Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2021. (2021/2182(INI))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21. i 36.,
– uzimajući u obzir Povelju UN-a, Konvenciju UN-a o pravu mora, Helsinški završni akt od 1. kolovoza 1975. i njegove kasnije dokumente te Parišku povelju za novu Europu od 19.-21. studenoga 1990.,
– uzimajući u obzir izvješće potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (Visokog predstavnika) od 16. lipnja 2021. naslovljeno „Izvješće o ZVSP-u – naši prioriteti za 2021.” (HR(2021)0094),
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti,
– uzimajući u obzir svoju preporuku o smjeru političkih odnosa EU-a i Rusije od 16. rujna 2021.(1) i svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2021. o stanju na ukrajinskoj granici i na ukrajinskim teritorijima pod ruskom okupacijom(2),
– uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o suradnji EU-a i NATO-a od 10. srpnja 2016. i 8. srpnja 2018.,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o situaciji u Hong Kongu, uključujući onu od 8. srpnja 2021. o Hong Kongu, posebno o slučaju Apple Daily(3) i od 19. lipnja 2020. o zakonu o nacionalnoj sigurnosti NRK-a za Hong Kong i potrebu da EU brani visoki stupanj autonomije Hong Konga(4),
– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0354/2021),
A. budući da Parlament ima dužnost i odgovornost provoditi demokratski nadzor i kontrolu nad zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP) i zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom te bi trebao pravodobno i na transparentan način primati informacije i raspolagati djelotvornim sredstvima za cjelovito i učinkovito izvršavanje te uloge;
B. budući da su nedavni događaji na međunarodnoj razini i višedimenzionalni izazovi te geopolitičko okruženje koje se brzo mijenja potaknuli postojeće trendove koji utječu na ključne aspekte ZVSP-a EU-a, ukazali na osjetljivost EU-a na vanjske događaje i pritiske, naglasili potrebu za snažnijim, ambicioznijim, vjerodostojnijim, strateškim i jedinstvenim djelovanjem EU-a na svjetskoj razini te istaknuli potrebu da EU bude u mogućnosti samostalno odrediti vlastite strateške ciljeve i razviti kapacitete za njihovo ostvarivanje;
C. budući da ti događaji i izazovi uključuju dosad nezabilježenu pandemiju bolesti COVID-19, koja je potekla iz Wuhana (Kina), i njezine posljedice, mijenjanje uloge SAD-a na globalnoj razini, nastojanja Rusije da rasformira europsku sigurnosnu arhitekturu te njezine kontinuirane napade na Ukrajinu i okupaciju teritorija u Gruziji i Ukrajini, hibridne napade na države članice EU-a, kao što je instrumentalizacija migranata, s ciljem podrivanja naših demokratskih temelja, kontinuirano kršenje međunarodnog prava od strane Bjelarusa, sve veću asertivnost Komunističke partije Kine i drugih autoritarnih i totalitarnih režima, nedavni nagli slom državnih struktura Afganistana i naknadno preuzimanje te zemlje od strane talibana, napetosti u indo-pacifičkoj regiji, posebno u Južnom i Istočnom kineskom moru, kao i u Tajvanskom tjesnacu, širenje oružja za masovno uništavanje, dovođenje u pitanje sporazuma o nadzoru naoružanja, klimatske promjene, financijski kriminal, pogoršanje regionalnih sukoba koji su uzrokovali raseljavanje stanovništva, nadmetanje za prirodne resurse, nestašicu energije i vode, propale države, terorizam, organizirani transnacionalni kriminal, kibernapade i kampanje dezinformiranja;
D. budući da su ti postojeći trendovi rezultat pomaka u globalnoj ravnoteži snaga prema višepolarnom svijetu pojačane geopolitičke konkurencije, što otežava globalno upravljanje i pružanje međunarodnih javnih dobara u trenutku kada su ona sve potrebnija;
E. budući da je svijet ušao u novu eru „nemira”, vrijeme rastuće geopolitičke neizvjesnosti uz umnožavanje regionalnih sukoba i nadmetanja velikih sila koje imaju značajne posljedice na sigurnost EU-a;
F. budući da aktualno gomilanje ruskih vojnih snaga duž ukrajinske granice i na njezinim nezakonito okupiranim teritorijima, kao i u Bjelarusu i Kalinjingradskom okrugu, predstavlja uvjerljivu i ozbiljnu prijetnju sigurnosti Ukrajine i Europe; budući da bi bilo kakva daljnja vojna djelovanja i hibridni napadi Ruske Federacije trebali rezultirati nametanjem ozbiljnih ekonomskih i financijskih sankcija u bliskoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, NATO-om i drugim partnerima;
G. budući da štetan učinak klimatskih promjena na sigurnost EU-a postaje sve jasniji;
H. budući da se očekuje da će se više od polovine svjetskog rasta stanovništva do 2050. dogoditi u Africi, a to znači 1,3 milijarde od 2,4 milijarde dodatnih stanovnika na planetu; budući da će koncentracija tog rasta u nekima od najsiromašnijih zemalja zajedno s učincima klimatskih promjena dovesti do niza novih izazova koji će, ako se ne počnu rješavati već sada, imati iznimno teške učinke i na te zemlje i na EU; budući da će prema izvješću Konferencije UN-a o trgovini i razvoju za 2019. o podacima o trgovini i razvoju(5) biti potrebno dodatnih 2,5 bilijuna USD godišnje kako bi se ispunile obveze iz Programa UN-a za održivi razvoj do 2030.;
I. budući da EU na globalnoj razini treba djelovati jednim usklađenim glasom utemeljenim na zajedničkoj strateškoj kulturi kako bi razvio svoju vodeću ulogu i oživio i reformirao multilateralizam, u skladu sa svojim vrijednostima demokracije, vladavine prava, socijalne pravde, temeljnih prava, uključujući ravnopravnost spolova i podršku slobodi u cijelom svijetu, te vizijom održive budućnosti;
J. budući da velika većina građana EU-a, a isto je izraženo u dosad primljenim komentarima na digitalnoj platformi Konferencije o budućnosti Europe, podupire snažniju ulogu EU-a i zajednički europski pristup u pitanjima vanjske i sigurnosne politike te priželjkuje dosljedniju i djelotvorniju vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a;
1. ističe da bi, kako bi ostvario strateški cilj razvoja svoje uloge globalnog predvodnika, EU svoju zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku trebao oblikovati na temelju sljedećih šest mjera:
–
obrana međunarodnog poretka koji se temelji na pravilima i načelima te obvezama utvrđenima u Povelji UN-a, Helsinškom završnom aktu i Pariškoj povelji za novu Europu,
–
preuzimanje vodeće uloge u jačanju multilateralnih partnerstava u pogledu globalnih prioriteta, posebno u partnerstvu s UN-om, te zaštiti i promicanju demokracije i ljudskih prava na globalnoj razini,
–
poboljšanje vidljivosti i postupka donošenja odluka unutar EU-a te maksimalno i učinkovitije korištenje „tvrdih” i „mekih” instrumenata moći, uključujući uvođenje glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka o vanjskoj politici EU-a,
–
postizanje europskog suvereniteta koherentnim povezivanjem vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a, kombiniranjem sposobnosti autonomnog djelovanja sa, ako je potrebno, spremnošću za postizanje strateške solidarnosti s partnerima istomišljenicima,
–
daljnji razvoj regionalnih strategija, među ostalim u pogledu diplomatskog i gospodarskog angažmana i sigurnosne suradnje,
–
jačanje demokratskog nadzora, kontrole, odgovornosti i parlamentarne dimenzije ZVSP-a EU-a;
Preuzimanje vodeće uloge u jačanju multilateralnih partnerstava u pogledu globalnih prioriteta, posebno u partnerstvu s UN-om, te zaštiti i promicanju demokracije i ljudskih prava na globalnoj razini
2. pozdravlja sve izraženije ambicije i inicijative EU-a za preuzimanje vodeće uloge u promicanju globalnih partnerstava u pogledu ključnih prioriteta i jačanju multilateralnog poretka temeljenog na pravilima i vrijednostima reformom ključnih institucija i organizacija kako bi se postigla njihova veća učinkovitost i povećala njihova otpornost zahvaljujući boljem korištenju postojećih mehanizama i institucija za multilateralno globalno upravljanje; napominje da se tim inicijativama međunarodnoj zajednici, koja je uređena međunarodnim pravom, omogućuje učinkovito suočavanje s globalnim izazovima kao što su klimatske promjene, pandemija, energetska kriza i terorističke prijetnje te borba protiv utjecaja zlonamjernih autoritarnih aktera; ponavlja da vanjska i sigurnosna politika EU-a mora osigurati provedbu UN-ovih ciljeva održivog razvoja do 2030.;
3. naglašava potrebu za razvojem istinski strateškog partnerstva između EU-a i UN-a u području klimatske politike i ljudskih prava te u kontekstu upravljanja krizama; poziva države članice i vlade diljem svijeta da tijelima UN-a dodijele više nadležnosti, sredstava i kapaciteta za intervenciju; žali zbog činjenice što Kina i Rusija sprječavaju Vijeće sigurnosti UN-a da osudi represivne režime zbog njihovih postupaka i ometaju ujedinjeni međunarodni odgovor na različite krize te onemogućuju provedbu odluka skupine G7 na razini UN-a; ponavlja svoju snažnu potporu Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) i poziva EU i države članice da pruže odgovarajuću financijsku potporu kako bi ICC mogao izvršiti svoje zadaće;
4. naglašava potrebu da EU brani i promiče demokraciju na globalnoj razini preuzimanjem uloge predvodnika, uključujući jamčenjem striktnog poštivanja načela demokracije, ljudskih prava i vladavine prava u svim državama članicama; poziva EU da diljem svijeta pomiče povezivanje demokratskih država u savez; ustraje u potrebi za udruživanjem resursa, razmjenom najboljih praksi, usklađivanjem zajedničkog djelovanja i razvojem zajedničkih strategija u pogledu odgovora na zlonamjerno uplitanje i dezinformiranje od strane autoritarnih država i njihovih posrednika, neprijateljskih nedržavnih aktera i organizacija, kao i antidemokratskih aktera unutar demokratskih društava; smatra da bi, kako bi se to uspješno ostvarilo, EU i njegove države članice trebali promicati, u bliskoj suradnji s, među ostalim, NATO-om, pristup koji obuhvaća sve razine vlasti i sve razine društva za suzbijanje hibridnih prijetnji, zajedno s ambicioznim programom potpore demokraciji usmjerenim na očuvanje i promicanje slobode govora i neovisnosti medija; u tom smislu izražava svoju punu potporu sastancima na vrhu za demokraciju kojima će SAD biti domaćin i koji će se usredotočiti na konkretne akcije za obranu univerzalnih ljudskih prava, sprječavanje demokratskog nazadovanja i borbu protiv korupcije;
5. poziva EU da razvije svoj paket instrumenata za borbu protiv vanjskog uplitanja, propagande i operacija uplitanja, uključujući razvoj novih instrumenata kojima se omogućuje nametanje troškova počiniteljima, kao i jačanje relevantnih struktura, posebno radnih skupina za stratešku komunikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD); pozdravlja aktualnu reviziju Komisijina Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija; naglašava potrebu da EU poveća vidljivost svojeg djelovanja boljom strateškom komunikacijom o svojem vanjskom djelovanju s vlastitim građanima i šire;
6. duboko je zabrinut zbog kontinuiranog demokratskog nazadovanja i zastoja u pogledu ljudskih prava u sve većem broju zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući napade na politička prava i izborni integritet; ponovno potvrđuje važnost stalne potpore EU-a izbornim postupcima u svijetu, među ostalim, pomoću misija za promatranje izbora i podsjeća na temeljnu ulogu Parlamenta u tom pogledu; naglašava važnost jamčenja najviše razine zaštite domaćim promatračima izbora; poziva EU da dodatno ojača svoju suradnju u promatranju izbora sa svim relevantnim partnerima kao što su Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Vijeće Europe i organizacije koje podržavaju Deklaraciju o načelima međunarodnog promatranja izbora i Kodeks ponašanja za međunarodne promatrače izbora;
7. potiče EU da dodatno razvije svoju vodeću ulogu u obrani i promicanju slobode, demokracije i prava u multilateralnim forumima, a posebno u UN-u; smatra da bi EU trebao osigurati transparentnu i učinkovitu upotrebu globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava (GHRSR) (europski zakon Magnicki), među ostalim, proširenjem područja primjene globalnog režima sankcija EU-a za ljudska prava na kaznena djela povezana s korupcijom; ponavlja da bi EU trebao bolje provoditi odredbe o ljudskim pravima iz međunarodnih sporazuma koje je sklopio; podsjeća na političku prirodu globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava, koji je dio integriranog i sveobuhvatnog političkog pristupa EU-a;
8. ustraje na potpunoj provedbi i sustavnoj integraciji rodno osviještene politike i Akcijskog plana EU-a za rodnu ravnopravnost III (GAP III) u sve vanjske aktivnosti EU-a, na svim razinama djelovanja i u svim relevantnim aktivnostima i konceptima, što se odnosi i na razdoblje nakon isteka GAP-a III; poziva EU i države članice da preuzmu vodeću ulogu u provedbi Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti; potiče ESVD na poboljšanje geografske ravnoteže u cilju postizanja odgovarajuće nacionalne zastupljenosti koja odražava raznolikost svih država članica, kako je navedeno u članku 27. Pravilnika o osoblju(6);
9. poziva na učinkovitu provedbu koncepta mirovnog posredovanja EU-a iz 2020. kako bi se konsolidirao položaj EU-a kao utjecajnog globalnog aktera koji ulaže u sprečavanje sukoba i posredovanje te kao vodećeg aktera u promicanju i provedbi mira na međunarodnoj razini; podsjeća na komparativnu prednost EU-a u području sprečavanja i rješavanja sukoba u odnosu na pojedine države članice; ističe ključnu ulogu koju je Parlament odigrao u tom području putem parlamentarne diplomacije; prepoznaje ulogu organizacija mladih u izgradnji miroljubivih društava i u promicanju kulture mira, tolerancije, međukulturalnog i međureligijskog dijaloga;
10. ponavlja svoj poziv na jaču potporu strategiji pomorske sigurnosti EU-a s obzirom na to da održavanje slobode plovidbe predstavlja sve veći izazov i na svjetskoj razini i u susjedstvu; naglašava da bi se sloboda plovidbe trebala poštovati u svakom trenutku; poziva EU da se više usredotoči na osiguranje slobode plovidbe i na mjere usmjerene na smirivanje i sprječavanje oružanih sukoba i vojnih incidenata na moru;
11. poziva na ambiciozan program EU-a, u suradnji s ključnim partnerima, za podupiranje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a i pokretanje pitanja progona na temelju vjere ili uvjerenja; prima na znanje da potpora slobodi vjere ili uvjerenja pridonosi poticanju trajnog mira, a time i rješavanju mnogih izazova s kojima se suočavaju EU i njegove partnerske zemlje; apelira na Europsku komisiju da što prije imenuje novog posebnog izaslanika EU-a za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja;
12. pozdravlja napore koje EU kao globalni predvodnik ulaže u borbu protiv klimatskih promjena i potiče Komisiju i ESVD da predlože nove inicijative, primjerice u pogledu internacionalizacije europskog zelenog plana, kao i inicijative za odgovor na sigurnosne rizike povezane s pitanjima klime te da se uhvate u koštac s posljedicama klimatskih promjena na lokalnoj razini, posebno u pogledu ugroženog stanovništva i teško pogođenih zajednica; smatra da bi EU trebao podržati ambiciozne ciljeve smanjenja emisija CO2 u zemljama koje nisu članice EU-a i naglašava da je potrebno da klimatska diplomacija odigra ključnu ulogu; očekuje da će implementacija europskog zelenog plana imati znatne geopolitičke posljedice i utjecati na odnose EU-a s određenim brojem partnera, kao što je rješavanje pitanja oslanjanja EU-a na opskrbu ruskim fosilnim gorivima;
13. pozdravlja pristup EU-a i globalno vodstvo u pružanju cjepiva protiv bolesti COVID-19 i ublažavanju društvenih i gospodarskih posljedica pandemije putem mehanizma COVAX i globalnog paketa za oporavak „Tim Europa“; poziva EU da predloži opsežnu globalnu strategiju za zdravlje, koja bi sadržavala mjere i na globalnoj razini i na razini EU-a, a kojima bi se zajamčila veća pripravnost u cijelome svijetu i učinkovit odgovor na predstojeće krize te besplatan, pravedan, pristupačan i jednak pristup cjepivima diljem svijeta; ponavlja da EU treba postati autonomniji u pogledu zdravstvenih pitanja i diversificirati svoje lance opskrbe kako bi se okončalo oslanjanje na autoritarne i totalitarne režime; pozdravlja partnerstvo između EU-a i SAD-a u globalnoj kampanji cijepljenja protiv bolesti COVID-19;
14. uviđa da su tehnologija, povezanost i tok podataka važne dimenzije vanjskih odnosa i sporazuma o partnerstvu EU-a te da imaju značajne geopolitičke posljedice; potiče EU da razvije globalna partnerstva za uspostavu pravednih i otvorenih normi i standarda, temeljenih na vrijednostima, za etičko korištenje tehnologija koje počiva na pravilima i usmjereno je na čovjeka te kojim se poštuje privatnost pojedinačnih korisnika, što se posebno odnosi na umjetnu inteligenciju i upravljanje internetom, također stavljajući kiberdiplomaciju u središte svojih vanjskih djelovanja; naglašava potrebu da EU u tom pogledu osigura suradnju i koordinaciju među demokracijama te da zajamči poštovanje međunarodnog i humanitarnog prava pri rješavanju sukoba; ističe posebnu prijetnju koju nove digitalne tehnologije mogu predstavljati za borce za ljudska prava i druge kad je riječ o kontroli, ograničavanju i ugrožavanju njihovih aktivnosti, kako je to nedavno pokazala istraga špijunskog softvera Pegasus; poziva EU da pokrene inicijativu za promicanje moratorija na izvoz špijunskih softvera u represivne svrhe te donošenje čvrstog međunarodnog regulatornog okvira u tom području; poziva EU i države članice da osiguraju potpuno uvažavanje ljudskih prava i odgovarajuću provjeru izvoza europske tehnologije za nadzor i tehničke pomoći u skladu s Uredbom o dvojnoj namjeni(7); poziva EU i države članice da surađuju s vladama zemalja izvan EU-a kako bi se okončale represivne prakse i zakonodavstvo u području kibersigurnosti i borbe protiv terorizma; naglašava potrebu da EU očuva prava pojedinca; stoga naglašava da sustavi socijalnog ocjenjivanja nisu u skladu s temeljnim vrijednostima EU-a; naglašava da se takve politike i instrumenti nadzora ni u kojem slučaju ne bi smjeli uvoditi i upotrebljavati u EU-u; naglašava stoga da EU mora raditi na ograničavanju i suzbijanju transnacionalnih dosega digitalne represije; napominje da je izvoz obrambenih tehnologija i oružja u nadležnosti država članica;
15. ponovno ističe da bi EU trebao razviti i provesti globalnu strategiju za povezivost, koja bi se nadovezala na postojeću strategiju o povezivanju EU-a i Azije i predstavljala strateški odgovor kojim bi se povećao utjecaj EU-a u mnogim dijelovima svijeta kao što su Latinska Amerika, Afrika i Azija; stoga pozdravlja „Globalni portal” koji je Komisija predstavila 1. prosinca 2021.; ta ambiciozna i višedimenzionalna inicijativa čiji je cilj, među ostalim, pravedno i održivo ulaganje u digitalne mreže i kvalitetnu infrastrukturu, zajedno s partnerima diljem svijeta, bez stvaranja ovisnosti; ističe da bi Komisija projekte za povezivanje sa zemljama izvan EU-a trebala uvjetovati poštovanjem strogih socijalnih i radnih prava, transparentnosti, ljudskih prava, dužne pažnje, interoperabilnosti, dobrog upravljanja, demokratskih standarda i etičkim korištenjem tehnologije, kako unutar EU-a tako i u inozemstvu; u tom pogledu napominje da bi Komisija trebala razviti strategiju za poboljšanje pristupa svojih partnera pouzdanoj i sigurnoj tehnologiji; naglašava da ulaganja u povezanost trebaju podržati gospodarsku otpornost i dekarbonizaciju gospodarstva usklađenu s Pariškim klimatskim sporazumom; traži da se povećaju napori u provedbi partnerstava za povezivanje EU-a i potiče Komisiju da razvija takve projekte povezivanja u dogovoru i suradnji s partnerima istomišljenicima; pozdravio bi uspostavu partnerstva za povezivanje s Afričkom unijom na sljedećem sastanku na vrhu između Afričke unije i EU-a;
16. pozdravlja globalnu inicijativu zemalja skupine G7 nazvanu „Build Back Better World” i poziva EU na aktivnu ulogu u njezinu daljnjem razvoju, među ostalim, utvrđivanjem veza te na način koji dovodi do njihova uzajamnog osnaživanja pomoću „Globalnog portala”;
Poboljšanje vidljivosti i postupka donošenja odluka unutar EU-a i maksimalno i učinkovitije korištenje „tvrdih” i „mekih” instrumenata moći, uključujući uvođenje glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka o vanjskoj politici EU-a
17. ponovno ističe da su EU-u prije svega potrebni jedinstvo i snažnija i istinska politička volja država članica da se zajednički dogovore o ciljevima zajedničke vanjske politike EU-a i suradnji unutar EU-a u području sigurnosti i obrane koje treba promicati radi provedbe ciljeva, vrijednosti, načela i normi iz članka 21. UEU-a; naglašava potrebu uspostave sigurnosne i obrambene unije koja bi služila kao polazišna točka za provedbu zajedničke europske obrambene politike, u skladu s odredbom iz članka 42. stavka 2. UEU-a;
18. naglašava da vanjska politika EU-a treba imati vlastite instrumente u području vanjskih poslova, ljudskih prava te sigurnosti i obrane; podsjeća da je stalna strukturirana suradnja (PESCO) sadržana u Ugovoru iz Lisabona, ali je uspostavljena tek 2017.; stoga poziva države članice i Vijeće da se odvaže na najučinkovitiji način iskoristiti sve instrumente vanjske politike dostupne u Ugovorima;
19. ističe da EU, u suradnji s državama članicama, treba ojačati svoju sposobnost učinkovitog, pravodobnog, proaktivnog i neovisnog djelovanja i formiranja odgovora EU-a na aktualne i predstojeće izazove; naglašava da je hitno potrebno da EU uspostavi mehanizam automatske razmjene informacija i obavještajnih podataka između država članica i EU-a o vanjskim poslovima i sigurnosnim pitanjima koja se pojavljuju izvan EU-a, uključujući terorizam, koji i dalje predstavlja prijetnju europskim vrijednostima i sigurnosti te zahtijeva višedimenzionalni pristup; pozdravlja aktualni proces Strateškog kompasa kao polazišnu točku za postupak uspostavljanja europske sigurnosne i obrambene unije i za strateški suverenitet EU-a u pogledu njezine sigurnosti i obrane, kao i za nastanak zajedničke europske kulture strateške sigurnosti i obrane, vođene našim zajedničkim vrijednostima i ciljevima te zajedničkim razumijevanjem prijetnji i poštovanjem zasebnih sigurnosnih i obrambenih politika država članica; očekuje da će Strateški kompas pomoći u oblikovanju zajedničke vizije sigurnosti i obrane EU-a u pogledu postizanja strateške autonomije; ističe da bi se ishod toga procesa trebao odraziti u reviziji Globalne strategije EU-a iz 2016., koja uzima u obzir ključne prijetnje, izazove i prilike te omogućuje EU-u da zauzme proaktivniju globalnu ulogu; nadalje ističe da bi ti zaključci trebali biti temelj za reviziju drugih dokumenata, kao što je plan za razvoj sposobnosti iz 2018.;
20. ističe važnost ljudskih prava kao sastavnog elementa paketa instrumenata EU-a za vanjske poslove i naglašava njegovu komplementarnost; potiče EU na koordinaciju s partnerskim zemljama u obrani ljudskih prava i primjeni sankcija kako bi se povećao njihov učinak; podsjeća da je dosljedna i jednaka primjena restriktivnih mjera u svim državama članicama preduvjet za vjerodostojnost i djelotvornost vanjske politike EU-a; poziva Komisiju, u njezinoj ulozi čuvara Ugovorâ, Vijeće i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da kao instance odgovorne za jedinstvo, dosljednost i djelotvornost vanjske politike EU-a osiguraju učinkovitost, razmjernost i odvraćajuću prirodu nacionalnih odgovora na nepoštovanje restriktivnih mjera koje donosi EU; u tom pogledu poziva EU da osigura učinkovitost i potpuno poštovanje restriktivnih mjera EU-a uvedenih kao odgovor na rusku agresiju prema Ukrajini i njezino nezakonito pripojenje Krima; apelira na EU da blisko surađuje i koordinira se s SAD-om u korištenju sankcija radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva vanjske i sigurnosne politike, izbjegavajući pritom moguće neželjene posljedice za interese obiju strana;
21. nadalje naglašava da bi, nakon što ga Vijeće donese, Strateški kompas trebao imati znatnu dodanu vrijednost za ZVSP i zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku EU-a (ZSOP) te bi trebao dodatno povećati solidarnost među državama članicama; pozdravlja činjenicu da se Strateški kompas temelji na zajedničkoj analizi prijetnji i izazova s kojima se suočavaju EU i njegove države članice, utvrđuje sadašnje i buduće nedostatke u sposobnostima, i u pogledu institucija i sredstava, te pruža jasan putokaz za uklanjanje tih nedostataka; ponavlja namjeru Parlamenta da bude uključen u taj proces, posebno ostvarivanjem svojeg prava na nadzor i uspostavom redovitog postupka preispitivanja; očekuje da konačni nacrt Strateškog kompasa i strateškog koncepta NATO-a budu međusobno usklađeni i da odražavaju jaču suradnju i podjelu tereta te da se njime utvrde načini za poboljšanje suradnje EU-a i NATO-a; ponavlja načelo jedinstvenog skupa snaga; obvezuje države članice da, nakon dovršetka Strateškog kompasa, dogovore zajedničku, stratešku kulturu, ali i ambiciozno zajedničko shvaćanje članka 42. stavka 7. UEU-a i članka 222. UFEU-a i njihova odnosa s člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora; očekuje da će Strateški kompas biti u mogućnosti pružiti više prilika partnerskim zemljama, uključujući Istočno partnerstvo, u vezi s jačanjem otpornosti na moderne sigurnosne prijetnje i izazove; smatra da aktualna agresivna vanjska i sigurnosna politika Rusije u ovom dokumentu treba biti utvrđena kao velika sigurnosna prijetnja europskom kontinentu;
22. podsjeća na to da Ugovori pružaju mogućnost za poboljšanje postupaka donošenja odluka u području ZVSP-a; podsjeća na članak 31. stavak 2. UEU-a, kojim se Vijeću omogućuje donošenje određenih odluka o pitanjima ZVSP-a glasovanjem kvalificiranom većinom, i na „premošćujuću klauzulu” iz članka 31. stavka 3. UEU-a, kojom se predviđa mogućnost postupnog prelaska na glasovanje kvalificiranom većinom za odluke u području ZVSP-a koje nemaju vojne ili obrambene implikacije, već se njima povećavaju solidarnost i uzajamna pomoć EU-a u razdobljima krize; ističe da jednoglasnost koči sposobnost EU-a da djeluje i stoga potiče države članice da primjenjuju glasovanje kvalificiranom većinom za postupak donošenja odluka u sklopu ZVSP-a; konkretno, ponovno upućuje poziv da se o donošenju izjava o međunarodnim pitanjima ljudskih prava i odlukama koje se odnose na ljudska prava, uvođenju i provedbi sankcija i o svim odlukama u vezi s civilnim misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZOSP) glasuje kvalificiranom većinom; ističe da bi se primjenom članaka 31. i 44. mogla poboljšati fleksibilnost i sposobnost djelovanja EU-a na širok raspon pitanja vanjske politike;
23. traži snažnije savjetovanje između EU-a i NATO-a na razini Političkog i sigurnosnog odbora i Sjevernoatlantskog vijeća;
24. ponovno poziva na uspostavu novih oblika suradnje kao što je Europsko vijeće sigurnosti radi razvoja integriranog pristupa sukobima i krizama; ističe da bi trebalo razmotriti sastav i moguću nadležnost te suradnje; podsjeća da aktualna Konferencija o budućnosti Europe pruža odgovarajući okvir za oblikovanje inovativnih prijedloga u tom smislu; poziva na to da Konferencija bude ambicioznija u pogledu vanjske dimenzije politika EU-a, među ostalim, u području sigurnosti i obrane, primjerice uspostavom stalnih multinacionalnih vojnih jedinica EU-a i uvođenjem glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka u području vanjske politike EU-a; međutim, napominje da novi institucionalni okviri sami po sebi neće riješiti strukturne i političke izazove s kojima se suočava ZSOP; ponovno poziva na uspostavu Vijeća ministara obrane;
25. naglašava da bi vlastiti instrumenti EU-a trebali uključivati stvaranje Europske diplomatske akademije, na kojoj se diplomati EU-a educiraju od samog početka i približavaju se zajedničkim vrijednostima i interesima EU-a, vodeći se istinskim duhom koji je određen zajedničkom diplomatskom kulturom iz europske perspektive: poziva na potpunu provedbu pilot-projekta „Ususret stvaranju Europske diplomatske akademije“, koji bi mogao otvoriti put za uspostavu te akademije i koji bi trebao uključivati uspostavu postupka odabira za ulazak u ESVD i delegacije EU-a; naglašava važnost jačanja diplomatskog predstavništva EU-a u zemljama izvan EU-a i težnjom za punopravnim diplomatskom zastupljenošću zastupništvom u multilateralnim organizacijama općenito i posebice u UN-u; ističe da bi snažnija zastupljenost EU-a u zemljama izvan EU-a i multilateralnim organizacijama značajno promicala toliko potrebno jedinstvo među institucijama EU-a i državama članicama kada je riječ o suočavanju s globalnim izazovima u području ZVSP-a;
26. ističe da holistički pristup ZVSP-u zahtijeva sinergiju svih raspoloživih sredstava EU-a u području vanjskog djelovanja; u tom pogledu ističe ključnu ulogu i komparativnu prednost Europskog parlamenta u diplomaciji EU-a, posebice zahvaljujući međuparlamentarnim odnosima i opsežnom angažmanu Parlamenta u okviru potpore demokracije zajedno s trećim stranama; poziva Komisiju, ESVD i države članice da prepoznaju Parlament kao sastavni dio „Tima Europa” i da se to odrazi u operativnim strukturama; naglašava da je kultura postala korisno diplomatsko sredstvo i temeljni dio „meke” moći EU-a; ističe da kultura ima velik potencijal za promicanje vrijednosti EU-a;
27. poziva ESVD i Vijeće da poduzmu korake kako bi se preispitali nadležnost i mandati posebnih predstavnika i posebnih izaslanika EU-a te kako bi se osigurala transparentna i sveobuhvatna procjena učinkovitosti i dodane vrijednosti tih funkcija, kako je to Parlament zatražio u svojoj preporuci od 13. ožujka 2019.(8); potiče ESVD i Vijeće da poduzmu sve potrebne korake kako bi se u što kraćem roku uskladili s preporukom Parlamenta;
28. pozdravlja napore koje Komisija ulaže u jačanje kapaciteta EU-a za predviđanje, što se odnosi i na područje ZVSP-a, kao što je prikazano u drugom godišnjem izvješću o strateškom predviđanju „Sposobnost i sloboda djelovanja EU-a”; predlaže da se međuinstitucionalne aktivnosti predviđanja poduzimaju na političkoj razini kako bi postale sastavni dio postupka donošenja politika i kako bi se poboljšala spremnost EU-a za predstojeće izazove, kao što su krize i sukobi izazvani klimatskim utjecajem, i ojačala njegova sposobnost oblikovanja regionalnog i globalnog razvoja;
29. naglašava da se vanjska dimenzija proračuna EU-a mora financirati i pripremiti na odgovarajući način kako bi bez odlaganja odgovorila na sadašnje, nove i buduće izazove; ustraje u tome da bi se proračun za vanjsko djelovanje trebao usredotočiti na prioritetna područja, zemljopisno i tematski, te na područja u kojima djelovanje EU-a može donijeti najveću dodanu vrijednost;
Postizanje europskog suvereniteta koherentnim povezivanjem vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a, kombiniranjem sposobnosti autonomnog djelovanja s, ako je potrebno, spremnošću za postizanje strateške solidarnosti s partnerima istomišljenicima
30. poziva EU da poveća svoj strateški suverenitet u područjima koja su ključna za kontinuiranu nadmoć Unije na globalnoj sceni, primjerice promicanju vrijednosti EU-a, temeljnim pravima, pravednoj trgovini, gospodarstvu, sigurnosti i tehnologiji, socijalnoj pravdi, zelenoj digitalnoj tranziciji, energiji i svojoj ulozi u rješavanju pitanja asertivnosti autoritarnih i totalitarnih režima; naglašava potrebu za koherentnim povezivanjem vanjskog djelovanja EU-a i unutarnjih politika; ponavlja svoj poziv na stvaranje europske sigurnosne i obrambene unije koja bi služila kao polazište za provedbu zajedničke europske obrane, u skladu s odredbom iz članka 42. stavka 2. UEU-a, i koja bi EU-u omogućila da, kada je to potrebno, samostalno djeluje u zaštiti svojih interesa te doprinijela tome da EU postane sposobniji i vjerodostojniji strateški partner svojim saveznicima, uključujući NATO i SAD; poziva na jačanje i pojednostavnjenje obrambene suradnje, primjerice u pogledu pitanja koja se odnose na vojnu opremu;
31. naglašava da autonomija EU-a u području sigurnosti i obrane znači razvoj, koordinaciju i brzo uvođenje pouzdanih i interoperabilnih strateških kapaciteta potrebnih za učinkovito upravljanje krizama, zaštitu Unije i njezinih građana, osposobljavanje ključnih partnera, učinkovitu suradnju, donošenje odluka i podjelu radnih, razvojnih i proizvodnih kapaciteta između država članica u potpunoj solidarnosti i na razini EU-a, te drugih međunarodnih organizacija kao što su UN i NATO, te sposobnost samostalnog i neovisnog odlučivanja i djelovanja, ako je to potrebno i u skladu s vlastitim interesima, načelima i vrijednostima utvrđenima u članku 21. UEU-a, posebno tako da se etablira kao učinkovit globalni akter i uz potpuno poštovanje međunarodnih zakona; ističe da se prioritet treba dati uspostavi snažnih i pouzdanih saveza, partnerstava i multilateralnih dogovora te izgradnji strateške solidarnosti sa zemljama istomišljenicama; naglašava da bi se tim pristupom trebala dodatno ojačati suradnja s partnerima, posebno u okviru NATO-a; napominje da bi ti poboljšani europski strateški kapaciteti i strukture trebali biti kompatibilni i komplementarni s NATO-om; u tom pogledu pozdravlja najavu predsjednice Komisije o sastanku na vrhu o europskoj obrani tijekom francuskog predsjedanja Vijećem; ističe da će EU i NATO do kraja 2021. predstaviti zajedničku izjavu o suradnji; poziva na stvaranje kapaciteta EU-a za brzo raspoređivanje snaga, koji je predstavio potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik, kao prvog koraka prema uspostavi stalnih multinacionalnih vojnih postrojbi EU-a; naglašava da bi takve snage morale pružiti dodanu vrijednost u usporedbi s borbenim skupinama EU-a, koje nikada nisu bile raspoređene; stoga poziva Vijeće i Komisiju da procijene i razviju opcije za uspostavu stalnih multinacionalnih vojnih postrojbi EU-a koje se financiraju i iz Europskog mirovnog instrumenta i iz proračuna EU-a, uz potpuno iskorištavanje trenutačnih mogućnosti koje nude ugovori EU-a;
32. potvrđuje NATO kao trajni temelj kolektivne europske sigurnosti i obrane i potiče saveznike s obje strane Atlantika da ponovno potvrde svoju predanost NATO-u kao glavnoj instituciji za obranu euroatlantskog područja; ponavlja svoj poziv saveznicima da zadrže i ispune dogovorene zahtjeve podjele tereta, uključujući potrošnju za obranu s ciljem od 2 % BDP-a, kako je dogovoreno 2014. na sastanku na vrhu NATO-a u Newportu;
33. poziva države članice da usklade svoju politiku izvoza oružja na temelju odredbi Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme(9) te da usvoje strogu primjenu svih kriterija; ponavlja svoj poziv potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku da područje neširenja, razoružanja i kontrole naoružanja utvrdi kao prioritet jer su neki mehanizmi za kontrolu ugroženi zbog zlonamjernih državnih aktera, a drugi se uglavnom zanemaruju dok se razvijaju i primjenjuju nove tehnologije koje bi se mogle smatrati ne samo disruptivnima, već i revolucionarnima u vojnim pitanjima;
34. naglašava potrebu da Unija dodatno razvije i ojača svoj tehnološki, operativni i digitalni suverenitet i stručnost jačanjem snažne europske obrambene industrije i tržišta, razvojem europske obrambene tehnološke i industrijske baze, povećanim zajedničkim vojnim istraživanjem i razvojem, nabavom, osposobljavanjem, održavanjem, zajedničkim pristupom sigurnosti opskrbe i ambicioznijom suradnjom s demokratskim saveznicima; naglašava potrebu da se posebna pozornost posveti novim disruptivnim tehnologijama, mjerama kibersigurnosti i kiberobrani, zaštiti i otpornosti ključnih infrastruktura te sigurnosti opskrbe ključnim tehnološkim komponentama kao što su mikrovodiči; podsjeća na mogućnosti koje nude postojeći instrumenti i mehanizmi kao što su PESCO, Europski fond za obranu i koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane; poziva države članice da u potpunosti koriste takve instrumente i mehanizme; pozdravlja prve pozive na podnošenje prijedloga Europskog fonda za obranu koji je bitan instrument za jačanje europske sigurnosti i obrane, kao i strateškog suvereniteta EU-a
35. oprezan je zbog tehnološke ovisnosti EU-a o pružateljima usluga izvan EU-a, posebice nedemokratskim državama; izražava zabrinutost zbog europske ovisnosti o stranim digitalnim alatima za jamčenje kibersigurnosti; poziva institucije EU-a da postignu konsenzus na razini EU-a u pogledu potrebe očuvanja europskog vodstva i autonomije u različitim ključnim tehnološkim područjima te da iznesu neovisan pristup kako bi se izbjegle ovisnosti i geopolitička prisila u tehnološkim sektorima od ključne važnosti; posebno naglašava stratešku važnost infrastrukture 5G i podmorskih kabela;
36. naglašava da su zajednička politika za kiberobranu i snažni kapaciteti za kiberobranu ključni elementi razvoja produbljene i poboljšane europske sigurnosne i obrambene unije; ističe hitnu potrebu za razvojem i jačanjem zajedničkih vojnih kapaciteta i kapaciteta država članica za kiberobranu; naglašava potrebu da sve institucije EU-a i države članice surađuju na svim razinama kako bi se izradila strategija za kibersigurnost; poziva ESVD da osigura odgovarajuću razinu kibersigurnosti za svoju sredstva, objekte i aktivnosti, uključujući za svoje sjedište i delegacije EU-a;
37. ističe da je europski svemirski sektor ključni faktor za ostvarivanje autonomije EU-a na globalnoj razini, kao i za prosperitet i sigurnost naših društava; izražava duboku zabrinutost zbog toga što svemir sve brže postaje politička arena, koja odražava geopolitičko nadmetanje na Zemlji, i nova tehnološka granica te ima potencijal da se brzo pretvori u vojnu scenu ako se ne uspostave odgovarajući međunarodni pravni instrumenti; podržava inicijative usmjerene na jačanje svemirske politike EU-a, među kojima je i ambiciozni novi svemirski program EU-a koji mora težiti zaštiti sadašnje i buduće europske svemirske imovine; ustraje u tome da bi EU trebao uskladiti političke i financijske obveze sa svojim ambicijama u području svemira; poziva na veću predanost EU-a razvoju sveobuhvatne međunarodne regulative o svemiru kako bi se spriječilo korištenje svemira u oružane svrhe; podržava Satelitski centar Europske unije za pružanje ranih upozorenja o potencijalnim krizama donositeljima odluka te informacija o stanju na globalnoj razini;
Daljnji razvoj regionalnih strategija, među ostalim u pogledu diplomatskog i gospodarskog angažmana i sigurnosne suradnje
38. pozdravlja zaključke sastanka na vrhu zapadnog Balkana održanog na Brdu pri Kranju pod slovenskim predsjedanjem Vijećem; ponavlja svoju potporu europskoj perspektivi zemalja zapadnog Balkana i u skladu s time ponavlja svoj poziv na ubrzavanje procesa proširenja i pružanje jasnog vodstva za zemlje koje žele pristupiti EU-u; potiče države članice da konačno ispune svoja obećanja i naglašava da je hitno potrebno održati prve međuvladine konferencije s Albanijom i Sjevernom Makedonijom te odobriti liberalizaciju viznog režima Kosovu; naglašava da se proces proširenja i dalje čvrsto temelji na tome da zemlje kandidatkinje ispunjavaju sve relevantne kriterije kako ih je definiralo Europsko vijeće, sa snažnim naglaskom na jačanju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava i prava manjina, kao i na poticanje pomirenja i gospodarskog napretka na zapadnom Balkanu, kao preduvjetima za trajnu stabilnost i blagostanje; naglašava potrebu za pojačanom suradnjom u suočavanju sa zajedničkim izazovima; naglašava potrebu za naučenim poukama o politici proširenja, kao i povećanom vidljivošću i daljnjim ulaganjima u regiju kako bi se potaknula svijest javnosti, a time i kredibilitet i angažman EU-a; poziva na suradnju EU-a sa zemljama zapadnog Balkana kako bi se pronašla rješenja za probleme koji ometaju daljnje reforme, uključujući provedbu 14 ključnih prioriteta u Bosni i Hercegovini kojima se osigurava provedba Daytonskog mirovnog sporazuma; naglašava važnost europske integracije tih partnerskih država za stabilnost i sigurnost cijelog kontinenta; poziva EU da podrži civilno društvo na zapadnom Balkanu u promicanju i širenju europskih vrijednosti; pohvaljuje rad EUFOR-ove operacije Althea, koja doprinosi miru, stabilizaciji i europskoj integraciji Bosne i Hercegovine; ponavlja da ova operacija i dalje ima ključnu ulogu za sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine i regije; naglašava, u kontekstu mogućeg budućeg proširenja, potrebu za učinkovitijim donošenjem odluka na razini EU-a; oštro osuđuje neustavne secesionističke mjere vlasti Republike Srpske čiji je cilj uspostava usporednih institucija u području medicine i medicinskih proizvoda, pravosuđa, obrane, sigurnosti i oporezivanja, čime se podrivaju državne strukture Bosne i Hercegovine i stvara egzistencijalna prijetnja njezinu jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti; osuđuje štetnu ulogu regionalnih aktera i vanjskog uplitanja Rusije; poziva Vijeće da nametne ciljane sankcije Miloradu Dodiku i njegovim saveznicima zbog njegovih koruptivnih aktivnosti, kontinuirane destabilizacije zemlje i podrivanja suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine;
39. ističe da bi se nedavno donesenim Instrumentom pretpristupne pomoći za razdoblje 2021. – 2027. (IPA III) trebalo poduprijeti dugoročno ulaganje u europsku budućnost te regije te da bi se poboljšana uvjetovanost tog instrumenta trebala učinkovito iskoristiti za postizanje konkretnih rezultata; pozdravlja snažnije uvjetovanje u vezi s demokracijom, ljudskim pravima i vladavinom prava u okviru moderniziranog instrumenta IPA III; pozdravlja gospodarski i investicijski plan za zemlje zapadnog Balkana i poziva na njegovu hitnu provedbu kako bi se olakšao dugoročni oporavak i gospodarski rast područja i njegova održiva povezanost, približavajući zapadni Balkan jedinstvenom tržištu EU-a;
40. ponovno potvrđuje svoju nepokolebljivu potporu zemljama Istočnog partnerstva, posebno njihovoj neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti unutar njihovih međunarodno priznatih granica, kao i poštivanju volje naroda da odlučuje o vlastitoj budućnosti i vanjskoj politici bez vanjskog upletanja; poziva na punu provedbu sporazuma o pridruživanju s Gruzijom, Moldavijom i Ukrajinom te sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu s Armenijom; naglašava potrebu za nastavkom pregovora o sveobuhvatnom i pojačanom sporazumu o partnerstvu između EU-a i Azerbajdžana, u skladu s uvjetima koje je Europski parlament utvrdio u svojoj Preporuci od 4. srpnja 2018. o pregovorima o Sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Azerbajdžana(10); potiče zemlje Istočnog partnerstva, a posebno one koje su odabrale slijediti put demokracije i europskih integracija, da jamče poštovanje temeljnih sloboda, ljudskih prava i vladavine prava i nastave s provedbom potrebnih socijalnih, gospodarskih i političkih reformi; pozdravlja Zajedničku komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2020. naslovljenu „Politika Istočnog partnerstva nakon 2020.: Jačanje otpornosti – Istočno partnerstvo koje ostvaruje rezultate za sve” (JOIN(2020)0007); ponavlja da je potpora EU-a daljnjoj integraciji uvjetovana ostvarivanjem konkretnog napretka u tim reformama; podržava načelo EU-a o uvjetovanosti i diferencijaciji, uključujući poticaje; ističe da se uspjeh zemalja Istočnog partnerstva može predstaviti i konsolidirati samo kroz proces integracije u EU, a može također pokazati i ruskom narodu kakve društveno-gospodarske koristi mogu donijeti reforme europskog tipa; poziva Komisiju i Vijeće da iskoriste predstojeći sastanak na vrhu Istočnog partnerstva kako bi našim partnerima poslali snažnu poruku potpore; poziva čelnike EU-a da zajamče da će pet dugoročnih ciljeva i deset novih ciljeva za 2025., uz financiranje u okviru gospodarskog i investicijskog plana predloženog u lipnju 2021., dati stvaran doprinos društvenom i gospodarskom oporavku od pandemije bolesti COVID-19, ojačati gospodarske veze i uspostaviti trgovinske rute između EU-a i partnerskih zemalja;
41. osuđuje izravno i neizravno sudjelovanje Rusije i drugih vanjskih aktera u oružanim sukobima i hibridnim napadima te okupacijama, kao i jačanje njezine vojne prisutnosti unutar regije ili na granicama s regijom; naglašava da stalna prijetnja u našoj blizini zahtijeva fizičku prisutnost i EU-a i NATO-a u regiji; podupire jačanje suradnje između EU-a i zemalja Istočnog partnerstva u području sigurnosti i obrane, posebice u pogledu promicanja mirnog rješavanja regionalnih sukoba te rješavanja pitanja hibridnih prijetnji, kibernapada, kampanja širenja dezinformacija i propagande, miješanja trećih strana u demokratske procese i jačanja društvene otpornosti; prima na znanje konvergenciju triju pridruženih partnera sa ZVSP-om i podupire pojačanu suradnju u području ZSOP-a, uključujući sudjelovanje u PESCO-u, ako budu ispunjeni uvjeti;
42. duboko je zabrinut zbog situacije u Bjelarusu; najoštrije osuđuje činove nasilja nad mirnim prosvjednicima i poziva na trenutno i bezuvjetno oslobađanje i povlačenje svih optužbi protiv svih političkih zatvorenika, iz vremena prije i nakon takozvanih predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020.; ponovno navodi svoje nepriznavanje Aleksandra Lukašenka kao predsjednika Bjelorusije; poziva Vijeće da bez odgode i u bliskoj suradnji s međunarodnim partnerima uvede najstrože i najšire moguće sankcije protiv svih bjeloruskih počinitelja izborne prijevare, nasilja i represije u Bjelarusu te protiv pojedinaca i subjekata koji organiziraju aktivnosti ili doprinose aktivnostima kojima se olakšava nezakoniti prelazak vanjskih granica EU-a; poziva Vijeće da nastavi s aktivnostima međunarodne koordinacije u cilju jačanja izolacije diktatora i njegova režima; oštro osuđuje hibridne napade Lukašenkovog režima na EU, što se odnosi i na iskorištavanje neregularnih migranata na vanjskim granicama EU-a i korištenje ljudskih bića u političke svrhe, čime se krše međunarodne norme; potiče EU i njegove države članice da brzo reagiraju na novonastale prijetnje u skladu s pravom EU-a i međunarodnim obvezama te da svoju zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te politiku u području migracija i azila prilagode novim izazovima; izražava solidarnost s državama članicama koje su suočene s takvim prijetnjama; izražava zabrinutost zbog masovnog razmještanja ruskih postrojbi u Bjelarusu, smatra da je to prijetnja europskoj sigurnosti i suverenitetu Bjelarusa te poziva na trenutačno povlačenje i poštovanje navedenog suvereniteta; ponovno ističe svoju nepokolebljivu potporu demokratskom Bjelarusu i ističe važnost povećanog angažmana s predstavnicima bjeloruskog civilnog društva i demokratske oporbe; ističe važnost platforme Parlamenta za borbu protiv nekažnjivosti u Bjelorusiji i potiče korištenje svih dostupnih pravnih sredstava kako bi se Lukašenka i pripadnike njegovog režima privelo pravdi;
43. naglašava potrebu za većim angažmanom EU-a i država članica na južnom Kavkazu za stabilnost i prosperitet regije, kao i za suzbijanje utjecaja i uplitanja regionalnih sila; pozdravlja angažman predsjednika Europskog vijeća radi ublažavanja političke krize u Gruziji; smatra to znakom vodstva EU-a i poziva na sličan pristup kriznim i konfliktnim situacijama u regiji Istočnog partnerstva i šire; podupire teritorijalni integritet Gruzije i osuđuje rusku okupaciju gruzijskih teritorija, uključujući Abhaziju i regiju Činvala/Južnu Osetiju; podsjeća Rusiju na njezine međunarodne obveze u skladu sa sporazumom o prekidu vatre sklopljenim 2008. uz posredovanje EU-a pod francuskim predsjedanjem; poziva Rusiju da djeluje na konstruktivan način i omogući napredak na međunarodnim raspravama u Ženevi; poziva Rusiju da prestane s kršenjima ljudskih prava na okupiranim područjima Gruzije i podsjeća Rusku Federaciju na njezinu pravnu obvezu kao sile koja ime „efektivnu kontrolu“, kako je navedeno u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Gruzija/Rusija (II)(11); osuđuje provokacije okupacijskih snaga, uključujući otmice gruzijskih državljana, ubojstva, nezakonita pritvaranja kao i trajno „postavljanje granica”; poziva EU, njegove države članice i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da se aktivno angažiraju u pronalaženju trajnog rješenja između Armenije i Azerbajdžana za Gorski Karabah te da spriječe daljnju eskalaciju napetosti u regiji, posebno poticanjem Azerbajdžana i Armenije da riješe poslijeratna pitanja, uključujući razgraničenje i oslobađanje svih preostalih ratnih zarobljenika; podsjeća da je Skupina iz Minska OESS-a jedini međunarodno priznati format za rješavanje tog sukoba, na temelju načela teritorijalnog integriteta, nepribjegavanja sili, samoodređenja i jednakih prava te mirnog rješavanja sukoba; poziva da ta skupina brzo ponovno preuzme svoju posredničku ulogu;
44. ponavlja svoju strogu osudu agresivne politike Rusije u odnosu na Ukrajinu, posebice nezabilježeno jačanje vojne prisutnosti na ukrajinskim granicama, na okupiranom Donbasu i nezakonito pripojenom Krimu, te u Bjelarusu, stalnu financijsku i vojnu potporu nezakonitim oružanim formacijama u Donbasu, nezakonitu okupaciju Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja, blokadu Azovskog mora te stalne kibernetičke i druge hibridne napade na Ukrajinu; ističe da jačanje ruske vojne prisutnosti predstavlja prijetnju miru, stabilnosti i sigurnosti u Europi; poziva rusku vladu da povuče svoje snage s ukrajinskih granica i da prestane prijetiti svojim susjedima; naglašava da će daljnja ruska agresija na Ukrajinu dovesti do ozbiljnih političkih, gospodarskih, financijskih i osobnih sankcija protiv Ruske Federacije, njezina gospodarstva i donositelja odluka; pozdravlja uspostavu Međunarodne platforme za Krim i poziva institucije EU-a, države članice i sve partnere istih nazora da se aktivno uključe u tu inicijativu usmjerenu na obnovu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine; ponavlja svoju potporu Medžlisu krimskih Tatara, kao jedinom međunarodno priznatom predstavničkom tijelu krimskih Tatara i pohvaljuje nepopustljiv stav ukrajinskih građana na okupiranom Krimu, posebno krimskih Tatara; poziva na oživljavanje procesa iz Minska kako bi se okončao vojni sukob u istočnoj Ukrajini; podupire kontinuirane zahtjeve za veću i vjerodostojnu vojnu i sigurnosnu pomoć Ukrajini za reforme u njezinom sigurnosnom i vojnom sektoru i razmatra pružanje vojne obuke za časnike ukrajinskih oružanih snaga; prima na znanje prvi sastanak dijaloga o kibersigurnosti između EU-a i Ukrajine i poziva na veću pomoć EU-a Ukrajini u području kibersigurnosti; pozdravlja raspravu o vojnoj misiji EU-a za savjetovanje i obuku u Ukrajini i izražava svoju potporu;
45. oštro osuđuje sveprisutne činove nasilja do kojih je došlo nakon mirnih prosvjeda u Kazahstanu u siječnju 2022.; poziva kazahstanske vlasti da pokrenu potpunu i neovisnu međunarodnu istragu o kršenjima ljudskih prava i temeljnih sloboda do kojih je došlo tijekom nemira;
46. naglašava važnost kontinuiranog dijaloga o sigurnosti u Europi između Sjedinjenih Američkih Država, njihovih europskih saveznika i Rusije; ustraje u tome da EU mora biti sastavni partner tih rasprava kako bi se očuvala neovisnost, suverenitet i teritorijalna cjelovitost svih europskih država, poticale mjere za izgradnju povjerenja i smirile napetosti na europskom kontinentu; istodobno naglašava da u slučaju da Ruska Federacija napadne Ukrajinu, EU mora biti spreman, u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim saveznicima te bliskim partnerima, nametnuti dalekosežne sankcije protiv Rusije;
47. ponovno ističe da Gruzija i Ukrajina imaju europsku perspektivu u skladu s člankom 49. UEU-a i da mogu podnijeti zahtjev da postanu države članice Europske unije pod uvjetom da se pridržavaju svih kriterija iz Kopenhagena i načela demokracije, da poštuju temeljne slobode, ljudska prava i prava manjina te da poštuju vladavinu prava; stoga poziva EU i njegove države članice da uvide europsku perspektivu Gruzije i Ukrajine, koja se smatra ključno važnom za sigurnost i stabilnost tih zemalja, kao i pokretačem nastavka provedbe unutarnjih reformi;
48. pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika od 9. veljače 2021. o obnovljenom partnerstvu s južnim susjedstvom(12) i podržava mir, stabilnost, prosperitet i demokratska načela u toj regiji; poziva Komisiju da u potpunosti provede inicijative navedene u toj zajedničkoj komunikaciji; izražava žaljenje zbog toga što ni nakon 25 godina od pokretanja tzv. Barcelonskog procesa još uvijek nije uspostavljen prostor zajedničkog prosperiteta, stabilnosti i slobode sa sredozemnim zemljama južnog susjedstva; ponovno, međutim, upućuje poziv da se provede dalekosežna revizija cjelokupne europske politike susjedstva u pogledu financijskih sredstava i pomoći koji se pružaju stranim zemljama u susjedstvu EU-a kako bi se zajamčilo da partneri iz susjedstva napreduju u reformama i obvežu se na bliski dijalog i suradnju s EU-om te osiguralo da politike budu prilagođene;
49. podsjeća na predanost EU-a u pogledu bliskoistočnog mirovnog procesa i zaključenja sporazuma između dviju strana, među ostalim u pogledu pitanja sporazuma o konačnom statusu, posebno uzimajući u obzir potrebu da se na terenu očuvaju uvjeti za mirno dvodržavno rješenje na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, sa sigurnom Državom Izraelom i neovisnom, demokratskom, povezanom i održivom palestinskom državom, koje koegzistiraju u miru i sigurnosti na temelju prava na samoodređenje i uz puno poštivanje međunarodnog prava; poziva, u tom duhu, na nastavak istinskih mirovnih napora usmjerenih na postizanje opipljivih rezultata između obiju strana, uz potporu međunarodne zajednice; poziva EU da poveća svoj angažman na oživljavanju mirovnog procesa između Izraelaca i Palestinaca, uključujući mjere za izgradnju povjerenja, regionalni dijalog i povećanu transatlantsku suradnju u regiji, kao i bolje korištenje svoje mogućnosti utjecanja na obje strane; naglašava da je i dalje potrebno podupirati pružanje ključnih usluga milijunima palestinskih izbjeglica na Bliskom istoku; stoga poziva na kontinuiranu političku i financijsku potporu EU-a i međunarodne zajednice Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA);
50. poziva na obustavu djelovanja kojima se na terenu podriva održivost dvodržavnog rješenja, primjerice izgradnje izraelskih naselja i rušenja palestinskih domova i infrastrukture na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući u istočnom Jeruzalemu; poziva na političko rješenje za okončanje blokade i ublažavanje humanitarne krize u pojasu Gaze, što podrazumijeva i potrebna sigurnosna jamstva za sprečavanje nasilja prema Izraelu; oštro osuđuje terorizam; ističe važnost palestinskih izbora za obnovu demokratskog legitimiteta potpore javnosti političkim institucijama u Palestini;
51. ističe prvu obljetnicu Abrahamovog sporazuma i naglašava njegovu važnost za mir, stabilnost i suradnju u regiji; poziva Komisiju i Vijeće da podrže normalizaciju odnosa između Izraela i arapskih država provedbom i proširenjem Abrahamovog sporazuma kao važnog doprinosa postizanju trajnog mira na Bliskom istoku; prepoznaje da je SAD imao važnu ulogu;
52. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog situacije u Libanonu i snažno potiče libanonsku vladu da u svojem djelovanje bude usmjerena na svoju misiju, vjerodostojna i odgovorna te bez stranog utjecaja; naglašava posebnu odgovornost Hezbolaha i drugih frakcija za represiju narodnih pokreta u Libanonu 2019. te za političku i gospodarsku krizu u Libanonu; poziva Iran da se suzdrži od miješanja u unutarnja libanonska pitanja i poziva na poštovanje libanonske suverenosti i političke neovisnosti; oštro osuđuje Hezbolahovo ispaljivanje raketa iz južnog Libanona prema civilnim područjima u Izraelu; odbacuje svaku ulogu predsjednika Bašara al-Asada u Siriji nakon sukoba, uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254 (2015.); pozdravlja i podupire kaznene istrage protiv al-Asada i njegovih suradnika zbog upotrebe kemijskog oružja i odgovornosti za brojne ratne zločine; preporučuje da države članice prošire popis osoba na koje se primjenjuju ciljane sankcije kako bi uključile civilne i vojne dužnosnike Asadova režima koji su vjerojatno bili upleteni u ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druge ozbiljne zločine; ponovno poziva Komisiju da predstavi akcijski plan EU-a o nekažnjavanju, sa zasebnim poglavljem o Siriji; naglašava da bi se tim akcijskim planom trebalo nastojati bolje koordinirati i uskladiti resurse i napore država članica u pogledu kaznenog progona ratnih zločinaca u EU-u;
53. i dalje je duboko zabrinut je zbog sve asertivnije vanjske politike turske vlade, zbog koje je ta zemlja sve češće na suprotnim pozicijama od EU-a kao cjeline, njegovih država članica te zemalja u njezinom susjedstvu; napominje da je prema izvješću Komisije o Turskoj za 2021. od 19. listopada 2021.(13), stopa usklađenosti Turske sa ZVSP-om i dalje vrlo niska, oko 14 % u kolovozu 2021.; podsjeća na dugotrajno kontinuirano pogoršanje stanja u pogledu ljudskih prava i demokracije u Turskoj; konstatira da će financijska sredstva EU-a za Tursku podlijegati uvjetima, među kojima su i poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda, međunarodnog prava te europskih vrijednosti i načela; poziva na nastavak diplomatskog dijaloga kako bi se pronašla održiva rješenja za sporove u istočnom Sredozemlju; potvrđuje da će Turska i dalje biti zemlja od ključnog strateškog interesa za EU te da je u područjima od zajedničkog interesa potrebno pojačati suradnju, s posebnim naglaskom na određena područja politika kao što su klimatske promjene, borba protiv terorizma, migracije, sigurnost i gospodarstvo; u tom smislu pozdravlja nedavni prvi dijalog na visokoj razini o migraciji i sigurnosti i ponovno izražava zahvalnost Turskoj zbog toga što je prihvatila milijune sirijskih migranata i izbjeglica; zaključuje da je trenutačno mogućnost pridruživanja Turske EU-u nerealna; stoga odlučno ustraje u tome da bi, ako se trenutačni negativni trend hitno i dosljedno ne preokrene, Komisija trebala u skladu s pregovaračkim okvirom iz listopada 2005. preporučiti službenu obustavu pristupnih pregovora s Turskom, kako bi obje strane, realistično i putem strukturiranog dijaloga na visokoj razini, sagledale prikladnost postojećeg okvira i njegovu sposobnost funkcioniranja i razmotrile nove i alternativne sveobuhvatne modele budućih odnosa; podsjeća da je EU spreman upotrijebiti sve instrumente koji su mu na raspolaganju, uključujući sankcije, kako bi obranio svoje interese i interese svojih država članica te očuvao regionalnu stabilnost;
54. ističe važnost potpune provedbe Sporazuma o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, što obuhvaća i Protokol o Irskoj i Sjevernoj Irskoj te Sporazum o trgovini i suradnji; naglašava važnost tog Protokola za održavanje mira i stabilnosti i za cjelovitost i ispravno funkcioniranje jedinstvenog europskog tržišta; pozdravlja poduzete korake u pogledu uspostave Parlamentarne skupštine za partnerstvo EU-a i Ujedinjene Kraljevine, kako je predviđeno tim sporazumom; ostaje otvoren za daljnji razvoj i jačanje okvira za suradnju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, što bi moglo dovesti do sporazuma o vanjskoj sigurnosnoj i obrambenoj politici i pitanjima od zajedničkog interesa; u tom smislu ističe važnost bliske suradnje EU-a i Ujedinjene Kraljevine u međunarodnim forumima, posebno u Ujedinjenim narodima, uzimajući u obzir velik broj zajedničkih vrijednosti i interesa i zemljopisnu blizinu;
55. ističe da je potrebno pojačati transatlantsku suradnju između EU-a i SAD-a koja bi bila utemeljena na ravnopravnom partnerstvu na temelju zajedničkih vrijednosti i ciljeva, u skladu s načelom partnerstva u vodstvu i odgovornosti te uz poštivanje autonomije, interesa i težnji druge strane; u tom smislu pozdravlja izjavu sa sastanka na vrhu EU-a i SAD-a iz 2021. naslovljenu „Prema obnovljenom transatlantskom partnerstvu”, koja predstavlja dobru osnovu za ambiciozan transatlantski program; u potpunosti podržava i obvezuje se na ostvarivanje sinergija i zajedničkih ciljeva u području vanjske i sigurnosne politike daljnjim produbljivanjem suradnje u okviru transatlantskog dijaloga između EU-a i SAD-a kako bi se odgovorilo na više ključnih globalnih izazova poput klimatskih promjena i prijetnje koje predstavljaju autoritarni i totalitarni izazovi; pozdravlja pokretanje Vijeća za transatlantsku trgovinu i tehnologiju; preporučuje da se sastanci na vrhu između EU-a i SAD-a održavaju redovito, kako bi se s najviše instance kontinuirano poticala transatlantska suradnja koja je od presudne važnosti; ponovno ističe svoju potporu osnivanju Transatlantskog političkog vijeća pod vodstvom vanjskopolitičkih čelnika obiju strana; naglašava da snažan transatlantski odnos također zahtijeva da EU dodatno razvije svoje sposobnosti za djelovanje; ističe da je potrebno da se EU brzo prilagodi mijenjajućoj ulozi SAD-a na globalnoj razini kako bi zaštitio svoje ključne interese i ostvario ciljeve vanjske politike; ističe da EU i SAD moraju koordinirati svoje napore u borbi protiv terorizma i radikalizacije te osigurati da se uloženi napori podupru potrebnim sredstvima; poziva EU i SAD da se zajednički uhvate u koštac sa sustavnim i sve brojnijim prijetnjama zaštiti i očuvanju kulturne baštine, posebno u područjima sukoba;
56. ističe da su odnosi EU-a s Afrikom od iznimne važnosti kako bi se udovoljilo potrebama i razvilo veliki potencijal partnerskih zemalja te ostvarili zajednički interesi; naglašava da bi taj odnos sa susjednim kontinentom EU-a trebao odražavati zajedničku sudbinu i usredotočiti se na stvaranje vjerodostojne perspektive, posebno za najmlađe generacije; pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”(14) i ponavlja svoj poziv na odmak od odnosa donator-primatelj prema istinskom partnerstvu u središtu kojega bi bili ljudski razvoj i zaštita prirodnih resursa; u tom smislu ustaje u tome da je potrebno pozvati Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da prodube savjetovanja s afričkim partnerima EU-a, i pojedinačnim zemljama i regionalnim organizacijama kao što su regionalni gospodarski mehanizmi i regionalne gospodarske zajednice koje čine Afričku uniju; naglašava važnost potpore Afričkoj uniji i njezinim regionalnim komponentama u njihovim nastojanjima da uspostave učinkovitu sigurnosnu strukturu za sprečavanje sukoba i upravljanje sukobima, među ostalim i sveobuhvatnom potporom operacionalizaciji Afričkih snaga u pripravnosti i njihovih regionalnih komponenti; poziva na strogu provedbu ciljeva održivog razvoja u svim područjima odnosa EU-a i Afrike; pozdravlja sklapanje Sporazuma za razdoblje nakon Cotonoua u travnju 2021. i jačanje veza EU-a sa zemljama Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država te pojačanu suradnju u multilateralnim forumima u pogledu programa održivog razvoja i klimatskih djelovanja; izražava zabrinutost zbog kašnjenja u potpisivanju Sporazuma o partnerstvu OAKPD-EU; prima na znanje sporazume o ponovnom prihvatu s afričkim zemljama;
57. izrazito je zabrinut zbog rastuće nesigurnosti u regiji Sahela, koja se odražava na sigurnost i životne uvjete velikog broja stanovnika, i sve većeg broja napada islamističkih militanata koji imaju ozbiljan učinak na stabilnost, posebno u Maliju i Burkini Faso; poziva EU i skupinu zemalja G5 Sahel da se uključe kako bi spriječili slom sigurnosne situacije u široj regiji; u tom smislu pozdravlja obnovljeno partnerstvo između NATO-a i Mauritanije koja je glavni regionalni saveznik EU-a i čije su snage na prvoj crti obrane protiv terorizma u regiji; osuđuje prisutnost privatnih vojnih i zaštitarskih poduzeća u Africi, posebno ruske grupe Wagner pod pokroviteljstvom Kremlja, koja je radeći u interesu nedemokratskih država počinila brojna kršenja ljudskih prava na štetu nedužnih civila te na štetu sigurnosti, stabilnosti i blagostanja ratom pogođenih afričkih zemalja; ustraje u tome da je strategiju EU-a i Afrike potrebno ažurirati integriranim pristupom kojim se mogu zajamčiti sigurnost i razvoj kako bi se postigla stabilnost u zabrinjavajućoj situaciji u Sahelu, uzimajući u obzir razvoj događaja tijekom 2021. i sve veću nestabilnost u toj regiji te velik utjecaj koji događaji u regiji imaju ne samo na Afriku, već i na EU i njegove države članice; u tom pogledu naglašava potrebu za suradnjom na izradi strategije u područjima obrane, razvoja i izgradnje mira za suzbijanje džihadističkog jačanja u Sahelu i drugim dijelovima Afrike;
58. duboko je zabrinut zbog razvoja događaja u Rusiji i ponavlja da je u interesu EU-a sačuvati slobodu, stabilnost i mir na europskom kontinentu i šire; smatra da bi EU trebao blisko surađivati i usklađivati se s NATO-om i drugim partnerima kako bi odvratio Rusiju od poduzimanja destabilizirajućih i subverzivnih aktivnosti u Europi, posebno u baltičkim državama i istočnoj Europi, među kojima su uplitanje u izborne procese, kampanje dezinformiranja i pružanje potpore krajnje desnim strankama; ističe da ruske vlasti moraju snositi višu cijenu zbog represije nad vlastitim građanima; žali što vojne snage Ruske Federacije nastavljaju okupirati dijelove Ukrajine i Gruzije kršeći međunarodno pravo, što su još uvijek prisutne u Republici Moldaviji i što Rusija nastavlja destabilizirati mir i sigurnost u regiji i aktivno koristiti hibridne mjere protiv demokracija u Europi; uznemiren je zbog ruskog uplitanja u regiji zapadnog Balkana koje se provodi hibridnim taktikama koje uključuju kampanje dezinformacija koje imaju za cilj narušiti ulogu EU-a i predanost europskoj budućnosti pojedinačnih zemalja; naglašava potrebu za jedinstvenim stajalištem o politici EU-a u tom kontekstu, što se odnosi i na provedbu sankcija; poziva Komisiju na bolje usklađivanje svoje strategije za Rusiju s državama članicama kako bi se EU zajedničkim snagama suočio s ruskim prijetnjama; naglašava da je Parlament preporučio da EU zajedno s državama članicama preispita politiku EU-a u odnosu na Rusiju i da se razvije sveobuhvatna strategija EU-a prema Rusiji; potiče EU na razvoj strategije za buduće odnose EU-a s demokratskom Rusijom, koja bi narodu Rusije jasno pokazala prednosti koje bi takvi odnosi mogli donijeti; ističe da se odnosi s Rusijom ne mogu bitno promijeniti sve dok ona provodi agresivne politike prema EU-u i svojim susjedima; ponavlja da EU mora jasno dati do znanja da će, ako Rusija nastavi sa svojom aktualnom politikom u pogledu Bjelarusa, EU Rusiji morati uvesti dodatne mjere ograničavanja i odvraćanja; izražava zabrinutost zbog opetovanih kršenja sporazuma i standarda o nadzoru oružja od strane Rusije, zbog čega je došlo do propasti Sporazuma o nuklearnom oružju srednjeg dometa, te zbog upotrebe živčanih bojnih otrova za vojne namjene, i u Rusiji i na teritoriju EU-a, što predstavlja kršenje konvencije o kemijskom oružju; naglašava da je potrebno izvršiti pritisak na Rusku Federaciju kako bi ona poštovala međunarodno pravo i sporazume; žali zbog ruskog korištenja energetskih resursa kao sredstva za geopolitički pritisak, posebno u pogledu njezine opskrbe država članica plinom preko Ukrajine, te poziva na to da se energetska ovisnost o Rusiji svede na najmanju moguću mjeru poticanjem diversifikacije energetskih izvora i pravaca, među ostalim i zaustavljanjem projekta Sjeverni tok 2; potiče Komisiju i države članice da ojačaju europsku energetsku sigurnost, posebno u kontekstu trenutačnog povećanja cijena plina i električne energije; potiče EU na aktivniji angažman sa stanovništvom Rusije, među ostalim razvojem jasno definiranog cilja takvog „angažmana”, koji se ne bi trebao svesti samo na tradicionalni, selektivan angažman s Kremljem, već bi njime trebao biti obuhvaćen i „strateški“, dinamičniji angažman s ruskom oporbom i civilnim društvom;
59. ističe stratešku i geopolitičku važnost Arktika za EU te predanost EU-a tome da bude odgovoran akter koji se zalaže za dugoročno održiv i miran razvoj te regije; naglašava jedinstvenu složenost izazova s kojima se susreće arktička regija, a koji zahtijevaju veći angažman i rješenja EU-a, uzimajući također u obzir znanje i volju stanovnika Arktika, uključujući autohtone narode; u tom pogledu pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika od 13. listopada 2021. o jačem angažmanu EU-a za miran, održiv i prosperitetni Arktik(15); poziva sve dionike da odgovore na vrlo zabrinjavajuće učinke i posljedice klimatskih promjena u toj regiji; ističe da mogućnost militarizacije Arktika pretpostavlja znatne sigurnosne rizike u toj regiji i šire te je zabrinut zbog potencijalnih posljedica globalnih sigurnosnih pitanja na Arktik i zbog progresivnog i znatnog jačanja vojne prisutnosti Rusije na Arktiku, kao i zbog učinka dalekosežnih kineskih razvojnih i infrastrukturnih inicijativa i ambicija u regiji; konstatira da Arktik ima ključnu ulogu u sigurnosti cijele Europe; naglašava da EU mora imati jasnu viziju svoje uloge u sigurnosnim pitanjima na Arktiku, kao i dobru suradnju s NATO-om; ističe važnost poštivanja međunarodnih zakona i sporazuma kako bi Arktik i dalje bio područje niskih tenzija; u tom pogledu poziva na to da se veća pozornost obrati na prvi optički kabel na Arktiku, koji kao središnji dio sustava interneta sve više postaje cilj međunarodnih špijunskih operacija; potiče članove Arktičkog vijeća da se uhvate u koštac s pitanjem sve veće militarizacije i da nađu platforme na kojima bi se to pitanje riješilo na odgovarajući način, i među članicama Arktičkog vijeća i sa zemljama koje nisu članice Arktičkog vijeća; zalaže se za to da EU pojača napore da dobije status promatrača u Arktičkom vijeću;
60. ističe da je Kina partner EU-a za suradnju i pregovore, ali i konkurent u sve većem broju područja i sistemski rival; ponovno upućuje poziv da EU, kako je istaknuto u Rezoluciji Parlamenta od 16. rujna 2021. o novoj strategiji EU-a za Kinu(16), razvije asertivniju, sveobuhvatniju i dosljednu strategiju za Kinu kojom bi se ujedinile sve države članice i odnosi s Kinom, koja djeluje sve više asertivno i intervencionistički, oblikovali u interesu EU-a kao cjeline; naglašava da bi se tom strategijom trebao promicati multilateralni poredak koji se temelji na pravilima, da bi u njezinu središtu trebala biti obrana vrijednosti i interesa EU-a te da bi se ona trebala temeljiti na trima načelima: suradnje tamo gdje je to moguće, konkurencije tamo gdje je to potrebno, i sukobljavanja tamo gdje je to nužno; poziva na poboljšanu suradnju između demokratskih zemalja kako bi se riješio problem sve asertivnije i represivnije Komunističke partije Kine;
61. snažno se zalaže za to da Tajvan kao promatrač smisleno sudjeluje na sjednicama te u mehanizmima i aktivnostima međunarodnih organizacija te za produbljenu suradnju između EU-a i Tajvana, što se odnosi i na bilateralni sporazum o ulaganjima; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Komisiju da hitno započnu procjenu učinka, javno savjetovanje i utvrđivanje područja primjene bilateralnog sporazuma o ulaganjima s tajvanskim vlastima, radi pripreme za pregovore o produbljivanju bilateralnih gospodarskih veza; s ozbiljnom zabrinutošću primjećuje nedavno iskazivanje sile i eskalaciju napetosti u regionalnim žarištima kao što su Južno i Istočno kinesko more i Tajvanski tjesnac; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka kineskih vojnih manevara u Tajvanskom tjesnacu, uključujući one usmjerene na Tajvan ili one koji se odvijaju u tajvanskoj identifikacijskoj zoni protuzračne obrane; poziva Narodnu Republiku Kinu (NRK) da obustavi takve vojne demonstracije sile koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti diljem Tajvanskog tjesnaca i indopacifičke regije; ponavlja da bi se odnos između Kine i Tajvana trebao razvijati konstruktivno, putem dijaloga; naglašava svoje protivljenje svakoj vrsti jednostranog djelovanja koje bi moglo ugroziti status quo u Tajvanskom tjesnacu; naglašava da bilo kakva promjena u odnosima između Tajvana i Kine ne smije biti protivna volji građana Tajvana; potiče EU i države članice da preuzmu proaktivnu ulogu i surađuju s međunarodnim partnerima sličnih nazora u cilju mira i stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu te uspostave partnerstva s demokratskom vladom Tajvana;
62. oštro osuđuje kršenja ljudskih prava koja su u tijeku u Kini, posebno nad etničkim i vjerskim manjinama, ponajprije Ujgurima muslimanske vjeroispovijesti, kršćanima i Tibetancima te također osuđuje represivne mjere protiv demokracije i sloboda u Makau i Hong Kongu, među ostalim nametanje drakonskog Zakona o nacionalnoj sigurnosti 2020. godine; osuđuje agresivno ponašanje Kine u Južnom i Istočnom kineskom moru, koje utječe na slobodu plovidbe, te revizionistički pristup Kine u istočnoj Aziji, koji je doveo do brojnih graničnih sukoba sa susjednim zemljama;
63. ponovno ističe svoju snažnu osudu neutemeljenih i proizvoljnih sankcija koje su kineske vlasti uvele za nekoliko europskih pojedinaca i subjekata, uključujući pet zastupnika u Europskom parlamentu; ponavlja svoj poziv kineskoj vladi da ukine te potpuno neopravdane restriktivne mjere;
64. osuđuje postupke NRK-a u Hong Kongu i naglašava da Peking kontinuirano narušava autonomiju Hong Konga, što je protivno kineskim bilateralnim ugovornim obvezama i međunarodnom pravu te također dovodi u pitanje položaj Pekinga kao vjerodostojnog partnera; naglašava svoju predanost ciljanim sankcijama u okviru globalnog režima sankcija EU-a za ljudska prava protiv kineskih dužnosnika uključenih u kršenja ljudskih prava u Hong Kongu i Xinjiangu te, nadalje, potiče Vijeće da donese ciljane sankcije, uključujući zabrane putovanja i zamrzavanja imovine, protiv pojedinaca i subjekata u Hong Kongu i NRK-u zbog ozbiljnih kršenja ljudskih prava i međunarodnog prava u Hong Kongu; poziva države članice koje i dalje imaju sporazume o izručenju s Kinom i Hong Kongom da obustave pojedinačna izručenja u slučajevima kada bi izručenje pojedinca dovelo u opasnost od mučenja ili okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kad bi tom pojedincu prijetile optužbe na temelju politički motiviranih razloga, u drugim situacijama usmjerenima na etničke manjine, predstavnike prodemokratske oporbe u Hong Kongu i općenito disidente i kad god bi to predstavljalo kršenje obveza EU-a u okviru Europske konvencije o ljudskim pravima;
65. naglašava da je važno da se EU pridruži transatlantskim partnerima u provođenju neovisne vanjske istrage o podrijetlu virusa koji uzrokuje bolest COVID-19 koji je potekao iz Wuhana u Kini, kako bi se pronašli prijeko potrebni odgovori i dobio uvid u to kako u budućnosti spriječiti potencijalne globalne katastrofe s izravnim učinkom na vanjsku i sigurnosnu politiku;
66. osuđuje pritisak Komunističke partije Kine protiv Litve i drugih država članica EU-a i partnera te poziva na veću solidarnost sa zemljama na koje ta partija vrši pritisak, među ostalim suradnjom s našim demokratskim saveznicima u otvaranju naših tržišta gospodarstvima koja pate zbog gospodarskog pritiska Komunističke partije Kine; pozdravlja odluku Komisije da pokrene postupak protiv Kine pred Svjetskom trgovinskom organizacijom radi obrane Litve;
67. pozdravlja najavu predsjednice Komisije da se planira predstaviti nova zajednička komunikacija o partnerstvu sa Zaljevskom regijom; poziva EU da predstavi dosljednu strategiju za uravnotežen angažman EU-a u toj regiji, s promicanjem regionalne sigurnosti i suradnje kao ključnim strateškim ciljem; napominje da bi takav angažman trebao težiti jačanju sinergija s regionalnim akterima, primjerice u okviru Bagdadske konferencije za suradnju i partnerstvo i jačanjem potpore EU-a inicijativama dijaloga u okviru smjera II koje uključuju znanstvenu zajednicu, civilno društvo, vjerske vođe i druge aktere; smatra ohrabrujućim deeskalaciju napetosti između Irana i Saudijske Arabije te poziva obje zemlje da brzo dovrše proces ponovne uspostave punih diplomatskih odnosa; ponavlja da je prioritet EU-a ponovno aktiviranje Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP), s obzirom na to da je riječ o sigurnosnom pitanju za Europu i tu regiju; podsjeća da je ZSAP i dalje jedini način da se zaustave zabrinjavajuće nuklearne aktivnosti Irana; pohvaljuje ulogu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i ESVD-a u posredovanju između SAD-a i Irana u naporima da se oživi ZSAP; poziva Sjedinjene Države i Iran da nastave smislene pregovore u cilju ponovnog poštovanja ZSAP-a; ustraje u tome da ponovno oživljavanje ZSAP-a podrazumijeva da, povezano, Iran ponovno u potpunosti poštuje svoje obveze u okviru ZSAP-a, a da SAD ukine sve sankcije povezane sa ZSAP-om; napominje da je potrebno riješiti i suprotstaviti se širim zlonamjernim i destabilizirajućim aktivnostima Irana na Bliskom istoku i šire, što se odnosi i na državno područje država članica; naglašava da svaki sporazum s Iranom mora uključivati dostatne zaštitne mjere kako Iran ne bi mogao steći nuklearno oružje; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog navoda o nemogućnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) da pristupi svojoj opremi za praćenje i nadzor u nuklearnim postrojenjima i lokacijama u Iranu, što uvelike otežava sposobnost IAEA-e da provjerava i nadzire iranske nuklearne aktivnosti te zbog činjenice da je pitanje zaštitnih mehanizama tijekom posljednje dvije godine i dalje neriješeno; osuđuje iransko kršenje ljudskih prava protiv vlastitog naroda, iranski program balističkih projektila i terorističke aktivnosti u regiji;
68. naglašava da stanje u Afganistanu predstavlja poziv EU-u da preispita međunarodni pristup projektima izgradnje nacije u inozemstvu i strateški preoblikuje integrirani pristup svojim vanjskim politikama, da poveća svoj udio odgovornosti u globalnoj sigurnosti i da teži većoj suverenosti u svojoj vanjskoj i sigurnosnoj politici; zabrinut je zbog dramatične humanitarne, političke i gospodarske i sigurnosne situacije u Afganistanu, posebice jer se svaki treći Afganistanac suočava s teškom gladi; poziva Komisiju i ESVD da pojačaju humanitarnu pomoć i da koriste sve raspoložive alate kako bi osigurali da ugroženi Afganistanci imaju pristup zaštiti; ističe da je potrebno da odgovornost za zaštitu ljudskih života i imovine te za ponovnu uspostavu sigurnosti i javnog poretka i javnih usluga snosi talibanski režim; ponovno ističe da afganistanske žene i djevojčice, osobe koje djeluju u profesijama povezanim s afganistanskim civilnim društvom, branitelji ljudskih prava, politički aktivisti, novinari, znanstvenici, umjetnici, vjerske i etničke manjine i druge ugrožene skupine, kao i svi Afganistanci, zaslužuju živjeti u sigurnim i dostojanstvenim uvjetima i imati puni pristup obrazovanju i javnom životu te pozdravlja široku međunarodnu potporu njihovim pravima i slobodama; poziva na nastavak evakuacije ugroženih Afganistanaca, posebice sutkinja, branitelja ljudskih prava, novinara, lokalnog osoblja i drugih osoba ugroženih zbog njihovih aktivnosti u promicanju demokracije i temeljnih sloboda; poziva EU da se očuvaju postignuća ostvarena u posljednjih dvadeset godina i da se pobrine za to da Afganistan ne postane opet utočište za terorističke skupine; poziva EU da provede temeljito preispitivanje i izvuče pouke iz dvadesetogodišnjeg angažmana u Afganistanu te da odmah na temelju stečenih iskustava razvije sveobuhvatnu strategiju EU-a za Afganistan i okolne zemlje; naglašava važnost suradnje sa susjednim i regionalnim zemljama kako bi se zajamčila globalna sigurnost i regionalna stabilnost, imajući pritom na umu da nemaju svi afganistanski susjedi i regionalne sile iste ciljeve kao koalicija pod vodstvom SAD-a; u tom pogledu ističe važnu ulogu koju su određene zemlje imale u evakuaciji europskih građana i ugroženih Afganistanaca, i to posebice zahvaljujući znatnom diplomatskom pritisku koji su izvršile na talibanske snage;
69. pozdravlja ponovno izraženu predanost EU-a indopacifičkoj regiji i prepoznavanje njezine sve veće važnosti za interese EU-a, kako je istaknuto u zajedničkoj komunikaciji od 16. rujna 2021. potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Komisije o strategiji EU-a za suradnju na Indopacifiku(17), kao i u zaključcima Vijeća na istu temu od 19. travnja 2021.; zalaže se za jaču suradnju sa zemljama u toj regiji, posebice Japanom, Savezom država jugoistočne Azije (ASEAN), Australijom, Novim Zelandom i Korejom; prepoznaje intenzivno geopolitičko natjecanje i teritorijalne sporove u regiji, koji su uglavnom potaknuti sve većom asertivnošću Kine prema susjednim zemljama; poziva sve strane da se pridržavaju načela međunarodnog prava, a posebno Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora; naglašava da je u indopacifičkoj regiji potreban dugotrajan strateški angažman i uspostava sveobuhvatnih i strateških bilateralnih i multilateralnih mehanizama za dijalog sa zemljama i društvima u toj regiji, posebno sa zemljama istih nazora kao što su, među ostalima, Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland; naglašava važnost sigurnosti i stabilnosti u indopacifičkoj regiji za blagostanje i sigurnost u EU-u; prima na znanje nova partnerstva u regiji, kao što je uspostava trilateralnog vojnog saveza između Australije, Ujedinjene Kraljevine i SAD-a (AUKUS) te izražava žaljenje zbog niske razinu koordinacije pri uspostavi tog partnerstva;
70. ističe sve veći regionalni i geopolitički utjecaj Indije; naglašava da je za jačanje partnerstva EU-a i Indije i iskorištavanje punog potencijala bilateralnih odnosa potreban pojačan politički angažman; ponovno ističe potrebu za produbljenim partnerstvom koje bi se trebalo temeljiti na zajedničkim vrijednostima i punom poštovanju ljudskih prava; potvrđuje da je Indija ključni partner EU-a s obzirom na njezin položaj i vodeću ulogu u temeljnim područjima; naglašava da zemlje u susjedstvu Indije i indo-pacifička regija sve više postaju prostor u kojem Kina, sa svojom ekspanzionističkom politikom i ambicijama, stvara sve veće strateške, geopolitičke, gospodarske i trgovinske izazove;
71. poziva na to da se pojača i poboljša suradnja s našim partnerima u Latinskoj Americi; smatra da je jačanje veza s Latinskom Amerikom i Karibima od velike važnosti za geopolitičku strategiju EU-a u svijetu; ističe potrebu da Unija ojača veze koje ujedinjuju EU sa zemljama Latinske Amerike i Kariba, posebno kada je riječ o obrani multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima; poziva EU da iskoristi sve dostupne instrumente kako bi se produbila suradnja s partnerima iz Latinske Amerike i Kariba; potiče EU da se ponovno izbori za položaj preferiranog partnera zemalja Latinske Amerike, s obzirom na to da drugi geopolitički akteri zauzimaju sve značajniji položaj u toj regiji, posebno u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i povezane „diplomacije cjepivima”; poziva EU i države članice da provode odlučnije politike prema autoritarnim režimima koji su imali koristi od svojih odnosa s EU-om i koji su ukinuli, kršili ili izravno potisnuli prava i slobode svojih građana;
Jačanje demokratskog nadzora, kontrole, odgovornosti i parlamentarne dimenzije zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a;
72. ističe poseban doprinos Europskog parlamenta vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a sredstvima parlamentarne diplomacije kao što su njegova izvješća i rezolucije, široka mreža stalnih međuparlamentarnih tijela, politički dijalog s dužnosnicima diljem svijeta te aktivnosti za potporu demokraciji, posredovanje i promatranje izbora; upućuje na svoju misiju za utvrđivanje činjenica u Ukrajini iz siječnja i veljače 2022. kao primjer reagiranja njegove parlamentarne diplomacije; potvrđuje da bi Parlament trebao u potpunosti iskoristiti svoje nadzorne i proračunske ovlasti u pogledu odluka Unije na međunarodnoj sceni; naglašava važnost programa Parlamenta za potporu demokraciji koji imaju snažan potencijal za jačanje uloge EU-a u cijelome svijetu uključivanjem ključnih političkih dionika i olakšavanjem održivog demokratskog upravljanja u zemljama koje nisu članice EU-a;
73. naglašava da je politički i tehnički dijalog među parlamentima od ključne važnosti te da on mora biti dobro usklađen s aktivnostima izvršne vlasti; s obzirom na navedeno, ističe važnost nesmetane razmjene svih relevantnih informacija u području ZVSP-a među institucijama, što se odnosi i na relevantne povjerljive podatke, u interesu učinkovitosti vanjskog djelovanja Unije u cjelini te odgovornije zajedničke vanjske i sigurnosne politike;
74. poziva Komisiju i države članice da omoguće i ojačaju parlamentarni nadzor nad vanjskim djelovanjem EU-a, među ostalim i nastavkom redovitih savjetovanja s potpredsjednikom Komisije / Visokim predstavnikom i Komisijom; ističe da takav nadzor ima važnu ulogu u osiguravanju pravilnog funkcioniranja europske demokracije i povjerenja javnosti; naglašava da takav nadzor može poslužiti kao polazišna točka prema snažnijoj institucionalnoj ulozi Parlamenta u ZVSP-u; poziva na brzo zaključenje pregovora o zamjeni Međuinstitucionalnog sporazuma iz 2002. o pristupu Parlamenta osjetljivim informacijama Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike(18); poziva na koordinaciju sigurnosnih i obavještajnih službi država članica;
75. naglašava važnost parlamentarnih skupština kao prostora za suradnju i institucionalni dijalog i njihov vrijedan doprinos europskom vanjskom djelovanju u pitanjima sigurnosti, kao i potrebu za promicanjem njihovih aktivnosti i jamčenjem njihova ispravnog funkcioniranja i razvoja; poziva na jačanje nadzora Parlamenta nad radom delegacija EU-a u pogledu zastupanja vrijednosti i načela EU-a u inozemstvu i nastojanja da se ostvare interesi EU-a, ne zanemarujući pritom pristup koji se temelji na ljudskim pravima; ističe da je potrebno da delegacije EU-a imaju sve potrebne i odgovarajuće resurse i kapacitete za učinkovito djelovanje po pitanju tih zadaća;
76. poziva da se u potpunosti iskoristi veća uključenost Europskog parlamenta u izradu programa za Globalnu Europu i IPA III; pozdravlja pokretanje polugodišnjih geopolitičkih dijaloga na visokoj razini za instrumente za vanjsko financiranje kao ključnog alata ne samo za nadzor nego i za aktivno oblikovanje vanjskopolitičkih prioriteta EU-a; naglašava da je cilj tih geopolitičkih dijaloga omogućiti Parlamentu da pruži smjer, strateško upravljanje i smjernice za programiranje i provedbu za tematske i zemljopisne prioritete Globalne Europe i IPA-e III; međutim, ustraje na tome da bi, kako bi mogao provesti smislenu kontrolu, Parlament relevantne pripremne dokumente trebao dobivati na vrijeme i s odgovarajućom razinom pojedinosti; poziva na veću transparentnost u provedbi financijskih instrumenata na način da se uspostavi jedinstvena zajednička transparentna javna baza podataka projekata i djelovanja;
77. podsjeća Vijeće na pravo Parlamenta da bude obaviješten o svim fazama postupaka povezanih s pregovorima i sklapanjem međunarodnih sporazuma i na njegovo pravo davanja ili uskraćivanja suglasnosti za takve sporazume; odlučan je koristiti se tim ovlastima kako je utvrđeno u Ugovorima, kako bi se osigurala transparentnost i demokratski nadzor nad međunarodnim sporazumima dogovorenima u ime EU-a, kao i nad provedbom Europskog instrumenta mirovne pomoći, kako je istaknuto u preporuci Parlamenta od 28. ožujka 2019.(19), među ostalim u pogledu njegove komplementarnosti s drugim instrumentima EU-a u području vanjskog djelovanja;
78. ponovno iznosi svoje stajalište da je krajnje vrijeme da se revidira Deklaracija o političkoj odgovornosti iz 2010., kako bi se poboljšala ta osnova za odnose između Parlamenta i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika;
o o o
79. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladama i parlamentima država članica.
Uredba (EU) 2021/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi režima Unije za kontrolu izvoza, brokeringa, tehničke pomoći, provoza i prijenosa robe s dvojnom namjenom (SL L 206, 11.6.2021., str. 1.).
Preporuka Europskog parlamenta od 13. ožujka 2019. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o području djelovanja i mandatu posebnih predstavnika EU-a (SL C 23, 21.1.2021., str. 146.).
Preporuka Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. Vijeću i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u vezi s Prijedlogom Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uz potporu Komisije, Vijeću za Odluku Vijeća o uspostavi Europskog instrumenta mirovne pomoći (SL C 108, 26.3.2021., str. 141.).