Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 11. studenog 2021. - Bruxelles
Zahtjev za ukidanje imuniteta Fulviju Martusciellu
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Nilsu Ušakovsu
 Objavljivanje informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica ***II
 Europsko partnerstvo za mjeriteljstvo ***I
 Agencija Europske unije za azil ***I
 Ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju ***I
 Sporazum između EU-a i Australije: izmjena koncesija za sve carinske kvote uvrštene u raspored EU-a CLXXV.***
 Jačanje demokracije te slobode i pluralizma medija u EU-u
 Europski prostor obrazovanja: zajednički holistički pristup
 Akcijski plan za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a
 Statut i financiranje europskih političkih stranaka i zaklada
 Prva obljetnica de facto zabrane pobačaja u Poljskoj

Zahtjev za ukidanje imuniteta Fulviju Martusciellu
PDF 121kWORD 44k
Odluka Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Fulviju Martusciellu (2021/2049(IMM))
P9_TA(2021)0443A9-0302/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Saveznoj javnoj službi za vanjske poslove Kraljevine Belgije, koji je Savezna javna služba za vanjske poslove Kraljevine Belgije dostavila 31. ožujka 2021., objavljen na plenarnoj sjednici od 26. travnja 2021.,

–  nakon saslušanja Fulvija Martusciella, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0302/2021),

A.  budući da je Glavni državni odvjetnik Žalbenog suda u Bruxellesu zatražio ukidanje imuniteta Fulviju Martusciellu, zastupniku u Europskom parlamentu kojeg je izabrala Italija, u vezi s prekršajem prekoračenja brzine kažnjivim prema članku 11.2 stavku 1. točki (a) belgijske Kraljevske odluke od 1. prosinca 1975. o utvrđivanju općih propisa o prometnoj policiji i korištenju javnim cestama te članku 29. stavku 3. Zakona o prometnoj policiji od 16. ožujka 1968.;

B.  budući da je 25. studenog 2020. u okviru akcije za nadzor brzine prometna policija zaustavila vozilo na autocesti E411 koje se kretalo izmjerenom brzinom od 179 km/h, na dionici na kojoj je najveća dopuštena brzina 120 km/h;

C.  budući da je policija utvrdila da je vozač tog vozila g. Martusciello, koji se predstavio kao europski zastupnik; budući da Fulvio Martusciello u svom odgovoru na pismo s preslikom zapisnika koje mu je 15. prosinca 2020. uputio državni odvjetnik pokrajine Valonski Brabant i u kojem je od njega zatražio da iznese svoje eventualne komentare, nije osporio brzinu;

D.  budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom(2);

E.  budući da navodno kazneno djelo nema izravan ili očit utjecaj na obnašanje dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu Fulvija Martusciella, niti predstavlja izraženo mišljenje ili glasovanje pri obnašanju tih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

F.  budući da u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije stoji sljedeće:

„Tijekom zasjedanja Europskog parlamenta njezini članovi uživaju:

   (a) na državnom području svoje države, imunitet priznat članovima parlamenta te države;
   (b) na državnom području bilo koje druge države članice, imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka.

Na isti se način imunitet primjenjuje na članove tijekom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja Europskog parlamenta.

Ako je član zatečen u počinjenju kaznenog djela, nije moguće pozivanje na imunitet te u tom slučaju Europski parlament može ostvariti svoje pravo na skidanje imuniteta jednom od svojih članova.”;

G.  budući da u ovom slučaju Parlament nije utvrdio da postoji fumus persecutionis, odnosno činjenice koje upućuju na to da je postupak pokrenut s namjerom nanošenja štete političkoj aktivnosti zastupnika u Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Fulviju Martusciellu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Kraljevine Belgije i Fulviju Martusciellu.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23. Presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115.
(2) Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom
PDF 127kWORD 45k
Odluka Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom (2021/2073(IMM))
P9_TA(2021)0444A9-0303/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom koji je podnijelo Državno odvjetništvo u Beču i koji je 7. svibnja 2021. proslijedio šef Stalnog predstavništva Austrije pri EU-u u vezi s kaznenim postupkom, a koji je objavljen na plenarnoj sjednici 20. svibnja 2021.,

–  nakon saslušanja zastupnika Harald Vilimskog u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 57. stavke 2. i 3. austrijskog Ustava,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0303/2021),

A.  budući da je Državno odvjetništvo u Beču podnijelo zahtjev za ukidanje imuniteta Haraldu Vilimskom, zastupniku u Europskom parlamentu, radi pokretanja kaznenog postupka u vezi s kaznenim djelom zlouporabe povjerenja iz članka 153. stavka 1. i članka 153. stavka 3. prvog slučaja, kaznenim djelom pronevjere iz članka 133. stavka 1. i članka 133. stavka 2. prvog slučaja, u svojstvu supočinitelja u skladu s člankom 12. drugom mogućnosti, kao i kaznenim djelom subvencijske prijevare iz članka 153.b stavaka 1., 2. i 3. austrijskog Kaznenog zakona (StGB);

B.  budući da je Harald Vilimsky bio financijski službenik Kluba zastupnika Slobodarske stranke (FPÖ) u nacionalnom parlamentu od 27. listopada 2006. do 23. listopada 2019.; budući da je izabran za zastupnika u Europskom parlamentu na izborima održanima u svibnju 2019. godine;

C.  budući da je od 1. listopada 2011. do 13. kolovoza 2019. Harald Vilimsky navodno zloupotrijebio svoje ovlasti za korištenje bankovnih računa Kluba zastupnika FPÖ-a u austrijskom nacionalnom parlamentu tako što je organizirao da se redovnim prijenosima s računa Kluba zastupnika FPÖ-a plaćaju računi za usluge mobilne telefonije koje je u cijelosti privatno koristila treća strana, što je dovelo do financijskog gubitka za Klub zastupnika FPÖ-a;

D.  budući da se navodno koristio sredstvima dodijeljenima Klubu zastupnika FPÖ-a u nacionalnom parlamentu za namjene koje izlaze iz okvira definiranog u članku 1. austrijskog Zakona o financiranju klubova zastupnika 1985. (Klubfinanzierungsgesetz, KlubFG), i budući da je to navodno učinio uz potpuno poznavanje činjenice da plaćene usluge nisu povezane sa strankom;

E.  budući da se to navodno kazneno djelo ne odnosi na izražena mišljenja ili glasovanje pri obnašanju dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

F.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

G.  budući da se člankom 57. stavcima 2. i 3. austrijskog Ustava utvrđuje:

„2. Zastupnici u Nacionalnom vijeću mogu se zbog kaznenog djela – osim ako su zatečeni u počinjenju kaznenog djela – uhititi samo uz suglasnost Nacionalnog vijeća. Isto tako, za pretraživanje domova zastupnika u Nacionalnom vijeću potrebna je suglasnost Nacionalnog vijeća.

3. Inače se protiv članova Nacionalnog vijeća može službeno pokrenuti kazneni progon zbog kažnjivog djela, uz suglasnost Nacionalnog vijeća, samo ako očito nema nikakve veze sa službenim djelovanjem dotičnog zastupnika. Međutim, nadležno tijelo (Behörde) mora od Nacionalnog vijeća zatražiti odluku o postojanju takve veze ako to zahtijeva dotični zastupnik ili trećina članova stalnog odbora koji je zadužen za ta pitanja. U slučaju takvog zahtjeva, ne smije se provoditi nikakva službena radnja ili se ona mora odmah prekinuti.”;

H.  budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom(2);

I.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obavljanju njihovih zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

J.  budući da u ovom slučaju Parlament nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o činjeničnim elementima koji bi upućivali na to da se pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Haraldu Vilimskom;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Austrije i Haraldu Vilimskom.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra /De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI:EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23; presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115.
(2) Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Nilsu Ušakovsu
PDF 125kWORD 45k
Odluka Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Nilsu Ušakovsu (2020/2239(IMM))
P9_TA(2021)0445A9-0304/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Nilsu Ušakovsu od 23. listopada 2020. koji je proslijedio Glavni državni odvjetnik Republike Latvije u vezi s kaznenim postupkom koji će se pokrenuti u Republici Latviji i koji je najavljen na plenarnoj sjednici 13. studenoga 2020.,

–  nakon saslušanja Nilsa Ušakovsa u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),

–  uzimajući u obzir članak 29. i 30. latvijskog Ustava,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0304/2021),

A.  budući da je državni odvjetnik u Odjelu za istrage posebno teških predmeta u Odjelu za kazneno pravosuđe Ureda glavnog državnog odvjetnika u Rigi zatražila ukidanje imuniteta Nilsu Ušakovsu, zastupniku u Europskom parlamentu, kako bi pokrenuo kazneni postupak protiv njega u vezi s povredom zabrane stavljanja u promet uređaja izmijenjenih za posebne tajne operacije;

B.  budući da je 30. siječnja 2019., tijekom ovlaštene pretrage ureda Nilsa Ušakovsa kao predsjednika Gradskog vijeća Rige, u vezi s drugim kaznenim postupcima, pronađen uređaj prvenstveno namijenjen za upotrebu kao sredstvo tajnog video i audio snimanja, posebno osmišljen i namijenjen za posebne tajne operacije;

C.  budući da je držanjem uređaja u prostorijama Gradskog vijeća Rige g. Ušakovs navodno prekršio zabranu predviđenu člankom 5.1 stavkom 1. Zakona o prometu robe od strateške važnosti kojom se fizičkim osobama zabranjuje nabava ili držanje opreme, uređaja ili alata ili njihovih dijelova koji su posebno osmišljeni ili izmijenjeni za posebne tajne operacije i koji su uvršteni u nacionalni popis robe i usluga od strateške važnosti Republike Latvije; budući da je svojim postupanjem g. Ušakovs navodno počinio kazneno djelo iz članka 237.1 stavka 2. latvijskog Kaznenog zakona;

D.  budući da je Nils Ušakovs izabran za zastupnika u Europskom parlamentu na izborima održanima u svibnju 2019. godine;

E.  budući da se navodno kazneno djelo ne odnosi na izražena mišljenja ili glasovanje Nilsa Ušakovsa u okviru obnašanja njegovih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije;

F.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet priznat zastupnicima u parlamentu te države;

G.  budući da se člankom 29. i člankom 30. latvijskog Ustava utvrđuje sljedeće:

„Članak 29.

Zastupnici u Saeimu ne smiju biti uhićeni, podvrgnuti pretrazi svojih prostorija niti se njihova osobna sloboda ni na koji način ne može ograničiti bez suglasnosti Saeime. (...)

Članak 30.

Bez suglasnosti Saeime ne može se pokrenuti kazneni postupak protiv njegovog zastupnika.”;

H.  budući da Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati optuženikom(2);

I.  budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od pravnih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obavljanju njihovih zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;

J.  budući da u ovom slučaju Parlament nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o činjeničnim elementima koji bi upućivali na to da se pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Nilsu Ušakovsu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Latvije i Nilsu Ušakovsu.

(1) Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23; presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115.
(2) Presuda Općeg suda od 30. travnja 2019., Briois/Parlament, T-214/18, ECLI:EU:T:2019:266.


Objavljivanje informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica ***II
PDF 121kWORD 43k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit određenih poduzeća i podružnica (09722/1/2021 – C9-0371/2021 – 2016/0107(COD))
P9_TA(2021)0446A9-0305/2021

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (09722/1/2021 – C9-0371/2021),

–  uzimajući u obzir obrazloženje Vijeća za svoje stajalište u prvom čitanju,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Irskog parlamenta i Švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016.(1),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0198),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za pravna pitanja (A9-0305/2021),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 487, 28.12.2016., str. 62.
(2) SL C 108, 26.3.2021., str. 623.


Europsko partnerstvo za mjeriteljstvo ***I
PDF 131kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Europskom partnerstvu za mjeriteljstvo koje zajednički poduzima više država članica (COM(2021)0089 – C9-0083/2021 – 2021/0049(COD))
P9_TA(2021)0447A9-0242/2021

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0089),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 185. i članak 188. drugi stavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9-0083/2021),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 8. listopada 2021. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0242/2021),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. studenoga 2021. radi donošenja Odluke (EU) 2021/… Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Europskom partnerstvu za mjeriteljstvo koje zajednički poduzima više država članica

P9_TC1-COD(2021)0049


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2021/2084.).

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije

Kako bi pomogla državama članicama u jačanju sinergija između Obzora Europa i kohezijske politike, Komisija će izraditi smjernice usmjerene na prilike koje pružaju alternativno, kombinirano i kumulativno financiranje te prijenos sredstava.

(1) SL C 341, 24.8.2021., str. 34.


Agencija Europske unije za azil ***I
PDF 125kWORD 47k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (COM(2016)0271 – C8-0174/2016 – 2016/0131(COD))
P9_TA(2021)0448A8-0392/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0271) i amandmane na prijedlog (COM(2018)0633),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 78. stavak 1. i 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0174/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 30. lipnja 2021. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0392/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. studenoga 2021. radi donošenja Uredbe (EU) 2021/... Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010

P9_TC1-COD(2016)0131


(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2021/2303.).


Ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju ***I
PDF 396kWORD 121k
Amandmani koje je donio Europski parlament 14. rujna i 11. studenoga 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1082/2013/EU (COM(2020)0727 – C9-0367/2020 – 2020/0322(COD))(1)
P9_TA(2021)0449A9-0247/2021

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.a (nova)
1.a  Odredbe o zdravlju u okviru Ugovorâ i dalje su u velikoj mjeri nedovoljno iskorištene u smislu ciljeva za čije su ispunjavanje osmišljene. Stoga bi cilj ove Uredbe trebao biti da se na najbolji mogući način iskoriste te odredbe o zdravlju kako bi odražavale snagu zdravstvene politike Unije uz zadržavanje normalnog funkcioniranja jedinstvenog tržišta u slučaju ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
Amandmani 2 i 244
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  S obzirom na iskustva stečena tijekom aktualne pandemije bolesti COVID-19 te kako bi se na razini Unije olakšali odgovarajuća pripravnost i odgovor na sve prekogranične prijetnje zdravlju, potrebno je proširiti pravni okvir za epidemiološki nadzor, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, kako je utvrđeno u Odluci br. 1082/2013/EU, u pogledu dodatnih zahtjeva za izvješćivanje i analizu pokazatelja zdravstvenih sustava te suradnje država članica s Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC). Nadalje, kako bi se osigurao učinkovit odgovor Unije na nove prekogranične prijetnje zdravlju, pravnim okvirom za suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju trebalo bi se omogućiti da se odmah donesu definicije slučajeva za nadzor novih prijetnji te bi trebalo osigurati uspostavu mreže referentnih laboratorija EU-a i mreže za potporu praćenju izbijanja bolesti relevantnih za tvari ljudskog podrijetla. Kapacitete za praćenje kontakata trebalo bi ojačati stvaranjem automatiziranog sustava služeći se modernim tehnologijama.
(2)  S obzirom na iskustva stečena tijekom aktualne pandemije bolesti COVID-19 te kako bi se na razini Unije olakšali odgovarajuća prevencija, pripravnost i odgovor na sve prekogranične prijetnje zdravlju, uključujući prijetnje povezane sa zoonozama, potrebno je proširiti pravni okvir za epidemiološki nadzor, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, kako je utvrđeno u Odluci br. 1082/2013/EU, u pogledu dodatnih zahtjeva za izvješćivanje i analizu pokazatelja zdravstvenih sustava te suradnje između država članica i agencija Unije, posebno Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), Europskog tijela za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize (HERA) i Europske agencije za lijekove (EMA), te međunarodnih organizacija, posebice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Nadalje, kako bi se osigurao učinkovit odgovor Unije na nove prekogranične prijetnje zdravlju, pravnim okvirom za suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju trebalo bi se omogućiti da se odmah donesu definicije slučajeva za nadzor novih prijetnji te bi trebalo osigurati uspostavu mreže referentnih laboratorija EU-a i mreže za potporu praćenju izbijanja bolesti relevantnih za tvari ljudskog podrijetla. Kapacitete za praćenje kontakata trebalo bi ojačati stvaranjem automatiziranog sustava, na temelju primjene modernih tehnologija, poštujući pritom Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (Opća uredba o zaštiti podataka)1a.
__________________
1a Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
Amandman 245
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2a.)   HERA je osnovana kako bi ojačala sposobnost Unije da spriječi, otkrije i brzo odgovori na prekogranične prijetnje zdravlju osiguravajući opskrbu zdravstvenim protumjerama relevantnima u kriznim situacijama, među ostalim, njihovim praćenjem, nabavom i kupnjom, aktiviranjem planova istraživanja i inovacija u izvanrednim stanjima, osiguravanjem sredstava i financiranja za izvanredna stanja te poduzimanjem mjera usmjerenih na proizvodnju, dostupnost i opskrbu tim ključnim zdravstvenim protumjerama.
Amandman 246
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.b (nova)
(2b.)   Sva takva javna ulaganja u istraživanje, razvoj, proizvodnju, nabavu, stvaranje zaliha, opskrbu i distribuciju zdravstvenih protumjera trebala bi biti transparentna.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Važnu ulogu u koordinaciji planiranja pripravnosti i odgovora na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju ima Odbor za zdravstvenu sigurnost, koji je službeno osnovan Odlukom br. 1082/2013/EU. Tom bi odboru trebalo dodijeliti dodatne odgovornosti za donošenje smjernica i mišljenja kako bi se državama članicama pružila bolja potpora u sprečavanju i kontroli ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
(3)  Važnu ulogu u koordinaciji planiranja prevencije, pripravnosti i odgovora na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju ima Odbor za zdravstvenu sigurnost, koji je službeno osnovan Odlukom br. 1082/2013/EU. Tom bi odboru trebalo dodijeliti dodatne odgovornosti za donošenje smjernica i mišljenja kako bi se državama članicama pružila bolja potpora u sprečavanju i kontroli ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju te kako bi se podržala bolja koordinacija država članica u odgovaranju na te prijetnje. Predstavnici koje je imenovao Europski parlament trebali bi moći sudjelovati u Odboru za zdravstvenu sigurnost kao promatrači.
Amandman 247
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3a.)   Kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora i postigla usklađenost u donošenju odluka na razini Unije, Odbor za zdravstvenu sigurnost trebao bi blisko surađivati s Odborom HERA-e, osnovanim na temelju Odluke Komisije od 16. rujna 2021., Odborom za zdravstvene krize, osnovanim na temelju Uredbe Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije, i drugim relevantnim agencijama i tijelima Unije, kako bi se osiguralo postojanje učinkovitih mehanizama za pripravnost i odgovor na izvanredna stanja u području zdravlja.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.a (nova)
4.a  Strategije prevencije i promocije odnose se na sve sektorske politike, uključujući fiskalne, komercijalne, gospodarske, poljoprivredno-okolišne, obrazovne, stambene i kulturne politike te politike povezane sa socijalnom pomoći. „Zdravlje u svim politikama“ trebalo bi biti načelo svih javnih politika. Takozvani „test zdravlja” instrument je koji se već upotrebljava na nacionalnoj razini za procjenu učinka različitih sektorskih politika na zdravlje. Za sve programe kojima upravlja Unija trebalo bi provesti procjenu učinka na zdravlje.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.
(5)  Ova bi se Uredba trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje druge obvezujuće mjere za konkretne aktivnosti ili standarde kvalitete i sigurnosti za određenu robu, kojima se predviđaju posebne obveze i alati za praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje posebnih prekograničnih prijetnji. Te mjere posebno uključuju relevantno zakonodavstvo Unije u području zajedničkih sigurnosnih problema u pitanjima javnog zdravlja, koje obuhvaća robu kao što su farmaceutski proizvodi, medicinski proizvodi i hrana, tvari ljudskog podrijetla (krv, tkiva i stanice, organi) i izloženost ionizirajućem zračenju.
(5)  Ova bi se Uredba trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje druge obvezujuće mjere za konkretne aktivnosti ili standarde kvalitete i sigurnosti za određenu robu, kojima se predviđaju posebne obveze i alati za praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje posebnih prekograničnih prijetnji, kao što su Međunarodni zdravstveni propisi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Te mjere posebno uključuju relevantno zakonodavstvo Unije u području zajedničkih sigurnosnih problema u pitanjima javnog zdravlja, koje obuhvaća robu kao što su farmaceutski proizvodi, medicinski proizvodi, in vitro dijagnostički medicinski proizvodi, i hrana, tvari ljudskog podrijetla (krv, plazma, tkiva i stanice, organi) i izloženost ionizirajućem zračenju.
Amandman 242
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5a)   Prekomjerno iskorištavanje divljih vrsta i drugih prirodnih resursa te ubrzani gubitak biološke raznolikosti predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje. Budući da su zdravlje ljudi, životinja i okoliša neraskidivo povezani, ključno je poštovati načela pristupa „Jedno zdravlje” kako bi se odgovorilo na aktualne krize i krize u nastajanju.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Zaštita zdravlja ljudi pitanje je koje ima utjecaj na različita područja i relevantno je za brojne politike i aktivnosti Unije. Kako bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja ljudi i izbjeglo preklapanje aktivnosti, udvostručavanje ili proturječna djelovanja, Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala osigurati koordinaciju i razmjenu informacija između mehanizama i struktura uspostavljenih ovom Uredbom i drugih mehanizama i struktura uspostavljenih na razini Unije i na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu) čije su aktivnosti relevantne za planiranje pripravnosti i odgovora, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Komisija bi u prvom redu trebala osigurati da se relevantne informacije iz različitih sustava brzog uzbunjivanja i informiranja na razini Unije i u skladu s Ugovorom o Euratomu prikupljaju i dostavljaju državama članicama u okviru sustava ranog upozoravanja i odgovora („EWRS”) uspostavljenog Odlukom br. 2119/98/EZ.
(6)  U skladu s pristupima „Jedno zdravlje“ i „Zdravlje u svim politikama“, zaštita zdravlja ljudi pitanje je koje ima utjecaj na različita područja i relevantno je za brojne politike i aktivnosti Unije. Unija bi trebala podržati države članice u smanjenju nejednakosti u području zdravlja, unutar i između država članica, u postizanju univerzalnog zdravstvenog osiguranja i rješavanju izazova ranjivih skupina. Unija bi također trebala poticati države članice da provode preporuke za pojedine zemlje u području zdravlja te ih poduprijeti u jačanju otpornosti, prilagodljivosti i spremnosti zdravstvenih sustava na buduće izazove, uključujući pandemije. Kako bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja ljudi i izbjeglo preklapanje aktivnosti, udvostručavanje ili proturječna djelovanja, Komisija bi u suradnji s državama članicama i svim relevantnim dionicima, kao što su zdravstveni radnici, udruge pacijenata, sektorski akteri i akteri iz lanca opskrbe, trebala osigurati koordinaciju i razmjenu informacija između mehanizama i struktura uspostavljenih ovom Uredbom te drugih mehanizama i struktura uspostavljenih na razini Unije i na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu) čije su aktivnosti relevantne za planiranje pripravnosti i odgovora, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Ti bi mehanizmi trebali biti usmjereni na sinergije između mjera na razini EU-a i na nacionalnoj razini, pri čemu bi se trebalo izbjegavati dupliciranje mjera poduzetih u kontekstu okvira WHO-a. Komisija bi u prvom redu trebala osigurati da se relevantne informacije iz različitih sustava brzog uzbunjivanja i informiranja na razini Unije i u skladu s Ugovorom o Euratomu prikupljaju i dostavljaju državama članicama u okviru sustava ranog upozoravanja i odgovora („EWRS”) uspostavljenog Odlukom br. 2119/98/EZ.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)  Planiranje pripravnosti i odgovora ključan je element za učinkovito praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Stoga Komisija mora izraditi plan pripravnosti Unije za zdravstvene krize i pandemije, koji mora odobriti Odbor za zdravstvenu sigurnost. To bi trebalo biti popraćeno ažuriranjem planova pripravnosti i odgovora država članica kako bi se osigurala njihova usklađenost unutar struktura na regionalnoj razini. Radi pružanja potpore državama članicama u tom nastojanju, Komisija i agencije Unije trebale bi osigurati ciljane aktivnosti osposobljavanja i razmjene znanja te stjecanje znanja i potrebnih vještina za zdravstveno osoblje i osoblje u području javnog zdravlja. Da bi se osigurali uvođenje i provedba tih planova, Komisija bi trebala provoditi testiranja otpornosti na stres, vježbe i preispitivanja tijekom i nakon djelovanja s državama članicama. Ti bi planovi trebali biti koordinirani, funkcionalni i ažurirani te imati dovoljno resursa za operacionalizaciju. Nakon testiranja otpornosti na stres i preispitivanja planova trebalo bi provesti korektivne mjere, a Komisiju bi trebalo obavijestiti o svim ažuriranjima.
(7)  Planiranje prevencije, pripravnosti i odgovora ključan je element za učinkovito praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Stoga Komisija mora izraditi plan pripravnosti Unije za zdravstvene krize i pandemije, koji mora odobriti Odbor za zdravstvenu sigurnost. To bi trebalo biti popraćeno ažuriranjem planova prevencije, pripravnosti i odgovora država članica kako bi se osigurala njihova usklađenost unutar struktura na regionalnoj razini. Planovi bi se trebali provesti kroz međuregionalno planiranje predviđanja krize, pri čemu bi se posebna pozornost trebala posvetiti prekograničnim regijama kako bi se poboljšala njihova suradnja u području zdravlja. Regionalne vlasti trebale bi prema potrebi sudjelovati u izradi tih planova. Radi pružanja potpore državama članicama u tom nastojanju, Komisija i agencije Unije trebale bi osigurati ciljane aktivnosti osposobljavanja i olakšati dijeljenje najboljih praksi za poboljšanje njihova znanja i osiguravanje potrebnih vještina za zdravstveno osoblje i osoblje u području javnog zdravlja. Da bi se osigurali uvođenje i provedba tih planova, Komisija bi trebala provoditi testiranja otpornosti na stres, vježbe i preispitivanja tijekom i nakon djelovanja s državama članicama. Ti planovi trebali bi obuhvaćati preporuke za intervencije u javnim politikama povezane s ublažavanjem učinka zaraznih bolesti na zdravstvene usluge i skrb, uključujući glavne nezarazne bolesti. Planovi bi trebali biti koordinirani, funkcionalni i ažurirani te imati dovoljno resursa za operacionalizaciju. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti pograničnim regijama u kojima treba promicati zajedničke prekogranične vježbe i poticati zdravstvene djelatnike da se upoznaju sa sustavima javnog zdravstva u susjednim zemljama. Nakon testiranja otpornosti na stres i preispitivanja planova trebalo bi provesti korektivne mjere, a Komisiju bi trebalo obavijestiti o svim ažuriranjima.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.
(8)  U tu bi svrhu države članice Komisiji trebale dostaviti ažurirane informacije o najnovijem stanju u pogledu planiranja i provedbe pripravnosti te odgovora na nacionalnoj razini. Informacije država članica trebale bi uključivati elemente o kojima su one obvezne izvješćivati Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) u kontekstu Međunarodnih zdravstvenih propisa15. Komisija bi pak svake dvije godine trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o trenutačnom stanju i napretku u planiranju te provedbi pripravnosti i odgovora na razini Unije, među ostalim, o korektivnim mjerama, kako bi se osigurala primjerenost nacionalnih planova pripravnosti i odgovora. U svrhu pružanja potpore procjeni tih planova, u državama članicama trebale bi se provoditi revizije EU-a u koordinaciji s ECDC-om i agencijama Unije. Takvo bi planiranje posebno trebalo uključivati odgovarajuću pripravnost ključnih sektora društva, kao što su energetika, promet, komunikacije ili civilna zaštita, koji se u kriznim situacijama oslanjaju na dobro pripremljene i rodno osjetljive sustave javnog zdravlja, koji, s druge strane, ovise o funkcioniranju tih sektora i o održavanju osnovnih usluga na odgovarajućoj razini. U slučaju ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju koja potječe od zoonotičke infekcije, važno je osigurati interoperabilnost zdravstvenog i veterinarskog sektora u kontekstu planiranja pripravnosti i odgovora.
(8)  U tu bi svrhu države članice Komisiji trebale dostaviti ažurirane informacije o najnovijem stanju u pogledu planiranja i provedbe prevencije, pripravnosti te odgovora na nacionalnoj razini te, kada je to prikladno, na regionalnoj razini. Informacije država članica trebale bi uključivati elemente o kojima su one obvezne izvješćivati Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) u kontekstu Međunarodnih zdravstvenih propisa15. Pristup pravovremenim i potpunim podacima preduvjet je za brze procjene rizika i ublažavanje kriznih situacija. Kako bi se izbjeglo dupliciranje napora i davanje različitih preporuka, trebalo bi utvrditi standardizirane definicije, kada je to moguće, i održavati neometane razmjene informacija između agencija Unije, WHO-a i nacionalnih agencija. Komisija bi pak svake godine trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o trenutačnom stanju i napretku u planiranju te provedbi prevencije, pripravnosti i odgovora na razini Unije, među ostalim, o korektivnim mjerama, kako bi se osigurala primjerenost nacionalnih planova pripravnosti i odgovora. U svrhu pružanja potpore procjeni tih planova, u državama članicama trebale bi se provoditi revizije EU-a u koordinaciji s ECDC-om i agencijama Unije. Takvo bi planiranje posebno trebalo uključivati odgovarajuću pripravnost ključnog sektora dugoročne zdravstvene skrbi te ključnih sektora društva kao što su poljoprivreda, energetika, promet, komunikacije ili civilna zaštita, koji se u kriznim situacijama oslanjaju na dobro pripremljene i rodno osjetljive sustave javnog zdravlja, koji, s druge strane, ovise o funkcioniranju tih sektora i o održavanju osnovnih usluga na odgovarajućoj razini. U slučaju ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju koja potječe od zoonotičke infekcije, važno je osigurati interoperabilnost zdravstvenog i veterinarskog sektora u kontekstu planiranja pripravnosti i odgovora.
__________________
__________________
15 Svjetska zdravstvena organizacija. Međunarodni zdravstveni propisi (IHR, 2005.) https://www.who.int/ihr/publications/9789241596664/en/
15 Svjetska zdravstvena organizacija. Međunarodni zdravstveni propisi (IHR, 2005.) https://www.who.int/ihr/publications/9789241596664/en/
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.a (nova)
8.a  Iskustvo iz aktualne krize uzrokovane bolešću COVID-19 pokazalo je da postoji potreba za daljnjim odlučnijim djelovanjem na razini Unije kako bi se poduprla suradnja i koordinacija među državama članicama, osobito među susjednim pograničnim regijama. Nacionalni planovi država članica koje dijele granicu s barem još jednom državom članicom trebali bi stoga uključivati planove za poboljšanje pripravnosti, prevencije i odgovora na zdravstvene krize u pograničnim područjima susjednih regija, uključujući putem obveznog prekograničnog osposobljavanja zdravstvenog osoblja i koordinacijskih vježbi za medicinski transfer pacijenata. Komisija bi trebala redovito izvješćivati o trenutačnom stanju priprema za prekogranične krize u susjednim regijama.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.b (nova)
8.b   Uloga najizloženijih zdravstvenih djelatnika isto je tako postala očita tijekom pandemije jer su te osobe bile ključne za osiguravanje pristupa lijekovima i kontinuiteta skrbi, kao i za pružanje moralne potpore i pouzdanih informacija nasuprot lažnim vijestima. Za buduće hitne slučajeve potrebno je ojačati znanje zdravstvenih djelatnika utvrđivanjem pravila za osposobljavanje radnika u području zdravstvene zaštite i javnog zdravlja. Također ih je putem njihovih strukovnih organizacija potrebno uključiti u definiranje politika javnog zdravlja te u digitalnu transformaciju kako bi se poboljšali kvaliteta i učinkovitost zdravstvenih sustava te osigurala održivost njihova rada povezanog sa zdravljem, socijalnom i teritorijalnom kohezijom.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.c (nova)
8.c   Zdravstvena pismenost ima ključnu ulogu u sprečavanju i ublažavanju učinka prekograničnih prijetnji te doprinosi tome da stanovništvo bolje razumije protumjere i procjenu rizika od različitih prijetnji. Pravila ponašanja pri kihanju ili kašljanju, ispravno pranje ruku, izbjegavanje nepotrebnog bliskog kontakta sa svima koji imaju simptome slične gripi i izbjegavanje nezaštićenog kontakta s divljim životinjama trebali bi biti dio edukacijskih zdravstvenih kampanja kako bi se poboljšalo ponašanje stanovnika, na temelju najnovijih dostupnih dokaza.
Amandmani 12 i 248
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.d (nova)
8.d   Oslanjajući se na iskustva stečena tijekom pandemije bolesti COVID-19, ovom bi se Uredbom trebao uspostaviti snažniji mandat za koordinaciju na razini Unije. Proglašenje izvanredne situacije u Uniji pokrenulo bi veću koordinaciju i omogućilo pravovremeni razvoj, stvaranje zaliha i zajedničku nabavu zdravstvenih protumjera, pod okriljem HERA-e.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.e (nova)
8.e   Ovom se Uredbom osigurava i koordinirano djelovanje na razini Unije kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i slobodan protok osnovnih potrepština, uključujući lijekove, proizvode iz područja medicine i osobnu zaštitnu opremu.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.f (nova)
8.f  Logistički mehanizmi za zdravstvo trebali bi ispunjavati posebne pravne zahtjeve iz Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a i Uredbe (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća1b.
__________________
1a Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).
1b Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.);
Amandmani 15 i 249
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)  Budući da ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju nisu ograničene granicama Unije, zajedničku nabavu zdravstvenih protumjera trebalo bi, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije, proširiti na države Europskog udruženja slobodne trgovine i zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji. Sporazum o zajedničkoj nabavi, kojim se utvrđuje praktično uređenje postupka zajedničke nabave uspostavljenog člankom 5. Odluke br. 1082/2013/EU, isto bi tako trebalo prilagoditi uključivanjem klauzule o isključivosti u pogledu pregovora i nabave za zemlje koje sudjeluju u postupku zajedničke nabave kako bi se omogućila bolja koordinacija unutar EU-a. Komisija bi trebala osigurati koordinaciju i razmjenu informacija između subjekata koji organiziraju bilo koja djelovanja u okviru različitih mehanizama uspostavljenih ovom Uredbom i drugih relevantnih struktura Unije povezanih s nabavom i stvaranjem zaliha zdravstvenih protumjera, kao što je strateška pričuva sustava rescEU u skladu s Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća16.
(9)  Budući da ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju nisu ograničene granicama Unije, u borbi protiv tih prijetnji Unija bi trebala usvojiti koordinirani pristup, koji se odlikuje solidarnošću i odgovornošću. Zajedničku nabavu zdravstvenih protumjera trebalo bi stoga, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije, proširiti na države Europskog udruženja slobodne trgovine, zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji, Kneževinu Andoru, Kneževinu Monako, Republiku San Marino i Državu Vatikanskoga Grada. Zajedničkom nabavom zdravstvenih protumjera ojačao bi se pregovarački položaj zemalja sudionica, poboljšala bi se sigurnost opskrbe i osigurao pravedan pristup zdravstvenim protumjerama. Postupci zajedničke nabave, uključujući kupnje koje koordinira HERA i povezane programe financiranja za izvanredna stanja, kao što je rescEU, trebali bi ispunjavati visoke standarde transparentnosti, među ostalim, u pogledu otkrivanja količina koje je svaka zemlja sudionica naručila i koje su joj dostavljene te pojedinosti o njihovima odgovornostima. Sporazum o zajedničkoj nabavi, kojim se utvrđuje praktično uređenje postupka zajedničke nabave uspostavljenog člankom 5. Odluke br. 1082/2013/EU, isto bi tako trebalo prilagoditi uključivanjem klauzule o isključivosti u pogledu pregovora i nabave za zemlje koje sudjeluju u postupku zajedničke nabave kako bi se omogućila bolja koordinacija unutar EU-a. Klauzula o isključivosti trebala bi podrazumijevati da zemlje koje sudjeluju u postupku zajedničke nabave ne pregovaraju i ne potpisuju usporedne ugovore s proizvođačima te bi se njome trebale definirati jasne posljedice za one koji to čine. Komisija bi trebala osigurati koordinaciju i razmjenu informacija između subjekata koji organiziraju bilo koje od djelovanja u okviru različitih mehanizama uspostavljenih ovom Uredbom te koji u njima sudjeluju i drugih relevantnih struktura Unije povezanih s nabavom i stvaranjem zaliha zdravstvenih protumjera, kao što su okvir mjera donesenih u skladu s Uredbom Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije i strateška pričuva sustava rescEU u skladu s Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća16. Države članice trebale bi osigurati dovoljnu količinu kritičnih proizvoda iz područja medicine kako bi se spriječio rizik od nestašice ključnih proizvoda.
__________________
__________________
16 Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).
16 Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.a (nova)
9.a  Zajednička nabava trebala bi se temeljiti na zajedničkim odgovornostima i pravednom pristupu s pravima i obvezama za sve uključene strane. Trebalo bi osigurati i poštovati jasne obveze u smislu da proizvođači isporučuju dogovorene razine proizvodnje, a nadležna tijela kupuju dogovorene rezervirane količine.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.b (nova)
9.b  U razdobljima krize Komisija bi trebala uvesti privremene mjere kako bi se ublažile nestašice i olakšao protok lijekova među državama članicama, koje obuhvaćaju prihvaćanje različitih oblika pakiranja, postupak ponovne upotrebe kojim bi se nositeljima odobrenja za stavljanje u promet omogućilo dobivanje odobrenja u drugoj državi članici, produljenje valjanosti certifikata o dobroj proizvođačkoj praksi, dulja razdoblja isteka valjanosti, upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda. Komisija bi trebala strogo nadzirati upotrebu tih mjera kako bi se osiguralo da sigurnost pacijenata ne bude ugrožena te kako bi se održala dostupnost lijekova u slučaju problema ili nestašica.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.c (nova)
9.c  Zajednička nabava trebala bi se provoditi transparentno, pravodobno i učinkovito. U tom bi pogledu trebalo utvrditi jasne i transparentne faze postupka, opsega, natječaja, specifikacija, rokova i formalnosti. Trebalo bi zajamčiti preliminarnu fazu savjetovanja koja bi uključivala relevantne dionike, te koja bi podlijegala adekvatnim zaštitnim mjerama protiv sukoba interesa i asimetrije informacija, kao i dvosmjernu komunikaciju tijekom cijelog postupka.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.d (nova)
9.d   Komisija bi se posebice trebala pobrinuti za to da zajednička nabava medicinskih protumjera u smislu članka 12. uključuje i nabavu lijekova za rijetke bolesti.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.e (nova)
9.e  Ako se provodi zajednička nabava, u postupku dodjele trebalo bi uzeti u obzir kvalitativne kriterije kao što su sposobnost proizvođača da osigura sigurnost opskrbe tijekom zdravstvene krize, kao i cijena.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.f (nova)
9.f  Kako bi se postigla transparentnost, Europski parlament trebao bi pregledavati ugovore sklopljene u okviru postupka zajedničke javne nabave. Komisija bi Parlamentu trebala pružiti potpune, pravovremene i točne informacije o tekućim pregovorima te omogućiti pristup natječajnoj dokumentaciji i sklopljenim ugovorima.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.g (nova)
9.g   U slučajevima kada se za kupnju medicinskih protumjera ne koristi zajednički postupak javne nabave, Komisija bi trebala poticati države članice da razmjenjuju informacije o cijenama i datumima isporuke medicinskih protumjera kako bi se osigurala veća razina transparentnosti i tako državama članicama omogućio pristup i pregovaranje o medicinskim protumjerama pod ravnopravnijim uvjetima.
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.h (nova)
9.h  U razdobljima krize trebalo bi koristiti druge mehanizme kako bi se omogućio globalni odgovor i ublažavanje kriza. Takvi mehanizmi mogli bi, na primjer, uključivati mehanizam Unije za kontrolu izvoza, poboljšane sporazume o suradnji u području proizvodnje medicinskih protumjera, prethodno dodjeljivanje dijela zajedničke javne nabave Unije te dobrovoljne i obvezne baze tehnološkog znanja i iskustva i sporazume o licenciranju između poduzeća, čime bi se trebao olakšati pristup protumjerama za ljude, uključujući one u zemljama Istočnog partnerstva i zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Za razliku od zaraznih bolesti, koje na razini Unije stalno nadzire ECDC, druge potencijalno ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju trenutačno ne zahtijevaju praćenje agencija EU-a. Stoga je za takve prijetnje prikladniji pristup koji se temelji na rizicima, pri čemu praćenje provode države članice, a dostupne informacije razmjenjuju se putem EWRS-a.
(10)  Za razliku od zaraznih bolesti, koje na razini Unije stalno nadzire ECDC, druge potencijalno ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju trenutačno ne zahtijevaju praćenje agencija EU-a. Stoga je za takve prijetnje prikladniji pristup koji se temelji na rizicima, pri čemu praćenje provode države članice, a dostupne informacije razmjenjuju se putem EWRS-a. Međutim, ECDC bi trebao moći pratiti utjecaj zaraznih bolesti na glavne nezarazne bolesti, uključujući mentalne bolesti, ocjenjujući kontinuitet pregleda, dijagnoze, praćenja, liječenja i skrbi u zdravstvenom sustavu, u koordinaciji s postojećim skupovima podataka, alatima i registrima;
Amandmani 25 i 250
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Komisija bi trebala ojačati suradnju i aktivnosti s državama članicama, ECDC-om, Europskom agencijom za lijekove („EMA”), drugim agencijama Unije, istraživačkim infrastrukturama i WHO-om kako bi se poboljšalo sprečavanje zaraznih bolesti, primjerice bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, i druga zdravstvena pitanja, primjerice antimikrobna otpornost.
(11)  Komisija bi, a naročito HERA, trebala ojačati suradnju i aktivnosti s državama članicama, ECDC-om, Europskom agencijom za lijekove („EMA”), drugim agencijama ili tijelima Unije, istraživačkim infrastrukturama i WHO-om kako bi se, zahvaljujući pristupu „Jedno zdravlje”, poboljšalo sprečavanje zaraznih bolesti, primjerice bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, i druga zdravstvena pitanja, primjerice antimikrobna otpornost, te druge glavne nezarazne bolesti. U razdobljima zdravstvenih kriza posebnu pozornost trebalo bi posvetiti kontinuitetu pregleda, dijagnoze, praćenja, liječenja i skrbi u vezi s drugim bolestima i stanjima, te posljedicama krize na mentalno zdravlje i psihosocijalnim potrebama stanovništva.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)  U slučaju prekograničnih prijetnji zdravlju zbog zarazne bolesti, službe za transfuziju i transplantaciju u državama članicama mogu omogućiti brzo testiranje darivatelja te procjenu izloženosti bolesti i imuniteta na nju u općoj populaciji. Te službe, s druge strane, ovise o brzim procjenama rizika ECDC-a kako bi se pacijenti kojima je potrebno liječenje tvarima ljudskog podrijetla zaštitili od širenja zaraznih bolesti. Takva procjena rizika u tom slučaju služi kao osnova za odgovarajuću prilagodbu mjera kojima se utvrđuju standardi kvalitete i sigurnosti tvari ljudskog podrijetla. Stoga bi, da bi se ostvarila ta dvostruka svrha, ECDC trebao uspostaviti i voditi mrežu nacionalnih službi za transfuziju i transplantaciju te njihovih nadležnih tijela.
(12)  U slučaju prekograničnih prijetnji zdravlju zbog zarazne bolesti, službe za transfuziju i transplantaciju, ljekarne te druge ovlaštene zdravstvene ustanove u državama članicama mogu omogućiti brzo testiranje darivatelja te procjenu izloženosti bolesti i imuniteta na nju u općoj populaciji. Te službe, s druge strane, ovise o brzim procjenama rizika ECDC-a kako bi se pacijenti kojima je potrebno liječenje tvarima ljudskog podrijetla ili koji su podvrgnuti postupku medicinski potpomognute oplodnje zaštitili od širenja zaraznih bolesti. Takva procjena rizika u tom slučaju služi kao osnova za odgovarajuću prilagodbu mjera kojima se utvrđuju standardi kvalitete i sigurnosti tvari ljudskog podrijetla. Stoga bi, da bi se ostvarila ta dvostruka svrha, ECDC trebao uspostaviti i voditi mrežu nacionalnih službi za transfuziju i transplantaciju te njihovih nadležnih tijela, kao i ljekarni i drugih ovlaštenih zdravstvenih službi i ustanova.
Amandmani 27 i 251
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.a (nova)
12.a  Kako bi se poboljšala rana pripravnost i odgovor na pojavu prekograničnih prijetnji zdravlju, ključno je omogućiti stalan i brz pristup podacima o dostupnosti potrebnih zdravstvenih protumjera. Stoga bi na razini Unije HERA trebala uspostaviti, voditi i koordinirati mrežu službi država članica koje pružaju ažurirane informacije o nacionalnim strateškim zalihama i dostupnosti zdravstvenih protumjera, zaliha proizvoda iz područja medicine, osnovnih zdravstvenih proizvoda i dijagnostičkih testova. Jačanje koordinacije i razmjena informacija s državama članicama u pogledu dostupnih strateških zaliha i zdravstvenih protumjera potrebno je kako bi se poboljšalo prikupljanje, modeliranje i upotreba prospektivnih podataka koji omogućuju rano uzbunjivanje u Uniji.
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)  Odlukom br. 2119/98/EZ uspostavljen je sustav koji omogućuje uzbunjivanje na razini Unije na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju kako bi se osiguralo propisno i pravodobno obavješćivanje nadležnih javnozdravstvenih tijela u državama članicama i Komisije. Sve ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju na koje se odnosi ova Uredba obuhvaćene su EWRS-om. Rad EWRS-a trebao bi ostati u nadležnosti ECDC-a. Obavijest o uzbuni trebalo bi zahtijevati samo kada opseg i ozbiljnost dotične prijetnje jesu ili bi mogli postati tako značajni da utječu ili mogu utjecati na više država članica te zahtijevaju ili mogu zahtijevati koordinirani odgovor na razini Unije. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje i osigurala koordinacija sustavâ uzbunjivanja u cijeloj Uniji, Komisija i ECDC trebali bi osigurati da su obavijesti o uzbuni u okviru EWRS-a i drugih sustava brzog uzbunjivanja na razini Unije međusobno u najvećoj mogućoj mjeri povezane kako bi nadležna tijela država članica u najvećoj mogućoj mjeri izbjegla da o istoj uzbuni obavješćuju putem različitih sustava na razini Unije te kako bi uzbune u vezi sa svim opasnostima mogla primati iz jedinstvenoga koordiniranog izvora.
(13)  Odlukom br. 2119/98/EZ uspostavljen je sustav koji omogućuje uzbunjivanje na razini Unije na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju kako bi se osiguralo propisno i pravodobno obavješćivanje nadležnih javnozdravstvenih tijela u državama članicama i Komisije. Sve ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju na koje se odnosi ova Uredba obuhvaćene su EWRS-om. Rad EWRS-a trebao bi ostati u nadležnosti ECDC-a. Obavijest o uzbuni trebalo bi zahtijevati samo kada opseg i ozbiljnost dotične prijetnje jesu ili bi mogli postati tako značajni da utječu ili mogu utjecati na više država članica te zahtijevaju ili mogu zahtijevati koordinirani odgovor na razini Unije. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje i osigurala koordinacija sustavâ uzbunjivanja u cijeloj Uniji, Komisija i ECDC trebali bi osigurati da su obavijesti o uzbuni u okviru EWRS-a i drugih sustava brzog uzbunjivanja na razini Unije potpuno interoperabilne i, podložno ljudskom nadzoru, automatski međusobno u najvećoj mogućoj mjeri povezane kako bi nadležna tijela država članica u najvećoj mogućoj mjeri izbjegla da o istoj uzbuni obavješćuju putem različitih sustava na razini Unije te kako bi uzbune u vezi sa svim opasnostima mogla primati iz jedinstvenoga koordiniranog izvora.
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.
(14)  Kako bi se osiguralo da procjena rizika od ozbiljnih prekograničnih prijetnji za javno zdravlje na razini Unije bude dosljedna i sveobuhvatna iz perspektive javnog zdravlja, trebalo bi koordinirano uključiti dostupna stručna znanja, služeći se odgovarajućim kanalima ili strukturama, ovisno o vrsti dotične prijetnje. Ta procjena rizika za javno zdravlje trebala bi se izraditi u okviru potpuno transparentnog postupka i temeljiti na načelima izvrsnosti, neovisnosti, nepristranosti i transparentnosti. Radi osiguravanja pristupa koji uključuje sve opasnosti, sudjelovanje agencija Unije u procjenama rizika potrebno je proširiti u skladu s njihovim posebnim područjem putem stalne mreže agencija i relevantnih službi Komisije kako bi se poduprla izrada procjena rizika.
(14)  Kako bi se osiguralo da procjena rizika od ozbiljnih prekograničnih prijetnji za javno zdravlje na razini Unije bude dosljedna i sveobuhvatna iz perspektive javnog zdravlja, trebalo bi koordinirano i na multidisciplinaran način uključiti dostupna stručna znanja, služeći se odgovarajućim kanalima ili strukturama, ovisno o vrsti dotične prijetnje. Ta procjena rizika za javno zdravlje trebala bi se izraditi u okviru potpuno transparentnog postupka i temeljiti na načelima izvrsnosti, neovisnosti, nepristranosti i transparentnosti. Radi osiguravanja pristupa koji uključuje sve opasnosti, sudjelovanje agencija i tijela Unije u procjenama rizika potrebno je proširiti u skladu s njihovim posebnim područjem putem stalne mreže agencija i relevantnih službi Komisije kako bi se poduprla izrada procjena rizika. Kako bi se postigao dovoljan stupanj stručnosti i djelotvornosti, trebalo bi povećati financijske i ljudske resurse agencija i tijela Unije.
Amandmani 30 i 252
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.a (nova)
14.a  Države članice, Komisija, a naročito HERA, i agencije Unije trebale bi, primjenjujući pristup „Jedno zdravlje”, utvrditi priznate javnozdravstvene organizacije i stručnjake u području kako zaraznih tako i glavnih nezaraznih bolesti te druge relevantne dionike u svim sektorima koji su dostupni za pružanje pomoći u odgovoru Unije na prijetnje zdravlju. Takvi stručnjaci i dionici, uključujući organizacije civilnog društva, trebali bi biti strukturno uključeni u sve aktivnosti u okviru odgovora na krize i doprinositi postupcima donošenja odluka. Nacionalna tijela također bi se, prema potrebi, trebala savjetovati s predstavnicima udruga pacijenata i nacionalnih socijalnih partnera u sektoru zdravstvene zaštite i socijalnih usluga te ih uključiti u provedbu ove Uredbe. Ključno je da se za sudjelovanje dionika u potpunosti poštuju pravila o transparentnosti i sukobu interesa.
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.b (nova)
14.b   Zelene trake trebale bi se smatrati primjerenim alatom za pandemijsku situaciju proglašene javnozdravstvene krize samo kada je njihov cilj da se osigura slobodno i sigurno kretanje osnovnih potrepština, medicinskih protumjera i prekograničnih radnika na unutarnjem tržištu. Stvaranje zelenih traka u takvim situacijama ne bi smjelo utjecati na relevantne odredbe Ugovora ili zakonodavstvo kojim se uređuju granične kontrole.
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.a (nova)
15.a  Komisija bi se trebala pobrinuti za to da je u trenutku proglašenja izvanrednog stanja, a radi prekograničnog premještanja pacijenata, poznat broj smještajnih kapaciteta u bolnicama država članica kao i u jedinicama intenzivne njege u državama članicama.
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 16.a (nova)
16.a  Trebalo bi zajamčiti i redovit dijalog i razmjenu informacija između nadležnih tijela, sektora, relevantnih subjekata u farmaceutskom lancu opskrbe, zdravstvenih djelatnika i organizacija pacijenata kako bi se započeo rani dijalog u vezi s očekivanim mogućim ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju na tržištu, na način da se razmjenjuju informacije o očekivanim ograničenjima u području opskrbe ili povećanju posebnih kliničkih potreba, čime bi se u slučaju da je to potrebno omogućila bolja koordinacija, sinergije i odgovarajuća reakcija.
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  Nedosljedna komunikacija s javnošću i dionicima kao što su zdravstveni djelatnici može negativno djelovati na učinkovitost odgovora iz perspektive javnog zdravlja, kao i na gospodarske subjekte. Stoga bi koordinacija odgovora unutar Odbora za zdravstvenu sigurnost, kojemu pomažu relevantne podskupine, trebala uključivati brzu razmjenu informacija u pogledu komunikacijskih poruka i strategija te rješavanje komunikacijskih izazova u cilju koordinacije obavješćivanja o rizicima i kriznim situacijama, na temelju jasne i neovisne procjene rizika za javno zdravlje i u skladu s nacionalnim potrebama i okolnostima. Svrha je takvih razmjena informacija olakšati praćenje jasnoće i usklađenosti poruka upućenih javnosti i zdravstvenim djelatnicima. S obzirom na međusektorsku prirodu te vrste kriza, trebalo bi osigurati i koordinaciju s drugim relevantnim dionicima, kao što je Mehanizam Unije za civilnu zaštitu uspostavljen Odlukom (EU) 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća17.
(17)  Nedosljedna komunikacija s javnošću i dionicima kao što su zdravstveni djelatnici i djelatnici u javnom zdravstvu može negativno djelovati na učinkovitost odgovora iz perspektive javnog zdravlja, kao i na gospodarske subjekte. Stoga bi koordinacija odgovora unutar Odbora za zdravstvenu sigurnost, kojemu pomažu relevantne podskupine, trebala uključivati brzu razmjenu informacija u pogledu komunikacijskih poruka i strategija te rješavanje komunikacijskih izazova u cilju koordinacije obavješćivanja o rizicima i kriznim situacijama, na temelju holističke, jasne i neovisne procjene rizika za javno zdravlje i u skladu s nacionalnim i regionalnim potrebama i okolnostima. U onim državama članicama s regijama koje imaju nadležnost u području zdravstva, te bi regije trebale dostavljati navedene informacije. Svrha je takvih razmjena informacija olakšati praćenje jasnoće i usklađenosti poruka upućenih javnosti i zdravstvenim djelatnicima. Slijedom svojih preporuka državama članicama i zdravstvenim djelatnicima, ECDC bi trebao proširiti svoje komunikacijske aktivnosti tako da uključi širu javnost uspostavljanjem internetskog portala i njegovim upravljanjem radi dijeljenja provjerenih podataka i borbe protiv dezinformacija. S obzirom na međusektorsku prirodu te vrste kriza, trebalo bi osigurati i koordinaciju s drugim relevantnim dionicima, kao što je Mehanizam Unije za civilnu zaštitu uspostavljen Odlukom (EU) 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća17.
__________________
__________________
17 Odluka (EU) 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2019. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 77 I, 20.3.2019., str. 1.).
17 Odluka (EU) 2019/420 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2019. o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 77 I, 20.3.2019., str. 1.).
Amandmani 35 i 253
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  Trebalo bi proširiti proglašenje izvanrednih stanja u području javnog zdravlja i njegove pravne učinke predviđene Odlukom br. 1082/2013/EU. U tu bi se svrhu ovom Uredbom Komisiji trebalo omogućiti da službeno proglasi izvanredno stanje u području javnog zdravlja na razini Unije. Kako bi se proglasilo takvo izvanredno stanje, Komisija bi trebala osnovati neovisni savjetodavni odbor koji će dati stručno mišljenje o tome je li prijetnja izvanredno stanje u području javnog zdravlja na razini Unije te savjetovati o javnozdravstvenim mjerama odgovora i o kraju proglašenja izvanrednog stanja. Savjetodavni odbor trebao bi se sastojati od neovisnih stručnjaka koje Komisija odabire iz područja stručnosti i iskustva najrelevantnijih za konkretnu nastalu prijetnju, predstavnika ECDC-a, EMA-e i drugih tijela ili agencija Unije kao promatrača. Proglašenje izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije bit će osnova za uvođenje operativnih javnozdravstvenih mjera za lijekove i medicinske proizvode, fleksibilnih mehanizama za izradu, nabavu i primjenu zdravstvenih protumjera te upravljanje njima, kao i za aktivaciju potpore ECDC-a za mobilizaciju i raspoređivanje timova za pomoć u slučaju izbijanja bolesti, koji se nazivaju „radne skupine EU-a za zdravlje”.
(18)  Trebalo bi proširiti proglašenje izvanrednih stanja u području javnog zdravlja i njegove pravne učinke predviđene Odlukom br. 1082/2013/EU. U tu bi se svrhu ovom Uredbom Komisiji trebalo omogućiti da službeno proglasi izvanredno stanje u području javnog zdravlja na razini Unije. Kako bi se proglasilo takvo izvanredno stanje, Komisija bi trebala osnovati neovisni savjetodavni odbor koji će dati stručno mišljenje o tome je li prijetnja izvanredno stanje u području javnog zdravlja na razini Unije te savjetovati o javnozdravstvenim mjerama odgovora i o kraju proglašenja izvanrednog stanja. Savjetodavni odbor trebao bi se sastojati od neovisnih stručnjaka, predstavnika djelatnika zaposlenih u zdravstvu i skrbi, uključujući medicinske sestre i liječnike, te predstavnika civilnog društva, koje Komisija odabire iz područja stručnosti i iskustva najrelevantnijih za konkretnu nastalu prijetnju, predstavnika ECDC-a, EMA-e, HERA-e i drugih tijela ili agencija Unije kao promatrača. Svi članovi savjetodavnog odbora trebali bi dostaviti izjave o financijskim interesima. Savjetodavni odbor trebao bi surađivati ​​s nacionalnim savjetodavnim tijelima. Proglašenje izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije bit će osnova za uvođenje operativnih javnozdravstvenih mjera za proizvode iz područja medicine i medicinske proizvode, mehanizama Unije za kontrolu izvoza, fleksibilnih mehanizama za izradu, nabavu i primjenu zdravstvenih protumjera te upravljanje njima u okviru HERA-e, kao i za aktivaciju potpore ECDC-a za mobilizaciju i raspoređivanje timova za pomoć u slučaju izbijanja bolesti, koji se nazivaju „radne skupine EU-a za zdravlje”. Priznavanje izvanrednog stanja u području javnog zdravlja može dovesti do aktivacije okvira uspostavljenog u Uredbi Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe hitnim zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije. Taj bi okvir trebao ostati operativan tijekom početnog razdoblja od 6 mjeseci, uz mogućnost produljenja operativnosti sve dok postoji izvanredna situacija u području javnog zdravlja.
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 20.
(20)  Nastanak događaja koji predstavlja ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju i koji će vjerojatno imati posljedice na razini Unije trebao bi od dotičnih država članica zahtijevati da koordinirano poduzmu posebne mjere kontrole ili praćenja kontakata kako bi identificirale osobe koje su već zaražene i osobe izložene riziku. Takva suradnja mogla bi zahtijevati razmjenu osobnih podataka putem sustava, uključujući osjetljive informacije o zdravlju i informacije o potvrđenim ili sumnjivim slučajevima bolesti ljudi, među državama članicama koje su izravno uključene u mjere praćenja kontakata. Razmjena osobnih podataka o zdravlju među državama člancima mora biti u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (i) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća18.
(20)  Nastanak događaja koji predstavlja ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju i koji će vjerojatno imati posljedice na razini Unije trebao bi od država članica na koje se to odnosi ili bi se moglo odnositi iziskivati da koordinirano poduzmu posebne mjere kontrole ili praćenja kontakata kako bi identificirale osobe koje su već zaražene i osobe izložene riziku. Takva suradnja mogla bi zahtijevati razmjenu osobnih podataka putem sustava, uključujući osjetljive informacije o zdravlju i informacije o potvrđenim ili sumnjivim slučajevima bolesti ili zaraze kod ljudi, među državama članicama koje su izravno uključene u mjere praćenja kontakata. Razmjena osobnih podataka o zdravlju među državama člancima mora biti u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (i) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća18.
__________________
__________________
18 Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
18 Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 21.
(21)  Trebalo bi poticati suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u području javnog zdravlja. Posebno je važno osigurati razmjenu informacija s WHO-om o mjerama poduzetima u skladu s ovom Uredbom. Ta pojačana suradnja potrebna je i kako bi se pridonijelo ispunjenju obveze EU-a da ojača potporu zdravstvenim sustavima i poveća kapacitete partnera za pripravnost i odgovor. Unija bi mogla imati koristi od sklapanja međunarodnih sporazuma o suradnji s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, uključujući WHO, kako bi se potaknula razmjena relevantnih informacija iz sustava praćenja i uzbunjivanja o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju. U granicama nadležnosti Unije takvi bi sporazumi prema potrebi mogli uključivati sudjelovanje trećih zemalja ili međunarodnih organizacija u odgovarajućoj mreži za epidemiološki nadzor i praćenje i EWRS-u, razmjenu primjera dobre prakse u područjima kapaciteta te planiranja pripravnosti i odgovora, procjenu rizika za javno zdravlje i suradnju u koordinaciji odgovora, uključujući istraživački odgovor.
(21)  Trebalo bi poticati suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u području javnog zdravlja. Posebno je važno osigurati razmjenu informacija s WHO-om o mjerama poduzetima u skladu s ovom Uredbom. Ta pojačana suradnja potrebna je i kako bi se pridonijelo ispunjenju obveze EU-a da ojača potporu zdravstvenim sustavima i poveća kapacitete partnera za pripravnost i odgovor. Unija bi mogla imati koristi od sklapanja međunarodnih sporazuma o suradnji s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, uključujući WHO, kako bi se potaknula razmjena relevantnih informacija iz sustava praćenja i uzbunjivanja o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju. U granicama nadležnosti Unije takvi bi sporazumi prema potrebi mogli uključivati sudjelovanje trećih zemalja ili međunarodnih organizacija u odgovarajućoj mreži za epidemiološki nadzor i praćenje, kao što je Europski sustav za nadzor (TESSy), i EWRS-u, razmjenu primjera dobre prakse u područjima kapaciteta te planiranja pripravnosti i odgovora, procjenu rizika za javno zdravlje i suradnju u koordinaciji odgovora, uključujući istraživački odgovor. Komisija i države članice trebale bi aktivno raditi na uspostavi okvirne konvencije WHO-a o pripravnosti i odgovoru na pandemije, kojom bi se trebala utvrditi načela i prioriteti za pripravnost i odgovor na pandemije. Takvom okvirnom konvencijom trebala bi se olakšati provedba Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.)1a te bi se njome trebalo poduprijeti jačanje međunarodnog zdravstvenog okvira i poboljšanje suradnje u pogledu ranog otkrivanja, prevencije, odgovora i otpornosti na buduće pandemije.
__________________
1a Međunarodna zdravstvena organizacija, Međunarodni zdravstveni propisi (2005.). Treće izdanje dostupno je na https://www.who.int/publications/i/item/9789241580496
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 22.
(22)  Obrada osobnih podataka za potrebe provedbe ove Uredbe trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća19. Osobito bi u okviru rada EWRS-a trebalo predvidjeti posebne mjere zaštite za sigurnu i zakonitu razmjenu osobnih podataka za potrebe mjera praćenja kontakata koje države članice provode na nacionalnoj razini. U tom pogledu EWRS uključuje funkciju prijenosa poruka koja omogućuje dostavu osobnih podataka, uključujući podatke za kontakt i zdravstvene podatke, relevantnim tijelima koja sudjeluju u mjerama praćenja kontakata.
(22)  S obzirom na osjetljivu prirodu zdravstvenih podataka, države članice, Komisija i agencije Unije trebale bi štititi svoje postupke obrade i jamčiti da su oni sukladni načelima zaštite podataka u skladu s člankom 5. Opće uredbe o zaštiti podataka. Obrada osobnih podataka za potrebe provedbe ove Uredbe trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća19. Osobito bi u okviru rada EWRS-a trebalo predvidjeti posebne mjere zaštite za sigurnu i zakonitu razmjenu osobnih podataka za potrebe mjera praćenja kontakata koje države članice provode na nacionalnoj razini. U tom pogledu EWRS uključuje funkciju prijenosa poruka koja omogućuje dostavu osobnih podataka, uključujući podatke za kontakt i zdravstvene podatke, relevantnim tijelima koja sudjeluju u mjerama praćenja kontakata. Uredbu (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća trebalo bi strogo poštovati te bi trebalo uvesti odgovarajuće tehničke i organizacijske sigurnosne mjere u skladu s tom Uredbom.
__________________
__________________
19 Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
19 Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 25.
(25)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje provedbenih akata koji se odnose na: predloške koje je potrebno upotrebljavati pri dostavljanju informacija o planiranju pripravnosti i odgovora; organizaciju aktivnosti osposobljavanja za zdravstveno osoblje i osoblje u području javnog zdravlja; izradu i ažuriranje popisa zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja obuhvaćenih mrežom za epidemiološki nadzor i postupcima za rad takve mreže; donošenje definicija slučajeva zaraznih bolesti i posebna zdravstvena pitanja obuhvaćene mrežom za epidemiološki nadzor i, prema potrebi, za druge ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju koje su predmet ad hoc praćenja; postupke za rad EWRS-a; funkcioniranje platforme za nadzor; imenovanje referentnih laboratorija EU-a radi pružanja potpore nacionalnim referentnim laboratorijima; postupke za razmjenu informacija o odgovorima država članica i za koordinaciju njihovih odgovora; proglašenje izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije i kraj tog proglašenja te postupke potrebne za osiguravanje usklađenosti rada EWRS-a i obrade podataka sa zakonodavstvom o zaštiti podataka.
(25)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje provedbenih akata koji se odnose na: predloške koje je potrebno upotrebljavati pri dostavljanju informacija o planiranju pripravnosti i odgovora; organizaciju aktivnosti osposobljavanja za zdravstveno osoblje i osoblje u području javnog zdravlja; izradu i ažuriranje popisa zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja obuhvaćenih postupcima za funkcioniranje mreže za epidemiološki nadzor; imenovanje referentnih laboratorija EU-a radi pružanja potpore nacionalnim i regionalnim referentnim laboratorijima; postupke za razmjenu informacija o odgovorima država članica i za koordinaciju njihovih odgovora; proglašenje izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije i kraj tog proglašenja te postupke potrebne za osiguravanje usklađenosti rada EWRS-a i obrade podataka sa zakonodavstvom o zaštiti podataka.
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 28.
(28)  Kako bi se utvrdilo stanje provedbe nacionalnih planova pripravnosti i njihova usklađenost s planom Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s postupcima, standardima i kriterijima za revizije čiji je cilj procjena planiranja pripravnosti i odgovora na nacionalnoj razini. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.21 Konkretno, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
(28)  Kako bi se nadopunili određeni aspekti ove Uredbe i utvrdilo stanje provedbe nacionalnih i regionalnih planova pripravnosti i njihova usklađenost s planom Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s: izradom i ažuriranjem popisa zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja koji su obuhvaćeni mrežom za epidemiološki nadzor; donošenjem definicija slučajeva zaraznih bolesti i posebnih zdravstvenih pitanja obuhvaćenih mrežom za epidemiološki nadzor i, prema potrebi, drugih ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju koje su predmet ad hoc praćenja; zahtjevima potrebnim za osiguravanje usklađenosti rada EWRS-a i obrade podataka s relevantnim uredbama; uspostavom i ažuriranjem popisa relevantnih zdravstvenih podataka koje automatski prikuplja digitalna platforma, podložno ljudskom nadzoru; funkcioniranjem platforme za nadzor; i postupcima, standardima i kriterijima za revizije čiji je cilj procjena planiranja pripravnosti i odgovora na nacionalnoj i regionalnoj razini. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.21 Konkretno, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
__________________
__________________
21 SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
21 SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 28.a (nova)
28.a  U vezi s izradom i ažuriranjem popisa zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja obuhvaćenih mrežom za epidemiološki nadzor i postupcima za rad takve mreže, donošenjem definicija slučajeva za te zarazne bolesti i posebna zdravstvena pitanja koja su obuhvaćena mrežom za epidemiološki nadzor te definicija slučajeva koje će se koristiti za ad hoc praćenje, Komisija bi trebala donijeti delegirane akte po hitnom postupku ako to iziskuju opravdani krajnje hitni razlozi koji se odnose na ozbiljnost ili novinu ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju ili brzinu njihovog širenja među državama članicama.
Amandman 42
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka c
(c)  zajedničkoj nabavi zdravstvenih protumjera;
(c)  zajedničkoj nabavi i provedbi medicinskih protumjera te upravljanju njima;
Amandman 254
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka ca (nova)
(ca)  planovima istraživanja i inovacija u izvanrednim stanjima, uključujući mreže za klinička ispitivanja i inovacijske platforme;
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Članak 1. stavak 2. točka ba (nova)
(ba)   mreža nacionalnih strateških zaliha i dostupnih medicinskih protumjera;
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Članak 1. stavak 3.
3.  Provedba ove Uredbe financira se sredstvima iz relevantnih programa i instrumenata Unije.
3.  U skladu s pristupima „Jedno zdravlje” i „Zdravlje u svim politikama”, provedba ove Uredbe financira se sredstvima iz relevantnih programa i instrumenata Unije. Ojačani zdravstveni okvir Unije namijenjen suzbijanju ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju djeluje komplementarno i u sinergiji s drugim politikama i fondovima Unije, primjerice s djelovanjima koja se provode u okviru programa „EU za zdravlje”, europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), Obzora Europa, programa Digitalna Europa, pričuve sustava rescEU, Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), Instrumenta za hitnu potporu (ESI) i Programa jedinstvenog tržišta (SMP).
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 3.a (novi)
3.a   Ovom se Uredbom osigurava to da se prilikom budućih izvanrednih stanja u području zdravlja ne obustavi otkrivanje, zdravstvene intervencije ni liječenje koji se odnose na druge ozbiljne bolesti.
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 3.b (novi)
3.b  Ova Uredba provodi se uz potpuno poštovanje dostojanstva te temeljnih prava i sloboda osoba.
Amandman 243
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka a – podtočka i
i.  zaraznih bolesti;
i.  zaraznih bolesti, uključujući one uzrokovane zoonozama;
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 2. stavak 2.
2.  Ova se Uredba primjenjuje i na epidemiološki nadzor zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja.
2.  Ova se Uredba primjenjuje i na epidemiološki nadzor zaraznih bolesti, praćenje utjecaja takvih bolesti na glavne nezarazne bolesti i povezana posebna zdravstvena pitanja, kao što su mentalno zdravlje, te učinak na odgađanje pregleda, dijagnosticiranja, praćenja, liječenja i skrbi u vezi s drugim bolestima i stanjima.
Amandman 48
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 3.a (novi)
3.a   Ovom se Uredbom promiče provedba Međunarodnih zdravstvenih propisa, smanjuje administrativno opterećenje i udvostručavanje resursa te jačaju nedostaci otkriveni za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 u pogledu sprečavanja, pripravnosti i odgovora na prijetnje javnom zdravlju.
Amandman 49
Prijedlog uredbe
Članak 2. stavak 4.
4.  U iznimnim hitnim situacijama država članica ili Komisija može zatražiti koordinaciju odgovora u okviru Odbora za zdravstvenu sigurnost iz članka 21. za ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, osim onih iz članka 2. stavka 1., ako se smatra da su se prethodno poduzete javnozdravstvene mjere pokazale nedovoljnima za osiguravanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi.
4.  U iznimnim hitnim situacijama država članica ili Komisija može zatražiti koordinaciju odgovora u okviru Odbora za zdravstvenu sigurnost iz članka 21. za ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, osim onih iz članka 2. stavka 1., posebno u vezi s glavnim nezaraznim bolestima, ako se smatra da su se prethodno poduzete javnozdravstvene mjere pokazale nedovoljnima za osiguravanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi.
Amandman 50
Prijedlog uredbe
Članak 2. stavak 5.
5.  Komisija u suradnji s državama članicama osigurava koordinaciju i razmjenu informacija između mehanizama i struktura uspostavljenih ovom Uredbom i sličnih mehanizama i struktura uspostavljenih na razini Unije ili na temelju Ugovora o Euratomu čije su aktivnosti relevantne za planiranje pripravnosti i odgovora, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
5.  Komisija u suradnji s državama članicama osigurava koordinaciju i razmjenu informacija između mehanizama i struktura uspostavljenih ovom Uredbom i sličnih mehanizama i struktura uspostavljenih na međunarodnoj razini, razini Unije ili na temelju Ugovora o Euratomu čije su aktivnosti relevantne za planiranje pripravnosti i odgovora, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
Amandman 51
Prijedlog uredbe
Članak 2. stavak 6.
6.  Države članice zadržavaju pravo zadržati ili uvesti dodatne mehanizme, postupke i mjere za svoje nacionalne sustave u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom, uključujući mehanizme predviđene postojećim ili budućim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima ili konvencijama, pod uvjetom da takvi dodatni mehanizmi, postupci i mjere ne narušavaju primjenu ove Uredbe.
6.  Države članice zadržavaju pravo zadržati ili uvesti dodatne mehanizme, postupke i mjere za svoje nacionalne sustave u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom, uključujući mehanizme predviđene postojećim ili budućim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima ili konvencijama, pod uvjetom da takvi dodatni mehanizmi, postupci i mjere ne narušavaju primjenu ove Uredbe. Unija poziva na uspostavu okvirne konvencije WHO-a o pripravnosti i odgovoru na pandemije. Ta je konvencija takva da se njome olakšava provedba Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.)1a i rješavaju slabosti tih propisa, utvrđeni tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19.
___________________
1a Svjetska zdravstvena organizacija. Međunarodni zdravstveni propisi (IHR, 2005.) https://www.who.int/ihr/publications/9789241596664/en/
Amandman 52
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 6.a (novi)
6.a  Ova se Uredba primjenjuje, prema potrebi, i na regionalna nadležna tijela, sustave i programe u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom.
Amandman 255
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka -1. (nova)
(-1.)  „izvanredno stanje u području javnog zdravlja” znači izvanredno stanje u području javnog zdravlja na razini Unije koje je Komisija priznala na temelju mišljenja Savjetodavnog odbora u skladu s člankom 23. ove Uredbe;
Amandman 53
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 3.
(3)  „praćenje kontakata” znači mjere koje se provode kako bi se ručno ili nekim drugim tehnološkim sredstvom pratile osobe koje su bile izložene izvoru ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju i koje su u opasnosti od razvijanja bolesti ili su je razvile;
(3)  „praćenje kontakata” znači mjere za identificiranje, procjenjivanje i upravljanje, ručno ili nekim drugim tehnološkim sredstvom, koje se odnose na osobe koje su bile izložene izvoru ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju i za koje postoji opasnost da su zaražene ili zarazne ili kod kojih se razvila zarazna bolest, s jedinim ciljem brze identifikacije potencijalno novozaraženih osoba koje su možda došle u kontakt s postojećim slučajevima, kako bi se smanjio daljnji prijenos;
Amandman 54
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 4.
(4)  „epidemiološki nadzor” znači sustavno prikupljanje, bilježenje, analiza, tumačenje i širenje podataka o zaraznim bolestima i povezanim posebnim zdravstvenim pitanjima ta analiza takvih bolesti i pitanja;
(4)  „epidemiološki nadzor” znači sustavno prikupljanje, bilježenje, analiza, tumačenje i širenje podataka o zaraznim bolestima, nadzor utjecaja takvih bolesti na glavne nezarazne bolesti, kao što su one povezane s mentalnim zdravljem, te o povezanim posebnim zdravstvenim pitanjima;
Amandman 55
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 5.a (nova)
5.a  pristup „Jedno zdravlje” znači višesektorski pristup kojim se prepoznaje da je zdravlje ljudi povezano sa zdravljem životinja i s okolišem, i da se pri djelovanju za borbu protiv prijetnji zdravlju moraju uzimati u obzir te tri dimenzije;
Amandman 56
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 5.b (nova)
5.b  „zdravlje u svim politikama” znači pristup razvoju, provedbi i preispitivanju javnih politika, bez obzira na sektor, pri kojem se uzimaju u obzir zdravstvene posljedice odluka te kojim se nastoje postići sinergije i izbjeći štetni učinci tih politika na zdravlje kako bi se poboljšalo zdravlje stanovništva i pravednost u području zdravlja ;
Amandman 57
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 7.a (nova)
7.a   „glavna nezarazna bolest” znači bolest kako je definirana u članku 2. točki 4.a Uredbe (EU) [Uredba o ECDC-u, umetnuti ispravno upućivanje];
Amandman 58
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 8.
(8)  „zdravstvena protumjera” znači lijekovi za humanu primjenu i medicinski proizvodi kako su definirani u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća23 i Uredbi (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća24 ili druga roba ili usluge za potrebe pripravnosti i odgovora na ozbiljnu prekograničnu prijetnju zdravlju.
(8)  „medicinska protumjera” znači lijekovi za humanu primjenu i medicinski proizvodi kako su definirani u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća23 i Uredbi (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća24 ili druga roba ili usluge za potrebe olakšavanja dijagnoze i liječenja u okviru pripravnosti i odgovora na ozbiljnu prekograničnu prijetnju zdravlju.
___________________
___________________
23 Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).
23 Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).
24 Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.)
24 Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.)
Amandman 59
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 8.a (nova)
8.a   „Međunarodni zdravstveni propisi” znači Međunarodni zdravstveni propisi koje je Svjetska zdravstvena organizacija donijela 2005. godine;
Amandman 60
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 8b (nova)
8.b   „medicinski proizvod” znači medicinski proizvod kako je definiran u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2017/745 u vezi s člankom 1. točkom 2. i člankom 1. stavkom 6. točkom (a) te uredbe, te in vitro dijagnostički medicinski proizvod kako je definiran u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2017/746;
Amandman 61
Prijedlog uredbe
Članak 3. stavak 1. točka 8.c (nova)
8.c  „zelene trake” znači prohodni i sigurni tranzitni koridori kojima se održavaju lanci opskrbe u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije koje je proglašeno tijekom pandemije tako što se osigurava slobodno i sigurno kretanje osnovnih potrepština, medicinskih protumjera i prekograničnih radnika na unutarnjem tržištu, uz potpuno poštovanje članka 77. stavka 2. točke (e) UFEU-a;
Amandman 62
Prijedlog uredbe
Članak 4. stavak 1.a (novi)
1.a  Predstavnici relevantnih agencija Unije sudjeluju na sastancima Odbora za zdravstvenu sigurnost kao promatrači.
Amandman 63
Prijedlog uredbe
Članak 4. stavak 2. točka b
(b)  u suradnji s Komisijom koordinira planiranje pripravnosti i odgovora država članica u skladu s člankom 10.;
(b)  u suradnji s Komisijom i relevantnim agencijama Unije koordinira planiranje prevencije, pripravnosti i odgovora država članica u skladu s člankom 10.;
Amandman 64
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 4. – točka c
(c)  u suradnji s Komisijom koordinira obavješćivanje o rizicima i kriznim situacijama te odgovore država članica na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju u skladu s člankom 21.;
(c)  u suradnji s Komisijom i relevantnim agencijama Unije koordinira obavješćivanje o rizicima i kriznim situacijama te odgovore država članica na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju u skladu s člankom 21.;
Amandman 65
Prijedlog uredbe
Članak 4. stavak 2. točka da (nova)
(da)  donosi, na godišnjoj osnovi, programe djelovanja za jasno postavljanje svojih prioriteta i ciljeva na razinama radne skupine na visokoj razini i tehničke radne skupine.
Amandman 66
Prijedlog uredbe
Članak 4. stavak 4.
4.  Odborom za zdravstvenu sigurnost predsjeda predstavnik Komisije. Odbor za zdravstvenu sigurnost sastaje se redovito i na zahtjev Komisije ili države članice kadgod je to potrebno s obzirom na situaciju.
4.  Odborom za zdravstvenu sigurnost predsjeda predstavnik Komisije, koji nema pravo glasa. Odbor za zdravstvenu sigurnost sastaje se redovito i na zahtjev Komisije ili države članice kadgod je to potrebno s obzirom na situaciju.
Amandman 67
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 5.a (novi)
5.a  Članovi Odbora za zdravstvenu sigurnost i Komisije osiguravaju da se provode temeljita savjetovanja s relevantnim agencijama Unije, stručnjacima za javno zdravlje, međunarodnim organizacijama i dionicima, uključujući zdravstvene djelatnike.
Amandman 68
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 7.a (novi)
7.a  Europski parlament imenuje predstavnike koji u Odboru za zdravstvenu sigurnost sudjeluju kao promatrači.
Amandman 69
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 7.b (novi)
7.b  Popis članova Odbora za zdravstvenu sigurnost i na političkoj i na tehničkoj razini objavljuje se na internetskim stranicama Komisije i Vijeća. Članovi Odbora ne smiju imati nikakve financijske ili druge interese koji bi mogli utjecati na njihovu nepristranost. Oni postupaju u javnom interesu i neovisno te podnose godišnju izjavu o svojim financijskim interesima. Svi izravni interesi koji bi mogli biti povezani sa zdravstvenim ili nekim drugim relevantnim sektorom unose se u registar koji vodi Komisija i na zahtjev su dostupni javnosti.
Amandman 70
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 7.c (novi)
7.c  Poslovnik, smjernice, dnevni redovi i zapisnici sa sjednica Odbora za zdravstvenu sigurnost objavljuju se na internetskom portalu Komisije.
Amandman 256
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 7.d (novi)
7d.  Odbor za zdravstvenu sigurnost (HSC) djeluje u suradnji s Odborom HERA-e osnovanim na temelju Odluke Komisije od 16. rujna 2021. o osnivanju tijela EU-a za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize (HERA) i s Odborom za zdravstvene krize (HCB), koji treba osnovati u skladu s Uredbom Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije. Koordinacijom između tih tijela osigurava se sudjelovanje svih relevantnih dionika, uključujući organizacije zdravstvenih djelatnika, udruženja pacijenata te aktere iz sektora i lanca opskrbe s priznatim iskustvom u disciplinama povezanima s HSC-om, HCB-om i radom HERA-e. Odredbe koje se odnose na sukob interesa i transparentnost, kako je predviđeno u stavcima 7.b i 7.c, također se primjenjuju na ovaj stavak. Komisija poziva predstavnika Europskog parlamenta da sudjeluje u radu HCB-a kao njegov aktivan član.
Amandman 71
Prijedlog uredbe
Poglavlje II. – Naslov
II. PLANIRANJE PRIPRAVNOSTI I ODGOVORA
II. PLANIRANJE PREVENCIJE, PRIPRAVNOSTI I ODGOVORA
Amandman 72
Prijedlog uredbe
Članak 5. – naslov
Plan pripravnosti i odgovora Unije
Plan prevencije, pripravnosti i odgovora Unije
Amandman 73
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 1.
1.  Komisija u suradnji s državama članicama i relevantnim agencijama Unije uspostavlja plan Unije za zdravstvene krize i pandemije („plan pripravnosti i odgovora Unije”) radi promicanja učinkovitog i koordiniranog odgovora na prekogranične prijetnje zdravlju na razini Unije.
1.  Komisija u suradnji s državama članicama i relevantnim agencijama Unije te vodeći računa o okviru WHO-a uspostavlja plan Unije za zdravstvene krize i pandemije („plan prevencije, pripravnosti i odgovora Unije”) radi promicanja učinkovitog i koordiniranog odgovora na prekogranične prijetnje zdravlju na razini Unije.
Amandman 74
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 2.
2.  Planom pripravnosti i odgovora Unije dopunjuju se nacionalni planovi pripravnosti i odgovora uspostavljeni u skladu s člankom 6.
2.  Planom prevencije, pripravnosti i odgovora Unije dopunjuju se nacionalni planovi pripravnosti i odgovora uspostavljeni u skladu s člankom 6.
Amandman 75
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. uvodni dio
3.  Plan pripravnosti i odgovora Unije posebno uključuje mehanizme upravljanja, kapacitete i resurse za:
3.  Plan prevencije, pripravnosti i odgovora Unije posebno uključuje mehanizme upravljanja, kapacitete i resurse za:
Amandman 257
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 3. – točka a
(a)   pravodobnu suradnju Komisije, država članica i agencija Unije;
(a)   pravodobnu suradnju Komisije, država članica i agencija i tijela Unije;
Amandman 258
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 3. – točka b
(b)  sigurnu razmjenu informacija između Komisije, agencija Unije i država članica;
(b)  sigurnu razmjenu informacija između Komisije, agencija i tijela Unije i država članica;
Amandman 76
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 3. – točka c
(c)  epidemiološki nadzor i praćenje;
(c)  epidemiološki nadzor i praćenje, kao i utjecaj zaraznih bolesti na glavne nezarazne bolesti;
Amandman 77
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 3. – točka e
(e)  obavješćivanje o rizicima i kriznim situacijama;
(e)  obavješćivanje o rizicima i kriznim situacijama, usmjereno na zdravstvene djelatnike i građane;
Amandman 78
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. točka fa (nova)
(fa)  mapiranje proizvodnih kapaciteta za proizvode iz područja medicine u Uniji kao cjelini;
Amandman 79
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. točka fb (nova)
(fb)  uspostavu Unijine zalihe ključnih lijekova, medicinskih protumjera i osobne zaštitne opreme kao dijela pričuve sustava rescEU namijenjene za hitne slučajeve;
Amandman 259
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 3. – točka fc (nova)
(fc)  provedbu odredbi plana koje se odnose na hitne aspekte istraživanja i inovacija;
Amandman 80
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. točka ga (nova)
(ga)  kriterije za aktiviranje i deaktiviranje djelovanja;
Amandman 81
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. točka gb (nova)
(gb)  osiguravanje da se zdravstvene usluge, uključujući preglede, dijagnosticiranje, praćenje, liječenje i skrb u vezi s drugim bolestima i stanjima pružaju bez prekida tijekom zdravstvenih kriza;
Amandman 82
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. točka gc (nova)
(gc)  osiguravanje da su nacionalni zdravstveni sustavi uključivi i da pružaju jednak pristup zdravstvenim i povezanim uslugama te da je kvalitetno liječenje dostupno bez odgode;
Amandman 83
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. točka gd (nova)
(gd)  primjeren broj osoblja specijaliziranog s obzirom na postojeće potrebe;
Amandman 84
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 3. točka ge (nova)
(ge)  praćenje s ciljem da se utvrdi jesu li predviđene odgovarajuće procjene rizika, planovi pripravnosti i tečajevi osposobljavanja za djelatnike u području zdravlja i socijalne skrbi.
Amandman 85
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 4.
4.  Plan pripravnosti i odgovora Unije uključuje elemente međuregionalne pripravnosti radi uspostave usklađenih, višesektorskih, prekograničnih javnozdravstvenih mjera, uzimajući posebno u obzir kapacitete za testiranje, praćenje kontakata, laboratorije i specijalizirano liječenje ili intenzivnu njegu u susjednim regijama. Planovi uključuju sredstva pripravnosti i odgovora za rješavanje situacije građana s većim rizicima.
4.  Plan prevencije, pripravnosti i odgovora Unije uključuje planove prekogranične i međuregionalne pripravnosti radi uspostave usklađenih, višesektorskih, prekograničnih javnozdravstvenih mjera, uzimajući posebno u obzir kapacitete za testiranje, praćenje kontakata, laboratorije, osposobljavanje zdravstvenog osoblja i specijalizirano liječenje ili intenzivnu njegu u susjednim regijama. Planovi uključuju sredstva pripravnosti i odgovora za rješavanje situacije građana s većim rizicima.
Amandman 86
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 4.a (novi)
4.a  Planom pripravnosti i odgovora Unije predviđaju se i mjere za osiguravanje normalnog funkcioniranja jedinstvenog tržišta u slučaju ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
Amandman 87
Prijedlog uredbe
Članak 5. stavak 5.
5.  Kako bi se osiguralo funkcioniranje plana pripravnosti i odgovora Unije, Komisija provodi testiranja otpornosti na stres, vježbe i preispitivanja tijekom i nakon djelovanja s državama članicama te prema potrebi ažurira plan.
5.  Kako bi se osiguralo funkcioniranje plana prevencije, pripravnosti i odgovora Unije, Komisija provodi testiranja otpornosti na stres, vježbe i preispitivanja tijekom i nakon djelovanja s državama članicama te prema potrebi ažurira plan. Planom prevencije, pripravnosti i odgovora uzimaju se u obzir podaci zdravstvenih sustava i relevantni podaci koji će se prikupljati na nacionalnoj ili regionalnoj razini.
Amandman 88
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 5.a (novi)
5.a  Kako bi odgovorila na hitne situacije u području javnog zdravlja, Europska komisija može izdati preporuke, na temelju podataka zdravstvenih sustava Unije, o minimalnim resursima koji su, među ostalim na temelju broja stanovnika svake države članice, potrebni za pružanje osnovnog univerzalnog zdravstvenog osiguranja adekvatne kvalitete, uključujući mogućnost udruživanja resursa na razini Unije.
Amandman 89
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 5.b (novi)
5.b  Preispitivanja i sve naknadne prilagodbe plana objavljuju se kako bi se povećala transparentnost procesa planiranja prevencije, pripravnosti i odgovora.
Amandman 90
Prijedlog uredbe
Članak 6. – naslov
Nacionalni planovi pripravnosti i odgovora
Nacionalni planovi prevencije, pripravnosti i odgovora
Amandmani 91 i 260
Prijedlog uredbe
Članak 6. stavak 1.
1.  Pri pripremi nacionalnih planova pripravnosti i odgovora svaka država članica surađuje s Komisijom kako bi se postigla usklađenost s planom pripravnosti i odgovora Unije te bez odgode obavješćuje Komisiju i Odbor za zdravstvenu sigurnost o svakoj bitnoj izmjeni nacionalnog plana.
1.  Pri pripremi nacionalnih planova prevencije, pripravnosti i odgovora svaka država članica savjetuje se s organizacijama pacijenata, organizacijama zdravstvenih djelatnika, dionicima iz sektora i lanca opskrbe te nacionalnim socijalnim partnerima, koordinira se s Komisijom, a osobitom HERA-om, kako bi se postigla dosljednost s planom prevencije, pripravnosti i odgovora Unije, koji mora biti usklađen s mehanizmima upravljanja, kapacitetima i resursima iz članka 5. stavka 3., između ostalim u pogledu nacionalnih zahtjeva za stvaranje zaliha i upravljanja strateškim rezervama Unije, te bez odgode obavješćuje Komisiju, Odbor za zdravstvene krize i Odbor za zdravstvenu sigurnost o svakoj bitnoj izmjeni nacionalnog plana..
Amandman 92
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 1.a (novi)
1.a  Nacionalni planovi prevencije, pripravnosti i odgovora uključuju mehanizme upravljanja i informacije o kapacitetima i resursima iz članka 5. stavka 3.
Amandman 93
Prijedlog uredbe
Članak 7. – naslov
Izvješćivanje o planiranju pripravnosti i odgovora
Izvješćivanje o planiranju prevencije, pripravnosti i odgovora
Amandmani 94 i 261
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 1.
1.  Države članice do kraja studenoga 2021. i svake dvije godine nakon toga Komisiji dostavljaju izvješće o planiranju i provedbi pripravnosti i odgovora na nacionalnoj razini.
1.  Države članice u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe i svake dvije godine nakon toga Komisiji i relevantnim agencijama i tijelima dostavljaju ažurirano izvješće o planiranju i provedbi prevencije, pripravnosti i odgovora na nacionalnoj te, prema potrebi, na regionalnoj i prekograničnoj razini.
Amandman 95
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. uvodni dio
To izvješće obuhvaća sljedeće:
To je izvješće sažeto, temelji se na zajedničkim pokazateljima, daje pregled djelovanja provedenih u državama članicama te obuhvaća sljedeće:
Amandman 96
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka a
(a)  utvrđivanje i ažuriranje statusa provedbe standarda kapaciteta za planiranje pripravnosti i odgovora, kako su utvrđeni na nacionalnoj razini za zdravstveni sektor i dostavljeni WHO-u u skladu s Međunarodnim zdravstvenim propisima;
(a)  utvrđivanje i ažuriranje statusa provedbe standarda kapaciteta za planiranje prevencije, pripravnosti i odgovora, kako su utvrđeni na nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj razini za zdravstveni sektor i dostavljeni WHO-u u skladu s Međunarodnim zdravstvenim propisima;
Amandman 97
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka aa (nova)
(aa)  opis mjera ili mehanizma usmjerenih na osiguravanje interoperabilnosti između zdravstvenog sektora i drugih sektora koji su ključni u izvanrednim stanjima;
Amandman 98
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka ab (nova)
(ab)  opis planova kontinuiteta poslovanja, mjera ili mehanizama usmjerenih na osiguranje neprekidne isporuke ključnih usluga i proizvoda;
Amandman 99
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka b
(b)  elemente pripravnosti za izvanredna stanja, posebno:
(b)  ažuriranje, prema potrebi, elemenata prevencije, pripravnosti i odgovora na izvanredna stanja, posebno:
Amandman 100
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka b – podtočka i.
i.  upravljanje: uključujući nacionalne politike i zakonodavstvo koji obuhvaćaju pripravnost za izvanredna stanja; planove pripravnosti, odgovora i oporavka od izvanrednih stanja; mehanizme koordinacije;
i.  upravljanje: uključujući nacionalne i, prema potrebi, regionalne politike i zakonodavstvo koji obuhvaćaju prevenciju i pripravnost za izvanredna stanja; planove prevencije, pripravnosti, odgovora i oporavka od izvanrednih stanja; mehanizme koordinacije na nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj i prekograničnoj razini; kontinuitet ključne dugoročne zdravstvene skrbi;
Amandman 101
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka b – podtočka ii.
ii.  kapacitete: uključujući procjene rizika i kapaciteta za određivanje prioriteta za pripravnost za izvanredna stanja; nadzor i rano upozoravanje, upravljanje informacijama; pristup dijagnostičkim uslugama tijekom izvanrednih stanja; osnovne i sigurne rodno osjetljive zdravstvene i hitne službe; obavješćivanje o rizicima; razvoj istraživanja i evaluacije radi informiranja i ubrzanja pripravnosti za izvanredna stanja;
ii.  kapacitete: uključujući procjene rizika i kapaciteta za određivanje prioriteta za pripravnost za izvanredna stanja; nadzor i rano upozoravanje, upravljanje informacijama; kapacitete proizvodnje lijekova; zalihe medicinskih protumjera, uključujući osobnu zaštitnu opremu najviše kvalitete; pravičan pristup dijagnostičkim uslugama, alatima i proizvodima iz područja medicine tijekom izvanrednih stanja; informacije relevantne za unutarnje tržište i strateške rezerve Unije proizvoda iz područja medicine; pravične, visokokvalitetne osnovne i sigurne rodno osjetljive zdravstvene i hitne službe kojima se uzimaju u obzir potrebe stanovništva izloženog većem riziku; kontinuitet pregleda, dijagnoza, praćenja, i te liječenja i skrbi koji se odnose na druge bolesti i stanja, posebno u pogledu ključne dugotrajne zdravstvene skrbi; obavješćivanje o rizicima; razvoj istraživanja i evaluacije radi informiranja i ubrzanja pripravnosti za izvanredna stanja;
Amandman 102
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka b – podtočka iii.
iii.  resurse: uključujući financijska sredstva za pripravnost za izvanredna stanja i sredstva za odgovor u nepredviđenim situacijama; logističke mehanizme i osnovne potrepštine za zdravstvo te namjenske, osposobljene i opremljene ljudske resurse za izvanredna stanja; i
iii.  resurse: uključujući financijska sredstva za pripravnost za izvanredna stanja i sredstva za odgovor u nepredviđenim situacijama; logističke mehanizme i osnovne potrepštine za zdravstvo; mjere za osiguravanje kontinuiteta ključne dugoročne zdravstvene skrbi; te zdravstvene i socijalne službe s odgovarajućim brojem namjenskih, osposobljenih i opremljenih ljudskih resursa za izvanredna stanja;
Amandman 103
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka b – podtočka iii.a (nova)
iii.a  strateške zalihe: svaka država članica pruža informacije o broju i dostupnosti medicinskih protumjera i drugih osnovnih lijekova i kritičnih medicinskih proizvoda za kontrolu nad prijetnjama utvrđenima u članku 2. stavku 1., kao i o kapacitetima za njihovo čuvanje i skladištenje. Kako bi se osigurali veći kapaciteti za odgovor, skladištenje se provodi u prostorima najbližima i najpristupačnijima populacijskim središtima, ne dovodeći u pitanje pristupačnost tih proizvoda osobama u zabačenim, ruralnim i najudaljenijim regijama, koji ispunjavaju potrebne zahtjeve za pružanje usluge u skladu s propisima koji se primjenjuju na lijekove, medicinske proizvode1b i druge medicinske protumjere; i
__________________
1b Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.).
Amandman 104
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka ca (nova)
(ca)  savjetovanje s relevantnim partnerima koje se provodi kako bi se osiguralo da se procjene rizika, planovi prevencije, pripravnosti i odgovora te njihova provedba naširoko dijele i podupiru te da su u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom o radu i kolektivnim ugovorima;
Amandman 105
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 2. točka cb (nova)
(cb)  nedostatke opažene u provedbi i sve potrebne mjere koje će države članice poduzeti kako bi povećale svoje kapacitete za pripravnost i odgovor.
Amandman 106
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 3.
Izvješće prema potrebi uključuje elemente međuregionalne pripravnosti i odgovora u skladu s planovima Unije i nacionalnim planovima te posebno obuhvaća postojeće kapacitete, resurse i mehanizme koordinacije u susjednim regijama.
Za države članice koje dijele kopnenu granicu s barem još jednom državom članicom, izvješće uključuje prekogranične, međuregionalne i međusektorske planove prevencije, pripravnosti i odgovora sa susjednim regijama, uključujući mehanizme koordinacije za sve elemente iz točaka (a), (b) i (c), prekogranično osposobljavanje i razmjenu najboljih praksi za zdravstveno osoblje i osoblje u području javnog zdravlja te mehanizme koordinacije za medicinski transfer pacijenata. Tijela Unije ili nacionalna tijela koja se bave stvaranjem zaliha proizvoda iz područja medicine surađuju s Komisijom i državama članicama u izvješćivanju o dostupnim zalihama koje se uzimaju u obzir pri planiranju pripravnosti i odgovorima na razini Unije i na nacionalnoj razini.
Amandman 107
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 3.a (novi)
Izvješće također sadržava, u mjeri u kojoj je to moguće, informacije o utjecaju zaraznih bolesti na glavne nezarazne bolesti;
Amandman 108
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 1. podstavak 3.b (novi)
Najnovija dostupna verzija planova prevencije, pripravnosti i odgovora prilaže se izvješću.
Amandman 262
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 2. – podstavak 1
2.  Komisija informacije primljene u skladu sa stavkom 1. stavlja na raspolaganje Odboru za zdravstvenu sigurnost u izvješću koje svake dvije godine priprema u suradnji s ECDC-om i drugim relevantnim agencijama i tijelima Unije.
2.  Komisija informacije primljene u skladu sa stavkom 1. stavlja na raspolaganje Odboru za zdravstvenu sigurnost u izvješću koje svake dvije godine priprema u suradnji s ECDC-om i drugim relevantnim agencijama i tijelima Unije. Za potrebe sastavljanja izvješća HERA procjenjuje dostupnost zdravstvenih protumjera relevantnih za krizu, proizvodni kapacitet i postojeće zalihe takvih protumjera kao i rizik od nastanka poremećaja u lancima opskrbe u okviru nacionalnih planiranja pripravnosti i odgovora, uzimajući pritom u obzir informacije dobivene u skladu s Uredbom (EU).../... [SL: molimo umetnuti broj Uredbe o EMA-i[ISC/2020/12532], a posebno njezin članak XX. [brojevi koje treba potvrditi nakon donošenja akta] o praćenju i ublažavanju nestašice ključnih lijekova, medicinskih proizvoda i in vitro dijagnostičkih medicinskih proizvoda.
Amandman 109
Prijedlog uredbe
Članak 7. stavak 2. podstavak 4.
Preporuke iz izvješća objavljuju se na internetskim stranicama Komisije.
Preporuke iz izvješća objavljuju se na internetskim stranicama Komisije i ECDC-a.
Amandman 110
Prijedlog uredbe
Članak 8. – naslov
Revizija planiranja pripravnosti i odgovora
Revizija planiranja prevencije, pripravnosti i odgovora
Amandman 111
Prijedlog uredbe
Članak 8. stavak 1.
1.  Svake tri godine ECDC provodi revizije u državama članicama radi utvrđivanja stanja provedbe nacionalnih planova i njihove usklađenosti s planom Unije. Takve revizije provode se s relevantnim agencijama Unije kako bi se procijenilo planiranje pripravnosti i odgovora na nacionalnoj razini s obzirom na informacije iz članka 7. stavka 1.
1.  Svake dvije godine ECDC provodi revizije u državama članicama radi utvrđivanja stanja provedbe nacionalnih planova i njihove usklađenosti s planom Unije. Takve revizije temelje se na skupu pokazatelja i provode se u suradnji s relevantnim agencijama Unije kako bi se procijenilo planiranje prevencije, pripravnosti i odgovora na nacionalnoj razini s obzirom na informacije iz članka 7. stavka 1.
Amandman 112
Prijedlog uredbe
Članak 8. stavak 2. podstavak 1.
2.  Države članice predstavljaju akcijski plan u kojem se uzimaju u obzir predložene preporuke iz revizije te odgovarajuće korektivne mjere i ključne etape.
2.  Ako se revizijom utvrde nedostaci, država članica unutar šest mjeseci od primitka zaključaka revizije predstavlja akcijski plan u kojem se uzimaju u obzir u njoj predložene preporuke te u kojem se utvrđuju odgovarajuće korektivne mjere i ključne etape.
Amandman 113
Prijedlog uredbe
Članak 8. stavak 2. podstavak 1.a (novi)
Ako država članica odluči da neće primijeniti određenu preporuku, dužna je navesti razloge za to.
Amandman 114
Prijedlog uredbe
Članak 9. – naslov
Izvješće Komisije o planiranju pripravnosti
Izvješće Komisije o planiranju prevencije i pripravnosti
Amandman 115
Prijedlog uredbe
Članak 9. stavak 1.
1.  Na temelju informacija koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 7. i rezultata revizija iz članka 8., Komisija do srpnja 2022. i svake dvije godine nakon toga Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o trenutačnom stanju i napretku u planiranju pripravnosti i odgovora na razini Unije.
1.  Na temelju informacija koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 7. i rezultata revizija iz članka 8., Komisija do srpnja 2022. i svake dvije godine nakon toga Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o trenutačnom stanju i napretku u planiranju prevencije, pripravnosti i odgovora na razini Unije.
Amandman 116
Prijedlog uredbe
Članak 9. stavak 1.a (novi)
1a.  Izvješće Komisije uključuje stanje prekograničnog planiranja pripravnosti i odgovora u susjednim regijama.
Amandman 117
Prijedlog uredbe
Članak 9. stavak 2.
2.  Komisija na temelju izvješća iz stavka 1. može donijeti preporuke o planiranju pripravnosti i odgovora upućene državama članicama.
2.  Komisija na temelju izvješća iz stavka 1. može donijeti preporuke o planiranju prevencije, pripravnosti i odgovora upućene državama članicama. Te preporuke mogu obuhvaćati, među ostalim, minimalne resurse potrebne za odgovor na izvanredna stanja u području javnog zdravlja u vezi s, između ostalog, brojem stanovnika te se sastavljaju na temelju primjera dobre prakse i ocjenjivanja politika.
Amandman 118
Prijedlog uredbe
Članak 10. – naslov
Koordinacija planiranja pripravnosti i odgovora u Odboru za zdravstvenu sigurnost
Koordinacija planiranja prevencije, pripravnosti i odgovora u Odboru za zdravstvenu sigurnost
Amandmani 119 i 263
Prijedlog uredbe
Članak 10. stavak 1. podstavak 1.
1.  Komisija i države članice surađuju u okviru Odbora za zdravstvenu sigurnost kako bi koordinirale svoj rad na razvoju, jačanju i održavanju kapaciteta za praćenje, rano upozoravanje i procjenu ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju te odgovor na njih.
1.   Komisija, relevantne agencije i tijela Unije, uključujući HERA-u, kao i države članice surađuju u okviru Odbora za zdravstvenu sigurnost kako bi koordinirale svoj rad na razvoju, jačanju i održavanju kapaciteta za praćenje, prevenciju, rano upozoravanje i procjenu ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju te odgovor na njih.
Amandman 120
Prijedlog uredbe
Članak 10. stavak 1. podstavak 2. točka a
(a)  razmjenu primjera najbolje prakse i iskustava u planiranju pripravnosti i odgovora;
(a)  razmjenu primjera najbolje prakse i iskustava u planiranju prevencije, pripravnosti i odgovora;
Amandman 121
Prijedlog uredbe
Članak 10. stavak 1. podstavak 2. točka b
(b)  promicanje interoperabilnosti planiranja nacionalne pripravnosti i međusektorske dimenzije planiranja pripravnosti i odgovora na razini Unije;
(b)  promicanje interoperabilnosti planiranja nacionalne prevencije, pripravnosti i međusektorske dimenzije planiranja prevencije, pripravnosti i odgovora na razini Unije;
Amandman 122
Prijedlog uredbe
Članak 10. stavak 1. podstavak 2. točka e
(e)  praćenje napretka, utvrđivanje nedostataka i mjera za jačanje planiranja pripravnosti i odgovora, među ostalim, u području istraživanja, na nacionalnoj razini i na razini Unije.
(e)  praćenje napretka, utvrđivanje nedostataka i mjera za jačanje planiranja prevencije, pripravnosti i odgovora, među ostalim, u području istraživanja, na regionalnoj i nacionalnoj razini i na razini Unije.
Amandman 123
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 1.a (novi)
1a.  Komisija i države članice, prema potrebi, vode dijalog s dionicima, među ostalim organizacijama zdravstvenih radnika i njegovatelja, dionicima iz sektora i lanca opskrbe, udrugama pacijenata te organizacijama potrošača. Taj dijalog mora uključivati redovitu razmjenu informacija između nadležnih tijela, sektora i relevantnih sudionika u farmaceutskom lancu opskrbe kako bi se utvrdila očekivana ograničenja u pogledu opskrbe te omogućila bolja koordinacija, razvoj sinergija i odgovarajući odgovori.
Amandman 124
Prijedlog uredbe
Članak 11. stavak 1. podstavak 1.
1.  Komisija može organizirati aktivnosti osposobljavanja za zdravstveno osoblje i osoblje u području javnog zdravlja u državama članicama, uključujući kapacitete za pripravnost u skladu s Međunarodnim zdravstvenim propisima.
1.  Komisija u država članicama može organizirati aktivnosti osposobljavanja za zdravstveno osoblje i osoblje u području socijalne skrbi i javnog zdravlja, uz potporu relevantnih agencija Unije i u bliskoj suradnju s medicinskim komorama i udrugama pacijenata, a osobito interdiscplinarno osposobljavanje „Jedno zdravlje”, uključujući kapacitete za pripravnost u skladu s Međunarodnim zdravstvenim propisima.
Amandman 125
Prijedlog uredbe
Članak 11. stavak 1. podstavak 2.
Komisija te aktivnosti organizira u suradnji s dotičnim državama članicama.
Komisija te aktivnosti organizira u suradnji s dotičnim ili potencijalno dotičnim državama članicama te, ako je to moguće, u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom kako bi se izbjeglo udvostručavanje aktivnosti, uključujući kapacitete za pripravnost u skladu s Međunarodnim zdravstvenim propisima.
Amandman 126
Prijedlog uredbe
Članak 11. stavak 1. podstavak 2.a (novi)
U prekograničnim regijama promiče se zajedničko prekogranično osposobljavanje i razmjena najboljih praksi za zdravstveno osoblje i osoblje u području javnog zdravlja, a poznavanje sustavâ javnog zdravstva mora biti obvezno.
Amandman 127
Prijedlog uredbe
Članak 11. stavak 1. podstavak 2.b (novi)
Komisija maksimalno iskorištava potencijal učenja na daljinu kako bi povećala broj osoba u programima osposobljavanja.
Amandman 128
Prijedlog uredbe
Članak 11. stavak 2.
2.  Aktivnostima osposobljavanja iz stavka 1. nastoji se osoblju iz tog stavka osigurati znanje i vještine koji su posebno potrebni za izradu i provedbu nacionalnih planova pripravnosti iz članka 6. te provedbu aktivnosti za jačanje kapaciteta za pripravnost i nadzor kriza, uključujući upotrebu digitalnih alata.
2.  Aktivnostima osposobljavanja iz stavka 1. nastoji se osoblju iz tog stavka osigurati znanje i vještine koji su posebno potrebni za izradu i provedbu nacionalnih planova pripravnosti iz članka 6. te provedbu aktivnosti za jačanje kapaciteta za pripravnost i nadzor kriza, uključujući upotrebu digitalnih alata, ali i zajamčiti kontinuitet ključnih dugoročnih zdravstvenih usluga te usklađenost s pristupom „Jednog zdravlja”.
Amandman 129
Prijedlog uredbe
Članak 11. stavak 3.
3.  Osoblje nadležnih tijela trećih zemalja može sudjelovati u aktivnostima osposobljavanja iz stavka 1., koje se mogu organizirati izvan Unije.
3.  Osoblje nadležnih tijela trećih zemalja može sudjelovati u aktivnostima osposobljavanja iz stavka 1., koje se mogu organizirati izvan Unije u koordinaciji, po potrebi, s aktivnostima ECDC-a u tom području.
Amandman 130
Prijedlog uredbe
Članak 11. stavak 5.
5.  Komisija u suradnji s državama članicama može poduprijeti organizaciju programa za razmjenu zdravstvenog osoblja i osoblja u području javnog zdravlja između dviju ili više država članica i za privremeno upućivanje osoblja iz jedne države članice u drugu.
5.  Komisija u suradnji s državama članicama može poduprijeti organizaciju programa za razmjenu zdravstvenog osoblja i osoblja u području javnog zdravlja između dviju ili više država članica i za privremeno upućivanje osoblja iz jedne države članice u drugu. Pri organiziranju tih programa uzima se u obzir doprinos profesionalnih zdravstvenih organizacija u svakoj državi članici.
Amandmani 131 i 264
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 1.
1.  Komisija i sve države članice koje to žele mogu sudjelovati u postupku zajedničke nabave koji se provodi u skladu s člankom 165. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća29 u svrhu prethodne nabave zdravstvenih protumjera za ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju.
1.  Komisija, a osobito u suradnji s HERA-om, i sve države članice mogu kao ugovorne stranke sudjelovati u postupku zajedničke nabave koji se provodi u skladu s člankom 165. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća29 u svrhu prethodne nabave zdravstvenih protumjera za ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju u razumnom vremenskom roku.
__________________
__________________
29 Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
29 Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
Amandman 132
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 2. točka a
(a)  sve države članice, države Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) i zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji mogu sudjelovati u postupku zajedničke nabave u skladu s člankom 165. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046;
(a)  sve države članice, države Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA), zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji te Kneževina Andora, Kneževina Monako, Republika San Marino i Država Vatikanskoga Grada mogu sudjelovati u postupku zajedničke nabave u skladu s člankom 165. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046;
Amandman 133
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 2. točka c
(c)  države članice, države EFTA-e i zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji koje sudjeluju u zajedničkoj nabavi nabavljaju dotičnu zdravstvenu protumjeru u skladu s tim postupkom, a ne drugim kanalima, i ne provode usporedne pregovaračke postupke za taj proizvod;
(c)  zemlje koje sudjeluju u zajedničkoj nabavi nabavljaju dotičnu zdravstvenu protumjeru u skladu s tim postupkom, a ne drugim kanalima, i od tog trenutka nadalje ne provode usporedne pregovaračke postupke za taj proizvod; zemlje koje sudjeluju u usporednim pregovaračkim postupcima od tog trenutka nadalje isključuju se iz skupine zemalja koje sudjeluju u postupku, bez obzira na to jesu li ti postupci ušli u fazu potpisivanja;
Amandman 134
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 2. točka ca (nova)
(ca)  u okviru zajedničke nabave utvrđuju se jasni postupovni koraci za postupak, područje primjene, natječajne specifikacije i rokove te se od svih strana zahtijeva da ispune i poštuju jasne obveze, uključujući proizvođače koji isporučuju dogovorene količine proizvodnje i tijela koja kupuju dogovorene rezervirane količine; objavljuju se točni iznosi koje je određena zemlja koja sudjeluje u postupku naručila, točni iznosi koji su joj isporučeni kao i pojedinosti o njezinim obvezama;
Amandman 135
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 2. točka cb (nova)
(cb)  visok stupanj transparentnosti primjenjuje se na sve aktivnosti zajedničke nabave i povezane ugovore o nabavi; Europski revizorski sud ima potpuni pristup svim relevantnim dokumentima kako bi osigurao točan godišnji pregled potpisanih ugovora i dotičnih javnih ulaganja;
Amandman 136
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 2. točka cc (nova)
(cc)  ako se primjenjuje zajednička nabava, osim cijene, u postupku odabira uzimaju se u obzir i kvalitativni kriteriji; takvim se kriterijima uzima u obzir i, na primjer, sposobnost proizvođača da osigura sigurnost opskrbe tijekom zdravstvene krize;
Amandman 137
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 2. točka cd (nova)
(cd)  zajednička nabava provodi se tako da se ojača kupovna moć zemalja sudionica, poboljša sigurnost opskrbe i osigura ravnopravan pristup medicinskim protumjerama protiv ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju;
Amandman 265
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka ea (nova)
(ea)   kada se provodi zajednička nabava u skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije (ISC/2020/12524), Komisija ima pravo zahtijevati licenciranje, pod poštenim i razumnim uvjetima, intelektualnog vlasništva te znanja i iskustva u vezi s takvim protumjerama ako gospodarski subjekt odustane od rada na razvoju ili ne može osigurati dostatnu i pravodobnu isporuku takvih protumjera u skladu s sklopljenim sporazumom; dodatni uvjeti i postupci koji se odnose na ostvarivanje tog prava mogu se utvrditi u posebnim sporazumima s gospodarskim subjektima;
Amandman 266
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka eb (nova)
(eb)   kako bi se osigurala transparentnost u pogledu izdataka javnih sredstava, kada se zajednička nabava provodi u skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije [ISC/2020/12524], Komisija pravodobno objavljuje ugovore i sporazume sklopljene s gospodarskim subjektima u kojima se navodi barem sljedeće:
(i.)  raspored isporuke robe ili usluge;
(ii.)  uvjete povezane s obvezama i obeštećenjima;
(iii.)  po potrebi, broj mjesta proizvodnje.
Amandman 138
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3. uvodni dio
3.  Komisija u suradnji s državama članicama osigurava koordinaciju i razmjenu informacija među subjektima koji organiziraju određenu aktivnost, uključujući, ali ne ograničavajući se na postupke zajedničke nabave, stvaranje zaliha i donaciju zdravstvenih protumjera na temelju različitih mehanizama uspostavljenih na razini Unije, posebno na temelju:
3.  Komisija u suradnji s državama članicama osigurava koordinaciju i razmjenu informacija među subjektima koji organiziraju određenu aktivnost i u njoj sudjeluju, uključujući, ali ne ograničavajući se na postupke zajedničke nabave, razvoj, stvaranje zaliha u objektima koji zadovoljavaju posebne zakonske zahtjeve za skladištenje medicinskih protumjera i koji su najbliži i najpristupačniji najvećem broju naseljenih središta bez istodobnog ugrožavanja pristupačnosti tih proizvoda za ljude u udaljenim, ruralnim i najudaljenijim regijama, distribuciju i donaciju medicinskih protumjera, koje će koristiti zemljama s nižim i srednje visokim prihodom, na temelju različitih mehanizama uspostavljenih na razini Unije, posebno na temelju:
Amandman 139
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3. točka a
(a)  stvaranja zaliha u okviru sustava rescEU iz članka 12. Odluke br. 1313/2013/EU;
(a)  stvaranja zaliha u okviru sustava rescEU iz članka 23. Odluke br. 1313/2013/EU;
Amandmani 140 i 267
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3. točka f
(f)  drugih instrumenata kojima se podupiru biomedicinska istraživanja i razvoj na razini Unije za jačanje kapaciteta i spremnosti za odgovor na prekogranične prijetnje i izvanredna stanja.
(f)  drugih programa i instrumenata kojima se podupiru biomedicinska istraživanja i razvoj na razini Unije za jačanje kapaciteta i spremnosti za odgovor na prekogranične prijetnje i izvanredna stanja, kao što je Uredba Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe hitnim zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije [ISC/2020/12524].
Amandman 141
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3.a (novi)
3a.  Zemlje sudionice pobrinut će se za stvaranje adekvatnih zaliha i distribuciju nabavljenih medicinskih protumjera. Glavne pojedinosti i značajke tog stvaranja zaliha i distribucije utvrđuju se u nacionalnim planovima.
Amandman 142
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3.b (novi)
3b.  U skladu s načelom transparentnosti Komisija redovito obavješćuje Europski parlament o pregovorima u vezi s zajedničkom nabavom medicinskih protumjera.
Amandman 143
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3.c (novi)
3c.  Europski parlament u svakom trenutku zadržava pravo pregleda, prema postojećim pravilima o povjerljivosti, necenzuriranog sadržaja svih ugovora sklopljenih u postupcima na temelju ovog članka.
Amandman 144
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3.d (novi)
3d.  Komisija i države članice potrošačima pružaju ažurirane, dostupne i jasne informacije o njihovim pravima i obvezama u pogledu zajednički nabavljenih medicinskih protumjera, uključujući pojedinosti o odgovornosti za štetu, o pristupu pravnoj zaštiti i zastupanju potrošača.
Amandman 145
Prijedlog uredbe
Članak 12. stavak 3.e (novi)
3e.   Ako se ne primjenjuje zajednički postupak javne nabave medicinskih protumjera za prekogranične prijetnje zdravlju, Komisija potiče države članice da razmjenjuju informacije o cijenama i datumima isporuke medicinskih protumjera.
Amandmani 146 i 268
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 1.
1.  Mrežom za epidemiološki nadzor zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja iz članka 2. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. osigurava se stalna komunikacija između Komisije, ECDC-a i nadležnih tijela koja su na nacionalnoj razini odgovorna za epidemiološki nadzor.
1.  Mrežom za epidemiološki nadzor zaraznih bolesti, uključujući zarazne bolesti zoonotskog podrijetla, i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja iz članka 2. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. osigurava se stalna komunikacija između Komisije, a naročito HERA-e, ECDC-a i nadležnih tijela koja su na nacionalnoj razini odgovorna za epidemiološki nadzor.
Amandman 147
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 2. točka ba (nova)
(ba)   pratiti utjecaj zaraznih bolesti na kontinuitet zdravstvenih pregleda, dijagnostike, praćenja, liječenja i skrbi za druge bolesti i stanja;
Amandman 148
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 2. točka bb (nova)
(bb)   pratiti utjecaj zaraznih bolesti na mentalno zdravlje;
Amandman 149
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 2. točka d
(d)  utvrditi čimbenike rizika za prijenos bolesti i skupine stanovništva izložene riziku za koje su potrebne ciljane preventivne mjere;
(d)  utvrditi i pratiti čimbenike rizika za prijenos bolesti i skupine stanovništva izložene riziku za koje su potrebne ciljane preventivne mjere;
Amandman 150
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 2. točka e
(e)  pridonijeti procjeni opterećenja stanovništva zbog zaraznih bolesti, služeći se podacima o prevalenciji bolesti, komplikacijama, hospitalizaciji i smrtnosti;
(e)  pridonijeti procjeni opterećenja zdravstvenih sustava i pružanja njege te stanovništva zbog zaraznih bolesti, služeći se pritom podacima o prevalenciji bolesti, komplikacijama, hospitalizacijama, smrtnosti, utjecaju na mentalno zdravlje, odgođenim pregledima, dijagnostici, praćenju, liječenju i njezi za druge bolesti i stanja te o njihovu društvenom i gospodarskom učinku;
Amandman 151
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 2. točka ha (nova)
(ha)  utvrditi sve nedostatke u globalnom lancu opskrbe koji je dio proizvodnje i izrade medicinskih protumjera potrebnih za prevenciju, dijagnozu, liječenje i praćenje zaraznih bolesti te razviti planove za otklanjanje takvih nedostataka. Drugi mehanizmi, kao što su mehanizam Unije za kontrolu izvoza, regulatorna fleksibilnost, sporazumi o suradnji, obvezni ili dobrovoljni ugovori o licenciranju između poduzeća, mogu omogućiti Uniji da svojim građanima i rezidentima te osobama iz zemalja Istočnog partnerstva kao i zemalja s niskim i srednjim dohotkom olakša pristup protumjerama;
Amandman 152
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 3. točka fa (nova)
(fa)   informacije o dostupnosti medicinskih protumjera potrebne za prevenciju, dijagnozu, liječenje i praćenje bolesti.
Amandman 153
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 3.a (novi)
3a.   Informacije iz stavka 3. točke (a) koje proslijede države članice dostavljaju se barem na razini NUTS 2 Europskom sustavu za nadzor (TESSy) ili drugoj platformi, u skladu s vremenskim rokovima definiranima sukladno s člankom 7.
Amandman 154
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 6. podstavak 2.a (novi)
ECDC podupire države članice kako bi se osiguralo prikupljanje i razmjena podataka u vrijeme zdravstvene krize kao i integrirano funkcioniranje mreže za epidemiološki nadzor zaraznih bolesti i povezanih posebnih zdravstvenih pitanja iz članka 2. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. ECDC također, prema potrebi, stavlja na raspolaganje svoje stručno znanje u tom području trećim zemljama.
Amandman 155
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 9. podstavak 1. uvodni dio
9.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje i ažurira:
9.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 28. u pogledu utvrđivanja i ažuriranja:
Amandman 156
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 9. podstavak 1. točka c
(c)  postupke za rad mreže za epidemiološki nadzor razvijene u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) …/… [SL: umetnuti broj Uredbe ECDC-a [ISC/2020/12527]].
Briše se.
Amandman 157
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 9.a (novi)
9a.  Kada opravdane neodložne izvanredne okolnosti koje se odnose na ozbiljnost ili novinu ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju ili brzinu njihovog širenja između država članica tako zahtijevaju, Komisija može donijeti mjere iz točaka (a) i (b) u obliku odmah neposredno primjenjivih provedbenih akata sukladno postupku iz članka 18. stavka 3.
Amandman 158
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 5.b (novi)
9b.  Komisija provedbenim aktima uspostavlja i ažurira postupke za rad mreže za epidemiološki nadzor razvijene u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) …/… [SL: umetnuti broj Uredbe ECDC-a [ISC/2020/12527]].
Amandman 159
Prijedlog uredbe
Članak 13. stavak 10.
10.  Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s težinom ili novinom ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju ili s brzinom njezina širenja među državama članicama, Komisija može, u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 3., donijeti provedbene akte koji su odmah primjenjivi za donošenje definicija slučajeva, postupaka i pokazatelja za nadzor u državama članicama u slučaju prijetnje iz članka 2. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. Navedenim pokazateljima podupire se i procjena kapaciteta za dijagnosticiranje, sprečavanje i liječenje.
10.  Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s težinom ili novinom ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju ili s brzinom njezina širenja među državama članicama, Komisija može u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 3., donijeti provedbene akte koji su odmah primjenjivi za donošenje postupaka za nadzor u državama članicama u slučaju prijetnje iz članka 2. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii.
Amandman 160
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 1.
1.  ECDC osigurava daljnji razvoj digitalne platforme za upravljanje podacima i njihovu automatsku razmjenu kako bi se uspostavili integrirani i interoperabilni sustavi nadzora koji, prema potrebi, omogućuju nadzor u stvarnom vremenu u svrhu pružanja potpore sprečavanju i kontroli zaraznih bolesti.
1.  nakon što provede procjenu učinka na zaštitu podataka i umanji sve rizike za prava i slobode ispitanika, ECDC osigurava kontinuirani razvoj digitalne platforme za upravljanje podacima i njihovu automatsku razmjenu kako bi se uspostavili integrirani i interoperabilni sustavi nadzora koji, prema potrebi, omogućuju nadzor u stvarnom vremenu u svrhu pružanja potpore sprečavanju i kontroli zaraznih bolesti. On će osigurati ljudski nadzor nad digitalnom platformom i uključiti posebne mjere za smanjenje rizika koji mogu proizaći iz prijenosa pristranosti ili nepotpunih podataka iz više izvora te uspostaviti postupke za pregled kvalitete podataka. Digitalne platforme i aplikacije za potporu epidemiološkom nadzoru na razini Unije i država članica upotrebljavaju se u skladu s načelom tehničke zaštite podataka na temelju članka 27. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1725.
Amandman 161
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 2. točka a
(a)  omogućiti automatizirano prikupljanje podataka o nadzoru i laboratorijskih podataka, upotrebljavati informacije iz elektroničkih zdravstvenih evidencija i praćenja medija te primjenjivati umjetnu inteligenciju za provjeru podataka, analizu i automatsko izvješćivanje;
(a)  omogućiti automatizirano prikupljanje podataka o nadzoru i laboratorijskih podataka, upotrebljavati relevantne zdravstvene podatke s unaprijed definiranog i odobrenog popisa iz elektroničkih zdravstvenih evidencija i zdravstvenih baza podataka kao i praćenja medija te primjenjivati umjetnu inteligenciju za provjeru podataka, analizu i statističko izvješćivanje u skladu s člankom 22. Opće uredbe o zaštiti podataka;
Amandman 162
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 2. točka b
(b)  omogućiti računalnu obradu i razmjenu informacija, podataka i dokumenata.
(b)  omogućiti računalnu obradu i razmjenu informacija, podataka i dokumenata, uzimajući u obzir pravo Unije koje se odnosi na zaštitu osobnih podataka;
Amandman 163
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 2. točka ba (nova)
(ba)   omogućiti automatsko obavješćivanje o EWRS-u kada zarazne bolesti porastu iznad pragova upozoravanja, kako je navedeno u članku 13. stavku 2. točki (a). Obavješćivanje potvrđuje nadležno zdravstveno tijelo.
Amandman 164
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 3.
3.  Države članice dužne su osigurati da se u integrirani sustav nadzora redovito unose pravodobne i potpune informacije, podaci i dokumenti za prijenos i razmjenu putem digitalne platforme.
3.  Države članice dužne su osigurati da se u integrirani sustav nadzora redovito unose pravodobne, potpune i točne informacije, podaci i dokumenti za prijenos i razmjenu u okviru digitalne platforme. Države članice promiču automatizaciju tog procesa između nacionalnog sustava nadzora te sustava nadzora Unije.
Amandman 165
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 5.
5.  Za epidemiološke potrebe ECDC ima pristup i relevantnim zdravstvenim podacima kojima se pristupa ili koji su stavljeni na raspolaganje putem digitalnih infrastruktura koje omogućuju upotrebu zdravstvenih podataka u istraživačke i regulatorne svrhe te u svrhe donošenja politika.
5.  Za epidemiološke potrebe u svrhu nadzora ECDC ima pristup i relevantnim zdravstvenim podacima kojima se pristupa ili koji su stavljeni na raspolaganje u okviru digitalnih infrastruktura koje omogućuju upotrebu zdravstvenih podataka u istraživačke i regulatorne svrhe te u svrhe donošenja politika. Pristup zdravstvenim podacima mora biti razmjeran specifičnim i konkretnim svrhama koje je ECDC prethodno definirao.
Amandman 166
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 6. uvodni dio
6.  Komisija donosi provedbene akte za funkcioniranje platforme za nadzor kojima se utvrđuju:
6.  Komisija, nakon provođenja postupka savjetovanja utvrđenog u članku 42. stavku 2. Uredbe (EU) 2018/1725, donosi delegirane akte u skladu s člankom 28. koji se odnose na funkcioniranje platforme za nadzor kojima se utvrđuju:
Amandman 167
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 6. točka a
(a)  tehničke specifikacije platforme, uključujući mehanizam elektroničke razmjene podataka za razmjene s postojećim nacionalnim sustavima, utvrđivanje primjenjivih standarda, definiranje struktura poruka, rječnike podataka, razmjenu protokola i postupaka;
(a)  tehničke specifikacije platforme, uključujući mehanizam elektroničke razmjene podataka za razmjene s postojećim međunarodnim i nacionalnim sustavima, utvrđivanje primjenjivih standarda, definiranje struktura poruka, rječnike podataka, razmjenu protokola i postupaka;
Amandman 168
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 6. točka c
(c)  postupci u slučaju nepredviđenih situacija koji se primjenjuju ako je nedostupna neka funkcija platforme;
(c)  postupci u slučaju nepredviđenih situacija i zaštićeno sigurnosno kopiranje podataka koji se primjenjuju ako je nedostupna neka funkcija platforme;
Amandman 169
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 6. točka d
(d)  slučajevi i uvjeti u kojima se dotičnim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama može odobriti djelomičan pristup funkcijama platforme te praktična rješenja za takav pristup;
(d)  slučajevi i uvjeti u kojima se dotičnim međunarodnim organizacijama može odobriti djelomičan pristup funkcijama platforme te praktična rješenja za takav pristup u potpunosti u skladu s uredbama (EU) 2018/1725 i (EU) 2016/679 te Direktivom (EU) 2016/680;
Amandman 170
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 6. točka fa (nova)
(fa)   osiguravanje standardizacije infrastrukture za pohranu, obradu i analizu podataka.
Amandman 171
Prijedlog uredbe
Članak 14. stavak 6.a (novi)
6a.   Digitalne platforme i aplikacije za potporu epidemiološkom nadzoru na razini Unije i država članica upotrebljavaju se u skladu s načelom tehničke zaštite podataka na temelju članka 27. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1725.
Amandman 172
Prijedlog uredbe
Članak 15. stavak 1.
1.  U području javnog zdravlja ili za posebna područja javnog zdravlja koja su relevantna za provedbu ove Uredbe ili nacionalnih planova iz članka 6. Komisija može provedbenim aktima imenovati referentne laboratorije EU-a za pružanje potpore nacionalnim referentnim laboratorijima radi promicanja dobre prakse i usklađivanja među državama članicama na dobrovoljnoj osnovi u području dijagnostike, metoda testiranja, upotrebe određenih testova za ujednačeno nadziranje, prijavljivanje i izvješćivanje o bolestima koje provode države članice.
1.  U području javnog zdravlja ili za posebna područja javnog zdravlja koja su relevantna za provedbu ove Uredbe ili nacionalnih planova iz članka 6. Komisija može provedbenim aktima imenovati referentne laboratorije EU-a za pružanje potpore nacionalnim referentnim laboratorijima radi promicanja dobre prakse i usklađivanja među državama članicama u području dijagnostike, metoda testiranja, upotrebe određenih testova za ujednačeno nadziranje, prijavljivanje i izvješćivanje o bolestima koje provode države članice.
Amandman 173
Prijedlog uredbe
Članak 15. stavak 2. točka f
(f)  praćenju, uzbunjivanju i potpori u odgovoru na izbijanje bolesti; i
(f)  praćenju, uzbunjivanju i potpori u odgovoru na izbijanje bolesti, posebno za nove patogene; i
Amandman 174
Prijedlog uredbe
Članak 15. stavak 3.
3.  ECDC je zadužen za upravljanje mrežom referentnih laboratorija EU-a i njezinu koordinaciju.
3.  ECDC je zadužen za upravljanje mrežom referentnih laboratorija EU-a i njezinu koordinaciju u suradnji s mrežom laboratorija Svjetske zdravstvene organizacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje aktivnosti. Struktura upravljanja mrežom obuhvaća suradnju i koordinaciju s postojećim nacionalnim i regionalnim referentnim laboratorijima i mrežama.
Amandman 175
Prijedlog uredbe
Članak 15. – stavak 3.a (novi)
3a.   Laboratoriji iz stavka 1. doprinose razmjeni dobrih praksi te poboljšavanju epidemiološkog nadzora iz članka 13.
Amandman 176
Prijedlog uredbe
Članak 15. stavak 4.
4.  Imenovanja iz stavka 1. provode se postupkom javnog odabira, vremenski su ograničena, pri čemu je najkraće razdoblje pet godina, i redovito se preispituju. Imenovanjima se utvrđuju odgovornosti i zadaće imenovanih laboratorija.
4.  Imenovanja iz stavka 1. provode se postupkom javnog odabira, vremenski su ograničena, pri čemu je najkraće razdoblje pet godina, i redovito se preispituju. Komisija se savjetuje s državama članicama i ECDC-om kako bi razradila projektne zadatke i kriterije postupka imenovanja. Imenovanjima se utvrđuju odgovornosti i zadaće imenovanih laboratorija. Konzorciji laboratorija prihvatljivi su za imenovanje.
Amandman 177
Prijedlog uredbe
Članak 15. stavak 5. točka a
(a)  nepristrani su i nisu ni u kakvu sukobu interesa, a osobito nisu u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njihovu sposobnost nepristranog vršenja profesionalnih dužnosti u odnosu na obavljanje svojih zadaća kao referentnih laboratorija EU-a;
(a)  nepristrani su i nisu ni u kakvu sukobu interesa, a osobito nisu u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njihovu sposobnost nepristranog vršenja profesionalnih dužnosti u odnosu na obavljanje svojih zadaća kao referentnih laboratorija EU-a; posebna pažnja posvećuje se zaštićenim testovima i metodama koje mogu biti vlasništvo laboratorija;
Amandman 178
Prijedlog uredbe
Članak 17. – stavak 1.a (novi)
1a.   Europski nadzorni sustav (TESSy) upotrebljava se za ad hoc praćenje ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju iz članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke iii. i članka 2. stavka 1. točaka (b), (c) i (d).
Amandman 179
Prijedlog uredbe
Članak 17. stavak 3. podstavak 1.
Ako je potrebno, Komisija provedbenim aktima donosi definicije slučajeva koje će se upotrebljavati za ad hoc praćenje kako bi se osigurala usporedivost i usklađenost prikupljenih podataka na razini Unije.
Ako je potrebno, Komisija delegiranim aktima u skladu s člankom 28.donosi definicije slučajeva koje će se upotrebljavati za ad hoc praćenje kako bi se osigurala usporedivost i kompatibilnost prikupljenih podataka na razini Unije.
Amandman 180
Prijedlog uredbe
Članak 17. stavak 3. podstavak 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2.
Briše se.
Amandman 181
Prijedlog uredbe
Članak 17. stavak 3. podstavak 3.
Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih s težinom ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju ili s brzinom njezina širenja među državama članicama, Komisija može, u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 3., provedbenim aktima koji su odmah primjenjivi donijeti ili ažurirati definicije slučajeva iz prvog podstavka.
Kada to zahtijevaju opravdani i krajnje hitni razlozi povezani s težinom ili novinom ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju ili brzinom njihova širenja između država članica, postupak predviđen člankom 28.a primjenjuje se na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom.
Amandman 182
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 1.
1.  EWRS Komisiji i nadležnim tijelima odgovornima na nacionalnoj razini omogućuje stalnu komunikaciju u svrhu pripravnosti, ranog upozoravanja i odgovora, uzbunjivanja, procjene rizika za javno zdravlje i određivanja mjera koje bi mogle biti potrebne za zaštitu javnog zdravlja.
1.  EWRS Komisiji, ECDC-u i nadležnim tijelima odgovornima na nacionalnoj razini omogućuje stalnu komunikaciju u svrhu pripravnosti, ranog upozoravanja i odgovora, uzbunjivanja, procjene rizika za javno zdravlje i određivanja mjera koje bi mogle biti potrebne za zaštitu javnog zdravlja.
Amandman 183
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 2. podstavak 1. uvodni dio
Upravljanje EWRS-om i njegova primjena uključuju razmjenu osobnih podataka u posebnim slučajevima kada je to predviđeno relevantnim pravnim instrumentima. To uključuje:
Upravljanje EWRS-om i njegova operativna primjena uključuju razmjenu osobnih podataka u posebnim slučajevima kada je to predviđeno relevantnim pravnim instrumentima. To uključuje:
Amandman 184
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 2. podstavak 2.
ECDC stalno ažurira EWRS kako bi se omogućila upotreba modernih tehnologija, kao što su digitalne mobilne aplikacije, modeli umjetne inteligencije, aplikacije utemeljene na svemirskim kapacitetima ili druge tehnologije za automatsko praćenje kontakata utemeljene na tehnologijama za praćenje kontakata koje su razvile države članice.
ECDC stalno ažurira EWRS kako bi se omogućila upotreba modernih tehnologija, kao što su digitalne mobilne aplikacije, modeli umjetne inteligencije, aplikacije utemeljene na svemirskim kapacitetima ili druge tehnologije za automatsko praćenje kontakata utemeljene na tehnologijama za praćenje kontakata koje su razvile države članice ili Unija, koje se koriste s jedinom svrhom borbe protiv pandemije i koje su dokazano primjerene, nužne i proporcionalne te su u potpunosti usklađene s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ.
Amandman 185
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 2. podstavak 2.a (novi)
Kako bi se osigurala kvaliteta i dosljednost podataka, EWRS s državama članicama provodi pouzdane, točne i interoperabilne postupke obrade podataka. ECDC se koordinira s državama članicama tijekom takvih postupaka razmjene podataka, od procjene zahtjevâ za podacima, prijenosa i prikupljanja podataka, do aktualizacije i interpretacije podataka, uz osiguravanje snažne suradnje između Komisije, ECDC-a i nacionalnih i regionalnih nadležnih tijela.
Amandman 186
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 2.a (novi)
2a.   ECDC razvija i poboljšava EWRS kako bi se povećala automatizacija prikupljanja i analiza informacija, unaprijedila kategorizacija obavijesti, smanjila komunikacija otvorenim tekstom, smanjilo administrativno opterećenje i poboljšala standardizacija obavijesti.
Amandman 187
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 2.b (novi)
2b.   EWRS se mora unaprijediti se kako bi se smanjilo birokratsko opterećenje i udvostručavanja obavješćivanja. EWRS nacionalnim nadležnim tijelima omogućuje da Svjetsku zdravstvenu organizaciju obavješćuju o događajima koji mogu biti izvanredna stanja u području javnog zdravlja od međunarodnog značaja u skladu s člankom 6. Međunarodnih zdravstvenih propisa, kao i unos tih informacija u sustav EWRS kako bi automatski obavijestila o uzbuni u EWRS-u.
Amandman 188
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 4.
4.  Komisija provedbenim aktima donosi postupke za razmjenu informacija s drugim sustavima brzog uzbunjivanja na razini Unije, uključujući razmjenu osobnih podataka, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje EWRS-a i izbjeglo preklapanje aktivnosti ili proturječna djelovanja s postojećim strukturama i mehanizmima za pripravnost, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
4.  Komisija provedbenim aktima donosi postupke za razmjenu informacija s drugim sustavima brzog uzbunjivanja na razini Unije i međunarodnoj razini, uključujući razmjenu osobnih podataka, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje EWRS-a i izbjeglo preklapanje aktivnosti ili proturječna djelovanja s postojećim strukturama i mehanizmima za pripravnost, praćenje, rano upozoravanje i suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
Amandman 189
Prijedlog uredbe
Članak 18. stavak 4.a (novi)
4a.   EWRS mora biti u stanju automatski prikupljati informacije iz drugih važnih baza podataka, kao što su podaci o okolišu, klimatski podaci, podaci o navodnjavanju i drugi podaci relevantni za ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju koji bi mogli olakšati razumijevanje i ublažavanje rizika od mogućih prijetnji zdravlju.
Amandman 190
Prijedlog uredbe
Članak 19. stavak 2.
2.  Ako nacionalna nadležna tijela obavijeste WHO o događajima koji mogu biti izvanredna stanja u području javnog zdravlja od međunarodnog značaja u skladu s člankom 6. Međunarodnih zdravstvenih propisa, ona su dužna najkasnije istodobno obavijestiti o uzbuni u EWRS-u, pod uvjetom da je dotična prijetnja jedna od prijetnji iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe.
2.  Ako nacionalna nadležna tijela obavijeste WHO o događajima koji mogu biti izvanredna stanja u području javnog zdravlja od međunarodnog značaja u skladu s člankom 6. Međunarodnih zdravstvenih propisa, kako je navedeno u članku 18. stavku 2. točki (b), istodobno obavješćuju o uzbuni u EWRS-u, pod uvjetom da je dotična prijetnja jedna od prijetnji iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe.
Amandman 191
Prijedlog uredbe
Članak 19. stavak 3. točka f
(f)  rizici za javno zdravlje;
(f)  rizici za javno zdravlje, posebno za ranjive skupine, uključujući, koliko je to moguće, njihov utjecaj na glavne nezarazne bolesti;
Amandman 192
Prijedlog uredbe
Članak 19. stavak 3. točka h
(h)  ostale mjere osim javnozdravstvenih mjera;
(h)  višesektorske mjere osim javnozdravstvenih mjera;
Amandman 193
Prijedlog uredbe
Članak 19. stavak 3. točka ia (nova)
ia.   postojeće i potencijalne proizvodne lokacije, isključivo kako bi se Uniji omogućilo da mapira strateške proizvodne kapacitete za Uniju kao cjelinu;
Amandman 194
Prijedlog uredbe
Članak 19. stavak 3. točka j
(j)  zahtjevi i ponude za prekograničnu hitnu pomoć;
(j)  zahtjevi i ponude za prekograničnu hitnu pomoć, kao što je medicinski transfer pacijenata ili upućivanje zdravstvenog osoblja iz jedne države članice u drugu, posebno u prekograničnim područjima u susjednim regijama;
Amandman 195
Prijedlog uredbe
Članak 19. stavak 4.a (novi)
4a.   Država članica ažurira informacije iz stavka 3. u mjeri u kojoj postaju dostupni novi podaci.
Amandman 196
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 1. uvodni dio
1.  U slučaju obavješćivanja o uzbuni u skladu s člankom 19., Komisija, ako je to potrebno za koordinaciju odgovora na razini Unije ili na zahtjev Odbora za zdravstvenu sigurnost iz članka 21. ili na vlastitu inicijativu, odmah putem EWRS-a nacionalnim nadležnim tijelima i Odboru za zdravstvenu sigurnost stavlja na raspolaganje procjenu rizika u pogledu potencijalne ozbiljnosti prijetnje javnom zdravlju, uključujući moguće javnozdravstvene mjere. Tu procjenu provodi:
1.  U slučaju obavješćivanja o uzbuni u skladu s člankom 19., Komisija, ako je to potrebno za koordinaciju odgovora na razini Unije ili na zahtjev Odbora za zdravstvenu sigurnost iz članka 21. ili na vlastitu inicijativu, odmah putem EWRS-a nacionalnim nadležnim tijelima i Odboru za zdravstvenu sigurnost stavlja na raspolaganje procjenu rizika u pogledu potencijalne ozbiljnosti prijetnje javnom zdravlju, uključujući moguće javnozdravstvene mjere kao i procjenu rizika u pogledu mentalnog zdravlja dotičnog stanovništva. Tu procjenu provodi:
Amandman 269
Prijedlog uredbe
Članak 20. – stavak 1. – točka -a
(-a)   HERA u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (a) Odluke Komisije od 16. rujna 2021. Procjena HERA-e provodi se tako da se omogući donošenje odluke o aktivaciji okvira za izvanredna stanja kako je utvrđen u članku 3. Uredbe Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije i o tome koje je mjere iz članaka 5. do 11. i članka 13. te Uredbe primjereno aktivirati;
Amandman 197
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 1. točka a
(a)  ECDC, u skladu s člankom 8.a Uredbe (EU) …/… [SL: umetnuti broj Uredbe ECDC-a [ISC/2020/12527]], u slučaju prijetnje iz članka 2. stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. koja uključuje tvari ljudskog podrijetla, odnosno krv, organe, tkiva i stanice na koje bi zarazne bolesti mogle utjecati, ili iz članka 2. stavka 1. točke (d); i/ili
(a)  ECDC, u skladu s člankom 8.a Uredbe (EU) …/… [SL: umetnuti broj Uredbe ECDC-a [ISC/2020/12527]], u slučaju prijetnje iz članka 2. stavka 1. točke (a) koja uključuje tvari ljudskog podrijetla, kao što su krv, organi, tkiva i stanice na koje bi zarazne bolesti mogle utjecati, ili iz članka 2. stavka 1. točke (d); i/ili
Amandman 198
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 1. točka aa (nova)
(aa)   Europska agencija za lijekove (EMA), u skladu s člankom 1. Uredbe (EU) 2021/... [umetnuti broj revidirane uredbe EMA-e 2020/0321(COD)], u slučaju prijetnje povezane s neispravnim proizvodom iz područja medicine ili u slučaju da prijetnja postane ozbiljnija zbog nedostatka proizvoda iz područja medicine za ljudsku upotrebu ili medicinskih proizvoda; i/ili
Amandman 199
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 1. točka fa (nova)
(fa)   subjekti Unije ili nacionalni subjekti uključeni u stvaranje zaliha proizvoda iz područja medicine.
Amandman 200
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 2.
2.  Na zahtjev agencije ili tijela koje provodi procjenu rizika u okviru svojih ovlasti, agencije i tijela iz stavka 1. bez nepotrebne odgode dostavljaju sve relevantne informacije i podatke koji su im na raspolaganju.
2.  Na zahtjev agencije ili tijela koje provodi procjenu rizika u okviru svojih ovlasti, agencije i tijela iz stavka 1. bez nepotrebne odgode dostavljaju sve relevantne informativne podatke i stručnost koji su im na raspolaganju. Pri dostavljanju procjene rizika, agencija ili tijelo imenuju se „vodećom” agencijom u skladu sa stavkom 3.. Agencija ili tijelo osiguravaju bilježenje svih informacija ili stručnih mišljenja dobivenih od drugih agencija ili tijela iz stavka 1.
Amandman 201
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 3. podstavak 1.
Kada je potrebna procjena rizika u potpunosti ili djelomično izvan ovlasti agencija iz stavka 1. i smatra se nužnom za koordinaciju odgovora na razini Unije, Komisija, na zahtjev Odbora za zdravstvenu sigurnost ili na vlastitu inicijativu, pruža ad hoc procjenu rizika.
Kada je potrebna procjena rizika u potpunosti ili djelomično izvan ovlasti agencija iz stavka 1. i smatra se nužnom za koordinaciju odgovora na razini Unije, Komisija, na zahtjev Odbora za zdravstvenu sigurnost ili na vlastitu inicijativu, pruža ad hoc procjenu rizika. Ako potrebna procjena rizika spada u mandat nekoliko agencija iz stavka 1., Komisija određuje vodeću agenciju koja je odgovorna za provođenje procjene rizika u suradnji s ostalim dotičnim agencijama i koja određuje rok kada ta agencija treba dostaviti procjenu.
Amandman 202
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 3. podstavak 2.
Komisija procjenu rizika odmah stavlja na raspolaganje nacionalnim nadležnim tijelima putem EWRS-a i, prema potrebi, putem povezanih sustava uzbunjivanja. Ako je procjenu rizika potrebno objaviti, nacionalna nadležna tijela primaju je prije njezine objave.
Komisija procjenu rizika odmah stavlja na raspolaganje nacionalnim nadležnim tijelima putem EWRS-a i, prema potrebi, putem povezanih sustava uzbunjivanja. Ako je procjenu rizika potrebno objaviti, nacionalna nadležna tijela primaju je prije njezine objave u okviru EWRS-a i posredstvom Odbora za zdravstvenu sigurnost.
Amandman 203
Prijedlog uredbe
Članak 20. stavak 3. podstavak 3.
U procjeni rizika u obzir se uzimaju relevantne informacije koje su dostavila druga tijela, ako su dostupne, posebno WHO ako je riječ o izvanrednom stanju u području javnog zdravlja od međunarodnog značaja.
U procjeni rizika u obzir se uzimaju relevantne informacije koje su dostavili stručnjaci u području javnog zdravlja i druga tijela, ako su dostupne, posebno WHO ako je riječ o izvanrednom stanju u području javnog zdravlja od međunarodnog značaja.
Amandman 270
Prijedlog uredbe
Članak 21. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Nakon obavijesti o uzbuni u skladu s člankom 19., na zahtjev Komisije ili države članice i na temelju dostupnih informacija, uključujući informacije iz članka 19. i procjene rizika iz članka 20., države članice u okviru Odbora za zdravstvenu sigurnost i u suradnji s Komisijom koordiniraju:
1.  Nakon obavijesti o uzbuni u skladu s člankom 19., na zahtjev Komisije ili države članice i na temelju dostupnih informacija, uključujući informacije iz članka 19. i procjene rizika iz članka 20., države članice u okviru Odbora za zdravstvenu sigurnost i u suradnji s Komisijom, a naročito HERA-om, koordiniraju:
Amandman 204
Prijedlog uredbe
Članak 21. stavak 1. točka b
(b)  obavješćivanje o rizicima i kriznim situacijama, koje treba prilagoditi potrebama i okolnostima država članica, kako bi se osiguralo dosljedno i usklađeno informiranje javnosti i zdravstvenih djelatnika u Uniji;
(b)  obavješćivanje o rizicima i kriznim situacijama, koje treba prilagoditi potrebama i okolnostima država članica, kako bi se osiguralo dosljedno i usklađeno informiranje javnosti, zdravstvenih djelatnika i djelatnika u području javnog zdravlja u Uniji;
Amandman 205
Prijedlog uredbe
Članak 21. stavak 1. točka c
(c)  donošenje mišljenja i smjernica, među ostalim, o posebnim mjerama odgovora za države članice u pogledu sprečavanja i kontrole ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju.
(c)  donošenje mišljenja i smjernica, među ostalim, o posebnim mjerama odgovora za države članice u pogledu sprečavanja i kontrole ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, uključujući koordinaciji mjera odgovora.
Amandman 206
Prijedlog uredbe
Članak 21. stavak 1. točka ca (nova)
(ca)   nacionalna ograničenja putovanja i druga prekogranična ograničenja kretanja i okupljanja ljudi te zahtjeve povezane s karantenom i nadzor karantene nakon prekograničnog putovanja.
Amandmani 207 i 271
Prijedlog uredbe
Članak 21. stavak 2.
2.  Ako država članica namjerava donijeti javnozdravstvene mjere za suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, prije njihova donošenja obavješćuje druge države članice i Komisiju te se s njima savjetuje o prirodi, svrsi i području primjene mjera, osim u slučaju kada je potreba za zaštitom javnog zdravlja toliko hitna da je potrebno odmah donijeti mjere.
2.  Ako država članica namjerava donijeti javnozdravstvene mjere za suzbijanje ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, prije njihova donošenja ili ukidanja obavješćuje druge države članice, osobito susjedne države članice, Komisiju, a naročito HERA-u, HCB i Odbor za zdravstvenu sigurnost te se s njima savjetuje i koordinira o prirodi, svrsi i području primjene mjera, osim u slučaju kada je potreba za zaštitom javnog zdravlja toliko hitna da je potrebno odmah donijeti mjere.
Amandmani 208 i 272
Prijedlog uredbe
Članak 21. stavak 3.
3.  Ako država članica mora hitno donijeti javnozdravstvene mjere kao odgovor na nastanak ili ponovnu pojavu ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, odmah po donošenju obavješćuje druge države članice i Komisiju o prirodi, svrsi i području primjene tih mjera.
3.  Ako država članica mora hitno donijeti javnozdravstvene mjere kao odgovor na nastanak ili ponovnu pojavu ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, odmah po donošenju obavješćuje druge države članice, relevantna regionalna tijela, Komisiju, a naročito HERA-u, HCB i Odbor za zdravstvenu sigurnost o prirodi, svrsi i području primjene tih mjera, u prvom redu u prekograničnim regijama.
Amandman 209
Prijedlog uredbe
Članak 21. stavak 3.a (novi)
3a.   U slučaju ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju koja nadilazi kapacitete nacionalnog odgovora u državi članici, država članica također može tražiti pomoć od drugih država članica u okviru Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije predviđenog Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća1a.
___________________
1a Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu.
Amandman 273
Prijedlog uredbe
Članak 22. – stavak 2. – točka a
(a)  temelji se prije svega na preporukama ECDC-a, drugih relevantnih agencija ili tijela ili Savjetodavnog odbora iz članka 24.;
(a)  temelji se prije svega na preporukama ECDC-a i HERA-e, drugih relevantnih agencija ili tijela ili Savjetodavnog odbora iz članka 24.;
Amandman 210
Prijedlog uredbe
Članak 22. stavak 2. točka c
(c)  proporcionalna je rizicima za javno zdravlje povezanima s dotičnom prijetnjom te se u njoj osobito izbjegavaju nepotrebna ograničenja slobodnog kretanja osoba, robe i usluga.
(c)  nužna je, primjerena i proporcionalna rizicima za javno zdravlje povezanima s dotičnom prijetnjom te se u njoj osobito izbjegavaju nepotrebna ograničenja slobodnog kretanja osoba, robe i usluga te prava, sloboda i načela sadržanih u Povelji Europske unije o temeljnim pravima; usto se njome promiče koordinacija mjera među državama članicama;
Amandman 211
Prijedlog uredbe
Članak 22. stavak 2. točka ca (nova)
(ca)   vremenski je ograničena i ukida se čim jedan od primjenjivih uvjeta iz točaka (a), (b) i (c) više nije ispunjen;
Amandman 212
Prijedlog uredbe
Članak 22. stavak 2. točka cb (nova)
(cb)  uzima u obzir potrebu za normalnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, a naročito za uspostavom zelenih traka za slobodan optjecaj hrane i drugih medicinskih protumjera;
Amandman 213
Prijedlog uredbe
Članak 23. stavak 3.
3.  Komisija bi se, prije proglašenja izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije, trebala povezati sa WHO-om i razmijeniti s njime svoju analizu stanja izbijanja bolesti te ga obavijestiti o svojoj namjeri da donese takvu odluku.
3.  Komisija se, prije proglašenja izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije, povezuje s WHO-om i razmjenjuje s njime svoju analizu stanja izbijanja bolesti te ga obavještava o svojoj namjeri da donese takvu odluku.
Amandman 214
Prijedlog uredbe
Članak 23. stavak 4. podstavak 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.
Amandman 274
Prijedlog uredbe
Članak 23. – stavak 4.a (novi)
4.a   Nakon priznavanja izvanrednog stanja u području javnog zdravlja Vijeće na prijedlog Komisije, ako je to primjereno gospodarskoj situaciji, može u skladu s člankom 3. Uredbe Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije donijeti uredbu kojom se aktivira okvir za izvanredna stanja. Ako se aktivira okvir za izvanredna stanja, uspostavlja se HCB kako bi se koordiniralo djelovanje Vijeća, Komisije, relevantnih agencija i tijela Unije te država članica s ciljem osiguranja opskrbe i pristupa zdravstvenim protumjerama. U takvim situacijama u skladu sa Zajedničkom izjavom o proračunskom nadzoru novih prijedloga na temelju članka 122. UFEU-a, osniva se Zajednički odbor, koji se sastoji od predstavnika Europskog parlamenta i Vijeća.
Amandman 215
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 1. uvodni dio
1.  Za potrebe formalnog proglašenja izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije Komisija osniva Savjetodavni odbor za izvanredna stanja u području javnog zdravlja („Savjetodavni odbor”), koji savjetuje Komisiju na njezin zahtjev i daje:
1.  Za potrebe formalnog proglašenja izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije Komisija uz savjetovanje s Odborom za zdravstvenu sigurnost osniva Savjetodavni odbor za izvanredna stanja u području javnog zdravlja („Savjetodavni odbor”), koji savjetuje Komisiju i Odbor za zdravstvenu sigurnost na zahtjev Komisije ili Odbora i daje:
Amandman 216
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 1. točka c – podtočka ii.
ii.  utvrđivanje i ublažavanje znatnih nedostataka, nedosljednosti ili neprimjerenosti mjera koje se poduzimaju ili će se poduzeti radi ograničavanja konkretne prijetnje i upravljanja njome te prevladavanja njezina učinka, među ostalim, u kliničkom upravljanju i liječenju, nefarmaceutskim protumjerama i potrebama za istraživanjem u području javnog zdravlja;
ii.  utvrđivanje i ublažavanje znatnih nedostataka, nedosljednosti ili neprimjerenosti mjera koje se poduzimaju ili će se poduzeti radi ograničavanja konkretne prijetnje i upravljanja njome te prevladavanja njezina učinka, među ostalim, u kliničkom upravljanju i liječenju te potrebama za istraživanjem u području javnog zdravlja;
Amandman 217
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 1. točka c – podtočka ii.a (nova)
ii.a  uz savjetovanje s EMA-om u skladu s Uredbom (EU).../... [SL: unijeti broj Uredbe o EMA-i ], stabilnost lanaca opskrbe i proizvodnom kapacitetu medicinskih lanaca opskrbe uključenih u proizvodnju i proizvodnju medicinskih protumjera potrebnih za dijagnosticiranje, liječenje i praćenje dotične bolesti;
Amandman 218
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 2.
2.  Savjetodavni odbor sastoji se od neovisnih stručnjaka koje Komisija odabire prema područjima stručnosti i iskustva koja su najrelevantnija za konkretnu nastalu prijetnju. Odbor bi trebao imati multidisciplinarno članstvo kako bi mogao pružati savjete o biomedicinskim, bihevioralnim, društvenim, gospodarskim, kulturnim i međunarodnim aspektima. Predstavnici ECDC-a i EMA-e sudjeluju u Savjetodavnom odboru kao promatrači. Predstavnici drugih tijela ili agencija Unije relevantnih za konkretnu prijetnju prema potrebi sudjeluju u Savjetodavnom odboru kao promatrači. Komisija može pozvati stručnjake s posebnim stručnim znanjem iz područja koje je na dnevnom redu da sudjeluju u radu Savjetodavnog odbora na ad hoc osnovi.
2.  Savjetodavni odbor sastoji se od neovisnih stručnjaka, predstavnika zdravstvenih radnika i njegovatelja te predstavnika civilnog društva koje Komisija odabire prema područjima stručnosti i iskustva koja su najrelevantnija za konkretnu nastalu prijetnju. Odbor bi trebao imati multidisciplinarno članstvo kako bi mogao pružati savjete o sanitarnim, biomedicinskim, bihevioralnim, društvenim, gospodarskim, istraživačkim, razvojnim, proizvodnim, kulturnim, prometnim i međunarodnim aspektima. Predstavnici ECDC-a i EMA-e imaju aktivnu ulogu u Savjetodavnom odboru. Predstavnici drugih tijela ili agencija Unije relevantnih za konkretnu prijetnju prema potrebi sudjeluju u Savjetodavnom odboru kao promatrači. Komisija ili Odbor za zdravstvenu sigurnost mogu pozvati stručnjake i dionike s posebnim stručnim znanjem iz područja koje je na dnevnom redu da sudjeluju u radu Savjetodavnog odbora na ad hoc osnovi. Komisija objavljuje imena stručnjaka odabranih u redove članova Savjetodavnog odbora te pojedinosti o stručnoj i/ili znanstvenoj osposobljenosti na kojoj se temelji njihovo imenovanje.
Amandman 219
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 2.a (novi)
2a.  Komisija na svojoj internetskoj stranici objavljuje popis članova Savjetodavnog odbora i kvalifikacije na kojima se temelji njihovo imenovanje. Kad god je to moguće, osigurava se zemljopisna uravnoteženost članstva. Članovi Odbora djeluju neovisno i u skladu s javnim interesom. Dužni su predati izjave o nepostojanju sukoba interesa i o obvezama. Takve izjave obuhvaćaju svaku aktivnost, poziciju, okolnosti ili druge čimbenike koji eventualno uključuju neposredan ili posredan interes kako bi se omogućilo utvrđivanje interesa koji bi se mogli smatrati štetnima za neovisnost navedenih stručnjaka.
Amandman 275
Prijedlog uredbe
Članak 24. – stavak 2.a (novi)
2.b   Savjetodavni odbor djeluje u suradnji s HCB-om i Savjetodavnim forumom HERA-e osnovanim na temelju Odluke Komisije od 16. rujna 2021. Predstavnici Savjetodavnog foruma HERA-a sudjeluju u Savjetodavnom odboru kao promatrači. Koordinacijom između tih tijela osigurava se sudjelovanje svih relevantnih dionika, uključujući organizacije zdravstvenih djelatnika, udruženja pacijenata te aktere iz sektora i lanca opskrbe s priznatim iskustvom u disciplinama povezanima s davanjem savjeta u području odgovora na izvanredna stanja u području zdravlja i s radom HERA-e.
Amandman 220
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 3.
3.  Savjetodavni odbor sastaje se na zahtjev Komisije ili države članice kadgod je to potrebno s obzirom na situaciju.
3.  Savjetodavni odbor sastaje se na zahtjev Komisije, Odbora za zdravstvenu sigurnost ili države članice kadgod je to potrebno s obzirom na situaciju.
Amandman 221
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 6.
6.  Savjetodavni odbor utvrđuje svoj poslovnik, uključujući pravila za proglašenje i kraj izvanrednog stanja te donošenje preporuka i glasanje. Poslovnik stupa na snagu nakon primitka pozitivnog mišljenja Komisije.
6.  Savjetodavni odbor utvrđuje svoj poslovnik, uključujući pravila za proglašenje i kraj izvanrednog stanja te donošenje preporuka i glasanje. Poslovnik stupa na snagu nakon dobivanja pozitivnog mišljenja Komisije i Odbora za zdravstvenu sigurnost.
Amandman 222
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 6.a (novi)
6a.   Zapisnici Savjetodavnog odbora su javni.
Amandman 223
Prijedlog uredbe
Članak 24. stavak 6.b (novi)
6b.   Savjetodavni odbor blisko surađuje s nacionalnim savjetodavnim tijelima.
Amandmani 224 i 276
Prijedlog uredbe
Članak 25. stavak 1. točka b
(b)  mehanizama za praćenje nedostatka, razvoja, nabave i primjene zdravstvenih protumjera te upravljanja njima;
(b)  mjere, u skladu s Uredbom Vijeća o okviru mjera za osiguravanje opskrbe zdravstvenim protumjerama relevantnima za krizne situacije u slučaju izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije, usmjerene na praćenje nedostatka, razvoja, proizvodnje, nabave, djelovanja poduzetih za osiguranje sigurnosti opskrbe, upravljanja, skladištenja, distribucije i uvođenja zdravstvenih protumjera;
Amandman 225
Prijedlog uredbe
Članak 25. stavak 1. točka c
(c)  aktivacija potpore ECDC-a kako je navedeno u Uredbi (EU).../... [SL: umetnuti broj Uredbe ECDC-a [ISC/2020/12527]] za mobilizaciju i raspoređivanje radnih skupina EU-a za zdravlje.
(c)  aktivacija potpore ECDC-a kako je navedeno u Uredbi (EU).../... [SL: umetnuti broj Uredbe ECDC-a [ISC/2020/12527]] za mobilizaciju i raspoređivanje radnih skupina EU-a za zdravlje, a posebno za uvođenje popisa smještajnih kapaciteta u jedinicama intenzivne njege u državama članicama u svrhu mogućeg prekograničnog premještanja pacijenata;
Amandman 226
Prijedlog uredbe
Članak 25. stavak 1. točka ca (nova)
(ca)   mehanizma Unije za kontrolu izvoza kako bi se Uniji omogućilo da zajamči pravovremen i učinkovit pristup protumjerama;
Amandman 227
Prijedlog uredbe
Članak 25. stavak 1. točka cb (nova)
(cb)  zelenih traka iz članka 25.a ove Uredbe, u iznimnim slučajevima.
Amandman 228
Prijedlog uredbe
Članak 25.a (novi)
Članak 25.a
Zelene trake
1.  Nakon utvrđivanja izvanrednog stanja povezanog s javnim zdravljem uslijed pandemije u skladu s člankom 23. stavkom 1. Komisija u slučaju graničnih ograničenja uspostavlja zelene trake kako bi osigurala slobodno kretanje osnovnih potrepština, medicinskih protumjera i prekograničnih radnika na unutarnjem tržištu.
2.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte radi dopune ove Uredbe odredbama o uspostavi zelenih traka iz stavka 1.
3.  Država članica može zabraniti ili ograničiti izvoz medicinskih protumjera samo u slučajevima utvrđenima u članku 36. UFEU-a tijekom izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na razini Unije, pod uvjetom da dobije prethodno odobrenje Komisije.
4.  Komisija odlučuje o zahtjevu za prethodno odobrenje u roku od pet dana od podnošenja zahtjeva. Ako Komisija odluku ne donese u roku, odobrenje se smatra izdanim.
Amandman 229
Prijedlog uredbe
Članak 26. stavak 1.
1.  EWRS uključuje selektivnu funkciju prijenosa poruka koja omogućuje da se osobni podaci, među ostalim podaci za kontakt i zdravstveni podaci, dostavljaju samo nacionalnim nadležnim tijelima uključenima u dotične mjere praćenja kontakata. Ta selektivna funkcija prijenosa poruka osmišljena je i radi tako da osigurava sigurnu i zakonitu obradu osobnih podataka i povezivanje sa sustavima praćenja kontakata na razini Unije.
1.  EWRS uključuje selektivnu funkciju prijenosa poruka koja omogućuje da se osobni podaci, među ostalim podaci za kontakt i zdravstveni podaci, dostavljaju samo nacionalnim nadležnim tijelima uključenima u dotične mjere praćenja kontakata. Ta selektivna funkcija prijenosa poruka osmišljena je uz poštovanje načela minimiziranja podataka te tehničke i integrirane zaštite podataka i radi tako da osigurava sigurnu i zakonitu obradu osobnih podataka i povezivanje sa sustavima praćenja kontakata na razini Unije.
Amandman 230
Prijedlog uredbe
Članak 26. stavak 5.
5.  Osobni podaci mogu se razmjenjivati i u kontekstu automatiziranog praćenja kontakata s pomoću aplikacija za praćenje kontakata.
5.  Osobni podaci mogu se razmjenjivati i u kontekstu automatiziranog praćenja kontakata s pomoću aplikacija za praćenje kontakata u potpunosti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća („GDPR”)1a
__________________
1a Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), (SL L 119, 4.5.2016.).
Amandman 231
Prijedlog uredbe
Članak 26. stavak 6. podstavak 1. uvodni dio
6.  Komisija provedbenim aktima donosi:
6.  Nakon postupka prethodnog savjetovanja utvrđenog člankom 42. stavkom 2. Uredbe (EU) 2018/1725 Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 28. kojima se utvrđuju:
Amandman 232
Prijedlog uredbe
Članak 26. stavak 6. podstavak 1. točka b
(b)  postupke za povezivanje EWRS-a sa sustavima praćenja kontakata na razini Unije;
(b)  postupke za povezivanje EWRS-a sa sustavima praćenja kontakata na razini Unije i na međunarodnoj razini;
Amandman 233
Prijedlog uredbe
Članak 26. stavak 6. podstavak 1. točka d
(d)  načine obrade automatiziranih aplikacija za praćenje kontakta i interoperabilnosti tih aplikacija, kao i slučajeve i uvjete u kojima se trećim zemljama može odobriti pristup interoperabilnosti praćenja kontakata te praktična rješenja za takav pristup.
(d)  načine obrade automatiziranih aplikacija za praćenje kontakta i interoperabilnosti tih aplikacija, kao i slučajeve i uvjete u kojima se trećim zemljama može odobriti pristup interoperabilnosti praćenja kontakata te praktična rješenja za takav pristup, u potpunosti u skladu s EUDPR-om i primjenjivom sudskom praksom Suda;
Amandman 234
Prijedlog uredbe
Članak 26. stavak 6. podstavak 1. točka da (nova)
(da)   detaljan opis uloga aktera uključenih u postupke obrade osobnih podataka u okviru predloženih IT alata i sustava.
Amandman 235
Prijedlog uredbe
Članak 26. stavak 6. podstavak 2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2.
Briše se.
Amandman 236
Prijedlog uredbe
Članak 28. stavak 2.
2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od... [datum stupanja na snagu temeljnog zakonodavnog akta ili drugi datum koji odrede suzakonodavci].
2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 3., članka 13. stavka 9., članka 14. stavka 6., članka 17. stavka 3., članka 25.a stavka 2. i članka 26. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [datum stupanja na snagu temeljnog zakonodavnog akta ili bilo koji drugi datum koji odrede suzakonodavci]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja tog petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.
Amandman 237
Prijedlog uredbe
Članak 28. stavak 3.
3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave navedene odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 3., članka 13. stavka 9., članka 14. stavka 6., članka 17. stavka 3., članka 25.a stavka 2. i članka 26. stavka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave navedene odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
Amandman 238
Prijedlog uredbe
Članak 28. stavak 6.
6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće, u roku od dva mjeseca od kada im je priopćen, na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 3., članka 13. stavka 9., članka 14. stavka 6., članka 17. stavka 3., članka 25.a stavka 2. i članka 26. stavka 6.stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od kada im je priopćen, na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće ne obavijeste Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Amandman 239
Prijedlog uredbe
Članak 28.a (novi)
Članak 28.a
Hitni postupak
1.  Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen prigovor u skladu sa stavkom 2. Pri priopćavanju delegiranog akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.
2.  Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 28. stavka 6. U tom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopće svoju odluku o podnošenju prigovora.
Amandmani 240 i 277
Prijedlog uredbe
Članak 29. stavak 1.
Komisija do 2025. i svakih pet godina nakon toga provodi evaluaciju ove Uredbe i podnosi izvješće o glavnim zaključcima Europskom parlamentu i Vijeću. Evaluacija se provodi u skladu sa smjernicama Komisije za bolju regulativu. Evaluacija posebno uključuje procjenu rada EWRS-a i mreže za epidemiološki nadzor, kao i koordinaciju odgovora s Odborom za zdravstvenu sigurnost.
Komisija do 2025. i svakih pet godina nakon toga provodi evaluaciju ove Uredbe i podnosi izvješće o glavnim zaključcima Europskom parlamentu i Vijeću. Evaluacija se provodi u skladu sa smjernicama Komisije za bolju regulativu. Evaluacija u prvom redu uključuje procjenu rada EWRS-a i mreže za epidemiološki nadzor kao i koordinaciju odgovora s Odborom za zdravstvenu sigurnost i HERA-om te utjecaj Uredbe na pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta u slučaju da dođe do ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Do 2023. i svake dvije godine nakon toga Komisija mora provesti detaljno preispitivanje provedbe operacija HERA-e, uključujući pritom njezinu strukturu, upravljanje, financiranje i ljudske resurse. Ta preispitivanja prvenstveno su usmjerena na sve potrebe za izmjenom strukture HERA-e, uključujući, ali ne ograničavajući se na mogućnost unaprjeđenja HERA-e do dobivanja statusa samostalne agencije, mandat HERA-e i financijske implikacije svih takvih izmjena. Komisija redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima svojih preispitivanja. Ti se rezultati objavljuju. Preispitivanja su, prema potrebi, popraćena zakonodavnim prijedlogom usmjerenim na rješavanje problema navedenih u ovom stavku, uz puno poštovanje uloge Europskog parlamenta kao suzakonodavca.
Amandman 241
Prijedlog uredbe
Članak 29. – stavak 1.a (novi)
Na temelju evaluacije iz prethodnog podstavka Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A9-0247/2021).


Sporazum između EU-a i Australije: izmjena koncesija za sve carinske kvote uvrštene u raspored EU-a CLXXV.***
PDF 120kWORD 42k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Australske Zajednice na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uvrštene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (06102/2021 – C9-0376/2021 – 2021/0029(NLE))
P9_TA(2021)0450A9-0306/2021

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (06102/2021),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Australske Zajednice na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uvrštene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (06103/2021),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9-0376/2021),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0306/2021),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Australije.


Jačanje demokracije te slobode i pluralizma medija u EU-u
PDF 215kWORD 68k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o jačanju demokracije te slobode i pluralizma medija u EU-u: neprikladna upotreba mjera građanskog i kaznenog prava za ušutkavanje novinara, nevladinih organizacija i civilnog društva (2021/2036(INI))
P9_TA(2021)0451A9-0292/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2. i 3., članak 4. stavak 3. te članke 5., 6., 7. i 19.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 70., 81., 82., 114. i 352.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 11., 12., 15., 20., 47., 48. i 54.,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji te Protokol br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, koji su priloženi UEU-u i UFEU-u,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”)(1).

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Bruxelles I)(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/692 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EU) br. 390/2014(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU 2021/693 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi programa Pravosuđe i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1382/2013(5),

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju naslovljenu „Program rada Komisije za 2021. – Vitalna Unija u nestabilnom svijetu” (COM(2020)0690),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o akcijskom planu za europsku demokraciju (COM(2020)0790),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. naslovljenu „Izvješće o vladavini prava za 2020. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji (COM(2020)0580) i 27 dokumenata o vladavini prava u državama članicama koji su priloženi toj Komunikaciji (SWD(2020)0300-0326),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. studenoga 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020.–2025.” (COM(2020)0698),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije o jamčenju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji (C/2021/6650),

–  uzimajući u obzir daljnje postupanje Komisije na temelju nezakonodavne Rezolucije Europskog parlamenta od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava naslovljeno „Izazovi s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva koje se bave ljudskim pravima u EU-u” objavljeno 17. siječnja 2018., njezine biltene o posljedicama pandemije koronavirusa na temeljna prava u EU-u objavljene 2020. te druga izvješća, podatke i alate Agencije, a posebno Informacijski sustav Europske unije o temeljnim pravima (EFRIS),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 19.,

–  uzimajući u obzir druge instrumente UN-a za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te preporuke i izvješća u okviru Univerzalnog periodičnog pregleda UN-a, kao i sudsku praksu tijela UN-a za praćenje provedbe ugovora o ljudskim pravima i posebne postupke Vijeća za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava od 8. ožujka 1999.,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja i prava na slobodu okupljanja i udruživanja,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europsku socijalnu povelju, sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava i Europskog odbora za socijalna prava te konvencije, preporuke, rezolucije, mišljenja i izvješća Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Odbora ministara, povjerenika za ljudska prava, Europske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije, Upravnog odbora za borbu protiv diskriminacije, različitost i uključivost, Venecijanske komisije i drugih tijela Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir deklaraciju Vijeća Europe od 4. srpnja 2012. o poželjnosti da se međunarodnim standardima riješi pitanje biranja najpovoljnije jurisdikcije u pogledu uvreda, odnosno „klevetničkog turizma”, kako bi se osigurala sloboda izražavanja,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama od 13. travnja 2016. o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i ostalih medijskih aktera (CM/Rec(2016)4[1]),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe od 28. studenoga 2018. o potrebi za jačanjem zaštite i promicanja prostora za djelovanje civilnog društva u Europi (CM/Rec(2018)11),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe državama članicama od 7. ožujka 2018. o medijskom pluralizmu i transparentnosti vlasništva nad medijima (CM/Rec(2018)1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Ministarske konferencije Vijeća Europe od 11. lipnja 2021. o sigurnosti novinara,

–  uzimajući u obzir članak povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava naslovljen „Human Rights Comment: Time to take action against SLAPPs” (Napomene u pogledu ljudskih prava: vrijeme je za djelovanje protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja) objavljen 27. listopada 2020.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće partnerskih organizacija Platforme Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara za 2021.,

–  uzimajući u obzir preporuke i izvješća Ureda za demokratske institucije i ljudska prava, predstavnice za slobodu medija i drugih tijela Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS),

–  uzimajući u obzir studiju mreže EU-CITIZEN pod naslovom „SLAPP in the EU context” (Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja u kontekstu EU-a) od 29. svibnja 2020.(6),

–  uzimajući u obzir poziv koalicije nevladinih organizacija na donošenje direktive za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja(7),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „The Use of SLAPPs to Silence Journalists, NGOs and Civil Society” (Upotreba strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja za ušutkavanje novinara, nevladinih organizacija i civilnog društva) iz lipnja 2021. koju je naručio resorni odjel Europskog parlamenta na zahtjev Odbora za pravna pitanja,

–  uzimajući u obzir svoj brifing naslovljen „European added value of an EU mechanism on democracy, rule of law and fundamental rights – Preliminary Assessment” (Europska dodana vrijednost mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava – Preliminarna procjena) od 23. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Povelji EU-a: utvrđivanje normi za slobodu medija diljem EU-a(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o potrebi za uspostavom instrumenta europskih vrijednosti za podršku organizacijama civilnog društva koje promiču temeljne vrijednosti u Europskoj uniji na lokalnoj i nacionalnoj razini(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2018. o potrebi za sveobuhvatnim mehanizmom EU-a za zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. ožujka 2019. o stanju u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u EU-u, posebno na Malti i u Slovačkoj(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o vladavini prava na Malti nakon nedavnih otkrića u slučaju ubojstva Daphne Caruane Galizije(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o godišnjem izvješću za 2018. o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i politici Europske unije u tom području(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2020. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2020. o jačanju slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2020. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji – Godišnje izvješće za godine 2018. – 2019.(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., Međuinstitucijskom sporazumu, Instrumentu EU-a za oporavak i Uredbi o vladavini prava(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2021. o proglašenju EU-a prostorom slobode za osobe LGBTIQ(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o primjeni Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 o mehanizmu uvjetovanosti u pogledu vladavine prava(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2021. o ubojstvu Daphne Caruane Galizije i vladavini prava u Malti(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. o učincima klimatskih promjena na ljudska prava i ulozi boraca za zaštitu okoliša u vezi s tim pitanjem(25),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za pravna pitanja i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u skladu s člankom 58. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0292/2021),

A.  budući da se prava na slobodu izražavanja, na informacije i na javno sudjelovanje ubrajaju među temelje demokracije; budući da je sloboda izražavanja neophodna za ostvarivanje načela transparentnosti i odgovornosti; budući da javno sudjelovanje fizičke ili pravne osobe koja se bavi pitanjem od javnog interesa može poprimiti različite oblike; budući da javno sudjelovanje može uključivati provedbu javnog nadzora i širenje javnih informacija na internetu i izvan njega, kao što su novinarska priopćenja, publikacije ili djela, uključujući urednički sadržaj, priopćenja, publikacije ili djela političke, znanstvene, akademske ili umjetničke prirode, komentatorske ili satirične materijale, među ostalim i kad se odnose na osobe koje podliježu javnom nadzoru, u kontekstu širih interesa u otvorenoj raspravi o političkim pitanjima; budući da publikacije koje doprinose raspravama o pitanjima od javnog ili općeg interesa uživaju viši prag zaštite; budući da su granice prihvatljive kritike šire za javne osobe, osobito za političare i državne dužnosnike;

B.  budući da su neovisno, nepristrano, profesionalno i odgovorno novinarstvo te pristup pluralističkim informacijama ključni stupovi demokracije; budući da su informacije, izvješća, mišljenja, tvrdnje, argumenti i druge izjave civilnog društva od ključne važnosti za napredak svake demokracije; budući da sužavanje prostora za civilno društvo u nekim zemljama izaziva sve veću zabrinutost i može negativno utjecati na demokraciju; budući da neovisno i visokokvalitetno novinarstvo i organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu kao čuvari demokracije i vladavine prava jer pozivaju na odgovornost predstavnike vlasti i bore se protiv dezinformacija i pogrešnih informacija te protiv stranog političkog uplitanja i manipulacije;

C.  budući da su posljednjih godina novinari i medijski akteri u Europi i inozemstvu zbog svog rada sve više žrtve prijetnji, fizičkih napada i ubojstva, posebno kad se njihov rad usredotočuje na zloupotrebu moći, korupciju, kršenja temeljnih prava i kriminalne aktivnosti; naglašava da je za efektivno ostvarivanje slobode izražavanja potreban niz pozitivnih mjera za zaštitu novinara, među ostalim za zaštitu života i istraživanje ubojstava te za djelotvornu zaštitu njihovih izvora; napominje da prijetnje nisu samo nasilne prirode i da zastrašivanje novinara proizlazi i iz pravnih, političkih, društveno-kulturnih i ekonomskih pritisaka;

D.  budući da je pravo na slobodu izražavanja temeljno pravo koje se mora ostvarivati uz osjećaj dužnosti i odgovornosti, uzimajući u obzir temeljno pravo ljudi da dobiju nepristrane informacije te poštovanje temeljnog prava na zaštitu vlastitog ugleda(26) i privatnosti; budući da, u slučaju sukoba ovih prava, sve stranke moraju imati pristup sudovima ako se situacija ne riješi sporazumno;

E.  budući da su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja građanski postupci ili drugi pravni postupci (npr. sudski nalog, zamrzavanje imovine) koje podnose privatni pojedinci i subjekti, ali i javni dužnosnici, javna tijela i subjekti pod nadzorom javnosti, usmjereni na jednog pojedinca ili više njih ili na skupine, koji koriste niz pravnih osnova uglavnom iz građanskog i kaznenog prava, kao i prijetnje takvim postupcima, čiji je cilj sprečavanje istraga i prijava u vezi s povredama prava Unije i nacionalnog prava, korupcijom ili drugim zloupotrebama odnosno blokiranje javnog sudjelovanja ili njegovo potkopavanje na neki drugi način; budući da to ima izravan i štetan utjecaj na demokratsko sudjelovanje, otpornost društva i dijalog te je u suprotnosti s vrijednostima iz članka 2. UEU-a;

F.  budući da javno sudjelovanje uključuje, ali nije ograničeno na istraživanje pitanja od javnog interesa, razgovor o njima, prijave ili razotkrivanje takvih pitanja na drugi način, što obuhvaća i prakse koje ugrožavaju temeljna prava i slobode, demokraciju, vladavinu prava ili dobro upravljanje te aktivizam preko ostvarivanja građanskih sloboda, na primjer slobode udruživanja, slobode mirnog okupljanja te slobode izražavanja i informiranja;

G.  budući da su žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja obično tužene zbog izražavanja, bilo na internetu bilo izvan njega, kritičkih stajališta o ponašanju ili zbog osuđivanja nezakonitih djela privatnih pojedinaca i subjekata te javnih dužnosnika, javnih tijela i subjekata pod nadzorom javnosti ili kao odmazda za njihovo sudjelovanje u kampanjama, sudskim predmetima, akcijama ili prosvjedima; budući da je za strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja obično karakteristično da nemaju pravnu osnovu, da su očito neutemeljene te da postoji neravnoteža moći i zloupotreba prava ili postupka od strane tužitelja koji imaju pretjerane zahtjeve u pogledu pitanja u kojima tuženik ostvaruje zakonom zaštićeno pravo, pa stoga koriste sudski postupak u druge svrhe, a ne za istinsko ostvarivanje prava;

H.  budući da su, prema mišljenju organizacija civilnog društva, akademika, pravnih stručnjaka i žrtava koji rade na tome, strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja sve sofisticiranije i učinkovitije, a jedna od tehnika koja se koristi je više građanskih postupaka pokrenutih protiv iste osobe u vezi s istim predmetom tužbe, što znači da se ista osoba mora istodobno i paralelno braniti i rješavati sve te tužbe, a to nerazmjerno povećava troškove; budući da se strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja često temelje na optužbama za uvredu, klevetu ili ocrnjivanje, koji su u većini država članica i dalje kaznena djela, a žrtve takvih tužbi suočavaju se s kaznenim prijavama i istovremeno ih se tuži zbog građanske odgovornosti koja navodno proizlazi iz istog ponašanja; budući da se strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja često krši pravo žrtava na obranu priznato u Povelji te vjerojatno utječe i na njihovo pravo na pošteno suđenje i pretpostavku nevinosti;

I.  budući da zbog nepostojanja dosljednog i sveobuhvatnog pravnog i pravosudnog pristupa u Uniji nije moguće brzo utvrditi i učinkovito rješavati strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja; budući da je razina zaštite od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja u državama članicama i dalje vrlo fragmentirana, što onemogućuje pravnu sigurnost i ometa pravo žrtava takvih tužbi na učinkovit pravni lijek; budući da je jedan od glavnih izazova u izradi zakonodavstva za sprečavanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja pitanje kako treba rješavati tužbe čiji je cilj zloupotreba, ne dovodeći u pitanje prava potencijalnih tužitelja koja proizlaze iz ustava država članica i njihovih obveza na temelju Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima;

J.  budući da su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja postale sve raširenija praksa, što dokazuju brojni slučajevi diljem Unije, kao što je strašan slučaj istraživačke novinarke Daphne Caruane Galizije, protiv koje je 16. listopada 2017., na dan njezina ubojstva koje se oštro osuđuje, navodno bilo pokrenuto 47 građanskih i kaznenih postupaka zbog uvrede u više jurisdikcija (što je rezultiralo zamrzavanjem njezine imovine), a njezini se nasljednici i dalje suočavaju s građanskim postupcima; budući da drugi ilustrativni i zabrinjavajući slučajevi protiv neovisnih novinara i medija uključuju slučaj društva Realtid Media, kojem su nekoliko puta prijetili građanski postupci u jurisdikciji različitoj od one u kojoj je podnesena prijava, te slučaj novina Gazeta Wyborcza, koje i dalje redovito tuže brojni javni subjekti i dužnosnici;

K.  budući da javna tijela ili njihovi zastupnici, kao što su medijske kuće ili nevladine organizacije koje financira država ili poduzeća u državnom vlasništvu, često koriste strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja;

L.  budući da strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja mogu biti alat za smanjenje pluralizma medija na sistemskoj razini jer imaju odvraćajući učinak na neovisne medije; budući da se strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja pokreću namjerno s ciljem da parnice budu skupe, dugotrajne i komplicirane za tuženike, među ostalim zastrašivanjem i iscrpljivanjem financijskih i psiholoških resursa meta na koje su usmjerene; budući da strateške tužbe protiv javnog djelovanja nemaju štetan utjecaj samo na žrtve već i na njihove obitelji i šire sudjelovanje javnosti;

M.  budući da upućivanje na žrtve i mete strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja obuhvaća novinare, izdavače i medijske organizacije, akademike, nevladine organizacije, civilno društvo i druge aktere u javnom sudjelovanju, kao što su oni koji se bave pitanjima ljudskih prava i okoliša;

N.  budući da su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja u Uniji često prekogranične prirode, zbog čega prijave kasne ili su informacije nepotpune, što je vidljivo iz brojnih primjera, koji su često povezani sa zaštitom ljudskih prava i okoliša, financijskim prijevarama i/ili korupcijom, u kojima se radi o očitom pokušaju da se odugovlači s objavljivanjem informacija zaustavljanjem ili diskreditiranjem rada pojedinih novinara i izdavačkih kuća, čime se građanima uskraćuje pravo na informacije i utječe na medijski pluralizam, slobodu i raznolikost; budući da strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja protiv nadzornika u Uniji mogu podnijeti i prijetiti takvim tužbama i akteri u trećim zemljama i da se one mogu podnijeti pred sudovima u trećim zemljama;

O.  budući da se slučajevi domaćih strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja u državama članicama sve više koriste radi ograničavanja slobode govora i prava na informacije, što ima odvraćajući učinak na žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja jer se temelji na psihološkom i financijskom iscrpljivanju meta kako bi se ih prisililo da odustanu od razotkrivanja pitanja od javnog interesa;

P.  budući da činjenica da ni u jednoj državi članici ne postoji izravno zakonodavstvo u pogledu strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja te u tom kontekstu često postoje dvosmislene i općenite nacionalne odredbe u vezi s uvredom i oštre sankcije, uključujući one kaznene prirode, značajno doprinosi povećanju broja takvih građanskih postupaka čiji je cilj zloupotreba te stoga i zastrašivanju njihovih meta;

Q.  budući da je kriminalizacija novinara zbog njihova rada posebno ozbiljno pitanje; budući da u zakonodavstvu 23 države članice postoji kazneno djelo uvrede unatoč tome što na njezino ukidanje opetovano pozivaju organizacije među kojima su UN, Vijeće Europe, OESS i ugledne nevladine organizacije, na primjer Indeks cenzure, Međunarodni institut za medije i Odbor za zaštitu novinara;

R.  budući da su pravno neobvezujuće mjere dobrodošla komplementarna mjera uz zakonodavni prijedlog i reviziju određenog međunarodnog privatnog prava koje je trenutno na snazi, ali same po sebi ne pružaju potpunu sudsku zaštitu;

S.  budući da podizanje razine osviještenosti o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja ima ključnu ulogu u senzibiliziranju javnosti i pravnih stručnjaka o tom pitanju, a posebno sudaca i odvjetnika;

T.  budući da, u slučajevima u kojima strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja podižu javni dužnosnici, javna tijela ili subjekti pod javnim nadzorom, kao što su poduzeća u državnom vlasništvu, one postaju sredstvo za iskazivanje političke moći, a šteta za žrtve takvih tužbi može biti još veća;

Učinci na temeljna prava i vladavinu prava

1.  ističe da su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja uznemirujuće, predstavljaju izravan napad na ostvarenje temeljnih prava i sloboda, a cilj im je ušutkavanje raznolikosti kritičkog javnog mišljenja i stajališta, među ostalim preko novinarske autocenzure; naglašava da su temeljna prava i demokracija povezani s poštovanjem vladavine prava i da je narušavanje slobode medija i javnog demokratskog sudjelovanja, uključujući slobodu izražavanja, informiranja, okupljanja i udruživanja, prijetnja za vrijednosti Unije iz članka 2. UEU-a; smatra da su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja posebno zabrinjavajuće ako se financiraju izravno ili neizravno iz državnih proračuna te ako se kombiniraju s drugim neizravnim i izravnim državnim mjerama protiv neovisnih medijskih kuća, neovisnog novinarstva i civilnog društva; pozdravlja činjenicu da izvješće Komisije o vladavini prava za 2020. u svojoj procjeni slobode medija i medijskog pluralizma u Uniji obuhvaća strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja te da se u tom izvješću ističu konkretne mjere i najbolje prakse za njihovo suzbijanje; poziva na to da se u buduća godišnja izvješća uključi temeljita procjena pravnog okruženja za medije, a posebno za istraživačko novinarstvo, te da se temeljitije razmotre izazovi koji utječu na novinare i civilno društvo i odvraćajući učinak koji strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja mogu imati na te aktere; ističe da su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja prijetnja slobodnim i pluralističkim medijima, poziva Komisiju da također izda preporuke za svaku zemlju i procijeni njihov napredak, među ostalim u vezi s pitanjima koja se odnose na stanje slobode medija u državama članicama;

2.  izražava zabrinutost zbog sužavanja prostora za organizacije civilnog društva i prijetnji novinarima koji izvještavaju o važnim pitanjima od javnog interesa te pritom kritiziraju moćne članove društva te zbog sve češćeg korištenja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja kao načina za ušutkavanje i zastrašivanje žrtava takvih tužbi; potiče države članice da medijsku pismenost i kritičko razmišljanje uključe u nacionalne kurikulume i da s tim u vezi blisko surađuju s novinarima na svim razinama društva, osobito s mladima i osobama koje su izložene pogrešnim informacijama, dezinformacijama i manipulaciji; pozdravlja uvođenje novih mjera u okviru međusektorskog potprograma koji je dio programa Kreativna Europa kako bi se poboljšali sloboda medija, kvalitetno novinarstvo i medijska pismenost;

3.  podsjeća da obveza država da olakšaju ostvarivanje prava na slobodu izražavanja, mirno okupljanje i udruživanje uključuje dužnost uspostave i održavanja povoljnog okruženja za javno sudjelovanje i javne nadzornike; naglašava da je za sve aktere u javnom sudjelovanju važno da mogu djelovati slobodno i bez straha da bi mogli biti izloženi bilo kakvim prijetnjama, zastrašivanju ili nasilju; naglašava da države članice moraju zajamčiti i pravo novinara da zaštite svoje izvore;

Učinci na unutarnje tržište

4.  naglašava da javno sudjelovanje ima također važnu ulogu u pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i u izvršavanju zakonodavstva i provedbi politika Unije jer se upravo često u okviru javnog sudjelovanja javnost upoznaje s povredama prava Unije, uključujući kršenja temeljnih prava, korupciju i druge zloupotrebe koje narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta; naglašava da su zaštitne mjere protiv korištenja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja ključne za suočavanje s rizicima koje ta zloupotreba predstavlja za izvršavanje prava i provedbu politika EU-a;

5.  naglašava da korištenje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja negativno utječe na uživanje sloboda unutarnjeg tržišta od strane pojedinaca i organizacija aktivnih u javnom sudjelovanju koji su izloženi takvim tužbama jer ih nepostojanje iste razine zaštite od tih tužbi u državama članicama može obeshrabriti da samouvjereno djeluju u cijeloj Uniji; povrh toga, naglašava da su slučajevi strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja ili prijetnja takvim tužbama u suprotnosti s ostvarivanjem prava na slobodu poslovnog nastana i slobodnog kretanja usluga jer imaju odvraćajući učinak, posebno na novinare koji bi mogli provoditi autocenzuru umjesto da izvještavaju o temama od javnog interesa u drugim državama članicama zbog toga što postoji rizik da će se tada suočiti sa strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja u različitim i nepoznatim pravnim sustavima;

6.  skreće pozornost na činjenicu da su medijski pluralizam i medijska raznolikost ugroženi zbog „klevetničkog turizma” kojem tužitelji pribjegavaju kako bi namjerno prijetili nerazmjernim odštetama, čime se ugrožava sama egzistencija malih pružatelja medijskih usluga;

7.  smatra da bi u tom pogledu zaštita od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja značajno doprinijela pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, dajući doprinos izvršavanju prava Unije i očuvanju učinkovitog funkcioniranja nacionalnih pravosudnih sustava i zajedničkog prostora za pravosudnu suradnju;

Učinci na pravosudni sustav

8.  ističe da strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja ne samo ugrožavaju pravo žrtava tih tužbi na djelotvoran pristup pravosuđu, a samim time ugrožavaju i vladavinu prava, nego su i svojevrsna zloupotreba pravosudnih sustava i pravnih okvira država članica, posebno jer one ograničavaju sposobnost država članica da se uspješno uhvate u koštac s aktualnim zajedničkim izazovima istaknutima u Pregledu stanja u području pravosuđa, kao što su trajanje postupaka i kvaliteta pravosudnih sustava, kao i upravljanje brojem predmeta i zaostali neriješeni predmeti; podsjeća da se u funkcionalnim i neovisnim pravosudnim sustavima donose presude bez nepotrebnog odlaganja i da se pravosudnim resursima upravlja na način kojim se nastoji postići najveća moguća učinkovitost, te da je to moguće samo ako suci i pravosudna tijela obavljaju svoje dužnosti potpuno neovisno i nepristrano i nisu opterećeni rješavanjem neutemeljenih tužbenih zahtjeva koji se kasnije odbacuju kao zlonamjerni ili pravno neutemeljeni; smatra da bi se rano odbacivanje strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja moglo temeljiti na objektivnim kriterijima, kao što su broj i priroda tužbi ili sudskih postupaka koje je pokrenuo tužitelj, odabir nadležnog pravnog sustava i prava primjenjivog na predmet ili postojanje jasne i opterećujuće neravnoteže moći između tužitelja i tuženika; stoga naglašava da strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja ozbiljno ugrožavaju djelotvoran pristup pravosuđu, čime se može dovesti u pitanje pravo na pošteno suđenje;

9.  naglašava da je neovisnost pravosuđa sastavni dio procesa donošenja sudskih odluka, ali i obveza koja proizlazi iz načela djelotvorne pravne zaštite utvrđenog u članku 19. UEU-a; izražava zabrinutost zbog nastojanja nekih vlada država članica da oslabe diobu vlasti i neovisnost pravosuđa, kao i da se koriste strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja kako bi ušutkale svoje kritičare;

10.  ističe da su neovisnost, kvaliteta i učinkovitost nacionalnih pravosudnih sustava ključni za postizanje djelotvornog pravosuđa; naglašava da dostupnost pravne pomoći i razina sudskih pristojbi mogu imati velik utjecaj na pristup pravosuđu; ističe da Povelja ima istu pravnu snagu kao Ugovori; napominje da, u skladu sa smjernicama Suda Europske unije, pravosudna tijela država članica Povelju primjenjuju samo pri provedbi pravnih akata Unije, no da je za poticanje zajedničke pravne i pravosudne kulture te kulture vladavine prava važno uvijek uzimati u obzir prava utvrđena Poveljom;

Govor mržnje

11.  ističe da su posljednjih godina novinari, nevladine organizacije, akademici, borci za ljudska prava i drugi akteri iz civilnog društva, uključujući borce za prava LGBTIQ osoba, rodnu ravnopravnost, slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja sve izloženiji govoru mržnje i diskriminaciji u internetskim i tradicionalnim medijima, kao i nasilju na internetu, čime se ugrožava sloboda medija, sloboda izražavanja, informiranja i okupljanja te javna sigurnost; podsjeća da govor mržnje na internetu može potaknuti nasilje u stvarnom svijetu; podsjeća da je potrebno promicati Komisijin kodeks ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu; naglašava da se novinarke suočavaju s istim pritiskom kao i njihovi muški kolege kad je riječ o pitanjima povezanima sa sadržajem, no da su češće žrtve seksualnog nasilja i uznemiravanja;

12.  naglašava važnost zajedničkih europskih standarda i koordiniranog pristupa za suzbijanje govora mržnje, osobito u internetskom okruženju;

Aktualno stanje u Uniji

13.  naglašava da su strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja često neutemeljene, neozbiljne ili se temelje na pretjeranim i često zlonamjernim tvrdnjama te da se ne pokreću radi postizanja povoljnog ishoda sudskog postupka, nego radi zastrašivanja, profesionalnog diskreditiranja, uznemiravanja, zamaranja, podvrgavanja psihološkom pritisku ili iscrpljivanja financijskih sredstava njihovih meta, pri čemu je krajnji cilj ucjenjivanje i prisiljavanje tuženika na šutnju samim sudskim postupkom; naglašava da strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja ne uzrokuju samo financijsko opterećenje, već ostavljaju i ozbiljne psihološke posljedice za njihove mete, kao i za članove njihovih obitelji, što se pogoršava činjenicom da članovi obitelji mogu naslijediti takve zlonamjerne postupke nakon smrti izvornog tuženika; ističe da strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja imaju znatan odvraćajući učinak, što često dovodi do autocenzure i manjeg sudjelovanja u demokratskom životu te također obeshrabruju druge da slično postupaju, da se zapošljavaju u tim zanimanjima ili da se bave relevantnim povezanim aktivnostima;

14.  naglašava da tužitelji koji pokreću strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja uglavnom upotrebljavaju i zloupotrebljavaju kaznene zakone o uvredi, građanske postupke zbog klevete, zaštite vlastitog ugleda ili prava intelektualnog vlasništva kao što je autorsko pravo; međutim, naglašava da se za ušutkavanje javnog sudjelovanja zloupotrebljava i niz drugih instrumenata, kao što su sankcije u području rada (otkaz), kaznene prijave za poreznu prijevaru, postupci porezne revizije i pravila o zaštiti podataka;

15.  žali što novinari katkad plaćaju vlastitim životom to što samo rade svoj posao i štite našu demokraciju;

16.  ističe da je neravnoteža moći između tužitelja i tuženika, posebno u pogledu financijskih sredstava, kao i traženje nepredvidivo visokih iznosa odštete za djela kao što je kleveta, uobičajena značajka strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

17.  u pogledu tog problema ističe da nijedna država članica nije donijela zakone o minimalnim zaštitnim mjerama kojima bi se građani štitili od toga da postanu mete strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i jamčilo poštovanje njihovih temeljnih prava u pravnim sustavima svih država članica; ističe da je neovisnost pravosuđa ključna za sprječavanje toga da članovi vlada, javnih tijela i javne vlasti uspješno pokreću strateške tužbe protiv javnog djelovanja protiv građana i organizacija koji s pravom sudjeluju u javnoj raspravi; u tom pogledu ističe potrebu za konkretnim mjerama za postizanje i očuvanje sigurnog okruženja za novinare i medijske radnike; poziva države članice da zajamče medijski pluralizam i zajamče transparentnost vlasništva nad medijima; poziva Komisiju i države članice da izrade ambiciozan, čvrst i cjelovit pravni okvir u sklopu svojeg budućeg akta o slobodi medija; uviđa da je digitalizacija iz temelja promijenila medijsko okruženje; poziva sve države članice da brzo provedu Direktivu 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(27), kako je izmijenjena 2018. u svim svojim odredbama; pozdravlja osnivanje Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA) i potiče suradnju između regulatornih tijela za audiovizualne usluge na unutarnjem tržištu, kao i s drugim regulatornim tijelima relevantnima za internetske informativne aktivnosti;

18.  svjestan je da žrtvama ili potencijalnim žrtvama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja trenutačno financijski i psihološki pomažu samo drugi kolege koji su se suočili sa sličnim tužbama ili su upoznati s naravi i postupkom strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, kako bi mogli razumjeti i moguće čak osporiti tužbu koja je protiv njih podnesena; ipak smatra da je takva pomoć, iako pohvalna, nedovoljna te da je potrebno uvesti dodatne mjere;

19.  pohvaljuje važan i koristan rad civilnog društva na podizanju razine osviještenosti o štetnim učincima strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, kao i potporu koju pruža žrtvama i potencijalnim metama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

20.  izražava zabrinutost zbog toga što je pandemija bolesti COVID-19 utjecala na cijeli medijski sektor, posebno zbog pada prihoda i pogoršanja radnih uvjeta za novinare, čime se moguće povećala njihova izloženost strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja; upozorava da se vlade koriste krizom uzrokovanom koronavirusom kao izgovorom za provedbu restriktivnih mjera kojima se ograničava sloboda izražavanja;

Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja na globalnoj razini

21.  izražava žaljenje zbog toga što ni u jednoj državi članici dosad nije uvedeno ciljano zakonodavstvo za pružanje zaštite od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja; međutim napominje da je zakonodavstvo za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja posebno dobro razvijeno u nekim saveznim državama u SAD-u i Kanadi te uz Australiji; potiče Komisiju da analizira najbolje prakse za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja koje se trenutačno primjenjuju izvan EU-a i koje bi mogle poslužiti kao vrijedno nadahnuće za zakonodavne i nezakonodavne mjere Unije u tom području; naglašava važnost zajedničkog pristupa na razini Unije koji bi se zasnivao na najambicioznijem zakonodavstvu i najboljoj praksi koji su trenutačno na snazi kako bi se odvraćalo od upotrebe strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja u Uniji;

Potreba za zakonodavnim mjerama

22.  slaže se s brojnim organizacijama civilnog društva, akademicima, pravosudnim djelatnicima i žrtvama koji ističu potrebu za zakonodavnim mjerama protiv sve učestalijeg problema strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja; stoga hitno poziva na izmjene uredbi Bruxelles I. i Rim II. kako bi se spriječio „klevetnički turizam” ili biranje najpovoljnijeg pravnog sustava na način da se utvrdi da bi nadležni sud i pravo mjerodavno za kaznene ili građanske tužbe koje se odnose na uvredu, narušavanje ugleda i zaštitu ugleda pojedinca u načelu trebali biti oni u mjestu u kojem tuženik ima uobičajeno boravište; što uključuje uvođenje jedinstvenog i predvidivog pravila o odabiru mjerodavnog prava u području uvrede; hitno poziva Komisiju da predstavi prijedloge za obvezujuće zakonodavstvo Unije o zajedničkim i djelotvornim zaštitnim mjerama za žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja diljem Unije, među ostalim u okviru direktive o utvrđivanju minimalnih standarda za zaštitu od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, poštujući prava i načela sadržana u Povelji; tvrdi da će bez takvih zakonodavnih mjera strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja nastaviti ugrožavati demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja te informiranja u Uniji; izražava zabrinutost zbog toga što bi se, ako se mjere budu odnosile samo na tužbe zbog uvrede, sudski postupci koji se temelje na drugim građanskim stvarima ili kazneni postupci i dalje mogli pokretati na inicijativu tužitelja sa sjedištem u Uniji ili izvan nje;

Pravna osnova

23.  potvrđuje da bi se zakonodavne mjere na razini Unije mogle temeljiti na članku 81. UFEU-a (za prekogranične građanske postupke) i članku 82. UFEU-a (za kaznene postupke) i zasebno na članku 114. UFEU-a radi zaštite javnog sudjelovanja, kako bi se zajamčilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta razotkrivanjem korupcije i drugih oblika zloupotrebe; tvrdi da bi se potonjom mjerom mogao riješiti i problem strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, koje se smatraju tužbama koje se ne pokreću radi istinskog pozivanja na pravo ili ostvarenja prava i čija je svrha spriječiti istrage i izvješćivanje o povredama prava Unije, i to primjenom sličnog pristupa koji je doveo do usvajanja Direktive (EU) 2019/1937 („Direktiva o zviždačima”); mišljenja je da bi se gore navedene pravne osnove mogle iskoristiti i za kako građanske, tako i kaznene strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja, ali s pomoću zasebnih zakonodavnih instrumenata; poziva na djelotvorne zaštitne mjere protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja u čitavoj Uniji koje bi se temeljile na tim prijedlozima Komisije i na mjere država članica kojima bi se zajamčilo da se te zaštitne mjere primjenjuju i na domaće slučajeve;

Opća zaštitna pravila i građansko pravosuđe

24.  smatra da je neophodno usvojiti zakonodavnu mjeru kojom se štiti uloga žrtva strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja u sprječavanju, prijavljivanju i osuđivanju povreda prava Unije, kao i u jamčenju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i potpunog poštovanja temeljnih prava; potiče Komisiju da predstavi prijedlog zakonodavstva kojim bi se utvrdile zajedničke zaštitne mjere za osobe koje istražuju ta pitanja od javnog interesa i izvješćuju o njima ili ih na koji drugi način razotkrivaju;

25.  potiče Komisiju da predstavi prijedlog mjere za rješavanje slučajeva strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, kao što su pravila za rano odbacivanje takvih tužbi i drugih sudskih postupaka čiji je cilj spriječiti javno sudjelovanje, koja bi trebala uključivati odgovarajuće sankcije kao što su građanskopravne sankcije ili administrativne novčane kazne, razmatranje zlonamjernih motiva čak i ako građanski ili drugi postupak nije odbačen te troškova i (ekonomske, reputacijske, psihološke ili druge) štete koje je pretrpjela žrtva; naglašava da bi se u načinima podnošenja zahtjeva za rano odbacivanje tužbe trebali uzeti u obzir izazovi s kojima se suočavaju žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, posebno uvođenjem zahtjeva da tužitelj mora obrazložiti zašto tužba ne čini zloupotrebu, određivanjem da pravne troškove postupaka snosi tužitelj i odobravanjem pravne i financijske pomoći tuženiku; snažno potiče države članice da primijene takve zaštitne mjere za građanske postupke i na domaće slučajeve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, a ne samo na prekogranične slučajeve; nadalje poziva Komisiju da se tijekom predstojećeg preispitivanja uredbi Bruxelles I.a i i Rim II. posveti pitanjima koja dovode do biranja najpovoljnijeg pravnog sustava i „klevetničkog turizma”, istodobno uzimajući u obzir rad Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu; u konačnici poziva Komisiju da podigne razinu osviještenosti sudaca i tužitelja u cijelom EU-u o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja, uključujući informiranje o potrebi ranog odbacivanja takvih tužbi, kao i o pravilnoj provedbi sudske prakse Europskog suda za ljudska prava u području uvrede;

26.  podsjeća da načelo presuđene stvari (res judicata) sprječava pokretače strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja da pokrenu druge postupke povezane s istim činjenicama i protiv istih stranki; smatra da bi sudovi pri ispitivanju podnesaka o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja trebali uzeti u obzir činjenicu da je stranka prethodno već pokretala strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja (čak i ako činjenice i stranke nisu potpuno iste, ali su slične i/ili povezane);

27.  smatra da bi se svako preispitivanje relevantnih pravila iz Uredbe Bruxelles I. trebalo na odgovarajući način popratiti ekvivalentnim preispitivanjem Luganske konvencije kako bi se zajamčila dosljedna primjena pravila o međunarodnoj nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima izvan Unije i kad je riječ o građanima Unije;

Kazneno pravosuđe

28.  potiče Komisiju da uzme u obzir ozbiljnost strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja koje se pokreću kroz kaznene postupke predstavljanjem prijedloga mjera kojima bi se zajamčilo da se uvreda, kleveta i ocrnjivanje, koji su u većini država članica kaznena djela, ne mogu upotrebljavati kao temelj za strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja, neovisno o tome je li riječ o javnim ili privatnim tužbama; ističe kako Vijeće Europe i OESS pozivaju na dekriminalizaciju uvrede; poziva Komisiju da pristupi rješavanju pitanja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja smatrajući ih parnicama koje se ne koriste radi istinskog pozivanja na pravo ili ostvarenja prava; napominje da tuženicima često prijete kaznene prijave, dok ih se istodobno tuži za građanskopravnu odgovornost koja navodno proizlazi iz istog ponašanja i poziva Komisiju da uvede zajedničke proceduralne zaštitne mjere za suzbijanje takvih kombiniranih strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

29.  podsjeća da je, u skladu s člankom 47. Povelje, koncept jednakosti stranaka u administrativnim, građanskim i kaznenim postupcima svojstveni dio i u samoj srži prava na pošteno suđenje; izražava zabrinutost zbog toga što neravnoteža moći i resursa među strankama u slučajevima strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja narušava jednakost stranaka, a time i ugrožava pravo na pošteno suđenje;

Legitiman interes tužitelja

30.  izjavljuje da sudovi država članica moraju jamčiti pravilan i pravovremen postupak te uravnoteženu zaštitu legitimnih prava, kao što je pravo na zaštitu ugleda, koja proizlaze iz prava Unije te ta prava ne smiju biti ugrožena, uključujući prava koja se obično navode u tužbama koje čine zloupotrebu; stoga naglašava da mjere za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja ne bi trebale dovoditi u pitanje opravdane sudske procese i pravo tužitelja na pristup pravosuđu; istodobno staje u obranu činjenice da je potrebno spriječiti bilo kakvu zloupotrebu pravosudnih sustava i tih prava na način koji je razvidno suprotan namjeri koju je zakonodavac imao pri dodjeljivanju tih prava fizičkim i pravnim subjektima kako bi se zajamčilo pravo na pošteno suđenje; smatra da su u tu svrhu potrebne zaštitne mjere ne samo kako bi se zaštitile žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, već i kako bi se spriječila i sankcionirala zloupotreba mjera protiv tih tužbi, npr. u slučajevima kada autoritarne vlade upotrebljavaju klauzule za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja kako bi zaštitile svoje nevladine organizacije koje organizira vlada od legitimnih tužbi zbog uvrede; napominje da je sprječavanje takve zloupotrebe isto tako potrebno za pravilnu i jedinstvenu primjenu prava Unije, čime se štiti njegova djelotvornost;

Moguće pravno neobvezujuće mjere

31.  ističe neodgodivu potrebu za stabilnim fondom za potporu žrtvama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i organizacijama koje ih podržavaju, pod uvjetom da se sredstva izravno upotrebljavaju za pravne troškove ili pružanje pravne i psihološke pomoći; naglašava kako je važno da žrtve i potencijalne žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja mogu lako pristupiti informacijama o tim vrstama slučajeva, pravnoj pomoći i potpori, uključujući psihološku pomoć za žrtve i članove njihovih obitelji;

32.  smatra da potpora neovisnim tijelima koja mogu saslušati pritužbe te pružiti pomoć potencijalnim žrtvama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, kao i odgovarajuće osposobljavanje sudaca i odvjetnika, mogu znatno doprinijeti izgradnji znanja i kapaciteta u pogledu toga kako prepoznati strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja i prijetnje takvim tužbama te kako im pristupiti, imajući u vidu da je riječ o tužbama koje se ne podnose radi istinskog pozivanja na pravo ili ostvarenja prava;

33.  smatra da je neophodno prikupiti podatke o slučajevima strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i informirati javnost o naravi i štetnim učincima takvih tužbi;

34.  pozdravlja Komisijinu preporuku o jamčenju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji (C/2021/6650); primjećuje sve veću upotrebu vanjskih suradnika, osobito mladih novinara i medijskih radnika na početku karijere, za rad u visokorizičnim područjima i zonama sukoba; izražava zabrinutost zbog nesigurnih uvjeta rada i pogoršanja sigurnosnih uvjeta u kojima vanjski suradnici rade u visokorizičnim područjima i zonama sukoba; poziva države članice da u potpunosti provedu preporuku Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i ostalih medijskih aktera;

Komplementarnost s drugim instrumentima i politikama

35.  smatra da bi nove zakonodavne i nezakonodavne mjere za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja trebale nadopunjavati druge instrumente i politike EU-a; pozdravlja strategiju Unije za suzbijanje organiziranog kriminala za razdoblje 2021. – 2025. i poziva na ulaganje dodatnih napora u tom pogledu; napominje da zakonodavne mjere i pravno neobvezujuće mjere ne mogu biti djelotvorne u državama članicama u kojima postoje dvojbe u pogledu neovisnosti pravosuđa ili borbe protiv korupcije; u tom pogledu ponovno ističe da je iznimno važno uspostaviti mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, kako je predložio Parlament;

36.  podsjeća na važnost Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije, koja se primjenjuje na sva odobrena sredstva za preuzimanje obveza i plaćanja od 1. siječnja 2021.; naglašava da se financijski interesi Unije trebaju štititi u skladu s vrijednostima i obvezama EU-a te da bi Komisija trebala upotrijebiti mehanizam uvjetovanja u slučajevima u kojima države članice ne zaštite te vrijednosti; u tom kontekstu pohvaljuje važan rad istraživačkih novinara u razotkrivanju slučajeva zloupotrebe fondova EU-a i naglašava koliko je važno da novinari mogu obavljati svoj posao bez ometanja u obliku strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

37.  naglašava da bi mjere na razini Unije za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja trebale biti komplementarne i usklađene s drugim dostupnim instrumentima, kao što su mehanizam za zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, politike o borbi protiv korupcije i aktualni financijski programi za potporu civilnom društvu i pravosudnim sustavima;

38.  ističe da je borba protiv korupcije bitna za očuvanje demokracije, temeljnih prava i vladavine prava, jer korupcija, koja se može javiti u raznim oblicima, ugrožava naše vrijednosti, pravilno funkcioniranje država i otvara put organiziranom kriminalu;

39.  poziva Komisiju da u okviru godišnjeg mehanizma za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava pojača redoviti, uključivi i strukturirani dijalog s nacionalnim tijelima, nevladinim organizacijama, strukovnim udrugama i drugim dionicima radi zaštite i potpore novinarima i drugim predstavnicima civilnog društva kojima prijeti rizik od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, kaznenog progona ili uznemiravanja;

o
o   o

40.  poziva Komisiju da iznese prijedloge na temelju priloga ovoj rezoluciji;

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

1.  Paket pravno obvezujućih i pravno neobvezujućih mjera

Zakonodavne mjere – paket za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, uključujući mehanizme ranog odbacivanja, trebao bi uključivati prijedloge:

—  za opća pravila na temelju kojih se pruža zaštita od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja; posebno zakonodavstvo kojim se utvrđuju zajednički minimalni standardi o potpornim mjerama i mjerama za odvraćanje kojima se pruža zaštita od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

—  koji se posebno bave pitanjima građanskog pravosuđa; za koje se države članice snažno potiče da primijene i na domaće slučajeve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i međunarodnog privatnog prava, uključujući slučajeve pravosudne suradnje i biranja najpovoljnijeg pravnog sustava;

—  koji se posebno bave pitanjima kaznenog pravosuđa.

Nezakonodavne mjere – ovaj bi paket nadalje trebao uključivati:

—  odgovarajuće osposobljavanje sudaca i pravosudnih djelatnika u području strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

—  procjenu međudjelovanja različitih područja prava, kao što su nacionalno medijsko pravo i ustavno pravo u tom kontekstu;

—  posebni fond Unije za pružanje potpore žrtvama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i članovima njihovih obitelji, među ostalim u obliku financijske, pravne i psihološke pomoći;

—  potporu neovisnim tijelima (kao što su pravobranitelji) koja mogu rješavati pritužbe osoba kojima prijete ili protiv kojih su podnesene strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja i koja im mogu pružiti pomoć, kao i potporu tijelima za samoregulaciju medija;

—  javno dostupan registar relevantnih sudskih odluka na razini Unije;

—  jedinstvenu kontaktnu točku / centar za potporu kojem potporu pružaju namjenske nacionalne mreže specijaliziranih odvjetnika, pravosudnih djelatnika i psihologa kojima se žrtve strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja mogu obratiti i gdje mogu dobiti smjernice i lako pristupiti informacijama o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja i potporu u slučaju takvih tužbi, uključujući u pogledu „prve pomoći”, pravne pomoći, financijske i psihološke potpore, među ostalim u okviru mreža za razmjenu među sustručnjacima.

2.  Opća pravila

Zakonodavni prijedlog o općoj zaštitnoj mjeri imao bi, u skladu s temeljnim pravima i načelima priznatima u Povelji, dvostruki cilj zaštite osoba koje istražuju, prijavljuju ili na drugi način razotkrivaju pitanja od javnog interesa koja se odnose na povrede prava Unije, što uključuje zloupotrebe koje se ne čine nezakonitima, ali su u suprotnosti s ciljem ili svrhom zakona, te zaštite pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

Tom zakonodavnom mjerom trebalo bi se obuhvatiti i sljedeće:

(a)  jasna definicija strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, uključujući definiciju javnog sudjelovanja u pitanjima od javnog interesa;

(b)  pravila o povjerljivosti istraga i prijava, uključujući izvore informacija;

(c)  pravila o zabrani odmazde te djelotvornim i odvraćajućim sankcijama za pokretanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

(d)  pravila o sprječavanju zloupotrebe mjera za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

(e)  mjere potpore, uključujući:

i.  djelotvornu pomoć, informacije i praktične savjete te potporu koju pruža jedinstvena kontaktna točka za „prvu pomoć” žrtvama strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

ii.  pravnu i financijsku pomoć;

(f)  djelotvorne mjere za zaštitu od odmazde koja proizlazi iz neravnoteže moći između stranaka kojima bi se omogućilo popravljanje moguće pretrpljene štete.

3.  Građanski postupak

Zakonodavni prijedlog o mjeri u vezi s građanskim postupkom koja bi se primjenjivala u slučajevima strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i koju se države članice snažno potiče da primjenjuju i na domaće slučajeve, trebao bi predviđati pravosudnu suradnju u građanskim stvarima utvrđivanjem zajedničkih pravila o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja koje proizlaze iz građanskopravnih tužbenih zahtjeva i uključivati:

(a)  obvezu tužitelja da u predmetima koji se odnose na javno sudjelovanje navede i pruži obrazloženje o tome zašto predmetna tužba ne čini zloupotrebu;

(b)  obvezu sudova, da u najranijoj mogućoj fazi, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tuženika koji se temelji na njegovu pravu da podnese prijedlog za rano odbacivanje, hitno odbace tužbe koje čine zloupotrebu;

(c)  obvezu sudova da razmotre element zloupotrebe u svakoj konačnoj odluci;

(d)  mogućnost intervencije trećih strana na koje se mogu prenijeti prava i obveze tuženika u skladu s nacionalnim postupovnim pravom;

(e)  obvezu sudova da uzmu u obzir javni interes i uravnoteženost financijskih sredstava između stranaka tijekom procjene troškova i dodjele odštete;

(f)  sredstva za zaštitu žrtava od strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja podnesenih izvan Unije;

(g)  pravo na pokrivanje troškova u cijelosti;

(h)  pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, uključujući gospodarsku, reputacijsku, psihološku ili drugu pretrpljenu štetu;

(i)  pravila o sprječavanju daljnje zloupotrebe sudskih postupaka od strane stranke koja je podnijela stratešku tužbu protiv javnog sudjelovanja u vezi s istim činjenicama, odnosno da se takve okolnosti uzmu u obzir pri ispitivanju novog predmeta.

Prijedlogom Komisije, čija bi svrha bila postići pravnu sigurnost i predvidivost i koji bi se iznio nakon preispitivanja instrumenata međunarodnog privatnog prava, trebalo bi utvrditi:

(a)  preinaku Uredbe Bruxelles I. s izričitim pravilom da bi u tužbama zbog uvrede ili drugim tužbama koje se temelje na građanskom i trgovačkom pravu, a koje mogu činiti stratešku tužbu protiv javnog sudjelovanja, uobičajeno mjesto boravišta tuženika trebalo biti jedino mjesto nadležnosti, uzimajući u obzir slučajeve u kojima su žrtve uvrede privatne osobe;

(b)  da je mjerodavno pravo mjesta na koje se odnosi publikacija ili, ako to mjesto nije moguće utvrditi, mjesta uredničkog nadzora ili relevantne aktivnosti povezane s javnim sudjelovanjem.

4.  Kazneni postupak

U zakonodavnom prijedlogu u pogledu kaznenopravnih aspekata strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja trebalo bi:

(a)  utvrditi da kada se uvreda, kleveta i ocrnjivanje smatraju kaznenim djelima, oni ne mogu biti osnova za pokretanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, posebno ne u okviru privatne tužbe;

(b)  utvrditi odredbe za zaštitu prava pojedinaca kako se kazneni progon ne bi mogao koristiti za ušutkavanje žrtava strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja;

(c)  omogućiti uzajamno priznavanje presuda i sudskih odluka te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

(d)  uspostaviti zajedničke minimalne postupovne zaštitne mjere za zaštitu optuženika koji su suočeni sa strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja na temelju kombiniranih kaznenih optužbi i postupaka građanskopravne odgovornosti koji navodno proizlaze iz istog ponašanja.

Te bi mjere trebale biti usklađene s aktualnim djelovanjem Komisije, već usvojenim zakonodavstvom i budućim inicijativama.

(1) SL L 199, 31.7.2007., str. 40.
(2) SL L 351, 20.12.2012., str. 1.
(3) SL L 305, 26.11.2019., str. 17.
(4) SL L 156, 5.5.2021., str. 1.
(5) SL L 156, 5.5.2021., str. 21.
(6) https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/ad-hoc-literature-review-analysis-key-elements-slapp_en.pdf
(7) https://rsf.org/en/news/rsf-and-60-other-organisations-call-eu-anti-slapp-directive
(8) SL C 55, 12.2.2016., str. 33.
(9) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.
(10) SL C 390, 18.11.2019., str. 117.
(11) SL C 390, 18.11.2019., str. 111.
(12) SL C 41, 6.2.2020., str. 64.
(13) SL C 363, 28.10.2020., str. 45.
(14) SL C 449, 23.12.2020., str. 102.
(15) SL C 108, 26.3.2021., str. 107.
(16) SL C 255, 29.6.2021., str. 22.
(17) SL C 388, 13.11.2020., str. 100.
(18) SL C 395, 29.9.2021., str. 2.
(19) SL C 425, 20.10.2021., str. 28.
(20) SL C 425, 20.10.2021., str. 107.
(21) SL C 445, 29.10.2021., str. 15.
(22) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0089.
(23) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0103.
(24) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0148.
(25) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0245.
(26) Članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
(27) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.


Europski prostor obrazovanja: zajednički holistički pristup
PDF 175kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o europskom prostoru obrazovanja: zajednički holistički pristup (2020/2243(INI))
P9_TA(2021)0452A9-0291/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji te Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 14. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir prvo načelo europskog stupa socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir program održivog razvoja UN-a do 2030., a naročito cilj održivog razvoja broj 4,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. (COM(2020)0625),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. naslovljenu „Akcijski plan za digitalno obrazovanje 2021. – 2027.: Prilagodba obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu” (COM(2020)0624),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. srpnja 2020. naslovljenu „Program vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost” (COM(2020)0274),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2018. naslovljenu „Izgradnja snažnije Europe: uloga politika u području mladih, obrazovanja i kulture” (COM(2018)0268),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. studenoga 2017. naslovljenu „Obrazovanjem i kulturom jačati europski identitet” (COM(2017)0673),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 26. veljače 2021. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021. – 2030.)(1),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 17. svibnja 2021. o pravičnosti i uključenosti u području obrazovanja i osposobljavanja u cilju promicanja obrazovnog uspjeha za sve(2) i o inicijativi Europska sveučilišta – Povezivanje visokog obrazovanja, istraživanja, inovacija i društva: otvaranje puta prema novoj dimenziji europskog visokog obrazovanja(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020)(4),

–  uzimajući u obzir preporuke Vijeća od 22. svibnja 2018. o promicanju zajedničkih vrijednosti, uključivog obrazovanja i europske dimenzije poučavanja(5) te o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(6), od 26. studenoga 2018. o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja diploma visokog obrazovanja i višeg sekundarnog obrazovanja te ishoda razdoblja školovanja u inozemstvu(7), od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja(8) te o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika(9) te od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(10),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju od 17. ožujka 2015. o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurydicea od 24. ožujka 2021. o nastavnicima u Europi, karijeri, razvoju i dobrobiti te studije koje je objavio Resorni odjel za strukturnu i kohezijsku politiku Glavne uprave za unutarnju politiku u listopadu 2020. naslovljene „Ususret europskom obrazovanju – ključne perspektive o predstojećim izazovima” i u svibnju 2021. pod naslovom „Obrazovanje i mladi u Europi nakon bolesti COVID-19 – učinci krize i preporuke o politikama”,

–  uzimajući u obzir studiju koju je u veljači 2021. objavio Resorni odjel za strukturnu i kohezijsku politiku Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Stvaranje europskog prostora obrazovanja: stanje, izazovi i mogućnosti za uspjeh”,

–  uzimajući u obzir studiju koju je u svibnju 2018. objavio Resorni odjel za strukturnu i kohezijsku politiku Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Europski identitet”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o oblikovanju politike digitalnog obrazovanja(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2018. o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u(13),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 19. ožujka 2021. o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025.(14),

–  uzimajući u obzir članak 57. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0291/2021),

A.  budući da svatko ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom usavršavanju;

B.  budući da proces europske integracije, jedinstveno tržište EU-a i druge politike EU-a doprinose, iako na fragmentiran način, prirodnom razvoju europskog obrazovnog prostora koji se povijesno temelji na tradiciji europskog humanizma, temeljnih prava i vrijednosti;

C.  budući da je krajnji cilj uspostaviti europski prostor obrazovanja odozdo prema gore sa zajedničkim ciljevima europske politike kojima se jamči kvalitetno, uključivo i pristupačno obrazovanje, jača razmjena dobrih praksi i osigurava učinkovit okvir za europsku mobilnost, što zahtijeva uklanjanje postojećih prepreka, upotrebu europskih alata i potporu razvoju politika na nacionalnoj i europskoj razini kako bi se obrazovni sustavi mogli suočiti s klimatskom krizom i kako bi se omogućila uspješna zelena i digitalna transformacija;

D.  budući da obrazovanje treba biti široko zamišljeno kao „cjeloživotno učenje”, od predškolskog do tercijarnog obrazovanja, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje kao i neformalne i informalne načine obrazovanja, te treba biti usmjereno na stjecanje transverzalnih vještina kako bi se svima omogućilo da na osobnom i profesionalnom planu razviju svoj potencijal, da potpuno sudjeluju u društvu i uspješno upravljaju prelaskom na tržište rada;

E.  budući da je za izazove s kojima se EU i njegove države članice danas suočavaju, uključujući nedostatak konkurentnosti, digitalnu preobrazbu društva, razne oblike ekstremizma i populizma, dezinformacije, klimatske promjene, ugrožavanje obrazovanja utemeljenog na dokazima te pogoršanje postojećih nejednakosti zbog pandemije bolesti COVID-19, potrebno odgovarajuće i usklađeno europsko djelovanje;

F.  budući da pandemija negativno utječe na cjelokupni obrazovni sektor, s postojećim razlikama u području obrazovne infrastrukture, stručnog znanja i pristupa resursima unutar država članica i među njima, pri čemu su te razlike postale još izraženije tijekom pandemije bolesti COVID-19 prvenstveno zbog povećane nejednakosti, uključujući nedostatak pristupa IT infrastrukturi za osobe u socioekonomski nepovoljnom položaju, što negativno utječe na pristup obrazovanju;

G.  budući da je osobno obrazovanje i dalje ključno za intelektualni i osobni razvoj učenika;

H.  budući da je Parlament pozvao države članice da daju prednost ulaganjima u obrazovanje i osposobljavanje, primjerice dodjeljivanjem najmanje 10 % svojih nacionalnih proračuna za oporavak i otpornost odgovarajućim politikama, te je zatražio znatno veći proračun za program Erasmus+, smatrajući rashode za obrazovanje ulaganjem u našu zajedničku budućnost(15) više nego troškovima, kako bi se postiglo održivije, digitalno i socijalno kohezivno društvo; budući da je Parlament pozvao na to da ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje bude znatan dio instrumenta Komisije NextGenerationEU;

I.  budući da kvalitetno ulaganje u obrazovanje ima visoki povrat iako se samom povećanom potrošnjom nužno ne ostvaruju željeni rezultati; budući da je tijekom desetljeća prosječna privatna svjetska stopa povrata za obrazovanje ostala i dalje visoka i stabilna(16);

J.  budući da postoji potreba za boljim priznavanjem nastavničke struke, koja prolazi kroz krizu, za motiviranim i kompetentnim nastavnicima i voditeljima osposobljavanja te za trajnijim osposobljavanjem; budući da među državama članicama postoje znatne razlike u početnom obrazovanju i uvođenju nastavnika, radnim uvjetima, plaćama, vrednovanju, karijeri i trajnom stručnom usavršavanju; budući da je 2018. samo 40,9 % nastavnika u EU-u boravilo u inozemstvu u profesionalne svrhe u svojstvu studenta, nastavnika ili oboje(17);

K.  budući da je postignut napredak u izgradnji europskog prostora visokog obrazovanja, koji je rezultat dugoročnih napora u okviru Bolonjskog procesa i njegova korištenja kako bi se učilo iz iskustava s njegovom provedbom; budući da postoji potreba za promicanjem europskih sveučilišta jer ona doprinose europskoj izvrsnosti i geopolitičkoj ulozi EU-a;

L.  budući da postoji očit nedostatak priznavanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kao izbora i izvrsnosti, na ravnopravnoj osnovi s ostalim obrazovnim putovima; budući da i dalje postoji puno prepreka za mobilnost učenika, uključujući dugoročnu mobilnost naučnika, unatoč napretku postignutom u okviru Kopenhaškog procesa;

M.  budući da države članice nisu u potpunosti ostvarile ciljeve i referentne vrijednosti iz okvira za obrazovanje i osposobljavanje do 2020., posebno ciljeve u pogledu poboljšanja pravednog i kvalitetnog obrazovanja, smanjenja broja osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje te smanjenja udjela petnaestogodišnjaka koji su nedovoljno kvalificirani u čitanju, matematici i prirodnim znanostima na razinu manju od 15 %;

N.  budući da su visokokvalitetno prikupljanje podataka i statističkih podataka o obrazovanju i osposobljavanju dva preduvjeta za bolje razumijevanje relevantnih izazova diljem EU-a i razlika unutar Unije te za pomoć u njihovu rješavanju;

O.  budući da bi digitalno obrazovanje i odgovarajuće digitalne vještine trebalo promatrati kao dio obrazovanja usmjerenog na budućnost, a ne kao podskup ili alternativu postojećim metodama učenja i poučavanja, naglašavajući pritom važnost osobnog učenja; budući da više od trećine Europljana (42 %) nema ni osnovne digitalne vještine, pri čemu postoje znatne razlike unutar država članica i među njima; budući da se Programom vještina želi osigurati da 70 % osoba u dobi od 16 do 74 godine do 2025. ima osnovne digitalne vještine, što bi činilo prosječno godišnje povećanje od dva postotna boda, u usporedbi s povećanjem od 0,75 postotnih bodova godišnje u razdoblju između 2015. i 2019.;

P.  budući da Europska agencija za okoliš pruža važnu priliku za veću međunarodnu suradnju;

Potreba za europskim prostorom obrazovanja

1.  naglašava važnost kvalitetnog, cjenovno pristupačnog i uključivog obrazovanja koje je dostupno svima tijekom cijelog života i da bi europski prostor obrazovanja učenicima trebao pružiti brojnije i bolje prilike za učenje, osposobljavanje, istraživanje i rad bez obzira na to gdje se nalaze, trebao bi povećati mobilnost u svrhu učenja, omogućiti održiv i smislen dijalog s relevantnim dionicima te razvoj okruženja u kojem se vještine, kvalifikacije, diplome i akademske titule priznaju i vrednuju diljem Europe;

2.  naglašava da je stopa povratka u obrazovanje i dalje vrlo visoka te da je stoga više obrazovanja i osposobljavanja uglavnom vrlo čvrsto povezano s društvenim i gospodarskim rastom, većom jednakošću i boljim životnim standardom za sve te većim profesionalnim i osobnim mogućnostima na individualnoj razini; stoga ističe neprocjenjivu važnost obrazovanja, osposobljavanja i učenja, koji bi trebali biti dostupni svima, kao najvitalnijih aspekata za poticanje društvenog napretka i održivog gospodarskog rasta; smatra da europski prostor obrazovanja može i mora imati ulogu bez presedana u poboljšanju pristupa obrazovanju i njegove kvalitete diljem EU-a;

3.  naglašava ulogu koju europski prostor obrazovanja ima u omogućavanju većeg i boljeg protoka učenika, nastavnika i znanja, poticanju osjećaja europske pripadnosti i građanske svijesti, jamčenju prava i vrijednosti te pružanju poštenih i jednakih mogućnosti; naglašava potencijal Europe da postane prava obrazovna sila oslanjajući se na bogatstvo naše raznolikosti i razmjenjujući dobre prakse za rješavanje postojećih i budućih izazova;

4.  smatra da su obrazovanje i kultura ključni za postizanje osobnog i društvenog napretka i dobrobiti, za poticanje europskog građanstva, poboljšanje socijalne kohezije, otvaranje radnih mjesta te za ostvarenje pravednog i održivog europskog gospodarskog i socijalnog blagostanja, pri čemu bi EU bio globalno konkurentan i otporan akter čije bi predvodništvo zelene i digitalne tranzicije bilo obilježeno s više poduzetništva;

5.  poziva na iskorištavanje brojnih mogućnosti za ostvarivanje „europske dodane vrijednosti” koja se pruža obrazovanjem, posebno mobilnošću i razmjenom najboljih praksi, pri čemu osobito važnu ulogu imaju programi Erasmus+ i Europske snage solidarnosti;

6.  poziva na utvrđivanje jasnije i snažnije geopolitičke dimenzije europskog prostora obrazovanja kako bi se EU-u omogućilo da strateški koristi svoju obrazovnu moć sa svojim najbližim susjedima i partnerima;

Povezivanje institucijskih pristupa i pristupa dionika

7.  svjestan je raznolikosti vizija i pristupa europskom prostoru obrazovanja, kojima se izražava zajednička želja da se „europskom projektu” pruži svježi poticaj; smatra da je obrazovanje kamen temeljac za ostvarenje europskog projekta, pri čemu je uloga EU-a, među ostalim, usmjerena na podupiranje i koordinaciju država članica u razmjeni dobrih praksi, poticanju zajedničkih standarda i premošćivanju postojećih nedostataka, dok su obrazovni sadržaji i metode podučavanja i dalje u nacionalnoj nadležnosti; naglašava potrebu za većom suradnjom u području obrazovanja diljem Europe i izvan nje kako bi se razvili zajednički pristupi i rješenja za zajedničke izazove;

8.  cijeni napore koje Komisija ulaže u poticanje razvoja europskog prostora obrazovanja, primjećujući pritom potrebu za cjelovitijim pristupom koji zahtijeva smislenu suradnju i koordinaciju između svih aktera i različitih dionika, uključujući sudionike u obrazovanju i osposobljavanju, udruge roditelja, socijalne partnere, sindikate, organizacije mladih, osobe koje rade s mladima i civilno društvo; poziva na veću otvorenost prema novim idejama kako bi se osiguralo da se europski prostor obrazovanja nastavi razvijati i da služi kao poticaj za veća i jača partnerstva, među ostalim između javnog i privatnog sektora, te za sinergije među dionicima;

9.  pozdravlja odgovor Vijeća na prijedloge Komisije, a posebno njegovu usmjerenost na važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te mogućnosti za cjeloživotno učenje, koje trebaju biti cjenovno pristupačne i dostupne svima, posebno u najudaljenijim regijama EU-a;

10.  pozdravlja predanost Komisije ostvarivanju europskog prostora obrazovanja do 2025.; upozorava da su prijedlozi Komisije i dalje uglavnom strateške prirode, a ne konkretan politički plan; stoga predlaže uspostavu jasnih srednjoročnih i dugoročnih prioriteta s ostvarivim ciljevima i rokovima za mjere koje bi trebalo usvojiti, uključujući jasno definirane privremene rezultate koji će činiti različite sastavnice istinskog europskog prostora obrazovanja bez nepotrebnih kašnjenja, uzimajući u obzir fiskalne kapacitete država članica;

11.  ističe hitnu potrebu za razvojem zajedničke provedbene strategije i plana koji uključuje institucije EU-a, države članice i sve relevantne dionike, uključujući lokalna i regionalna tijela i civilno društvo te u kojem se utvrđuju njihove odgovornosti i mogućnosti; ustraje u tome da bi europski prostor obrazovanja trebao biti jasan i dostupan te odražavati sve razine upravljanja;

Pretvaranje vizije u stvarnost: zajednički strateški prioriteti i ciljevi na razini EU-a

12.  ističe potencijal upotrebe europskih instrumenata za koordinaciju politika kako bi se ostvarili zajednički ciljevi europskog prostora obrazovanja, uključujući otvorene metode koordinacije i europski semestar; podsjeća na ulogu europskog semestra u uspješnoj provedbi politika EU-a u području obrazovanja, istodobno priznajući da je europski semestar prvotno zamišljen kao instrument za koordinaciju ekonomskih politika diljem EU-a kako bi se osiguralo da vlade poštuju fiskalnu odgovornost;

13.  poziva sve institucije EU-a i države članice da postignu dogovor o istoj viziji, prioritetima, ciljevima i mjerilima u vezi s europskim prostorom obrazovanja te da pritom uvaže postojeće razlike u Europi;

14.  ističe važnost uspostave akademske slobode i pedagoške autonomije kao temeljnih načela europskog prostora obrazovanja;

15.  poziva na korištenje sinergija između europskog prostora obrazovanja, europskog istraživačkog prostora i europskog prostora visokog obrazovanja te među raznim programima EU-a; poziva na daljnje jačanje programa Erasmus+, Obzor Europa, Kreativna Europa, Europske snage solidarnosti, Digitalna Europa i program Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti kako bi od njih koristi imali svi nastavnici, obrazovni djelatnici, pružatelji obrazovanja, osobe koje rade s mladima i svi učenici;

16.  ističe da bi uključivost trebala biti središnja dimenzija europskog prostora obrazovanja i preduvjet za postizanje kvalitetnog obrazovanja za sve; ističe da nitko ne smije biti zapostavljen, da svaki učenik ima talent te da bi trebalo cijeniti i vrednovati pojedinačne razlike; ističe da se napredak u pogledu zajedničkih ciljeva može postići samo sveobuhvatnijim pristupom;

17.  naglašava važnost stavljanja učenika u središte procesa učenja; ističe da je potrebno osigurati prilagođen pristup ranjivim skupinama, uključujući osobe s bilo kakvim oblikom invaliditeta ili razlika u učenju, kao što su one u spektru autizma ili osobe s velikim potencijalom, te unutar europskog prostora obrazovanja poticati sveobuhvatan pristup školovanju; poziva Komisiju da se savjetuje s relevantnim dionicima kao što su udruge studenata, stručnjaci za pedagošku potporu, pružatelji skrbi za učenike s posebnim potrebama i ostali, posebno kada je riječ o razvoju europskih sveučilišta i centara strukovne izvrsnosti;

18.  toplo pozdravlja ciljeve novog strateškog okvira EU-a za cjeloživotno učenje i osposobljavanje, koji je tema Rezolucije Vijeća od 19. veljače 2021. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja, kao i pet strateških prioriteta utvrđenih u toj rezoluciji, posebno konkretne prijedloge za ostvarivanje cjeloživotnog naukovanja i mobilnosti za sve;

19.  naglašava važnost poboljšanja radnih uvjeta i potrebu da učitelji i nastavnici budu primjereno plaćeni za svoj rad; potiče države članice da u suradnji s Komisijom ulažu u početno obrazovanje nastavnika i voditelja osposobljavanja, posebno uključivanjem europske dimenzije i transnacionalne mobilnosti u svoje kurikulume, da njeguju kompetencije i motivaciju u obrazovnoj struci, da pospješe priznanje vrijednosti koju nastavnici donose društvu te da ojačaju pedagošku autonomiju; ističe važnost profesionalizacije osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se na odgovarajući način prepoznao i vrednovao njihov rad, što je neophodno za obrazovanje djece;

20.  potiče države članice da promiču medijsku i informacijsku pismenost, kritičko razmišljanje i kulturu tolerancije u svim fazama procesa učenja kao prioritet i ključni alat za osnaživanje odgovornih europskih građana s pomoću vještina koje su im potrebne za borbu protiv sve većeg vala dezinformacija i za suočavanje s izazovima 21. stoljeća;

21.  poziva na zajednički okvir za razvoj digitalnih kompetencija; ističe potrebu za zajedničkim sustavom priznavanja, vrednovanja i certifikacije digitalnih vještina, kvalifikacija i diploma kako bi se smanjile razlike u digitalnim kompetencijama diljem Europe te kako bi svi učenici, a posebno djeca, imali pristup osnovnoj digitalnoj opremi;

22.  naglašava potrebu da se osigura digitalizacija sveučilišta u EU-u i ponavlja poziv za stvaranjem europske internetske sveučilišne platforme; poziva EU da prizna povezivost i digitalnu infrastrukturu kao pravo koje proizlazi iz temeljnog prava na obrazovanje;

23.  pozdravlja nedavne promjene Elektroničke platforme za obrazovanje odraslih u Europi i poziva Izvršnu agenciju Europske unije za obrazovanje i kulturu da procijeni kako dodatno povećati vidljivost, nastaviti razvoj i ojačati učinak zajednice za obrazovanje odraslih;

24.  podržava upotrebu kvantitativnih pokazatelja i mjerila, uzimajući u obzir razlike između i unutar država članica, kako bi se omogućila kontinuirana usporedba i praćenje napretka država članica prema zajedničkim ciljevima i potaknulo daljnje političko djelovanje, istodobno ponavljajući potrebu za dodatnim kvalitativnim pokazateljima i mjerilima te upozoravajući na preambiciozne srednjoročne ciljeve;

25.  ističe da je potrebno poboljšati kvalitetu i učestalost potrebnih aktivnosti prikupljanja podataka te osigurati aktivno praćenje relevantnih pokazatelja i mjerila, kao što je cilj postavljen u okviru europskog programa vještina da se 50 % odraslog stanovništva uključi u aktivnosti učenja; potiče Komisiju i države članice da postignu ambiciozne ciljeve, na primjer u vezi s udjelom učenika s lošim rezultatima i onih koji rano napuštaju školovanje, smanjenjem prve referentne vrijednosti s 15 % na 10 %, a druge s 10 % na 5 %;

26.  poziva na bližu suradnju između EU-a i drugih organizacija i institucija kao što su UNESCO i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj te na aktivno korištenje i podupiranje postojećih i budućih obrazovnih istraživanja i studija kako bi se državama članicama pružila potpora u utvrđivanju učinkovitih reformi politika; apelira na Komisiju i države članice da razviju zajednička i participativna istraživanja o obrazovanju s dobro definiranim mandatom i proračunom u okviru nadležnosti EU-a;

27.  poziva države članice i Komisiju da osiguraju potrebna sredstva za uspostavu, provedbu i razvoj europskog prostora obrazovanja te za uspostavu namjenskog financijskog instrumenta u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2028. – 2034. u cilju daljnjeg razvoja europskog prostora obrazovanja i olakšavanja uzajamnog priznavanja kvalifikacija; ponavlja svoj poziv da se najmanje 10 % sredstava u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost namijeni obrazovanju, uključujući digitalno obrazovanje, te poziva države članice da znatno povećaju javnu potrošnju u području obrazovanja na razinu iznad prosjeka EU-a (4,7 % BDP-a u 2019.);

28.  potiče Komisiju i države članice da u suradnji i savjetovanju sa svim dionicima uspostave strategije za ublažavanje posljedica katastrofa za obrazovni sektor te ustraje u važnosti usklađenog europskog djelovanja u kriznim vremenima, kao što je pandemija bolesti COVID-19;

Sektorske mjere i razmatranja

29.  naglašava važnost učenja stranih jezika, a posebno engleskog jezika; ističe potrebu da države članice poduzmu mjere za podupiranje razvoja jezičnih kompetencija na svim razinama, osobito u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju, da prihvate cilj Vijeća Europe u pogledu višejezičnosti i postignu referentnu vrijednost u skladu s kojom će svi učenici najkasnije po završetku osnovnoškolskog obrazovanja u dovoljnoj mjeri poznavati barem još dva službena jezika EU-a i njegovih država članica;

30.  poziva Komisiju da razvije alate koji će državama članicama omogućiti provedbu preporuke Vijeća o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezika te da prati napredak postignut u tom smislu; poziva države članice da prikupe usporedive podatke o učenju jezika; poziva Komisiju da osigura financijsku potporu školama koje u svojim programima nude učenje europskih jezika, posebno materinskih jezika građana EU-a koji žive u drugim zemljama EU-a;

31.  ističe potrebu za promicanjem istraživanja i inovacija u obrazovanju; naglašava važnost europskog prostora obrazovanja u promicanju razumijevanja, proučavanja i istraživanja najsuvremenijih tehnologija kao što su umjetna inteligencija i robotika kako bi se podigla razina osviještenosti o povezanim mogućnostima i izazovima u obrazovnim okruženjima, među ostalim s pomoću posebnih preddiplomskih studijskih programa u svim državama članicama; izražava zabrinutost zbog toga što EU kao cjelina ne raspolaže dovoljnim brojem specijaliziranih preddiplomskih programa u području umjetne inteligencije;

32.  pozdravlja inicijativu europskih centara za strukovnu izvrsnost s pomoću koje se tom sektoru osigurava struktura na europskoj razini; poziva na stvaranje europskog prostora za strukovno obrazovanje i osposobljavanje kao sastavnog dijela europskog prostora obrazovanja; traži od Komisije i država članica da porade na izradi europskog statuta naukovanja; ističe da neke države članice trebaju riješiti problem nedostatka privlačnosti i prestiža sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te dvojnih sustava obrazovanja; naglašava da sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja trebaju biti još više usmjereni na učenika i prilagođeni promjenama u svijetu rada; ponovno ističe važnost priznavanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te poziva države članice da pravilno i u potpunosti provedu odgovarajuću preporuku Vijeća i europski program vještina; ističe važnost stvaranja fleksibilnih i modularnih načina učenja kako bi se učenicima omogućilo da kombiniraju i nadograđuju različita iskustva i mogućnosti učenja;

33.  ističe važnost djelovanja Komisije i država članica u području visokog obrazovanja, kao što je jačanje Bolonjskog procesa, jačanje međunarodne dimenzije europskog prostora obrazovanja i promicanje europske studentske iskaznice, među ostalim iskorištavanjem sinergija koje nude postojeći programi EU-a;

34.  apelira na to da europski prostor obrazovanja postane prekretnica u priznavanju diploma i kvalifikacija diljem EU-a te poziva Komisiju i države članice da olakšaju proširenje automatskog uzajamnog priznavanja ishoda učenja i razdoblja studiranja u inozemstvu, među ostalim u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te s pomoću europskih mikrokvalifikacija;

35.  ističe istaknutu ulogu neformalnog i informalnog učenja kao i volontiranja te naglašava potrebu za priznavanjem njihovih rezultata; poziva Komisiju i države članice da promiču meke vještine diljem EU-a;

36.  potiče države članice da provedu preporuku Vijeća iz 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje kako bi se ostvario napredak u svih osam ključnih područja kao što su prilike za mlade učenike da tijekom obrazovanja steknu barem jedno praktično poduzetničko iskustvo te da pritom poboljšaju priznavanje kompetencija stečenih neformalnim i informalnim učenjem kako bi se povećala fleksibilnost načina učenja za učenike svih dobi; poziva na stvaranje europskog okvira za građanske i socijalne kompetencije kojim će se cijeniti, promicati i prepoznati prednosti praksi kao što su mentorstvo i nadzor nad aktivnostima mladih;

37.  ističe da je nakon pandemije bolesti COVID-19 učenje na daljinu postalo dio realnosti za mnoge učenike; naglašava da u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju učenje na daljinu mora ostati krajnja mjera i nadopunjavati učenje uživo, što je ključno za podučavanje korisnih socijalnih vještina; ističe da se moderan, kombiniran pristup učenju usmjeren na učenike školske dobi mora odvijati uglavnom u učionici i pod vodstvom nastavnika, koji iz pedagoških razloga može odlučiti kombinirati različite alate, bilo da je riječ o digitalnim (uključujući na internetu) ili nedigitalnim, kao dio obrazovnih sadržaja(18);

38.  poziva države članice da promiču obrazovne sadržaje povezane s klimatskim promjenama i ekološkom tranzicijom te da podignu razinu osviještenosti o europskom zelenom planu;

39.  poziva Komisiju i države članice da uklone rodne razlike u obrazovanju, uključujući obrazovanje i karijere u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu, umjetnosti i matematici (STEAM), da se bore protiv rodnih stereotipa i diskriminacije te da iskorijene maltretiranje, kiberzlostavljanje i druge oblike uznemiravanja, diskriminacije i nasilnog ponašanja kako bi se stvaranjem i razmjenom dobrih praksi diljem Europe poboljšala kulturna, etnička i rodna raznolikost;

40.  pozdravlja predanost portugalskog predsjedanja Vijećem da se pokrene internetska platforma čiji je cilj olakšati razmjenu podataka među državama članicama u pogledu izazova povezanih s nezaposlenošću mladih zbog pandemije;

41.  ponovno ističe važnost masovnih otvorenih internetskih tečajeva kao nužnog elementa za promicanje usavršavanja i prekvalifikacije radne snage na interaktivan i pristupačan način; smatra da bi europskim prostorom obrazovanja trebalo promicati prihvaćanje i razvoj masovnih otvorenih internetskih tečajeva te bi takve ciljeve trebalo uvrstiti u europski pristup mikrokvalifikacijama;

42.  primjećuje da trenutačno ne postoji jedinstvena, dogovorena definicija kojom bi se obuhvatio pojam „mikrokvalifikacije”; stoga smatra da je potrebno utvrditi jedinstvene norme na razini EU-a kako bi se učinkovito promicalo njihovo uzajamno priznavanje među državama članicama te osiguralo da poslodavci imaju povjerenja u njihovu vrijednost;

Upravljački okvir

43.  poziva Komisiju i države članice da do kraja 2022. uspostave konkretan strateški okvir za europski prostor obrazovanja do 2030. (EEASF 2030), uključujući sveobuhvatni mehanizam za usmjeravanje, praćenje i evaluaciju, u skladu s UN-ovim ciljem održivog razvoja br. 4 „osiguravanje uključivog i pravednog kvalitetnog obrazovanja i promicanje mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve” i prvim načelom europskog stupa socijalnih prava; pozdravlja prijedlog o osnivanju upravljačkog odbora europskog prostora obrazovanja, čime bi se postavio temelj za strukturirani i sustavni okvir upravljanja; ističe ulogu Konferencije o budućnosti Europe za raspravu o daljnjim koracima u pogledu izazova u području europskog obrazovanja i razvoja politika;

44.  poziva Komisiju i države članice da se obvežu na vrstu sudjelovanja koja se zahtijeva od država članica i drugih razina vlasti, uključujući lokalna i regionalna tijela vlasti, kao i institucija EU-a, te da osmisle učinkovite mehanizme višerazinskog upravljanja kojima se poštuje načelo supsidijarnosti i istodobno nastoji stvoriti europska dodana vrijednost;

45.  traži da se jasno utvrdi razina uključenosti koja se očekuje od dionika, obrazovnih sektora koji su dosad bili nedovoljno zastupljeni i relevantnih aktera civilnog društva; naglašava da bi okvir upravljanja trebao uključivati sve relevantne dionike koji djeluju u svim područjima učenja, uključujući osobe koje rade s mladima i organizacije mladih te udruge roditelja;

46.  poziva Komisiju da uspostavi platformu europskog prostora obrazovanja kao interaktivni javni portal za potporu državama članicama i dionicima pri razmjeni informacija te promicanju suradnje i razmjene dobre prakse; smatra da bi takvu platformu trebalo adekvatno financirati i da bi trebala biti dostupna na svim službenim jezicima EU-a;

47.  naglašava da su europski popisi stanovništva, prikupljanje podataka te istraživanje teritorijalnih potreba i obrazovnih praksi diljem EU-a ključni prioritet država članica i njihovih obrazovnih sustava;

Jačanje europske dimenzije u obrazovanju

48.  ističe potrebu za uključivanjem europske dimenzije u obrazovanje tako što će se u obrazovne planove i programe osposobljavanja nastavnika integrirati veća i upečatljivija europska perspektiva, čime će se obuhvatiti svi učitelji, voditelji osposobljavanja i učenici iz formalnih i neformalnih organizacija te sektora strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim uz potporu aktivnosti Jean Monnet i akademija za usavršavanje učitelja; predlaže da se te akademije za usavršavanje učitelja zovu „akademije za usavršavanje učitelja Comenius”; podržava stvaranje zajedničkog okvira za oblikovanje i razvoj kvalifikacija nastavnika diljem država članica;

49.  ističe potrebu da se učenicima prenese sveobuhvatno znanje o europskoj povijesti i kulturnoj baštini, materijalnoj i nematerijalnoj, te da se potiče kritičko europsko sjećanje i svijest o povijesti na osnovi temeljnih vrijednosti na kojima je izgrađena Europska unija; poziva Komisiju, države članice i Vijeće Europe da surađuju u obrazovanju o europskoj povijesti i kulturnoj baštini diljem EU-a te ističe potrebu za ciljanim financiranjem i inicijativama za povećanje istraživanja o europskoj povijesti, kao i za promicanjem javne povijesti, uzimajući u obzir složenu prirodu povijesti našeg kontinenta;

50.  poziva Komisiju i države članice da izrade zajednički okvir za učenje o EU-u na svim odgovarajućim razinama i u svim područjima obrazovanja; ističe potrebu da se učenici upoznaju s procesom europske integracije, institucijama i politikama EU-a, pravima koja proizlaze iz građanstva EU-a i načinima aktivnog sudjelovanja u demokratskim procesima EU-a;

51.  poziva Komisiju i države članice da razviju sveobuhvatnu europsku strategiju i zajednički okvir za građansko obrazovanje s europskom dimenzijom, uključujući učenje o europskim vrijednostima, kao što su ljudsko dostojanstvo, demokracija, vladavina prava, ljudska prava i jednakost, kako bi se potaknula razmjena dobrih praksi i razvoj zajedničkih pedagoških materijala i pristupa; u tom pogledu traži od Komisije da istraži osnivanje radne skupine za građansko obrazovanje koja bi koordinirala tu zadaću i poboljšala pristup europskom građanskom obrazovanju radi poticanja europske građanske kulture i osjećaja europske pripadnosti, nadopunjujući lokalnu, regionalnu, nacionalnu i globalnu dimenziju;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 66, 26.2.2021., str. 1.
(2) SL C 221, 10.6.2021., str. 3.
(3) SL C 221, 10.6.2021., str. 14.
(4) SL C 119, 28.5.2009., str. 2.
(5) SL C 195, 7.6.2018., str. 1.
(6) SL C 189, 4.6.2018., str. 1.
(7) SL C 444, 10.12.2018., str. 1.
(8) SL C 189, 5.6.2019., str. 4.
(9) SL C 189, 5.6.2019., str. 15.
(10) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0095.
(12) SL C 388, 13.11.2020., str. 2.
(13) SL C 28, 27.1.2020., str. 8.
(14) SL C 175, 7.5.2021., str. 6.
(15) Rezolucija Europskog parlamenta od 25. ožujka 2021. o oblikovanju politike digitalnog obrazovanja.
(16) Psacharopoulos, G., Patrinos, H. A., Returns to Investment in Education: A Decennial Review of the Global Literature (Povrat ulaganja u obrazovanje: desetogodišnji pregled svjetske literature), Grupa Svjetske banke, travanj 2018.
(17) Izvješće Eurydicea od 24. ožujka 2021. o nastavnicima u Europi, karijeri, razvoju i dobrobiti.
(18) Vidjeti prijedlog Komisije od 5. kolovoza 2021. za preporuku Vijeća o kombiniranom učenju za visokokvalitetno i uključivo osnovno i srednjoškolsko obrazovanje (COM(2021)0455),


Akcijski plan za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a
PDF 189kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o akcijskom planu za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a (2021/2007(INI))
P9_TA(2021)0453A9-0284/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenog 2020. naslovljenu „Farmaceutska strategija za Europu” (COM(2020)0761),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenog 2020. naslovljenu „Iskorištavanje inovacijskog potencijala EU-a: Akcijski plan za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a” (COM(2020)0760),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“), a posebno njezin članak 17. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o Jedinstvenom sudu za patente(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Sporazum TRIPS) iz 1995.,

–  uzimajući u obzir Ženevski akt Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), koji je stupio na snagu 26. veljače 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/933 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 469/2009 o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o izmjeni Direktive 2001/83/EZ o zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za humanu uporabu(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice(9),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o istrazi farmaceutskog sektora iz 2009.,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće o analizi na razini poduzeća Europskog patentnog ureda (EPO) i Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) o pravima intelektualnog vlasništva i u uspješnosti poduzeća u Europskoj uniji iz veljače 2021.,

–  uzimajući u obzir Komisijinu evaluaciju zakonodavstva EU-a o zaštiti dizajna,

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća o utvrđivanju prioriteta EU-a za borbu protiv teškog i organiziranog kriminala za EMPACT u razdoblju od 2022. do 2025.,

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu koju je naručio Europski parlament naslovljenu „Standard Essential Patents and the Internet of Things” („Patenti bitni za normu i internet stvari”) iz siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Komunikaciji Komisije pod nazivom „Prema novom konsenzusu o zaštiti prava intelektualnog vlasništva: akcijski plan EU-a”(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2020. o pravima intelektualnog vlasništva za razvoj tehnologija umjetne inteligencije(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. s preporukama Komisiji o izazovima organizatora sportskih događanja u digitalnom okruženju(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o mogućem proširenju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla Europske unije na nepoljoprivredne proizvode(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19(14),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0284/2021),

A.  budući da su uravnotežena zaštita i provedba pravâ intelektualnog vlasništva od velike važnosti za europsko gospodarstvo te za oporavak i otpornost EU-a, posebno u kontekstu pandemije bolesti COVID-19;

B.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala važnost politika zaštite intelektualnog vlasništva jer je skrenula pozornost na potrebu za učinkovitim mjerama za rješavanje problema nedostatka cjepiva protiv bolesti COVID-19 te je ugrozila egzistenciju radnika u kulturnim i kreativnim sektorima i dovela do gubitka egzistencijalno bitnih prihoda za te radnike;

C.  budući da je gospodarska kriza 2008. znatno manje utjecala na ulaganja u nematerijalnu imovinu, što pokazuje potencijal imovine u obliku intelektualnog vlasništva za stvaranje gospodarske stabilnosti i rasta te pozitivnu korelaciju između vlasništva nad pravima intelektualnog vlasništva te kvalitete i stabilnosti zapošljavanja; budući da studije pokazuju da poduzeća koja se koriste pravima intelektualnog vlasništva rastu brže, otpornija su na smanjenja gospodarske aktivnosti, povećavaju vrijednost poduzeća i jačaju svoj položaj na jedinstvenom tržištu; budući da navedene činjenice upućuju i na to da je važno poticati MSP-ove i pomoći im da zaštite i posjeduju prava intelektualnog vlasništva;

D.  budući da se broj registracija intelektualnog vlasništva u prvim mjesecima 2021. blago povećao u usporedbi s istim razdobljem 2020.; budući da bi se održiv i digitalan gospodarski oporavak nakon bolesti COVID-19 mogao temeljiti na pravima intelektualnog vlasništva; budući da je tijekom aktualne pandemije bolesti COVID-19 sustav brzog uzbunjivanja za opasne proizvode („RAPEX”) zabilježio alarmantan novi rekordni broj upozorenja;

E.  budući da se broj registracija intelektualnog vlasništva stalno povećava i da je jedinstveno tržište i dalje rascjepkano zbog razlika u nacionalnom zakonodavstvu; budući da su za europske patente i dalje potrebni usporedni nacionalni postupci potvrđivanja i rješavanja sporova; budući da i dalje postoje nedostaci, posebno pri provedbi, koji mogu ometati razvoj trgovačkih društava, posebno mikro poduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), ograničavati pristup potrošača inovativnim i sigurnim proizvodima te sprečavati da se inovacijama rješavaju socijalni izazovi;

F.  budući da su industrije koje se temelje na znanju izvor rasta i blagostanja; budući da su između 2012. i 2016. te industrije stvorile gotovo 30 % svih radnih mjesta i gotovo 45 % ukupne gospodarske aktivnosti (BDP) u EU-u, kako je prikazano u izvješću o analizi na razini industrije iz 2019. Europskog patentnog ureda (EPO) i Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)(15); budući da su industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva zaslužne za 93 % ukupnog izvoza robe iz EU-a u ostatak svijeta;

G.  budući da je intelektualno vlasništvo temeljno pravo u skladu s člankom 17. Povelje;

H.  budući da razvoj i napredak industrija utemeljenih na znanju uvelike ovisi o pravilima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, a posebno o osiguravanju učinkovite zaštite efikasnim zakonodavstvom o patentima, žigovima, dizajnima, autorskim pravima i srodnim pravima, oznakama zemljopisnog podrijetla i zaštiti biljnih sorti te primjerenom i usklađenom primjenom pravila o zaštiti poslovnih tajni;

I.  budući da sustavi intelektualnog vlasništva doprinose razvoju novih lijekova te da su poticaji za intelektualno vlasništvo važni kako bi se zaista osigurao pristup cjenovno pristupačnim lijekovima; budući da novi lijekovi moraju biti u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima, međunarodnim javnim pravom i zahtjevima javnog zdravlja;

J.  budući da su europski inovatori predvodnici u zelenim tehnologijama i nositelji velikog dijela zelenih patenata te imaju snažne portfelje intelektualnog vlasništva u tehnologijama kao što su prilagodba klimatskim promjenama, hvatanje i skladištenje ugljika te pročišćavanje voda i obrada otpada;

K.  budući da je potrebno promicati vrednovanje i primjenu istraživanja i razvoja u Europi, što pokazuje činjenica da manjina podnositelja zahtjeva za priznavanje patenata u području umjetne inteligencije u svijetu potječe iz Europe iako iz Europe dolazi znatan postotak visokovrijednih publikacija o umjetnoj inteligenciji;

Općenito

1.  podržava Komisiju u ostvarivanju ciljeva njezina Akcijskog plana za intelektualno vlasništvo iz studenog 2020. jer je snažna, uravnotežena i čvrsta zaštita pravâ intelektualnog vlasništva na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini koja omogućuje povrat ulaganja posebno važna za gospodarski i društveni oporavak od bolesti COVID-19 i ostalih globalnih kriza te za dugoročnu otpornost na njih kako bi EU mogao brzo odgovoriti u skladu s načelima Uredbe (EU) 2021/241 o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost(16), osigurava pravnu sigurnost i usklađenost s europskim zakonodavstvom te omogućuje stvaranje digitalnog i globalno konkurentnog održivog gospodarstva u Europi u kojem inovacije doprinose i općem dobru društva;

2.  potvrđuje da se zaštitom pravâ intelektualnog vlasništva potiče kreativna, inventivna i inovativna djelatnost, što omogućuje da najveći mogući broj ljudi ima koristi od te djelatnosti; primjećuje da ta djelatnost omogućuje da izumitelji, inovatori i autori dobiju naknadu za svoja kreativna ostvarenja; poziva Komisiju da nastavi podupirati sposobnost europskih poduzeća za stvaranje inovacija na temelju sveobuhvatnog režima intelektualnog vlasništva kako bi se očuvala učinkovita zaštita njihovih ulaganja u istraživanje i razvoj, osigurao pravedan povrat s pomoću licenciranja, nastavili razvijati otvoreni tehnološki standardi koji podržavaju tržišno natjecanje i mogućnost izbora te osiguralo sudjelovanje industrije EU-a u razvoju ključnih tehnologija na svjetskoj razini;

MSP-ovi i zaštita intelektualnog vlasništva

3.  ističe da prava intelektualnog vlasništva donose mnoge koristi za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) te mikro poduzeća; naglašava da industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva nude kvalitetnija radna mjesta s boljim radnim uvjetima i većim plaćama; napominje da MSP-ovi koji posjeduju prava intelektualnog vlasništva ostvaruju do 68 % više prihode po zaposleniku i isplaćuju 20 % više plaće u usporedbi s onima koji nemaju takva prava; stoga je zabrinut zbog toga što mnogi MSP-ovi imaju poteškoća u utvrđivanju vlastite strategije intelektualnog vlasništva i u upravljanju svojim pravima intelektualnog vlasništva; zato pozdravlja vaučere za intelektualno vlasništvo, preddijagnozu pravâ intelektualnog vlasništva (IP-Scan) i druge inicijative Komisije i EUIPO-a kako bi se poduprli jednostavni postupci registracije i niske administrativne pristojbe za mikro poduzeća i MSP-ove te kako bi im se pomoglo da u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste svoje intelektualno vlasništvo; traži od Komisije, Europskog patentnog ureda (EPO) i EUIPO-a da razmotre proširenje tih inicijativa na sve vrste imovine u obliku intelektualnog vlasništva te da utvrde daljnje mjere za promicanje koristi od registracije pravâ intelektualnog vlasništva za razvoj aktivnosti MSP-ova;

4.  uvjeren je da je potpora za MSP-ove, uključujući financijske i nefinancijske mjere, pravi način da im se osigura bolje znanje i da im se olakša pristup pravima intelektualnog vlasništva te da su financijski i pravni instrumenti Unije u tom pogledu od iznimne važnosti; stoga poziva Komisiju i EUIPO da tijekom gospodarskog oporavka nastave provoditi mjere za potporu upravljanju intelektualnim vlasništvom za MSP-ove i mikro poduzeća, uključujući pružanje pristupa informacijama i povezanim uslugama „sve na jednom mjestu” te savjetovanje o intelektualnom vlasništvu; naglašava da će ta potpora pomoći u iskorištavanju i promicanju svih nacionalnih i regionalnih inicijativa članova Mreže Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPN);

5.  zabrinut je zbog toga što su, iako je nematerijalna imovina jedna od najvrjednijih vrsta imovine, samo rijetki europski MSP-ovi toga svjesni i imaju korist od svojeg intelektualnog vlasništva dok pokušavaju dobiti financijska sredstva; stoga pozdravlja najavljeni Europski informacijski centar za intelektualno vlasništvo kao jednu od mnogih mjera kojima će se osigurati da Europa dodatno kapitalizira vrijednost znanja koje naša poduzeća stalno stvaraju, razvijaju i razmjenjuju te da ta poduzeća dobiju potrebne instrumente i informacije ili aktivnije upravljaju tom imovinom; naglašava da korisni modeli pružaju brzu i jeftinu zaštitu tehničkih izuma i da su vrlo privlačni za MSP-ove; stoga potiče države članice koje još ne nude taj instrument da ga uspostave i poziva Komisiju da razmotri mogućnost uvođenja zaštite korisnih modela na razini EU-a koja trenutačno nije dostupna;

Paket jedinstvenog patenta

6.  naglašava da će zahvaljujući paketu jedinstvenog patenta, koji obuhvaća europski patent s jedinstvenim učinkom (jedinstveni patent) i Jedinstveni sud za patente, zaštita patenata postati učinkovitija, a rješavanje sporova diljem Europe razumljivije jer će se izbjeći paralelni postupci u državama članicama, jeftinije jer će se smanjiti pravni troškovi te dostupnije i efikasnije, čime će se povećati pravna sigurnost; stoga traži od država članica sudionica koje to još nisu učinile da što prije poduzmu korake za ratifikaciju Protokola o privremenoj primjeni priloženog Sporazumu o Jedinstvenom sudu za patente (UPCA) ili da na neki drugi način izjave da ih taj Protokol obvezuje kako bi se omogućio brzi početak funkcioniranja paketa jedinstvenog patenta;

7.  naglašava da je jedinstveni patent dodatna opcija paralelna s nacionalnim patentima te potiče države članice koje još ne sudjeluju u pojačanoj suradnji za stvaranje jedinstvene patentne zaštite i/ili još nisu pristupile Sporazumu o Jedinstvenom sudu za patente da nastave postupak koji će dovesti do njihova punopravnog sudjelovanja; podsjeća da inovativni MSP-ovi imaju koristi od dosljednog europskog patentnog sustava te naglašava da Sporazum o Jedinstvenom sudu za patente i njegov Poslovnik predstavljaju pažljivo uravnoteženo rješenje koje odražava temeljna načela Unije: proporcionalnost, fleksibilnost, pravednost i pravičnost; prima ne znanje smanjenje pristojbi i njihov povrat za MSP-ove u okviru Poslovnika Jedinstvenog suda za patente;

8.  pozdravlja sustav alternativnog rješavanja sporova „sve na jednom mjestu” koji treba uspostaviti u skladu s člankom 35. Sporazuma o Jedinstvenom sudu za patente, kojim se ne zadire u postojeće nacionalne sustave kako se ne bi ugrozilo pravo stranaka na pristup pravosuđu; traži od država članica da omoguće brzo uvođenje centra za arbitražu i posredovanje u pogledu patenata te poziva Komisiju da procijeni bi li centar srednjoročno ili dugoročno mogao rješavati sve sporove u vezi s intelektualnim vlasništvom; pozdravlja nastojanje država članica da pronađu odgovarajuća rješenja za suočavanje s učincima Brexita;

Svjedodžba o dodatnoj zaštiti

9.  naglašava da režim svjedodžbe o dodatnoj zaštiti unutar EU-a, iako je od velike praktične važnosti, trpi zbog fragmentirane provedbe u državama članicama; apelira na Komisiju da objavi smjernice za države članice i da riješi taj problem fragmentacije, među ostalim zakonodavnim prijedlozima utemeljenima na sveobuhvatnoj procjeni učinka;

10.  priznaje da se u paketu jedinstvenog patenta ne predviđa jedinstveni naziv svjedodžbe o dodatnoj zaštiti te poziva države članice da podrže uspostavu takvog naziva kao logičnog proširenja jedinstvene patentne zaštite;

11.  traži od Komisije da u nedostatku jedinstvenog naziva svjedodžbe o dodatnoj zaštiti osigura usklađenost između budućeg jedinstvenog patenta i postojećih režima svjedodžbe o dodatnoj zaštiti u EU-u uz pojašnjenje da nacionalni patentni uredi mogu dodjeljivati nacionalne svjedodžbe o dodatnoj zaštiti na temelju jedinstvenog patenta;

12.  pozdravlja činjenicu da Komisija želi procijeniti potencijalan učinak prijedloga jedinstvene svjedodžbe o dodatnoj zaštiti; napominje da bi se jedinstven naziv svjedodžbe o dodatnoj zaštiti sa suspenzivnim uvjetom ovisno o formalnoj odluci na nacionalnoj razini mogao uvesti čak i prije stupanja na snagu jedinstvenog patenta te stoga predlaže da se razmotri produženje mandata EPO-a kako bi taj ured mogao provesti ispitivanje zahtjeva za svjedodžbe o dodatnoj zaštiti na temelju jedinstvenih pravila;

13.  ističe da neučinkovitost postupaka izdavanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti koči inovatore i proizvođače na štetu pravednog pristupa pacijenata liječenju te da su ravnopravni uvjeti od ključne važnosti za proizvođače generičkih i biosličnih lijekova u Uniji; stoga ističe da se zlouporabe razdvojenih prijava za registraciju patenata i povezivanje patenata moraju učinkovito rješavati; podsjeća da bi inovacije trebale zadovoljiti najhitnije potrebe društva i da bi u tom kontekstu trebalo promicati pravodobnu opskrbu lijekovima, uključujući generičke i bioslične lijekove, kao i njihovu cjenovnu pristupačnost i brzu dostupnost; naglašava da se moguća revizija takozvanog izuzeća Bolar, koje omogućuje provođenje ispitivanja patentiranih proizvoda kako bi se podržali zahtjevi za odobrenje za stavljanje u promet generičkih i biosličnih lijekova, a da se to ne smatra kršenjem patentnih pravâ ili svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove, kao i učinkovit i trenutačan ulazak na tržište nakon isteka patentnih pravâ i svjedodžbi o dodatnoj zaštiti, može provesti tek nakon sveobuhvatne procjene učinka;

14.  ističe važnu ulogu javnih ulaganja u istraživanje i razvoj te poziva Komisiju i države članice da osiguraju transparentnost u pogledu rezultata istraživanja i razvoja financiranih javnim sredstvima u farmaceutskom sektoru kako bi se uvjetima za patentiranje i licenciranje zajamčio povrat od javnih ulaganja u području javnog zdravlja;

Patenti bitni za normu

15.  potvrđuje da su informacije o postojanju, opsegu i relevantnosti patenata bitnih za normu važne za poštene pregovore o licenciranju, čime se potencijalnom korisniku normi omogućuje da utvrdi razmjer svoje izloženosti patentima bitnim za normu i mogućim davateljima licencije; primjećuje da, iako se u većini slučajeva pregovori između voljnih stranaka odvijaju u dobroj vjeri, često dolazi do sporova u vezi s patentima bitnim za normu; predlaže da Komisija razmotri moguće poticaje za pregovore radi izbjegavanja sporova kako bi se izbjegli popratni troškovi tih sporova i smanjili drugi s njima povezani problemi;

16.  naglašava da brojne prijave za registraciju patenata u okviru organizacija za razvoj normi tijekom postupka utvrđivanja normi kao potencijalno bitnih možda neće biti bitne za normu kako je konačno usvojena ili nakon odobravanja patenta te da bi se odgovarajućim, istinski neovisnim i transparentnim mehanizmom nadzora povećala transparentnost i pravna sigurnost; u tom pogledu pozdravlja pilot-studiju za procjenu bitnosti patenata bitnih za normu(17);

17.  traži od Komisije da zajedno s relevantnim akterima dodatno razmotri zahtjeve za neovisan, neutralan i transparentan sustav provjera bitnosti trećih strana utvrđivanjem potražnje, procjenom učinka i definiranjem uloge koju bi resursi kao što su tehnologije u nastajanju, na primjer umjetna inteligencija i s njom povezane tehnologije, i/ili tehničko stručno znanje koje pruža EPO mogli imati u tom kontekstu te da iskoristi znanje stečeno kao doprinos zakonodavnoj inicijativi o patentima bitnim za normu koja je predviđena za početak 2022. na temelju odgovarajućih procjena učinka;

18.  priznaje važnost uravnoteženog sustava licenciranja za patente bitne za normu i insistira na važnosti stabilnih, učinkovitih i pravednih pravila s tim u vezi; ističe da su „pošteni, razumni i nediskriminirajući uvjeti” (FRAND) nejasni pravni pojmovi koji uključuju pravnu nesigurnost te poziva Komisiju da prati razvoj industrije i pruži veću jasnoću u pogledu različitih aspekata FRAND-a i sudske prakse, među ostalim uspostavom opservatorija (centar kompetencija) u tu svrhu; podsjeća na prethodni poziv Parlamenta Komisiji da objavljuje godišnja izvješća u kojima se navode stvarni slučajevi neusklađenosti s FRAND-om i slučajevi koji se odnose na tzv. „patent hold-ups” i „patent hold-outs”;

19.  naglašava da je važno povećati transparentnost baza podataka organizacija za razvoj normi i poziva te organizacije da ažuriraju svoj sustav prijavljivanja i svoje baze podataka; u tom kontekstu ističe članak 9. stavak 1. točku (c) Uredbe (EU) br. 1257/2012(18) kojim se EPO-u povjerava zadaća zaprimanja i registriranja obveza licenciranja koje je preuzeo nositelj jedinstvenog patenta u međunarodnim tijelima za normizaciju; poziva Komisiju da nastavi nadzirati ponašanje poduzeća iz trećih zemalja u međunarodnim tijelima za normizaciju koja, zajedno s nedavnim odlukama stranih sudova, stavljaju europska poduzeća u izrazito nepovoljan položaj jer potkopavaju konkurentnost europskog tržišta;

20.  primjećuje važnost transparentnosti i napominje da je pri licenciranju patenata bitnih za normu u skladu s FRAND-om potrebno proaktivno pružati neophodne informacije unaprijed, čime se jamči pošten ishod pregovora u dobroj vjeri između stranâ; naglašava da pitanje može li nositelj patenta bitnog za normu odabrati razinu licenciranja u lancu opskrbe odnosno mora li svako poduzeće u lancu opskrbe imati pristup licenciranju još nije razjašnjeno te stoga traži od Komisije da surađuje s mjerodavnim dionicima kako bi se pronašao odgovarajući pristup tom pitanju i kako bi se ono razmatralo;

21.  naglašava vrijednost postojećih dobrovoljnih inicijativa koje predvodi industrija za olakšavanje licenciranja patenata bitnih za normu za internet stvari, kao što su udruženja za licenciranje koja okupljaju veliku većinu europskih i međunarodnih poduzeća koja razvijaju mobilne tehnologije;

Oznake zemljopisnog podrijetla

22.  podsjeća da je EU zaštitio oko 3300 proizvoda oznakama zemljopisnog podrijetla i da se godišnja vrijednost svih tih proizvoda povećala na više od 75 milijardi EUR te stoga pozdravlja inicijative i mjere za jačanje, modernizaciju, racionalizaciju i bolju provedbu sustava oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne proizvode, hranu, vina i jaka alkoholna pića kako bi taj sustav postao precizniji i učinkovitiji jer one doprinose stvaranju i zaštiti kvalitetnih radnih mjesta, promicanju socijalne, ekološke i gospodarske održivosti u ruralnim područjima te poticanju europske kulturne raznolikosti;

23.  smatra da pitanje prevelikog administrativnog opterećenja za proizvođače u vezi s registracijom i izmjenama specifikacija te upravljanjem specifikacijama proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla i oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta treba biti u središtu budućih rasprava; podsjeća da su postupci izmjene specifikacija za oznake zemljopisnog podrijetla pojednostavnjeni i usklađeni za vinske i poljoprivredno-prehrambene proizvode u okviru pregleda reforme zajedničke poljoprivredne politike te bi taj pristup trebalo jačati i ubuduće;

24.  podsjeća da se procjenjuje da sjeme proizvedeno na gospodarstvima čini više od 80 % ukupnih potreba poljoprivrednika za sjemenom u nekim afričkim zemljama; poziva EU da podupre režime za prava intelektualnog vlasništva kojima se poboljšava razvoj lokalno prilagođenih sorti sjemena i sjemena koje su sačuvali poljoprivrednici, u skladu s odredbama Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu (ITPGRFA) i člankom 19. Deklaracije UN-a o pravima seljaka i ostalih osoba koje rade u ruralnim područjima;

25.  smatra da je nužno zaštititi prava intelektualnog vlasništva na način kojim se promiču istraživanja i inovacije, naročito u cilju uvođenja otpornijih poljoprivrednih sorti radi suočavanja s klimatskim promjenama, postizanja održivih i agroekoloških modela poljoprivrede kojima se štite prirodni resursi i poštuje potencijal nezaštićenog reprodukcijskog i heterogenog materijala u sektoru ekološke poljoprivrede; naglašava da je zaštita biljnih sorti od ključne važnosti i da je za nju potreban snažan i provediv sustav zaštite u EU-u te stoga naglašava važnu ulogu sustava oplemenjivačkih pravâ na biljnu sortu Zajednice i Međunarodne unije za zaštitu novih biljnih sorti; ističe da se pravima intelektualnog vlasništva mora doprinijeti i sigurnosti opskrbe hranom te otpornosti i konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog modela EU-a;

26.  naglašava da bi trebalo uložiti dodatne napore kako bi se povećala transparentnost u pogledu statusa i patentibilnosti biološkog materijala; ističe da bi uzgajivačima trebalo dati odgovarajući pristup informacijama o biološkom materijalu koji će upotrebljavati u procesu uzgoja bilja; naglašava da bi Komisija trebala uvesti nove načine učinkovitog savjetovanja i razmjene informacija; protivi se bilo kakvom patentiranju živih životinja;

27.  smatra da je priznavanje oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode važno za prioritete programa EU-a koji su u izradi, uključujući programe industrijske strategije, uz pomoć razvoja kratkih lanaca opskrbe te za zeleni plan jer promiče lokalno proizvedene proizvode s većom sljedivošću i transparentnošću u pogledu podrijetla proizvoda i korištenih proizvodnih procesâ;

28.  podupire Komisiju u njezinoj inicijativi da na temelju detaljne procjene učinka uspostavi efikasnu i transparentnu sui generis zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a za nepoljoprivredne proizvode, a tim oznakama proizvod identificira kao proizvod koji je podrijetlom s teritorija članice odnosno regije ili mjesta na tom teritoriju, gdje se određena kvaliteta, ugled ili druga karakteristika proizvoda u osnovi mogu pripisati njegovu zemljopisnom podrijetlu kako bi se uskladio, među ostalim, sa Ženevskim aktom Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla, koji je EU potpisao i koji uključuje mogućnost zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne i nepoljoprivredne proizvode; očekuje od Komisije da zakonodavstvo u tome predloži što prije, a najkasnije do kraja 2021.;

29.  naglašava da bi se uvođenjem sustava sui generis zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a za nepoljoprivredne proizvode trebale omogućiti koristi za potrošače jer će se olakšati poznavanje oznaka izvornosti te da će ono imati pozitivan gospodarski utjecaj na mikro poduzeća i MSP-ove poticanjem konkurentnosti i općeniti utjecaj na zapošljavanje, razvoj i turizam u ruralnim i manje razvijenim područjima, što bi posebno moglo doprinijeti oporavku EU-a nakon krize prouzročene bolešću COVID-19; smatra da bi se takvom sui generis zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode također olakšao pristup tržištima trećih zemalja zahvaljujući trgovinskim sporazumima EU-a; međutim, smatra da se u tom sustavu moraju predvidjeti potrebne zaštitne mjere, uključujući učinkovit i transparentan mehanizam za prijavu i mehanizam za podnošenje prigovora;

30.  prima na znanje činjenicu da se postojećom zaštitom na temelju žigova EU-a proizvođačima ne omogućuje certificiranje veze između kvalitete i zemljopisnog podrijetla te da su zbog nedostatka usklađenog sustava zaštite neke države članice već uspostavile nacionalne sustave za sui generis zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode, što dovodi do fragmentacije na tržištu i pravne nesigurnosti te također negativno utječe na proizvođače; smatra da bi se usklađenom zaštitom na razini Unije stvorila potrebna pravna sigurnost za sve aktere, zajedno sa zajamčenim sprečavanjem povreda pravâ intelektualnog vlasništva za industrijske ili zanatske proizvode, kako bi EU mogao bolje zaštititi svoje interese na međunarodnoj razini;

31.  predlaže da se EUIPO zaduži za uspostavu registra oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode kako bi se osiguralo njihovo ujednačeno ispitivanje i zaštita u cijeloj Uniji;

Preispitivanje zakonodavstva EU-a o zaštiti dizajna

32.  naglašava da je aktualni sustav zaštite dizajna na razini EU-a uspostavljen prije 20 godina te bi ga trebalo revidirati; stoga pozdravlja spremnost Komisije da modernizira zakonodavstvo Unije o zaštiti dizajna kako bi se bolje podržala tranzicija na digitalno, održivo i zeleno gospodarstvo; poziva Komisiju da, s jedne strane, ažurira postupak registracije kako bi se omogućilo da novi oblici dizajna, na primjer grafička korisnička sučelja, virtualni i animirani dizajni, fontovi i ikone, te oblici dizajna relevantni u skladu s novim kretanjima i tehnologijama budu zaštićeni na jednostavan način i bez velikih opterećenja te da, s druge strane, dodatno uskladi postupak prijave i proglašenje ništavnosti u državama članicama;

33.  napominje da je zaštita dizajna dijelova koji se upotrebljavaju za popravak složenih proizvoda samo djelomično usklađena; naglašava da su neke države članice u svoje zakonodavstvo već uvele „iznimku o rezervnim dijelovima” ili „klauzulu o popravku”, kojima se omogućuje da se sastavni dijelovi složenih proizvoda proizvode i prodaju bez povrede pravâ intelektualnog vlasništva; primjećuje da zbog toga dolazi do fragmentacije na unutarnjem tržištu i pravne nesigurnosti; stoga poziva Komisiju da u svoj budući prijedlog uvrsti „klauzulu o popravku”, što će doprinijeti tranziciji na održivije i zelenije gospodarstvo te spriječiti narušavanje tržišnog natjecanja;

34.  smatra da bi sustav EU-a za zaštitu dizajna trebalo uskladiti sa sustavom žigova EU-a kako bi nositelji dizajna mogli spriječiti ulazak robe kojom se krši pravo dizajna na carinsko područje EU-a jer su prava povezana sa žigovima izvršiva u odnosu na robu koja je u tranzitu u EU-u i kojom se krše pravâ intelektualnog vlasništva, a ona povezana s dizajnom nisu; poziva Komisiju da ispravi taj nedostatak u preispitivanju zakonodavstva o dizajnu i da vlasnicima robnih marki omogući da stanu na kraj krivotvorinama dizajna koje su u tranzitu kroz EU;

35.  uvjeren je da bi zaštitu dizajna na jedinstvenom tržištu trebalo pružati ujednačeno i predlaže Komisiji da radi postizanja veće pravne sigurnosti razmisli o usklađivanju Direktive o dizajnu i Uredbe o dizajnu Zajednice;

Borba protiv povreda pravâ intelektualnog vlasništva

36.  ističe da je krivotvorena roba, na primjer krivotvoreni lijekovi ili lažna osobna zaštitna oprema ili maske u kontekstu zdravstvene krize kao što je pandemija bolesti COVID-19, iznimno opasna za zdravlje i sigurnost građana EU-a te može prouzročiti ozbiljnu štetu javnom zdravlju; tvrdi da, iako su aktivnosti nadzora tržišta usmjerene na zaštitu općih javnih interesa, a krivotvoreni proizvodi povezuju se s pitanjem zaštite privatnih pravâ intelektualnog vlasništva, postoji tijesna veza između krivotvorenih proizvoda i rizika za zdravlje i sigurnost potrošača;

37.  ističe da je 2016. do 6,8 % uvoza u EU, odnosno vrijednost u iznosu od 121 milijarde EUR, bila lažna roba i da je njezina dostupnost na jedinstvenom tržištu prouzročila izravne gubitke u prodaji u vrijednosti od 50 milijardi EUR i izravan gubitak 416 000 radnih mjesta u razdoblju 2013. – 2017.(19); ističe da povreda pravâ intelektualnog vlasništva podrazumijeva nisku razinu rizika u smislu vjerojatnosti otkrivanja i kažnjavanja u slučaju da se takva roba otkrije; apelira na države članice da zajedno s Komisijom, carinskim tijelima, Agencijom EU-a za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol), Interpolom i tijelima kaznenog progona koordiniraju strategije i osmisle učinkovite i odvraćajuće sankcije, posebno kako bi se ograničila količina opasnih proizvoda dostupnih javnosti te radi borbe protiv krivotvorenja i piratstva, naročito kad je ono povezano s organiziranim kriminalom;

38.  naglašava da se internet uvelike koristi za distribuciju krivotvorenih proizvoda te sadržaja i usluga kojima se krše prava intelektualnog vlasništva, što ima znatne negativne učinke na proizvodnu industriju EU-a te na kreativni, kulturni i sportski sektor; pozdravlja Komisijin Prijedlog akta o digitalnim uslugama; ističe činjenicu da bi načelo poznavanja poslovnih klijenata i sustav pouzdanih prijavitelja uvelike doprinijeli borbi protiv krivotvorenja te da bi umjetna inteligencija i lanci blokova mogli imati važnu ulogu u borbi protiv krivotvorene i piratske robe dostupne na internetu te doprinijeti pojačanoj provedbi pravâ intelektualnog vlasništva u cijelom lancu opskrbe; stoga podupire upotrebu novih tehnologija za borbu protiv povreda pravâ intelektualnog vlasništva i pozdravlja publikacije utemeljene na dokazima koje je Opservatorij EUIPO-a izradio o toj temi;

39.  prepoznaje veliki potencijal tehnologijâ lanca blokova za registraciju i zaštitu pravâ intelektualnog vlasništva; naglašava da sustavi lanca blokova mogu doprinijeti sigurnosti lanca opskrbe osiguravanjem sljedivosti, sigurnosti i zaštite svakog koraka od opasnosti od krivotvorenja na svakoj razini lanca opskrbe; napominje, posebno u pogledu registracije pravâ intelektualnog vlasništva, da uredi za intelektualno vlasništvo moraju usvojiti tehničke standarde za svoja rješenja lanaca blokova kako bi se omogućila interoperabilnost; naglašava da umjetna inteligencija i s njom povezane tehnologije koje se koriste u postupku registracije za dodjelu pravâ intelektualnog vlasništva ne mogu zamijeniti ljudsko preispitivanje od slučaja do slučaja kako bi se osiguralo da su odluke kvalitetne i pravedne;

40.  ističe vezu između kriminala povezanog s intelektualnim vlasništvom te organiziranog i teškog međunarodnog kriminala; stoga pozdravlja odluku Vijeća o tome da se povrede pravâ intelektualnog vlasništva ponovno stave na popis prioriteta EU-a u pogledu kaznenih djela u okviru Europske multidisciplinarne platforme za borbu protiv kaznenih djela (EMPACT) za predstojeći ciklus 2022. – 2025. te traži od Vijeća da ih zadrži na tom popisu i da poboljša prekograničnu suradnju između nacionalnih tijela, EUIPO-a, Europola, Agencije EU-a za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF);

41.  pozdravlja činjenicu da Komisija namjerava osmisliti instrumentarij EU-a za borbu protiv krivotvorenja kako bi se poboljšala suradnja između nositelja pravâ, javnih tijela, tijela za izvršavanje zakonodavstva na nacionalnoj razini i na razini EU-a i posrednika daljnjim pojašnjavanjem uloga i odgovornosti radi olakšavanja učinkovite razmjene podataka i informacija između ključnih dionika, promicanja primjene novih instrumenata i rješavanja pitanja aktivnosti krivotvorenja; poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere za praćenje namjernih povreda pravâ intelektualnog vlasništva, uključujući slučajeve kad se kršenje koristi u zloj vjeri kao namjerna komercijalna strategija, te da se založi za veću kontrolu i prekograničnu suradnju carinskih službi u okviru borbe protiv uvoza krivotvorenih proizvoda; poziva Komisiju da razmotri stvaranje sličnog instrumentarija EU-a za borbu protiv ostalih povreda pravâ intelektualnog vlasništva;

42.  naglašava da je u vezi s krivotvorenjem i piratstvom potrebno i dugoročno obrazovanje o intelektualnom vlasništvu u školama kako bi se promijenila spremnost na korištenje robe i usluga kojima se krše pravâ intelektualnog vlasništva; stoga poziva države članice da surađuju s EUIPO-om radi pokretanja kampanja za podizanje razine osviještenosti, među ostalim u području 3D ispisa; podsjeća da se u vezi s tehnologijom 3D ispisa mogu pojaviti posebna pravna pitanja o svim područjima pravâ intelektualnog vlasništva, kao što su autorska prava, patenti, dizajni, trodimenzionalni žigovi i oznake zemljopisnog podrijetla;

43.  poziva Komisiju da i dalje štiti pravâ intelektualnog vlasništva i promiče njihovu provedbu u zemljama koje nisu članice EU-a, među ostalim pojačanim financiranjem za ciljane programe tehničke suradnje EU-a i izgradnju kapaciteta, kao što su tri aktualna ključna programa suradnje u području intelektualnog vlasništva s Kinom, jugoistočnom Azijom i Latinskom Amerikom te zajedničko partnerstvo s afričkim kontinentom radi promicanja bolje proizvodnje i upravljanja intelektualnim vlasništvom, te podupiranjem režimâ intelektualnog vlasništva kojima se poboljšava lokalni poljoprivredni razvoj; u tom kontekstu potiče Komisiju da na temelju iskustva EU-a pomogne tvorcima politika i tijelima za izvršavanje zakonodavstva i pruži im znanje i smjernice za poboljšanje njihova kapaciteta za borbu protiv povreda pravâ intelektualnog vlasništva te da promiče izvediva rješenja koja bi mogla znatno smanjiti troškove i pojednostaviti postupke za dobivanje, očuvanje i provedbu zaštite pravâ intelektualnog vlasništva, ali i pružiti informacije nositeljima pravâ o promjenama u pogledu kršenja pravâ i opskrbi krivotvorenom robom;

Novi izazovi za oblikovanje politika u području intelektualnog vlasništva

44.  naglašava da je zaštita intelektualnog vlasništva povezana s tehnologijama umjetne inteligencije važna i da bi je trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir te da su potrebni jasni kriteriji za zaštitu izuma stvorenih uz pomoć tehnologija umjetne inteligencije iako trenutačna pravila o zaštiti izuma patentom, tj. izuma koji se izvode primjenom računala, mogu obuhvaćati tehnologije umjetne inteligencije; stoga traži od Komisije da u suradnji s EPO-om i EUIPO-om pruži pravnu sigurnost u vezi s tim pitanjem i da pomno prati to pitanje na međunarodnoj razini u okviru WIPO-a;

45.  potiče države članice da bez odgode prenesu odredbe Direktive o autorskim pravima na način koji odražava sporazum suzakonodavaca o poboljšanju zaštite koju pruža te da dopuste iznimke kao što su pristup internetskom obrazovanju i digitaliziranoj kulturnoj baštini; poziva Komisiju da prati ugovore o otkupu pravâ kako bi se stvarateljima osigurala pravedna naknada na temelju autorskih pravâ ili pravâ autorâ; naglašava da neusklađenost pravila o autorstvu i vlasništvu nad autorskim pravima može dovesti do različitih nacionalnih rješenja za djela nastala uz pomoć umjetne inteligencije;

46.  naglašava da unatoč visokoj razini usklađenosti pravâ intelektualnog vlasništva u Europi, prekogranična provedba tih pravâ u EU-u još nije dovoljno učinkovita;

47.  pozdravlja najavu Komisije da će preispitati Direktivu o bazama podatak kako bi se olakšao pristup podacima i njihova upotreba te da će pritom zaštititi legitimne interese; ističe da nepotrebne prepreke i dalje ometaju istraživanja te da je potrebno dodatno razviti čvrste podatkovne prostore kako bi se istraživačima omogućilo da pronađu znanstvena rješenja, među ostalim i uz iznimna vremenska ograničenja; s tim u vezi naglašava središnju ulogu ograničenja isključivih pravâ i iznimki od tih pravâ;

48.  žali zbog činjenice da u studiji Komisije iz 2016. o subjektima za potvrđivanje patenata u Europi(20) nije pružen jasan odgovor na pitanje jesu li poslovni modeli nekih subjekata za potvrđivanje patenata, koji se sastoje od kupnje patenata od trećih strana i nastojanja da se ostvare prihodi njihovim korištenjem protiv navodnih počinitelja povrede zlouporabom asimetrija u sudskim sporovima, rupa u postojećem zakonodavstvu, a time i problem koji bi trebalo riješiti; potiče Komisiju da o tom pitanju provede odgovarajuću detaljnu studiju;

49.  pozdravlja nastojanja svih država članica da osiguraju da sudovi pri rješavanju slučajeva zabrana u obzir uzimaju načelo proporcionalnosti;

50.  napominje da je zaštita pravâ intelektualnog vlasništva ključna za poticanje istraživanja i proizvodnje inovativnih proizvoda i procesa, uključujući nove lijekove, no uvjeren je da su za borbu protiv globalnih zdravstvenih kriza, rješavanje pitanja pristupačnosti određenih lijekova i omogućivanje intervencija za spašavanje života u javnom interesu važni dobrovoljno udruživanje patenata, obvezno licenciranje i fleksibilnosti predviđene Sporazumom WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva; stoga poziva Komisiju da analizira i istraži moguće opcije za osiguranje učinkovitosti i bolje koordinacije obveznog licenciranja u EU-u, uzimajući u obzir slučajeve u kojima se ono koristilo u Uniji, razloge za njegovo korištenje, uvjete pod kojima je odobreno, njegove ekonomske posljedice te je li postignut željeni učinak;

51.  naglašava da je pravednija distribucija cjepiva u svijetu ključna za učinkovitu borbu protiv širenja COVID-a 19 i njegovih mutacija te da je potrebno poduprijeti globalni pristup cjepivima protiv bolesti COVID-19; napominje da je nedostatak pristupa cjenovno pristupačnim cjepivima i dalje golem izazov u zemljama u razvoju; stoga podupire Komisiju i države članice u njihovim naporima da potaknu zemlje koje nisu članice EU-a da ukinu postojeće zabrane izvoza i da povećaju donaciju cjepiva; poziva Komisiju i države članice da dodatno pojačaju svoje napore za podupiranje tehnološkog transfera i dobrovoljnog licenciranja pravâ intelektualnog vlasništva kako bi se povećao globalni pristup cjenovno pristupačnim lijekovima za COVID-19 i rješavalo pitanje globalnih ograničenja proizvodnje i nestašica u opskrbi te tako liječile endemske ili pandemijske zarazne bolesti u svjetskoj populaciji;

52.  pozdravlja činjenicu da najmanje razvijene zemlje već uživaju izuzeće, odobreno do 1. siječnja 2033., u pogledu provedbe odredbi Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva koje se odnose na lijekove; stoga apelira na Komisiju, da u suradnji s WTO-om, ispuni svoje obećanje da će sudjelovati u aktivnim i konstruktivnim pregovorima na osnovi teksta u WTO-u kako bi radila na poticanju i podupiranju povećanja proizvodnih kapaciteta za cjepiva u zemljama u razvoju i poticala dobrovoljno i brzo udruživanje pravâ intelektualnog vlasništva u vrijeme krize i dobrovoljne sporazume o licenciranju te pokrenula dijalog o postojećim preprekama za dobrovoljno licenciranje i tome kako ih prevladati;

53.  predlaže da se na europskoj razini osnuje koordinator za intelektualno vlasništvo kako bi se osigurao cjelovit i koordiniran pristup politici EU-a u području intelektualnog vlasništva i poboljšala suradnja između različitih nacionalnih tijela za intelektualno vlasništvo, glavnih uprava Komisije i drugih tijela zaduženih za prava intelektualnog vlasništva, kao što su EPO, EUIPO, WIPO i ostali relevantni akteri; koordinator za intelektualno vlasništvo mogao bi dodatno promicati borbu protiv povreda pravâ intelektualnog vlasništva na najvišoj političkoj razini te preuzeti druge dužnosti povezane s pravima intelektualnog vlasništva ako je to potrebno;

54.  zastupa mišljenje da je potrebno promicati bolje upravljanje intelektualnim vlasništvom u zajednici koja se bavi istraživanjem i inovacijama kako bi se izvrsna europska istraživanja pretočila u konkretne inovacije od kojih će koristi imati građani i poduzeća; naglašava da u tom kontekstu upotreba intelektualnog vlasništva financiranog javnim sredstvima mora biti pravedna i učinkovita te da bi se rezultati ostvareni s pomoću sredstava EU-a trebali iskoristiti za unapređenje gospodarstva EU-a za sve;

55.  podsjeća da industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva čine većinu trgovinskih aktivnosti EU-a te da je također zaštita i provedba pravâ intelektualnog vlasništva u trećim zemljama od ključne važnosti; pozdravlja zalaganje Komisije za snažnu zaštitu intelektualnog vlasništva u budućim sporazumima o slobodnoj trgovini; stoga traži od Komisije da pokrene rješavanje pitanja provedbe pravâ intelektualnog vlasništva u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i WIPO-a;

56.  podsjeća da je jedan od glavnih izazova za zemlje u razvoju uspon u globalnom lancu vrijednosti uz pomoć gospodarske diversifikacije, za koju su potrebna pravedna globalna pravila trgovine usmjerena na razvoj;

57.  potiče zemlje u razvoju da ojačaju regionalne lance vrijednosti i intraregionalnu trgovinu i ulaganja u zdravlje i područja povezana sa zdravljem, posebno zajedničkim naporima u pogledu istraživanja i razvoja u području medicinskih istraživanja i regionalnim udruživanjem resursa; sa zabrinutošću napominje da su, prema Global Trade Alertu, od početka 2020. do 21. ožujka te godine 54 vlade uvele ograničenja izvoza ključnih medicinskih potrepština; naglašava da bi se regionalni trgovinski paktovi trebali koristiti za sprečavanje zabrane izvoza ključnih proizvoda u vrijeme globalnih i regionalnih nestašica, kao u slučaju aktualne krize prouzročene pandemijom;

o
o   o

58.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 175, 20.6.2013., str. 1.
(2) SL L 271, 24.10.2019.
(3) SL L 57, 18.2.2021., str. 17.
(4) SL L 153, 11.6.2019., str. 1.
(5) SL L 130, 17.5.2019., str. 92.
(6) SL L 136, 30.4.2004., str. 34.
(7) SL L 157, 30.4.2004., str. 45.
(8) SL L 289, 28.10.1998., str. 28.
(9) SL L 3, 5.1.2002., str. 1.
(10) SL C 407, 4.11.2016., str. 25.
(11) SL C 404, 6.10.2021., str. 129.
(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0236.
(13) SL C 349, 17.10.2017., str. 2.
(14) SL C 371, 15.9.2021., str. 102.
(15) EPO i EUIPO, IPR-intensive industries and economic performances in the EU: Industry-level analysis report (Industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva i gospodarski rezultati u Europskoj uniji, Izvješće o analizi na razini industrije), treće izdanje, rujan 2019.
(16) SL L 57, 18.2.2021., str. 17.
(17) Zajednički istraživački centar Europske komisije, Pilot study for Essentiality Assessment of Standard Essential Patents (Pilot studija za procjenu bitnosti patenata bitnih za normu), 2020.
(18) Uredba (EU) br. 1257/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2012. o provedbi pojačane suradnje u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite (SL L 361, 31.12.2012., str. 1.).
(19) EUIPO,2020 Status Report on IPR infringement (Izvješće o statusu povrede prava intelektualnog vlasništva za 2020.), prosječne godišnje brojke, 2013. – 2017.
(20) Zajednički istraživački centar Europske komisije, Patent Assertion Entities in Europe: Their impact on innovation and knowledge transfer in ICT markets (Subjekti za potvrđivanje patenta u Europi: Njihov učinak na inovacije i prijenos znanja na tržištima IKT-a), 2016.


Statut i financiranje europskih političkih stranaka i zaklada
PDF 170kWORD 48k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o primjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (2021/2018(INI))
P9_TA(2021)0454A9-0294/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 10. stavak 4. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 224. i 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (1)(u daljnjem tekstu „Uredba”), kako je izmijenjena Uredbom (EU, Euratom) 2018/673 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. svibnja 2018.(2) i Uredbom (EU, Euratom) 2019/493 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2019.(3), a posebno njezin članak 38. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije(4) („Financijska uredba”),

–  nakon savjetovanja s Tijelom za europske političke stranke i europske političke zaklade (u daljnjem tekstu „Tijelo”) i pregleda njegovih godišnjih izvješća o radu,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Europskog parlamenta Predsjedništvu od 19. travnja 2021. o financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada na europskoj razini,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9-0294/2021),

A.  budući da su snažne političke stranke i zaklade na europskoj razini ključne za razvoj istinskog europskog javnog prostora;

B.  budući da bi europske političke stranke trebale imati važniju ulogu u postupku europskih izbora i doprinijeti oblikovanju političke svijesti EU-a i izražavanju volje građana EU-a; budući da je politička raznolikost ključna za javnu raspravu i izražavanje volje građana;

C.  budući da se stranke ne mogu smatrati nepristranim subjektima tijekom političkog natjecanja i budući da se njihovo financiranje ne može smanjiti na apolitičke troškove;

D.  budući da je zadaća europskih političkih zaklada podizanje političke svijesti i doprinos raspravi o političkim pitanjima EU-a i procesu europske integracije te da u tom okviru također razvijaju aktivnosti koje nisu usmjerene isključivo na članove ili glasače određene stranke, već su otvorene svima pod istim uvjetima;

E.  budući da bi europske političke stranke i zaklade trebale surađivati s nacionalnim strankama koje su njihove članice i partnerima kako bi im pružile potporu u približavanju Unije i njezinih politika građanima te kako bi ojačale demokratski legitimitet;

F.  budući da bi europske političke stranke trebale surađivati s odgovarajućim nacionalnim partnerima kako bi se olakšalo interaktivno sudjelovanje u pitanjima EU-a;

G.  budući da je za prihvaćanje i izražavanje volje građana Unije ključno da se uloga i funkcioniranje europskih političkih stranaka i zaklada ne ograničava samo na pitanja od europskog značaja na razini Unije; budući da bi tim europskim političkim strankama i zakladama trebalo dopustiti da se koriste svojim sredstvima za financiranje svih aktivnosti koje doprinose informiranju građana EU-a i podizanju svijesti o pitanjima povezanima s politikama EU-a;

H.  budući da su dostatna financijska sredstva preduvjet za obavljanje zadaća europskih političkih stranaka i zaklada, dok bi potpuna transparentnost i odgovornost trebale biti uvjet za primanje javnih sredstava iz proračuna Unije;

I.  budući da europske političke stranke i zaklade mogu imati ulogu u promicanju europskih politika o susjednim zemljama u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike te u okviru vanjskih odnosa Unije; budući da bi stoga trebale biti otvorene za primanje u članstvo stranaka ili pojedinaca iz tih zemalja te imati mogućnost od njih primati doprinose, pod uvjetom da se osigura potpuna transparentnost i usklađenost s člankom 325 TFEU-a i s pravilima Unije o borbi protiv prijevara i korupcije;

J.  budući da bi trebalo europskim strankama i zakladama omogućiti da imaju dodatne kategorije prihoda osim doprinosa i donacija;

K.  budući da bi usklađivanje stope sufinanciranja za europske političke stranke s razinom za političke zaklade spriječilo gomilanje duga;

L.  budući da bi sustav administrativne kontrole rashoda trebalo pojednostaviti, poštujući pritom načela transparentnosti i pravilne uporabe javnih sredstava, i da bi trebalo ukinuti zahtjeve za podnošenje financijskih izvještaja u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja jer ne odgovaraju prirodi europskih političkih stranaka i zaklada te predstavljaju nepotrebno dugotrajno i skupo opterećenje;

M.  budući da bi se usklađivanjem razdoblja prijenosa za europske političke zaklade sa zahtjevima za političke stranke izbjegla revizija druge razine i time znatno smanjilo administrativno opterećenje zaklada;

Evaluacija primjene Uredbe

1.  podsjeća da je Uredba (EU, Euratom) br. 1141/2014 o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada pravni okvir kojim se utvrđuju njihova prava i obveze; naglašava da je financiranje dodijeljeno u skladu s tom uredbom dio općeg proračuna Europske unije te bi se stoga trebalo provoditi u skladu s Financijskom uredbom s naglaskom na općim načelima dobrog financijskog upravljanja;

2.  napominje da je 2018. bila prva godina provedbe Uredbe; pozdravlja godišnje izvješće o radu za 2019. koje je predstavilo Tijelo; uzima u obzir glavne aktivnosti i izazove tijekom 2019.; napominje da je Tijelo provelo prvi pregled računovodstvene dokumentacije europskih stranaka i europskih zaklada u kontekstu izbora za Europski parlament 2019. kako bi osiguralo njihovu usklađenost s Uredbom, dok je Glavna uprava za financije Europskog parlamenta jamčila usklađenost s Financijskom uredbom; pozdravlja činjenicu da Tijelo 2019. nije moralo izreći sankcije nijednoj europskoj političkoj stranci ni zakladi; osim toga, prima na znanje činjenicu da je Tijelo interveniralo u postupku pred Općim sudom Suda Europske unije te se povezalo s državama članicama radi uspostave mreže nacionalnih kontaktnih točaka i tijela za zaštitu podataka;

3.  podsjeća da se člankom 38. Uredbe od Parlamenta zahtijeva da do kraja 2021. usvoji izvješće o primjeni te uredbe, a od Komisije da šest mjeseci nakon toga predstavi izvješće o istom pitanju koje mora biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom o izmjeni Uredbe; napominje da plan djelovanja Komisije uključuje postroživanje financijskih i provedbenih pravila, smanjenje administrativnog opterećenja, povećanje transparentnosti i jačanje stvarne izborne zastupljenosti europskih građana; nadalje ističe važnost suočavanja s rizikom od stranog uplitanja i kršenja pravila o zaštiti podataka;

4.  pozdravlja najavu Komisije o novom akcijskom planu za europsku demokraciju, uključujući zakonodavni prijedlog za osiguravanje veće transparentnosti plaćenog političkog oglašavanja te pregled zakonodavstva o financiranju europskih političkih stranaka i zaklada; ponovno ističe svoj prijedlog o izmjeni Uredbe, kako je iznesen u njegovoj Rezoluciji od 26. studenoga 2020., o analizi europskih izbora(5), uzimajući u obzir izlaznost na europskim izborima, transparentnost financiranja i zabranu donacija privatnih i javnih tijela iz trećih zemalja;

5.  potvrđuje da je Uredbom poboljšan status europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada u usporedbi s prethodnim pravnim okvirom uspostavljenim Uredbom (EZ) br. 2004/2003(6), posebno priznavanjem pravne osobnosti tih subjekata u Uniji i osnivanjem neovisnog Tijela;

6.  prepoznaje ulogu Tijela koje je preuzelo zadaće koje su mu povjerene u skladu s Uredbom;

7.  napominje, međutim, da brojne administrativne i političke poteškoće još uvijek sprečavaju europske političke stranke i zaklade da ostvare svoj puni potencijal kao aktivni i vidljivi akteri u europskoj demokraciji, kako na razini Europe tako i na razini država članica;

8.  naglašava važnost registracije europskih političkih stranaka i zaklada s obzirom na to da ona podrazumijeva usklađenost sa svim uvjetima Uredbe, posebice poštovanje temeljnih vrijednosti Unije utvrđenih u članku 2. UEU-a, te prihvatljivost za financiranje iz proračuna Unije uvjetuje poštovanjem tih uvjeta, kao i potrebom da se zajamči potpuna transparentnost;

9.  u tom pogledu smatra da bi Uredbu trebalo izmijeniti kako bi se pojasnilo da bi se poštovanje temeljnih vrijednosti EU-a trebalo primjenjivati i na same europske političke stranke i na njihove stranke članice;

10.  pozdravlja jačanje odredbi o praćenju u kolikoj mjeri europske političke stranke i zaklade poštuju temeljne vrijednosti Unije te postupak rješavanja povreda, uključujući sankcije i povrat sredstava;

11.  smatra da je posljednja izmjena Uredbe, kojom su uvedene sankcije za kršenje pravila o zaštiti podataka, bila prvi koristan korak, ali da bi je trebalo dodatno ojačati;

12.  smatra da je potrebno poboljšati sadašnji sustav za provjeru poštovanja pravila o korištenju doprinosa i bespovratnih sredstava u pogledu jasnoće, učinkovitosti i brzine;

13.  smatra da je činjenica da europske političke stranke i zaklade podliježu europskim i nacionalnim pravilima, koja su utvrđena u različitim pravnim instrumentima, izvor nejasnoća i pravne nesigurnosti; stoga predlaže daljnje usklađivanje i jačanje pravila kojima se uređuju europske političke stranke i zaklade kako bi se zajamčio sveobuhvatan pravni okvir EU-a za europske političke stranke i zaklade, posebno s obzirom na uvjete za registraciju, strukturu i djelovanje, vidljivost i transparentnost te sankcije;

14.  naglašava da financiranje europskih političkih stranaka i zaklada mora biti transparentno, mora biti u skladu s člankom 325. UFEU-a., ne smije biti podložno zloupotrebi te da mora podupirati isključivo političke programe i aktivnosti u skladu s temeljnim načelima Unije iz članka 2. UEU-a;

Utvrđeni problemi

15.  podsjeća da se Uredbom od nacionalnih stranaka članica traži da na svojim internetskim stranicama jasno i na korisnicima prilagođen način prikažu logotip, politički program i poveznicu na internetske stranice europske stranke kojoj su pridružene kao uvjet kako bi europska politička stranka mogla dobiti pristup sredstvima; zabrinut je zbog toga što, prema projektu Logos konzultantskog društva European Democracy Consulting, velika većina nacionalnih stranaka članica ne provodi ispravno zahtjeve iz Uredbe koji se odnose na prikaz logotipa, s obzirom na to da samo 15 % njih prikazuje logotip na jasan način prilagođen korisnicima;

16.  naglašava da je potrebno jasnije i jednostavnije definirati kako europske političke stranke i zaklade neizravno financiraju nacionalne partnere i članove kako bi njihova potrebna suradnja u promicanju i objašnjavanju europskih politika, kao i sudjelovanje građana EU-a, mogli teći neometano;

17.  naglašava da je zabrana financiranja kampanja za referendume o europskim pitanjima u suprotnosti sa svrhom europskih političkih stranaka i zaklada;

18.  naglašava da je financiranje političkih stranaka i zaklada EU-a samo po sebi povezano s kriterijima registracije navedenima u Uredbi; priznaje da je potrebno zajamčiti da kriteriji za registraciju i članstva omogućuju uključivo i istinsko zastupanje političkih stranaka koje su aktivne na europskoj razini pri čemu je potrebno izbjeći ometanje demokratskog zastupanja manjih političkih stranaka na istoj razini; podsjeća na rasprave održane u Odboru za ustavna pitanja Parlamenta o pragu za registraciju i građanskoj potpori; napominje da se nakon Brexita povećala potreba za revidiranjem različitih kategorija stranačkog članstva i naplate članarine; stoga predlaže reviziju zahtjeva za registraciju i kriterija zastupanja, uključujući osvrt na izravno članstvo građana;

19.  žali zbog uskog tumačenja pojma članstva utvrđenog sudskom praksom, nedostatka jasnih definicija modaliteta članstva u europskim političkim strankama i nedostatka diferencirane razine pripadnosti europskim političkim zakladama u Uredbi, što ne dopušta fleksibilnost u internoj organizaciji europskih političkih stranaka i zaklada, posebno u pogledu pridruženih članova i partnera europskih političkih zaklada, uključujući one iz bivših država članica i drugih europskih zemalja; zabrinut je zbog toga što to usko tumačenje bez opravdanog razloga sprečava europske političke stranke da primaju financijske doprinose od tih članova; smatra da bi također trebalo pojasniti modalitete članstva i pripadnosti europskim političkim zakladama, kao i njihova istraživačka partnerstva;

20.  smatra da bi trebalo pojasniti i proširiti zabranu članstva u više stranaka i zaklada;

21.  ističe da su kategorije prihoda preusko definirane u Uredbi, a posebno da se njima ne uzimaju u obzir druga moguća zakonski stečena vlastita sredstva;

22.  naglašava da se razina sufinanciranja, posebno za europske političke stranke, pokazala vrlo teško ostvarivom;

23.  smatra da zahtjev da se financijski izvještaji europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada uspostave u skladu s nacionalnim revizijskim standardima države članice u kojoj se oni nalaze i u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja ne stvara dodanu vrijednost i dovodi do nepotrebnih troškova i kašnjenja;

24.  žali zbog toga što manjkavost Uredbe ograničava europske političke stranke da zaista ispune svoju ulogu modernih političkih stranaka koje povezuju građane s političkim sustavom jer su zbog ograničene mogućnosti pojedinačnog članstva i ograničene uloge u utjecanju na oblikovanje politika i javnih programa nepoznate građanima te stoga ne mogu pokrenuti ni približno istu razina aktivizma koju mogu nacionalne i regionalne stranke;

25.  ističe da Tijelo ima ograničene ovlasti u pogledu provjere krši li određena europska politička stranka ili zaklada zajedničke vrijednosti EU-a i dosad nikada nije pokrenulo složeni postupak provjere sukladnosti s vrijednostima; poziva na jačanje ustroja Tijela kako bi moglo bolje nadzirati sve kriterije utvrđene u Uredbi, uključujući poštovanje vrijednosti Unije i demokratsko upravljanje europskim političkim strankama te poštovanje relevantnih pravila i provedbu sankcija, te na jamčenje njegove potpune autonomije i neutralnosti;

26.  sa zabrinutošću napominje da nekim postojećim transnacionalnim političkim strankama aktivnim u europskoj politici i zastupljenim u Parlamentu nije dopušteno službeno se registrirati kao europska politička stranka zbog nerazmjernih zahtjeva navedenih u Uredbi, čime se ometa demokratsko zastupanje manjih političkih stranaka na europskoj razini;

Prijedlozi za poboljšanja

27.  smatra da bi trebalo uspostaviti jasan skup pravila i uvjeta za aktivnosti u pogledu europskih pitanja koje zajednički organiziraju i sufinanciraju europske političke stranke i nacionalne stranke članice; smatra da bi za takve zajedničke aktivnosti trebalo biti obvezno isticanje logotipa europske političke stranke uz logotip nacionalne stranke članice;

28.  ističe da nijedno pravilo ne bi trebalo sprečavati sudjelovanje predstavnika i osoblja političkih stranaka u događanjima europskih političkih zaklada, pri čemu opravdanje za to leži u samoj prirodi europskih političkih zaklada;

29.  poziva Komisiju da pruži jasne zahtjeve i detaljne smjernice o vidljivosti europske političke stranke kojoj se pridružuje kako bi se zajamčila provedba članka 18. stavka 2. točke (a) Uredbe o prikazivanju logotipa europskih političkih stranaka uz logotipe nacionalnih ili regionalnih stranaka;

30.  ističe da su u prvom pregledu računovodstvene dokumentacije utvrđena moguća poboljšanja, posebno u pogledu razine detalja i usporedivosti zatraženih informacija koje su dostavile stranke i zaklade EU-a; pozdravlja uvođenje predložaka 2020. godine radi olakšavanja postupka; napominje da se 2019. najviše sredstava političkih stranaka i zaklada EU-a potrošilo na osoblje, sjednice i troškove prikupljanja informacija;

31.  smatra da dobro financijsko upravljanje i transparentnost iziskuju stroga pravila kojima se utvrđuje prihvatljivost rashoda; poziva na sastavljanje jasnih odredbi za aktivnosti koje se provode zajedno s većim međunarodnim organizacijama i partnerima izvan EU-a, kao i detaljna pravila za troškove osoblja i sjednica, posebno u pogledu gornjih granica i postupaka javne nabave;

32.  poziva na ukidanje zabrane financiranja kampanja za referendume kako bi se europskim političkim strankama omogućilo financiranje kampanja za referendume povezanih s provedbom UEU-a ili UFEU-a;

33.  ustraje u tome da se priznaju različite kategorije članstva za stranke, zaklade i istraživačka partnerstva sa zakladama, da se dopusti pripadnost članova iz država članica Vijeća Europe i drugih europskih država, da se za zaklade osnuje kategorija istraživačkih partnera te da europske političke stranke i zaklade budu ovlaštene zakonito prikupljati članarine na temelju općeg redoslijeda doprinosa koji se jednako primjenjuje na sve njihove članove;

34.  naglašava potrebu za definicijom članova kako bi se postigla pravna sigurnost u pogledu različitih vrsta članstva, odnosa članova s europskom političkom strankom kojoj pripadaju i zahtjeva koje moraju ispuniti;

35.  predlaže da se područje primjene zabrane članstva u više stranaka proširi na zastupnike u nacionalnim i regionalnim parlamentima i članove skupština;

36.  podržava stvaranje dodatnih kategorija prihoda kako bi se obuhvatili svi izvori prihoda političkih stranaka i političkih zaklada, a ne samo doprinosi i donacije, kao što je stvaranje nove kategorije „ostalih vlastitih sredstava” koja uključuje doprinose iz zajedničkih aktivnosti, prodaju publikacija, naknade za sudjelovanje na konferencijama ili radionicama ili druge aktivnosti izravno povezane s političkim djelovanjem;

37.  zalaže se za smanjenje potrebne stope vlastitih sredstava za političke stranke na 5 %, umjesto sadašnjih 10 %, kako bi se uskladila sa stopom koja se primjenjuje na zaklade;

38.  zalaže se za produljenje razdoblja prijenosa za zaklade na cijelu sljedeću godinu (N + 1), čime bi se uskladilo s razdobljem koje se primjenjuje na stranke;

39.  traži da se europskim političkim strankama i zakladama ukine obveza podnošenja godišnjih financijskih izvještaja na temelju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, uz općeprihvaćena računovodstvena načela;

40.  podsjeća na ulogu dodatnih tijela financijske kontrole tijekom njihovih mandata, konkretno Europskog revizorskog suda, Europskog ureda za borbu protiv prijevara i Ureda europskog javnog tužitelja; u kontekstu revizije i kontrole, ističe važnost podvrgavanju rashoda europskih političkih stranaka ne samo sustavu interne revizije i prosudbi njihovih članova, nego i vanjskom revizoru, javnim tijelima i javnom nadzoru;

41.  predlaže da se na rashode europskih političkih stranaka i zaklada primjenjuje mehanizam samokontrole, popraćen sustavom unutarnje revizije, koji podliježe nadzoru vanjskog revizora i Europskog revizorskog suda te javnom nadzoru;

42.  preporučuje upotrebu usklađenog vremenskog okvira za izvješćivanje i kontrole koje provode političke stranke EU-a, Tijelo i Parlament kako bi se izbjegla potreba za ponovnim izračunom konačnih iznosa financiranja, uzimajući u obzir rokove koji su uvedeni na temelju relevantnih pravila;

43.  zalaže se za povećanje transparentnosti financiranja europskih političkih stranaka i zaklada tako što će Parlament, na način koji je prilagođen korisnicima, morati objavljivati godišnje financijske izvještaje koje prima; ističe da bi informacije o registraciji i financijskoj situaciji europskih političkih stranaka i zaklada u najvećoj mogućoj mjeri trebale biti dostupne javnosti te potpune i ažurirane;

44.  smatra da bi informacije koje objavljuju Parlament i Tijelo trebale biti predstavljene u otvorenom i strojno čitljivom formatu na način prilagođen korisnicima;

45.  smatra da bi pojačani nadzor Tijela nad prijavljenim ukupnim donacijama u iznosu većem od 3000 EUR utjecao na veću transparentnost znatnih/značajnijih vanjskih utjecaja na europske političke stranke; smatra da bi Tijelo trebalo usmjeriti takav nadzor na slučajeve u kojima primjećuje znatna i iznenadna povećanja ukupnog broja malih donacija;

46.  nadalje, smatra da bi Tijelo, kako bi se povećala transparentnost financiranja, trebalo objaviti donacije istog donatora nekoj europskoj političkoj stranci, njezinim nacionalnim strankama članicama i njihovim regionalnim podstrukturama; mišljenja je, nadalje, da se najkasnije do financijske godine 2027. moraju uspostaviti prikladni instrumenti kako bi se zajamčilo da se donacije ne dodjeljuju pravno neovisnim subjektima koji su dio iste europske političke stranke s ciljem da se zaobiđu pravila o transparentnosti, što bi zajedno premašilo ograničenja transparentnosti;

47.  zalaže se za to da do kalendarske godine 2027. svaka donacija donatora europskoj političkoj stranci prema poreznom pravu bude jednaka donacijama nacionalnih političkih stranaka u zemlji u kojoj donator ima prebivalište;

48.  podržava ideju povećanja važnosti vlastitih sredstava europskih političkih stranaka pri izračunu iznosa koji financira Unija;

49.  smatra da bi radi pravne sigurnosti i jasnoće sve odredbe koje se primjenjuju na europske političke stranke i zaklade, uključujući one koje su trenutačno dio Financijske uredbe, trebalo objediniti u jedinstveni pravni akt Unije, odnosno Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014;

50.  smatra da su pravila o prihvatljivosti rashoda preuska te da bi europskim političkim strankama i zakladama trebalo dopustiti financiranje svih aktivnosti koje nisu organizirane samo kao interni događaji, već su otvorene za javnost, čime doprinose jačanju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije;

51.  predlaže uspostavu pravog europskog pravnog statusa i europske pravne osobnosti za europske političke stranke i zaklade postavljanjem minimalnih uvjeta za strukturu i funkcioniranje europskih političkih stranaka i zaklada, uz istodobno jačanje njihove neovisnosti u odnosu na nacionalno pravo;

52.  posebno naglašava da je potrebno uključiti mjere kojima se osigurava da europske političke stranke u nacionalnom pravu država članica nisu klasificirane kao strani pravni subjekti;

53.  ustraje u tome da europske političke stranke i njihovi članovi moraju imati demokratsku strukturu i poštovati vrijednosti na kojima se Unija temelji, poštovati demokratske postupke i transparentnost pri odabiru svojih stranačkih čelnika i kandidata za izbore te demokratskim glasovanjem donositi svoja interna pravila i političke programe;

54.  potiče Komisiju da preispita Uredbu u cilju ažuriranja pravila o registraciji, financiranju, političkim i izbornim kampanjama i članstvu kako bi europske političke stranke postale predstavnice građana u politici i donošenju politika EU-a te kako bi se građani EU-a približili donošenju odluka EU-a;

55.  posebno poziva na reviziju Uredbe kako bi se olakšali uvjeti za registraciju u skladu s njezinim člankom 3., otvorilo članstvo svim građanima EU-a te osigurala uključivija zastupljenost političkih stranaka aktivnih na razini EU-a;

56.  smatra da bi trebalo pojasniti hibridni status Tijela i redefinirati njegovu strukturu te da bi trebalo predvidjeti i mogućnost upravne žalbe na odluke Tijela, s obzirom na to da se u skladu s postojećom Uredbom podnositelji pritužbe mogu žaliti samo Sudu Europske unije;

57.  predlaže da se uspostavi jasna razlika između brisanja iz registra kao krajnje mjere i financijskih sankcija te da se poboljša usklađenost sustava financijskih sankcija;

58.  smatra da je potrebno poboljšati usklađenost i pravnu sigurnost određenih odredbi Uredbe i dodatno razviti i objasniti razloge za brisanje iz registra, da je potreban zajednički skup pravila za objavu, stupanje na snagu i učinak odluka o brisanju iz registra te da je potrebno pojasniti pravila o vraćanju;

59.  smatra da je potrebno da pravila financiranja europskih političkih stranaka i njihovih zaklada budu kompatibilna s paneuropskom izbornom kampanjom na europskim izborima;

60.  preporučuje da Komisija učvrsti odredbe o zaštiti podataka uključivanjem upućivanja na kaznena djela utvrđena u člancima od 3. do 6. Direktive 2013/40/EU o napadima na informacijske sustave(7); pozdravlja činjenicu da je Tijelo osnovalo mrežu nacionalnih tijela za zaštitu podataka kako bi u potpunosti proveo novi postupak provjere;

61.  poziva Komisiju da te prijedloge uzme u obzir pri sastavljanju i podnošenju prijedloga uredbe o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014;

o
o   o

62.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 317, 4.11.2014., str. 1.
(2) SL L 114 I, 4.5.2018., str. 1.
(3) SL L 85 I, 27.3.2019., str. 7.
(4) SL L 193, 30.7.2018., str. 1.
(5) SL C 425, 20.10.2021., str. 98.
(6) Uredba (EZ) br. 2004/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o propisima koji uređuju političke stranke na europskoj razini i pravilima o njihovom financiranju, (SL L 297, 15.11.2003., str. 1.).
(7) SL L 218, 14.8.2013., str. 8.


Prva obljetnica de facto zabrane pobačaja u Poljskoj
PDF 180kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o prvoj obljetnici de facto zabrane pobačaja u Poljskoj (2021/2925(RSP))
P9_TA(2021)0455B9-0543/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 2. i članak 7. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima od 4. studenoga 1950. i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 18. i 19.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), osobito njezine članke 1., 2., 3., 6., 7., 10., 11., 21., 23., 35. i 45.,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Poljske,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima od 16. prosinca 1966. i Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika diskriminacije žena od 18. prosinca 1979. i njezine opće preporuke br. 21 (1994.), br. 24 (1999.), br. 28 (2010.), br. 33 (2015.) i br. 35 (2017.),

–  uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje i ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju (ICPD) održanu u Kairu 1994., njezin Program djelovanja i ishode njezinih revizijskih konferencija, a posebno sastanka na vrhu u Nairobiju povodom ICPD+25 i na tom sastanku preuzetih obveza da se teži ostvarenju cilja maksimalnog zadovoljenja potreba u području planiranja obitelji te iskorjenjivanja smrtnih slučajeva rodilja koji su se mogli izbjeći, kao i rodno uvjetovanog nasilja i štetnih praksi usmjerenih protiv žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-ove ciljeve održivog razvoja dogovorene 2015., a posebno ciljeve br. 3 i br. 5,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za spolno i reproduktivno zdravlje Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu: prema ostvarenju Programa održivog razvoja do 2030. u Europi – nitko ne smije biti zapostavljen,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja(1),

–  uzimajući u obzir dokument povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 4. prosinca 2017. pod nazivom „Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena u Europi”,

–  uzimajući u obzir Međunarodne tehničke smjernice za spolni odgoj koje je 2018. objavio UNESCO,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Poljskoj, posebno onu od 15. studenoga 2017. o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj(2) i onu od 17. rujna 2020. o Prijedlogu odluke Vijeća o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava(3),

–  uzimajući u obzir četiri postupka zbog povrede prava koje je Komisija pokrenula protiv Poljske u vezi s reformom poljskog pravosudnog sustava te Prijedlog odluke Vijeća od 20. prosinca 2017. o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava (COM(2017)0835),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o odluci Komisije o aktiviranju članka 7. stavka 1. UEU-a u pogledu situacije u Poljskoj(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2020. o de facto zabrani prava na pobačaj u Poljskoj(7),

–  uzimajući posebno u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2021. o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena(8),

–  uzimajući u obzir atlas europskih politika o pobačaju, u kojem su 52 europske države i područja poredani na temelju dodijeljenih bodova s obzirom na njihove pravne okvire za siguran pristup skrbi u vezi s pobačajem,

–  uzimajući posebno u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. o slobodi medija i daljnjem pogoršanju stanja vladavine prava u Poljskoj(9) te svoju Rezoluciju od 21. listopada 2021. o krizi vladavine prava u Poljskoj i nadređenosti prava EU-a(10),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Unija utemeljena na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i nediskriminacije, kako se navodi u članku 2. UEU-a; budući da su sve države članice u okviru međunarodnog prava i ugovora EU-a preuzele obveze i dužnost da će poštovati, jamčiti i ispunjavati temeljna prava;

B.  budući da su prema Povelji, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava te praksi tijela osnovanih na temelju UN-ovih konvencija o ljudskim pravima spolno i reproduktivno zdravlje i prava povezani s više ljudskih prava, kao što su pravo na život, pravo na pristup zdravstvenoj skrbi, pravo na zaštitu od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja te na poštovanje tjelesnog integriteta, privatnosti i osobne autonomije; budući da su ta ljudska prava sadržana i u poljskom Ustavu; budući da države članice imaju pravnu obvezu poštovati i štititi ljudska prava, u skladu sa svojim ustavima, Ugovorima i Poveljom EU-a te međunarodnim pravom;

C.  budući da je odgađanje i uskraćivanje pristupa pobačaju vrsta rodno uvjetovanog nasilja; budući da je pristup skrbi u vezi s pobačajem ključan za socijalnu i ekonomsku jednakost; budući da je više tijela za ljudska prava(11) istaknulo da se uskraćivanje sigurnog pobačaja može smatrati mučenjem ili okrutnim, nečovječnim i ponižavajućim postupanjem te da bi nesigurne pobačaje sa smrtnim ishodom trebalo smatrati „rodno uvjetovanim ubojstvima žrtve kojih su isključivo žene i to kao posljedica zakonski propisane diskriminacije“;

D.  budući da je nelegitimni poljski Ustavni sud prije godinu dana, 22. listopada 2020., proglasio neustavnom odredbu iz Zakona o planiranju obitelji, zaštiti ljudskog fetusa i uvjetima za prekid trudnoće iz 1993. kojom se dopuštao pobačaj u slučajevima kada se prenatalnim testom ili drugim medicinskim postupcima pokaže da postoji velika vjerojatnost teškog i nepovratnog oštećenja fetusa ili neizlječive bolesti koja ugrožava život fetusa; budući da to podrazumijeva de facto zabranu pobačaja, s obzirom na to da se velika većina zakonitih pobačaja izvedenih u Poljskoj temeljila na navedenoj osnovi;

E.  budući da je urušavanje vladavine prava u Poljskoj dovelo do kršenja ljudskih prava, što se odnosi i na spolno i reproduktivno zdravlje i prava; budući da de facto zabrana pobačaja u Poljskoj predstavlja jasan napad na vladavinu prava i temeljna prava te da je njome ograničeno ostvarivanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Poljskoj, nakon brojnih napada na vladavinu prava tijekom posljednjih godina;

F.  budući da je Odbor ministara Vijeća Europe opetovano izrazio zabrinutost zbog toga što Poljska više od 13 godina ne provodi presude Europskog suda za ljudska prava u nekoliko predmeta(12) u kojima je Sud utvrdio da je Poljska prekršila ljudska prava time što u praksi ne omogućuje pristup zakonitom pobačaju;

G.  budući da su prethodni pokušaji da se ograniče spolno i reproduktivno zdravlje i prava prvotno zaustavljeni 2016., 2018. i 2020. godine zahvaljujući masovnom protivljenju poljskih građana izraženom na prosvjedima na „crni petak”, koje su zastupnici u Europskom parlamentu iz različitih klubova zastupnika snažno poduprli;

H.  budući da su kao odgovor na tu odluku kojom se dodatno ograničava pristup pobačaju diljem Poljske, među ostalim u malim gradovima i selima, te diljem svijeta održani prosvjedi dosad nezabilježenih razmjera te da su tijekom listopada 2021. prosvjedi ponovno organizirani u više od 20 gradova diljem Poljske kako bi se obilježila prva obljetnica de facto zabrane; budući da su prosvjedi započeli kako bi se izrazilo protivljenje ozbiljnim ograničenjima kojima se podriva temeljno spolno i reproduktivno zdravlje i prava poljskih žena, ali su se razvili u prosvjede protiv daljnjih kršenja vladavine prava i protiv vlade odgovorne za ta kršenja; budući da postoje jasni dokazi o tome da su policijski službenici upotrebljavali pretjeranu i nerazmjernu silu prema prosvjednicima;

I.  budući da je, unatoč prosvjedima dosad nezabilježenih razmjera, odluka službeno objavljena 27. siječnja 2021. i da je time de facto zabrana pobačaja postala stvarnost za žene u Poljskoj, što je dovelo do širenja nesigurnih pobačaja i prisiljavanja žena da radi pobačaja odlaze u inozemstvo, čime se ugrožavaju zdravlje i prava žena, njihova seksualna i tjelesna autonomija i integritet te njihovi životi;

J.  budući da je tridesetogodišnja trudnica, koja se zvala Izabela, 22. rujna 2021. umrla od septičkog šoka jer njezini liječnici, zbog ograničenja u pogledu legalnih pobačaja i zastrašujućeg učinka koji ta ograničenja imaju na liječnike u Poljskoj, nisu izveli pobačaj koji bi joj spasio život nego su čekali da fetus umre; budući da je njezina smrt izazvala prosvjede u više poljskih gradova i na društvenim mrežama, pod geslom „više niti jedna”;

K.  budući da je prema medijskim navodima još jedna žena, Anna, koja je bila u petom mjesecu trudnoće, umrla od septičkog šoka 14. lipnja 2021. nakon što su je liječnici prisilili da rodi mrtvorođenče unatoč sumnji na sepsu;

L.  budući da su od donošenja odluke mnoge Poljakinje bile prisiljene zatražiti pomoć putem inicijativa kao što su Abortion Without Borders i od organizacija sa sjedištem u drugim državama članicama, kako bi dobile pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, posebno uslugama pobačaja; budući da se za organizaciju postupaka pobačaja skrbe organizacija za ženska prava i neformalne skupine koje ovise o sredstvima prikupljenima donacijama;

M.  budući da su tijekom posljednjih 12 mjeseci skupine u okviru inicijative Abortion Without Borders pomogle 34 000 osoba(13) iz Poljske da ostvare pristup pobačaju; budući da te osobe čine tek manji dio ukupnog broja Poljakinja kojima je potrebna potpora za pristup skrbi u vezi s pobačajem;

N.  budući da zbog zakonskih ograničenja i stigmatizacije u mnogim državama članicama ne postoje pouzdani podaci o učestalosti pobačaja, kao ni o kontekstu u kojem se provode pobačaji; budući da su točni, redovito ažurirani i anonimizirani podaci o pobačaju iz svih država članica ključni za razumijevanje potreba u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te za jamčenje prava žena;

O.  budući da je prema podacima koje je prikupila Federacija za žene i planiranje obitelji (FEDERA) tijekom posljednjih 10 mjeseci u poljskim bolnicama samo 300 žena pristupilo uslugama pobačaja na temelju opasnosti za život i zdravlje; budući da se tom odlukom dodatno stigmatizira spolno i reproduktivno zdravlje i prava te da ona nerazmjerno pogađa žene i trudnice koje nemaju financijska sredstva za financiranje medicinskog pobačaja u inozemstvu, kao i one koje nemaju pristup informacijskim tehnologijama;

P.  budući da samo nekoliko poljskih bolnica izvodi pobačaje, zbog straha od sudskih postupaka; budući da žene često odustaju od korištenja njihovih usluga zbog straha od kompliciranih i namjerno dugih postupaka i upućivanja; budući da žene koje se suočavaju s ozbiljnim posljedicama za mentalno zdravlje zbog toga što ne primaju nikakvu vrstu institucionalne pomoći od države za pristup uslugama zakonitog pobačaja u Poljskoj sve češće pokušavaju ostvariti pravo na zakonit pobačaj na temelju mentalnih zdravstvenih poteškoća; budući da je ESLJP u srpnju 2021. najavio da namjerava pristupiti rješavanju pritužbi koje su uputile žene iz Poljske u pogledu kršenja njihovih prava zajamčenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima(14);

Q.  budući da je, prema europskom atlasu pristupa kontracepcijskim sredstvima iz 2020.(15), Poljska i prije ove odluke bila zemlja s jednom od najrestriktivnijih politika u pogledu pristupa sredstvima za kontracepciju, planiranja obitelji, savjetovanja i pružanja informacija na internetu; budući da je Poljska jedna od rijetkih zemalja u kojoj je potreban recept za hitnu kontracepciju, a koji liječnici često uskraćuju na temelju osobnih uvjerenja;

R.  budući da je prema poljskom kaznenom zakonu svaka osoba koja suprotno zakonskim odredbama prekine trudnoću druge osobe ili pomogne trudnoj osobi u prekidu trudnoće suočena s kaznenom odgovornošću, što uključuje i zatvorsku kaznu; budući da liječnici u Poljskoj zbog postojećih zakonskih odredbi, društvene stigmatizacije te straha i pritisaka od strane kolega i zdravstvenih tijela ne žele biti povezani s postupcima pobačaja te da je to bio slučaj i kada je pobačaj još bio zakonit; budući da liječnici, povrh često korištenog pozivanja na prigovor savjesti, stvaraju i dodatne nezakonite prepreke, kao što su nepotrebni liječnički pregledi, psihološka savjetovanja ili dodatna savjetovanja sa stručnjacima, ili ograničavaju prava žena na prenatalne testove i informacije, što bi u okviru programa javnog zdravstva trebalo biti svima zajamčeno; budući da osobna uvjerenja pojedinaca o pobačaju ne smiju utjecati na pravo pacijenta na potpuni pristup zdravstvenoj skrbi i uslugama koje se pružaju u skladu sa zakonom;

S.  budući da je pristup ginekološkoj skrbi u Poljskoj vrlo ograničen, a u nekim je regijama gotovo nemoguć, što dovodi do velikog broja neplaniranih trudnoća, lošeg reproduktivnog zdravlja, visoke učestalosti raka grlića maternice i nedovoljnog pristupa kontracepcijskim sredstvima; budući da je prema Vrhovnom uredu za reviziju tijekom 2018. samo 2 % trudnica koje žive u ruralnim područjima Poljske prošlo sve standardne pretrage potrebne tijekom trudnoće; budući da je pristup pripadnika zajednice LGBTI+ spolnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi vrlo ograničen, kao i njihova prava; budući da se transrodne i nebinarne osobe kojima je potrebna ginekološka skrb suočavaju s diskriminacijom u medicinskim okruženjima te im se često uskraćuje pristup skrbi; budući da uzrastu prilagođeno obrazovanje o spolnosti i vezama u poljskim školama nije ni obvezno ni sveobuhvatno i utemeljeno na dokazima te da su u tijeku pokušaji da se ono u potpunosti zabrani;

T.  budući da je povećan broj zabrinjavajućih prijetnji i kampanja mržnje usmjerenih na borce za ljudska prava žena u Poljskoj zbog potpore pravima žena, pravu na pobačaj i pokretu „žene u štrajku” koji predvodi masovne prosvjede protiv ograničavanja pristupa zakonitom pobačaju; budući da su te prijetnje uznemirujući podsjetnik na sve veće rizike s kojima su suočeni borci za ljudska prava žena u toj zemlji;

U.  budući da borci za ljudska prava žena, u okviru građanske inicijative koju pripremila FEDERA, prikupljaju potpise za prijedlog zakona naslovljen „Zakoniti pobačaj, bez kompromisa” kojim bi se ukinula zabrana pobačaja i omogućio siguran prekid trudnoće unutar 12 tjedana bez da se od pacijenta zatraži obrazloženje, a u iznimnim slučajevima i nakon 12. tjedna; budući da je u rujnu 2021. Zaklada za pravo na život poljskom parlamentu podnijela prijedlog zakona pod nazivom „Stop pobačaju 2021.” (Stop Aborcji), kojim bi se u potpunosti zabranio i kriminalizirao pristup pobačaju, uz zatvorske kazne u trajanju do 25 godina;

V.  budući da su zakoni poljskog parlamenta o Ustavnom sudu doneseni 22. prosinca 2015. i 22. srpnja 2016., kao i paket od triju zakona donesen krajem 2016. ozbiljno doveli u pitanje neovisnost i legitimitet Ustavnog suda; budući da je Ustavni sud zakone od 22. prosinca 2015. i 22. srpnja 2016. proglasio neustavnim 9. ožujka odnosno 11. kolovoza 2016.; budući da te presude tada nisu bile objavljene niti su ih poljske vlasti provele; budući da se od stupanja na snagu navedenih zakonodavnih izmjena(16) više ne može učinkovito jamčiti ustavnost poljskih zakona u Poljskoj te da je stoga upitna zakonitost presude od 22. listopada 2020.;

W.  budući da je 7. listopada 2021. isti nelegitimni „Ustavni sud” iznio svoju odluku u predmetu K 3/21, donesenu s dva izdvojena mišljenja, o zahtjevu koji je 29. ožujka 2021. podnio poljski premijer i kojom se odredbe UEU-a na više osnova proglašavaju nesukladnima s poljskim Ustavom; budući da je ta odluka napad na europsku zajednicu vrijednosti i zakona u cjelini te se njome dovodi u pitanje nadređenost prava EU-a kao jednog od temeljnih načela u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije;

X.  budući da se presudom od 22. listopada 2020. poništavaju stečena prava poljskih žena jer je prije njezine provedbe pobačaj u Poljskoj bio zakonit u trima slučajevima, što znači da su Poljakinje sada u lošijem pravnom položaju nego što su to bile kada je Poljska 2004. pristupila EU-u; naglašava da Ustavni sud nije dovodio u pitanje ustavnost triju postojećih iznimaka sve dok vlada pod vodstvom stranke PiS nije preuzela nadzor nad sudom i pravosudnim sustavom općenito;

Y.  budući da je fundamentalistička organizacija Ordo Iuris, koja je usko povezana s vladajućom koalicijom, pokretačka snaga koja stoji iza kampanja kojima se podrivaju ljudska prava i rodna ravnopravnost u Poljskoj, što uključuje i pokušaje da se zabrani pobačaj, apel da se Poljska povuče iz Istanbulske konvencije i apel na stvaranje tzv. „zona bez LGBTI-ja”; budući da se u Poljskoj kulturne i vjerske vrijednosti tako zloupotrebljavaju kao izlike da se onemogući potpuno ostvarivanje prava žena, ravnopravnost za žene i njihova prava na donošenje odluka o vlastitim tijelima;

Z.  budući da su Venecijanska komisija Vijeća Europe, Europski sud za ljudska prava, Parlament i Komisija izrazili ozbiljnu zabrinutost u pogledu vladavine prava, uključujući legitimnost, neovisnost i učinkovitost Ustavnog suda; budući da je Komisija pokrenula postupak iz članka 7. stavka 1. nakon reformi pravosudnog sustava u Poljskoj 2015.;

1.  ponavlja da snažno osuđuje presudu nelegitimnog Ustavnog suda od 22. listopada 2020. kojom se nameće gotovo potpuna zabrana pobačaja kao i taj bjelodani napad na spolno i reproduktivno zdravlje i prava u Poljskoj; poziva poljsku vladu da brzo i u potpunosti zajamči pružanje usluga i pristup u pogledu pobačaja, da osigura sigurne, zakonite, besplatne i visokokvalitetne usluge u pogledu pobačaja te da se pobrine za to da one budu dostupne svim ženama i djevojkama; poziva poljske vlasti da poštuju, ostvaruju i promiču ljudska prava žena na život, zdravlje i ravnopravnost, kao i njihovu slobodu od diskriminacije, nasilja i mučenja ili okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja;

2.  duboko žali zbog toga što tijekom protekle godine nije bilo nikakvih inicijativa ili prijedloga za ukidanje de facto zabrane pobačaja i brojnih ograničenja pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u toj zemlji; ponavlja da se de facto zabranom pobačaja ugrožavaju zdravlje i životi žena te da je ona već uzrokovala smrt najmanje jedne žene; podsjeća da su univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi i spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima temeljna ljudska prava;

3.  izražava solidarnost s poljskim ženama, aktivistima i hrabrim pojedincima i organizacijama koji i dalje pomažu ženama da pristupe uslugama skrbi u vezi s pobačajem kada su im one potrebne, jer je njihovo tijelo – njihov izbor; duboko žali zbog stupanja na snagu dotične presude, unatoč masovnim prosvjedima u podršku zakonitom pristupu pobačaju; podržava sve žene i borce za ljudska prava koji i dalje neumorno prosvjeduju protiv tih teških ograničenja za njihove temeljne slobode i prava; konstatira da prosvjednici zahtijevaju ne samo poništenje presude nelegitimnog Ustavnog suda, nego i pravo na slobodan, zakonit i siguran pristup pobačaju te poštovanje tjelesne autonomije i integriteta; skreće pozornost na izraze podrške poljskim prosvjednicima iz mnogih država članica i interes za njihov cilj;

4.  naglašava da ograničavanje ili zabrana prava na pobačaj nikako ne smanjuju potrebu za pobačajima, već dovode do toga da se žene moraju okrenuti nesigurnim pobačajima, putovati u inozemstvo kako bi pobacile ili iznijeti trudnoću do kraja protiv svoje volje, uključujući u slučajevima smrtonosnih ili teških oštećenja fetusa; nadalje naglašava da je to kršenje ljudskih prava i oblik rodno uvjetovanog nasilja koji utječe na prava žena i djevojka na život, fizički i mentalni integritet, ravnopravnost, nediskriminaciju i zdravlje;

5.  iznimno je zabrinut zbog činjenice da tisuće žena moraju putovati kako bi mogle pristupiti tako bitnoj zdravstvenoj usluzi kao što je pobačaj; naglašava da prekogranične usluge pobačaja nisu održiva opcija, posebno za žene koje žive u siromaštvu, koje su suočene s intersekcijskom diskriminacijom te se nalaza u ranjivom položaju; uznemiren je činjenicom da putovanje u inozemstvo ugrožava zdravlje, život i dobrobit žena; ističe važnost skrbi nakon pobačaja, posebno za žene koje su suočene s komplikacijama zbog nedovršenog ili nesigurnog pobačaja;

6.  snažno osuđuje sve zakonodavne prijedloge ili ograničenja kojima se nastoji dodatno zabraniti, kriminalizirati i ograničiti pristup sigurnom i zakonitom pobačaju u Poljskoj; podsjeća poljski parlament i vlasti da su mjere za ograničavanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u suprotnosti s načelom nenazadovanja na temelju međunarodnog prava o ljudskim pravima te apelira na njih da osiguraju potpuno ostvarenje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

7.  osuđuje sve netrpeljivije i nasilnije okruženje u kojem djeluju borci za ljudska prava žena u Poljskoj te poziva poljske vlasti da im zajamče pravo na javno izražavanje, uključujući kada se protive vladinoj politici, bez straha od posljedica ili prijetnji; poziva poljske vlasti da hitno zaštite borce za ljudska prava žena koji su mete napada, da istraže prijetnje koje su im upućene i da odgovorne privedu pravdi; apelira na poljsku vladu da se suprotstavi štetnim kampanjama dezinformiranja usmjerenima na borce za ljudska prava žena ; naglašava da su mnogi borci za ljudska prava žena u Poljskoj sada suočeni s kaznenim optužbama zbog svoje uloge u prosvjedima protiv spomenutog zakona zbog ograničenja koja su u to vrijeme bila nametnuta zbog bolesti COVID-19; apelira na poljsku vladu da se suzdrži od podnošenja politički motiviranih kaznenih optužbi protiv boraca za ljudska prava žena;

8.  snažno osuđuje prekomjernu i nerazmjernu uporabu sile i nasilja koju nad prosvjednicima, uključujući aktiviste i organizacije za prava žena, provode tijela kaznenog progona i nedržavni akteri kao što su nacionalističke ultradesničarske skupine; poziva poljske vlasti da se pobrinu za to da se napadače na prosvjednike privede pravdi;

9.  osuđuje neprijateljsku retoriku dužnosnika poljske vlade usmjerenu protiv boraca za ljudska prava žena i drugih kritičara vladinih politika te apelira na Komisiju da se pozabavi tim problemom i pruži kako političku tako i financijsku potporu aktivistima;

10.  poziva poljsku vladu da zajamči sudjelovanje žena i djevojaka u izradi zakona i politika koji utječu na njihove živote, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava te pobačaj, te da im osigura pristup pravosuđu i pravnim lijekovima u slučaju kršenja njihovih prava;

11.  poziva Vijeće i Komisiju da osiguraju odgovarajuća sredstva za nacionalne i lokalne organizacije civilnog društva kako bi se potaknula lokalna potpora demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima u državama članicama, uključujući Poljsku; apelira na Komisiju da odmah pruži izravnu potporu programima i poljskim organizacijama civilnog društva koji rade na zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava; poziva Komisiju i države članice da programima financiranja podrže senzibiliziranje javnosti i edukaciju o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima; pozdravlja potporu koju određene države članice pružaju organizacijama civilnog društva koje pomažu Poljakinjama u ostvarivanju spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te potiče druge da učine isto; poziva države članice na učinkovitiju suradnju kako bi se olakšao prekogranični pristup pobačaju, na primjer tako da se u okviru nacionalnih zdravstvenih sustava poljskim ženama omogući pristup besplatnom i sigurnom pobačaju;

12.  ustraje u tome da obavljanje pobačaja ne bi trebalo ni na koji način te ni u kojem obliku ili pojavi biti uključeno u kazneni zakon jer to ima odvraćajući učinak na liječnike koji, kao posljedica toga, ne žele pružati usluge u području reproduktivnog i seksualnog zdravlja zbog straha od kaznenih sankcija te se time ograničava zdravstvena skrb koja je dostupna ženama i djevojkama; izuzetno je zabrinut zbog toga što je posljedica te situacije da liječnici najčešće prednost daju spašavanju fetusa, a ne života žene; poziva poljsku vladu da osigura da u Poljskoj „više niti jedna“ žena ne umre zbog tog restriktivnog zakona i da pobačaj u potpunosti dekriminalizira i da sve što se odnosi na pobačaj ukloni iz kaznenog prava kako bi se osiguralo da liječnici pristaju na izvođenje pobačaja u praksi unutar zakonskih granica nacionalnog prava te da se pobrine za to da su informacije koje pruža o pristupu pobačaju i drugim seksualnim i reproduktivnim pravima nepristrane i utemeljene na dokazima;

13.  podsjeća da se neopravdanim prekomjernim ograničenjima pristupa sigurnom pobačaju koja proizlaze iz prethodno navedene presude nelegitimnog Ustavnog suda ne štite inherentna i neotuđiva prava i dostojanstvo žena jer se njome krši Povelja, Europska povelja o ljudskim pravima, sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, brojne međunarodne konvencije kojih je Poljska potpisnica, kao i Ustav Republike Poljske; ponovno poziva poljske vlasti da u cijelosti provedbu presude koje je donio Europski sud za ljudska prava u predmetima protiv Poljske, u kojima je presudio da se ograničavanjem pristupa zakonitom pobačaju krše ljudska prava žena;

14.  ističe da su neometan i pravodoban pristup uslugama reproduktivnog zdravlja te poštovanje ženske reproduktivne autonomije i odlučivanja ključni za zaštitu ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti; ističe da su stručnjaci UN-a(17) istaknuli da su „ljudska prava žena temeljna prava koja se ne mogu podrediti kulturnim, vjerskim ili političkim razmatranjima” te da je „utjecaj ideološki i vjerski motiviranog uplitanja u pitanja javnog zdravlja posebno štetan za zdravlje i dobrobit žena i djevojčica”;

15.  duboko je zabrinut zbog primjene priziva savjesti, koji predstavlja uskraćivanje medicinske skrbi na temelju osobnih uvjerenja; žali zbog toga što nakon izmjene Zakona o liječničkim i stomatološkim profesijama liječnici i zdravstvene ustanove nisu dužni dati informacije o alternativnoj ustanovi ili liječniku u slučaju odbijanja pobačaja i drugih usluga spolnog i reproduktivnog zdravlja zbog osobnih uvjerenja; konstatira da je, nakon presude nelegitimnog Ustavnog suda od 22. listopada 2020., praktična primjena priziva savjesti sama po sebi ograničena kao rezultat nemogućnosti pristupa pobačaju na temelju stanja fetusa; žali zbog toga što način na koji je ta klauzula formulirana u poljskom pravu ne ostavlja mjesta nikakvom žalbenom postupku protiv zlouporabe priziva savjesti; žali zbog činjenice da se ginekolozi često pogrešno pozivaju na nju kada se od njih traži propisivanje kontracepcijskih sredstava, što efektivno znači da se u Poljskoj ograničava i pristup kontracepcijskim sredstvima; konstatira da taj mehanizam uskraćivanja medicinske skrbi na temelju osobnih uvjerenja također otežava pristup prenatalnom pregledu, što nije samo kršenje prava na informiranje o stanju fetusa, nego i ometa uspješno liječenje tijekom trudnoće ili neposredno nakon; poziva poljsku vladu da odbijanje pružatelja zdravstvenih usluga da pružaju usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja regulira na način da se ne uskraćuje pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te apelira na poljsku vladu da donese potrebne reforme kako bi bilo obvezno da se pacijenticu uputi drugom liječniku i kako bi se osigurao žalbeni postupak protiv zlouporabe priziva savjesti;

16.  apelira na poljske vlasti da stave izvan snage zakon kojim se ograničava pristup pilulama za hitnu kontracepciju te da financira, razvija i promiče niz kontracepcijskih sredstava, uključujući kontracepciju za muškarce;

17.  osuđuje činjenicu da poljska vlada zloupotrebljava pravosudni sustav i svoje zakonodavne ovlasti kako bi instrumentalizirala i politizirala živote i zdravlje žena i LGBTI+ osoba, što dovodi kako do njihove opresije tako i do diskriminacije;

18.  ponovno ističe duboku zabrinutost koju je već izrazio u svojim rezolucijama u pogledu pokušaja da se kriminalizira odgoj o seksualnosti i odnosima u Poljskoj te poziva Komisiju i države članice, uključujući Poljsku, da se pobrinu za to da se učenicima svih dobi i seksualne orijentacije osigura sveobuhvatan odgoj o seksualnosti i odnosima primjeren dobi i temeljen na dokazima, koji je ključan kako bi mladi mogli stvoriti zdrave, ravnopravne, brižne i sigurne odnose bez diskriminacije, prisile i nasilja; ističe da samo obrazovanje, informiranje, univerzalni pristup kontracepcijskim sredstvima, iskorjenjivanje seksualnog nasilja i zajednička odgovornost muškaraca i žena za kontracepciju mogu smanjiti dezinformiranost i broj neželjenih trudnoća;

19.  snažno osuđuje odluku poljskog ministra pravosuđa da službeno započne povlačenje Poljske iz Istanbulske konvencije, što je već samo po sebi, a u slučaju realizacije još i više, ozbiljan korak unatrag u pogledu rodne ravnopravnosti, prava žena i borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja; apelira na poljske vlasti da ponište tu odluku i zajamče učinkovitu i praktičnu provedbu Konvencije; poziva Vijeće da hitno zaključi ratifikaciju Istanbulske konvencije od strane EU-a;

20.  podsjeća na to da su prava žena temeljna ljudska prava i da institucije EU-a i države članice imaju pravnu obvezu pridržavati ih se i štititi ih u skladu s Ugovorima i Poveljom te međunarodnim pravom;

21.  poziva Vijeće da prione na rješavanje tog pitanja i da se pozabavi drugim navodima o kršenju temeljnih prava u Poljskoj i to širenjem tema saslušanja o stanju u Poljskoj, u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a;

22.  poziva poljsku vladu da postupi u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava kojom se sastav Ustavnog suda proglašava nezakonitim(18); ponovno poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu sastava nelegitimnog Ustavnog suda; naglašava da je presuda o pobačaju još jedan primjer političkog preuzimanja pravosuđa i sustavnog urušavanja vladavine prava u Poljskoj, te da institucije EU-a imaju obvezu na to odgovoriti;

23.  poziva Komisiju da podrži države članice u jamčenju univerzalnog pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući pristup sigurnom i zakonitom pobačaju za sve građane;

24.  poziva Komisiju i Vijeće da štite pravo na zdravlje i da se pobrinu za to da žene i djevojke u Poljskoj ne budu zapostavljene i to na način da poduzmu odlučne mjere i da se bore protiv bilo kakvih zakonodavnih prijedloga ili ograničenja u pogledu pristupa zdravstvenim uslugama koji stižu iz Poljske, uključujući pobačaj;

25.  poziva povjerenike za zdravlje i sigurnost hrane, za ravnopravnost te demokraciju i demografiju da omoguće i promiču zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Poljskoj kao ključnog dijela ostvarivanja prava na zdravlje, sigurnost i rodnu ravnopravnost;

26.  poziva Komisiju da poduzme konkretne korake za zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u općenito, počevši od uspostave funkcije posebnog izaslanika EU-a za spolno i reproduktivno zdravlje i prava te dodavanja poglavlja o trenutačnom stanju spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji;

27.  poziva Komisiju da donese smjernice za države članice kako bi se osigurao jednak pristup robi i uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim pravima i zdravljem u skladu s pravom EU-a i sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

28.  podsjeća Komisiju da bi trebala predložiti sveobuhvatnu direktivu o sprečavanju i borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja u svim njegovim oblicima, uključujući kršenja spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

29.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću, predsjedniku, vladi i parlamentu Poljske te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 232, 16.6.2021., str. 48.
(2) SL C 356, 4.10.2018., str. 44.
(3) SL C 385, 22.9.2021., str. 317.
(4) SL C 129, 5.4.2019., str. 13.
(5) SL C 208, 1.6.2021., str. 24.
(6) SL C 449, 23.12.2020., str. 102.
(7) SL C 425, 20.10.2021., str. 147.
(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0314.
(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0395.
(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0439.
(11) Odbor za ukidanje diskriminacije žena, Odbor za ljudska prava, posebni izvjestitelj UN-a za mučenje i drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te posebni izvjestitelj za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja (Serija informativnih članaka o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, pobačaj, 2020.).
(12) Tysiąc protiv Poljske (2007.), R.R. protiv Poljske (2011.) te P. i S. protiv Poljske (2012.).
(13) https://www.asn.org.uk/press-release-abortion-without-borders-helps-more-than-17000-with-abortion-in-six-months-after-polish-constitutional-court-ruling/
(14) https://en.federa.org.pl/womens-collective-complaint-in-the-echr/
(15) https://www.epfweb.org/european-contraception-atlas#:~:text=On%2012%20November%202020%2C%20MEPs,on%20access%20to%20modern%20contraception
(16) Mišljenje Venecijanske komisije od 14. i 15. listopada 2016. o Zakonu o ustavnom sudu, stavak 128.; Vijeće UN-a za ljudska prava, Zaključna opažanja u okviru sedmog periodičnog izvješća za Poljsku, 23. studenoga 2016., točke 7. i 8.; Preporuka Komisije (EU) 2017/1520 od 26. srpnja 2017. u pogledu vladavine prava u Poljskoj (SL L 228, 2.9.2017., str. 19.).
(17) Radna skupina za borbu protiv diskriminacije žena i djevojčica, 14. rujna 2021., dostupno na: https://www.ohchr.org/FR/NewsEvents/Pages/DisplayNews.aspx?NewsID=27457&LangID=E
(18) Predmet Xero Flor w Polsce sp. z o.o./ Poljska, dostupno na: https://hudoc.echr.coe.int/eng

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti