Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 39., članak 192. stavak 1. i članak 349.,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum koji je postignut na 21. konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. ožujka 2021. o akcijskom planu za razvoj ekološkog sektora (COM(2021)0141),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2021. o strategiji „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1305/2013 i (EU) br. 1307/2013(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/2117 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o izmjeni uredaba (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, (EU) br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, (EU) br. 251/2014 o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina i (EU) br. 228/2013 o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije(6),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 19. srpnja 2021. o akcijskom planu za razvoj ekološke proizvodnje,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o Europskoj strategiji za promicanje proteinskih usjeva – poticanje proizvodnje proteinskih kultura i mahunarki u europskom poljoprivrednom sektoru(7),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 19. listopada 2020. o strategiji „od polja do stola”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 22. rujna 2021. naslovljeno „Akcijski plan za razvoj ekološkog sektora”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 2. prosinca 2021. o Akcijskom planu EU-a za organsku poljoprivredu,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A9‑0126/2022),

A.  budući da se u Komunikaciji Komisije o akcijskom planu za razvoj ekološkog sektora (akcijski plan za ekološku poljoprivredu) ističe da su zeleni plan, kao i strategija „od polja do stola” i strategija za biološku raznolikost kao dio zelenog plana, ključni za upravljanje prijelazom na održiviji prehrambeni sustav, posebno za jačanje napora poljoprivrednika za zaštitu okoliša, očuvanje bioraznolikosti i suzbijanje klimatskih promjena; budući da poljoprivreda općenito, a posebno ekološka poljoprivreda, ima ključnu ulogu u postizanju tog cilja;

B.  budući da je nakon 12 mjeseci dovršeno gotovo cjelokupno sekundarno zakonodavstvo potrebno za stupanje na snagu Uredbe (EU) 2018/848, iako to nije slučaj s delegiranom uredbom o proizvodnji ekološke soli;

C.  budući da se u delegiranoj uredbi prednost mora dati prirodnim procesima, bez aditiva ili emisija ugljika u njihovoj pripremi, koji su karakteristični za proizvodnju morske soli, kako bi se mogla klasificirati kao ekološka;

D.  budući da europski prehrambeni sustav mora osigurati hranjivu hranu koja je proizvedena na održiv način po pristupačnim cijenama te zajamčiti sigurnost opskrbe hranom na način kojim se osigurava zdravo društvo i zdrav planet, doprinosi socijalnoj i ekonomskoj dobrobiti, štiti zdravlje i ekosustava i europskih građana te osigurava profitabilnost poljoprivredne proizvodnje, a time i pravedan život za poljoprivrednike; budući da je ključno osigurati da povećanje površine zemljišta koje se koristi za ekološku poljoprivredu odgovara sposobnosti tržišta da apsorbira ekološke proizvode;

E.  budući da su u skladu s Uredbom (EU) 2018/848 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda poljoprivrednici obvezni poštovati prijelazno razdoblje tijekom kojeg moraju primjenjivati sva pravila o ekološkoj proizvodnji;

F.  budući da to razdoblje može trajati do tri godine; budući da tijekom tog razdoblja poljoprivrednici moraju snositi veće troškove proizvodnje, a da pritom ne profitiraju od viših tržišnih cijena ekoloških proizvoda;

G.  budući da ekološka poljoprivreda ima razne koristi za okoliš, uključujući smanjene emisije stakleničkih plinova, i potencijal da pomogne poljoprivrednom sektoru da odigra svoju ulogu u borbi protiv klimatskih promjena i prilagodbi njima te u suočavanju s ključnim izazovima kao što su gubitak radnih mjesta u ruralnim područjima, plodnost tla, gubitak biološke raznolikosti te promicanju otpornosti na ekonomske izazove;

H.  budući da su poljoprivredna raznolikost i kraći lanci između poljoprivrednika i potrošača važni za zdrav i održiv prehrambeni sustav;

I.  budući da ekološka poljoprivreda može doprinijeti postizanju ambiciozne ravnoteže u pogledu održivosti iz gospodarske, socijalne i ekološke perspektive, potičući zaštitu tla, vode i biološke raznolikosti te dobrobit životinja, te mladima nudi mogućnosti za bavljenje poljoprivredom;

J.  budući da su ekološki standardi i standardi dobrobiti životinja u EU-u među najvišima u svijetu; budući da ekološka poljoprivredna zemljišta imaju 30 % veću biološku raznolikost, korisna su za oprašivače te je na njima ograničena upotreba umjetnih gnojiva i proizvoda za zaštitu bilja;

K.  budući da ekološka poljoprivreda može doprinijeti revitalizaciji ruralnih područja, otvaranju radnih mjesta, održivosti malih poljoprivrednih gospodarstava, te istodobno približiti potrošače i proizvođače, ojačati veze s lokalnim gospodarstvom i poticati pozitivne gospodarske multiplikatore; budući da se novom zajedničkom poljoprivrednom politikom (ZPP) uvode nove ambiciozne mjere za poticanje održive proizvodnje, uključujući ekološku poljoprivredu;

L.  budući da je ključno osigurati da potrošači, kojima je kvaliteta namirnica koje konzumiraju sve važnija, i ugostiteljski sektor pri kupnji hrane mogu donijeti informiranu i svjesnu odluku;

M.  budući da je potrebno osigurati da potrošači budu pravilno informirani o koristima konzumacije ekoloških proizvoda i da su zaštićeni od namjerno zavaravajućih etiketa, ambalaža i oglašavanja;

N.  budući da se 2019. ukupna poljoprivredna površina EU-a namijenjena za ekološki uzgoj povećala na 13,8 milijuna hektara; budući da ona trenutačno čini 8,5 % ukupne korištene poljoprivredne površine u EU-u; budući da se u razdoblju između 2010. i 2019. vrijednost tržišta ekoloških proizvoda EU-a više nego udvostručila;

O.  budući da se u razdoblju od 2009. do 2019. maloprodaja ekoloških proizvoda povećala s 18 milijardi EUR na 41 milijardu EUR; budući da u dijelovima EU-a povećanje ekološke proizvodnje premašuje razvoj tržišta ekoloških proizvoda, sa značajnim razlikama u konzumaciji ekoloških proizvoda među državama članicama; budući da je proizvodnja ekoloških proizvoda vrlo niska ili ne postoji u određenim dijelovima EU-a, uz velike razlike među državama članicama, u rasponu od 0,5 % do 26,5 % raspoloživog područja namijenjenog tom sektoru;

P.  budući da akcijski plan za ekološku poljoprivredu obuhvaća 23 mjere te stoga pruža čvrstu osnovu za održivi razvoj sektora ekološke proizvodnje; budući da je 2024. predviđena revizija akcijskog plana za ekološku poljoprivredu na sredini razdoblja i da je uspostavljen godišnji „Dan ekološke proizvodnje”, što predstavlja priliku za poboljšanje vidljivosti i priznavanja ekološke poljoprivrede te za senzibiliziranje javnosti o koristima ekološke proizvodnje jer se ekološki poljoprivrednici smatraju „pionirima održive poljoprivrede”;

Q.  budući da se Uredbom (EU) 2018/848, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2022., posebno nastoji povećati povjerenje potrošača u ekološke proizvode strožim kontrolama i pravilima za uvoz;

R.  budući da su u svibnju 2021. objavljene strateške smjernice za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030. koje će se razvijati u okviru nacionalnih strateških planova;

Opće primjedbe

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije o akcijskom planu za razvoj ekološkog sektora, cilj povećanja poljoprivredne površine EU-a za ekološki uzgoj do 2030. razvojem ponude i potražnje te činjenicu da je Komisija prepoznala ekološki uzgoj kao jednu od glavnih sastavnica na putu EU-a prema održivijim prehrambenim sustavima upotrebom održivijih poljoprivrednih praksi, učinkovitijom upotrebom obnovljivih izvora, jamčenjem viših standarda dobrobiti životinja i pružanjem pomoći europskim poljoprivrednicima da ostvare veće prihode;

2.  poziva Komisiju da provede procjenu učinka u pogledu udjela poljoprivrednih površina EU-a u ekološkoj poljoprivredi; smatra da će razvoj ekološke poljoprivrede, koja donosi mnoge pozitivne vanjske učinke i koristi za ublažavanje klimatskih promjena, biološku raznolikost i zaštitu tla, doprinijeti postizanju ciljeva strategije „od polja do stola” i strategije za biološku raznolikost; istodobno uviđa potencijal drugih održivih modela proizvodnje i metoda uzgoja, poput integrirane proizvodnje i biološke kontrole, da doprinesu ciljevima zelenog plana;

3.  ističe da se udio poljoprivrednog zemljišta pod ekološkom poljoprivredom znatno razlikuje među državama članicama; naglašava da se to mora uzeti u obzir pri izradi politika i instrumenata usmjerenih na poboljšanje ekološke proizvodnje i potiče Komisiju da posebnu pozornost posveti pružanju potpore državama članicama koje zaostaju;

4.  inzistira na tome da bi se sve mjere i instrumenti koji su s tim u vezi predloženi trebali temeljiti na detaljnim analizama i procjenama učinka; smatra da zakonodavstvo i akcijski planovi za ekološku poljoprivredu moraju pružiti dovoljno prostora za fleksibilnost kako bi se uzele u obzir razlike u prirodi i uvjetima ekološke poljoprivrede u državama članicama;

5.  naglašava da pri uvođenju nove Uredbe (EU) 2018/848 o ekološkoj proizvodnji 2022. Komisija treba ostvariti uređen i umjeren prijelaz sa starog zakonodavstva EU-a o ekološkoj proizvodnji kako bi se sektor ekološke proizvodnje mogao brzo i sigurno upoznati s novim pravilima; poziva Komisiju da provede procjenu učinka nove uredbe pet godina nakon njezine provedbe kako bi se provele potrebne prilagodbe;

6.  naglašava da razvoj i rast ekološkog sektora i ekoloških područja, kako je predviđeno strategijom „od polja do stola”, s ključnom ulogom u revitalizaciji i održavanju dinamičnih ruralnih područja, moraju biti tržišno usmjereni i popraćeni holističkim kretanjima u lancu opskrbe, uključujući preradu, kao i mjerama politike za poticanje daljnje ponude i potražnje za ekološkom hranom te za jamčenje povjerenja potrošača;

7.  naglašava da bi kombinacija tih pristupa trebala omogućiti uravnotežen razvoj, u skladu sa sposobnošću tržišta da apsorbira ekološku proizvodnju kako bi se zaštitila buduća profitabilnost ekološkog tržišta i ekološke poljoprivrede u EU-u;

8.  u tom kontekstu ističe potrebu za uklanjanjem prekomjernih administrativnih opterećenja; naglašava da koristi ekološke poljoprivrede za okoliš ne bi trebali podupirati samo potrošači ekoloških proizvoda koji su voljni platiti višu cijenu, već bi se iz proračuna ZPP-a također trebali na odgovarajući način nagraditi ekološki poljoprivrednici za specifična javna dobra koja pružaju zaštitom okoliša i prirodnih resursa, smanjenjem korištenja ulaznih materijala i višim standardima dobrobiti životinja;

9.  ističe da bi poticanje poljoprivredne održivosti i otpornosti prehrambenog sustava EU-a trebalo biti prioritet te da je ekološka poljoprivreda ključan element za postizanje ciljeva u području okoliša i klime; smatra da održive inovacije u praksama kao što su ekološka poljoprivreda i, u širem smislu, agroekologija mogu dovesti do veće raznolikosti u poljoprivrednim sustavima;

10.  naglašava da je koegzistencija različitih poljoprivrednih sustava važna jer je raznolikost ključna za sigurnost i otpornost prehrambenog sustava te doprinosi održivom razvoju; ističe da ne postoji jedinstveni poljoprivredni model koji bi odgovarao svim zemljama i regijama te naglašava da bi trebalo uvidjeti prednosti različitih modela održive poljoprivrede;

11.  ističe da je važno nastaviti povećavati ekološke prinose kako bi se spriječio povećani ekološki otisak proizvodnje hrane u trećim zemljama, dok se u regijama EU-a odvija veći prijelaz na model ekološke poljoprivrede;

12.  ističe da je za uspjeh akcijskog plana EU-a važno da se njime potiču i mobiliziraju države članice, kao i regionalne i lokalne vlasti, uzimajući u obzir njihove posebnosti i različita polazišta; dodaje da regionalni i lokalni akcijski planovi za ekološku poljoprivredu, po potrebi, moraju imati ulogu i u razvoju sektora ekološke proizvodnje;

13.  stoga smatra da bi države članice trebalo poticati da uspostave vlastite nacionalne strategije za ekološku poljoprivredu i da razviju vlastite nacionalne i/ili regionalne operativne akcijske planove, u koordinaciji s nacionalnim strateškim planovima, koji bi trebali imati visoku razinu ambicije u pogledu razvoja ekološke poljoprivrede, s realističnim i konkretnim ciljevima, mjerama, vremenskim okvirima i proračunima, uključujući poticaje za poljoprivrednike, kojima se olakšava izbor i podupiru inicijative odozdo prema gore;

14.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se ti uvjeti u potpunosti poštuju pri odobravanju nacionalnih strateških planova koje podnose države članice te da zajamči da su dostatna financijska sredstva, zajedno s najučinkovitijim alatima, dostupna za postizanje relevantnih ciljeva u pogledu razvoja sektora; naglašava da je potrebna razmjena znanja i najboljih praksi jer neke države članice imaju više iskustva u osmišljavanju i provedbi ambicioznih nacionalnih planova;

15.  poziva Komisiju da takve razmjene uključi u planirane javne sastanke u vezi s daljnjim postupanjem; ističe da bi se u nacionalnim akcijskim planovima za ekološku poljoprivredu trebala osigurati predvidljivost i jasnoća za poljoprivrednike i industriju, čime bi se potaknuo razvoj ekološke proizvodnje i komercijalizacija ekoloških proizvoda;

16.  pozdravlja proširenje područja primjene Uredbe o ekološkoj poljoprivredi na određene proizvode usko povezane s poljoprivredom koji nisu navedeni u Prilogu I. UFEU-a, kao što je sol; međutim, izražava zabrinutost zbog izvješća o ekološkoj soli koje je 6. kolovoza 2021. objavila Stručna skupina za tehničko savjetovanje o ekološkoj proizvodnji (EGTOP) jer se u izvješću zagovara proširenje ekološke oznake EU-a na proizvodne metode koje nisu u skladu s načelima Uredbe (EU) 2018/848; stoga poziva Komisiju da ne slijedi savjete EGTOP-a;

17.  naglašava da bi pri osmišljavanju, donošenju, preispitivanju i provedbi nacionalnih i/ili regionalnih akcijskih planova za ekološku poljoprivredu države članice u proces savjetovanja trebale uključiti sve dionike, zadruge, lokalne i regionalne vlasti, poljoprivredno-prehrambenu industriju duž lanca vrijednosti, poljoprivredno-prehrambene trgovce na veliko, predstavnike potrošača i privatnog sektora te ugostiteljski sektor, uključujući objekte javne prehrane i udruge za educiranje o hrani, ako i građane, kako bi se postigle najbolje sinergije i ostvario cilj povećanja područja pod ekološkom poljoprivredom kako je utvrđen u njihovim nacionalnim strateškim planovima;

18.  priznaje da ekološka proizvodnja nudi bolji ekonomski povrat za poljoprivrednike, ali često podrazumijeva veće troškove proizvodnje te stoga zahtijeva da tržišne cijene i izravne potpore budu dovoljne za nadoknadu tih troškova kako bi se poljoprivrednicima omogućili pravedni prihodi;

19.  ističe da više potrošačke cijene mogu otežati širenje sektora ekološke proizvodnje, ali da su one potrebne za održavanje sektora ekološke proizvodnje; podsjeća da u nekim slučajevima nema tržišta za ekološke poljoprivredne proizvode zbog čega su poljoprivrednici prisiljeni prodavati ih kao konvencionalne poljoprivredne proizvode po nižoj cijeni;

20.  podsjeća da ekološka poljoprivreda uključuje vrlo visoke proizvodne standarde; naglašava potrebu za rješavanjem pitanja cjenovne pristupačnosti, a time i dostupnosti ekoloških proizvoda; snažno naglašava da se proizvođačima mora pružiti potpora pri prelasku na ekološku proizvodnju i da oni moraju imati koristi od dodane vrijednosti ekološke poljoprivrede; napominje da bi, kao i za konvencionalne proizvode, bolja raspodjela vrijednosti među akterima u vrijednosnom lancu donijela korist i poljoprivrednicima i potrošačima;

21.  uviđa da će razvoj ekološkog sektora omogućiti ekonomiju razmjera u preradi i logistici koja će povećati učinkovitost i dovesti do nižih troškova; naglašava važnost Direktive o nepoštenim trgovačkim praksama za razvoj sektora i u osiguravanju da trgovci na malo nemaju pretjerano visoke profitne marže na ekološke proizvode; također smatra da bi ekološki proizvodi mogli biti uključeni u programe u okviru Fonda europske pomoći za najpotrebitije, pod uvjetom da je dostupna dostatna opskrba;

22.  pozdravlja činjenicu da Komisija radi na poboljšanju opće dobrobiti životinja i ističe da je u istraživanju Eurobarometra o poljoprivredi i ZPP-u iz 2020. utvrđeno da 80 % građana EU-a ekološki uzgoj povezuje s većim poštovanjem dobrobiti životinja; u tom kontekstu naglašava važnost podupiranja ekološkog stočarstva;

23.  uviđa da je važno ubrzati razvoj ekološke akvakulture i tog tržišta u EU-u te ojačati potražnju za tim proizvodima i povjerenje potrošača u te proizvode; napominje da svaki četvrti proizvod ribarstva potječe iz akvakulture; ističe, međutim, da, s obzirom na to da se većina potrošnje tih proizvoda opskrbljuje uvozom, koji čini 60 % ukupne ponude, postoji ogroman potencijal rasta koji moramo iskoristiti za razvoj europske akvakulture općenito, a posebno ekološke akvakulture;

24.  naglašava potrebu za koordinacijom djelovanja u ekološkoj akvakulturi s novim strateškim smjernicama za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030. i razvojem tog sektora u državama članicama i regijama;

Poticanje potražnje i osiguravanje povjerenja potrošača

25.  podržava Komisiju u daljnjem promicanju i razmjeni informacija o logotipu ekološke proizvodnje EU-a među potrošačima, među ostalim u okviru školskih programa, koji bi se nakon revizije trebali više usredotočiti na ekološke proizvode, kao i u drugim institucijama kao što su domovi za starije i nemoćne; podržava promicanje lokalnih ekoloških logotipa koji postoje u nekoliko država članica i koji pružaju barem jednaka jamstva kao i logotip ekološke proizvodnje EU-a i koji se upotrebljavaju zajedno s njim; napominje da bi školski programi trebali biti temelj za pedagošku raspravu o prehrani i održivoj hrani te da bi trebali biti popraćeni mjerama za informiranje i obrazovanje djece o boljoj prehrani;

26.  naglašava da je iznimno važno da nakon ispitivanja potrošača o ekološkoj proizvodnji uslijede mjere za daljnje senzibiliziranje javnosti o koristima ekološkog uzgoja za zdravlje, dobrobit i visoku kvalitetu života, pri čemu je potrebno osigurati da povjerenje potrošača u sigurnost i održivost konvencionalnih metoda uzgoja u Uniji ne bude ugroženo; naglašava potrebu za pružanjem točnih informacija kako bi se zajamčilo da nove inicijative koje se razvijaju u pogledu označivanja održive hrane ne oslabljuju logotip ekološke proizvodnje EU-a i ne zbunjuju potrošače u pogledu njihova područja primjene i značenja;

27.  izražava zabrinutost zbog obmanjujućih oznaka, pakiranja i oglašavanja koji potrošačima otežavaju razlikovanje konvencionalnih proizvoda od ekoloških proizvoda; napominje da su Uredba (EU) 2018/848 i česte neovisne kontrole temelj povjerenja potrošača u ekološke proizvode i poziva države članice da jasno komuniciraju u pogledu logotipa ekološke proizvodnje EU-a;

28.  naglašava ulogu supermarketa i različitih lanaca opskrbe hranom u promicanju i podupiranju logotipa ekološke proizvodnje EU-a; očekuje buduće inicijative Komisije koje teže boljem usmjeravanju potrošača pri odabiru hrane putem označivanja, promidžbe i informativnih kampanja koje se temelje na čvrstim, neovisnim i operativnim znanstvenim temeljima te potpunim i dosljednim metodologijama; napominje da se transparentnost i sljedivost mogu znatno povećati primjenom obveznog označivanja podrijetla svih prehrambenih proizvoda iz EU-a, a time se mogu suzbijati prijevare i nezakonite metode proizvodnje te povećati povjerenje potrošača;

29.  podsjeća da se zahtjevi profesionalnih kuhinja razlikuju od zahtjeva kućanstava; naglašava da je važno stvoriti dodanu vrijednost za lanac opskrbe i povećati razinu prerade ekoloških proizvoda kako bi se odgovorilo na potrebe profesionalnih kuhinja;

30.  smatra da bi se revizija zelene javne nabave iz 2019. trebala bolje promicati u državama članicama kako bi se poboljšala senzibiliziranost javnosti i pružio snažan poticaj za djelovanje usmjereno na promicanje ekološke proizvodnje i podupiranje zdravije i ekološki prihvatljivije prehrane u ustanovama kao što su škole, bolnice, domovi za starije osobe i zatvori te da se njome može smanjiti količina otpada od organskih proizvoda u državama članicama s viškovima; smatra da bi institucije EU-a trebale poslužiti kao primjer drugima u vlastitim objektima; smatra da je, kako bi se postiglo takvo povećanje zelene javne nabave, potrebna koordinacija sa sektorom putem njegovih predstavničkih organizacija kako bi se osiguralo neometano odvijanje javne nabave;

31.  poziva Komisiju da nastavi s istragama u vezi s trenutačnim strukturnim i logističkim preprekama te da promiče primjenu kriterija zelene javne nabave u državama članicama, kao i aktivnosti informiranja, educiranja i promicanja ekoloških proizvoda za bolju učinkovitost te mjere; smatra da bi odluku o povećanju upotrebe zelene javne nabave trebalo donijeti na nacionalnoj razini u skladu s nacionalnom potražnjom i ciljevima utvrđenima u nacionalnim akcijskim planovima za ekološku poljoprivredu; smatra da se zelenom javnom nabavom mora staviti snažan naglasak na ekološke proizvode EU-a, čime bi se potaknula proizvodnja i pomoglo EU-u da ostvari svoje klimatske ciljeve;

32.  naglašava da se ekološka proizvodnja i prerada moraju razvijati na odgovarajući način na regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući lokalne ekološke poljoprivrednike; podržava uspostavu regionalnih održivih prehrambenih sustava na temelju suradnje svih dionika iz područja prehrane; žali zbog nedostatka provjerenih podataka o prihvaćanju ekoloških proizvoda u javnim kantinama i restoranima;

33.  ističe da lokalne, regionalne i nacionalne vlasti, zajedno s udruženjima poljoprivrednika i veleprodajnici poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, imaju važnu ulogu u podupiranju strukturiranja ekološkog sektora u pogledu proizvodnje, kolektivne prerade, logistike i trgovine, olakšavanju pristupa zemljištu za ekološke poljoprivrednike, olakšavanju suradnje između samih proizvođača, između proizvođača i potrošača te u pogledu prehrambenih usluga;

34.  nadalje ističe ulogu koju lokalne, regionalne i nacionalne vlasti trebaju imati u senzibiliziranju javnosti o svim vrstama održivih poljoprivrednih metoda, u opskrbi ekološkim proizvodima u kantinama i u razvoju obrazovnih programa za predškolske i školske ustanove;

35.  u tom kontekstu ističe da su tržnice poljoprivrednika na lokalnoj i regionalnoj razini učinkovit alat za premošćivanje jaza između proizvođača i potrošača te da bi ih trebalo promicati; također podsjeća da lokalne i regionalne vlasti i udruženja poljoprivrednika pružaju vrlo vrijednu tehničku pomoć ekološkim poljoprivrednicima i onima koji su u postupku prenamjene gospodarstva, što je ključno za provedbu tih praksi i za koje je potrebno odgovarajuće financiranje iz ZPP-a i drugih izvora;

36.  ističe da sva tijela vlasti moraju osigurati da regulatorni okvir i dalje omogućuje i potiče razvoj sektora, a da se pritom administrativno opterećenje zadrži na najmanjoj mogućoj razini; podsjeća da lokalne i regionalne vlasti u mnogim državama članicama već dugo sudjeluju u podupiranju razvoja ekološke poljoprivrede, posebno upravljanjem regionalnim programima ruralnog razvoja i njihovom provedbom;

37.  naglašava da je pri uključivanju lokalnih i regionalnih vlasti potreban lokalizirani pristup u skladu s načelima Teritorijalnog programa do 2030. kako bi se odgovorilo na različite potrebe seoskih, prigradskih i gradskih područja diljem Europe;

38.  naglašava da će uspjeh akcijskog plana za ekološku poljoprivredu ovisiti o većoj uključenosti privatnog sektora u poticanje potražnje i o osiguranju pravednih naknada za poljoprivrednike, posebno u zemljama sa slabije razvijenom ekološkom proizvodnjom i tržištima ekoloških proizvoda; poziva Komisiju da utvrdi niz instrumenata kojima će se državama članicama omogućiti da potiču maloprodajne lance da aktivno pomažu u promicanju i pružanju informacija o važnosti ekološke potrošnje te da stvore lokalne lance opskrbe za ekološku poljoprivredu; naglašava da povećanje ekološke proizvodnje prije svega mora biti rezultat veće privatne potražnje, a ne samo političkih poticaja;

39.  naglašava da je važno poboljšati transparentnost u lancu opskrbe ekološkom hranom i sljedivost svih procesa proizvodnje i distribucije u skladu sa zahtjevima europskih potrošača za boljim informacijama o podrijetlu i proizvodnim metodama prehrambenih proizvoda koje konzumiraju; pozdravlja dobrovoljne inicijative trgovaca na malo da se proizvodi iz prijelaznog razdoblja kupuju po višoj cijeni i smatra da bi takve inicijative trebalo promicati;

40.  prima na znanje poteškoće s kojima se trgovci na malo suočavaju kad stavljaju te proizvode na tržište za potrošače jer ne postoje usklađena pravila o stavljanju na tržište te poziva Komisiju da ispita mjere za olakšavanje njihova stavljanja na tržište, na primjer usklađenim označivanjem;

41.  naglašava da je ključno da se Komisija, države članice i dionici aktivno uključe u utvrđivanje načina na koje se postojeći mehanizmi certificiranja i kontrole mogu ojačati kako bi se spriječile prijevare u ekološkoj proizvodnji i trgovini;

42.  smatra da mehanizmi certificiranja i kontrole moraju biti prilagođeniji stvarnim uvjetima na terenu za ekološke poljoprivrednike te da se taj postupak mora pojednostaviti, među ostalim pomoću informatičkih rješenja;

43.  naglašava da se posebna pozornost mora posvetiti postupcima za ovlašćivanje tijela za certificiranje; naglašava da je postupak certificiranja pri prijelazu na ekološku poljoprivredu i dalje složen i težak za provedbu te bi ga trebalo olakšati, posebno za male poljoprivrednike; smatra da bi poljoprivrednicima trebalo pružiti potporu u pokrivanju troškova certificiranja;

44.  naglašava potrebu za usklađenim europskim sustavima certificiranja ulaznih materijala za ekološku poljoprivredu kako bi se izbjeglo povećanje broja privatnih certifikata s različitim zahtjevima i sustavima kontrole; poziva Komisiju da putem akcijskih planova za ekološku poljoprivredu promiče usklađivanje na razini EU-a;

45.  apelira na Komisiju da ojača carinske kontrole izravnim i jedinstvenim mehanizmima kontrole u koordinaciji s državama članicama i uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti kako bi se spriječile prijevare povezane s hranom, patvorenje i uvoz proizvoda koji nisu u skladu sa standardima ekološke proizvodnje EU-a te kako bi se izbjegao rizik od toga da sektor ekološke proizvodnje EU-a dođe u komparativno nepovoljan položaj zbog nedostatka globalne konvergencije standarda i povećanih troškova za potrošače; u tom kontekstu ističe potrebu za većim uključivanjem relevantnih carinskih tijela kako bi se zajamčila kvaliteta i sigurnost ekoloških proizvoda i zajamčilo pošteno tržišno natjecanje među proizvođačima unutar i izvan EU-a;

46.  žali zbog toga što se u akcijskom planu za ekološku poljoprivredu uopće ne spominju poteškoće i veliki troškovi koji za taj sektor nastaju zbog toga što se tijekom uzgoja, žetve, prijevoza, skladištenja i prerade moraju uvesti odgovarajuće mjere kako bi neodobreni proizvodi, npr. GMO-i, ostali izvan lanca ekološke proizvodnje;

47.  naglašava da su poljoprivredni proizvodi podrijetlom iz EU-a međunarodno priznati zbog svoje visoke kvalitete; smatra da su potrebne pozitivne mjere kojima se promiče trgovina kako bi se dodatno promicali ekološki proizvodi iz EU-a na međunarodnoj razini; u tom pogledu uviđa potencijalnu ulogu politike EU-a za promicanje ekološke proizvodnje; naglašava da bi se trebao prepoznati širok raspon održivih metoda, praksi i proizvoda u EU-u;

48.  ističe da oznake zemljopisnog podrijetla, koje se podupiru promotivnom politikom EU-a, snažno doprinose gospodarskom rastu u mnogim ruralnim područjima i vodeća su inicijativa europske poljoprivrede; traži od Komisije da obavijesti Parlament o potencijalu za širenje ekološkog tržišta i da ubrza tekuće pregovore kako bi se postigao prijelaz s istovjetnosti na usklađenost sa standardima EU-a za uvoz ekoloških proizvoda;

49.  podržava globalni prijelaz na održive prehrambene sustave; smatra da bi djelovanje na razini EU-a, posebno uključujući strategiju zelenog plana, trebalo biti usmjereno na redovito povećanje senzibiliziranosti o okolišu na globalnoj razini; žali zbog toga što se u sporazumima o slobodnoj trgovini često ne pridaje dovoljno pozornosti znatnim razlikama u standardima poljoprivredne proizvodnje između EU-a i trećih zemalja u pogledu zaštite okoliša i dobrobiti životinja, što odvraća poljoprivrednike iz EU-a od daljnjih ulaganja u okoliš, među ostalim u ekološku proizvodnju;

Poticanje prelaska na ekološku proizvodnju i jačanje cijelog lanca vrijednosti

50.  smatra da je, kako bi se ispunili ciljevi nacionalnih strateških planova, ključan odgovarajući proračun ZPP-a, kao i kompatibilnost s drugim europskim fondovima ili programima, kako bi se poljoprivrednicima pružili poticaji za prijelaz na prakse ekološkog uzgoja ili za zadržavanje tih praksi, i to pomoću adekvatno financiranih mjera ruralnog razvoja ili financijski atraktivnih eko-programa ili pak kombinacijom tih dviju mjera;

51.  poziva na to da eko-programi budu dostupni i konvencionalnim i ekološkim poljoprivrednicima te da budu osmišljeni tako da budu kompatibilni s poljoprivredno-okolišno-klimatskim mjerama i da ih dopunjuju; podsjeća da je važno ekološkim poljoprivrednicima pružati potporu i nakon prijelazne faze; poziva države članice da podrže generacijsku obnovu u ekološkoj poljoprivredi putem relevantnih javnih politika, promiču poduzetništvo u poljoprivredi među ženama i podupru razvoj održivih malih i srednjih ekoloških poljoprivrednih gospodarstava;

52.  žali zbog smanjenja proračuna ZPP-a tijekom posljednja dva desetljeća dok su se istovremeno povećali zahtjevi za poljoprivredni sektor; napominje da se u okviru trenutačnog ZPP-a samo 1,8 % proračuna troši na mjere potpore ekološkoj poljoprivredi i pozdravlja činjenicu da se novim ZPP-om, posebno putem eko-programa i mjera ruralnog razvoja, državama članicama omogućuje veća fleksibilnost u povećanju iznosa namijenjenih ekološkom sektoru;

53.  primjećuje potencijal kratkih, lokalnih i sezonskih te pametnih lanaca opskrbe hranom i mogućnosti izravnog stavljanja na tržište, uključujući tržnice poljoprivrednika, kako bi ekološki proizvođači i ruralna gospodarstva ostvarili koristi za okoliš i dobrobit životinja, uz istodobno osiguravanje prihoda, očuvanje i otvaranje radnih mjesta, jamčenje vitalnosti ruralnih područja i premošćivanje jaza između proizvođača i potrošača u EU-u; naglašava da je razvoj tržišta ključan za održivi razvoj sektora ekološke proizvodnje;

54.  poziva države članice da dodijele dostatna sredstva za potporu ulaganjima kojima se omogućuje razvoj kratkih prehrambenih lanaca, npr. povećanjem broja mobilnih klaonica ili pogona za preradu na poljoprivrednim gospodarstvima; smatra da bi se u postupcima javne nabave prednost trebala dati lokalnim lancima opskrbe; naglašava da usmjerenost na lokalnu proizvodnju i kratke lance ne smije dovesti do dodatnih prepreka na europskom unutarnjem tržištu;

55.  poziva Komisiju i države članice da aktivno doprinose poboljšanju strukture lanaca opskrbe ekološkim proizvodima i izgradnji kapaciteta organizacija ekoloških proizvođača; potiče države članice da primijene „sektorske intervencije” i sve dostupne mjere za poboljšanje organizacije ekoloških proizvođača u svim relevantnim sektorima te da im pomognu u slučaju privremene prekomjerne proizvodnje;

56.  ističe da ekološka poljoprivredna gospodarstva, čija je proizvodnja količinski manja te zato i skuplja, mogu imati manju pregovaračku snagu u trgovačkim ugovorima te stoga mogu biti posebno izložena nepoštenim poslovnim praksama, posebno u obliku kašnjenja u plaćanju kvarljive robe, otkazivanja u zadnji čas ili prisiljavanja dobavljača da plate neprodane i bačene proizvode; naglašava da su potrebni jasni ugovorni uvjeti i pošteno priznavanje rada ekoloških poljoprivrednih proizvođača i smatra da bi trebalo promicati alate kao što su ugovori o lancu opskrbe;

57.  pozdravlja potporu Komisije razvoju biookruga u državama članicama, koje se još zovu i eko-regije, s obzirom na to da su oni multifunkcionalne prirode, promiču kratke lance opskrbe i stvaraju sinergije, među ostalim, između poljoprivrednika, potrošača, prerađivačkih poduzeća, prodavača na malo, hotelijerskog i ugostiteljskog sektora i kulturnih poduzeća; poziva Komisiju da državama članicama pruži informacije o instrumentima kojima bi se mogle koristiti za promicanje razvoja biookruga, uz posebnu pozornost na urbanizirana područja; napominje da njihov uspjeh ovisi o snažnoj regionalnoj integraciji i uključenosti lokalnih i regionalnih vlasti;

58.  ističe da je izrazito važno širiti strukturiranu razmjenu znanja i primjera najboljih praksi o ekološkom uzgoju među državama članicama i poljoprivrednicima; ističe koristi jačanja suradnje između znanstvenika, poljoprivrednih znanstvenih sveučilišta i šireg obrazovnog sektora, savjetodavnih službi ili konzultanata, poljoprivrednika i njihovih udruženja i organizacija te društva; ističe važnu ulogu koju u razvoju ekološke proizvodnje trebaju imati neovisne savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva koje države članice moraju uključiti u svoje strateške planove u okviru ZPP-a te naglašava potrebu da im se dodijele dostatna financijska sredstva;

59.  napominje da se u izvješću Zajedničkog istraživačkog centra naslovljenom „Modeling environmental and climate ambition in the agricultural sector with the CAPRI model” (Prilagodba ekoloških i klimatskih ambicija u poljoprivrednom sektoru s modelom CAPRI)(8) navodi da je potrebno povećati produktivnost u pogledu ekološke poljoprivrede i upravljanja hranjivim tvarima, što se može poboljšati, između ostalog, preciznom poljoprivredom, novim digitalnim tehnologijama i drugim inovativnim tehnikama;

60.  napominje da inovativni digitalni alati mogu znatno povećati transparentnost i sljedivost, a time se mogu suzbijati prijevare i nezakonite metode proizvodnje te povećati povjerenje potrošača; stoga potiče Komisiju da, među ostalim putem strateških planova u okviru ZPP-a, osigura veću primjenu digitalnih tehnologija, kao što su precizna poljoprivreda i lanci blokova u ekološkoj poljoprivredi; naglašava, međutim, da te tehnologije dopunjuju sustavni pristup održivosti ekološke poljoprivrede i da se mora osigurati privatnost, profitabilnost i neovisnost poljoprivrednika kad je riječ o podacima;

Poboljšanje doprinosa ekološkog uzgoja održivosti

61.  ponovno ističe važnost istraživanja i inovacija za održivost sektora ekološke poljoprivrede i za ispunjavanje društvenih očekivanja u pogledu biološke raznolikosti, klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama, dobrobiti životinja i učinkovite upotrebe resursa te pozdravlja namjeru Komisije da izdvoji sredstva iz programa Obzor Europa za potporu tim ciljevima; u tom kontekstu naglašava potrebu za istraživanjem i inovacijama kako bi se potaknuo prijelaz na ekološku poljoprivredu, uključujući stočarsku proizvodnju, kako bi se pronašla alternativna rješenja za određene sirovine u poljoprivredi i preradi te povećali prinosi i osigurala dostupnost potrebnog proteinskog krmiva, vitamina, sredstava za zaštitu bilja, posebno rješenja za biološku kontrolu, gnojiva i genetskih resursa kako bi se dodatno razvili snažni poljoprivredni sustavi i povećala tolerancija na suše, nametnike i bolesti; poziva Komisiju da potiče i jača suradnju među istraživačkim zajednicama koje se bave ekološkom i konvencionalnom hranom i poljoprivredom, posebno u okviru Europskog partnerstva za inovacije (EIP AGRI);

62.  potiče zauzimanje znanstveno utemeljenog pristupa u pogledu plodnosti tla te potrebe za razvojem, prihvaćanjem i poticanjem inovacija u novim izvorima hranjivih tvari biljnog podrijetla u ekološkom uzgoju, uključujući povećano recikliranje hranjivih tvari odgovarajućom preradom i odvajanjem hranjiva te, ako je to prikladno i primjereno, gnojidbenim proizvodima proizvedenima iz obnovljivih izvora, kao što su otpad iz biomase i životinjsko gnojivo, kako bi se izbjegao dugoročni manjak hranjivih tvari; podsjeća na važnost stajskog gnoja kao organskog gnojiva i potiče njegovo održivo korištenje u ciklusu uzgoja; poziva Komisiju da procijeni nove reciklirane materijale koji sadrže esencijalne biljne hranjive tvari (fosfor, kalij i dušik) kako bi se u budućnosti dodale na popis ulaznih materijala iz Uredbe (EU) 2018/848 u skladu s načelima ekološke poljoprivrede, osiguranjem kvalitete, sigurnosti i povjerenja potrošača;

63.  poziva na više istraživanja i informacija o mogućim koristima upotrebe biljnih biostimulansa i poboljšivača tla na biološkoj osnovi u sustavima ekološke poljoprivrede te o tome kako oni doprinose apsorpciji hranjivih tvari i boljoj učinkovitosti u tom proizvodnom modelu kako bi se omogućila njihova šira primjena i pomoglo smanjiti jaz između organskih i konvencionalnih prinosa; ističe da bi se problem neravnoteže hranjivih tvari u sustavima ekološke poljoprivrede mogao riješiti poticanjem korištenja prave kombinacije različitih vanjskih hranjivih tvari za pojedinačna poljoprivredna gospodarstva, uz biološku fiksaciju dušika;

64.  ističe da je u Europskoj uniji hitno potrebno razviti proizvodnju ekoloških biljnih bjelančevina i poticati proizvodnju ekoloških mahunarki, među ostalim u sustavima krmnog bilja kako bi se smanjila ovisnost sektora ekološke proizvodnje o uvozu; apelira na Komisiju da s tim u vezi izradi poseban strateški plan;

65.  pozdravlja doprinos ekološke poljoprivrede smanjenju upotrebe sintetičkih pesticida i poziva Komisiju da pri izradi novog zakonodavstva o održivoj upotrebi pesticida definira proizvode za biološku kontrolu i poveća dostupnost rješenja za biološku kontrolu i prirodnih tvari koje imaju prostor za mnogo širu upotrebu poboljšanjem i ubrzavanjem postupka evaluacije i odobravanja;

66.  podsjeća Komisiju i države članice na Rezoluciju Parlamenta od 15. veljače 2017. o pesticidima niskog rizika biološkog podrijetla(9) i naglašava potrebu za podupiranjem razvoja sigurnih, učinkovitih i cjenovno pristupačnih alternativnih sredstava za zaštitu bilja te za poticanjem njihove šire upotrebe, posebno olakšavanjem postupka odobravanja osnovnih tvari i proširenja njihove upotrebe, kao važne sastavnice u razvoju ekološke proizvodnje; naglašava da je potrebno stvoriti uvjete za jednak pristup ekološkim sredstvima za zaštitu bilja i gnojivima u državama članicama; naglašava da ostaci pesticida, prisutni u okolišu, mogu utjecati i na ekološke proizvode;

67.  ističe da ekološki poljoprivrednici, koji jamče visoke ekološke standarde u proizvodnji, ne smiju biti odgovorni za rizike izvan njihove kontrole te poziva Komisiju da dodatno promiče usklađivanje u postupanju u vezi s otkrivanjem ostataka pesticida;

68.  ističe važnost dovoljno dostupnog i visokokvalitetnog ekološkog sjemena, heterogenog materijala i biljnih sorti s visokim prinosom, autohtonih i lokalno prihvaćenih sorti; ističe njihov potencijal za jačanje otpornosti na bolesti bilja i utjecaj klimatskih promjena; potiče Komisiju i države članice da ulože veće napore, među ostalim konkretnim mjerama, kako bi se poboljšalo funkcioniranje tržišta ekološkog sjemena i smatra da bi prijelazna razdoblja bila korisna za postizanje tog cilja; poziva Komisiju da osigura da se dostatna proračunska sredstva dodijele za istraživanje ekološkog sjemena i uzgoja životinja;

69.  naglašava da je važno podupirati programe za očuvanje i odabir lokalnih sorti koje su, s obzirom na njihovu otpornost, posebno prikladne za ekološku poljoprivredu; naglašava da je za razvoj zdravih i otpornih sorti potrebno podržati tradicionalni uzgoj usjeva te da su pri razvoju novog ekološkog sjemena i poljoprivrednih praksi potrebne moderne, održive i inovativne metode, a da pritom treba očuvati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša;

70.  u tom kontekstu ističe ulogu koju znanstvene inovacije u uzgoju bilja mogu imati, posebno u poboljšanju otpornosti sorti, poticanju raznolikosti genetskih resursa i jačanju sustava proizvodnje hrane, te istodobno podsjeća da upotreba genetski modificiranog sjemena (GMO) nije dopuštena u ekološkoj poljoprivredi;

71.  podržava namjeru Komisije da analizu tržišnih opservatorija EU-a proširi na ekološke proizvode; naglašava važnost intenzivnijeg prikupljanja i poboljšanja dostupnosti točnih i pravodobnih podataka o ekološkom sektoru, među ostalim na regionalnoj razini, kako bi se bolje razumjeli njegovi ekološki, gospodarski i socijalni učinci;

72.  smatra da bi to trebalo uključivati podatke o doprinosu tog sektora ekološkoj održivosti, zajedno s podacima o proizvodnji, obradi, potrošnji, među ostalim u ugostiteljskom sektoru i javnim kantinama, o trgovini unutar EU-a i s trećim zemljama te o otkupnim i maloprodajnim cijenama, preferencijama potrošača, strukturama lanca opskrbe, dodanoj vrijednosti i udjelu poljoprivrednika u lancima opskrbe; uvjeren je da su ti podaci ključni za oblikovanje i praćenje politike EU-a o ekološkoj proizvodnji i poduzimanje mjera za ispravljanje neravnoteže između ponude i potražnje, procjenu trendova potrošnje i proizvodnje te povećanje transparentnosti i povjerenja u sektor;

73.  uviđa potencijal zajedničkog europskog prostora za poljoprivredne podatke za povećanje znanja i povjerenja potrošača te za poboljšanje sljedivosti lanca opskrbe ekološkim proizvodima; naglašava da je za poticanje potražnje ključno utvrditi potrebe potrošača pomoću relevantnih procjena; poziva države članice da bolje informiraju građane o ekonomskim rezultatima sektora ekološke proizvodnje; poziva Komisiju da provede sveobuhvatne studije i analize učinka koje bi povećanje ekološke poljoprivrede imalo i na klimatske promjene i na sigurnost opskrbe hranom u Europskoj uniji;

o
o   o

74.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 270, 7.7.2021., str. 2. (2) SL L 150, 14.6.2018., str. 1. (3) SL C 67, 8.2.2022., str. 25. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0425. (5) SL L 435, 6.12.2021., str. 1. (6) SL L 435, 6.12.2021., str. 262. (7) SL C 390, 18.11.2019., str. 2. (8) Barreiro Hurle, J., Bogonos, M., Himics, M., Hristov, J., Perez Dominguez, I., Sahoo, A., Salputra, G., Weiss, F., Baldoni, E. i Elleby, C., Modelling environmental and climate ambition in the agricultural sector with the CAPRI model, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2021. (9) SL C 252, 18.7.2018., str. 184.