Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojim se zahtijeva visoka razina zaštite zdravlja ljudi u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije te kojim se nastoji potaknuti suradnja među državama članicama kako bi se poboljšala komplementarnost njihovih zdravstvenih usluga u prekograničnim područjima,

–  uzimajući u obzir članak 174. UFEU-a o jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi(2) (Direktiva o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi), a posebno njezin članak 168.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije o prekograničnoj suradnji naslovljenu „Iskorištavanje postojećih inicijativa za suradnju u prekograničnim regijama” objavljenu u ožujku 2018.(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 14. listopada 2020. o provedbi i budućnosti prekogranične zdravstvene zaštite(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. studenoga 2020. naslovljenu „Izgradnja europske zdravstvene unije: jačanje otpornosti EU-a na prekogranične prijetnje zdravlju” (COM(2020)0724),

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj od 19. studenoga 2020. naslovljeno „Ukratko o zdravlju: Europa 2020.”,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju od 9. ožujka 2021. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa djelovanja Unije u području zdravlja za razdoblje 2021. – 2027. i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014 (program „EU za zdravlje”)(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/522 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 2021. o uspostavi Programa djelovanja Unije u području zdravlja (program „EU za zdravlje”) za razdoblje 2021. – 2027. i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1059 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja (Interreg)” koji se podupire iz Europskog fonda za regionalni razvoj i iz instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument financijske potpore za upravljanje granicama i viznu politiku(11),

–  uzimajući u obzir studiju iz 2021. o prekograničnoj suradnji u zdravstvu koju je naručio Odbor za regionalni razvoj(12),

–  uzimajući u obzir smjernice Komisije o europskim strukturnim i investicijskim fondovima za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A9-0026/2022),

A.  budući da nedostatak osnovne infrastrukture, dobro obučenog osoblja i kvalitetnih usluga u regijama na razini NUTS 2 (regije s 800 000 do 3 milijuna stanovnika) s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijskim regijama s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27 ozbiljno otežava jednak pristup zdravstvenoj skrbi te je glavni razlog zbog kojeg bi visokokvalitetna zdravstvena infrastruktura te odgovarajuće i dobro obučeno zdravstveno osoblje trebali biti prioritet svih nacionalnih i regionalnih vlasti;

B.  budući da je izbijanje pandemije bolesti COVID-19 ukazalo na ključnu važnost zdravstvenog sektora i dovelo do povećane potražnje za zdravstvenim sustavima i zdravstvenim radnicima te tako razotkrilo slabosti i nedostatke zdravstvenih sustava, kao i razlike u zdravstvenoj skrbi i nejednakosti među državama članicama i unutar njih, posebno u pograničnim, najudaljenijim, udaljenim i ruralnim regijama, među ostalim i u regijama s niskom gustoćom naseljenosti;

C.  budući da je kohezijska politika putem Investicijske inicijative kao odgovor na koronavirus (CRII) i Investicijske inicijative plus kao odgovor na koronavirus (CRII+) bila prva linija obrane od pandemije bolesti COVID-19, što dokazuje da ta politika može znatno doprinijeti smanjenju zdravstvenih nejednakosti podupiranjem napretka u e-zdravstvu, e-medicini i drugim oblicima digitalizacije, za koje je, iako je izvor novih mogućnosti, potrebna i odgovarajuća oprema za upravljanje svakom specifičnom situacijom, kao i osposobljavanje medicinskog osoblja kako bi se odgovorilo na svaku specifičnu situaciju;

D.  budući da je standard pružanja zdravstvene skrbi u EU-u i dalje u nadležnosti država članica i da postoje znatne razlike među regijama, što dovodi do nejednakosti; budući da regije na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 ne mogu izdvojiti ni približan iznos sredstava za zdravstvenu skrb po stanovniku kao druge, razvijenije regije na istoj razini;

E.  budući da su instrumenti EU-a usmjereni na kompenzaciju nekih od tih problema uglavnom ograničeni na neobvezujuće pravo, što dovodi do općih nedostataka; budući da je strukturiraniji pristup na razini Unije nadopunjen jačim i sveobuhvatnijim pravnim okvirom i pravno obvezujućim sredstvima djelovanja potreban kako bi se poboljšala suradnja i koordinacija među državama članicama, bolje zaštitilo zdravlje ljudi i učinkovito riješile postojeće razlike u zdravstvenoj skrbi;

F.  budući da Komisija brojnim studijama i inicijativama podupire prekograničnu suradnju u zdravstvu, među ostalim u okviru programa Interreg, koji se financira iz strukturnih fondova;

G.  budući da prekogranična suradnja povezana sa zdravstvenom skrbi zahtijeva potporu i uključenost širokog raspona partnera, socijalnih i zdravstvenih ustanova, subjekata zdravstvenog osiguranja i javnih tijela, koji bi trebali riješiti postojeće prepreke prelaska granice u područjima kao što su slobodno kretanje, informacije, različiti sustavi oporezivanja i socijalne sigurnosti, kao i priznavanje kvalifikacija zdravstvenog osoblja i prepreke s kojima se suočavaju zdravstvene ustanove;

H.  budući da je pravo na pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, uključujući preventivnu skrb, dio europskog stupa socijalnih prava i trebalo bi biti dostupno osobama u prekograničnim područjima, koja čine 40 % teritorija EU-a i u kojima živi gotovo trećina stanovništva EU-a, te koja su općenito gospodarski slabije razvijena od drugih regija u državama članicama, posebno prekogranična područja s nižom gustoćom naseljenosti i nestabilnim gospodarstvima, kao što su ruralne i udaljene regije te najudaljenije regije i otoci;

I.  budući da je jačanje kohezijske politike potrebno kako bi se smanjile razlike među standardima pružanja zdravstvene skrbi u EU-u;

J.  budući da rashodi za zdravstvo čine gotovo 10 % BDP-a u EU-u, pri čemu osobe zaposlene u područjima povezanima sa zdravljem čine 15 % radne snage EU-a; budući da među državama članicama i njihovim regijama i dalje postoje znatne razlike u pogledu razine rashoda za zdravstvenu skrb i dostupnosti liječnika i zdravstvenih djelatnika;

K.  budući da ozbiljna depopulacija pograničnih regija, posebno među mladima i kvalificiranim radnicima, ukazuje na nedostatak gospodarskih prilika u tim regijama i čini ih manje privlačnima u pogledu zapošljavanja u zdravstvenom sektoru; budući da je nedostatak ljudskih resursa u pravednoj zdravstvenoj skrbi, bilo zbog ograničenja broja studenata ili nedostatka mogućnosti za razvoj karijere, jedan od ključnih problema u pogledu održivosti europskih zdravstvenih sustava;

L.  budući da su u posljednja dva višegodišnja financijska okvira (VFO-ovi) ulaganja u zdravstvo iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) uglavnom bila koncentrirana u manje razvijenim državama članicama i regijama na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27, obično usmjerenom na modernizaciju zdravstvenih usluga, dok su se ulaganja Europskog socijalnog fonda (ESF) odnosila na pristup zdravstvenoj skrbi i uglavnom su bila koncentrirana u zemljama suočenima s posebnim izazovima u pogledu pristupa cjenovno pristupačnim, održivim i visokokvalitetnim uslugama;

M.  budući da je trenutačno primarna odgovornost za zdravstvenu zaštitu na državama članicama jer one kontroliraju organizaciju i financiranje zdravstvenih usluga i medicinskih praksi;

N.  budući da prioriteti instrumenta NextGenerationEU uključuju digitalizaciju i otpornost zdravstvenog sustava;

O.  budući da je prekogranična zdravstvena zaštita jedno od područja politike i područja intervencije koja su najviše pogođena pravnim i nepravnim preprekama zbog velikih razlika među nacionalnim sustavima;

P.  budući da bi europska zdravstvena unija trebala doprinijeti i poticati bližu suradnju, koordinaciju i razmjenu znanja o zdravlju između država članica i relevantnih dionika te povećati kapacitete EU-a za borbu protiv prekograničnih prijetnji zdravlju;

Smanjenje nejednakosti u zdravstvu preko kohezijske politike

1.  naglašava da kohezijska politika EU-a ulaže u zdravlje kao ključno sredstvo za regionalni razvoj, socijalnu konvergenciju i regionalnu konkurentnost kako bi se smanjile gospodarske i socijalne razlike;

2.  ističe da je pristup javnim uslugama od ključne važnosti za 150 milijuna osoba koje žive na unutarnjim pograničnim područjima, a često ga otežavaju brojne pravne i administrativne prepreke; stoga poziva Komisiju i države članice da ulože najveće moguće napore u uklanjanje tih prepreka, posebno kada su povezane sa zdravstvenim uslugama, prijevozom, obrazovanjem, mobilnosti radne snage i okolišem;

3.  smatra da bi EU trebao razviti strateški i integrirani pristup kada je riječ o velikim bolestima objedinjavanjem različitih resursa iz nekoliko fondova, uključujući kohezijske fondove; naglašava potrebu za primjenom modela europskog plana za borbu protiv raka kako bi se riješili drugi problemi u području zdravlja kao što su mentalno zdravlje i kardiovaskularne bolesti;

4.  ističe porast u mentalnim bolestima i poremećajima, posebno od početka pandemije bolesti COVID-19; poziva Komisiju da što prije predloži novi europski akcijski plan za mentalno zdravlje na temelju europskog plana za borbu protiv raka, koristeći se svim dostupnim instrumentima, uključujući kohezijsku politiku, u obliku sveobuhvatnog plana s mjerama i ciljevima u kojima nitko ne smije biti zapostavljen;

5.  smatra da je oporavak od pandemije bolesti COVID-19 prilika za izgradnju jačih i otpornijih zdravstvenih sustava upotrebom instrumenata kohezijske politike; podržava Komisiju u stvaranju funkcionalne europske zdravstvene unije kako bi se oslobodio golem potencijal suradnje u području zdravstva;

6.  ističe da mnoge regije na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijske regije s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27, ruralna područja i područja s niskom gustoćom naseljenosti nisu ujednačeno usklađeni sa standardima pružanja zdravstvene skrbi u usporedbi s uslugama dostupnima u razvijenijim dijelovima EU-a; naglašava da su potrebne daljnja konvergencija i suradnja između država članica i EU-a u tom području, posebno putem ulaganja u okviru kohezijske politike; stoga poziva Komisiju i države članice da surađuju u uspostavi minimalnih standarda u zdravstvenoj infrastrukturi i zdravstvenim uslugama te da se koriste sredstvima EU-a kako bi se osigurao jednak pristup minimalnim standardima kvalitete u svim regijama, a posebno za goruće probleme u pograničnim područjima; poziva Komisiju i države članice da udruže svoje obveze i resurse kako bi se postigao taj cilj;

7.  podsjeća na znatan doprinos kohezijske politike planiranim ulaganjima u zdravstveni sektor u posljednjem programskom razdoblju (2014. – 2020.) putem ESF-a i EFRR-a u dosadašnjem iznosu od 24 milijarde EUR s ciljem poboljšanja pristupa uslugama, kao i razvoja specijalizirane zdravstvene infrastrukture i kapaciteta kako bi se smanjile zdravstvene nejednakosti;

8.  smatra da će se ulaganjima u inovacije u području zdravstvene skrbi, zdravstvene sustave te kvalificirano i dostatno zdravstveno osoblje smanjiti zdravstvene nejednakosti i da će se nastaviti znatno poboljšavati svakodnevni život građana, što će dovesti do duljeg očekivanog životnog vijeka; naglašava važnost europskih, nacionalnih i regionalnih vlasti u osiguravanju učinkovitijeg sudjelovanja širokog raspona zdravstvenih ustanova; nadalje ističe potrebu za izravnom suradnjom, djelovanjem i projektima koji se koriste instrumentima kohezijske politike između država članica i njihovih regija i unutar njih kako bi se uspostavili postupci usmjereni na smanjenje birokratskog opterećenja za pacijente i rješavanje što većeg broja problema među službama zdravstvenog osiguranja u prekograničnim regijama;

9.  poziva države članice da uzmu u obzir pozitivan doprinos privatnog zdravstvenog sektora i da pri programiranju sljedećih kohezijskih programa osiguraju dostatna sredstva za privatne projekte u području zdravstvene infrastrukture i usluga;

10.  preporučuje da se pri definiranju zdravstvenih politika na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a predvide prilagođeni i prilagodljivi pristupi između zdravstvenih, socijalnih i gospodarskih politika u cilju poboljšanja dijaloga, sinergija i planiranih ulaganja iz strukturnih fondova i drugih relevantnih programa EU-a, kao što je Interreg, primjerice početnom opskrbom medicinskom opremom, razmjenom medicinskog osoblja i premještanjem pacijenata između bolničkih ustanova koje mogu zadovoljiti nezadovoljene zdravstvene i socijalne potrebe građana;

11.  ističe da bi europske referentne mreže mogle poboljšati pristup zdravstvenoj skrbi u slučaju rijetkih i složenih bolesti; poziva Komisiju i države članice da osiguraju stalnu potporu i bolje resurse za europske referentne mreže i nacionalne centre stručnosti za rijetke i složene bolesti te da područje rada europskih referentnih mreža prošire na druga područja kao što su teške opekline i programi za transplantaciju organa; poziva Komisiju da analizira izvedivost uspostave namjenskog fonda u okviru kohezijske politike kako bi se zajamčio pravedan pristup odobrenim terapijama za rijetke bolesti;

12.  poziva države članice da pri utvrđivanju politika zdravstvene skrbi uzmu u obzir posebnosti prekograničnih regija i pravo pacijenta na odabir te da se koriste kohezijskim instrumentima za razvoj regionalne zdravstvene infrastrukture i postupaka koji pacijentima omogućuju odabir zdravstvenih usluga u regiji s obje strane granice bez obzira na njihovu državu boravišta;

13.  predlaže da Komisija osnuje europski savjetodavni odbor za zdravstvo, koji bi uključivao nacionalna, regionalna i lokalna tijela vlasti i druge dionike, u cilju promicanja boljeg korištenja europskih fondova i rada na razvoju učinkovitih i usklađenih odgovora na zajednička pitanja javnog zdravlja;

14.  poziva na bolje sinergije i komplementarnosti između programâ kohezijske politike u cilju smanjenja regionalnih razlika, posebno u programu Obzor Europa, kojim bi se trebalo stvoriti novo znanje, i programu „EU za zdravlje”, kojim bi se to novo znanje iskoristilo na najbolji mogući način u korist građana i zdravstvenih sustava;

15.  poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi svoju nadležnost u zdravstvenoj politici kako bi pružila potporu nacionalnim i regionalnim tijelima u jačanju zdravstvenih sustava, promicanju uzlazne konvergencije zdravstvenih standarda u cilju smanjenja zdravstvenih nejednakosti unutar država članica i među njima te olakšavanju razmjene najboljih praksi među državama članicama, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, među ostalim, prema potrebi, upotrebom programa „EU za zdravlje” i Europskog socijalnog fonda plus (ESF+);

16.  naglašava važnost kohezijske politike u borbi protiv rodne neravnopravnosti u zdravstvenoj skrbi i promicanju rodnih prioriteta strategije EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025., uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

17.  poziva Komisiju na promicanje integracije zdravstvene skrbi i liječenja s pomoću strategija zdravstva i skrbi kako bi se težište stavilo na pacijente i kako bi se izbjeglo udvostručavanje, nedostaci i nedostatak skrbi, posebno u skrbi za kronično bolesne pacijente ili starije osobe, uz pouke koje treba izvući posebno iz iskustava prekograničnih programa;

18.  ističe da je pri ocjenjivanju ukupne omotnice financiranih strukturnih projekata i referentnih vrijednosti u kontekstu zdravlja isto tako potrebno preispitati naknadne zdravstvene ishode pojedinačnih projekata kako bi se pratili njihovi rezultati i provele tekuće analize njihove učinkovitosti te kako bi se donijeli točni zaključci za poboljšanje programiranja i provedbe tih projekata u budućnosti, među ostalim u cilju daljnjeg razvoja vodiča dobre prakse koji izrađuje Komisija;

19.  naglašava važnost nastavka izgradnje sveobuhvatne zdravstvene infrastrukture i smanjenja postojećih nejednakosti u najvećoj mogućoj mjeri; podsjeća da kohezijska politika može znatno doprinijeti izgradnji zdravstvene infrastrukture u svim dijelovima EU-a, posebno u regijama na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijskim regijama s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27, kako bi se stvorili visokokvalitetni, potpuno opremljeni i otporni zdravstveni sustavi u cijelom EU-u kojima se bolje štiti zdravlje ljudi; osim toga, naglašava da je potrebno uspostaviti radnu mrežu za prekograničnu suradnju između država članica i njihovih regija koja bi mogla učinkovito odgovoriti na trenutačne i buduće zdravstvene izazove;

20.  poziva na korištenje sredstava kohezijske politike za razvoj specijaliziranih centara izvrsnosti za određene bolesti diljem EU-a, čime bi se obuhvatile i susjedne zemlje i doprinijelo prekograničnoj suradnji u području zdravstvene skrbi; u tom kontekstu ponavlja da je potrebno u sinergiji iskoristiti sve postojeće instrumente EU-a, kao što su „EU za zdravlje” i Obzor Europa, kako bi se podržao razvoj mreže takvih centara koji će biti ravnomjerno raspoređeni na cijelom teritoriju EU-a;

21.  naglašava da osobe u pograničnim područjima, ruralnim područjima i najudaljenijim regijama često nailaze na prepreke u jednakom pristupu zdravstvenoj skrbi koje ograničavaju njihovu mogućnost da dobiju potrebnu skrb, posebno u obliku osnovne zdravstvene infrastrukture, kvalificiranog i dostatnog zdravstvenog osoblja i pristupa ključnim lijekovima; naglašava da bi kvalitetne usluge trebale biti dostupne i pravodobno ostvarive kako bi se tim osobama omogućio dostatan pristup zdravstvenoj infrastrukturi i odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi koja im je potrebna; nadalje ističe posebnu situaciju u pogledu pristupa zdravstvenoj skrbi u pograničnim regijama na vanjskim granicama EU-a i u perifernim regijama u kojima se građani EU-a već suočavaju s brojnim izazovima;

22.  napominje da su troškovi prijevoza jedan od razloga za povećanje cijena lijekova i kliničke opreme za bolnice i zdravstvene centre u najudaljenijim regijama, udaljenim regijama i regijama s niskom gustoćom naseljenosti, koje se isto tako moraju nositi s dugim vremenima isporuke, što znači da regionalne zdravstvene službe moraju imati veći kapacitet za skladištenje velikih količina zaliha i izbjegavanje nestašica; stoga smatra da bi EU trebao razviti odgovor na ta pitanja;

23.  naglašava da će jednak pristup zdravstvenoj skrbi isto tako povećati uključenost osoba, uključujući osobe s invaliditetom ili osobe koje su na neki drugi način u nepovoljnom položaju, te će povećati razinu njihove socijalne zaštite; napominje da bi promicanje dostupnosti usluga mentalnog zdravlja isto tako moglo pomoći u povećanju zaposlenosti i iskorjenjivanju siromaštva u slabije razvijenim regijama;

24.  ističe važnost mobilizacije europskih fondova kako bi se više ulagalo u prevenciju bolesti i promicanje zdravog načina života i aktivnog starenja kako bi se spriječio rani pritisak na zdravstvene sustave; naglašava važnost podupiranja kampanja za podizanje javne svijesti, posebno među mladima, o prednostima usvajanja zdravog načina života te važnost podupiranja razvoja programa probira za rano otkrivanje ozbiljnih bolesti;

25.  smatra da bi, kako bi se prevladale glavne prepreke koje postoje u pogledu jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi u ruralnim područjima, trebalo u velikoj mjeri upotrebljavati napredne tehnologije, kao što su e-zdravstvo, robotska kirurgija i 3D ispis kao sastavni dio koncepta „pametnih sela”, u cilju poboljšanja pristupa zdravstvenoj skrbi i povećanja učinkovitosti i kvalitete; naglašava važnost korištenja kohezijskih programa EU-a za poboljšanje primjene digitalnih rješenja i pružanje tehničke pomoći javnim upravama, osiguravajućim društvima i drugim zdravstvenim subjektima koji se bave pitanjima prekogranične suradnje; stoga ističe da je potrebno zajamčiti pristup brzom internetu u ruralnim i udaljenim područjima, promicati digitalnu pismenost svih dobnih skupina u tim područjima te opremiti ruralne zdravstvene usluge i zdravstvene usluge na daljinu resursima potrebnima za osiguravanje učinkovite internetske zdravstvene skrbi, kao što je e-medicina, te za sigurnu i usklađenu pohranu kliničkih podataka; preporučuje razvoj održive usporedive prekogranične baze podataka i mapiranje pograničnih i prekograničnih pružatelja zdravstvene zaštite kako bi prekogranična stvarnost bila vidljiva i kako bi se stvorile nove prilike;

26.  ističe prednosti europskog pristupa u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19 zajedničkim nabavama, zalihama i drugim mjerama; poziva na nastavak i razvoj tog pristupa korištenjem instrumenata kohezijske politike za druge zajedničke nabave medicinske opreme i liječenja na razini EU-a, kao što su cjepiva za sprečavanje raka poput cjepiva protiv humanog papilomavirusa (HPV), cjepiva protiv hepatitisa B i oprema za hitne slučajeve, kako bi se poboljšala cjenovna pristupačnost i pristup liječenju;

27.  poziva na donošenje ambicioznih mjera kohezijske politike, u skladu s pravnim odredbama koje su na snazi u EU-u, kako bi se ublažio znatan nedostatak kvalificiranog i dostatnog zdravstvenog osoblja u pograničnim i ruralnim područjima, posebno pomaganjem zdravstvenom osoblju i njihovim obiteljima da se nastane u tim područjima, pružanjem mogućnosti za kontinuirano strukovno osposobljavanje i specijalizaciju te jamčenjem dobrih radnih uvjeta, kako bi ih se potaknulo da započnu ili nastave raditi u tim područjima;

28.  ističe da su održiva dugoročna ulaganja u zdravstveno osoblje hitnija nego ikad s obzirom na ozbiljne gospodarske, socijalne i zdravstvene posljedice krize uzrokovane bolesti COVID-19; ističe posebnu potrebu za ulaganjima u dostatan broj zdravstvenih djelatnika, obrazovanje u okviru ESF-a plus i financiranje specijalizacija i podspecijalizacija zdravstvenog osoblja u državama članicama i regijama koje se suočavaju s odljevom mozgova; poziva države članice koje se suočavaju s odljevom mozgova u zdravstvenom sektoru da prednost daju ulaganjima iz kohezijske politike u cilju poboljšanja radnog okruženja medicinskog osoblja;

29.  poziva na korištenje fondova kohezijske politike u cilju poboljšanja radnog okruženja i privlačnosti zdravstvenog sektora za zdravstveno osoblje kako bi se olakšale strategije za stvaranje interesa i osiguralo zadržavanje zdravstvenog osoblja u regijama na razini NUTS 2 s BDP-om po stanovniku nižim od 75 % prosjeka EU-27 i tranzicijskim regijama s BDP-om po stanovniku između 75 % i 90 % prosjeka EU-27 te ruralnim područjima s niskom gustoćom naseljenosti i manjim gospodarskim bogatstvom, nadopunjujući nacionalne i regionalne politike usmjerene na osiguravanje odgovarajuće zdravstvene radne snage diljem EU-a; poziva na veću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, posebno onih u prekograničnim regijama, u uspostavi i provedbi programa i projekata kohezijske politike koji znatno utječu na smanjenje zdravstvenih nejednakosti;

30.  poziva države članice da osiguraju istinsku suradnju u području prekogranične zdravstvene zaštite kako bi se zajamčilo poštovanje prava pacijenata, kako je predviđeno Direktivom o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, te da zajamče povećanje dostupnosti i kvalitete usluga;

31.  ističe da je kriza uzrokovana bolesti COVID-19 ukazala na potrebu za povećanjem ulaganja radi jačanja pripravnosti, sposobnosti reagiranja i otpornosti zdravstvenih sustava, uz istodobno osiguravanje prekogranične suradnje diljem EU-a, te da su stoga solidarnost, održivost i pravednost ključne za prevladavanje ove krize i njezinih razornih socioekonomskih posljedica;

32.  ističe da je kriza uzrokovana bolesti COVID-19 pokazala važnost javno-privatnih partnerstava u liječenju pacijenata, istraživanju lijekova i cjepiva te distribuciji cjepiva; smatra da bi trebalo uzeti u obzir omjer troškova i koristi korištenja sredstava EU-a za projekte istraživanja i razvoja u području zdravstva koji se provode u okviru javno-privatnih partnerstava;

33.  naglašava da je potrebno pokrenuti internetsku platformu s relevantnim dionicima kako bi se potaknule razmjene najboljih praksi i rasprave o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi;

34.  smatra da pandemija bolesti COVID-19 predstavlja povijesnu prekretnicu kad je riječ o ulaganjima u zdravstvene sustave i buduće kapacitete radne snage; poziva na uspostavu snažne i dostatno financirane europske zdravstvene unije radi poboljšanja suradnje i koordinacije među državama članicama, jačanja sustava javne zdravstvene skrbi, bolje zaštite zdravlja ljudi i učinkovitog rješavanja dugotrajnih nejednakosti u zdravstvenoj skrbi;

Prekogranična suradnja u području zdravstva – doprinos programâ Interrega i druge prilike

35.  potiče upotrebu sredstava iz instrumenta NextGenerationEU i kohezijskih fondova za radikalno poboljšanje digitalnih kapaciteta zdravstvenih sustava; naglašava potrebu za većom interoperabilnosti informatičkih sustava jer je to glavni stup za olakšavanje prekograničnog pružanja usluga e-zdravstva, a posebno usluga telemedicine;

36.  poziva Komisiju i države članice da se koriste instrumentima kohezijske politike za promicanje digitalizacije medicinskih usluga u europskim bolnicama, uključujući sustave sljedivosti, kako bi se smanjile medikacijske pogreške, poboljšala komunikacija među odjelima za skrb i pojednostavnila birokracija; poziva na uvođenje i razvoj infrastrukture digitalnih usluga e-zdravstva (eHDSI), uključujući jedinstveni europski digitalni karton pacijenta, čime bi se građanima osigurao brz pristup odgovarajućim zdravstvenim uslugama diljem EU-a;

37.  poziva Komisiju da sastavi europski popis osnovnih lijekova i da osigura njihovu dostupnost i cjenovnu pristupačnost stalnim zalihama, zajedničkim pregovorima o cijenama i zajedničkom nabavom korištenjem instrumenata EU-a, uključujući instrumente kohezijske politike;

38.  ističe da mnoge pogranične regije već imaju povijest i strukture za suradnju u području zdravlja koje bi trebale u potpunosti iskoristiti u duhu europske solidarnosti;

39.  ističe važnost mobilnosti pacijenata i prekograničnog pristupa sigurnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi u EU-u; naglašava da pacijenti često ne mogu imati koristi od zdravstvenih usluga u susjednim zemljama zbog različitih sustava nadoknade troškova, dok su prekogranični radnici suočeni sa zbunjujućim oporezivanjem i socijalnim naknadama jer države članice slijede različite sustave socijalne sigurnosti; stoga snažno potiče promicanje posebnih posrednika, kao što su zone organiziranog pristupa prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (ZOAST), Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS), centri za praćenje zdravlja i druge mreže, kako bi se doprinijelo koordinaciji prekogranične suradnje u zdravstvu u suradnji s lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima; naglašava da poboljšanja prekogranične zdravstvene skrbi mogu koristiti pacijentima jer omogućuju pravedan pristup zdravstvenim uslugama i infrastrukturi u drugim državama članicama ili njihovim pograničnim regijama, uključujući dijagnozu i klinička ispitivanja, na temelju načela „najlakšeg, najbližeg, najboljeg i najbržeg” pristupa; poziva na učinkovitije mogućnosti prijevoza pacijenata do najbližih prekograničnih ustanova, istodobno priznajući da rješavanje svih pravnih i administrativnih prepreka i dalje predstavlja opterećenje i treba ga riješiti budućom uredbom o europskom prekograničnom mehanizmu;

40.  ističe važnost nedavnih mjera kohezijske politike za borbu protiv pandemije bolesti COVID-19, odnosno Investicijske inicijative za odgovor na koronavirus (CRII), Investicijske inicijative plus za odgovor na koronavirus (CRII+) i Pomoći za oporavak za koheziju i europska područja (REACT-EU); nadalje naglašava da su slične mjere poduzete u Uredbi (EU) 2021/1060;

41.  snažno preporučuje poboljšanje i širenje pojednostavljenih informacija za prekogranične pacijente i zdravstveno osoblje s pomoću priručnika za pacijente ili prekograničnih regionalnih kontaktnih točaka;

42.  priznaje da diljem Europe postoje brojni uspješni prekogranični projekti u području zdravstva i naglašava da bi se iskustvo stečeno iz njih trebalo iskoristiti za nadogradnju inteligentne upotrebe postojećih projekata kohezijske politike daljnjim jačanjem i olakšavanjem prekogranične suradnje u tom području u korist svih osoba u EU-u; nadalje ističe važnost učenja i daljnjeg iskorištavanja primjera uspješne primjene iz nekih pograničnih regija;

43.  prepoznaje važnost ulaganja u programe prekogranične suradnje kojima se odgovara na zdravstvene potrebe i izazove koji su u pograničnim regijama utvrđeni kao prekogranično upravljanje važno u hitnim situacijama, kao što su hitne službe koje obuhvaćaju regije s obje strane granice; naglašava ključnu ulogu ulaganja u visokokvalitetne usluge u izgradnji socijalne otpornosti i pomaganju osobama da se nose s gospodarskim, zdravstvenim i socijalnim krizama; poziva Komisiju i države članice da daju prednost ulaganjima u zdravstveni sektor pograničnih regija učinkovitom kombinacijom ulaganja u infrastrukturu, inovacije, ljudski kapital, dobro upravljanje i institucionalni kapacitet;

44.  naglašava važnost prekogranične suradnje u području zdravstva za sve europske regije i potrebu za pronalaženjem rješenja za prekograničnu zdravstvenu zaštitu, posebno za pogranične regije u kojima građani svakodnevno prelaze granicu; ističe da je za pružanje potrebnih usluga potrebna visoka razina suradnje između pograničnih regija;

45.  poziva na veću usredotočenost na pacijente u projektima koji će se financirati u okviru programa Interreg u novom programskom razdoblju i u projektima koji su posebno usmjereni na ranjive i marginalizirane skupine, kao i na rodne prioritete u području zdravlja iz strategije EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025., uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

46.  smatra da bi se financijska sredstva dostupna u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” trebala koristiti za stvaranje funkcionalnih prekograničnih usluga javnog zdravstva i ne bi se trebala koristiti samo kao instrument za stvaranje nepovezanih zdravstvenih ustanova; nadalje ističe da bi projekti u okviru programa Interreg trebali imati jasnu komponentu prekogranične funkcionalnosti; poziva Komisiju i države članice da potiču stvaranje sveobuhvatnog zajedničkog teritorijalnog planiranja za pogranična područja u pogledu zdravstvenih usluga;

47.  podsjeća da su programi Interrega postali važan instrument za rješavanje problema tipičnih za pogranična područja, promicanje prekogranične suradnje među partnerima i razvoj potencijala europskih graničnih područja;

48.  ističe da je u posljednjem razdoblju Interreg V-A prekogranična suradnja u području zdravstva bila usmjerena, među ostalim, na olakšavanje prekogranične mobilnosti zdravstvenih djelatnika i pacijenata, povećanje inovacija i razvoj pristupa visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi upotrebom zajedničke opreme, zajedničkih usluga i zajedničkih ustanova u prekograničnim područjima te da je uključivala projekte koji obuhvaćaju mjere kao što su osposobljavanje (38 %), liječenje i dijagnoza (22 %) i oprema (17 %);

49.  poziva na financiranje projekata kojima se olakšava sklapanje prekograničnih ugovora u području zdravstva, koji pacijentima omogućuju da putuju i da se liječe u okviru ugovornih sporazuma i koji omogućuju slobodan izbor zdravstvenih djelatnika;

50.  ističe kako bi za uspjeh prekograničnih usluga javne zdravstvene skrbi Komisija i države članice trebale prikupiti značajne podatke o prirodi pravnih i nepravnih prepreka u svakoj pograničnoj regiji i podržati analizu specifičnu za politiku o njihovu prevladavanju;

51.  poziva Komisiju da zajamči da će postojeća koordinacijska tijela olakšati prekogranično liječenje na temelju lijekova za naprednu terapiju i osigurati da pacijenti diljem EU-a imaju jednak pristup inovativnim terapijama; poziva države članice da odobre pristup tim inovativnim terapijama u inozemstvu na učinkovit i pravodoban način te da ubrzaju postupak povrata troškova za pacijente;

52.  smatra da bi se prekogranično sklapanje ugovora moglo dodatno potaknuti i povećati s pomoću centara izvrsnosti i da bi kao posljedica toga ti centri mogli biti vrlo važni i korisni za poboljšanje općeg zdravstvenog stanja i time za produljenje očekivanog životnog vijeka građana EU-a;

53.  poziva Komisiju, države članice i regije da potiču bolje upravljanje prekograničnom zdravstvenom skrbi s obzirom na to da se pacijenti u EU-u i dalje suočavaju s ozbiljnim izazovima i preprekama u pristupu zdravstvenoj skrbi u drugim državama članicama te da je samo manji dio potencijalnih pacijenata svjestan svojeg prava na traženje prekogranične zdravstvene zaštite; poziva Komisiju i države članice da bolje šire informacije i razmotre odgovarajuću kampanju na razini EU-a kako bi se javnost informiralo o pravima i načinima pristupa prekograničnoj zdravstvenoj skrbi; ponavlja važnost financiranja digitalizacije i ulaganja u javne informacije, integracije informacijskih i podatkovnih sustava kako bi se olakšao pristup i upotreba;

54.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu studiju o okviru suradnje među sustavima osiguranja u EU-u, ispitujući moguća uska grla i nedostatke s kojima se susreću pacijenti koji traže medicinske usluge na teritoriju druge države članice, kao i administrativne prepreke koje sprečavaju građane u ostvarivanju koristi od prekogranične zdravstvene skrbi, te da istakne kako bi se instrumenti kohezijske politike mogli upotrijebiti za rješavanje tih potencijalnih problema;

55.  naglašava da nedostatak koordiniranog prekograničnog sustava zdravstvenog osiguranja odvraća pacijente od traženja prekograničnog liječenja u slučaju da si ne mogu priuštiti plaćanje troškova skrbi prije nego što im se osigura povrat troškova;

56.  smatra da će razmjena znanja i širenje praksi u okviru Interrega doprinijeti jačanju prekograničnih kapaciteta za pripravnost i odgovor, koji su postali jedan od glavnih čimbenika tijekom krize prouzročene pandemijom;

57.  smatra da programi Interrega mogu pružati zajedničke usluge javnog zdravstva i pokrenuti druge prekogranične inicijative jer je promicanje takve blizine u velikoj mjeri u skladu s ciljem zelene održivosti;

58.  ističe da je nekoliko projekata Interrega doprinijelo borbi prekograničnih regija protiv bolesti COVID-19 diljem EU-a, na primjer mobilnosti pacijenata i zdravstvenih djelatnika u intenzivnoj skrbi, kao i prekograničnom opskrbom medicinskom i osobnom zaštitnom opremom i PCR testovima te razmjenom informacija ili pružanjem pravnih savjeta; stoga naglašava važnost malih i prekograničnih projekata u zbližavanju ljudi i na taj način stvaranju novih potencijala za održivi lokalni razvoj i prekograničnu suradnju u području zdravstva; napominje, međutim, da je zatvaranje granica unutar EU-a tijekom pandemije utjecalo na mobilnost pacijenata i zdravstvenog osoblja, dok informacije o podacima o zarazi, cijepljenju ili uvjetima za transfer pacijenata nisu bile dovoljno usklađene među državama članicama, što je usporilo zajednički epidemiološki odgovor na COVID-19, stvorilo zbunjenost i otežalo regionalnu suradnju među najpogođenijim regijama;

59.  čvrsto vjeruje da su zbog postojeće raznolikosti među prekograničnim regijama potrebna prilagođena rješenja i lokalni pristup te da su oni preduvjet za održiv lokalni razvoj;

60.  poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da u potpunosti iskoriste fleksibilnost koju nude programi kohezijske politike, definirani u Uredbi (EU) 2021/1060, i programi Interrega, kako bi se odgovorilo na trenutačnu krizu uzrokovanu bolesti COVID-19;

61.  poziva Komisiju i države članice da u svjetlu pandemije bolesti COVID-19 u okviru kohezijske politike i programa „EU za zdravlje” zajednički podupru razvoj strategija, protokola i postupaka odgovora na nacionalnoj razini i razini EU-a kako bi se omogućila bolja suradnja u slučaju budućih izvanrednih stanja u području javnog zdravlja;

62.  smatra da prekogranična suradnja u području zdravstva u okviru kohezijske politike neće biti u potpunosti moguća bez uzajamnog priznavanja diploma i kvalifikacija u području zdravstvenih usluga u svim državama članicama; poziva Komisiju da predloži okvir kojim se omogućuje automatsko priznavanje razine diploma visokog obrazovanja na europskoj razini na temelju odluke koju su 2015. potpisale države Beneluksa;

63.  poziva države članice da bolje iskoriste bilateralne sporazume i uspostave mehanizme suradnje kako bi se uklonile prepreke prekograničnoj zdravstvenoj skrbi;

o
o   o

64.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 166, 30.4.2004., str. 1. (2) SL L 88, 4.4.2011., str. 45. (3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470. (4) Röhrling, I., Habimana, K., Groot, W., et al., Capitalising on existing initiative for cooperation in cross-border regions (Iskorištavanje postojećih inicijativa za suradnju u prekograničnim regijama), Glavna uprava za zdravlje i sigurnost hrane, Europska komisija, 2018. (5) SL C 440, 18.12.2020., str. 10. (6) SL C 474, 24.11.2021., str. 179. (7) SL L 107, 26.3.2021., str. 1. (8) SL L 170, 12.5.2021., str. 1. (9) SL L 231, 30.6.2021., str. 60. (10) SL L 231, 30.6.2021., str. 94. (11) SL L 231, 30.6.2021., str. 159. (12) Resorni odjel za strukturnu i kohezijsku politiku, „Prekogranična suradnja u zdravstvu”, Glavna uprava za unutarnju politiku Unije, Europski parlament, 2021.