zbog čestih napada na crkve, džamije, škole i zdravstvene ustanove i zbog uhićenja vjerskih vođa;

5.  podržava Odbor koji predstavlja Pyidaungsu Hluttaw i vladu nacionalnog jedinstva kao jedine legitimne predstavnike demokratskih želja naroda Mjanmara te poziva Savez država jugoistočne Azije (ASEAN) i međunarodnu zajednicu da ih uključe u istinski i uključiv politički dijalog i napore usmjerene na mirno rješavanje krize na temelju poštovanja vladavine prava;

6.  poziva da se Međunarodnom odboru Crvenog križa omogući hitan i redovit pristup pritvorenicima i zatvorima, u skladu sa Ženevskim konvencijama; poziva vojne i policijske snage da obiteljima svih pojedinaca pritvorenih u vezi s operacijama sigurnosnih snaga diljem Mjanmara prije i nakon 1. veljače 2021. pruže potpune informacije o njihovoj sudbini i o tome gdje se nalaze;

7.  podsjeća na multietničku prirodu Mjanmara; odlučno poziva Tatmadaw da u potpunosti poštuje neotuđiva prava svake etničke skupine; poziva na hitnu, strogu, neovisnu i transparentnu istragu zločina koje je vojska počinila u toj zemlji i na privođenje počinitelja pravdi;

8.  zgrožen je nad zločinima koje je Tatmadaw počinio nad etničkim i vjerskim skupinama u Mjanmaru; oštro osuđuje napade Tatmadawa u saveznim državama Kayin, Kajah, Kachin, Shan i Chin, koji su doveli do masovnog raseljavanja, smrtnih stradanja civila, uključujući djecu, uništavanja vjerskih zgrada i drugih kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava;

9.  osuđuje progon kršćana u toj zemlji; odlučno poziva Tatmadaw da prestane s ubijanjem i pritvaranjem kršćana te da prekine s granatiranjima i napadima na crkve; naglašava da je međunarodna zajednica izrazila duboku zabrinutost zbog nasilnih napada na kršćanske zajednice u Mjanmaru;

10.  ponovno osuđuje kršenja ljudskih prava te sustavne i raširene napade na Rohindže; naglašava da će EU nastaviti pomno pratiti postupanje vojnog vodstva prema manjinama u toj zemlji, posebno prema Rohindžama; ponavlja svoj poziv vlastima Mjanmara da uspostave odgovarajuće uvjete i zajamče siguran, dobrovoljan, dostojanstven i održiv povratak svim Rohindžama koji se žele vratiti u svoju zemlju, pod nadzorom UN-a;

11.  oštro osuđuje kontinuiranu diskriminaciju nad etničkim manjinama, čija je sloboda kretanja ozbiljno ograničena i kojima su uskraćene osnovne usluge u Mjanmaru;

12.  osuđuje svaku vrstu nasilja koje hunta provodi nad svojim građanima, kao i druge oblike uznemiravanja, posebno prema borcima za ljudska prava, aktivistima civilnog društva i novinarima; potiče huntu da ukloni sva ograničenja u pogledu telekomunikacija i interneta, uključujući neovisne medijske internetske stranice i platforme društvenih medija;

13.  poziva na hitan prekid nasilja nad radnicima i sindikatima te na zaštitu prava sindikata i njihovih članova, uključujući pravo na slobodno djelovanje;

14.  poziva da se omogući hitan pristup humanitarnih organizacija i pomoć ugroženim zajednicama, uključujući žene, djecu i etničke manjine, i da se osnaže organizacije civilnog društva i organizacije etničkih skupina kako bi se osiguralo da humanitarna pomoć zaista stigne do onih kojima je potrebna; traži od Komisije da preusmjeri i poveća humanitarnu pomoć, uključujući zdravstvenu skrb, preko prekograničnih kanala, lokalnih humanitarnih mreža, etničkih pružatelja usluga i organizacija koje djeluju u zajednici i organizacijama civilnog društva; traži od Komisije da analizira kako najbolje provesti razvojne projekte s tim skupinama i da u skladu s time usmjeri razvojnu pomoć;

15.  s ozbiljnom zabrinutošću napominje da je humanitarna kriza pogoršana trećim valom rasta broja slučajeva bolesti COVID-19 u Mjanmaru, uz posebno zabrinjavajuće razine prijenosa među najmarginaliziranijim skupinama, uključujući zatvorenike u prenapučenim zatvorima u toj zemlji u kojima ne postoje higijenski uvjeti; potiče huntu da ponovno uvede strategiju za sprečavanje širenja zaraze i sustav za praćenje kontakata te da osigura pristup stanovništva zdravstvenim uslugama i cjepivu; traži od Komisije da pojača svoju potporu u tom pogledu i da zajamči da ta potpora dopre do građana, među ostalim osiguravanjem cjepiva protiv bolesti COVID-19;

16.  zgrožen je napadima, uznemiravanjem, pritvaranjem i mučenjem zdravstvenih radnika, posebno tijekom aktualne zdravstvene krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19; poziva huntu da zajamči sigurnost i zaštitu svih zdravstvenih radnika te da odmah prekine svako uznemiravanje i napade na te osobe; naglašava da su vlasti Mjanmara odgovorne za omogućavanje punog pristupa zdravstvenoj skrbi;

17.  osuđuje napade vojnih vlasti na zdravstvene radnike i objekte kao i odgovor tih vlasti na pandemiju bolesti COVID-19; ističe da su zdravlje i pristup zdravstvenoj skrbi i cijepljenju univerzalna ljudska prava;

18.  poziva Tatmadaw da stanovništvu prestane uskraćivati pravo na zaštitu od bolesti COVID-19 i njezino primjereno liječenje, što bi moglo uzrokovati brojne smrtne slučajeve u Mjanmaru;

19.  odlučno poziva vlade susjednih zemalja da osiguraju da njihove vlasti ne sprječavaju nikoga da prijeđe granicu u potrazi za utočištem; poziva te vlade da zajamče pristup humanitarnih organizacija i lokalnih organizacija civilnog društva područjima s interno raseljenim osobama uz njihove granice s Mjanmarom;

20.  ponavlja svoju potporu zagovornicima civilnog društva i demokracije u Mjanmaru te poziva EU i njegove institucije da nastave s naporima usmjerenima na napredak civilnog društva, unatoč trenutačnim i mogućim trajnim ograničenjima koja nameće aktualna vojna vlada;

21.  poziva ASEAN, njegove članice, a posebno njegova posebnog izaslanika za Mjanmar da proaktivnije iskoriste svoju posebnu ulogu u Mjanmaru, da surađuju s posebnim izaslanikom UN-a i sa svim uključenim stranama, posebno s vladom nacionalnog jedinstva i predstavnicima civilnog društva, posebno ženama i etničkim skupinama, kako bi se, kao minimum, promicala učinkovita i smislena provedba konsenzusa od pet točaka s ciljem postizanja održivog i demokratskog rješenja trenutačne krize u bliskoj budućnosti;

22.  poziva, nadalje, Kinu i Rusiju da se aktivno uključe u međunarodnu diplomaciju i preuzmu odgovornost koju imaju kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a; očekuje od njih da odigraju konstruktivnu ulogu u nadzoru situacije u Mjanmaru;

23.  odlučno poziva Mjanmar da surađuje u međunarodnim naporima za jamčenje odgovornosti, među ostalim i tako da konačno dopusti ulazak u zemlju Neovisnom istražnom mehanizmu za Mjanmar (IIMM); poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da osiguraju da IIMM ima odgovarajuću potporu kako bi izvršio svoj mandat; podsjeća da Mjanmar ima obvezu poštovati privremene mjere Međunarodnog suda pravde;

24.  pozdravlja pakete sankcija koje je Vijeće nedavno nametnulo protiv članova Tatmadawa i njihovih poduzeća te poziva Vijeće da nastavi s nametanjem ciljanih i snažnih sankcija kako bi se onemogućio opstanak hunte i da se pritom osigura da se stanovništvu Mjanmara ne nanese šteta; mišljenja je da međunarodna zajednica mora nastaviti poduzimati dodatne mjere protiv vojske i njezinih vođa te im nametnuti troškove dok ne promijene smjer i omoguće povratak demokracije; naglašava da sve države članice EU-a moraju postrožiti i provesti sankcije protiv svih državnih poduzeća u Mjanmaru, posebno u drvnoj industriji i industriji dragog kamenja; potiče Komisiju da zajamči učinkovitost nacionalnih kazni nametnutih državama članicama i pridruženim zemljama za kršenje sankcija EU-a; naglašava da bi to zahtijevalo uvođenje konkretnih zamrzavanja imovine i zabrana međunarodnih financijskih doznaka dvjema bankama u državnom vlasništvu, Mjanmarskoj banci za vanjsku trgovinu i Mjanmarskoj investicijskoj i komercijalnoj banci, preko kojih se prikuplja sav novac u stranoj valuti, kao i dodavanje državnog poduzeća za naftu i plin, koje stvara najveći jedinstveni priljev strane valute za huntu, na popis subjekata protiv kojih su uvedene sankcije;

25.  poziva Vijeće da zadrži nametnute ciljane sankcije protiv osoba odgovornih za državni udar koji se dogodio u veljači 2021. i da razmotri druge moguće mjere; odlučno poziva Vijeće da na popis fizičkih i pravnih osoba, subjekata i tijela koji podliježu mjerama ograničavanja uvrsti Državno upravno vijeće kao subjekt umjesto njegovih pojedinačnih članova;

26.  ponavlja svoj poziv poduzećima sa sjedištem u EU-u koja posluju u Mjanmaru ili ondje imaju opskrbne lance da provedu dubinske analize u pogledu ljudskih prava i da se pobrinu za to da nemaju nikakve veze sa sigurnosnim snagama Mjanmara, njihovim pojedinačnim pripadnicima ili subjektima u njihovu vlasništvu ili pod njihovom kontrolom te da ne pridonose, izravno ili neizravno, zatiranju demokracije i ljudskih prava od strane hunte; poziva poduzeća sa sjedištem u EU-u da javno objave svoje zaključke i da rade na stalnom poboljšanju uvjeta rada i standarda zaštite okoliša u svojim poduzećima u Mjanmaru;

27.  ponavlja svoj poziv na zadržavanje ciljanih sankcija protiv onih koji su odgovorni za zlodjela počinjena nad Rohindžama;

28.  ponavlja svoj poziv Komisiji da brzo pokrene istragu trgovinskih povlastica koje koriste Mjanmaru, posebno u pogledu poduzeća u vlasništvu članova mjanmarske vojske, u određenim sektorima te da Parlament propisno obavještava o koracima koje treba poduzeti; potvrđuje da su od 2013., kada je Mjanmar ponovno uključen u program „Sve osim oružja”, ostvarena poboljšanja među kojima je npr. otvaranje radnih mjesta u odjevnoj industriji, od čega su posebnu korist imale žene; ističe, međutim, da je proces pojačanog angažmana već uspostavljen 2018., s naglaskom na poštovanju međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i radničkih prava, te da je državni udar poništio napredak postignut tijekom procesa demokratizacije, čime su ugroženi uvjeti za odobravanje povlastica u okviru programa „Sve osim oružja”;

29.  poziva Delegaciju EU-a u Mjanmaru i veleposlanstva država članica da pomno prate stanje ljudskih prava i zdravstvenu situaciju u Mjanmaru, kao i slučajeve političkih čelnika i drugih koji se trenutačno nalaze u pritvoru;

30.  poziva države članice i pridružene zemlje da zadrže embargo na izravnu i neizravnu opskrbu, prodaju ili prijenos, uključujući provoz, pretovar i posredovanje, sveg oružja, streljiva i druge vojne, sigurnosne i nadzorne opreme i sustava, kao i osiguravanje obuke, održavanja i drugih oblika vojne i sigurnosne pomoći; ističe da Međunarodni kazneni sud treba dodatno istražiti situaciju;

31.  upozorava na rizik od pogoršanja humanitarne krize uslijed eskalacije nasilja i teške gospodarske krize, siromaštva i niza raseljenih osoba u toj zemlji; poziva EU, njegove države članice i međunarodnu zajednicu da hitno ispune svoje financijske obveze u odnosu na UN-ov Plan humanitarne pomoći za Mjanmar za 2021.;

32.  poziva potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da se aktivno pozabave stanjem u Mjanmaru te poziva potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika da redovito izvješćuje Parlament, osobito njegov Odbor za vanjske poslove, između ostalog o stanju vjerskih i etničkih skupina kako bi se osigurao odgovarajući parlamentarni dijalog o toj važnoj i zabrinjavajućoj situaciji;

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi legitimnom predsjedniku i vladi nacionalnog jedinstva Mjanmara, Odboru koji predstavlja Pyidaungsu Hluttaw, državnoj savjetnici Mjanmara, Tatmadawu, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, vladama i parlamentima Sjedinjenih Američkih Država, Bangladeša, Ujedinjene Kraljevine, Japana, Indije, Australije, Kanade, državama članicama ASEAN-a, vladama i parlamentima Rusije i Kine, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnom izvjestitelju UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

(1) SL C 419, 16.12.2015., str. 189. (2) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 79. (3) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 154. (4) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 120. (5) SL C 101, 16.3.2018., str. 134. (6) SL C 238, 6.7.2018., str. 112. (7) SL C 337, 20.9.2018., str. 109. (8) SL C 28, 27.1.2020., str. 80. (9) SL C 433, 23.12.2019., str. 124. (10) SL C 171, 6.5.2021., str. 12. (11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0054. (12) SL L 219 I, 21.6.2021., str. 57. (13) SL L 147, 30.4.2021., str. 17.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o slučaju Paula Rusesabagine u Ruandi (2021/2906(RSP))

P9_TA(2021)0418 RC-B9-0500/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Ruandi, a posebno onu od 11. veljače 2021. o Ruandi, slučaju Paula Rusesabagine(1),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Ruanda ratificirala 1975.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima narodâ,

–  uzimajući u obzir Načela i smjernice o pravu na pravično suđenje i pravnu pomoć u Africi,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima („Pravila Nelsona Mandele”), koja su revidirana 2015.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kampale o zatvorskim uvjetima u Africi,

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine Vijeća UN-a za ljudska prava o univerzalnom periodičnom pregledu od 25. ožujka 2021. o Ruandi,

–  uzimajući u obzir izjave međunarodne zajednice u kojima se osuđuju nepravilnosti i izostanak poštenog suđenja u Ruandi, što uključuje izjave vlade Belgije, ministarstva vanjskih poslova SAD-a i vlade Ujedinjene Kraljevine,

–  uzimajući u obzir izjave Europske odvjetničke federacije, Centra za ljudska prava Američke odvjetničke komore i nekoliko etabliranih organizacija za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Ustav Ruande,

–  uzimajući u obzir instrumente UN-a i Afričke komisije o ljudskim pravima i pravima narodâ,

–  uzimajući u obzir Bečku konvenciju o konzularnim odnosima iz 1963.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Komora Visokog suda Ruande za međunarodne i prekogranične zločine 29. rujna 2021. borca za ljudska prava, belgijskog državljanina i američkog rezidenta Paula Rusesabaginu, nakon njegova uhićenja u Kigaliju 31. kolovoza 2020., proglasila krivim i osudila ga na 25 godina zatvora; budući da je Paul Rusesabagina optužen po devet točaka optužbi povezanih s terorizmom te je proglašen kazneno odgovornim za aktivnosti koje se pripisuju Ruandskom pokretu za demokratsku promjenu / Nacionalnoj oslobodilačkoj fronti (MRCD-FLN), koaliciji oporbenih političkih stranaka i njezinom vojnom ogranku;

B.  budući da je uhićenje Paula Rusesabagine u kolovozu 2020. bilo proizvoljno, da je uključivalo prijevarne radnje i nezakonit transfer u Ruandu, prisilni nestanak i pritvor u izolaciji; budući da za njegovo uhićenje nije izdan nalog u skladu sa zahtjevima iz članka 37. Ruandskog zakona o kaznenom postupku iz 2019. i da optužnica nije bila podignuta sve do njegove osude, što je u suprotnosti s člankom 68. Ruandskog zakona o kaznenom postupku; budući da je Paul Rusesabagina u više navrata izjavio da se ne može vratiti u svoju matičnu zemlju zbog straha od odmazde;

C.  budući da je ministar pravosuđa Ruande Johnston Busingye priznao ulogu svoje vlade u prisilnom nestanku i transferu Paula Rusesabagine u kolovozu 2020., koja se očitovala plaćanjem leta za njegov premještaj i kršenjem njegova prava na pošteno suđenje; budući da je 10. ožujka 2021. sud presudio da je transfer Paula Rusesabagine bio zakonit i da nije bio otet;

D.  budući da su u vrijeme donošenja presude predstavljeni dodatni dokazi koje sud prethodno nije saslušao niti su bili podneseni tijekom suđenja, a odnosili su se na tvrdnju da je Paul Rusesabagina prikupljao sredstva za oružanu skupinu FLN; budući da neki od podnesenih dokaza proizlaze iz izjava za koje Paul Rusesabagina tvrdi da su dane pod prisilom i bez pravnog zastupnika;

E.  budući da tim odvjetnika koji ga je prvotno zastupao Paul Rusesabagina nije sam izabrao i budući da je odvjetnicima koje je od travnja 2021. mogao sam odabrati bilo onemogućeno sastati se s njim, što je u suprotnosti s člankom 68. Ruandskog zakona o kaznenom postupku;

F.  budući da postoje navodi da je zdravstveno stanje Paula Rusesabagine u zatvoru iznimno zabrinjavajuće s obzirom na to da je riječ o osobi koja je preživjela rak i boluje od kardiovaskularnog poremećaja; budući da je, prema njegovim odvjetnicima, propustio dva probira raka i da su mu zatvorske vlasti uskratile pristup lijekovima koje mu je na recept izdao njegov belgijski liječnik, te su mu na taj način prouzročene psihičke i fizičke tegobe, što je u suprotnosti s člancima 12. i 14. ruandskog Ustava o pravu na život, pravu na tjelesni integritet i zaštitu od nehumanog ili ponižavajućeg postupanja;

G.  budući da ruandske vlasti u rujnu 2020. nisu obavijestile belgijske vlasti o uhićenju Paula Rusesabagine u skladu s načelom sadržanim u međunarodnom pravu o konzularnoj pomoći; budući da je ruandska Služba za izvršavanje kazni pristupila komunikaciji i pravnim dokumentima koje su razmjenjivali Paul Rusesabagina i njegovi odvjetnici; budući da je belgijska ministrica vanjskih poslova uputila nekoliko verbalnih nota svojem ruandskom pandanu tražeći da se poštuju prava Paula Rusesabagine, ali je ruandska vlada odbila sve zahtjeve;

H.  budući da su u srpnju 2021. izašli na vidjelo navodi da su ruandske vlasti koristile špijunski softver Pegasus kompanije NSO, potencijalno nadzirući više od 3500 aktivista, novinara i političara; budući da je prema forenzičkoj analizi špijunski softver korišten i na telefonu Carine Kanimbe, kćeri Paula Rusesabagine; budući da su ruandske vlasti odbacile te navode;

I.  budući da je Ruanda potpisnica Sporazuma iz Cotonoua, u kojem se navodi da je poštovanje ljudskih prava ključan element suradnje između EU-a i Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država; budući da su jačanje vladavine prava i osnaživanje ljudskih prava glavna prioritetna programska područja EU-a za Ruandu;

J.  budući da će se drugi ministarski sastanak Afričke unije i EU-a održati u Kigaliju 25. i 26. listopada 2021.;

1.  podsjeća ruandsku vladu na njezinu obvezu da zajamči temeljna prava, uključujući pristup pravosuđu i pravo na pošteno suđenje, kao što je predviđeno u Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima narodâ te ostalim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava, uključujući Sporazum iz Cotonoua, a posebno njegove članke 8. i 96.;

2.  ističe da Ruanda mora štititi neovisnost pravosuđa i pridržavati se njezinih načela u svojem ustavu i zakonima jer je dužnost svih vladinih i drugih institucija poštovati neovisnost pravosuđa i pridržavati se njezinih načela;

3.  podsjeća da bi se izručenje bilo kojeg osumnjičenika drugoj zemlji trebalo provoditi samo u sklopu postupaka izručenja pod neovisnim nadzorom kako bi se zajamčila zakonitost zahtjeva za izručenje i utvrdilo da su prava osumnjičenika na pošteno suđenje u potpunosti zajamčena u zemlji koja podnosi zahtjev;

4.  stoga snažno osuđuje nezakonito uhićenje, pritvaranje i osudu Paula Rusesabagine, čime se krši međunarodno i ruandsko pravo; smatra slučaj Paula Rusesabagine primjerom kršenja ljudskih prava u Ruandi i dovodi u pitanje pravednost presude, u kojoj navodno nisu ispunjena jamstva za pošteno suđenje u skladu s najboljim međunarodnim praksama zastupanja, pravom na saslušanje i pretpostavkom nedužnosti;

5.  poziva na trenutačno puštanje na slobodu Paula Rusesabagine iz humanitarnih razloga i na njegovu repatrijaciju, ne dovodeći u pitanje njegovu krivnju ili nevinost; zahtijeva od Delegacije EU-a u Ruandi i diplomatskih predstavništva država članica da snažno prenesu taj zahtjev u svojoj komunikaciji s ruandskim vlastima;

6.  poziva ruandsku vladu da u svim okolnostima zajamči fizički integritet i psihološku dobrobit Paula Rusesabagine te da mu omogući da uzima svoje uobičajene lijekove; ustraje u tome da ruandska vlada mora poštovati pravo belgijske vlade da pruži konzularnu pomoć Paulu Rusesabagini kako bi mu se osigurala zdravstvena pomoć i odgovarajući pristup obrani;

7.  izražava žaljenje zbog općeg stanja ljudskih prava u Ruandi, a posebno zbog ciljanih progona neistomišljenika; osuđuje politički motivirana suđenja i kazneni progon političkih protivnika; apelira na ruandske vlasti da zajamče diobu vlasti, posebno neovisnost pravosuđa;

8.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da ojačaju dijalog o ljudskim pravima s Ruandom na najvišim razinama u okviru članka 8. Sporazuma iz Cotonoua kako bi se zajamčilo da ta zemlja poštuje svoje bilateralne i međunarodne obveze; naglašava da bi u kontekstu međunarodnog rada u pogledu razvoja u Ruandi puno veći prioritet trebalo dati ljudskim pravima, vladavini prava te transparentnom upravljanju osjetljivom na potrebe;

9.  traži od Komisije da kritički preispita potporu EU-a ruandskoj vladi i državnim institucijama kako bi se zajamčilo da se njome u potpunosti promiču ljudska prava i da zbog nje ne dolazi do negativnih posljedica za slobodu izražavanja i udruživanja, politički pluralizam, poštovanje vladavine prava i neovisno civilno društvo;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, predsjedniku Ruande, predsjedniku parlamenta Ruande te Afričkoj uniji i njezinim institucijama.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0055.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o zakonu američke savezne države Teksasa o pobačaju (2021/2910(RSP))

P9_TA(2021)0419 RC-B9-0490/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. studenoga 2020. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III: ambiciozan plan za rodnu ravnopravnost i jačanje položaja žena u okviru vanjskog djelovanja EU-a” (JOIN(2020)0017),

–  uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije naslovljene „Siguran pobačaj: tehničke i političke smjernice za zdravstvene sustave”,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta iz 1989.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom iz 2006.,

–  uzimajući u obzir izjavu Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 14. rujna 2021. naslovljenu „Stručnjaci UN-a osuđuju daljnje napade na pravo na siguran pobačaj i suučesništvo Vrhovnog suda”,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a donesene 2015. te posebno ciljeve br. 3 i 5 o promicanju zdravlja odnosno o rodnoj ravnopravnosti,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju (ICPD) održanu u Kairu 1994., njezin Program djelovanja i ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir izjavu iz Nairobija objavljenu 1. studenoga 2019. povodom 25. obljetnice Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD25) naslovljenu „Brže ispunjavanje obećanja” i nacionalne i partnerske obveze te zajedničke akcije najavljene na sastanku na vrhu u Nairobiju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2021. o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena(1), u kojoj se pristup reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi proglašava temeljnim stupom ljudskih prava žena, a uskraćivanje tog pristupa oblikom nasilja nad ženama i djevojčicama;

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje i ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir Ustav Sjedinjenih Američkih Država,

–  uzimajući u obzir presudu u predmetu Roe protiv Wadea iz 1973., koja je potvrđena presudama u predmetima Planned Parenthood protiv Caseyja i Whole Woman’s Health protiv Hellerstedta, a kojom je utvrđeno ustavno pravo trudnica u SAD-u da odluče hoće li nastaviti trudnoću prije nego što je fetus sposoban preživjeti izvan maternice,

–  uzimajući u obzir prijedlog zakona br. 8 teksaškog Senata (SB8). „koji se odnosi na pobačaj, uključujući pobačaj nakon što se detektiraju otkucaji srca nerođenog djeteta, a kojim se dopušta pravo na podnošenje privatne građanskopravne tužbe”;

–  uzimajući u obzir nalog Vrhovnog suda SAD-a od 1. rujna 2021. u kojem uje sud odbio blokirati teksaški zakon SB8,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je savezna država Teksas 1. rujna 2021. usvojila zakon SB8 kojim se ženama zabranjuje pristup uslugama pobačaja nakon detekcije fetalne srčane aktivnosti, de facto već šest tjedana od posljednjeg menstrualnog ciklusa, pri čemu su potrebna dva zasebna ultrazvučna pregleda prije obavljanja samog postupka, i to bez iznimke čak i ako je trudnoća posljedica silovanja ili incesta ili ako je zdravstveno stanje fetusa takvo da je sigurno da neće preživjeti nakon rođenja; budući da zakon SB8 podrazumijeva gotovo potpunu zabranu pobačaja;

B.  budući da i SAD i EU moraju poštovati načelo ljudskih prava jer su ona neotuđiva i svojstvena svim živim bićima;

C.  budući da je transatlantsko partnerstvo po svojoj prirodi utemeljeno na našim zajedničkim vrijednostima, uključujući poštovanje ljudskih prava;

D.  budući da su rodna ravnopravnost, osnaživanje svih žena i djevojčica, osiguravanje zdravog života, iskorjenjivanje siromaštva diljem svijeta i promicanje dobrobiti za sve bez obzira na dob temeljni ciljevi utvrđeni u ciljevima održivog razvoja br. 1, 3 i 5; budući da su sve države članice UN-a preuzele dužnosti i obveze u pogledu poštovanja i promicanja tih ciljeva održivog razvoja, uključujući ciljeve 3.7. i 5.6. koji govore o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima;

E.  budući da se seksualna i reproduktivna prava baziraju na temeljnim pravima, da su zaštićena u međunarodnom i europskom pravu o ljudskim pravima, na primjer u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, te su bitan element pružanja sveobuhvatne zdravstvene skrbi;

F.  budući da su Odbor za ukidanje diskriminacije žena i Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u kolovozu 2018. objavili zajedničku izjavu u kojoj ističu da je pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, kao i povezanim uslugama i informacijama, ključan aspekt reproduktivnog zdravlja žena te pozivaju zemlje da stanu na kraj ograničenjima u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena i djevojčica jer se time ugrožava njihovo zdravlje i život; budući da je pristup pobačaju ljudsko pravo te da odgađanje ili uskraćivanje tog pristupa predstavlja oblik rodno uvjetovanog nasilja i može predstavljati mučenje i/ili okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje; budući da su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava ciljevi u sklopu ciljeva održivog razvoja UN-a br. 3 i 5 te da je iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja i svih štetnih praksi usmjerenih protiv žena cilj u sklopu cilja održivog razvoja br. 5;

G.  budući da su pristup sveobuhvatnom obrazovanju o seksualnosti i odnosima te seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući planiranje obitelji, metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj, kao i autonomiju i mogućnost svake osobe da donosi slobodne i neovisne odluke o svojem tijelu i životu, preduvjet za njezinu neovisnost te su stoga ključni za postizanje rodne ravnopravnosti u svim područjima privatnog i javnog života, uključujući sudjelovanje na tržištu rada i u politici, te za iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja; budući da se primjenjuje načelo „njihovo tijelo, njihov izbor”;

H.  budući da je povećanje angažiranosti muškaraca i dječaka oko seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava i u njima ujedno i cilj i preduvjet za postizanje održive ravnopravnosti;

I.  budući da je ostvarivanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava temeljni element ljudskog dostojanstva te je neodvojivo povezano s postizanjem rodne ravnopravnosti i borbom protiv rodno uvjetovanog nasilja; budući da su sudjelovanje žena i djevojčica u oblikovanju zakona i politika koji se odnose na njih i njihova ljudska prava, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje i prava te pobačaj, te osiguranje pristupa pravosuđu i pravnim lijekovima u slučaju kršenja njihovih prava ključni za postizanje rodne ravnopravnosti;

J.  budući da je pravo na poštovanje tjelesnog i duševnog integriteta bitan element Povelje;

K.  budući da je u povijesnom predmetu Roe protiv Wadea Vrhovni sud legalizirao pobačaj u cijelom SAD-u, čime je utvrđeno ustavno pravo trudnica u SAD-u da odluče hoće li nastaviti trudnoću prije nego što je fetus sposoban preživjeti izvan maternice; budući da je to dodatno potvrđeno presudama u predmetima Planned Parenthood protiv Caseyja i Whole Woman’s Health protiv Hellerstedta;

L.  budući da je 12 drugih saveznih država u SAD-u uvelo zabrane pobačaja u ranoj fazi trudnoće, ali je njihovo stupanje na snagu onemogućeno jer su ih savezni sudovi proglasili neustavnima;

M.  budući da se zakonom SB8 zabranjuje pobačaj nakon otprilike šestog tjedna trudnoće i da je prije tog zakona između 85 i 90 posto žena koje su primile skrb u vezi s pobačajem u Teksasu bilo najmanje u šestom tjednu trudnoće, taj će zakon dovesti do de facto ukidanja skrbi u vezi s pobačajem u državi;

N.  budući da je zakon SB8 osmišljen tako provođenje zakona nije odgovornost državnih službenika, već se njime privatni građani potiču da zarade novčane nagrade tako podnošenjem tužbe protiv svakoga tko pruži usluge skrbi povezane s pobačajem ili pomogne nekome da dobije takvu skrb u državi, što će vjerojatno dovesti do zakonitog uznemiravanja zdravstvenih djelatnika, žena kojima je potrebna skrb povezana s pobačajem ili bilo koga tko im u tome pomogne, uključujući njihove bližnje; budući da će zakon SB8 u svakom slučaju imati izrazito negativan učinak na pružatelje zdravstvene skrbi;

O.  budući da je Odbor za ukidanje diskriminacije žena primijetio da kriminalizacija pobačaja nema odvraćajući učinak; budući da, prema navodima Radne skupine za borbu protiv diskriminacije žena i djevojčica, u državama u kojima postoje zakonska ograničenja prava na pobačaj siguran prekid trudnoće postaje privilegij žena u povoljnijem socioekonomskom položaju, dok su žene s ograničenim resursima primorane pribjegavati nesigurnim pobačajima i pobačajima u tajnosti, čime ugrožavaju svoj život i zdravlje; budući da će, kao što je već zabilježeno u drugim slučajevima ograničenja prava na pobačaj, zakon SB8 nerazmjerno utjecati na osobe koje se već suočavaju s diskriminacijom ili preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi, uključujući osobe diskriminirane na rasnoj osnovi, pripadnike etničkih manjina, žene bez osobnih isprava i osobe s niskim prihodima ili one koje žive u ruralnim područjima i nemaju sredstava za putovanje kako bi mogle pristupiti tim uslugama;

P.  budući da zabrana pobačaja, a time i prisiljavanje žena da pribjegavaju nesigurnim pobačajima, dovodi do povećane smrtnosti majki, odnosno smrtnih slučajeva koji se u potpunosti mogu izbjeći;

Q.  budući da je Teksas u proteklom desetljeću uveo već 26 ograničenja prava na pobačaj, uključujući ovogodišnju zabranu pobačaja nakon šestog tjedna trudnoće i zabranu pobačaja koja bi stupila na snagu u slučaju da se poništi presuda iz predmeta Roe protiv Wadea; budući da se u tom razdoblju broj klinika za pobačaj u saveznoj državi smanjio sa 46 klinika 2011. na samo 21 kliniku 2017. godine; budući da to znači da žene nemaju pristup skrbi koja im je potrebna;

R.  budući da je pristup pobačaju u Teksasu i u drugim regijama diljem Sjedinjenih Država već bio otežan i da zabrana kao što je zakon SB8 najteže pogađa upravo osobe koje se suočavaju s preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi, uključujući marginalizirane i ranjive skupine, a posebno one s nižim prihodima;

S.  budući da, s obzirom na to da je pobačaj u Teksasu de facto zabranjen, pacijenti putuju u klinike za reproduktivno zdravlje u susjednim državama, čime se preopterećuje već ionako fragilna infrastruktura za pobačaje u toj regiji; budući da se u Teksasu godišnje provede više od 56 000 pobačaja; budući da je malo vjerojatno da će susjedne države moći primiti sve pacijente koji bi obično zatražili pobačaj prije donošenja zakona SB8;

T.  budući da su komplikacije povezane s trudnoćom i porodom glavni uzrok smrti adolescentica u dobi od 15 do 19 godina u svijetu; budući da Odbor za prava djeteta apelira na zemlje da dekriminaliziraju pobačaj i da se pobrinu za to da djevojke i djevojčice imaju pristup sigurnim uslugama pobačaja; budući da tinejdžerska trudnoća pogoršava začarani krug siromaštva; budući da je Teksas država sa sedmom najvišom stopom poroda u tinejdžerskoj dobi u SAD-u i država s najvišom stopom ponovljenih poroda u tinejdžerskoj dobi; budući da su stope trudnoće u tinejdžerskoj dobi posebno visoke među djevojkama i djevojčicama hispanskog i afroameričkog podrijetla, kao i među onima s niskim stupnjem obrazovanja te onima koje žive u ruralnim područjima, u udomiteljskim obiteljima ili u siromaštvu; budući da je, u usporedbi s drugima, mnogo vjerojatnije da će majke tinejdžerske dobi prekinuti školovanje i biti nezaposlene; budući da 65 % djece mladih roditelja u Teksasu živi u siromaštvu te je vjerojatnije da će biti lošijeg zdravstvenog stanja i steći nisku razinu obrazovanja;

U.  budući da je zakon SB8 jedna od najstrožih mjera u području pobačaja u SAD-u, kojom se zabranjuje pobačaj nakon detekcije fetalne srčane aktivnosti, uz isključivu iznimku u slučaju medicinskog hitnog slučaja, ali ne i u slučaju silovanja i incesta ili ako je zdravstveno stanje fetusa takvo da je sigurno da neće preživjeti nakon rođenja; budući da to predstavlja oblik rodno uvjetovanog nasilja koje se može smatrati mučenjem ili okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjem;

V.  budući da su Centar za reproduktivna prava i njegovi partneri 30. kolovoza 2021. Vrhovnom sudu SAD-a podnijeli hitan zahtjev za blokiranje stupanja na snagu tog teksaškog zakona;

W.  budući da se prijedlogu zakona usprotivilo više od 300 odvjetnika iz Teksasa, koji su izjavili da se njime potkopavaju dugogodišnja pravila i načela pravnog sustava; budući da je više od 200 liječnika iz cijelog Teksasa izrazilo duboku zabrinutost za svoju sposobnost pružanja zdravstvene skrbi, pri čemu su upozorili da bi taj prijedlog zakona imao izrazito negativan učinak kojim bi se liječnicima u više od 30 specijalizacija, uključujući primarnu skrb, hitnu medicinu, ginekologiju i internu medicinu, onemogućilo da pacijentima pruže informacije o svim opcijama u pogledu trudnoće zbog straha od neozbiljnih tužbi;

X.  budući da su stručnjaci UN-a za ljudska prava donošenje zakona SB8 proglasili zabrinjavajućim te su osudili činjenicu da će taj zakon nanijeti štetu trudnicama u Teksasu i posebno ženama iz marginaliziranih zajednica, ženama s niskim prihodima, ženama koje žive u ruralnim područjima i pripadnicama rasnih i etničkih manjina, kao i migranticama, na koje će ta zabrana nerazmjerno utjecati te su pozvali vladu SAD-a da spriječi nazadovanje u pogledu prava na pristup pobačaju i umjesto toga donese pozitivne mjere kako bi se osigurao pristup sigurnom i zakonitom pobačaju;

Y.  budući da je Vrhovni sud SAD-a (s pet glasova naprema četiri) presudio protiv blokiranja teksaškog zakona, pri čemu je naveo da osporavatelji tog zakona nisu ispunili teret dokaza u vezi sa „složenim i novim prethodnim postupovnim pitanjima” u tom predmetu;

Z.  budući da je Ministarstvo pravosuđa SAD-a 9. rujna 2021. podnijelo tužbu protiv Teksasa, u kojoj se navodi da se tom zabranom krši ustavno pravo pojedinca na pobačaj prije nego što je fetus sposoban preživjeti izvan maternice i budući da je savezni okružni sud zakazao ročište o mjerama predostrožnosti za 1. listopada 2021.;

AA.  budući da je predsjednik Biden izjavio da taj prijedlog zakona predstavlja „dosad neviđeni napad na ustavna prava žena”, da se obvezao na „ulaganje napora cijele vlade” u borbu za poništenje tog zakona, pozvao na to da se „ženama u Teksasu omogući pristup sigurnom i zakonitom pobačaju” i potvrdio da će se vlada pod vodstvom Bidena i Harris uvijek boriti za zaštitu pristupa zdravstvenoj skrbi i braniti pravo žena da donose odluke o svojem tijelu i svojoj budućnosti;

AB.  budući da se u izvješću Instituta Guttmacher iz rujna 2019. naslovljenom „Abortion Incidence and Service Availability in the United States, 2017 (Učestalost pobačaja i dostupnost povezanih usluga u Sjedinjenim Državama, 2017.)” navodi zabrinjavajući trend povećanja potencijalno opasnih nemedicinskih pokušaja samoizazivanja pobačaja u američkim državama u kojima je pristup reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi ograničen;

1.  pridružuje se glasnim osudama diljem SAD-a zbog toga što su teksaški zakonodavci donijeli zakon SB8, koji de facto podrazumijeva potpunu zabranu pobačaja, bez iznimke u slučaju silovanja i incesta ili ako je zdravstveno stanje fetusa takvo da je sigurno da neće preživjeti nakon rođenja, jer je to težak napad na slobodu žena i njihovo seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, koja su temeljna ljudska prava, i kršenje ustavnih prava žena u SAD-u; duboko je zabrinut zbog mjere u kojoj će ta zabrana doprinijeti traumi koju preživljavaju žrtve silovanja i incesta;

2.  poziva vladu savezne države Teksasa da hitno stavi izvan snage zakon SB8, da zajamči sigurne, zakonite, besplatne i kvalitetne usluge pobačaja u državi i da te usluge učini lako dostupnima svim ženama i djevojčicama;

3.  izražava odlučnu solidarnost sa ženama u Teksasu i osobama uključenima u pružanje i zagovaranje zdravstvene skrbi povezane s pobačajem u tim teškim okolnostima te im daje svoju podršku;

4.  pozdravlja napore predsjednika Joea Bidena u poticanju Vijeća i Ureda savjetnika u Bijeloj kući da pokrenu napore na razini cijele vlade kako bi se odgovorilo na predmetnu odluku i kako bi se ženama u Teksasu zajamčio pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, koji je zaštićen u presudi iz predmeta Roe protiv Wadea; pozdravlja činjenicu da je vlada predsjednika Bidena u petak 1. listopada 2021. pozvala suca da blokira zabranu pobačaja koju je nametnuo Teksas;

5.  izražava svoju solidarnost sa zdravstvenim djelatnicima i osobama koje se bave osporavanjem prijedloga zakona Senata br. 8 pravnim putem i daje im svoju punu podršku te se nada da će njihov rad dovesti do ponovne uspostave prava žena u Teksasu na reproduktivnu zdravstvenu skrb; uviđa ulogu nevladinih organizacija kao pružatelja usluga i zagovaratelja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u SAD-u te ih potiče da nastave sa svojim radom na zagovaranju tih temeljnih prava; potvrđuje da je tim nevladinim organizacijama potrebna odgovarajuća razina financiranja kako bi mogle djelovati;

6.  ističe da su stručnjaci UN-a 14. rujna 2021. istaknuli da su „ljudska prava žena temeljna prava koja se ne mogu podrediti kulturnim, vjerskim ili političkim razmatranjima” te su dodali da je „utjecaj ideološki vjerski motiviranog uplitanja u pitanja javnog zdravlja posebno štetan za zdravlje i dobrobit žena i djevojčica”;

7.  duboko žali zbog činjenice da je Vrhovni sud SAD-a, vidno podijeljenom odlukom (četiri naprema pet), odbio blokirati uvođenje zakona SB8 koji je bez presedana; podsjeća da ta odluka ne znači da je taj zakon proglašen ustavnim;

8.  poziva predsjednika Joea Bidena da nastavi raditi na jamčenju pristupa sigurnom i zakonitom pobačaju; potiče ulaganje dodatnih napora kako bi se osiguralo da pobačaj i kontracepcija budu integrirani u pružanje sveobuhvatnih informacija i usluga povezanih sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima te da budu univerzalno dostupni i kako bi se osigurao kontinuirani pristup pobačaju i kontracepciji u kriznim situacijama, kao što je pandemija bolesti COVID-19;

9.  poziva vladu Sjedinjenih Američkih Država da u potpunosti dekriminalizira pobačaj, za što je potrebno ukinuti kažnjavanje trudnih žena i djevojčica, pružatelja zdravstvene skrbi i drugih osoba zbog korištenja ili pružanja usluga pobačaja i pomaganja u pristupu tim uslugama, kao i ukloniti pobačaj iz kaznenih zakona te ukinuti sve ostale kaznene zakone, politike i prakse u tom području;

10.  poziva vladu Sjedinjenih Američkih Država da uspostavi saveznu pravnu zaštitu univerzalnog pristupa pobačaju; ističe da je zdravlje ljudsko pravo i da je država obavezna svima pružiti pristupačnu zdravstvenu skrb;

11.  poziva Kongres Sjedinjenih Američkih Država da donese federalnu pravnu zaštitu pristupa pobačaju s pomoću Zakona o zaštiti zdravlja žena (WHPA), koji je nedavno izglasan u američkom Zastupničkom domu tijekom povijesnog glasovanja i kojim se pravo na pobačaj štiti od uvođenja zabrana i ograničenja na razini saveznih država;

12.  ističe da se vrlo restriktivnim zakonima o zabrani pobačaja ne smanjuje potreba za obavljanjem pobačaja, već su žene prisiljene da obavljaju ilegalne pobačaje, da putuju kako bi mogle obaviti pobačaj ili da iznesu trudnoću do termina protiv vlastite volje, što predstavlja kršenje ljudskih prava i oblik rodno uvjetovanog nasilja koje utječe na pravo žena i djevojčica na život, tjelesni i duševni integritet, ravnopravnost, nediskriminaciju i zdravlje;

13.  ističe da samo obrazovanje, informiranje i univerzalni pristup kontracepcijskim sredstvima, iskorjenjivanje seksualnog nasilja i zajednička odgovornost za kontracepciju mogu smanjiti broj neželjenih trudnoća; ističe da trebalo dati prednost univerzalnom pristupu obrazovanju o seksualnosti i odnosima koje je prilagođeno dobi i utemeljeno na dokazima, nizu kvalitetnih i univerzalno dostupnih modernih kontracepcijskih sredstava i metoda, savjetovanju o planiranju obitelji, informiranju o kontracepciji te jamčenju sigurne i zakonite skrbi u vezi s pobačajem;

14.  duboko je zabrinut zbog činjenice da će taj zakon nerazmjerno utjecati na osobe koje se suočavaju sa socioekonomskim poteškoćama, osobe koje žive u ruralnim područjima, osobe diskriminirane na rasnoj osnovi, pripadnike skupine LGBTIQ+ te osobe koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom, uglavnom skupine žena koje si zbog financijskih ili logističkih prepreka ne mogu priuštiti odlazak u klinike za reproduktivno zdravlje u susjednim državama, zbog čega su izložene većem riziku od nesigurnih i po život opasnih postupaka te je više vjerojatno da će biti prisiljene iznijeti trudnoću do kraja protiv svoje volje;

15.  snažno dovodi u pitanje moralni kontekst te je zabrinut zbog koncepta tog zakona kojim se privatni građani ovlašćuju i novčano nagrađuju za podizanje tužbi protiv svih osoba koje su možda pomogle nekoj ženi da pristupi pobačaju, kao što su pružatelji pobačaja ili zagovaratelji prava na skrb u vezi s pobačajem, čime se otvara put uznemiravanju i neozbiljnim tužbama od strane vigilanata koji se protive pobačaju i priprema teren za lov na vještice u 21. stoljeću;

16.  poziva vladu Sjedinjenih Država da stane na kraju svakom sustavu nagrađivanja državnih ili pojedinačnih aktera za provođenje zabrane pobačaja, koji stvara ozračje straha i zastrašivanja;

17.  duboko je zabrinut zbog utjecaja tog teksaškog zakona na druge države SAD-a, koje će biti ohrabrene nedjelovanjem Vrhovnog suda te će pokušati uvesti zabrane pobačaja diljem zemlje, kao što je već zabilježeno u Floridi;

18.  napominje da taj zakon, jedan od 26 ograničenja prava na pobačaj koja su u posljednjem desetljeću donesena u Teksasu, predstavlja daljnji pokušaj potkopavanja prava žena i njihove reproduktivne slobode, kao i njihova prava na zdravstvenu skrb, te da se njime ne uzimaju u obzir ni ustavna prava žena ni volja naroda;

19.  zabrinut je zbog toga što taj zakon ne samo da dovodi do de facto zabrane pobačaja, već se njime također očito krše ljudska prava žena, uz potpuno nepoštovanje međunarodnih standarda u području ljudskih prava, uključujući načelo nenazadovanja, i zbog toga što se njime ograničava pristup zdravstvenoj skrbi smanjenjem broja ustanova za skrb kojima se žene mogu obratiti, što dovodi do jaza u skrbi za žene i dodatno ugrožava živote žena;

20.  oštro osuđuje nazadovanje u pogledu prava žena te seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava koje je vidljivo u SAD-u i u svijetu te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD), Komisiju i sve države članice EU-a da se koriste svim instrumentima koji su im na raspolaganju kako bi se što jače borile protiv tog trenda; podsjeća da su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava temeljna ljudska prava koja bi trebalo ojačati i koja se ni na koji način ne smiju oslabiti ili ukinuti;

21.  ističe da je u skladu s Pekinškom platformom za djelovanje i Programom djelovanja ICPD-a potrebno zaštititi prava svih pojedinaca na tjelesni integritet i autonomiju te zajamčiti pristup osnovnim uslugama kojima se ostvaruje to pravo; poziva na to da se u nacionalne strategije, politike i programe za univerzalno zdravstveno osiguranje uključi sveobuhvatni pristup u području osnovnog seksualnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući mjere za sprečavanje i izbjegavanje nesigurnih pobačaja, kao i odredbu o skrbi nakon pobačaja;

22.  zabrinut je zbog predstojećeg razmatranja predmeta Roe protiv Wadea na Vrhovnom sudu i zbog činjenice da bi se ta revolucionarna presuda kojom su zajamčena prava žena u bliskoj budućnosti mogla poništiti; boji se da bi to moglo imati ozbiljan i širok utjecaj na pristup zdravstvenoj skrbi i slobodan izbor žena u drugim državama s obzirom na to da je još 11 država donijelo zakone koji još nisu provedivi, a kojima se zabranjuje aktualno pravo na pobačaj i koji bi automatski stupili na snagu u slučaju poništenja presude u predmetu Roe protiv Wadea;

23.  pozdravlja činjenicu da je Bidenova vlada ukinula pravilo globalnog blokiranja usmjereno protiv pobačaja i najavila da namjerava ponovno financirati Fond Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA), agenciju UN-a za seksualno i reproduktivno zdravlje; poziva na to da ponovna uspostava financiranja stupi na snagu bez odgode;

24.  podsjeća na to da je promicanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava jedan od pet stupova akcijskog plana GAP III; poziva EU i njegove države članice da zajamče da se odredbe o ljudskim pravima, uključujući pravo na besplatan i siguran pobačaj, poštuju i promiču u svim međunarodnim odnosima s SAD-om;

25.  poziva delegaciju EU-a u SAD-u da prati stanje u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Teksasu i drugim državama te da seksualno i reproduktivno zdravlje i prava tretira kao prioritet u svojim kontaktima s relevantnim tijelima SAD-a, kao i u lokalnoj provedbi GAP-a III;

26.  poziva EU i države članice da pruže svu moguću potporu, uključujući i onu financijsku, organizacijama civilnog društva sa sjedištem u SAD-u koje štite i promiču seksualno i reproduktivno zdravlje i prava u toj zemlji, kao izraz svoje univerzalne predanosti tim pravima; također poziva države članice da omoguće sigurno utočište svim zdravstvenim djelatnicima koji bi mogli biti izloženi riziku od pravnog ili drugog uznemiravanja zbog svojeg legitimnog rada; podsjeća da je potpuna zabrana pružanja skrbi povezane s pobačajem ili uskraćivanje takve skrbi oblik rodno uvjetovanog nasilja;

27.  poziva posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da u svojim kontaktima s dužnosnicima SAD-a osudi to kršenje seksualnih i reproduktivnih prava žena;

28.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u svojim kontaktima s dužnosnicima SAD-a osudi to kršenje seksualnih i reproduktivnih prava žena i njihova prava na zdravstvenu skrb;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država i njegovoj vladi, Kongresu SAD-a i guverneru i zakonodavcima savezne države Teksasa.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0314.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o stanju u Bjelarusu nakon jedne godine prosvjeda i njihove nasilne represije (2021/2881(RSP))

P9_TA(2021)0420 RC-B9-0482/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Bjelarusu od 24. svibnja 2021. i 25. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjsku politiku od 21. lipnja 2021. o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir govor predsjednice von der Leyen o stanju Unije 2021.,

–  uzimajući u obzir izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella od 26. ožujka 2021. o potpori EU-a za Međunarodnu platformu za odgovornost u pogledu Bjelarusa, od 15. srpnja 2021. o represiji nad civilnim društvom u Bjelarusu te njegovu izjavu koju je u ime EU-a dao 30. srpnja 2021. o tome kako se režim koristi migrantima i izbjeglicama u vlastite svrhe, kao i izjavu od 8. kolovoza 2021. o prvoj obljetnici namještenih predsjedničkih izbora, održanih 9. kolovoza 2020. u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 6. srpnja 2021. o izricanju presude Viktaru Babariki i drugim političkim suđenjima, od 7. srpnja 2021. o ograničavanju diplomatske prisutnosti Litve, od 30. kolovoza 2021. o represiji protiv novinara i medija te od 6. rujna 2021. o izricanju presude Mariji Kaljesnjikavoj i Maksimu Znaku,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve konvencije o ljudskim pravima čija je država stranka i Bjelarus,

–  uzimajući u obzir Parišku povelju za novu Europu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS),

–  uzimajući u obzir izvješće posebne izvjestiteljice UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu Anaïs Marin koje je ona 5. srpnja 2021. podnijela Vijeću UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 13. srpnja 2021. o stanju ljudskih prava u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 16. rujna 2021. Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o smjeru političkih odnosa između EU-a i Rusije(1),

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament Nagradu Saharov za slobodu mišljenja 2020. godine dodijelio demokratskoj oporbi u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da više od jedne godine nakon „izbora” održanih 9. kolovoza 2020. bjeloruske vlasti i dalje provode represiju nad bjeloruskim narodom pri čemu su mnogi građani doživjeli uznemiravanje, a brojni su bili uhićeni, mučeni i osuđeni zbog svog protivljenja režimu ili široko rasprostranjenom kršenju ljudskih prava u Bjelarusu; budući da EU i njegove države članice nisu priznali rezultate predsjedničkih izbora;

B.  budući da se procjenjuje da je gotovo 40 000 bjeloruskih državljana u nekom trenutku bilo pritvoreno zbog prosvjedovanja protiv režima; budući da su borci za ljudska prava zabilježili stotine slučajeva mučenja i zlostavljanja, dok se nekoliko osoba i danas vode kao nestale, a neke su pak pronađene mrtve; budući da se u bjeloruskim pritvornim centrima i zatvorima nastavlja s praksama nehumanog postupanja, mučenja i namjernog uskraćivanja medicinske skrbi, zbog čega je smrtno stradalo više prosvjednika; budući da je dokumentirano nekoliko slučajeva pokušaja samoubojstva na sudu i u zatvoru; budući da se čini da je cijelo pravosuđe u toj zemlji pretvoreno u agenta režima i da se koristi kako bi se osigurao njegov opstanak; budući da je u Bjelarusu više od 720 političkih zatvorenika te da je protiv bjeloruskih građana pokrenuto više od 4600 kaznenih postupaka, dok protiv osoba koje su odgovorne za nasilje i represiju ili koje su u njemu sudjelovale nije pokrenut niti jedan jedini postupak; budući da su borci za ljudska prava, oporbeni političari, civilno društvo, neovisni novinari i ostali aktivisti sustavno izloženi nasilnoj represiji; budući da su tisuće građana Bjelarusa prisiljene ili na neki drugi način primorane napustiti domovinu i potražiti sigurnost u inozemstvu;

C.  budući da su države članice, posebno Poljska i Litva, osigurale utočište, liječenje i stipendije tisućama tražitelja azila koji zbog svojih demokratskih težnji bježe od progona Lukašenke;

D.  budući da bjeloruski režim provodi represivnu kampanju usmjerenu protiv civilnog društva i boraca za ljudska prava, čiji je cilj ušutkati sve preostale neovisne glasove u Bjelarusu; budući da je gotovo 250 organizacija civilnog društva raspušteno ili je u postupku raspuštanja, uključujući Centar za ljudska prava „Viasna”, koji je doživio nezapamćenu represiju u obliku uhićenja rukovodstva, osoblja i volontera, između ostalog i upravitelja Centra Aljesa Bjaljackog; Valjancina Stefanoviča, člana uprave Centra „Viasna” i potpredsjednika Međunarodne federacije za ljudska prava; Marfe Rabkove, koordinatorice mreže volontera u Centru „Viasna”; Andreja Čapjuka; Leanida Sudanlenke; Tacjane Lasice; Marije Tarasenke; Uladzimira Labkoviča; te drugog osoblja i volontera Centra „Viasna”;

E.  budući da su bjeloruski sudovi donijeli više od 120 nepoštenih i proizvoljnih presuda na politički motiviranim suđenjima, koja se često održavaju iza zatvorenih vrata i bez pravičnog pravnog postupka; budući da je bjeloruski oporbeni političar Viktar Babarika osuđen na 14 godina zatvorske kazne te da su bjeloruski oporbeni vođe i politički zatvorenici Marija Kaljesnjikava, dobitnica Nagrade Saharov za slobodu mišljenja i Međunarodne nagrade za hrabre žene, te istaknuti odvjetnik Maksim Znak, osuđeni na 11 odnosno 10 godina zatvora zbog navodnog planiranja državnog udara; budući da je uhićeno gotovo 500 novinara ta da bjeloruske vlasti i dalje provode represiju nad neovisnim bjeloruskim novinarima te ih uznemiruju kao i da namjerno pokušavaju ometati objektivno izvješćivanje; budući da je 27. kolovoza 2021. bjeloruski režim naredio zatvaranje Udruženja bjeloruskih novinara, najveće nezavisne novinarske organizacije u zemlji, koja je 2004. dobila Nagradu Saharov za slobodu mišljenja; budući da dvije novinarke Belsata, Jekaterina Andrejeva i Darija Čulcova, i dalje služe svoje kazne u kažnjeničkoj koloniji u Bjelarusu;

F.  budući da se pritisak na bjeloruske sindikate dramatično povećao posljednjih tjedana, pri čemu se vođe i članovi bjeloruskog neovisnog sindikata (BITU) i bjeloruskog Kongresa demokratskih sindikata (BKDP) uhićuju, kažnjavaju i podvrgavaju pretresima KGB-a; budući da je Bjelarus jedna od najgorih zemalja za radnike prema Globalnom indeksu prava Međunarodne konferencije sindikata (ITUC) za 2021.;

G.  budući da Aljaksandr Lukašenka nastavlja s kampanjom protiv poljske manjine te je dao zatvoriti predvodnike poljske zajednice Andżeliku Borys i Andrzeja Poczobuta, okomio se na škole na poljskom jeziku i vodi propagandu na temelju lažnih povijesnih narativa;

H.  budući da nema naznaka da bjeloruske vlasti istražuju tisuće prijava o policijskoj brutalnosti podnesene od sredine kolovoza 2020., kao ni slučajeve ubojstva prosvjednika; budući da se raširenim nekažnjavanjem kršenja ljudskih prava produbljuje očajan položaj bjelaruskog naroda; budući da nepostojanje vladavine prava onemogućuje ostvarivanje njihova prava na pošteno suđenje; budući da je Bjelarus jedina zemlja u Europi u kojoj se i dalje provodi smrtna kazna;

I.  budući da je 23. svibnja 2021. međunarodni putnički let FR4978 avioprijevoznika Ryanair između dviju prijestolnica u EU-u (Atene i Vilniusa) po nalogu Aljaksandra Lukašenke i pod lažnom izlikom prijetnje bombom prisilno preusmjeren na Minsk, uslijed čega su prekršene međunarodne konvencije te je ugrožena sigurnost više od 170 putnika i članova posade; budući da su bjeloruske vlasti u Minsku pritvorile putnika tog zrakoplova Ramana Prataseviča, bjeloruskog novinara i aktivista, te njegovu suputnicu Sofiju Sapegu;

J.  budući da je u znak odmazde za sankcije uvedene kao odgovor na prisilno preusmjeravanje leta FR4978 avioprijevoznika Ryanair Lukašenka javno zaprijetio da će EU, a osobito susjednu Litvu i Poljsku, preplaviti migrantima i drogom; budući da je ta prijetnja provedena u djelo instrumentalizacijom migranata u političke svrhe: budući da je Lukašenkin režim osmislio program za prebacivanje migranata iz Iraka, Turske i drugih zemalja u Minsk te je uz pomoć bjeloruskih graničnih policajaca olakšao njihov nezakoniti ulazak u Europsku uniju; budući da je to dovelo do toga da oko 4000 nezakonitih migranata uđe u Litvu, da ih više od 1400 uđe u Poljsku, a oko 400 u Latviju; budući da su Litva, Latvija i Poljska proglasile izvanredno stanje na svojim granicama s Bjelarusom; budući da je broj nezakonitih ulazaka u EU i dalje velik i da se pokušaji nezakonitog ulaska preko granice nastavljaju; budući da bjeloruski režim koristi silu kako bi migrante pogurao na teritorij EU-a te da se usto služi propagandom i dezinformacijama u kojima optužuje države članice EU-a za olakšavanje nezakonitih migracijskih tokova prema Bjelarusu; budući da je Lukašenka predložio ukidanje obveze Bjelarusa da prihvati migrante povratnike te je bjeloruskom parlamentu podnio nacrt zakona o obustavi te obveze; budući da je najmanje petoro nezakonitih migranata umrlo od hipotermije i iscrpljenosti te da je više migranata već tjednima zapelo na vanjskim granicama EU-a s Bjelarusom; budući da je Poljska organizacijama civilnog društva i medijima ograničila pristup pograničnom području na kojem je uvedeno izvanredno stanje; budući da je stanje na granici EU-a s Bjelarusom i dalje napeto te da od bjeloruskih časnika i vojnika dolaze mnogobrojne i raznovrsne provokacije;

K.  budući da je predsjednica Komisije u svojem govoru o stanju Unije 15. rujna 2021. instrumentalizaciju migranata nazvala hibridnim napadom Bjelarusa usmjerenim na destabilizaciju EU-a;

L.  budući da je 3. kolovoza 2021. Vitalij Šišov, osnivač Bjeloruskog doma u Ukrajini, skupine koja pomaže osobama koje su napustile Bjelarus, pronađen obješen u jednom kijevskom parku;

M.  budući da je 17. rujna 2021. bjeloruski Ured glavnog tužitelja obustavio istragu o smrti Ramana Bandarenka;

N.  budući da je nakon nedavne smrtonosne pucnjave u Minsku u kojoj su život izgubili Andrej Zelcer i agent KGB-a, režim uhitio više od stotinu ljudi koji su komentirali događaj na društvenim mrežama te su od njih na silu ishođena priznanja;

O.  budući da je nakon kritiziranja svojih trenera bjeloruska sportašica Kriscina Cimanovskaja bila prisiljena prijevremeno napustiti Olimpijske igre u Tokiju te da je zbog straha za vlastitu sigurnost zatražila policijsku zaštitu u zračnoj luci u Tokiju, odnosno da je prihvatila humanitarnu vizu koju joj je dala Poljska; budući da je Međunarodni olimpijski odbor protjerao bjeloruske trenere Artura Šimaka i Jurija Majseviča s Olimpijskih igara u Tokiju te je otvorio istragu;

P.  budući da su u već ionako napetoj klimi Rusija i Bjelarus u rujnu 2021. održali opsežnu zajedničku vojnu vježbu „Zapad 2021”, u kojoj je sudjelovalo 200 000 vojnika, što je granice EU-a stavilo pod dodatan pritisak; budući da su Rusija i Bjelarus uspostavili zajednički centar za osposobljavanje zračnih snaga i zračne obrane u Grodnu, na manje od 15 kilometara od granice s Poljskom; budući da su se 9. rujna 2021. Lukašenka i Vladimir Putin sastali u Moskvi i najavili odobrenje dodatnih 28 programa za integraciju na gospodarskoj i fiskalnoj razini, kao i stvaranje „zajedničke obrambene sfere”, što je još jedan korak prema spajanju bjeloruskih i ruskih oružanih snaga i mogućem trajnom postavljanju ruskih postrojbi u Bjelarusu; budući da je Lukašenka najavio da do 2025. godine planira od Rusije nabaviti oružje u vrijednosti od 1 milijarde USD, uključujući raketne sustave S-400; budući da su 9. rujna 2021. Lukašenka i Putin postigli i dogovor o uspostavi jedinstvenog tržišta nafte i plina te o produbljivanju gospodarske integracije, zbog čega je sve veći rizik od toga da će Lukašenka i dalje trgovati suverenitetom Bjelarusa u zamjenu za veću potporu Rusije;

Q.  budući da je 28. lipnja 2021. bjeloruski režim obustavio svoje sudjelovanje u inicijativi Istočnog partnerstva;

R.  budući da je tijekom prošle godine Lukašenkin režim naredio nekolicini diplomata i osoblju veleposlanstava EU-a i njegovih država članica da napuste zemlju, još više zatvarajući diplomatske komunikacijske kanale;

S.  budući da je Međunarodni monetarni fond (MMF) Bjelarusu odlučio dati pristup novim posebnim pravima vučenja u iznosu od gotovo 1 milijarde USD, u okviru šire dodjele od 650 milijardi USD namijenjene svim državama članicama Fonda;

T.  budući da je Bjelarus pokrenuo komercijalnu upotrebu bjeloruske nuklearne elektrane u Astravjecu a da pritom nije u obzir uzeo sve sigurnosne preporuke iz izvješća EU-a iz 2018. o testiranju otpornosti na stres; budući da bjeloruska strana nije transparentna i da ne pruža pouzdane informacije o onome što se zbiva u nuklearnoj elektrani, što potvrđuje da postrojenje nije sigurno i da predstavlja ozbiljan rizik za nuklearnu sigurnost;

U.  budući da je Vijeće 21. lipnja 2021. usvojilo četvrti paket restriktivnih mjera protiv bjeloruskih pojedinaca i subjekata nakon prisilnog i nezakonitog prizemljenja zrakoplova Ryanaira na letu FR4978 u Minsk; budući da je 04. lipnja 2021. Vijeće odlučilo uvesti zabranu ulaska u zračni prostor EU-a i pristup zračnim lukama EU-a za sve bjeloruske zračne prijevoznike; budući da je Europska unija dosad uvela sankcije protiv 166 osoba i 15 subjekata, uključujući Aleksandra Lukašenka, kao i ciljane gospodarske sankcije usmjerene protiv više bjeloruskih gospodarskih sektora; budući da je 2020. bjelorusko gospodarstvo zabilježilo pad realnog BDP-a od 0,9 % i budući da prognoze za 2021. upućuju na njegov daljnji pad od 2,7 %; budući da Kina i dalje surađuje s Bjelarusom i ulaže u njega, a naročito u industrijski park Kine i Bjelarusa „Great Stone”;

1.  ustraje u solidarnosti s bjeloruskim narodom, kao i s mirnim prosvjednicima koji se i dalje zalažu za slobodan i demokratski Bjelarus; podsjeća na to da Europska unija i njezine države članice nisu priznale rezultate predsjedničkih izbora održanih 2020. zbog masovnog falsificiranja i krivotvorenja te da nisu priznale Aljaksandra Lukašenka za predsjednika Bjelarusa;

2.  nastavlja osuđivati represiju, mučenje i zlostavljanje miroljubivog stanovništva Bjelarusa, gušenje medija i zatiranje interneta kao i premlaćivanja, uhićenja i zastrašivanja novinara, blogera i drugih neovisnih glasova u toj zemlji; i dalje poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu i odbacivanje svih optužbi protiv svih političkih zatvorenika i osoba koje su proizvoljno pritvorene te zahtijeva hitan prekid nasilja i represije;

3.  ustraje na tome da je u Bjelarusu potrebno osigurati temeljne slobode i ljudska prava, vladavinu prava i funkcionalno neovisno sudstvo, okončati sve vrste represije, progona, zlostavljanja, seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, prisilnih nestanaka i mučenja, te odmah i trajno ukinuti smrtnu kaznu; poziva na okončanje diskriminacije žena i ranjivih skupina, uključujući osobe s invaliditetom i pripadnike skupine LGBTQI;

4.  osuđuje politička suđenja i oštre i nepravedne sudske presude koje su nedavno izrečene oporbenim vođama Mariji Kalesnikavoj i Maksimu Znaku te drugim političkim zatvorenicima i pritvorenicima; izražava žaljenje zbog činjenice da su sudske rasprave održane iza zatvorenih vrata i bez pravičnog sudskog postupka te da je diplomatima EU-a i država članica onemogućena prisutnost;

5.  nastavlja osuđivati osvetnički pohod vlasti protiv Centra za ljudska prava „Viasna” te poziva na odbacivanje svih optužbi protiv Alesa Bjaljackog, Valjancina Stefanoviča, Marfe Rabkove, Andreja Čapjuka, Leanida Sudanlenke, Tacjane Lasice, Marije Tarasenke, Uladzimira Labkoviča te ostalog osoblja i volontera Centra „Viasna” i na njihovo hitno i bezuvjetno oslobađanje;

6.  osuđuje represiju i neprijateljsko djelovanje koje vlasti provode protiv predstavnika poljske manjine i škola na poljskom jeziku u Bjelarusu; u tom pogledu poziva na hitno i bezuvjetno oslobađanje Andżelike Borys, novinara Andrzeja Poczobuta i ostalih političkih zatvorenika;

7.  osuđuje ponašanje bjeloruskih trenera Artura Šimaka i Jurija Majseviča na Olimpijskim igrama u Tokiju; podsjeća na kazneni progon bjeloruskih sportaša zbog njihova sudjelovanja u mirnim prosvjedima i navodne povezanosti Bjeloruskog hokejskog saveza i ubojstva Ramana Bandarenka; poziva Međunarodni olimpijski odbor i druge međunarodne sportske odbore i saveze da se pri suradnji s predstavnicima Bjelarusa pridržavaju svojih etičkih kodeksa i kodeksa ponašanja;

8.  ponovno poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i nacionalna diplomatska predstavništva država članica EU-a u Bjelarusu da pomno prate pojedinačne situacije političkih zatvorenika u Bjelarusu, da o tome izvještavaju Parlament, da im ponude podršku i rade na njihovu oslobađanju;

9.  poziva na nedvojbenu potporu bjeloruskoj demokratskoj oporbi u organizaciji slobodnih i poštenih izbora pod međunarodnim nadzorom Ureda za demokratske institucije i ljudska prava pri OESS-u, uz potporu neovisnih i slobodnih medija i snažnog civilnog društva;

10.  smatra da je otmica i prisilno prizemljenje u Minsk zrakoplova Rynaira FR4978 čin državnog terorizma te stoga poziva EU da primijeni mjere ograničavanja protiv odgovornih osoba ili subjekata u Bjelarusu i Rusiji u cilju borbe protiv terorizma;

11.  potiče Europsko vijeće da na svojem sljedećem sastanku 21. i 22. listopada 2021. postigne dogovor o sveobuhvatnom i strateškom pristupu sankcijama protiv bjeloruskog režima, koji bi trebao uključivati pomak s postupnog pristupa na odlučniji pristup uz sankcije temeljen na sustavnoj prirodi represije i ozbiljnih kršenja ljudskih prava;

12.  pozdravlja odluku Vijeća da uvede četvrti paket restriktivnih mjera i potiče ga da najhitnije nastavi s uvođenjem petog paketa sankcija i da se pritom usmjeri na pojedince i subjekte koji sudjeluju u suzbijanju prava i represiji u Bjelarusu kao i na pojedince i subjekte uključene u trgovanje ljudima te da se uhvati u koštac sa zaobilaženjem sankcija koje se već dešava;

13.  izražava žaljenje zbog činjenice da su nametnute gospodarske sankcije samo djelomično utjecale na Lukašenkin režim, odnosno zbog toga što se nisu u većoj mjeri odrazile na važne sektore kao što su sektor potaše i naftnih derivata; poziva Vijeće da dodatno ojača ciljane gospodarske sankcije EU-a s naglaskom na ključne bjeloruske gospodarske sektore i javna i privatna poduzeća koja podupiru i financiraju Lukašenkin režim, da u paket gospodarskih sankcija uključi dodatne sektore kao što su sektori za čelik, drvo i kemikalije, kao i sve preostale banke u državnom vlasništvu i ključna poduzeća kao što su Belaruskali i Beltelecom, te da zabrani uvoz proizvoda koje često proizvode zatvorenici u kaznenim kolonijama; pozdravlja dodatne sankcije koje su SAD, Ujedinjena Kraljevina i Kanada uvele na prvu godišnjicu namještenih predsjedničkih izbora u Bjelarusu; stoga poziva EU da koordinira svoje mjere sa Sjedinjenim Američkim Državama, partnerima iz skupine G7 i drugim demokratskim zemljama sličnih stavova;

14.  poziva države članice da bjeloruske dužnosnike KGB-a zajednički proglase za persone non grate na tlu Europske unije; ponavlja da bi EU posebnu pozornost trebao posvetiti financijskim tokovima iz Bjelarusa i poziva institucije EU-a da izvještavaju Parlament o imovini Lukašenkine svite i imovine povezane s Lukašenkinim korumpiranim oligarsima; ponavlja svoj poziv da EU koordinira svoje mjere sa Sjedinjenim Američkim Državama, partnerima iz skupine G7 i drugim zemljama sličnih stavova;

15.  izražava žaljenje zbog protjerivanja diplomata iz EU-a i država članica iz Bjelarusa, osobito voditelja Delegacije Europske unije u Bjelarusu te veleposlanika i diplomata iz Litve, Latvije i Poljske; poziva države članice da pozovu svoje veleposlanike iz Minska na konzultacije čime će odaslati politički signal Lukašenkinom režimu i da odbiju akreditiranje bjeloruskih diplomata u EU-u; ističe da bjeloruske zastupnike i dužnosnike ne bi trebalo pozivati na međunarodne ili bilateralne događaje; potiče ESVD da preispita svoje radne metode i zajamči aktivnu ulogu voditelja Delegacije Europske unije u Bjelarusu, koji je pozvan natrag u Bruxelles, te da poduzme dodatne mjere kako bi se diplomatima i osoblju delegacija EU-a u Minsku osiguralo sigurno radno okruženje, prvenstveno zaštita od propagandnih napada Lukašenkovog režima;

16.  oštro osuđuje Lukašenkin režim zbog instrumentalizacije ljudskih bića u političke svrhe čime se krše međunarodne norme i bilateralni ugovori Bjelarusa sa susjedima iz EU-a; ističe da bjelorusko državno sponzorstvo nezakonitih prelazaka vanjske granice EU-a, zajedno s kampanjom dezinformiranja, predstavlja oblik hibridnog ratovanja čiji je cilj zastrašivanje i destabilizacija EU-a; izražava snažnu solidarnost s Litvom, Poljskom i Latvijom, kao i s drugim državama članicama EU-a na koje utječe postupanje bjeloruskog režima; ponovno ističe potrebu da najpogođenije zemlje učinkovito zaštite vanjske granice EU-a, u skladu s relevantnim međunarodnim pravom, posebno Ženevskom konvencijom, kao i pravom EU-a o azilu, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima;

17.  pozdravlja potporu koju države članice, Norveška te institucije i agencije EU-a, posebno Europol, Frontex i Europski potporni ured za azil, pružaju državama članicama pogođenima migracijskom krizom koju je izazvao bjeloruski režim te ih potiče da nastave pružati potporu, među ostalim, dodjelom dodatne hitne pomoći EU-a te poziva one koji je još nisu iskoristili da to učine; poziva države članice i institucije EU-a da se hitno pozabave višedimenzionalnom krizom na bjeloruskoj granici, pomognu migrantima koji su zaustavljeni na granici EU-a s Bjelarusom i da im pruže potrebnu podršku; izražava zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti na granici između Poljske i Bjelarusa te potiče poljske vlasti da na transparentan način zajamče da je svako zakonodavstvo, politika ili praksa na poljsko-bjeloruskoj granici u skladu s pravom EU-a te da organizacijama civilnog društva i medijima osiguraju pristup pograničnom području, kao i da surađuju s Frontexom kako bi se zajednički riješila aktualna kriza; poziva EU, države članice i međunarodne organizacije da pojačaju napore u razbijanju tih tokova trgovine ljudima u organizaciji države, među ostalim, vršenjem diplomatskog pritiska na zemlje podrijetla migranata i nametanjem sankcija bjeloruskim dužnosnicima, uključenim pojedincima i subjektima, kao i međunarodnim kriminalnim mrežama koje djeluju na teritoriju EU-a i koje su odgovorne za transfere do krajnjih odredišta; ističe da je Bjelarus nedavno obustavio svoj vizni režim s Pakistanom, Jordanom, Egiptom i Južnom Afrikom, čime je omogućeno putovanje bez vize iz tih zemalja u Bjelarus;

18.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da usvoje zajednički pristup toj situaciji na temelju relevantnog prava EU-a i međunarodnog prava te na načelima solidarnosti, transparentnosti, odgovornosti i poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; poziva Komisiju da hitno podnese ciljane zakonodavne prijedloge na temelju kojih bi se državama članicama osigurale potrebne zaštitne mjere za brzu i učinkovitu reakciju i odgovor na kampanje instrumentalizacije migracija koje provode zemlje izvan EU-a, osobito u vidu snažne i učinkovite zaštite vanjskih granica EU-a i uvođenja učinkovitih mjera za sprečavanje nezakonitih prelazaka te pronalaženja načina da se prekine zlouporaba sustava azila od strane svake neprijateljske treće zemlje, odnosno kriminalne mreže;

19.  zabrinut je zbog smrti ljudi na granici između Bjelarusa i EU-a te izražava sućut obiteljima i rodbini preminulih osoba; poziva vlasti Poljske, Latvije, Litve i drugih zahvaćenih država članica da zajamče poštovanje prava EU-a o azilu i vraćanju te međunarodnog prava o ljudskim pravima i tijekom krizne situacije, što se odnosi i na pristup azilu te što je moguće bolji pristup medija, organizacija civilnog društva i pružatelja pravne pomoći pograničnom području te da uzmu u obzir smjernice Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) i tijela Vijeća Europe; poziva Komisiju da kao čuvarica Ugovora osigura da se poštuje mjerodavno pravo EU-a;

20.  poziva države članice da unaprijede suradnju u području upravljanja granicama, borbe protiv trgovine ljudima, krijumčarenja cigareta i drugih sigurnosnih izazova koji su nastali ili postali još veći zbog politike bjeloruskog režima; podržava prijedlog Komisije o suspenziji određenih članaka Sporazuma EU-a o pojednostavnjenju izdavanja viza s Republikom Bjelarusom koji se odnose na određene kategorija dužnosnika povezanih s Lukašenkinim režimom, a pritom ne utječu na obične građane Bjelarusa; traži da se proširi popis osoba na koje se ta suspenzija odnosi i da se već razmotri uvrštenje kategorija pojedinaca na koje bi se pojedinačne restriktivne mjere mogle primjenjivati u okviru budućih paketa sankcija;

21.  žali zbog toga što je MMF dodijelio bezuvjetna posebna prava vučenja u iznosu od 910 milijuna USD, što neće služiti narodu Bjelarusa, već interesima nelegitimnog vođe te zemlje; poziva države članice da surađuju s međunarodnim partnerima u multilateralnim organizacijama, kao što je MMF, kako bi ograničile isplate sredstava Lukašenkinu režimu i zamrznule svaku suradnju s njim; svjestan je kontinuiranih ulaganja nedemokratskih zemalja, posebno Rusije i Kine, u Bjelarus;

22.  ponavlja da je prijeko potrebno razotkriti potporu Rusije Lukašenkinoj brutalnoj represiji nad stanovništvom Bjelarusa, kao i njezinu uključenost u hibridne mjere Lukašenkina režima protiv EU-a, uključujući upotrebu migranata u političke svrhe, te smatra Kremlj odgovornim za takva djelovanja;

23.  svjestan je i zabrinut zbog agresivnog scenarija vojne vježbe „Zapad 2021” i nedostatkom mogućnosti za njezino promatranje; ponavlja da se tom vježbom, kao i drugim sličnim vježbama velikih razmjera, ističu ruski ofenzivni stavovi i odlučnost da se svojim kapacitetima koristi na neprijateljski način; ponavlja svoj poziv na stratešku autonomiju EU-a te na istinsku europsku obrambenu uniju kao dio osnaženog NATO-a;

24.  osuđuje kontinuirano trgovanje između Lukašenke i Vladimira Putina kojemu je cilj priprema planova za snažniju integraciju Bjelarusa i Rusije, što uključuje postupnu militarizaciju Bjelarusa, te smatra da je to kršenje suvereniteta Bjelarusa jer se bjeloruskom narodu uskraćuje pravo da odredi budućnost vlastite zemlje; ističe nezakonitost Lukašenkine vladavine i odbacuje sve sporazume koje je on sklopio u ime bjeloruske države, a osobito nakon isteka njegova predsjedničkog mandata 5. studenoga 2020.; ponavlja da EU mora jasno dati do znanja da će, ako Rusija nastavi sa svojom aktualnom politikom u pogledu Bjelarusa, EU Rusiji morati uvesti dodatne mjere ograničavanja i odvraćanja; traži od institucija EU-a da periodički izvješćuju Parlament o upletanju Kremlja u Bjelarusu, uključujući njegovo iskorištavanje situacije radi dubljeg političkog, vojnog i gospodarskog nadzora Bjelarusa;

25.  izražava razočaranje činjenicom da EU dosad nije uspio izraditi sveobuhvatnu strategiju za odnos prema bjeloruskom režimu te apelira na Vijeće, Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da osmisle dosljednu i sveobuhvatnu strategiju za Bjelarus koja će se temeljiti na aktualnoj hitnoj potpori žrtvama represije, strateškoj i dugoročnoj političkoj, tehničkoj i financijskoj potpori bjeloruskom civilnom društvu, borcima za ljudska prava, neovisnim medijima, sindikatima i demokratskim snagama u zemlji i inozemstvu, suradnji sa susjednim zemljama u vezi s hitnim humanitarnim pitanjima, bliskoj suradnji s međunarodnim partnerima i relevantnim multilateralnim organizacijama (npr. s UN-om, OESS-om), kao i s međunarodnim donatorima, te na zajedničkom međunarodnom djelovanju na rješavanju problema nekažnjavanja; traži od ESVD-a da preuzme vodeću ulogu u koordinaciji takve dosljedne politike s državama članicama i drugim institucijama EU-a;

26.  apelira na Komisiju, Vijeće, potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i države članice EU-a da nastave upozoravati o stanju u Bjelarusu u svim relevantnim europskim i međunarodnim organizacijama, posebno u OESS-u, UN-u i njegovim specijaliziranim tijelima radi jačanja međunarodnog djelovanja u vezi sa stanjem u Bjelarusu i prevladavanja opstruiranja tih mjera od strane Rusije i drugih zemalja;

27.  i dalje podupire bjeloruski narod u njegovim legitimnim zahtjevima i težnjama za slobodnim i poštenim izborima, temeljnim slobodama i ljudskim pravima, demokratskom zastupljenošću i političkim sudjelovanjem u slobodnom i suverenom Bjelarusu;

28.  pohvaljuje sustavan i dosljedan rad bjeloruskih demokratskih snaga u Bjelarusu i u egzilu, a posebno rad vođe demokratske oporbe Svjatlane Cihanouske, Koordinacijskog vijeća i Nacionalne antikrizne uprave; ponavlja da je prijeko potrebno održavati i proširivati kontakte i suradnju s tim snagama; u tom kontekstu pozdravlja odluku Litve o dodjeli službene akreditacije bjeloruskom demokratskom predstavništvu u Vilniusu i poziva ostale države članice da slijede taj primjer; traži od EU-a da pruži svoje dobre usluge za potporu uspostavi demokratskog bjeloruskog predstavništva u Bruxellesu;

29.  poziva EU da na operativnoj razini surađuje s predstavnicima demokratskih snaga Bjelarusa kako bi se dovršio rad na usvajanju plana za provedbu sveobuhvatnog programa gospodarske potpore budućem demokratskom Bjelarusu vrijednog 3 milijarde EUR u područjima kao što su izgradnja kapaciteta za zagovaranje, izgradnja kapaciteta za reforme, izgradnja kapaciteta za upravljanje ulaganjima i izgradnja kapaciteta za upravljanje državom za demokratske snage Bjelarusa; poziva EU da započne potrebne pripreme za dijalog s demokratskim snagama Bjelarusa i da periodički izvještava Parlament o postignutom napretku, među ostalim, o usvajanju strategije EU-a o njegovim budućim odnosima s demokratskim Bjelarusom i o sveobuhvatnom skupu mjera za pripremu demokratskih snaga Bjelarusa za provedbu tog plana;

30.  ponavlja svoj poziv da se predstavnici demokratskog Bjelarusa službeno pozovu na predstojeći sastanak na vrhu Istočnog partnerstva i uključe u bilateralne i pripremne sastanke na visokoj razini, na razini EU-a i nacionalnoj razini, kao i na parlamentarne sjednice i međuparlamentarne sastanke s Europskim parlamentom i nacionalnim parlamentima; ponovno ističe važnost osnivanja službenih skupina posvećenih Bjelarusu u svim nacionalnim parlamentima država članica EU-a, Istočnog susjedstva i zemalja skupine G7; traži veću suradnju s predstavnicima bjeloruskog civilnog društva i demokratske oporbe, kao i njihovu veću prisutnost, u multilateralnim tijelima Istočnog partnerstva, posebno u Forumu civilnog društva Istočnog partnerstva i Parlamentarnoj skupštini Euronest;

31.  podsjeća na svoju prijašnju inicijativu za misiju na visokoj razini u kojoj bi sudjelovali bivši visoki europski dužnosnici kako bi se istražili svi mogući načini za zaustavljanje nasilja i oslobađanje političkih zatvorenika, što bi moglo pomoći u stvaranju okružja pogodnog za uključiv interni politički dijalog u Bjelarusu; ponavlja svoj poziv Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku da zajedno s međunarodnim partnerima organiziraju međunarodnu konferenciju na visokoj razini „Budućnost demokratskog Bjelarusa”, posvećenu rješavanju krize u Bjelarusu i obvezivanju na financijski paket u iznosu od nekoliko milijardi eura kako bi se podržali budući napori za reformiranje i restrukturiranje bjeloruskoga gospodarstva; traži od Komisije da obavještava Parlament o napretku u postizanju tog cilja;

32.  ističe da je potrebna sveobuhvatna istraga zločinâ koje je Lukašenkin režim počinio protiv bjeloruskog naroda, uključujući ubojstva Ramana Bandarenka i drugih bjeloruskih građana; očekuje rezultate istrage o smrti Vitalija Šišova koju provode ukrajinske vlasti; poziva države članice da aktivno primjenjuju načelo univerzalne jurisdikcije i pripremaju sudske postupke protiv bjeloruskih dužnosnika odgovornih za nasilje i represiju ili umiješanih u njih, uključujući Aleksandra Lukašenka;

33.  obvezuje se da će osigurati učinkovito funkcioniranje Platforme Europskog parlamenta za borbu protiv nekažnjavanja u Bjelarusu te koordinaciju pravodobne međunarodne reakcije na zbivanja u Bjelarusu; poziva Platformu da na svojem predstojećem sastanku iznese daljnje korake kojima bi EU doprinio parničnoj strategiji i zajedno s partnerima sudjelovao u međunarodnom procesu suđenja, uključujući univerzalnu jurisdikciju, za osudu Aljaksandra Lukašenke i članova njegova režima osobno za zločine golemih razmjera počinjene protiv bjelaruskog naroda; posebno poziva da se u okviru Platforme razmotri pokretanje postupka o Bjelarusu pred Međunarodnim sudom na temelju kršenja Čikaške konvencije, Montrealske konvencije i Konvencije UN-a protiv mučenja koje je počinio Lukašenkin režim;

34.  podsjeća sva poduzeća EU-a koja posluju u Bjelarusu na svoj prijašnji poziv da postupaju s posebnom pažnjom i da se pridržavaju svoje odgovornosti u vezi s poštovanjem ljudskih prava, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; traži od njih da se suzdrže od bilo kakvih novih ulaganja i da javno prosvjeduju bjeloruskim vlastima protiv kontinuirane represije radnika i građana općenito;

35.  apelira na Komisiju, ESVD i države članice EU-a da povećaju izravnu potporu bjeloruskoj oporbi, civilnom društvu, borcima za ljudska prava i neovisnim medijima u Bjelarusu i izvan njega; ističe važnost održavanja odnosa s tim pojedincima i organizacijama unatoč najavi bjeloruskog režima o povlačenju iz Istočnog partnerstva; obvezuje se na jačanje vlastitih aktivnosti za potporu demokraciji; ponavlja svoj poziv na uspostavu ciljanog programa pomoći EU-a kako bi se pomoglo civilnom društvu, neovisnim medijima, akademskoj zajednici i bjeloruskoj oporbi u egzilu, kao i žrtvama političke represije i policijskog nasilja te onima koji bježe od represivnog režima;

36.  poziva Komisiju, države članice i ESVD da surađuju s međunarodnim partnerima, kao što su moskovski mehanizam OESS-a i Vijeće UN-a za ljudska prava, kao i s borcima za ljudska prava i civilnim društvom na terenu, kako bi se osiguralo praćenje i dokumentiranje povreda ljudskih prava te izvješćivanje o njima, a time i utvrđivanje odgovornosti i pravda za žrtve; pozdravlja i podupire osnivanje Međunarodne platforme za odgovornost u pogledu Bjelarusa te poziva institucije EU-a i države članice da podupru njezino funkcioniranje kao i rad UNHRC-a i drugih međunarodnih inicijativa čiji je cilj izvođenje odgovornih pred lice pravde; podržava daljnje rasprave o mogućem međunarodnom sudu za kršenja ljudskih prava u Bjelarusu koji bi se osnovao u Haagu;

37.  ističe iznimnu važnost osnivanja veleposlanstava naroda Bjelarusa diljem svijeta te potiče Komisiju i države članice da pruže dodatnu potporu zaštiti prava i interesa bjeloruskih građana u inozemstvu i interesa demokratskog Bjelarusa, primjerice iznalaženjem načina za financiranje takvih veleposlanstava;

38.  potiče države članice da dodatno pojednostavne postupke za izdavanje viza i boravišnih dozvola osobama koje bježe iz Bjelarusa zbog političkih razloga ili kojima je potrebno liječenje zbog nasilja koje su pretrpjele te da njima i njihovim obiteljima pruže potrebnu podršku i pomoć; poziva države članice i Komisiju da ponude stipendije bjeloruskim studentima i znanstvenicima koji su izbačeni sa sveučilišta i zatvoreni zbog prodemokratskih stavova;

39.  naglašava da je važno odgovoriti na prijetnju nuklearnoj sigurnosti koju predstavlja bjeloruska nuklearna elektrana u Astravjecu; ustraje u tome da se Bjelarus mora potpuno transparentno angažirati u pogledu nuklearne sigurnosti bjeloruske nuklearne elektrane te obvezati na punu provedbu preporuka iz stručne revizije tog postrojenja koju je provela Skupina europskih regulatora za nuklearnu sigurnost; dotad podupire zabranu uvoza energije iz bjeloruske nuklearne elektrane na tržište EU-a i usklađivanje, u tom smislu, mehanizma EU-a za prilagodbu ugljika na granicama;

40.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, vlastima Republike Bjelarusa i Ruske Federacije te predstavnicima bjeloruske demokratske oporbe.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0383.

Rezolucija Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. o humanitarnoj situaciji u Tigreu (2021/2902(RSP))

P9_TA(2021)0421 RC-B9-0484/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2020. o stanju u Etiopiji(1),

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella i povjerenika za upravljanje kriznim situacijama Janeza Lenarčiča od 25. lipnja 2021. o ubojstvu troje humanitarnih radnika u Tigreu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povjerenika Lenarčiča od 24. lipnja 2021. o zračnom napadu u pokrajini Tigre,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je u ime Europske unije 4. listopada 2021. dao potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik o odluci da se protjera sedmero dužnosnika Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a i SAD-a podnesenu nakon okruglog stola o humanitarnoj krizi u Tigreu od 10. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove od 12. srpnja 2021. o Etiopiji,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 47/13 Vijeća UN-a za ljudska prava od 13. srpnja 2021. naslovljenu „Stanje ljudskih prava u pokrajini Tigre u Etiopiji”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2417 Vijeća sigurnosti UN-a od 24. svibnja 2018. kojom se osuđuju izgladnjivanje civila kao metoda ratovanja i nezakonito uskraćivanje pristupa humanitarnoj pomoći za civilno stanovništvo,

–  uzimajući u obzir napomene glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa od 26. kolovoza 2021. sa sastanka Vijeća sigurnosti UN-a o Etiopiji,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 13. rujna 2021.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika SAD-a Joea Bidena od 17. rujna 2021. o izvršnoj uredbi u vezi s krizom u Etiopiji,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa od 30. rujna 2021. nakon protjerivanja sedmero dužnosnika UN-a iz Etiopije,

–  uzimajući u obzir Ustav Savezne Demokratske Republike Etiopije usvojen 8. prosinca 1994., a posebno odredbe Poglavlja III. o temeljnim pravima i slobodama te o ljudskim i demokratskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima narodâ,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949. i njezine dodatne protokole iz 1977. i 2005.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o izbjeglicama iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2286 Vijeća sigurnosti UN-a od 3. svibnja 2016. o zaštiti ranjenih i bolesnih, zdravstvenog i humanitarnog osoblja u oružanom sukobu,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 47/13 Vijeća UN-a za ljudska prava o stanju u pogledu ljudskih prava u pokrajini Tigre u Etiopiji od 13. srpnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda od 12. svibnja 2021. o misiji za utvrđivanje činjenica u pokrajini Tigre u Saveznoj Demokratskoj Republici Etiopiji,

–  uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) i EU-a od 11. ožujka 2021. o demokraciji i poštovanju ustava u EU-u i zemljama AKP-a,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Amnesty International od 10. kolovoza 2021. naslovljeno „’Ne znam jesu li shvatili da sam osoba’: silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u sukobu u Tigreu u Etiopiji”,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da jednostrani prekid vatre koji je etiopska vlada objavila 28. lipnja 2021. nije zaustavio borbe jer su sukobljene strane pokrenule nove ofenzive; budući da se sukob sada širi na susjedne pokrajine Afar i Amharu te postoji opasnost da će njegovi učinci proširiti na cijeli Rog Afrike; budući da je taj jedanaestomjesečni sukob izazvao krizu koju je prouzročio čovjek i da se raširena ljudska patnja u potpunosti može spriječiti;

B.  budući da je čak i prije početka sukoba u Etiopiji 15,2 milijuna ljudi trebalo humanitarnu pomoć, od čega 2 milijuna u pokrajini Tigre; budući da gotovo milijun ljudi živi na rubu gladi, a 5,2 milijuna od 6 milijuna ljudi u Tigreu suočava se s ozbiljnom nesigurnošću opskrbe hranom, što je izravna posljedica nasilja; budući da 91 % stanovništva iznimno hitno treba humanitarnu pomoć, a 100 000 djece bit će tijekom sljedećih 12 mjeseci suočeno s ozbiljnom akutnom pothranjenošću koja je opasna po život; budući da je UN već u lipnju 2021. upozorio da je za 5,5 milijuna ljudi u Tigreu i njegovim susjednim pokrajinama Amhari i Afaru potrebna pomoć u hrani te da 350 000 ljudi prijeti glad; budući da u pokrajini Tigre živi 100 000 interno raseljenih osoba i 96 000 eritrejskih izbjeglica; budući da je u Tigreu nekoliko velikih izbjegličkih kampova u kojima je, prema podacima nevladinih organizacija, među osobama koje tamo žive 44 % djece; budući da je od srpnja 2021. zbog sukoba u Tigreu raseljeno oko 1,9 milijuna ljudi;

C.  budući da postoje brojna ozbiljna izvješća o navodnim teškim kršenjima ljudskih prava, humanitarnog prava i prava o izbjeglicama koja su počinile sve strane u sukobu; budući da se u tim izvješćima spominju napadi na civile, izvansudska pogubljenja, mučenja, prisilni nestanci, masovna pritvaranja, sustavno pljačkanje te sustavno i namjerno uništavanje osnovnih usluga, vodoopskrbnih sustava, usjeva i sredstava za život;

D.  budući da, unatoč tome što je etiopska vlada izrazila da se snažno zalaže za utvrđivanje odgovornosti za seksualno nasilje(2), etiopske i eritrejske oružane snage te oružane snage pokrajine Amhara i dalje uvelike koriste silovanje i druge oblike seksualnog nasilja nad ženama i djevojčicama, uz to što im prijete smrću, upućuju etničke uvrede te ih drže zatočene kao seksualno roblje; budući da su vladine snage i dužnosnici uznemiravali humanitarne organizacije i nacionalne pružatelje zdravstvenih usluga koji pružaju podršku žrtvama seksualnog nasilja i prijetili im;

E.  budući da postoji više izvješća o slučajevima izvansudskih pogubljenja od početka sukoba u Tigreu, uključujući masakre koji su se navodno dogodili u noći 9. studenoga 2020. u gradu Mai Kadra, 28. studenoga 2020. u gradu Axum te u siječnju 2021. u gradu Mahbere Dego, budući da su u kolovozu 2021. sudanske vlasti izvijestile o tome da su u rijeci Tekeze, koja čini granicu između zapadnog Tigrea i Sudana, pronađena tijela oko 50 osoba; budući da su od početka građanskog rata u studenom 2020. pronađeni dokazi o više od 250 navodnih masakra u Tigreu; budući da postoje izvješća da je i Narodna oslobodilačka fronta Tigrea u kolovozu 2021. vršila izvansudska pogubljenja u Tigreu susjednim pokrajinama, primjerice u Chenni i Kobu;

F.  budući da vjerodostojni izvori tvrde da i Narodna oslobodilačka fronta Tigrea i etiopske nacionalne obrambene snage krše ljudska prava u Tigreu; budući da su se eritrejske snage infiltrirale u Tigre i druge dijelove Etiopije te da i one također ozbiljno krše ljudska prava; budući da se većina optužbi odnosi na kršenja koja su počinile etiopske nacionalne obrambene snage i eritrejske snage;

G.  budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet 13. rujna 2021. govorila o kršenjima koja su počinile „sve strane”; budući da EU dosljedno podupire rad visoke povjerenice Bachelet;

H.  budući da će završno izvješće o zajedničkoj istrazi dužnosnika UN-a za ljudska prava i Etiopskog povjerenstva za ljudska prava o navodnim kršenjima ljudskih prava te humanitarnog prava i prava o izbjeglicama koje su počinile sve strane u sukobu u Tigreu biti objavljeno 1. studenoga 2021.;

I.  budući da su, osim pljačkanja i uništavanja usjeva, u Tigreu jugozapadno od Mekelea primijećeni i rojevi pustinjskih skakavaca; budući da je zbog trenutačnog konflikta i humanitarne situacije u mnogim područjima nemoguće spriječiti širenje bolesti COVID-19 i uložiti napore u cijepljenje;

J.  budući da je tijekom proteklog mjeseca samo 10 % humanitarne pomoći upućeno u sukobima pogođenu pokrajinu Tigre dobilo dozvolu za ulazak na to područje; budući da je potrebno 100 kamiona dnevno kako bi se u pokrajinu Tigre dostavilo dovoljno humanitarne pomoći; budući da je od 12. srpnja 2021. u Tigre ušlo samo 525 kamiona, zbog zatvorenih granica i zbog toga što pristup kontroliraju oružane snage, što je uništena infrastruktura kao što su mostovi te zbog nesigurnosti za vozače, velikog nedostatka goriva za povratak u skladišta i dugih čekanja na pregled humanitarne pomoći i dozvolu prolaska;

K.  budući da se ciljano napadanje humanitarnih radnika smatra ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti; budući da je 25. lipnja 2021. ubijeno troje djelatnika Liječnika bez granica pri pružanju pomoći onima kojima je najpotrebnija; budući da su od studenoga 2020. u toj pokrajini ubijena 23 humanitarna radnika; budući da su 22. lipnja 2021. snage etiopske vlade spriječile vozila hitne pomoći da pruže pomoć nakon zračnog napada na tržnicu u Togogi; budući da je Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) izvijestio da su eritrejske vladine snage 17. lipnja 2021. zaustavile i napale tim za cijepljenje u Asgede Woredi; budući da postoje izvješća o opetovanim pljačkama zdravstvenih ustanova u Tigreu; budući da su vladine snage i dužnosnici uznemiravali humanitarne organizacije i nacionalne pružatelje zdravstvenih usluga koji pružaju podršku žrtvama seksualnog nasilja i prijetili im;

L.  budući da je više od dva milijuna ljudi raseljeno iz svojih domova; budući da se procjenjuje da je gotovo 76 500 osoba u Afaru i oko 200 000 u Amhari raseljeno nakon što su tigrejske snage ušle u te pokrajine; budući da prema izvješćima 55 000 etiopskih izbjeglica i tražitelja azila traži utočište u Sudanu;

M.  budući da su neki izbjeglički kampovi u Tigreu uništeni; budući da se eritrejski izbjeglice koji žive u Tigreu suočavaju s otmicama i prisilnim povratkom; budući da je u izbjegličkim kampovima u Tigreu zdravstvena skrb nedostupna i da ponestaje čiste vode za piće;

N.  budući da postoje izvješća o tome da zaraćene strane, uključujući snage Tigrea, regrutiraju djecu za sudjelovanje u borbama; budući da je korištenje djece kao vojnika ratni zločin;

O.  budući da su etiopske vlasti proizvoljno pritvarale i prisilno odvodile etničke Tigrinjce u glavnom gradu Etiopije te su vršile i druge oblike zlostavljanja, kao što je zatvaranje poduzeća u vlasništvu Tigrinjaca; budući da se posvuda u Etiopiji mogu uočiti poticanje na mržnju i diskriminaciju te sve izraženija huškača retorika protiv Tigrea, u čemu sudjeluju i visoki vladini dužnosnici;

P.  budući da je 30. rujna 2021. etiopsko Ministarstvo vanjskih poslova proglasilo sedam članova osoblja UN-a (iz UNICEF-a, Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) i UNOCHA-e) nepoželjnima (personae non gratae) u Etiopiji;

Q.  budući da u Tigreu i susjednim pokrajinama povremeno dolazi do ograničenja i isključivanja interneta i telekomunikacija; budući da dolazi do napada na novinare i da je nekoliko medijskih kuća izgubilo dozvole, što negativno utječe na mogućnost praćenja situacije na terenu; budući da su osnovne usluge, uključujući opskrbu električnom energijom i bankarske usluge, i dalje ograničene;

R.  budući da je trenutačno nestabilno stanje u Etiopiji posljedica dugotrajnih podjela i napetosti među etničkim zajednicama;

S.  budući da je jedinstvo Etiopije, kao višeetničke države, od velike važnosti za stabilnost regije i afričkog kontinenta u cjelini;

T.  budući da je Etiopija, s više od 110 milijuna stanovnika i strateškim položajem blizu Roga Afrike, ključna zemlja na afričkom kontinentu i potencijalni partner od strateške važnosti za EU i njegove države članice;

U.  budući da EU, kao vodeći svjetski donator humanitarne pomoći, svojim humanitarnim financiranjem i dalje iskazuje solidarnost s onima kojima je pomoć potrebna; budući da se EU od samog početka sukoba u Etiopiji dosljedno zalaže za potpun i neometan pristup humanitarnoj pomoći u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom;

V.  budući da je u nedavno donesenoj komunikaciji o humanitarnom djelovanju EU-a predviđeno jačanje postupaka kojima se promicanje i primjena međunarodnog humanitarnog prava dosljedno stavljaju u središte našeg vanjskog djelovanja;

W.  budući da se u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) – Globalna Europa ljudski razvoj, upravljanje i izgradnja mira u Etiopiji smatraju prioritetnim područjima djelovanja te je 65 % višegodišnjeg okvirnog programa namijenjeno tim područjima;

X.  budući da je Komisija predvidjela humanitarne aktivnosti u vrijednosti od 5 milijuna EUR u Amhari i Afaru kako bi se odgovorilo na nedavne događaje prouzročene krizom, kao dio ukupnih humanitarnih sredstava u iznosu od 53,7 milijuna EUR koja su već mobilizirana i ugovorena 2021., kako bi se pružila potpora potrebitim osobama u Etiopiji; budući da je za pomoć Tigreu i etiopskim izbjeglicama u Sudanu mobilizirano 118 milijuna EUR; budući da je EU zbog trenutačnog sukoba odgodio isplatu proračunske potpore za Etiopiju;

Y.  budući da je EU u rujnu 2021. preko Glavne uprave Komisije za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (DG ECHO) pokušao organizirati humanitarni zračni most kako bi isporučio hitno potrebnu humanitarnu pomoć u pokrajinu Tigre, ali je naišao na velike prepreke koje je postavila etiopska vlada; budući da je zbog toga izvršen samo jedan let u okviru humanitarnog zračnog mosta EU-a, pri čemu je isporučen samo mali dio humanitarne opreme;

Z.  budući da je EU 21. lipnja 2021. imenovao Annette Weber novom posebnom predstavnicom EU-a za Rog Afrike; budući da je finski ministar vanjskih poslova Pekka Haavisto, nakon što je dobio mandat od potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije, dvaput posjetio regiju na početku ove godine kako bi razgovarao o aktualnoj krizi u Etiopiji i njezinim regionalnim učincima;

AA.   budući da je Afrička unija 26. kolovoza 2021. bivšeg nigerijskog predsjednika Oluseguna Obasanjoa imenovala za posrednika u tom sukobu;

AB.  budući da je novouspostavljena etiopska vlada u prosincu 2018. osnovala etiopsko Povjerenstvo za pomirenje i Ministarstvo mira; budući da te dvije institucije dosad nisu ispunile svoje izvorne mandate za poticanje mira te sprečavanje i rješavanje oružanog sukoba u Etiopiji u teškom okruženju nakon svojeg osnivanja;

AC.   budući da je tijekom aktualnog sukoba etiopska Stranka prosperiteta, pod vodstvom predsjednika Abiya Ahmeda, proglasila pobjedu na općim izborima koje su neke oporbene stranke bojkotirale i čiji su rezultat osudile; budući da u Tigreu nije bilo izbornog postupka; budući da EU nije poslao misiju za promatranje izbora;

AD.   budući da je Etiopija potpisnica Sporazuma iz Cotonoua, u čijem se članku 96. utvrđuje da je poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ključni element suradnje između država AKP-a i EU-a;

1.  zahtijeva da sve strane hitno prekinu neprijateljstva, što je nužan preduvjet za prijeko potrebna poboljšanja humanitarne situacije u Tigreu i drugim pokrajinama, posebno u Afaru i Amhari; poziva da se smjesta ponovno uspostavi ustavni poredak i mehanizam za praćenje prekida vatre;

2.  poziva sve relevantne nacionalne, pokrajinske i lokalne aktere da omoguće trenutačan i neometan pristup humanitarnoj pomoći i pomoć za pogođeno stanovništvo u Tigreu, čime bi se okončala de facto blokada humanitarne pomoći i opskrbe ključnim potrepštinama, među ostalim hranom, lijekovima i gorivom, te da olakšaju pomoć potrebitom stanovništvu u pokrajinama Amhara i Afar;

3.  oštro osuđuje namjerne napade na civile za koje su odgovorne sve sukobljene strane, navode o novačenju djece u redove zaraćenih strana, među ostalim u tigrejske snage, te kontinuirano korištenje silovanja i seksualnog nasilja; podsjeća da su namjerni napadi na civile te novačenje i korištenje djece vojnika ratni zločini;

4.  osuđuje ubojstva civila, izbjeglica te humanitarnih i zdravstvenih radnika; poziva snage svih strana da poštuju međunarodna ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo i pravo o izbjeglicama te da osiguraju zaštitu ljudi u pogođenim područjima; poziva na odgovornost za zločine počinjene tijekom sukoba koji je u tijeku te na to da se počinitelji pronađu i privedu pravdi; poziva da se osobe osumnjičene za silovanje ili seksualno ropstvo istraže zbog tih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti kao što su silovanje, seksualno ropstvo, mučenje i progon;

5.  apelira na Narodnu oslobodilačku frontu Tigrea da zaustavi svoju ofenzivu i odmah povuče svoje snage iz pokrajina Amhara i Afar; poziva pokrajinsku vladu Amhare da povuče svoje snage iz zapadnog Tigrea te eritrejsku vladu da odmah i trajno povuče svoje snage iz Etiopije; poziva susjedne zemlje da se suzdrže od svih političkih i vojnih intervencija koje bi mogle dodatno potpiriti sukob;

6.  poziva na osnivanje neovisnog i nepristranog istražnog povjerenstva kako bi se istražili ciljani napadi na određene etničke i vjerske skupine, čija je namjera bila potaknuti nasilje među zajednicama te ugroziti mir i sigurnost etiopskog naroda; poziva etiopsku vladu da osigura da se odgovorne osobe privedu pravdi;

7.  podsjeća da je etiopska vlada odgovorna za sigurnost i zaštitu izbjeglica i interno raseljenih osoba na svojem teritoriju; poziva etiopske vlasti da odmah pruže odgovarajuću zaštitu i pomoć tisućama eritrejskih izbjeglica i tražitelja azila raseljenih iz kampova u Tigreu te da utvrdi što se dogodilo s tisućama neevidentiranih eritrejskih izbjeglica i gdje se one nalaze; žali zbog govora mržnje i huškačkog jezika koji koriste visoki dužnosnici te apelira na sve uključene aktere da pažljivo biraju riječi kako bi se izbjegla daljnja eskalacija i spriječila dodatna ljudska patnja; traži da međunarodne i pokrajinske granice ostanu otvorene za sigurno i slobodno kretanje civila; podsjeća da je Etiopija važna zemlja podrijetla, tranzita i odredišta migranata; insistira na tome da savezna vlada Etiopije i pokrajinske vlasti zaštite stanovništvo i zajamče mu temeljna prava;

8.  poziva etiopske vlasti da odmah prijave prisilne nestanke svih civila, da puste na slobodu one koji su pritvoreni bez uvjerljivih dokaza o počinjenju kaznenog djela i da okončaju svako diskriminirajuće postupanje; žali zbog toga što javne osobe upotrebljavaju govor mržnje kojim se može potaknuti nasilje, zastrašivanje i diskriminacija tigrejskih ili drugih zajednica, čime se stvara nepovjerenje i potiče etnički sukob, te apelira na nacionalne, lokalne i pokrajinske vlasti da usvoje uključiviji dijalog i da se suzdrže od poticanja na nasilje;

9.  potiče vlasti da uspostave tijelo srodno sudu za pružanje pravde žrtvama koje bi bilo zaduženo za istrage kršenja ljudskih prava koja su se dogodila tijekom tog sukoba, uključujući okolnosti, čimbenike i kontekst svakog kršenja, čime bi se žrtvama pružila mogućnost da iznesu svoje svjedočanstvo i omogućilo stvaranje nepristrane povijesne evidencije o prošlosti te poziva da to tijelo izradi nacrt politike o reparacijama, zajedno s preporukama za mjere kojima bi se spriječila buduća kršenja ljudskih prava;

10.  oštro osuđuje sve napade na humanitarne radnike i kritičnu infrastrukturu, uključujući bolnice i zdravstvene ustanove, te rašireno pljačkanje i uništavanje humanitarne pomoći; oštro osuđuje blokiranje vozila hitne pomoći koja pokušavaju pružiti medicinsku pomoć ranjenicima nakon bombardiranja;

11.  žali zbog činjenice da je etiopsko Ministarstvo vanjskih poslova sedam djelatnika UN-a u području ljudskih prava i humanitarnih radnika iz UNICEF-a, OHCHR-a, UNOCHA-e i Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova proglasilo nepoželjnima (personae non gratae); izražava zabrinutost za sigurnost i dobrobit neovisnih humanitarnih radnika i radnika u području ljudskih prava u regiji te za neutralnost pri distribuciji humanitarne pomoći u Tigreu; pozdravlja snažnu izjavu EU-a i njegovih 27 država članica od 30. rujna 2021. u kojoj se oštro osuđuje protjerivanje tih radnika i poziva vladu da poništi svoju odluku;

12.  poziva etiopsku vladu da potpiše i ratificira Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda; poziva zaraćene strane da zajamče neograničen pristup neovisnim promatračima za ljudska prava i istražiteljima, uključujući istražitelje Ujedinjenih naroda i Afričke unije;

13.  ističe važnost rada novinara u regiji i poziva sve aktere da medijima osiguraju slobodan pristup i da novinarima omoguće sigurnost dok obavljaju svoj posao;

14.  poziva na potpuno ponovno uspostavljanje osnovnih javnih usluga kao što su elektroenergetske i bankarske usluge te na ukidanje ograničenja u pogledu telekomunikacija i pristupa internetu u Tigreu; naglašava da je važno osigurati obrazovanje i škole za djecu u Tigreu i šire;

15.  podsjeća na važnost Etiopije za stabilnost Roga Afrike i kontinenta u cjelini; podsjeća da su EU i ostali međunarodni sugovornici ponudili usluge posredovanja između strana u etiopskom sukobu, ali te ponude Etiopija nije prihvatila; poziva sve sukobljene strane da bez preduvjeta dođu za pregovarački stol; poziva na uključiv nacionalni politički dijalog pod vodstvom Etiopije kako bi se pronašlo rješenje krize, uključujući predstavnike iz svih pogođenih područja (Tigre, Amhara, Benišangul-Gumuz, Afar, Oromia, Sidama, Somali, pokrajina Južnih naroda, narodnosti i etničkih grupa (SNNPR) te Gambela);

16.  podsjeća da se situacija može riješiti samo mirnim sredstvima i uključivim dijalogom među svim zaraćenim stranama, stvarnim prekidom vatre i zaštitom ljudskih prava;

17.  ponovno naglašava spremnost EU-a da podrži i organizira dijalog u bliskoj suradnji s drugim akterima i da se uključi u njega kako bi prostor za dijalog ostao otvoren i kako bi se pokušao stvoriti temelj za pregovore između dviju glavnih zaraćenih strana;

18.  izražava potporu regionalnim naporima za posredovanje kao što su napori predsjednika Obasanjoa, posrednika kojeg je imenovala Afrička unija; nadalje, pozdravlja nedavno imenovanje nove posebne predstavnice EU-a za Rog Afrike;

19.  žali što se Vijeće sigurnosti UN-a dosad nije bavilo situacijom u Tigreu; apelira na EU i njegove države članice da izvrše pritisak na Vijeće sigurnosti UN-a da održava redovite javne sastanke o Tigreu i da poduzme odlučne mjere kako bi se osigurao neometan pristup humanitarnoj pomoći, omogućila zaštita civila, zaustavila teška kršenja međunarodnog prava i osiguralo preuzimanje odgovornosti za počinjena zlodjela; poziva Vijeće sigurnosti UN-a da razmotri mogućnost slanja mirovnih snaga UN-a u pokrajinu;

20.  poziva države članice EU-a da potaknu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da do kraja godine u Vijeću UN-a za ljudska prava između sjednica održi kratak sastanak o Tigreu kako bi predstavio zaključke izvješća zajedničke istrage Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) i Etiopskog povjerenstva za ljudska prava; naglašava da bi zajednička istraga trebala pomoći u tome da se postave temelji za snažan međunarodni istražni mehanizam koji bi Vijeće UN-a za ljudska prava trebalo hitno uspostaviti;

21.  poziva Vijeće EU-a za vanjske poslove da djeluje brzo, odlučno i ujedinjeno kako bi donijelo potrebne mjere za učinkovito suočavanje s ozbiljnošću i hitnošću situacije na terenu u Tigreu;

22.  pozdravlja i podupire odluku Komisije iz prosinca 2020. o odgodi isplata proračunske potpore etiopskoj vladi; pozdravlja diplomatske napore i opetovane izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije i Komisije u kojima se poziva na odgovornost i neometan pristup humanitarnoj pomoći te osuđuje kršenja koje su počinile sve strane; snažno naglašava potporu EU-a važnom radu Michelle Bachelet kao visoke povjerenice UN-a za ljudska prava;

23.  poziva EU i njegove države članice da razmotre donošenje mjera kako bi se zaštitila ljudska prava i osiguralo da se počinitelji kršenja ljudskih prava privedu pravdi, na primjer preko globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava;

24.  naglašava da EU stoji uz etiopski narod; naglašava svoju spremnost na mirno rješenje sukoba; međutim, predlaže da Komisija primijeni sankcije protiv članova etiopske vlade, eritrejske vlade i Narodne oslobodilačke fronte Tigrea te ostalih koji su odgovorni za djelovanja kojima se produžuje sukob i pogoršava humanitarna situacija za milijune Etiopljana ako se do kraja listopada 2021. humanitarna situacija znatno ne poboljša, posebno nakon formiranja nove etiopske vlade;

25.  poziva države članice da zaustave izvoz oružja i tehnologije za nadzor u Etiopiju kojima se olakšavaju napadi na civile te kršenja ljudskih prava;

26.  pozdravlja Izvršnu uredbu SAD-a od 17. rujna 2021. u vezi s krizom u Etiopiji, a koja je usmjerena na one koji su odgovorni i koji sudjeluju u produljenju sukoba u Etiopiji, ometanju pristupa humanitarnoj pomoći, sprečavanju prekida vatre i kršenjima ljudskih prava; međutim, žali što je SAD nastavio pružati proračunsku potporu, što znači da su mjere SAD-a bile manje učinkovite i manje odlučne od djelovanja EU-a;

27.  snažno pozdravlja spasonosnu potporu Komisije u pokrajini i podupire njezino daljnje širenje; poziva na mobilizaciju dodatnih sredstava u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR iz pričuve EU-a za solidarnost i pomoć u nuždi kako bi se odgovorilo na najhitnije potrebe osoba pogođenih sukobom u Tigreu i drugim područjima koja su izravno pogođena širenjem sukoba u sjevernoj Etiopiji, s posebnim naglaskom na graničnim pokrajinama Afar i Amhara;

28.  apelira na EU i čelnike njegovih država članica da tijekom predstojećeg sastanka na vrhu i sastanka čelnika Afričke unije i EU-a prednost daju ljudskim pravima i humanitarnoj situaciji u Tigreu i sjevernoj Etiopiji te da utvrde konkretne mjere i promiču veću koordinaciju u strategiji i komunikaciji;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, saveznoj vladi i gornjem domu parlamenta Etiopije, vlastima pokrajine Tigre, vladi Republike Sudana, vladi Države Eritreje, vladama država članica Međuvladinog tijela za razvoj, Afričkoj uniji i njezinim državama članicama, Panafričkom parlamentu te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0330. (2) Izjava od 12. kolovoza 2021. u pogledu najnovijeg izvješća organizacije Amnesty Internationala o navodnim silovanjima i drugim oblicima seksualnog nasilja u pokrajini Tigre u Saveznoj Demokratskoj Republici Etiopiji.