Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom na temelju zahtjeva iz Španjolske – EGF/2021/001 ES/País Vasco metal (COM(2021)0618 – C9-0377/2021 – 2021/0316(BUD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0618 – C9-0377/2021),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/691 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom (EGF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1309/2013(1) (Uredba o EGF-u),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.(2), a posebno njezin članak 8.,
– uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava(3), a posebno njegovu točku 9.,
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
– uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9-0319/2021),
A. budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama globalizacije te tehnoloških i okolišnih promjena, kao što su promjene u tokovima svjetske trgovine, trgovinski sporovi, znatne promjene u trgovinskim odnosima Unije ili sastavu unutarnjeg tržišta, financijske ili gospodarske krize, kao i prijelaz na niskougljično gospodarstvo ili kao posljedica digitalizacije ili automatizacije;
B. budući da je Španjolska podnijela zahtjev EGF/2021/001 ES/País Vasco metal za financijski doprinos iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) nakon otpuštanja 491 radnika u španjolskoj regiji País Vasco (ES21), razine NUTS 2, u referentnom razdoblju za podnošenje zahtjeva od 2. lipnja 2020. do 2. prosinca 2020.;
C. budući da se zahtjev odnosi na ukupno 491 radnika koji su proglašeni viškom i koji su prestali obavljati svoju djelatnost, pri čemu su 192 radnika ostala bez posla u okviru kolektivnih otkaza u šest poduzeća koja su o tome obavijestila nadležna tijela(4);
D. budući da se zahtjev temelji na intervencijskim kriterijima iz članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe o EGF-u kojima se propisuje prestanak djelatnosti za najmanje 200 radnika koji su proglašeni viškom u šestomjesečnom referentnom razdoblju u poduzećima koja posluju u istom gospodarskom sektoru definiranom u odjeljku NACE-a Rev. 2 i smještena su u jednoj regiji ili u dvjema susjednim regijama razine NUTS 2 u državi članici;
E. budući da su pandemija bolesti COVID-19, stroge mjere ograničavanja kretanja provedene u drugom tromjesečju 2020. u Španjolskoj i posljedične nestašice zaliha i sirovina negativno utjecale na sektor metala u zemlji;
F. budući da u regiji Baskiji sektor gotovih proizvoda od metala čini 27,4 % bruto dodane vrijednosti industrije(5), dok je prosjek EU-28 18,8 %(6);
G. budući da se u 2020. (promjena u odnosu na prethodnu godinu) proizvodnja u Španjolskoj smanjila za više od 50 % u 16 % metalnih poduzeća, da je promet pao za više od 50 % u 16 % poduzeća, a trećina metalnih poduzeća zabilježila je smanjenje proizvodnje i prometa između 30 % i 50 %(7);
H. budući da je, s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19 i njezine socijalne i gospodarske posljedice, Komisija pojačala ulogu EGF-a kao sredstva za hitne slučajeve(8) i omogućila financiranje slučajeva izravno povezanih s pandemijom iz EGF-a;
I. budući da Španjolska izvješćuje o svojoj usklađenosti s preporukama utvrđenima u Okviru EU-a za kvalitetu predviđanja promjena i restrukturiranja(9) te ističe ključne koncepte Baskijskog plana strukovnog osposobljavanja, Baskijske strategije zapošljavanja i programa za zelena radna mjesta;
1. slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Španjolska ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 1 214 607 EUR u skladu s tom Uredbom, što predstavlja 85 % ukupnog troška od 1 428 950 EUR, koji obuhvaća izdatke za usluge prilagođene potrebama u iznosu od 1 384 950 EUR i rashode za provedbu EGF-a(10) u iznosu od 44 000 EUR;
2. primjećuje da su španjolske vlasti zahtjev podnijele 25. lipnja 2021. te da je Komisija ocjenjivanje zahtjeva dovršila 7. listopada 2021. i o tome istoga dana obavijestila Parlament;
3. primjećuje da se zahtjev odnosi na 491 radnika koji su proglašeni viškom i koji su prestali obavljati svoju djelatnost, pri čemu su 192 radnika ostala bez posla u okviru kolektivnih otkaza u šest poduzeća koja su o tome obavijestila nadležna tijela(11); nadalje, napominje da Španjolska očekuje da će od ukupnog broja prihvatljivih korisnika njih 300 sudjelovati u tim mjerama (ciljani korisnici);
4. podsjeća da se očekuje da će socijalni učinci otpuštanja biti važni za radnike, kao i za čitavu regiju Baskiju, u kojoj se broj nezaposlenih povećao za 25 % od ožujka do kolovoza 2020.(12) i u kojoj je dugotrajna nezaposlenost činila 55,6 % ukupne nezaposlenosti u svibnju 2021. (3,6 postotnih bodova više nego u siječnju 2021.), dok je udio nezaposlenih osoba s osnovnim obrazovanjem ili s manje od toga iznosio 60,8 %; također podsjeća da je razlika u plaćama između muškaraca i žena 22,6 %, a stopa privremene zaposlenosti 25,8 % u Baskiji, 11,6 postotnih bodova iznad prosjeka Unije, koji iznosi 14,2 %;
5. ističe da je većina radnika koji su proglašeni viškom u drugoj polovici svoje profesionalne karijere i da imaju nisku razinu formalnih kvalifikacija;
6. napominje da je Španjolska ciljanim korisnicima počela pružati usluge prilagođene potrebama 11. lipnja 2021. i da će stoga razdoblje prihvatljivosti za financijski doprinos iz EGF-a trajati od 11. lipnja 2021. do 24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu odluke o financiranju;
7. podsjeća da se usluge prilagođene potrebama koje će se pružati otpuštenim radnicima i samozaposlenim osobama nakon odluke sastoje od sljedećih mjera: sastanci za izradu profila, profesionalno usmjeravanje, pomoć pri traženju posla, potpora i/ili doprinos osnivanju poduzeća, prekvalifikacija, usavršavanje vještina i osposobljavanje na radnom mjestu, kao i naknade za sudjelovanje; planirana je usklađenost mjera sa španjolskom strategijom kružnog gospodarstva, a osposobljavanjem se pridonosi poticanju procesa digitalne transformacije u industriji;
8. primjećuje da Španjolska od 1. veljače 2021. snosi administrativne izdatke provedbe EGF-a te da rashodi za aktivnosti pripreme, upravljanja, informiranja i promidžbe te kontrole i izvješćivanja stoga ispunjavaju uvjete za financijski doprinos iz EGF-a od 1. veljače 2021. do 31 mjeseca nakon stupanja na snagu odluke o financiranju;
9. pozdravlja činjenicu da je Španjolska, u dogovoru sa socijalnim partnerima, sastavila koordinirani paket usluga prilagođenih potrebama(13); uključenost socijalnih partnera osigurava se njihovim zastupanjem u upravnom odboru Lanbidea, koji se sastoji od predstavnika regionalne vlade, sindikata i organizacija poslodavaca;
10. pozdravlja činjenicu da će usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama doprinijeti širenju horizontalnih vještina potrebnih u digitalnom industrijskom dobu i u resursno učinkovitom gospodarstvu, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe o EGF-u;
11. podsjeća da predložene mjere predstavljaju aktivne mjere za unaprjeđenje tržišta rada u okviru prihvatljivih mjera utvrđenih člankom 7. Uredbe o EGF-u i nisu zamjena za pasivne mjere socijalne zaštite;
12. naglašava da su španjolske vlasti potvrdile da za prihvatljive mjere nije dodijeljena pomoć iz drugih financijskih instrumenata ili fondova Unije;
13. prima na znanje obavijest Španjolske da će tijela koja su zadužena za upravljanje i nadzor nad Europskim socijalnim fondom plus biti zadužena i za financijski doprinos;
14. ponovno ističe da pomoć iz EGF-a ne smije zamijeniti mjere za koje su odgovorna poduzeća na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora, kao ni bilo kakve naknade ili prava korisnika pomoći iz EGF-a, kako bi se osigurala potpuna dodatnost te pomoći;
15. odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;
16. nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.
PRILOG
ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom na temelju zahtjeva iz Španjolske – EGF/2021/001 ES/País Vasco metal
(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2021/2159.)
Auxiliar Troquelería SL, Calderería del Oria, Matricería Deusto, Mecanizados de la Industria Vasca SLU, Taller Mecanizado Pablo López Lacalle SL, Tratamientos Superficiales Iontech SA.
Auxiliar Troquelería SL, Calderería del Oria, Matricería Deusto, Mecanizados de la Industria Vasca SLU, Taller Mecanizado Pablo López Lacalle SL, Tratamientos Superficiales Iontech SA.
Zahtjev je 2. srpnja 2021. odobrio Lanbide, baskijski javni zavod za zapošljavanje (socijalni partneri dio su upravnog odbora). Dodatni sastanci održani su 19. siječnja i 2. veljače 2021. sa savezom Federación Vizcaína de Empresas del Metal (savez poduzeća u sektoru metala u pokrajini Biskaja), Asociación de Empresas de Guipúzcoa – ADEGI (poslovno udruženje u pokrajini Gipuskoa) i SEA-Empresas Alavesas (poslovna udruženja u pokrajini Alava).
– uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 3. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir članak 79. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 45.,
– uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno 5., 10., 12. i 16. načelo,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno članak 2. Protokola br. 4,
– uzimajući u obzir pravnu stečevinu Unije o zakonitoj migraciji razvijenu između 2003. i 2021. kojom se uređuju uvjeti ulaska i boravka te prava državljana trećih zemalja koji rade u Uniji, a koja obuhvaća:
– Direktivu (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ(1),
– Direktivu (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair(2),
– Direktivu 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika(3),
– Direktivu 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva(4),
– Direktivu 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici(5),
– Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom(6),
– Direktivu Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem(7),
– Direktivu Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji(8),
– uzimajući u obzir Direktivu 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite(9),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2016. o Europskoj mreži službi za zapošljavanje (EURES), pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada i izmjeni uredaba (EU) br. 492/2011 i (EU) br. 1296/2013(10),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1149 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o osnivanju Europskoga nadzornog tijela za rad, izmjeni uredaba (EZ) br. 883/2004, (EU) br. 492/2011 i (EU) 2016/589 i stavljanju izvan snage Odluke (EU) 2016/344(11),
– uzimajući u obzir Zaključke Europskog vijeća o bolesti COVID-19 i migracijama od 24. lipnja 2021., posebno 12. zaključak,
– uzimajući u obzir krizni Uzajamni fond EU-a za Afriku,
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 29. ožujka 2019. naslovljen „Provjera prikladnosti zakonodavstva EU-a u području zakonite migracije” („Provjera prikladnosti”),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. naslovljenu „Europski migracijski program”,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. studenoga 2020. naslovljenu „Akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021. – 2027.”,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. travnja 2016. naslovljenu „Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu”,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. naslovljenu „Poboljšanje zakonitih načina dolaska u Europu: neizostavan dio uravnotežene i sveobuhvatne migracijske politike”,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. rujna 2020. o novom paktu o migracijama i azilu,
– uzimajući u obzir akcijski plan i političku izjavu koji su usvojeni na sastanku na vrhu između Europske unije i afričkih zemalja o migracijama, održanom u Valletti 11. i 12. studenoga 2015., a posebno njihove dijelove koji se odnose na zakonite migracije i mobilnost,
– uzimajući u obzir priopćenje za medije Komisije od 11. lipnja 2021. naslovljeno „Talent Partnerships: Commission launches new initiative to address EU skills shortages and improve migration cooperation with partner countries” (Partnerstva za privlačenje talenata: Komisija pokreće novu inicijativu za rješavanje pitanja nedostatka vještina u EU-u i poboljšanje suradnje u području migracija s partnerskim zemljama),
– uzimajući u obzir studiju Zajedničkog istraživačkog centra Komisije od 23. travnja 2020. naslovljenu „Immigrant Key Workers: Their Contribution to Europe’s COVID-19 Response” (Ključni radnici imigranti: njihov doprinos europskom odgovoru na COVID-19) i tehničko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Komisije od 19. svibnja 2020. naslovljeno „A vulnerable workforce: Migrant workers in the COVID-19 pandemic” (Ranjiva radna snaga: radnici migranti tijekom pandemije bolesti COVID-19),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(12),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(13),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2021. o novim mogućnostima zakonite migracije radnika koja se temelji na izvješću o inicijativi Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove(14),
– uzimajući u obzir studiju Resornog odjela za prava građana i ustavna prava njegove Glavne uprave za unutarnju politiku Unije iz rujna 2015. naslovljenu „Exploring new avenues for legislation for labour migration to the European Union” (Istraživanje novih mogućnosti za zakonodavstvo u području migracije radne snage u Europskoj uniji),
– uzimajući u obzir studiju Resornog odjela za prava građana i ustavna prava njegove Glavne uprave za unutarnju politiku Unije iz listopada 2015. naslovljenu „EU cooperation with third countries in the field of migration” (Suradnja EU-a s trećim zemljama u području migracija),
– uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz ožujka 2019. naslovljenu „The cost of non-Europe in the area of legal migration” (Cijena nedjelovanja na europskoj razini u području zakonitih migracija),
– uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz rujna 2021. naslovljenu „Legal migration policy and law – European added value assesment” („Politika i pravo zakonitih migracija EU-a Procjena Europske dodane vrijednosti“),
– uzimajući u obzir studije Europske migracijske mreže,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 13.,
– uzimajući u obzir Globalni pakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama od 19. prosinca 2018.,
– uzimajući u obzir međunarodne radne standarde o migracijama radne snage koji su doneseni na Međunarodnoj konferenciji rada Međunarodne organizacije rada,
– uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji, koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda 18. prosinca 1990.,
– uzimajući u obzir studije o zakonitim migracijama Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj,
– uzimajući u obzir rad i izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata,
– uzimajući u obzir studiju Centra za globalni razvoj od 15. srpnja 2019. naslovljenu „Maximizing the Shared Benefits of Legal Migration Pathways: Lessons from Germany’s Skills Partnerships” (Potpuno iskorištavanje zajedničkih prednosti putova zakonitih migracija: iskustva stečena u njemačkim partnerstvima za vještine),
– uzimajući u obzir Izvješće o migracijama u Africi: Propitivanje diskursa Međunarodne organizacije za migracije iz listopada 2020.,
– uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz kolovoza 2021. naslovljenu „The European Commission’s New Pact on Migration and Asylum - Horizontal substitute impact assessment” (Novi pakt Europske komisije o migracijama i azilu – Horizontalna zamjenska procjena učinka),
– uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za razvoj,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0314/2021),
A. budući da je odgovarajuća provedba postojećih pravnih akata o migraciji radne snage jednako važna za predlaganje novih pravnih akata;
B. budući da se u članku 79. stavku 1. Uredbe o funkcioniranju Europske unije (UFEU) navodi da „Unija razvija zajedničku politiku useljavanja čiji je cilj u svim fazama osigurati učinkovito upravljanje migracijskim tokovima, pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama te sprečavanje nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima i jačanje mjera za njihovo suzbijanje”;
C. budući da je EU jedan od glavnih ulagača u razvoj ljudskog kapitala u susjednim zemljama;
D. budući da bi stvaranje dodatnih zakonitih putova na razini Unije moglo pomoći državama članicama da se na odgovarajući način nose s predstojećim demografskim izazovima, da se zadovolje potrebe tržišta rada koje domaći radnici ne mogu zadovoljiti i da se poboljša usklađivanje vještina na tržištima rada;
E. budući da je 2020. u državama članicama zakonito boravište imalo 23 milijuna državljana trećih zemalja, što je oko 5,1 % ukupnog stanovništva Unije(15);
F. budući da niska stopa izdavanja dugotrajnih boravišnih dozvola upućuje na to da bi trebalo poboljšati njihovu privlačnost, što bi se moglo postići revizijom Direktive 2003/109/EZ kako bi se pojasnile prednosti posjedovanja dugotrajne boravišne dozvole EU-a i približili nacionalni zakonodavni sustavi;
G. budući da je prema podacima iz Izvješća Komisije o utjecaju demografskih promjena, usvojenom 17. lipnja 2020.(16), srednja starost stanovništva Unije trenutačno 44 godine, da se posljednjih godina povećava i da će se nastaviti povećavati najmanje tijekom sljedeća dva desetljeća;
H. budući da to znači da će se Unija tijekom predstojećih desetljeća suočiti sa sve većim udjelom stanovništva starijeg od 65 godina, dok se predviđa da će se tijekom istog razdoblja udio radno sposobnog stanovništva smanjiti;
I. budući da se u toj provjeri prikladnosti jasno navodi da postojeća pravila Unije o zakonitoj migraciji imaju ograničen učinak u pogledu privlačenja vještina i talenata potrebnih za tržište rada i gospodarstvo Unije te da je aktualni pravni okvir „fragmentiran i ima niz nedostataka, kao i probleme pri provedbi”;
J. budući da se u glavnim zaključcima provjere prikladnosti ističe da su učinkovite politike zakonite migracije presudne za upravljanje migracijskim tokovima;
K. budući da je povjerenica Ylva Johansson pri pokretanju partnerstava za privlačenje talenata 11. lipnja 2021. izjavila da je strateški cilj Komisije zamijeniti nezakonite migracije zakonitim putovima(17);
L. budući da vizne mjere mogu biti pozitivan poticaj u suradnji s trećim zemljama; budući da su nedavna revizija Zakonika o vizama(18) i dodatni napori oko pojednostavnjenja viznog režima s trećim zemljama dio sveobuhvatnog pristupa migracijskoj politici opisanog u novom paktu o migracijama i azilu; budući da bi se većom suradnjom i razmjenom informacija pomoglo u otkrivanju zlouporabe viza;
M. budući da okviri za partnerstvo između država članica i trećih zemalja mogu poslužiti kao ključan alat za ubrzanje uzajamnog priznavanja vještina i kvalifikacija zakonitih radnika migranata;
N. budući da je nekoliko država članica već sklopilo uspješna partnerstva s trećim zemljama kako bi se stvorio zakonit put za migraciju radne snage te uskladila potražnja na tržištu rada u manjim razmjerima preko pilot-projekata; budući da bi se partnerstva za privlačenje talenata trebala temeljiti na pozitivnim poukama izvučenima iz tih projekata;
O. budući da se u okviru obnovljenog Europskog partnerstva za integraciju sa socijalnim i gospodarskim partnerima razmatra proširenje buduće suradnje na područje migracija radne snage;
P. budući da je prema studiji Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora iz 2018. neusklađenost vještina na tržištima rada država članica vrlo skupa za Uniju i da je zbog nje gubitak u gospodarstvu EU-a veći od 2 % godišnje(19); budući da se u istoj studiji navodi da se neusklađenost javlja na svim razinama vještina, od kuhara i vozača kamiona do liječnika i nastavnika; budući da se u toj studiji ustvrđuje da su aktualni zakonodavni programi nedovoljni da se osigura da Unija i dalje bude kratkoročno, srednjoročno i dugoročno konkurentna te da se zadovolji potražnja na tržištima rada država članica;
Q. budući da je 2017. otprilike 3,1 milijun državljana trećih zemalja imalo dugotrajnu boravišnu dozvolu EU-a u usporedbi s oko 7,1 milijun državljana trećih zemalja koji su nositelji nacionalne dugotrajne boravišne dozvole(20);
R. budući da su dva glavna cilja Direktive 2011/98/EU olakšavanje postupaka podnošenja zahtjeva za kombiniranu radnu i boravišnu dozvolu te jednako postupanje; budući da je u evaluaciji te direktive u okviru provjere prikladnosti te u izvješću o njezinoj provedbi utvrđen niz nedostataka u pogledu postizanja tih ciljeva; budući da je Komisija u novom paktu o migracijama i azilu iz 2020. najavila niz novih inicijativa, uključujući reviziju te direktive, kako bi se uklonili ti nedostaci;
S. budući da se zbog tehničkih zbivanja promijenio način na koji svijet funkcionira te da je nastala situacija u kojoj mnogi radnici i samozaposlene osobe u Uniji rade na daljinu; budući da se radnici na daljinu trenutačno nalaze u zakonski sivoj zoni jer ne mogu podnijeti zahtjev za tradicionalnu radnu dozvolu u državi članici(21);
T. budući da je nekoliko država članica uvelo „vize za digitalne nomade” čiji je cilj olakšati boravak radnika na daljinu ili samozaposlenih osoba na daljinu u državi članici i omogućiti im da rade(22);
U. budući da se Unija nalazi u procesu gospodarskog oporavka nakon pandemije; budući da su bolji zakonodavni sustavi u području zakonite migracije radnika odlučujući čimbenik gospodarskog oporavka Unije;
V. budući da prema studiji Zajedničkog istraživačkog centra Komisije od 23. travnja 2020. naslovljenoj „Immigrant Key Workers: Their Contribution to Europe’s COVID-19 Response” (Ključni radnici imigranti: njihov doprinos europskom odgovoru na COVID-19), u prosjeku 13 % radnika ključnih za društva čine useljenici u Uniju, što pokazuje da su oni imali ključnu ulogu u pogledu sposobnosti Unije da se nosi s pandemijom bolesti COVID-19;
W. budući da izravna veza između prava boravka državljana treće zemlje sa zakonitim boravkom i njegova poslodavca izlaže te državljane potencijalnom iskorištavanju radne snage; budući da se pozivalo na postupno ukidanje tih vrsta dozvola i na to da se umjesto toga državljanima trećih zemalja sa zakonitim boravkom omogući promjena poslodavca bez gubitka radnih dozvola(23);
X. budući da se Direktivom 2009/52/EZ predviđaju sankcije i mjere koje se mogu koristiti protiv poslodavaca koji iskorištavaju zaposlene državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom; budući da se državljani trećih zemalja koji su zakonito ušli u Uniju također mogu iskorištavati te bi trebali imati istu razinu zaštite;
Y. budući da je Europsko nadzorno tijelo za rad osnažilo svoj prekogranični operativni kapacitet za potporu i jačanje nacionalnih inspektorata i tijela rada, kao i socijalnih partnera, radi promicanja pravedne mobilnosti radne snage i borbe protiv prekograničnih prijevara i zlouporaba;
1. smatra da, kako bi se suočila s predstojećim demografskim izazovima u državama članicama s podacima koji pokazuju da se predviđa da će stanovnici u dobi od 65 godina ili više do 2050. činiti otprilike jednu trećinu stanovništva Unije(24), što će dovesti do znatnog manjka radne snage na svim razinama vještina(25), Unija treba predstaviti nove načine zakonite migracije radne snage u Uniju, uzimajući u obzir i činjenicu da se tržišta rada država članica razlikuju i suočavaju s različitim oblicima nedostatka radne snage i izazova u tom smislu; smatra da će se takve nove mogućnosti pokazati nužnima za povećanje gospodarske konkurentnosti Unije i njezina globalnog utjecaja kao zagovornika demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i slobodne trgovine robom i uslugama te kao predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena; napominje da bi se tim novim mogućnostima trebali osigurati pristojni radni uvjeti i smanjiti iskorištavanje radnika iz trećih zemalja; nadalje napominje da se u scenariju prema kojem se smanjuju prepreke zakonitoj migraciji radne snage i diskriminacija radnika iz trećih zemalja na tržištu rada procjenjuje da bi se u Uniji mogla ostvariti dugoročna dobit u BDP-u od 74 milijarde EUR(26); zabrinut je zbog toga što velike prepreke zakonitoj migraciji radne snage podrazumijevaju smanjenu privlačnost Unije u globalnom tržišnom natjecanju radnika svih razina vještina; ističe da bi uvođenje novih zakonitih kanala za ulazak migranata u Uniju radi rada moglo dovesti do godišnje dobiti BDP-a u iznosu do 37,6 milijardi EUR(27);
2. traži od Komisije da do 31. siječnja 2022., na temelju članka 79. stavka 2. UFEU-a, posebno njegovih točaka (a) i (b), iznese prijedlog akta koji bi služio kao paket prijedloga za olakšavanje i promicanje ulaska u Uniju i mobilnosti državljana trećih zemalja koji zakonito migriraju i koji se prijavljuju za posao ili već posjeduju radnu dozvolu, te koji bi usklađivanjem odredbi u svim postojećim direktivama o zakonitoj migraciji služio smanjenju birokracije, jačanju harmonizacije, promicanju temeljnih prava, kao što je jednako postupanje, i sprečavanju iskorištavanja radnika, u skladu s preporukama utvrđenima u Prilogu ovom Izvješću; napominje da je takav novi akt kojim se podupire zakonita migracija radne snage iz trećih zemalja i veći stupanj mobilnosti i dalje jedan od glavnih odgovora na aktualnu neusklađenost ponude i potražnje radne snage;
3. smatra da bi stvaranje baze talenata na razini Unije za državljane trećih zemalja koji se žele prijaviti za posao radi zakonitog migriranja u državu članicu, kao i za poslodavce sa sjedištem u Uniji kako bi pronašli potencijalne zaposlenike u trećim zemljama, bilo osnovni instrument za postizanje svrhe tog prijedloga akta te poziva Komisiju da uvrsti stvaranje takve baze talenata u svoj prijedlog; predlaže da Komisija bazom talenata obuhvati i udaljenu mrežu talenata Unije koja bi državljanima trećih zemalja omogućila da rade na daljinu u državi članici različitoj od one u kojoj borave te da Komisija i države članice surađuju kako bi bolje razumjele prednosti i izazove zapošljavanja talenata koji su državljani trećih zemalja na daljinu i promicale pravedno zapošljavanje međunarodnih talenata na daljinu; ističe da bi takva mreža bila neobvezna za države članice;
4. podupire izjavu Komisije iz njezine Komunikacije od 23. rujna 2020. o novom paktu o migracijama i azilu u pogledu poboljšanja kratkoročne mobilnosti bona fide kao dopune zakonitim putovima, posebno u svrhu istraživanja ili obrazovanja, radi proširenja rane suradnje s trećim zemljama te traži od Komisije da dodatno istraži stanje u tom smjeru;
5. traži od Komisije da uzme u obzir članak 15. stavak 1. djelomičnog privremenog sporazuma Parlamenta i Vijeća o preinaci Direktive o uvjetima prihvata, čime bi se smanjio negativan učinak prisilne neaktivnosti do okončanja postupka azila;
6. pozdravlja Direktivu (EU) 2021/1883 (revidirana Direktiva o plavoj karti), no smatra da je nedostatna zbog toga što su na tržištima rada Unije potrebni i niskokvalificirani i srednjokvalificirani radnici, iako se te potrebe razlikuju; konstatira da Unija već uvelike ovisi o njima u ključnim sektorima kao što su poljoprivreda i zdravstvo(28); stoga poziva Komisiju da kao prioritet u svoj prijedlog uvrsti ambiciozan program prihvata za niskokvalificirane i srednjokvalificirane radnike koji su državljani trećih zemalja uz savjetovanje sa socijalnim partnerima i civilnim društvom, a da pritom odražava potrebe država članica; poziva Komisiju da obuhvati stvaranje okvira za vrednovanje i priznavanje vještina i kvalifikacija državljana trećih zemalja, uključujući strukovno osposobljavanje, na temelju objektivnih i jedinstvenih kriterija, kako bi se olakšala njihova rana integracija na tržište rada; traži da se okvirom za vrednovanje i priznavanje vještina i kvalifikacija zajamči dosljedno pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja tijekom postupka vrednovanja i priznavanja, da se omoguće učinkoviti programi i postupci te da se olakša učinkovito i jednostavno prikupljanje informacija; potiče Komisiju da ustraje u tome da nacionalna tijela nastave međusobno razmjenjivati informacije i primjere najbolje prakse; nadalje poziva Komisiju da svim mogućim sredstvima, među ostalim ciljanim kampanjama, promiče revidiranu Direktivu o plavoj karti, uključujući start-up poduzeća i sektor IT-a, u kojem se vještine priznaju kao jednakovrijedne kvalifikacijama kako je utvrđeno u članku 26., u vezi s Prilogom I. toj Direktivi; podsjeća da u članku 79. stavku 5. UFEU-a stoji da taj članak „ne utječe na pravo država članica da odrede opseg prihvata državljana trećih zemalja koji na njihovo državno područje dolaze iz trećih zemalja radi potrage za poslom, neovisno o tomu radi li se o zaposlenim ili samozaposlenim osobama”;
7. smatra da Unija treba privući više samozaposlenih osoba i poduzetnika te da treba poboljšati inovacije, primjerice s pomoću programa za mobilnost mladih i programa za nomade; kako bi Unija i dalje bila relevantna i konkurentna na globalnom tržištu, čime bi se povećala prilagodljivost, čvrstoća, stabilnost i rast njezina gospodarstva te istodobno stvorile nova gospodarska djelatnost i mogućnosti zapošljavanja, poziva Komisiju da u svoj prijedlog uvrsti program prihvata na razini Unije za ulazak i boravak samozaposlenih osoba i poduzetnika na temelju objektivnih i ujednačenih kriterija, posebno za one koji rade na osnivanju malih i srednjih poduzeća i start-up poduzeća te visoko mobilne samozaposlene državljane trećih zemalja, kao što su umjetnici i radnici u kulturi; ustraje u tome da predloženi programi moraju obuhvaćati mjere kojima se jačaju temeljna prava i promiče jednako postupanje prema radnicima iz trećih zemalja; smatra da bi Komisija trebala uvesti petogodišnju vizu za višekratni ulazak kojom bi se toj kategoriji državljana trećih zemalja omogućio ulazak u Uniju do 90 dana godišnje;
8. traži da Komisija u svoj prijedlog uvrsti okvir za partnerstva za privlačenje talenata s trećim zemljama, kojima bi se države članice mogle dobrovoljno priključiti te koja su prilagođena stanju i koristi predmetne zemlje pošiljateljice i primateljice, a koji bi trebao obuhvaćati programe strukovnog osposobljavanja na temelju vještina, posebno provjere osposobljenosti, promatranje na radnom mjestu i simulacije; poziva Komisiju da zajamči da se tim okvirom Parlamentu omogući da u potpunosti ostvari svoju nadzornu i evaluacijsku ulogu te da prijedlog obuhvati odgovarajuće mehanizme za sprečavanje iskorištavanja radne snage i osiguravanje jednakog postupanja; ističe da se nadahnuće za partnerstva za privlačenje talenata može pronaći u postojećim sporazumima država članica koji se temelje na vještinama te da bi se ta partnerstva trebala razvijati uz savjetovanje s relevantnim organizacijama u državama članicama i trećim zemljama;
9. smatra da je ključno slijediti drugačiji i uravnotežen pristup odnosima između Unije i trećih zemalja u području migracija; poziva Uniju da teži formalnim sporazumima s partnerskim zemljama o migracijskoj mobilnosti;
10. pozdravlja namjeru Komisije da preispita Direktivu 2011/98/EU; primjećuje da je jedan od ciljeva te direktive da se pojednostavne i usklade pravila o dozvolama koja se trenutačno primjenjuju u državama članicama i da se promiče jednako postupanje te da ti ciljevi nisu potpuno ostvareni, dok su pojedine odredbe te direktive provedene na različite načine diljem Unije; nadalje smatra da bi Komisija trebala poduzeti korake kako bi se ponajprije osiguralo da se ta direktiva pravilno provede u državama članicama, potom da se izmijeni kako bi se omogućilo podnošenje prijava za jedinstvenu dozvolu i iz države članice i iz treće zemlje, te naposljetku kako bi se pravila dodatno pojednostavnila i uskladila, kako bi se postupak za stjecanje ulazne vize jasno regulirao i tako izbjegla situacija u kojoj podnositelj prijave mora dvaput dostaviti dokumente potrebne za stjecanje jedinstvene dozvole te smanjila ovisnost radnika i rizik od iskorištavanja; ističe da bi podnošenje zahtjeva iz države članice trebalo biti moguće samo ako državljanin treće zemlje posjeduje boravišnu dozvolu u trenutku podnošenja zahtjeva; poziva Komisiju da takve izmjene te direktive uvrsti u svoj prijedlog;
11. traži da Komisija u svoj prijedlog uvrsti osnivanje transnacionalne mreže savjetodavnih usluga, kojom bi upravljala Komisija, za radnike iz trećih zemalja koji zakonito migriraju, pri čemu bi svaka država članica imenovala vodeće tijelo za obradu prijava i koordinaciju savjeta i informacija koji se pružaju državljanima trećih zemalja koji se prijavljuju za radno mjesto u Uniji ili već posjeduju radnu dozvolu; ustraje u tome da bi vodeća tijela trebala biti odgovorna za dijeljenje informacija među državama članicama o radnicima iz trećih zemalja, da bi trebala djelovati kao kontaktne točke za radnike i poslodavce u pogledu baze talenata te da bi trebala pružati relevantne informacije državljanima trećih zemalja zainteresiranima za zakonito migriranje u Uniju radi rada; ističe da bi se takve informacije mogle prenositi ili virtualno ili preko relevantnih tijela prisutnih u trećim zemljama, kao što su veleposlanstva država članica ili delegacije Unije; traži da vodeća tijela budu odgovorna i za blisku međusobnu koordinaciju u pogledu podnesenih prijava za jedinstvenu dozvolu za boravak i rad u skladu s Direktivom 2011/98/EU kako bi se izbjegle dvostruke prijave te kako bi se poslodavci potaknuli na to da razmotre mogućnost prijavljivanja za tu dozvolu i kako bi u tome dobili potporu; ističe da je potrebno olakšati prikupljanje podataka, statističkih podataka i dokaza te da je potrebna razmjena informacija među državama članicama kako bi se poboljšala učinkovitost i efikasnost pravne stečevine u području zakonitih migracija;
12. poziva Komisiju da u svoj prijedlog uvrsti izmjenu Direktive 2014/36/EU kako bi se nositeljima radnih dozvola u skladu s tom direktivom omogućilo razdoblje od tri mjeseca za traženje novog zaposlenja nakon što napuste prethodnog poslodavca bez ukidanja njihove radne dozvole, čime bi im se omogućio zakonit boravak u predmetnoj državi članici do isteka razdoblja u kojem imaju pravo boravka, ali ne dulje od devet mjeseci, kako je utvrđeno u toj direktivi, pod uvjetom da se tijekom cijelog tog razdoblja prijavljuju za posao kod drugog poslodavca; nadalje, kako bi se izbjeglo izrabljivanje radne snage, poziva Komisiju da potiče države članice na potpunu primjenu te odredbe, čime bi se boravišne dozvole odvojile od poslodavca i posla; poziva Komisiju da u svoj prijedlog uvrsti izmjenu te direktive kako bi se državama članicama omogućilo da obnove radne dozvole u svrhu sezonskog rada na razdoblje od najviše pet godina;
13. traži od Komisije da u svoj prijedlog uvrsti izmjenu Direktive 2009/52/EZ radi prilagodbe njezina područja primjene kako bi se obuhvatili državljani trećih zemalja sa zakonitim boravkom koji rade u Uniji, a koje se iskorištava i koji su žrtve uvjeta koji utječu na njihovo zdravlje i sigurnost i krše njihovo ljudsko dostojanstvo te kako bi se poboljšala provedba odredbi o jednakom postupanju, kao što su dostupni i učinkoviti mehanizmi za podnošenje pritužbi i pristup pravdi za sve radnike u slučaju iskorištavanja i drugih kaznenih djela;
14. smatra da bi Direktivu 2003/109/EZ, koja se trenutačno nedovoljno primjenjuje i ne pruža učinkovito pravo na mobilnost unutar Unije, trebalo izmijeniti kako bi se državljanima trećih zemalja koji dugoročno borave u jednoj od država članica dopustilo da trajno borave u drugoj državi članici od dana izdavanja njihove dozvole prema uvjetima koji su slični uvjetima koji se primjenjuju na građane Unije i da se smanji potrebni broj godina boravka za stjecanje statusa osobe s dugotrajnim boravištem u Uniji s pet na tri godine, te traži od Komisije da te izmjene uvrsti u predstojeću reviziju te direktive; uviđa da je stalni boravak u jednoj državi članici jedan od aspekata kojim se promiče pravilna integracija osobe u zajednicu prije nego što ta osoba odluči boraviti u drugoj državi članici; poziva Komisiju da te izmjene uvrsti u svoj prijedlog;
15. smatra da je potrebno dostatno financiranje za prijedloge utvrđene u ovom izvješću i da bi financijske troškove proizišle iz traženog prijedloga trebalo pokriti dodjelom relevantnih proračunskih sredstava Unije;
16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.
PRILOG REZOLUCIJI:
PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA
Preporuka 1. (o uspostavi baze talenata na razini EU-a za državljane trećih zemalja koji zakonito migriraju)
– Europski parlament smatra da bi se zakonodavnim aktom koji će se usvojiti trebala uspostaviti baza talenata i posrednička platforma na razini EU-a za državljane trećih zemalja koji se žele prijaviti za posao i zakonito migrirati u jednu od država članica, kao i za poslodavce sa sjedištem u Uniji za pronalazak potencijalnih zaposlenika u trećim zemljama, te bi se trebali olakšati prihvat i sloboda kretanja radnika iz trećih zemalja. Posredovanje pri zapošljavanju s pomoću baze talenata trebalo bi se odvijati na dobrovoljnoj osnovi. Europski parlament smatra da bi se takvom bazom talenata na razini EU-a trebala postići sinergija s postojećim okvirom i da bi se stoga predmetnim zakonodavnim aktom trebala izmijeniti Uredba (EU) 2016/589 kako bi se proširilo trenutačno područje primjene portala EURES koji je osnovan na temelju te Uredbe.
– Tom bazom talenata EU-a, koja se uspostavlja tim zakonodavnim aktom, državljanima trećih zemalja trebalo bi se omogućiti da iskažu interes za posao i da se prijave na njega, a poslodavcima bi se omogućilo da pronađu potencijalne zaposlenike. Državljani trećih zemalja trebali bi se moći prijaviti za poslove na kojima nedostaje radne snage na tržištima rada država članica nakon što prođu transparentan i nediskriminatoran postupak prijave i prethodne provjere koji provodi Unija. Baza talenata EU-a služila bi kao neobvezan instrument kojim bi se države članice mogle služiti kako bi zadovoljile potražnju i popunile manjak na tržištima rada država članica koji se ne mogu popuniti domaćom radnom snagom. Baza talenata EU-a trebala bi biti popraćena povećanom koordinacijom između uključenih nacionalnih tijela, uz sudjelovanje javnih službi za zapošljavanje i lokalnih tijela, a u okviru nje trebale bi se uzeti u obzir nacionalne posebnosti i različiti zahtjevi nacionalnih tržišta rada. Promicanje baze talenata EU-a i njezine uporabe moglo bi se poboljšati ciljanim širenjem informacija, čime se promiče baza talenata EU-a i posrednička platforma u trećim zemljama i državama članicama sudionicama. U tom duhu, transnacionalnom mrežom savjetodavnih usluga na razini Unije, na koju se upućuje u preporuci 6., trebalo bi se olakšati upravljanje bazom talenata EU-a i trebala bi služiti kao kontaktna točka za bazu talenata u državama članicama. Iskorištavanjem te mreže, na temelju usklađivanja aplikacija, doprinijelo bi se smanjenju birokracije na razini država članica. U okviru baze talenata EU-a trebalo bi uspostaviti mrežu talenata EU-a na daljinu kako bi se državljanima trećih zemalja omogućilo da rade na daljinu u državi članici različitoj od one u kojoj borave te bi prema takvim radnicima na daljinu trebalo postupati jednako.
Preporuka 2. (o programu prihvata za niskokvalificirane i srednjokvalificirane radnike iz trećih zemalja)
– S obzirom na demografske izazove i globalno natjecanje za talente, prijeko je potrebno da mnoge države članice povećaju svoju privlačnost i uspostave programe prihvata za sve kvalificirane radnike iz trećih zemalja, a ne samo za visokokvalificirane radnike. Zamjenom Direktive 2009/50/EZ , Direktivom (EU) 2021/1883 (revidirana Direktiva o plavoj karti), Unija je poduzela bitne korake za ostvarenje tog cilja za visokokvalitetne radnike iz trećih zemalja. Međutim, prijeko je potrebno da se njome ostvari taj cilj za radnike iz trećih zemalja koji se smatraju niskokvalificiranima i srednjokvalificiranima kako bi se popunila slobodna radna mjesta i poboljšalo usklađivanje različitih potreba na tržištima rada država članica, koje utvrđuju same države članice, i kako bi se dosljedno postupalo u smislu vrijednosti Unije. Time će se dodatno poboljšati gospodarska konkurentnost Unije.
– Kako bi se to pitanje riješilo na odgovarajući način, Europski parlament poziva Komisiju da u zakonodavni akt koji će se donijeti uvrsti odredbe kojima se uspostavlja program prihvata s uvjetima ulaska i boravka za niskokvalificirane i srednjokvalificirane radnike iz trećih zemalja. Taj bi program trebao zajamčiti jednako postupanje u skladu s postojećom pravnom stečevinom Unije o migracijama radne snage i trebao bi obuhvatiti izradu okvira prema kojemu bi se radnicima iz trećih zemalja propisno priznavale vještine i kvalifikacije i potvrđivale za upotrebu na tržištima rada država članica. Kako bi se spriječila svaka zloupotreba radnika iz trećih zemalja i osiguralo da se prema njima jednako postupa pri radu ili podnošenju zahtjeva za posao u Uniji, Europski parlament, iako ustraje u pravilnoj provedbi Direktive 2009/52/EZ i njezinih mehanizama praćenja, traži izmjenu te direktive kako bi se u njezino područje primjene uvrstili radnici iz trećih zemalja sa zakonitim boravkom, kako je utvrđeno u Preporuci 8. Nadalje, Europski parlament poziva države članice da pravilno provode relevantni postojeći pravni okvir za pitanje zakonite migracije radne snage.
Preporuka 3. (o programu prihvata za poduzetnike i samozaposlene osobe)
– Radna dozvola obično se izdaje u mjestu u kojem državljanin treće zemlje već ima ponudu za zaposlenje. Međutim, Europski parlament smatra da bi se osnova za izdavanje radnih dozvola mogla poboljšati i dodatno razraditi. Isto tako, Komisija je navela da joj je cilj potaknuti više ljudi da postanu poduzetnici, čime bi se poboljšale inovacije, kreativnost i gospodarska uspješnost Unije(29). Samozaposleni državljani trećih zemalja ili državljani trećih zemalja koji rade kao poduzetnici mogu osjećati da okružje u njihovim zemljama podrijetla ne pogoduje njihovim start-up poduzećima ili njihovim poduzetničkim nastojanjima. Na temelju programa prihvata na razini Unije takvim državljanima trećih zemalja mogla bi se pružiti prilika da zakonito migriraju u Uniju i nastane se te da imaju poslovni nastan. Djelovanjem na razini Unije trebalo bi težiti ostvarenju povoljnog okružja za poduzetništvo, među ostalim i za državljane trećih zemalja i za visoke zajedničke standarde kad je riječ o temeljnim pravima poduzetnika i samozaposlenih osoba.
– U tom smislu Europski parlament smatra da bi zakonodavni akt koji će se usvojiti trebao obuhvaćati program prihvata s uvjetima ulaska i boravka za samozaposlene osobe i poduzetnike, posebno za državljane trećih zemalja koji osnivaju mala i srednja poduzeća i start-up poduzeća, i da bi se tim programom prihvata trebale jamčiti čvrste zaštitne mjere, jednako postupanje i zaštita temeljnih prava. Definicije „samozaposlene osobe” i „poduzetnika” razlikuju se diljem Unije te bi ih svaka država članica i dalje trebala definirati u skladu sa svojim nacionalnim pravnim tradicijama i sudskom praksom.
Preporuka 4. (o izradi okvira za partnerstva za privlačenje talenata između država članica i trećih zemalja)
– Europski parlament poziva Komisiju da izradi prilagođen okvir za partnerstva za privlačenje talenata u kojemu države članice mogu dobrovoljno sudjelovati i da ga uvrsti u zakonodavni akt koji će se usvojiti. Partnerstva za privlačenje talenata trebala bi biti otvorena za radnike iz trećih zemalja svih razina vještina, kao i za studente i osobe s diplomom, te bi služila kao učinkovit instrument država članica za usklađivanje vještina radnika u trećim zemljama s potražnjom na tržištima rada država članica koju domaća radna snaga ne može zadovoljiti. Cilj je tih partnerstava dodati još jedan zakonit način kao oblik mobilnosti za državljane trećih zemalja koji žele migrirati u Uniju radi posla i riješiti pitanje manjka na tržištima rada i neusklađenih vještina na razini Unije, što bi bila „četverostruka pobjeda” za Uniju, treće zemlje, poslodavce i radnike migrante. Praktična provedba partnerstava za privlačenje talenata oslanjala bi se na blisku suradnju s nacionalnim tijelima, institucijama tržišta rada, akterima civilnog društva i socijalnim partnerima. Komisija bi trebala osigurati da Europski parlament može redovito nadzirati i evaluirati funkcioniranje partnerstava za privlačenje talenata te predlagati preporuke za poboljšanje općeg funkcioniranja okvira partnerstava za privlačenje talenata.
– Pojačanim i sveobuhvatnijim pristupom omogućila bi se suradnja s partnerskim zemljama i doprinijelo bi se jačanju uzajamno korisne međunarodne mobilnosti. Važno je da države članice i treće zemlje imaju jednake mogućnosti za razvoj partnerstava za privlačenje talenata i da mogu izraditi transparentan i pristupačan proces za podnositelje zahtjeva. Partnerstva za privlačenje talenata trebala bi biti uključiva i uspostaviti snažnu suradnju između predmetnih institucija, na primjer nacionalnih ministarstava rada i obrazovanja, poslodavaca, socijalnih partnera i pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja. Važno je da se države članice ozbiljno uključe u ta partnerstva za privlačenje talenata, da sudjeluju privatni sektor, posebno poduzeća iz Unije, socijalni partneri i relevantni akteri civilnog društva te da partnerske zemlje imaju naglašen osjećaj odgovornosti.
Preporuka 5. (o pojednostavnjenju i poboljšanju Direktive 2011/98/EU)
– Europski parlament smatra da bi postupke u pogledu Direktive 2011/98/EU trebalo dodatno uskladiti kako bi ta Direktiva, a posebno njezine odredbe o jednakom postupanju, bila potpuno učinkovita i pravilno provedena. Europski parlament stoga smatra da bi zakonodavnim aktom koji će se donijeti tu direktivu trebalo izmijeniti kako bi se omogućilo da se zahtjev za jedinstvenu dozvolu podnese i iz jedne od država članica i iz neke treće zemlje te istodobno uključiti i države članice i treće zemlje u razmjenu informacija o podnesenim zahtjevima i koordinaciju u vezi s tim zahtjevima uz potpuno poštovanje standarda zaštite podataka Unije. Međutim, kako bi mogao podnijeti zahtjev za jedinstvenu dozvolu s državnog područja države članice, državljanin treće zemlje mora imati valjanu dozvolu boravka u trenutku podnošenja zahtjeva. Osim toga, Europski parlament poziva, među ostalim, na jasno reguliran i usklađen postupak prijave za ulaznu vizu kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi podnositelji zahtjeva morali dvaput dostavljati dokumente potrebne za ishođenje jedinstvene dozvole. Nadalje, Europski parlament traži od Komisije da analizira i smanji administrativne zahtjeve i neučinkovitost u postupcima izdavanja dozvola, jer se tako sprečava da migracije do kojih dolazi zakonitim putovima reagiraju na stvarne potrebe tržišta rada. Naposljetku, Europski parlament smatra da bi zakonodavni akt koji treba donijeti trebao sadržavati promjene kojima bi se ublažile poteškoće s kojima se državljani trećih zemalja koji posjeduju radne dozvole suočavaju pri promjeni radnog mjesta jer su trenutačno previše ovisni o poslodavcu i stoga izloženi iskorištavanju radne snage.
Preporuka 6. (o osnivanju transnacionalne mreže savjetodavnih usluga na razini Unije za radnike koji su zakonito migrirali)
– Europski parlament smatra da su za unapređenje zakonitih putova za migraciju radne snage potrebne sustavna suradnja i povezanost s tijelima država članica i trećih zemalja. Kako bi se taj cilj postigao, Europski parlament smatra da bi se zakonodavnim aktom koji će se usvojiti trebala osnovati transnacionalna mreža savjetodavnih usluga za radnike iz trećih zemalja kojom će upravljati Komisija, pri čemu će svaka država članica imenovati vodeće tijelo za koordinaciju savjeta i informacija koji se pružaju državljanima trećih zemalja koji su zakonito migrirali i koji se prijavljuju za posao u Uniji. Transnacionalna mreža savjetodavnih usluga trebala bi se temeljiti na postojećim uspostavljenim mrežama i uslugama i, ako je potrebno, proširiti opseg takvih uspostavljenih mreža i usluga. Tijela svake države članice trebala bi biti odgovorna i za blisku međusobnu koordinaciju u pogledu podnesenih prijava za jedinstvenu dozvolu za boravak i rad u Uniji u skladu s Direktivom 2011/98/EU kako bi se izbjegle dvostruke prijave. U transnacionalnoj mreži savjetodavnih usluga također bi se trebale uzeti u obzir nacionalne posebnosti i različiti zahtjevi nacionalnih tržišta rada.
– Osim toga, svaka bi država članica trebala biti odgovorna za traženje informacija o radnicima iz trećih zemalja od poslodavaca, uz potpuno poštovanje prava Unije o zaštiti podataka, kako bi se omogućilo da se radnici iz trećih zemalja povežu s relevantnim tijelima i službama za potporu te kako bi se olakšala zaštita radnika iz trećih zemalja i učvršćivanje njihovih jednakih prava i postupanja. Usto bi se zakonodavnim aktom koji će se donijeti trebalo osigurati da poslodavci pružaju točne i pravodobne informacije o pravima, relevantnim tijelima i uslugama dostupnima radnicima iz trećih zemalja. Transnacionalna mreža savjetodavnih usluga trebala bi olakšati rad baze talenata, kako je navedeno u Preporuci 1., te bi se pri razvoju transnacionalne mreže savjetodavnih usluga trebalo savjetovati s relevantnim organizacijama civilnog društva, uključujući zajednice u dijaspori.
Preporuka 7. (o izmjeni Direktive 2014/36/EU kako bi se sezonskim radnicima omogućilo da promijene poslodavca)
– Promicanje profesionalne mobilnosti za državljane trećih zemalja koji zakonito borave i rade u jednoj od država članica podrazumijeva i njihovu zaštitu od izrabljivanja. Brojni radnici iz trećih zemalja, posebno niskokvalificirani i srednjokvalificirani radnici, oklijevaju napustiti poslodavce koji ih izrabljuju jer bi to značilo da će izgubiti radnu dozvolu i pravo boravka u Uniji. To je trenutačno očito u poražavajućoj situaciji mnogih radnika u raznim sektorima diljem Unije, kao što su sektor pripreme i dostave hrane, hotelijerstva i zabave, kao i među njegovateljima(30). Nositelji radne dozvole koja je izdana u skladu s Direktivom 2014/36/EU posebno su podložni izrabljivanju s obzirom na to da su uglavnom zaposleni u sektorima koji većinom zapošljavaju niskokvalificirane radnike.
– Stoga Europski parlament smatra da bi se zakonodavnim aktom koji će se usvojiti trebala izmijeniti Direktiva 2014/36/EU kako bi se nositeljima radne dozvole u skladu s tom direktivom osiguralo razdoblje od tri mjeseca za traženje novog zaposlenja nakon napuštanja bivšeg poslodavca bez opoziva njihove radne dozvole. Nositeljima bi trebalo dopustiti boravak unutar Unije do isteka razdoblja tijekom kojeg im je dopušten boravak, ali ne dulje od devet mjeseci, kako je utvrđeno u toj direktivi. Europski parlament preporučuje da Komisija istodobno razmotri druge prikladne izmjene te direktive kako bi se ona ažurirala i uskladila s drugim novijim zakonskim aktima Unije koji se odnose na zakonite migracije, što uključuje omogućivanje da se zahtjevi podnose s državnog područja države članice, i kako bi se dodatno suzbilo stalno izrabljivanje sezonskih radnika.
Preporuka 8. (o izmjeni Direktive 2009/52/EZ kako bi se obuhvatili državljani trećih zemalja sa zakonitim boravkom i riješio problem izrabljivanja radnika)
– Direktiva 2009/52/EZ sadržava nekoliko instrumenata koji se mogu upotrijebiti za potporu državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom koji rade u Uniji. Činjenica da se njome obuhvaćaju samo radnici iz trećih zemalja s nezakonitim boravkom je, međutim, znatan nedostatak. Iako radnici iz trećih zemalja sa zakonitim boravkom imaju veću razinu zaštite, uglavnom na temelju njihova zakonskog prava na boravak u Uniji, ali i s pomoću drugih sredstava, i oni mogu biti podložni izrabljivanju te su i dalje ranjiviji od građana Unije. Stoga Europski parlament smatra da je potrebno izmijeniti Direktivu 2009/52/EZ kako bi se provela horizontalna odredba kojom se jača učinkovit pristup pravima radnika i učinkovitim pravnim lijekovima s pomoću mehanizama za podnošenje pritužbi i pravnih postupaka te kako bi se ta direktiva primjenjivala na sve državljane trećih zemalja koji rade u Uniji.
Preporuka 9. (o potrebi za revizijom Direktive 2003/109/EZ)
– Nositelji dozvole EU-a za dugotrajni boravak suočavaju se s brojnim preprekama u ostvarenju prava na preseljenje i boravak u drugim državama članicama radi posla, studija i drugih razloga. To je zato što su uvjeti za mobilnost koje moraju ispuniti osobe s dugotrajnim boravištem u EU-u u mnogim slučajevima slični uvjetima koje drugi državljani trećih zemalja moraju ispuniti tijekom prve prijave za dugotrajnu dozvolu boravka. Godine 2017. je u 25 država članica koje obvezuje Direktiva 2003/109/EZ bilo otprilike 3,1 milijun državljana trećih zemalja koji posjeduju dugotrajnu boravišnu dozvolu EU-a u odnosu na oko 7,1 milijun državljana trećih zemalja koji su nositelji nacionalne dugotrajne boravišne dozvole. Stoga se može zaključiti da državljani trećih zemalja nedovoljno iskorištavaju dozvolu za dugotrajni boravak u EU-u, što znači da mnogi od njih ne ostvaruju prednosti koje proizlaze iz posjedovanja statusa u Uniji unatoč činjenici da bi ispunjavali uvjete. Izvješće o provedbi te direktive upućuje na činjenicu da većina država članica ne promiče aktivno upotrebu dozvola za dugotrajni boravak u EU-u i stoga ne postoje „ravnopravni uvjeti” između zakonodavnog programa Unije i nacionalnih ekvivalenata(31).
– Europski parlament stoga smatra da bi se zakonodavnim aktom koji će se usvojiti trebala izmijeniti Direktiva 2003/109/EZ kako bi se državljanima trećih zemalja koji su osobe s dugotrajnim boravištem u nekoj od država članica dopustilo da trajno borave u drugoj državi članici od dana izdavanja dozvole u skladu s uvjetima koji su slični uvjetima koji se primjenjuju na građane Unije. Europski parlament preporučuje da Komisija istodobno razmotri druge prikladne izmjene te direktive kako bi se ažurirala i uskladila s drugim novijim pravnim aktima Unije koji se odnose na državljane trećih zemalja sa zakonitim boravkom u Uniji. Europski parlament traži od Komisije da u svoj prijedlog uvrsti barem smanjenje broja godina potrebnih za ishođenje dozvole za dugotrajni boravak u EU-u s pet na tri godine, posebno kako bi se povećala mobilnost, te pojednostavnjenje i usklađivanje postupaka. Tim izmjenama Direktive 2003/109/EZ olakšali bi se mobilnost unutar Unije te međunarodna mobilnost u Uniju i treće zemlje te iz njih. Na kraju, Europski parlament potiče Komisiju da provede studiju o stopama fluktuacije državljana trećih zemalja unutar Unije kako bi se bolje shvatili razlozi odlaska iz određene države članice tijekom prve tri godine od dolaska.
Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama), (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.).
Navarra C. i Fernandes M. Legal migration policy and law – European Added Value Assessment (Politika i pravo zakonitih migracija Procjena europske dodane vrijednosti), Služba Europskog parlamenta za istraživanja, 2021. s Prilogom I. odnosno Prilogom II.
Uvođenje europske propusnice socijalne sigurnosti za digitalno poboljšanje provedbe prava socijalne sigurnosti i pravedne mobilnosti
163k
51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o uvođenju europske iskaznice socijalne sigurnosti radi poboljšanja digitalne primjene prava iz sustava socijalne sigurnosti i pravedne mobilnosti (2021/2620(RSP))
– uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir članak 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi(1),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(2),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju(3),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2020. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja u 2020.(4),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2021. o jačanju jedinstvenog tržišta: budućnosti slobodnog kretanja usluga(5),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2021. o utjecaju pravila EU-a na slobodno kretanje radnika i usluga: mobilnost radne snage unutar EU-a kao sredstvo za usklađivanje potreba i vještina na tržištu rada(6),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(7),
– uzimajući u obzir pitanje E-001132/2021 od 25. veljače 2021. i pisani odgovor na njega, koji je povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava u ime Europske komisije uputio 28. travnja 2021.(8),
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje(9),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1149 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad(10),
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(11),
– uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(12),
– uzimajući u obzir Direktivu 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(13),
– uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(14),
– uzimajući u obzir Direktivu 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)(15),
– uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2020/1057 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012(16),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/1054 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 s obzirom na minimalne zahtjeve u pogledu maksimalnih dnevnih i tjednih vremena vožnje, minimalnih stanki te dnevnih i tjednih razdoblja odmora i Uredbe (EU) br. 165/2014 s obzirom na pozicioniranje s pomoću tahografa(17),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/1055 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni uredaba (EZ) br. 1071/2009, (EZ) br. 1072/2009 i (EU) br. 1024/2012 radi njihova prilagođavanja razvoju u sektoru cestovnog prometa(18),
– uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji(19),
– uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-55/18, u skladu s kojom države članice moraju zahtijevati od poslodavaca da uspostave sustav kojim se omogućuje mjerenje trajanja radnog vremena u danu(20),
– uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava koji su Europsko vijeće, Parlament i Komisija proglasili u studenome 2017.,
– uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2021. o izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 u pogledu uspostavljanja europskog okvira za digitalni identitet „Pouzdana i sigurna e-osobna iskaznica” (COM(2021)0281),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. ožujka 2020. o smjernicama o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2020. o smjernicama o sezonskim radnicima u EU-u u kontekstu pandemije bolesti COVID-19,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenu „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (COM(2021)0102),
– uzimajući u obzir pitanje Komisiji o uvođenju europske iskaznice socijalne sigurnosti radi poboljšanja digitalne primjene prava iz sustava socijalne sigurnosti i pravedne mobilnosti (O-000071/2021 – B9‑0041/2021),
– uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,
– uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,
A. budući da je posljednjih godina mobilnost radne snage unutar EU-a pratila uzlazni trend; budući da je 2019. bilo 17,9 milijuna osoba koje su iz EU-28 preselile u neku drugu zemlju EU-a; budući da je 13 milijuna tih osoba bilo radno sposobno, a 78 % zaposleno; budući da je u EU-u 2019. bilo 1,5 milijuna prekograničnih radnika(21); budući da su 2019. aktivno mobilni radnici činili 4,3 % ukupne radne snage u 28 država članica EU-a; budući da prema podacima Europske komisije za 2017. neprijavljeni rad iznosi oko 11,6 % ukupnog inputa rada u privatnom sektoru EU-a i 16,4 % bruto dodane vrijednosti(22); budući da je 2019. u EU-u izdano 4,6 milijuna obrazaca PD A1, što predstavlja otprilike 3,06 milijuna radnika; budući da upućeni radnici moraju imati obrazac A1 kada rade u drugoj državi članici; budući da obrazac A1 pruža informacije o sustavu socijalnog osiguranja radnika; budući da obrasci A1 ne pružaju ažurirane informacije o socijalnom osiguranju u stvarnom vremenu;
B. budući da podaci Eurofounda pokazuju da se razdoblja mobilnosti unutar EU-a skraćuju te da 50 % doseljenih osoba u zemlji domaćinu boravi od jedne do četiri godine; budući da se povećala i povratna mobilnost(23): na svake četiri osobe koje su napustile državu članicu u 2017., tri su se ponovno vratile(24); budući da je zbog kraćih i ponavljajućih razdoblja mobilnosti još više potrebno da mobilni radnici prate doprinose za socijalno osiguranje i mirovinska prava;
C. budući da se člankom 48. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Parlamentu i Vijeću, koji djeluju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, dodjeljuje nadležnost za donošenje onih mjera u području socijalne sigurnosti koje su nužne za omogućavanje slobode kretanja radnika; budući da u tu svrhu moraju uspostaviti sustav kojim se zaposlenim i samozaposlenim radnicima migrantima i njihovim uzdržavanicima jamče prava na socijalnu sigurnost; budući da se člankom 153. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Uniji dodjeljuje nadležnost za podupiranje i nadopunjavanje aktivnosti država članica u području socijalne sigurnosti; budući da se člankom 153. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa da u području socijalne sigurnosti Vijeće odlučuje jednoglasno, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Parlamentom, Europskim gospodarskim i socijalnim odborom te Odborom regija;
D. budući da mobilni radnici i građani doprinose bogatstvu socioekonomskih struktura u pograničnim područjima koja čine 40 % teritorija EU-a; budući da je stoga potrebno osigurati jednake uvjete i uvjete za pravednu mobilnost za građane pružanjem odgovarajućih alata kako bi im se zajamčila pravna sigurnost, zaštita njihovih prava i socijalno osiguranje; budući da je važno izbjeći nametanje pretjeranih administrativnih opterećenja poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi);
E. budući da se u 12. načelu europskog stupa socijalnih prava navodi da bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa radnici, a u usporedivim uvjetima i samozaposlene osobe, imaju pravo na dostatnu socijalnu zaštitu;
F. budući da u mnogim državama članicama i dalje postoje izazovi u pogledu nepoštenog tržišnog natjecanja zbog iskorištavanja radne snage, prijevarnih oblika ugovaranja rada i nepoštene prakse kao što je socijalni damping te da europskim poduzećima, radnicima i društvima oni predstavljaju velik problem; budući da se čini da prijevara najviše pogađa različite oblike ugovornog rada; budući da ne postoje pouzdani podaci za utvrđivanje razmjera problema, posebno u kontekstu upućivanja radnika(25); budući da je jedan od uzroka izostanak učinkovitog nadzora i provedbe mjerodavnog prava Unije, posebno u pogledu načela jednakog postupanja i jednake plaće za jednak rad na istom mjestu, koji se ne mogu jamčiti ako se ne poštuje načelo sljedivosti i prenosivosti prava te koji se moraju poboljšati;
G. budući da je pandemija bolesti COVID-19 naglasila i pogoršala nesigurne radne i životne uvjete mnogih mobilnih i prekograničnih radnika u EU-u; budući da je kriza ukazala na važnost snažnih i stabilnih sustava socijalne sigurnosti kojima se jamči da nitko ne bude zapostavljen zbog ostvarivanja svoje slobode kretanja; budući da su prilikom izbijanja pandemije mjere koje su poduzele države članice prouzročile pravnu nesigurnost za mobilne radnike u pogledu primjenjivih pravila o socijalnoj sigurnosti, a mnogi su imali poteškoća pri traženju naknada za nezaposlenost na daljinu; budući da je pandemija razotkrila posebne ranjivosti neprijavljenih i sezonskih radnika koji nemaju socijalno osiguranje te da su zlouporaba i prijevarna uporaba paketa pomoći u okviru kratkoročne financijske potpore zbog bolesti COVID-19 dovele do povećanja razina neprijavljenog i nedovoljno prijavljenog rada, uključujući nove oblike potpore neprijavljenog rada(26);
H. budući da digitalizacija pruža dosad neviđenu priliku za olakšavanje mobilnosti radne snage, a istodobno brže usklađivanje s primjenjivim odredbama EU-a i lakšu kontrolu; budući da na razini EU-a ne postoji sustavno prikupljanje podataka kojim bi se pružili odgovarajući podaci o mobilnim radnicima ili kojim bi se olakšala prenosivost prava na socijalnu sigurnost preko granica kroz provjeru socijalnog osiguranja i naknada radnika u stvarnom vremenu koju izvršavaju nadležni akteri i institucije; budući da su pristup informacijama o primjenjivim pravilima, kao i učinkovita usklađenost, praćenje i provedba, nužni preduvjeti za pravednu mobilnost i borbu protiv zlouporaba; budući da je stoga potrebno promicati i upotrebljavati digitalnu tehnologiju, kojom se mogu olakšati nadzor i provedba zakonodavstva, kojim se štite prava mobilnih radnika i smanjuju administrativni troškovi za poduzeća i nacionalne institucije, u skladu s pravilima o zaštiti podataka;
I. budući da su nacionalni socijalni partneri, ili u suradnji s lokalnim tijelima ili nacionalna tijela, u različitim sektorima u državama članicama razvili različite oblike nacionalnih iskaznica ili sličnih instrumenata u području radnog prava; budući da te razne inicijative imaju jednu zajedničku ključnu značajku: identifikacijski broj ili osobnu iskaznicu koji radnicima, tijelima vlasti i glavnim pružateljima služe kao učinkovit instrument kojim se osigurava socijalna sigurnost te pristojne plaće i radni uvjeti na radnom mjestu; budući da te inicijative stvaraju svijest o zapošljavanju i radnim uvjetima svih radnika te poboljšavaju provedbu;
J. budući da je u svojoj Rezoluciji od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada Parlament pozvao Komisiju da istraži prednosti uvođenja europske iskaznice socijalnog osiguranja otporne na krivotvorenje ili drugog elektroničkog dokumenta na europskoj razini na kojima bi se mogli pohraniti svi podaci potrebni za provjeru radnog statusa nositelja, kao što su pojedinosti u vezi sa socijalnim osiguranjem ili radnim vremenom, i na koje bi se primjenjivala stroga pravila o zaštiti podataka; budući da je u svojoj Rezoluciji od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava Parlament ukazao na potencijal dostupnih rješenja e-uprave, po mogućnosti uključujući europsku iskaznicu socijalnog osiguranja uz snažna jamstva za zaštitu podataka, čime bi se mogla poboljšati koordinacija sustava socijalne sigurnosti u EU-u i osviještenost građana; budući da je u svojoj Rezoluciji od 22. listopada 2020. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja u 2020. Parlament pozvao Komisiju da prije podnošenja prijedloga za uvođenje digitalnog broja socijalnog osiguranja u EU-u provede procjenu učinka koja će se temeljiti na stvarnim činjenicama; budući da je u svojoj Rezoluciji od 17. prosinca 2020. o snažnoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju Parlament ponovno pozvao Komisiju da predloži digitalni europski broj socijalnog osiguranja (ESSN) i potencijalni kontrolni mehanizam kao što je osobna radna iskaznica te je potvrdio da radnici i njihovi predstavnici i inspektorati moraju imati ažurirani pristup informacijama o svojim poslodavcima, pravima na plaću te radnim i socijalnim pravima; budući da je u svojoj Rezoluciji od 20. svibnja 2021. o mobilnosti radne snage unutar EU-a Parlament naglasio da bi se digitalizacijom razmjene podataka među državama članicama moglo olakšati slobodno kretanje radnika na pravednoj i pravičnoj osnovi, kao i provedba relevantnih pravila Unije;
K. budući da je u programu rada Komisije za 2018. od 24. listopada 2017. najavljena namjera uvođenja ESSN-a u cilju doprinosa općem cilju očuvanja pravednih radnih uvjeta mobilnih radnika, poštovanja socijalnih standarda za sve mobilne građane i jamčenja njihove pravilne provedbe; budući da se Komisija savjetovala s dionicima i građanima o uvođenju ESSN-a u razdoblju od 27. studenoga 2017. do 7. siječnja 2018.; budući da je Komisija u svojoj početnoj procjeni učinka ESSN-a iz 2017. dugoročno predvidjela mogućnost proširenja upotrebe ESSN-a na druga područja politike izvan koordinacije sustava socijalne sigurnosti; budući da je Komisija u svojem godišnjem pregledu opterećenosti za 2019., objavljenom 13. kolovoza 2020., potvrdila da radi na inicijativi o ESSN-u; budući da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen u govoru o stanju Europske unije održanom 16. rujna 2020. najavila da će Komisija uskoro predložiti pouzdan i siguran europski sustav e-identiteta; budući da je Komisija u akcijskom planu za europski stup socijalnih prava najavila da će 2021. započeti pilot-projekt kako bi do 2023. istražila mogućnost pokretanja europske iskaznice socijalne sigurnosti (ESSP) na temelju inicijative za europsku e-osobnu iskaznicu;
L. budući da Europska konfederacija sindikata smatra ESSN vrijednim instrumentom za borbu protiv prijevara i zloporaba socijalnog osiguranja; budući da je Business Europe 12. siječnja 2018. objavio bilješku u kojoj se naglašava potencijal ESSN-a za poboljšanje koordinacije socijalne sigurnosti u EU-u, uz istodobno rješavanje pitanja povezanih s raznolikošću nacionalnih sustava socijalne sigurnosti, mogućih pitanja zaštite podataka i dodatnih administrativnih opterećenja; budući da su socijalni partneri u građevinskom sektoru pozvali na učinkovite digitalne alate kako bi se osigurala provedba primjenjivog zakonodavstva, uključujući europski pristup osobnim radnim iskaznicama(27);
M. budući da je Europsko nadzorno tijelo za rad osnovano u lipnju 2019.; budući da ESSN nije uključen u Uredbu o Europskom nadzornom tijelu za rad; budući da je cilj Europskog nadzornog tijela za rad osigurati pravednu mobilnost radne snage pružanjem pomoći državama članicama i Komisiji u njihovoj učinkovitoj primjeni i provedbi prava Unije u vezi s mobilnošću radne snage i koordinacijom sustava socijalne sigurnosti;
1. podsjeća da je Parlament od 2014. u nekoliko navrata pozvao Komisiju da istraži koristi podnošenja zakonodavnog prijedloga o ESSN-u kako bi se stvorio europski digitalni instrument za koordinaciju socijalne sigurnosti i očuvanje pravedne mobilnosti radne snage za mobilne radnike; izražava žaljenje što Komisija nije predstavila prijedlog o ESSN-u unatoč tome što se nekoliko puta obvezala na to; ponavlja svoj poziv Komisiji da objasni zašto to nije učinila;
2. poziva Komisiju da Parlamentu dostavi nacrt procjene učinka ESSN-a koji je 2017./2018. podnesen Odboru za nadzor regulative te da s njim podijeli mišljenje Odbora za nadzor regulative o tom nacrtu procjene učinka; poziva Komisiju da Parlamentu dostavi sve druge dokumente koji su doprinijeli donošenju odluke da ne podnese prijedlog o ESSN-u;
3. pozdravlja to što se Komisija u akcijskom planu o europskom stupu socijalnih prava obvezala započeti pilot-projekt kako bi istražila pokretanje digitalnog ESSP-a; pozdravlja pokretanje pilot-projekata za istraživanje digitalnih rješenja te poziva Komisiju da propisno obavijesti Parlament o rezultatima i mogućim poteškoćama s kojima se suočava tijekom faze provedbe; ističe da pilot-projekt ESSP-a mora biti snažno usmjeren na očuvanje pravedne mobilnosti; poziva Komisiju da poveća ambicije u pogledu sadržaja i vremenskog okvira te da usporedno s pilot-projektom pokrene odgovarajuću procjenu na temelju dosadašnjeg rada s ciljem pokretanja zakonodavnog prijedloga o ESSP-u prije kraja 2022. kako bi se što prije osigurala prenosivost i sljedivost prava radnika;
4. prima na znanje prijedlog Komisije o uspostavi okvira za europski digitalni identitet; poziva Komisiju da Parlament obavještava o uvođenju e-osobne iskaznice; smatra da bi inicijativa o ESSP-u, čije je uporište predviđeno u okviru e-osobne iskaznice, trebala biti obvezna za sve države članice;
5. podsjeća na ulogu mobilnih radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19, posebno u nekim ključnim sektorima, te na hitnu potrebu da se tim radnicima zajamče ne samo pristojni radni uvjeti nego i jednaki uvjeti za rad jednake vrijednosti na istom mjestu;
6. smatra da bi uvođenje inicijative o ESSP-u trebalo: osigurati učinkovitu identifikaciju, sljedivost, objedinjavanje i prenosivost prava na socijalno osiguranje; poboljšati provedbu pravila EU-a o mobilnosti radne snage i koordinaciji sustava socijalne sigurnosti na tržištu rada na pravedan i učinkovit način kako bi se osigurali jednaki uvjeti u EU-u; omogućiti provjeru statusa osiguranja i doprinosa mobilnih radnika u stvarnom vremenu od strane relevantnih nacionalnih tijela, kao što su inspektorati rada i socijalne sigurnosti te socijalni partneri, kada provode inspekcije rada i socijalne sigurnosti ili su uključeni u njih; bolje spriječiti nepoštene prakse, kao što su zlouporaba i socijalne prijevare, te time doprinijeti borbi protiv neprijavljenog rada te neusklađenosti s mehanizmima za utvrđivanje plaća u zemlji domaćinu i obvezama u pogledu doprinosa za socijalno osiguranje; ističe da bi ESSP također olakšao radnicima da prate i zatraže svoje doprinose i naknada u pogledu socijalnog osiguranja, kao što su mirovinska prava, čime bi se olakšala njihova prenosivost; naglašava da bi ESSP koji se temelji na europskoj e-osobnoj iskaznici trebao uključivati i element identifikacije mobilnog građanina i radnika i element provjere njihovih naknada socijalne sigurnosti u stvarnom vremenu;
7. ističe da bi cilj inicijative o ESSP-u trebao biti zaštita socijalnih prava olakšavanjem informiranja i poboljšanjem provedbe primjenjivih pravila o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i mobilnosti radne snage u prekograničnim situacijama; smatra da prijedlog Komisije o inicijativi o ESSP-u treba donijeti jasne koristi svim dionicima uključenima u postupak mobilnosti, kao što su mobilni građani i radnici, poduzeća, uključujući MSP-ove, poslodavci i sindikati, kao i nacionalnim tijelima, kao što su inspektorati rada i socijalne sigurnosti; smatra da bi cilj inicijative o ESSP-u trebao biti pojednostavljenje interakcija i zbližavanje tih dionika u prekograničnim situacijama, s ciljem bolje zaštite mobilnih građana i radnika i njihovih prava, te svim tim dionicima pružiti jasne informacije kako bi se poboljšala predvidljivost i osiguralo nesmetano i vremenski učinkovito odvijanje administrativnih postupaka; podsjeća da se inicijativom o ESSP-u mora poštovati načelo supsidijarnosti te se stoga ne smiju dovesti u pitanje nacionalni sustavi socijalne sigurnosti i njihova raznolikost, uz poštovanje tradicije svake države članice, nacionalni modeli tržišta rada i autonomija socijalnih partnera; naglašava da inicijativa o ESSP-u ne smije biti preduvjet za ostvarivanje vlastite slobode kretanja, već mora biti usmjerena na olakšavanje pristupa informacijama i poboljšanje provedbe primjenjivih pravila o koordinaciji socijalne sigurnosti i mobilnosti radne snage u prekograničnim situacijama;
8. poziva Komisiju da u bliskoj suradnji s Europskim nadzornim tijelom za rad i nakon odgovarajuće procjene podnese zakonodavni prijedlog o ESSP-u kako bi se nacionalnim tijelima kao što su inspektorati rada i socijalne sigurnosti te socijalnim partnerima, kada provode inspekcije rada i socijalne sigurnosti ili su uključeni u njih, pružio instrument u stvarnom vremenu za učinkovitu provedbu nacionalnog prava i prava EU-a; smatra da bi se ESSP-om trebala omogućiti provjera mjesta rada, mjesta zapošljavanja, radnog odnosa i identiteta radnika u stvarnom vremenu, kao i standardiziranih naknada socijalne sigurnosti, odredbi i potvrda kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 883/2004; poziva Komisiju da procijeni mogućnost da se ESSP-om omoguće provjere drugih relevantnih informacija, ne dovodeći u pitanje pravila o zaštiti podataka i uz osiguranje jednakog postupanja;
9. smatra da ESSP-om moraju biti obuhvaćeni svi mobilni građani i radnici EU-a, uključujući samozaposlene, kao i svi mobilni državljani trećih zemalja na koje se odnose pravila EU-a o mobilnosti unutar EU-a;
10. smatra da bi uvođenje ESSP-a trebalo uključivati sustav provjere u stvarnom vremenu i kontrole praćenja te razmjenu informacija unakrsnim povezivanjem nacionalnih baza podataka, strogo u skladu s pravilima EU-a o zaštiti osobnih podataka, kako bi bio u potpunosti funkcionalan i kako bi se održala visoka razina pouzdanosti podataka i provjere oznaka te izbjegle pogreške i prijevarna uporaba; ističe da bi podaci o socijalnom osiguranju i osobni podaci trebali biti dostupni samo dotičnoj osobi i nadležnim nacionalnim tijelima te da se ne bi trebali dijeliti u druge svrhe osim provedbe pravila EU-a o koordinaciji sustava socijalnog osiguranja i mobilnosti radne snage unutar EU-u, strogo u skladu s pravilima o zaštiti podataka; smatra da u državama članicama u kojima socijalni partneri provode inspekcije rada ili su uključeni u njih pristup podacima o socijalnoj sigurnosti radnika iz drugih država članica mora biti osiguran socijalnim partnerima bez ugrožavanja sukladnosti s odredbama o zaštiti podataka;
11. pozdravlja inicijative u nekoliko država članica za poboljšanje učinkovite provedbe prava Unije, upotrebom nacionalnih iskaznica ili sličnih instrumenata u području radnog prava(28); naglašava da, iako se tim nacionalnim inicijativama stvara svijest o plaćama i radnim uvjetima za sve radnike te poboljšava provedba, one ne mogu olakšati razmjenu valjanih i točnih informacija, uključujući o prekograničnim radnim odnosima i pravima; poziva Komisiju da osigura da inicijativa o ESSP-u državama članicama pruži mogućnost da se oslanjaju na informacije koje su dostupne zahvaljujući poboljšanim mogućnostima identifikacije i provjere koje pružaju nacionalne kartice ili slični instrumenti u području radnog prava u zemljama u kojima te inicijative postoje; naglašava da ESSP ne bi trebao zamijeniti nacionalne kartice ili slične instrumente u području radnog prava nego bi trebao nadopunjavati te nacionalne prakse i samo pružati relevantne informacije odgovarajućim tijelima; dodaje da to ne smije dovoditi u pitanje autonomiju nacionalnih socijalnih partnera i radne uvjete utvrđene u primjenjivim kolektivnim ugovorima u skladu s nacionalnim pravom i praksom; vjeruje da bi se ESSP i njegova integracija s nacionalnim iskaznicama ili sličnim instrumentima u području radnog prava, ako postoje, mogli pokazati kao temelj za buduće napore u pogledu provedbe na razini EU-a;
12. vjeruje da bi svi radnici, socijalni partneri i nacionalni inspektorati rada i socijalne sigurnosti trebali imati ažuriran pristup informacijama o svojim radnim odnosima, pravima na plaću te pravima radnika i socijalnim pravima, u skladu s primjenjivim kolektivnim ugovorom ili nacionalnim zakonodavstvom;
13. napominje da je PD A1 važan, ali trenutačno je jedini instrument za provjeru socijalnog osiguranja mobilnih radnika; prepoznaje ograničenja i izazove povezane s postupkom PD A1, posebno u pogledu uporabe obrazaca PD A1 od strane poslodavaca, ovisno o razini digitalizacije sustava socijalne sigurnosti u državama članicama, te njihove provjere koju provode nadležna nacionalna tijela u kontekstu pružanja usluga u drugoj državi članici, ali i u pogledu dobivanja točnih informacija o broju i karakteristikama upućenih radnika u EU-u; poziva Komisiju i države članice da dodatno poboljšaju postupak provjere obrazaca PD A1 i smatra da je među državama članicama potrebno razviti brze postupke za rješavanje pitanja PD A1 potvrda koje su nabavljene ili upotrijebljene na prijevaru; napominje da su ograničenja i izazovi povezani s obrascem PD A1 prepreka dobivanju točnih informacija o broju i karakteristikama upućenih radnika u EU-u; ističe da bi inicijativa o ESSP-u pružila informacije u stvarnom vremenu o socijalnom osiguranju mobilnih radnika na dan inspekcije rada u državi članici domaćinu; poziva Komisiju da osigura da pilot-projekt ESSP-a omogućava socijalno osiguranje pojednostavljivanjem postupaka na zahtjev te izdavanjem i provjerom obrasca PD A1 u cilju borbe protiv prijevara;
14. smatra da bi se ESSP trebao temeljiti na e-osobnoj iskaznici, europskoj kartici zdravstvenog osiguranja (EHIC) i elektroničkoj razmjeni informacija o socijalnoj sigurnosti (EESSI) te da bi ih mogao nadopunjavati, među ostalim kako bi se proširila na druga područja koordinacije sustava socijalne sigurnosti i radnog prava EU-a; poziva Komisiju i države članice da što prije osiguraju potpunu funkcionalnost EESSI-ja i iskoriste prilike koje pružaju postojeći fondovi EU-a za olakšavanje provedbe nacionalnih planova u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost kako bi se u potpunosti proveo EESSI i dodatno digitalizirala javna uprava, kako bi se olakšale razmjene među ustanovama socijalne sigurnosti, ubrzalo rješavanje pojedinačnih slučajeva i poboljšali provedbeni kapaciteti Europskog nadzornog tijela za rad i relevantnih nacionalnih nadležnih tijela; poziva Komisiju da razjasni ulogu koju će Europsko nadzorno tijelo za rad imati u izradi i provedbi ESSP-a; ističe da povećana digitalizacija ne smije narušiti postojeće nacionalne zaštitne mjere za borbu protiv socijalnih prijevara;
15. poziva Komisiju da blisko surađuje sa socijalnim partnerima i relevantnim nacionalnim institucijama socijalnog osiguranja i inspektoratima rada kada je riječ o razvoju i uvođenju inicijative o ESSP-u, jamčeći potpuno poštovanje autonomije socijalnih partnera i nacionalnih modela tržišta rada; smatra da bi se ESSP-om s pristupom podacima u stvarnom vremenu nacionalnim nadležnim tijelima i socijalnim partnerima omogućilo da provjere socijalno osiguranje radnika u bilo kojem trenutku i time ojačaju inspekcije rada te podržaju prikupljanje dokaza u zajedničkim prekograničnim inspekcijama rada(29);
16. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te vladama i parlamentima država članica.
Europska komisija, Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2020., 8. siječnja 2021.https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=8369
Europska komisija, Evaluacija razmjera neprijavljenog rada u Europskoj uniji i njegovih strukturnih odrednica, studeni 2017. https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=19002&langId=en
Eurofound, Tackling labour shortages in EU Member States (Rješavanje problema nedostatka radne snage u državama članicama EU-a), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 2021.
Europska komisija, Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2020., 8. siječnja 2021. https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=8369
Eurofound, Exploring the fraudulent contracting of work in the European Union (Istraživanje zlouporabe ugovaranja rada u Europskoj uniji), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 21. studenoga 2016.
Europska platforma za rješavanje problema neprijavljenog rada, COVID 19: combating fraud in short-term financial support schemes (COVID-19: borba protiv prijevare u vezi s programima kratkoročne financijske potpore), svibanj 2021. https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=24072&langId=en
Izjava EFBWW-a i FIEC-a, EU construction social partners call for digital enforcement (Socijalni partneri u građevinarstvu EU-a pozivaju na digitalnu provedbu), 24. lipnja 2021. https://www.efbww.eu/news/eu-construction-social-partners-call-for-digital-enforcement/2657-a
Izvješće EFBWW-a i FIEC-a, Social identity cards in the European construction industry (Socijalne osobne iskaznice u europskoj građevinskoj industriji), 2015.
Eurofound, Joint cross-border labour inspections and evidence gathered in their course (Zajedničke prekogranične inspekcije rada i dokazi prikupljeni tijekom njihova provođenja), 2019.
Multilateralni pregovori uoči 12. ministarske konferencije WTO-a u Ženevi od 30. studenoga do 3. prosinca 2021.
147k
54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o multilateralnim pregovorima uoči 12. ministarske konferencije WTO-a u Ženevi od 30. studenoga do 3. prosinca 2021. (2021/2769(RSP))
– uzimajući u obzir Sporazum iz Marakeša od 15. travnja 1994. o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO),
– uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju WTO-a iz Dohe od 14. studenoga 2001.(1),
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o WTO-u, osobito one od 15. studenoga 2017. o multilateralnim pregovorima uoči 11. ministarske konferencije WTO-a(2), od 29. studenoga 2018. naslovljenu „WTO: smjernice za budućnost”(3) i od 28. studenoga 2019. o krizi žalbenog tijela WTO-a(4),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. svibnja 2021. o ubrzanju napretka i borbi protiv nejednakosti u cilju iskorjenjivanja AIDS-a kao prijetnje javnom zdravlju do 2030.(5),
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. lipnja 2021. naslovljenu „Odgovor na globalni izazov bolesti COVID-19: učinci izuzeća od primjene Sporazuma WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) na cjepiva, lijekove i opremu protiv bolesti COVID-19 te na povećanje proizvodnje i proizvodnih kapaciteta u zemljama u razvoju”(6),
– uzimajući u obzir zaključni dokument usvojen konsenzusom 7. prosinca 2018. na godišnjoj sjednici Parlamentarne konferencije o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u Ženevi(7),
– uzimajući u obzir rezultate 11. ministarske konferencije održane u prosincu 2017. u Buenos Airesu, među kojima i niz ministarskih odluka, iako na njoj nije bilo moguće donijeti Ministarsku deklaraciju,
– uzimajući u obzir Deklaraciju WTO-a iz Buenos Airesa o ženama i trgovini od 12. prosinca 2017., kao i zajedničke izjave o elektroničkoj trgovini, olakšavanju ulaganja i o mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima (MMSP-ovi), donesene 13. prosinca 2017.,
– uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja,
– uzimajući u obzir Pariški sporazum u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), koji je na snazi od studenoga 2016.,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu s trilateralnog sastanka ministara trgovine Sjedinjenih Američkih Država, Japana i Europske unije donesenu 14. siječnja 2020.,
– uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju s Balija od 7. prosinca 2013. o držanju javnih rezervi u svrhu sigurnosti hrane,
– uzimajući u obzir dokument za raspravu Komisije od 18. rujna 2018. o modernizaciji WTO-a,
– uzimajući u obzir Komisijinu reviziju trgovinske politike i njezin prilog naslovljen „Reforma WTO-a: prema održivom i učinkovitom multilateralnom trgovinskom sustavu”,
– uzimajući u obzir inicijativu o trgovini i zdravlju Skupine iz Ottawe(8),
– uzimajući u obzir Komunikaciju EU-a Glavnom vijeću WTO-a od 4. lipnja 2021. o hitnim odgovorima trgovinske politike na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19,
– uzimajući u obzir šesto izvješće o ocjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC)(9),
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
– uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za međunarodnu trgovinu,
A. budući da je WTO osnovan kako bi se promicala liberalizacija trgovine robom i uslugama, jačao multilateralizam i poticao otvoren, uključiv i nediskriminirajući multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima; budući da je trgovina bitan i ključni instrument za podržavanje i dopunjavanje napora za poticanje održivog rasta i poboljšanje životnog standarda, osiguravajući punu zaposlenost te velik i neprekidno rastući obujam stvarnog prihoda u skladu s ciljem održivog razvoja;
B. budući da se multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima trenutačno suočava s ozbiljnom krizom koja ugrožava temeljne funkcije te organizacije, tj. utvrđivanje osnovnih pravila i strukture za međunarodnu trgovinu te djelotvorno rješavanje sporova i provedbu odluka u vezi s njima;
C. budući da je 11. prosinca 2019. žalbeno tijelo WTO-a prestalo biti operativno, što je dovelo do prekida funkcionalnog, neovisnog i nepristranog žalbenog procesa;
D. budući da WTO u sklopu cilja održivog razvoja 14.6 ima jasan mandat da sudjeluje u pregovorima o subvencioniranju ribarstva kako bi postigao sporazum kojim se zabranjuju određeni oblici subvencioniranja ribarstva koji doprinose prekomjernom kapacitetu flote i prelovu ribe, s ciljem poticanja održivog upravljanja resursima za ribarstvo;
E. budući da je pandemija bolesti COVID-19 stvorila jedinstvene izazove za multilateralni trgovinski sustav, stavivši na dnevni red ključno pitanje trgovine i zdravlja;
F. budući da su, unatoč očitim ili prikrivenim ograničenjima izvoza, trgovina i multilateralni sustav općenito imali pozitivnu ulogu u borbi protiv pandemije; budući da je pandemija također razotkrila slabosti i ranjivosti, osobito u ključnim lancima opskrbe; budući da se, u tom kontekstu, WTO-ova funkcija praćenja pokazala korisnom u smislu da članice trebaju pokazati transparentnost s obzirom na trgovinu i mjere vezane uz trgovinu provedene u kontekstu bolesti COVID-19;
G. budući da će se 12. ministarska konferencija WTO-a održati u Ženevi (Švicarska) od 30. studenoga do 3. prosinca 2021.;
1. ponovno ističe svoju potpunu predanost trajnoj vrijednosti multilateralizma i ističe da je ključno da multilateralni sustav upravlja trgovinom; poziva na donošenje trgovinskog programa koji bi se temeljio na pravednoj trgovini zasnovanoj na pravilima u korist svih, čime bi se doprinijelo održivom gospodarskom rastu i blagostanju, jačajući mir i sigurnost; naglašava važnost ciljeva održivog razvoja, kao i socijalnih, ekoloških i ljudskih prava, te jamčenja primjene multilateralno dogovorenih i usklađenih pravila na sve;
2. upozorava na to da je WTO u opasnosti od gubitka legitimnosti ako se sve članice ne obvežu na uspješan ishod 12. ministarske konferencije; smatra da 12. ministarska konferencija treba biti službeno polazište unaprjeđenja i modernizacije WTO-a kako bi se zajamčilo da može utjecati na izazove 21. stoljeća, uključujući pitanja kao što su klimatske promjene i održivost; potiče sve članice da se u kontekstu oporavka nakon pandemije bolesti COVID-19 konkretnije usmjere na nekoliko ključnih opipljivih ishoda koji pokazuju da se WTO može suočiti s trenutačnim izazovima; poziva članice da kao minimum postignu multilateralni sporazum o zabrani neodrživih subvencija za ribarstvo, kao i o odgovoru na pandemiju, ograničenom paketu za poljoprivredu i pokretanju inicijative za institucionalnu reformu, uključujući proces koji bi doveo do potpuno funkcionalnog sustava rješavanja sporova najkasnije do 13. ministarske konferencije; upozorava sve članice da bi u odsutnosti značajnih ishoda na 12. ministarskoj konferenciji neke članice mogle tražiti alternativne forume za donošenje pravila, čime bi se mogla ugroziti budućnost multilateralnog trgovinskog sustava; pozdravlja imenovanje nove glavne direktorice WTO-a, Ngozi Okonjo-Iweala, i pohvaljuje njezinu iznimnu predanost multilateralizmu;
3. ističe ključnu važnost postizanja sporazuma o štetnim subvencioniranjima za ribarstvo za vjerodostojnost WTO-a kao multilateralne institucije, što podrazumijeva učinkovito pokretanje brzog i značajnog smanjenja određenih oblika subvencioniranja za ribarstvo koje doprinose prekomjernom kapacitetu i prelovu ribe te eliminaciju subvencioniranja koje doprinose nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu (NNN) s ciljem osiguravanja održivog iskorištavanja morskih resursa; u tom kontekstu naglašava načelo zajedničkih, ali različitih odgovornosti s obzirom na opseg štetnih subvencioniranja, poštujući potrebu za posebnim i različitim postupanjem u skladu s ciljem održivog razvoja 14.6; ističe da više od 39 milijuna ljudi izravno ovisi o morskom ribolovu, a nekoliko milijuna ljudi više ovisi o njemu u nizvodnim industrijama; smatra da je takav sporazum presudan ne samo za vjerodostojnost WTO-a s obzirom na postizanje multilateralnih sporazuma, već da predstavlja i preduvjet za demonstriranje snažne veze između multilateralnog trgovinskog sustava i ciljeva održivog razvoja; ističe važnost objašnjavanja stava i internih pravila EU-a s ciljem povećavanja njegove vjerodostojnosti;
4. prepoznaje ključnu ulogu trgovinske politike tijekom pandemije bolesti COVID-19; ponovno ističe svoju rezoluciju od 10. lipnja 2021. naslovljenu „Odgovor na globalni izazov bolesti COVID-19: učinci izuzeća od primjene Sporazuma WTO-a o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) na cjepiva, lijekove i opremu protiv bolesti COVID-19 te na povećanje proizvodnje i proizvodnih kapaciteta u zemljama u razvoju”; u tom pogledu naglašava potrebu da se definira osnovni sporazum s ciljem eliminacije carina na farmaceutske i medicinske proizvode, ukidanja pravila o ograničenjima izvoza, utvrđivanja pravila o transparentnosti i globalnoj suradnji u kriznim vremenima, u ministarskoj deklaraciji u skladu s inicijativom o trgovini i zdravlju; vjeruje da je takav sporazum iznimno važan kako bi se pokazala relevantnost WTO-a; poziva na osnivanje novog stalnog Odbora za trgovinu i zdravlje na 12. ministarskoj konferenciji kako bi se pomoglo vladama u provedbi postojećih iznimki i fleksibilnosti u međunarodnom trgovinskom pravu te postavljanju temelja za trgovinski stup za pregovore o budućem međunarodnom sporazumu o odgovoru na pandemiju; smatra da su mnoge zemlje, osobito zemlje u razvoju, suočene s poteškoćama u primjeni fleksibilnosti TRIPS, osobito članka 31bis; podsjeća da EU treba aktivno sudjelovati u pregovorima utemeljenima na tekstu o privremenom izuzeću od primjene TRIPS-a; s tim u vezi poziva EU da podrži odobrenje privremenog izuzeća od nekih odredbi sporazuma TRIPS za COVID-19 kako bi se poboljšao pravovremeni globalni pristup cjenovno pristupačnim cjepivima, terapeutici i dijagnostici u pogledu bolesti COVID-19 rješavanjem globalnih ograničenja proizvodnje i nestašica u opskrbi;
5. poziva sve članice WTO-a da poštuju svoje obveze s obzirom na transparentnost u svim poljoprivrednim stupovima, kao i da postignu sporazum o sustavnim poboljšanjima iznesenima u prijedlogu ministarske odluke o poboljšanju transparentnosti u poljoprivredi u dokumentu JOB/AG/213 uz sufinanciranje EU-a; ističe važnost donošenja plana rada o domaćim potporama koje dovode do iskrivljavanja trgovinske razmjene uključujući trajno rješenje za držanje javnih rezervi kako zahtijeva Ministarska deklaracija s Balija, uz obvezan sustav obavještavanja utemeljen na učinkovitom mehanizmu tehničke podrške i razvoja kapaciteta kako bi se osiguralo da su programi držanja javnih rezervi proporcionalni i usklađeni s ciljem sigurnosti hrane te kako bi se iskrivljavanje trgovinske razmjene i nepovoljne posljedice za sigurnost hrane drugih članica sveli na minimum; ističe da je potrebno prilagoditi Sporazum o poljoprivredi kako bi se odgovorilo na izazove današnjice i kako bi se osigurali pošteniji uvjeti natjecanja uzimajući u obzir načine proizvodnje; podržava glavnu direktoricu Okonjo-Iweala u njezinom pozivu na paket WTO-a za sigurnost hrane;
6. smatra da je sada hitno potrebno provesti temeljitu reformu WTO-a u svjetlu duboke krize s kojom se ta organizacija suočava, ali također zbog dugotrajnog nedostatka napretka u pogledu Razvojnog plana iz Dohe (DDA) i naglašava da relevantna pitanja Razvojnog plana iz Dohe trebaju ostati na dnevnom redu; poziva članice WTO-a da temeljito preispitaju nekoliko aspekata WTO-a, posebno njegove funkcije praćenja, pregovaranja i rješavanja sporova, u cilju povećanja njegove djelotvornosti, uključivosti, transparentnosti i legitimnosti; potiče sve članice WTO-a da se usredotoče na konstruktivan proces promjena kako bi se WTO modernizirao i opremio alatima za djelotvorno rješavanje trgovinskih izazova 21. stoljeća te kako bi se uspostavio institucijski mehanizam i jasan vremenski okvir za nastavak programa reformi na 12. ministarskoj konferenciji s ciljem postizanja konkretnih rezultata najkasnije do 13. ministarske konferencije;
7. pozdravlja napomene veleposlanika SAD-a Taija o WTO-u od 14. listopada 2021., posebno jasnu predanost reformi svih triju funkcija te organizacije; očekuje da će SAD sada započeti s konkretnim prijedlozima za napredak; potiče SAD da se obveže na pokretanje konstruktivnog procesa pregovora o reformama rješavanja sporova na 12. ministarskoj konferenciji tako da potpuno funkcionalan sustav bude na snazi najkasnije do 13. ministarske konferencije;
8. duboko žali zbog neriješene situacije u žalbenom tijelu WTO-a koja globalnom trgovinskom sustavu oduzima provediv sustav rješavanja sporova; upozorava na to da je bez funkcionalnog žalbenog tijela WTO nemoćan i da će se tendencija kršenja multilateralnih sporazuma samo povećati; napominje da je trenutno zabilježeno više od 15 slučajeva za žalbu, bez mogućnosti revizije; snažno potiče sve članice WTO-a da se u potpunosti angažiraju i rade na rješenjima za potpuno funkcionalan dvostupanjski sustav rješavanja sporova s potpuno funkcionalnim i neovisnim žalbenim tijelom što je prije moguće; snažno podržava nedavne inicijative EU-a za sklapanje sporazuma s našim glavnim trgovinskim partnerima koji održavaju, na privremenom temelju, funkcionalni proces rješavanja sporova među članicama WTO-a koje sudjeluju u tome; podsjeća da bi obvezujući, dvorazinski neovisni proces trebao ostati glavni cilj strategije EU-a; ističe da će za uspješnu reformu biti potrebni angažman na stvarnim problemima svih uključenih strana i postizanje dogovora o kompromisnom rješenju; potiče relevantne dionike da se do kraja 12. ministarske konferencije dogovore s obzirom na daljnji rad na srednjoročnim i dugoročnim područjima reforme, od kojih je neka potrebno završiti prije sljedeće ministarske konferencije (MC13); podržava nedavni prijedlog Komisije za reformu uredbe o provedbi kako bi se zajamčilo da EU ima odgovarajuće alate za provedbu obveza trećih zemalja;
9. poziva Komisiju i Vijeće da surađuju sa svim članicama WTO-a kako bi pokrenuli raspravu o uvođenju novih pravila za uklanjanje postojećih nedostataka u pravilniku kada je riječ o nepoštenim trgovinskim praksama, krivotvorenju, subvencijama kojima se narušava tržište, poduzećima u državnom vlasništvu i prisilnom prijenosu tehnologije;
10. uvjeren je da trenutačno razlikovanje između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju ne odražava ekonomsku stvarnost i da to može biti prepreka napretku kruga pregovora iz Dohe; apelira na napredne zemlje u razvoju da preuzmu svoj dio odgovornosti i daju doprinos razmjeran njihovoj razini razvoja; smatra da je potrebno preispitati i revidirati mehanizam posebnog i različitog postupanja uz prikladno uključivanje svih članica WTO-a kako bi se bolje odrazili indeksi ljudskog razvoja dok se štiti prostor za politiku koji se suočava s nepoštenom trgovinom te zbog toga poziva članice WTO-a da revidiraju sustav; ipak ističe da bi samoprocjena statusa razvoja kao jedini kriterij mogla dovesti do nepoštene trgovine;
11. očekuje da će reforma WTO-a stvoriti jednostavniji način za integraciju otvorenih plurilateralnih sporazuma u multilateralnu strukturu kako bi se osigurao napredak u područjima koja nisu dovoljno razvijena za potpuno članstvo; poziva sve članice da razmisle o načinu razvoja novog sustava za pojačanu suradnju kakav se koristi u Europskoj uniji, s jasnim pravilima o minimalnom broju članica koje bi trebale sudjelovati u plurilateralnoj inicijativi i na temelju toga razviju jednostavan mehanizam koji bi omogućio integraciju nastalih sporazuma u strukturu WTO-a;
12. pozdravlja i podržava široko članstvo, ambiciozan pregovarački plan i dosadašnji napredak u pogledu plurilateralnih pregovora WTO-a o pravilima e-trgovine; poziva na trud kako bi se zaključili pregovori o usklađenosti s pravilima WTO-a; podsjeća na svoje stajalište da mogući sporazum treba zajamčiti pristup tržištu za robu i usluge povezane s e-trgovinom u trećim zemljama, kao i zaštitu prava potrošača i radničkih prava; ističe potrebu za pojednostavljivanjem poslovne inovacije i protoka podataka, potpuno u skladu sa zakonima EU-a o zaštiti privatnosti i zaštiti podataka; priznaje moguću pravnu nesigurnost s kojom se suočavaju poduzeća i istraživači koji se koriste osobnim podacima i utjecaj koji ona može imati na inovaciju; hitno poziva na mjere za povećavanje pravne sigurnosti za dionike ovisno o korištenju podacima za prethodno odobrene postupke korištenja podacima, kao i za pseudonimizaciju i anonimizaciju; naglašava da bi članice WTO-a trebale izraziti svoju kontinuiranu potporu pregovorima i utvrditi jasan vremenski okvir za daljnji napredak; podržava pretvaranje sadašnjeg moratorija WTO-a na elektronički prijenos podataka u trajan;
13. hitno poziva na ispitivanje mogućnosti za pojednostavljivanje protoka podataka sa strateški važnim trećim zemljama; napominje da se europska poduzeća koja posluju u nekim trećim zemljama sve više suočavaju s neopravdanim preprekama i digitalnim ograničenjima; ističe da bi se u tu svrhu zahtjevi u pogledu lokalizacije podataka prema potrebi trebali izbjegavati, da podaci moraju biti obuhvaćeni sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini te da se nastojanja da se s trećim zemljama zaključe odluke o primjerenosti moraju ubrzati;
14. napominje da se zbog pravnih zahtjeva trgovina još uvijek oslanja na značajnu količinu dokumenata u papirnatom obliku, što je skupo, neučinkovito i predstavlja rizik tijekom globalnih kriza; ističe potrebu za ispitivanjem uporabe elektroničkih trgovinskih dokumenata, što će povećati učinkovitost i sigurnost te smanjiti utjecaj na okoliš; naglašava potrebu za promjenom međunarodnog prava kako bi se dopustila uporaba elektroničkih dokumenata u trgovini;
15. hitno poziva na proširivanje Sporazuma o informacijskoj tehnologiji (ITA); priznaje da ITA promovira globalnu digitalizaciju proizvodnje i da bi se taj proces trebao razvijati kako bi uključio širi spektar proizvoda; poziva na znatnije napore kako bi se eliminirale carine na trgovinu IKT proizvodima; naglašava pozitivne trgovinske učinke proširenja geografske pokrivenosti kako bi se uključilo više zemalja;
16. smatra da bi ishod 12. ministarske konferencije trebao polučiti program trgovinske politike utemeljen na djelovanju kojim se podupiru ciljevi održivog razvoja do 2030. i Pariški sporazum; snažno potiče članice WTO-a da razmotre sve moguće mjere kako bi se doprinijelo ograničavanju emisija stakleničkih plinova u skladu s UNFCCC-om, ojačala usklađenost s Pariškim sporazumom i klimatskom neutralnošću te poboljšala suradnja u WTO-u po pitanju mjera usvojenih na domaćem tržištu, uključujući uvođenje standardnih taksonomija zelenog računovodstva kako bi se privatnom i javnom sektoru pomoglo da identificiraju održive gospodarske aktivnosti, kao i značajno štetne aktivnosti, te mjere koje se bave curenjem ugljika; pozdravlja inicijativu Komisije o trgovini i klimi; poziva Komisiju da predstavi posebne prijedloge; nadalje, naglašava potrebu za unapređenjem rasprave o robama i uslugama koje pomažu u suočavanju s okolišnim i klimatskim izazovima; ističe da je potrebno ubrzati pregovore o Sporazumu o ekološkim dobrima koji podupire ozelenjivanje industrija i pristojan pristup prelasku na klimatski prihvatljive tehnologije, a koji je usredotočen na posao; predlaže poboljšanu koordinaciju između WTO-a i drugih međunarodnih institucija kao što su Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj i Međunarodni monetarni fond, kako bi se uhvatilo u koštac s curenjem ugljika;
17. potvrđuje poveznicu između rodne jednakosti i uključivog razvoja te ističe da je osnaživanje žena presudno za iskorjenjivanje siromaštva te da su istovremeno uklanjanje prepreka sudjelovanju žena u trgovini i rješavanje nepovoljnih učinaka trenutnih trgovinskih pravila na žene u njihovim višestrukim ulogama ključan element gospodarskog razvoja; potiče sve članice WTO-a da potpišu Deklaraciju iz Buenos Airesa o trgovini i ekonomskom osnaživanju žena iz 2017., a njezine 123 potpisnice snažno potiče da ispune svoje obveze; apelira na Komisiju da radi na snažnoj ministarskoj deklaraciji koja bi mogla poslužiti kao plan za provedbu Deklaracije iz Buenos Airesa iz 2017.;
18. pozdravlja postignuti napredak i poziva na konačni završetak plurilateralnih rasprava o domaćoj regulaciji usluga jer bi to bio značajan korak naprijed i dokaz da je napredak moguć u plurilateralnom okruženju u kontekstu WTO-a;
19. očekuje da se u ministarskoj deklaraciji ocijeni napredak postignut u plurilateralnim pregovorima o olakšavanju ulaganja;
20. pozdravlja napredak i u pogledu zajedničke inicijative pokrenute u Buenos Airesu za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća te priznavanje paketa za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća u prosincu 2020.; prepoznaje da je pandemija bolesti COVID-19 imala značajan negativan utjecaj na mala i srednja poduzeća te izražava potporu programu rada WTO-a za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća, kojim se načelo „počnimo od malih” integrira u pravila WTO-a; poziva sve članice WTO-a da se pridruže ovoj inicijativi;
21. poziva Komisiju i Vijeće da surađuju s drugim članicama WTO-a kako bi se zajamčilo da WTO aktivno doprinosi većem poštovanju prava radnika diljem svijeta, posebno na temelju standarda rada Međunarodne organizacije rada (ILO) i iznesu konkretne prijedloge; podsjeća na važnost širenja najboljih praksi u vezi s dužnom pažnjom; pozdravlja prijedlog SAD-a u pogledu prisilnog rada kao dio šireg nastojanja da se u WTO integriraju standardi rada, čime bi se uspostavili jednaki uvjeti na međunarodnoj razini, te ističe potrebu za sporazumom kojim će se uspostaviti jednaki uvjeti na međunarodnoj razini; preporučuje osnivanje radne skupine za prava radnika kao prvi korak prema napretku tog plana;
22. naglašava da je transparentnost ključna za jamčenje stabilnog okruženja za trgovinu i ulaganje; smatra da je važno poboljšati transparentnost postupaka praćenja snažnijim poticanjem članica WTO-a da poštuju zahtjeve za obavješćivanje, smanjenjem složenosti tih postupaka te omogućivanjem izgradnje kapaciteta, dok bi namjerno nepoštovanje tih pravila trebalo obeshrabriti te se s njime suočiti; poziva članice WTO-a da razmotre jačanje uloge tajništva WTO-a u tom pogledu;
23. poziva Komisiju i Vijeće da se pobrinu za to da Parlament i dalje bude intenzivno uključen u pripreme za 12. ministarsku konferenciju te da ga tijekom ministarske konferencije 2021. redovito obavještavaju i s njim se savjetuju;
24. poziva članice WTO-a da zajamče demokratski legitimitet i transparentnost jačanjem parlamentarne dimenzije WTO-a i parlamentarne konferencije; naglašava važnost rada zajedničke parlamentarne konferencije Europskog parlamenta i Međuparlamentarne unije (IPU) o WTO-u; naglašava da je potrebno zajamčiti bolji pristup trgovinskim pregovorima za parlamentarce i njihovo sudjelovanje u oblikovanju i provedbi odluka WTO-a;
25. poziva članice WTO-a da poboljšaju komunikaciju sa svim dionicima, uključujući civilno društvo i poslovne organizacije, kao i da pojačaju suradnju s drugim međunarodnim organizacijama kao što je Međunarodna organizacija rada i općenito sustav UN-a; očekuje od čelnika da na različitim razinama više komuniciraju o prednostima trgovine utemeljene na pravilima;
26. podupire napore za revitalizaciju pristupnih pregovora sa zemljama promatračima, posebno sa Srbijom, Kosovom te Bosnom i Hercegovinom; poziva na brzo zaključenje pregovora o nacrtima izvješća radne skupine;
27. hitno poziva na veće napore za proširenje članstva u Općem sporazumu o javnoj nabavi WTO-a, posebno na Kinu i druga gospodarstva u nastajanju;
28. poziva na obnovljene napore za usklađivanje pravila o nepovlaštenom podrijetlu kako je predviđeno u Sporazumu o pravilima o podrijetlu;
29. poziva sve članice WTO-a da ratificiraju prilog K konvencije Svjetske carinske organizacije iz Kyota kako bi se smanjila carinska birokracija;
30. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te glavnom direktoru WTO-a.
Međuvladin panel o klimatskim promjenama, 2021.: Summary for Policymakers (Globalni izgledi u području kemikalija II.: sažetak za tvorce politika). U: „Climate Change 2021: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Sixth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC)”.
Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.: pristup Filipina *
120k
43k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o Prijedlogu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica Europske unije da u interesu Europske unije prihvate pristup Filipina Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2021)0359 – C9-0361/2021 – 2021/0178(NLE))
– uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2021)0359),
– uzimajući u obzir članak 38. četvrti stavak Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0361/2021),
– uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za izjavu o prihvaćanju pristupa Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 82. i članak 114. stavak 8. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0300/2021),
1. odobrava ovlašćivanje država članica Europske unije da u interesu Europske unije prihvate pristup Filipina Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.;
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.
Mišljenje Suda EU od 14. listopada 2014., 1/13, ECLI:EU:C:2014:2303.
Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.: pristup Jamajke *
119k
43k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o Prijedlogu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije prihvate pristup Jamajke Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2021)0363 – C9-0334/2021 – 2021/0179(NLE))
– uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2021)0363),
– uzimajući u obzir članak 38. četvrti stavak Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0334/2021),
– uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za izjavu o prihvaćanju pristupa Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 82. i članak 114. stavak 8. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0299/2021),
1. odobrava ovlašćivanje država članica Europske unije da u interesu Europske unije prihvate pristup Jamajke Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.;
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.
Mišljenje Suda od 14. listopada 2014., 1/13, ECLI:EU:C:2014:2303.
Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.: pristup Bolivije *
120k
39k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o Prijedlogu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica Europske unije da u interesu Europske unije prihvate pristup Bolivije Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2021)0369 – C9-0336/2021 – 2021/0183(NLE))
– uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2021)0369),
– uzimajući u obzir članak 38. četvrti stavak Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0336/2021),
– uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za izjavu o prihvaćanju pristupa Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 82. i članak 114. stavak 8. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0307/2021),
1. odobrava ovlašćivanje država članica Europske unije da u interesu Europske unije prihvate pristup Bolivije Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.;
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.
Mišljenje Suda Europske unije od 14. listopada 2014., 1/13, ECLI:EU:C:2014:2303.
Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.: pristup Pakistana *
119k
43k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o Prijedlogu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica Europske unije da u interesu Europske unije prihvate pristup Pakistana Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2021)0368 – C9-0335/2021 – 2021/0182(NLE))
– uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2021)0368),
– uzimajući u obzir članak 38. četvrti stavak Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0335/2021),
– uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za izjavu o prihvaćanju pristupa Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 82. i članak 114. stavak 8. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0308/2021),
1. odobrava ovlašćivanje država članica Europske unije u interesu Europske unije prihvate pristup Pakistana Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.
Mišljenje Suda od 14. listopada 2014., 1/13, ECLI:EU:C:2014:2303.
Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.: pristup Tunisa *
119k
43k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o Prijedlogu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije prihvate pristup Tunisa Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. (COM(2021)0371 – C9-0337/2021 – 2021/0198(NLE))
– uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (COM(2021)0371),
– uzimajući u obzir članak 38. četvrti stavak Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. drugi podstavak točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C9-0337/2021),
– uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije(1) o isključivoj vanjskoj nadležnosti Europske unije za izjavu o prihvaćanju pristupa Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,
– uzimajući u obzir članak 82. i članak 114. stavak 8. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0309/2021),
1. odobrava ovlašćivanje država članica Europske unije da u interesu Europske unije prihvate pristup Tunisa Haškoj konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.;
2. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, kao i Stalnom uredu Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.
– uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji,
– uzimajući u obzir članke 4., 26., 67., 73., 87., 88. i 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture(1), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/1936 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o izmjeni Direktive 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture(2),
– uzimajući u obzir Direktivu 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih prometnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza(3),
– uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 885/2013 od 15. svibnja 2013. o dopuni Direktive 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na pružanje usluga informiranja o sigurnim i zaštićenim parkirališnim mjestima za kamione i gospodarska vozila(4);
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU(5),
– uzimajući u obzir Odluku br. 585/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvođenju interoperabilne usluge e-poziva (eCall) na području cijele Europske unije(6),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014, a posebno njezin članak 9. stavak 2. točku (b) podtočku (vii.)(7),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/1054 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 s obzirom na minimalne zahtjeve u pogledu maksimalnih dnevnih i tjednih vremena vožnje, minimalnih stanki te dnevnih i tjednih razdoblja odmora i Uredbe (EU) br. 165/2014 s obzirom na pozicioniranje s pomoću tahografa(8),
– uzimajući u obzir rasprave o predstavci br. 0549/2021 na sjednici Odbora za predstavke održanoj 15. srpnja 2021.,
– uzimajući u obzir članak 227. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je Odbor za predstavke zaprimio predstavku br. 0549/2021 koju je potpisalo 22 735 osoba i u kojoj se izražava zabrinutost zbog prostora za parkiranje za kamione na cestovnoj mreži EU-a i poziva na preventivne mjere za smanjenje rizika i razmjera sigurnosnih problema na prostorima za parkiranje za kamione;
B. budući da su skupine organiziranog kriminala često uključene u krađu tereta i često su usmjerene na proizvode visoke vrijednosti, kao što su elektronika, duhan i farmaceutski proizvodi, što uzrokuje znatne gospodarske gubitke(9), koji su u razdoblju 2017. – 2019. iznosili otprilike 52 milijuna EUR; budući da ti podaci nisu iscrpni zbog nedovoljnog izvješćivanja i razmjene relevantnih podataka o kaznenim djelima u vezi s teretom;
C. budući da su te kriminalne skupine sve organiziranije, koriste najsuvremeniju tehnologiju i u mnogim slučajevima djeluju po nalogu; budući da se prema Europolovoj Procjeni prijetnje od teškog i organiziranog kriminala za 2021. čini da se kriminalci koji sudjeluju u teškom i organiziranom kriminalu u EU-u sve više koriste nasiljem, pri čemu se žrtve biraju nasumično bez obzira na njihov stupanj uključenosti ili položaj, što često utječe na nedužne osobe;
D. budući da bi se Europska unija trebala boriti protiv kriminala i organiziranog kriminala na cestovnoj mreži EU-a te promicati učinkovito i sigurno kretanje robe bez dodatnih troškova povezanih s prekomjernom izloženošću riziku od napada;
E. budući da vozači u međunarodnom cestovnom prijevozu provode dulja razdoblja daleko od kuće i obitelji, što znači da je sigurna i dobro opremljena parkirališna infrastruktura u cijelom EU-u od ključne važnosti za njihovo fizičko i mentalno zdravlje;
F. budući da se na rad, odmor i stanke vozača u međunarodnom cestovnom prijevozu primjenjuju stroga pravila čiji je cilj stvaranje sigurnog, učinkovitog i društveno odgovornog sektora cestovnog prometa u Europskoj uniji; budući da su i institucije EU-a i države članice odgovorne za pružanje odgovarajuće i pristupačne parkirališne infrastrukture u cijelom EU-u, što pravila o radnom vremenu i vremenu odmora čini razmjernima i izvedivima;
G. budući da su glavni čimbenici koju profesiju vozača čine tako neatraktivnom loši uvjeti odmora i visok rizik od kriminala i napada; budući da je nedostatak vozača sve veći problem koji dovodi u pitanje učinkovito funkcioniranje jedinstvenog tržišta, logistike i opskrbnih lanaca te drugih sektora kao što su proizvodnja i maloprodaja;
1. podsjeća da se u studiji Komisije iz 2019. ističe nedostatak oko 100 000 noćnih parkirališta za kamione u EU-u, dok je taj nedostatak još veći za certificirana sigurna parkirališta(10);
2. izjavljuje da su sigurna i zaštićena parkirališta za kamione potrebna kako bi se osigurali socijalno pravedni uvjeti za profesionalne vozače kad se moraju obvezno odmarati; podsjeća da je u sektoru cestovnog prometa akutni nedostatak vozača; poziva Komisiju da pomno prati dostupnost dovoljnog broja visokokvalitetnih sigurnih i zaštićenih parkirališta za kamione i razmjernu primjenu sankcija u državama članicama; naglašava da se moraju poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju bilo kakvog oblika nepoštenog postupanja prema vozačima kamiona i prijevozničkim poduzećima iz EU-a ili njihove diskriminacije;
3. žali zbog napada na prijevoznike na parkiralištima za kamione, uključujući smrtonosne napade, i podsjeća da te napade često provode dobro organizirane i opremljene bande koje ponekad krade robu po narudžbi i često koriste prihod od tih kaznenih djela za financiranje drugih oblika teških kaznenih djela;
4. žali zbog činjenice da bi takvi incidenti mogli biti ksenofobni ili rasistički;
5. uviđa da je kriminal povezan s teretom kamiona sve više prekogranične prirode i da predstavlja glavnu sigurnosnu prijetnju za vozače kamiona; ističe da je potrebna pojačana suradnja kako bi se na odgovarajući način riješio problem takvog kriminala te zahtijeva strukturiraniju razmjenu informacija i operativnu koordinaciju među tijelima kaznenog progona država članica uz potporu Europola, uključujući pojačanu suradnju s privatnim stranama, kao što su Udruga za zaštitu transportirane robe i Europska organizacija za sigurnost parkirališta;
6. poziva države članice da sustavno prijavljuju kaznena djela Europolu kako bi se osigurali dosljedni odgovori pomoću operativne i analitičke potpore te poziva Komisiju da dodatno ojača kapacitete Europola u tom području povećanjem njegovih resursa i osoblja;
7. poziva Komisiju da potakne povećanje dostupnih parkirališta za kamione te da poboljša njihovu kvalitetu, sigurnost i povezivost pomoću zakonodavnih inicijativa, programa europskih strukturnih i investicijskih fondova, mehanizama za promicanje suradnje među nadležnim tijelima država članica i drugih dostupnih instrumenata, kao što je program financiranja Instrumenta za povezivanje Europe;
8. potiče Komisiju i Vijeće da poduzmu potrebne mjere za uspostavu i razvoj policijske suradnje koja uključuje nadležna tijela svih država članica kako bi se spriječila, otkrila i istražila kaznena djela na cestama i parkiralištima;
9. poziva Komisiju i države članice da u konačne sporazume o partnerstvu u vezi s europskim strukturnim i investicijskim fondovima te u programe za te fondove uključe ciljeve i pristupe za povećanje broja sigurnih i zaštićenih parkirališta za kamione;
10. pozdravlja osnivanje stručne skupine Komisije za sigurnost cestovne infrastrukture, koja će tražiti savjete i stručno mišljenje država članica i drugih relevantnih dionika o toj temi, među ostalim za pripremu nezakonodavnih akata, kao i uspostavu skupine na visokoj razini za sigurnost na cestama, koja će davati strateške savjete i često pružati povratne informacije; potiče Komisiju da ubrza rad u tom području i da se uskladi s državama članicama kako bi se ostvarila konkretna poboljšanja za vozače kamiona u EU-u;
11. naglašava važnost provedbe projekata usmjerenih na promicanje nacionalne i međunarodne suradnje u borbi protiv krađe tereta, stvaranje kataloga tekućih postupaka i optimizaciju rada na predmetima na operativnoj razini;
12. podsjeća na važnost osiguravanja prioritetnog financiranja za stvaranje i nadogradnju sigurnih i zaštićenih parkirališta za kamione u EU-u, pri čemu bi se trebali koristiti svi dostupni programi financiranja EU-a i država članica;
13. poziva države članice da preuzmu primarnu odgovornost za poboljšanje sigurnosti parkirališta za kamione pomoću provjerenih nacionalnih strategija za sigurnost na cestama i konkretnih mjera utvrđenih u akcijskim planovima i provedbenim planovima, koji čine temelj istinske kulture sigurnosti na cestama u EU-u;
14. poziva Komisiju i države članice da udruže snage kako bi poboljšale kvalitetu usluga na parkiralištima za kamione, među ostalim nudeći osnovne cjenovno pristupačne značajke, te da poboljšaju njihovu sigurnost i istodobno osiguraju da se neovisne revizije koje provode treće strane na temelju zajedničkih standarda EU-a provode za sva sigurna parkirališta za kamione unutar sustava kako bi se zajamčilo da je infrastruktura u skladu sa standardima sigurnosti i zaštite EU-a, npr. u skladu s Direktivom 2008/96/EZ o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture;
15. žali zbog toga što i dalje postoje različita tumačenja standarda sigurnosti i zaštite parkirališta te zahtjeva za certifikaciju te naglašava važnost stvaranja usklađenog standarda EU-a koji sadrži jasna i nedvosmislena pravila o razini sigurnosti i udobnosti;
16. poziva Komisiju da ispuni obveze iz Uredbe (EU) 2020/1054 o uspostavi standarda i postupaka certificiranja sigurnih i zaštićenih parkirališta za kamione u EU-u;
17. naglašava da standardi EU-a kojima se detaljno opisuje razina usluge i sigurnosti sigurnih i zaštićenih parkirališta za kamione te postupci certificiranja takvih parkirališta moraju biti obvezni kako bi se zajamčila i pružila dosljedna definicija sigurnih parkirališta za kamione i usklađen zakonodavni okvir;
18. poziva na poboljšanje pokrivenosti i učinkovitosti službi za odgovor na izvanredne i hitne situacije te na uvođenje sustava poziva za obavješćivanje nadležnih tijela na svim službenim jezicima; potiče države članice da uvedu sustav neposrednog odgovora kada je kazneno djelo protiv vozača ili kamiona počinjeno unutar njihove nacionalne nadležnosti kako bi se spriječili slučajevi u kojima vozač ne dobije pravovremenu pomoć nacionalnih tijela javne sigurnosti zbog lakšeg kaznenog djela, jezične barijere ili iz bilo kojeg drugog razloga;
19. zahtijeva uvođenje redovitih ophodnji zaštitarskih službi ili policijskih ophodnji na parkiralištima na kojima se ne mogu stalno pružati zaštitarske usluge, a na kojima se događaju napadi na prijevoznike;
20. ističe važnost jačanja mehanizama za prikupljanje podataka, razmjene informacija i analitičke potpore te poziva države članice da uvedu učinkovite modele za automatizirano prikupljanje, obradu i razmjenu podataka kako bi se poboljšao operativni odgovor policijskih snaga na prekogranični kriminal;
21. ističe da bi se informacije o lokaciji sigurnih i zaštićenih parkirališta za kamione trebale prenositi vozačima i cijelom logističkom lancu pomoću digitalnih alata na način prilagođen korisnicima te traži od Komisije da taj cilj ostvari postavljanjem temelja za interoperabilna rješenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija koja će vozačima omogućiti da pronađu i rezerviraju sigurna parkirališta i planiraju svoja putovanja u skladu s tim;
22. poziva Komisiju i države članice da promiču postojeće sigurnosne sustave ugrađene u vozilo i sve vrste inteligentnih alata za upozoravanje i njihovu povezanost s policijskim i hitnim službama;
23. poziva Komisiju da predloži mjere za reviziju Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 885/2013 i Uredbe (EU) br. 1315/2013;
24. poziva Komisiju i države članice da istraže i predlože konkretne mjere za zaštitu žrtava kaznenih djela počinjenih na nezaštićenim parkiralištima za kamione, kao što su pristup medicinskoj pomoći, pravnom savjetovanju, tumaču itd.;
25. pozdravlja odluku Odbora za predstavke o uspostavi misije za utvrđivanje činjenica kako bi se dodatno istražile činjenice opisane u predstavci br. 0549/2021, pružile nove pojedinosti o sigurnosti parkirališta za kamione i procijenili izazovi na terenu;
26. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
Europol Serious and Organised Threat Assessments (Procjena prijetnje od teškog i organiziranog kriminala, Europol), 2021. „U osam najpogođenijih država članica gubici uzrokovani kaznenim djelima u vezi s teretom premašili su 75 milijuna EUR 2019. godine i znatno utječu na opskrbne lance”.
Analiza slučaja Komisije iz 2019. o sigurnom i zaštićenom parkiranju kamiona, str. 24. Dokument je dostupan na sljedećoj adresi: https://ec.europa.eu/transport/sites/default/files/2019-study-on-safe-and-secure-parking-places-for-trucks.pdf.
Stanje u Somaliji
152k
51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o stanju u Somaliji (2021/2981(RSP))
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Somaliji,
– uzimajući u obzir zajedničku strategiju EU-a i Afrike,
– uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Konvenciju Afričke unije o zaštiti i pomoći interno raseljenim osobama u Africi,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989.,
– uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program EU-a i Somalije za Saveznu Republiku Somaliju za razdoblje 2014. – 2020.,
– uzimajući u obzir izjavu Misije Afričke unije u Somaliji (AMISOM) od 8. studenoga 2017. u kojoj najavljuje svoju namjeru postupnog povlačenja postrojbi iz Somalije, počevši od prosinca 2017., i njihova punog povlačenja do 2020. godine,
– uzimajući u obzir izjavu visokog predstavnika Josepa Borrella od 18. rujna 2021. o političkoj situaciji u Somaliji,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2568 od 12. ožujka 2021. o stanju u Somaliji,
– uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da se humanitarna situacija u Somaliji i dalje pogoršava, uz višestruke krize koje uključuju političku nestabilnost, terorističko djelovanje, nesigurnost opskrbe hranom, sušu, klimatsku krizu i COVID-19 i koje ugrožavaju stabilnost, dobrobit ljudi i njihovu egzistenciju te uslijed kojih dolazi do velikog raseljavanja diljem zemlje i regije;
B. budući da međunarodne humanitarne agencije upozoravaju da je Somalija na rubu humanitarne katastrofe s procijenjenih 5,9 milijuna ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć i s više od 2,7 milijuna ljudi suočenih s kriznim razinama sigurnosti opskrbe hranom diljem zemlje, uključujući više od 800 000 djece mlađe od pet godina kojoj prijeti akutna pothranjenost; budući da se 2 milijuna ljudi suočava s ozbiljnim nestašicama vode; budući da je UN izjavio da se Somalija suočava s najgorim manjkom financijskih sredstava u posljednjih šest godina; budući da humanitarni partneri procjenjuju da će 2022. godine 7,7 milijuna Somalijaca trebati humanitarnu pomoć, i da će 2022. oko 1,2 milijuna djece mlađe od pet godina vjerojatno biti akutno pothranjeno ako im se odmah ne pruži liječenje;
C. budući da Somalija nije bila u stanju odgovoriti na pandemiju bolesti COVID-19 zbog nepostojanja funkcionalnog zdravstvenog sustava i zbog manjka respiratora, farmaceutskih potrepština i osoblja; budući da Somalija, kao i mnoge afričke zemlje, zbog nedovoljne dostupnosti cjepiva nije uspjela cijepiti svoje stanovništvo te da je samo 3 % njezina stanovništva u potpunosti cijepljeno;
D. budući da je obrazovni sektor snažno pogođen pandemijom bolesti COVID-19 i da mnoga djeca, među kojima se osobito ističu djeca koja žive na lokacijama gdje se nalaze interno raseljene osobe, nisu u mogućnosti nastaviti formalno obrazovanje zbog različitih okolnosti, primjerice činjenice da su im roditelji ostali bez sredstava za život i stabilnih izvora prihoda;
E. budući da su pobunjeničke skupine i dalje najveći izvor nesigurnosti u zemlji te da provode neselektivne napade na Somalijce i sudjeluju u otmicama i prisilnom novačenju djece za oružane sukobe; budući da je 2021. u oružanim sukobima dosad ubijeno ili ranjeno oko tisuću civila i da je al-Shabaab odgovoran za većinu civilnih žrtava; budući da su militanti intenzivirali napade i ciljana ubojstva vladinih dužnosnika u pokušaju ometanja izbornog procesa 2021.;
F. budući da su ranjive skupine, uključujući žene, djecu, starije osobe, interno raseljene osobe, pripadnike skupine LGBTQ i druge manjine, i dalje glavne mete zlostavljanja i nasilja; budući da seksualno i rodno uvjetovano nasilje, kao i nasilje povezano sa sukobima, još uvijek u velikoj mjeri prolazi nekažnjeno, posebno u područjima sukoba;
G. budući da se prema izvješću glavnog tajnika UN-a iz 2021. o djeci i oružanim sukobima nastavilo teško zlostavljanje djece u Somaliji, pri čemu je 2020. godine ubijeno i osakaćeno najmanje 1087 djece; budući da je al-Shabaab vodeći u regrutiranju djece, pri čemu su al-Shabaab, vladine sigurnosne snage, regionalne sigurnosne snage i paravojne postrojbe različitih klanova prošle godine ukupno regrutirali 1716 djece;
H. budući da je u kolovozu 2020. Parlament u Mogadishuu podnio novi prijedlog zakona o kaznenim djelima povezanima sa seksualnim odnosom kojim se dopušta dječji brak tako što se dijete definira na temelju fizičke zrelosti, a ne dobi, te koji uključuje slabu postupovnu zaštitu preživjelih osoba; budući da se novim prijedlogom zakona o kaznenim djelima povezanima sa seksualnim odnosom krše međunarodne i regionalne obveze u području ljudskih prava;
I. budući da je sloboda izražavanja i dalje ozbiljno ograničena te da su novinari i borci za ljudska prava ugroženi, proizvoljno ih se pritvara i uskraćuje im se zakonito postupanje i jamstvo poštenog suđenja; budući da su vlasti na regionalnoj i saveznoj razini zatvorile određene medije; budući da vlasti rijetko istražuju slučajeve ubojstava ili napada na novinare ili kazneno gone počinitelje;
J. budući da su uoči izbornog procesa sigurnosne snage i regionalne vlasti savezne vlade Somalije, posebno u Puntlandu, kao i al-Shabaab, pojačali napade na novinare zastrašivanjem, uznemiravanjem i proizvoljnim uhićenjima; budući da su neovisni mediji ključna sastavnica pravednog izbornog procesa; budući da su tijekom 2021. nezakonito ubijeni brojni novinari, uključujući novinarskog doajena Abdiaziza Mohamuda Guleda, direktora Radija Mogadishu, kojeg je 20. studenoga 2021. u Mogadishuu ubio al-Shabaab;
K. budući da se procjenjuje da je 2,9 milijuna Somalijaca interno raseljeno; budući da je od kolovoza do listopada 2021. godine 55 000 ljudi bilo prisiljeno pobjeći iz svojih domova, od čega je 80 % njih otišlo zbog sukoba, a 20 % zbog događaja povezanih s klimom; budući da u Keniji postoji više izbjegličkih kampova koji primaju somalijske izbjeglice i tražitelje azila od početka građanskog rata u Somaliji 1991., uključujući kampove Kakuma i Dadaab s oko 520 000 registriranih izbjeglica i tražitelja azila; budući da su životni uvjeti u kampovima nesigurni, pri čemu se osobito žene, djeca i pripadnici skupine LGBTQ suočavaju s opetovanim zlostavljanjem i nasiljem; budući da su 29. travnja 2021. visoki povjerenik UN-a za izbjeglice (UNHCR) i kenijska vlada postigli dogovor o planu za odgodu zatvaranja kampova Dadaab i Kakuma do 30. lipnja 2022.;
L. budući da je Somalija i dalje jedna od najopasnijih afričkih zemalja za članove sindikata, koji su sustavno izloženi nasilju i zastrašivanju; budući da se somalijskim radnicima kontinuirano uskraćuju temeljna ljudska i radnička prava, da su njihovo zdravlje i sigurnost na radu redovito ugroženi te da su slabo plaćeni, što se odnosi i na radnike koji rade za strane izvođače;
M. budući da je izborni proces prvotno trebao biti okončan predsjedničkim izborima u listopadu 2021.; budući da se, međutim, izborni proces i dalje ometa, uslijed kašnjenja saveznih država članica s održavanjem izbora za članove obaju domova Saveznog parlamenta Somalije, koji bi potom izabrali predsjednika Somalije; budući da će se zbog odgađanja izbornog procesa sredstva sve više preusmjeravati s važnih nacionalnih prioriteta kao što je odgovor na humanitarne krize;
N. budući da će delegati klanova imenovati ukupno 275 zastupnika u donjem domu, dok je pet državnih skupština Somalije već izabralo svih 54 senatora u gornjem domu; budući da su se vlasti obvezale na dovršetak izbora za donji dom do 24. prosinca 2021.; budući da će vjerodostojan dovršetak izbornog procesa biti ključan za jamčenje sigurnosti i dugoročnog razvoja Somalije;
O. budući da 26 % osoba izabranih u gornji dom čine žene, što predstavlja pozitivan pomak za Somaliju na putu prema rodnoj ravnopravnosti; budući da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se ispunila dogovorena kvota od 30 % žena u donjem domu i postigla potpuna uključenost žena u donošenje političkih, socijalnih i gospodarskih odluka u Somaliji;
P. budući da je strano upletanje u unutarnje političke procese i organizaciju izbora onemogućilo njihovo pravovremeno održavanje; budući da je 15. studenoga 2021. Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju br. 2607 (2021) kojom se obnavlja embargo na oružje za Somaliju;
Q. budući da 31. prosinca 2021. istječe mandat koji je UN dao AMISOM-u; budući da se savezna vlada Somalije i Afrička unija nisu uspjele dogovoriti o preustroju misije pod vodstvom Afričke unije, kako je predviđeno Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2568 (2021); budući da EU putem različitih instrumenata od 2007. godine financijski najviše doprinosi aktivnostima AMISOM-a i Afričke unije u Somaliji;
R. budući da je u prosincu 2020. Vijeće do 31. prosinca 2022. produljilo mandate svojih triju misija i operacija zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) u Somaliji, tj. misije EU-a za izgradnju kapaciteta (EUCAP) u Somaliji i misije EU-a za osposobljavanje (EUTM) u Somaliji, kao i mandat operacije EUNAVFOR Atalanta;
S. budući da je 5. studenoga 2021. Somalija proglasila izaslanika Afričke unije Simona Mulonga personom non grata i naredila mu da napusti zemlju u roku od sedam dana, optužujući ga za sudjelovanje u aktivnostima koje nisu u skladu s mandatom AMISOM-a;
T. budući da je EU izdvojio 286 milijuna EUR za Somaliju u okviru Nacionalnog okvirnog programa u razdoblju 2014. – 2020., s naglaskom na potporu vladavini prava, sigurnosti, sigurnosti opskrbe hranom i obrazovanju; budući da je 2021. godine EU izdvojio 45,3 milijuna EUR za humanitarne projekte u Somaliji, uključujući 2,8 milijuna EUR za potporu provedbi nacionalnog programa cijepljenja protiv bolesti COVID-19; budući da EU i njegove države članice zajedno pružaju više od 35 % ukupne humanitarne pomoći Somaliji;
1. izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja humanitarne krize u Somaliji; osuđuje sva kršenja i povrede ljudskih prava i neselektivne napade na civile, humanitarne radnike, novinare, izborne dužnosnike i AMISOM, a koje provode terorističke skupine, posebno al-Shabaab; poziva sve strane uključene u različite sukobe u Somaliji da odmah prestanu s kršenjem ljudskih prava i da poduzmu konkretne korake kako bi se odgovorni priveli pravdi u okviru poštenih suđenja; odlučno poziva na prekid neprijateljstava i na vođenje sveobuhvatnog dijaloga s ciljem rješavanja političkih razilaženja, kad god je ono moguće;
2. podsjeća da se trajna stabilnost i mir u Somaliji mogu postići samo socijalnom inkluzijom i dobrim upravljanjem utemeljenim na načelima demokracije i vladavine prava; stoga poziva somalijske čelnike da pojačaju napore za dovršetak izbornog procesa u toj zemlji i da do kraja 2021. dovrše uključive i vjerodostojne izbore za donji dom parlamenta kako bi se predsjednički izbori mogli što prije održati; ističe da se izborni proces mora odvijati mirno, u skladu s rasporedom dogovorenim 27. svibnja 2021.; nadalje, poziva somalijske čelnike da se suzdrže od svakog djelovanja koje bi moglo eskalirati političke napetosti ili nasilje kako bi se uspostavila stabilnost i kako bi se al-Shabaabu onemogućilo stjecanje političkog utjecaja; poziva na potpuno poštovanje temeljnih prava tijekom razdoblja kampanje i izbora, uključujući pravo na mirno okupljanje, slobodu kretanja, udruživanja i izražavanja; osuđuje svu prekomjernu uporabu sile od strane vladinih snaga protiv političke oporbe ili prosvjednika; upozorava na sve daljnje inicijative koje dovode do produljenja prethodnih mandata bez široke potpore somalijskih dionika i protivi se svim paralelnim postupcima i djelomičnim izborima;
3. poziva EU, njegove države članice i međunarodne partnere da hitno pojačaju humanitarnu pomoć u skladu sa zahtjevima i da pruže dodatnu pomoć za odgovor na COVID-19, posebno dijeljenjem cjepiva i pružanjem osnovnih medicinskih potrepština i farmaceutskih proizvoda; naglašava da međunarodna zajednica mora pomoći i učiniti sve što je potrebno kako bi se pandemija bolesti COVID-19 stavila pod kontrolu u Somaliji i regiji, među ostalim većom distribucijom cjepiva i povećanjem kapaciteta za proizvodnju cjepiva;
4. poziva somalijske vlasti da prestanu sa svim proizvoljnim uhićenjima i da oslobode sve osobe koje se nalaze u nezakonitom i neopravdanom pritvoru, da se bore protiv uznemiravanja i zastrašivanja civila od strane sigurnosnih snaga, političara i lokalnih vlasti te da zajamče da se odgovorne osobe privedu pravdi; ustrajno se zalaže da vlasti prestanu s pogubljenjima koja su naložili vojni sudovi, da usvoje moratorij i ukinu smrtnu kaznu; potiče somalijsku vladu da ojača vladavinu prava i uspostavi neovisan i nepristran pravosudni sustav te da osigura odštetu žrtvama izvansudskog postupanja i prekomjernog nasilja; potiče somalijske vlasti da brzo usvoje politiku zaštite civila i prijedlog nacionalnog zakona o borbi protiv terorizma te da osiguraju njihovu potpunu usklađenost s međunarodnim normama i standardima u području ljudskih prava;
5. izražava duboku uznemirenost zbog broja izbjeglica i interno raseljenih osoba u Somaliji i zabrinutost za njihovu dobrobit; poziva EU i međunarodne partnere da surađuju sa saveznom vladom Somalije u cilju pružanja zaštite, pomoći i trajnih rješenja u skladu s međunarodnim obvezama; pozdravlja činjenicu da je savezna vlada Somalije ratificirala Konvenciju Afričke unije o zaštiti i pomoći interno raseljenim osobama u Africi te poziva Komisiju da pomogne Somaliji u razvoju nacionalnih pravnih okvira i jamčenju sigurnosti interno raseljenih osoba i izbjeglica, s posebnim naglaskom na najranjivijim skupinama kao što su žene, djeca i pripadnici manjinskih skupina, koji su najviše izloženi riziku od nasilja, zlostavljanja i kršenja prava;
6. vrlo je zabrinut zbog društvene i gospodarske štete prouzročene klimatskim promjenama, uključujući ekstremne vremenske pojave i najezdu skakavaca; pozdravlja obveze Somalije preuzete u okviru Konferencije UN-a o klimatskim promjenama (COP26), održane 2021., u pogledu pravedne tranzicije koja se temelji na socijalnom dijalogu i davanju prioriteta obnovljivoj energiji kako bi se pokrile energetske potrebe Somalije; poziva na hitno djelovanje i pravilnu provedbu akcijskih planova za sprečavanje ili ublažavanje klimatskih katastrofa, kao što je akcijski plan Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) za borbu protiv krize izazvane pustinjskim skakavcima;
7. žali zbog napada terorističkih skupina na humanitarne radnike, uništavanja infrastrukture i preusmjeravanja pomoći; podsjeća da se u skladu s međunarodnim pravom mora zajamčiti neometan pristup pravodobnom pružanju humanitarne pomoći za osobe diljem Somalije kojima je ona potrebna;
8. podsjeća na svoju snažnu potporu svim borcima za ljudska prava i zaštitu okoliša u Somaliji kao i njihovu radu; poziva delegaciju EU-a i predstavništva država članica u toj zemlji da u svojim kontaktima sa somalijskim vlastima pojačaju svoju potporu civilnom društvu te da iskoriste sve raspoložive instrumente za povećanje svoje potpore radu boraca za ljudska prava i zaštitu okoliša te da, po potrebi, olakšaju izdavanje viza za hitne slučajeve i pruže privremeno utočište u državama članicama;
9. prepoznaje ulogu AMISOM-a u doprinosu uspostavi veće sigurnosti s obzirom na prijetnju koju predstavljaju al-Shabaab i pobunjeničke skupine; izražava potporu za somalijski tranzicijski plan u pogledu djelovanja AMISOM-a i poziva na njegovu pravodobnu provedbu; poziva ključne somalijske dionike u području sigurnosti da postignu dogovor o strateškim ciljevima, veličini i sastavu budućeg AMISOM-a osmišljenog kako bi pružao potporu za sigurnosnu tranziciju u Somaliji s ciljem postizanja napretka u provedbi somalijskog tranzicijskog plana; poziva na jačanje nacionalnih sigurnosnih struktura s ciljem zaštite stanovništva; poziva somalijsku saveznu vladu, AMISOM i savezničke snage da zajamče provedbu svojih vojnih kampanje protiv al-Shabaaba uz strogo poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima;
10. ističe da bi somalijske vlasti trebale biti primarno odgovorne za jamčenje sigurnosti u svojoj zemlji, ali da još nisu u mogućnosti to učiniti u borbi protiv al-Shabaaba i pobunjeničkih skupina; podsjeća na važnost hitne razrade plana o tome kako bi rekonfigurirana prisutnost Afričke unije izgledala nakon 2021., u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2568 (2021); u tom kontekstu podsjeća na primarnu odgovornost UN-a, Afričke unije i savezne vlade Somalije za razvoj takvog plana, poduprtog od strane međunarodnih partnera;
11. potiče sve strane aktere da ne ugrožavaju trenutačne napore u izgradnji države i mira, pri čemu se promiče stabilnost i istodobno čuva jedinstvo zemlje; podsjeća sve strane na kontinuirani embargo na oružje koji je Vijeće sigurnosti UN-a uvelo protiv Somalije;
12. pozdravlja porast zastupljenosti žena na parlamentarnim izborima, napominjući da je potrebna još veća zastupljenost; naglašava važnu ulogu žena u rješavanju sukoba i izgradnji mira; poziva na potpuno, ravnopravno i smisleno sudjelovanje i uključenost žena na svim razinama u skladu sa somalijskom Poveljom o ženama;
13. osuđuje seksualno i rodno uvjetovano nasilje koje se trenutačno provodi nad ženama i djevojčicama u Somaliji te poziva na kontinuirane i usklađene nacionalne napore u borbi protiv seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, uključujući učinkovito prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada, koju je Somalija ratificirala, ratifikaciju Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i donošenje progresivnog zakonodavstva protiv genitalnog sakaćenja žena i na državnoj i na saveznoj razini; potiče somalijsku vladu da poduzme konkretne mjere za sprečavanje seksualnog nasilja nad ženama i djecom;
14. poziva somalijske vlasti da stave izvan snage odredbe izmijenjenog zakona o medijima iz 2020. kojim se ozbiljno ograničavaju sloboda medija i sloboda izražavanja i koji nije u skladu s međunarodnim standardima slobode izražavanja;
15. žali zbog nedavnih napada na novinare i medijske djelatnike koji imaju legitimnu ulogu u izgradnji države i izbornom procesu i koji bi trebali moći obavljati svoj posao bez straha ili zastrašivanja; poziva somalijske vlasti da provedu i zaključe istrage o svim ubojstvima novinara tijekom 2021., uključujući ubojstvo Jamala Faraha Adana, te da odgovorne privedu pravdi;
16. apelira na saveznu vladu Somalije i somalijske savezne države da bez odgode proglase moratorij na uhićenje i zatvaranje novinara tijekom obavljanja njihovih novinarskih dužnosti, u skladu s prijedlogom Reportera bez granica i somalijskog Nacionalnog novinarskog saveza, te da stanu na kraj kontinuiranom iskorištavanju somalijskog starog i zastarjelog kaznenog zakona za kažnjavanje novinara i ograničavanje slobode medija i slobode izražavanja;
17. poziva saveznu vladu Somalije, somalijske savezne države i međunarodnu zajednicu da zajamče da strane ili multinacionalne kompanije koje djeluju u Somaliji u potpunosti poštuju i primjenjuju međunarodne ugovore o ljudskim pravima i druge pravne instrumente, uključujući privremeni ustav i zakone Somalije, kao i Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada; naglašava da je potrebno ciljati financije al-Shabaaba i spriječiti nezakonito ostvarivanje prihoda, među ostalim od sirovina;
18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, predsjedniku, premijeru i parlamentu Somalije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.
Kršenja ljudskih prava od strane privatnih vojnih i zaštitarskih poduzeća, posebno grupe Wagner
163k
49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o kršenju ljudskih prava od strane privatnih vojnih i zaštitarskih društava, posebno grupe Wagner (2021/2982(RSP))
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije i preporuke, posebno svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o privatnim zaštitarskim društvima(1), svoju Rezoluciju od 16. rujna 2020. o sigurnosnoj suradnji EU-a i Afrike u području Sahela, zapadnoj Africi i Rogu Afrike(2), svoju preporuku od 16. rujna 2021. o smjeru političkih odnosa između EU-a i Rusije(3) te svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2018. o Somaliji(4),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2020/1998 od 7. prosinca 2020. o mjerama ograničavanja zbog teških kršenja i povreda ljudskih prava(5) (globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava),
– uzimajući u obzir ženevske konvencije iz 1949. i njihove dopunske protokole,
– uzimajući u obzir Konvenciju Organizacije afričkog jedinstva za iskorjenjivanje plaćeništva u Africi iz 1977.
– uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju protiv zapošljavanja, korištenja, financiranja i osposobljavanja plaćenika iz 1989.,
– uzimajući u obzir Dokument iz Montreuxa o bitnim međunarodnim pravnim obvezama i dobrim praksama za države u vezi s operacijama privatnih vojnih i zaštitarskih društava tijekom oružanih sukoba od 17. rujna 2008. (Dokument iz Montreuxa),
– uzimajući u obzir izvješće neovisne misije za utvrđivanje činjenica o Libiji, koju je uspostavilo Vijeće UN-a za ljudska prava, od 1. listopada 2021.,
– uzimajući u obzir izjave stručnjaka Vijeća UN-a za ljudska prava od 31. ožujka 2021. o ruskim voditeljima osposobljavanja i od 27. listopada 2021. o grupi Wagner u Srednjoafričkoj Republici,
– uzimajući u obzir Deklaraciju s Međunarodne konferencije u Parizu o Libiji od 12. studenoga 2021.,
– uzimajući u obzir Smjernice UN-a o korištenju usluga naoružanih zaštitara iz privatnih zaštitarskih društava,
– uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir izvješća, priopćenja za medije i pisma optužbe Radne skupine UN-a o korištenju plaćenika kao načinu kršenja ljudskih prava i ometanja ostvarivanja prava naroda na samoodređenje (Radna skupina UN-a o korištenju plaćenika), posebno ona od 24. ožujka 2021. i 27. listopada 2021.,
– uzimajući u obzir pismo od 25. lipnja 2021. koje je predsjedniku Vijeća sigurnosti UN-a uputila Skupina stručnjaka za Srednjoafričku Republiku, čiji je mandat produljen u skladu s Rezolucijom 2536 (2020) ,
– uzimajući u obzir međuvladinu radnu skupinu otvorenog tipa za izradu sadržaja međunarodnog regulatornog okvira, bez prejudiciranja njegove prirode, u vezi s aktivnostima privatnih vojnih i zaštitarskih društava,
– uzimajući u obzir Međunarodni kodeks ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga,
– uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da su privatna vojna i zaštitarska društva privatni poslovni subjekti koji pružaju vojne i/ili sigurnosne usluge, što može uključivati, među ostalim, naoružanu zaštitu, održavanje i rad oružanih sustava, pritvaranje zatvorenika i savjetovanje ili obuku lokalnih snaga i sigurnosnog osoblja; budući da se tijekom posljednjih godina u područjima sukoba znatno povećalo oslanjanje državnih i nedržavnih aktera na privatna vojna i zaštitarska društva; budući da su u sukobima 21. stoljeća, počevši od ratova u Afganistanu i Iraku, privatna vojna i zaštitarska društva sudjelovala na svim razinama, od logističke potpore do operacija visokog intenziteta;
B. budući da je trenutačna regulatorna situacija u tom sektoru takva da postoji niz nedosljednih pravila koja se znatno razlikuju među državama; budući da neujednačena nacionalna zakonodavstva i samoregulacija koju primjenjuju određena privatna vojna i zaštitarska društva nisu dovoljni za odvraćanje od počinjenja povreda, s obzirom na nedostatak sankcija, te da mogu imati snažan učinak na način na koji privatna vojna i zaštitarska društva djeluju u okviru multilateralnih intervencija i u regijama zahvaćenima sukobima;
C. budući da su, kada sudjeluju u sukobima, privatna vojna i zaštitarska društva obvezana međunarodnim pravom, posebno kako je navedeno u Ženevskim konvencijama koje su ratificirale sve države članice UN-a; budući da su pravne odredbe Ženevskih konvencija priznate kao međunarodno običajno pravo; budući da se u članku 47. Dopunskog protokola I. uz Ženevske konvencije navodi definicija plaćenika; budući da se na temelju toga plaćenici definiraju kao civili i kao takvi ne smiju sudjelovati u sukobima; budući da se u Međunarodnoj konvenciji protiv zapošljavanja, korištenja, financiranja i osposobljavanja plaćenika zabranjuje korištenje plaćenika;
D. budući da je u tijeku reguliranje rada privatnih vojnih i zaštitarskih društava, posebno u okviru međuvladine radne skupine otvorenog tipa za izradu sadržaja međunarodnog regulatornog okvira, bez prejudiciranja njegove prirode, u vezi s aktivnostima privatnih vojnih i zaštitarskih društava, budući da se u travnju 2022. planira podnijeti nacrt regulatornog okvira za privatna vojna i zaštitarska društva; budući da je EU izabran u Skupinu prijatelja predsjednika Foruma o Dokumentu iz Montreuxa;
E. budući da su brojni članovi privatnih vojnih i zaštitarskih društava koji djeluju kao plaćenici u prošlim, nedavnim i aktualnim sukobima počinili teška kršenja ljudskih prava, uključujući ratne zločine, i protiv boraca i protiv civila; budući da je većina tih kršenja prošla nekažnjeno i da nisu istražena, kazneno gonjena ili osuđena;
F. budući da su neke zemlje, kao što su Rusija, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati, preko privatnih vojnih i zaštitarskih društava prisutne u različitim sadašnjim ili bivšim zonama sukoba diljem svijeta;
G. budući da je grupa Wagner mreža pripadnika paravojnih skupina i poduzeća koja su povezana preklapanjem vlasništva i logističkih mreža; budući da se grupa Wagner u više pogleda ističe u odnosu na druga privatna vojna i zaštitarska društva, primjerice zbog prijavljenih veza s državnim vrhom Rusije, prijavljene prisutnosti u brojnim državama, razmjera njezinih operacija, s otprilike 10 000 zaposlenika, te teških kršenja ljudskih prava koja su dokumentirana i za koja je optužena; budući da se ruskim pravom zabranjuje korištenje plaćenika u skladu s člankom 359. Kaznenog zakona, kojim se Kremlju omogućuje da se javno distancira od nezakonitih radnji privatnih vojnih i zaštitarskih društava, kao što je grupa Wagner, dok istodobno pruža niz rupa koje omogućuju upotrebu privatnih vojnih i zaštitarskih društava kao važnog političkog i vojnog alata u sukobima diljem svijeta;
H. budući da su neovisne organizacije kao što je Bellingcat u izvješćima objavljenima od siječnja 2019. do studenoga 2021. dokumentirale povezanost te grupe s ruskim vlastima; budući da se grupa Wagner navodno oslanja na rusku vojnu infrastrukturu, dijeli bazu s ruskom vojskom, prevozi se ruskim vojnim zrakoplovima i koristi usluge vojne zdravstvene skrbi; budući da se djelomično financira ugovorima o ugostiteljskim uslugama i gradnji za ruske oružane snage u vrijednosti od više milijuna dolara, koji su dodijeljeni poduzećima povezanima s Jevgenijem Prigožinom, bliskim saveznikom ruskog predsjednika Vladimira Putina; budući da su ruska vojna obavještajna služba GRU, rusko Ministarstvo obrane i konzularne službe u potpunosti uključeni u financiranje, novačenje, obuku i zaštitu operativaca grupe Wagner;
I. budući da je EU nametnuo sankcije g. Prigožinu zbog njegova sudjelovanja u sukobu u Libiji; budući da, prema podacima Ministarstva financija SAD-a, nekoliko poduzeća pod njegovom kontrolom podliježe sankcijama SAD-a zbog „podupiranja ruskih paravojnih operacija, očuvanja autoritarnih režima i iskorištavanja prirodnih resursa”;
J. budući da se korištenje privatnih vojnih i zaštitarskih društava od strane Kremlja nadovezuje na poznatu praksu Sovjetskog Saveza koji je koristio operativne posredne snage u inozemstvu i pritom slao tisuće vojnih stručnjaka pod krinkom „savjetnika” u mnoga sukobima pogođena područja diljem svijeta, pri čemu se službeno negira sudjelovanje Rusije; budući da je 11. travnja 2012. predsjednik Putin u svojem govoru u ruskoj Dumi izjavio da bi „skupina privatnih vojnih društava bila učinkovit alat za postizanje nacionalnih ciljeva bez izravnog uključivanja ruske države”; budući da se ime grupe Wagner postupno ukida kako bi se izbjegao javni nadzor i kako bi je se distanciralo od g. Prigožina i predsjednika Putina, te da grupu zamjenjuju drugi subjekti pod različitim imenima; budući da Kremlj, zahvaljujući toj konstrukciji te stoga što grupa Wagner nema pravni status, na uvjerljiv način i dalje pokušava nijekati djela i zločine koje je počinila ta grupa;
K. budući da je u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu korištenje privatnih vojnih i zaštitarskih društava kao što su grupa Wagner, E.N.O.T Corp, Kozaci i ostali možda usmjereno na prikrivanje vojnog uplitanja, izbjegavanje žrtava među redovitim vojnim postrojbama i time skrivanje ljudskih žrtava vojnih napada od ruske javnosti;
L. budući da je grupa Wagner prvi put identificirana 2014. kada je podržala proruske separatiste i pomagala ruskoj vojsci u ratnim sukobima u ukrajinskoj regiji Donbas te u nezakonitoj invaziji i pripojenju ukrajinskog Krima; budući da je od tada sudjelovala u sukobima u Siriji, Sudanu, Mozambiku, Libiji, Srednjoafričkoj Republici i Venezueli;
M. budući da su u Srednjoafričkoj Republici, stručnjaci UN-a iz radnih skupina UN-a o korištenju plaćenika, poslovanju i ljudskim pravima te o prisilnim nestancima, kao i posebni izvjestitelji UN-a o mučenju i o izvansudskim, prijekim ili proizvoljnim pogubljenjima, zajedno zaključili u listopadu 2021. da je grupa Wagner počinila teška i sustavna kršenja ljudskih prava, uključujući masovna prijeka pogubljenja, proizvoljna pritvaranja, seksualno nasilje, pljačkanje, prisilne nestanke i mučenje tijekom ispitivanja;
N. budući da je grupa Wagner bila uključena u grabežljivo preuzimanje osnovnih resursa kao što su prihodi od rudarstva i carine, čime se oslabljuju zemlje u razvoju i uskraćuju im se ključna javna sredstva; budući da je, na primjer, nakon što je 2018. potpisan vojni sporazum između Rusije i Srednjoafričke Republike, poduzeću Lobaye Invest, koje djeluje u sklopu grupe Wagner, dodijeljeno pravo na istraživanje zlata i dijamanata na nekoliko rudarskih lokacija; budući da je u izvješću CNN-a iz lipnja 2021. otkriveno da su ruski plaćenici u rudarskim područjima pogubili civile i protjerali lokalno stanovništvo;
O. budući da je u Libiji grupa Wagner barem od 2018. uključena u logističke i borbene operacije potpore pobunjenom libijskom generalu Khalifi Haftaru; budući da je, prema izvješću misije UN-a za utvrđivanje činjenica o Libiji iz listopada 2021., grupa Wagner sudjelovala u ratnim zločinima, uključujući prijeka pogubljenja civila i pritvorenika, porobljavanje, postavljanje međunarodno zabranjenih protupješačkih mina te ubijanje ili sakaćenje civila, uključujući djecu, primjerice u selu al-Sbeaa južno od Tripolija; budući da se u izvješću dokumentiraju višestruka i opetovana kršenja embarga UN-a na oružje i upotreba ruskih vojnih teretnih zrakoplova od strane grupe Wagner; budući da je potpora ruskih plaćenika i vojnih instruktora radikalnim naoružanim skupinama dodatno destabilizirala južno susjedstvo EU-a;
P. budući da su 12. studenoga 2021. zemlje koje su sudjelovale na Pariškoj konferenciji o Libiji izrazile protivljenje bilo kakvom vanjskom uplitanju u libijske poslove i podržale provedbu akcijskog plana za povlačenje plaćenika, stranih boraca i stranih snaga s libijskog teritorija; budući da je početkom studenoga 2021. Turska poslala otprilike 150 dodatnih sirijskih plaćenika u Libiju, uz 7 000 plaćenika koji su već bili prisutni u zemlji i odani Turskoj, unatoč lokalnim i međunarodnim zahtjevima da se sve strane snage povuku prije parlamentarnih i predsjedničkih izbora zakazanih za 24. prosinca 2021.; budući da je prema završnom izvješću Skupine stručnjaka UN-a za Libiju, u skladu s Rezolucijom 1973 (2011), objavljenom u rujnu 2019., poduzeće Black Shield Security Services iz Ujedinjenih Arapskih Emirata angažiralo sudanske državljane za sudjelovanje u libijskom sukobu;
Q. budući da se od kraja 2015. operativci grupe Wagner šalju u Siriju kako bi pružili potporu ruskoj vojsci u njezinoj intervenciji za spašavanje Asadova režima; budući da su plaćenici počinili i snimali jezive zločine protiv sirijskog stanovništva, kao što su mučenje, ubojstvo i odrubljivanje glave civilima u blizini Palmire; budući da je sirijski privatni zračni prijevoznik Cham Wings uključen u prijevoz plaćenika iz Rusije u Libiju, a nedavno i u prijevoz migranata u Minsk;
R. budući da je Radna skupina UN-a o korištenju plaćenika navela izvješća u kojima se tvrdi da je Azerbajdžan uz pomoć Turske rasporedio sirijske plaćenike kako bi održao svoje vojne operacije u regiji sukoba u Gorskom Karabahu;
S. budući da su 30. srpnja 2018. ubijena tri nagrađena ruska novinara tijekom istrage rudarskih aktivnosti grupe Wagner u Srednjoafričkoj Republici; budući da se, prema Odboru za zaštitu novinara, smrt ruskog novinara Maksima Borodina, koji je izvještavao o aktivnostima grupe Wagner u Siriji u ožujku 2018., može precrtati na slučajeve ostalih novinara koji su umrli u Rusiji a koji su se bavili osjetljivim pitanjima s mogućim posljedicama za vlasti;
T. budući da je 15. studenoga 2021. potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell najavio konsenzus među ministrima i ministricama vanjskih poslova EU-a o poduzimanju restriktivnih mjera protiv grupe Wagner na predstojećem sastanku Vijeća za vanjske poslove EU-a u prosincu 2021.; budući da je 20. rujna 2021. upozorio na moguću uključenost grupe Wagner u Maliju;
U. budući da postoje izvješća o dogovoru između grupe Wagner i malijskih vlasti koji uključuje planove o raspoređivanju 1 000 plaćenika u toj zemlji; budući da su u Maliju razmještene misije EU-a u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP);
V. budući da je Vijeće 7. prosinca 2020. donijelo Uredbu (EU) 2020/1998 kojom se uspostavlja globalni režim sankcija EU-a za kršenje i povrede ljudskih prava kojim se EU-u omogućuje da uvede mjere ograničavanja protiv ciljanih pojedinaca, subjekata i tijela, uključujući države i nedržavne aktere, koji su odgovorni za teška kršenja i povrede ljudskih prava diljem svijeta, koji su u njih uključeni ili su s njima povezani; budući da je odgovornost EU-a da u potpunosti primjenjuje tu uredbu u slučaju kršenja ljudskih prava;
1. izražava najozbiljniju zabrinutost zbog širokog raspona kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava o kojima i dalje stižu informacije u vezi sa sve većim aktivnostima privatnih vojnih i zaštitarskih društava i za koja, većinom, nitko još nije priveden pravdi;
2. najoštrije osuđuje gnusne zločine koje su počinili grupa Wagner i povezani privatni vojni subjekti; ističe snažne naznake da je ruska država odgovorna za financiranje, osposobljavanje tih paravojnih skupina, operativno zapovjedništvo nad njima te upravljanje njima; naglašava da se aktivnosti grupe Wagner podudaraju i poklapaju sa širenjem ruskog utjecaja u područjima sukoba; izražava svoje čvrsto uvjerenje da bi se s grupom Wagner i drugim ugovarateljima sigurnosnih usluga pod ruskim vodstvom trebalo postupati kao s posredničkim organizacijama ruske države;
3. poziva ruske vlasti da provedu ruski Kazneni zakon, posebno članak 359. kojim se zabranjuje novačenje, osposobljavanje, financiranje ili pružanje materijalne pomoći plaćenicima i njihovo korištenje u oružanom sukobu; u tom pogledu poziva ruske vlasti da i državnim poduzećima zabrane angažiranje privatnih vojnih poduzeća za plaćeničke aktivnosti kojima se krši međunarodno humanitarno pravo;
4. naglašava važnost borbe protiv strategije grupe Wagner i s njom povezanih poduzeća, posebno zataškavanja njezina identiteta upotrebom različitih naziva kako bi se izbjegao međunarodni nadzor;
5. poziva sve države koje se koriste uslugama grupe Wagner i s njom povezanih poduzeća, posebno Srednjoafričku Republiku, da prekinu sve veze s tom grupom i njezinim zaposlenicima; poziva sve države da se suoče sa svojim odgovornostima u provedbi međunarodnog prava te da istraže prijavljena kršenja ljudskih prava i kazneno gone poduzeća s poslovnim nastanom na njihovu tlu ako sudjeluju u aktivnostima kojima se krši međunarodno pravo; u tom pogledu podupire napore skupina za ljudska prava i pojedinaca da članove grupe Wagner pozovu na odgovornost za zločine počinjene u Ukrajini, Siriji, Libiji i Srednjoafričkoj Republici;
6. duboko je zabrinut zbog znakova da prijelazna vlast Malija razmatra korištenje privatnih vojnih kompanija, posebno grupe Wagner; apelira na Mali da ne nastavi djelovati u tom smjeru; čvrsto vjeruje da bi sudjelovanje grupe Wagner bilo u suprotnosti s ciljem ponovnog uspostavljanja mira, sigurnosti i stabilnosti u Maliju i zaštite malijskog naroda, što su temeljni ciljevi EU-a u okviru njegovih misija ZSOP-a i država članica EU-a koje djeluju na zahtjev malijskih vlasti;
7. smatra da misije i operacije EU-a ne mogu na odgovarajući način ostvariti i postići mir, sigurnost i stabilnost u partnerskim zemljama kada u isto vrijeme privatna zaštitarska poduzeća optužena za teška kršenja ljudskih prava djeluju u istoj zemlji; ističe ciljane kampanje dezinformiranja uperene protiv misija i operacija EU-a u Africi za koje bi u okviru modernog hibridnog ratovanja Rusije mogli biti odgovorni grupa Wagner i s njom povezana poduzeća; poziva relevantne jedinice radne skupine StratCom Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) da izvijeste o tim kampanjama dezinformiranja;
8. poziva EU i njegove države članice da iskoriste sve mogućnosti kako bi relevantnim zemljama priopćili rizike povezane s pristupanjem grupi Wagner i s njom povezanim poduzećima ili suradnjom s njima te da istaknu groznu bilancu kršenja ljudskih prava te grupe; potiče vlade da osiguraju stroge odredbe o poštovanju međunarodnog humanitarnog prava, demokratskom nadzoru i odgovornosti u ugovorima sa stranim privatnim vojnim i zaštitarskim društvima za vojnu pomoć i sigurnosne usluge; potiče države da budu potpuno transparentne u vezi s ugovaranjem usluga vojne potpore, posebno u pogledu broja, zadaća i zapovjednih lanaca privatnih vojnih i zaštitarskih društava koja se nalaze na njihovim državnim područjima, kao i opreme koja se upotrebljava za ispunjavanje njihovih ugovora;
9. poziva ESVD da pripremi izvješće o aktivnostima grupe Wagner kako bi se dobio jasan pregled različitih kršenja za koja je odgovorna, a čime bi se doprinijelo jamčenju odgovornosti za njihove različite zločine i otvorio put kaznenom progonu tih počinitelja pred međunarodnim sudovima; navodi da će Parlament nastaviti pomno pratiti to pitanje putem izvješća i mogućih saslušanja;
10. poziva države članice EU-a i njihove saveznike da pojačaju razmjenu obavještajnih podataka o grupi Wagner i s njom povezanim poduzećima;
11. poziva Komisiju da zajamči da zemlje primateljice ni u kojem slučaju ne mogu koristiti sredstva EU-a za financiranje privatnih vojnih poduzeća s takvom bilancom kršenja ljudskih prava; poziva Komisiju da o toj temi raspravlja u bilateralnom dijalogu sa svim relevantnim zemljama;
12. zahtijeva da zemlje u kojima se provode misije i operacije zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a (ZSOP-a) kako bi poduprle izgradnju kapaciteta države raskinu svoje ugovore s privatnim vojnim i zaštitarskim društvima koja krše ljudska prava; traži od Komisije da kritički preispita potporu EU-a vladama i državnim institucijama povezanima s grupom Wagner; poziva države članice i Komisiju da se suzdrže od pokretanja novih projekata suradnje kojima se pruža izravna proračunska potpora vladama uključenima u rad grupe Wagner; potiče države članice i Komisiju da preusmjere tu proračunsku potporu na organizacije civilnog društva i projekte koji izravno koriste stanovništvu tih zemalja;
13. podsjeća da bi se EU i njegove države članice trebali obraćati privatnim vojnim i zaštitarskim društvima u područjima sukoba samo kako bi zaštitili svoje prostorije ili zajamčili sigurnost prijevoza i samo ako u potpunosti poštuju ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo; ističe da se privatnim vojnim i zaštitarskim društvima ne bi trebale eksternalizirati aktivnosti koje podrazumijevaju upotrebu sile i/ili aktivno sudjelovanje u sukobima, osim u slučaju samoobrane te da se privatnim vojnim i zaštitarskim društvima ni u kojem slučaju ne bi smjelo dopustiti sudjelovanje u ispitivanjima ili pak vođenje ispitivanja; čvrsto vjeruje da bi za sigurnost i obranu ponajprije trebala biti zadužena javna tijela;
14. poziva na to da se o pitanju aktivnosti grupe Wagner i drugih privatnih vojnih poduzeća u Africi temeljito raspravi na predstojećem sastanku na vrhu EU-a i Afrike;
15. ponavlja poziv upućen na Pariškoj konferenciji o Libiji održanoj 12. studenoga 2021. da svi strani borci, uključujući plaćenike, napuste libijsko državno područje; potiče Rusiju, Tursku, Ujedinjene Arapske Emirate i sve ostale države da se pridržavaju tog poziva, da odmah prestanu slati plaćenike u Libiju i da povuku one koji se trenutačno nalaze u zemlji;
16. apelira na ruske vlasti da povuku sve plaćenike iz istočne Ukrajine i s Krima; podržava napore ukrajinskih vlasti da se članove grupe Wagner koji djeluju na Krimu i u Donbasu dovede pred ukrajinski sud te poziva Interpol na blisku suradnju u tim i drugim sličnim slučajevima;
17. pozdravlja izjavu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o skorom donošenju ciljanih sankcija EU-a protiv relevantnih pojedinaca i subjekata povezanih s grupom Wagner, kao i protiv pojedinaca i subjekata koji s njome surađuju, koristeći se postojećim režimima sankcija EU-a kao što je globalni režim sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava; poziva na to da te sankcije uključuju zabrane putovanja i zamrzavanje imovine operativcima grupe Wagner; poziva partnerske zemlje da donesu slične sankcije, uključujući države članice Afričke unije; poziva EU da pripremi i donese restriktivne mjere za druga privatna vojna i zaštitarska društva koja krše ljudska prava;
18. poziva sve države članice UN-a da u potpunosti ratificiraju i provedu dodatne protokole uz Ženevske konvencije te da ojačaju međunarodno pravo za učinkovitu zabranu plaćenika, nadovezujući se na duh Konvencije OAU-a o ukidanju korištenja plaćenika u Africi iz 1977., Međunarodne konvencije protiv novačenja, korištenja, financiranja i osposobljavanja plaćenika iz 1989. i Dokumenta iz Montreuxa iz 2008.;
19. poziva EU i njegove države članice da se pobrinu za uspostavu jasnog i obvezujućeg regulatornog okvira za privatna vojna i zaštitarska društva, posebno u kontekstu otvorene međuvladine radne skupine UN-a, osobito u vezi s velikim projektima u zemljama izvan EU-a ako se oni financiraju sredstvima ulagača ili financijskih institucija sa sjedištem u EU-u, te da osiguraju transparentno praćenje takvih projekata; sa zanimanjem iščekuje nacrt tog okvira koji će biti objavljen u travnju 2022.; poziva subjekte koji sklapaju ugovore s privatnim vojnim i zaštitarskim društvima na obvezno postupanje s dužnom pažnjom;
20. podržava djelovanje radne skupine UN-a; poziva države u kojima su prijavljena navodna ozbiljna kršenja ljudskih prava koja su počinila privatna vojna i zaštitarska društva da službeno pozovu Radnu skupinu UN-a o korištenju plaćenika da hitno posjeti te zemlje;
21. potiče EU i njegove države članice da poduzmu odlučne mjere kako bi se riješio problem nedostatka odgovornosti privatnih vojnih i zaštitarskih društava, među ostalim u vezi s nadzorom i praćenjem transparentnosti; podsjeća sve države na njihovu obvezu da zajamče da privatna vojna i zaštitarska društva u njihovoj nadležnosti ili koja djeluju na njihovu teritoriju poštuju ljudska prava; naglašava potrebu da se osigura pravni lijek, uključujući kaznene sankcije, za slučajeve kršenja ljudskih prava koji proizlaze iz aktivnosti privatnih vojnih i zaštitarskih društava; zahtijeva neometan pristup pravosuđu i pravnoj zaštiti za sve žrtve kršenja ljudskih prava, uključujući zlouporabe koje su počinili ruski plaćenici; poziva EU da potiče i podupire napore u nacionalnim i međunarodnim jurisdikcijama za pokretanje kaznenih postupaka kako bi se privatna vojna i zaštitarska društva smatrala odgovornima za kršenja ljudskih prava; u tu svrhu poziva Rusiju da u potpunosti surađuje s UN-om, EU-om i zemljama u kojima je grupa Wagner navodno počinila zločine;
22. smatra da bi jačanje misija EU-a za osposobljavanje djelotvornije doprinijelo reformi sigurnosnog sektora u partnerskim zemljama; smatra da bi se brzom provedbom Europskog instrumenta mirovne pomoći, u potpunosti u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća o kontroli izvoza oružja(6), međunarodnim pravom u području ljudskih prava, međunarodnim humanitarnim pravom i učinkovitim odredbama o transparentnosti, uključujući detaljan popis opreme koja se pruža u okviru tog instrumenta, povećao utjecaj EU-a u izgradnji kapaciteta oružanih snaga partnerskih zemalja i osiguralo da ne pribjegavaju privatnim vojnim i zaštitarskim društvima koja ne dijele naše vrijednosti;
23. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te parlamentu Ruske Federacije.
Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme (SL L 335, 13.12.2008., str. 99.).
Stanje ljudskih prava u Kamerunu
136k
49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2021. o stanju ljudskih prava u Kamerunu (2021/2983(RSP))
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kamerunu, a posebno onu od 18. travnja 2019.(1),
– uzimajući u obzir izvješće Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova pod naslovom „Izvješće o stanju u Kamerunu“ od 5. studenoga 2021. i godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2020. - Izvješće za pojedine zemlje: Kamerun, od 21. lipnja 2021.,
– uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu AKP-EU („Sporazum iz Cotonoua”),
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,
– uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta, koju je Kamerun ratificirao 1993.,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981.,
– uzimajući u obzir Ustav Republike Kameruna,
– uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da su 2016. godine prvobitno mirni prosvjedi protiv marginalizacije kamerunskih anglofonih regija od strane savezne vlade, koje je promicao kamerunski Konzorcij anglofonog civilnog društva, ugušeni ekstremnim nasiljem od strane državnih vlasti, što je rasplamsalo potporu separatizmu i stvaranje nekoliko separatističkih paravojnih postrojbi koje pozivaju na stvaranje nove države, Ambazonije, te potaknulo krvavi vojni sukob;
B. budući da je dijalog preduvjet za mir, a vlada predsjednika Paula Biye uporno odbija neposredne razgovore s bilo kojim od separatističkih vođa iz anglofonih regija;
C. budući da je Kamerun suočen s nizom paralelnih političkih i sigurnosnih izazova, uključujući prijetnje skupine Boko Haram u regiji Daleki sjever i unutarnju pobunu naoružanih separatista koja traje gotovo pet godina u anglofonim regijama Sjeverozapad i Jugozapad;
D. budući da su učitelji i odvjetnici iz anglofonih regija 2016. godine održali mirne štrajkove i prosvjede u regijama Sjeverozapad i Jugozapad, čime su se usprotivili nametanju francuskog pravnog sustava i jezika u svojim sudovima i učionicama, što je bilo okidač za krizu; budući da su u oružanom sukobu koji traje još od 2017. ubijene tisuće ljudi i da je taj sukob rezultirao sveopćom humanitarnom krizom u kamerunskim anglofonim regijama;
E. budući da je do danas život izgubilo više od 3 000 civila i stotine pripadnika sigurnosnih snaga; budući da je kao posljedica trajnog sukoba u Kamerunu interno raseljeno više od milijun ljudi; budući da više od 2,2 milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć, a više od 66 000 ljudi potražilo je utočište u susjednoj Nigeriji; budući da se u Kamerunu nalazi više od 447 000 izbjeglica i tražitelja azila; budući da posljedice te krize utječu i na kamerunske regije Zapad i Primorje;
F. budući da država Kamerun ne poštuje vladavinu prava, čemu svjedoče neovisni promatrači, uključujući organizacije Human Rights Watch i Amnesty International, koji su prethodno dokumentirali vojne sudske postupke obilježene ozbiljnim materijalnim i postupovnim manjkavostima, u kojima su pretpostavka nedužnosti, pravo na odgovarajuću obranu i neovisnost postupaka i pravosuđa općenito ozbiljno dovedeni u pitanje;
G. budući da sukobi između anglofonih separatističkih oružanih skupina i vladinih sigurnosnih snaga postaju sve češći i ozbiljniji; budući da je humanitarna pomoć pogođenim regijama ozbiljno poremećena zbog nedržavnih naoružanih skupina i mjera zabrane kretanja, zbog čega se ljudi u tim regijama suočavaju s ozbiljnim nesigurnostima u pogledu opskrbe hranom, a desecima tisuća ljudi uskraćen je pristup ključnoj zdravstvenoj skrbi; budući da je bilo dopušteno samo nekoliko izuzetaka od mjera zabrane kretanja iz humanitarnih razloga, što je značajno poremetilo pružanje pomoći; budući da su agencije UN-a bile prisiljene obustaviti humanitarne aktivnosti, usprkos dodatnim potrebama uzrokovanima pandemijom bolesti COVID-19;
H. budući da najveći teret nasilja i sukoba između vlade i separatističkih snaga pada na civile, koji čine veliku većinu žrtava; budući da se i vlada i separatističke snage neprestano međusobno napadaju radi odmazde, a napadi su namjerno usmjereni na civile i ranjive skupine stanovništva;
I. budući da je Felix Agbor Nkongho, odvjetnik za ljudska prava, istaknuti branitelj prava anglofone manjine i zagovornik mirnog rješavanja krize, u više navrata od oružanih separatističkih skupina dobio prijetnje smrću; budući da on nije jedini koji se suočava s napadima i uznemiravanjem;
J. budući da su od izbora 2018. političke napetosti eskalirale u govor mržnje na osnovi etničke pripadnosti ili političkog mišljenja, što se pak preko platformi društvenih medija dodatno amplificira;
K. budući da su vladine snage provodile izvansudska pogubljenja civila, uključujući žene i djecu, mučenja i zlostavljanja, seksualno nasilje, uključujući silovanje, i rodno uvjetovano nasilje, uništavale imovinu, uključujući sela, domove, zdravstvene ustanove i bolnice, krale imovinu te proizvoljno uhićivale i pritvarale građane, a sve zbog neprijateljstva ili navodne suradnje sa separatistima;
L. budući da su u prvih pet mjeseci 2021. naoružani separatisti izveli najmanje 27 napada improviziranim eksplozivnim napravama u 13 gradova, što je više nego u svim prethodnim godinama krize zajedno; budući da su silovali, ubili, mučili, nasilno napali, prijetili i oteli stotine ljudi, uključujući žene, humanitarne radnike, učitelje i djecu, jer su navodno surađivali s vojskom;
M. budući da je sukob nerazmjerno utjecao na djecu i da je 700 000 učenika lišeno prava na obrazovanje zbog prisilnog bojkota u školama diljem anglofonih regija; budući da od kolovoza 2021. djeca u Kamerunu predstavljaju 28 % svih osoba koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje te se suočavaju s povećanim rizikom od novačenja djece, dječjeg rada i zlostavljanja djece, te da postoje navodi da je više od 50 % djece u toj zemlji zlostavljano; budući da je prema podacima Fonda UN-a za stanovništvo 38 % žena u Kamerunu u dobi od 20 do 24 godine stupilo u brak prije navršenih 18 godina, a 13 % prije navršenih 15 godina;
N. budući da je predsjednik Biya, kao odgovor na međunarodni pritisak, osnovao istražno povjerenstvo za ubojstva u Ngarbuhu, nakon čega je vlada priznala da njezine sigurnosne snage snose dio odgovornosti i najavila uhićenje uključenih pojedinaca; budući da, međutim, nisu dostupne dodatne informacije o tom pitanju;
O. budući da se zabrana kretanja strogo provodila, uključujući zatvaranje gotovo svih škola i obrazovnih centara; budući da je nad pojedincima koji su odbijali poštovati mjere zabrane kretanja počinjeno nasilje, uključujući djecu i učitelje; budući da su napadnute škole, sveučilišta i bolnice, što je pogoršalo i produljilo kršenje prava na pristup obrazovanju i dovelo do uskraćivanja osnovnih zdravstvenih usluga;
P. budući da su napetosti u zemlji porasle od predsjedničkih izbora 2018.; budući da je predsjednik Biya u rujnu 2019. organizirao nacionalni dijalog s namjerom rješavanja sukoba između oružanih snaga i separatističkih pobunjenika u anglofonim regijama; budući da je dvije godine kasnije provedba donesenih mjera polučila slabe rezultate; budući da su brojni pokušaji rješavanja krize u Kamerunu 2020. i 2021. propali;
Q. budući da se potpisivanje predsjedničkih dekreta kojima se nalaže prijenos nadležnosti i postupni prijenos ljudskih i financijskih resursa decentraliziranim tijelima radi konkretne provedbe procesa decentralizacije i dalje čeka;
R. budući da vlada i dalje ograničava slobodu izražavanja i udruživanja te sve manje tolerira politička neslaganja; budući da su stotine članova i pristaša oporbene stranke uhićeni nakon prosvjeda u kojima su pozivali na mirno rješavanje krize u anglofonim regijama; budući da se političkim protivnicima, prosvjednicima, novinarima i civilnom društvu stalno nameću ograničenja;
S. budući da se prema kaznenom zakonu Kameruna spolni odnosi između osoba istog spola kažnjavaju kaznom do pet godina zatvora; budući da su posljednjih godina i mjeseci zabilježeni brojni slučajevi uhićenja i uznemiravanja LGBTQI osoba;
T. budući da je Kamerun povrh toga suočen s prijetnjama Boko Harama i Islamske Države u zapadnoafričkoj pokrajini (ISWAP) u regiji Daleki sjever; budući da napadi islamističke oružane skupine Boko Haram uključuju svakodnevna ubojstva, otmice, pljačke i uništavanje imovine, što predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i povrede međunarodnog prava i međunarodnog humanitarnog prava; budući da su takvi napadi uključivali i djecu kao bombaše samoubojice i djecu vojnike; budući da je od prosinca 2020. Boko Haram ubio najmanje 80 civila, a od kolovoza 2021. interno je raseljeno više od 340 000 osoba; budući da je presumirana smrt Abubakara Shekaua, vođe Boko Harama, u sukobu u Nigeriji s frakcijom ISWAP-a pomogla konsolidirati moć ISWAP-a i povećala nesigurnost u kamerunskoj regiji Daleki sjever; budući da vladine snage ne mogu učinkovito zaštititi pogođeno stanovništvo;
1. duboko je zabrinut zbog stanja ljudskih prava u Kamerunu; ističe pravo građana na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja; poziva da se poštuju ljudska prava i apelira na kamerunsku vladu da poduzme sve potrebne korake kako bi ispunila svoje obveze u pogledu zaštite tih prava;
2. apelira i na kamerunsku vladu i na političke i vojne čelnike separatističkih skupina da postignu dogovor o humanitarnom prekidu vatre te potiče sukobljene strane da postignu dogovor o mjerama za izgradnju povjerenja, kao što su oslobađanje nenasilnih političkih zatvorenika i ukidanje bojkota u školama; apelira na vladu predsjednika Biye i na anglofone separatiste da odmah ponovno pokrenu mirovne pregovore; apelira na međunarodnu zajednicu, posebno Afričku uniju, srednjoafričke države i EU, da pomognu olakšati dijalog na način da se ponude preuzeti posredničku ulogu; ističe važnost regionalne suradnje i apelira na vladu da blisko surađuje s Afričkom unijom i Gospodarskom zajednicom srednjoafričkih država; izražava žaljenje zbog toga što nijedna od sukobljenih strana ne sudjeluje niti je voljna sudjelovati u istinski konstruktivnim mirovnim pregovorima u cilju rješavanja sukoba; uvjeren je da je politički dijalog, vođen u duhu kompromisa, efektivnog političkog sudjelovanja i uključenosti, što uključuje sudjelovanje svih relevantnih dionika, jedini način da se postigne trajni mir; poziva i kamerunsku vladu i vođe separatističkih skupina da prihvate ponude za posredovanje trećih strana kako bi odmah započeli neposredne pregovore;
3. osuđuje kršenja ljudskih prava i povrede međunarodnog prava i međunarodnog humanitarnog prava koje su počinile strane u oružanom sukobu i ističe važnost borbe protiv nekažnjavanja; poziva kamerunske vlasti da zajamče neovisne, učinkovite, transparentne i nepristrane istrage, kao i kazneni progon za teška kršenja i povrede od strane i državnih i nedržavnih aktera, u skladu s međunarodnim pravom i standardima, te poziva na to da se osobe odgovorne za kršenja ljudskih prava privedu pravdi i procesuiraju na poštenim suđenjima kako bi se okončalo nekažnjavanje i zajamčila neovisnost pravosuđa, što su ključne sastavnice vladavine prava i temelj funkcionalne demokratske države;
4. poziva kamerunsku vladu da ratificira Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda; apelira na EU da sav politički utjecaj kao rezultat razvojne pomoći i ostalih bilateralnih programa iskoristi za poboljšanje zaštite ljudskih prava u Kamerunu;
5. protivi se primjeni vojnih sudova za suđenje civilima; podsjeća Kamerun na međunarodne obveze u pogledu poštenog suđenja, koje ga obvezuju, i na njegovu obvezu da poštuje pravo svih građana na pošteno suđenje pred neovisnim sudovima, te podsjeća da vojni sudovi ne bi smjeli imati nadležnost nad civilnim stanovništvom;
6. poziva kamerunske vlasti da prestanu izvoditi ljude pred vojne sudove, s unaprijed utvrđenim ishodima i izricanjem smrtne kazne, što je nezakonito prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima; podsjeća da od 1997. u Kamerunu nije izvršena nijedna smrtna kazna, što predstavlja prekretnicu na putu te zemlje prema potpunom ukidanju; ponovno ističe da se EU protivi smrtnoj kazni u svim slučajevima i bez iznimke; poziva kamerunsku vladu da se pobrine za njezino ukidanje; poziva vladu Kameruna da ratificira Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima namijenjen ukidanju smrtne kazne; apelira na sudove da se suzdrže od izricanja takvih kazni i da potvrde da neće tražiti smrtnu kaznu;
7. izražava žaljenje zbog upotrebe nasilja, posebno nad djecom, te je posebno zabrinut zbog utjecaja krize na djecu; poziva obje sukobljene strane da prestanu namjerno napadati civile i apelira na separatiste da odmah prestanu s napadima na škole i da odmah okončaju sve prisilne bojkote obrazovanja, čime će se omogućiti siguran povratak u školu svih učenika i učitelja;
8. poziva kamerunske vlasti da zaštite sve žene u toj zemlji, posebno u područjima u kojima se odvijaju sukobi, te da promiču rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena poticanjem sudjelovanja žena i organizacija za prava žena u javnom i političkom životu; poziva na razvoj posebnih mjera EU-a za jačanje prava različitih skupina žena, s posebnim naglaskom na mladim ženama, migranticama, ženama koje žive s HIV-om, pripadnicima skupine LGBTQI i osobama s invaliditetom;
9. smatra da je proces decentralizacije, kao sustav gospodarskog, socijalnog i političkog upravljanja, ključan instrument za odgovor na višestruke razvojne izazove, posebno zahvaljujući povećanju odgovornosti lokalnih političara i lokalnih uprava prema angažiranim građanima; pozdravlja podršku EU-a tom procesu;
10. osuđuje prekomjernu uporabu i zlouporabu sile protiv političkih protivnika i mirnih prosvjednika; žali zbog korištenja mjera zabrane kretanja, kao što su policijski sat ili zabrana javnih sastanaka, pod krinkom pandemije bolesti COVID-19, kako bi se ograničila sloboda izražavanja, tiska i prava na mirno okupljanje; izražava zabrinutost zbog stanja slobode govora i slobode tiska u Kamerunu; izražava žaljenje zbog proizvoljnog uhićenja i uznemiravanja novinara i oporbenih političara te ušutkavanja političkih neistomišljenika; poziva kamerunske vlasti da odmah i bezuvjetno puste na slobodu političke protivnike, prosvjednike i sve druge građane koji su proizvoljno uhićeni i pritvoreni isključivo u političke svrhe; osuđuje kršenja temeljnih sloboda;
11. poziva platforme društvenih medija da surađuju s vladom, oporbom i civilnim društvom kako bi se osigurala verifikacija njihovih stranica i ograničili huškački sadržaji, govor mržnje i pogrešne informacije, kojima se dodatno narušavaju odnosi među zajednicama;
12. izražava žaljenje zbog činjenice da više od 40 000 osoba nije dobilo pomoć u hrani zbog nesigurnosti i prepreka na cestama u regijama Sjeverozapad i Jugozapad, kao i zbog nedavnih napada na zdravstvene ustanove i zdravstvene radnike, te zbog činjenice da su humanitarne aktivnosti zabranjene u sklopu mjera zabrane kretanja; osuđuje blokiranje humanitarne pomoći i napade na humanitarne radnike, uključujući njihove otmice, uznemiravanja i ubojstva u kamerunskim regijama Sjeverozapad i Jugozapad te isto tako osuđuje sve izraženije zastrašivanje neovisnih promatrača i boraca za ljudska prava, posebno boraca za prava žena, čiji je rad važniji nego ikad prije u kontekstu ozbiljnih kršenja ljudskih prava od strane svih sukobljenih strana; inzistira da sve sukobljene strane odmah omoguće neometan pristup humanitarnoj pomoći; poziva kamerunsku vladu da se pobrine za to da humanitarna pomoć stigne do regija pogođenih krizom;
13. poziva UN i EU da nastave pratiti humanitarnu situaciju i analizirati potrebe; poziva na hitnu humanitarnu pomoć međunarodne zajednice, uključujući EU i njegove države članice, kako bi se učinkovito odgovorilo na hitne potrebe stanovništva; smatra da bi misija za utvrđivanje činjenica Vijeća UN-a za ljudska prava u Kamerunu bila primjerena kako bi se utvrdilo u kojoj je mjeri prekršeno međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo i tko ih je prekršio;
14. osuđuje terorističke aktivnosti Boko Harama u Kamerunu; prepoznaje napore koje kamerunske vlasti ulažu u borbi protiv te skupine; poziva međunarodnu zajednicu da podrži sve napore u borbi protiv te islamističke oružane skupine; ustraje u tome da se protiv terorizma možemo učinkovito boriti samo ako se uhvatimo u koštac s uzrocima i konkretnim problemima povezanima s nejednakošću;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, vladi i parlamentu Kameruna te supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.