Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 50. i 8.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 218.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir obavijest Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2017. Europskom vijeću o namjeri povlačenja iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s člankom 50. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir smjernice Europskog vijeća (članak 50) od 29. travnja 2017. nakon obavijesti Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 50. UEU-a, od 15. prosinca 2017. u pogledu druge faze pregovora o Brexitu i od 23. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 22. svibnja 2017. kojom se utvrđuju smjernice za pregovore o sporazumu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske unije i Odluku Vijeća od 29. siječnja 2018. o dopuni Odluke Vijeća od 22. svibnja 2017. o odobravanju otvaranja pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske o sporazumu kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske unije i dodatne smjernice za pregovore,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU, Euratom) 2020/266 od 25. veljače 2020. o odobravanju otvaranja pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske o novom sporazumu o partnerstvu(1) i smjernicama navedenima u njegovu dodatku za pregovore o novom partnerstvu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske, koje su objavljene,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije(2), od 3. listopada 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom(3), od 13. prosinca 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom(4), od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine(5), od 18. rujna 2019. o trenutačnom stanju u pogledu povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije(6), od 15. siječnja 2020. o provedbi i praćenju odredbi o pravima građana u Sporazumu o povlačenju(7) te od 12. veljače 2020. o predloženom mandatu za pregovore o novom partnerstvu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske(8),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 18. lipnja 2020. za pregovore o novom partnerstvu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske(9),

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 29. siječnja 2020. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju(10),

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije za plenarnu sjednicu Europskog parlamenta od 16. travnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju(11) („Sporazum o povlačenju”) te priloženu Političku izjavu kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine(12) („Politička izjava”),

–  uzimajući u obzir Odluku Europskog vijeća (EU) 2018/937 od 28. lipnja 2018. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta(13),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije (Sud EU-a) od 10. prosinca 2018., Andy Wightman i dr./ministar za izlazak iz Europske unije, C-621/18, ECLI:EU:C:2018:999,

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz studenoga 2020. naslovljenu „Article 50 TEU in practice: How the EU has applied the “exit” clause” (Članak 50. UEU-a u praski: kako je Unija primijenila „izlaznu” klauzulu),

–  uzimajući u obzir studiju iz ožujka 2021. koju je naručio Resorni odjel Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja naslovljenu „Interpretation and implementation of Article 50 TEU – Legal and institutional assessment” (Tumačenje i provedba članka 50. UEU-a – pravna i institucijska ocjena),

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Belfasta od 10. travnja 1998., koji su potpisali vlada Ujedinjene Kraljevine, vlada Irske i ostali sudionici u višestranim pregovorima („Sporazum na Veliki petak”),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za međunarodnu trgovinu,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9-0357/2021),

A.  budući da je cilj ovog izvješća analizirati načine na koje su odredbe članka 50. UEU-a bile protumačene i primijenjene te način na koji je organiziran i proveden postupak povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a u skladu s tim člankom, uključujući pouke izvučene u pogledu prava EU-a i funkcioniranja Europske unije;

B.  budući da razmatranja o provedbi članka 50. UEU-a doprinose boljem razumijevanju ključnih sastavnica ustavnog identiteta EU-a, načela na kojima se temelji europska integracija, važnosti autonomije u donošenju odluka i prava na donošenje propisa, što će se sve uzeti u obzir pri budućim izmjenama ugovora;

C.  budući da se člankom 50. UEU-a nudi rješenje za prethodnu nesigurnost i dvosmislenost u pogledu prava na povlačenje iz EU-a te je državama članicama izričito dano jednostrano pravo na povlačenje koje nije podložno drugim uvjetima osim poštovanja vlastitih nacionalnih ustavnih zahtjeva;

D.  budući da je člankom 50. UEU-a, u kojem se izričito navodi mogućnost povlačenja prema pravu EU-a, utvrđen jedini postupak u skladu s kojim se država članica može zakonito povući iz EU-a;

E.  budući da u članku 50. UEU-a nisu navedeni ili nisu dovoljno jasno navedeni svi aspekti postupka koje je bilo potrebno riješiti tijekom povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije;

F.  budući da se člankom 50. UEU-a ne nameću formalni zahtjevi u vezi s obavijesti o namjeri izlaska iz Unije niti rok ili mogućnost povlačenja te obavijesti; budući da se u članku 50. UEU-a ne navodi izričito mogućnost prijelaznih aranžmana;

G.  budući da se člankom 50. UEU-a ne utvrđuju posebni zahtjevi za moguće produljenje dvogodišnjeg razdoblja iz članka 50. stavka 3. UEU-a, što omogućuje fleksibilnost u pregovaračkom procesu;

H.  budući da se člankom 50. UEU-a potvrđuje da je članstvo u EU-u dobrovoljno, što znači da se državu članicu ne može prisiliti na ostanak ili napuštanje; budući da je odluka o povlačenju iz Unije suverena odluka države članice koja se donosi u skladu s unutarnjim ustavnim poretkom te države;

I.  budući da je u skladu s načelom lojalne suradnje potrebno poslati obavijest čim se donese odluka o napuštanju;

J.  budući da je Sud EU-a u svojoj presudi od 10. prosinca 2018. u predmetu Andy Wightman i dr./ministar za izlazak iz Europske unije pojasnio da država članica koja se povlači može jednostrano povući obavijest o svojoj namjeri povlačenja iz Unije dok god se Ugovori i dalje primjenjuju na tu državu članicu;

K.  budući da članak 50. UEU-a nije jasan u pogledu primjene dijelova članka 218. UFEU‑a, osim njegova stavka 3.;

L.  budući da je u skladu s vrijednostima slobode i demokracije, kako je navedeno u članku 2. UEU-a, poštovana želja za napuštanje EU-a, koju su izrazili građani Britanije, iako je većina građana Škotske i Sjeverne Irske glasala za ostanak;

M.  budući da referendum u Ujedinjenoj Kraljevini nije bio popraćen dovoljnim brojem kampanja za podizanje razine osviještenosti jer građani uopće nisu dobili jasnu sliku o odnosu koji bi njihova zemlja imala s Unijom nakon što je napusti te su često bili dovedeni u zabludu o posljedicama povlačenja, posebno u pogledu Sjeverne Irske, što je razotkrilo rizike i izazove koje predstavlja pogrešno informiranje;

N.  budući da se člankom 50. UEU-a institucijama Unije dodjeljuje iznimna horizontalna nadležnost za pregovaranje o sporazumu kojim su obuhvaćena sva potrebna pitanja u pogledu povlačenja države članice;

O.  budući da je uloga svih institucija EU-a u postupku povlačenja bila ključna za tumačenje i provedbu odredbi iz članka 50. UEU-a i za minimalno ometanje rada institucija, zahvaljujući čemu je očuvano jedinstvo država članica i zajamčeno uredno povlačenje;

P.  budući da se pristup u dvije faze, koji je zastupao Michel Barnier, glavni pregovarač u ime Komisije, pokazao ispravnim;

Q.  budući da su u skladu s UEU-om građani na razini Unije izravno zastupljeni u Europskom parlamentu; budući da Parlament sudjeluje u postupku donošenja odluka u skladu s člankom 50. UEU-a i ima opći politički nadzor, kako je predviđeno člankom 14. UEU-a, te bi stoga trebao biti tijesno uključen u pregovore o povlačenju kako bi mogao dati svoju suglasnost u skladu s člankom 50. UEU-a;

R.  budući da u postupku predviđenom člankom 50. UEU-a i u svim slučajevima međunarodnih sporazuma o kojima se pregovara u skladu s postupkom iz članka 218. stavka 3. UFEU-a Parlament ima marginalnu ulogu koja je ograničena na odobravanje mogućeg sporazuma o povlačenju; budući da se, unatoč tim ograničenjima, Parlament od samog početka aktivno uključio u postupak povlačenja te se obvezao zaštititi interese građana EU-a i očuvati integritet Europske unije tijekom cijelog postupka;

S.  budući da je Parlament tijekom tog procesa imao ključnu ulogu u predstavljanju svih građana EU-a, i iz 27 država članica EU-a i iz Ujedinjene Kraljevine;

T.  budući da je povlačenje Ujedinjene Kraljevine utjecalo na sastav Europskog parlamenta, kako je definiran člankom 3. stavkom 2. Odluke Europskog vijeća (EU) 2018/937;

U.  budući da je postupak povlačenja doveo do nepredvidljivih situacija te je predstavljao izazov ne samo za EU i državu članicu koja se povlači, već i za građane i subjekte koji su najizravnije pogođeni; budući da su se gospodarski i socijalni troškovi te nesigurnosti pokazali vrlo visokima i da su izvršili pritisak na političke odnose između EU-a i države članice koja se povlačila; budući da bi se veća sigurnost tijekom postupka odvajanja mogla postići, među ostalim, obvezom da se uz obavijest o odluci o povlačenju podnese plan budućeg odnosa kako ga zamišlja država članica koja se povlači;

V.  budući da su institucije Unije poduzele sve napore kako se proces povlačenja ne bi politizirao, no povlačenje u skladu s člankom 50. UEU-a ipak je po svojoj prirodi političko pitanje jer proizlazi iz temeljnih izbora u pogledu članstva u Uniji i/ili odnosa s Unijom i pod utjecajem je tih izbora;

W.  budući da je povlačenje države članice iz Europske unije snažan politički, gospodarski i socijalni šok čije se negativne posljedice samo djelomično mogu ublažiti pažljivo isplaniranim i dogovorenim urednim aranžmanima o povlačenju;

X.  budući da se u Političkoj izjavi, kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine, utvrđuju parametri za ambiciozno, široko, duboko i fleksibilno partnerstvo koje obuhvaća vanjsku politiku, sigurnost i obranu te šira područja suradnje;

Y.  budući da se nakon stupanja na snagu sporazuma o povlačenju jedini pravni put za ponovno pristupanje EU-u temelji na članku 49. UEU-a;

Z.  budući da se u članku 8. UEU-a naglašava poseban odnos između EU-a i susjednih zemalja;

AA.  budući da je prema Poslovniku Parlamenta Odbor za ustavna pitanja nadležan za institucionalne posljedice povlačenja iz Unije;

Dosad nezabilježeni postupak

1.  ističe da je povlačenje jedne od država članica dosad nezabilježen i iznimno složen postupak za Europsku uniju;

2.  uzima u obzir, ali ipak žali zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije;

3.  naglašava da povijesni značaj koji povlačenje Ujedinjene Kraljevine ima za članstvo u EU-u Uniju nije udaljio niti je udaljuje od njezinog procesa integracije jer članak 50. UEU-a pruža jamstva za pravni poredak EU-a i štiti temeljne ciljeve europske integracije;

4.  ističe da se u odredbama iz članka 50. UEU-a i u načinu na koji su tumačene i provedene odražavaju i poštuju zajedničke vrijednosti i ciljevi koje su temelj Unije, naročito sloboda, demokracija i vladavina prava;

5.  smatra da je članak 50. UEU-a ispunio očekivanja u pogledu očuvanja suverenog prava države članice da se povuče iz Europske unije, čime je izričito potvrđeno dobrovoljno članstvo u EU-u, i očekivanja u pogledu osiguravanja urednog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije, te da je njime omogućeno daljnje poboljšanje odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine kao treće zemlje;

Prioriteti EU-a

6.  smatra da su ciljevi članka 50. UEU-a i pregovora o povlačenju s Ujedinjenom Kraljevinom uglavnom postignuti, a riječ je o provedbi razdvajanja od Unije, pružanju pravne stabilnosti i svođenju poremećaja na najmanju moguću mjeru, pružanju jasne vizije budućnosti za građane i pravne subjekte te zaštiti integriteta i interesa Europske unije, njezinih građana i država članica;

7.  smatra da su za strukturiranje postupka i stabilizaciju njegova učinka na Uniju ključni bili brza i jasna identifikacija prioriteta u kontekstu povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije, konkretno zaštita prava milijuna građana EU-a u Ujedinjenoj Kraljevini i državljana Ujedinjene Kraljevine u EU-u na koje je to povlačenje utjecalo, posebne okolnosti irskog otoka i jedinstveno financijsko uređenje; smatra, međutim, da je tijekom pregovora trebalo biti jasnije na koji je način moguće riješiti sve sporove koji bi mogli proizaći iz primjene sporazuma o povlačenju, posebno u pogledu uloge Suda Europske unije;

8.  smatra da su jasna podjela zadaća među institucijama te dosad nezabilježen uključiv i transparentan pristup Komisije i njezina glavnog pregovarača, uključujući i prema Parlamentu, bili ključni za očuvanje dosljednosti i jedinstva unutar EU-a i među državama članicama, za promicanje prioriteta i interesa EU-a u pregovorima i za očuvanje integriteta pravnog poretka Unije;

9.  pohvaljuje glavne institucionalne aktere zbog očuvanja jedinstva među 27 država članica, kao i unutar institucija Unije i među njima, što je povlačenje iz Unije uskladilo s procesima Unije;

10.  smatra da su interesi Unije zaštićeni zahvaljujući strateškoj organizaciji i uvjetovanosti među različitim fazama postupka; posebno podsjeća na redoslijed pregovora, koji su započeli sporazumom o aranžmanima povlačenja, a zatim prešli na rješavanje aranžmana o prijelaznom razdoblju da bi se zaključili sporazumom o sveobuhvatnom dogovoru o novom i bliskom partnerstvu između EU-a i Ujedinjene Kraljevine na temelju znatnog napretka u pregovorima o pravima građana, pitanju Irske i Sjeverne Irske, financijskom uređenju te opravdanoj i smislenoj primjeni produljenja razdoblja iz članka 50. stavka 3. UEU-a;

11.  cijeni činjenicu da se u pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom prednost dala pitanju prava građana, što je bilo i ostaje veliko pitanje, te da je to poglavlje sporazuma o povlačenju dogovoreno u ranoj fazi pregovora, s obzirom na to da je početna verzija nacrta sporazuma o povlačenju od 19. ožujka 2018. sadržavala potpuno dogovoreni drugi dio o pravima građana, uključujući o izravnom učinku njegovih odredbi i o nadležnosti Suda Europske unije u pogledu relevantnih odredbi o pravima građana;

12.  naglašava da je Unija od samog početka postupka jasno utvrdila da su posebne okolnosti na irskom otoku i potreba za očuvanjem Sporazuma na Veliki petak i ublažavanjem učinaka povlačenja Ujedinjene Kraljevine na Irsku pitanja koja su se odnosila na EU u cjelini;

13.  smatra da je vremenski ograničeno prijelazno razdoblje uz nastavak primjene postojećih regulatornih, proračunskih, nadzornih, pravosudnih i provedbenih instrumenata i struktura EU-a nakon povlačenja bilo u interesu obiju strana te da je olakšalo pregovore o budućim odnosima i prelazak na te odnose;

14.  podsjeća da je okvir za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine utvrđen u Političkoj izjavi priloženoj Sporazumu o povlačenju, koja uključuje jasne odredbe koje su obje strane utvrdile u pogledu suradnje u području vanjske politike, sigurnosti i obrane;

15.  žali zbog činjenice da je zbog pravno neobvezujuće prirode Političke izjave Ujedinjena Kraljevina imala pravnu osnovu da ne surađuje u pogledu ključnih dijelova njezina sadržaja, posebno onih koji se odnose na vanjsku i sigurnosnu politiku, koji stoga nisu bili dio pregovora;

Država članica koja se povlači

16.  smatra, međutim, da je postupak povlačenja, kada je riječ o Ujedinjenoj Kraljevini, bio obilježen dugotrajnom nesigurnošću od samog početka do kraja pregovora, što se, među ostalim, odrazilo u vremenskom razmaku između referenduma i obavijesti o povlačenju u skladu s člankom 50. UEU-a; smatra da je ta nesigurnost utjecala na građane i na gospodarske subjekte, posebno na irskom otoku; smatra da je pojava mogućnosti povlačenja bez dogovora ugrozila izglede za uredno povlačenje;

17.  u tom pogledu smatra da odluka o napuštanju Unije ima značajne političke i ekonomske posljedice; smatra da Ujedinjena Kraljevina prije donošenja odluke o napuštanju nije istinski i u potpunosti uzela u obzir te posljedice, što je dovelo do nespremnosti za postupak; smatra da su britanski građani slabo upoznati s Europskom unijom i da nisu bili primjereno informirani o dalekosežnim posljedicama odluke o napuštanju Unije;

18.  smatra da se s odredbama članka 50. UEU-a o obavješćivanju i produljenju razdoblja iz članka 50. stavka 3. UEU-a postupalo na dovoljno fleksibilan način kako bi se odgovorilo na političke praznine i nedosljednosti uzastopnih vlada Ujedinjene Kraljevine, a istodobno očuvala cjelovitost postupka povlačenja i poštovanje pravnog poretka Unije;

19.  podsjeća da je odluka o povlačenju suvereno pravo države članice i da je Unija obvezna priznati namjeru te države; ističe da u članku 50. UEU-a nije navedeno u kojem obliku se mora izdati obavijest o namjeri povlačenja te se njime stoga ne nameću nikakva ograničenja; u tom kontekstu smatra da kada država članica ne poštuje pravo EU-a i/ili izrazi da nema namjeru primijeniti Ugovore ili priznati nadležnost Suda Europske unije i poštovati njegove presude, to predstavlja jasno odbijanje obveza povezanih s članstvom u EU-u;

20.  ističe da je povlačenje iz Europske unije po svojoj prirodi složen proces i da političke odluke države članice koja se povlači u pogledu njezinih budućih odnosa s Unijom mogu doprinijeti toj složenosti;

Važnost urednog povlačenja

21.  smatra da, iako povlačenje nije uvjetovano postizanjem sporazuma između države članice koja se povlači i Unije, postupak povlačenja Ujedinjene Kraljevine ukazuje na važnost postizanja sporazuma o aranžmanima o povlačenju, posebno u cilju zaštite prava i legitimnih očekivanja građana kojih se povlačenje tiče;

22.  smatra da su institucije EU-a učinile sve što je u njihovoj moći i ispunile svoju obvezu da osiguraju sklapanje sporazuma; pohvaljuje napore koji su uloženi da bi se spriječio scenarij bez postignutog dogovora; u tom pogledu napominje da, u skladu s člankom 50. stavkom 3. UEU-a, ako se sporazum ne postigne, povlačenje stupa na snagu dvije godine nakon obavješćivanja Vijeća; naglašava da u UEU-u ne postoje odredbe za rješavanje scenarija bez dogovora i neuređenog povlačenja;

23.  naglašava da, s obzirom na visoki stupanj integriranosti jedinstvenog tržišta EU-a, povlačenje države članice utječe na sva područja gospodarske aktivnosti te su na razini EU-a, država članica i na lokalnoj razini potrebne pravne i administrativne prilagodbe; ponavlja da Komisija i države članice na svim razinama javne uprave imaju važnu ulogu u podizanju razine osviještenosti i pripremi građana i privatnog sektora objavljivanjem brojnih posebnih obavijesti o pripravnosti za sve dionike i pravodobnim donošenjem jednostranih i privremenih mjera za izvanredne situacije kako bi se riješio problem scenarija bez dogovora i neurednog povlačenja;

24.  napominje da se u UEU-u ne navode materijalni zahtjevi u pogledu okvira za budući odnos između države članice koja se povlači i Unije te njezine povezanosti s dogovorima o povlačenju; podsjeća međutim da se u skladu s člankom 50. stavkom 2. UEU-a u sporazumu o povlačenju mora u obzir uzeti okvir za budući odnos države koja se povlači s Unijom;

25.  napominje da se u slučaju povlačenja Ujedinjene Kraljevine dvogodišnje razdoblje utvrđeno u članku 50. stavku 3. UEU-a, koje počinje teći od trenutka obavijesti o povlačenju i nakon kojeg se na državu članicu koja se povlači prestaju primjenjivati Ugovori, pokazalo prekratkim za uredno povlačenje jer ga je bilo potrebno tri puta produžiti, kao i nastaviti prijelaznim razdobljem; podsjeća da se to vremensko razdoblje može produljiti produljenjem u skladu s člankom 50. stavkom 3. UEU-a; smatra da se takvim produljenjem omogućuje nastavak pregovora kako bi se izbjegao scenarij bez dogovora; podsjeća međutim da su se tijekom dvogodišnjeg razdoblja i naknadnih produljenja građani, gospodarski subjekti, države članice te trgovinski partneri iz trećih zemalja suočili s dosad nezabilježenom razinom pravne nesigurnosti;

26.  primjećuje da je povlačenje države članice proizvelo dosad neviđene pravne posljedice za međunarodne obveze EU-a, posebno u pogledu potrebe za ponovnim pregovaranjem o carinskim kvotama dogovorenima na razini WTO-a kako bi se uzeo u obzir udio kvota kojim se koristi država članica koja se povlači, čime se trećim zemljama omogućilo da podnesu dodatne zahtjeve za pristup tržištu; smatra da se slijedom povlačenja Ujedinjene Kraljevine u načelu dobro upravljalo raspodjelom carinskih kvota EU-a, prvo donošenjem internog zakonodavnog akta kojim se utvrđuju novoraspodijeljeni udjeli kvota EU-a (posebno u obliku Uredbe (EU) 2019/216(14)), a zatim daljnjim postupanjem u pregovorima s trećim zemljama na razini WTO-a, iako ne postoje pravne odredbe na toj razini kojima bi se riješio problem raspada carinske unije;

Fleksibilnost na temelju članka 50. UEU-a

27.  smatra da je člankom 50. UEU-a uspostavljena dobra ravnoteža između provođenja pravno utemeljenog postupka povlačenja i očuvanja potrebne političke fleksibilnosti za prilagodbu specifičnim okolnostima; primjećuje, međutim, da se u odredbama članka 50. UEU-a ne navode pojedinosti o sljedećim aspektima:

28.  žali zbog toga što je povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije prouzrokovalo odlazak čitave zajednice građana EU-a; podsjeća da je Europski parlament bio posebno aktivan u zagovaranju i sudjelovanju u aktivnom dijalogu s građanima i organizacijama koje ih zastupaju putem savjetovanja, saslušanja i sastanaka koje su organizirali parlamentarni odbori i Upravljačka skupina za Brexit, koji su tijekom postupka povlačenja nastojali omogućiti građanima da izraze svoje zabrinutosti i očekivanja; ipak smatra da su institucije EU-a mogle učiniti više kako bi tijekom različitih faza povlačenja građanima pružile informacije;

29.  smatra da bi se, s obzirom na nepredvidljivost postupka povlačenja, odredbama o povlačenju iz UEU-a trebala zajamčiti pravna sigurnost za velik broj građana EU-a i građana države članice koja se povlači i na koje to povlačenje utječe, i to zaštitom njihovih prava stečenih na temelju prava EU-a i osiguravanjem učinkovitog sustava provedbe, ne isključujući uspostavu mehanizama praćenja i informativnih kampanja; naglašava potrebu za pravodobnim i primjerenim informiranjem pogođenih građana, posebno ranjivih građana, o njihovim pravima i obvezama povezanima s povlačenjem;

30.  smatra da, s obzirom na prirodu odluke o napuštanju Unije i njezine temeljne učinke na građane države članice koja odlazi, održavanje referenduma o potvrdi konačne odluke o napuštanju Unije može biti važna demokratska zaštita; smatra da je potvrda konačnog izbora građana ključna i u slučaju da se pregovori o sporazumu o povlačenju ne zaključe, što bi dovelo do scenarija bez dogovora; smatra da bi tijekom tog procesa trebalo poduzeti sve moguće korake kako bi se izbjegle dezinformacije, strano uplitanje i nepravilnosti u financiranju;

Uloga institucija u postupku povlačenja

31.  smatra da su institucije EU-a i države članice bile reaktivne te da su zajedno usvojile dosljedan i jedinstven pristup koji je rezultirao pravodobnom, jasnom i dobro strukturiranom definicijom aspekata postupka povlačenja, uključujući onih koji nisu izričito navedeni u članku 50. UEU-a, a konkretnije ciljeva i općih načela pregovora, nadležnosti EU-a za pitanja povezana s povlačenjem, redoslijeda faza pregovora, opsega Sporazuma o povlačenju, prijelaznih aranžmanima i okvira za budući odnos;

32.  naglašava da je Parlament imao ključnu ulogu u cijelom postupku povlačenja i da je od samog perioda uoči održavanja referenduma Ujedinjene Kraljevine o članstvu u EU-u aktivno doprinosio utvrđivanju strategija i zaštiti interesa i prioriteta EU-a i njegovih građana donošenjem propisno obrazloženih rezolucija; u tom pogledu podsjeća da je Parlament svoj doprinos dao uglavnom preko Upravljačke skupine za Brexit, koju je osnovala Konferencija predsjednika 6. travnja 2017., uz potporu i blisku suradnju s odborima Parlamenta i Konferencijom predsjednika;

33.  naglašava da je Parlament u cjelini i jedinstvu mobiliziran kako bi pratio postupak povlačenja, i to preko svojih političkih tijela i odbora, koji su od samog početka pozvani da utvrde učinak povlačenja Ujedinjene Kraljevine na politička područja i zakonodavstvo u okviru svojih područja nadležnosti; ponavlja važnost kontinuiranog sudjelovanja odbora nadležnih za sektorske politike tijekom pregovora; pohvaljuje dug i iscrpan pripremni rad odbora na prikupljanju dokaza, savjeta i stručnog znanja putem saslušanja, radionica i studija o svim pitanjima povezanima s povlačenjem ili budućim odnosima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

34.  smatra da je Europsko vijeće imalo agregatorsku i stabilizatorsku ulogu u postupku, među ostalim donošenjem smjernica u skladu s člankom 50. stavkom 2. UEU-a, zahvaljujući tumačenju i provedbi odredbi iz članka 50. UEU-a, uključujući u pogledu elemenata o kojima nije riječ u odredbama, te definiranju uvjeta pregovora i imenovanju Komisije kao glavnog pregovarača Unije, čime je utvrdilo jasan politički put usklađen s interesima Unije;

35.  naglašava da u skladu s člankom 50. stavkom 4. UEU-a član Europskog vijeća ili Vijeća koji predstavlja državu članicu koja se povlači ne može sudjelovati u raspravama Europskog vijeća ili Vijeća ili u odlukama o postupku povlačenja, dok zastupnici u Europskom parlamentu izabrani u državi članici koja se povlači i dalje obnašaju sva svoja prava i obveze sve dok povlačenje ne stupi na snagu;

36.  uviđa dosad nezabilježenu prirodu međuinstitucijske suradnje i transparentnosti u provedbi članka 50. UEU-a, uključujući radne metode i strukture uključene u pregovore, informacijske kanale, objavljivanje pregovaračkih dokumenata i sudjelovanje na sastancima, posebno na sastancima održanima na razini šerpa i sastancima Vijeća za opće poslove;

37.  prepoznaje važnost temeljnih načela koja je predložio Europski parlament, a koje je Europsko vijeće predstavilo u svojim uzastopnim pregovaračkim smjernicama, i koja su naknadno provedena u pregovorima te se sastoje od:

38.  i dalje u potpunosti podupire ta načela;

39.  smatra da ta načela nadilaze kontekst članka 50. UEU-a jer podupiru europsku integraciju i postaju ključni elementi ustavnog identiteta i pravnog poretka EU-a iako nisu dio UEU-a;

40.  napominje da je u tom pogledu postupak izlaska predviđen člankom 50. UEU-a potaknuo i EU i njegove države članice da ponovno potvrde ustavni identitet Unije;

Prava i obveze EU-a i države članice koja se povlači

41.  ponavlja da, dok god sporazum o povlačenju ne stupi na snagu ili do isteka dvogodišnjeg razdoblja iz članka 50. stavka 3. UEU-a ili produžetka tog razdoblja, država članica koja se povlači bez iznimke zadržava sva prava i obveze države članice prema Ugovorima, uključujući načelo lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a, kao i obvezu održavanja izbora za Europski parlament, imenovanja svojih predstavnika u institucijama i tijelima Unije, građanima jamči punu zaštitu prava te poštuje svoje financijske obveze;

Nadzor Parlamenta

42.  ističe da je u parlamentarnom demokratskom sustavu uloga političkog nadzora Europskog parlamenta neophodna te da se njome jamči transparentnost i politička odgovornost; u tom smislu ustraje u tome da se zajamči dostatan vremenski period i provedba parlamentarnih obveza nadzora u pogledu sklapanja bilo kojeg međunarodnog sporazuma, uključujući u slučaju privremenih primjena, posebno ako su takvi sporazumi sklopljeni u kontekstu povlačenja iz Europske unije; u tom pogledu ističe važnost pune primjene članka 218. stavka 10. UFEU-a u vezi s ovlastima Parlamenta u pogledu povlačenja, u kojem se navodi da Europski parlament mora biti obavještavan u svim fazama postupka pregovora između Unije i trećih zemalja; naglašava da Komisija Parlament mora obavještavati na istoj razini kao i Vijeće;

43.  smatra da su strukture Upravljačke skupine za Brexit i Koordinacijske skupine za Ujedinjenu Kraljevinu koje je Europski parlament osnovao tijekom svake faze pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom bile iznimno važne za jamčenje daljnjeg postupanja i uključenosti Parlamenta te za osiguravanje transparentnosti u pregovorima; smatra da je provedba članka 50. UEU-a dobar primjer kolektivne koordinacije među institucijama u svrhu pružanja potpore interesima Unije koja bi se trebala primjenjivati na sve pregovore o međunarodnim sporazumima;

44.  u tom smislu smatra da je uloga Parlamenta ključna za očuvanje parlamentarne i demokratske dimenzije postupka koji ima toliki ustavni i institucionalni učinak na Uniju i na prava njezinih građana; smatra da bi njegovu ulogu u političkom nadzoru trebalo zaštititi i ojačati kako bi se u sve relevantne aspekte postupka uključio potreban pristanak;

45.  u tom pogledu naglašava da su, iako je postupak iz članka 50. UEU-a zaključen, a povlačenje iz EU-a stupilo je na snagu, stvarni prestanak članstva u EU-u i provedba Sporazuma o povlačenju dugotrajni procesi; u tom kontekstu ponovno potvrđuje da će Parlament u potpunosti odigrati svoju ulogu u praćenju provedbe Sporazuma o povlačenju;

Pitanja za razmatranje

46.  smatra da se člankom 50. UEU-a uređuje i rješava postupovni aspekt povlačenja države članice, ali ne i značajne političke, društvene i ekonomske posljedice i disruptivni učinci povlačenja države članice iz EU-a, unutar i diljem država članica i na međunarodnoj razini;

47.  ponavlja svoj poziv na temeljito promišljanje o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije te na njegov utjecaj na budućnost EU-a; smatra da bi se u okviru takvog promišljanja trebao uspostaviti otvoren i proširen dijalog o reformama koje su potrebne Uniji kako bi ojačala demokraciju i svoje kapacitete za ispunjenje potreba i očekivanja građana; u tu svrhu podsjeća na dosad nezabilježen postupak promišljanja Unije o vlastitoj budućnosti u okviru Konferencije o budućnosti Europe; naglašava da to promišljanje uključuje civilno društvo i predstavnike organizacija za prava građana;

48.  smatra da je odgovornost i uloga Unije i njezinih država članica učiniti više kako bi se očuvao proces europske integracije, zaštitile europske vrijednosti i načela, uključujući načelo lojalne suradnje, te spriječilo ponavljanje povlačenja iz EU-a; u tom kontekstu žali zbog suzdržanosti i ograničenog angažmana Europskog parlamenta i njegovih odbora uoči referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini, zbog kojeg su građani Ujedinjene Kraljevine koji su tada bili građani EU-a ostali bez punog pristupa informacijama o funkcioniranju EU-a i posljedicama povlačenja; naglašava da bi trebalo uspostaviti zaštitne mjere kako bi se osiguralo da javna rasprava koja prethodi pokretanju članka 50. UEU-a od strane države članice omogućuje dotičnim građanima da donesu informiranu odluku; poziva države članice i EU da svojim građanima dosljedno pružaju dostupne informacije o funkcioniranju Europske unije, područjima njezinog djelovanja i njezinim postupcima donošenja odluka, o pravima građana EU-a i posljedicama povlačenja iz EU-a; smatra da u tu svrhu Konferencija o budućnosti Europe nudi priliku za intenzivniji dijalog s građanima i civilnim društvom o Europskoj uniji i načinu na koji bi se trebala razvijati; potiče Komisiju da iznese prijedlog kojim bi se europskim političkim strankama omogućilo financiranje referendumskih kampanja povezanih s provedbom UEU-a ili UFEU-a;

o
o   o

49.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 58, 27.2.2020., str. 53. (2) SL C 298, 23.8.2018., str. 24. (3) SL C 346, 27.9.2018., str. 2. (4) SL C 369, 11.10.2018., str. 32. (5) SL C 162, 10.5.2019., str. 40. (6) SL C 171, 6.5.2021., str. 2. (7) SL C 270, 7.7.2021., str. 21. (8) SL C 294, 23.7.2021., str. 18. (9) SL C 362, 8.9.2021., str. 90. (10) SL C 331, 17.8.2021., str. 38. (11) SL L 29, 31.1.2020., str. 7. (12) SL C 34, 31.1.2020., str. 1. (13) SL L 165 I, 2.7.2018., str. 1. (14) SL L 38, 8.2.2019., str. 1.