Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2021. (2021/2182(INI))

P9_TA(2022)0039 A9-0354/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 21. i 36.,

–  uzimajući u obzir Povelju UN-a, Konvenciju UN-a o pravu mora, Helsinški završni akt od 1. kolovoza 1975. i njegove kasnije dokumente te Parišku povelju za novu Europu od 19.-21. studenoga 1990.,

–  uzimajući u obzir izvješće potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (Visokog predstavnika) od 16. lipnja 2021. naslovljeno „Izvješće o ZVSP-u – naši prioriteti za 2021.” (HR(2021)0094),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) od 31. listopada 2000. o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku o smjeru političkih odnosa EU-a i Rusije od 16. rujna 2021.(1) i svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2021. o stanju na ukrajinskoj granici i na ukrajinskim teritorijima pod ruskom okupacijom(2),

–   uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o suradnji EU-a i NATO-a od 10. srpnja 2016. i 8. srpnja 2018.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o situaciji u Hong Kongu, uključujući onu od 8. srpnja 2021. o Hong Kongu, posebno o slučaju Apple Daily(3) i od 19. lipnja 2020. o zakonu o nacionalnoj sigurnosti NRK-a za Hong Kong i potrebu da EU brani visoki stupanj autonomije Hong Konga(4),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0354/2021),

A.  budući da Parlament ima dužnost i odgovornost provoditi demokratski nadzor i kontrolu nad zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP) i zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom te bi trebao pravodobno i na transparentan način primati informacije i raspolagati djelotvornim sredstvima za cjelovito i učinkovito izvršavanje te uloge;

B.  budući da su nedavni događaji na međunarodnoj razini i višedimenzionalni izazovi te geopolitičko okruženje koje se brzo mijenja potaknuli postojeće trendove koji utječu na ključne aspekte ZVSP-a EU-a, ukazali na osjetljivost EU-a na vanjske događaje i pritiske, naglasili potrebu za snažnijim, ambicioznijim, vjerodostojnijim, strateškim i jedinstvenim djelovanjem EU-a na svjetskoj razini te istaknuli potrebu da EU bude u mogućnosti samostalno odrediti vlastite strateške ciljeve i razviti kapacitete za njihovo ostvarivanje;

C.  budući da ti događaji i izazovi uključuju dosad nezabilježenu pandemiju bolesti COVID-19, koja je potekla iz Wuhana (Kina), i njezine posljedice, mijenjanje uloge SAD-a na globalnoj razini, nastojanja Rusije da rasformira europsku sigurnosnu arhitekturu te njezine kontinuirane napade na Ukrajinu i okupaciju teritorija u Gruziji i Ukrajini, hibridne napade na države članice EU-a, kao što je instrumentalizacija migranata, s ciljem podrivanja naših demokratskih temelja, kontinuirano kršenje međunarodnog prava od strane Bjelarusa, sve veću asertivnost Komunističke partije Kine i drugih autoritarnih i totalitarnih režima, nedavni nagli slom državnih struktura Afganistana i naknadno preuzimanje te zemlje od strane talibana, napetosti u indo-pacifičkoj regiji, posebno u Južnom i Istočnom kineskom moru, kao i u Tajvanskom tjesnacu, širenje oružja za masovno uništavanje, dovođenje u pitanje sporazuma o nadzoru naoružanja, klimatske promjene, financijski kriminal, pogoršanje regionalnih sukoba koji su uzrokovali raseljavanje stanovništva, nadmetanje za prirodne resurse, nestašicu energije i vode, propale države, terorizam, organizirani transnacionalni kriminal, kibernapade i kampanje dezinformiranja;

D.  budući da su ti postojeći trendovi rezultat pomaka u globalnoj ravnoteži snaga prema višepolarnom svijetu pojačane geopolitičke konkurencije, što otežava globalno upravljanje i pružanje međunarodnih javnih dobara u trenutku kada su ona sve potrebnija;

E.  budući da je svijet ušao u novu eru „nemira”, vrijeme rastuće geopolitičke neizvjesnosti uz umnožavanje regionalnih sukoba i nadmetanja velikih sila koje imaju značajne posljedice na sigurnost EU-a;

F.  budući da aktualno gomilanje ruskih vojnih snaga duž ukrajinske granice i na njezinim nezakonito okupiranim teritorijima, kao i u Bjelarusu i Kalinjingradskom okrugu, predstavlja uvjerljivu i ozbiljnu prijetnju sigurnosti Ukrajine i Europe; budući da bi bilo kakva daljnja vojna djelovanja i hibridni napadi Ruske Federacije trebali rezultirati nametanjem ozbiljnih ekonomskih i financijskih sankcija u bliskoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, NATO-om i drugim partnerima;

G.  budući da štetan učinak klimatskih promjena na sigurnost EU-a postaje sve jasniji;

H.  budući da se očekuje da će se više od polovine svjetskog rasta stanovništva do 2050. dogoditi u Africi, a to znači 1,3 milijarde od 2,4 milijarde dodatnih stanovnika na planetu; budući da će koncentracija tog rasta u nekima od najsiromašnijih zemalja zajedno s učincima klimatskih promjena dovesti do niza novih izazova koji će, ako se ne počnu rješavati već sada, imati iznimno teške učinke i na te zemlje i na EU; budući da će prema izvješću Konferencije UN-a o trgovini i razvoju za 2019. o podacima o trgovini i razvoju(5) biti potrebno dodatnih 2,5 bilijuna USD godišnje kako bi se ispunile obveze iz Programa UN-a za održivi razvoj do 2030.;

I.  budući da EU na globalnoj razini treba djelovati jednim usklađenim glasom utemeljenim na zajedničkoj strateškoj kulturi kako bi razvio svoju vodeću ulogu i oživio i reformirao multilateralizam, u skladu sa svojim vrijednostima demokracije, vladavine prava, socijalne pravde, temeljnih prava, uključujući ravnopravnost spolova i podršku slobodi u cijelom svijetu, te vizijom održive budućnosti;

J.  budući da velika većina građana EU-a, a isto je izraženo u dosad primljenim komentarima na digitalnoj platformi Konferencije o budućnosti Europe, podupire snažniju ulogu EU-a i zajednički europski pristup u pitanjima vanjske i sigurnosne politike te priželjkuje dosljedniju i djelotvorniju vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a;

1.  ističe da bi, kako bi ostvario strateški cilj razvoja svoje uloge globalnog predvodnika, EU svoju zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku trebao oblikovati na temelju sljedećih šest mjera:

Preuzimanje vodeće uloge u jačanju multilateralnih partnerstava u pogledu globalnih prioriteta, posebno u partnerstvu s UN-om, te zaštiti i promicanju demokracije i ljudskih prava na globalnoj razini

2.  pozdravlja sve izraženije ambicije i inicijative EU-a za preuzimanje vodeće uloge u promicanju globalnih partnerstava u pogledu ključnih prioriteta i jačanju multilateralnog poretka temeljenog na pravilima i vrijednostima reformom ključnih institucija i organizacija kako bi se postigla njihova veća učinkovitost i povećala njihova otpornost zahvaljujući boljem korištenju postojećih mehanizama i institucija za multilateralno globalno upravljanje; napominje da se tim inicijativama međunarodnoj zajednici, koja je uređena međunarodnim pravom, omogućuje učinkovito suočavanje s globalnim izazovima kao što su klimatske promjene, pandemija, energetska kriza i terorističke prijetnje te borba protiv utjecaja zlonamjernih autoritarnih aktera; ponavlja da vanjska i sigurnosna politika EU-a mora osigurati provedbu UN-ovih ciljeva održivog razvoja do 2030.;

3.  naglašava potrebu za razvojem istinski strateškog partnerstva između EU-a i UN-a u području klimatske politike i ljudskih prava te u kontekstu upravljanja krizama; poziva države članice i vlade diljem svijeta da tijelima UN-a dodijele više nadležnosti, sredstava i kapaciteta za intervenciju; žali zbog činjenice što Kina i Rusija sprječavaju Vijeće sigurnosti UN-a da osudi represivne režime zbog njihovih postupaka i ometaju ujedinjeni međunarodni odgovor na različite krize te onemogućuju provedbu odluka skupine G7 na razini UN-a; ponavlja svoju snažnu potporu Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) i poziva EU i države članice da pruže odgovarajuću financijsku potporu kako bi ICC mogao izvršiti svoje zadaće;

4.  naglašava potrebu da EU brani i promiče demokraciju na globalnoj razini preuzimanjem uloge predvodnika, uključujući jamčenjem striktnog poštivanja načela demokracije, ljudskih prava i vladavine prava u svim državama članicama; poziva EU da diljem svijeta pomiče povezivanje demokratskih država u savez; ustraje u potrebi za udruživanjem resursa, razmjenom najboljih praksi, usklađivanjem zajedničkog djelovanja i razvojem zajedničkih strategija u pogledu odgovora na zlonamjerno uplitanje i dezinformiranje od strane autoritarnih država i njihovih posrednika, neprijateljskih nedržavnih aktera i organizacija, kao i antidemokratskih aktera unutar demokratskih društava; smatra da bi, kako bi se to uspješno ostvarilo, EU i njegove države članice trebali promicati, u bliskoj suradnji s, među ostalim, NATO-om, pristup koji obuhvaća sve razine vlasti i sve razine društva za suzbijanje hibridnih prijetnji, zajedno s ambicioznim programom potpore demokraciji usmjerenim na očuvanje i promicanje slobode govora i neovisnosti medija; u tom smislu izražava svoju punu potporu sastancima na vrhu za demokraciju kojima će SAD biti domaćin i koji će se usredotočiti na konkretne akcije za obranu univerzalnih ljudskih prava, sprječavanje demokratskog nazadovanja i borbu protiv korupcije;

5.  poziva EU da razvije svoj paket instrumenata za borbu protiv vanjskog uplitanja, propagande i operacija uplitanja, uključujući razvoj novih instrumenata kojima se omogućuje nametanje troškova počiniteljima, kao i jačanje relevantnih struktura, posebno radnih skupina za stratešku komunikaciju Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD); pozdravlja aktualnu reviziju Komisijina Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija; naglašava potrebu da EU poveća vidljivost svojeg djelovanja boljom strateškom komunikacijom o svojem vanjskom djelovanju s vlastitim građanima i šire;

6.  duboko je zabrinut zbog kontinuiranog demokratskog nazadovanja i zastoja u pogledu ljudskih prava u sve većem broju zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući napade na politička prava i izborni integritet; ponovno potvrđuje važnost stalne potpore EU-a izbornim postupcima u svijetu, među ostalim, pomoću misija za promatranje izbora i podsjeća na temeljnu ulogu Parlamenta u tom pogledu; naglašava važnost jamčenja najviše razine zaštite domaćim promatračima izbora; poziva EU da dodatno ojača svoju suradnju u promatranju izbora sa svim relevantnim partnerima kao što su Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Vijeće Europe i organizacije koje podržavaju Deklaraciju o načelima međunarodnog promatranja izbora i Kodeks ponašanja za međunarodne promatrače izbora;

7.  potiče EU da dodatno razvije svoju vodeću ulogu u obrani i promicanju slobode, demokracije i prava u multilateralnim forumima, a posebno u UN-u; smatra da bi EU trebao osigurati transparentnu i učinkovitu upotrebu globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava (GHRSR) (europski zakon Magnicki), među ostalim, proširenjem područja primjene globalnog režima sankcija EU-a za ljudska prava na kaznena djela povezana s korupcijom; ponavlja da bi EU trebao bolje provoditi odredbe o ljudskim pravima iz međunarodnih sporazuma koje je sklopio; podsjeća na političku prirodu globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava, koji je dio integriranog i sveobuhvatnog političkog pristupa EU-a;

8.  ustraje na potpunoj provedbi i sustavnoj integraciji rodno osviještene politike i Akcijskog plana EU-a za rodnu ravnopravnost III (GAP III) u sve vanjske aktivnosti EU-a, na svim razinama djelovanja i u svim relevantnim aktivnostima i konceptima, što se odnosi i na razdoblje nakon isteka GAP-a III; poziva EU i države članice da preuzmu vodeću ulogu u provedbi Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti; potiče ESVD na poboljšanje geografske ravnoteže u cilju postizanja odgovarajuće nacionalne zastupljenosti koja odražava raznolikost svih država članica, kako je navedeno u članku 27. Pravilnika o osoblju(6);

9.  poziva na učinkovitu provedbu koncepta mirovnog posredovanja EU-a iz 2020. kako bi se konsolidirao položaj EU-a kao utjecajnog globalnog aktera koji ulaže u sprečavanje sukoba i posredovanje te kao vodećeg aktera u promicanju i provedbi mira na međunarodnoj razini; podsjeća na komparativnu prednost EU-a u području sprečavanja i rješavanja sukoba u odnosu na pojedine države članice; ističe ključnu ulogu koju je Parlament odigrao u tom području putem parlamentarne diplomacije; prepoznaje ulogu organizacija mladih u izgradnji miroljubivih društava i u promicanju kulture mira, tolerancije, međukulturalnog i međureligijskog dijaloga;

10.  ponavlja svoj poziv na jaču potporu strategiji pomorske sigurnosti EU-a s obzirom na to da održavanje slobode plovidbe predstavlja sve veći izazov i na svjetskoj razini i u susjedstvu; naglašava da bi se sloboda plovidbe trebala poštovati u svakom trenutku; poziva EU da se više usredotoči na osiguranje slobode plovidbe i na mjere usmjerene na smirivanje i sprječavanje oružanih sukoba i vojnih incidenata na moru;

11.  poziva na ambiciozan program EU-a, u suradnji s ključnim partnerima, za podupiranje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a i pokretanje pitanja progona na temelju vjere ili uvjerenja; prima na znanje da potpora slobodi vjere ili uvjerenja pridonosi poticanju trajnog mira, a time i rješavanju mnogih izazova s kojima se suočavaju EU i njegove partnerske zemlje; apelira na Europsku komisiju da što prije imenuje novog posebnog izaslanika EU-a za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja;

12.  pozdravlja napore koje EU kao globalni predvodnik ulaže u borbu protiv klimatskih promjena i potiče Komisiju i ESVD da predlože nove inicijative, primjerice u pogledu internacionalizacije europskog zelenog plana, kao i inicijative za odgovor na sigurnosne rizike povezane s pitanjima klime te da se uhvate u koštac s posljedicama klimatskih promjena na lokalnoj razini, posebno u pogledu ugroženog stanovništva i teško pogođenih zajednica; smatra da bi EU trebao podržati ambiciozne ciljeve smanjenja emisija CO2 u zemljama koje nisu članice EU-a i naglašava da je potrebno da klimatska diplomacija odigra ključnu ulogu; očekuje da će implementacija europskog zelenog plana imati znatne geopolitičke posljedice i utjecati na odnose EU-a s određenim brojem partnera, kao što je rješavanje pitanja oslanjanja EU-a na opskrbu ruskim fosilnim gorivima;

13.  pozdravlja pristup EU-a i globalno vodstvo u pružanju cjepiva protiv bolesti COVID-19 i ublažavanju društvenih i gospodarskih posljedica pandemije putem mehanizma COVAX i globalnog paketa za oporavak „Tim Europa“; poziva EU da predloži opsežnu globalnu strategiju za zdravlje, koja bi sadržavala mjere i na globalnoj razini i na razini EU-a, a kojima bi se zajamčila veća pripravnost u cijelome svijetu i učinkovit odgovor na predstojeće krize te besplatan, pravedan, pristupačan i jednak pristup cjepivima diljem svijeta; ponavlja da EU treba postati autonomniji u pogledu zdravstvenih pitanja i diversificirati svoje lance opskrbe kako bi se okončalo oslanjanje na autoritarne i totalitarne režime; pozdravlja partnerstvo između EU-a i SAD-a u globalnoj kampanji cijepljenja protiv bolesti COVID-19;

14.  uviđa da su tehnologija, povezanost i tok podataka važne dimenzije vanjskih odnosa i sporazuma o partnerstvu EU-a te da imaju značajne geopolitičke posljedice; potiče EU da razvije globalna partnerstva za uspostavu pravednih i otvorenih normi i standarda, temeljenih na vrijednostima, za etičko korištenje tehnologija koje počiva na pravilima i usmjereno je na čovjeka te kojim se poštuje privatnost pojedinačnih korisnika, što se posebno odnosi na umjetnu inteligenciju i upravljanje internetom, također stavljajući kiberdiplomaciju u središte svojih vanjskih djelovanja; naglašava potrebu da EU u tom pogledu osigura suradnju i koordinaciju među demokracijama te da zajamči poštovanje međunarodnog i humanitarnog prava pri rješavanju sukoba; ističe posebnu prijetnju koju nove digitalne tehnologije mogu predstavljati za borce za ljudska prava i druge kad je riječ o kontroli, ograničavanju i ugrožavanju njihovih aktivnosti, kako je to nedavno pokazala istraga špijunskog softvera Pegasus; poziva EU da pokrene inicijativu za promicanje moratorija na izvoz špijunskih softvera u represivne svrhe te donošenje čvrstog međunarodnog regulatornog okvira u tom području; poziva EU i države članice da osiguraju potpuno uvažavanje ljudskih prava i odgovarajuću provjeru izvoza europske tehnologije za nadzor i tehničke pomoći u skladu s Uredbom o dvojnoj namjeni(7); poziva EU i države članice da surađuju s vladama zemalja izvan EU-a kako bi se okončale represivne prakse i zakonodavstvo u području kibersigurnosti i borbe protiv terorizma; naglašava potrebu da EU očuva prava pojedinca; stoga naglašava da sustavi socijalnog ocjenjivanja nisu u skladu s temeljnim vrijednostima EU-a; naglašava da se takve politike i instrumenti nadzora ni u kojem slučaju ne bi smjeli uvoditi i upotrebljavati u EU-u; naglašava stoga da EU mora raditi na ograničavanju i suzbijanju transnacionalnih dosega digitalne represije; napominje da je izvoz obrambenih tehnologija i oružja u nadležnosti država članica;

15.  ponovno ističe da bi EU trebao razviti i provesti globalnu strategiju za povezivost, koja bi se nadovezala na postojeću strategiju o povezivanju EU-a i Azije i predstavljala strateški odgovor kojim bi se povećao utjecaj EU-a u mnogim dijelovima svijeta kao što su Latinska Amerika, Afrika i Azija; stoga pozdravlja „Globalni portal” koji je Komisija predstavila 1. prosinca 2021.; ta ambiciozna i višedimenzionalna inicijativa čiji je cilj, među ostalim, pravedno i održivo ulaganje u digitalne mreže i kvalitetnu infrastrukturu, zajedno s partnerima diljem svijeta, bez stvaranja ovisnosti; ističe da bi Komisija projekte za povezivanje sa zemljama izvan EU-a trebala uvjetovati poštovanjem strogih socijalnih i radnih prava, transparentnosti, ljudskih prava, dužne pažnje, interoperabilnosti, dobrog upravljanja, demokratskih standarda i etičkim korištenjem tehnologije, kako unutar EU-a tako i u inozemstvu; u tom pogledu napominje da bi Komisija trebala razviti strategiju za poboljšanje pristupa svojih partnera pouzdanoj i sigurnoj tehnologiji; naglašava da ulaganja u povezanost trebaju podržati gospodarsku otpornost i dekarbonizaciju gospodarstva usklađenu s Pariškim klimatskim sporazumom; traži da se povećaju napori u provedbi partnerstava za povezivanje EU-a i potiče Komisiju da razvija takve projekte povezivanja u dogovoru i suradnji s partnerima istomišljenicima; pozdravio bi uspostavu partnerstva za povezivanje s Afričkom unijom na sljedećem sastanku na vrhu između Afričke unije i EU-a;

16.  pozdravlja globalnu inicijativu zemalja skupine G7 nazvanu „Build Back Better World” i poziva EU na aktivnu ulogu u njezinu daljnjem razvoju, među ostalim, utvrđivanjem veza te na način koji dovodi do njihova uzajamnog osnaživanja pomoću „Globalnog portala”;

Poboljšanje vidljivosti i postupka donošenja odluka unutar EU-a i maksimalno i učinkovitije korištenje „tvrdih” i „mekih” instrumenata moći, uključujući uvođenje glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka o vanjskoj politici EU-a

17.  ponovno ističe da su EU-u prije svega potrebni jedinstvo i snažnija i istinska politička volja država članica da se zajednički dogovore o ciljevima zajedničke vanjske politike EU-a i suradnji unutar EU-a u području sigurnosti i obrane koje treba promicati radi provedbe ciljeva, vrijednosti, načela i normi iz članka 21. UEU-a; naglašava potrebu uspostave sigurnosne i obrambene unije koja bi služila kao polazišna točka za provedbu zajedničke europske obrambene politike, u skladu s odredbom iz članka 42. stavka 2. UEU-a;

18.  naglašava da vanjska politika EU-a treba imati vlastite instrumente u području vanjskih poslova, ljudskih prava te sigurnosti i obrane; podsjeća da je stalna strukturirana suradnja (PESCO) sadržana u Ugovoru iz Lisabona, ali je uspostavljena tek 2017.; stoga poziva države članice i Vijeće da se odvaže na najučinkovitiji način iskoristiti sve instrumente vanjske politike dostupne u Ugovorima;

19.  ističe da EU, u suradnji s državama članicama, treba ojačati svoju sposobnost učinkovitog, pravodobnog, proaktivnog i neovisnog djelovanja i formiranja odgovora EU-a na aktualne i predstojeće izazove; naglašava da je hitno potrebno da EU uspostavi mehanizam automatske razmjene informacija i obavještajnih podataka između država članica i EU-a o vanjskim poslovima i sigurnosnim pitanjima koja se pojavljuju izvan EU-a, uključujući terorizam, koji i dalje predstavlja prijetnju europskim vrijednostima i sigurnosti te zahtijeva višedimenzionalni pristup; pozdravlja aktualni proces Strateškog kompasa kao polazišnu točku za postupak uspostavljanja europske sigurnosne i obrambene unije i za strateški suverenitet EU-a u pogledu njezine sigurnosti i obrane, kao i za nastanak zajedničke europske kulture strateške sigurnosti i obrane, vođene našim zajedničkim vrijednostima i ciljevima te zajedničkim razumijevanjem prijetnji i poštovanjem zasebnih sigurnosnih i obrambenih politika država članica; očekuje da će Strateški kompas pomoći u oblikovanju zajedničke vizije sigurnosti i obrane EU-a u pogledu postizanja strateške autonomije; ističe da bi se ishod toga procesa trebao odraziti u reviziji Globalne strategije EU-a iz 2016., koja uzima u obzir ključne prijetnje, izazove i prilike te omogućuje EU-u da zauzme proaktivniju globalnu ulogu; nadalje ističe da bi ti zaključci trebali biti temelj za reviziju drugih dokumenata, kao što je plan za razvoj sposobnosti iz 2018.;

20.  ističe važnost ljudskih prava kao sastavnog elementa paketa instrumenata EU-a za vanjske poslove i naglašava njegovu komplementarnost; potiče EU na koordinaciju s partnerskim zemljama u obrani ljudskih prava i primjeni sankcija kako bi se povećao njihov učinak; podsjeća da je dosljedna i jednaka primjena restriktivnih mjera u svim državama članicama preduvjet za vjerodostojnost i djelotvornost vanjske politike EU-a; poziva Komisiju, u njezinoj ulozi čuvara Ugovorâ, Vijeće i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da kao instance odgovorne za jedinstvo, dosljednost i djelotvornost vanjske politike EU-a osiguraju učinkovitost, razmjernost i odvraćajuću prirodu nacionalnih odgovora na nepoštovanje restriktivnih mjera koje donosi EU; u tom pogledu poziva EU da osigura učinkovitost i potpuno poštovanje restriktivnih mjera EU-a uvedenih kao odgovor na rusku agresiju prema Ukrajini i njezino nezakonito pripojenje Krima; apelira na EU da blisko surađuje i koordinira se s SAD-om u korištenju sankcija radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva vanjske i sigurnosne politike, izbjegavajući pritom moguće neželjene posljedice za interese obiju strana;

21.  nadalje naglašava da bi, nakon što ga Vijeće donese, Strateški kompas trebao imati znatnu dodanu vrijednost za ZVSP i zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku EU-a (ZSOP) te bi trebao dodatno povećati solidarnost među državama članicama; pozdravlja činjenicu da se Strateški kompas temelji na zajedničkoj analizi prijetnji i izazova s kojima se suočavaju EU i njegove države članice, utvrđuje sadašnje i buduće nedostatke u sposobnostima, i u pogledu institucija i sredstava, te pruža jasan putokaz za uklanjanje tih nedostataka; ponavlja namjeru Parlamenta da bude uključen u taj proces, posebno ostvarivanjem svojeg prava na nadzor i uspostavom redovitog postupka preispitivanja; očekuje da konačni nacrt Strateškog kompasa i strateškog koncepta NATO-a budu međusobno usklađeni i da odražavaju jaču suradnju i podjelu tereta te da se njime utvrde načini za poboljšanje suradnje EU-a i NATO-a; ponavlja načelo jedinstvenog skupa snaga; obvezuje države članice da, nakon dovršetka Strateškog kompasa, dogovore zajedničku, stratešku kulturu, ali i ambiciozno zajedničko shvaćanje članka 42. stavka 7. UEU-a i članka 222. UFEU-a i njihova odnosa s člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora; očekuje da će Strateški kompas biti u mogućnosti pružiti više prilika partnerskim zemljama, uključujući Istočno partnerstvo, u vezi s jačanjem otpornosti na moderne sigurnosne prijetnje i izazove; smatra da aktualna agresivna vanjska i sigurnosna politika Rusije u ovom dokumentu treba biti utvrđena kao velika sigurnosna prijetnja europskom kontinentu;

22.  podsjeća na to da Ugovori pružaju mogućnost za poboljšanje postupaka donošenja odluka u području ZVSP-a; podsjeća na članak 31. stavak 2. UEU-a, kojim se Vijeću omogućuje donošenje određenih odluka o pitanjima ZVSP-a glasovanjem kvalificiranom većinom, i na „premošćujuću klauzulu” iz članka 31. stavka 3. UEU-a, kojom se predviđa mogućnost postupnog prelaska na glasovanje kvalificiranom većinom za odluke u području ZVSP-a koje nemaju vojne ili obrambene implikacije, već se njima povećavaju solidarnost i uzajamna pomoć EU-a u razdobljima krize; ističe da jednoglasnost koči sposobnost EU-a da djeluje i stoga potiče države članice da primjenjuju glasovanje kvalificiranom većinom za postupak donošenja odluka u sklopu ZVSP-a; konkretno, ponovno upućuje poziv da se o donošenju izjava o međunarodnim pitanjima ljudskih prava i odlukama koje se odnose na ljudska prava, uvođenju i provedbi sankcija i o svim odlukama u vezi s civilnim misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZOSP) glasuje kvalificiranom većinom; ističe da bi se primjenom članaka 31. i 44. mogla poboljšati fleksibilnost i sposobnost djelovanja EU-a na širok raspon pitanja vanjske politike;

23.  traži snažnije savjetovanje između EU-a i NATO-a na razini Političkog i sigurnosnog odbora i Sjevernoatlantskog vijeća;

24.  ponovno poziva na uspostavu novih oblika suradnje kao što je Europsko vijeće sigurnosti radi razvoja integriranog pristupa sukobima i krizama; ističe da bi trebalo razmotriti sastav i moguću nadležnost te suradnje; podsjeća da aktualna Konferencija o budućnosti Europe pruža odgovarajući okvir za oblikovanje inovativnih prijedloga u tom smislu; poziva na to da Konferencija bude ambicioznija u pogledu vanjske dimenzije politika EU-a, među ostalim, u području sigurnosti i obrane, primjerice uspostavom stalnih multinacionalnih vojnih jedinica EU-a i uvođenjem glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka u području vanjske politike EU-a; međutim, napominje da novi institucionalni okviri sami po sebi neće riješiti strukturne i političke izazove s kojima se suočava ZSOP; ponovno poziva na uspostavu Vijeća ministara obrane;

25.  naglašava da bi vlastiti instrumenti EU-a trebali uključivati stvaranje Europske diplomatske akademije, na kojoj se diplomati EU-a educiraju od samog početka i približavaju se zajedničkim vrijednostima i interesima EU-a, vodeći se istinskim duhom koji je određen zajedničkom diplomatskom kulturom iz europske perspektive: poziva na potpunu provedbu pilot-projekta „Ususret stvaranju Europske diplomatske akademije“, koji bi mogao otvoriti put za uspostavu te akademije i koji bi trebao uključivati uspostavu postupka odabira za ulazak u ESVD i delegacije EU-a; naglašava važnost jačanja diplomatskog predstavništva EU-a u zemljama izvan EU-a i težnjom za punopravnim diplomatskom zastupljenošću zastupništvom u multilateralnim organizacijama općenito i posebice u UN-u; ističe da bi snažnija zastupljenost EU-a u zemljama izvan EU-a i multilateralnim organizacijama značajno promicala toliko potrebno jedinstvo među institucijama EU-a i državama članicama kada je riječ o suočavanju s globalnim izazovima u području ZVSP-a;

26.  ističe da holistički pristup ZVSP-u zahtijeva sinergiju svih raspoloživih sredstava EU-a u području vanjskog djelovanja; u tom pogledu ističe ključnu ulogu i komparativnu prednost Europskog parlamenta u diplomaciji EU-a, posebice zahvaljujući međuparlamentarnim odnosima i opsežnom angažmanu Parlamenta u okviru potpore demokracije zajedno s trećim stranama; poziva Komisiju, ESVD i države članice da prepoznaju Parlament kao sastavni dio „Tima Europa” i da se to odrazi u operativnim strukturama; naglašava da je kultura postala korisno diplomatsko sredstvo i temeljni dio „meke” moći EU-a; ističe da kultura ima velik potencijal za promicanje vrijednosti EU-a;

27.  poziva ESVD i Vijeće da poduzmu korake kako bi se preispitali nadležnost i mandati posebnih predstavnika i posebnih izaslanika EU-a te kako bi se osigurala transparentna i sveobuhvatna procjena učinkovitosti i dodane vrijednosti tih funkcija, kako je to Parlament zatražio u svojoj preporuci od 13. ožujka 2019.(8); potiče ESVD i Vijeće da poduzmu sve potrebne korake kako bi se u što kraćem roku uskladili s preporukom Parlamenta;

28.  pozdravlja napore koje Komisija ulaže u jačanje kapaciteta EU-a za predviđanje, što se odnosi i na područje ZVSP-a, kao što je prikazano u drugom godišnjem izvješću o strateškom predviđanju „Sposobnost i sloboda djelovanja EU-a”; predlaže da se međuinstitucionalne aktivnosti predviđanja poduzimaju na političkoj razini kako bi postale sastavni dio postupka donošenja politika i kako bi se poboljšala spremnost EU-a za predstojeće izazove, kao što su krize i sukobi izazvani klimatskim utjecajem, i ojačala njegova sposobnost oblikovanja regionalnog i globalnog razvoja;

29.  naglašava da se vanjska dimenzija proračuna EU-a mora financirati i pripremiti na odgovarajući način kako bi bez odlaganja odgovorila na sadašnje, nove i buduće izazove; ustraje u tome da bi se proračun za vanjsko djelovanje trebao usredotočiti na prioritetna područja, zemljopisno i tematski, te na područja u kojima djelovanje EU-a može donijeti najveću dodanu vrijednost;

Postizanje europskog suvereniteta koherentnim povezivanjem vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a, kombiniranjem sposobnosti autonomnog djelovanja s, ako je potrebno, spremnošću za postizanje strateške solidarnosti s partnerima istomišljenicima

30.  poziva EU da poveća svoj strateški suverenitet u područjima koja su ključna za kontinuiranu nadmoć Unije na globalnoj sceni, primjerice promicanju vrijednosti EU-a, temeljnim pravima, pravednoj trgovini, gospodarstvu, sigurnosti i tehnologiji, socijalnoj pravdi, zelenoj digitalnoj tranziciji, energiji i svojoj ulozi u rješavanju pitanja asertivnosti autoritarnih i totalitarnih režima; naglašava potrebu za koherentnim povezivanjem vanjskog djelovanja EU-a i unutarnjih politika; ponavlja svoj poziv na stvaranje europske sigurnosne i obrambene unije koja bi služila kao polazište za provedbu zajedničke europske obrane, u skladu s odredbom iz članka 42. stavka 2. UEU-a, i koja bi EU-u omogućila da, kada je to potrebno, samostalno djeluje u zaštiti svojih interesa te doprinijela tome da EU postane sposobniji i vjerodostojniji strateški partner svojim saveznicima, uključujući NATO i SAD; poziva na jačanje i pojednostavnjenje obrambene suradnje, primjerice u pogledu pitanja koja se odnose na vojnu opremu;

31.  naglašava da autonomija EU-a u području sigurnosti i obrane znači razvoj, koordinaciju i brzo uvođenje pouzdanih i interoperabilnih strateških kapaciteta potrebnih za učinkovito upravljanje krizama, zaštitu Unije i njezinih građana, osposobljavanje ključnih partnera, učinkovitu suradnju, donošenje odluka i podjelu radnih, razvojnih i proizvodnih kapaciteta između država članica u potpunoj solidarnosti i na razini EU-a, te drugih međunarodnih organizacija kao što su UN i NATO, te sposobnost samostalnog i neovisnog odlučivanja i djelovanja, ako je to potrebno i u skladu s vlastitim interesima, načelima i vrijednostima utvrđenima u članku 21. UEU-a, posebno tako da se etablira kao učinkovit globalni akter i uz potpuno poštovanje međunarodnih zakona; ističe da se prioritet treba dati uspostavi snažnih i pouzdanih saveza, partnerstava i multilateralnih dogovora te izgradnji strateške solidarnosti sa zemljama istomišljenicama; naglašava da bi se tim pristupom trebala dodatno ojačati suradnja s partnerima, posebno u okviru NATO-a; napominje da bi ti poboljšani europski strateški kapaciteti i strukture trebali biti kompatibilni i komplementarni s NATO-om; u tom pogledu pozdravlja najavu predsjednice Komisije o sastanku na vrhu o europskoj obrani tijekom francuskog predsjedanja Vijećem; ističe da će EU i NATO do kraja 2021. predstaviti zajedničku izjavu o suradnji; poziva na stvaranje kapaciteta EU-a za brzo raspoređivanje snaga, koji je predstavio potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik, kao prvog koraka prema uspostavi stalnih multinacionalnih vojnih postrojbi EU-a; naglašava da bi takve snage morale pružiti dodanu vrijednost u usporedbi s borbenim skupinama EU-a, koje nikada nisu bile raspoređene; stoga poziva Vijeće i Komisiju da procijene i razviju opcije za uspostavu stalnih multinacionalnih vojnih postrojbi EU-a koje se financiraju i iz Europskog mirovnog instrumenta i iz proračuna EU-a, uz potpuno iskorištavanje trenutačnih mogućnosti koje nude ugovori EU-a;

32.  potvrđuje NATO kao trajni temelj kolektivne europske sigurnosti i obrane i potiče saveznike s obje strane Atlantika da ponovno potvrde svoju predanost NATO-u kao glavnoj instituciji za obranu euroatlantskog područja; ponavlja svoj poziv saveznicima da zadrže i ispune dogovorene zahtjeve podjele tereta, uključujući potrošnju za obranu s ciljem od 2 % BDP-a, kako je dogovoreno 2014. na sastanku na vrhu NATO-a u Newportu;

33.  poziva države članice da usklade svoju politiku izvoza oružja na temelju odredbi Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme(9) te da usvoje strogu primjenu svih kriterija; ponavlja svoj poziv potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku da područje neširenja, razoružanja i kontrole naoružanja utvrdi kao prioritet jer su neki mehanizmi za kontrolu ugroženi zbog zlonamjernih državnih aktera, a drugi se uglavnom zanemaruju dok se razvijaju i primjenjuju nove tehnologije koje bi se mogle smatrati ne samo disruptivnima, već i revolucionarnima u vojnim pitanjima;

34.  naglašava potrebu da Unija dodatno razvije i ojača svoj tehnološki, operativni i digitalni suverenitet i stručnost jačanjem snažne europske obrambene industrije i tržišta, razvojem europske obrambene tehnološke i industrijske baze, povećanim zajedničkim vojnim istraživanjem i razvojem, nabavom, osposobljavanjem, održavanjem, zajedničkim pristupom sigurnosti opskrbe i ambicioznijom suradnjom s demokratskim saveznicima; naglašava potrebu da se posebna pozornost posveti novim disruptivnim tehnologijama, mjerama kibersigurnosti i kiberobrani, zaštiti i otpornosti ključnih infrastruktura te sigurnosti opskrbe ključnim tehnološkim komponentama kao što su mikrovodiči; podsjeća na mogućnosti koje nude postojeći instrumenti i mehanizmi kao što su PESCO, Europski fond za obranu i koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane; poziva države članice da u potpunosti koriste takve instrumente i mehanizme; pozdravlja prve pozive na podnošenje prijedloga Europskog fonda za obranu koji je bitan instrument za jačanje europske sigurnosti i obrane, kao i strateškog suvereniteta EU-a

35.  oprezan je zbog tehnološke ovisnosti EU-a o pružateljima usluga izvan EU-a, posebice nedemokratskim državama; izražava zabrinutost zbog europske ovisnosti o stranim digitalnim alatima za jamčenje kibersigurnosti; poziva institucije EU-a da postignu konsenzus na razini EU-a u pogledu potrebe očuvanja europskog vodstva i autonomije u različitim ključnim tehnološkim područjima te da iznesu neovisan pristup kako bi se izbjegle ovisnosti i geopolitička prisila u tehnološkim sektorima od ključne važnosti; posebno naglašava stratešku važnost infrastrukture 5G i podmorskih kabela;

36.  naglašava da su zajednička politika za kiberobranu i snažni kapaciteti za kiberobranu ključni elementi razvoja produbljene i poboljšane europske sigurnosne i obrambene unije; ističe hitnu potrebu za razvojem i jačanjem zajedničkih vojnih kapaciteta i kapaciteta država članica za kiberobranu; naglašava potrebu da sve institucije EU-a i države članice surađuju na svim razinama kako bi se izradila strategija za kibersigurnost; poziva ESVD da osigura odgovarajuću razinu kibersigurnosti za svoju sredstva, objekte i aktivnosti, uključujući za svoje sjedište i delegacije EU-a;

37.  ističe da je europski svemirski sektor ključni faktor za ostvarivanje autonomije EU-a na globalnoj razini, kao i za prosperitet i sigurnost naših društava; izražava duboku zabrinutost zbog toga što svemir sve brže postaje politička arena, koja odražava geopolitičko nadmetanje na Zemlji, i nova tehnološka granica te ima potencijal da se brzo pretvori u vojnu scenu ako se ne uspostave odgovarajući međunarodni pravni instrumenti; podržava inicijative usmjerene na jačanje svemirske politike EU-a, među kojima je i ambiciozni novi svemirski program EU-a koji mora težiti zaštiti sadašnje i buduće europske svemirske imovine; ustraje u tome da bi EU trebao uskladiti političke i financijske obveze sa svojim ambicijama u području svemira; poziva na veću predanost EU-a razvoju sveobuhvatne međunarodne regulative o svemiru kako bi se spriječilo korištenje svemira u oružane svrhe; podržava Satelitski centar Europske unije za pružanje ranih upozorenja o potencijalnim krizama donositeljima odluka te informacija o stanju na globalnoj razini;

Daljnji razvoj regionalnih strategija, među ostalim u pogledu diplomatskog i gospodarskog angažmana i sigurnosne suradnje

38.  pozdravlja zaključke sastanka na vrhu zapadnog Balkana održanog na Brdu pri Kranju pod slovenskim predsjedanjem Vijećem; ponavlja svoju potporu europskoj perspektivi zemalja zapadnog Balkana i u skladu s time ponavlja svoj poziv na ubrzavanje procesa proširenja i pružanje jasnog vodstva za zemlje koje žele pristupiti EU-u; potiče države članice da konačno ispune svoja obećanja i naglašava da je hitno potrebno održati prve međuvladine konferencije s Albanijom i Sjevernom Makedonijom te odobriti liberalizaciju viznog režima Kosovu; naglašava da se proces proširenja i dalje čvrsto temelji na tome da zemlje kandidatkinje ispunjavaju sve relevantne kriterije kako ih je definiralo Europsko vijeće, sa snažnim naglaskom na jačanju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava i prava manjina, kao i na poticanje pomirenja i gospodarskog napretka na zapadnom Balkanu, kao preduvjetima za trajnu stabilnost i blagostanje; naglašava potrebu za pojačanom suradnjom u suočavanju sa zajedničkim izazovima; naglašava potrebu za naučenim poukama o politici proširenja, kao i povećanom vidljivošću i daljnjim ulaganjima u regiju kako bi se potaknula svijest javnosti, a time i kredibilitet i angažman EU-a; poziva na suradnju EU-a sa zemljama zapadnog Balkana kako bi se pronašla rješenja za probleme koji ometaju daljnje reforme, uključujući provedbu 14 ključnih prioriteta u Bosni i Hercegovini kojima se osigurava provedba Daytonskog mirovnog sporazuma; naglašava važnost europske integracije tih partnerskih država za stabilnost i sigurnost cijelog kontinenta; poziva EU da podrži civilno društvo na zapadnom Balkanu u promicanju i širenju europskih vrijednosti; pohvaljuje rad EUFOR-ove operacije Althea, koja doprinosi miru, stabilizaciji i europskoj integraciji Bosne i Hercegovine; ponavlja da ova operacija i dalje ima ključnu ulogu za sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine i regije; naglašava, u kontekstu mogućeg budućeg proširenja, potrebu za učinkovitijim donošenjem odluka na razini EU-a; oštro osuđuje neustavne secesionističke mjere vlasti Republike Srpske čiji je cilj uspostava usporednih institucija u području medicine i medicinskih proizvoda, pravosuđa, obrane, sigurnosti i oporezivanja, čime se podrivaju državne strukture Bosne i Hercegovine i stvara egzistencijalna prijetnja njezinu jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti; osuđuje štetnu ulogu regionalnih aktera i vanjskog uplitanja Rusije; poziva Vijeće da nametne ciljane sankcije Miloradu Dodiku i njegovim saveznicima zbog njegovih koruptivnih aktivnosti, kontinuirane destabilizacije zemlje i podrivanja suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine;

39.  ističe da bi se nedavno donesenim Instrumentom pretpristupne pomoći za razdoblje 2021. – 2027. (IPA III) trebalo poduprijeti dugoročno ulaganje u europsku budućnost te regije te da bi se poboljšana uvjetovanost tog instrumenta trebala učinkovito iskoristiti za postizanje konkretnih rezultata; pozdravlja snažnije uvjetovanje u vezi s demokracijom, ljudskim pravima i vladavinom prava u okviru moderniziranog instrumenta IPA III; pozdravlja gospodarski i investicijski plan za zemlje zapadnog Balkana i poziva na njegovu hitnu provedbu kako bi se olakšao dugoročni oporavak i gospodarski rast područja i njegova održiva povezanost, približavajući zapadni Balkan jedinstvenom tržištu EU-a;

40.  ponovno potvrđuje svoju nepokolebljivu potporu zemljama Istočnog partnerstva, posebno njihovoj neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti unutar njihovih međunarodno priznatih granica, kao i poštivanju volje naroda da odlučuje o vlastitoj budućnosti i vanjskoj politici bez vanjskog upletanja; poziva na punu provedbu sporazuma o pridruživanju s Gruzijom, Moldavijom i Ukrajinom te sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu s Armenijom; naglašava potrebu za nastavkom pregovora o sveobuhvatnom i pojačanom sporazumu o partnerstvu između EU-a i Azerbajdžana, u skladu s uvjetima koje je Europski parlament utvrdio u svojoj Preporuci od 4. srpnja 2018. o pregovorima o Sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Azerbajdžana(10); potiče zemlje Istočnog partnerstva, a posebno one koje su odabrale slijediti put demokracije i europskih integracija, da jamče poštovanje temeljnih sloboda, ljudskih prava i vladavine prava i nastave s provedbom potrebnih socijalnih, gospodarskih i političkih reformi; pozdravlja Zajedničku komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2020. naslovljenu „Politika Istočnog partnerstva nakon 2020.: Jačanje otpornosti – Istočno partnerstvo koje ostvaruje rezultate za sve” (JOIN(2020)0007); ponavlja da je potpora EU-a daljnjoj integraciji uvjetovana ostvarivanjem konkretnog napretka u tim reformama; podržava načelo EU-a o uvjetovanosti i diferencijaciji, uključujući poticaje; ističe da se uspjeh zemalja Istočnog partnerstva može predstaviti i konsolidirati samo kroz proces integracije u EU, a može također pokazati i ruskom narodu kakve društveno-gospodarske koristi mogu donijeti reforme europskog tipa; poziva Komisiju i Vijeće da iskoriste predstojeći sastanak na vrhu Istočnog partnerstva kako bi našim partnerima poslali snažnu poruku potpore; poziva čelnike EU-a da zajamče da će pet dugoročnih ciljeva i deset novih ciljeva za 2025., uz financiranje u okviru gospodarskog i investicijskog plana predloženog u lipnju 2021., dati stvaran doprinos društvenom i gospodarskom oporavku od pandemije bolesti COVID-19, ojačati gospodarske veze i uspostaviti trgovinske rute između EU-a i partnerskih zemalja;

41.  osuđuje izravno i neizravno sudjelovanje Rusije i drugih vanjskih aktera u oružanim sukobima i hibridnim napadima te okupacijama, kao i jačanje njezine vojne prisutnosti unutar regije ili na granicama s regijom; naglašava da stalna prijetnja u našoj blizini zahtijeva fizičku prisutnost i EU-a i NATO-a u regiji; podupire jačanje suradnje između EU-a i zemalja Istočnog partnerstva u području sigurnosti i obrane, posebice u pogledu promicanja mirnog rješavanja regionalnih sukoba te rješavanja pitanja hibridnih prijetnji, kibernapada, kampanja širenja dezinformacija i propagande, miješanja trećih strana u demokratske procese i jačanja društvene otpornosti; prima na znanje konvergenciju triju pridruženih partnera sa ZVSP-om i podupire pojačanu suradnju u području ZSOP-a, uključujući sudjelovanje u PESCO-u, ako budu ispunjeni uvjeti;

42.  duboko je zabrinut zbog situacije u Bjelarusu; najoštrije osuđuje činove nasilja nad mirnim prosvjednicima i poziva na trenutno i bezuvjetno oslobađanje i povlačenje svih optužbi protiv svih političkih zatvorenika, iz vremena prije i nakon takozvanih predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020.; ponovno navodi svoje nepriznavanje Aleksandra Lukašenka kao predsjednika Bjelorusije; poziva Vijeće da bez odgode i u bliskoj suradnji s međunarodnim partnerima uvede najstrože i najšire moguće sankcije protiv svih bjeloruskih počinitelja izborne prijevare, nasilja i represije u Bjelarusu te protiv pojedinaca i subjekata koji organiziraju aktivnosti ili doprinose aktivnostima kojima se olakšava nezakoniti prelazak vanjskih granica EU-a; poziva Vijeće da nastavi s aktivnostima međunarodne koordinacije u cilju jačanja izolacije diktatora i njegova režima; oštro osuđuje hibridne napade Lukašenkovog režima na EU, što se odnosi i na iskorištavanje neregularnih migranata na vanjskim granicama EU-a i korištenje ljudskih bića u političke svrhe, čime se krše međunarodne norme; potiče EU i njegove države članice da brzo reagiraju na novonastale prijetnje u skladu s pravom EU-a i međunarodnim obvezama te da svoju zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te politiku u području migracija i azila prilagode novim izazovima; izražava solidarnost s državama članicama koje su suočene s takvim prijetnjama; izražava zabrinutost zbog masovnog razmještanja ruskih postrojbi u Bjelarusu, smatra da je to prijetnja europskoj sigurnosti i suverenitetu Bjelarusa te poziva na trenutačno povlačenje i poštovanje navedenog suvereniteta; ponovno ističe svoju nepokolebljivu potporu demokratskom Bjelarusu i ističe važnost povećanog angažmana s predstavnicima bjeloruskog civilnog društva i demokratske oporbe; ističe važnost platforme Parlamenta za borbu protiv nekažnjivosti u Bjelorusiji i potiče korištenje svih dostupnih pravnih sredstava kako bi se Lukašenka i pripadnike njegovog režima privelo pravdi;

43.  naglašava potrebu za većim angažmanom EU-a i država članica na južnom Kavkazu za stabilnost i prosperitet regije, kao i za suzbijanje utjecaja i uplitanja regionalnih sila; pozdravlja angažman predsjednika Europskog vijeća radi ublažavanja političke krize u Gruziji; smatra to znakom vodstva EU-a i poziva na sličan pristup kriznim i konfliktnim situacijama u regiji Istočnog partnerstva i šire; podupire teritorijalni integritet Gruzije i osuđuje rusku okupaciju gruzijskih teritorija, uključujući Abhaziju i regiju Činvala/Južnu Osetiju; podsjeća Rusiju na njezine međunarodne obveze u skladu sa sporazumom o prekidu vatre sklopljenim 2008. uz posredovanje EU-a pod francuskim predsjedanjem; poziva Rusiju da djeluje na konstruktivan način i omogući napredak na međunarodnim raspravama u Ženevi; poziva Rusiju da prestane s kršenjima ljudskih prava na okupiranim područjima Gruzije i podsjeća Rusku Federaciju na njezinu pravnu obvezu kao sile koja ime „efektivnu kontrolu“, kako je navedeno u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Gruzija/Rusija (II)(11); osuđuje provokacije okupacijskih snaga, uključujući otmice gruzijskih državljana, ubojstva, nezakonita pritvaranja kao i trajno „postavljanje granica”; poziva EU, njegove države članice i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da se aktivno angažiraju u pronalaženju trajnog rješenja između Armenije i Azerbajdžana za Gorski Karabah te da spriječe daljnju eskalaciju napetosti u regiji, posebno poticanjem Azerbajdžana i Armenije da riješe poslijeratna pitanja, uključujući razgraničenje i oslobađanje svih preostalih ratnih zarobljenika; podsjeća da je Skupina iz Minska OESS-a jedini međunarodno priznati format za rješavanje tog sukoba, na temelju načela teritorijalnog integriteta, nepribjegavanja sili, samoodređenja i jednakih prava te mirnog rješavanja sukoba; poziva da ta skupina brzo ponovno preuzme svoju posredničku ulogu;

44.  ponavlja svoju strogu osudu agresivne politike Rusije u odnosu na Ukrajinu, posebice nezabilježeno jačanje vojne prisutnosti na ukrajinskim granicama, na okupiranom Donbasu i nezakonito pripojenom Krimu, te u Bjelarusu, stalnu financijsku i vojnu potporu nezakonitim oružanim formacijama u Donbasu, nezakonitu okupaciju Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja, blokadu Azovskog mora te stalne kibernetičke i druge hibridne napade na Ukrajinu; ističe da jačanje ruske vojne prisutnosti predstavlja prijetnju miru, stabilnosti i sigurnosti u Europi; poziva rusku vladu da povuče svoje snage s ukrajinskih granica i da prestane prijetiti svojim susjedima; naglašava da će daljnja ruska agresija na Ukrajinu dovesti do ozbiljnih političkih, gospodarskih, financijskih i osobnih sankcija protiv Ruske Federacije, njezina gospodarstva i donositelja odluka; pozdravlja uspostavu Međunarodne platforme za Krim i poziva institucije EU-a, države članice i sve partnere istih nazora da se aktivno uključe u tu inicijativu usmjerenu na obnovu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine; ponavlja svoju potporu Medžlisu krimskih Tatara, kao jedinom međunarodno priznatom predstavničkom tijelu krimskih Tatara i pohvaljuje nepopustljiv stav ukrajinskih građana na okupiranom Krimu, posebno krimskih Tatara; poziva na oživljavanje procesa iz Minska kako bi se okončao vojni sukob u istočnoj Ukrajini; podupire kontinuirane zahtjeve za veću i vjerodostojnu vojnu i sigurnosnu pomoć Ukrajini za reforme u njezinom sigurnosnom i vojnom sektoru i razmatra pružanje vojne obuke za časnike ukrajinskih oružanih snaga; prima na znanje prvi sastanak dijaloga o kibersigurnosti između EU-a i Ukrajine i poziva na veću pomoć EU-a Ukrajini u području kibersigurnosti; pozdravlja raspravu o vojnoj misiji EU-a za savjetovanje i obuku u Ukrajini i izražava svoju potporu;

45.  oštro osuđuje sveprisutne činove nasilja do kojih je došlo nakon mirnih prosvjeda u Kazahstanu u siječnju 2022.; poziva kazahstanske vlasti da pokrenu potpunu i neovisnu međunarodnu istragu o kršenjima ljudskih prava i temeljnih sloboda do kojih je došlo tijekom nemira;

46.  naglašava važnost kontinuiranog dijaloga o sigurnosti u Europi između Sjedinjenih Američkih Država, njihovih europskih saveznika i Rusije; ustraje u tome da EU mora biti sastavni partner tih rasprava kako bi se očuvala neovisnost, suverenitet i teritorijalna cjelovitost svih europskih država, poticale mjere za izgradnju povjerenja i smirile napetosti na europskom kontinentu; istodobno naglašava da u slučaju da Ruska Federacija napadne Ukrajinu, EU mora biti spreman, u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim saveznicima te bliskim partnerima, nametnuti dalekosežne sankcije protiv Rusije;

47.  ponovno ističe da Gruzija i Ukrajina imaju europsku perspektivu u skladu s člankom 49. UEU-a i da mogu podnijeti zahtjev da postanu države članice Europske unije pod uvjetom da se pridržavaju svih kriterija iz Kopenhagena i načela demokracije, da poštuju temeljne slobode, ljudska prava i prava manjina te da poštuju vladavinu prava; stoga poziva EU i njegove države članice da uvide europsku perspektivu Gruzije i Ukrajine, koja se smatra ključno važnom za sigurnost i stabilnost tih zemalja, kao i pokretačem nastavka provedbe unutarnjih reformi;

48.  pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika od 9. veljače 2021. o obnovljenom partnerstvu s južnim susjedstvom(12) i podržava mir, stabilnost, prosperitet i demokratska načela u toj regiji; poziva Komisiju da u potpunosti provede inicijative navedene u toj zajedničkoj komunikaciji; izražava žaljenje zbog toga što ni nakon 25 godina od pokretanja tzv. Barcelonskog procesa još uvijek nije uspostavljen prostor zajedničkog prosperiteta, stabilnosti i slobode sa sredozemnim zemljama južnog susjedstva; ponovno, međutim, upućuje poziv da se provede dalekosežna revizija cjelokupne europske politike susjedstva u pogledu financijskih sredstava i pomoći koji se pružaju stranim zemljama u susjedstvu EU-a kako bi se zajamčilo da partneri iz susjedstva napreduju u reformama i obvežu se na bliski dijalog i suradnju s EU-om te osiguralo da politike budu prilagođene;

49.  podsjeća na predanost EU-a u pogledu bliskoistočnog mirovnog procesa i zaključenja sporazuma između dviju strana, među ostalim u pogledu pitanja sporazuma o konačnom statusu, posebno uzimajući u obzir potrebu da se na terenu očuvaju uvjeti za mirno dvodržavno rješenje na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, sa sigurnom Državom Izraelom i neovisnom, demokratskom, povezanom i održivom palestinskom državom, koje koegzistiraju u miru i sigurnosti na temelju prava na samoodređenje i uz puno poštivanje međunarodnog prava; poziva, u tom duhu, na nastavak istinskih mirovnih napora usmjerenih na postizanje opipljivih rezultata između obiju strana, uz potporu međunarodne zajednice; poziva EU da poveća svoj angažman na oživljavanju mirovnog procesa između Izraelaca i Palestinaca, uključujući mjere za izgradnju povjerenja, regionalni dijalog i povećanu transatlantsku suradnju u regiji, kao i bolje korištenje svoje mogućnosti utjecanja na obje strane; naglašava da je i dalje potrebno podupirati pružanje ključnih usluga milijunima palestinskih izbjeglica na Bliskom istoku; stoga poziva na kontinuiranu političku i financijsku potporu EU-a i međunarodne zajednice Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA);

50.  poziva na obustavu djelovanja kojima se na terenu podriva održivost dvodržavnog rješenja, primjerice izgradnje izraelskih naselja i rušenja palestinskih domova i infrastrukture na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući u istočnom Jeruzalemu; poziva na političko rješenje za okončanje blokade i ublažavanje humanitarne krize u pojasu Gaze, što podrazumijeva i potrebna sigurnosna jamstva za sprečavanje nasilja prema Izraelu; oštro osuđuje terorizam; ističe važnost palestinskih izbora za obnovu demokratskog legitimiteta potpore javnosti političkim institucijama u Palestini;

51.  ističe prvu obljetnicu Abrahamovog sporazuma i naglašava njegovu važnost za mir, stabilnost i suradnju u regiji; poziva Komisiju i Vijeće da podrže normalizaciju odnosa između Izraela i arapskih država provedbom i proširenjem Abrahamovog sporazuma kao važnog doprinosa postizanju trajnog mira na Bliskom istoku; prepoznaje da je SAD imao važnu ulogu;

52.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog situacije u Libanonu i snažno potiče libanonsku vladu da u svojem djelovanje bude usmjerena na svoju misiju, vjerodostojna i odgovorna te bez stranog utjecaja; naglašava posebnu odgovornost Hezbolaha i drugih frakcija za represiju narodnih pokreta u Libanonu 2019. te za političku i gospodarsku krizu u Libanonu; poziva Iran da se suzdrži od miješanja u unutarnja libanonska pitanja i poziva na poštovanje libanonske suverenosti i političke neovisnosti; oštro osuđuje Hezbolahovo ispaljivanje raketa iz južnog Libanona prema civilnim područjima u Izraelu; odbacuje svaku ulogu predsjednika Bašara al-Asada u Siriji nakon sukoba, uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254 (2015.); pozdravlja i podupire kaznene istrage protiv al-Asada i njegovih suradnika zbog upotrebe kemijskog oružja i odgovornosti za brojne ratne zločine; preporučuje da države članice prošire popis osoba na koje se primjenjuju ciljane sankcije kako bi uključile civilne i vojne dužnosnike Asadova režima koji su vjerojatno bili upleteni u ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druge ozbiljne zločine; ponovno poziva Komisiju da predstavi akcijski plan EU-a o nekažnjavanju, sa zasebnim poglavljem o Siriji; naglašava da bi se tim akcijskim planom trebalo nastojati bolje koordinirati i uskladiti resurse i napore država članica u pogledu kaznenog progona ratnih zločinaca u EU-u;

53.  i dalje je duboko zabrinut je zbog sve asertivnije vanjske politike turske vlade, zbog koje je ta zemlja sve češće na suprotnim pozicijama od EU-a kao cjeline, njegovih država članica te zemalja u njezinom susjedstvu; napominje da je prema izvješću Komisije o Turskoj za 2021. od 19. listopada 2021.(13), stopa usklađenosti Turske sa ZVSP-om i dalje vrlo niska, oko 14 % u kolovozu 2021.; podsjeća na dugotrajno kontinuirano pogoršanje stanja u pogledu ljudskih prava i demokracije u Turskoj; konstatira da će financijska sredstva EU-a za Tursku podlijegati uvjetima, među kojima su i poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda, međunarodnog prava te europskih vrijednosti i načela; poziva na nastavak diplomatskog dijaloga kako bi se pronašla održiva rješenja za sporove u istočnom Sredozemlju; potvrđuje da će Turska i dalje biti zemlja od ključnog strateškog interesa za EU te da je u područjima od zajedničkog interesa potrebno pojačati suradnju, s posebnim naglaskom na određena područja politika kao što su klimatske promjene, borba protiv terorizma, migracije, sigurnost i gospodarstvo; u tom smislu pozdravlja nedavni prvi dijalog na visokoj razini o migraciji i sigurnosti i ponovno izražava zahvalnost Turskoj zbog toga što je prihvatila milijune sirijskih migranata i izbjeglica; zaključuje da je trenutačno mogućnost pridruživanja Turske EU-u nerealna; stoga odlučno ustraje u tome da bi, ako se trenutačni negativni trend hitno i dosljedno ne preokrene, Komisija trebala u skladu s pregovaračkim okvirom iz listopada 2005. preporučiti službenu obustavu pristupnih pregovora s Turskom, kako bi obje strane, realistično i putem strukturiranog dijaloga na visokoj razini, sagledale prikladnost postojećeg okvira i njegovu sposobnost funkcioniranja i razmotrile nove i alternativne sveobuhvatne modele budućih odnosa; podsjeća da je EU spreman upotrijebiti sve instrumente koji su mu na raspolaganju, uključujući sankcije, kako bi obranio svoje interese i interese svojih država članica te očuvao regionalnu stabilnost;

54.  ističe važnost potpune provedbe Sporazuma o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, što obuhvaća i Protokol o Irskoj i Sjevernoj Irskoj te Sporazum o trgovini i suradnji; naglašava važnost tog Protokola za održavanje mira i stabilnosti i za cjelovitost i ispravno funkcioniranje jedinstvenog europskog tržišta; pozdravlja poduzete korake u pogledu uspostave Parlamentarne skupštine za partnerstvo EU-a i Ujedinjene Kraljevine, kako je predviđeno tim sporazumom; ostaje otvoren za daljnji razvoj i jačanje okvira za suradnju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, što bi moglo dovesti do sporazuma o vanjskoj sigurnosnoj i obrambenoj politici i pitanjima od zajedničkog interesa; u tom smislu ističe važnost bliske suradnje EU-a i Ujedinjene Kraljevine u međunarodnim forumima, posebno u Ujedinjenim narodima, uzimajući u obzir velik broj zajedničkih vrijednosti i interesa i zemljopisnu blizinu;

55.  ističe da je potrebno pojačati transatlantsku suradnju između EU-a i SAD-a koja bi bila utemeljena na ravnopravnom partnerstvu na temelju zajedničkih vrijednosti i ciljeva, u skladu s načelom partnerstva u vodstvu i odgovornosti te uz poštivanje autonomije, interesa i težnji druge strane; u tom smislu pozdravlja izjavu sa sastanka na vrhu EU-a i SAD-a iz 2021. naslovljenu „Prema obnovljenom transatlantskom partnerstvu”, koja predstavlja dobru osnovu za ambiciozan transatlantski program; u potpunosti podržava i obvezuje se na ostvarivanje sinergija i zajedničkih ciljeva u području vanjske i sigurnosne politike daljnjim produbljivanjem suradnje u okviru transatlantskog dijaloga između EU-a i SAD-a kako bi se odgovorilo na više ključnih globalnih izazova poput klimatskih promjena i prijetnje koje predstavljaju autoritarni i totalitarni izazovi; pozdravlja pokretanje Vijeća za transatlantsku trgovinu i tehnologiju; preporučuje da se sastanci na vrhu između EU-a i SAD-a održavaju redovito, kako bi se s najviše instance kontinuirano poticala transatlantska suradnja koja je od presudne važnosti; ponovno ističe svoju potporu osnivanju Transatlantskog političkog vijeća pod vodstvom vanjskopolitičkih čelnika obiju strana; naglašava da snažan transatlantski odnos također zahtijeva da EU dodatno razvije svoje sposobnosti za djelovanje; ističe da je potrebno da se EU brzo prilagodi mijenjajućoj ulozi SAD-a na globalnoj razini kako bi zaštitio svoje ključne interese i ostvario ciljeve vanjske politike; ističe da EU i SAD moraju koordinirati svoje napore u borbi protiv terorizma i radikalizacije te osigurati da se uloženi napori podupru potrebnim sredstvima; poziva EU i SAD da se zajednički uhvate u koštac sa sustavnim i sve brojnijim prijetnjama zaštiti i očuvanju kulturne baštine, posebno u područjima sukoba;

56.  ističe da su odnosi EU-a s Afrikom od iznimne važnosti kako bi se udovoljilo potrebama i razvilo veliki potencijal partnerskih zemalja te ostvarili zajednički interesi; naglašava da bi taj odnos sa susjednim kontinentom EU-a trebao odražavati zajedničku sudbinu i usredotočiti se na stvaranje vjerodostojne perspektive, posebno za najmlađe generacije; pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”(14) i ponavlja svoj poziv na odmak od odnosa donator-primatelj prema istinskom partnerstvu u središtu kojega bi bili ljudski razvoj i zaštita prirodnih resursa; u tom smislu ustaje u tome da je potrebno pozvati Komisiju i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da prodube savjetovanja s afričkim partnerima EU-a, i pojedinačnim zemljama i regionalnim organizacijama kao što su regionalni gospodarski mehanizmi i regionalne gospodarske zajednice koje čine Afričku uniju; naglašava važnost potpore Afričkoj uniji i njezinim regionalnim komponentama u njihovim nastojanjima da uspostave učinkovitu sigurnosnu strukturu za sprečavanje sukoba i upravljanje sukobima, među ostalim i sveobuhvatnom potporom operacionalizaciji Afričkih snaga u pripravnosti i njihovih regionalnih komponenti; poziva na strogu provedbu ciljeva održivog razvoja u svim područjima odnosa EU-a i Afrike; pozdravlja sklapanje Sporazuma za razdoblje nakon Cotonoua u travnju 2021. i jačanje veza EU-a sa zemljama Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država te pojačanu suradnju u multilateralnim forumima u pogledu programa održivog razvoja i klimatskih djelovanja; izražava zabrinutost zbog kašnjenja u potpisivanju Sporazuma o partnerstvu OAKPD-EU; prima na znanje sporazume o ponovnom prihvatu s afričkim zemljama;

57.  izrazito je zabrinut zbog rastuće nesigurnosti u regiji Sahela, koja se odražava na sigurnost i životne uvjete velikog broja stanovnika, i sve većeg broja napada islamističkih militanata koji imaju ozbiljan učinak na stabilnost, posebno u Maliju i Burkini Faso; poziva EU i skupinu zemalja G5 Sahel da se uključe kako bi spriječili slom sigurnosne situacije u široj regiji; u tom smislu pozdravlja obnovljeno partnerstvo između NATO-a i Mauritanije koja je glavni regionalni saveznik EU-a i čije su snage na prvoj crti obrane protiv terorizma u regiji; osuđuje prisutnost privatnih vojnih i zaštitarskih poduzeća u Africi, posebno ruske grupe Wagner pod pokroviteljstvom Kremlja, koja je radeći u interesu nedemokratskih država počinila brojna kršenja ljudskih prava na štetu nedužnih civila te na štetu sigurnosti, stabilnosti i blagostanja ratom pogođenih afričkih zemalja; ustraje u tome da je strategiju EU-a i Afrike potrebno ažurirati integriranim pristupom kojim se mogu zajamčiti sigurnost i razvoj kako bi se postigla stabilnost u zabrinjavajućoj situaciji u Sahelu, uzimajući u obzir razvoj događaja tijekom 2021. i sve veću nestabilnost u toj regiji te velik utjecaj koji događaji u regiji imaju ne samo na Afriku, već i na EU i njegove države članice; u tom pogledu naglašava potrebu za suradnjom na izradi strategije u područjima obrane, razvoja i izgradnje mira za suzbijanje džihadističkog jačanja u Sahelu i drugim dijelovima Afrike;

58.  duboko je zabrinut zbog razvoja događaja u Rusiji i ponavlja da je u interesu EU-a sačuvati slobodu, stabilnost i mir na europskom kontinentu i šire; smatra da bi EU trebao blisko surađivati i usklađivati se s NATO-om i drugim partnerima kako bi odvratio Rusiju od poduzimanja destabilizirajućih i subverzivnih aktivnosti u Europi, posebno u baltičkim državama i istočnoj Europi, među kojima su uplitanje u izborne procese, kampanje dezinformiranja i pružanje potpore krajnje desnim strankama; ističe da ruske vlasti moraju snositi višu cijenu zbog represije nad vlastitim građanima; žali što vojne snage Ruske Federacije nastavljaju okupirati dijelove Ukrajine i Gruzije kršeći međunarodno pravo, što su još uvijek prisutne u Republici Moldaviji i što Rusija nastavlja destabilizirati mir i sigurnost u regiji i aktivno koristiti hibridne mjere protiv demokracija u Europi; uznemiren je zbog ruskog uplitanja u regiji zapadnog Balkana koje se provodi hibridnim taktikama koje uključuju kampanje dezinformacija koje imaju za cilj narušiti ulogu EU-a i predanost europskoj budućnosti pojedinačnih zemalja; naglašava potrebu za jedinstvenim stajalištem o politici EU-a u tom kontekstu, što se odnosi i na provedbu sankcija; poziva Komisiju na bolje usklađivanje svoje strategije za Rusiju s državama članicama kako bi se EU zajedničkim snagama suočio s ruskim prijetnjama; naglašava da je Parlament preporučio da EU zajedno s državama članicama preispita politiku EU-a u odnosu na Rusiju i da se razvije sveobuhvatna strategija EU-a prema Rusiji; potiče EU na razvoj strategije za buduće odnose EU-a s demokratskom Rusijom, koja bi narodu Rusije jasno pokazala prednosti koje bi takvi odnosi mogli donijeti; ističe da se odnosi s Rusijom ne mogu bitno promijeniti sve dok ona provodi agresivne politike prema EU-u i svojim susjedima; ponavlja da EU mora jasno dati do znanja da će, ako Rusija nastavi sa svojom aktualnom politikom u pogledu Bjelarusa, EU Rusiji morati uvesti dodatne mjere ograničavanja i odvraćanja; izražava zabrinutost zbog opetovanih kršenja sporazuma i standarda o nadzoru oružja od strane Rusije, zbog čega je došlo do propasti Sporazuma o nuklearnom oružju srednjeg dometa, te zbog upotrebe živčanih bojnih otrova za vojne namjene, i u Rusiji i na teritoriju EU-a, što predstavlja kršenje konvencije o kemijskom oružju; naglašava da je potrebno izvršiti pritisak na Rusku Federaciju kako bi ona poštovala međunarodno pravo i sporazume; žali zbog ruskog korištenja energetskih resursa kao sredstva za geopolitički pritisak, posebno u pogledu njezine opskrbe država članica plinom preko Ukrajine, te poziva na to da se energetska ovisnost o Rusiji svede na najmanju moguću mjeru poticanjem diversifikacije energetskih izvora i pravaca, među ostalim i zaustavljanjem projekta Sjeverni tok 2; potiče Komisiju i države članice da ojačaju europsku energetsku sigurnost, posebno u kontekstu trenutačnog povećanja cijena plina i električne energije; potiče EU na aktivniji angažman sa stanovništvom Rusije, među ostalim razvojem jasno definiranog cilja takvog „angažmana”, koji se ne bi trebao svesti samo na tradicionalni, selektivan angažman s Kremljem, već bi njime trebao biti obuhvaćen i „strateški“, dinamičniji angažman s ruskom oporbom i civilnim društvom;

59.  ističe stratešku i geopolitičku važnost Arktika za EU te predanost EU-a tome da bude odgovoran akter koji se zalaže za dugoročno održiv i miran razvoj te regije; naglašava jedinstvenu složenost izazova s kojima se susreće arktička regija, a koji zahtijevaju veći angažman i rješenja EU-a, uzimajući također u obzir znanje i volju stanovnika Arktika, uključujući autohtone narode; u tom pogledu pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika od 13. listopada 2021. o jačem angažmanu EU-a za miran, održiv i prosperitetni Arktik(15); poziva sve dionike da odgovore na vrlo zabrinjavajuće učinke i posljedice klimatskih promjena u toj regiji; ističe da mogućnost militarizacije Arktika pretpostavlja znatne sigurnosne rizike u toj regiji i šire te je zabrinut zbog potencijalnih posljedica globalnih sigurnosnih pitanja na Arktik i zbog progresivnog i znatnog jačanja vojne prisutnosti Rusije na Arktiku, kao i zbog učinka dalekosežnih kineskih razvojnih i infrastrukturnih inicijativa i ambicija u regiji; konstatira da Arktik ima ključnu ulogu u sigurnosti cijele Europe; naglašava da EU mora imati jasnu viziju svoje uloge u sigurnosnim pitanjima na Arktiku, kao i dobru suradnju s NATO-om; ističe važnost poštivanja međunarodnih zakona i sporazuma kako bi Arktik i dalje bio područje niskih tenzija; u tom pogledu poziva na to da se veća pozornost obrati na prvi optički kabel na Arktiku, koji kao središnji dio sustava interneta sve više postaje cilj međunarodnih špijunskih operacija; potiče članove Arktičkog vijeća da se uhvate u koštac s pitanjem sve veće militarizacije i da nađu platforme na kojima bi se to pitanje riješilo na odgovarajući način, i među članicama Arktičkog vijeća i sa zemljama koje nisu članice Arktičkog vijeća; zalaže se za to da EU pojača napore da dobije status promatrača u Arktičkom vijeću;

60.  ističe da je Kina partner EU-a za suradnju i pregovore, ali i konkurent u sve većem broju područja i sistemski rival; ponovno upućuje poziv da EU, kako je istaknuto u Rezoluciji Parlamenta od 16. rujna 2021. o novoj strategiji EU-a za Kinu(16), razvije asertivniju, sveobuhvatniju i dosljednu strategiju za Kinu kojom bi se ujedinile sve države članice i odnosi s Kinom, koja djeluje sve više asertivno i intervencionistički, oblikovali u interesu EU-a kao cjeline; naglašava da bi se tom strategijom trebao promicati multilateralni poredak koji se temelji na pravilima, da bi u njezinu središtu trebala biti obrana vrijednosti i interesa EU-a te da bi se ona trebala temeljiti na trima načelima: suradnje tamo gdje je to moguće, konkurencije tamo gdje je to potrebno, i sukobljavanja tamo gdje je to nužno; poziva na poboljšanu suradnju između demokratskih zemalja kako bi se riješio problem sve asertivnije i represivnije Komunističke partije Kine;

61.  snažno se zalaže za to da Tajvan kao promatrač smisleno sudjeluje na sjednicama te u mehanizmima i aktivnostima međunarodnih organizacija te za produbljenu suradnju između EU-a i Tajvana, što se odnosi i na bilateralni sporazum o ulaganjima; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Komisiju da hitno započnu procjenu učinka, javno savjetovanje i utvrđivanje područja primjene bilateralnog sporazuma o ulaganjima s tajvanskim vlastima, radi pripreme za pregovore o produbljivanju bilateralnih gospodarskih veza; s ozbiljnom zabrinutošću primjećuje nedavno iskazivanje sile i eskalaciju napetosti u regionalnim žarištima kao što su Južno i Istočno kinesko more i Tajvanski tjesnac; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka kineskih vojnih manevara u Tajvanskom tjesnacu, uključujući one usmjerene na Tajvan ili one koji se odvijaju u tajvanskoj identifikacijskoj zoni protuzračne obrane; poziva Narodnu Republiku Kinu (NRK) da obustavi takve vojne demonstracije sile koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti diljem Tajvanskog tjesnaca i indopacifičke regije; ponavlja da bi se odnos između Kine i Tajvana trebao razvijati konstruktivno, putem dijaloga; naglašava svoje protivljenje svakoj vrsti jednostranog djelovanja koje bi moglo ugroziti status quo u Tajvanskom tjesnacu; naglašava da bilo kakva promjena u odnosima između Tajvana i Kine ne smije biti protivna volji građana Tajvana; potiče EU i države članice da preuzmu proaktivnu ulogu i surađuju s međunarodnim partnerima sličnih nazora u cilju mira i stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu te uspostave partnerstva s demokratskom vladom Tajvana;

62.  oštro osuđuje kršenja ljudskih prava koja su u tijeku u Kini, posebno nad etničkim i vjerskim manjinama, ponajprije Ujgurima muslimanske vjeroispovijesti, kršćanima i Tibetancima te također osuđuje represivne mjere protiv demokracije i sloboda u Makau i Hong Kongu, među ostalim nametanje drakonskog Zakona o nacionalnoj sigurnosti 2020. godine; osuđuje agresivno ponašanje Kine u Južnom i Istočnom kineskom moru, koje utječe na slobodu plovidbe, te revizionistički pristup Kine u istočnoj Aziji, koji je doveo do brojnih graničnih sukoba sa susjednim zemljama;

63.  ponovno ističe svoju snažnu osudu neutemeljenih i proizvoljnih sankcija koje su kineske vlasti uvele za nekoliko europskih pojedinaca i subjekata, uključujući pet zastupnika u Europskom parlamentu; ponavlja svoj poziv kineskoj vladi da ukine te potpuno neopravdane restriktivne mjere;

64.  osuđuje postupke NRK-a u Hong Kongu i naglašava da Peking kontinuirano narušava autonomiju Hong Konga, što je protivno kineskim bilateralnim ugovornim obvezama i međunarodnom pravu te također dovodi u pitanje položaj Pekinga kao vjerodostojnog partnera; naglašava svoju predanost ciljanim sankcijama u okviru globalnog režima sankcija EU-a za ljudska prava protiv kineskih dužnosnika uključenih u kršenja ljudskih prava u Hong Kongu i Xinjiangu te, nadalje, potiče Vijeće da donese ciljane sankcije, uključujući zabrane putovanja i zamrzavanja imovine, protiv pojedinaca i subjekata u Hong Kongu i NRK-u zbog ozbiljnih kršenja ljudskih prava i međunarodnog prava u Hong Kongu; poziva države članice koje i dalje imaju sporazume o izručenju s Kinom i Hong Kongom da obustave pojedinačna izručenja u slučajevima kada bi izručenje pojedinca dovelo u opasnost od mučenja ili okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kad bi tom pojedincu prijetile optužbe na temelju politički motiviranih razloga, u drugim situacijama usmjerenima na etničke manjine, predstavnike prodemokratske oporbe u Hong Kongu i općenito disidente i kad god bi to predstavljalo kršenje obveza EU-a u okviru Europske konvencije o ljudskim pravima;

65.  naglašava da je važno da se EU pridruži transatlantskim partnerima u provođenju neovisne vanjske istrage o podrijetlu virusa koji uzrokuje bolest COVID-19 koji je potekao iz Wuhana u Kini, kako bi se pronašli prijeko potrebni odgovori i dobio uvid u to kako u budućnosti spriječiti potencijalne globalne katastrofe s izravnim učinkom na vanjsku i sigurnosnu politiku;

66.  osuđuje pritisak Komunističke partije Kine protiv Litve i drugih država članica EU-a i partnera te poziva na veću solidarnost sa zemljama na koje ta partija vrši pritisak, među ostalim suradnjom s našim demokratskim saveznicima u otvaranju naših tržišta gospodarstvima koja pate zbog gospodarskog pritiska Komunističke partije Kine; pozdravlja odluku Komisije da pokrene postupak protiv Kine pred Svjetskom trgovinskom organizacijom radi obrane Litve;

67.  pozdravlja najavu predsjednice Komisije da se planira predstaviti nova zajednička komunikacija o partnerstvu sa Zaljevskom regijom; poziva EU da predstavi dosljednu strategiju za uravnotežen angažman EU-a u toj regiji, s promicanjem regionalne sigurnosti i suradnje kao ključnim strateškim ciljem; napominje da bi takav angažman trebao težiti jačanju sinergija s regionalnim akterima, primjerice u okviru Bagdadske konferencije za suradnju i partnerstvo i jačanjem potpore EU-a inicijativama dijaloga u okviru smjera II koje uključuju znanstvenu zajednicu, civilno društvo, vjerske vođe i druge aktere; smatra ohrabrujućim deeskalaciju napetosti između Irana i Saudijske Arabije te poziva obje zemlje da brzo dovrše proces ponovne uspostave punih diplomatskih odnosa; ponavlja da je prioritet EU-a ponovno aktiviranje Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (ZSAP), s obzirom na to da je riječ o sigurnosnom pitanju za Europu i tu regiju; podsjeća da je ZSAP i dalje jedini način da se zaustave zabrinjavajuće nuklearne aktivnosti Irana; pohvaljuje ulogu potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i ESVD-a u posredovanju između SAD-a i Irana u naporima da se oživi ZSAP; poziva Sjedinjene Države i Iran da nastave smislene pregovore u cilju ponovnog poštovanja ZSAP-a; ustraje u tome da ponovno oživljavanje ZSAP-a podrazumijeva da, povezano, Iran ponovno u potpunosti poštuje svoje obveze u okviru ZSAP-a, a da SAD ukine sve sankcije povezane sa ZSAP-om; napominje da je potrebno riješiti i suprotstaviti se širim zlonamjernim i destabilizirajućim aktivnostima Irana na Bliskom istoku i šire, što se odnosi i na državno područje država članica; naglašava da svaki sporazum s Iranom mora uključivati dostatne zaštitne mjere kako Iran ne bi mogao steći nuklearno oružje; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog navoda o nemogućnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) da pristupi svojoj opremi za praćenje i nadzor u nuklearnim postrojenjima i lokacijama u Iranu, što uvelike otežava sposobnost IAEA-e da provjerava i nadzire iranske nuklearne aktivnosti te zbog činjenice da je pitanje zaštitnih mehanizama tijekom posljednje dvije godine i dalje neriješeno; osuđuje iransko kršenje ljudskih prava protiv vlastitog naroda, iranski program balističkih projektila i terorističke aktivnosti u regiji;

68.  naglašava da stanje u Afganistanu predstavlja poziv EU-u da preispita međunarodni pristup projektima izgradnje nacije u inozemstvu i strateški preoblikuje integrirani pristup svojim vanjskim politikama, da poveća svoj udio odgovornosti u globalnoj sigurnosti i da teži većoj suverenosti u svojoj vanjskoj i sigurnosnoj politici; zabrinut je zbog dramatične humanitarne, političke i gospodarske i sigurnosne situacije u Afganistanu, posebice jer se svaki treći Afganistanac suočava s teškom gladi; poziva Komisiju i ESVD da pojačaju humanitarnu pomoć i da koriste sve raspoložive alate kako bi osigurali da ugroženi Afganistanci imaju pristup zaštiti; ističe da je potrebno da odgovornost za zaštitu ljudskih života i imovine te za ponovnu uspostavu sigurnosti i javnog poretka i javnih usluga snosi talibanski režim; ponovno ističe da afganistanske žene i djevojčice, osobe koje djeluju u profesijama povezanim s afganistanskim civilnim društvom, branitelji ljudskih prava, politički aktivisti, novinari, znanstvenici, umjetnici, vjerske i etničke manjine i druge ugrožene skupine, kao i svi Afganistanci, zaslužuju živjeti u sigurnim i dostojanstvenim uvjetima i imati puni pristup obrazovanju i javnom životu te pozdravlja široku međunarodnu potporu njihovim pravima i slobodama; poziva na nastavak evakuacije ugroženih Afganistanaca, posebice sutkinja, branitelja ljudskih prava, novinara, lokalnog osoblja i drugih osoba ugroženih zbog njihovih aktivnosti u promicanju demokracije i temeljnih sloboda; poziva EU da se očuvaju postignuća ostvarena u posljednjih dvadeset godina i da se pobrine za to da Afganistan ne postane opet utočište za terorističke skupine; poziva EU da provede temeljito preispitivanje i izvuče pouke iz dvadesetogodišnjeg angažmana u Afganistanu te da odmah na temelju stečenih iskustava razvije sveobuhvatnu strategiju EU-a za Afganistan i okolne zemlje; naglašava važnost suradnje sa susjednim i regionalnim zemljama kako bi se zajamčila globalna sigurnost i regionalna stabilnost, imajući pritom na umu da nemaju svi afganistanski susjedi i regionalne sile iste ciljeve kao koalicija pod vodstvom SAD-a; u tom pogledu ističe važnu ulogu koju su određene zemlje imale u evakuaciji europskih građana i ugroženih Afganistanaca, i to posebice zahvaljujući znatnom diplomatskom pritisku koji su izvršile na talibanske snage;

69.  pozdravlja ponovno izraženu predanost EU-a indopacifičkoj regiji i prepoznavanje njezine sve veće važnosti za interese EU-a, kako je istaknuto u zajedničkoj komunikaciji od 16. rujna 2021. potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Komisije o strategiji EU-a za suradnju na Indopacifiku(17), kao i u zaključcima Vijeća na istu temu od 19. travnja 2021.; zalaže se za jaču suradnju sa zemljama u toj regiji, posebice Japanom, Savezom država jugoistočne Azije (ASEAN), Australijom, Novim Zelandom i Korejom; prepoznaje intenzivno geopolitičko natjecanje i teritorijalne sporove u regiji, koji su uglavnom potaknuti sve većom asertivnošću Kine prema susjednim zemljama; poziva sve strane da se pridržavaju načela međunarodnog prava, a posebno Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora; naglašava da je u indopacifičkoj regiji potreban dugotrajan strateški angažman i uspostava sveobuhvatnih i strateških bilateralnih i multilateralnih mehanizama za dijalog sa zemljama i društvima u toj regiji, posebno sa zemljama istih nazora kao što su, među ostalima, Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland; naglašava važnost sigurnosti i stabilnosti u indopacifičkoj regiji za blagostanje i sigurnost u EU-u; prima na znanje nova partnerstva u regiji, kao što je uspostava trilateralnog vojnog saveza između Australije, Ujedinjene Kraljevine i SAD-a (AUKUS) te izražava žaljenje zbog niske razinu koordinacije pri uspostavi tog partnerstva;

70.  ističe sve veći regionalni i geopolitički utjecaj Indije; naglašava da je za jačanje partnerstva EU-a i Indije i iskorištavanje punog potencijala bilateralnih odnosa potreban pojačan politički angažman; ponovno ističe potrebu za produbljenim partnerstvom koje bi se trebalo temeljiti na zajedničkim vrijednostima i punom poštovanju ljudskih prava; potvrđuje da je Indija ključni partner EU-a s obzirom na njezin položaj i vodeću ulogu u temeljnim područjima; naglašava da zemlje u susjedstvu Indije i indo-pacifička regija sve više postaju prostor u kojem Kina, sa svojom ekspanzionističkom politikom i ambicijama, stvara sve veće strateške, geopolitičke, gospodarske i trgovinske izazove;

71.  poziva na to da se pojača i poboljša suradnja s našim partnerima u Latinskoj Americi; smatra da je jačanje veza s Latinskom Amerikom i Karibima od velike važnosti za geopolitičku strategiju EU-a u svijetu; ističe potrebu da Unija ojača veze koje ujedinjuju EU sa zemljama Latinske Amerike i Kariba, posebno kada je riječ o obrani multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima; poziva EU da iskoristi sve dostupne instrumente kako bi se produbila suradnja s partnerima iz Latinske Amerike i Kariba; potiče EU da se ponovno izbori za položaj preferiranog partnera zemalja Latinske Amerike, s obzirom na to da drugi geopolitički akteri zauzimaju sve značajniji položaj u toj regiji, posebno u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i povezane „diplomacije cjepivima”; poziva EU i države članice da provode odlučnije politike prema autoritarnim režimima koji su imali koristi od svojih odnosa s EU-om i koji su ukinuli, kršili ili izravno potisnuli prava i slobode svojih građana;

Jačanje demokratskog nadzora, kontrole, odgovornosti i parlamentarne dimenzije zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a;

72.  ističe poseban doprinos Europskog parlamenta vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a sredstvima parlamentarne diplomacije kao što su njegova izvješća i rezolucije, široka mreža stalnih međuparlamentarnih tijela, politički dijalog s dužnosnicima diljem svijeta te aktivnosti za potporu demokraciji, posredovanje i promatranje izbora; upućuje na svoju misiju za utvrđivanje činjenica u Ukrajini iz siječnja i veljače 2022. kao primjer reagiranja njegove parlamentarne diplomacije; potvrđuje da bi Parlament trebao u potpunosti iskoristiti svoje nadzorne i proračunske ovlasti u pogledu odluka Unije na međunarodnoj sceni; naglašava važnost programa Parlamenta za potporu demokraciji koji imaju snažan potencijal za jačanje uloge EU-a u cijelome svijetu uključivanjem ključnih političkih dionika i olakšavanjem održivog demokratskog upravljanja u zemljama koje nisu članice EU-a;

73.  naglašava da je politički i tehnički dijalog među parlamentima od ključne važnosti te da on mora biti dobro usklađen s aktivnostima izvršne vlasti; s obzirom na navedeno, ističe važnost nesmetane razmjene svih relevantnih informacija u području ZVSP-a među institucijama, što se odnosi i na relevantne povjerljive podatke, u interesu učinkovitosti vanjskog djelovanja Unije u cjelini te odgovornije zajedničke vanjske i sigurnosne politike;

74.  poziva Komisiju i države članice da omoguće i ojačaju parlamentarni nadzor nad vanjskim djelovanjem EU-a, među ostalim i nastavkom redovitih savjetovanja s potpredsjednikom Komisije / Visokim predstavnikom i Komisijom; ističe da takav nadzor ima važnu ulogu u osiguravanju pravilnog funkcioniranja europske demokracije i povjerenja javnosti; naglašava da takav nadzor može poslužiti kao polazišna točka prema snažnijoj institucionalnoj ulozi Parlamenta u ZVSP-u; poziva na brzo zaključenje pregovora o zamjeni Međuinstitucionalnog sporazuma iz 2002. o pristupu Parlamenta osjetljivim informacijama Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike(18); poziva na koordinaciju sigurnosnih i obavještajnih službi država članica;

75.  naglašava važnost parlamentarnih skupština kao prostora za suradnju i institucionalni dijalog i njihov vrijedan doprinos europskom vanjskom djelovanju u pitanjima sigurnosti, kao i potrebu za promicanjem njihovih aktivnosti i jamčenjem njihova ispravnog funkcioniranja i razvoja; poziva na jačanje nadzora Parlamenta nad radom delegacija EU-a u pogledu zastupanja vrijednosti i načela EU-a u inozemstvu i nastojanja da se ostvare interesi EU-a, ne zanemarujući pritom pristup koji se temelji na ljudskim pravima; ističe da je potrebno da delegacije EU-a imaju sve potrebne i odgovarajuće resurse i kapacitete za učinkovito djelovanje po pitanju tih zadaća;

76.  poziva da se u potpunosti iskoristi veća uključenost Europskog parlamenta u izradu programa za Globalnu Europu i IPA III; pozdravlja pokretanje polugodišnjih geopolitičkih dijaloga na visokoj razini za instrumente za vanjsko financiranje kao ključnog alata ne samo za nadzor nego i za aktivno oblikovanje vanjskopolitičkih prioriteta EU-a; naglašava da je cilj tih geopolitičkih dijaloga omogućiti Parlamentu da pruži smjer, strateško upravljanje i smjernice za programiranje i provedbu za tematske i zemljopisne prioritete Globalne Europe i IPA-e III; međutim, ustraje na tome da bi, kako bi mogao provesti smislenu kontrolu, Parlament relevantne pripremne dokumente trebao dobivati na vrijeme i s odgovarajućom razinom pojedinosti; poziva na veću transparentnost u provedbi financijskih instrumenata na način da se uspostavi jedinstvena zajednička transparentna javna baza podataka projekata i djelovanja;

77.  podsjeća Vijeće na pravo Parlamenta da bude obaviješten o svim fazama postupaka povezanih s pregovorima i sklapanjem međunarodnih sporazuma i na njegovo pravo davanja ili uskraćivanja suglasnosti za takve sporazume; odlučan je koristiti se tim ovlastima kako je utvrđeno u Ugovorima, kako bi se osigurala transparentnost i demokratski nadzor nad međunarodnim sporazumima dogovorenima u ime EU-a, kao i nad provedbom Europskog instrumenta mirovne pomoći, kako je istaknuto u preporuci Parlamenta od 28. ožujka 2019.(19), među ostalim u pogledu njegove komplementarnosti s drugim instrumentima EU-a u području vanjskog djelovanja;

78.  ponovno iznosi svoje stajalište da je krajnje vrijeme da se revidira Deklaracija o političkoj odgovornosti iz 2010., kako bi se poboljšala ta osnova za odnose između Parlamenta i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika;

o
o   o

79.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0383. (2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0515. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0356. (4) SL C 362, 8.9.2021., str. 71. (5) Konferencija UN-a o trgovini i razvoju, Izvješće o trgovini i razvoju za 2019. – Financiranje globalnog zelenog plana, 2019. (6) SL L 56, 4.3.1968., str. 1. (7) Uredba (EU) 2021/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi režima Unije za kontrolu izvoza, brokeringa, tehničke pomoći, provoza i prijenosa robe s dvojnom namjenom (SL L 206, 11.6.2021., str. 1.). (8) Preporuka Europskog parlamenta od 13. ožujka 2019. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o području djelovanja i mandatu posebnih predstavnika EU-a (SL C 23, 21.1.2021., str. 146.). (9) SL L 335, 13.12.2008., str. 99. (10) SL C 118, 8.4.2020., str. 158. (11) Presuda Europskog suda za ljudska prava od 21. siječnja 2021., Gruzija/Rusija (II). (12) JOIN(2021)0002. (13) SWD(2021)0290. (14) JOIN(2020)0004. (15) JOIN(2021)0027. (16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0382. (17) JOIN(2021)0024. (18) SL C 298, 30.11.2002., str. 1. (19) Preporuka Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. Vijeću i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u vezi s Prijedlogom Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uz potporu Komisije, Vijeću za Odluku Vijeća o uspostavi Europskog instrumenta mirovne pomoći (SL C 108, 26.3.2021., str. 141.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike – godišnje izvješće za 2021. (2021/2183(INI))

P9_TA(2022)0040 A9-0358/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2018. o vojnoj mobilnosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2018. o autonomnim oružanim sustavima,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 26. studenoga 2019. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i Direktive 2008/118/EZ o općim aranžmanima za trošarine u pogledu obrambenih napora unutar okvira Unije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike – godišnje izvješće(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2020. o Godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike –godišnje izvješće(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2020. o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o provedbi Direktive 2009/81/EZ u pogledu javne nabave u području obrane i sigurnosti te Direktive 2009/43/EZ u pogledu transfera obrambenih proizvoda(8),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 28. travnja 2021. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane, te Sporazuma između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske o sigurnosnim postupcima za razmjenu i zaštitu klasificiranih podataka(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2021. o suradnji EU-a i NATO-a u kontekstu transatlantskih odnosa(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2021. o stanju kapaciteta EU-a za kiberobranu(11),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/697 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o uspostavi Europskog fonda za obranu i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2018/1092(12),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009(13),

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Provedbeni plan za sigurnost i obranu”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila Vijeću 14. studenoga 2016. i zaključke Vijeća od 14. studenoga 2016. o provedbi Globalne strategije EU-a u području sigurnosti i obrane, u kojima je utvrđena nova razina ambicije EU-a u području sigurnosti i obrane,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća 19. studenoga 2018., o uspostavi pakta za civilnu zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2018. o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o mladima, miru i sigurnosti od 7. lipnja 2018. i zaključke Vijeća o mladima u okviru vanjskog djelovanja od 5. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. studenoga 2020. o strateškom preispitivanju stalne strukturirane suradnje (PESCO) 2020.,

–  uzimajući u obzir izjavu članova Europskog vijeća od 26. veljače 2021. o sigurnosti i obrani,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o obnovljenom partnerstvu s južnim susjedstvom – novi program za Sredozemlje od 16. travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o integriranoj strategiji Europske unije u Sahelu od 16. travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. studenoga 2013., 18. studenoga 2014., 18. svibnja 2015., 27. lipnja 2016., 14. studenoga 2016., 18. svibnja 2017., 17. srpnja 2017., 25. lipnja 2018., 17. lipnja 2019., 10. prosinca 2019., 17. lipnja 2020., 12. listopada 2020., 20. studenoga 2020., 7. prosinca 2020. i 10. svibnja 2021. o ZSOP-u,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. listopada 2021. o operaciji EUFOR Althea,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. listopada 2021. o hibridnom napadu bjelaruskog režima koji instrumentalizira migrante,

–  uzimajući u obzir novi strateški program za razdoblje 2019.–2024. koji je Europsko vijeće donijelo 20. lipnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu članova Europskog vijeća i država članica sahelske skupine zemalja G5 od 28. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Koncept za integriran pristup klimatskim promjenama i sigurnosti koji je Vijeće donijelo 5. listopada 2021.,

–  uzimajući u obzir Plan Vijeća za klimatske promjene i obranu od 9. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir izvješće o godišnjem preispitivanju u području obrane Europske obrambene agencije predstavljeno Vijeću na sastanku 20. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/797 od 17. svibnja 2019. o mjerama ograničavanja protiv kibernapada koji predstavljaju prijetnju Uniji ili njezinim državama članicama(14),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2017/2315 od 11. prosinca 2017. o uspostavi stalne strukturirane suradnje (PESCO) i utvrđivanju popisa država članica sudionica(15),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/509 od 22. ožujka 2021. o uspostavi Europskog instrumenta mirovne pomoći i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2015/528(16),

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća (ZVSP) 2021/748, 2021/749 i 2021/750 od 6. svibnja 2021. o sudjelovanju Kanade, Kraljevine Norveške i Sjedinjenih Američkih Država u projektu u okviru PESCO-a pod nazivom Vojna mobilnost,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/1143 od 12. srpnja 2021. o misiji Europske unije za vojno osposobljavanje u Mozambiku (EUTM Mozambique),

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. ožujka 2014. naslovljenu „Za otvoreno i sigurno globalno pomorsko dobro: elementi za strategiju sigurnosne zaštite u pomorstvu Europske unije” (JOIN(2014)0009),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. prosinca 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće” (JOIN(2020)0018),

–  uzimajući u obzir govore o stanju Unije predsjednice von der Leyen iz 2020. i 2021, i njihova popratna pisma namjere,

–  uzimajući u obzir godišnji program rada Europskog fonda za obranu za 2021., koji je Komisija donijela 30. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Pregled Europskog revizorskog suda br. 09/2019 od 12. rujna 2019. o europskoj obrani,

–  uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor,

–  uzimajući u obzir dvije zajedničke izjave o suradnji EU-a i NATO-a potpisane 8. srpnja 2014. i 10. srpnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Šesto izvješće o napretku od 17. svibnja 2021. o provedbi zajedničkog skupa prijedloga koji su 6. prosinca 2016. i 5. prosinca 2017. odobrili Vijeće Europske unije i Vijeće NATO-a,

–  uzimajući u obzir zajednički skup od 74 prijedloga za provedbu Zajedničke izjave iz Varšave koji su vijeća EU-a i NATO-a odobrila 6. prosinca 2016. i 5. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu između EU-a i SAD-a naslovljenu „Prema obnovljenom transatlantskom partnerstvu” od 15. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir rusku nezakonitu invaziju i pripojenje Krima,

–  uzimajući u obzir povrede zračnog prostora i morskih granica država članica koje provodi Rusija,

–  uzimajući u obzir povećanje gospodarske i vojne prisutnosti Kine u sredozemnim i afričkim zemljama,

–  uzimajući u obzir prijetnju domaćeg i stranog terorizma, ponajprije od skupina kao što je ISIL,

–  uzimajući u obzir nove tehnologije poput umjetne inteligencije, svemirskih kapaciteta i kvantnog računalstva koje otvaraju nove mogućnosti za čovječanstvo, ali donose i nove izazove u području obrane i vanjske politike koji zahtijevaju jasnu strategiju i konsenzus među saveznicima,

–  uzimajući u obzir Povelju UN-a Helsinški završni akt o Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju iz 1975.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravu mora,

–  uzimajući u obzir završno priopćenje s izvanrednog sastanka na vrhu Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS) od 8. rujna 2021.,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 16 o promicanju pravednih, mirnih i uključivih društava za održivi razvoj,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za ustavna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0358/2021),

A.  budući da je 2020. pandemija bolesti COVID-19 ukazala na porast globalnih rizika i osjetljivost EU-a s obzirom na njegove vanjske ovisnosti; budući da se uslijed pandemije koncept sigurnosti i strateške autonomije proširio na pitanja zdravlja, tehnologije i gospodarstva;

B.  budući da se Europa suočava s brzim i trajnim pogoršanjem njezina strateškog okruženja; budući da terorizam i dalje predstavlja golemu prijetnju; budući da države članice izražavaju svoje ambicije u pogledu moći i provode strategiju širenja pribjegavajući uporabi oružanih snaga; budući da je posljedica te strategije rizik od militarizacije mora, svemira, Arktika ili kiberprostora te povratak utrke za naoružanje;

C.  budući da su povećanje broja kibernapada na stratešku infrastrukturu tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 ili pak nedavna afera Pegasus primjeri koji opravdavaju brz razvoj zaštitnih mjera protiv najnovijih oblika kiberprijetnji i najnaprednijih tehnika špijunaže; budući da se EU obvezao uložiti 1,6 milijardi eura u kapacitete za odgovor i uvođenje alata za kibersigurnost za javnu upravu, poduzeća i građane, kao i u razvoj suradnje između javnog i privatnog sektora u tom području;

D.  budući da Parlament, kao mjesto izražavanja europske demokracije, predstavlja metu; budući da je digitalizacija aktivnosti zbog rada na daljinu tijekom pandemije bolesti COVID-19 samo povećala našu izloženost tekućim prijetnjama;

E.  budući da EU raspolaže ukupnim proračunom od 395 milijardi eura u vojnim kapacitetima svojih država članica, što ga stavlja na drugo mjesto u svijetu; budući da su kapaciteti Europe rascjepkani i pogođeni preklapanjima, nedostacima i manjkom interoperabilnosti;

F.  budući da je sve veća složenost prijetnji povezana s tehnološkim razvojem, digitalizacijom društava i integracijom međunarodnih gospodarstava; budući da se posljedično povećava broj hibridnih prijetnji u kojima se kombiniraju vojna i/ili nevojna sredstva kao što su dezinformiranje, upotreba migracija za ucjenjivanje, kibernapadi ili gospodarski pritisci koji su u suprotnosti s europskim interesima i vrijednostima i koji predstavljaju sve veću prijetnju sigurnosti EU-a, njegovih poduzeća, javnih službi i građana;

G.  budući da su se, radi suočavanja sa sve većim rizicima od krize na granicama EU-a ili u područjima od interesa za EU, države članice obvezale na pružanje kapaciteta za brzi odgovor u skladu s glavnim ciljevima EU-a, osobito borbenih skupina; budući da su te skupine suočene s brojnim političkim, organizacijskim i financijskim ograničenjima; budući da zbog toga nikad nisu bile raspoređene;

H.  budući da bi, ako se ne zaustavi dosad nezabilježeno gomilanje ruskih snaga unutar i oko Ukrajine koje je povezano sa zahtjevima Kremlja, ono moglo dovesti do povratka „sfera utjecaja” u Europi i smanjiti ambicije istočnih partnera EU-a kao što su Ukrajina i Gruzija da se pridruže NATO-u;

I.  uzimajući u obzir angažiranost međunarodne zajednice, a posebno EU-a, u Sahelu i osobito u Maliju; budući da je malijska hunta prihvatila i već koristi ruske vojne instruktore i plaćenike povezane s takozvanom skupinom Wagner za sudjelovanje u vojnim aktivnostima u Maliju; uzimajući u obzir povrede prava koje je počinilo to društvo gdje god je interveniralo;

J.  budući da povlačenje iz Afganistana i povratak talibana na vlast povećavaju rizik od terorizma za regiju, ali i šire; budući da je EU rasporedio misiju ZSOP-a, Policijsku misiju Europske unije u Afganistanu od 2007. do 2016. i dodijelio 17 milijardi eura za Afganistan; budući da su države članice tijekom povlačenja ovisile o Sjedinjenim Američkim Državama koje su rasporedile 6 000 vojnika kako bi osigurale zračnu luku Kabul u vrlo kratkom vremenu, što je omogućilo evakuaciju građanina Unije i afganistanskih državljana u opasnosti; budući da u toj situaciji EU nije bio u mogućnosti organizirati zračni most niti koordinirati svoje evakuacije; budući da, kad bi EU trebao provesti operaciju sličnu evakuaciji iz Kabula, u trenutačnom stanju ne bi bio u mogućnosti brzo donositi odluke, rasporediti postrojbe, provesti evakuacije i uspostaviti zračne mostove na učinkovit i agilan način; budući da, stoga, EU i njegove države članice moraju hitno izvući pouke iz afganistanske krize kako bi ojačali sposobnost EU-a da samostalno djeluje u sličnim okolnostima; budući da se Strateškim kompasom mora omogućiti određivanje razine ambicije EU-a, posebno s obzirom na pouke izvučene iz afganistanskog neuspjeha;

Uspostava sigurnosne i obrambene doktrine EU-a uz pomoć Strateškog kompasa, pokretača strateške autonomije

1.  Ističe da se EU suočava sa sljedećim:

smatra da nestabilno i nepredvidivo stanje na granicama Unije i u njezinu neposrednom susjedstvu (Sjeverna Afrika, Bliski istok, Kavkaz, Balkan, istočno Sredozemlje itd.) kao i u proširenom susjedstvu (Sahel, Rog Afrike itd.), ruska agresija na Ukrajinu i Gruziju, predstavlja i izravnu i neizravnu prijetnju sigurnosti kontinenta; naglašava neraskidivu poveznicu između unutarnje i vanjske sigurnosti; potvrđuje da je aktivan angažman u susjedstvu u interesu Europske unije; naglašava važnost stabilnosti na zapadnom Balkanu; sa zabrinutošću primjećuje povećanje militarizacije Krimskog poluotoka i pokušaje Ruske Federacije da destabilizira crnomorsku regiju;

2.  oštro osuđuje povećanu vojnu prisutnost Rusije unutar i oko Ukrajine, kao i zahtjev Kremlja da se zaustavi daljnje širenje NATO-a i preoblikuje europska sigurnosna struktura na temelju zastarjele ideje „sfera utjecaja”; naglašava činjenicu da svaka demokratska zemlja može slobodno odabrati svoja savezništva i u tom pogledu snažno podupire prozapadne težnje Ukrajine i Gruzije, uključujući njihovo članstvo u NATO-u i buduće pristupanje EU-u;

3.  Primjećuje da je 2020. godina bila obilježena pandemijom bolesti COVID-19 i brojnim izazovima u području vanjske, sigurnosne i obrambene politike Unije, što je otkrilo našu nedostatnu usklađenost i ovisnost o ostatku svijeta; ističe da EU mora učiti iz toga, prvenstveno kako bi mogao ojačati svoj digitalni i tehnološki suverenitet i ukupnu stratešku autonomiju kao međunarodni akter te kapacitet i spremnost da odlučuje i djeluje autonomno, ako je to potrebno, u području vanjskih poslova, sigurnosti i obrane i kako bi mogao ponovno ocijeniti svoje ovisnosti o akterima koji ne dijele iste vrijednost; ponavlja potrebu za jačanjem autonomije EU-a u zdravstvenoj skrbi;

4.  pozdravlja početak rada na Strateškom kompasu, dosad nezabilježenom dokumentu usmjerenom na strateško promišljanje, koji bi trebao biti dovršen u ožujku 2022.; ističe da je razvoj Strateškog kompasa polazište za uspostavu zajedničke europske obrane u skladu s odredbama članka 42. Stavka 2. UEU-a i za utvrđivanje ZSOP-a te da bi trebao predstavljati značajan korak prema istinskoj europskoj obrambenoj uniji, koja u obzir uzima specifične ustavne situacije nekih država članica; smatra da bi Strateški kompas trebao razviti veću koheziju u području sigurnosti i obrane; ističe da, u visoko multipolarnom svijetu s povećanim natjecanjem između velesila, ujedinjenja snaga Unije može doprinijeti zajamčenoj sigurnosti država članica EU-a i da je odlučna obrambena politika EU-a potrebna kako bi EU mogao učinkovito raditi na postizanju mira, ljudske sigurnosti, demorkacije i održivog razvoja; naglašava da je uspostava europske obrambene unije dio utvrđenog cilja EU-a o postizanju strateške autonomije; primjećuje da u tom kontekstu odgovor na izazove vanjske sigurnosti EU-a i njegovih država članica prvenstveno leži u afirmaciji i konkretnoj provedbi kapaciteta za bolju procjenu kriznih situacija, brže donošenje odluka i snažnije djelovanje kad okolnosti to zahtijevaju, prema potrebi samostalno, radi obrane svojih interesa i vrijednosti, uz istodobno poštovanje saveza i partnerstava; primjećuje da bi razvio veću dosljednost Unije u području sigurnosti i obrane; smatra da je hitno potrebno razviti istinsku europsku sigurnosnu uniju kojom se obuhvaćaju svi vojni i civilni sigurnosni aspekti, instrumenti, proračuni i sposobnosti te sve faze ciklusa sukoba od sprečavanja do stabilizacije nakon sukoba i koja se temelji na modernom, naprednom i čvrstom konceptu ljudske sigurnosti koji ispunjava sigurnosne zahtjeve građana Unije i lokalnog stanovništva te štiti sigurnost i stabilnost državnih institucija; potiče EU da poboljša svoje institucionalne kapacitete za sprječavanje sukoba, posredovanje, dijalog i smirivanjee sukoba;

5.  naglašava važnost toga da se on temelji na sveobuhvatnoj analizi prijetnji; ističe da Strateški kompas mora predstavljati ambiciozan odgovor EU-a na tu analizu, čije rezultate treba redovito i realistično preispitivati s ciljem razvoja mehanizma za kontinuiranu procjenu prijetnji i parlamentarno savjetovanje;

6.  naglašava da bi Strateški kompas trebao omogućiti jačanje kapaciteta EU-a za djelovanje, kao sve vjerodostojnijeg strateškog partnera i globalnog aktera za mir koji jača i brani međunarodni poredak temeljen na pravilima i multilateralnu suradnju, te sposobnost da po potrebi samostalno djeluje; ustraje na tome da bi tu inicijativu trebalo redovito ažurirati i odrediti ambiciozan smjer, usto realističan i operativan, te uključiti vremenski okvir za provedbu odluka i mehanizama praćenja; ističe da bi inicijativa trebala omogućiti Uniji da usklađeno i učinkovito ide u smjeru dosljedne obrambene politike, kulture izrade zajedničkih strategija, zajedničkog razumijevanja strateških izazova EU-a, sposobnosti predviđanja prijetnji i brzog i koordiniranog odgovora, budućih scenarija intervencije te autonomne otpornosti kako bi mogla mobilizirati resurse solidarnosti, u skladu s Ugovorima, kad je država članica u opasnosti te kada kada su ugroženi međunarodni mir, sigurnost i stabilnost izvan EU-a te konačno, osigurati zaštitu, interese i vrijednosti europskih građana; podsjeća da trenutna razina ambicije EU-a u za sigurnost i obranu, kako je utvrđeno u zaključcima Vijeća od 14. studenoga 2016., uključuje odgovor na vanjske sukobe i krize, izgradnju kapaciteta partnerâ i „zaštitu Unije i njezinih građana”; naglašava važnost integriranog pristupa kao temelja odgovora EU-a na sukobe i krize;

7.  naglašava koliko je važno da Parlament, konkretno njegov Pododbor za sigurnost i obranu, redovito prima ažurirane informacije i izvješća o provedbi Strateškog kompasa od Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) kada Strateški kompas bude odobren u ožujku 2022.;

Misije i operacije ZSOP-a u 2020. evaluacija i preporuke

8.  podsjeća na to da EU trenutačno provodi 11 civilnih misija te sedam vojnih misija i operacija; podsjeća na to da su od toga samo tri operacije s izvršnim mandatom: operacija ATALANTA Pomorskih snaga EU-a (EUNAVFOR) u Somaliji, operacija na Sredozemlju EUNAVFOR MED IRIN i vojna operacija Europske unije u Bosni i Hercegovini (EUFOR ALTHEA); podsjeća na globalni angažman EU-a u Sahelu i Rogu Afrike u šest civilnih misija (misija Europske unije za izgradnju sposobnosti u Maliju (EUCAP Sahel Mali), EUCAP Sahel Niger, EUCAP Somalija)) i u šest vojnih misija (misija Europske unije za osposobljavanje u Maliju (EUTM Mali), EUTM Somalija, EUNAVFOR ATALANTA, EUNAVFOR MED IRINI); primjećuje da je pandemija bolesti COVID-19 utjecala na te misije i operacije koje nisu ostvarile svoj puni potencijal, što je pogodilo njihovo djelovanje i ograničilo njihovu učinkovitost; predlaže da se proračun, planiranje i oprema za misije EU-a u području ZSOP-a procjenjuju u svjetlu lekcija naučenih u bolesti COVID-19 i stoga smatra da je su pregled rezultata i moguća prilagodba mandata dio standardne strateške revizije misije;

9.  ističe važnost koju za Uniju imaju održiva stabilnost, ljudska sigurnost i prosperitet u njezinu susjedstvu; utvrđuje da su vojne misije ZSOP-a sada gotovo isključivo usmjerene na obuku oružanih snaga (EUTM), bez izvršne dimenzije i s ograničenom potporom; smatra da bi, ne dovodeći u pitanje neizvršnu dimenziju tih misija, njihov mandat trebalo ojačati, uz naglasak na osposobljavanje, kako bi se europskim savjetnicima omogućilo da što podrobnije na terenu provjere jesu li programi osposobljavanja prikladno provedeni i jesu li u skladu s operativnim potrebama lokalnih oružanih snaga;

10.  naglašava da bi se isporuka oružja trebala odvijati u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći uz potpuno poštovanje Zajedničkog stajališta EU-a o izvozu oružja, međunarodnog ljudskog prava i humanitarnog prava i učinkovitih odredbi o transparentnosti,

11.  izražava žaljenje zbog djelâ sudionikâ državnog udara u Maliju; duboko je zabrinut zbog toga što u Maliju i Sahelu općenito nedostaje osnovnih javnih usluga; izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosti u regiji; duboko je zabrinut izvješćima glavnog tajnika UN-a u kojima se navode ozbiljna kršenja ljudskih prava u prošlosti i sada kao i teški oblici kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući navodne ratne zločine koje čine oružane skupine, uključujući terorističke skupine i druge oružane snage skupine G5 Sahel; duboko žali zbog nekažnjavanja u tom pogledu i ističe da takvi trenutačni zločini ugrožavaju i europske i međunarodne napore u cilju stvaranja sigurnog i zaštićenog okruženja i suzbijanja oružanih skupina i terorista; ističe sve veću uključenost neprijateljskih aktera u regiji koja je ključna za našu sigurnost, što bi moglo dovesti u pitanje zajednički cilj EU-a i Malija, a to su sigurnost ljudi, mir, stabilnost i održivi razvoj u zemlji u kojoj drugi akteri nužno ne dijele ista etička načela kao EU i njezine države članice, voljni ispuniti praznine u pogledu sposobnosti, bez obzira na poštovanje vladavine prava, međunarodnih standarda ili ratnog prava; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve većeg utjecaja stranih privatnih vojnih poduzeća i mogućih planova vlade Malija da pokrene suradnju s privatnim ruskim vojnim poduzećem, organizacijom Wagner Group, posrednikom Kremlja, u osposobljavanju malijskih oružanih snaga; ističe da je takva suradnja nespojiva sa suradnjom EU-a u području sigurnosti i obrane, osobito s misijom EUTM Mali, te bi se stoga od EU-a zahtijevalo da preispita svoj angažman u Maliju; potiče sadašnje malijske vlasti da se suzdrže od sklapanja ugovora s organizacijom Wagner Group i omogućavanja njihovu osoblju ulazak na malijsko državno područje; općenitije ističe potrebu za strogim praćenjem postupaka privatnih zaštitarskih i vojnih poduzeća koje povećavaju svoju globalnu prisutnost u ranjivim područjima, uključujući Afriku, Latinsku Ameriku i istočnu Europu, te podsjeća na važnost informiranja Parlamenta o tom pitanju;

12.  prima na znanje najavu promjena u pogledu francuskog vojnog djelovanja u Sahelu u suradnji i uz savjetovanje s našim međunarodnim i afričkim partnerima; ističe da bi do takvog razvoja događaja trebalo doći uz blisko savjetovanje sa svim međunarodnim, a posebno europskim partnerima prisutnima u Sahelu; pozdravlja trajnu predanost EU-a i država članica stabilizaciji zemalja sahelske skupine G5, osobito pružanjem potpore zajedničkim snagama skupine G5 Sahel, jačanjem misija ZSOP-a EU-a i sve znatnijim sudjelovanjem oružanih snaga europskih država članica u radnoj skupini Takuba;

13.  pozdravlja prilagodbu novog proširenog mandata EUTM Mali; poziva na jačanje strukturne suradnje i neizvršne potpore oružanim snagama i na ubrzanje procesa regionalizacije koja omogućuje da misija pruža vojnu pomoć oružanim snagama zemalja skupine G5, a posebno Burkini Faso i Nigeru, što će imati posljedice za međunarodne, europske i afričke partnere; naglašava mogućnosti koje su se otvorile u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći u pogledu isporuke opreme za osposobljavanje malijskih oružanih snaga, što će biti ključno za jačanje aktivnosti i učinkovitosti europskog djelovanja; uvjeren je da EU mora brzo i učinkovito povećati svoje sposobnosti osiguravanja oprema kako misije EUCAP i EUTM ne bi izgubile na vjerodostojnosti kod lokalnih tijela vlasti, pod uvjetom da te snage sigurnosti poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima te da budu pod demokratskim nadzorom;

14.  poziva države članice da pruže znatan doprinos savjetodavnoj aktivnosti misije EUTM Mali i da pošalju osoblje koje tome može pridonijeti; podsjeća da se u Sahelu mora nastaviti proces regionalizacije ZSOP-a kako bi se ojačala suradnja i koordinacija s međunarodnim akterima i s državama članicama EU-a uključenima u regiju, kroz trenutne inicijative kao što je Partnerstvo za sigurnost i stabilnost u Sahelu (P3S); ističe da EU pruža i snažnu potporu operacionalizaciji zajedničkih snaga skupine G5 Sahel i s njom povezane policijske komponente; pozdravlja novu integriranu strategiju EU-a u Sahelu koja uključuje širi pristup usmjeren na jačanje upravljanja i kojim se poseban naglasak stavlja na potrebu za jačanjem prisutnosti države i javnih službi u zemljama regije; ističe napore misije EUCAP Sahel Mali za potporu razmještanju malijskih sigurnosnih snaga u središnji Mali; ističe napore misije EUCAP Sahel Niger da pruži potporu Nigeru u razvoju nacionalne obrambene i sigurnosne politike; podsjeća da se regionalizacija djelovanja u okviru ZSOP-a podupire integrirani pristup EU-a u Sahelu te da se stoga moraju nastaviti djelovanja regionalne jedinice za savjetovanje i koordinaciju (RACC); smatra da je regionalizirani pristup ZSOP-u u Sahelu važan, ali da zahtijeva jasniju organizaciju i koordinaciju između sadašnjih vojnih i civilnih misija ZSOP-a, lokalnih aktera i drugih međunarodnih organizacija kao što su misija UN-a za očuvanje mira – Višedimenzionalna integrirana misija Ujedinjenih naroda za stabilizaciju (MINUSMA) – i operacija koje vodi francuska vojska; ustraje na tome da je potreban znatan napor u pružanju pomoći Burkini Faso s obzirom na intenzitet prijetnji s kojima se ta zemlja suočava uz ograničene kapacitete; podsjeća da vojni i sigurnosni odgovori moraju biti popraćeni konkretnim i vidljivim mjerama kako bi bili trajno učinkoviti i pružili osnovne usluge stanovništvu; ističe važnost mogućnosti aktivnije potpore obalnim državama u Gvinejskom zaljevu kako bi mogle suzbiti rastuću terorističku prijetnju s kojom su suočene; ističe potrebu za posvećivanjem posebne pozornosti rastućoj nestabilnosti u regijama Sahela, zapadne Afrike i Roga Afrike te važnim posljedicama onoga što se tamo događa, ne samo za afrički kontinent nego i za Europsku uniju;

15.  pozdravlja razmatranja u tijeku o sudjelovanju Mozambika i Indije u operacijama i misijama ZSOP-a u Africi; pozdravlja aktivno sudjelovanje Gruzije u akcijama ZSOP-a, a posebno njezino sudjelovanje u misijama osposobljavanja u Srednjoafričkoj Republici i Maliju;

16.  podsjeća da je situacija u pogledu sigurnosti u Somaliji izuzetno zabrinjavajuća i da je ona izvor destabilizacije u cijelom Rogu Afrike i šire; naglašava da je Al-Shabab i dalje jedna od najmoćnijih terorističkih organizacija povezanih s Al-Qaidom i da bi to trebalo potaknuti države članice da razmotre veće sudjelovanje u europskim misijama i operacijama u toj strateškoj regiji i pružanje sredstava potrebnih za njih; ističe da jačanje EUTM-a Somalija uvođenjem savjetovanja zapovjednih struktura omogućuje znatan utjecaj na vođenje operacija unutar multilateralnog instrumenta vojne pomoći; naglašava da EUNAVFOR ATALANTA, EUCAP i EUTM Somalija čine usklađeni paket potpore Strateškom okviru EU-a za Rog Afrike; pozdravlja ključnu ulogu operacije ATALANTA u borbi protiv piratstva i nezakonite trgovine na Rogu Afrike, čime se uspješno štite plovila za dostavu pomoći u okviru Svjetskog programa za hranu, kao i misije EUCAP Somalija u savjetovanju saveznih i regionalnih vlasti Puntlanda i Somalilanda o razvoju aktivnosti obalne straže i pomorske policije; naglašava da je angažman EU-a na području Roga Afrike i dalje važan za jačanje kapaciteta somalijskih snaga sigurnosti te također primjećuje potrebu da se poboljša njihova učinkovitost; pozdravlja te i dalje potiče partnere jednakih stavova na sudjelovanje u cilju osiguravanja sigurnih plovnih putova u Adenskom zaljevu i Indijskom oceanu; poziva na integrirani pristup u cilju rješavanja problema s razvojem i upravljanjem koji potiču piratstvo;

17.  sa zabrinutošću primjećuje pogoršanje političke i sigurnosne situacije u Srednjoafričkoj Republici; poziva na obnovu uključivog dijaloga između vlade, demokratske oporbe i civilnog društva te na revitalizaciju mirovnog sporazuma; izražava žaljenje zbog toga što se od 2018. predsjednik Srednjoafričke Republike okrenuo privatnom vojnom poduzeću i ruskom posredniku Wagner Group, koje je odgovorno za ratne zločine i teška kršenja ljudskih prava u Srednjoafričkoj Republici; izražava zabrinutost zbog utjecaja te odluke na održivost i učinkovitost misije osposobljavanja srednjoafričkih postrojbi; osuđuje porast broja prijetnji i neprijateljskih incidenata usmjerenih na Višedimenzionalnu integriranu misiju Ujedinjenih naroda za stabilizaciju (MINUSCA) u koje su uključene određene lokalne i strane oružane snage, uključujući strana poduzeća zadužena za pitanja sigurnosti, te kampanja dezinformiranja usmjerenih na djelovanje EU-a; pozdravlja i u potpunosti podupire uspostavu savjetodavne misije Europske unije u Srednjoafričkoj Republici (EUAM RCA); pozdravlja misiju EUTM, osobito obuku časnika i dočasnika Srednjoafričkih oružanih snaga (FACA) i njezin doprinos cjelokupnom procesu reforme sigurnosnog sektora (RSS) koji koordinira misija MINUSCA i u potpunosti je podupire; ustraje na potrebi obavještavanja javnosti o ciljevima i napretku misije; naglašava važnost procjene stvarne sposobnosti EU-a da odgovori na potrebe FACA-e u pogledu opreme, kao dio strateškog preispitivanja koje će se provesti u prvoj polovini 2022.; ustraje na tome da potpora u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći za jedinice EUTM-a mora biti uvjetovana time da vlasti Srednjoafričke Republike potiču pozitivan razvoj u političkoj, unutarnjoj i regionalnoj situaciji;

18.  podsjeća na stratešku važnost Mozambičkog kanala; pozdravlja predanost država članica i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika rješavanju problema sve većih terorističkih prijetnji u regiji Cabo Delgado i izražava zabrinutost zbog rizika od proširenja te prijetnje u tom području; pozdravlja odluku Vijeća o pokretanju misije Europske unije za vojno osposobljavanje u Mozambiku (EUTM Mozambik); primjećuje uporabu Europskog instrumenta mirovne pomoći za pokrivanje zajedničkih troškova misije EUTM Mozambik i osiguravanje vojne opreme; poziva Vijeće i ESVD da na najbolji mogući način upotrijebe Europski instrument mirovne pomoći i iskoriste to iskustvo za poboljšanje i proširenje Europskog instrumenta mirovne pomoći u budućnosti; prima na znanje da misija EUTM ispunjava poseban cilj, to jest osposobljavanje jedinica specijalnih snaga u borbi protiv pobune islamista u regiji Cabo Delgado, uključujući džihadistički pokret Ansar al-Sunna; poziva na njegovu provedbu što je prije moguće s obzuirom na situaciju; potiče države članice da ravnopravnije doprinesu okupljanju snaga misije; naglašava potrebu za sveobuhvatnom, dugoročnom i usklađenom strategijom za Mozambik koi se također mora boriti protiv islamističkih pobuna i suočiti s nedostacima u upravljanju i razvoju u cilju postizanja održivog rješenja sukoba; ističe potrebu da se osigura da se vladine snage pridržavaju međunarodnog humanitarnog prava i da počinitelji izvansudskih pogubljenja, mučenja, pljački i ostalih zlouporaba budu privedeni pravdi;

19.  pozdravlja nedvojbenu predanost Vijeća operaciji EUFOR ALTHEA, kako je navedeno u njegovim zaključcima od 18. listopada 2021., te produljenje operacije Althea u 2020. i preusmjeravanje njezina mandata na potporu vlastima Bosne i Hercegovine (BiH) daodrže sigurno i zaštićeno okruženje, kao i treće strateško preispitivanje operacije predstavljene u lipnju 2021; podsjeća da je ta misija otvorila put prema miru, stabilizaciji i europskoj integraciji BiH te da ta misija još uvijek ima ključnu ulogu za sigurnost i stabilnost BiH i te regije; podsjeća da iskustva i pouke iz te misije znatno doprinose svim sadašnjim i budućim vojnim i civilnim misijama i operacijama u okviru ZSOP-a; izražava uznemirenost zbog mogućih neustavnih i secesionističkih postupaka srpskog člana predsjedništva BiH, Milorada Dodika, koji ugrožavaju Mirovni sporazum iz Dayotona, a time i mir u cijeloj regiji; naglašava da je još uvijek potrebno održavati prikladnu sposobnost jačanja udaljenog djelovanja radi omogućavanja brze reakcije u slučaju da se sigurnosna situacija pogorša; prima na znanje da bi se ta misija mogla unaprijediti sigurnim informacijskim i komunikacijskim kanalima s glavnim gradovima država članica te boljim prikupljanjem obavještajnih podataka iz otvorenih izvora i sposobnosti analize; naglašava važnost nastavka sekundarne aktivnosti razminiranja i kolektivnog osposobljavanja oružanih snaga BiH; potiče države članice da ispune svoje obveze u pogledu okupljanja snaga za misiju Althea; raduje se sudjelovanje Ukrajine u misiji Althea; priznaje važnu suradnju između EU-a i NATO-a na zapadnom Balkanu, osobito putem misije EUFOR ALTHEA, čija se operacijska sjedišta nalaze u Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih snaga u Europi (SHAPE) zahvaljujući aranžmanu Berlin Plus;

20.  sa zadovoljstvom prima na znanje rezultate promatračke misije Europske unije u Gruziji (EUMM Georgia); slaže se s njezinim produljenjem za dvije godine; naglašava potrebu za daljnjim razmatranjem angažmana u okviru ZSOP-a u toj regiji; oštro osuđuje nezakonitu rusku okupaciju i militarizaciju gruzijskih regija Abhazije i Činvali/Južne Osetije kršenjem međunarodnog prava, što predstavlja ozbiljnu prijetnju regiji Istočnog partnerstva i Europi u cijelosti; izražava zabrinutost zbog sve lošijeg sigurnosnog stanja u okupiranim područjima Gruzije i destabilizirajućih aktivnosti Ruske Federacije, koje destabiliziraju mir i sigurnost regije Istoćnog partnerstva; potiče EU da nastavi zahtijevati da se Rusija konstruktivno uključi u međunarodne rasprave u Ženevi i ispuni svoje obveze iz sporazuma o prekidu vatre od 12. kolovoza 2008. sklopljenog uz posredovanje EU-a, osobito da povuče sve svoje vojne snage s okupiranih teritorija Gruzije i omogući promatračkoj misiji EU-a neometan pristup cijelom državnom području Gruzije; osuđuje protuzakonita pritvaranja i otmice gruzijskih građana te pojačane aktivnosti „postavljanja granica” uz liniju administrativnog razgraničenja; izražava zabrinutost zbog kampanja dezinformiranja usmjernih na misiju EUMM Georgia i poziva na jačanje njezinih kapaciteta za praćenje, analizu i stratešku komunikaciju; ponovno potvrđuje svoju nepokolebljivu potporu zemljama Istočnog partnerstva, posebno njihovoj neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti unutar njihovih međunarodno priznatih granica; potiče EU da pojača svoje sudjelovanje u mirnom rješavanju sukoba diljem regije Istočnog partnerstva; ponavlja svoj poziv EU-u da osigura da se sigurnosna dimenzija zemalja Istočnog partnerstva na odgovarajući način odražava u Strateškom kompasu te da razmotri sklapanje nekoliko sigurnosnih paktova koji bi predstavljali okvire za povećanje ulaganja i podrške u pogledu sigurnosne, vojne, obavještajne i kibernetčike suradnje s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom kao pridruženim zemljama, u svrhu jačanja njihove otpornosti;

21.  prima na znanje jačanje savjetodavne misije EU-a u Iraku (EUAM) uključivanjem potpore provedbi reforme sektora unutarnje sigurnosti i provedbi nacionalnih strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma (uključujući borbu protiv nasilnog ekstremizma) i organiziranog kriminala, s posebnim naglaskom na upravljanje granicama, financijski kriminal, osobito korupciju, pranje novca i nezakonitu trgovinu dobrima kulturne baštine;

22.  poziva EU da se uhvati u koštac sa sustavnim i sve brojnijim prijetnjama zaštiti i očuvanju kulturne baštine te da suzbije krijumčarenje kulturnih artefakata, posebno u područjima sukoba; napominje da su u Iraku neke zajednice, uslijed oduzimanja kulturne baštine i povijesnih korijena, postale podložnije radikalizaciji; podsjeća da je misija EUAM Iraq jedina misija ili operacija ZSOP-a u čiji je mandat uključena komponenta zaštite kulturne baštine u cilju pružanja pomoći i obrazovanja lokalnim partnerima u suočavanju sa sigurnosnim izazovima povezanima s očuvanjem i zaštitom kulturne baštine; poziva Vijeće i ESVD da uključe sličnu komponentu u druge misije i operacije;

23.  potiče raspoređivanje članova misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granica u Libiji (EUBAM Libya) u Tripoli, iz kojeg će obavljati svoje misije; predlaže da ta misija, koja djeluje kao potpora libijskim vlastima u razbijanju organiziranih zločinačkih mreža uključenih u krijumčarenje migranata, trgovinu ljudima i terorizam u područjima upravljanja granicama, u okviru regionalne strategije nastavi istraživati mogućnosti za potporu razvoju graničnih kapaciteta država Sahela koji EU provodi u vezi s misijama ZSOP-a u Sahelu (posebno EUCAP Sahel Niger); izražava zabrinutost zbog sudbine migranata, tražitelja azila i izbjeglica u Libiji; poziva libijske vlasti i paravojne postrojbe na zatvaranje objekata za zadržavanje migranata;

24.  pozdravlja pokretanje operacije ZSOP-a EUNAVFOR MED IRINI na Sredozemlju i njezino produljenje do 31. ožujka 2023.; ističe njezinu ključnu ulogu u provedbi embarga na oružje za Libiju u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2526 (2020.); naglašava da izgradnja kapaciteta onemogućava trgovinu ljudima i oružjem; činjenicu da je misija EUNAVFOR MED IRINI 2020. primila brojna odbijanja inspekcija, čak i na turskim plovilima; poziva na transparentnu komunikaciju ESVD-a u tom pogledu; primjećuje da su dosadašnja sredstva misije EUNAVFOR MED vrlo mala, što znatno ograničava njezine kapacitete; izražava zabrinutost zbog činjenice da NATO, koji je aktivan u tom području putem operacije Sea Guardian, ne sudjeluje uistinu povećanim povezivanjem suradnje ili dijeljenjem informacija i resursa; naglašava stratešku važnost javne komunikacije o misiji i njezinim ukrcavanjima na plovila, ispitivanjima uz privolu i inspekcijama, uključujući njihova odbijanja; ističe međunarodne obveze o traganju i spašavanju ljudi u opasnosti na moru u potpunosti skladu s pomorskim pravom; poziva EU da preuzme značajnu ulogu na Sredozemlju jer je postao akter koji može jamčiti stabilnost regije; pozdravlja rezultate Skupine EU-a za vezu i planiranje (EULPC) u pružanju stručnog znanja i iskustva u području sigurnosti, obavještajnih podataka i planiranja istodobno akterima EU-a u Bruxellesu, na kopnu ili na moru (delegacija EU-a, EUBAM, EUNAVFOR MED) i u Misiji potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL);

25.  žali zbog sveobuhvatne destabilizirajuće uloge Turske u mnogim važnim područjima u EU-u i njegovu susjedstvu, koja prijeti miru, sigurnosti i stabilnosti u regiji; iznimno je zabrinut zbog nezakonitih aktivnosti i prijetnji vojne akcije Turske protiv država članica EU-a u istočnom Sredozemlju, osobito Grčke i Cipra i nastavka njezinih novo najavljenih nezakonitih aktivnosti u ciparskom i grčkom pomorskom pojasu te ih oštro osuđuje; primjećuje napore za smirivanje napetosti, ali izražava žaljenje zbog provokativnih djelovanja, prijetnji turskih brodova agresijom protiv operacije MED IRINI, čime krše međunarodno pravo i suverena prava država članica EU-a; ponovno ističe spremnost Unije da upotrijebi sve instrumente i mogućnosti koji su joj na raspolaganju, uključujući one iz članka 29. UEU-a i članka 215. UFEU-a, kako bi obranila svoje interese i interese svojih država članica te održala regionalnu stabilnost;

26.  pohvaljuje rad savjetodavne misije Europske unije za reformu sektora civilne sigurnosti u Ukrajini (EUAM Ukraine); navodi izvješće ESVD-a o procjeni potreba profesionalnog vojnog obrazovanja u Ukrajini i pozdravlja trenutačni rad na određivanju obuhvata mogućeg angažmana EU-a u Ukrajini na temelju tog izvješća te dopunjavanju napora Ukrajine i njezinih međunarodnih partnera u reformi profesionalnog vojnog obrazovanja u zemlji;

27.  poziva na ponovno jačanje civilnog ZSOP-a provedbom 22 obveze iz pakta za civilni ZSOP; naglašava da se Strateškim kompasom mora postaviti cilj za obnovu pakta za civilni ZSOP, te da bi se pravovremeno trebao usvojiti Pakt 2.0; podržava zamisao da bi Kompas trebao ocrtavati temeljene elemente civilnog ZSOP-a, uključujući razvoj civilnih sposobnosti nakon 2023.; podržava ideju da bi strateški prioriteti za civilni ZSOP trebali biti povezani s godišnjim postupkom preispitivanja Pakta; naglašava potrebu za većom povezanošću ZSOP-a, pravosuđa i unutarnjih poslova te djelovanja Komisije, kada je to prikladno i uz poštovanje različitih zadaća i postupaka obiju politika propisanih Ugovorom i drugih relevantnih dionika nadležnih za upravljanje krizama, kako bi se istaknuo doprinos ZSOP-a odgovoru Unije na izazove u području sigurnosti; poziva EU na promišljanje i djelovanje u području postojećih postupaka razmještanja misija kako bi proces donošenja odluka bio žurniji i učinkovitiji; smatra da EU mora nastaviti sa sveobuhvatnom procjenom civilnih misija EUCAP Sahel Mali, EUCAP Sahel Niger, EUCAP Somalija i EUAM RCA i provesti reviziju njihovih mandata, proračuna i ljudskih resursa, osiguravajući da one ispunjavaju stvarne potrebe, kako bi se potaknula njihova operativnost i učinkovitost;

28.  Priznaje doprinos misija i operacija ZSOP-a miru, sigurnosti i stabilnosti, ali ukazuje na postojanju strukturnu slabost i sporost postupka donošenja odluka za civilne i vojne misije i opaeracije ZSOP-a; ističe važnost osiguravanja fleksibilnijih i otpornijih mandata vojnih misija koji su prilagođeni situaciji na terenu; poziva na promjene u strukturama i postupcima ZSOP-a kako bi se misije mogle rasporediti na brži, fleksibilniji i dosljedniji način; ističe hitnu potrebu za bolju povezanost sadašnjih europskih ad hoc operacija i vojnih misija ili operacija ZSOP-a, osobito kada je riječ o rješavanju hitne krize ili jamčenju pristupa spornim strateškim prostorima; naglašava da svi budući mandati moraju imati jasnu sveobuhvatnu izlaznu strategiju u kombinaciji s popisom za to potrebnih resursa; ističe da je potrebno da sve misije, a posebno vojne misije, surađuju s lokalnim stanovništvom u izgradnji kapaciteta u razumnom roku kako bi se omogućio održiv izlaz;

29.  naglašava potrebu za redovitom, sustavnom i transparentnom procjenom svih misija i operacija ZSOP-a na temelju relevantnih strateških i operativnih kriterija; poziva visokog predstavnika Unije za vanjske poslove da pokrene postupak stjecanja iskustva iz prethodnih i aktualnih misija, operacija i akcija te da pažnju usmjeri na političke, institucijske i socioekonomske okolnosti koje se moraju osigurati kako bi sigurnosno i obrambeno djelovanje učinkovito podržalo dugotrajnu izgradnju mira i ojačalo održive i demokratske upravljačke strukture; smatra da je potrebno prenijeti više operativnih odgovornosti za provedbu i upravljanju misijama i operacijama na njihovo vojno zapovjedništvo; općenito poziva na sustavno uključivanje vojnih struktura EU-a u sve politike i instrumente koji utječu na operativni angažman europskih oružanih snaga, a osobito u rad programskog odbora Europskog fonda za obranu;

30.  vrlo je zabrinut zbog nedostatnog okupljanja snaga u operacijama i misijama te snažno potiče države članice da što prije riješe taj problem; potiče EU i njegove države članice da misijama i operacijama ZSOP-a pruži potrebno osoblje, osposobljavanje i kapacitete kako bi mogle izvršiti svoje mandate i postati opreznije i izdržljivije u manje povoljnim uvjetima; u tom smislu ističe projekt „Operativni centar za odgovor na krizu” u okviru PESCO-a o kojem se trenutačno raspravlja, a čiji je cilj poboljšati proces okupljanja snaga; istodobno žali zbog toga što zasad samo šest država članica sudjeluje u tom projektu u okviru PESCO-a; poziva Vijeće i Komisiju da u potpunosti iskoriste Europski instrument mirovne pomoći i mogućnosti financiranja iz proračuna Unije koje su predviđene Ugovorima kako bi olakšali proces okupljanja snaga i raspoređivanja vojnih snaga; podupire sudjelovanje trećih zemalja u operacijama i misijama ZSOP-a kada su u skladu s europskim interesima i vrijednostima; vjeruje da bi to sudjelovanje trebalo povećati kad i gdje je to potrebno;

31.  Izražava zabrinutost zbog porasta manipulacija informacijama, dezinformacija i hibridnih prijetnji koje osobito potječu iz Rusije i Kine, ali i od ostalih aktera, što izravno utječe na više područja na terenu i misija i operacija ZSOP-a i destabiliziraju se čitave regije i oduzima legitimitet misijama EU-a u inozemstvu; poziva na oblikovanje odgovora misija i operacija ZSOP-a na te prijetnje po hitnom postupku; u tom pogledu ističe potrebu za zajedničkim naporima EU-a, država članica i partnerskih zemalja, uključujući u predviđanjima hibridnih prijetnji, kibernapada i kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih (CBRN) prijetnji; pozdravlja uspostavu pričuve kapaciteta za odgovor na incidente u području CBRN-a; potiče ESVD da u okviru strateške komunikacije pruži konkretnu potporu misijama i operacijama ZSOP-a;

32.  poziva na jačanje zapovjednih struktura EU-a, posebno Vojnog stožera EU-a (EUMS) i Službe za vojno planiranje i provođenje (MPCC), kojima se što prije moraju osigurati nužno osoblje, oprema i sredstva, te koji moraju moći na siguran način razmjenjivati klasificirane podatke, među ostalim s državama članicama i misijama/operacijama; u tom pogledu žali zbog odgode prijelaza na 2. fazu MPCC-a i poziva države članice da u potpunosti poštuju svoje obveze kako bi to omogućile; naglašava da je važno da MPCC što prije postane punopravna zapovjedna i nadzorna strukture (stožer), sposobna za prognoziranje i strateško predviđanje, usmjeravanje europskih operacija i misija s brzinom odgovora i fleksibilnošću koje su potrebne za strateški kontekst i jačanje operativne strateške autonomije Europljana;

33.  ističe da sudjelovanje žena u misijama ZSOP-a pridonosi učinkovitosti misija i podiže kredibilitet EU-a kao zagovornika ravnopravnosti žena i muškaraca u cijelom svijetu; poziva na sustavniju provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 o ženama, miru i sigurnosti te Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2250 o mladima, miru i sigurnosti, kao i na jačanje programa EU-a o tim pitanjima; poziva na smislenu rodno osviještenu politiku pri sastavljanju ZSOP-a, posebno kroz bolju rodnu ravnotežu među osobljem i vodstvom misija i operacija ZSOP-a te specifičnu obuku razmještenog osoblja; poziva na donošenje mjera za osiguranje radne okoline bez seksualnog ili rodno uvjetovanog uznemiravanja; ponavlja svoj poziv da se rodna analiza uključi u nove instrumente ZSOP-a, uključujući Europski fond za obranu i Europski instrument mirovne pomoći; pozdravlja činjenicu da su sve civilne misije ZSOP-a imenovale svog savjetnika za rodna pitanja i poziva vojne misije ZSOP-a da učine isto; potiče države članice EU-a da predlože žene kao kandidatkinje za postojeća slobodna radna mjesta; žali zbog toga što je broj žena koje rade u misijama ZSOP-a, a posebno u vojnim operacijama, i dalje vrlo nizak; potiče ESVD na promicanje potrebe za konkretnim ciljem za povećanje broja žena u misijama i operacijama EU-a za upravljanje kriznim situacijama; potiče države članice da pronađu načine za jačanje politika zapošljavanja i zadržavanja te da promiču sudjelovanje žena u misijama izgradnje i održavanja mira; ističe da je potrebno uvrstiti novu proračunsku liniju za financiranje radnih mjesta savjetnikâ za rodna pitanja u okviru vojnih misija ZSOP-a;

34.  iščekuje zajedničku komunikaciju o strateškom pristupu za potporu razoružanju, demobilizaciji i reintegraciji nekadašnjih boraca, koji je najavljen u pismu namjere o stanju Unije za 2020. koju smatra pravovremenom revizijom koncepta EU-a za potporu u području razoružanja, demobilizacije i reintegracije iz 2006.; naglašava važnost reforme sigurnosnog sektora kao prioriteta, osobito za naše civilne misije ZSOP-a; stoga poziva Komisiju i ESVD da prošire nadolazeću Zajedničku komunikaciju o razoružanju, demobilizaciju i reintegraciji i reformi sigurnosnog sektora i izgradnju kapaciteta kao potporu sigurnosti i razvoju radi stvaranja dosljednog, usklađenog i istinski obnovljenog pristupa Unije sigurnosnoj pomoći trećim zemljama; poziva na dosljednost između instrumenata ZSOP-a i razvojne pomoći EU-a;

Predviđanje kriza i upravljanje njima

35.  pozdravlja sposobnost europskih vojski da u službi građana surađuju u borbi protiv pandemije tijekom 2020.; smatra da je vrijedan doprinos oružanih snaga za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 pokazao važnost upotrebe vojnih sredstava i kapaciteta država članica u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu; potiče EU i države članice da ozbiljno razmotre i u cijelosti primjenjuju detaljna pravila za provedbu članka 44. UEU-a kako bi se EU-u omogućilo da brzo, učinkovito i po potrebi fleksibilno reagira na sigurnosne krize uz snažnu zajedničku europsku dimenziju, među ostalim na način koji omogućuje da ad hoc operacije koje već provodi skupina država članica naknadno prime ex post mandat; pozdravlja pozitivnu ulogu udruživanja i koordinacije oružanih zračnih snaga tijekom pandemije bolesti COVID-19, posebno u pogledu zdravstvenih transfera i isporuka opreme među više država članica, kao i uspostavljene sinergije s infrastrukturama i sredstvima saveznika NATO-a u pogledu zračnog prijevoza i prijevoza osnovne opreme; posebno pozdravlja ulogu Europskog zapovjedništva zračnog prijevoza u evakuaciji, transferu bolesnika i isporuci medicinskih potrepština tijekom pandemije; općenito potiče uporabu vojne zračne mobilnosti, uključujući prijevoz, opskrbu gorivom u zraku i zrakoplovno-medicinsku evakuaciju u Europi, što jamči djelotvornost i učinkovitosti napora u vojnom zračnom prijevozu u Europi; u tom pogledu poziva države članice da razmotre zajednički razvoj ove strateške vojne opreme i potiče stvaranje Unijine vojne jedinice za krizne situacije radi olakšavanja prekogranične upotrebe vojnih logističkih kapaciteta u suočavanju s kriznim situacijama kako bi se s ciljem pomoći civilnim operacijama potpore poboljšale koordinacija, sinergija i solidarnost;

36.  podržava ambiciju uspostave „snaga za brzi odgovor”, koju zagovara potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik, a koje bi trebale uključivati multinacionalnu kopnenu brigadu od oko 5 000 vojnika te zračnu i mornaričku sastavnicu i sastavnicu specijalnih snaga koje se mogu mobilizirati u sigurnosnoj krizi; podsjeća da EU trenutačno ne raspolaže potrebnim znanjem i vještinama niti kapacitetima na kopnu, moru i u zraku, potrebnima za provedbu operacija ekspedicijskog ulaska radi ponovne uspostave sigurnosti na terenu; vjeruje da je realistično i nužno da, kao prvi korak, države članice u okviru Strateškog kompasa dogovore okolnosti zbog kojih bi bilo potrebno mobilizirati te snage te da dogovore jedan ili nekoliko operativnih scenarija, uključujući one u iznimno kratkim rokovima; međutim, podsjeća da u više od 15 godina postojanja borbene skupine EU-a nikada nisu bile upotrijebljene, osobito zbog nedostatka političkog konsenzusa među državama članicama i složenosti provedbe i financiranja, iako je nekoliko puta postojala mogućnost njihova raspoređivanja; podsjeća potrebu da se doprinese njihovoj operativnosti provođenjem redovitih terenskih vježbi; izražava žaljenje zbog slabe predanosti država članica u tom kontekstu i u političkom i u praktičnom smislu; izražava žaljenje zbog toga što je samo jedna borbena skupina, pod vodstvom Italije, bila funkcionalna u 2021.; izražava zabrinutost zbog strateškog planiranja za 2022. i 2023. te poziva na njegovu reviziju; poziva države članice da povećaju svoj angažman u vojnim kapacitetima EU-a; navodi da koncept snaga brzog raspoređivanja treba osigurati dodanu vrijednost u usporedbi s borbenim skupinama EU-a; stoga poziva Vijeće i Komisiju da temeljito procijene i razrade mogućnosti za uspostavljanje pripravnih snaga koje će biti stalno stacionirane i trenirati zajedno; smatra da bi nove „snage za brzi odgovor” trebale biti ili rezultat ambiciozne reforme borbenih skupina ili ih u potpunosti zamijeniti kako bi se izbjeglo daljnje udvostručavanje vojnih kapaciteta u okviru ZSOP-a Europske unije; slaže se s razinom ambicije koju je potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik postavio u pogledu pouzdanosti vojnih alata EU-a, osobito ad hoc instrumenata; poziva Vijeće i Europsku službu za vanjsko djelovanje da istraže najbolji način za raspoređivanje borbenih skupina EU-a ili novih „snaga za brzi odgovor”, provedbu članka 44. Ugovora o Europskoj uniji, te još uvijek neiskorištenu operativnu komponentu PESCO-a; očekuje da utvrđivanje tih elemenata mora omogućiti EU-u i njegovim zemljama članicama da vojnim sredstvima brzo i učinkovito odgovore na krize u svojem susjedstvu te da obavljaju zadaće navedene u članku 43. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji, koje su poznate i kao petersberške zadaće;

37.  naglašava važnost točnih i pravodobnih obavještajnih podataka za potporu odlučivanju, osiguravanje sigurnosnih misija i operacija i za bolju borbu protiv kampanja vršenja utjecaja i dezinformiranja koje su na njih usmjerene; poziva ESVD da razvije obavještajne kapacitete na područjima operacija osnivanjem obavještajnih jedinica u svim misijama i operacijama ZSOP-a, koje bi u stvarnom vremenu pružale obavještajne podatke Centru EU-a za analizu obavještajnih podataka (EU IntCen), EUMS-u i Službi za planiranje i vođenje civilnih operacija (CPCC) radi podrške u odlučivanju; općenito ističe da rad EU IntCen-a i Obavještajne uprave EUMS-a (EUMS INT) ovisi o volji država članica da dijele informacije i poziva na povećanje financijskih i tehničkih resursa EU IntCen-a; slaže se s analizom koju je predsjednica Europske komisije predstavila u govoru o stanju Unije 2021., prema kojoj EU mora poboljšati obavještajnu suradnju; naglašava važnost informiranost o stanju i koordinacije među nacionalnim obavještajnim službama te pozdravlja poziv predsjednice Komisije na uspostavu zajedničkog centra EU-a za procjenu situacije, ključnog alata za poboljšanje strateškog predviđanja i strateške neovisnosti EU-a;

38.  pozdravlja uspostavu Europskog instrumenta mirovne pomoći u 2020.; podsjeća da će Europski instrument mirovne pomoći moći pružiti Uniji mogućnost bržeg i učinkovitijeg odgovora na trenutne izazove u području sigurnosti te stoga poziva na njegovu brzu operativnu provedbu; ustraje na osiguravanju potrebne opreme, uključujući smrtonosnu opremu gdje je to relevantno i potrebno, i osposobljavanja na područjima operacija, uzimajući u obzir geografski uravnoteženu prirodu instrumenta, u potpunosti u skladu s osam kriterija Zajedničkog stajališta 944, uz poštivanje ljudskih prava i humanitarnog prava, sa sveobuhvatnom ex ante procjenom rizika i stalnim praćenjem na razini EU-a opskrbljivanja vojnom tehnologijom aktera iz trećih zemalja i učinkovitim odredbama o transparentnosti; ističe da ESVD mora strogo pratiti i osigurati sljedivost i ispravnu uporabu materijala iz Europskog instrumenta mirovne pomoći isporučenog našim partnerima, vodeći računa o sveobuhvatnom pristupu europskog instrumenta mirovne pomoći; ističe da Europski instrument mirovne pomoći ne rješava samo pitanje osiguravanja opreme partnerima nego pruža i mogućnost financiranja zajedničkih troškova vojnih operacija u okviru ZSOP-a koje bi se trebalo koristiti u mjeri u kojoj je to potrebno; obvezuje se osigurati usklađenost i komplementarnost misija i operacija ZSOP-a, financijskih instrumenata EU-a, NDICI-ja i Europskog instrumenta mirovne pomoći; ponovno poziva na stvaranje nove upravne jedinice u okviru ESVD-a za upravljanje tim novim instrumentom; ističe da je potrebna primjena Strateškog kompasa za razvoj jasne vizije o načinu na koji države članice žele koristiti EPF u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

39.  pozdravlja plan ESVD-a iz studenoga 2020. za klimatske promjene i obranu, koji sadrži konkretne mjere za suočavanje sa sve većom sponom između klime i sigurnosti; ističe sve češće prirodne katastrofe, globalne pandemije ili katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem, koje, kao i kiberprijetnje i hibridne prijetnje, pridonose već postojećim izazovima i da su stoga za njih potrebna dodatna sredstva; potiče EU i države članice da razviju svoje kapacitete za suočavanje s tim novim izazovima; ističe da se sredstva za rješavanje tih novih sigurnosnih izazova ne bi trebala preusmjeravati iz tradicionalnih, konvencionalnih obrambenih i sigurnosnih kapaciteta;

40.  smatra da je instrumentalizacija migracijskih tokova duž istočnih vanjskih granica EU, zajedno s kampanjama dezinoformiranja, dio kombiniranog hibridnog ratovanja, čiji je cilj zastrašivanje i destabilizacija EU-a; poziva Uniju da razvije relevantno zakonodavstvo koje će osiguravati nužne zaštitne mjere kako bi se djelotvorno reagiralo i odgovorilo na instrumentalizaciju migracija u političke svrhe koju provode treće zemlje, kako bi se osigurala učinkovita zaštita vanjskih granica EU-a i zaštita ljudskih prava i ljudskog dostojanstva te kako bi se usvojile mjere za sprječavanje nezakonitih prelazaka; ponavlja solidarnost s Latvijom, Litvom i Poljskom koje se suočavaju s instrumentalizacijom migracija koju provodi Lukašenkov režim u cilju destabilizacije EU-a;

Otpornija Unija: osiguravanje pristupa spornim strateškim područjima, jačanje uzajamne pomoći i sigurnosti među državama članicama

Zaštita slobode kretanja na moru

41.  podsjeća na to da EU, s obzirom na trenutne geopolitičke napetosti u sektoru pomorstva, mora braniti univerzalne vrijednosti i načela, Povelju UN-a, međunarodno pravo kao što je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), multilateralizam i međunarodnu suradnju te štititi svoje interese jamčeći slobodu plovidbe, sigurnost pomorskih komunikacijskih linija i odobalne infrastrukture; podsjeća da su pomorski interesi Unije usko povezani s dobrobiti, prosperitetom i sigurnošću njezinih građana te da se približno 90 % vanjske trgovine Unije i 40 % njezine unutarnje trgovine kreće morskim putem; ističe nadležnost i ovlast, posebno normativnu, Europske unije u pogledu otpornosti;

42.  ponovno poziva na potrebu za jačanjem uloge EU-a kao međunarodnog pružatelja pomorske sigurnosti; poziva EU da se osloni na svoje pomorske operacije u okviru ZSOP-a i da ih i dalje razvija kako bi se osigurala snažna platforma za daljnji razvoj trajnijeg međunarodnog operativnog angažmana; poziva na to da se razmotre mogućnosti organizacije redovitih pomorskih vježbi koje bi trebale objediniti resurse s posadom i bez nje kad god je to moguće radi poboljšanja interoperabilnosti; smatra da je za Uniju vrlo važno održati stabilno o sigurno okruženje na morima koji je okružuju; sa zabrinutošću napominje da se u Koordiniranom godišnjem preispitivanju u području obrane (CARD) prepoznaje da su sposobnosti pomorskog zapovjedništva i nadzora te obavještajno-nadzorno-izvidničke sposobnosti „veliki nedostaciˮ; pozdravlja šest projekata PESCO-a usmjerenih na razvoj pomorskih sposobnosti, kao i zajedničke razvojne programe za pomorske sposobnosti; ističe potrebu za bliskom suradnjom EU-a i NATO-a radi usvajanja zajedničkog učinkovitog pristupa prijetnjama pomorskoj sigurnosti, kao što su prekogranični i organizirani kriminal, uključujući mreže organiziranog kriminala koje sudjeluju u trgovini ljudima, oružjem i drogom, krijumčarenjem i nezakonitim ribolovom;

43.  u tom kontekstu pozdravlja pokretanje koncepta koordinirane pomorske prisutnosti i pilot-projekta u Gvinejskom zaljevu; poziva na proširenje tog koncepta, koji se temelji na analizi potreba, u što ubraja mogućnost doprinosa smanjenju regionalnih tenzija, na druga područja interesa, osobito indo-pacifičku regiju, kako bi se osigurali i zaštitili europsko međunarodno stajalište i vrijednosti; poziva da se taj koncept i relevantne aktualne misije ocjenjuju te da se o njima raspravlja u Parlamentu; također poziva Komisiju da posveti posebnu pozornost aspektima sigurnosti i obrane pri sljedećem ažuriranju svoje Komunikacije o međunarodnom upravljanju oceanima koje je predviđeno za 2022.; poziva države članice s pristupom moru da ojačaju svoje vojne pomorske kapacitete kako bi mogle suzbiti asimetrične i konvencionalne prijetnje pomorskoj sigurnosti, slobodi plovidbe i plavom gospodarstvu EU-a; poziva EU da ažurira svoju strategiju pomorske sigurnosti do 2022.; pozdravlja pokretanje misije informiranosti u stanju o pomorstvu u Hormuškom tjesnacu 2020. (EMASOH) i podupire njezin dvostruki cilj: „osigurati sigurno okruženje za plovidbu i ublažiti postojeće regionalne tenzije”; pozdravlja „sveobuhvatnuu i usklađenu” stratešku reviziju EUNAVFOR-a Atalanta, EUTM-a Somalija i EUCAPA Somalija i njihovo produljenje kako bi se obuhvatili svi sigurnosni aspekti;

Suzbijanje hibridnih prijetnji

44.  osuđuje zlonamjerna djela počinjena protiv država članica, kao što su hibridni napadi koji instrumentaliziraju migraciju; poziva Uniju i države članice da poboljšaju svoje spsobnosti prepoznavanja hibridnih prijetnji; inzistira na tome da EU i države članice odlučno i koordinirano reagiraju na sve nove zlonamjerne, nezakonite i destabilizirajuće kiberaktivnosti koristeći pritom puni potencijal instrumenata dostupnih EU-u u suradnji sa svojim partnerima; poziva države članice da poboljšaju nacionalne kapacitete za kiberobranu; poziva EU da radi na uspostavi pravnog instrumenta za odgovor na hibridne prijetnje i da razvije općenitu kibersposobnost koja podrazumijeva sigurne mreže, komunikacije i dijeljenje informacija, osposobljavanje i vježbe, uključujući uz pomoć projekata PESCO-a, i ispravnu upotrebu alata za kiberdiplomaciju EU-a; poziva na hitnu reviziju političkog okvira za kiberobranu kako bi EU i njegove države članice povećali svoju sposobnost sprječavanja, pripisivanja odgovornosti, odvraćanja i odgovora, jačajući svojeg položaja, informiranost o stanju te svoje alate i postupke; ističe potrebu da sve institucije i države članice EU-a surađuju na svim razinama kako bi izgradile strategiju kibersigurnosti, čiji bi glavni cilj trebao biti dodatno povećanje otpornosti, te razvile zajedničke, bolje i otpornije nacionalne civilne i vojne kapacitete u području kibersigurnosti i suradnje kako bi se odgovorilo na trajne sigurnosne izazove; stoga pozdravlja objavu u govoru o stanju Unije iz 2021. o europskoj politici kiberobrane; pozdravlja povećanu suradnju među državama članicama u kiberobrani u okviru PESCO-a, uključujući timove za brzi odgovor na kiberincidente; podsjeća da uspješna provedba misija i operacija EU-a sve više ovisi o neometanom pristupu sigurnom kiberprostoru te stoga iziskuje snažne i otporne operativne kapacitete u području kibersigurnosti, kao i primjerene odgovore na napade na vojne objekte, misije i operacije; prepoznaje da je odvraćanje od kibernapada u određenoj mjeri učinkovitije ako sadržava i određena ofenzivna sredstva i mjere, pod uvjetom da je njihova primjena u skladu s međunarodnim pravom; izražava zabrinutost zbog ovisnosti EU-a i njegovih država članica o stranim alatima za jamčenje njihove kibersigurnosti; naglašava potrebu za poticanjem kulture kibersigurnosti u javnim i privatnim europskim subjektima, također uvođenjem namjenskih tečajeva i kurikuluma; prima na znanje važan rad na osposobljavanju koji je provodi Europska akademija za sigurnost i obranu u za kiberobranu i u tom pogledu pozdravlja uspostavljanje platforme za obrazovanje, osposobljavanje, evaluaciju i vježbe u području kiberpitanja (ETEE); naglašava da bi Europska akademija za sigurnost i obranu trebala iskoristiti strukturne fondove Unije kako bi poboljšala svoj doprinos razvoju kapaciteta EU-a za kiberobranu, posebno s obzirom na povećanu potrebu za vrhunskim stručnjacima za kibersigurnost; uviđa sve veću važnost kibernetičkih i automatiziranih kapaciteta obavještajnih službi; naglašava da predstavljaju prijetnju svim državama članicama i institucijama EU-a; potiče sve institucije EU-a i države članice da nastave poboljšavati svoje kibernetičke i automatizirane tehnologije i dodatno potiče na suradnju u području tih tehnoloških napredaka; preporučujeda se istraže mogućnosti za poticanje izgradnje kiberkapaciteta naših partnera, kao što je proširenje opsega misija osposobljavanja EU-a tako da uključuju i pitanja kiberobrane ili pokretanje civilnih misija u tom području; pozdravlja uvođenje sankcija ruskim, kineskim i sjevernokorejskim počiniteljima kibernapada, uključujući WannaCry, NotPetya i Operation Cloud Hopper;

45.  poziva ESVD da uspostavi paket mjera EU-a, u skladu s akcijskim planom za europsku demokraciju, koji bi bio usmjeren na povećanje otpornosti država članica i dionika na dezinformacije, ali i na uvođenje obaveznih zahtjeva za društvene platforme i omogućavanje građanima da donose informiranje odluke te na poboljšanje sposobnosti EU-a da ojača borbu protiv dezinformacija i zlonamjernog djelovanja kako bi ih se moglo uočiti, odvratiti od njihova počinjenja, suzbiti i sankcionirati;

46.  ustraje u tome da se, s obzirom na razvoj te prijetnje i nužnu prilagodbu naših institucija, uspostave mjere u europskim institucijama, uključujući u Parlamentu, kako bi se ojačali unutarnji kapaciteti; naglašava važnost međuinstitucijske koordinacije koju provodi tim za hitne računalne intervencije za institucije, tijela i agencije EU-a (CERT-EU); potiče europske institucije, posebno Europsku komisiju, da osiguraju potrebne ljudske resurse za jačanje CERT-EU-a; u tom pogledu apelira na potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i/ili države članice da povećaju financijske i ljudske resurse kako bi ojačali sposobnost EU-a da se obrani od kibernapada;

47.  potiče jačanje uzajamne operativne pomoći među državama članicama; naglašava važnost provedbe dodatnih vježbi temeljenih na scenarijima upravljanja krizama; poziva države članice da, po završetku Strateškog kompasa, postignu ambiciozno zajedničko razumijevanje članka 42. stavka 7. UEU-a i članka 222. UFEU-a, uključujući aktiviranje članka 222. UFEU-a i članka 42. stavka 7. UEU-a u hipotetskom scenariju kibernapada; u tom pogledu naglašava da uvjeti za aktiviranje članka 42. stavka 7. UEU-a i načini potrebne pomoći nikada nisu bili jasno utvrđeni te poziva na oprerativniju provedbu tog alata;

Očuvanje suvereniteta EU-a u svemiru i zraku

48.  poziva EU da razvije svemirsku obrambenu strategiju kako bi zaštitila autonoman i neometan pristup EU-a i njezinih država članica svemirskim resursima u svakom trenutku; ustraje na potrebi da se potiče zajednička europska strateška kultura sigurnosti i obrane u području svemira, smanjila strateška ovisnost i poboljšalo operativno upravljanje europskim svemirskim programima, uz eventualnu usmjerenost na stratešku autonomiju u svim drugim područjima; podržava inicijative usmjerene na poticanje svemirske politike EU-a, uključujući ambiciozni novi svemirski program EU-a, kojima se mora nastojati zaštititi trenutačni i prošli europski svemirski resursi; potiče EU da poveća informiranost o stanju i potporu u području geoprostorne inteligencije jačanjem svojih stručnih kapaciteta kroz Satelitski centar Europske unije (SATCEN) i stručnih kapaciteta država članica, kako bi osigurala povezanost ZSOP-a i svemirskog programa EU-a uz pomoć sustava Galileo, osobito PRS-a i programa Copernicus, da iskoristi mogućnosti ulaganja (posebno u okviru programa Obzor Europa i Europskog fonda za obranu) i da ispita druge moguće sinergije između svemira i obrane (uključujući kapacitete); naglašava važnost toga da EU ima autonomni pristup svemiru i vlastita vozila za lansiranje svemirskih letjelica; ustraje u tome da bi EU trebao biti predvodnik u jačanju međunarodnog svemirskog prava, što je sve spornije područje; poziva EU i države članice da aktivno promiču međunarodne inicijative za razoružanje u svemiru;

49.  upozorava da svemir ima potencijal da se brzo pretvori u vojnu arenu ako se ne uspostave pravi međunarodni pravni instrumenti; ustraje u tome da bi EU trebao biti predvodnik u jačanju međunarodnog svemirskog prava, što je sve spornije područje, težiti sprečavanju naoružavanja svemira radom na sveobuhvatnom pravnom instrumentu, i poticati saveze, međunarodnu suradnju i multilateralna rješenja u tom pogledu;

50.  pozdravlja prijedlog novog europskog projekta sigurne povezivosti, koji uključuje kvantne satelite; poziva na brzo dovršenje tog projekta kako bi se podigla razina sigurnosti telekomunikacija u Uniji; ističe rastući rizik od kibernapada i fizičkih napada na europske satelite i države članice; ustraje u tome da je nužno spriječiti takve napade i uspostaviti obrambene mehanizme protiv njih;

51.  zabrinut je zbog daljnjeg povećanja količine svemirskog otpada, osobito u niskoj orbiti, što stvara rizik za naše satelitske kapacitete, kao i zbog sve većeg broja mikrosatelita; ističe da nove megakonstelacije satelita dodatno povećavaju rizik od sudara; zdravlja rad u tijeku na razvoju europske politike za upravljanje svemirskim prometom i poziva na jačanje pregovora kako bi se postigli međunarodni odogovri na to pitanje; smatra da bi jedno od konkretnih postignuća takve politike trebalo voditi do poboljšanja kapaciteta za nadzor svemirskog otpada; predlaže da se SATCENU-u povjeri analiza i izrada izvješća o sigurnosti i/ili slabim točkama satelita EU-a i država članica u pogledu svemirskog otpada, kibernapada i izravnih raketnih napada;

52.  primjećuje znatan rad koji provodi EU SATCEN; žali zbog toga što se za financiranje misija SATCEN-a ne može iskoristiti dugoročno planiranje proračuna Europske unije i ističe da bi SatCen trebao iskoristiti strukturna financijska sredstva Unije kako bi mogao održati svoj doprinos djelovanjima Unije, posebno u cilju satelitskog snimanja visoke rezolucije za potporu misijama i operacijama ZSOP-a; smatra da bi se u programu rada Europskog fonda za obranu trebale uzeti u obzir potrebe tehnološkog razvoja SATCEN-a; predlaže stvaranje zajednice za analizu geoprostornih podataka u okviru PESCO-a; vjeruje da SATCEN u tom kontekstu treba imati značajnu ulogu; predlaže da Parlament i SATCEN potpišu ugovor koji bi omogućio Parlamentu pristup uslugama snimanja i analize SATCEN-a koje smatra korisnima za prikupljanje informacija i zauzimanje stajališta i odlučivanje, uz potpuno poštovanje postupaka povjerljivosti i sigurnosti SATCEN-a;

53.  inzistira na poštovanju slobode zračnog prometa; poziva Uniju da se zaštiti od prijetnji civilnom zrakoplovstvu ili nepoštovanja njegova zračnog prostora te da štiti međunarodnu sigurnost zračnog prometa u suradnji s misijom NATO-a za zračni policijski nadzor i s partnerima EU-a; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da započne rad na procjeni preporučljivosti proširenja koncepta koordinirane pomorske prisutnosti na zračno okruženje;

Zaštita strateške infrastrukture

54.  ističe nove prijetnje s kojima se Europa suočava, među ostalim gospodarsku prisilu, kampanje dezinformiranja, uplitanje u izbore i krađu intelektualnog vlasništva; napominje da te prijetnje za sada ne dovode do primjene članka 5. Sjevernoatlanskog ugovora niti članka 42. stavka 7. UEU-a, ali smatra da je potrebno zajednički odgovoriti na takve prijetnje; poziva na pojačanu europsku koordinaciju radi procjene, analize i sprječavanja dodatnih hibridnih napada nekih međunarodnih aktera; poziva na operacionalizaciju postojećih instrumenata EU-a kako bi se dodatno doprinijelo sprječavanju i suzbijanju hibridnih prijetnji te zaštiti kritične infrastrukture, funkcioniranju naših demokratskih institucija i osiguravanju naših lanaca opskrbe, uz razmatranje postojećih struktura i nove mogućnosti provedbe kolektivnih protumjera kao dijela šireg paketa mjera za suzbijanje hibridnih prijetnji; ističe da europske institucije, agencije i druga tijela hitno moraju razvitisvoje kapacitet za stratešku komunikaciju, opremiti se sigurnim komunikacijskim ustavima i kapacitetima za brz odgovor na napade te znatno poboljšati svoju otpornost;

55.  poziva EU da primijeni znanje stečeno tijekom vježbi temeljenih na scenarijima iz članka 42. stavka 7. UEU-a te da osmisli fleksibilnu i neobvezujuću analizu za njegovu aktivaciju kako bi se poboljšala uzajamna pomoć i solidarnost među državama članicama;

56.  naglašava da su kabeli od optičkih vlakana temelj naših digitalnih gospodarstava na internetu, kroz koje prolazi 97 % internetskog prometa; ističe da su, iako su ti kablovi središnji i neophodni element ključne infrastrukture EU-a te su stoga od iznimne geopolitičke važnosti, nedavno bili mete sabotaže ili stranih špijunskih operacija; smatra da bi EU trebao staviti na prvo mjesto sigurnost i zaštitu tih kablova; poziva EU da uspostavi vlastiti program za sigurnost kabela od optičkih vlakana, koji uključuje istraživanje, koordinaciju, razvoj politika, izvještavanje o incidentima i nadzor i osposobljavanje obalne straže; ističe da naša suvremena gospodarstva općenito, a konkretno i obrambena i sigurnosna industrija, znatno ovise o poluvodičima; u tom pogledu pozdravlja priopćenje predsjednice Europske komisije da bi se nedostataka poluvodiča trebao riješiti jačanjem istraživanja, projektiranja i proizvodnje u EU-u s pomoću europskog propisa o čipovima; u tom kontekstu posebno ističe važnost europske obrambene i sigurnosne industrije za EU jer pruža sredstva za jamčenje sigurnosti europskih građana te za održivi gospodarski razvoj Unije; pozdravlja napore EU-a u postizanju tih ciljeva i stvaranje europskog saveza za sirovine (ERMA);

Razvoj civilnih i vojnih sposobnosti, poboljšanje procesa i razvoja te osiguravanje njihove usklađenosti

57.  konstatira da je pandemija razotkrila naše nedostatke, slabosti i trenutne izazove; napominje da EU nije imao pune kapacitete i sposobnosti za osiguravanje sigurne i koordinirane evakuacije svojih građana iz Afganistana tijekom kaotične vojne evakuacije iz međunarodne zračne luke u Kabulu; stoga poziva na temeljitu procjenu; poziva na političku volju da se također djeluje tijekom izvanrednih situacija i kriza na brz, učinkovit i jasan način te na smanjenje strateških ovisnosti Europe, uključujući i kada utječu na njezinu sposobnost vojnog djelovanja; podsjeća na cilj jačanja strateške autonomije Europske unije kako bi ona mogla biti pouzdan strateški partner, zahtjevan i sposoban za obranu svojih interesa i vrijednosti; u tom pogledu pozdravlja trud i inicijative Europske komisije i aktivnosti ESVD-a;

58.  pozdravlja napredak postignut kako bi se omogućio razvoj novih europskih vojnih kapaciteta u okviru Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP) i pripremnog djelovanja za istraživanja u području obrane (PADR) u jačanju Europske obrambene tehnološke i industrijske baze (EDTIB), što je ključno za postizanje strateške autonomije; ističe važnost snažnog, konkurentnog i inovativnog EDTIB-a u kombinaciji s pojavom tržišta obrambene opreme EU-a koje u potpunosti poštuje pravila unutarnjeg tržišta i Zajedničkog stajališta EU-a o izvozu oružja; poziva Komisiju da u svrhu operativne uspješnosti iz tih instrumenata izvuče konkretne pouke za Europski fond za obranu; pozdravlja donošenje Uredbe o Europskom fondu za obranu i njezinih jasnih pravila; podsjeća na izrazito osjetljivu i stratešku narav istraživanja u području obrane, kako za industrijsku konkurentnost tako i za stratešku autonomiju EU-a; smatra da je bitno, kako bi se očuvala konkurentnost EDTIB-a, podržati pristup njegovih poduzeća bankovnom i nebankovnom financiranju; naglašava da je obrambena proizvodnja uvelike dvojake prirode i služi civilnoj domeni; poziva Komisiju da osigura da europska ekološka oznaka, koja potiče industriju da više poštuje okoliš, zaštiti konkuretnost europske obrambene industrije, osobito zbog toga što ona ima važnu ulogu u strateškoj autonomiji EU-a;

59.  potiče uspostavljanje učinkovitog upravljanja u kojem sudjeluju Komisija i države članice u svrhu upravljanja projektima na državnoj i industrijskoj razini; preporučuje Komisiji da bi trebala istražiti mogućnosti za ublažavanje birokratskog opterećenja kako bi olakšala sudjelovanje poduzeća, prvenstveno malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), u projektima Europskog fonda za obranu; potiče na to da inicijative kao što su EDIDP, PESCO i Europski fond za obranu olakšavaju sudjelovanje MSP-ova povećanjem potpore inkubatorima i kapitalnim ulaganjima; preporučuje uspostavu zajedničkog mehanizma za terensko ispitivanje kapaciteta razvijenih u okviru EDIDP-a i Europskog fonda za obranu kako bi se olakšala integracija tih kapaciteta u nacionalnim vojskama; pozdravlja odredbe Direktive o javnoj nabavi u području obrane (Direktiva 2009/81/EZ) koja potiče suradničku javnu nabavu u području obrane i poziva države članice da u potpunosti iskoriste razvojne aktivnosti poduzete u okviru tog fonda te kako bi se osiguralo postizanje odgovarajuće razine ekonomija razmjera;

60.  potiče Komisiju da nastavi raditi na suzbijanju kontinuirane fragmentacije europskog unutarnjeg tržišta obrambenih proizvoda, koja i dalje dovodi do nepotrebnog dupliciranja i brojnih neučinkovitosti u izdacima za obranu u državama članicama;

61.  izražava žaljenje zbog smanjenja sredstava za Europski fond za obranu u okviru višegodišnjeg financijskog okvira i vojnu mobilnost, zbog čega je usklađenost obrambenih inicijativa EU-a (PESCO, CARD, EDF i Instrument za povezivanje Europe (CEF)) još potrebnija; u tom pogledu ističe ulogu Europske obrambene agencije (EDA); podsjeća na zaključke prvog CARD-a, a osobito na važnost povećanja usklađenosti među europskim inicijativama za prioritete u pogledu kapaciteta i nacionalnih procesa planiranja, posebno dugoročno, kako bi se istinski odgovorilo na potrebe oružanih snaga; poziva Vijeće i Komisiju da dodatno uključe preporuke CARD-a u buduće programe rada Europskog fonda za obranu i projekte u okviru PESCO-a kako bi se poboljšala usklađenost tih instrumenata; u tom pogledu podsjeća na krajnju odgovornost država članica da ostvare cilj usklađenosti europskih kapaciteta, posebno u područjima navedenima u izvješću CARD-a; također podsjeća na važnost angažmana država članica u različitim okvirima za održavanje stabilnog ritma ulaganja u obranu i upotrebe mogućnosti Europskog fonda za obranu za poticanje novih ulaganja; naglašava da su odgovarajuće razine financijskih resursa, osoblja i imovine ključne kako bi se osiguralo da Unija ima snagu i kapacitet promicati mir i sigurnost unutar svojih granica i u svijetu; poziva na povećanje proračuna Europskog fonda za obranu nakon 2027.;

62.  prima na znanje pokretanje inovacijskog fonda NATO-a za nove i disruptivne tehnologije koji je potpisalo 16 država članica i Ujedinjena Kraljevina; ističe da ovaj fond obuhvaća pitanja koja su obuhvaćena i Europskim fondom za obranu i stoga poziva sve države članice sudionice da osiguraju komplementarnost s Europskim fondom za obranu kako bi se izbjegla nepotrebno preklapanje; u tom kontekstu naglašava potrebu za bliskom suradnjom EU-a i Ujedinjene Kraljevine u pitanjima sigurnosti i obrane;

63.  poziva države članice saveznice NATO-a da nastoje osigurati da njihovi nacionalni obrambeni proračuni iznose najmanje 2 % njihova BDP-a;

64.  tiče da su PESCO i Europski fond prije svega alati na raspolaganju Uniji i njezinim državama članicama; naglašava da bi se uz pomoć PESCO-a i Europskog fonda za obranu trebala poboljšati suradnja s visokom europskom dodanom vrijednošću među državama članicama; stoga podsjeća na ciljeve jačanja strateške autonomije Unije, povećanja operativnosti europskih snaga i interoperabilnosti sustava obrane, smanjenja fragmentacije kapaciteta i europskog obrambenog tržišta u tim inicijativama, potpore konkuretnosti EDTIB-a, jačanja strateške autonomije, tehnološke suverenosti, poboljšanja operativnosti i smanjenja fragmentacije europskog obrambenog tržišta;

65.  žali zbog zaostatka u reviziji odluke o upravljanju PESCO-om; podsjeća da je nužno razviti financijske poticaje; podsjeća na to da se o sudjelovanju trećih država u pojedinačnim projektima PESCO-a mora odlučivati na pojedinačnoj osnovi, kada je to sudjelovanje u strateškom interesu Unije, osobito kad je riječ o pružanju tehničkog znanja i iskustva ili dodatnih sposobnosti, te da mora biti visoko uvjetovano i provoditi se na temelju utvrđene i djelotvorne uzajamnosti; traži da bude u potpunosti uključen u odluku omogućavanja sudjelovanja treće strane u bilo kojem projektu PESCO-a; pozdravlja rad na prvim fazama projekta vojne mobilnosti i poziva na brzu provedbu sljedećih faza; pozdravlja sudjelovanje Sjedinjenih Američkih Država, Norveške i Kanade u projektu vojne mobilnosti; pozdravlja bilateralna partnerstva u području dijaloga o sigurnosti i obrani, posebno s Kanadom i Norveškom, koje daju važan doprinos misijama i operacijama ZSOP-a;

66.  naglašava da Europski fond za obranu trebaju promicati izgradnju i konsolidaciju europskih industrijskih sektora i europskih industrijskih predvodnika i poticati konkurentnost MSP-ova pružanjem višegodišnje logike planiranja koja uključujuje razvoj tehnoloških planova i planova sposobnosti radi osiguravanja predvidljivosti koja je nužna za složene dugoročne projekte, te iskoristiti sinergije između civilnog i obrambenog sektora; stoga ustraje da je potrebno ostvariti sinergije s različitim politikama Unije, a posebno s Obzorom Europa i europskim svemirskim programom, kako bi se resursi Europskog fonda za obranu učinkovito usmjerili na vojna pitanja u užem smislu; pozdravlja akcijski plan Europske komisije za postizanje sinergija među civilnom, obrambenom i svemirskom industrijom, koji promiče inovacije povezane s robom s dvojnom namjenom; poziva Uniju i Komisiju da u svim svojim politikama sustavno uzimaju u obzir EDTIB-a strateškoj autonomiji Unije; isto tako poziva Komisiju da predstavi posebnu industrijsku strategiju za EDTIB;

67.  pozdravlja činjenicu da je strateško preispitivanje PESCO-a dovelo do smanjenja broja projekata, koji su usmjereniji, i povećanja njegova političkog praćenja; podsjeća države članice da je važno da poštuju preuzete obveze u tom okviru kako bi se projekti bili učinkovitiji i kako bi se postigla potpuna operativna sposobnost u predviđenom roku, odnosno prije 2025.; stoga očekuje da će sljedeće strateško preispitivanje obuhvaćati i temeljitu procjenu koja mora dovesti do ostvarivanja rezultata projekata u okviru PESCO-a;

68.  podupire prijedlog Komisije da se vojna oprema osmišljena i razvijena u EU-u oslobodi od poreza na dodanu vrijednost, što je pozitivna mjera kojom se nastoje ujednačiti prakse na svjetskoj razini i promicati europska strateška autonomija;

69.  Smatra da bi košarica sposobnosti Starteškog kompasa trebala imati sljedeće ciljeve:

70.  naglašava da digitalizacija ne pružae samo mogućnosti, već i bitne prijetnje u pogledu zlonamjernog djelovanja (državni i nedržavni akteri te brisanje granica utvrđenih u okviru prava primjenjivog na oružane sukobe) protiv naše sigurnosti i demokracije, te da usto taj sektor ne poznaje ni granice; vjeruje da treba ići i dalje kako bi se Europpljanima zajamčio pristup ovom novom spornom sektoru i kako bi se razvila kultura sigurnosti i solidarnosti među Europljanima, kao i učinkoviti alati za ostvarivanje tog cilja; poziva na to da se posebna pozornost posveti utjecaju novih tehnologija kako bi se osiguralo da se one primjenjuju i upotrebljavaju u cijelom EU-u te kako bi se olakšala istraživanja i inovacije i povećala otpornost Unije, osiguravajući pritom kontrolu njihove upotrebe, a osobito:

71.  stoga poziva EU da preuzme vodstvo u globalnim nastojanjima da se uspostavi sveobuhvatni regulatorni okvir za razvoj i upotrebu oružja koje pokreće umjetna inteligencija; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika, države članice i Europsko vijeće da donesu zajedničko stajalište o sustavima autonomnog oružja kojim se osigurava smislen ljudski nadzor nad ključnim funkcijama sustava naoružanja; ustraje u tome da je potrebno započeti međunarodne pregovore u cilju donošenja pravno obvezujućeg instrumenta kojim bi se zabranilo potpuno autonomno oružje; podupirati rad na smrtonosnim autonomnim sustavima naoružanja u okviru Konvencije o uporabi određenog konvencionalnog oružja, koja je za sada jedini međunarodni forum za raspravljanje o tim pitanjima;

72.  pozdravlja obnovljenu predanost država članica Zajedničkom stajalištu, izmijenjenom Odlukom Vijeća (ZVSP) 2019/1560 i ističe važnost temeljite procjene zahtjeva za odobrenje izvoza vojne tehnologije i opreme u skladu s kriterijima koji su u njemu navedeni; prima na znanje da Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/1560 i pripadajući zaključci od 16. rujna 2019. odražavaju sve veću osviještenost među državama članicama o potrebi za većom transparentnošću i konvergencijom na nacionalnoj razini i razini EU-a u području izvoza oružja; pozdravlja trud uložen u povećanje transparentnosti te javni i parlamentarni nadzor nad izvozom oružja; poziva na zajednički rad na poboljšanju procjena rizika, provjera krajnjih korisnika i provjera nakon isporuke;

73.  čvrsto smatra da, budući da EU ima sve veće ambicije u pitanjima obrane, postoji potreba za većom konvergencijom i dosljednošću politika država članica o izvozu oružja; poziva države članice da se u potpunosti pridržavaju Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme, kako je izmijenjeno Odlukom Vijeća (ZVSP) 2019/1560, i strogo primjenjuju kriterij br. 4 o regionalnoj stabilnosti; poziva na uspostavu mehanizma savjetovanja među državama članicama u svrhu procjene sukladnosti sa Zajedničkim stajalištem;

74.  prima na znanje zajedničke napore nekih država članica da razviju ključne buduće sposobnosti izvan okvira EU-a, a osobito budući borbeni zračni sustav (FCAS) i glavni borbeni kopneni sustav (MGCS); ističe da su ti projekti važni za općenito jačanje europskih vojnih sposobnosti; ističe da su u rezultatima prvog CARD-a modernizacija i nabava sustava glavnih borbenih tenkova utvrđene kao ciljno područje za suradnju; preporučuje da predmetne države članice istraže dodatne mogućnosti suradnje i financiranja na europskoj razini, posebice Europski fond za obranu, kako bi u potpunosti iskoristile inovativni potencijal europskih obrambenih industrija i postigle povećanje ekonomije razmjera; u tom kontekstu smatra da je projekt Tempest, koji vodi Ujedinjena Kraljevina, a u kojem sudjeluju i države članice, nepotrebno dupliciranje budućeg borbenog zračnog sustava i stoga potiče države koje sudjeluju u oba projekta da ih kombiniraju kako bi postigle ekonomije razmjera te osigurale interoperabilnost između EU-a i Ujedinjene Kraljevine; u tom kontekstu naglašava potrebu za bliskom suradnjom EU-a i Ujedinjene Kraljevine u pitanjima sigurnosti i obrane, jačanjem partnerstava u području obrane i potpore autonomiji partnerskih zemalja;

Jačanje partnerstava u području obrane i potpora suverenitetu partnerskih zemalja

Obrana multilateralizma u kontekstu nadzora naoružanja, razoružanja i neširenja oružja

75.  poziva na pružanje potpore jačanju i očuvanju strukture nadzora oružja u Europi u kontekstu postupnog slabljenja obilježenog povlačenjem SAD-a i Rusije iz Sporazuma o otvorenom nebu; poziva na aktivnu potporu i jačanje sustavâ i forumâ o razoružanju u svim aspektima: univerzalizacija, potpora pri provedbi, politička i institucionalna potpora te financijska potpora; poziva EU da posebnu pozornost posveti rizicima KBRN-a u kontekstu Organizacije za zabranu kemijskog oružja, s posebnim naglaskom na režimu zabrane i ugovornim obvezama Konvencije o kemijskom oružju (CWC) te borbi protiv nekažnjavanja;

76.  pozdravlja produljenje Novog sporazuma o strateškom smanjenju oružja (sporazum Novi START) i žali zbog završetka Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa (INF); prima na znanje širenje hipersoničnih projektila; smatra da bi Europska unija trebala doprinijeti sprečavanju međunarodne utrku u naoružanju hipersoničnim projektilima; ponovno potvrđuje svoju punu podršku predanosti EU-a i njegovih država članica Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT) kao temelju režima neširenja nuklearnog oružja i nuklearnog razoružanja; ponavlja pozive na donošenje konkretnih i učinkovitih mjera tijekom 10. revizijske konferencije stranaka NPT-a; ustraje u potrebi za osiguravanjem da EU igra snažnu i konstruktivnu ulogu u razvoju i ponovnom jačanju globalnih nastojanja za neširenjem naoružanja koja se temelje na pravilima i kontroli oružja te arhitekturi razoružanja;

77.  ponovno ističe kontinuiranu potporu Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu (ZSAP) kao najboljem mogućem načinu dobivanja jamstva o neširenju oružja u Iranu; pozdravlja ponovno pokretanje pregovora i poziva sve strane da u potpunosti poštuju preuzete obveze; poziva Uniju da se pobrine za to da sve strane ispunjavaju obveze iz Konvencije o kemijskom oružju (CWC) te da se bori protiv nekažnjavanja; poziva EU i njegove države članice da se zalažu za sklapanje protokola uz Konvenciju o biološkom oružju kojim bi se uspostavili mehanizmi provjere;

Jačanje dijaloga, partnerstva i suradnje u području sigurnosti i obrane

78.  ističe da bi Unija trebala usvojiti strateški pristup prema svojim uzajamno korisnim partnerstvima koja se osobito temelje na zajedničkim vrijednostima i načelima o obrani interesâ EU-a i njegovom cilju postizanja strateške autonomije; ističe da je u interesu Unije da djeluje zajedno s partnerima, uz potpuno poštovanje savezâ i stratešku autonomiju kao dio multilateralnog okvira;

79.  poziva na daljnju pojačanu suradnju s međunarodnim organizacijama, a posebno s UN-om, među ostalim u okviru misija ZSOP-a i operacija održavanja mira, osobito u zajedničkim područjima operacija; naglašava važnost suradnje s Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u sigurnosti;

80.  ističe potrebu za jačanjem transatlantske suradnje EU-a i SAD-a na temelju ravnopravnog partnerstva na osnovi zajedničkih vrijednosti i ciljeva, istodobno poštujući autonomiju, interese i težnje drugih strana; pozdravlja uspostavu strateškog dijaloga između EU-a i SAD-a o sigurnosti i obrani radi doprinosa obostrano korisnim i uravnoteženim transatlantskim odnosima; posebno pozdravlja tekuće ili predstojeće dijaloge između EU-a i SAD-a o Kini, Rusiji i indo-pacifičkoj regiji; ističe operativnu dimenziju tog partnerstva, vodeći pritom računa o očuvanju strateške autonomije EU-a, osobito u pogledu propisa SAD-a o međunarodnoj trgovini oružjem (ITAR); pozdravlja primjerenost tog formata za suzbijanje hibridnih prijetnji; stoga pozdravlja pridruživanje trećih zemalja Europskoj obrambenoj agenciji u okviru administrativnih sporazuma, pod uvjetom da ono podliježe pravno obvezujućim quid pro quo mjerama i jamstvima, čime se štite obrambeni i sigurnosni interesi Unije i njezinih država članica; žali zbog činjenice da se premalo savjetovalo i informiralo saveznike EU-a o povlačenju iz Afganistana i o trilateralnom sigurnosnom paktu AUKUS; ističe da bi to trebalo podsjetiti EU na hitnu potrebu za realizacijom svoje obrane kako bi se osigurala njegova sposobnost da bude globalni akter za mir;

81.  ističe da se nužna suradnja s NATO-om, propisana člankom 42. stavkom 2. Sjevernoatlanskog ugovora mora razvijati uz poštovanje posebnosti i uloga NATO-a i EU-a i autonomije u donošenju odluka obje organizacije; poziva na jačanje NATO-a, koji se oslanja na ojačanu Europsku uniju (europski stup u okviru NATO-a) i nada se da će se partnerstvo između EU-a i NATO-a razviti na vrlo konkretan način, s obzirom na jačanje hibridne prirode prijetnji i koje bi trebalo uzeti u obzir parametre koji nisu izravno povezani s vojskom u strateškoj konkurentnosti u mirnodopskom razdoblju; priznaje da za nove prijetnje na europskom tlu, kao što su dezinformacije, krađa intelektualnog vlasništva, gospodarska prisila ili kibersabotaža, Europska unija jača svoje sposobnosti kako bi postala pružatelj sigurnosti; ističe da trenutačna strateška situacija zahtijeva potporu NATO-a bez zadrške za europske obrambene inicijative, uključujući kapacitete, uz poštovanje ovlasti svake od organizacija; podsjeća na važnost potpune provedbe sporazuma „Berlin plus” i omogućavanja razmjene povjerljivih dokumenata između obiju organizacija; smatra da aktivnosti koje se usporedno provode u okviru „strateškog kompasa” EU-a i očekivanog ažuriranja strateškog koncepta NATO-a predstavljaju jedinstvenu priliku za utvrđivanje jasnih prioriteta i dosljednosti te dodatnih sinergija kojima će se ojačati transatlantska veza i poboljšati suradnja EU-a i NATO-a; u tom kontekstu poziva na to da novi strateški koncept NATO-a u uzme u obzir Strateški kompas EU-a i bude usklađen s njim; prepoznaje ulogu koju NATO ima kao temelj zajedničke sigurnosti za države članice koji su također i članice NATO-a; međutim, sa zabrinutošću primjećuje da duboke i postojane razlike s jednom od država saveznica NATO-a koja nije članica Europske unije otežavaju suradnju između te dvije organizacije i potkopavaju solidarnost među državama članicama, posebno na strateškom području istočnog Sredozemlja; sa zanimanjem iščekuje novu zajedničku izjavu EU-a i NATO-a;

82.  prima na znanje mogući eksponencijalni rast broja ekstremističkih prijetnji nakon povlačenja NATO-a i posljedničnog talibanskog preuzimanja vlasti u Afganistanu; poziva na temeljito razmišljanje o naučenim lekcijama iz Afganistana i na razvijanje aktivne strategije u regiji kako bi se ublažio utjecaj Afganistana kao novog sigurnog i plodnog tla za razvoj ekstremizma i terorizma; ponavlja da se trebaju poduzeti svi potrebni napori kako bi se zaštitila sigurnost i ljudska prava Afganistanaca te kako bi ih se zaštitilo od nasilja, progona i ubijanja; ističe da je potrebno nastaviti evakuacije, osobito osoba koje su radile za EU; napominje da je povlačenje iz Afganistana istaknulo potrebu EU-a da poveća svoj udio odgovornosti u globalnoj sigurnosti i da smisleno doprinese jačanju svojih sposobnosti i kapaciteta;

83.  poziva na jačanje odnosa s demokratskim državama u indo-pacifičkoj regiji, osobito u posebnim tematskim sektorima (kibersigurnost, hibridi, pomorski sektor, kontrola oružja, itd.), te s Udruženjem država jugoistočne Azije (ASEAN) i partnerima u Latinskoj Americi; ističe sigurnosne izazove u indo-pacifičkoj regiji koja predstavlja znatan interes za EU; sa sve većom zabrinutošću prima na znanje stalno rastuće napore Kine u naoružanju i vojnom stajalištu, a posebno izvješće o testiranju hipersoničnog projektila i sve veća kršenja identifikacijske zone protuzračne obrane Tajvana; poziva sve uključene strane da svoje razlike razriješe mirnim putem i da smanje napetosti te da se suzdrže od poduzimanja jednostranih mjera kako bi se promijenio status quo; poziva sve strane da se pridržavaju načela međunarodnog prava, osobito UNCLOS-a; ističe sve veću važnost dezinformacija koje potječu iz indo-pacifičke regije, a koje ugrožavaju djelovanje EU-a u toj regiji i stoga poziva Vijeće i Komisiju da rješavaju taj problem na sličan način kao i problem dezinformacija koje potječu iz istočnog krila EU-a; s velikom zabrinutošću prima na znanje nedavno iskazivanje sile i sve veće tenzije u regionalnim žarišnim točkama, kao što su Južnokinesko i Istočnokinesko more te Tajvanski tjesnac; ističe da su mir i stabilnost u indo-pacifičkoj regiji od velike važnosti za EU i njegove države članice; izražava veliku zabrinutost zbog kontinuiranih vojnih manevara Kine u Tajvanskom tjesnacu, među ostalim onih usmjerenih na Tajvan ili koji se odvijaju u identifikacijskoj zoni protuzračne obrane Tajvana; poziva Narodnu Republiku Kinu da stane s takvim zastrašivanjem vojnim oružjem koje predstavlja ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu i indo-pacifičkoj regiji; ponavlja da je potreban dijalog, bez prisile ili destabilizirajućih taktika s obiju strana; naglašava svoje protivljenje svakom jednostranom djelovanju koje bi moglo ugroziti status quo Tajvanskog tjesnaca i da svaka promjena odnosa preko Tjesnaca ne smije biti provedena protiv volje građana Tajvana; ističe da je sve ratoborniji stav Kine prema određenim zemljama i teritorijima razlog za zabrinutost; naglašava da bi EU trebao provesti procjenu mogućih posljedica regionalnog sukoba na sigurnost EU-a, čime bi se također trebalo utvrditi kako bi EU trebao odgovoriti na pogoršanje sigurnosne situacije u indo-pacifičkoj regiji i šire; pozdravlja trenutačna razmatranja o sudjelovanju Japana u misiji EUTM Mali i Mozambik i Indije u Africi u operacijama i misijama ZSOP-a;

84.  pozdravlja potpisivanje sporazuma o strateškoj vojnoj i obrambenoj suradnji između Grčke i Francuske, što je pozitivan korak prema europskoj strateškoj neovisnosti i stvaranju prave i funkcionalne europske obrambene unije; poziva na jačanje suradnje s partnerskim zemljama na Sredozemlju kako bi se suzbili ekstremizam i terorizam, nezakonita trgovina oružjem i trgovina ljudima;

85.  ističe geopolitičku važnost Unije u preuzimanju glavne odgovornosti za svoju regionalnu stabilnost, sigurnost i blagostanje te u sprječavanju destabilizirajućih procesa u susjedstvu EU-a, na istoku, jugu te na Arktiku; prepoznaje sve veću političku, gospodarsku, ekološku, sigurnosnu i stratešku vrijednost Arktičkog kruga; potiče države članice da nastave suradnju s Arktičkim vijećem u svim pitanjima od interesa za EU te poziva na razvoj sveobuhvatne strategije za tu regiju; prima na znanje nove sigurnosne izazove na Arktiku uzrokovane promjenama u okolišu i sve većim geopolitičkim interesom za regiju; ističe potrebu za uključivanjem politike EU-a o Arktiku u ZSOP; naglašava da EU mora imati jasnu viziju svoje uloge u sigurnosnim pitanjima na Arktiku i ostvariti učinkovitu suradnju s NATO-om; naglašava da Arktik mora ostati područje mirne suradnje i upozorava na povećanu militarizaciju regije;

86.  priznaje važnost sudjelovanja ZSOP-a u istočnom susjedstvu; podržava produbljenje vojne i sigurnosne suradnje sa zemljama Istočnog partnerstva radi održavanja stabilnosti na granicama Unije; ponavlja svoj poziv na razvijanje aktivnije uloge EU-a u mirnom rješavanju tekućih sukoba i u sprječavanju svih budućih sukoba u regiji; poziva na pružanje potpore zemljama Istočnog partnerstva i na uključivanje zainteresiranih zemalja Istočnog partnerstva u aktivnosti Europskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji; poziva na uspostavu platforme EU-a za suradnju skupine za stratešku suradnju i Istočnog partnerstva radi rješavanja pitanja povezanih s borbom protiv dezinformacija u cilju jačanja otpornosti zemalja Istočnog partnerstva;

87.  prepoznaje doprinos Gruzije, Republike Moldove i Ukrajine u misijama i operacijama ZSOP-a; podupire dublju suradnju u području obrane i sigurnosti s tim vrijednim partnerima;

88.  ponavlja svoju strogu osudu agresivnog ponašanja Rusije prema Ukrajini, posebice znatno jačanje vojne prisutnosti na ukrajinskim granicama i Donbasu, okupiranom Krimu i Bjelarusu, stalnu financijsku i vojnu potporu oružanim skupinama u Donbasu, nezakonitu okupaciju Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja, blokadu Azovskog mora te stalne kibernetičke i druge hibridne napade na Ukrajinu; ističe da jačanje ruske vojne prisutnosti i opetovano kršenje primirja predstavljaju prijetnju miru, stabilnosti i sigurnosti u Europi; poziva rusku vladu da povuče svoje snage s ukrajinskih granica i da prestane prijetiti svojim susjedima; podsjeća na to da su Normandijski format te I. i II. sporazum iz Minska jedine diplomatske inicijative kojima je cilj okončati neprijateljstva između Ukrajine i separatista u Donjecku i Lugansku koje podupire Rusija, te poziva na potporu naporima za ponovno pokretanje pregovora u okviru Normandijskog formata i postizanje opipljivih rezultata; s obzirom na situaciju, pohvaljuje znatne napore za održavanje intenzivne suradnje između EU-a, njegovih država članica i Sjedinjenih Američkih Država te među državama članicama; poziva na veću i vjerodostojnu vojnu i sigurnosnu pomoć Ukrajini u skladu s njezinim potrebama, među ostalim mobilizacijom Europskog instrumenta mirovne pomoći; potiče države članice da povećaju bilateralnu vojnu i sigurnosnu pomoć Ukrajini; prima na znanje prvi sastanak u okviru kiberdijaloga između EU-a i Ukrajine i spreman je po potrebi poduprijeti veću pomoć EU-a Ukrajini u području kibersigurnosti; pozdravlja pokretanje dijaloga između EU-a i Ukrajine o kibersigurnosti te potiče sličnu interakciju s drugim zainteresiranim zemljama Istočnog partnerstva;

89.  žali zbog nepostojanja partnerstva između Ujedinjene Kraljevine i EU-a u području sigurnosti i obrane zbog nezainteresiranosti vlade Ujedinjene Kraljevine, unatoč jamstvima koja su dana u okviru političke deklaracije kojom je utvrđen okvir za budući odnos EU i Ujedinjene Kraljevine; ističe potrebu za sporazumom o vanjskoj politici i suradnji u području sigurnosti između EU-a i Ujedinjene Kraljevine kako bi se mogli bolje suočiti sa zajedničkim globalnim sigurnosnim izazovima; potiče vladu Ujedinjene Kraljevine da otvori pregovore za uspostavljanje snažne suradnje u vanjskoj politici, sigurnosti, obrani i razvoju sposobnosti; potiče jačanje suradnje i partnerstva s relevantnim afričkim organizacijama, kao što su Afrička unija, ECOWAS, Južnoafrička razvojna zajednica (SADC), sahelska skupina zemalja G5, Panafrički parlament, koji promiče veću ulogu parlamenta u Africi; poziva također EU da i dalje ispunjava svoje obveze u kontekstu četvrtog sastanka na vrhu EU-a i Afrike kako bi se podržala gospodarska i politička stabilnost i dodatno poduprli kapaciteti Afričkih snaga u pripravnosti; naglašava, s obzirom na cikličku narav sukoba u regiji, potrebu za većim političkim angažmanom vlada koje podržava EU kako bi se osigurala veća transparentnost, borbe protiv korupcije, poticanja uključivosti i suradnje s građanima u nastojanju da se obuzda eksplozija oružanih i etničkih sukoba u Africi;

90.  poziva na suradnju u osposobljavanju i povećanju vojnih kapaciteta s partnerskim zemljama oslabljenima sukobima ili regionalnim prijetnjama ili ugroženima zlonamjernim inozemnim uplitanjima;

91.  prepoznaje ulogu povećanog protoka nezakonitog novca u poreznim oazama i rizik koji on predstavlja u pogledu povećane militarizacije, financiranja terorističkih aktivnosti i pogoršavanja globalna nestabilnosti; poziva na uvođenje dodatnih mjera za suzbijanje pranja novca i osnaživanje partnera, osobito u Africi i Latinskoj Americi, mehanizmima za suzbijanje nejasnih financijskih transakcija koje uključuju sudjelovanje vlasti u poreznim oazama;

Poboljšanje europskog upravljanja ZSOP-om

92.  pozdravlja činjenjicu da je Glavna uprava za obranu i svemir (DG DEFIS) počela s radom; pozdravlja najavu da će se početkom 2022. održati sastanak na vrhu o europskoj obrani, kao i činjenicu da je predsjednik Europskog vijeća 2022. proglasio godinom europske obrane; očekuje da će obje inicijative dati novi poticaj daljnjem razvoju europske obrambene unije; poziva građane, akademsku zajednicu, civilno društvo i privatni sektor da izraze svoja očekivanja povezana sa strukturom ZSOP-a, mirom, obranom, sigurnosnim programom, Strateškim kompasom i ulogom EU-a u svijetu u okviru Konferencije o budućnosti Europe; poziva institucije EU-a da uvaže takva očekivanja tako da ih pretoče u konkretne prijedloge i mjere; ističe važnost unapređenja alata dostupnih civilnom društvu radi osiguravanja njegova smislena uključenost u stvaranje obrambene politike i nadzor nad njom; poziva na osnivanje punopravnog Odbora za sigurnost i obranu u Parlamentu i na formalizaciju Vijeća ministara obrane EU-a;

93.  podsjeća na ulogu koju ima Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku; poziva države članice da ocijene reformu postupka donošenja odluka, osobito članak 31. UEU-a, kojim se glasovanje kvalificiranom većinom proširuje na vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a u područjima povezanima sa ZSOP-om kao i da razmotre potpunu primjenu „premošćujućih klauzula” i područje primjene članaka kojima se povećavaju solidarnost i uzajamna pomoć EU-a u slučaju kriza;

94.  podsjeća na to da bi Parlament trebalo na prikladan način izvještavati i da bi se s njim trebala unaprijed provoditi savjetovanja o planiranju, izmjeni i potencijalnom završetku misija ZSOP-a; ističe potrebu da se Europski parlament aktivnije uključi u ocjenjivanje misija i operacija ZSOP-a u cilju jačanja njihove transparentnosti te političke i javne potpore; smatra da bi trebalo uzeti u obzir njegove preporuke; odlučan je u namjeri da u potpunosti odigra svoju nadzornu ulogu nad Instrumentom Globalna Europa, posebno kad je riječ o njegovoj dimenziji „mir i sigurnost”, te u uspostavi Europskog fonda za obranu;

95.  ističe potrebu za razvojem još uže suradnje s nacionalnim parlamentima u pitanjima ZSOP-a kako bi se ojačali odgovornost i nadzor te osnažila obrambena diplomacija;

96.  naglašava da bi Parlament trebalo redovito izvještavati i da bi s njim trebalo provoditi savjetovanja o provedbi PESCO-a s obzirom na njegovu nužnu povezanost s različitim financijskim instrumentima ZSOP-a, osobito s Europskim fondom za obranu, nad kojim Europski parlament provodi nadzor;

97.  ustraje na važnosti učinkovitog povezivanja različitih upravljačkih struktura (Komisije, ESVD-a, EDA-e, itd.). te na potrebi njegovanja dobrih odnosa s Europskim parlamentom, koji jedjnog tijela koje zastupa građane Unije, u skladu s relevantnim odredbama Ugovorâ;

98.  s posebnom će pozornosti osigurati da se u pravu EU-a u većoj mjeri uzima u obzir specifičnost vojske; u tu svrhu podsjeća na to da se Europski parlament obvezao na zaštitu statusa vojske, koji ispunjava vrlo specifične zahtjeve tog posla i jamstvo je učinkovitosti oružanih snaga u svakoj državi članici; poziva na očuvanje sredstava djelovanja obavještajnih službi, koje ne mogu obavljati svoju zadaću zaštite nacionalne sigurnosti bez pristupa, u preventivne svrhe, u cijelosti zadržanim podacima o vezi za vrijeme dovoljno dugog razdoblja koje je odredio zakonodavac i pod nadzorom nacionalnog suca i Europske konvencije o ljudskim pravima; prima na znanje da je Vijeće usvojilo njegov opći pristup o paketu za jedinstveno europsko nebo; podsjeća da je potrebno očuvati suverenitet država članica i slobodu djelovanja europskih oružanih snaga; kad je riječ o pružanju usluga, podsjeća na zahtjeve nacionalne sigurnosti u pogledu pristupa, pouzdanosti i cjelovitosti podataka i ističe činjenicu da uključivanje zaštitnih vojnih klauzula u propise EU-a mora omogućiti odgovor na taj dvojaki problem;

o
o   o

99.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, predsjedniku Europske komisije i nadležnim povjerenicima kao što je povjerenik za unutarnje tržište, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, glavnom tajniku NATO-a, agencijama Europske unije koje djeluju u području svemira, sigurnosti i obrane te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 285, 29.8.2017., str. 110. (2) SL C 388, 13.11.2020., str. 22. (3) SL C 232, 16.6.2021., str. 71. (4) SL C 270, 7.7.2021., str. 54. (5) SL C 270, 7.7.2021., str. 41. (6) SL C 385, 22.9.2021., str. 47. (7) SL C 404, 6.10.2021., str. 202. (8) SL C 494, 8.12.2021., str. 54. (9) SL C 506, 15.12.2021., str. 159. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0346. (11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0412. (12) SL L 170, 12.5.2021., str. 149. (13) SL L 209, 14.6.2021., str. 1. (14) SL L 129 I, 17.5.2019., str. 13. (15) SL L 331, 14.12.2017., str. 57. (16) SL L 102, 24.3.2021., str. 14.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i politici Europske unije u tom području – godišnje izvješće za 2021. (2021/2181(INI))

P9_TA(2022)0041 A9-0353/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 17. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te ostale ugovore i instrumente UN-a u području ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. i Rezoluciju 43/29 Vijeća UN-a za ljudska prava od 22. lipnja 2020. o sprječavanju genocida,

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja proglašenu Rezolucijom Opće skupštine UN-a 36/55 od 25. studenoga 1981.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a od 18. prosinca 1992. o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,

–   uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava donesenu konsenzusom 10. prosinca 1998.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. i njezina dva fakultativna protokola usvojena 25. svibnja 2000.,

–  uzimajući u obzir Ugovor UN-a o trgovini oružjem koji se odnosi na izvoz i procjenu izvoza i Kodeks ponašanja EU-a pri izvozu oružja,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju iz rujna 1995.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine (CETS br. 164) donesenu 4. travnja 1997. i njezine protokole, Konvenciju o suzbijanju trgovanja ljudima (CETS br. 197) donesenu 16. svibnja 2005. i Konvenciju o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (CETS br. 201) donesenu 25. listopada 2007.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje u tekstu: Istanbulska konvencija) od 11. svibnja 2011., koju nisu ratificirale sve države članice,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 6 uz Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji se odnosi na ukidanje smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2020/1998 od 7. prosinca 2020. o mjerama ograničavanja zbog teških kršenja i povreda ljudskih prava(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi režima Unije za kontrolu izvoza, brokeringa, tehničke pomoći, provoza i prijenosa robe s dvojnom namjenom(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa(3),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2020. do 2024., koji je Vijeće usvojilo 18. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir poziv glavnog tajnika UN-a na djelovanje za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. studenoga 2015. o potpori EU-a tranzicijskom pravosuđu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. veljače 2020. o prioritetima EU-a na forumima UN-a za ljudska prava u 2020., te zaključke Vijeća od 22. veljače 2021. o prioritetima EU-a na forumima UN-a za ljudska prava u 2021.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. srpnja 2020. o prioritetima EU-a u Ujedinjenim narodima i na 75. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, rujan 2020. – rujan 2021., i zaključke Vijeća od 12. srpnja 2021. o prioritetima EU-a u Ujedinjenim narodima na 76. Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, rujan 2021. – rujan 2022.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. donesen 25. rujna 2015., a posebno 1., 4., 5., 8. i 10. cilj tog programa,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325, 1820, 1888, 1889, 1960, 2106, 2122 i 2242 o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a od 28. svibnja 2019., kojom se uspostavlja Međunarodni dan sjećanja na žrtve nasilja na temelju vjere ili uvjerenja, i od 19. prosinca 2017., kojom se uspostavlja Međunarodni dan sjećanja i odavanja počasti žrtvama terorizma,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja od 17. svibnja 2019. o ostvarivanju tih prava u digitalnom dobu,

–  uzimajući u obzir obavijest posebnog izvjestitelja UN-a za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja o strateškim sudskim tužbama protiv javnog sudjelovanja i pravima na slobodu okupljanja i udruživanja,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja od 28. svibnja 2019. o štetnom utjecaju industrije u području nadzora na slobodu izražavanja,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena u vanjskim odnosima za razdoblje 2021. – 2025. (GAP III),

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a o pravima djeteta (2021. – 2024.),

–  uzimajući u obzir komentar o ljudskim pravima povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava od 27. listopada 2020. naslovljen „Vrijeme je za poduzimanje mjera protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja ”,

–  uzimajući u obzir revidirane Smjernice za politiku EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem, koje je Vijeće donijelo 16. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja od 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2012. naslovljenu „Temelji demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima” (COM(2012)0492),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. travnja 2020. o globalnom odgovoru EU-a na COVID-19 (JOIN(2020)0011),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. rujna 2020. o novom paktu o migracijama i azilu (COM(2020)0609),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. studenoga 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020. – 2025.” (COM(2020)0698),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 17. veljače 2021. o povećanju doprinosa EU-a multilateralizmu koji se temelji na pravilima (JOIN(2021)0003),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o kršenju prava autohtonih naroda u svijetu, uključujući jagmu za zemljištem(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2019. o Smjernicama EU-a i mandatu posebnog izaslanika EU-a za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2021. o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i politici Europske unije u tom području – godišnje izvješće za 2019.(7) te svoje prethodne rezolucije o ranijim godišnjim izvješćima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2021. s preporukama Komisiji o korporativnoj dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. o učincima klimatskih promjena na ljudska prava i ulozi boraca za zaštitu okoliša u vezi s tim pitanjem(9),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. s preporukama Komisiji o utvrđivanju rodno uvjetovanog nasilja kao novog područja kriminaliteta u članku 83. stavku 1. UFEU-a(10),

–  uzimajući u obzir sve svoje rezolucije usvojene 2020. i 2021. o kršenju ljudskih prava, demokracije i vladavine prava (tzv. hitne rezolucije) u skladu s člankom 144. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir nagradu Saharov za slobodu mišljenja koja je 2020. godine dodijeljena demokratskoj oporbi u Bjelarusu, a 2021. Alekseju Navaljnom,

–  uzimajući u obzir definiciju pojma „organizacija civilnog društvaˮ iz glosara sažetaka zakonodavstva EU-a,

–  uzimajući u obzir politički okvir EU-a za potporu tranzicijskom pravosuđu,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0353/2021),

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, kako se navodi u članku 2. UEU-a; budući da se nitko ne smije progoniti niti na bilo koji način uznemirivati zbog sudjelovanja u aktivnostima čiji je cilj zaštita i promicanje ljudskih prava ili demokracije; budući da ušutkavanje neistomišljenika te ograničavanje javnog sudjelovanja i pristupa informacijama izravno utječu na ljudska prava i demokraciju;

B.  budući da zbog trenutačnih ozbiljnih prijetnji multilateralizmu i međunarodnom pravu EU mora preuzeti još izraženiju ulogu u promicanju i zaštiti ljudskih prava diljem svijeta; budući da bi politike i mjere EU-a u području ljudskih prava trebale rezultirati prodornijim, odlučnijim i učinkovitijim djelovanjem, uz pomoć svih instrumenata kojima Unija raspolaže; budući da bi EU trebao neprestano istraživati najbolje načine za djelovanje, primjenom najprikladnijih instrumenata za suočavanje s kršenjem i povredama ljudskih prava diljem svijeta, te bi u tu svrhu trebao provoditi redovite procjene svojeg skupa alata u području ljudskih prava;

C.  budući da Europski parlament ima izrazito važnu ulogu kao institucija EU-a koja se javno zalaže za obranu ljudskih prava i temeljnih sloboda te kao gorljiv zagovornik boraca za ljudska prava iz cijelog svijeta;

D.  budući da je Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024. plan prioriteta EU-a u području ljudskih prava, koja bi trebala biti u središtu svih vanjskih politika EU-a; budući da EU mora osigurati usklađenost svojih raznih unutarnjih i vanjskih politika kako bi učinkovito zagovarao ljudska prava u svijetu;

Opći izazovi i politički instrumenti

1.  iznimno je zabrinut zbog izazova za ljudska prava i demokraciju koji su doveli do slabljenja zaštite demokratskog upravljanja i institucija te univerzalnih ljudskih prava, kao i zbog smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva, koji su zabilježeni diljem svijeta; ističe vezu između vladavine prava, demokracije i kršenja ljudskih prava; traži od EU-a i njegovih država članica da ulože usklađenije napore u rješavanje izazova povezanih s ljudskim pravima diljem svijeta, i pojedinačno i u suradnji s međunarodnim partnerima sličnih stavova, među ostalim i u UN-u; poziva EU i njegove države članice da posluže kao primjer i djeluju kao istinski globalni predvodnici u promicanju i zaštiti ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i vladavine prava te da se snažno suprotstave napadima na načela univerzalnosti, neotuđivosti, nedjeljivosti, međuovisnosti i međusobne povezanosti ljudskih prava;

2.  ističe da su za taj cilj vrlo važni Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) – Globalna Europa i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.; podsjeća da bi primjena glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću kad je riječ o pitanjima ljudskih prava dovela do učinkovitije i proaktivnije vanjske i sigurnosne politike EU-a te bi ojačala suradnju u pitanjima od ključnog strateškog interesa za EU, odražavajući pritom njegove temeljne vrijednosti; ističe da je važno utvrditi zajednička stajališta i postići konsenzus među državama članicama; naglašava da je važno da države članice preuzmu odgovornost za Akcijski plan EU-a i javno izvješćuju o svojim mjerama u skladu s tim strateškim dokumentom; potiče nacionalne i regionalne parlamente, nacionalne institucije za ljudska prava i lokalne organizacije civilnog društva na suradnju s tijelima na razini država članica o njihovu doprinosu provedbi vanjske politike EU-a u području ljudskih prava;

3.  iznimno je zabrinut zbog sve većeg broja neliberalnih demokracija i autokratskih režima, koji prvi put u 20 godina čine većinu u svijetu, a koji vrše opresiju nad vlastitim narodom te žele oslabiti slobodu, demokratsko upravljanje i međunarodne norme; traži od EU-a i država članica da iskoriste alate koji su im na raspolaganju, uključujući svoj gospodarski utjecaj u uzajamnim trgovinskim odnosima, kako bi razvili ambiciozniju potporu za slobodu, dobro upravljanje, vladavinu prava i demokratske institucije te pomogli osigurati prostor za civilno društvo na globalnoj razini;

4.  poziva EU da nastavi i pojača svoju suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim demokratskim partnerima sličnih stavova radi podržavanja slobode i demokracije diljem svijeta te suprotstavljanja autoritarnim i totalitarnim režimima; poziva na donošenje novih međunarodnih alata i instrumenata za obranu demokracije; poziva Komisiju da preispituje, ažurira i dalje razvija programe EU-a za izgradnju države te da poveća njihovu djelotvornost i unaprijedi održivost postignutih rezultata;

5.  ističe da zbog svoje ambiciozne obveze i retorike vanjske politike u području ljudskih prava EU mora biti dosljedan i poslužiti kao dobar primjer kako ne bi ugrozio svoju vjerodostojnost pri suprotstavljanju globalnom slabljenju demokracije; stoga poziva EU da posebno obrati pozornost na procjenu i sprečavanje svih kršenja povezanih s politikama, projektima i financiranjem EU-a u trećim zemljama i da osigura njihovu transparentnost kako bi se izbjegli nedosljedni pristupi usporedivim situacijama u pogledu ljudskih prava diljem svijeta te da uspostavi mehanizam za podnošenje pritužbi za osobe čija su prava možda prekršena aktivnostima EU-a;

6.  ističe važnost potpore EU-a procesima posredovanja i održavanja izbora pružanjem pomoći domaćim promatračima i misijama za promatranje izbora u kojima Parlament ima aktivnu ulogu; naglašava da je važno pružati najvišu razinu zaštite promatračima lokalnih izbora i poziva na daljnju potporu u tom području; ističe potrebu za učinkovitim popratnim mjerama slijedom izvješća i preporuka s tih misija kako bi se ojačali demokratski standardi i olakšali buduća mirna demokratska tranzicija i razvoj u predmetnim zemljama; podsjeća na alate Parlamenta za političko posredovanje, koji bi se mogli dodatno razviti kako bi pomogli u tom općem pristupu; ističe da je važno da potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Europska služba za vanjsko djelovanje nastave Europskom parlamentu pravovremeno i u skladu s dogovorenom praksom dostavljati izvješća s istraživačkih misija;

7.  poziva EU da blisko surađuje s domaćim i međunarodnim organizacijama kao što su Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Vijeće Europe i organizacije koje podržavaju Deklaraciju o načelima međunarodnog promatranja izbora kako bi se učinkovito utvrdile eventualne prepreke izbornim kampanjama kandidata, kao i izborna prijevara, nepravilnosti u glasovanju te progon slobodnih medija zbog izvješćivanja o izbornim procesima;

8.  ističe da bi Europski parlament trebao težiti učinkovitijoj komunikaciji u području zaštite ljudskih prava, među ostalim i prevođenjem svojih hitnih rezolucija o kršenju ljudskih prava na lokalne jezike predmetnih zemalja te njihovim odgovarajućim objavljivanjem i distribucijom;

Tematski program za ljudska prava i demokraciju

9.  podsjeća na to da je poštovanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava međusektorski cilj u cijelom Instrumentu za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) – Globalna Europa, kako je utvrđeno u članku 3. (ciljevi) Uredbe; ističe važnost tematskog programa za ljudska prava i demokraciju donesenog u okviru instrumenta NDICI – Globalna Europa za zaštitu ljudskih prava te promicanje slobode i demokracije diljem svijeta;

10.  ponavlja da su diversifikacija i maksimizacija sporazuma i mehanizama za financiranje za aktere civilnog društva u okviru instrumenta NDICI ključni elementi i da bi ih trebalo poticati uzimajući u obzir posebnosti tih aktera i osiguravanjem toga da njihov opseg djelovanja i broj potencijalnih sugovornika ne bude ograničen, uz nastavak rada na većoj autonomiji prostora za građansko djelovanje u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja; zalaže se za to da razina i fleksibilnost financiranja za civilno društvo i borce za ljudska prava u okviru tematskog programa za ljudska prava i demokraciju iz instrumenta NDICI, među ostalim za mehanizam ProtectDefenders.eu i Europske zaklade za demokraciju, odražavaju ozbiljnost trenutačnog neliberalnog nazadovanja i smanjenja prostora za civilno društvo diljem svijeta;

11.  poziva na veću transparentnost odredbi povezanih s ljudskim pravima u sporazumima o financiranju u okviru instrumenta NDICI te na pojašnjenje mehanizma i kriterija za suspenziju takvih sporazuma u slučaju kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava ili u ozbiljnim slučajevima korupcije; poziva Komisiju da se strogo suzdrži od dodjele proračunske potpore vladama trećih zemalja kao načina pružanja pomoći u zemljama koje svjedoče raširenom kršenju ljudskih prava i represiji nad borcima za ljudska prava;

12.  pozdravlja strateški dijalog između Komisije i Parlamenta o svim sastavnicama instrumenta NDICI te poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir doprinos Parlamenta u vezi s prioritetima u području ljudskih prava, i u tematskom programu i u svim geografskim programima; naglašava da se puni učinak instrumenta može postići samo ako se program za ljudska prava zagovara u svim vanjskim politikama i programima EU-a, ako je usklađen s njegovim unutarnjim politikama i ako se EU doživljava kao vjerodostojan međunarodni akter koji se zalaže za zaštitu i promicanje ljudskih prava;

13.  pohvaljuje rad Europske zaklade za demokraciju u podržavanju civilnog društva i slobodnih medija diljem južnog i istočnog susjedstva EU-a te zapadnog Balkana; poziva Komisiju da poveća mehanizme za ponovnu dodjelu bespovratnih sredstava u okviru programa potpore demokraciji kako bi se ojačali pristupi potpori demokraciji odozdo prema gore te da se pobrine za to da i manje inicijative na regionalnoj ili lokalnoj razini mogu imati koristi od potpore EU-a;

14.  ponovno izražava podršku radu političkih zaklada na europskoj razini u podržavanju i osnaživanju sljedeće generacije političkih vođa u susjedstvu EU-a i šire;

Posebni predstavnik EU-a za ljudska prava

15.  pozdravlja doprinos posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava u području obrane i promicanja ljudskih prava u svijetu; ističe važnu ulogu posebnog predstavnika EU-a u poboljšanju učinkovitosti politika EU-a o ljudskim pravima s pomoću suradnje s trećim zemljama, suradnje s partnerima sličnih stavova radi promicanja programa za ljudska prava te povećanja unutarnje i vanjske dosljednosti politika EU-a u tom području; ponavlja da bi imenovanju posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava trebalo prethoditi saslušanje u Parlamentu;

16.  napominje da bi trebalo ojačati mandat i povećati vidljivost uloge posebnog predstavnika kako bi imao značajan učinak na ljudska prava; ističe da je mandat posebnog predstavnika EU-a fleksibilan i da se bi se mogao prilagođavati okolnostima koje se mijenjaju; smatra da bi položaj posebnog predstavnika mogao postati učinkovitiji jačanjem komunikacijskih aktivnosti i većim razvojem javnog profila, među ostalim, objavljivanjem javnih izjava kojima se podupiru ugroženi borci za ljudska prava, uključujući dobitnike i finaliste nagrade Saharov, te borci za ljudska prava koji su dugo pritvoreni, čime se pomaže u zaštiti njihova fizičkog integriteta i iznimno važnog rada; naglašava važnost bliske suradnje posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava s drugim posebnim predstavnicima EU-a za zemlje i regije radi zagovaranja ljudskih prava u regionalnim politikama EU-a;

17.  predlaže da se posebni predstavnik EU-a posebno posveti onim zemljama i temama koje su obuhvaćene mjesečnim hitnim rezolucijama Parlamenta o povredama ljudskih prava, posebice onima koje su počinjene pod autoritarnim režimima;

18.  poziva Komisiju, potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije i države članice da posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i njegovu timu osiguraju političku potporu te dostatne ljudske i financijske resurse;

19.  potiče posebnog predstavnika EU-a da ulaže diplomatske napore u cilju jačanja potpore EU-a međunarodnom humanitarnom pravu i međunarodnom pravosuđu; ponavlja svoj poziv na imenovanje posebnog predstavnika EU-a za to pitanje;

Dijalozi EU-a o ljudskim pravima

20.  uviđa da dijalozi EU-a o ljudskim pravima imaju potencijal za promicanje ljudskih prava i demokracije u bilateralnim odnosima s trećim zemljama, no ističe da ih je, kako bi bili učinkoviti, potrebno provoditi na način usmjeren na rezultate i na temelju jasnih mjerila kako bi se ocijenili njihovi ishodi; žali zbog činjenice da iako se revidiranim Smjernicama EU-a za dijaloge o ljudskim pravima s partnerskim/trećim zemljama određuju konkretni ciljevi, u njima nisu utvrđeni pokazatelji kojima bi se omogućila njihova pravilna evaluacija; traži od ESVD-a da provede takve evaluacije za svaki dijalog, u skladu sa smjernicama EU-a, uključujući daljnje postupanje u vezi s pojedinačnim slučajevima o kojima se raspravljalo u kontekstu dijaloga o ljudskim pravima i u Parlamentu; smatra da bi se u slučaju nepostizanja konkretnih rezultata u dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama trebao dodatno procijeniti način vođenja bilateralnih odnosa;

21.  ponavlja obvezu skretanja pozornosti na pojedinačne slučajeve ugroženih boraca za ljudska prava u dijalozima o ljudskim pravima između EU-a i partnerskih/trećih zemalja preuzetu u Smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava i ističe da je u takvim prilikama potrebno dosljedno spominjati dotične slučajeve; očekuje da će ESVD posvetiti posebnu pozornost pojedinačnim slučajevima na koje je uputio Parlament, posebno u svojim hitnim rezolucijama, te ugroženim dobitnicima i finalistima nagrade Saharov i izvještavati o poduzetim mjerama;

22.  ističe da bi dijalozi trebali biti jedan od alata u sveobuhvatnoj angažiranosti EU-a u području ljudskih prava i da se ne bi trebali smatrati zamjenom za rasprave o ljudskim pravima na forumima na visokoj razini sa svim relevantnim akterima, a posebno sa strateškim partnerima EU-a; poziva ESVD da s Odborom za vanjske poslove i Pododborom Parlamenta za ljudska prava te organizacijama civilnog društva dovoljno unaprijed podijeli informacije o predviđenim dijalozima, i onim bilateralnima i onima u okviru međunarodnih foruma;

23.  naglašava da svi akteri civilnog društva, uključujući neovisne organizacije civilnog društva, sindikate, organizacije pod vodstvom zajednice i borce za ljudska prava, imaju ključnu ulogu u dijalozima u smislu pružanja doprinosa kako samim dijalozima tako i evaluaciji njihovih rezultata; ističe da bi EU i njegove države članice trebali osigurati istinsko, dostupno i uključivo savjetovanje s tim organizacijama i njihovo sudjelovanje u okviru službenih i neformalnih dijaloga, ako je to moguće i primjereno, kao i preliminarnih razgovora; poziva ESVD i Komisiju da poboljšaju komunikaciju i transparentnost u pogledu civilnog društva; u tu svrhu poziva ESVD i Komisiju da ojačaju i povećaju vidljivost kontaktnih točaka za ljudska prava u odjelima za pojedine geografske cjeline njihovih sjedišta te da ojačaju potporu civilnom društvu, uključujući onu tehničku, posebno u zemljama u kojima ugnjetavački režimi žele spriječiti rad civilnog društva;

24.  naglašava da su dijalozi o ljudskim pravima zamišljeni kao središnji dio skupa alata vanjske politike EU-a i da stoga ne mogu sami po sebi biti cilj; ponavlja da se u skladu s člankom 21. UEU-a u svim aspektima vanjskih politika Unije potrebno voditi vrijednostima na kojima je Unija utemeljena; stoga poziva ESVD i Vijeće da postignu bolju ravnotežu između diplomacije, interesa i vrijednosti, koja je u većoj mjeri u skladu s ciljevima u području ljudskih prava na kojima se temelji vanjsko djelovanje EU-a, uz veći naglasak na dugoročnoj perspektivi; stoga ponavlja da poštovanje ljudskih prava mora biti temeljni uvjet za potporu EU-a trećim zemljama;

Multilateralizam i međunarodno pravosuđe

25.  napominje da je 2020. obilježena 75. obljetnica Ujedinjenih naroda, ključnog univerzalnog foruma za međunarodnu izgradnju konsenzusa o miru i sigurnosti, održivom razvoju i poštovanju ljudskih prava i međunarodnog prava; traži da EU i njegove države članice i dalje pružaju ključnu potporu UN-u i da nastave ulagati napore kako bi u UN-u i drugim multilateralnim forumima nastupali jedinstveno; skreće pozornost na izazove u pogledu univerzalnog ostvarivanja ljudskih prava i naglašava potrebu za uključivijim i učinkovitijim multilateralizmom te međunarodnom suradnjom; ističe ključnu ulogu tijela UN-a kao foruma za promicanje mira, rješavanje sukoba i zaštitu ljudskih prava te poziva na pojačano djelovanje i veće resurse u tom pogledu; pozdravlja poziv glavnog tajnika UN-a na djelovanje za ljudska prava;

26.  žali zbog toga što određene zemlje i dalje primjenjuju dvostruke standarde kad je riječ o stanju u području ljudskih prava diljem svijeta; osuđuje sve veći broj pokušaja ugrožavanja funkcioniranja tijela UN-a, posebno Vijeća za ljudska prava, dovođenjem u pitanje načela univerzalnosti ljudskih prava, i ometanja međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima; žali zbog činjenice da su zemlje u kojima su na vlasti autokratski režimi i u kojima su zabilježena opetovana kršenja ljudskih prava primljene u Vijeće za ljudska prava i osuđuje njihovo očito zanemarivanje obveza u području ljudskih prava i bijedna dosadašnja postignuća u području suradnje s mehanizmima EU-a uspostavljenima u okviru Vijeća za ljudska prava; s tim u vezi poziva na temeljitu reformu Vijeća za ljudska prava, među ostalim postavljanje jasnih kriterija za članstvo; posebno poziva ESVD da započne i predvodi napore prema koordiniranom stajalištu EU-a i država članica o članstvu u Vijeću za ljudska prava, čime bi se promicala veća transparentnost u izbornom postupku, posebno objavljivanjem glasova država članica EU-a i pružanjem obrazloženja za navedene glasove; uz to ističe potrebu za istinski konkurentnim postupkom kojim se osigurava da tri regionalna bloka u kojima su države članice prisutne predlože više kandidata nego što ima mjesta i kojim se povećava odgovornost kandidata kontrolom njihovih dobrovoljnih obveza i dosadašnjih postignuća u suradnji s Vijećem za ljudska prava, ugovornim tijelima UN-a i mehanizmima za posebne postupke;

27.  oštro osuđuje sve napade na mandatare za posebne postupke UN-a te na neovisnost i nepristranost njihovih mandata; naglašava da se državni suverenitet ne može koristiti kao izgovor za izbjegavanje praćenja stanja ljudskih prava od strane međunarodne zajednice jer, prema Povelji UN-a i Rezoluciji 60/251 Opće skupštine UN-a, sve države, bez obzira na svoje političke, gospodarske i kulturne sustave, imaju dužnost i odgovornost promicati i štititi sva ljudska prava i temeljne slobode za sve, a Vijeće UN-a za ljudska prava trebalo bi rješavati slučajeve kršenja ljudskih prava;

28.  poziva države članice i demokratske partnere EU-a da se odlučno suprotstave tim pokušajima i da ojačaju svoj odgovor na ozbiljna kršenja međunarodnih ljudskih prava; poziva Vijeće i države članice da rade na reformi multilateralnih institucija kako bi one postale otpornije i kako bi mogle donositi dosljednije i prilagodljivije odluke;

29.  ističe potrebu za odgovarajućim financiranjem svih tijela UN-a za ljudska prava, posebno ugovornih tijela i mehanizama za posebne postupke; poziva glavnog tajnika UN-a da u tu svrhu osigura primjerena sredstva iz proračuna UN-a i potiče države članice EU-a da povećaju svoje dobrovoljne doprinose;

30.  naglašava da je potrebno provesti nepristran, pravedan i transparentan pregled prijava nevladinih organizacija za savjetodavni status pri Gospodarskom i socijalnom vijeću UN-a; podržava poziv EU-a na odobrenje dugo odgađanih prijava određenih renomiranih nevladinih organizacija;

31.  osuđuje odmazde i zastrašivanja oko 240 pojedinačnih članova civilnog društva, boraca za ljudska prava i novinara u 45 zemalja zbog suradnje s UN-om tijekom protekle godine, prema podacima iz izvješća glavnog tajnika UN-a; poziva EU i njegove države članice da poduzmu konkretne mjere protiv takvih odmazda, među ostalim upućivanjem globalnog demarša dotičnim zemljama, te da poduzmu sve moguće mjere kako bi pomogle osigurati sigurne i otvorene prostore za interakciju pojedinaca i organizacija civilnog društva s Ujedinjenim narodima te njihovim predstavnicima i mehanizmima;

32.  ponovno ističe svoju snažnu potporu Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) kao jedinoj međunarodnoj instituciji koja može kazneno goniti neke od najgnusnijih zločina u svijetu i ostvariti pravdu za žrtve tih zločina; ističe neovisnost i nepristranost ICC-a; poziva EU i države članice da pruže odgovarajuću financijsku potporu kako bi se ICC-u omogućilo da izvršava svoje zadaće; podupire univerzalnost Rimskog statuta i traži od EU-a da u sporazume koje treba sklopiti s trećim zemljama uvrsti posebnu klauzulu o njegovoj ratifikaciji i pristupu; traži od EU-a da pojača svoj angažman sa zemljama koje još nisu pristupile Rimskom statutu; oštro osuđuje svaki napad na osoblje ili na neovisnost ICC-a; smatra da su pokušaji potkopavanja vjerodostojnosti i ključne uloge ICC-a napadi na multilateralizam te im se kao takvima EU i njegove države članice trebaju suprotstaviti, čak i kad dolaze od bliskih partnerskih zemalja; naglašava da je ICC-u potreban potpun pristup zemljama koje istražuje kako bi mogao obavljati svoje zadaće; ističe potencijal drugih inovativnih alata za privođenje pravdi počinitelja međunarodnih zločina, uključujući univerzalnu nadležnost u nacionalnim pravosudnim tijelima; u tom kontekstu ističe aktualne rasprave o imunitetu državnih dužnosnika u Komisiji UN-a za međunarodno pravo i poziva na daljnje postupanje u vezi s njima; traži od EU-a da nastavi jačati izgradnju kapaciteta na nacionalnoj razini u trećim zemljama i da istodobno podupire međunarodne kaznene sudove i mehanizme, kao i platforme i organizacije posvećene borbi protiv nekažnjavanja kao što je Koalicija za ICC;

33.  ponavlja svoj poziv na djelovanje kako bi se borilo protiv nekažnjavanja i promicala odgovornost u regijama i zemljama koje su zahvaćene sukobima; napominje da su Parlament i Vijeće usvojili pilot-projekt o Europskom opservatoriju za borbu protiv nekažnjavanja; u tom pogledu poziva Komisiju i ESVD da uvedu slične alate za osnaživanje i podržavanje žrtava tako da im se omogući pristup pravnom lijeku i odšteti, uključujući slučajeve povezane s korupcijom;

Specifični izazovi u području ljudskih prava

COVID-19

34.  ističe da je pandemija bolesti COVID-19 znatno ojačala nedavne trendove neliberalnih demokracija i autokratskih režima koji oslabljuju demokraciju; žali zbog toga što su ti režimi zloupotrijebili epidemiološku krizu kako bi dodatno ograničili slobodu izražavanja, okupljanja te vjere i uvjerenja ograničavanjem funkcioniranja demokratskih institucija i gušenjem neslaganja, uključujući ograničavanje slobode medija na internetu i izvan njega te usmjeravanje na kritičare i zviždače kao mete kampanja klevete; također žali zbog činjenice da su ti režimi pribjegavali diskriminaciji marginaliziranih skupina, a posebno autohtonog stanovništva i drugih manjina, masovnom korištenju alata za nadzor, kampanjama dezinformiranja, ograničavanju pristupa informacijama, posebno onima iz pluralističkih i neovisnih medija, i to sveobuhvatnim zatvaranjima interneta, ograničavanjem brzine internetskih usluga i blokiranjem sadržaja, uvođenju hitnih mjera koje se provode bez jasnih kriterija za njihovo ukidanje, ograničavanju demokratskog provođenja izbora i provođenju selektivnog pristupa zdravstvenoj skrbi kao sredstva diskriminacije određenih segmenata stanovništva;

35.  uviđa da borci za ljudska prava imaju bitnu ulogu u odgovoru na COVID-19 tako što su uz svoj svakodnevni rad u području zaštite ljudskih prava preuzeli brojne nove uloge, bez obzira na znatne i nerazmjerne rizike s kojima se suočavaju; sa zabrinutošću primjećuje da su vlade diljem svijeta iskoristile pandemiju kao priliku da ciljano progone borce za ljudska prava tako što odbijaju osloboditi zatvorene borce za ljudska prava, produljuju trajanje njihova pritvora u izolaciji, ograničavaju im zatvorske posjete te ih osuđuju na temelju izmišljenih optužbi u zatvorenim raspravama;

36.  naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 negativno utjecala na ekonomska i socijalna prava u većini zemalja svijeta, dok su zdravstvena, a posljedično i gospodarska kriza izazvale rast nejednakosti unutar zemalja i među njima; osuđuje kontinuirane pokušaje tijela vlasti da međunarodnim istražiteljima uskrate ključne informacije o porijeklu i širenju bolesti COVID-19; ističe da su izrazito negativne posljedice pandemije bolesti COVID-19 nerazmjerno pogodile skupine u ranjivom položaju, uključujući žene, pripadnike zajednice LGBTIQ, siromašne, djecu, osobe s invaliditetom, migrante, izbjeglice, tražitelje azila, manjine u pogledu uvjerenja te vjerske, nacionalne i ostale manjine, radnike u neformalnom sektoru i osobe u zatvoru ili pritvoru; naglašava da su skupine u ranjivom položaju također više pogođene negativnim gospodarskim i socijalnim posljedicama pandemije, kao i ograničenjima u pristupu zdravstvenoj skrbi i obrazovanju; sa zabrinutošću primjećuje porast netolerancije, diskriminacije i govora mržnje protiv određenih skupina u ranjivom položaju, a posebno manjinskih skupina, kao i ograničavanje temeljnih sloboda;

37.  naglašava da bi EU trebao povećati svoju potporu za rješavanje negativnih posljedica pandemije bolesti COVID-19, posebno za skupine u ranjivom položaju; u tu svrhu traži da EU hitno pojača svoje napore kako bi se uklonila zabrinjavajuća neravnoteža u globalnoj distribuciji cjepiva, čime bi ispunio svoju prethodnu obvezu da cjepivo protiv bolesti COVID-19 podrži kao globalno javno dobro s pomoću, među ostalim, tehnološkog prijenosa i povećanja lokalne proizvodnje, kao i s pomoću pričuve za pristup tehnologijama u borbi protiv bolesti COVID-19, kako bi se osiguralo da cjepiva budu dostupna i cjenovno pristupačna najvećem mogućem broju ljudi; naglašava da je važno podupirati jačanje obrazovnih i zdravstvenih sustava kako bi postali otporni na buduće prijetnje; potiče EU i države članice da povećaju financiranje namijenjeno za pružanje osnovnih javnozdravstvenih usluga; u tom kontekstu naglašava važnost socijalne zaštite; poziva na veću potporu inovativnim tehnologijama u tu svrhu i pozdravlja odgovor Tima Europe; potvrđuje pravo na fizičko i mentalno zdravlje, koje je u mnogim zemljama još uvijek izloženo stigmatizaciji i diskriminaciji, te ističe da je pandemija bolesti COVID-19 otkrila golemo zanemarivanje u pružanju skrbi za mentalno zdravlje;

Borci za ljudska prava

38.  pohvaljuje važan rad koji obavljaju borci za ljudska prava diljem svijeta, katkad podnoseći najveće žrtve, te koristi ovu priliku kako bi prepoznao doprinos svih boraca za ljudska prava pokretu za ljudska prava; ponavlja da su borci za ljudska prava često jedini sugovornici koji mogu izravno nadzirati i štititi ljudska prava na terenu u područjima kao što su okupirani ili pripojeni teritoriji, posebno u određenim područjima zamrznutih sukoba, gdje i međunarodna zajednica i EU imaju ograničene mogućnosti djelovanja;

39.  ozbiljno je zabrinut zbog nesigurnog položaja boraca za ljudska prava i žali zbog činjenice da su oni žrtve sve većeg nasilja, uključujući ciljana ubojstva; ističe da neke zemlje imaju posebno zabrinjavajuću prošlost po pitanju proganjanja, uznemiravanja, zastrašivanja, otmica i izvansudskih pogubljenja boraca za ljudska prava; ističe posebno tešku situaciju boraca za ljudska prava žena, radnika, okoliša i autohtonih naroda, koju je dodatno pogoršala pandemija bolesti COVID-19; žali zbog sve veće upotrebe tehnika kao što su uznemiravanje, kriminalizacija i kampanje klevete, proizvoljna uhićenja i neograničeni pritvor u nehumanim uvjetima kojima se borci za ljudska prava ušutkavaju, često na temelju nejasno definiranih optužbi za terorizam; ponovno ističe svoj poziv delegacijama EU-a i veleposlanstvima država članica u trećim zemljama da proučavaju kretanja i izazove u području prava na promicanje i zaštitu ljudskih prava, da traže, primaju i odgovaraju na informacije o položaju boraca za ljudska prava, redovito ih posjećuju u zatvoru, da prate njihova suđenja i zalažu se za njihov pristup pravdi i zaštiti; nadalje poziva EU i njegove države članice da razviju strategiju za ambiciozno djelovanje Unije kojim bi se riješio problem sve većeg broja napada na borce za ljudska prava;

40.  hitno poziva da se na razini Unije uspostavi program za izdavanje kratkoročnih viza za privremeno premještanje boraca za ljudska prava, posebno uvrštavanjem uputa u Priručnik EU-a o vizama i izmjenom pravnih instrumenata o vizama, posebno Zakonika o vizama; žali zbog slabog napretka ostvarenog prošle godine po tom pitanju i potiče na to da se na smislen način ponovno razmotri donošenje bolje koordinirane politike EU-a o izdavanju hitnih viza država članica borcima za ljudska prava;

41.  poziva na to da se Europskom parlamentu omogući veći nadzor nad djelovanjem delegacija EU-a u području kršenja i povreda ljudskih prava u trećim zemljama te poziva na poduzimanje konkretnih i strožih mjera u slučaju da one u tom pogledu ne mogu izvršiti svoje dužnosti; ističe da je potrebno osigurati da delegacije EU-a raspolažu svim potrebnim i prikladnim sredstvima i mogućnostima za učinkovito djelovanje u slučaju problema u području ljudskih prava u trećim zemljama;

42.  oštro osuđuje ubojstva boraca za ljudska prava diljem svijeta te traži pravdu i preuzimanje odgovornosti za te napade na najvišoj razini donošenja odluka; naglašava da je većina tih boraca za ljudska prava bila angažirana na zaštiti svojih zemljišta i okoliša te na zaštiti prava autohtonih naroda; ponavlja svoj poziv da se zajamči potpuno poštovanje načela slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka u skladu s Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima; naglašava da je potrebno poboljšati pristup pravosuđu diljem svijeta radi borbe protiv raširenog nekažnjavanja takvih ubojstava; no napominje da su potrebni veći napori ne samo u pogledu odštete i pravne zaštite, već i u pogledu prevencije i to jačanjem nacionalnih planova za zaštitu boraca za ljudska prava u trećim zemljama, uz ostale mjere;

Sloboda izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja

43.  ističe da nedavno otkrivene informacije, kao što je afera Pegasus grupacije NSO, potvrđuju da je špijuniranje, među ostalim, boraca za ljudska prava i novinara izrazito zabrinjavajuće pitanje te se čini da potvrđuju opasnost koju zloporaba tehnologije nadzora predstavlja u pogledu ugrožavanja ljudskih prava; poziva na promicanje sigurnih i otvorenih prostora te većeg kapaciteta za organizacije civilnog društva, borce za ljudska prava, novinare i ostale zainteresirane osobe kako bi ih se zaštitilo od kibernadzora i uplitanja; naglašava da su u tom području potrebni stroži nacionalni i međunarodni propisi;

44.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog specifičnih ograničenja slobode izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja te naglašava da je te slobode potrebno zajamčiti i poštovati; ponavlja specifične izazove za slobodu mišljenja i izražavanja te njihovu vezu sa slobodom informacija, uključujući pristup neovisnim i pouzdanim informacijama, kako na internetu tako i izvan njega;

45.  napominje da neovisno novinarstvo i postojanje pouzdanih medijskih kanala nikada nisu bili toliko važni za održavanje sigurnih, zdravih i funkcionalnih društava kao što su danas te ističe da je potrebno jače javno podupirati neovisno novinarstvo diljem svijeta; osuđuje porast pravnog uznemiravanja i ograničavajućeg zakonodavstva kao sredstva za ušutkavanje kritičara, primjerice strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja i kriminalizacijom klevete na internetu i izvan njega, što se koristi za zastrašivanje novinara, zviždača i boraca za ljudska prava kako bi prestali istraživati i razotkrivati korupciju i druga pitanja od javnog interesa u mnogim zemljama; podsjeća da treba osigurati transparentnost vlasništva nad medijima, uključujući dioničare, s obzirom na njezinu ulogu u jamčenju medijskog pluralizma;

46.  ponavlja specifične izazove koje za slobodu udruživanja predstavlja primjena ograničavajućeg zakonodavstva, primjerice zakonodavstva u području borbe protiv terorizma, ekstremizma i korupcije usmjerenog protiv organizacija civilnog društva, te posljedičnu opasnost od opterećujućih zahtjeva za registraciju, financiranje i izvješćivanje kao oblika državnog nadzora, kao i druge mjere kao što su gušenje prosvjeda upotrebom sile, uznemiravanje i proizvoljno pritvaranje; osuđuje takvu zlouporabu zakonodavnih i policijskih ovlasti ili sigurnosnih mjera kojima se ograničava pravo na prosvjed; ističe da su 2020. i 2021. ugušeni deseci prosvjeda, uključujući ubojstva prosvjednika i proizvoljno pritvaranje stotina mirnih prosvjednika, od kojih su mnogi bili podvrgnuti mučenju i zlostavljanju te prisiljeni platiti izdašne novčane kazne u postupcima u kojima im nisu bili zajamčeni minimalni postupovni standardi; osuđuje kršenje prava na kolektivno pregovaranje, savjetovanje i sudjelovanje radnika i sindikata;

47.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog ograničavanja akademske slobode i povećanja cenzure te zatvaranja znanstvenika diljem svijeta, što ima značajne posljedice za pravo na obrazovanje; potiče EU i njegove države članice da pojačaju diplomatske napore bilateralnim i multilateralnim angažmanom po pitanju prijetnji ili napada državnih i nedržavnih aktera na akademsku slobodu; poziva ESVD i Komisiju da preispitaju postojeće mehanizme potpore i zaštite za borce za ljudska prava radi razvoja kapaciteta za utvrđivanje i pružanje pomoći u slučajevima koji uključuju napade na akademsku slobodu, uključujući zaštitu i potporu u hitnim slučajevima; poziva Komisiju da osigura stalnu potporu na visokoj razini Europskom međusveučilišnom centru za ljudska prava i demokratizaciju i Globalnom kampusu za ljudska prava kao vodećim inicijativama EU-a za potporu obrazovanju o ljudskim pravima diljem svijeta;

48.  osuđuje sve rašireniju praksu prema kojoj autoritarne države nastoje poboljšati svoj međunarodni legitimitet organizacijom velikih sportskih ili kulturnih događaja, dok istovremeno nastavljaju ograničavati izražavanje neslaganja u zemlji; poziva EU i njegove države članice da surađuju s nacionalnim sportskim savezima, poslovnim subjektima i organizacijama civilnog društva na pitanju aranžmana za njihovo sudjelovanje u takvim događanjima, među ostalim na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022.; poziva na razvoj političkog okvira EU-a za sport i ljudska prava;

Pravo na siguran i zdrav okoliš

49.  potvrđuje da su klimatske promjene jedna od najvećih prijetnji ljudskim pravima za našu generaciju i one koje dolaze te da predstavljaju posebno ozbiljan rizik za temeljna ljudska prava na život, zdravlje, hranu, smještaj i odgovarajući životni standard za pojedince i zajednice; naglašava da vlade imaju obveze u pogledu ljudskih prava i održivog razvoja; svjestan je bliske povezanosti ljudskih prava, zdravog okoliša, biološke raznolikosti i borbe protiv klimatskih promjena te pozdravlja poziv UN-a na globalno priznavanje prava na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš; ističe ključnu ulogu boraca za ljudska prava u području okoliša te lokalnog i autohtonog stanovništva u očuvanju takvog okoliša, unatoč činjenici da se često suočavaju s prijetnjama nasiljem od strane onih koji su odgovorni za prakse štetne za okoliš i koji ostvaruju korist od njih; potiče EU i njegove države članice da promiču priznavanje ekocida kao međunarodnog zločina u skladu s Rimskim statutom ICC-a te od Komisije traži da prouči važnost ekocida za pravo i diplomaciju EU-a; poziva EU i države članice da poduzmu odvažne inicijative za borbu protiv nekažnjavanja kaznenih djela protiv okoliša na globalnoj razini;

50.  ističe obveze i odgovornosti država i drugih nositelja dužnosti, uključujući poduzeća, u pogledu ublažavanja učinaka klimatskih promjena, sprečavanja njihovih negativnih posljedica na ljudska prava i degradacije i gubitka biološke raznolikosti te promicanja odgovarajućih dovoljno ambicioznih i nediskriminirajućih politika koje građanima omogućuju sudjelovanje i pristup učinkovitim pravnim lijekovima, a u su skladu s obvezama u području ljudskih prava; potiče EU da nastoji suzbiti učinke globalne klimatske krize, među ostalim uvođenjem učinkovitih i održivih političkih mjera, te da poštuje ciljeve Pariškog sporazuma; ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da ojačaju vezu između ljudskih prava i okoliša u vanjskom djelovanju te da pružaju stvarnu zaštitu borcima za ljudska prava i borcima za prava okoliša;

51.  posebno skreće pozornost na vezu između iskorištavanja resursa i financiranja sukoba, ratova i nasilja te prima na znanje da posljedice klimatskih promjena na okoliš mogu pogoršati migracije i prisilno raseljavanje;

52.  naglašava da su autohtoni narodi često prve žrtve krčenja šuma, čime se među ostalim ugrožavaju njihova prava na zemljište i pristup ključnim resursima; u tom smislu ističe pravo na određivanje i utvrđivanje prioriteta i strategija za njihov samostalan razvoj i korištenje vlastitih zemljišta, teritorija i drugih resursa; podsjeća da nekažnjavanje kršenja prava autohtonih naroda potiče krčenje šuma i stoga smatra da je od ključne važnosti utvrditi tko je odgovoran za spomenuta kršenja;

Prava žena, osnaživanje žena i rodna ravnopravnost

53.  ističe ključnu važnost zalaganja za prava žena i pozdravlja Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u vanjskom djelovanju za razdoblje 2021. – 2025. (GAP III) kao znak predanosti EU-a u tom području; pohvaljuje važnu ulogu političkih čelnica i građanskih aktivistica u političkim, društvenim i okolišnim pokretima te izražava žaljenje zbog činjenice da žene često postaju mete nasilja zbog svojeg roda i aktivnosti, što plaćaju čak i životom;

54.  podsjeća da Istanbulska konvencija, kao prvi univerzalno obvezujući ugovor namijenjen borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama i nasilja u obitelji, postavlja temelj za međunarodne standarde koji se trebaju dodatno ratificirati i provesti;

55.  uzima u obzir nerazmjerni utjecaj pandemije na žene, posebno u pogledu porasta rodno uvjetovanog nasilja zbog mjera ograničavanja kretanja; izražava žaljenje zbog činjenice da žene, uključujući u EU-u, i dalje čine većinu žrtava rodno uvjetovanog nasilja, kao što su nasilje u obitelji i seksualno nasilje i zlostavljanje, uključujući sakaćenje ženskih spolnih organa, te da su suočene s diskriminacijom u političkom i profesionalnom životu, kao i u pristupu obrazovanju i zdravstvenoj skrbi; naglašava da je zbog pandemije došlo do znatnog smanjenja razine pružanja skrbi, zaštite i pristupa pravosuđu za žrtve rodno uvjetovanog nasilja i trgovanja ljudima; poziva EU da promiče razvoj planova i protokola za hitnu pomoć i u UN-u i u partnerskim zemljama s ciljem prilagodbe programa pomoći okolnostima pandemije, njezinim posljedicama i budućim krizama; pozdravlja zajedničke napore i ulaganja EU-a, zajedno s UN-om, u cilju pokretanja inicijative Spotlight, čiji je cilj uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama;

56.  izražava žaljenje zbog činjenice da je ukupni napredak u području prava žena daleko manji od obveza zemalja UN-a sadržanih u Pekinškoj konvenciji iz 1995. te izražava zabrinutost zbog trenda nazadovanja u postignutom napretku; iznimno je zabrinut zbog pogoršanja prava svakog pojedinca na potpunu kontrolu nad pitanjima povezanima s vlastitom spolnošću, kao i spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, bez prisile i diskriminacije, posebno u pogledu sigurnog i slobodnog pristupa zakonitom pobačaju; osuđuje sve pokušaje ukidanja postojećih prava i zaštita u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, te zakonodavstvo, politike i prakse kojima se u mnogim državama svijeta ta prava i dalje uskraćuju ili ograničavaju; naglašava da pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te pravo na obrazovanje, informiranje, planiranje obitelji, moderne metode kontracepcije, siguran i zakonit pobačaj te zdravstvenu skrb za majke, kao i prenatalnu i postnatalnu skrb, moraju biti zajamčeni svima; poziva EU i države članice da ponovno potvrde neotuđiva prava žena na tjelesni integritet, dostojanstvo i neovisno donošenje odluka, da štite univerzalnost i nedjeljivost svih ljudskih prava u svim kontekstima te da promiču spolno i reproduktivno zdravlje i prava u okviru svojih međunarodnih obveza i u skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a;

57.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog korištenja seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja kao ratnog oružja; ističe da su kaznena djela seksualnog nasilja i rodno uvjetovano nasilje definirani u Rimskom statutu kao ratni zločini, zločini protiv čovječnosti ili zločini koji su sastavni dio genocida ili mučenja; poziva na usklađeno djelovanje kako bi se stalo na kraj seksualnom nasilju kao ratnom oružju; poziva EU na borbu protiv nekažnjavanja kršenja spolnih i reproduktivnih prava u konfliktnom okruženju i pružanje potpore pravima žena i djevojčica na istinu, učinkovite pravne lijekove i odštetu za kršenja tih prava;

58.  naglašava da procjene koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija pokazuju da je otprilike svaka treća žena (30 %) u svijetu tijekom života bila izložena fizičkom i/ili seksualnom nasilju intimnog partnera ili nepartnerskom seksualnom nasilju; naglašava da je u većini slučajeva riječ o nasilju intimnog partnera; ističe činjenicu da svakoga dana 137 žena biva ubijeno od strane člana obitelji; poziva EU i globalne aktere da snažno osude nasilje intimnog partnera i da iskoriste sve dostupne instrumente za sprečavanje takvog nasilja, zaštitu žrtava i kazneni progon počinitelja; osuđuje zločine počinjene nad djevojčicama i ženama unutar obitelji u vezi s navodno neprimjerenim ponašanjem kako bi se navodno povratio ugled obitelji;

59.  napominje da je 2020. došlo do znatnog pogoršanja položaja žrtava trgovanja ljudima, od kojih su većina žene, s obzirom na to da su se zbog pandemije bolesti COVID-19 našle u još ranjivijem položaju; pozdravlja pokretanje strategije EU-a za suzbijanje trgovine ljudima (2021. – 2025.); ističe posebnu potrebu za jačanjem borbe protiv trgovanja ljudima i organiziranih kriminalnih skupina koje su u njega uključene; ističe da je identificiranje žrtava trgovanja ljudima postalo još složenije tijekom pandemije bolesti COVID-19; stoga traži da EU i njegove države članice pojačaju napore u međunarodnoj pravosudnoj suradnji i suradnji tijela kaznenog progona kako bi se spriječila trgovina ljudima i utvrdile žrtve te pritom izbjegla njihova kriminalizacija i kako bi im se pružile potrebne zdravstvene usluge i psihološka pomoć, u bliskoj suradnji s Uredom UN-a za droge i kriminal, nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva posvećenima zaštiti žrtava;

60.  osuđuje komercijalnu praksu zamjenskog majčinstva, globalnu pojavu zbog koje su žene diljem svijeta izložene izrabljivanju i trgovini ljudima, a posebno žene koje su financijski i socijalno ugrožene; naglašava da ta praksa ozbiljno utječe na žene, prava žena, zdravlje žena i rodnu ravnopravnost te ističe da ima prekogranične učinke; poziva na uspostavu europskog pravnog okvira za rješavanje štetnih posljedica komercijalnog zamjenskog majčinstva;

Prava djeteta

61.  podsjeća da prava djeteta nemaju granica te poziva da se sustavno i dosljedno promiču i štite prava djece u Europi i izvan nje, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta i Programom održivog razvoja do 2030.;

62.  ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da ulože više napora kako bi se uklonili svi oblici zlostavljanja djece; pozdravlja nedavno usvojenu strategiju EU-a o pravima djeteta (2021. – 2024.); naglašava, međutim, da su djeca i dalje žrtve nasilja, ranih i prisilnih brakova, prisilne konverzije, prostitucije, dječje pornografije i pedofilije, seksualnog zlostavljanja, uključujući genitalno sakaćenje, trgovanja ljudima, prisilnog razdvajanja od roditelja, dječjeg rada i novačenja djece kao vojnika, te da im i dalje nisu dostupni obrazovanje i zdravstvena skrb, a trpe i posljedice pothranjenosti i siromaštva, posebno u humanitarnim krizama i oružanim sukobima; naglašava da je 2021. Međunarodna godina iskorjenjivanja dječjeg rada; poziva na to da se prava djece i Program UN-a o djeci i oružanim sukobima integriraju u sve vanjske politike EU-a; potiče EU da osigura potpunu koherentnost svojih trgovinskih i razvojnih politika kako bi se iskorijenio dječji rad; u tom pogledu ističe pilot-dijalog različitih dionika o održivom uzgoju kakaa; poziva države članice da poštuju svoje obveze u pogledu zaštite djece stranih boraca koji su građani EU-a;

63.  poziva EU da prava i zaštitu djece uključi u sve vanjske politike EU-a, među ostalim i u kontekstu dijaloga o ljudskim pravima, međunarodnih i trgovinskih sporazuma, Instrumenta pretpristupne pomoći te Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa (NDICI); ističe da je potrebno pratiti sve intervencije EU-a koje se odnose na djecu i osigurati da se u pristupu pravima djece u potpunosti provodi načelo nenanošenja štete;

Trgovanje ljudima i prisilni rad

64.  osuđuje svaki oblik trgovanja ljudima, prisilnog rada i modernog ropstva u vrlo različitim skupinama koje, među ostalim, uključuju žene, djecu, imigrante i kvalificirane radnike; podsjeća države članice na potrebu za progonom i osudom osoba uključenih u te aktivnosti, kako u njihovim matičnim zemljama tako i u slučaju međunarodnog trgovanja skupinama ljudi; naglašava da je potrebno sveobuhvatno pratiti i revidirati poštovanje ljudskih i radnih prava pri dodjeli doprinosa kojima potrebite treće zemlje pokrivaju troškove osnovnih usluga kako bi se osiguralo da se te usluge ne pružaju u lošim uvjetima kojima se krše ljudska prava; potiče EU i njegove države članice da predvode aktivnosti na multinacionalnim forumima u cilju iskorjenjivanja svih vrsta trgovanja ljudima, prisilnog rada i modernog ropstva koji, osim što su gnjusni zločini, predstavljaju uzrok migracijskih tokova u nesigurnim uvjetima koji dovode do velike ranjivosti i patnje; poziva EU da, s obzirom na težinu navedenih povreda, kako u važeće sporazume tako i u sporazume s trećim zemljama, uključi posebnu klauzulu o osuđivanju i neprihvatljivosti svih vrsta trgovanja ljudima, prisilnog rada i modernog ropstva u vrlo različitim skupinama koje, među ostalim, uključuju žene, imigrante i kvalificirane radnike;

Netolerancija i diskriminacija

65.  ponovno ističe svoju snažnu osudu diskriminacije, ksenofobije, netolerancije, progona i ubojstava povezanih s rasom, etničkom pripadnošću, narodnošću, društvenom klasom, invaliditetom, kastom, vjerom, uvjerenjima, dobi, seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom, koji su i dalje velik problem u mnogim zemljama; naglašava izrazito nerazmjeran učinak pandemije bolesti COVID-19 na rasnu i etničku diskriminaciju, ksenofobiju i povezanu netoleranciju; pozdravlja pokretanje akcijskog plana EU-a za borbu protiv rasizma za razdoblje 2020. – 2025. kojim se ne priznaje samo pojedinačna i društvena dimenzija već i strukturna priroda te pojave; naglašava da su, unatoč 20 godina rada od usvajanja Deklaracije iz Durbana i akcijskog programa iz 2001., rasizam, diskriminacija, ksenofobija i povezana netolerancija i dalje pošasti u mnogim zemljama diljem svijeta te traži da se za te pojave primjenjuje pristup nulte tolerancije; poziva vlade, regionalne organizacije, civilno društvo i druge dionike da ulože više truda u stvarnu provedbu Deklaracije te razvijanje i provedbu akcijskih planova za borbu protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezane netolerancije; poziva EU da organizira globalni sastanak na vrhu o borbi protiv rasizma i diskriminacije na svjetskoj razini u suradnji s partnerima sličnih stavova i međunarodnim organizacijama kao što su OESS, UN, Afrička unija, Organizacija američkih država i Vijeće Europe;

66.  izražava žaljenje zbog činjenice da se autohtoni narodi i dalje suočavaju s raširenom i sustavnom diskriminacijom i progonima diljem svijeta, koji uključuju prisilno raseljavanje, proizvoljna uhićenja i ubojstva boraca za ljudska prava i prava na zemljište; ponovno poziva EU, države članice i njihove partnere iz međunarodne zajednice da donesu sve potrebne mjere kako bi se priznala, zaštitila i promicala prava autohtonih naroda, uključujući njihov jezik, zemlju, teritorije i resurse, te da uspostave mehanizam za podnošenje pritužbi u vezi s kršenjima i povredama prava; pozdravlja rad civilnog društva i nevladinih organizacija u tom pogledu; upućuje na svoje imenovanje stalnog izvjestitelja za autohtone narode u Parlamentu u cilju praćenja stanja ljudskih prava autohtonih naroda; potiče zemlje da ratificiraju odredbe Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim i plemenskim narodima; preporučuje da EU i njegove države članice u relevantne i nove okvire za dužnu pažnju uvrste upućivanja na autohtone narode i prava sadržana u Deklaraciji UN-a o pravima autohtonih naroda;

67.  s velikom zabrinutošću primjećuje razmjere i posljedice kastinskih hijerarhija, diskriminacije na temelju kaste i kontinuiranog kršenja ljudskih prava na temelju kasti, što uključuje uskraćivanje pristupa pravosuđu ili zapošljavanju, trajnu segregaciju, siromaštvo i stigmatizaciju te prepreke ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i poticanju ljudskog razvoja povezane s pripadnošću određenoj kasti; ponavlja poziv EU-u i njegovim državama članicama da se više zalažu i podupiru inicijative UN-a i relevantnih trećih zemalja za iskorjenjivanje diskriminacije na temelju kaste;

Prava pripadnika zajednice LGBTIQ

68.  oštro osuđuje kršenja ljudskih prava, diskriminaciju, progon i prijetnje smrću te ubojstva lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih, nebinarnih, interseksualnih i queer (LGBTIQ) osoba diljem svijeta, što je dodatno pogoršano upotrebom bolesti COVID-19 kao izgovora za vršenje represije nad borcima za prava LGBTIQ osoba i sudjelovanje u homofobnoj i transfobnoj difamaciji; poziva EU da preuzme vodeću ulogu u zaštiti prava LGBTIQ osoba u međunarodnim forumima, uključujući u pogledu rada na dekriminalizaciji seksualne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i spolnih obilježja te iskorjenjivanju genitalnog sakaćenja interseksualnih osoba, takozvane „konverzijske terapije” i prisilne sterilizacije transrodnih osoba; pozdravlja činjenicu da strategija za ravnopravnost pripadnika zajednice LGBTIQ 2020. – 2025. obuhvaća obvezu EU-a da pitanja pripadnika zajednice LGBTIQ uvrsti u svoju vanjsku politiku, uključujući potporu u okviru instrumenta NDICI – Globalna Europa i Instrumenta pretpristupne pomoći; poziva EU i države članice da temeljito i dosljedno primjenjuju smjernice EU-a o promicanju i zaštiti ljudskih prava LGBTIQ osoba u svojoj vanjskoj politici;

Pravo na slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja

69.  u potpunosti podupire pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, na uvjerenje ili nevjerovanje, kao i pravo na prakticiranje i promjenu ili napuštanje svoje vjeroispovijesti ili uvjerenja bez straha od nasilja, progona ili diskriminacije; naglašava važnost rješavanja pitanja progona na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja te osuđuje progon manjina na tim osnovama u mnogim mjestima diljem svijeta; poziva države članice i ESVD da obrate osobitu pozornost na te slučajeve i reagiraju na njih na odgovarajući način; osuđuje zloupotrebu zakona o bogohuljenju u cilju perpetuiranja diskriminacije i izražava žaljenje zbog korištenja religije i vjerskih institucija na štetu ljudskih prava u obliku progona, među ostalim i pravnog, osoba manjinskih uvjerenja ili pripadnika vjerskih manjina i zajednica, žena, LGBTIQ osoba i drugih osoba u osjetljivom položaju; ponovno ističe svoju osudu svakog pokušaja tijela ili vlada da uskrate ili zadiru u izbor vođa vjerskih zajednica i zajednica zagovornika istih uvjerenja; naglašava da su države odgovorne za promicanje i zaštitu ljudskih prava pripadnika manjina na temelju uvjerenja ili vjerskih manjina; ističe važnost inicijativa civilnog društva u tom pogledu;

70.  poziva Komisiju i Vijeće da provedu ambiciozne programe za obranu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja diljem svijeta, uključujući poticanje i podupiranje međunarodnih napora za prikupljanje dokaza o najtežim zločinima, izvođenje počinitelja pred sud, izvršenje kaznenih presuda i naknadu štete žrtvama; poziva Vijeće, Komisiju, ESVD i države članice da surađuju s trećim zemljama na donošenju mjera za sprečavanje zločina iz mržnje i borbu protiv njih;

71.  napominje da već više od godinu dana nitko nije imenovan na mjesto posebnog izaslanika EU-a za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan EU-a; ponavlja svoj poziv Vijeću i Komisiji da što prije provedu transparentnu i sveobuhvatnu procjenu učinkovitosti i dodane vrijednosti položaja posebnog izaslanika, da posebnom izaslaniku osiguraju odgovarajuća sredstva te da na adekvatan način podupru njegov institucijski mandat, kapacitete i dužnosti;

Nacionalne, etničke i jezične manjine

72.  podsjeća na obveze država da zaštite prava svojih nacionalnih, etničkih, kulturnih, vjerskih i jezičnih manjina unutar vlastitog teritorija; poziva Komisiju na potporu zaštite prava pripadnika manjina diljem svijeta, među ostalim u okviru njezina tematskog programa za ljudska prava i demokraciju;

73.  poziva vlade partnerskih zemalja EU-a na poštovanje temeljnih ljudskih prava nacionalnih, etničkih i jezičnih manjina, uključujući njihovu kulturu, jezik, vjeroispovijest, tradicije i povijest, radi očuvanja njihovih kultura i raznolikosti; ponavlja da spomenute vlade trebaju ispunjavati obveze i dužnosti preuzete u okviru međunarodnih ugovora i sporazuma; izražava žaljenje zbog svih pokušaja da se prisilnom asimilacijom zanemare temeljna i ljudska prava etničkih i jezičnih manjina;

Pravo na sudjelovanje na slobodnim i poštenim izborima

74.  ističe da je pravo na sudjelovanje u vođenju javnih poslova, posebno sudjelovanjem na izborima, ljudsko pravo samo po sebi, ali je i neodvojivo povezano s brojnim drugim ljudskim pravima čije je uživanje ključno za smislen izborni proces i koja su temelj demokratskog upravljanja;

75.  snažno osuđuje narušavanje demokratskih vrijednosti u nizu trećih zemalja i izazove za integritet izbora, izborno nasilje, zlouporabu administrativnih resursa od strane vladajućih stranaka, represiju nad političkim protivnicima, cenzuru neovisnih medija i prijetnje njima te porast dezinformacija; potiče EU da identificira i ispravi to vrlo zabrinjavajuće stanje te da iznese konkretne i učinkovite prijedloge, potvrđujući tako da je spreman preuzeti vodeću ulogu u promicanju demokratskih vrijednosti te slobodnih i poštenih izbora u trećim zemljama;

76.  izražava žaljenje zbog toga što se autoritarni i neliberalni režimi udaljavaju od zrelih demokracija, univerzalnih ljudskih prava i demokratskih standarda te manipuliranim izbornim procesima koji nisu slobodni, pošteni ni transparentni stvaraju lažan dojam legitimnosti; poziva EU i države članice da svim instrumentima koji su im na raspolaganju ojačaju promicanje demokratske otpornosti u trećim zemljama koje provodi Unija;

77.  poziva na uspostavljanje zaštite demokratskih i izbornih procesa kao glavnog globalnog pitanja i na razvoj učinkovitog okvira za odgovor na sve vrste ometanja izbornih procesa u bliskoj suradnji s međunarodnim organizacijama kao što je OESS;

Korupcija i ljudska prava

78.  smatra da korupcija olakšava, perpetuira i institucionalizira kršenja ljudskih prava te nerazmjerno utječe na najranjivije i marginalizirane pojedince i skupine u društvu; ustraje u tome da se EU i njegove države članice stoga moraju boriti protiv korupcije u svojem vanjskom djelovanju primjenom najviših standarda transparentnosti u pogledu pružanja financijskih sredstava trećim zemljama te pružanjem potpore organizacijama civilnog društva, novinarima i zviždačima koji se bore protiv korupcije, zagovarajući pritom uspostavu djelotvornih institucija za borbu protiv korupcije i donošenje čvrstih regulatornih okvira te boreći se protiv oaza bankovnih tajni i poreznih oaza;

79.  poziva EU da usvoji alate protiv autoritarnih vođa i onih koji ih financijskih potpomažu, uključujući one koji sudjeluju u izbornim prijevarama, za otkrivanje i zamrzavanje nezakonite imovine te da promiče primjenu univerzalne nadležnosti u slučajevima teških kršenja ljudskih prava;

80.  svjestan je činjenice da EU ne može pružati dobar primjer u borbi protiv korupcije sve dok neke države članice i akteri koji djeluju u EU-u imaju nepovoljne rezultate u tom području; očekuje od Komisije i država članica da provedu konkretne mjere protiv zlouporaba u tom području; preporučuje da Parlament, Komisija i države članice pruže znatnu potporu organizacijama civilnog društva, novinarima i zviždačima koji se bore protiv korupcije;

81.  ističe potrebu za razvijanjem načela i radom na uspostavljanju međunarodno priznate pravne definicije korupcije velikih razmjera, kojom se uzima u obzir njezin sustavni karakter, kao kaznenog djela u nacionalnom i međunarodnom pravu;

82.  poziva na to da se aktualni slučajevi nekažnjavanja korupcije velikih razmjera riješe strožom provedbom zakona za borbu protiv korupcije kako bi se osigurala odgovornost počinitelja korupcije velikih razmjera; poziva na zauzimanje sveobuhvatnih pristupa koji uključuju reforme međunarodnih pravosudnih institucija, uključujući proširenje nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda;

Globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava („Europski zakon Magnicki”)

83.  pozdravlja donošenje globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava („Europski zakon Magnicki”) kao ključnu dopunu instrumentariju EU-a za djelovanje u području ljudskih prava i vanjske politike, čime se jača uloga EU-a kao globalnog aktera za ljudska prava jer mu omogućuje donošenje restriktivnih mjera protiv pravnih i fizičkih osoba umiješanih u teška kršenja ljudskih prava u svijetu; pohvaljuje Vijeće za donošenje prvih ciljanih sankcija u okviru režima i poziva Vijeće da prema potrebi donese dodatne mjere; smatra da primjena globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava ne onemogućava niti isključuje uvođenje drugih instrumenata EU-a za zaštitu ljudskih prava, koji se mogu kombinirati i međusobno nadopunjavati; osuđuje sve proizvoljne i neopravdane restriktivne mjere nametnute EU-u ili drugim subjektima kao odgovor na odluke EU-a u okviru globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava; izražava žaljenje zbog činjenice da je Vijeće pri donošenju sankcija za pitanja ljudskih prava odlučilo primijeniti jednoglasno odlučivanje i ponovno poziva na uvođenje glasovanja kvalificiranom većinom;

84.  ponavlja svoj zahtjev da se područje primjene globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava proširi na djela korupcije kako bi se osigurala stvarna usmjerenost na one koji ekonomski i financijski potpomažu kršenje ljudskih prava; ističe alternativnu mogućnost da Komisija podnese zakonodavni prijedlog za uspostavu novog režima tematskih sankcija za borbu protiv teške korupcije koja se definira na temelju Konvencije UN-a protiv korupcije; naglašava da je potrebna učinkovita strategija za provedbu globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava koja je u skladu s drugim vanjskim politikama EU-a, posebno u području ljudskih prava, te s postojećim međunarodnim okvirima za sankcije; naglašava da globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava mora poštovati načelo da se ne utječe negativno na opće stanovništvo ciljane zemlje u skladu s međunarodnim kaznenim pravom i međunarodnim humanitarnim pravom; podsjeća da je dosljedna i jednaka primjena restriktivnih mjera u svim državama članicama preduvjet za kredibilitet i djelotvornost vanjskog djelovanja EU-a; pozdravlja najavu Komisije da će do kraja 2021. provesti reviziju praksi kojima se dovode u pitanje sankcije kao i postojećih obveza izvješćivanja za države članice o njihovoj primjeni i provedbi; poziva Komisiju, u njezinoj ulozi čuvara Ugovorâ, i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, kao osobu odgovornu za jedinstvo, dosljednost i djelotvornost vanjske politike EU-a, da osiguraju učinkovitost, razmjernost i odvraćajuću prirodu nacionalnih odgovora na nepoštovanje restriktivnih mjera koje donosi EU;

Migracije i azil

85.  ponovno potvrđuje neotuđiva ljudska prava migranata, izbjeglica i prisilno raseljenih osoba te traži da ih EU i njegove države članice u potpunosti poštuju i uključe u svoju suradnju s trećim zemljama, i u smislu uspostave visokih pravnih standarda i, što je podjednako važno, u smislu njihove operacionalizacije kako bi se zajamčila učinkovita zaštita tih prava u praksi; podsjeća da EU i njegove države članice u svojem vanjskom i izvanteritorijalnom djelovanju, sporazumima i suradnji u području migracija, granica i azila moraju poštovati i štititi ljudska prava, osobito ona utvrđena u Povelji o temeljnim pravima, uključujući pravo na život, slobodu i azil, a osobito pravo na pojedinačnu procjenu zahtjevâ za azil;

86.  ponavlja svoj poziv Komisiji da provede reviziju učinka migracijske suradnje s trećim zemljama na ljudska prava, uključujući preliminarnu procjenu i evaluaciju mehanizama praćenja, te da provede transparentne ex ante procjene rizika o učinku svake formalne, neformalne ili financijske suradnje EU-a s trećim zemljama na prava migranata, izbjeglica i prisilno raseljenih osoba; nadalje, poziva na veću transparentnost i odgovarajuću razinu parlamentarnog i demokratskog nadzora nad njegovim aktivnostima u tom području; ističe rizike povezane s neformalnim dogovorima o vraćanju i ponovnom prihvatu, koji ne podliježu sudskom nadzoru i stoga ne omogućuju učinkovitu pravnu zaštitu u slučaju kršenja ljudskih prava s kojima se suočavaju migranti i tražitelji azila; stoga ponovno poziva EU da zajamči da svi sporazumi sa zemljama koje nisu članice EU-a o suradnji u vezi s migracijama i ponovnom prihvatu budu strogo usklađeni s međunarodnim pravom o ljudskim pravima, pravom o izbjeglicama i pomorskim pravom, a osobito s Konvencijom o statusu izbjeglica; ustraje u tome da je potrebno integrirati ljudska prava u sve djelatnosti koje provode Frontex i Europski potporni ured za azil te ih u tom okviru nadzirati;

87.  poziva EU i njegove države članice da riješe temeljne uzroke migracija te da podrže i promiču razvoj, ulažu u obrazovanje i pruže izravnu pomoć za poboljšanje životnih prilika, što bi moglo doprinijeti stabilnijim i održivijim društvima; u tom pogledu poziva Komisiju da prouči najbolje metode suradnje s trećim zemljama; apelira na EU i države članice da podupiru pravo izbjeglica i tražitelja azila na povratak u domovinu nakon što se okonča progon ili nasilje zbog kojih su migrirali, poštujući pritom zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja;

88.  poziva Komisiju da pripremi zakonodavne prijedloge kako bi se državama članicama pružile potrebne zaštitne mjere za učinkovit odgovor na postupke trećih zemalja koje instrumentaliziraju migracije; poziva zemlje partnere i međunarodne organizacije da osiguraju provedbu pravnih okvira i ulože više napora u suradnju u području krijumčarenja migranata, te da pritom zajamče zaštitu migranata i spriječe njihovo iskorištavanje;

89.  osuđuje broj smrtnih slučajeva do kojih je došlo na migracijskim rutama i ponovno poziva na uspostavljanje koordiniranog europskog pristupa za pružanje potpore i osiguravanje brzog i djelotvornog postupka identifikacije osoba preminulih na putu prema EU-u; izražava žaljenje zbog toga što su neki potencijalni tražitelji azila vraćeni na granicu ili deportirani u mjesta gdje im je život bio u opasnosti, protivno međunarodnom pravu i posebice pravu na azil; osuđuje napade na nevladine organizacije koje pomažu migrantima; traži da EU i njegove države članice budu potpuno transparentni kad je riječ o dodjeli sredstava trećim zemljama za suradnju u vezi s migracijama te da se pobrinu da takva suradnja ni izravno ni neizravno ne koristi državnim tijelima uključenima u kršenje ljudskih prava; ustraje u tome da je potrebno definirati okvire za zaštitu migranata, posebno otvaranjem sigurnih i zakonitih putova za migrante i boljim pristupom humanitarnim vizama, te poboljšanjem njihove primjene; poziva Europski parlament da nadzire migracijske sporazume;

Međunarodno humanitarno pravo

90.  ističe da je univerzalno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima iznimno važno i traži da strane u oružanim sukobima u svijetu osiguraju potpun, pravodoban i neometan pristup humanitarnih agencija ugroženom stanovništvu i područjima te da zaštite civilno stanovništvo, posebno žene i djecu, kao i humanitarne i zdravstvene radnike, kako je zajamčeno Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima; ističe važnost doprinošenja stvaranju humanitarnih koridora za hitne situacije, uključujući one koje obuhvaćaju rizik ili neposrednu opasnost od eskalacije raširenih i teških kršenja ljudskih prava;

91.  ponavlja da bi EU i njegove države članice trebali aktivno podupirati poziv glavnog tajnika UN-a i Vijeća sigurnosti UN-a na globalni prekid vatre, uključujući učinkovitim mjerama protiv nezakonite trgovine oružjem i poboljšavanjem transparentnosti i odgovornosti država članica kad je riječ o izvozu oružja; izražava žaljenje zbog činjenice da su pandemija bolesti COVID-19 i njezini učinci povećali političko nasilje, pojačali natjecanje među oružanim skupinama i pogoršali dugotrajne napetosti, dok su žrtve postale još manje zaštićene; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog porasta seksualnog nasilja povezanog sa sukobima u tom kontekstu, unatoč tome što je 2020. obilježena 20. godišnjica Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 o ženama, miru i sigurnosti;

92.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica(11) te izražava da je i dalje zabrinut zbog njihove upotrebe izvan međunarodnog pravnog okvira; ponovno poziva EU da hitno izradi pravno obvezujući okvir za upotrebu naoružanih bespilotnih letjelica kako bi se njime zajamčilo da države članice u skladu sa svojim zakonskim obvezama ne provode nezakonita ciljana ubojstva ili da ne omogućuju trećim zemljama da provode takva ubojstva; nadalje, poziva Komisiju da na pravilan način obavješćuje Parlament o upotrebi financijskih sredstava EU-a za sve istraživačke i razvojne projekte povezane s izradom bespilotnih letjelica; poziva na provedbu procjena učinka daljnjih projekata razvoja bespilotnih letjelica na ljudska prava; podsjeća na svoju Rezoluciju od 12. rujna 2018. o autonomnim oružanim sustavima(12) i potiče potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i države članice da zabrane razvoj, proizvodnju i upotrebu u potpunosti autonomnog oružja za koje ne postoji mogućnost smislene ljudske kontrole ključnih funkcija odabira i napada meta; inzistira na pokretanju međunarodnih pregovora o pravno obvezujućem instrumentu kojim bi se zabranila smrtonosna autonomna oružja bez djelotvorne ljudske kontrole; potiče potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i države članice da usvoje zajedničko stajalište za međunarodne pregovore u tom pogledu;

Postojanje ratova i sukoba diljem svijeta i njihov utjecaj na ljudska prava

93.  ističe višeslojnu prijetnju ostvarivanju ljudskih prava prouzročenu modernim oružanim sukobima, u kojima osim država često sudjeluju nedržavni agenti i terorističke organizacije te koji imaju katastrofalne humanitarne posljedice; ističe kršenja i povrede ljudskih prava od strane privatnih vojnih i zaštitarskih društava; naglašava da žrtve kršenja ljudskih prava imaju vrlo ograničen pristup pravosuđu na područjima kao što su okupirana ili pripojena područja, među ostalim u područjima zamrznutih sukoba, gdje ne postoje razvijene pravne i institucionalizirane strukture za zaštitu ljudskih prava ili su one neodgovarajuće; ponavlja svoj poziv EU-u da ojača svoj odgovor na sukobe, za što bi trebao u potpunosti razviti i biti u mogućnosti samostalno upotrebljavati vlastite instrumente, također u suradnji s partnerskim zemljama i regionalnim organizacijama, uključujući snažan naglasak na humanitarnu pomoć, sprečavanje sukoba, tranzicijsko pravosuđe, posredovanje i pružanje dobrih usluga, kao i pomirenje, rješavanje temeljnih uzroka sukoba i pružanje potrebne potpore međunarodnim misijama za izgradnju i očuvanje mira, kao i misijama EU-a u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike te operacijama obnove nakon sukoba kojima se podupiru i primjenjuju snažna integracija i nadzor nad ljudskim pravima i snažna rodna perspektiva;

94.  pozdravlja novi koncept mirovnog posredovanja EU-a kojim se alati EU-a za upravljanje krizama proširuju na širi cilj preobrazbe sukoba te potiče razvoj daljnjih alata i kapaciteta za dijalog u tom području; ponavlja svoj poziv državama članicama da pomognu obuzdati oružane sukobe i ozbiljna kršenja ljudskih prava ili međunarodnog humanitarnog prava strogo poštujući odredbe članka 7. Ugovora UN-a o trgovini oružjem o izvozu i procjeni izvoza i Kodeksa ponašanja EU-a pri izvozu oružja, uključujući kad je riječ o prijenosu oružja i opreme za nadzor i praćenje koje bi dovelo do stvaranja rizika da će država uvoznica ili nedržavni subjekti počiniti ili omogućiti kršenja ljudskih prava ili međunarodnog humanitarnog prava; ponovno poziva na strože kontrole izvoza oružja iz EU-a na razini EU-a, bolju kontrolu krajnje uporabe izvezenog oružja i bolju koordinaciju nacionalnih odluka o izvozu oružja;

95.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Vijeće da posebnu pozornost posvete stanju ljudskih prava na okupiranim ili pripojenim područjima te da poduzmu učinkovite mjere kako bi se spriječila teška kršenja ljudskih prava na terenu; ustraje u važnosti jamčenja dosljednosti politike EU-a kad je riječ o slučajevima okupacije ili pripojenja teritorija; podsjeća da bi se u svim takvim slučajevima politika EU-a trebala voditi međunarodnim humanitarnim pravom, uključujući u slučajevima dugotrajne okupacije; ističe odgovornost korporacija sa sjedištem u EU-u da primjenjuju najstrožu politiku dužne pažnje za sve gospodarske i financijske aktivnosti unutar tih teritorija ili u suradnji s njima te da osiguraju strogu usklađenost s međunarodnim pravom i politikom sankcija EU-a ako su primjenjivi na te situacije;

Tranzicijsko pravosuđe

96.  poziva na promicanje procesa tranzicijskog pravosuđa kojima se osnažuju civilno društvo, žrtve, marginalizirano i ugroženo stanovništvo, žene, djeca, mladi te ruralno i urbano stanovništvo; potiče stvaranje poveznica između trajnih struktura kao što su nacionalni sustavi pravosuđa, nacionalne institucije i mreže za sprečavanje najtežih zločina te inicijative tranzicijskog pravosuđa; naglašava potrebu da se žrtvama i pogođenim zajednicama osiguraju alati, prostor i pristup informacijama;

Dužna pažnja i društveno odgovorno poslovanje

97.  naglašava da EU ima jedinstvenu priliku izvršiti utjecaj na poduzeća u pogledu poštovanja ljudskih prava na globalnoj razini predstojećim obvezujućim zakonodavstvom EU-a o korporativnoj dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti, čime bi se poduzeća obvezala na identifikaciju, sprečavanje, priopćivanje, odgovornost i djelotvorno ispravljanje potencijalnih i/ili stvarnih negativnih učinaka na ljudska prava, okoliš i dobro upravljanje u cijelom vrijednosnom lancu te uspostavu režima građanskopravne odgovornosti, osiguravanje pristupa pravosuđu za žrtve i jamčenje odgovornosti; traži da se to zakonodavstvo primjenjuje na sva velika poduzeća na koja se primjenjuje pravo države članice, koja imaju poslovni nastan na teritoriju Unije ili posluju na unutarnjem tržištu, kao i na mala i srednja poduzeća (MSP-ove) javno uvrštena na burzu te MSP-ove u sektorima visokog rizika, imajući u vidu načelo proporcionalnosti; naglašava potrebu za uvođenjem i provedbom administrativnih kontrola i sankcija kako bi zakonodavstvo bilo učinkovito i kako bi se osigurali jednaki uvjeti za poduzetnike; smatra da bi strategije dužne pažnje poduzeća trebalo definirati i provesti smislenim i redovitim savjetovanjem s dionicima te ih staviti na raspolaganje javnosti; pozdravlja, kao konstruktivne korake u tom području, činjenicu da je 2020. u potpunosti stupila na snagu Uredba EU-a o taksonomiji(13), a 2021. Uredba o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima(14);

98.  ponavlja da je otprilike dvije trećine boraca za ljudska prava ubijenih prošle godine diljem svijeta bilo angažirano na zaštiti svojih zemljišta i okoliša te na zaštiti prava autohtonih naroda, često u poslovnom kontekstu; naglašava sve važniju potrebu, koju su izrazili borci za ljudska prava, da EU provede obvezno zakonodavstvo o dužnoj pažnji u pogledu ljudskih prava za poduzeća;

99.  ponavlja svoje pozive na suzbijanje i iskorjenjivanje prisilnog rada i drugih oblika kršenja ljudskih prava u lancima opskrbe, uključujući zlouporabe okolišnih, autohtonih i radničkih prava te prijetnje i napade na borce za ljudska prava; poziva institucije EU-a da budu primjer i provedu temeljite procjene dužne pažnje dobavljača, uključujući podizvođače, koji dolaze izvan EU-a; poziva Komisiju i Vijeće da zabrane sav uvoz proizvoda koji su rezultat teških kršenja ljudskih prava, uključujući prisilni rad na ravnopravnoj osnovi; poziva europska poduzeća da ispune svoju korporativnu odgovornost provođenjem temeljite revizije svojih lanaca opskrbe kako bi se osiguralo da nisu uključena u kršenja ljudskih prava;

100.  napominje da se 2021. obilježava deseta godišnjica Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, istinskog okvira čije smjernice, posebno one iz trećeg stupa usmjerene na pristup pravnim lijekovima i poštovanje boraca za ljudska prava, pružaju ključnu strukturu za suradnju s trećim zemljama u području prevencije, kao i u pogledu pristupa žrtava pravosudnim i nepravosudnim mehanizmima za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu; ističe da je važno da sve zemlje u potpunosti provode Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te poziva države članice EU-a koje još nisu donijele nacionalne akcijske planove o poslovanju i ljudskim pravima da to što prije učine; naglašava potrebu za uspostavom međunarodnog obvezujućeg instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih korporacija i drugih poduzeća u međunarodnom pravu o ljudskim pravima; potiče EU i njegove države članice na konstruktivno sudjelovanje u radu međuvladine radne skupine UN-a o transnacionalnim korporacijama i drugim trgovačkim društvima u području ljudskih prava; smatra da je to nužan korak naprijed u promicanju i zaštiti ljudskih prava;

Važnost snažnih klauzula o ljudskim pravima u međunarodnim sporazumima

101.  ponavlja svoj poziv na sustavno uvrštavanje provedivih klauzula o ljudskim pravima u sve sporazume između EU-a i zemalja koje nisu njegove članice, uključujući sporazume o slobodnoj trgovini, sporazume o pridruživanju i zasebne sporazume o zaštiti ulaganja; poziva na bolju primjenu tih klauzula, uključujući uspostavu namjenskih mehanizama za nadzor i rješavanje problema; traži da se te odredbe provode prema jasnim mjerilima i da ih se prati uz sudjelovanje Parlamenta, civilnog društva i relevantnih međunarodnih organizacija; ističe da bi uspostava posebnih mjerila mogla navesti EU da istraži uvođenje proporcionalnosti u sankcije za neusklađenost; ističe da bi kršenja sporazuma trebala izazvati jasne posljedice, uključujući, kao krajnju mjeru, suspenziju ili povlačenje EU-a iz sporazuma za najteže ili kontinuirane slučajeve kršenja ljudskih prava; preporučuje da se u sve trgovinske sporazume i sporazume o stranim ulaganjima uvrste mehanizmi praćenja ljudskih prava, kao i mehanizmi za podnošenje pritužbi, kako bi se pogođenim građanima i lokalnim dionicima zajamčila učinkovita primjena pravnog lijeka;

Trgovina i opći sustav povlastica (OSP)

102.  ističe snažnu vezu između trgovine i ljudskih prava te poticajnu ulogu koju pristup trgovini ima na poštovanje uvjeta u pogledu ljudskih prava za treće zemlje; prima na znanje nedavni prijedlog Komisije za reviziju Uredbe o OSP-u(15), što je prilika za dodatno osnaživanje te veze; ističe potreban doprinos OSP-a ostvarenju ciljeva europskog zelenog plana, kao i drugih javnih politika, i predlaže da se istraži mogućnost pružanja povlaštenog tretmana za održive proizvode; ističe da pristup statusu OSP+ ovisi o poštovanju međunarodnih konvencija i napretku u području ljudskih prava te traži strogu primjenu tih uvjeta na partnerske zemlje, uključujući, ako je to opravdano, ukidanje statusa OSP+; poziva Komisiju da upotrebljava jasna i transparentna referentna mjerila pri procjeni usklađenosti s obvezama u okviru sustava OSP+;

103.  ističe da je potreban kontinuiran angažman i dijalog između EU-a i svih dionika u zemljama korisnicama, posebno organizacija civilnog društva i sindikata, te daljnje poboljšanje transparentnosti i nadzora kako bi se osiguralo da opći sustav carinskih povlastica ispunjava svoj cilj održivog razvoja i dobrog upravljanja;

Digitalne tehnologije

104.  ističe važnu ulogu digitalnih tehnologija, posebno tijekom pandemije bolesti COVID-19; naglašava da će se te tehnologije i dalje primjenjivati diljem svijeta u razdoblju nakon pandemije te da bi ih trebalo na odgovarajući način regulirati kako bi se iskoristile njihove prednosti, izbjegavajući pritom njihove negativne učinke na ljudska prava; posebno naglašava važnost učinkovitih zaštitnih mjera za pravo na privatnost i zaštitu podataka u sustavima masovnog nadzora povezanima sa zdravljem te važnost njihove proporcionalne uporabe, koja bi također trebala biti vremenski ograničena; ističe očite rizike povezane s neprikladnim korištenjem nadzornih tehnologija protiv boraca za ljudska prava, članova oporbe, novinara, civilnog društva i drugih, posebno zato što su takve tehnologije velika prepreka obrani ljudskih prava, predstavljaju rizik za privatnost i slobodu izražavanja te su ozbiljna prijetnja demokratskim institucijama; poziva EU da hitno osmisli čvrst regulatorni okvir u tom području kako bi se zajamčilo da je upotreba tih tehnologija u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava; poziva EU i njegove države članice da osiguraju puno poštovanje ljudskih prava i odgovarajuću provjeru izvoza europske nadzorne tehnologije i tehničke opreme; poziva EU i njegove države članice da surađuju s vladama trećih zemalja kako bi se okončale represivne zakonodavne prakse u području kibersigurnosti i borbe protiv terorizma; poziva EU da poduzme inicijativu za promicanje hitnog globalnog moratorija na prodaju, prijenos i upotrebu špijunskih softvera;

105.  prima na znanje koristi koje donosi povećana upotreba umjetne inteligencije, ali naglašava da se tehnologije moraju razvijati, uvoditi i upotrebljavati pod smislenim ljudskim nadzorom, uz potpunu transparentnost i jamčenje odgovornosti i nediskriminacije, posebno kako bi se izbjegla pristranost u automatiziranim odlukama i kršenja zaštite podataka;

106.  naglašava ključnu ulogu društvenih platformi u promicanju slobode izražavanja i organizacije, ali naglašava potrebu za odgovarajućim zaštitnim mjerama kako bi se spriječili, s jedne strane, manipulacija i neopravdano ograničavanje i probiranje korisničkog sadržaja, uključujući automatiziranu cenzuru, a s druge strane širenje govora mržnje, lažnih vijesti, dezinformacija i namjerno štetnog sadržaja; poziva EU da predloži načine olakšavanja rada boraca za ljudska prava na internetu i apelira na to da se uvidi da bi u svim okolnostima trebalo promicati i štititi raspravu o ljudskim pravima; pozdravlja donošenje novih pravila EU-a za kontrolu izvoza, brokeringa, tehničke pomoći, provoza i prijenosa tehnologije s dvojnom namjenom;

107.  naglašava da se demokracija suočava sa sve većim prijetnjama zbog prikrivenog stranog financiranja, dezinformacija i drugih oblika uplitanja na internetu te naglašava činjenicu da su u autoritarnim državama internet i kiberprostor često jedino područje bez državne kontrole i cenzure boraca za ljudska prava, slobodnih medija i prodemokratske oporbe; poziva Komisiju i Vijeće da se pobrinu za snažniji odgovor EU-a kao i rad na izradi međunarodnih zaštitnih mjera protiv dezinformiranja, kibernapada i drugih hibridnih prijetnji koje dolaze od zlonamjernih stranih aktera koji nastoje ugroziti društvenu otpornost i demokratske procese diljem EU-a, u našem susjedstvu i šire; ističe potrebu za snažnijom javnom potporom pronalaska novih načina sprječavanja širenja lažnih vijesti;

Smrtna kazna, mučenje i drugi oblici zlostavljanja

108.  ponavlja svoje snažno protivljenje smrtnoj kazni s obzirom na njezinu okrutnost i nepovratnost te traži od EU-a da pojača svoje napore u zagovaranju njezina univerzalnog ukidanja; ističe da se 2020. pojavio pozitivan trend prema uvođenju moratorija na pogubljenja s ciljem potpunog ukidanja smrtne kazne, pri čemu su 123 države glasovale za rezoluciju Opće skupštine UN-a o tom pitanju; međutim, izražava duboku zabrinutost zbog dramatičnog povećanja broja pogubljenja u određenim zemljama; apelira na EU i njegove države članice da se zalažu za ukidanje smrtne kazne na svim međunarodnim forumima i za najširu moguću potporu tom stajalištu;

109.  izražava žaljenje zbog činjenice da su mučenje i neljudsko ili ponižavajuće postupanje i dalje rašireni u mnogim zemljama te traži od EU-a da pojača napore usmjerene na iskorjenjivanje tih praksi, te da istodobno podupire žrtve i promiče mehanizme za privođenje počinitelja pravdi; potiče zemlje koje to još nisu učinile da ratificiraju Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i njezin fakultativni protokol; prepoznaje važnost organizacija civilnog društva i boraca za ljudska prava u borbi protiv mučenja i drugih oblika zlostavljanja; najoštrije osuđuje kršenja ljudskih prava prijavljena u mjestima pritvora i poziva na sustavnu istragu svih navoda o kršenjima;

o
o   o

110.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 76. zasjedanja Opće skupštine UN-a, predsjednici Vijeća UN-a za ljudska prava, visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava te voditeljima delegacija EU-a.

(1) SL L 410 I, 7.12.2020., str. 1. (2) SL L 206, 11.6.2021., str. 1. (3) SL L 209, 14.6.2021., str. 1. (4) SL C 118, 8.4.2020., str. 15. (5) SL C 411, 27.11.2020., str. 30. (6) SL C 404, 6.10.2021., str. 202. (7) SL C 456, 10.11.2021., str. 94. (8) SL C 474, 24.11.2021., str. 11. (9) SL C 15, 12.1.2022., str. 111. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0388. (11) SL C 285, 29.8.2017., str. 110. (12) SL C 433, 23.12.2019., str. 86. (13) SL L 198, 22.6.2020., str. 13. (14) SL L 130, 19.5.2017., str. 1. (15) Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni općeg sustava carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2021)0579).

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 17. veljače 2022. o preporuci Europskog parlamenta Vijeću i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o korupciji i ljudskim pravima (2021/2066(INI))

P9_TA(2022)0042 A9-0012/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije koja je stupila na snagu 14. prosinca 2005.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju, preporuku Vijeća iz 2009. o daljnjoj borbi protiv mita i preporuku iz 1996. o poreznom odbitku na mito plaćeno stranim javnim dužnosnicima te druge povezane instrumente,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a iz 2010. naslovljeno: „Post-Public Employment: Good practices for preventing Conflict of Interest” (Zapošljavanje nakon odlaska iz javne službe: dobre prakse za sprječavanje sukoba interesa),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o borbi protiv korupcije iz 1997. u kojoj sudjeluju službenici Europskih zajednica ili službenici država članica Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. 2024., koji je Vijeće Europske unije usvojilo 18. studenoga 2020.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava kako su usvojene na 2914. sastanku Vijeća za opće poslove od 8. prosinca 2008.,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja navedene u rezoluciji UN-a od 25. rujna 2015. naslovljenoj „Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development” (Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.), uključujući cilj održivog razvoja br. 16 koji se odnosi na borbu protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske investicijske banke (EIB) od 8. studenoga 2013. naslovljeno „Politika sprečavanja i odvraćanja od nedopuštenih postupanja u poslovanju Europske investicijske banke” („politika EIB-a za suzbijanje prijevara”),

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o poduzetništvu i ljudskim pravima kojima se provodi okvir Ujedinjenih naroda za zaštitu, poštovanje i pomoć,

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća (izdanje iz 2011.) i standarde koje je OECD razvio za borbu protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2020/1998 od 7. prosinca 2020. o mjerama ograničavanja zbog teških kršenja i povreda ljudskih prava(2),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. srpnja 2021. naslovljenu „Globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava (europski Zakon Magnicki)”(3),

–  uzimajući u obzir globalne propise Ujedinjene Kraljevine o sankcijama za borbu protiv korupcije iz 2021. i povezana opća načela za naknadu štete prekomorskim žrtvama (uključujući pogođene države) u slučajevima podmićivanja, korupcije i gospodarskog kriminala,

–  uzimajući u obzir da je francuski parlament donio nove obvezujuće odredbe o vraćanju oduzete ukradene imovine stanovništvu zemlje podrijetla,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2021. s preporukama Komisiji o korporativnoj dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o održivom korporativnom upravljanju(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. o učincima klimatskih promjena na ljudska prava i ulozi boraca za zaštitu okoliša u vezi s tim pitanjem(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2020. o posljedicama izbijanja bolesti COVID-19 na vanjsku politiku(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnim i privatnim sektorima: utjecaj na ljudska prava u trećim zemljama(11),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma(12) te skup zakonodavnih prijedloga Europske komisije za jačanje pravila EU-a o sprečavanju pranja novca i borbi protiv financiranja terorizma objavljenu 20. srpnja 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 83. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o kaznenim djelima s prekograničnom dimenzijom, uključujući korupciju, za koje EU može utvrditi zajednička pravila u okviru direktiva,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila kojima se olakšava uporaba financijskih i drugih informacija u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona određenih kaznenih djela i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2000/642/PUP(14),

–  uzimajući u obzir kaznenopravnu i građanskopravnu konvenciju Vijeća Europe o korupciji i druge pravne instrumente i političke preporuke o ovom pitanju koje su usvojila tijela Vijeća Europe, među ostalim o zajedničkim pravilima protiv korupcije u području financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja, i rezolucije (98) 7 i (99) 5 o osnivanju Skupine država protiv korupcije (GRECO) koje je 5. svibnja 1998. odnosno 1. svibnja 1999. usvojio Odbor ministara Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju (97) 24 Odbora ministara Vijeća Europe od 6. studenoga 1997. o dvadeset vodećih načela za borbu protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir izjavu skupine GRECO od 15. travnja 2020. o rizicima od korupcije i korisnim pravnim upućivanjima u kontekstu bolesti COVID-19,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada(15),

–  uzimajući u obzir političku izjavu naslovljenu „Naša zajednička predanost djelotvornom suočavanju s izazovima i provedbi mjera za sprečavanje i suzbijanje korupcije te jačanje međunarodne suradnje”, koju je Opća skupština UN-a usvojila 2. lipnja 2021. na svojem izvanrednom zasjedanju protiv korupcije i doprinos EU-a zaključnom dokumentu s izvanrednog zasjedanja Opće skupštine UN-a o korupciji održanog 17. prosinca 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće radne skupine UN-a o pitanju ljudskih prava te transnacionalnih korporacija i ostalih poduzeća naslovljeno „Povezivanje programa u pogledu poslovanja i ljudskih prava s antikorupcijskim programom”, usvojeno 17. lipnja 2020.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a o nacionalnim institucijama za promicanje i zaštitu ljudskih prava usvojenu 17. prosinca 2015. i Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava o nacionalnim institucijama za promicanje i zaštitu ljudskih prava usvojenu 29. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) od 21. travnja 2020. o izazovima s kojima se države susreću i primjerima najbolje prakse koje primjenjuju u uključivanju ljudskih prava u svoje nacionalne strategije i politike za borbu protiv korupcije, uključujući one koje se odnose na nedržavne aktere, kao što je privatni sektor,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 15. travnja 2016. o najboljim praksama za suzbijanje negativnog učinka korupcije na ostvarivanje svih ljudskih prava i završno izvješće Savjetodavnog odbora Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 5. siječnja 2015. o pitanju negativnog učinka korupcije na ostvarivanje ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir nacrt smjernica Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o okviru za ljudska prava za povrat imovine,

–  uzimajući u obzir inicijativu Globalnog sporazuma UN-a da se strategije i mjere temelje na univerzalnim načelima ljudskih prava, zapošljavanja, okoliša i borbe protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje,

–  uzimajući u obzir indeks percepcije korupcije koji svake godine objavljuje Transparency International,

–  uzimajući u obzir članak 118. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0012/2022),

A.  budući da korupcija olakšava, perpetuira i institucionalizira kršenja ljudskih prava te otežava poštovanje i provedbu ljudskih prava; budući da je korupcija kazneno djelo navedeno u članku 83. stavku 1. UFEU-a koje zahtijeva zajedničku definiciju i pristup zbog svoje osobito ozbiljne naravi i prekogranične dimenzije;

B.  budući da korupcija nerazmjerno utječe na najranjivije i najmarginaliziranije pojedince i skupine u društvu, tako što im se krši njihovo pravo na nediskriminaciju i što im se, a posebno ženama, onemogućuje jednak pristup političkom sudjelovanju, osnovnim i javnim uslugama, pravosuđu, prirodnim resursima, radnim mjestima, obrazovanju, zdravstvu i stanovanju; budući da korupcija pogoršava siromaštvo i nejednakost zloupotrebom bogatstva i javnih dobara te istodobno prijeti očuvanju prirodnog okoliša i ugrožava okolišnu održivost;

C.  budući da je korupcija složen i globalan fenomen koji postoji u svim zemljama svijeta bez obzira na njihove gospodarske i političke sustave; budući da borba protiv korupcije zahtijeva međunarodnu suradnju i da je sastavni dio međunarodnih obveza u pogledu ostvarivanja ljudskih prava, zaštite planeta te jamčenja mira i blagostanja svim ljudima do 2030. u okviru ciljeva održivog razvoja UN-a, a posebno cilja održivog razvoja br. 16, koji se odnosi na promicanje pravednih, mirnih i uključivih društava i kojim se, među ostalim, međunarodna zajednica obvezuje na poboljšanje pronalaženja i povrata ukradene imovine;

D.  budući da korupcija, među ostalim, obično uključuje zloupotrebu ovlasti, manjak odgovornosti, ometanje pravde, upotrebu neprimjerenog utjecaja, institucionalizaciju diskriminacije, klijentelizam, zarobljavanje države, nepotizam, perpetuiranje kleptokracije i narušavanje tržišnih mehanizama, dok se istodobno često povezuje s organiziranim kriminalom, a pogoduje joj neodgovarajuća transparentnost i pristup informacijama; budući da je jačanje autoritarizma i pojava nedemokratskih režima plodno tlo za korupciju, za čije je suzbijanje potrebna međunarodna suradnja s demokracijama sličnih stavova; budući da se zbog korupcije zemlje izlažu zlonamjernom inozemnom utjecaju i da se njome dodatno ugrožavaju demokratske institucije;

E.  budući da zemlje, zajednice, poduzeća ili pojedinci mogu postati žrtve korupcije, posebno oni koji sudjeluju u istragama, prijavljivanju, kaznenom progonu i suđenju korupcije, koji su izloženi povećanom riziku i kojima je potrebna djelotvorna zaštita; budući da je izvješćivanje o korupciji glavni uzrok ubojstva novinara i da je, prema Odboru za zaštitu novinara, do listopada 2021. ubijeno pet novinara koji su istraživali slučajeve korupcije; budući da su zaštita zviždača od odmazde te pružanje djelotvorne pravne zaštite i sigurnih postupaka za podnošenje prijava u javnom i privatnom sektoru ključni za borbu protiv korupcije; budući da sve antikorupcijske mjere moraju biti u skladu sa standardima ljudskih prava;

F.  budući da korupcija ugrožava javno upravljanje i kvalitetu javnih usluga, šteti učinkovitosti i djelotvornosti demokratskih institucija, upravljanju korporacijama, sustavima provjere i ravnoteže te demokratskim načelima, oslabljuje vladavinu prava, narušava povjerenje javnosti i ometa održivi razvoj, što dovodi do nekažnjavanja počinitelja, nezakonitog bogaćenja pojedinaca na vlasti i prisvajanja vlasti radi izbjegavanja kaznenog progona; budući da nepostojanje neovisnog pravosudnog sustava ugrožava poštovanje vladavine prava; budući da je korupcija važan katalizator i čimbenik sukoba, posebno u zemljama u razvoju, i da destabilizira napore za izgradnju mira, uzrokujući masovna kršenja ljudskih prava, a u nekim slučajevima i gubitak života; budući da se nezakoniti financijski tokovi iz zemalja u razvoju olakšavaju i potiču upotrebom jurisdikcija s bankovnim tajnama i poreznih oaza, kao i preko financijskih i pravnih aktera, mnogi od kojih imaju sjedište u Europskoj uniji; budući da su istrage i kazneni progon takvih zločina i dalje ograničeni;

G.  budući da koruptivne prakse u politici, kao što su izborna prijevara, nezakonito financiranje političkih kampanja i političkih stranaka te nepotizam, potkopavaju građanska i politička prava na sudjelovanje u javnim poslovima, glasovanje i izbor na javnu dužnost te narušavaju povjerenje u političke stranke, izabrane predstavnike, demokratske procese i vlade, čime se potkopava demokratski legitimitet i povjerenje javnosti u politiku; budući da su u nedostatku djelotvorne regulacije financiranje političkih kampanja i financiranje stranaka posebno izloženi riziku od korupcije i da ih diljem svijeta, posebno privatni akteri i strane države, koriste za vršenje utjecaja na izbore, kampanje za referendume i društvene rasprave te uplitanje u njih; budući da se neke strane države i nedržavni akteri koriste korupcijom kao vanjskopolitičkim alatom za ometanje napretka prema postizanju funkcionalnih demokracija te sve više provode strategije uzurpiranja vlasti od strane lokalnih elita i zajedničkog odabira javnih službenika u EU-u i svijetu kako bi promicali vlastite interese u zakonodavnim i političkim procesima;

H.  budući da je aktualna kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pogoršala kršenja ljudskih prava povezana s korupcijom jer je u zemljama s višim razinama korupcije zabilježen veći broj smrtnih slučajeva uzrokovanih bolešću COVID-19 i jer su nerazmjerno najveće posljedice osjetile upravo najranjivije zajednice; budući da korupcija onemogućava puno uživanje ljudskih prava, temeljnih sloboda i primjerenog životnog standarda jer ugrožava sposobnost država da pružaju i pravedno distribuiraju javnozdravstvene usluge ili cjepiva; budući da su farmaceutski i medicinski proizvodi posebno podložni korupciji; budući da su brojne vlade zloupotrijebile izvanredne ovlasti povezane s bolešću COVID-19 kako bi koncentrirale svoje ovlasti, pojačale represiju nad novinarima, zviždačima i organizacijama civilnog društva koji rade na prokazivanju korupcije;

I.  budući da vanjska vjerodostojnost EU-a također ovisi o učinkovitom antikorupcijskom djelovanju u njegovim državama članicama i na razini EU-a; budući da nekoliko država članica EU-a drži visoko mjesto na ljestvici indeksa financijske tajnosti Mreže za poreznu pravdu za 2020., prema kojem se rangiraju jurisdikcije s obzirom na njihovu tajnost i opseg offshore financijskih aktivnosti; budući da su tijekom pregleda koje su proveli Svjetski forum OECD-a o transparentnosti i razmjeni informacija u porezne svrhe i Stručna skupina za financijsko djelovanje zabilježeni nedostaci u državama članicama; budući da bi države članice EU-a trebale povećati transparentnost vlasništva nad medijima;

J.  budući da se programi za dodjelu državljanstva i prava boravka ulagačima koji se provode u nekim državama članicama zloupotrebljavaju u svrhu pranja novca ili skrivanja financijskih sredstava dobivenih koruptivnim aktivnostima; budući da mnoge države članice imaju pravila za sprečavanje vršenja neprimjerenog utjecaja i korupcije zakonodavaca i javnih dužnosnika, uključujući bivše javne službenike, koji imaju temeljnu ulogu u sprečavanju, otkrivanju i praćenju koruptivnih aktivnosti, no ta se pravila samo djelomično provode, dok su usklađena pravila na razini EU-a nedostatna i potrebno ih je ojačati;

K.  budući da je Opća skupština UN-a u svojoj političkoj izjavi od 2. lipnja 2021. priznala svoju odgovornost i potrebu za poduzimanjem hitnih mjera protiv korupcije te se obvezala da će udvostručiti preventivne napore i slijediti multilateralni pristup borbi protiv korupcije, posebno s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19;

L.  budući da EU podupire treće zemlje u njihovoj borbi protiv korupcije ne samo u vidu tehničke pomoći, diplomatskog djelovanja i financijske potpore te multilateralnih foruma, već i preko zakonodavstva EU-a te utvrđivanjem standarda, smjernica i okvira za vanjsko djelovanje;

M.  budući da se u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava za razdoblje 2020. – 2024. Vijeće obvezalo na borbu protiv korupcije pružanjem sveobuhvatne pomoći, i to podupiranjem reforme javne uprave te djelotvornih strategija i pravnih okvira za borbu protiv korupcije, uključujući zaštitu zviždača i svjedoka, specijaliziranih tijela, parlamenata, neovisnih medija i organizacija civilnog društva, kao i podupiranjem ratifikacije i provedbe Konvencije UN-a protiv korupcije (UNCAC); budući da vanjska vjerodostojnost EU-a također ovisi o učinkovitom antikorupcijskom djelovanju u njegovim državama članicama;

N.  budući da privatni sektor i poduzeća, posebno multinacionalna poduzeća i bankarski subjekti, mogu imati ključnu ulogu u borbi protiv korupcije na globalnoj razini i smanjenju njezinih učinaka na ljudska prava; budući da bankarski subjekti mogu znatno doprinijeti otkrivanju pranja novca, financiranja terorizma i drugih nezakonitih aktivnosti povezanih s korupcijom, čime se naglašava važnost uspostave korisne suradnje između državnih institucija i privatnog sektora;

O.  budući da su propisi o obveznoj korporativnoj dužnoj pažnji neizostavno sredstvo za sprečavanje, suzbijanje i djelotvorno ispravljanje kršenja ljudskih prava i uništavanja okoliša na globalnoj razini u cijelom lancu opskrbe te da ne bi trebali negativno utjecati na mala i srednja poduzeća (MSP-ove); budući da bi odredbe UNCAC-a trebale biti uvrštene u obveze dužne pažnje predviđene u predstojećem prijedlogu Komisije o tom pitanju;

P.  budući da su režimom sankcija EU-a koji se temelji na pojedinačnim zemljama već predviđene ciljane mjere protiv osoba i subjekata odgovornih za ugrožavanje demokracije i vladavine prava, uključujući teške financijske povrede u vezi s javnim sredstvima ako su ta djela obuhvaćena UNCAC-om; budući da je usvajanje globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava (europski Zakon Magnicki) ključan dodatak paketu instrumenata EU-a; budući da je Parlament u više navrata tražio proširenje njegova područja primjene kako bi se izričito obuhvatila korupcija radi djelotvorne borbe protiv svih vrsta kršenja ljudskih prava, bez obzira na prirodu kaznenog djela, te radi stvaranja dopunskog režima u slučaju da djela korupcije nisu obuhvaćena izmjenom postojećeg režima; budući da su slične režime antikorupcijskih sankcija usvojile i Sjedinjene Države, Kanada i Ujedinjena Kraljevina;

1.  preporučuje Vijeću i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da:

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu preporuku proslijedi Vijeću i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1) SL C 195, 25.6.1997., str. 2. (2) SL L 410 I, 7.12.2020., str. 1. (3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0349. (4) SL C 474, 24.11.2021., str. 11. (5) SL C 445, 29.10.2021., str. 94. (6) SL C 15, 12.1.2022., str. 111. (7) SL C 425, 20.10.2021., str. 63. (8) SL C 337, 20.9.2018., str. 82. (9) SL C 215, 19.6.2018., str. 125. (10) SL C 265, 11.8.2017., str. 59. (11) SL C 181, 19.5.2016., str. 2. (12) SL L 156, 19.6.2018., str. 43. (13) SL L 127, 29.4.2014., str. 39. (14) SL L 186, 11.7.2019., str. 122. (15) SL L 317, 4.11.2014., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o suzbijanju necarinskih i neporeznih prepreka na jedinstvenom tržištu (2021/2043(INI))

P9_TA(2022)0043 A9-0336/2021

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Utvrđivanje i uklanjanje prepreka na jedinstvenom tržištu” (COM(2020)0093),

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Dugoročni akcijski plan za bolju provedbu i osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta” (COM(2020)0094),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenoga 2020. naslovljenu „Nova strategija za potrošače – Jačanje otpornosti potrošača radi održivog oporavka” (COM(2020)0696),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ažuriranje nove industrijske strategije za 2020.: izgradnja snažnijeg jedinstvenog tržišta za oporavak Europe” (COM(2021)0350),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. ožujka 2021. naslovljenu „Zajednički pristup sigurnom i održivom ponovnom otvaranju” (COM(2021)0129),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2021. o jačanju jedinstvenog tržišta: budućnost slobodnog kretanja usluga(1) te mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja na tu temu,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1724 od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012(2) („Uredba o jedinstvenom digitalnom pristupniku”),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija naslovljeno „Izvješće o preprekama na jedinstvenom tržištu i akcijski plan za osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta” (COR 2020/02355),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o (a) komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenoj „Dugoročni akcijski plan za bolju provedbu i osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta” (COM(2020)0094) i (b) o komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenoj „Utvrđivanje i uklanjanje prepreka na jedinstvenom tržištu” (COM(2020)0093) (EESC 2020/01412),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljen „Business Journey on the Single Market: Practical Obstacles and Barriers” (Poslovno putovanje jedinstvenim tržištem: praktične prepreke i barijere) (SWD(2020)0054),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 8. rujna 2020. naslovljen „Evaluation of the Vertical Block Exemption Regulation” (Evaluacija Uredbe o vertikalnom skupnom izuzeću) (SWD(2020)0172),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europske komisije za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike iz srpnja 2020. naslovljenu „Territorial supply constraints in the EU retail sector” (Teritorijalna ograničenja opskrbe u maloprodajnom sektoru EU-a),

–  uzimajući u obzir studiju Unije Beneluksa iz veljače 2018. naslovljenu „Territorial Supply Constraints in the Retail Trade in Belgium, The Netherlands and Luxembourg” (Teritorijalna ograničenja opskrbe u maloprodaji u Belgiji, Nizozemskoj i Luksemburgu),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života iz studenoga 2020. naslovljenu „Legal Obstacles in Member States to Single Market rules” (Pravne prepreke u državama članicama za provedbu pravila jedinstvenog tržišta),

–  uzimajući u obzir studiju Odjela Europskog parlamenta za podršku gospodarskom upravljanju iz listopada 2020. naslovljenu „Background Reader on the European Semester Autumn edition 2020 – The European Semester from a Parliamentary perspective” (Osnovne informacije o europskom semestru, izdanje jesen 2020. – Europski semestar iz parlamentarne perspektive),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života iz veljače 2021. naslovljenu „The impact of COVID-19 on the Internal Market” (Utjecaj bolesti COVID-19 na unutarnje tržište),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života iz veljače 2019. naslovljenu „Contribution to Growth: The Single Market for Services – Delivering economic benefits for citizens and businesses” (Doprinos rastu: Jedinstveno tržište usluga – Ostvarivanje gospodarskih koristi za građane i poduzeća),

–  uzimajući u obzir Tematsko izvješće br. 05/2016 Europskog revizorskog suda od 14. ožujka 2016. naslovljeno „Je li Komisija zajamčila djelotvornu provedbu Direktive o uslugama?”,

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz travnja 2019. naslovljenu „Mapping the Cost of Non-Europe” (Pregled cijene nedjelovanja na europskoj razini),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o paketu mjera za jedinstveno tržište(3),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0336/2021),

A.  budući da jedinstveno tržište osigurava 56 milijuna europskih radnih mjesta i stvara 25 % BDP-a Unije; budući da je poljoprivredno-prehrambeni sektor najveći proizvodni sektor EU-a u pogledu radnih mjesta i dodane vrijednosti;

B.  budući da su održivi razvoj i visoke razine socijalnih i ekoloških standarda preduvjeti za produktivnost sukladnu ciljevima održivog razvoja iz Programa UN-a do 2030. i ciljem klimatske neutralnosti do 2050.;

C.  budući da su zaštita i promicanje socijalnih, radničkih i sindikalnih prava, uključujući kolektivno pregovaranje, pravedne plaće i dobre radne uvjete, sastavni dio stvaranja funkcionalnog, pravednog, uključivog i održivog jedinstvenog tržišta koje omogućava pružanje kvalitetne robe i usluga; budući da ekonomske slobode pružanja robe i usluga ne smiju biti važnije od temeljnih prava, uključujući socijalna, radnička i sindikalna prava, niti ih smiju ugrožavati;

D.  budući da bi se sveobuhvatna procjena necarinskih prepreka na jedinstvenom tržištu, posebno u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, mogla iskoristiti kao poticaj za uklanjanje tih prepreka;

E.  budući da bi se svaka procjena prepreka jedinstvenom tržištu trebala, među ostalim, temeljiti na iskustvima i percepcijama poduzeća, radnika i potrošača koji se u određenoj mjeri svakodnevno aktivni na jedinstvenom tržištu te na svrsi pravila jedinstvenog tržišta; budući da postojeće prepreke na jedinstvenom tržištu nerazmjerno utječu na MSP-ove i mikropoduzeća ili ih čak penaliziraju te koče njihove prekogranične aktivnosti;

F.  budući da su funkcioniranje jedinstvenog tržišta, učinkovita provedba postojećeg zakonodavstva EU-a i ukidanje prepreka odgovornost i Komisije i država članica;

G.  budući da brojne prepreke koje utječu na jedinstveno tržište proizlaze iz neispravne ili nepotpune primjene zakonodavstva EU-a, nedostatka ispravnog prenošenja prava EU-a u nacionalne pravne okvire, nedostatka odgovarajućih pravnih mjera EU-a usmjerenih na postojeće prepreke, otežanog pristupa potrebnim informacijama ili jednosmjernih mjera politike koje poduzimaju države članice; budući da bi nepotrebna regulatorna intervencija na razini EU-a također mogla negativno utjecati na jedinstveno tržište te stvoriti prepreke kao što su visoki troškovi usklađivanja ili pravna nesigurnost za pojedinačne potrošače;

H.  budući da fragmentacija, restriktivni nacionalni propisi, neodgovarajuća ili neispravna provedba, birokracija i prekomjerna regulacija te nedostatak provedbe ili odgovarajućih europskih pravnih mjera kojima se uklanjaju prepreke mogu imati negativne posljedice i na razini EU-a i na nacionalnoj razini te građanima uskratiti radna mjesta, potrošačima mogućnosti izbora, a poduzetnicima poslovne prilike;

I.  budući da su necarinske prepreke neproporcionalne ili diskriminirajuće regulatorne mjere, koje rezultiraju opterećenjem ili troškom koji moraju snositi poduzeća koja žele ući na tržište, a ne ona koja su već prisutna na tržištu, ili pak troškom koji snose strana poduzeća, no ne domaća, pri čemu se ne dovodi u pitanje pravo država članica da donose propise ili ostvaruju legitimne ciljeve javne politike kao što su zaštita okoliša te zaštita prava potrošača ili radna prava; budući da su necarinske prepreke tema rezolucije Parlamenta od 26. svibnja 2016.(4);

J.  budući da prekomjerna regulacija znači prakse zbog kojih države članice uvode dodatne neopravdane administrativne zahtjeve koji nisu povezani sa zakonodavnim ciljevima i koji mogu ugroziti neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta; budući da bi se prekomjerna regulacija, međutim, trebala razlikovati od postavljanja viših standarda koji nadilaze minimalne standarde na razini EU-a za zaštitu okoliša i potrošača, zdravstvenu skrb i sigurnost hrane;

K.  budući da sadašnja Komisija, uz izuzetak digitalnih inicijativa, još nije razvila sveobuhvatni zakonodavni paket usmjeren na propuste u ostvarivanju temeljnih sloboda jedinstvenog tržišta osim kontrole primjene pravila; budući da je Komisija dala prednost potrebi za boljom primjenom postojećeg zakonodavstva o jedinstvenom tržištu uz niz digitalnih i zelenih inicijativa kojima se utire put za dvostruku tranziciju;

L.  budući da se razvojem i provedbom zakonodavstva o unutarnjem tržištu uvijek mora osigurati odgovarajuće sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva;

M.  budući da su Parlament i Vijeće odbili neke od prijedloga iz Paketa o uslugama iz 2016.;

N.  budući da velika većina poduzeća smatra da jedinstveno tržište nije dovoljno integrirano; budući da rascjepkanost pravila za prekograničnu trgovinu snažno utječe na poduzeća i potrošače na cijelom unutarnjem tržištu;

O.  budući da, unatoč prethodnim naporima iz višestrukih programa i primjena, trgovci i dalje teško pronalaze informacije o pravilima i postupcima za prekogranično pružanje usluga i prodaju robe;

P.  budući da je 71 % MSP-ova koji su pokušali primijeniti sustav uzajamnog priznavanja za neusklađenu robu dobilo odluku o uskraćivanju pristupa tržištu te budući da se nedavnom revizijom pravila kojima se uređuje taj sustav na temelju uvođenja boljeg okvira za nacionalne odluke nastoji olakšati njegova primjena za poduzeća;

Q.  budući da je Direktiva o stručnim kvalifikacijama(5) ključan instrument za osiguravanje pravilnog funkcioniranja jedinstvenog tržišta, ali nedostatak instrumenata automatskog priznavanja kvalifikacija i vještina među državama članicama ometa mobilnost stručnjaka i time stvara neopravdane prepreke;

R.  budući da je jedinstveno tržište EU-a projekt koji nikad nije dovršen i da brzina društvenog i tehnološkog razvoja može stvoriti nove prepreke jedinstvenom tržištu koje koče njegovu potpunu provedbu;

S.  budući da digitalizacija i upotreba umjetne inteligencije i novih tehnologija mogu dodati znatnu vrijednost jedinstvenom tržištu, čime se pridonosi smanjenju postojećih prepreka i opterećenja te omogućuju nove poslovne prilike i potpuno funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta u korist potrošača i poduzeća; budući da upotreba novih tehnologija i umjetne inteligencije može biti korisna za prevladavanje nekih prepreka na digitalnom jedinstvenom tržištu;

T.  budući da nedostatak usklađenosti i nedovoljna minimalna standardizacija donose dodatne troškove i smanjuju sigurnost proizvoda na jedinstvenom tržištu te istodobno smanjuju europsku konkurentnost na međunarodnim tržištima;

U.  budući da je za okvir jedinstvenog tržišta ključno pravilno uravnotežiti gospodarske slobode, socijalna prava, interese potrošača, radnika i poduzeća te opći interes;

V.  budući da je Odboru Parlamenta za predstavke (PETI) nedavno podneseno nekoliko predstavki povezanih s necarinskim preprekama, na primjer predstavke br. 0179/2021 i 0940/2020;

W.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 bila šok i za proizvodnju i za potrošnju te je preoblikovala domaće i prekogranične aktivnosti i utjecala na potrošače, poduzeća, radnike i pružanje usluga; budući da su neki od tih učinaka možda privremeni, ali da će ostali imati dugoročne posljedice na oblik i potrebe jedinstvenog tržišta; budući da je odgovor na pandemiju ubrzao prelazak na digitalne usluge; budući da je kriza ukazala na važnost europske integracije, snažnih institucija i regulative; budući da su prakse proizvoljne javne nabave provedene tijekom pandemije bolesti COVID-19 snažno pogodile unutarnje tržište i ozbiljno ugrozile transparentnost; budući da je zbog trenutačne teške situacije potrebno ne samo ukinuti ograničenja povezana s bolesti COVID-19, već i neopravdane prepreke koje godinama opstaju na unutarnjem tržištu, kako bi se poboljšalo i produbilo jedinstveno tržište, što predstavlja jedan od načina izlaska iz krize;

Stanje jedinstvenog tržišta i ciljevi njegove politike

1.  pozdravlja paket za upravljanje jedinstvenim tržištem iz ožujka 2020., čiji je cilj poboljšavanje provedbe i primjene europskog zakonodavstva, za početak predstavljanjem pregleda postojećih i budućih inicijativa; smatra da još uvijek postoje nedostaci u pogledu zakonodavstva i njegove provedbe koji sprječavaju pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta; smatra posebice da nedostaju inicijative za poboljšanje jedinstvenog tržišta usluga;

2.  podržava Komunikaciju Komisije o dugoročnom akcijskom planu za bolju provedbu i primjenu pravila jedinstvenog tržišta, a posebno prijedloge za jačanje SOLVIT-a kao alata za rješavanje sporova na jedinstvenom tržištu, povećanje uloge Komisije u pomaganju državama članicama u ispravnom, potpunom i pravodobnom prenošenju prava EU-a kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje i izbjegla prekomjerna regulacija, stvorio instrument za prepreke jedinstvenom tržištu u okviru jedinstvenog digitalnog pristupnika te građanima i poduzećima omogućilo anonimno izvješćivanje o regulatornim preprekama s kojima su se susreli pri ostvarivanju svojih prava na unutarnjem tržištu;

3.  ističe da cijenu neodgovarajuće provedbe plaćaju i poduzeća i potrošači te potiče Komisiju da prednost da primjerenim provedbenim mjerama;

4.  ističe napore da se osigura da ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta prati napore za postizanje temeljnih ciljeva EU-a u pogledu održivog razvoja i socijalnog tržišnog gospodarstva te visoke razine zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša;

5.  ističe da je jedinstveno tržište i dalje jedno od najvećih postignuća Europske unije; zbog toga poziva Komisiju da usmjeri resurse na pitanja koja se tiču jedinstvenog tržišta, posebno neopravdane necarinske prepreke, koje sprečavaju ostvarivanje punog potencijala jedinstvenog tržišta za potrošače, radnike i poduzeća, posebice MSP-ove, stvaranjem nepotrebnih i nepravednih prepreka slobodnom kretanju robe i usluga;

6.  uviđa da će vjerojatno biti potrebno strože praćenje i od strane država članica, regulatorni oprez, pojednostavljenje primjene postojećeg europskog regulatornog okvira te veći politički naglasak na jedinstvenom tržištu kako bi se učinkovito uklonile takve prepreke i dodatno produbila integracija jedinstvenog tržišta;

7.  svjestan je temeljne važnosti politike zaštite potrošača kao čimbenika koji jača jedinstveno tržište i doprinosi njegovoj integraciji;

8.  poziva Komisiju da iskoristi sredstva iz programa jedinstvenog tržišta kako bi ojačala upravljanje jedinstvenim tržištem i poboljšala njegovo funkcioniranje, posebno u pogledu necarinskih prepreka;

9.  poziva države članice da poštuju integritet jedinstvenog tržišta boljom razmjenom informacija i koordinacijom provedbe prava EU-a, uz pomoć Komisije, da se suzdrže koliko je to moguće od uvođenja odstupanja u nacionalnim pravilima te da rješenja potraže na europskoj razini, da na nove nacionalne propise primjenjuju smjernice za bolju regulativu, da pripreme odgovarajuće procjene učinka i podupiru dionike kako bi mogli na odgovarajući način doprinijeti postupku donošenja odluka te da primjenjuju sva pravila na opravdan, razmjeran i nediskriminirajući način;

10.  ističe da potpuno postizanje ciljeva iz europskog zelenog plana i europskih digitalnih agendi prvenstveno ovisi o učinkovitom funkcioniranju jedinstvenog tržišta i primjerenoj javnoj politici, što je ključan uvjet za učinkovitost tržišta i inovacije te jedan od nekoliko alata za modernizaciju europskih gospodarstava; zbog toga smatra da nedostaci jedinstvenog tržišta zaslužuju jednaku pozornost kao europski zeleni plan i europska digitalna agenda; naglašava da bi u drugim europskim politikama trebalo voditi računa o pravilima jedinstvenog tržišta te da se moraju poštovati njegova načela; ponovo potvrđuje svoju predanost razvoju i zaštiti otpornog i održivog unutarnjeg tržišta prilagođenog potrošačima, radnicima i poduzećima;

11.  žali zbog toga što bi neke necarinske prepreke mogle ugroziti ciljeve industrijske strategije EU-a, osobito vraćanje proizvodnje i jačanje otpornosti europskoga gospodarstva; naglašava da je čvrsto integrirano jedinstveno tržište bez necarinskih prepreka preduvjet za postizanje ciljeva industrijske strategije EU-a;

12.  poziva države članice da se pobrinu da su njihovi postupci proporcionalni i strogo usklađeni s legitimnim ciljevima javne politike kao što je javno zdravlje, okoliš, javne usluge i opći interes; međutim, žali zbog toga što se neke države članice i dalje pozivaju na javni interes kako bi izolirale svoje domaće tržište; nadalje, ističe da zahtjevi kao što su neutemeljena teritorijalna ograničenja, nepotrebni zahtjevi u pogledu jezika i ispitivanja gospodarskih potreba stvaraju neopravdane prepreke na jedinstvenom tržištu te poziva Komisiju da u tom pogledu poboljša praćenje država članica, uključujući zakonske obveze obavješćivanja;

13.  žali zbog činjenice da je prema studiji Parlamenta broj postupaka zbog povrede prava protiv država članica u području jedinstvenog tržišta porastao između 2017. i 2019. te dosegao 800 u 2019., što je najviša razina od 2014.;

Prepreke slobodnom kretanju robe i usluga

14.  ističe da su Komisija i dionici identificirali skupinu ključnih neopravdanih prepreka za prekogranične aktivnosti, među ostalim:

15.  napominje da su poduzeća iz EU-a koja posluju na unutarnjem tržištu već prijavila konkretne primjere prethodno navedenih prepreka, uključujući, na primjer, zahtjeve za strane pružatelje usluga da registriraju poduzeće u trgovačkom registru i registru trgovačkih društava države članice domaćina, čak i ako radnike samo privremeno šalju na državno područje države članice domaćina i ondje nemaju infrastrukturu iz koje bi obavljali djelatnosti na uobičajen, stabilan i kontinuiran način;

16.  naglašava da je usklađivanje, kada je ono moguće, najdjelotvorniji način za smanjenje rascjepkanosti jedinstvenog tržišta; međutim, naglašava da to usklađivanje ne bi smjelo dovesti do većeg regulatornog opterećenja za poduzeća;

17.  ističe da se poštovanjem vladavine prava jača integritet jedinstvenog tržišta i podsjeća države članice na njihove zakonske obveze obavješćivanja;

18.  ističe da necarinske prepreke, među ostalim, ozbiljno utječu na sektor usluga te posljedično na druge segmente gospodarstva koji se oslanjaju na sektor usluga; nadalje, ističe da je Komisija identificirala 24 specifična ograničenja u 13 sektora kojima se krše pravila utvrđena u Direktivi o uslugama(6), uključujući neka koja su diskriminirajuća ili postavljaju zahtjeve u pogledu nastana ili državljanstva; napominje da je cilj tog postupka bio dokumentirati postojanje ili nepostojanje ograničenja te da je procjena proporcionalnosti ograničenja bila izvan opsega tog postupka i da se njime nije procjenjivalo je li relevantno ograničenje opravdano ili proporcionalno;

19.  svjestan je da to izvješće ukazuje na malo smanjenje razine prepreka u gotovo svim ocijenjenim sektorima, što bi Komisija trebala dodatno ocijeniti; međutim, naglašava da je, prema Komisiji, praćenje smanjenja prepreka u različitim uslužnim sektorima bilo sporo nakon provedbe Direktive o uslugama 2006. godine do 2017. i da su se u maloprodajnom sektoru prepreke koje su praćene čak povećale između 2011. i 2017., čime je poništen postignuti napredak;

20.  žali zbog toga što su neka od utvrđenih ograničenja u okviru Direktive o uslugama rezultat pravne nesigurnosti koja se pojavila od njezina stupanja na snagu u pogledu njezina područja primjene, posebno za mala i srednja poduzeća u turističkom sektoru;

21.  ističe da javne usluge uživaju posebnu zaštitu u pogledu pravila unutarnjeg tržišta zbog zadaća od općeg interesa za koje su zadužene te da stoga pravila koja tijela javne vlasti utvrđuju za njihovo pravilno funkcioniranje nisu necarinske prepreke; u tom pogledu ističe da socijalne i zdravstvene usluge ne podliježu odredbama Direktive o uslugama;

22.  poziva Komisiju i države članice da ulože veće napore u uklanjanje prepreka trgovini na malo i brzo djeluju kada se utvrde nove prepreke; poziva Komisiju da pripremi smjernice o proporcionalnosti postupaka odobravanja u maloprodaji kako bi se povećala pravna sigurnost i predvidljivost za maloprodaju te da do sredine 2022. predstavi novi akcijski plan za europski maloprodajni sektor;

23.  podsjeća da znatan broj problema u vezi s prekograničnim pružanjem usluga proizlazi iz administrativnih praksi, a ne iz neusklađenosti s pravom EU-a;

24.  poziva Komisiju da nastavi razvijati smjernice za rješavanje problema nedovoljne učinkovitosti zakonodavstva; ističe da bi nedostatak zajedničkog tumačenja propisa EU-a kojima se olakšava slobodno kretanje radnika mogao dovesti do nedostatka pravne jasnoće i birokratskih opterećenja za poduzeća i radnike koji pružaju usluge u raznim državama članicama; poziva Komisiju da državama članicama pruži podršku u postupku prenošenja kako bi se zajamčio usklađeniji pristup;

25.  žali zbog nedovoljnog korištenja postupka obavještavanja u skladu s Direktivom o uslugama i sustava za obavješćivanje TRIS(7); ističe da to ugrožava sposobnost Komisije da osigura usklađenost novih propisa o uslugama s Direktivom o uslugama; poziva države članice da ispune svoje obveze obavješćivanja u skladu s Direktivom o uslugama; poziva Komisiju da do sredine 2022. predloži akcijski plan za poboljšanje postojećeg okvira; u tom pogledu prima na znanje namjeru Komisije da ažurira priručnik o provedbi Direktive o uslugama kako bi se integrirali elementi koji proizlaze iz najnovije sudske prakse te poboljšala primjena te direktive;

26.  naglašava da prepreke mogu proizlaziti i iz ograničenih kapaciteta nacionalnih uprava za pružanje usluga na drugim jezicima te nedostatka relevantnog osposobljavanja i infrastrukture; poziva države članice da osiguraju da informacije i dokumenti koji se odnose na pristup tržištu nisu dostupni samo na službenom jeziku države članice, već i na engleskom ili drugom jeziku koji se najviše koristi u lokalnom gospodarstvu;

27.  poziva Komisiju i države članice da usvoje praktične i sažete alate spremne za upotrebu za nacionalna tijela kako bi se riješilo problem pogrešne prakse i kršenja te primjenjivala pravila unutarnjeg tržišta;

28.  podsjeća da se država članica može pozivati na javnu politiku, javno zdravlje ili javnu sigurnost samo ako može dokazati postojanje stvarne, dovoljno ozbiljne prijetnje koja utječe na jedan od temeljnih interesa društva; stoga smatra neprihvatljivim svaki oblik diskriminacije koju potiče država, na primjer diskriminaciju osoba s invaliditetom ili na temelju ekonomskog položaja, nacionalnosti, dobi, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, zanimanja, spola ili seksualne orijentacije (uključujući protiv LGBTIQ zajednice); smatra da takva diskriminacija može ograničiti slobode unutarnjeg tržišta i time stvoriti necarinsku prepreku koja utječe na slobodno kretanje robe i usluga jer sprečava proizvođače robe i pružatelje usluga da ravnopravno isporučuju istu robu i usluge diljem EU-a, a potrošače da imaju koristi od postignuća jedinstvenog tržišta;

29.  pozdravlja bitna poboljšanja u slobodnom kretanju robe zadnjih nekoliko godina zahvaljujući uredbama kao što su Uredba (EU) 2018/302(8) (Uredba o geografskom blokiranju), Uredba (EU) 2019/1020(9) (Uredba o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda) i, najvažnije, zahvaljujući Uredbi (EU) 2019/515(10) (Uredba o uzajamnom priznavanju robe); podsjeća na to da se načelo uzajamnog priznavanja primjenjuje samo na neusklađenu robu i naglašava važnost usklađivanja odozgo prema dolje kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti proizvoda i zaštite potrošača; smatra da bi temeljita primjena načela uzajamnog priznavanja i instrumenata koji su nedavno definirani u Uredbi (EU) 2019/515 učinkovito unaprijedila agendu jedinstvenog tržišta, posebno u područjima u kojima još postoje poteškoće;

30.  smatra da su donošenje i provedba Uredbe o geografskom blokiranju bili korisni za potrošače u olakšavanju prekogranične kupovine; podsjeća, međutim, da i dalje postoje određene prepreke, naročito kada je riječ o pružanju audiovizualnih usluga i sadržaja, te da to dovodi do manjeg povjerenja potrošača u prekograničnu kupnju na internetu; poziva Komisiju da u okviru izvješća o evaluaciji predviđenog za 2022. predloži načine za ukidanje neopravdanog i neučinkovitog geografskog blokiranja te da teži postizanju usklađenog jedinstvenog digitalnog tržišta;

31.  ističe postojanje diskriminirajućih praksi kojima se narušava tržišno natjecanje, kao što su teritorijalna ograničenja opskrbe, kojima se koči razvoj jedinstvenog tržišta i potkopavaju njegove potencijalne koristi za potrošače; poziva Komisiju da osmisli odgovarajuće mjere za uklanjanje teritorijalnih ograničenja opskrbe i na taj način smanji prepreke prekograničnoj trgovini u cilju postizanja potpuno funkcionalnog jedinstvenog tržišta;

32.  pozdravlja činjenicu da je usklađivanje kvalifikacija uzajamnim priznavanjem već doprinijelo rastu jedinstvenog tržišta u pogledu nekoliko profesija; međutim, žali što administrativne prepreke koje nameću države članice ozbiljno ograničavaju daljnji napredak; ističe da bi se uzajamnim priznavanjem diploma, kvalifikacija, vještina i kompetencija među državama članicama ojačalo slobodno kretanje radnika i usluga te potiče države članice da prošire uzajamno priznavanje na sve moguće razine obrazovanja i osposobljavanja te da što je prije moguće poboljšaju ili uvedu potrebne postupke za takvo proširenje;

33.  podsjeća na poseban status reguliranih profesija na jedinstvenom tržištu i njihovu ulogu u pogledu javnog interesa, ali također naglašava da se taj poseban status ne bi smio koristiti za održavanje neopravdanih prepreka koje dovode do fragmentacije jedinstvenog tržišta;

34.  potiče države članice da uklone neopravdana ograničenja za stručne kvalifikacije te Komisiju da i dalje budno prati provedbu postupaka zbog povrede prava u slučajevima kada države članice ne poštuju zakonodavstvo EU-a o priznavanju kvalifikacija;

35.  podsjeća da se Direktiva o stručnim kvalifikacijama temelji na načelu jednakog postupanja i zabrani diskriminacije na temelju nacionalnosti;

36.  poziva Komisiju i države članice da stalno podižu razinu osviještenosti među poduzećima i radnicima koji možda nisu dovoljno upoznati s uzajamnim priznavanjem i drugim relevantnim pravilima kojima se olakšava prekogranično poslovanje;

37.  poziva na promicanje Europskog kvalifikacijskog okvira i olakšavanje njegove primjene u cijeloj Uniji kako bi se osiguralo da postane općeprihvaćeni instrument priznavanja;

38.  žali zbog nedovoljnog pristupa informacijama o mobilnosti radne snage u uslužnim sektorima te je zabrinut zbog opterećujućih postupaka u određenim državama članicama za dobivanje ključnih dokumenata i stalnih problema u pogledu pravodobnog izdavanja obrasca A1 građanima; ističe da je pristup informacijama, na primjer o domaćim kolektivnim ugovorima ondje gdje je to primjenjivo i relevantno, obvezan u okviru Direktive 2014/67/EU(11), da ga je potrebno poboljšati kako bi se olakšala usklađenost za poduzeća i informacije za radnike; ustraje u tome da bi te informacije trebale biti dostupne putem jedinstvenog digitalnog pristupnika; poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za rad da poduzmu odgovarajuće korake kako bi se poboljšao pristup informacijama;

39.  potiče Komisiju da, kako je planirano, uvede digitalni obrazac za izjavu o upućivanju radnika u prvom tromjesečju 2022., kao što je navedeno u ažuriranoj verziji nove industrijske strategije iz 2020., uspostavom jednostavnog, korisnicima prilagođenog i interoperabilnog digitalnog obrasca koji odgovara potrebama europskih poduzeća, a posebno malih i srednjih poduzeća;

40.  podsjeća na to da je pristup informacijama ključan i da bi ga trebalo što je više moguće olakšati za potrebe korisnika; smatra da su mjere poduzete u okviru paketa „proizvoda” za poboljšanje pristupa informacijama o mjerodavnim pravilima i obvezama za poduzeća dobrodošle kako bi se olakšala prekogranična trgovina te istodobno zadržala visoka razina zaštite potrošača; poziva na dodjelu dovoljnih sredstava za uspostavu jedinstvenih kontaktnih točki;

41.  prima na znanje sve veći broj propisa o pristupu vozila urbanim područjima koji se primjenjuju i na privatna i na gospodarska vozila; traži od Komisije da procijeni je li potrebna koordinacija na razini EU-a;

42.  naglašava da je pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta ključno za zaštitu dostatne opskrbe cjenovno prihvatljivim i visokokvalitetnim proizvodima, uključujući poljoprivredno-prehrambene proizvode, u cijeloj Uniji;

43.  ističe važnost jačanja dinamičnosti i otpornosti opskrbnih sustava EU-a, među ostalim na regionalnoj i lokalnoj razini, te važnost jačanja kratkih, pametnih i integriranih lanaca opskrbe kako bi se u cijeloj Uniji osigurala kontinuirana opskrba proizvodima;

44.  naglašava da je potrebno osigurati najveću moguću usklađenost jedinstvenog tržišta s pomoću jedinstvenog pristupa označivanju na razini EU-a kojim se mogu ukloniti prepreke funkcioniranju jedinstvenog tržišta i osigurati da informacije koje se pružaju potrošačima ostanu jasne, transparentne, sljedive i razumljive;

45.  pozdravlja donošenje revidirane Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi(12) i poticaje Komisije u tu svrhu te podržava rad i zaključke Zajedničkog istraživačkog centra, kojima je cilj riješiti problem dvojne kvalitete hrane;

Digitalizacija i upotreba umjetne inteligencije u uklanjanju prepreka na jedinstvenom tržištu

46.  naglašava važnost potpuno funkcionalnog digitalnog jedinstvenog tržišta koje koristi potrošačima i poduzećima te traži da se pruži potpora MSP-ovima kako bi se suočili s preprekama i poteškoćama u njihovoj digitalnoj transformaciji;

47.  smatra da digitalizacija i tehnologije u nastajanju kao što je umjetna inteligencija mogu doprinijeti postizanju ciljeva EU-a i produbljivanju unutarnjeg tržišta; naglašava da te tehnologije, ako se pravilno upotrebljavaju, mogu biti pozitivne i transformativne te se njima mogu rješavati brojni izazovi za uklanjanje prepreka na jedinstvenom tržištu;

48.  poziva Komisiju da dodatno ocijeni dopuštanje i poticanje upotrebe digitalnih rješenja koja mogu pomoći u pružanju obveznih informacija o proizvodu ili pakiranju bez potrebe za povećanjem veličine pakiranja ili za prepakiranjem;

49.  pozdravlja Komisijine prijedloge za Akt o digitalnim uslugama (COM(2020)0825) i Akt o digitalnim tržištima (COM(2020)0842) te traži od Komisije i država članica da usvoje okvire koji su usklađeni s drugim politikama unutarnjeg tržišta i EU-a; smatra da je od iznimne važnosti da poduzeća, a posebno mala i srednja poduzeća i potrošači, imaju jasan, usklađen i pouzdan skup pravila;

50.  pozdravlja plan Komisije da uspostavi jedinstvenu europsku informacijsku ulaznu točku za nadzorna tijela o neprehrambenim proizvodima;

51.  poziva relevantna europska i nacionalna tijela da poduzmu odgovarajuće korake u cilju izrade jedinstvenog predloška za službene nacionalne internetske stranice i da ih usklade s jedinstvenim digitalnim pristupnikom kako bi se poboljšao pristup relevantnim informacijama među različitim državama članicama;

52.  uviđa da brojne prepreke proizlaze iz ograničene sposobnosti administracije da pruži visokokvalitetne usluge u prekograničnim okvirima; vjeruje da digitalizacija javnih usluga i potpuno iskorištene mogućnosti e-vlade ostaju nužni preduvjeti za iskorjenjivanje nekih od opterećujućih necarinskih prepreka; poziva Komisiju da promiče upotrebu digitalnih alata i potiče države članice da se u potpunosti obvežu na digitalizaciju javnih usluga; ističe važnost razvoja i upotrebe interoperabilnih alata otvorenog koda u e-upravi kako bi se promicao razvoj međunarodno kompatibilnih administrativnih postupaka na mreži; podsjeća, u tom pogledu, da su ključne odredbe jedinstvenog digitalnog pristupnika do 12. prosinca 2020. trebale stupiti na snagu u svim državama članicama EU-a; ističe važnost načela „digitalizacije kao standarda” i načela „samo jednom”, koje će građanima i poduzećima uštedjeti vrijeme i novac, osobito ako će imati širu primjenu; pozdravlja prijedlog da se jedinstvenom digitalnom pristupniku doda alat za uklanjanje prepreka jedinstvenom tržištu;

53.  žali zbog spore provedbe jedinstvenog digitalnog pristupnika poziva države članice da dodijele dostatna sredstva za brzu provedbu jedinstvenog digitalnog pristupnika na način prilagođen MSP-ovima pružanjem informacija o pravilima jedinstvenog tržišta i administrativnim postupcima usmjerenima na korisnike kako bi on što je više moguće postao virtualna jedinstvena kontaktna točka; poziva države članice i Komisiju da prošire područje primjene jedinstvenog digitalnog pristupnika na sve relevantne poslovne administrativne postupke;

54.  ističe da mreža SOLVIT ima velik potencijal da postane glavni neformalni alat za rješavanje problema za poduzeća i potrošače u slučajevima pogrešne primjene prava EU-a; pozdravlja prijedlog Komisije da SOLVIT postane uobičajeni alat za rješavanje sporova koji se odnose na jedinstveno tržište; smatra da to zahtijeva veće informiranje o postojanju takvih instrumenata za rješavanje sporova;

55.  napominje da, unatoč aktivnostima Komisije i država članica za podizanje razine osviještenosti, brojni građani i poduzeća i dalje ne znaju za mrežu SOLVIT; naglašava da bi Komisija i države članice trebale poduzeti daljnje mjere za povećanje njezine vidljivosti;

56.  napominje da se SOLVIT temelji na preporuci, a ne na zakonskom aktu te da ne može donositi pravno obvezujuće odluke; ističe da se rad mreže SOLVIT može znatno poboljšati;

57.  napominje da brojni centri mreže SOLVIT i dalje nemaju dovoljno osoblja te da im nedostaju resursi i odgovarajuća osposobljavanja za zaposlenike, a time i potrebno znanje; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da centri mreže SOLVIT imaju odgovarajuće resurse za rad u skladu sa zahtjevom Komisije iz komunikacije COM(2017)0255;

58.  skreće pozornost na činjenicu da su neopravdane, nerazmjerne i diskriminacijske prakse kontrole koje primjenjuju države članice, uključujući prekomjerne novčane kazne ili pristup konkurentnim podacima o trgovačkim društvima, također jedan od oblika prepreka na unutarnjem tržištu; napominje da europska poduzeća redovito izvješćuju o primjerima takvih praksi putem mreže SOLVIT, predstavkama podnesenima odboru PETI ili pritužbama Komisiji;

59.  naglašava da je potrebna pristupačna kontaktna točka okrenuta europskom građanima, poduzećima i njihovim predstavnicima kako bi ukazivali na mjere koje poduzimaju države članice a koje ometaju jedinstveno tržište EU-a; ističe da na te pritužbe treba odmah reagirati kako bi se što prije uklonile neopravdane prepreke jedinstvenom tržištu;

60.  podsjeća da je sektor međunarodnog cestovnog prijevoza izložen većem broju necarinskih prepreka koje ograničavaju pristup nacionalnim tržištima, što smanjuje njegovu konkurentnost;

61.  naglašava važnost usklađivanja normi za unutarnje tržište i naglašava važnost većeg uključivanja dionika i poduzeća kako bi se izbjegle nepotrebne prepreke pristupu jedinstvenom tržištu EU-a;

Primjena pravila i nadzor usklađenosti

62.  u načelu pozdravlja Radnu skupinu za osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta (SMET), čiji je cilj postizanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s pravilima jedinstvenog tržišta i davanje prioriteta najvećim preprekama, rješavanje pretjerane regulacije i raspravljanje o horizontalnim problemima u primjeni pravila; ističe da ta radna skupina ne bi trebala samo identificirati probleme, već i predlagati rješenja; poziva Komisiju i države članice da osiguraju veće uključivanje dionika u rad te radne skupine;

63.  podsjeća da je plan Komisije bio poboljšati primjenu zakonodavstva EU-a zahvaljujući radu te skupine, koja se prvi put sastala u travnju 2020., no to je dosad dalo tek ograničene rezultate; žali zbog toga što radne metode te radne skupine nisu transparentne; poziva Komisiju i države članice da povećaju transparentnost Radne skupine za osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta i da uključe dionike u njezine sastanke te da osiguraju da ta radna skupina na internetskoj stranici Komisije objavljuje popise sudionika, dnevne redove i zapisnike sa svojih sastanaka; poziva Komisiju da do kraja 2022. predstavi konkretne ishode rada te radne skupine te da ih podnese Odboru Parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Vijeću za konkurentnost u skladu sa svojom Komunikacijom od 10. ožujka 2020. o dugoročnom akcijskom planu za bolju provedbu i osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta (COM(2020)0094);

64.  poziva Komisiju da redovito, a najmanje svake tri godine, podnosi izvješće o necarinskim preprekama, da proširi postojeći pregled stanja jedinstvenog tržišta na transparentan način, da navede postupke zbog povrede prava i nacionalne propise za koje se sumnja da su u suprotnosti s pravom EU-a;

65.  poziva Komisiju i države članice da dosljedno, brzo i rigorozno ocijene ograničavaju li nacionalna pravila unutarnje tržište te ako je to slučaj, da ocjene jesu li nužna, nediskriminirajuća, razmjerna i opravdana u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 o pružanju informacija u području tehničkih propisa i Direktivom (EU) 2018/958(13) o pristupu reguliranim profesijama; napominje da nedostaju odgovarajuće procjene učinka i dobro objašnjena obrazloženja, posebno u pogledu nacionalnih pravila o proizvodima i uslugama; poziva Komisiju da brzo donosi odluke o žalbama kako bi osigurala da se relevantna pitanja sa stajališta krajnjeg korisnika obrađuju brzo i rješavaju djelotvorno;

66.  podsjeća da tijekom regulatornog životnog ciklusa države članice i Komisija moraju dijeliti odgovornost u osiguravanju poštovanja pravila jedinstvenog tržišta, uzimajući u obzir i Pariški sporazum te europski stup socijalnih prava, te u osiguravanju provedbe prava građana, uključujući prava radnika i potrošača; naglašava da su na europskoj razini potrebna usklađena pravila u pogledu učestalosti i kvalitete kontrola i drugih aktivnosti tržišnog nadzora, osobito kad je riječ o sigurnosti proizvoda, te promicanje alata za razmjenu informacija među nacionalnim tijelima u cilju jačanja suradnje u tom području;

67.  poziva sve države članice da se pobrinu za to da sva nadležna tijela u njihovoj nadležnosti imaju sve minimalne ovlasti te potreban proračun i osoblje kako bi se zajamčila pravilna primjena pravne stečevine o unutarnjem tržištu;

68.  ističe da je važno da nadležna tijela provode proporcionalan nadzor, inspekcije i sankcioniranje gospodarskih subjekata koji ne poštuju zakonodavstvo, neovisno o državi članici njihovog poslovnog nastana; ističe da je od presudne važnosti koristiti se instrumentima za suradnju između nacionalnih tijela i Europske komisije u području nadzora tržišta te također razvijati nove instrumente kako bi se spriječili problemi povezani s neusklađenosti koji ugrožavaju sigurnost potrošača, naročito u vidu pojačanog nadzora na europskoj razini;

69.  naglašava važnost povećane razine usklađenosti koja uključuje djelotvornu i učinkovitu suradnju u provedbi među nadležnim tijelima kako bi se otkrile i istražile povrede te naredio njihov prestanak ili zabrana;

70.  naglašava važnost praćenja i stoga pozdravlja pregled stanja jedinstvenog tržišta kao alat za praćenje uspješnosti; naglašava da treba redovito raspravljati o ishodima pregleda stanja na najvišim političkim razinama, osiguravajući političku predanost rješavanju utvrđenih prepreka ne samo iz poslovne perspektive, već i s obzirom na izazove s kojima se suočavaju radnici, potrošači i građani, uzimajući u obzir socijalne i ekološke aspekte;

71.  pozdravlja izgradnju kapaciteta nacionalnih javnih uprava, stručnjaka za javnu nabavu, sudaca i drugih pravnih stručnjaka za koju su moguća financijska sredstva u okviru Programa potpore reformama;

Prepreke jedinstvenom tržištu zbog odgovora na bolest COVID-19

72.  podsjeća da početni odgovor država članica i Komisije na pandemiju nije uzeo u obzir potrebe jedinstvenog tržišta i podsjeća da je to ozbiljno utjecalo na slobodno prekogranično kretanje robe, osoba i usluga; smatra da će biti potrebna daljnja procjena učinka pandemije na jedinstveno tržište kako bi se izvukli zaključci iz krize uzrokovane bolešću COVID-19;

73.  poziva države članice da u slučaju pogoršanja pandemije u potpunosti provedu smjernice Komisije o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19 i komunikaciju Komisije naslovljenu „Postupan i koordiniran pristup ponovnoj uspostavi slobode kretanja i ukidanju kontrola na unutarnjim granicama” (C(2020)3250) kako bi se radnicima, osobito radnicima u prometu, pograničnim, upućenim i sezonskim radnicima te pružateljima usluga omogućio prelazak granica i neometan pristup njihovu mjestu rada;

74.  pozdravlja paket za oporavak NextGenerationEU, smjernice EU-a za upravljanje granicama, zelene prometne trake, EU digitalnu COVID potvrdu za olakšavanje slobodnog kretanja i daljnje mjere kojima je cilj da jedinstveno tržište normalno funkcionira;

75.  žali zbog toga što su neke države članice uvele dodatna ograničenja putovanja, kao što je karantena za neke nositelje EU digitalne COVID potvrde; napominje da su ta ograničenja posebno opterećujuća za prekogranične i upućene radnike te vozače kamiona;

76.  podsjeća da je važno osigurati da mjere uvedene zbog bolesti COVID-19 ne utječu na protok proizvoda, posebno hrane, unutar EU-a, uključujući kada je riječ o područjima koja nisu povezana s kontinentalnom Europom;

77.  konstatira da je pandemija bolesti COVID-19 dovela do određenih ograničenja među državama članicama i unutar njih, osim toga što je došlo do pada u sektoru hotelijerstva i ugostiteljstva, što je imalo katastrofalne posljedice na proizvodnju hrane;

78.  smatra da se put prema oporavku mora temeljiti na održivom razvoju, pravednoj tranziciji, socijalnoj uključenosti i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta;

79.  pozdravlja prijedlog Komisije da predstavi instrument jedinstvenog tržišta za hitne slučajeve; poziva Komisiju da ga razvije kao pravno obvezujući strukturni alat za osiguravanje slobodnog kretanja osoba, robe i usluga u slučaju budućih kriza;

80.  poziva Komisiju i države članice da proaktivno iskoriste naučene lekcije i razviju plan odgovora na hitne slučajeve, kojim bi se trebao osigurati zajednički odgovor i zaštititi što je više moguće slobodno kretanje usluga, robe i osoba, posebno prekograničnih radnika; podsjeća da države članice trebaju odmah obavijestiti o nacionalnim mjerama kojima se ograničava slobodno kretanje robe i usluga;

81.  pozdravlja Komisijin Prijedlog uredbe o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1082/2013/EU (COM(2020)0727), a posebno njezin prijedlog o uspostavi mehanizma za kontrolu ograničenja izvoza medicinske opreme na unutarnjem tržištu;

82.  naglašava da je hitno potrebno proširiti pristup digitalnim uslugama i tehnologijama koje su tijekom kriznih situacija ključne za neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta i za pristup građana i poduzeća javnim uslugama s pomoću rješenja e-uprave; prepoznaje digitalnu isključenost i nedostatak pristupa internetu kao neke od najvećih necarinskih prepreka digitalnoj transformaciji jedinstvenog tržišta EU-a;

o
o   o

83.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 456, 10.11.2021., str. 14. (2) SL L 295, 21.11.2018., str. 1. (3) SL C 388, 13.11.2020., str. 39. (4) SL C 76, 28.2.2018., str. 105. (5) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.). (6) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu. (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.). (7) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva. (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.). (8) Uredba (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata. (SL L 60 I, 2.3.2018., str. 1.). (9) Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda. (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.). (10) Uredba (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici. (SL L 91, 29.3.2019., str. 1.). (11) Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća o od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga. (SL L 159, 28.5.2014., str. 11.). (12) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu. (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.). (13) Direktiva (EU) 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije. (SL L 173, 9.7.2018., str. 25.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. s preporukama Komisiji o statutu za europska prekogranična udruženja i neprofitne organizacije (2020/2026(INL))

P9_TA(2022)0044 A9-0007/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 114. i 352. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 11. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir članak 11. Europske konvencije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje mišljenje(1) o Prijedlogu Komisije za Uredbu o statutu europskog udruženja(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 1987. o neprofitnim udruženjima u Europskim zajednicama(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2020. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(4),

–  uzimajući u obzir svoju izjavu od 10. ožujka 2011. o uvođenju europskih statuta za uzajamna društva, udruge i zaklade(5),

–  uzimajući u obzir Mišljenje EGSO-a „Neiskorišteni potencijal filantropije u Europi (razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva)”,

–  uzimajući u obzir Zajedničke smjernice o slobodi udruživanja (CDL-AD(2014)046) koje su donijeli Europska komisija za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) i Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR),

–  uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0007/2022),

A.  budući da se člankom 63. UFEU-a, zajedno s člancima 7., 8. i 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), utvrđuje sloboda udruživanja na svim razinama te se neprofitne organizacije štite od diskriminirajućih, nepotrebnih i neopravdanih ograničenja u pogledu financiranja njihovih aktivnosti;

B.  budući da bi se za potrebe ove Rezolucije pojam „neprofitna organizacija” trebao tumačiti tako da odražava mnoštvo oblika neprofitnih organizacija u Uniji, bez obzira na to temelje li se na članstvu ili ne, na primjer udruženja, filantropske organizacije i organizacije čija su sredstva namijenjena ostvarivanju određenog cilja, kao što su zaklade i druge slične organizacije;

C.  budući da je Europski sud za ljudska prava priznao da država ima pozitivnu obvezu osigurati ostvarivanje prava na slobodu udruživanja i utvrdio u svojoj presudi od 21. listopada 2005., Ouranio Toxo i drugi/Grčka(6), da se „istinsko i stvarno poštovanje slobode udruživanja ne može svesti na puku dužnost države da se ne upliće”; budući da je u svojoj presudi u predmetu C‐78/18(7), Sud Europske unije utvrdio da sloboda udruživanja obuhvaća ne samo mogućnost osnivanja i odlučivanja o prestanku udruženja nego i mogućnost da udruženje u međuvremenu djeluje;

D.  budući da su neprofitne organizacije ključne za zastupanje interesa građana i civilnog društva, među ostalim pružanjem usluga u često neprofitabilnim područjima socijalnog sektora, poticanjem sudjelovanja u društvenom životu i obranom prava manjina; budući da osim toga imaju ključnu ulogu u predviđanju i rješavanju socioekonomskih izazova, kao i u uklanjanju razlika u uslugama i gospodarskim aktivnostima, zajedno s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima;

E.  budući da neprofitne organizacije često koriste i promiču slobodu izražavanja, posebno u pogledu promicanja javnog interesa, podupiru aktivno sudjelovanje u demokratskom životu i djeluju kao škole demokracije;

F.  budući da je kriza prouzročena pandemijom bolesti COVID-19 istaknula ključnu ulogu neprofitnih organizacija u pružanju pomoći građanima pri suočavanju s brojnim poteškoćama, čime se jamči socijalna kohezija; budući da je, međutim, kriza uzrokovana bolešću COVID-19 potresla njihov status, posebno zbog prekida njihovih aktivnosti i stvaranja novih potreba i misija;

G.  budući da europska demokracija ovisi o tome mogu li civilno društvo i predstavničke udruge funkcionirati slobodno i bez obzira na državne granice; budući da se ključna uloga civilnog društva i predstavničkih udruga u doprinosu demokraciji smatra temeljnom vrijednošću Unije, kako je posebno prepoznato u članku 11. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), te zahtijeva postojanje otvorenog, transparentnog i strukturiranog dijaloga;

H.  budući da su neprofitne organizacije sastavni dio civilnog društva Unije i uključuju filantropske organizacije kao što su zaklade koje u javnom interesu doprinose i omogućuju rad pojedinaca i neprofitnih organizacija;

I.  budući da su pouzdani statistički podaci o neprofitnim organizacijama rijetki ili nisu lako dostupni;

J.  budući da europski statuti europskih trgovačkih društava, europskih zadruga ili europskih stranaka nisu prikladni za prekograničnu suradnju neprofitnih organizacija;

K.  budući da poduzeća, komercijalna poduzeća i gospodarska interesna udruženja imaju mogućnost osnivanja Europskoga gospodarskog interesnog udruženja;

L.  budući da javna tijela mogu osnovati europsku grupaciju za teritorijalnu suradnju;

M.  budući da bi europski statut za udruženja trebao biti dostupan organizacijama i osobama koji žele sudjelovati u razmjenama i uzajamnom prekograničnom učenju,

N.  budući da poziv Parlamenta na izradu nacionalnih statističkih registara za aktere socijalne ekonomije ne obuhvaća organizacije izvan socijalne ekonomije;

O.  budući da mnoge neprofitne organizacije imaju važnu ulogu u gospodarstvu i razvoju unutarnjeg tržišta jer se redovito bave određenom gospodarskom djelatnošću; budući da se obujam prekograničnih financijskih tokova među udruženjima ili neprofitnim organizacijama znatno povećao u posljednjem desetljeću;

P.  budući da je u današnje vrijeme porasla svijest oblikovatelja politika i civilnog društva o potencijalu neprofitnih organizacija u smislu pružanja usluga, sudjelovanja građana i društvenih inovacija; budući da njihov potencijal vjerojatno nije dovoljno iskorišten u širokom rasponu područja, kao što su obrazovanje, kultura, zdravstvena zaštita, socijalne usluge, istraživanje, razvojna pomoć, humanitarna pomoć i pripremljenost za katastrofe;

Q.  budući da postoji sve veći socioekonomski potencijal neprofitnih organizacija u Europskoj uniji, koje nude mogućnosti zaposlenja u brojnim sektorima;

R.  budući da neprofitne organizacije imaju ključnu ulogu u podupiranju pojedinaca da aktivno sudjeluju u demokratskom životu;

S.  budući da se velika većina aktivnosti neprofitnih organizacija provodi na nacionalnoj razini, iako sve veći broj neprofitnih organizacija djeluje preko granica, čime se jača socijalna kohezija među državama članicama na društvenoj razini, posebno u pograničnim regijama koje čine gotovo 40 % teritorija Unije;

T.  budući da osobito prekogranične neprofitne organizacije uvelike doprinose postizanju ciljeva Unije i razvoju brojnih i različitih aktivnosti od općeg interesa s transnacionalnim značenjem koje koriste općem interesu u različitim područjima; budući da to uključuje, ali nije ograničeno na zaštitu i promicanje temeljnih prava i vrijednosti, zaštitu okoliša, obrazovanje, kulturu, socijalni rad i razvojnu pomoć;

U.  budući da ne postoji usklađen paneuropski zakonodavni okvir koji omogućuje prekogranični rad i organizaciju neprofitnih organizacija iako njihov broj u Europskoj uniji raste;

V.  budući da trenutačno, kada ne postoji propis Unije kojim se uređuje rad neprofitnih organizacija, njihove prekogranične aktivnosti karakteriziraju kulturne, pravne i političke razlike koje proizlaze iz nacionalnih zakona;

W.  budući da je Parlament još 1987. istaknuo potrebu uspostavljanja odgovarajuće europske uredbe za europske neprofitne organizacije u svojoj Rezoluciji od 13. ožujka 1987. o neprofitnim udruženjima u Europskim zajednicama;

X.  budući da bi svaka organizacija koja ima koristi od europskog statuta ili europskih zajedničkih minimalnih standarda trebala djelovati u prilog promicanju i provedbi zajedničkih vrijednosti i ciljeva Unije utvrđenih u Ugovorima i Povelji;

Trenutačno stanje

1.  konstatira da neprofitne organizacije nemaju pravni oblik na razini Unije kojim bi se zastupljenost interesa civilnog društva stavila u ravnopravan položaj s komercijalnim poduzećima i gospodarskim interesnim skupinama za koje je već dugo uspostavljen pravni oblik na razini Unije;

2.  primjećuje da su prekogranične aktivnosti neprofitnih organizacija i dalje vrlo složene zbog pravnih, kulturnih, političkih i gospodarskih razlika među državama članicama i da trenutačan administrativni i fiskalni tretman prekograničnih aktivnosti tih organizacija ima veće transakcijske troškove nego na nacionalnoj razini;

3.  ističe da trenutačni pravni okvir na razini Unije i na nacionalnoj razini nije dostatan za uspostavljanje i podupiranje snažnog paneuropskog civilnog društva, čije je postojanje nužno za demokraciju; stoga prepoznaje da je potrebno uvesti novi pravni oblik, to jest oblik europskog udruženja, uključujući pravila o osnivanju, transparentnosti i odgovornosti europskog udruženja te upravljanju njime;

4.  naglašava važnost osiguravanja koordinacije na razini Unije, izbjegavanja fragmentacije i podupiranja usklađenog pristupa diljem Unije u vezi s europskim udruženjem s pomoću imenovanog Odbora europskih udruženja; u tu svrhu poziva Komisiju da ispita različite mogućnosti i iznese prijedlog za najprikladniji oblik i status takvog odbora europskih udruženja u kojem su zastupljene sve države članice i koji ima jasno definirane ovlasti donošenja odluka;

5.  smatra da je za dovršenje unutarnjeg tržišta potrebno i zakonodavstvo Unije kojim se podupiru neprofitne organizacije;

6.  naglašava da se, iako je sloboda kretanja i poslovnog nastana utvrđena u Ugovorima, temeljno pravo na udruživanje u jurisdikcijama nekih država članica još uvijek u potpunosti ne podržava niti promiče zbog nedostatka odgovarajućih organizacijskih oblika i nejednakog postupanja prema postojećim oblicima diljem Unije, što s jedne strane ometa prekogranične aktivnosti, projekte i misije te mobilnost civilnog društva, a s druge strane uzrokuje pravnu nesigurnost;

7.  žali zbog nedostatka instrumenta kojim bi se dodatno olakšala sloboda kretanja neprofitnih organizacija, bez obzira na to u kojoj državi članici imaju poslovni nastan ili gdje je boravište njihovih članova, posebno uklanjanjem pravnih i administrativnih prepreka;

8.  naglašava da se zbog nedovoljne usklađenosti praksi neprofitne organizacije koje djeluju diljem Unije često suočavaju s neopravdanim ograničenjima kao što su naknade, formalnosti te administrativne i druge prepreke, što ugrožava njihove svakodnevne aktivnosti i odvraća takve organizacije od prekograničnog širenja svojih misija; ističe da takve prepreke vode i do znatnog povećanja radnog opterećenja zbog potrebe da se slijedi više različitih administrativnih postupaka u više država članica;

9.  žali zbog činjenice što su u više država članica neprofitne organizacije izostavljene iz programa pomoći za odgovor na pandemiju;

10.  ističe da nedostatak usklađenosti praksi dovodi i do nejednakih uvjeta zbog različitih tržišnih uvjeta i drugih prepreka s kojima se suočavaju neprofitne organizacije u različitim državama članicama, na primjer pri otvaranju bankovnih računa, prikupljanju i opravdavanju sredstava iz inozemnih izvora, pristupu javnim mjerama i programima naknada, ostvarivanju koristi od određenih financijskih ili poreznih tretmana; ili zapošljavanju osoblja, posebno kod prekograničnog zapošljavanja koje bi se trebalo olakšati u skladu sa slobodom kretanja radnika;

11.  poziva Komisiju da razmotri različite oblike u kojima neprofitne organizacije djeluju u državama članicama te da izradi komparativnu analizu;

12.  naglašava da neprofitne organizacije doprinose inovacijama, istraživanju, gospodarskom razvoju i otvaranju radnih mjesta, posebno u društvenom, poduzetničkom, tehnološkom i kulturnom sektoru;

13.  uviđa doprinose neprofitnih organizacija u određenim strateškim ciljevima Unije, kao što su borba protiv klimatske krize, suočavanje s digitalnom transformacijom i oporavak od pandemije bolesti COVID-19; ističe da će postizanje tih ciljeva biti nemoguće bez doprinosa civilnog društva, koje promiče ta pitanja diljem Europe, posebno pitanja u vezi s provedbom nužnih politika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te razini Unije uz poštovanje interesa i prava onih na koje se odnose;

14.  žali zbog toga što su podaci oskudni ili zastarjeli; traži od država članica da redovito dostavljaju raščlanjene podatke te od Komisije da stvori pouzdane i redovno ažurirane statističke resurse na temelju utvrđene metodologije kojom se osigurava transparentnost i usporedivost te da dopusti da se ti podaci uključe u podatke Eurostata u vezi s prekograničnim aktivnostima i doprinosima; ističe da se, prema studiji iz 2017. koju je naručio EGSO pod naslovom „Najnovija kretanja u okviru socijalne ekonomije u Europskoj uniji”, od ukupno 13,6 milijuna plaćenih radnih mjesta u zadrugama, uzajamnim društvima, udruženjima, zakladama i sličnim subjektima u Europskoj uniji, 9 milijuna odnosi na zapošljavanje u udruženjima i zakladama, što ih čini vodećim izvorom zapošljavanja u tom sektoru; ističe činjenicu da to također pokazuje važnost dostupnosti većeg broja podataka koji se odnose na područje koje je veće od socijalne ekonomije;

15.  žali zbog toga što Komisija i države članice nisu predložile zakonodavstvo kojim bi se osiguralo poticajno okruženje u kojem neprofitne organizacije mogu doprinijeti funkcioniranju unutarnjeg tržišta i osigurati slobodan protok kapitala preko granica te što nije uspostavljen statut europskog udruženja unatoč nekoliko pokušaja i brojnih poziva civilnog društva i Parlamenta;

16.  pozdravlja predstojeći akcijski plan za socijalnu ekonomiju i smatra da, s obzirom na to da samo određene neprofitne organizacije djeluju u socijalnoj ekonomiji, taj akcijski plan mora sadržavati preporuke o tome kako prevladati prekogranične prepreke te da ga treba dopuniti zasebnim zakonodavnim inicijativama usmjerenima na pružanje potpore neprofitnim organizacijama;

17.  smatra da zbog svoje posebne prirode predloženi pravni instrumenti ne smiju imati učinak na regulaciju političkih stranaka; nadalje, podsjeća da Unija poštuje status crkava, vjerskih organizacija ili zajednica, kao i svjetonazorskih ili nekonfesionalnih organizacija u skladu s nacionalnim pravom; ističe da to ne isključuje mogućnost da organizacije čije se vrijednosti i ciljevi temelje na vjerskoj, svjetonazorskoj ili nekonfesionalnoj inspiraciji, kao što su vjerske dobrotvorne neprofitne organizacije, imaju koristi od područja primjene tih predloženih instrumenata; naglašava da sindikati u nekoliko država članica imaju posebno povoljan status te bi ih stoga trebalo isključiti iz predloženih instrumenata; ističe da osobe koje žele osnovati udruženje mogu slobodno koristiti odredbe predloženog propisa i odlučiti se za oblik europskog udruženja; napominje da se predložena Direktiva o minimalnim standardima treba primjenjivati na sve neprofitne organizacije u Uniji;

Zaštita civilnog društva i sloboda udruživanja

18.  zabrinut je zbog svih prepreka s kojima se suočavaju neprofitne organizacije diljem Unije te zbog razlika koje proizlaze iz nacionalnih zakona, propisa ili administrativnih praksi ili politika; ističe da bi to moglo negativno utjecati na civilno društvo, neopravdano ograničiti temeljna prava, posebno slobodu udruživanja, izražavanja i informiranja, te odvratiti neprofitne organizacije od širenja njihovih aktivnosti preko granica;

19.  na odgovarajući način uzima u obzir mogućnosti digitalizacije i interneta kako bi se olakšalo ostvarivanje prava na slobodu udruživanja, na primjer pojednostavnjenjem i osiguravanjem dostupnosti registracije i osnivanja neprofitnih organizacija na internetu;

20.  naglašava da su neprofitne organizacije ključne za demokraciju i oblikovanje politika na svim razinama; promiču i rade za javno dobro, dio su sustava provjere i ravnoteže potrebnog za vladavinu prava te su pokretači građanskog angažmana; pozdravlja sudjelovanje civilnog društva u zagovaranju interesa javnosti, aktivizmu i u okviru aktivnog društvenog života;

21.  ponavlja da neprofitne organizacije imaju slobodu sudjelovanja u političkim ili javnim raspravama u okviru svojih ciljeva i aktivnosti; osuđuje pokušaje ograničavanja građanskog prostora iz političkih razloga te odbijanje, uskraćivanje ili osporavanje njihova statusa organizacija od javne koristi na temelju pretpostavljene ili stvarne političke aktivnosti ako njihove aktivnosti nisu namijenjene ostvarivanju koristi jedne određene stranke ili nadomještanju stranačke politike; smatra da su takvi slučajevi opasni za europsku demokraciju;

22.  ističe važnost neovisnosti neprofitnih organizacija i potrebu za osiguravanjem poticajnog okružja za neprofitne organizacije, u kojemu se poštuje njihov pluralizam i u kojemu postoji razumijevanje da organizacije sa svrhom javne koristi doprinose pružanju usluga na terenu, ali i da se zalažu za javno dobro i da prate javne politike;

23.  podsjeća na važnost neovisnog, nepristranog, profesionalnog i odgovornog novinarstva u pogledu pružanja informacija o aktivnostima neprofitnih organizacija u privatnim i javnim medijima, kao i na važnost pristupa pluralističkim informacijama kao ključnih stupova demokracije; zabrinut je zbog kampanja ocrnjivanja i zlouporabe sudskih postupaka protiv aktera koji se angažiraju u javnom životu, među ostalim neprofitnih organizacija, koje u nekoliko država članica provode izabrani dužnosnici, javna tijela ili subjekti pod javnim nadzorom, ali i privatne osobe i subjekti; ističe činjenicu da je Parlament 11. studenoga 2021. donio Rezoluciju o strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja(8);

24.  smatra da će propisi o pravom okviru biti od koristi europskom civilnom društvu samo ako se neprofitne organizacije mogu koristiti odgovarajućim i lako dostupnim sredstvima i na nacionalnoj i na europskoj razini; ističe da je javno i privatno financiranje neprofitnih organizacija važno jer one imaju slabiji pristup prihodima od profitnih aktivnosti; u tom kontekstu ističe postojanje programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti, koji je, među ostalim, usmjeren na neprofitne organizacije; ističe da u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća(9) bespovratna sredstva Unije trebaju uključivati sufinanciranje koje se može pružiti u obliku vlastitih sredstava, dohotka ostvarenog djelovanjem ili programom rada ili financijskih doprinosa ili doprinosa u naravi trećih strana; smatra da bi, posebno u slučaju neprofitnih organizacija s vrlo ograničenim financijskim sredstvima, trebalo ocijeniti ograničenje kapitalnih zahtjeva i uračunati nenovčane doprinose kao takve, pod uvjetom da se takvim postupanjem ne narušava tržišno natjecanje pri pristupu financiranju; konstatira da sredstva Unije dostupna neprofitnim organizacijama često zahtijevaju sufinanciranje, što znači da korisnik mora prikupiti dio potrebnih sredstava iz drugih izvora; ističe da bi zahtijevanje prevelikog udjela vlastitih sredstava bilo štetno za neprofitne organizacije, s obzirom na to da možda nisu u mogućnosti prikupiti takva sredstva, zbog čega bi neke organizacije bile isključene; stoga smatra da bi se trebalo ocijeniti ograničenje sufinanciranja i da bi trebalo uzeti u obzir različita sredstva koja bi se mogla unovčiti, kao što su volontiranje i doprinos u naravi;

25.  ističe da je bitno da neprofitne organizacije pružaju odgovarajuće informacije javnosti; nadalje skreće pozornost na činjenicu da transparentnost u pogledu financiranja treba smatrati javnim interesom ako neprofitne organizacije imaju znatan utjecaj na javni život i javnu raspravu;

26.  smatra da će uvođenje statusa za europska udruženja pružiti priliku nacionalnim i lokalnim organizacijama da uže surađuju na europskim pitanjima i sudjeluju u uzajamnom prekograničnom učenju i razmjenama te će im pružiti potporu u pristupu sredstvima na razini Unije; poziva Komisiju i države članice da akterima civilnog društva stave na raspolaganje dostatna sredstva, povećaju dostupnost sredstava i dodatno pojednostavne postupke kako bi akterima civilnog društva, uključujući male i lokalne organizacije, olakšali pristup sredstvima;

27.  nadalje, smatra da predloženo zakonodavstvo treba nadopuniti mjerama kojima se podupire redoviti, smisleni i strukturirani dijalog s civilnim društvom i predstavničkim udrugama u skladu s člankom 11. UEU-a. u tom pogledu poziva Komisiju da procijeni mogućnost razvoja participativnog statusa organizacija od javnog interesa na razini Unije;

28.  ističe činjenicu da arbitrarna i politički motivirana diskriminacija koja se temelji na ciljevima i aktivnostima neprofitnih organizacija, kao i na izvorima financiranja, ometa slobodu udruživanja te je stoga prijetnja za slobodu izražavanja;

Priznavanje udruženja, neprofitnih organizacija i javne koristi diljem Unije

29.  uviđa da u zakonodavstvu na nacionalnoj razini i pravnoj tradiciji u državama članicama postoje različiti pristupi za definiranje ili priznavanje neprofitnih organizacija, bez obzira na to temelje li se na članstvu ili ne, kao i za utvrđivanje, priznavanje i dodjelu statusa javne koristi; ističe da, unatoč takvim razlikama, postoji zajedničko shvaćanje potrebe za minimalnim europskim standardima i za pružanjem mogućnosti neprofitnim organizacijama da steknu pravnu osobnost;

30.  poziva Komisiju da prizna i promiče javno korisne aktivnosti neprofitnih organizacija usklađivanjem statusa javne koristi unutar Unije; naglašava da nacionalni zakoni i administrativne prakse kojima se uređuju neprofitne organizacije, među ostalim njihovo osnivanje, registraciju, poslovanje, financiranje, financijski i porezni tretman ili mjere poreznih olakšica, kao i prekogranične aktivnosti, ne bi smjeli biti diskriminirajući na temelju mjesta poslovnog nastana organizacije ili protiv bilo koje skupine ili pojedinca na bilo kojoj osnovi;

31.  poziva Komisiju da razmotri donošenje prijedloga u cilju pojednostavnjenja uzajamnog priznavanja organizacija sa svrhom javne koristi koje su oslobođene od plaćanja poreza, uključujući filantropske organizacije, u svim državama članicama ako su priznate kao javno korisne i oslobođene od plaćanja poreza u jednoj državi članici;

32.  ističe činjenicu da uređenje statuta i minimalnih standarda za neprofitne organizacije na razini Unije može pomoći u stvaranju jednakih uvjeta, čime se olakšava dovršenje unutarnjeg tržišta;

33.  potiče Komisiju da razvije namjensku i sveobuhvatnu strategiju za jačanje civilnog društva u Uniji, među ostalim uvođenjem mjera za olakšavanje djelovanja neprofitnih organizacija na svim razinama upravljanja;

34.  traži od Komisije da na temelju članka 352. UFEU-a podnese prijedlog uredbe o donošenju statuta europskog udruženja, u skladu s preporukama iz ove Rezolucije i dijela I. njezina Priloga;

35.  traži od Komisije da na temelju članka 114. UFEU-a podnese prijedlog direktive o zajedničkim minimalnim standardima za neprofitne organizacije u Uniji kako bi se stvorili jednaki uvjeti za neprofitne organizacije utvrđivanjem minimalnih standarda, koji bi omogućili civilnom društvu da ima koristi od sloboda i temeljnih prava te bi doprinijeli jačanju europske demokracije, u skladu s preporukama iz ove Rezolucije i iz dijela II. njezina Priloga;

36.  traži od Komisije da iskoristi rezultate komparativne analize provedene u skladu sa stavkom 11. kao prilog Prijedlogu uredbe sadržanom u dijelu I. Priloga i Prijedlogu direktive sadržanom u dijelu II. Priloga kako bi na odgovarajući način priložila popis nacionalnih oblika organizacija koje bi trebalo smatrati obuhvaćenima u skladu s člankom 3. stavkom 2. prijedloga sadržanog u dijelu I. Priloga i člankom 1. prijedloga sadržanog u dijelu II. Priloga;

o
o   o

37.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju i popratne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.

PRILOG REZOLUCIJI

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

DIO I.

Prijedlog

UREDBE VIJEĆA

o statutu europskog udruženja

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 352.,

budući da:

(1)  Prekogranični projekti i drugi oblici suradnje koji osobito uključuju civilno društvo, na odlučujući način doprinose postizanju ciljeva Unije, među ostalim promicanju njezinih vrijednosti, te razvoju brojnih različitih aktivnosti od transnacionalnog značenja kojima se u brojnim područjima pogoduje općem interesu.

(2)  Europska prekogranična suradnja između građana i predstavničkih udruga ključna je za stvaranje sveobuhvatnog europskog civilnog društva, koje je važan element europske demokracije i europske integracije u skladu s člancima 11. i 15. Ugovora o Europskoj uniji.

(3)  U ostvarivanju svojih ciljeva, mnoga udruženja imaju važnu ulogu u gospodarstvu i razvoju unutarnjeg tržišta jer redovito sudjeluju u gospodarskim aktivnostima.

(4)  Direktiva .../... Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o minimalnim standardima”) ima za cilj usklađivanje zakonodavstava država članica kako bi se osigurali minimalni standardi i poticajno okruženje, čime se neprofitnim organizacijama olakšava obavljanje njihova posla.

(5)  Udruženja su vezivno tkivo koje povezuje naše društvo. One imaju ključnu ulogu u pomaganju, poticanju i osnaživanju pojedinaca da aktivno sudjeluju u demokratskom i društvenom životu Unije, posebno onih koji se suočavaju s isključenosti i diskriminacijom, te mogu biti vrlo važan čimbenik u procesu razvoja politika Unije.

(6)  Unija bi udruženjima, koja čine oblik organizacije koji je opće priznat u svim državama članicama, trebala pružiti odgovarajući pravni instrument kojim se mogu poticati njihove transnacionalne i prekogranične aktivnosti i kojim se može doprinijeti građanskom dijalogu na razini Unije.

(7)  Uvođenjem oblika organizacije na razini Unije svim udruženjima olakšalo bi se ostvarivanje njihovih prekograničnih ciljeva i aktivnosti na unutarnjem tržištu.

(8)  Člankom 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i člancima 7., 8. i 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) štite se neprofitne organizacije od diskriminatornih ili neopravdanih ograničenja pristupa resursima i slobode kretanja kapitala unutar Unije. To se odnosi i na mogućnost traženja, osiguravanja i korištenja resursa domaćeg i stranog podrijetla, što je ključno za postojanje i rad svakog pravnog subjekta. U skladu s presudom Suda Europske unije od 18. lipnja 2020. u predmetu C-78/18 Komisija/Mađarska(10) ograničenja bi se trebala nametnuti samo za legitimne ciljeve, kao što su interesi nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili javnog poretka te bi trebala biti razmjerna cilju zaštite takvih interesa i biti najmanje nametljiva sredstva za postizanje željenog cilja. To se, među ostalim, odnosi na ograničenja koja proizlaze iz pravila za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, koja se primjenjuju u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti, posebno uzimajući u obzir obveze procjene rizika na temelju međunarodnog prava i prava Unije. Stoga države članice ne mogu primjenjivati nerazumne, pretjerano nametljive ili disruptivne mjere, uključujući zahtjeve za izvješćivanje kojima se organizacijama nameće prekomjerno ili skupo opterećenje.

(9)  Fizičke i pravne osobe mogu osnivati europska trgovačka društva na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2157/2001(11), europske zadruge na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1435/2003(12) te europske stranke na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(13). Međutim, nijedan od tih instrumenata ne predviđa mogućnost prekogranične suradnje udruženja.

(10)  Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(14) predviđa stvaranje europskih grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS). Takve grupacije uglavnom čine državna ili lokalna tijela ili drugi javnopravni subjekti. Prema tome, nisu obuhvaćeni nevladini akteri civilnog društva i građani.

(11)  Europsko gospodarsko interesno udruženje (EGIU), predviđeno Uredbom (EEZ) br. 2137/85(15), omogućuje da se određene aktivnosti provode zajedno, ali ipak zadržava neovisnost svojih članova. Međutim, EGIU ne zadovoljava posebne potrebe udruženja civilnog društva.

(12)  Stoga je na razini Unije potrebno utvrditi odgovarajući usklađen regulatorni okvir i pravila kojima će se omogućiti osnivanje europskih udruženja s vlastitom pravnom osobnošću te upravljati prekograničnim osnivanjem i djelovanjem takvih udruženja.

(13)  Političke stranke i sindikate, kao i crkve i druge vjerske zajednice te svjetonazorske ili nekonfesionalne organizacije trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Uredbe zbog nedostatka nadležnosti Unije za uređivanje njihova statusa i zbog toga što imaju poseban status u okviru nacionalnog prava. Zbog toga bi prema njima trebalo postupati drukčije nego prema drugim udruženjima koja nemaju takav status, kao što su vjerske dobrotvorne neprofitne organizacije ili organizacije koje se bore protiv diskriminacije, među ostalim na tržištu rada.

(14)  Ovom Uredbom ne bi se trebala dovoditi u pitanje prava radnika i sindikata, uključujući postojeća prava i zaštite u kontekstu postupaka u slučaju nesolventnosti i restrukturiranja, spajanja, prijenosa poduzeća te u vezi s informacijama i plaćama. Poslodavci bi trebali ispuniti svoje obveze bez obzira na oblik u kojem posluju.

(15)  Važno je osigurati koordinaciju na razini Unije kako bi se izbjegla fragmentacija i podržao usklađen pristup u cijeloj Uniji za primjenu ove Uredbe. U tom bi pogledu ovom Uredbom trebalo predvidjeti imenovanje odbora europskih udruženja unutar Komisije ili povezanog s Komisijom i/ili relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.

(16)  Odbor europskih udruženja trebao bi pozvati predstavnika Agencije za temeljna prava na svoje sastanke kada se odnose na slobodu udruživanja ili slobodu izražavanja, u skladu s člankom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 168/2007(16).

(17)  Ovom bi se Uredbom trebala uvesti posebna razdoblja za administrativne postupke, među ostalim u vezi s registracijom i postupkom odobravanja statusa javne koristi. Pri procjeni provedbe i primjene ove Uredbe Komisija bi posebno trebala razmotriti kako se takva razdoblja primjenjuju u praksi.

(18)  Za potrebe provjere zahtjeva utvrđenih u članku 6., nacionalna tijela za udruženja mogu zatražiti imena i adrese članova osnivača. Informacije o identitetu osnivača i članova neprofitnih organizacija koji su fizičke osobe mogu biti osjetljive informacije te bi stoga države članice trebale osigurati da se zahtjevima koji dovode do obrade takvih osobnih podataka ne dovodi u pitanje Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(17) (Opća uredba o zaštiti podataka), a posebno njezin članak 9.

(19)  Europsko udruženje može željeti razlikovati kategorije članova kako bi se glasačka prava dodijelila samo punopravnim članovima, priznajući pritom pridružene članove koji podržavaju predmetni cilj, bez prava glasa, i/ili počasne članove izuzete od obveze plaćanja članarine, ali s pravom glasa. Kategorizacija članova ne bi trebala dovesti do neopravdane diskriminacije, posebno na temelju državljanstva.

(20)  Budući da je područje primjene ove Uredbe ograničeno na neprofitna udruženja, UFEU-om se ne pruža nikakva druga pravna osnova osim one utvrđene u članku 352.

(21)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest uspostavu europskog udruženja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni iz navedenih razloga bolje mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Predmet i opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Uredbom utvrđuju uvjeti i postupci za osnivanje, registraciju i reguliranje pravnih subjekata te upravljanje njima u obliku europskog udruženja.

2.  Europsko udruženje neovisno je, samoupravno i prekogranično tijelo koje je osnovano na trajnoj osnovi na području Unije dobrovoljnim sporazumom između fizičkih ili pravnih osoba u zajedničku neprofitnu svrhu.

3.  Europsko udruženje slobodno određuje svoje ciljeve i aktivnosti potrebne za njihovo ostvarivanje.

4.  Ciljevima europskog udruženja poštuju se i podupire promicanje ciljeva i vrijednosti na kojima se temelji Unija kako je utvrđeno u člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji.

5.  Europsko udruženje temelji se na članstvu i slobodno određuje sastav svojeg članstva. To može uključivati određivanje posebnih zahtjeva za članove na temelju razumnih i objektivnih kriterija i podložno načelu nediskriminacije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „neprofitno” znači da primarni cilj nije stvaranje dobiti, iako se gospodarske aktivnosti mogu obavljati. Ako neprofitna organizacija ostvari dobit, ona se ulaže u organizaciju radi ostvarivanja njezinih ciljeva i ne raspodjeljuje se među članovima, osnivačima ili drugim privatnim stranama. Dodjela statusa javne koristi u skladu s člankom 21. nije nužan uvjet da bi se smatralo da je organizacija neprofitna. Međutim, ako se dodjeljuje status javne koristi, svrha organizacije smatra se neprofitnom;

(b)  „neovisno” znači, u vezi s udruženjima, slobodno od bilo kakvog neopravdanog uplitanja države i ne čini dio vladajuće ili upravne strukture. U tom pogledu ni primanje vladinih financijskih sredstava ni sudjelovanje u radu vladina savjetodavnog tijela ne sprečava da se udruženje smatra neovisnim sve dok to financiranje ili sudjelovanje ne utječe na samostalnost njegova funkcioniranja i donošenja odluka;

(c)  „samoupravno” znači, u vezi s udruženjima, da udruženje ima institucionalnu strukturu koja mu omogućuje da izvršava sve svoje unutarnje i vanjske organizacijske funkcije i neovisno donosi ključne odluke;

(d)  „javna korist” znači poboljšanje dobrobiti društva ili njezina dijela, od čega koristi ima opći interes društva;

(e)  „prekogranično” znači, u vezi s udruženjima, ostvarivanje cilja transnacionalne suradnje ili prekogranične suradnje unutar Unije, ili da članovi osnivači udruženja dolaze iz najmanje dvije države članice, što znači da su građani ili rezidenti države članice ako su fizičke osobe, ili imaju registrirano sjedište u državi članici ako su pravne osobe;

(f)  „član” znači fizička ili pravna osoba koja je dobrovoljno i hotimice podnijela zahtjev za pridruživanje udruženju radi potpore njegovim ciljevima i aktivnostima i koja je primljena u udruženje na temelju njegova statuta. Ako je udruženje osnovano kao rezultat preoblikovanja ili spajanja, može se izvući zaključak o spremnosti za članstvo.

Članak 3.

Pravila primjenjiva na europska udruženja

1.  Europska udruženja uređena su ovom Uredbom i njihovim statutima. Za pitanja koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, na europsko udruženje primjenjuje se pravo države članice u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište.

2.  Države članice utvrđuju pravni subjekt ili kategoriju pravnih subjekata s kojima se europsko udruženje smatra usporedivim za potrebe utvrđivanja mjerodavnog prava u skladu sa stavkom 1., na način koji je u skladu s odredbama i ciljevima ove Uredbe.

Članak 4.

Nacionalno tijelo za udruženja

1.  Države članice imenuju neovisno javno tijelo („nacionalno tijelo za udruženja”) i o tome obavješćuju Odbor europskih udruženja iz članka 5. i Komisiju. Nacionalno tijelo za udruženja odgovorno je za registraciju europskih udruženja u skladu s člankom 10. i za praćenje primjene ove Uredbe uz potpuno poštovanje temeljnih prava i sloboda europskih udruženja kako je predviđeno Ugovorima i Poveljom.

2.  Nacionalna tijela za udruženja doprinose dosljednoj primjeni ove Uredbe u cijeloj Uniji. U tu svrhu nadzorna tijela za udruženja međusobno surađuju, među ostalim u okviru Odbora europskih udruženja u skladu s člancima 5. i 22.

Članak 5.

Odbor europskih udruženja

1.  Ovime se imenuje Odbor europskih udruženja.

2.  Odboru europskih udruženja pomaže tajništvo.

3.  Odbor europskih udruženja sastoji se od predstavnika svakog nacionalnog tijela za udruženja i triju predstavnika Komisije.

4.  Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti Odbor europskih udruženja djeluje neovisno.

5.  U cilju dosljedne primjene ove Uredbe Odbor europskih udruženja čini sljedeće:

(a)  razvija, u suradnji s Komisijom i nacionalnim tijelima za udruženja, zajedničke obrasce ili druge alate za potporu elektroničkoj registraciji europskih udruženja u skladu s člankom 10.;

(b)  uspostavlja i upravlja digitalnom bazom podataka europskih udruženja na razini Unije kao alatom u informativne i statističke svrhe te za potporu strukturiranom civilnom dijalogu o pitanjima Unije;

(c)  obrađuje obavijesti o registraciji, raspuštanju i drugim relevantnim odlukama koje se odnose na europska udruženja u svrhu objave u Službenom listu Europske unije, kako je predviđeno ovom Uredbom;

(d)  procjenjuje primjerenost identifikacije usporedivih pravnih subjekata koju su utvrdile države članice u skladu s člankom 3. stavkom 2.;

(e)  zaprima, ispituje i prati pritužbe u vezi s primjenom ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje zadaće nacionalnih tijela za udruženja;

(f)  odlučuje o žalbama, prema potrebi putem svojeg Odbora za žalbe u skladu s člancima 10. i 11.;

(g)  razmatra sva pitanja koja se odnose na primjenu ove Uredbe i savjetuje se s dotičnim strankama i relevantnim dionicima i stručnjacima, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jednog od svojih članova ili Komisije;

(h)  izdaje smjernice i preporuke te utvrđuje najbolje prakse za nacionalna tijela za udruženja i europska udruženja kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Uredbe;

(i)  daje mišljenja i preporuke Komisiji, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jednog od svojih članova ili Komisije te nakon savjetovanja sa relevantnim stranama, dionicima i stručnjacima o svim pitanjima povezanima s europskim udruženjima ili mjerama koje proizlaze iz Direktive o minimalnim standardima;

(j)  daje mišljenja i preporuke Komisiji u pogledu strukturnih i operativnih sredstava namijenjenih financiranju civilnog društva, organizaciji civilnog dijaloga te zaštiti i promicanju prava i vrijednosti Unije utvrđenih u UEU-u, UFEU-u i Povelji, radi održavanja i daljnjeg razvoja otvorenih, demokratskih, ravnopravnih i uključivih društava utemeljenih na pravima i vladavini prava;

(k)  promiče suradnju i djelotvornu bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija i najboljih praksi s nacionalnim tijelima za udruženja te između njih;

(l)  promiče zajedničke programe osposobljavanja i olakšava razmjenu osoblja među nacionalnim tijelima za udruženja;

6.  Odbor europskih udruženja odgovoran je Europskom parlamentu i Vijeću te jednom godišnje izvješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o svojim aktivnostima.

7.  Rasprave Odbora europskih udruženja i njegovih članova uređuju se Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(18).

8.  Odbor europskih udruženja usvaja vlastiti poslovnik i određuje svoj način rada.

9.  Na svoje sastanke Odbor europskih udruženja može pozvati predstavnike relevantnih europskih agencija i neovisne stručnjake, posebno iz akademske zajednice i civilnog društva, te se s njima redovito savjetuje.

Poglavlje II.

Osnivanje i registracija

Članak 6.

Osnivanje

1.  Europsko udruženje osniva se:

(a)  dogovorom najmanje tri člana osnivača; članovi osnivači dolaze iz najmanje dvije države članice, što znači da su građani ili rezidenti države članice ako su fizičke osobe, ili imaju registrirano sjedište u državi članici ako su pravne osobe; ili

(b)  kao rezultat preoblikovanja postojećeg subjekta osnovanog u skladu s pravom države članice koji ispunjava iste uvjete kao u točki (a) i koji ima registrirano sjedište u Uniji u europsko udruženje; ili

(c)  kao rezultat spajanja najmanje dvaju postojećih europskih udruženja; ili

(d)  kao rezultat spajanja barem jednog postojećeg europskog udruženja i najmanje jednog subjekta koji pripada kategorijama utvrđenima u skladu s člankom 3. stavkom 2.; ili

(e)  kao rezultat spajanja najmanje dvaju subjekata utvrđenih u skladu s člankom 3. stavkom 2., a koji su osnovani u skladu s pravom država članica i koji imaju registrirano sjedište u Uniji, pod uvjetom da ti subjekti zajedno imaju najmanje tri člana i da ti članovi dolaze iz najmanje dvije različite države članice.

2.  Država članica može predvidjeti da subjekt, koji pripada onima utvrđenima u skladu s člankom 3. stavkom 2. i čije se registrirano sjedište ne nalazi u Uniji, može sudjelovati u osnivanju europskog udruženja, pod uvjetom da je takav subjekt osnovan u skladu s pravom jedne države članice, da ima registrirano sjedište u toj državi članici te da ima dokazivu i trajnu ekonomsku, socijalnu ili kulturnu vezu s tom državom članicom.

3.  Osnivanje europskog udruženja provodi se pisanim sporazumom svih članova osnivača ili pisanim zapisnikom u kojem se dokumentira osnivački sastanak koji potpisuju svi članovi osnivači i koji se propisno provjerava ako je takva verifikacija potrebna u skladu s nacionalnim pravom za osnivanje udruženja.

4.  Izlazak člana osnivača iz europskog udruženja ne dovodi automatski do raskida ili raspuštanja europskog udruženja, pod uvjetom da ono nastavi obavljati svoje aktivnosti na temelju suglasnosti barem onog broja osoba iz stavka 1. točke (a).

5.  Osnivanje europskog udruženja ili bilo kakvi postupci restrukturiranja ne koriste se kako bi se dovela u pitanje prava radnika ili sindikata ili uvjeti rada. U skladu s mjerodavnim kolektivnim ugovorima te nacionalnim pravom i pravom Unije, obveze u pogledu radnika i vjerovnika i dalje se ispunjavaju, a zaposlenici, volonteri, sindikati i predstavnici radnika propisno se obavještavaju te se provode savjetovanja s njima. Poštuju se i, po potrebi, zadržavaju kolektivni ugovori i prava radnika na zastupanje na razini uprave.

Članak 7.

Članstvo

Europska udruženja slobodna su razlikovati punopravne članove od ostalih kategorija članova. Statutom europskog udruženja utvrđuju se prava i obveze svih kategorija članova, posebno u pogledu njihova prava glasa.

Članak 8.

Statut

1.  Članovi osnivači sastavljaju i potpisuju statut europskog udruženja u vrijeme njegova osnivanja ili na njegovoj konstituirajućoj sjednici.

2.  Statut mora sadržavati barem sljedeće informacije u vezi s europskim udruženjem:

(a)  njegov naziv kojem prethodi ili slijedi kratica „EA”,

(b)  točan opis njegovih ciljeva, njegove neprofitne prirode i, ako je to primjenjivo, njegovih svrha od javne koristi,

(c)  adresu njegova registriranog ureda,

(d)  njegovu imovinu u trenutku osnivanja,

(e)  naziv i adresu registriranih sjedišta njegovih članova osnivača, ako se radi o pravnim osobama,

(f)  uvjete i postupak za prijem, isključenje i istupanje članova,

(g)  prava i obveze njegovih članova, i različite kategorije članova ako postoje, te prava i obveze članova u svakoj kategoriji,

(h)  odredbe o broju članova i sastavu upravnog odbora, imenovanju i opozivu članova upravnog odbora, uvjete za pokretanje postupaka protiv članova upravnog odbora u ime udruženja, kao i odredbe o funkcioniranju upravnog odbora, njegovim ovlastima i odgovornostima, uključujući ovlasti zastupanja u odnosima s trećim stranama,

(i)  odredbe o funkcioniranju, ovlastima i odgovornostima njegove glavne skupštine, kako je navedeno u članku 16., uključujući zahtjeve u pogledu većine i kvoruma,

(j)  odredbe o pravima i obvezama članova, uključujući pravo glasa i pravo na podnošenje prijedloga,

(k)  osnove i postupke za dobrovoljno raspuštanje,

(l)  njegovu izričitu obvezu da poštuje vrijednosti Unije sadržane u članku 2. UEU-a,

(m)  raspolaže li ili ne temeljnim kapitalom i ako da, koji je iznos tog kapitala,

(n)  učestalost sazivanja glavne skupštine te

(o)  datum donošenja statuta i postupak za njegovu izmjenu.

Članak 9.

Registrirano sjedište

1.  Registrirano sjedište europskog udruženja nalazi se na području Unije, u mjestu koje je određeno u njegovu statutu. Registrirano sjedište nalazi se u mjestu u kojem europsko udruženje ima svoju središnju upravu ili glavnom mjestu obavljanja djelatnosti u Uniji.

2.  U slučaju osnivanja europskog udruženja preoblikovanjem u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b), njegovi članovi odlučuju hoće li registrirano sjedište europskog udruženja ostati u državi članici u kojoj je izvorni subjekt registriran ili će se premjestiti u drugu državu članicu.

3.  U slučaju osnivanja europskog udruženja spajanjem u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkama (c), (d) ili (e), njegovi članovi odlučuju u kojim će se državama članicama u kojima su subjekti koji se spajaju registrirani nalaziti registrirano sjedište europskog udruženja.

Članak 10.

Registracija

1.  Članovi osnivači europskog udruženja u roku od 30 dana od datuma osnivanja, kako je predviđeno člankom 6. stavkom 3., podnose prijavu za registraciju nacionalnom tijelu za udruženja.

2.  Nakon što provjeri ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete utvrđene ovom Uredbom, nacionalno tijelo za udruženja donosi odluku o registraciji europskog udruženja u roku od 30 dana od primitka zahtjeva.

3.  Država članica ne nameće druge uvjete za registraciju osim onih utvrđenih ovom Uredbom.

4.  Ako nacionalno tijelo za udruženja prihvati zahtjev, ono registrira europsko udruženje u odgovarajućem nacionalnom registru i u roku od 15 dana o svojoj odluci obavješćuje Odbor europskih udruženja, koji nastavlja s uključivanjem europskog udruženja u digitalnu bazu podataka europskih udruženja uspostavljenu u skladu s člankom 5. stavkom 5. točkom (b). U istom roku nacionalno tijelo za udruženja svoju odluku priopćuje i Uredu za publikacije Europske unije, koji zatim osigurava da se informacije bez odgode objave u Službenom listu Europske unije.

5.  Ako je unutar 30 dana od podnošenja zahtjeva za registraciju zahtjev odbijen ili o njemu nije donesena odluka, podnositelj zahtjeva može se u roku od 15 dana od primitka odluke o odbijanju ili nakon isteka roka za donošenje odluke od 30 dana žaliti Odboru za žalbe iz članka 11.

Odbor za žalbe donosi odluku o zahtjevu za registraciju u roku od 30 dana od podnošenja žalbe.

Ako Odbor za žalbe odobri zahtjev za registraciju ili ne donese odluku u roku od 30 dana, nacionalno tijelo za udruženja nastavlja s registracijom u roku od 15 dana od takve odluke ili nedjelovanja.

Svaka odluka o odbijanju zahtjeva za registraciju priopćuje se podnositeljima zahtjeva i uključuje propisno obrazložene razloge za odbijanje.

6.  Nakon uključivanja u odgovarajući nacionalni registar u skladu sa stavkom 4. registracija europskog udruženja proizvodi učinke u cijeloj Uniji.

7.  Registracija se provodi putem zajedničkih obrazaca za registraciju ili drugih alata iz članka 5. Postupak registracije je elektronički i pristupačan te omogućuje podnositeljima zahtjeva uporabu službenog jezika ili jednog od službenih jezika države članice u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište. Naknade za registraciju ne smiju biti više od onih koje se primjenjuju na subjekte iz članka 3. stavka 2. i ne smiju prelaziti administrativne troškove ili predstavljati nepotrebno financijsko opterećenje, podložno načelu proporcionalnosti. Nacionalna tijela za udruženja omogućuju registraciju neelektroničkim putem.

8.  Po primitku zahtjeva za dodjelu statusa javne koristi od strane europskog udruženja, nacionalno tijelo za udruženja ocjenjuje zahtjev u odnosu na uvjete utvrđene u ovoj Uredbi. Nacionalno tijelo za udruženja ne nameće nikakve druge uvjete osim onih utvrđenih ovom Uredbom.

9.  Nacionalno tijelo za udruženja u roku od 15 dana od primitka zahtjeva za status javne koristi donosi obvezujuću odluku o zahtjevu. Taj se rok može produljiti za 15 dana u opravdanim slučajevima ako je za procjenu zahtjeva potrebna daljnja istraga ili ako se zahtijeva mišljenje Odbora europskih udruženja. Nacionalno tijelo za udruženja odmah obavješćuje europsko udruženje o trajanju i razlozima svakog produljenja početnog roka od 15 dana.

10.  Ako nacionalno tijelo za udruženja prihvati zahtjev za status javne koristi, ono registrira tu odluku u odgovarajućem nacionalnom registru i u roku od 15 dana o svojoj odluci obavješćuje Odbor europskih udruženja, koji nastavlja s uključivanjem statusa javne koristi europskog udruženja u digitalnu bazu podataka europskih udruženja uspostavljenu u skladu s člankom 5. stavkom 5. točkom (b). U istom vremenskom roku nacionalno tijelo za udruženja svoju odluku priopćuje i Uredu za publikacije Europske unije, koji zatim osigurava da se informacije bez odgode objave u Službenom listu Europske unije.

11.  Nakon uključivanja u odgovarajući nacionalni registar u skladu sa stavkom 10. donesena odluka o statusu javne koristi proizvodi učinke u cijeloj Uniji.

12.  Ako je zahtjev za status javne koristi odbijen ili o njemu nije odlučeno u roku iz stavka 9., podnositelj zahtjeva može u roku od 15 dana od primitka odluke o odbijanju podnijeti žalbu Odboru za žalbe ili, po isteku razdoblja za donošenje odluke, uputiti zahtjev Odboru za žalbe osnovanom na temelju članka 11.

Odbor za žalbe donosi odluku u roku od 15 dana od žalbe ili upućivanja zahtjeva ili u roku od 30 dana u propisno obrazloženim slučajevima.

Ako Odbor za žalbe odobri zahtjev za status javne koristi ili ne donese odluku u roku iz prvog podstavka, nacionalno tijelo za udruženja nastavlja s dodjelom statusa javne koristi u roku od 15 dana od takve odluke ili nedjelovanja.

Svaka odluka o odbijanju zahtjeva za registraciju priopćuje se podnositeljima zahtjeva i uključuje propisno obrazložene razloge za odbijanje.

13.  Članovi osnivači europskog udruženja mogu odlučiti istodobno podnijeti zahtjev za registraciju i status javne koristi, a u tom se slučaju odluka o oba pitanja donosi kao jedno, a primjenjuju se dulja razdoblja.

Članak 11.

Odbor za žalbe

1.  Do... [... mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Odbor europskih udruženja osniva Odbor za žalbe koji se sastoji od jednog predstavnika iz svake države članice i jednog predstavnika Komisije. Predsjednik je predstavnik Komisije.

2.  Komisija osigurava tajništvo Odboru europskih udruženja.

3.  Odbor za žalbe saziva njegov predsjednik, a odluke se donose apsolutnom većinom njegovih članova.

Članak 12.

Promjena registriranog sjedišta

1.  Registrirano sjedište europskog udruženja može se, u skladu s ovim člankom, prenijeti u drugu državu članicu. Države članice osiguravaju nesmetan prijenos imovine i dokumenata koji pripadaju europskom udruženju koje prenosi svoje registrirano sjedište. Takav prijenos neće prouzročiti nikakve promjene statutâ udruženja osim onih predviđenih ovim člankom, prestanak djelovanja europskog udruženja niti nastanak nove pravne osobe, niti će se takvim prijenosom utjecati na prava i obveze koji su postojali prije prijenosa, osim onih koji su neodvojivo povezani s prijenosom.

2.  Prijedlog prijenosa sastavlja upravni odbor europskog udruženja i objavljuje se u skladu s nacionalnim pravilima države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište.

3.  Prijedlog prijenosa sastavljen na temelju stavka 2. uključuje pojedinosti o:

(a)  planiranom registriranom sjedištu i predloženom nazivu u odredišnoj državi članici,

(b)  nazivu i adresi u državi članici podrijetla,

(c)  predloženom izmijenjenom statutu, uključujući, prema potrebi, novi naziv europskog udruženja,

(d)  prijedlogu vremenskog plana prijenosa, te

(e)  očekivanim pravnim i gospodarskim posljedicama prijenosa.

4.  Odluka o prijenosu donosi se tek po isteku razdoblja od dva mjeseca od objave prijedloga prijenosa. Odluke o prijenosu uređene su uvjetima utvrđenima za izmjenu statuta europskog udruženja.

5.  Vjerovnici i nositelji drugih prava u odnosu na europsko udruženje koja su prethodila objavi prijedloga za prijenos imaju pravo zahtijevati od europskog udruženja da im pruži odgovarajuća jamstva. Pružanje takvih jamstava uređeno je nacionalnim pravom države članice u kojoj se nalazilo registrirano sjedište europskog udruženja prije prijenosa. Države članice mogu proširiti primjenu te odredbe na dugove europskog udruženja prema javnim subjektima koji su nastali prije datuma prijenosa.

6.  Nadležno tijelo u državi članici u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište izdaje potvrdu kojom se priznaje da su radnje i formalnosti koje su potrebne prije prijenosa pravilno dovršene.

7.  Nova registracija ne provodi se dok se ne izda potvrda iz stavka 8. Prijenos registriranog sjedišta europskog udruženja i izmjene njegova statuta koje iz toga proizlaze, u skladu s člankom 10. stupaju na snagu na dan registracije prijenosa.

8.  Država članica može, kada je riječ o europskim udruženjima sa sjedištem na njezinom teritoriju, odbiti prijenos registriranog sjedišta, u slučaju službenog prigovora koji podnosi određeno nadležno tijelo u roku od dva mjeseca navedenom u stavku 6. Takav se prigovor može podnijeti samo ako se temelji na razlozima javne sigurnosti te se priopćuje nacionalnom tijelu za udruženja u odredišnoj državi članici i Odboru europskih udruženja.

9.  Ako se prijenos registriranog sjedišta odbije u skladu sa stavkom 8., europsko udruženje može u roku od 15 dana od primitka odluke o odbijanju podnijeti žalbu Odboru za žalbe osnovanom na temelju članka 11. Odbor za žalbe donosi odluku u roku od 15 dana ili u roku od 30 dana u opravdanim slučajevima ako je za procjenu zahtjeva potrebna daljnja istraga.

10.  Ako Odbor za žalbe odobri prijenos ili to ne učini u roku iz stavka 11., nacionalno tijelo za udruženja nadležne države članice odobrava prijenos u roku od 15 dana od takve odluke ili nedjelovanja.

Svaka odluka o odbijanju prijenosa priopćuje se podnositeljima zahtjeva i popraćena je propisnim obrazloženjem odbijanja.

11.  Ako je prijenos registriranog sjedišta postao konačan, nacionalno tijelo za udruženja države članice u kojoj je europsko udruženje imalo registrirano sjedište prije prijenosa te informacije u roku od 15 dana dostavlja nacionalnom tijelu za udruženja države članice u koju europsko udruženje namjerava prenijeti svoje registrirano sjedište i Odboru europskih udruženja. Najkasnije 15 dana nakon primitka tih informacija nacionalno tijelo za udruženja odredišne države članice uključuje europsko udruženje u odgovarajući nacionalni registar. Odbor europskih udruženja osigurava da se pojedinosti o prijenosu objave u digitalnoj bazi podataka europskih udruženja te u Službenom listu Europske unije najkasnije 15 dana nakon primanja obavijesti iz države članice u kojoj je europsko udruženje imalo registrirano sjedište prije prijenosa. Prijenos registriranog sjedišta europskog udruženja stupa na snagu i na njega se može pozivati protiv trećih strana od datuma kada je europsko udruženje uključeno u nacionalni registar države članice u kojoj se nalazi njegovo novo registrirano sjedište.

12.  Europsko udruženje koje je predmet raspuštanja, prestanka djelovanja, likvidacije, nesolventnosti, obustave plaćanja ili drugih sličnih postupaka ne može prenijeti svoje registrirano sjedište.

Članak 13.

Pravna osobnost

1.  Europsko udruženje stječe pravnu osobnost u svim državama članicama nakon njegove registracije kao europsko udruženje u odgovarajućem nacionalnom registru.

2.  Nakon obavijesti o registraciji, ali prije uključivanja u odgovarajući nacionalni registar, europsko udruženje može ostvariti svoja prava kao pravna osoba ako u okviru svojega naziva koristi izraz „europsko udruženje u osnivanju” i u skladu s nacionalnim pravilima o preventivnom nadzoru koja se primjenjuju na domaća udruženja u državi članici u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište tijekom osnivanja. Ako su prije stjecanja pravne osobnosti poduzete radnje u ime europskog udruženja, a europsko udruženje ne preuzme obveze koje proizlaze iz tih radnji, fizičke ili pravne osobe koje poduzimaju te radnje solidarno su odgovorne za njih, osim ako je drugačije predviđeno primjenjivim nacionalnim pravilima države članice u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište tijekom osnivanja.

3.  Od... [datuma stupanja na snagu ove Uredbe] samo europska udruženja koja su osnovana i registrirana u skladu s ovom Uredbom mogu istaknuti izraz „europsko udruženje” u svojem nazivu, na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice u kojoj su osnovana. To im je dopušteno nakon uključenja u odgovarajući nacionalni registar u skladu s člankom 10. stavkom 4.

4.  Kao pravne osobe, europska udruženja mogu u svoje ime izvršavati ovlasti, prava i obveze koji su potrebni za ostvarivanje njihovih ciljeva, pod istim uvjetima kao i pravni subjekt među onima koji su utvrđeni u skladu s člankom 3. stavkom 2. i koji su osnovani u skladu s pravom države članice u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište.

5.  Kao posljedica stjecanja pravne osobnosti, europsko udruženje stječe pravo i sposobnost:

(a)  sklapanja ugovora i izvršavanja drugih pravnih akata, uključujući stjecanje pokretne i nepokretne imovine,

(b)  prikupljanja sredstava za potporu neprofitnim aktivnostima,

(c)  primanja donacija i ostavština,

(d)  zapošljavanja osoblja,

(e)  sudjelovanja u svojstvu stranke u sudskim postupcima, te

(f)  pristupanja financijskim uslugama.

Članak 14.

Upravljanje i tijela

1.  Europsko udruženje slobodno određuje svoje unutarnje upravljačke strukture i upravljanje svojim statutom, podložno odredbama ove Uredbe. Takve strukture i upravljanje u svakom su slučaju u skladu s demokratskim načelima i temeljnim vrijednostima Unije.

2.  Europskim udruženjem upravljaju najmanje dva tijela: upravni odbor i glavna skupština.

3.  Upravni odbor ili glavna skupština mogu osnovati druga upravljačka tijela pod uvjetima i u skladu s postupcima utvrđenima u ovoj Uredbi i statutom europskog udruženja.

Članak 15.

Upravni odbor

1.  Upravni odbor upravlja europskim udruženjem u njegovu interesu i radi ostvarivanja njegovih ciljeva, kako je predviđeno statutom europskog udruženja.

2.  Upravni odbor imenuje glavna skupština u skladu sa statutom. Informacije o sastavu upravnog odbora stavljaju se na raspolaganje nacionalnom tijelu za udruženja u roku od šest mjeseci od datuma njegova izbora. Nacionalno tijelo za udruženja o tome obavješćuje Odbor europskih udruženja. O svim izmjenama sastava obavještava se na isti način. Europsko udruženje dužno je te podatke učiniti javno dostupnima.

3.  Osoba ne ispunjava uvjete da postane član upravnog odbora, da joj se dodijele ovlasti ili da preuzme odgovornost uprave ili zastupanja u skladu sa stavkom 6. dalje u tekstu ako je isključena iz članstva u odboru ili drugom sličnom upravljačkom ili nadzornom tijelu pravnog subjekta zbog:

(a)  prava Unije ili nacionalnog prava koje se primjenjuje na tu osobu,

(b)  prava Unije ili nacionalnog prava koje se primjenjuje na pravne subjekte utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 2. u državi članici u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište, ili

(c)  sudske ili upravne odluke donesene ili priznate od strane određene države članice.

4.  U okviru zadaća koje su im dodijeljene ovom Uredbom i statutom europskog udruženja, svi članovi upravnog odbora imaju ista prava i obveze.

5.  Upravni odbor može delegirati upravljačke ovlasti ili odgovornosti odborima koji se sastoje od jednog ili više članova europskog udruženja. Statutom ili glavnom skupštinom utvrđuju se uvjeti za izvršavanje takvog delegiranja.

6.  Upravni odbor može održavati redovne i izvanredne sastanke. U okviru redovnih sastanaka upravni odbor se sastaje u vremenskim razmacima utvrđenima statutom europskog udruženja, a najmanje dvaput godišnje, kako bi raspravljao o financijskim izvještajima, aktivnostima i predvidivim izgledima za projekte europskog udruženja.

7.  Upravni odbor jednom godišnje sastavlja izvješće o financijskim izvještajima i aktivnostima europskog udruženja, koje prosljeđuje nacionalnom tijelu za udruženja i Odboru europskih udruženja. Takvo godišnje izvješće također objavljuje europsko udruženje.

8.  Ne dovodeći u pitanje članak 22. stavak 2. i u mjeri u kojoj se on primjenjuje na subjekte iz članka 3. stavka 2., upravni odbor jednom godišnje sastavlja financijski izvještaj o računima europskog udruženja, uključujući podatke o prihodima ostvarenima gospodarskim aktivnostima i sredstvima kao što su krediti i bankovni zajmovi te donacije ili nenadoknađeni primitci gotovine ili nekretnina tijekom prethodne kalendarske godine, kao i procjenu proračuna za sljedeću financijsku godinu. U skladu s nacionalnim pravom države članice mogu zahtijevati od upravnog odbora da objavi financijski izvještaj nadležnom tijelu i članovima udruženja. U tom slučaju članovi mogu od upravnog odbora zatražiti dodatne informacije, među ostalim o izvorima financiranja. Članovi to mogu učiniti samo ako je to, nakon ispitivanja godišnjeg financijskog izvještaja, potrebno u svrhu transparentnosti i odgovornosti i pod uvjetom da je to razmjerno. U tu svrhu europsko udruženje treba voditi potpunu i točnu evidenciju o svim financijskim transakcijama, kako je navedeno u članku 23. stavku 1.

9.  Članovi upravnog odbora ovlašteni su zastupati europsko udruženje u odnosima s trećim stranama i u pravnim postupcima, u granicama i pod uvjetima utvrđenima u statutu. Ako je ovlast za zastupanje europskog udruženja u odnosima s trećim stranama dodijeljena dvama ili više članova, te osobe kolektivno izvršavaju tu ovlast.

10.  Sve radnje koje članovi upravnog odbora poduzmu u ime europskog udruženja obvezuju europsko udruženje prema trećim stranama, pod uvjetom da ne prelaze ovlasti dodijeljene upravnom odboru mjerodavnim pravom ili ovlasti koje su mu zakonski dodijeljene statutom europskog udruženja.

Članak 16.

Glavna skupština

1.  Opća skupština europskog udruženja, na kojoj su okupljeni svi članovi, naziva se glavnom skupštinom.

2.  Upravni odbor imenuje glavnu skupštinu u skladu sa statutom europskog udruženja.

3.  Članovi se obavješćuju o glavnoj skupštini najkasnije 15 kalendarskih dana prije datuma utvrđenog za glavnu skupštinu.

4.  Upravni odbor može sazvati glavnu skupštinu u bilo kojem trenutku, bilo na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje četvrtine članova. Statutom se može odrediti niži prag.

5.  Glavna skupština može se održavati uz fizičku prisutnost članova, putem interneta ili kombinacijom tih dvaju načina bez utjecaja na valjanost glavne skupštine ili valjanost donesenih odluka. Upravni odbor odlučuje o tome koji se od ta tri obrasca koristi za svaku glavnu skupštinu, osim ako većina članova udruženja predloži drugi oblik.

6.  U zahtjevu za glavnu skupštinu navode se razlozi za njezino sazivanje i točke koje treba uključiti u dnevni red.

7.  Svaki član ima pravo na informacije i pristup dokumentima, u skladu s pravilima utvrđenima statutom, prije svake glavne skupštine.

8.  Svaki član ima pravo sudjelovati u glavnoj skupštini, govoriti i podnositi prijedloge.

9.  Pravo glasa i podnošenja prijedloga članova u glavnoj skupštini ostvaruje se u skladu sa statutom europskog udruženja, u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (j).

10.  Članovi mogu imenovati drugog člana da ih zastupa u glavnoj skupštini prije sjednice, u skladu s postupkom utvrđenim statutom europskog udruženja. Jedan član ne smije zastupati više od dva druga člana.

11.  Odluke glavne skupštine o redovnim pitanjima donose se, osim ako je drugačije predviđeno, većinom glasova prisutnih ili zastupanih članova. Raspodjela glasova provodi se u skladu s pravilima utvrđenima statutom europskog udruženja.

Članak 17.

Podružnice udruženja i vodeći članovi

1.  Europsko udruženje može imati regionalne podružnice. Te se podružnice ne smatraju zasebnim pravnim osobnostima, ali mogu organizirati aktivnosti i upravljati njima u ime udruženja, podložno zahtjevima njihovih statuta.

2.  Upravni odbor europskog udruženja može imenovati podružnice ili članove koji su pravne osobe vodećim akterima u izvršavanju i provedbi projekata europskog udruženja. Države članice dopuštaju da podružnice ili članovi provode projekte pod njihovom nadležnošću kao vodeći akteri europskog udruženja.

Članak 18.

Izmjene statuta

1.  O svim izmjenama statuta europskog udruženja raspravlja se u okviru glavne skupštine koja se u tu svrhu i saziva.

2.  Članove se obavješćuje o glavnoj skupštini u cilju rasprave o predloženim izmjenama statuta europskog udruženja i odlučivanja o njima najmanje 30 kalendarskih dana prije datuma utvrđenog za skupštinu. Obavijest sadržava predmetne prijedloge.

3.  Glavna skupština ovlaštena je izmijeniti statut ako je nazočna ili zastupljena najmanje polovica plus jedan član europskog udruženja.

4.  Izmjene statuta europskog udruženja donose se ako za njih glasuje najmanje dvije trećine prisutnih ili zastupanih članova glavne skupštine.

5.  Izmjene utvrđene svrhe europskog udruženja donose se ako za njih glasuje najmanje tri četvrtine prisutnih ili zastupanih članova glavne skupštine.

6.  Tekst usvojenog statuta mora se dostaviti nacionalnom tijelu za udruženja unutar šest mjeseci od datuma kada je usvojen, a nacionalno tijelo za udruženja o tome obavješćuje Odbor europskih udruženja. Te informacije europsko udruženje stavlja na raspolaganje javnosti i dostavlja ih Odboru europskih udruženja kako bi ih se uključilo u europsku bazu podataka iz članka 5. stavka 5. točke (b).

Poglavlje III.

Odredbe o postupanju prema europskim udruženjima u državama članicama

Članak 19.

Načelo nediskriminacije

1.  Zabranjeno je diskriminirajuće postupanje prema europskim udruženjima.

2.  Postupanje prema europskim udruženjima jednako je postupanju prema jednakovrijednom nacionalnom subjektu utvrđenom u skladu s člankom 3. stavkom 2.

Članak 20.

Status javne koristi

1.  Europskim udruženjima može se dodijeliti status javne koristi ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

(a)  svrha i aktivnosti organizacije usmjereni su na ostvarivanje cilja od javne koristi koji služi dobrobiti društva ili dijela društva te je stoga koristan za javno dobro, osim ako su ta svrha i te aktivnosti sustavno i izravno usmjerene na dobrobit struktura određene političke stranke. Na cilj od javne koristi usmjerene su među ostalim sljedeće svrhe:

i.  umjetnost, kultura ili očuvanje povijesnog nasljeđa,

ii.  zaštita okoliša i klimatske promjene,

iii.  promicanje i zaštita temeljnih prava i vrijednosti Unije, uključujući demokraciju, vladavinu prava i iskorjenjivanje svake diskriminacije na temelju spola, rase, etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, invaliditeta, seksualne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi,

iv.  socijalna pravda, socijalna uključenost te sprečavanje ili smanjenje siromaštva,

v.  humanitarna potpora i humanitarna pomoć, uključujući pomoć u slučaju katastrofe,

vi.  razvojna pomoć i razvojna suradnja,

vii.  zaštita ranjivih skupina stanovništva te pomoć i potpora ranjivim skupinama stanovništva, uključujući djecu, starije osobe, osobe s invaliditetom, osobe koje traže ili uživaju međunarodnu zaštitu te beskućnike,

viii.  zaštita životinja,

ix.  znanost, istraživanje i inovacije,

x.  obrazovanje i osposobljavanje te uključivanje mladih;

xi.  promicanje i zaštita zdravlja i dobrobiti, uključujući pružanje medicinske skrbi,

xii.  zaštita potrošača, te

xiii.  amaterski sportovi i njihovo promicanje.

(b)  svaki višak od bilo koje gospodarske ili druge dohodovne aktivnosti organizacije koristi se isključivo za promicanje ciljeva od javne koristi te organizacije;

(c)  u slučaju raspuštanja organizacije, statutarnim zaštitnim mjerama jamči se da će sva imovina i dalje služiti ciljevima od javne koristi; i

(d)  članovi upravljačkih struktura organizacije koji nisu članovi osoblja nemaju pravo na naknadu koja premašuje odgovarajuću naknadu za troškove.

2.  Europska udruženja mogu nacionalnom tijelu za udruženja države članice u kojoj imaju registrirano sjedište podnijeti zahtjev da im se prizna status javne koristi, u skladu sa zahtjevima iz stavka 1.

3.  Nacionalno tijelo za udruženja odlučuje o zahtjevu za status javne koristi u skladu s postupkom iz članka 10. stavaka 8. i 9.

4.  Države članice tretiraju europsko udruženje kojem je dodijeljen status javne koristi na isti način kao i pravne subjekte kojima je dodijeljen takav status u njihovoj jurisdikciji.

Članak 21.

Načelo nacionalnog tretmana

Europska udruženja podliježu odredbama nacionalnog prava koje se primjenjuju na pravne subjekte utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 2. u državi članici u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište.

Članak 22.

Načelo neproizvoljnog tretmana

Europska udruženja ne podliježu različitom tretmanu država članica isključivo zbog političke poželjnosti njihove svrhe, područja djelovanja ili izvora financiranja.

Poglavlje IV.

Financiranje i izvješćivanje

Članak 23.

Prikupljanje sredstava i slobodna upotreba imovine

1.  Europska udruženja mogu tražiti, primati i donirati bilo kakve resurse te raspolagati njima, uključujući financijske, nenovčane i materijalne resurse, te tražiti i primati ljudske resurse iz bilo kojeg izvora ili za bilo koji izvor, bilo da se radi o javnim tijelima, privatnim osobama ili privatnim tijelima, u bilo kojoj državi članici i u trećim zemljama.

2.  Europska udruženja podliježu odredbama prava Unije i mjerodavnog nacionalnog prava koje se odnose na oporezivanje, carinu, devizno poslovanje, pranje novca i financiranje terorizma, kao i pravilima kojima se uređuje financiranje izbora i političkih stranaka, kako se primjenjuju na pravne subjekte utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 2. u državi članici u kojoj imaju registrirano sjedište.

3.  Europska udruženja podliježu obvezama izvješćivanja i javnog objavljivanja u skladu s nacionalnim pravom, među ostalim o sastavu upravnog odbora, odredbama statuta i financiranju i financijskim izvještajima u mjeri u kojoj su te obveze u skladu s ciljem od općeg interesa koji se sastoji od osiguravanja da europska udruženja posluju transparentno, da su odgovorna te pod uvjetom da su takve obveze nužne i proporcionalne.

Ispunjavanje obveza iz prvog podstavka ne smije dovesti do toga da europska udruženja podliježu strožim pravilima od onih koja se primjenjuju na jednakovrijedne nacionalne subjekte utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 2. i na profitne subjekte. Te obveze izvješćivanja i javnog objavljivanja ne smiju dovesti do različitog tretmana ili ograničavanja prava i obveza europskog udruženja neovisno o poželjnosti njegove svrhe ili izvora financiranja.

Članak 24.

Računovodstvo i revizija

1.  Europska udruženja vode potpunu i točnu evidenciju o svim financijskim transakcijama.

2.  Europska udruženja najmanje jednom godišnje sastavljaju:

(a)  svoje godišnje financijske izvještaje,

(b)  svoje konsolidirane financijske izvještaje, ako postoje,

(c)  procjenu proračuna za sljedeću financijsku godinu, te

(d)  godišnje izvješće o radu.

Upravni odbor dostavlja godišnje izvješće o radu i financijsko izvješće nacionalnom tijelu za udruženja u skladu s člankom 14. stavcima 7. i 8.

3.  Godišnje izvješće o radu sadrži barem:

(a)  informacije o aktivnostima europskog udruženja u referentnoj godini;

(b)  informacije o predvidivim izgledima ako su dostupne; i

(c)  opis načina na koji su tijekom prethodne godine promicani ciljevi od javne koristi ako je europskom udruženju dodijeljen takav status.

4.  Godišnji financijski izvještaji europskih udruženja i, po potrebi, njihovi konsolidirani financijski izvještaji revidiraju se u skladu s odredbama koje se primjenjuju na pravne subjekte utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 2. u državi članici u kojoj dotično europsko udruženje ima registrirano sjedište. Revizija se provodi najmanje jednom u četiri godine i ne više od jednom u dvije godine.

5.  Izvješće pripremljeno na temelju revizije iz stavka 4. objavljuje se na način predviđen pravom države članice u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište.

6.  Nadležna tijela država članica ne zahtijevaju da europska udruženja omoguće pristup informacijama o svojim članovima koji su fizičke osobe, osim ako je to potrebno u svrhu javne kaznene istrage kaznenih djela za koja je propisana maksimalna kazna zatvora u trajanju od najmanje jedne godine i nakon odluke neovisnog suda.

7.  Nacionalno tijelo za udruženja dostavlja polugodišnji pregled s relevantnim informacijama o svim revizijama iz stavka 4., Odboru europskih udruženja koji osigurava da je izvješće objavljeno u Službenom listu Europske unije i na njegovim internetskim stranicama.

8.  Pravila o računovodstvu i reviziji koja se primjenjuju na europska udruženja ne smiju biti nepovoljnija od onih koja se primjenjuju na poduzeća u primjeni Direktive 2006/43/EZ(19) ili Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća(20).

9.  Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje povoljnije odgovarajuće nacionalne odredbe u državi članici registriranog sjedišta.

Poglavlje V.

Suradnja s državama članicama i odgovornost

Članak 25.

Suradnja s državama članicama

1.  Nacionalno tijelo za udruženja države članice registracije pravodobno se savjetuje s nacionalnim tijelima za udruženja drugih država članica o svim bitnim pitanjima u vezi sa zakonitošću i odgovornošću određenog europskog udruženja te o tome obavještava Odbor europskih udruženja.

2.  Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, nacionalna tijela za udruženja svake godine dostavljaju pregled svih relevantnih informacija o odlukama koje se odnose na europska udruženja na teritoriju države članice. To obuhvaća popis predmeta u vezi s kojima su pokrenute kaznene istrage protiv europskih udruženja, među ostalim i u slučajevima kad je otkrivanje informacija o članovima zatraženo u skladu s člankom 24. stavkom 6.

3.  Ako smatra da nacionalno tijelo za udruženja nije postupilo u skladu s ovom Uredbom, Odbor europskih udruženja dostavlja Komisiji sve relevantne informacije. Komisija procjenjuje te informacije i po potrebi poduzima mjere.

4.  Europskim udruženjima na raspolaganju su učinkovita pravna sredstva za osporavanje odluka koje su donijela nacionalna tijela za udruženja i koje se na ta udruženja odnose, uključujući mogućnost sudskog preispitivanja svih takvih odluka.

Članak 26.

Odgovornost europskih udruženja i članova njihova upravnog odbora

1.  Odgovornost europskih udruženja uređuje se odredbama koje se primjenjuju na pravne subjekte utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 2. u državi članici u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište.

2.  Članovi upravnog odbora europskog udruženja solidarno su odgovorni za gubitak ili štetu koju europsko udruženje pretrpi zbog kršenja obveza povezanih s njihovim funkcijama. Međutim, odgovornost nije solidarna za gubitak ili štetu koju europsko udruženje pretrpi ako je dokazano kršenje posebnih obveza povezanih samo s funkcijama tog člana.

3.  Statutom se utvrđuju uvjeti za pokretanje postupaka protiv članova upravnog odbora u ime europskog udruženja.

Poglavlje VI.

Raspuštanje, nesolventnost, likvidacija

Članak 27.

Dobrovoljno raspuštanje

1.  Europsko udruženje može se raspustiti dobrovoljno:

(a)  na temelju odluke upravnog odbora u skladu s odredbama statuta europskog udruženja, uz suglasnost glavne skupštine; ili

(b)  na temelju odluke glavne skupštine; Glavna skupština može povući takvu odluku prije nego što raspuštanje ili likvidacija europskog udruženja formalno počne proizvoditi učinke.

2.  Europsko udruženje obavješćuje nacionalno tijelo za udruženja o svakoj odluci o dobrovoljnom raspuštanju u skladu sa stavkom 1. najkasnije 15 dana nakon donošenja takve odluke.

3.  Nacionalno tijelo za udruženja odmah briše europsko udruženje iz odgovarajućeg nacionalnog registra te obavješćuje Odbor europskih udruženja i Ured za publikacije Europske unije o raspuštanju europskog udruženja u skladu sa stavkom 1. najkasnije 15 dana nakon što sazna za raspuštanje. Odmah po primitku takve obavijesti Središnji ured za europska udruženja objavljuje obavijest Odbora europskih udruženja o raspuštanju u Službenom listu Europske unije i briše europsko udruženje iz digitalne baze podataka Unije, a Ured za publikacije objavljuje obavijest o raspuštanju europskog udruženja u Službenom listu Europske unije.

4.  Raspuštanje europskog udruženja proizvodi učinke u cijeloj Uniji od datuma brisanja udruženja iz odgovarajućeg nacionalnog registra.

Članak 28.

Nedobrovoljno raspuštanje

1.  Europsko udruženje može se raspustiti samo na temelju konačne odluke nadležnog suda države članice u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište ili u kojoj je imalo zadnje registrirano sjedište:

(a)  ako registrirano sjedište europskog udruženja treba biti premješteno ili je premješteno izvan područja Unije;

(b)  ako nisu više ispunjeni uvjeti za osnivanje europskog udruženja kako su utvrđeni u ovoj Uredbi; ili

(c)  ako aktivnosti europskog udruženja više nisu kompatibilne s ciljevima i vrijednostima Unije ili predstavljaju ozbiljnu prijetnju za javnu sigurnost.

2.  Ako je odluka o raspuštanju donesena u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ili (b), Središnji ured za europska udruženja dodjeljuje europskom udruženju razuman rok za reguliranje svojeg položaja prije nego što odluka počne proizvoditi učinke.

3.  Podnositelji zahtjeva imaju pristup učinkovitim pravnim sredstvima za podnošenje žalbe na odluku o raspuštanju pred nadležnim žalbenim sudovima.

4.  Nacionalno tijelo za udruženja odmah briše europsko udruženje iz odgovarajućeg nacionalnog registra i obavješćuje Odbor europskih udruženja te Ured za publikacije Europske unije o nedobrovoljnom raspuštanju europskog udruženja najkasnije 15 dana nakon što odluka postane konačna. Odmah po primitku takve obavijesti Odbor europskih udruženja briše europsko udruženje iz digitalne baze podataka Unije, a Ured za publikacije objavljuje obavijest o raspuštanju europskog udruženja u Službenom listu Europske unije.

5.  Raspuštanje europskog udruženja proizvodi učinke u cijeloj Uniji od datuma brisanja udruženja iz odgovarajućeg nacionalnog registra.

Članak 29.

Likvidacija i nesolventnost

1.  Prestanak djelovanja europskog udruženja povlači za sobom njegovu likvidaciju. Takva likvidacija uređuje se pravom mjerodavnim za pravne subjekte utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 2. u državi članici u kojoj europsko udruženje ima registrirano sjedište.

2.  Europsko udruženje zadržava svoju sposobnost, u smislu članka 13., do zaključenja njegove likvidacije.

Članak 30.

Preispitivanje i evaluacija

Do... [pet godina od dana stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija dostavlja Vijeću i Europskom parlamentu izvješće o primjeni Uredbe i po potrebi prijedloge izmjena.

Poglavlje VII.

Članak 31.

Završne odredbe

Ova Uredba stupa na snagu [...] dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

DIO II.

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o zajedničkim minimalnim standardima za neprofitne organizacije u Uniji (Direktiva o minimalnim standardima)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Sloboda udruživanja temeljno je pravo priznato Ugovorom o Europskoj uniji (UEU) i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i ustavima država članica te je ključno za funkcioniranje demokracije jer je bitan uvjet za ostvarivanje drugih temeljnih prava pojedinaca, uključujući pravo na slobodu izražavanja.

(2)  Neprofitne organizacije kao takve uživaju zaštitu određenih prava, uključujući temeljna prava, na temelju relevantne sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava.

(3)  Neprofitne organizacije daju ključan doprinos postizanju ciljeva od javnog interesa i ostvarivanju ciljeva Unije, među ostalim promicanjem aktivnog sudjelovanja u gospodarskim, demokratskim i društvenim aktivnostima naših društava.

(4)  Danas su neprofitne organizacije u ostvarivanju svojih ciljeva bitan dio naših gospodarstava i razvoja unutarnjeg tržišta, među ostalim sudjelovanjem u raznim aktivnostima od nacionalne i transnacionalne važnosti te redovitim sudjelovanjem u gospodarskim aktivnostima.

(5)  Posebno su neprofitne organizacije ključni pokretači razvoja trećeg sektora, za koji se procjenjuje da čini oko 13 % radne snage diljem Europe, na temelju rezultata projekta za razdoblje 2014. – 2017. pod nazivom „Doprinos trećeg sektora socioekonomskom razvoju Europe” koji je koordinirao Institut za socijalna istraživanja (ISF) iz Osla(21).

(6)  Neprofitne organizacije važan su akter u razvoju i provedbi politika Unije kojima se podupire unutarnje tržište, što je vidljivo iz njihova sudjelovanja u različitim stručnim skupinama kao što je Forum na visokoj razini za bolje funkcioniranje lanca opskrbe hranom.

(7)  U izvješćima, uključujući izvješća Agencije EU-a za temeljna prava, skreće se pozornost na brojne prepreke koje proizlaze iz nacionalnih zakona, propisa ili administrativnih praksi kojima se uređuje osnivanje, registracija, poslovanje, financiranje i prekogranične aktivnosti neprofitnih organizacija koje utječu na sposobnost pravnih ili fizičkih osoba ili skupina takvih osoba, neovisno o njihovu državljanstvu, da osnuju ili registriraju neprofitnu organizaciju ili da posluju diljem Unije.

(8)  Europski gospodarski i socijalni odbor pozvao je države članice da uspostave povoljno okruženje za filantropiju u skladu sa slobodama i temeljnim pravima Unije, u kojem bi se poticalo filantropsko i građansko djelovanje, privatno darivanje za javnu dobrobit i osnivanje filantropskih organizacija(22). Jačanje komplementarnosti između rada javnih institucija i filantropskih organizacija te osiguravanje da nacionalno zakonodavstvo i politika Unije olakšavaju doniranje privatnih resursa za opće dobro slobodnim protokom kapitala u kombinaciji s načelom nediskriminacije i jednakog fiskalnog postupanja prema europskim filantropskim organizacijama stoga je važno kako bi se iskoristio potencijal prekograničnih donacija i ulaganja za opće dobro.

(9)  Unatoč sve većem broju prekograničnih udruženja i neprofitnih organizacija u Uniji, trenutačno ne postoji usklađen paneuropski zakonodavni okvir koji bi im omogućio da djeluju i da se na odgovarajući način organiziraju na prekograničnoj razini.

(10)  S obzirom na važnost neprofitnih organizacija, ključno je da se njihovo osnivanje i poslovanje stvarno olakšaju i zaštite zakonodavstva država članica.

(11)  U preporuci Odbora ministara Vijeća Europe CM/Rec(2007)14 o pravnom statusu nevladinih organizacija u Europi države članice već su prepoznale ulogu neprofitnih organizacija, a posebno nevladinih organizacija, kao ključan element doprinosa civilnog društva transparentnosti i odgovornosti demokratske vlade te su utvrdile minimalne standarde koje treba poštovati u vezi s osnivanjem, upravljanjem i općim aktivnostima takvih organizacija.

(12)  Zajedničke smjernice o slobodi udruživanja (CDL-AD(2014)046) koje su donijeli Europska komisija za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) i Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) pružaju zakonodavcima smjernice za prenošenje međunarodnih standarda u području ljudskih prava o pravu na slobodu udruživanja u domaće zakone.

(13)  Na razini Unije potrebno je nadovezati se na postojeće standarde za neprofitne organizacije, u skladu sa slobodom udruživanja i slobodnim protokom kapitala, čiji je cilj osigurati ujednačenu razinu zaštite i jednake uvjete za sve neprofitne organizacije s poslovnim nastanom u Uniji, kako bi se osiguralo poticajno okružje u kojem takve organizacije mogu nesmetano doprinositi funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(14)  Ovom Direktivom trebali bi se uskladiti zakoni država članica u pogledu određenih aspekata osnivanja, registracije, poslovanja, financiranja, izvješćivanja i prekograničnih aktivnosti neprofitnih organizacija.

(15)  Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na pravila država članica o oporezivanju neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju. Pri prenošenju njezinih odredbi države članice trebale bi imati na umu da u području poreznog prava ne uvode niti primjenjuju odredbe koje utječu na registraciju, poslovanje, financiranje i prekogranično kretanje neprofitnih organizacija na način kojim se zaobilazi duh pravila utvrđenih u ovoj Direktivi.

(16)  Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na kazneno pravo država članica. Pri prenošenju njezinih odredbi države članice trebale bi imati na umu da ne uvode niti primjenjuju odredbe kaznenog prava kojima se posebno reguliraju registracija, poslovanje, financiranje i prekogranično kretanje neprofitnih organizacija ili koje utječu na njihovu registraciju, poslovanje, financiranje ili prekogranično kretanje na način kojim se zaobilazi duh pravila iz ove Direktive.

(17)  Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na neprofitne organizacije s poslovnim nastanom u Uniji koje su osmišljene kao dobrovoljna udruženja fizičkih ili pravnih osoba, kao i na organizacije koje se ne temelje na članstvu i čija je imovina namijenjena ostvarivanju određenog cilja, kao što su zaklade, osnovane na neodređeno vremensko razdoblje i koje nastoje postići primarni cilj koji nije ostvarivanje dobiti te koje su neovisne i samoupravne. Organizaciju ne bi trebalo izuzeti iz zaštite predviđene ovom Direktivom zbog toga što joj nije dodijeljena pravna osobnost.

(18)  Kad se utvrđuje je li riječ o neprofitnoj organizaciji u skladu s člankom 2. ove Direktive, izravni korisnici organizacija čiji je cilj pružanje usluga skrbi za osobe s posebnim socijalnim potrebama ili zdravstvenim stanjem ne bi se trebali smatrati privatnim stranama.

(19)  Političke stranke trebale bi biti isključene iz područja primjene ove Direktive u mjeri u kojoj se njihove aktivnosti ne odnose samo na ostvarivanje zajedničkih interesa, aktivnosti ili svrhe, već su usmjerene na kolektivno ostvarivanje i korištenje političke moći.

(20)  Sindikati i udruženja sindikata trebali bi biti isključeni iz područja primjene ove Direktive. Države članice ne bi smjele koristiti to isključenje kako bi opravdale ograničenje nadležnosti sindikata i prava priznatih u nacionalnom pravu, pravu Unije ili međunarodnom pravu odnosno instrumentima za ljudska prava, posebno u Europskoj socijalnoj povelji Vijeća Europe i relevantnim konvencijama i preporukama Međunarodne organizacije rada te povezanoj sudskoj praksi.

(21)  Ovom Direktivom ne bi se trebala dovoditi u pitanje nadležnost država članica u pogledu statusa vjerskih, svjetonazorskih i nekonfesionalnih organizacija iz članka 17. UFEU-a. U tom pogledu, organizacije koje prvenstveno imaju vjerski, svjetonazorski i nekonfesionalni cilj, kao što su crkve te vjerske ili nevjerske zajednice, trebale bi biti isključene iz područja primjene ove Direktive. Međutim, države članice to ne bi trebale upotrebljavati kako bi iz područja primjene ove Direktive isključile druge organizacije čiji su vrijednosti i ciljevi nadahnuti vjerskim, svjetonazorskim ili nekonfesionalnim uvjerenjima, kao što su vjerske dobrotvorne neprofitne organizacije.

(22)  Trebalo bi pretpostaviti da postoji legitiman interes za pristup mehanizmu za podnošenje pritužbi te upravnom i sudskom pravnom sredstvu za osobe koje izravno sudjeluju ili su bile izravno sudjelovale u radu neprofitne organizacije, kao što su njihovi osnivači, direktori, članovi osoblja, ali i za sve osobe koje imaju procesnu legitimaciju u postupcima u vezi s aktivnostima neprofitne organizacije. Ta bi pretpostavka trebala postojati i za korisnike aktivnosti neprofitne organizacije čiji korisnici ne moraju biti članovi, ali primaju ili su primili usluge, odnosno na njih su se odnosile odluke organizacije koje su utjecale na njihov svakodnevni život, kao što su pacijenti ili stanovnici objekata ili skloništa kojima upravljaju neprofitne organizacije ili primatelji dobrotvornih donacija, na primjer hrane ili odjeće.

(23)  Nacionalne institucije za ljudska prava neovisne su institucije osnovane zakonom i u skladu s Pariškim načelima koja je 1993. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda te su ovlaštene štititi i promicati ljudska prava na nacionalnoj razini u skladu s međunarodnim normama i standardima u području ljudskih prava.

(24)  Sloboda neprofitnih organizacija da utvrđuju ciljeve i aktivnosti proizlazi iz međunarodnih i regionalnih standarda u području ljudskih prava. To također podrazumijeva slobodu takvih organizacija da odrede opseg svojeg poslovanja, bilo na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj bilo na međunarodnoj razini, te da postanu članice drugih organizacija, saveza i konfederacija organizacija.

(25)  Informacije o identitetu osnivača i članova neprofitnih organizacija koji su fizičke osobe mogu biti osjetljive informacije. Stoga bi države članice trebale osigurati da se zahtjevima koji dovode do obrade takvih osobnih podataka ne dovodi u pitanje Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(23) (Opća uredba o zaštiti podataka), a posebno njezin članak 9.

(26)  Svaka osoba trebala bi slobodno odlučiti hoće li se pridružiti neprofitnoj organizaciji ili ostati njezin član, a organizacije bi trebale imati slobodu pri utvrđivanju svojih pravila za članstvo, pri čemu bi trebale poštovati samo načelo nediskriminacije. Članstvo u neprofitnoj organizaciji ne bi trebalo biti osnova za primjenu sankcija ili restriktivnih mjera, osim ako je to posljedica izvršavanja kaznenih zakona.

(27)  Pravila o neprofitnim organizacijama trebala bi biti u skladu s načelom nediskriminacije. To uključuje obvezu države članice da osigura da nijedna osoba ili skupina osoba koje žele osnovati udruženje ne bi smjela biti neopravdano u povoljnijem ili nepovoljnijem položaju od druge osobe ili skupine osoba.

(28)  Pravila o neprofitnim organizacijama trebala bi provoditi regulatorna tijela koja djeluju nepristrano, neovisno i pravodobno u skladu s pravom na dobru upravu. Odluke i akti koji utječu na ostvarivanje prava i izvršavanje obveza neprofitnih organizacija trebali bi biti podložni neovisnom preispitivanju, među ostalim sudskom.

(29)  Potrebno je pojednostaviti i smanjiti birokraciju i regulatorne zahtjeve, poštovati samoupravnu prirodu neprofitnih organizacija, osigurati da ti zahtjevi ne budu nepotrebno opterećenje, pojednostaviti pravila o osnivanju, registraciji i odjavi registracije te modernizirati povezane postupke i sustave kako bi se osiguralo povoljno okružje za poslovanje neprofitnih organizacija diljem Unije te povećala transparentnost i povjerenje u taj sektor. U tu bi svrhu u ovoj Direktivi trebalo utvrditi opće obveze u pogledu pojednostavljenja administrativnih pravila te posebne obveze u vezi s određenim aspektima regulatornog okvira.

(30)  Neprofitne organizacije koje doprinose javnoj koristi imaju posebno važnu ulogu te bi stoga trebale imati povoljniji tretman u svim državama članicama pod jednakim uvjetima.

(31)  U skladu s općim načelom nužnosti i proporcionalnosti ograničenja prava na udruživanje, zabrana i raspuštanje neprofitnih organizacija trebali bi uvijek biti krajnje mjere i nikad ne bi smjeli biti posljedica manjih kršenja koja je moguće riješiti ili ispraviti.

(32)  Trebalo bi uspostaviti skup pravila o jednakom postupanju, prekograničnim preoblikovanjima i spajanjima u pogledu neprofitnih organizacija radi olakšavanja mobilnosti neprofitnih organizacija diljem Unije.

(33)  Sloboda udruživanja temeljno je pravo i, iako zakonodavstvo država članica možda ne priznaje udruženja koja nisu službeno osnovana, to ne bi smjelo utjecati na pravo takvih udruženja da postoje i djeluju na njihovu teritoriju.

(34)  Neprofitne organizacije imaju pravo postojati i biti aktivne u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Poveljom, čak i ako su tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan samovoljno odbila njihovu registraciju.

(35)  Neprofitne organizacije trebale bi moći tražiti, primati i koristiti financijske, materijalne i ljudske resurse, bilo domaće, inozemne bilo međunarodne, za obavljanje svojih aktivnosti. Neprofitne organizacije diljem Unije izvještavaju o sve težem pristupu resursima, uključujući javno financiranje, a u sve većem broju država članica postoji zabrinutost u pogledu proporcionalnosti strogih pravila koja se usvajaju o pristupu neprofitnih organizacija inozemnom financiranju. Povrh toga, filantropske organizacije izvještavaju o teškoćama pri dodjeli donacija i bespovratnih sredstava u nekim slučajevima. Stoga je potrebno utvrditi načela i standarde za financiranje neprofitnih organizacija, među ostalim u pogledu pristupa privatnim resursima i javnom financiranju te njihova korištenja, obavljanja gospodarskih aktivnosti i obveze da se neopravdano ne ograničava prekogranično financiranje u skladu s pravilima o slobodnom kretanju kapitala koja su utvrđena u Ugovorima.

(36)  Člankom 63. UFEU-a i člancima 7., 8. i 12. Povelje štite se neprofitne organizacije od diskriminatornih, nepotrebnih i neopravdanih ograničenja pristupa resursima i slobode kretanja kapitala unutar Unije. To se odnosi i na mogućnost traženja, osiguravanja i korištenja resursa domaćeg i stranog podrijetla, što je ključno za postojanje i rad svakog pravnog subjekta. U skladu s presudom Suda Europske unije od 18. lipnja 2020. u predmetu C-78/18 Europska komisija protiv Mađarske(24) ograničenja se mogu nametnuti u interesu javnog poretka ili javne sigurnosti te bi trebala biti razmjerna cilju zaštite takvih interesa i biti najmanje nametljiva sredstva za postizanje željenog cilja. To se, među ostalim, odnosi na ograničenja koja proizlaze iz pravila za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, koja se primjenjuju u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti, posebno uzimajući u obzir obveze procjene rizika na temelju međunarodnog prava i prava Unije. Stoga države članice ne bi trebale primjenjivati nerazumne, pretjerano nametljive ili disruptivne mjere, uključujući zahtjeve za izvješćivanje kojima se organizacijama nameće prekomjerno ili skupo opterećenje. Kako bi se zadovoljio javni interes u području transparentnosti, posebno u pogledu organizacija koje imaju utjecaj na javni život i javnu raspravu, neprofitne organizacije trebale bi biti obvezne izvješćivati i javno objavljivati informacije o svojim predstavnicima i članovima upravljačkih tijela, odredbama statuta i financiranju. Te obveze izvješćivanja i javnog objavljivanja ne bi trebale dovesti ni do kakvog ograničavanja prava i obveza neprofitnih organizacija.

(37)  U svojoj praksi Sud Europske unije prepoznaje primjenu načela slobodnog kretanja kapitala na ciljeve u javnom interesu te tumači temeljne slobode iz UEU-a i UFEU-a kao obvezu da se načelo nediskriminacije primjenjuje na donatore i organizacije od javne koristi u Uniji, među ostalim u pogledu poreznog tretmana udruženja od javne koristi i njihovih donatora(25). Stoga, ako se nacionalnim pravo i dalje provodi diskriminacija ili se primjenjuju skupi i opterećujući postupci na inozemne organizacije, to je u suprotnosti s pravom Unije.

(38)  Neprofitne organizacije i njihovi članovi trebali bi u potpunosti uživati pravo na privatnost i povjerljivost. Iako se zaštita predviđena pravilima Unije i nacionalnim pravilima o obradi osobnih podataka već primjenjuje na neprofitne organizacije, trebalo bi utvrditi minimalna jamstva, posebno u pogledu povjerljivosti članstva neprofitnih organizacija i javnog otkrivanja povjerljivih i osjetljivih informacija. Države članice trebale bi zabraniti svaki oblik nadzora neprofitnih organizacija izvan okvira kaznenog prava.

(39)  S neprofitnim organizacijama trebalo bi se pravodobno i na smislen način savjetovati o uvođenju, preispitivanju i provedbi zakonodavstva, politika i praksi koji utječu na njihovo djelovanje, među ostalim o prenošenju i provedbi odredbi ove Direktive. U tu bi se svrhu trebao uspostaviti redovit i transparentan civilni dijalog na svim razinama vlasti.

(40)  Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje prava radnika, uključujući postojeća prava u kontekstu nesolventnosti i u vezi s plaćama. Poslodavci su dužni ispuniti svoje obveze bez obzira na oblik poslovanja.

(41)  Ovom Direktivom utvrđuju se minimalni standardi i države članice trebale bi moći uvesti ili zadržati odredbe koje su povoljnije za neprofitne organizacije, pod uvjetom da se tim odredbama ne utječe na obveze koje proizlaze iz ove Direktive. Prenošenje ove Direktive ni u kojem slučaju ne bi trebalo predstavljati osnovu za snižavanje razine zaštite koja se već pruža neprofitnim organizacijama u okviru nacionalnog prava u područjima na koja se primjenjuje.

(42)  U skladu s člankom 26. stavkom 2. UFEU-a, unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno kretanje robe i usluga. Neprofitne organizacije sve više doprinose razvoju unutarnjeg tržišta, među ostalim sudjelovanjem u prekograničnim i transnacionalnim aktivnostima. Stoga je članak 114. UFEU-a odgovarajuća pravna osnova za donošenje mjera koje su nužne za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(43)  Ovom se Direktivom poštuju, promiču i štite temeljna prava i načela koji obvezuju Uniju i njezine države članice u skladu s člankom 6. UEU-a, kako je posebno priznato u Povelji. Ovom se Direktivom posebno želi provesti članak 12. Povelje o pravu na slobodu udruživanja i članak 11. Povelje o pravu na slobodu izražavanja i informiranja, koji se trebaju tumačiti u svjetlu odgovarajućih odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima. U skladu s tim, ključno je da se odredbe ove Direktive provode i primjenjuju u skladu s obvezom da se nepotrebno ne ograničava i da se olakšava ostvarivanje prava na slobodu udruživanja, izražavanja i informiranja te da se osigura potpuno poštovanje drugih temeljnih prava i načela, uključujući, među ostalim, pravo na zaštitu osobnih podataka, slobodu poduzetništva, pravo na nediskriminaciju, pravo na dobru upravu, pravo na učinkovito pravno sredstvo i pravo na obranu.

(44)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno utvrđivanje minimalnih standarda za neprofitne organizacije s poslovnim nastanom u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Direktive oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 1.

Svrha

Cilj je ove Direktive osigurati zajednički skup mjera za neprofitne organizacije s poslovnim nastanom u Uniji kako bi se stvorilo poticajno okružje u kojem takve organizacije mogu doprinijeti funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Njome se žele uskladiti zakoni i drugi propisi država članica u pogledu određenih aspekata ciljeva i aktivnosti, registracije, poslovanja, financiranja, izvješćivanja i prekograničnih aktivnosti neprofitnih organizacija.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na neprofitne organizacije s poslovnim nastanom u Uniji.

2.  U skladu s ovom Direktivom termin „neprofitna organizacija” odnosi se na dobrovoljna i trajna udruženja fizičkih ili pravnih osoba sa zajedničkim interesom, aktivnošću ili svrhom, kao i na organizacije koje se ne temelje na članstvu i čija su sredstva namijenjena za ostvarivanje određenog cilja kao što su zaklade, koje neovisno o obliku osnivanja udruženja ili organizacije:

(a)  imaju primarni cilj koji nije ostvarivanje dobiti, što znači da se eventualna dobit, ostvarena iz aktivnosti organizacije, kao takva ne može raspodijeliti među njezinim članovima, osnivačima ili bilo kojim drugim privatnim stranama, već se mora uložiti u ostvarivanje njezinih ciljeva;

(b)  neovisne su u smislu da organizacija nije dio vladine ili upravne strukture i slobodna je od svakog neopravdanog uplitanja države ili komercijalnih interesa. Vladino financiranje ne sprečava da se organizacija smatra neovisnom sve dok to ne utječe na samostalnost funkcioniranja organizacije i njezina donošenja odluka;

(c)  samoupravne su, u smislu da organizacija ima institucionalnu strukturu koja joj omogućuje da u potpunosti izvršava svoje unutarnje i vanjske organizacijske funkcije i da autonomno donosi ključne odluke bez nepotrebnog uplitanja države ili drugih vanjskih aktera.

3.  Ova se Direktiva primjenjuje na neprofitne organizacije koje ispunjavaju kriterije iz stavka 2., neovisno o tome temelje li se na članstvu te neovisno o tome jesu li registrirane i je li im dodijeljena pravna osobnost u skladu s pravom države članice u kojoj imaju sjedište.

4.  Političke stranke isključene su iz područja primjene ove Direktive.

5.  Sindikati i udruženja sindikata isključeni su iz područja primjene ove Direktive.

6.  Organizacije koje prvenstveno imaju vjerski, svjetonazorski i nekonfesionalni cilj isključene su iz područja primjene ove Direktive. Međutim, to se izuzeće ne primjenjuje na druge organizacije bez takvog posebnog cilja, čije su vrijednosti i ciljevi nadahnuti vjerskim, svjetonazorskim ili nekonfesionalnim uvjerenjima.

Članak 3.

Odnos s drugim odredbama prava Unije

1.  Države članice primjenjuju odredbe ove Direktive u skladu s pravilima Ugovora o slobodi poslovnog nastana i slobodnom kretanju usluga te s relevantnim aktima Unije kojima se uređuje ostvarivanje tih prava, uključujući Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(26) o uslugama na unutarnjem tržištu.

2.  Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje pravo Unije i nacionalno pravo o zaštiti osobnih podataka, a posebno Uredba (EU) 2016/679 i odgovarajuće odredbe nacionalnog prava.

Poglavlje II.

Opće obveze

Članak 4.

Minimalni standardi

1.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije s poslovnim nastanom u Uniji uživaju minimalna jamstva predviđena ovom Direktivom.

2.  Ograničenja minimalnih jamstava iz ove Direktive moguća su samo ako su nužna i proporcionalna za ostvarivanje ciljeva od općeg interesa koji su priznati u pravu Unije ili ako su potrebna za zaštitu prava i sloboda drugih osoba.

3.  Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da uvode ili zadržavaju odredbe koje su povoljnije za neprofitne organizacije, pod uvjetom da se tim odredbama ne utječe na obveze koje proizlaze iz ove Direktive.

Članak 5.

Nediskriminacija

1.  Države članice osiguravaju da se njihovim zakonima i administrativnim praksama kojima se uređuju neprofitne organizacije, uključujući njihovo osnivanje, registraciju, poslovanje, financiranje, financijski i porezni tretman ili mjere u obliku poreznih olakšica i prekogranične aktivnosti, ne provodi diskriminacija na temelju mjesta poslovnog nastana neprofitne organizacije.

2.  Države članice osiguravaju da se nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama kojima se uređuju neprofitne organizacije, uključujući njihovo osnivanje, registraciju, poslovanje, financiranje i prekogranične aktivnosti, ne diskriminira nijedna skupina ili pojedinac na bilo kojoj osnovi, na primjer na temelju dobi, rođenja, boje kože, roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, zdravstvenog stanja, imigracijskog ili boravišnog statusa, jezika, nacionalnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, političkog ili drugog mišljenja, fizičkog ili mentalnog invaliditeta, imovine, rase, vjeroispovijesti ili uvjerenja ili drugog statusa.

Članak 6.

Pojednostavljenje administrativnih pravila

1.  Države članice, u mjeri u kojoj je to moguće, pojednostavljuju nacionalne zakone, propise ili administrativne prakse kojima se uređuje osnivanje, registracija, poslovanje, financiranje, obveze izvješćivanja i prekogranične aktivnosti neprofitnih organizacija kako bi se osiguralo da je sloboda udruživanja zaštićena na svim razinama i kako bi se uklonile sve prepreke i neopravdana diskriminacija koji utječu na sposobnost pravnih ili fizičkih osoba ili skupina takvih osoba, neovisno o njihovu državljanstvu, da osnuju ili registriraju neprofitnu organizaciju ili da djeluju na teritoriju države članice, na primjer omogućivanjem pristupa bankarskim i financijskim uslugama te osiguravanjem sigurnih i zaštićenih kanala za prekogranične donacije i raspodjelu imovine unutar i izvan Unije.

2.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju imaju pristup sustavima elektroničke identifikacije za potrebe provedbe administrativnih postupaka, u skladu s relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(27) (Uredba eIDAS).

Članak 7.

Pravo na dobru upravu

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da primjenu nacionalnih zakona, propisa ili administrativnih praksi kojima se uređuje osnivanje, registracija, poslovanje, financiranje, obveze izvješćivanja i prekogranične aktivnosti neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovom teritoriju provodi imenovano regulatorno tijelo čije su ovlasti i funkcije jasno utvrđene zakonom i izvršavaju se u skladu s pravom na dobru upravu, među ostalim u pogledu prava na nepristrano i pravedno rješavanje predmeta u razumnom roku.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da neprofitne organizacije za koje se utvrdi da krše nacionalne zakone, propise ili administrativne prakse kojima se uređuje osnivanje, registracija, poslovanje, financiranje, obveze izvješćivanja i prekogranične aktivnosti neprofitnih organizacija dobiju odgovarajuću obavijest o navodnom kršenju i da im se pruži dovoljno prilika za ispravljanje administrativnih prekršaja.

3.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su propisi i prakse u vezi s nadzorom i supervizijom neprofitnih organizacija propisani zakonom i razmjerni legitimnim ciljevima koje nastoje postići. Pritom osiguravaju da takvi propisi i prakse u pravilu nisu stroži od onih koji važe za privatna poduzeća te da njihova provedba ne utječe na interno upravljanje neprofitnim organizacijama i ne dovodi do nepotrebnog administrativnog ili financijskog opterećenja za dotične organizacije.

4.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nadzor i registraciju neprofitnih organizacija provode imenovana nadzorna tijela čije su ovlasti i funkcije jasno utvrđene zakonom i izvršavaju se neovisno u skladu s pravom na dobru upravu, među ostalim u pogledu razloga za moguće inspekcije i revizije, postupaka, trajanja i opsega inspekcija i revizija te ovlasti inspektora i službenika za reviziju.

5.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da javnosti budu na raspolaganju sveobuhvatne te lako dostupne i razumljive informacije o nacionalnim zakonima, propisima i administrativnim praksama kojima se uređuje osnivanje, registracija, poslovanje, financiranje, obveze izvješćivanja i prekogranične aktivnosti neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju, te informacije o nadležnosti, postupcima i funkcioniranju nadležnih regulatornih i nadzornih tijela.

Članak 8.

Pravo na učinkovito pravno sredstvo

1.  Države članice osiguravaju da sve osobe s legitimnim interesom u vezi s osnivanjem, registracijom, poslovanjem, financiranjem, obvezama izvješćivanja i prekograničnim aktivnostima neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na teritoriju neke države članice imaju pristup učinkovitim mehanizmima za podnošenje pritužbi pred nadležnim neovisnim tijelom, kao što je pravobranitelj ili nacionalna institucija za ljudska prava kako bi zatražile pomoć u ostvarivanju svojih prava, te da imaju pristup učinkovitom upravnom i sudskom pravnom sredstvu kako bi zatražile preispitivanje akata ili odluka koje utječu na ostvarivanje njihovih prava i izvršavanje obveza. U takve se osobe ubrajaju neprofitne organizacije, njihovi osnivači, direktori, članovi osoblja te korisnici aktivnosti neprofitnih organizacija.

2.  Države članice osiguravaju da žalba na odluku o zabrani ili raspuštanju neprofitne organizacije, obustavi njezinih aktivnosti ili zamrzavanju njezine imovine odnosno osporavanje takve odluke ima u pravilu suspenzivan učinak na takvu odluku, osim ako je rezultat takvog suspenzivnog učinka sprečavanje izvršavanja odredbi kaznenog zakonodavstva.

3.  Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da je neprofitnim organizacijama s pravnom osobnošću priznata procesna legitimacija pred nacionalnim sudovima, među ostalim, po potrebi, za svjedočenje treće strane u sudskim postupcima.

4.  Države članice osiguravaju da imenovane osobe mogu zastupati neprofitne organizacije koje nemaju pravnu osobnost pred nadležnim nacionalnim tijelima i sudovima u svrhu pristupa pravnim sredstvima iz ovog članka.

Poglavlje III.

Regulatorni okvir

Članak 9.

Ciljevi i aktivnosti

1.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije koje djeluju na njihovu teritoriju slobodno određuju svoje ciljeve i provode aktivnosti potrebne za ostvarivanje tih ciljeva, a ta se sloboda može ograničiti samo iz iznimnih razloga javne sigurnosti. Države članice uklanjaju sve prepreke ili ograničenja koja utječu na sposobnost neprofitnih organizacija da ostvare te ciljeve i obavljaju takve aktivnosti.

2.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije na njihovu teritoriju mogu slobodno utvrditi opseg svojih aktivnosti, bilo na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj bilo na međunarodnoj razini.

3.  Države članice osiguravaju da formalnosti kojima se uređuje osnivanje i rad neprofitnih organizacija na njihovu teritoriju, kako je predviđeno u nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama, nisu nepotrebno financijsko i administrativno opterećenje. To uključuje, u slučaju organizacija koje se ne temelje na članstvu, mogućnost za zakonsko osnivanje takvih organizacija darom ili ostavštinom.

4.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije na njihovu teritoriju mogu postati članice druge neprofitne organizacije, saveza ili konfederacije osnovane ili registrirane na njihovu teritoriju ili na teritoriju druge države članice te osiguravaju da zbog takvog članstva dotične organizacije nisu u nepovoljnom položaju.

Članak 10.

Članstvo

1.  Države članice osiguravaju da svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti zahtjev za članstvo, ako je to moguće s obzirom na njezin pravni oblik, u neprofitnoj organizaciji koja je osnovana ili registrirana ili koja djeluje na njihovu teritoriju u skladu sa statutom i pravilnikom te organizacije te da može slobodno ostvarivati prava koja proizlaze iz članstva u skladu sa statutom i regulatornim ograničenjima organizacije.

2.  Države članice osiguravaju da se kao posljedica članstva u neprofitnoj organizaciji koja je osnovana ili registrirana ili koja djeluje na njihovu teritoriju u skladu s nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama ne primjenjuju nikakve sankcije ili restriktivne mjere, osim ako su takve posljedice rezultat izvršavanja odredbi kaznenog prava.

3.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju mogu slobodno odlučiti o sastavu svojeg članstva. To može uključivati određivanje posebnih zahtjeva za članove na temelju razumnih i objektivnih kriterija.

Članak 11.

Statut

1.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju mogu donijeti vlastite statute, pravilnike i pravila, uključujući pravila kojima se određuje njihova interna upravljačka struktura te imenovanje njihovih odbora i predstavnika.

2.  Države članice osiguravaju da se nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama o statutima neprofitnih organizacija od neprofitnih organizacija ne zahtijeva da u svojim statutima pruže bilo kakve informacije osim:

(a)  naziva organizacije i adrese (registriranog sjedišta);

(b)  ciljeva i aktivnosti organizacije;

(c)  pravila upravljanja organizacijom, ovlasti njezinih upravljačkih tijela i, ako je primjenjivo, imenovanja osoba koje imaju pravo djelovati u njezino ime;

(d)  prava i obveza članova organizacije;

(e)  datuma donošenja statuta te naziva i adrese registriranog sjedišta članova osnivača ako su oni pravne osobe;

(f)  postupka koji se primjenjuje za izmjenu statuta; te

(g)  postupaka koji se primjenjuju za raspuštanje organizacije ili njezino spajanje s drugom neprofitnom organizacijom.

3.  Od neprofitnih organizacija može se tražiti da u svojem statutu ili u godišnjim izvješćima otkriju i objave dodatne informacije o svojem poslovanju, funkcioniranju, članovima upravljačkih tijela, predstavnicima i financiranju, u mjeri u kojoj to ispunjava cilj od općeg interesa, posebno s obzirom na ciljeve i aktivnosti organizacije.

Članak 12.

Pravna osobnost

1.  Države članice osiguravaju da neprofitna organizacija na njihovu teritoriju može slobodno odlučiti hoće li steći pravnu osobnost, neovisno o činjenici da države članice mogu odrediti koji oblici organizacije imaju pravnu osobnost.

2.  Ako je neprofitna organizacija stekla pravnu osobnost, države članice osiguravaju da se pravna osobnost te organizacije može jasno razlikovati od pravne osobnosti njezinih članova, osnivača ili ostalih pravnih osoba povezanih s takvom organizacijom.

3.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je registracija, ako je potrebna, ili finalizacija akta o osnivanju dovoljna kako bi neprofitne organizacije stekle pravnu osobnost.

4.  Države članice osiguravaju da prethodno odobrenje nikad nije preduvjet za to da neprofitna organizacija stekne pravnu osobnost i ostvari odgovarajuću pravnu sposobnost.

5.  Države članice osiguravaju da se skupine fizičkih ili pravnih osoba koje surađuju i koje nisu pokušale steći pravnu osobnost ne smatraju neprofitnom organizacijom s pravnom osobnošću isključivo radi toga da bi za njih vrijedili nacionalni zakoni, propisi ili administrativne prakse, čime bi se uređivalo ili utjecalo na njihovo poslovanje, financiranje i prekogranične aktivnosti, osim ako postoje razlozi za pretpostavku da je neprofitna organizacija kriminalna organizacija u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 13.

Registracija

1.  Države članice osiguravaju da formalna registracija nije preduvjet ili prepreka za osnivanje ili poslovanje neprofitnih organizacija koje su osnovane ili djeluju na njihovu teritoriju.

2.  Države članice osiguravaju da su postupci za registraciju neprofitnih organizacija na njihovu teritoriju pristupačni, prilagođeni korisnicima i transparentni.

3.  Države članice osiguravaju da formalnosti koje se primjenjuju na registraciju neprofitnih organizacija s poslovnim nastanom na njihovu teritoriju u skladu s nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama nisu nepotrebno administrativno opterećenje. To uključuje uspostavljanje mehanizma prešutnog odobrenja koji se primjenjuje u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva za registraciju i suzdržavanje od uvođenja zahtjeva za ponovnu registraciju i njezino obnavljanje.

4.  Države članice osiguravaju da naknade koje se primjenjuju na registraciju neprofitnih organizacija ne premašuju administrativne troškove registracije te da ni u kojem slučaju nisu nepotrebno financijsko opterećenje, podložno načelu proporcionalnosti.

5.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se neprofitne organizacije s poslovnim nastanom na njihovu teritoriju mogu registrirati elektronički, a pritom osiguravaju da je registracija moguća i na neelektronički način.

6.  Države članice osiguravaju da je osobno pojavljivanje pred sudom ili drugim nadležnim nacionalnim tijelom u svrhu registracije neprofitne organizacije potrebno samo kad je to neophodno za utvrđivanje identiteta podnositelja zahtjeva.

7.  Države članice osiguravaju da podnositelji zahtjeva koji borave ili imaju registrirano sjedište u drugoj državi članici i koji se moraju pojaviti pred sudom ili drugim nadležnim nacionalnim tijelom u svrhu registracije neprofitne organizacije to mogu učiniti pred nadležnim sudom ili drugim nadležnim tijelom u državi članici boravišta te da se takvo pojavljivanje smatra dovoljnim za potrebe registracije u državi članici registracije.

8.  Države članice vode bazu podataka registriranih neprofitnih organizacija koja je dostupna javnosti, uključujući statističke podatke o broju prihvaćenih i odbijenih zahtjeva uzimajući u obzir načela zaštite podataka i pravo na privatnost.

Članak 14.

Status javne koristi

1.  Države članice osiguravaju da neprofitna organizacija osnovana ili registrirana u državi članici Unije može podnijeti zahtjev da se prizna kao organizacija koja doprinosi javnoj koristi i može joj se dodijeliti odgovarajući status kako je predviđeno nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama, isključivo na temelju njezine prijavljene ili činjenične svrhe, strukture i aktivnosti povezanih s teritorijem države članice koja dodjeljuje status.

2.  Države članice donose nacionalne zakone, propise ili administrativne prakse koji su potrebni kako bi neprofitne organizacije mogle biti priznate kao organizacije koje doprinose javnoj koristi i dobiti odgovarajući status ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

(a)  svrha i stvarne aktivnosti organizacije usmjerene su na ostvarivanje cilja od javne koristi koji služi dobrobiti društva ili dijela društva te je stoga koristan za javno dobro, osim ako su usmjerene tako da sustavno i izravno koriste strukturama određene političke stranke. Sljedeće svrhe, među ostalim, smatraju se usmjerenim na javnu korist:

i.  umjetnost, kultura ili očuvanje povijesnog nasljeđa,

ii.  zaštita okoliša i klimatske promjene,

iii.  promicanje i zaštita temeljnih prava i vrijednosti Unije, uključujući demokraciju, vladavinu prava, iskorjenjivanje svake diskriminacije na temelju spola, rase, etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, invaliditeta, seksualne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi,

iv.  socijalna pravda, socijalna uključenost te sprečavanje ili smanjenje siromaštva,

v.  humanitarna potpora i humanitarna pomoć, uključujući pomoć u slučaju katastrofe,

vi.  razvojna pomoć i razvojna suradnja,

vii.  zaštita, pomoć i potpora ranjivim skupinama stanovništva, uključujući djecu, starije osobe, osobe s invaliditetom, osobe koje traže ili uživaju međunarodnu zaštitu te beskućnike,

viii.  zaštita životinja,

ix.  znanost, istraživanje i inovacije,

x.  obrazovanje te osposobljavanje i uključivanje mladih;

xi.  promicanje i zaštita zdravlja i dobrobiti, uključujući pružanje medicinske skrbi,

xii.  zaštita potrošača,

xiii.  amaterski sportovi i njihovo promicanje.

(b)  višak od bilo koje gospodarske ili druge dohodovne aktivnosti koju ostvaruje neprofitna organizacija koristi se isključivo za promicanje ciljeva od javne koristi te organizacije;

(c)  u slučaju raspuštanja neprofitnih organizacija, statutarnim zaštitnim mjerama jamči se da će sva njihova imovina i dalje služiti ciljevima od javne koristi;

(d)  članovi upravljačkih struktura organizacije koji nisu članovi osoblja nemaju pravo na naknadu koja premašuje odgovarajuću naknadu za troškove.

3.  Države članice osiguravaju da se neprofitnoj organizaciji koja je priznata kao organizacija koja doprinosi javnoj koristi i kojoj je dodijeljen odgovarajući status u skladu s nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama može opozvati taj status samo ako je nadležno regulatorno tijelo dostavilo dostatne dokaze da neprofitna organizacija više ne ispunjava uvjete iz stavka 2.

Članak 15.

Prekid, zabrana i raspuštanje

1.  Države članice osiguravaju da se postojanje neprofitne organizacije može okončati samo odlukom njezinih članova ili odlukom suda.

2.  Države članice osiguravaju da do nedobrovoljnog prekida, zabrane ili raspuštanja neprofitne organizacije može doći samo zbog povreda nacionalnog prava koje se ne mogu riješiti ili ispraviti.

3.  Države članice osiguravaju da do nedobrovoljnog prekida, zabrane i raspuštanja neprofitne organizacije može doći samo zbog stečaja, dugotrajne neaktivnosti ili teške povrede dužnosti koja je u suprotnosti s javnom sigurnošću kako je priznato pravom Unije.

4.  Države članice osiguravaju da pojedinačni prijestupi osnivača, direktora, članova osoblja ili članova neprofitne organizacije, kad ne djeluju u ime organizacije, u pravilu ne rezultiraju nedobrovoljnim prekidom, zabranom i raspuštanjem organizacije.

5.  Zaštita predviđena ovim člankom primjenjuje se i na obustavu aktivnosti neprofitne organizacije ako takva obustava može dovesti do zamrzavanja poslovanja organizacije koje je jednako raspuštanju.

Poglavlje IV.

Jednako postupanje i mobilnost

Članak 16.

Jednako postupanje

1.  Države članice osiguravaju da se prema neprofitnim organizacijama koje djeluju u njihovoj jurisdikciji i koje su osnovane ili registrirane u drugoj državi članici postupa jednako kao s neprofitnim organizacijama koje su osnovane ili registrirane u njihovoj jurisdikciji, među ostalim u pogledu pristupa uslugama, kao što su bankarske usluge, davanja odobrenja i, po potrebi, financijskog i poreznog tretmana podložno važećim nacionalnim zakonima, propisima i administrativnim praksama, te u pogledu pristupa financiranju za aktivnosti koje se odvijaju u jurisdikciji države članice ili koje služe javnom dobru u državi članici.

2.  Za potrebe stavka 1., države članice od neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane u drugoj državi članici, ali djeluju u njihovoj jurisdikciji, ne zahtijevaju druge dokaze osim dokaza o osnivanju ili registraciji kao neprofitne organizacije u drugoj državi članici.

Članak 17.

Načelo neproizvoljnog tretmana

Države članice osiguravaju da nacionalna pravila kojima se uređuju neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju ne dovode do neopravdane diskriminacije koja se temelji isključivo na političkoj poželjnosti svrhe, na području aktivnosti ili na izvoru financiranja organizacije.

Članak 18.

Prekogranična mobilnost i kontinuitet

1.  Države članice uklanjaju sve prepreke koje utječu na ostvarivanje prava neprofitnih organizacija osnovanih ili registriranih u drugoj državi članici na slobodu poslovnog nastana, slobodno pružanje usluga i slobodan protok kapitala na njihovu teritoriju. Time se ne dovodi u pitanje pravo država članica da zahtijevaju da, kako bi se neprofitnoj organizaciji dodijelio formalni status, organizacija ima pravnu osobnost ili da je upisana u nacionalni registar, u skladu s pravom države članice u kojoj je osnovana i/ili u kojoj želi djelovati.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da neprofitna organizacija registrirana u drugoj državi članici ima pravo:

(a)  premjestiti svoje registrirano sjedište na njihov teritorij bez potrebe za utemeljenjem ili osnivanjem kao nova pravna osoba;

(b)  na pristup pojednostavljenom postupku registracije u kojem se priznaju informacije i dokumentacija koje je neprofitna organizacija već dostavila državi članici u kojoj je prije bila registrirana.

Članak 19.

Prekogranična preoblikovanja i spajanja

1.  Države članice osiguravaju da se neprofitna organizacija koja je osnovana ili registrirana u njihovoj jurisdikciji može preoblikovati u drugu neprofitnu organizaciju koja je osnovana ili registrirana u drugoj državi članici ili se s njom spojiti, a da takvo spajanje ili preoblikovanje ne rezultira nedobrovoljnim prekidom, zabranom ili raspuštanjem odnosno obustavom aktivnosti organizacije.

2.  Države članice osiguravaju da, u slučaju preoblikovanja ili spajanja kako je navedeno u stavku 1., neprofitna organizacija koja se preoblikuje ili spaja može slobodno osnovati ured ili poslovati u odredišnoj državi članici.

3.  Države članice uspostavljaju pravni oblik koji preoblikovana ili spojena organizacija preuzima na temelju načela ekvivalentnosti.

4.  Ako se neprofitna organizacija koja je rezultat preoblikovanja ili spajanja iz stavka 1. ne pridržava uvjeta i zahtjeva utvrđenih u nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama države članice domaćina, države članice osiguravaju da se neprofitnoj organizaciji odobri razuman rok kako bi poduzela potrebne mjere za reguliranje svojeg položaja.

5.  Države članice osiguravaju da se ni prekograničnim preoblikovanjima ni spajanjima ne ugrožavaju prava radnika ili sindikata ni radni uvjeti. One osiguravaju da se, u skladu s mjerodavnim kolektivnim ugovorima te pravom Unije i nacionalnim pravom, obveze poslodavaca u pogledu radnika i vjerovnika i dalje ispunjavaju te da su zaposlenici, volonteri, sindikati i predstavnici radnika propisno obaviješteni i da se s njima savjetuje Poštuju se i, po potrebi, zadržavaju kolektivni ugovori i prava radnika na zastupanje na razini uprave.

Poglavlje V.

Financiranje

Članak 20.

Prikupljanje sredstava i slobodna upotreba imovine

1.  Države članice uklanjaju sve prepreke koje utječu na sposobnost neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju da prikupljaju, primaju ili doniraju resurse ili da njima raspolažu, uključujući financijske, nenovčane i materijalne, ili da traže ili primaju ljudske resurse, neovisno o njihovu izvoru i odredištu, uključujući domaće, strane ili međunarodne subjekte, bilo da je riječ o javnim tijelima, privatnim osobama bilo o privatnim tijelima.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalni zakoni, propisi ili administrativne prakse ne dovode do različitog postupanja prema neprofitnim organizacijama na temelju njihovih izvora ili odredišta financiranja.

3.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije imaju pravo posjedovati vlasništvo i imovinu te slobodno raspolagati tim vlasništvom i imovinom podložno nacionalnim zakonima koji se primjenjuju na slične subjekte pod njihovom jurisdikcijom.

4.  Države članice svode na minimum administrativno opterećenje u pogledu prekogranične raspodjele imovine i omogućuju neprofitnim organizacijama da stvaraju profit radi ponovnog ulaganja u dobrotvorne projekte.

Članak 21.

Javna sredstva

1.  Države članice osiguravaju da su javna sredstva dostupna i da se dodjeljuju neprofitnim organizacijama na temelju jasnih, transparentnih i nediskriminirajućih postupaka.

2.  Stavak 1. primjenjuje se i na financijska sredstva Unije koja države članice isplaćuju u okviru programa podijeljenog upravljanja, podložno odredbama Uredbe (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća(28).

Članak 22.

Prekogranično financiranje

1.  U skladu s pravilima Unije o slobodnom kretanju kapitala države članice osiguravaju da neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju nisu u nepovoljnom položaju zbog prikupljanja ili primanja financijskih sredstava od fizičkih ili pravnih osoba s boravištem ili s poslovnim nastanom u Uniji ili u EGP-u, ali izvan njihova teritorija.

2.  U skladu s pravilima Unije o slobodnom kretanju kapitala države članice osiguravaju da fizičke ili pravne osobe nisu u nepovoljnom položaju zbog financiranja neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju izvan njihova teritorija.

Članak 23.

Gospodarske aktivnosti

Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju mogu slobodno obavljati sve zakonite gospodarske, poslovne ili komercijalne aktivnosti pod uvjetom da se takvim aktivnostima izravno ili neizravno podupiru njihovi neprofitni ciljevi, podložno zahtjevima za licenciranje ili regulatornim zahtjevima koji se općenito primjenjuju na predmetne aktivnosti u skladu s nacionalnim zakonima, propisima i administrativnim praksama.

Članak 24.

Izvješćivanje i transparentnost financiranja

1.  Države članice osiguravaju da obveze izvješćivanja i transparentnosti koje se primjenjuju na neprofitne organizacije u skladu s nacionalnim zakonima, propisima i administrativnim praksama nisu nepotrebno opterećenje te da su razmjerne veličini organizacije i opsegu njezinih aktivnosti, uzimajući u obzir vrijednost njezine imovine i prihoda.

2.  Za potrebe stavka 1. države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se obveze izvješćivanja i transparentnosti koje se primjenjuju na neprofitne organizacije u skladu s nacionalnim zakonima, propisima i administrativnim praksama o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, uključujući one kojima se provode obveze Unije i međunarodne obveze, temelje na ciljanoj i ažuriranoj procjeni sektora i dotičnih organizacija utemeljenoj na riziku te da ne dovode do nerazmjernih zahtjeva ili neopravdanog ograničavanja pristupa neprofitnih organizacija financijskim uslugama.

3.  U skladu s člankom 11. stavkom 3. neprofitne organizacije svake godine podnose izvješće o financijskim izvještajima neprofitnih organizacija i ta izvješća javno objavljuju. Ta izvješća uključuju podatke o financijskim sredstvima dobivenima u prethodnoj kalendarskoj godini, informacije o podrijetlu i iznosu tih sredstva, kreditima, bankovnim zajmovima, donacijama ili nenamirenim primitcima gotovine ili imovine.

4.  Države članice osiguravaju da obveze izvješćivanja i transparentnosti koje se primjenjuju na neprofitne organizacije u skladu s nacionalnim zakonima, propisima i administrativnim praksama ne dovode do različitog postupanja prema takvim organizacijama ili bilo kakvog ograničavanja njihovih prava ili obveza, na temelju izvora financiranja, ciljeva ili aktivnosti organizacije.

Poglavlje VI.

Povjerljivost

Članak 25.

Povjerljivost članstva

1.  Ako se neprofitna organizacija temelji na članstvu, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da informacije o članovima mogu ostati povjerljive.

2.  Države članice osiguravaju da informacijama o članstvu u neprofitnoj organizaciji u vezi s članovima koji su fizičke osobe može pristupiti samo nadležno tijelo ako je takav pristup potreban u svrhu javne kaznene istrage kaznenih djela kažnjivih maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje jedne godine i nakon odluke neovisnog suda.

Članak 26.

Povjerljive i osjetljive informacije

1.  Države članice osiguravaju da se nacionalnim zakonima, propisima ili administrativnim praksama od neprofitnih organizacija koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju ne zahtijeva da javno otkrivaju svoje povjerljive i osjetljive informacije kao što su osobni podaci u vezi s osobljem, volonterima, članovima, osnivačima ili donatorima organizacije.

2.  Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju imaju pristup učinkovitim pravnim sredstvima kako bi spriječile nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje njihovih povjerljivih ili osjetljivih informacija ili dobile pravnu zaštitu zbog nezakonitog pribavljanja, korištenja ili otkrivanja takvih informacija.

3.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se zaštita od nezakonitog pribavljanja, korištenja ili otkrivanja povjerljivih ili osjetljivih informacija neprofitnih organizacija u skladu s ovim člankom primjenjuje na inspekcije, revizije i sve druge nadzorne aktivnosti koje provode nadležna tijela.

Članak 27.

Nadzor

Države članice osiguravaju da neprofitne organizacije ne podliježu neopravdanom i nerazmjernom nadzoru, posebno nadzoru njihova djelovanja ili komunikacije, ili nadzoru osnivača organizacije, članova njezinih upravljačkih struktura, drugih članova, osoblja, volontera, donatora ili ostalih privatnih strana koje su s njom povezane, osim ako je to opravdano u svrhu javne sigurnosti.

Poglavlje VII.

Završne odredbe

Članak 28.

Povoljniji tretman i klauzula o neregresiji

1.  Države članice mogu uvesti ili zadržati odredbe kojima se omogućuje povoljniji tretman za neprofitne organizacije koje su osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

2.  Provedba ove Direktive nije osnova za snižavanje razine zaštite koja je već osigurana nacionalnim pravom, pravom Unije ili međunarodnim pravom, među ostalim u pogledu temeljnih prava, u područjima koja su obuhvaćena ovom Direktivom.

Članak 29.

Prenošenje

1.  Države članice do ... [jedna godina od dana stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju mjere potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.  Države članice savjetuju se pravodobno, transparentno i smisleno s neprofitnim organizacijama koje su već osnovane ili registrirane ili koje djeluju na njihovu teritoriju o prenošenju i provedbi odredbi ove Direktive.

Članak 30.

Izvješćivanje, evaluacija i preispitivanje

1.  Države članice Komisiji pružaju sve relevantne informacije o provedbi i primjeni ove Direktive. Na temelju dostavljenih informacija Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi i primjeni ove Direktive najkasnije tri godine nakon roka za njezino prenošenje.

2.  Uzimajući u obzir svoje izvješće podneseno u skladu sa stavkom 1. Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o učinku nacionalnog prava kojim se prenosi ova Direktiva najkasnije tri godine nakon roka za njezino prenošenje. U izvješću se ocjenjuje način funkcioniranja ove Direktive i razmatra potreba za dodatnim mjerama uključujući, po potrebi, izmjene radi dodatnog usklađivanja nacionalnog prava koje se primjenjuje na neprofitne organizacije.

3.  Komisija javno objavljuje izvješća iz stavaka 1. i 2. te osigurava da su ona lako dostupna.

Članak 31.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(1) Zakonodavna rezolucija koja sadrži mišljenje Europskog parlamenta o Prijedlogu Komisije za Uredbu Vijeća (EEZ) o statutu europskog udruženja (SL C 42, 15.2.1993., str. 89.). (2) Prijedlog Komisije za Uredbu Vijeća (EEZ) o statutu europskog udruženja (COM(1991)0273 - SYN 386). (3) SL C 99, 13.4.1987., str. 205. (4) SL C 395, 29.9.2021., str. 2. (5) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 187. (6) Presuda Europskog suda za ljudska prava od 21. listopada 2005., Ouranio Toxo i drugi/Grčka, br. 74989/01, ECLI:CE:ECHR:2005:1020JUD007498901. (7) Presuda Suda od 18. lipnja 2020., Komisija/Mađarska, C-78/18, ECLI:EU:C:2020:476, t. 113. (8) Rezolucija Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o jačanju demokracije te slobode i pluralizma medija u EU-u: neprikladna upotreba mjera građanskog i kaznenog prava za ušutkavanje novinara, nevladinih organizacija i civilnog društva (2021/2036(INI)). (9) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.). (10) Presuda Suda Europske unije od 18. lipnja 2020., Europska komisija/Mađarska, C-78/18, ECLI:EU:C:2020:476. (11) Uredba Vijeća (EZ) br. 2157/2001 od 8. listopada 2001. o Statutu europskog društva (SE) (SL L 294, 10.11.2001., str. 1.). (12) Uredba Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu europskih zadruga (SCE) (SL L 207, 18.8.2003., str. 1.). (13) Uredba (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (SL L 317, 4.11.2014., str. 1.). (14) Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.). (15) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2137/85 od 25. srpnja 1985. o Europskom gospodarskom interesnom udruženju (EGIU) (SL L 199, 31.7.1985., str. 1.). (16) Uredba Vijeća (EZ) br. 168/2007 od 15. veljače 2007. o osnivanju Agencije Europske unije za temeljna prava (SL L 53, 22.2.2007., str. 1.). (17) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (18) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.). (19) Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.). (20) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ Tekst značajan za EGP (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.). (21) https://cordis.europa.eu/project/id/613034/reporting. (22) Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, Neiskorišteni potencijal filantropije u Europi, SOC/611. (23) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (24) Presuda Suda Europske unije od 18. lipnja 2020., Europska komisija protiv Mađarske, C-78/18, ECLI:EU:C:2020:476. (25) Stauffer:C-386/04 Centro di Musicologia Walter Stauffer/Finanzamt München für Körperschaften [2006.] ECR I-8203; Hein-Persche: C-318/07 Hein Persche/FinanzamtLüdenscheid [2009.] ECR I-359 i Missionswerk: C-25/10 Missionswerk WernerHeukelbach eV/Belgien [2011] 2 C.M.L.R. 35. (26) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.). (27) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.). (28) Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o osnaživanju mladih u Europi: zapošljavanje nakon pandemije i socijalni oporavak (2021/2952(RSP))

P9_TA(2022)0045 B9-0091/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2., članak 3. i članak 5. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 14., 15., 32. i 34. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno načela 1., 3. i 4.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezino stupanje na snagu 21. siječnja 2011., u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice, koju su potpisali i ratificirali EU i sve njezine države članice(1), a posebno njezin članak 27. o radu i zapošljavanju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. o Garanciji za mlade(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2021. o utjecaju bolesti COVID-19 na mlade i sport(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2021. o pravu Parlamenta na informacije o tekućem ocjenjivanju nacionalnih planova za oporavak i otpornost(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima: vrijeme je da se ispune očekivanja građana(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. lipnja 2021. o stajalištima Parlamenta o tekućem ocjenjivanju nacionalnih planova za oporavak i otpornost, koje provode Komisija i Vijeće(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. travnja 2021. o europskom jamstvu za djecu(8),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. lipnja 2021. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+)(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost(10),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada od 21. listopada 2021. naslovljeno „Youth Employment in Times of COVID-19” (Zaposlenost mladih u vrijeme bolesti COVID-19),

–  uzimajući u obzir izvješće s Europskog skupa mladih 2021. naslovljeno „Youth Ideas Report for the Conference on the Future of Europe” (Izvješće o idejama mladih za Konferenciju o budućnosti Europe),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Europskoj godini mladih 2022.,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 9. studenoga 2021. naslovljeno „Impact of COVID-19 on young people in the EU” (Utjecaj bolesti COVID-19 na mlade u EU-u),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog foruma mladih od 17. lipnja 2021. naslovljeno „Beyond Lockdown: the ‘pandemic scar’ on young people” („Nakon ograničenja kretanja: ‘ožiljak’ koji je pandemija ostavila na mladima”)(11),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća Europske unije i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća, o okviru za europsku suradnju u području mladih: strategija Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027.(12), posebno dio o europskim ciljevima za mlade,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 12. listopada 2021. o zaposlenosti i socijalnim kretanjima u Europi naslovljeno „Towards a strong social Europe in the aftermath of the COVID-19 crisis: Reducing disparities and addressing distributional impacts” (Ususret snažnoj socijalnoj Europi nakon krize prouzročene bolešću COVID-19: smanjenje razlika i rješavanje distribucijskih učinaka),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 30. listopada 2020. o lakšem prelasku u svijet rada – jačanje Garancije za mlade(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2021. o položaju umjetnika i kulturnom oporavku u EU-u(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2021. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Programu vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. o pravednim radnim uvjetima, pravima i socijalnoj zaštiti radnika koji rade preko platformi – novi oblici zapošljavanja povezani s digitalnim razvojem(16),

–  uzimajući u obzir Izvješće o idejama mladih za Konferenciju o budućnosti Europe s Europskog skupa mladih održanog 2021.,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o osnaživanju mladih u Europi: zaposlenost nakon pandemije i socijalni oporavak (O-000075 – B9‑0002/2022 i O-000077 – B9‑0003/2022),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

A.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 razorno utjecala na zaposlenost i socijalnu situaciju mladih u Europi, čije su se mogućnosti za osobni razvoj smanjile ili su privremeno obustavljene, stope zaposlenosti su se smanjile, a broj mladih osoba koje ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih; budući da se osobni dohodak mladih znatno smanjio dok se rizik od siromaštva i socijalne isključenosti mladih povećao; budući da su njihovi izgledi za buduće sudjelovanje na tržištu rada ugroženi; budući da je potrebno hitno djelovanje kako bi se osigurala i poboljšala budućnost i dobrobit mladih; budući da stopa nezaposlenosti mladih iznosi 15,9 %, što znači da je dva i pol puta veća od opće stope nezaposlenosti;

B.  budući da se predviđa da će uslijed pandemije bolesti COVID-19 doći do porasta stope siromaštva; budući da je u državama koje je posebno teško pogodila financijska kriza 2007. – 2008. opet došlo do iznadprosječnog porasta nezaposlenosti mladih; budući da su tim razvojem situacije više ugrožene žene, mladi, starije osobe, osobe s invaliditetom i velike obitelji; budući da su brojke u gospodarskoj prognozi Komisije za jesen 2022. obećavajuće, te da se predviđa smanjenje nezaposlenosti i oporavak tržišta rada 2022. na razine prije pandemije; budući da kriza i dalje posebno pogađa mlade; budući da se smanjio broj mladih radnika u usporedbi s prvim tromjesečjem 2021. i da se očekuje da će se u 2022. i 2023. otvoriti 3,4 milijuna radnih mjesta(17) te da će biti ključno zajamčiti sudjelovanje mladih u tim novim mogućnostima zapošljavanja; budući da se sve veći broj mladih ljudi sada oslanja na život u svojem roditeljskom domu kako bi izbjegli siromaštvo; budući da je 29 % kućanstava s tri generacije izloženo riziku od siromaštva, a 13 % je u teškoj situaciji;

C.  budući da klasteri država koji su postojali prije pandemije koronavirusa u velikoj mjeri postoje i dalje, među ostalim s obzirom na stope mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih;

D.  budući da su stope mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih u 2020. u prosjeku bile 1,3 puta veće među ženama nego među muškarcima; budući da razlika u stopama žena i muškaraca u toj skupini posebno visoka u istočnoeuropskim državama zbog obiteljskih odgovornosti; budući da se s povećanjem razine obrazovanja i dalje smanjuje vjerojatnost pripadnosti toj skupini; budući da su u južnim i sredozemnim zemljama udjeli dugotrajno nezaposlenih osoba i obeshrabrenih radnika viši u skupini mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih;

E.  budući da su mladi temelj održivoga gospodarskog i socijalnog blagostanja Europe i ključni prioritet EU-a, što je potvrđeno u strategiji EU-a za mlade i pojačanoj Garanciji za mlade, i da je stoga potrebno poduzeti mjere kojima će im se pružiti potpora, zaštita, savjetovanje i uključivanje te da zaslužuju da se za njih stvore mogućnosti;

F.  budući da je u dobnoj skupini između 15 i 24 godina, posebno među ženama, više osoba izgubilo posao zbog pandemije bolesti COVID-19 nego u dobnoj skupini od 25 do 29 godina; budući da je činjenica da se broj radnih sati smanjio više nego zaposlenost u cjelini posebno utjecala na mlade; budući da statistike o nezaposlenosti odražavaju samo mali dio radnih mjesta izgubljenih uslijed krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 jer mnogi mladi koji su izgubili posao nisu imali pravo na naknade za nezaposlenost ili druge potpore dohotku;

G.  budući da je bolji građanski angažman mladih jedan od ciljeva strategije EU-a za mlade (2019. – 2027.);

H.  budući da su stope nestandardnog rada vrlo visoke među mladima te da je 43,8 % mladih diljem EU-a privremeno zaposleno;

I.  budući da je u rujnu 2021. predsjednica von der Leyen najavila prijedlog da se 2022. godina proglasi Europskom godinom mladih kako bismo razmotrili izglede mladih u Europi i usmjerili se na politike i zakonodavne prijedloge na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kojima se stvaraju mogućnosti za mlade diljem EU-a; budući da bi taj prijedlog trebao pružiti istinski i djelotvoran poticaj za poboljšanje radnih uvjeta za mlade u Europskoj uniji;

J.  budući da se mentalno zdravlje mladih znatno pogoršalo tijekom pandemije, pri čemu su se problemi povezani s mentalnim zdravljem u nekoliko država članica udvostručili u odnosu na razinu prije krize; budući da je u proljeće 2021. godine 64 % mladih u skupini od 18 do 34 godine bilo izloženo riziku od depresije, što je djelomično posljedica nedostatka izgleda za zapošljavanje te dugoročnih financijskih i obrazovnih izgleda, kao i usamljenosti i društvene izolacije; budući da devet milijuna adolescenata u Europi (u dobi od 10 do 19 godina) živi s poremećajima mentalnog zdravlja, pri čemu anksioznost i depresija čine više od polovice tih slučajeva; budući da se pogoršanje mentalnog zdravlja može pripisati i poremećajima u pristupu uslugama skrbi o mentalnom zdravlju, povećanom radnom opterećenju i krizi tržišta rada koja je nerazmjerno utjecala na mlade; budući da 19 % europskih dječaka i više od 16 % europskih djevojčica u dobi od 15 do 19 godina pati od poremećaja mentalnog zdravlja; budući da je samoubojstvo drugi vodeći uzrok smrti u Europi među mladima;

K.  budući da je veća vjerojatnost da će djeca koja odrastaju uz oskudne resurse i u nesigurnim obiteljskim situacijama živjeti u siromaštvu i biti društven isključeni, uz dalekosežne učinke na njihov razvoj i kasniju odraslu dob, da neće imati pristup odgovarajućim vještinama i da će imati ograničene mogućnosti zapošljavanja, nastavljajući tako začarani krug međugeneracijskog siromaštva; budući da Unija može imati ključnu ulogu u općoj borbi protiv siromaštva djece i njihove društvene isključenosti; budući da je svrha europskog jamstva za djecu spriječiti siromaštvo i društvenu isključenost i boriti se protiv njih na način da se djeci kojoj je to potrebno zajamči slobodan i djelotvoran pristup ključnim uslugama kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje, obrazovne i školske aktivnosti, zdravstvena zaštita, zdrava prehrana i najmanje jedan zdravi obrok po školskom danu te primjereni uvjeti stanovanja;

L.  budući da je u globalnoj anketi Sveučilišta u Bathu, koja je provedena u deset država, a čiji su rezultati objavljeni u rujnu 2021., gotovo 60 % mladih izjavilo da su zabrinuti ili iznimno zabrinuti zbog klimatske krize, više od 45 % ispitanika izjavilo je da njihovi osjećaji o klimi utječu na njihov svakodnevni život te ih je tri četvrtine navelo da osjećaju strah od budućnosti; budući da se njih 83 % složilo s tvrdnjom da nismo na odgovarajući način zaštitili planet, a 65 % ih smatra da vlade ne ispunjavaju očekivanja mladih;

M.  budući da građanski angažman pruža dokazane koristi za dobrobit pojedinaca jer im omogućuje da prošire svoju društvenu mrežu, pruža im više mogućnosti za gospodarsku, društvenu i fizičku aktivnost i smanjuje se rizik od razvoja poremećaja mentalnog zdravlja;

N.  budući da će uslijed posljedica pandemije cijela generacija mladih umjetnika i kulturnih radnika imati poteškoća s pronalaženjem svojeg mjesta u društvu; budući da umjetnici te kulturni i kreativni radnici često imaju netipične obrasce rada i često nemaju odgovarajuću socijalnu zaštitu, posebno u prekograničnom kontekstu, što često dovodi do njihova isključenja iz mirovinskog sustava, zdravstvene zaštite i naknada za nezaposlene; budući da nedostatak kolektivnog pregovaranja dodatno ugrožava položaj samozaposlenih umjetnika i kulturnih i kreativnih radnika na tržištu rada i dovodi do nedostatka odgovarajuće socijalne zaštite;

O.  budući da je umjetnicima i kulturnim djelatnicima iz manjinskih skupina, uključujući žene, mlade, predstavnike rasnih, etničkih i geografskih manjina, osobe u ranjivom socioekonomskom položaju, osobe s invaliditetom te pripadnike skupine LGBTIQ+, sužen pristup umjetničkim i kulturnim karijerama te su najteže pogođeni posljedicama pandemije;

P.  budući da je Europski socijalni fond plus (ESF+) glavni europski fond čiji je cilj poboljšati pristup mladih zapošljavanju, promicati jednak pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju i njihovo dovršenje, od općeg i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja do onog na tercijarnoj razini, što uključuje promicanje cjeloživotnog učenja i olakšavanje mobilnosti u svrhu učenja, kao i promicanje društvene integracije mladih koji su izloženi riziku od siromaštva ili društvene isključenosti, uključujući najpotrebitije mlade;

Q.  budući da je Mehanizam za oporavak i otpornost, tj. okosnica instrumenta NextGenerationEU, povijesno važan instrument EU-a za pomoć državama članicama u ublažavanju gospodarskog i društvenih posljedica bolesti COVID-19 putem reformi i ulaganja u šest stupova, od kojih je jedan usmjeren na reforme i ulaganja u djecu i mlade;

R.  budući da rad i društvena uključenost mladih podrazumijevaju njihov jednak pristup kvalitetnom, stabilnom i plaćenom zaposlenju, pristojnom i cjenovno pristupačnom stanovanju i odgovarajućoj prehrani, kvalitetnim uslugama zdravstvene zaštite i prevencije, uključujući zaštitu mentalnog zdravlja, te pristup minimalnim standardima digitalne infrastrukture; budući da su inicijative za obrazovanje i razvoj vještina, volontiranje, kvalitetna stažiranja i programi cjeloživotnog učenja neophodni kako bi se zajamčile jednake mogućnosti i jednak pristup tržištima rada te kako bi se istovremeno mladima omogućilo da sa samopouzdanjem započnu odrasli život;

S.  budući da je prošla financijska kriza pokazala da će, ako se mladima ne osiguraju kvalitetna stažiranja i radna mjesta – na temelju ugovora i dostojanstvenih radnih uvjeta, uključujući plaću dostatnu za život, profesionalno savjetovanje i usmjeravanje te daljnje osposobljavanje – ponovno postojati velik rizik da će biti prisiljeni prihvaćati nesigurna radna mjesta, napuštati svoju zemlju kako bi pronašli posao ili opetovano upisivati programe obrazovanja ili osposobljavanja, iako traže stalno zaposlenje na puno radno vrijeme;

T.  budući da je poznato da ulaganja u mlade, posebno ulaganja s društvenim učinkom, pozitivno utječu na zapošljavanje mladih i njihovo sudjelovanje u društvu te se njima ostvaruju mjerljivi socijalni i financijski povrati uloženih sredstava, čime se potiče gospodarski razvoj i istovremeno postižu društveni rezultati; budući da je u jednakoj mjeri potrebno primijeniti postojeće alate i mehanizme i dodatno razmatrati nove instrumente;

U.  budući da izolacionistički pristup politikama u području rada i društvene uključenosti mladih može dovesti do dvostrukih izdvajanja sredstava ako je koordinacija između država članica i mjerodavnih dionika tek u povojima i ako ne postoje stalne strukture koje bi mogle koordinirati različite dionike, maksimalno povećati učinke, ukloniti nedostatke ili poticati inovacije;

V.  budući da se postojećim inicijativama i politikama kao što su pojačana Garancija za mlade, dijalog EU-a s mladima, Erasmus+ i Europske snage solidarnosti, zajedno s novim prijedlozima kao što je ALMA (engl. Aim, Learn, Master, Achieve – Stremi, uči, svladaj, ostvari), u 2022. mora doprijeti do mladih i uhvatiti u koštac s izazovima s kojima se oni suočavaju, kao što je nezaposlenost; budući da bi te inicijative i politike trebale obuhvaćati aktivne i pasivne politike tržišta rada i učinkovit pristup mjerama socijalne uključenosti te socijalnim, zdravstvenim i stambenim uslugama za mlade; budući da je Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja zaključio da nisu sve mogućnosti naukovanja i osposobljavanja kvalitetne i da nemaju svi naučnici pristup pravu na zapošljavanje ili socijalnu zaštitu; budući da je u svojoj Rezoluciji od 8. listopada 2020. Parlament izrazio zabrinutost zbog kvalitete ponuda dostupnih u okviru pojačane Garancije za mlade i naglasio da stažiranja i mogućnosti zapošljavanja koji se pružaju u okviru novih i postojećih programa i inicijativa moraju biti plaćeni i ograničeni u pogledu duljine i broja kako mladi ne bi zaglavili u neprekidnim opetovanim stažiranjima i iskorištavani kao jeftina ili čak besplatna radna snaga bez socijalne zaštite i mirovinskih prava; budući da studije pokazuju da sadašnja generacija mladih svoj prvi pravi posao pronalazi u ranim tridesetima;

W.  budući da su stalni razvoj novih horizontalnih vještina među mladima, kao što su digitalne vještine, te razvoj vještina s gospodarskim potencijalom, kao što su zelene ili poduzetničke vještine, ključni za zdravo i uključivo europsko tržište rada usmjereno na budućnost te bi trebali svakom mladom Europljaninu otvoriti pristup kvalitetnom zapošljavanju; budući da isto vrijedi za strukovno obrazovanje, zanatske vještine i životne vještine; budući da 40 % poslodavaca ne može pronaći osobe s odgovarajućim vještinama za popunjavanje svojih slobodnih radnih mjesta; budući da EU mora prevladati sve oblike neusklađenosti vještina kako bi djelotvorno iskoristio svoj ljudski kapital; budući da je nezaposlenost mladih postala ozbiljan gospodarski i društveni problem u mnogim europskim državama(18); budući da bi pristup odgovarajućoj digitalnoj infrastrukturi i osposobljavanju u području digitalnih vještina trebao biti dostupan svima kako bi se uklonio jaz među mladima u pogledu digitalne pismenosti i kako bi se zajamčile jednake mogućnosti za sve u obrazovnom sustavu i na tržištu rada; budući da su meke vještine poput kritičkog razmišljanja, timskog rada i međukulturne komunikacije jednako važne za zdravu ravnotežu između privatnog i poslovnog života mladih ljudi;

X.  budući da je uključenost mladih ljudi u rad s mladima, društvene pokrete, organizacije mladih i socijalno poduzetništvo ključna za stvaranje novih rješenja; budući da je potrebno sudjelovanje privatnih aktera, poduzeća i poslovnog sektora kako bi se unaprijedio prijelaz iz obrazovanja na tržište rada i kako bi se mladima pružio kontinuirani pristup mogućnostima za usavršavanje i prekvalifikaciju i cjeloživotnom učenju;

Y.  budući da je diskriminacija mladih općenito i dalje problem u EU-u pri čemu djevojke i osobe iz ranjivih skupina često doživljavaju diskriminaciju na temelju roda, etničkog podrijetla (na primjer romskog), seksualne orijentacije i identiteta, invaliditeta ili nepovoljnog socioekonomskog položaja, te su istovremeno izloženi mnogo većem riziku od nezaposlenosti, siromaštva unatoč zaposlenju i društvene isključenosti;

Z.  budući da su mladi u Europi i njihovi predstavnici i organizacije, kao i sindikati, aktivni u organiziranju konstruktivnog sudjelovanja mladih i izradi preporuka politika s rješenjima za poboljšanje radne i društvene uključenosti, među ostalim putem svojeg angažmana u okviru Konferencije o budućnosti Europe; budući da se mladi moraju smatrati ključnim partnerima u zajedničkom osmišljavanju, provedbi i ocjeni Europske godine mladih, kao i nakon toga;

AA.  budući da su mogućnosti zapošljavanja ozbiljno ograničene za mnoge od spomenutih skupina, posebno mlade s invaliditetom i mlade Rome ili pripadnike putujućih zajednica, jer se oni suočavaju s poteškoćama u pristupu kvalitetnom obrazovanju koje ih može na odgovarajući način pripremiti za suvremeno tržište rada;

AB.  budući da su mladi ključni za oporavak i razvoj svih regija EU-a, a posebno najudaljenijih regija; budući da je u Mayotteu polovica stanovništva mlađa od 18 godina, a u Francuskoj Gvajani je svaki drugi stanovnik mlađi od 25 godina;

AC.  budući da je 2016. trećina upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u imala 65 ili više godina, a samo 11 % upravitelja poljoprivrednih gospodarstava u EU-u bili su mladi poljoprivrednici mlađi od 40 godina;

AD.  budući da poljoprivredni sektor i poljoprivredna gospodarstva u EU-u čine okosnicu našega gospodarstva; budući da je ključno privući mlade da se bave poljoprivredom kako bi se zajamčila sigurnost opskrbe hranom i pridonijelo zelenoj tranziciji;

AE.  budući da depopulacija ruralnih područja i egzodus mladih u urbana područja pokazuju da postoji potreba za rješenjima i razmatranjem kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih strategija za zadržavanje mladih u ruralnim područjima;

AF.  budući da se prevelikom broju mladih osoba s invaliditetom posao nudi isključivo na zaštićenim radnim mjestima, a u nekim državama članicama im se ne nude ista radnička prava ni prava u pogledu plaća kao osobama koje sudjeluju na otvorenom tržištu rada;

AG.  budući da se u Izvješću o idejama mladih za Konferenciju o budućnosti Europe s Europskog skupa mladih održanog 2021. zaključuje sljedeće:

1.  pozdravlja činjenicu da je predsjednica von der Leyen 2022. godinu proglasila Europskom godinom mladih; smatra da bi se u 2022. godini trebalo pružiti dodatan poticaj pravilnoj i potpunoj provedbi europske strategije za mlade ambicioznim mjerama za rješavanje izazova s kojima se mladi suočavaju, a posebno negativnih utjecaja pandemije bolesti COVID-19, koja još traje, kao i konkretnom provedbom ostalih postojećih instrumenata kao što je pojačana Garancija za mlade s ciljem borbe protiv nezaposlenosti i utjecaja bolesti COVID-19 na društvo; poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da su sve politike usmjerene na mlade međusektorske prirode te da uzmu u obzir raznolikost mladih u cijeloj Europi i izazove s kojima se oni suočavaju; smatra da bi Europska godina mladih trebala doprinijeti provedbi načela 1. i 3. europskog stupa socijalnih prava;

2.  naglašava da su mnogi građani već ostali bez posla uslijed krize uzrokovane bolešću COVID-19, a posebno mladi, koji se češće zapošljavaju na nesigurnim radnim mjestima, za koje je vjerojatnije da će imati ugovore na određeno ili na nepuno radno vrijeme te koji nemaju ušteđevinu; u tom kontekstu pozdravlja planove Komisije da ojača Garanciju za mlade i poziva Komisiju i države članice da daju prioritet borbi protiv nezaposlenosti mladih;

3.  s velikom zabrinutošću primjećuje visoku razinu nezaposlenosti mladih u nizu država članica i nesigurnost ugovora o radu mladih radnika, posebno u sektorima koji su ozbiljno pogođeni bolešću COVID-19; poziva na jačanje instrumenta Garancije za mlade koji za cilj ima smanjenje dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih za najmanje 50 % do 2030., te koji uključuje kriterije za otvaranje kvalitetnih novih radnih mjesta u skladu s ciljem održivog razvoja br. 8. Programa UN-a za održivi razvoj do 2030.; smatra da je vrijeme da Garancija za mlade postane obvezujuća i uključiva za sve države članice, uključujući aktivne mjere informiranja mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, kao i mladih u nepovoljnom socioekonomskom položaju, poput mladih osoba s invaliditetom, pripadnika zajednice LGBTIQ+ i Roma;

4.  pohvaljuje uključivanje mentalnog zdravlja među prioritetne ciljeve za mlade utvrđene u okviru Europske godine mladih te poziva Komisiju da da prednost mentalnom zdravlju i u predstojećoj strategiji EU-a za skrb; naglašava da se mora razmotriti veza između socioekonomskih čimbenika kao što su nezaposlenost, nesigurnost stanovanja, mentalno zdravlje i dobrobit kako bi se zajamčio holistički i sveobuhvatni pristup mentalnom zdravlju na razini EU-a; ističe da nesigurnost u pogledu budućnosti, uključujući utjecaj klimatskih promjena, narušava mentalno zdravlje mladih; stoga poziva države članice da mentalno zdravlje učine sastavnim dijelom socioekonomskog oporavka EU-a od pandemije i prioritetom zaštite zdravlja na radu, posebno u obrazovnom i radnom okruženju; poziva na to da skrb o mentalnom zdravlju bude dostupna i cjenovno pristupačna za sve dobne skupine, posebno za mlade i djecu, te da se zdravstvene nejednakosti rješavaju pružanjem odgovarajuće potpore ranjivim skupinama mladih; poziva Komisiju da provede temeljitu studiju različitih uzroka psiholoških smetnji koje osjećaju mladi u Europi;

5.  naglašava ključnu ulogu koju mladi moraju imati u oblikovanju politika zapošljavanja i socijalnih politika u Europi; pozdravlja dijalog EU-a s mladima, rad s mladima i organizacije mladih koje približavaju EU mladima, pod uvjetom da nakon procesa sudjelovanja mladih uslijede konkretne inicijative donositelja odluka; potiče promicanje načela zajedničkog upravljanja u razvoju politika za mlade pri čemu su u taj proces uključeni mladi i njihovi predstavnici; poziva Komisiju da prepozna pozitivan utjecaj trećeg sektora, uključujući organizacije mladih, te mogućnosti za neformalno i formalno učenje koje se nude putem, primjerice, volontiranja i sudjelovanja mladih, te da formalno prizna znanja i vještine koje su mladi na taj način stekli kako bi im se pomoglo da ojačaju svoje perspektive na tržištu rada; potiče priznavanje građanskog angažmana kao meritornog radnog iskustva pri postupku zapošljavanja; poziva Komisiju da razmotri mogućnost pružanja potpore projektu Europskih prijestolnica mladih kao nastavku Europske godine mladih; poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost klauzule o mladima kojom bi se prilikom predlaganja novih inicijativa ocjenjivao njihov utjecaj na mlade u svim područjima politike;

6.  ističe da je potrebno da države članice nastave ulagati dovoljno sredstava iz fonda ESF+ u mjere kojima se podupire zapošljavanje mladih; naglašava stoga da države članice moraju moraju rasporediti najmanje 15 % sredstava pod zajedničkim upravljanjem u okviru fonda ESF+ za ciljane mjere i strukturne reforme za potporu kvalitetnom zapošljavanju mladih; podsjeća na potrebu za obvezujućom, učinkovitijom i uključivijom Garancijom za mlade unutar jasnog okvira kriterija kvalitete kojim se osiguravaju plaćena stažiranja, naukovanja i pripravništva za sve mlade koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih;

Ulaganje u mladi naraštaj

7.  poziva Komisiju i Vijeće da u potpunosti i optimalno iskoriste financijska sredstva dostupna u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027., ne dovodeći u pitanje programe koji su već uspostavljeni u okviru fonda ESF+, s obzirom na strukturne probleme povezane s nezaposlenošću i siromaštvom mladih; podsjeća da ta pitanja posebno utječu na najudaljenije regije, kojima je potrebna posebna potpora; pozdravlja, s time u vezi, dostupnost sredstava u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost za mjere usmjerene na djecu i mlade te očekuje da će to dovesti do otvaranja značajnih mogućnosti za mlade u Europi; poziva na to da se socijalni partneri i organizacije mladih uključe u praćenje i ocjenjivanje nacionalnih planova za oporavak i otpornost; poziva države članice da osiguraju da se sredstvima iz Fonda za pravednu tranziciju i fonda ESF+ podupiru integrirani planovi na lokalnoj razini kako bi se doprinijelo usavršavanju i prekvalifikaciji, posebno za najranjivije skupine na koje utječe tranzicija;

8.  poziva države članice da zajamče komplementarnost među mjerama u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost i ostalih programa EU-a, kao što su Garancija za mlade i europsko jamstvo za djecu, te nacionalnim ulaganjima i mjerama za promicanje vještina, obrazovanja, osposobljavanja i integracije na tržište rada u skladu s vlastitim potrebama i posebnim nacionalnim uvjetima; poziva Europsku komisiju da nastavi pratiti ulaganja u prioritete za mlade i potrošnju na njih u okviru instrumenta NextGenerationEU, Mehanizma za oporavak i otpornost i fonda ESF+ te da u to aktivno uključi Parlament; podsjeća na mogućnost koju pruža sastavnica za socijalna ulaganja i vještine programa InvestEU za ostvarivanje ulaganja s društvenim učinkom; primjećuje da se sve veća pozornost pridaje konceptu obveznica s društvenim učinkom i ugovora s društvenim ishodom koji su usmjereni na mlade i u čijem osmišljavanju i provedbi sudjeluje i privatni sektor;

9.  pozdravlja povećanje potpora za mlade poljoprivrednike u okviru sljedeće zajedničke poljoprivredne politike;

10.  pozdravlja prošireno područje primjene pojačane Garancije za mlade, koja sada obuhvaća dobnu skupinu od 15 do 29 godina; podsjeća da bi pojačanom Garancijom za mlade trebalo osigurati stvarne mogućnosti za zapošljavanje, a ne nekvalitetna stažiranja ili beskrajno osposobljavanje;

Integracija mladih na tržište rada

11.  sa zabrinutošću primjećuje da ciljevi Garancije za mlade dosad nisu u potpunosti ostvareni i poziva na pojačane mjere, uključujući potpuno iskorištavanje mogućnosti koje se pružaju u okviru fonda ESF+, za promicanje zapošljavanja aktivnim intervencijama za integraciju na tržište rada i stvaranje održivih početnih radnih mjesta kojima će se osigurati da mladi imaju pristup socijalnoj sigurnosti i pravičnoj naknadi; poziva Komisiju da od država članica zatraži da predstave ažurirane programe u okviru pojačane Garancije za mlade i da uvedu okvir s jasnim i obvezujućim standardima kvalitete za ponude u okviru tih inicijativa radi promicanja pozitivnih i održivih rezultata za mlade i uspješnog prelaska na tržište rada; poziva Komisiju i države članice da potaknu poduzeća na preuzimanje aktivne uloge u pojačanoj Garanciji za mlade; podsjeća da je jedan od ciljeva fonda ESF+ promicanje rodno uravnoteženog sudjelovanja na tržištu rada mjerama kojima se, među ostalim, nastoje zajamčiti jednaki radni uvjeti, bolja ravnoteža poslovnog i privatnog života i bolji pristup skrbi za djecu, uključujući rani i predškolski odgoj i obrazovanje; podsjeća da bi cilj fonda ESF+ trebao biti i pružanje zdravog i dobro prilagođenog radnog okruženja kako bi se odgovorilo na zdravstvene rizike povezane s promjenama u načinima rada i potrebama sve starije radne snage;

12.  podsjeća da su partnerstva s dionicima ključan element pojačane Garancije za mlade, ali da na razini EU-a trenutačno ne postoji nikakvo formalno tijelo ili formalni mehanizam za njihovo sudjelovanje u praćenju i provedbi programâ u okviru Garancije za mlade; poziva Komisiju da prati provedbu programâ u okviru pojačane Garancije za mlade putem Odbora za zapošljavanje (EMCO) te da izvješćuje taj odbor o provedbi i rezultatima programâ u okviru Garancije za mlade, istovremeno obavještavajući Parlament; poziva Komisiju da osnuje radnu skupinu za provedbu pojačane Garancije za mlade u kojoj će okupiti mjerodavne dionike, uključujući građanske partnere, organizacije mladih i socijalne partnere, i uključiti ih u rad Odbora za zapošljavanje kako bi se olakšala koordinacija i razmjena najboljih praksi između tijela EU-a i nacionalnih tijela, zajedno s građanskim partnerima i organizacijama mladih, te kako bi se utjecaj te generacije redovito ocjenjivao i kako bi se predlagale preporuke za poboljšanje;

13.  poziva države članice da zajamče suradnju javnih službi za zapošljavanje s lokalnim tijelima vlasti, obrazovnim sektorom, organizacijama mladih i privatnim sektorom kroz europsku mrežu tih službi radi promicanja kvalitetnih, stabilnih i dobro plaćenih radnih mjesta i jačanja prilagođene potpore za osposobljavanje, traženje posla i savjetovanje za mlade te potiče države članice da te službe primjereno pripreme za pružanje resursa i osposobljavanja o održavanju mentalnog zdravlja unatoč nesigurnoj gospodarskoj klimi i kroz sve izazove potrage za poslom;

14.  preporučuje da se u sustavima skrbi o mentalnom zdravlju stavi jači naglasak na zaposlenost, a posebno da se naglasi da kvalitetan posao može dati pozitivan doprinos oporavku mentalnog zdravlja;

15.  poziva države članice da mladima olakšaju pristup plaćenim, kvalitetnim i uključivim stažiranjima i naukovanjima; poziva na jačanje programâ praćenja kako bi se mladima osigurala odgovarajuća i kvalitetna prva radna iskustva te mogućnosti za usavršavanje i stjecanje novih kvalifikacija i potvrda; osuđuje praksu neplaćenih stažiranja kao oblik izrabljivanja mladih radnika i kao kršenje njihovih prava te poziva Komisiju i države članice da u suradnji s Parlamentom i uz poštovanje načela supsidijarnosti predlože zajednički pravni okvir kojim će se osigurati pravična naknada za stažiranja i naukovanja kako bi se izbjegle izrabljivačke prakse; osuđuje praksu ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati i poziva države članice da pruže potporu poslodavcima koji pružaju stažiranja i naukovanja mladim osobama s invaliditetom;

16.  poziva Komisiju da preispita postojeće europske instrumente kao što su kvalitativni okvir za stažiranje i europski okvir za kvalitetna i učinkovita naukovanja te da uključi kriterije u pogledu kvalitete kad je riječ o ponudama koje se nude mladima, uključujući načelo pravične naknade za stažiste i pripravnike, pristup socijalnoj zaštiti, održivo zapošljavanje i socijalna prava;

Mobilnost rada i vještine za budućnost

17.  poziva Komisiju da se pobrine za to da nova inicijativa ALMA pomogne mladima, posebno mladima koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, da pronađu privremeno kvalitetno radno iskustvo u drugoj državi članici; ustraje u tome da program ALMA mora udovoljavati standardima kvalitete kojima se poštuju radnička prava mladih kao što su dostojna plaća, dobri radni uvjeti i pristup socijalnoj zaštiti;

18.  ističe da su mladima i svim sektorima u 21. stoljeću neophodne digitalne vještine i poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost razvoja trajnog, certificiranog i slobodnog pristupa mladih tečajevima u području digitalnih vještina i digitalne pismenosti, na internetu i izvan njega te na svim jezicima EU-a, u partnerstvu s javnim tijelima i privatnim poduzećima; poziva na stvaranje prostorâ za razmjenu u području e-učenja i e-poučavanja; ustraje u tome da EU i države članice trebaju razviti više programa kao što su eTwinning i elektronička platforma za obrazovanje odraslih u Europi; napominje da je u mnogim državama članicama potrebno prevladati ozbiljna ograničenja u pogledu pristupa hardveru, objektima, odgovarajućim edukatorima i prikladnoj digitalnoj infrastrukturi; stoga podsjeća da je potrebno povezati pristup internetskim tečajevima s pojačanim inicijativama za otklanjanje nedostataka u pristupu internetskim i digitalnim alatima kako nitko ne bi bio zapostavljen te ustraje u tome da bi tečajevi trebali biti koncipirani na pristupačan način kako se ne bi isključilo mlade s invaliditetom;

19.  naglašava važnost razvoja zelenih vještina i kvalitetnih mogućnosti zapošljavanja u klimatski neutralnom, energetski učinkovitom i kružnom gospodarstvu, posebno u regijama na koje zelena tranzicija najviše utječe, kao što su regije koje uvelike ovise o poljoprivrednom sektoru, kao i regije koje su uključene u borbu protiv klimatskih promjena, proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, smanjenje emisija ugljika, povećanje energetske učinkovitosti, gospodarenje otpadom i vodama, poboljšanje kvalitete zraka te obnovu i očuvanje bioraznolikosti; poziva poslodavce da osiguraju usavršavanje i/ili prekvalifikaciju svoje radne snage i pojačaju pružanje djelotvornijih naukovanja u skladu s europskim okvirom za kvalitetna i učinkovita naukovanja;

20.  poziva Komisiju da u 2022. predloži nove instrumente i inicijative usmjerene na razvoj poduzetništva mladih i socijalnog ulaganja u mlade u akcijskom planu za socijalnu ekonomiju;

21.  izražava žaljenje zbog nedovoljne povezanosti između reformi i ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje i mjera koje osiguravaju uključivanje mladih na tržište rada, posebno mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih; potiče fleksibilne, uključive, pristupačne i otvorene načine učenja putem individualnih računa za učenje i mikrokvalifikacija za mlade, osobe koje rade s mladima, edukatore i stručnjake, među ostalim putem vještina i kompetencija stečenih neformalnim obrazovanjem i informalnim učenjem; naglašava da se jačanjem profesionalnog usmjeravanja od rane dobi i podupiranjem jednakog pristupa informacijama i savjetovanju za učenike i odrasle učenike može pomoći mladima da odaberu prikladne mogućnosti obrazovanja i strukovnog obrazovanja koje će dovesti do mogućnosti zapošljavanja koje im odgovaraju;

22.  ponavlja svoj poziv Komisiji i Vijeću da dodatno potaknu razvoj strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (SOO) i da bolje promiču zanatske vještine, uz nastojanje da se izbjegnu negativne percepcije neformalnog obrazovanja koje prevladavaju u nekoliko država članica, uz istovremeno povećanje atraktivnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja putem komunikacijskih i informativnih kampanja, nastavnih programa, centara ili središta za obrtničke vještine mladih, posebnih ekosustava za SOO u lokalnim zajednicama, dvojnih sustava obrazovanja i dugoročne mobilnosti za naučnike; pozdravlja, u tom pogledu, inicijativu za uspostavljanje europskih centara strukovne izvrsnosti, čiji je cilj pružiti visokokvalitetne strukovne vještine i potporu poduzetničkim djelatnostima; poziva Komisiju i države članice da uspostave samostalno područje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i donesu statut europskih naučnika; ponavlja da bi stažiranja trebala biti dio obrazovnog i stručnog razvoja i da stoga imaju pedagošku dimenziju; naglašava da je važno poboljšati mehanizme za prekogranično priznavanje vještina i kvalifikacija te ustraje u promicanju praksi kao što su međugeneracijska solidarnost i mentorstvo te u potpori tim praksama kako bi se smanjile nejednakosti i osigurala podrška mladima;

23.  potiče uključivanje aktivnosti povezanih sa sudjelovanjem u građanskom životu u aktivnosti koje se na radnom mjestu smatraju korisnima za osobni i stručni razvoj zaposlenika, posebno mladih zaposlenika;

24.  naglašava da se zaštita minimalnih plaća pokazala djelotvornim načinom za borbu protiv siromaštva unatoč zaposlenju; naglašava da u nekim državama članicama zbog trenutačnih varijacija mladi radnici u praksi primaju naknadu manju od zakonske minimalne plaće, čime se produljuje situacija u kojoj postoji strukturna diskriminacija na temelju dobi; poziva države članice da osiguraju jednako postupanje prema mladima na tržištu rada, među ostalim u pogledu zakonske minimalne plaće u Prijedlogu direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (COM(2020)0682);

25.  naglašava da mladi nemaju puni pristup programima minimalnog dohotka ili su u cijelosti iz njih isključeni u mnogim državama članicama što je posljedica kriterija prihvatljivosti koji se temelje na dobi; poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere kako bi se mladima olakšao pristup tim programima u predstojećoj Preporuci Vijeća o minimalnom dohotku;

Borba protiv isključivanja mladih i izbjegavanje nastanka izgubljenog naraštaja

26.  poziva Komisiju da izradi preporuku kojom će se osigurati da se stažiranja, naukovanja i posredovanja pri zapošljavanju računaju kao radno iskustvo i da stoga omoguće pristup socijalnim naknadama; poziva na smanjenje minimalnog razdoblja uplate doprinosa potrebnog za pristup socijalnim naknadama; pozdravlja inicijativu Komisije u pogledu osnivanja stručne skupine na visokoj razini za proučavanje budućnosti države blagostanja i glavnih izazova s kojima se mladi suočavaju u pristupu sustavu socijalne zaštite;

27.  poziva Komisiju da razmotri izvedivost spajanja postojećih platformi Europskog portala za mlade, Europassa i Euresa u jedinstveni digitalni prostor s ciljem pružanja informacija i mogućnosti svim mladim Europljanima u pogledu osposobljavanja, zaposlenja, pripravništva, ponuda strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, financijske pomoći, programa mobilnosti, savjeta o osnivanju poduzeća, programa mentorstva, programa volontiranja, prava povezanih s europskim građanstvom, pristupa kulturi itd.; predlaže da bi se s pomoću jedinstvene platforme mogle centralizirati prijave za razne ponude i programe te bi ona mogla upućivati na sve mogućnosti koje EU nudi mladim Europljanima ovisno o njihovoj osobnoj situaciji; pozdravlja uspostavu jedinstvenih kontaktnih točaka u nizu država članica i podržava takvo objedinjavanje usluga izvan interneta, što je ključno za dopiranje do korisnika i pružanje smjernica i pomoći korisnicima, te podupire njihovo stvaranje u svim državama članicama, u nizu gradova, kako bi se doprlo do najranjivijih skupina mladih;

28.  poziva Komisiju da osigura da se novom inicijativom ALMA pomogne mladima, posebno onima koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, u ostvarivanju društvene uključenosti i uključenosti na tržište rada u njihovim matičnim državama pronalaženjem kvalitetnog privremenog zapošljavanja i iskustva za stjecanje vještina, uz poštovanje standarda kvalitete na kojima se temelje radnička prava mladih u drugim državama članicama, kao što su pravična naknada i pristup socijalnoj zaštiti; naglašava da su potpora i pružanje smjernica mladima prije, tijekom i nakon sudjelovanja u programu od ključne važnosti; naglašava da se inicijativom ALMA moraju poticati stvarna mobilnost i kvalitetni programi za razvoj vještina, strukovno osposobljavanje ili zapošljavanje za sve sudionike, uključujući mlade s invaliditetom ili mlade u nepovoljnom položaju, te da ona mora obuhvaćati strategiju uključivanja izrađenu u suradnji s organizacijama civilnog društva i socijalnim partnerima kako bi se osigurao jednak pristup, spriječila diskriminacija i uklonile sve prepreke koje bi mogle nastati i kako ALMA ne bi postala instrument koji će dovesti do stvaranja nesigurnih uvjeta zaposlenja za mlade; napominje da bi u njezinoj provedbi trebalo pružiti potporu nacionalnim javnim službama za zapošljavanje putem proračunske linije fonda ESF+ u koordinaciji s privatnim i javnim partnerima, uz istovremenu uspostavu sinergija s europskim prostorom obrazovanja; poziva Komisiju da osigura dodanu vrijednost inicijative ALMA uz postojeće mogućnosti u okviru programa Erasmus+ i Europskih snaga solidarnosti te da zajamči da se virtualno učenje i suradnja i dalje kombiniraju s fizičkom mobilnošću u okviru fonda ESF+; poziva Komisiju da ocijeni bi li se inicijativa ALMA mogla uključiti u pojačanu Garanciju za mlade kao jedna od sastavnica mobilnosti;

29.  smatra da je dobrobit mladih zajednička odgovornost aktera u javnom i privatnom sektoru; poziva Komisiju i države članice da surađuju s europskim i nacionalnim poslodavcima u provedbi preporuka društveno odgovornog poslovanja kako bi se pomoglo mladima u ranjivom položaju i kako bi se odredbe o mladima uključile u buduće inicijative povezane s društveno odgovornim poslovanjem;

30.  podsjeća na činjenicu da su mlade žene izložene većem riziku od diskriminacije(19) na radnom mjestu, što dodatno pogoršavaju intersekcijske nejednakosti, nezaposlenost, samohrano roditeljstvo i uloge dugotrajnih neformalnih njegovateljica, zbog čega su često isključene iz radne snage ili žive ispod granice siromaštva; poziva Vijeće i Komisiju da razmisle o utvrđivanju okvirnih minimalnih ciljeva za pomoć i prilagođene programe potpore u okviru inicijativa za mlade i zapošljavanje od 2022. nadalje, koji će biti namijenjeni mladim ženama izloženim riziku poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama poradi na integraciji nacionalnih akcijskih planova u okviru jamstva za djecu s mjerama integracije na tržište rada na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se pružila potpora mladim samohranim roditeljima;

31.  ponovno ističe važnost pristupa dostojnom i cjenovno pristupačnom stanovanju i prilagođenim socijalnim uslugama za mlade, posebno za mlade iz ranjivih skupina, uključujući mlade osobe s invaliditetom i mlade iz velikih obitelji; traži od Komisije da surađuje s državama članicama na programima „Housing First for Youth” za stambeno zbrinjavanje mladih, koje dopunjuju usluge potpore pri zapošljavanju te socijalnoj i zdravstvenoj skrbi; naglašava važnost ulaganja u socijalnu infrastrukturu za mlade u privatnom i javnom sektoru; pozdravlja Europsku platformu za borbu protiv beskućništva koju je pokrenula Komisija i njezin konačni cilj iskorjenjivanja beskućništva do 2030., kao i potencijal koji ona predstavlja za mlade; poziva države članice i Komisiju da poduzmu mjere i provedu programe za mlade koji su napunili 18 godina i izloženi su riziku od beskućništva, a posebno za ranjive skupine kao što su beskućnici koji pripadaju zajednici LGBTIQ+; poziva Komisiju i države članice da zajamče da će pojačana Garancija za mlade doprinijeti borbi protiv beskućništva mladih, koje je u porastu u brojnim državama članicama EU-a;

32.  potiče Komisiju da ukloni glavne prepreke koje sprečavaju mlade da se počnu baviti poljoprivredom, kao što su pristup zemljištu, financiranju, znanju i inovacijama;

33.  sa zabrinutošću primjećuje pogoršanje uvjeta za mnoge mlade općenito, a posebno za mlade u ranjivom položaju koji su već izloženi dugoročnoj nezaposlenosti i društvenoj isključenosti, kao što su mladi Romi, mlade osobe s invaliditetom, mladi pripadnici zajednice LGBTIQ+ i mladi migranti, te poziva na koordinirani pristup u stvaranju i nuđenju prilika za društvenu uključenost tim mladim osobama u okviru pojačane Garancije za mlade, fonda ESF+ te Mehanizma za oporavak i otpornost;

34.  poziva europske institucije i države članice da zajamče nediskriminirajući okvir za sve politike usmjerene na mlade, uzimajući u obzir raznolikost mladih u cijeloj Europi i izazove s kojima se oni suočavaju;

o
o   o

35.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 23, 27.1.2010., str. 35. (2) SL C 316, 6.8.2021., str. 2. (3) SL C 395, 29.9.2021., str. 101. (4) SL C 465, 17.11.2021., str. 82. (5) SL C 15, 12.1.2022., str. 184. (6) SL C 202, 28.5.2021., str. 31. (7) SL C 67, 8.2.2022., str. 90. (8) SL C 506, 15.12.2021., str. 94. (9) SL C 67, 8.2.2022., str. 186. (10) SL L 57, 18.2.2021., str. 17. (11) Moxon, D., Bacalso, C, i Șerban, A. M., Beyond the pandemic: The impact of COVID-19 on young people in Europe (Nakon pandemije: utjecaj bolesti COVID-19 na mlade u Europi), Europski forum mladih, Bruxelles, 2021. (12) SL C 456, 18.12.2018., str. 1. (13) SL C 372, 4.11.2020., str. 1. (14) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0430. (15) SL C 465, 17.11.2021., str. 110. (16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0385. (17) Glavna uprava za gospodarske i financijske poslove, Europska gospodarska prognoza – jesen 2021., Europska komisija, 2021. (18) Eichhorst, W., Hinte H. i Rinne, U., „IZA Policy Paper br. 65: Youth Unemployment in Europe: What to Do about It?” (Nezaposlenost mladih u Europi: što učiniti?) Intereconomics, 2013., 48 (4), str. 230. – 235. (19) Baptista, I., Marlier, E. i dr., Social protection and inclusion policy responses to the COVID-19 crisis – An analysis of policies in 35 countries (Odgovor politike društvene zaštite i uključivosti na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 - analiza politike u 35 zemalja), Europska mreža za socijalnu politiku, Bruxelles 2021.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu (COM(2020)0571 – C9-0301/2020 – 2020/0262(COD))

P9_TA(2022)0046 A9-0114/2021

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0571),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i osobito članak 153. stavak 2. točku (b) u vezi s člankom 153. stavkom 1. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9-0301/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 16. veljače 2021.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 22. prosinca 2021. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0114/2021),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta i Vijeća priloženu ovoj Rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  prima na znanje izjavu Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

4.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

5.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. veljače 2022. radi donošenja Direktive (EU) 2022/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnikâ od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2022/431.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s područjem primjene Direktive 2004/37/EZ

[objavljuje se u seriji L odmah nakon zakonodavnog akta]

Europski parlament i Vijeće suglasni su da su opasni lijekovi koji sadržavaju tvari koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje kao karcinogene (kategorija 1.A ili 1.B), mutagene (kategorija 1.A ili 1.B) ili reproduktivno toksične tvari (kategorija 1.A ili 1.B) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2004/37/EZ. Stoga se svi zahtjevi Direktive 2004/37/EZ primjenjuju na opasne lijekove.

Izjava Komisije – Akcijski plan i zakonodavni prijedlozi

Obveze Komisije utvrđene u članku 18.a trećem stavku u pogledu predstavljanja akcijskog plana i predstavljanja zakonodavnog prijedloga ne smiju biti u suprotnosti s institucijskim ovlastima Komisije i njezinim pravom na inicijativu koje izravno proizlazi iz Ugovorâ.

U članku 18a, trećem stavku, upućuje se na članak 16. Direktive 2004/37/EZ, kojim se utvrđuje obveza utvrđivanja graničnih vrijednosti na temelju raspoloživih informacija, uključujući znanstvene i tehničke podatke, za sve tvari za koje je to moguće.  Pri provedbi te odredbe Komisija se također poziva da predstavi akcijski plan iz članka 18.a trećeg stavka. Taj će se akcijski plan radi transparentnosti sastojati od popisa sljedećih 25 novih ili revidiranih tvari koje će se znanstveno evaluirati. Evaluacije navedenih tvari bit će dio utvrđenog postupka koji uključuje savjetovanje sa socijalnim partnerima, mišljenje Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu i procjenu učinka kako bi se pravodobno pripremili svi potrebni zakonodavni prijedlozi.

(1) SL C 56, 16.2.2021., str. 63.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 1999/62/EZ, 1999/37/EZ i (EU) 2019/520 u pogledu naknada koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za vozila (10542/1/2021 – C9-0423/2021 – 2017/0114(COD))

P9_TA(2022)0047 A9-0006/2022

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (10542/1/2021 – C9-0423/2021),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 1. veljače 2018.(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2021)0693),

–  uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju(3) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0275),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je nadležni odbor odobrio u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A9‑0006/2022),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojoj predsjednici da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 81, 2.3.2018., str. 188. (2) SL C 176, 23.5.2018., str. 66. (3) Usvojeni tekstovi od 25.10.2018., P8_TA(2018)0423.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o prioritetima EU-a za 66. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena (2022/2536(RSP))

P9_TA(2022)0048 B9-0099/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir 66. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena i njezinu prioritetnu temu „Postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje svih žena i djevojčica u kontekstu klimatskih promjena te politika i programa za smanjenje rizika za okoliš i rizika od katastrofa” te nacrt zaključaka iz te sjednice,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i platformu za djelovanje od 15. rujna 1995. te ishode njezinih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.,

–  uzimajući u obzir članke 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja UN-a do 2030., načelo prema kojem nitko ne smije biti zapostavljen, a posebno cilj održivog razvoja br. 1. u okviru kojega se želi iskorijeniti siromaštvo, cilj br. 3. u okviru kojega se ljudima želi zajamčiti zdrav život, cilj br. 5. u okviru kojega se želi postići rodna ravnopravnost i poboljšati životne uvjete za žene, cilj br. 8. u okviru kojega se želi ostvariti održivi i gospodarski rast te cilj br. 13. u okviru kojega se želi poduzeti hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka,

–  uzimajući u obzir sporazum potpisan 12. prosinca 2015. na 21. konferenciji stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) u Parizu (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2021. o 25. obljetnici Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju (ICPD25) (sastanak na vrhu u Nairobiju)(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2018. o ženama, rodnoj ravnopravnosti i pravednoj klimatskoj politici(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a(3),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena u vanjskim odnosima za razdoblje 2021. 2025. (GAP III),

–  uzimajući u obzir strategiju EU za rodnu ravnopravnosti za razdoblje 2020. – 2025. od 5. ožujka 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2021. o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena(4),

–  uzimajući u obzir zaključke o rodu i klimatskim promjenama usvojene na 26. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP26) održanoj u Glasgowu od 31. listopada do 6. studenog 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 157. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je ravnopravnost muškaraca i žena temeljno načelo EU-a, sadržano u Ugovoru o Europskoj uniji i Povelji o temeljnim pravima; budući da je rodno osviještena politika stoga važan alat u integraciji tog načela u sve politike, mjere i djelovanja EU-a, uključujući vanjsko djelovanje;

B.  budući da se na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama održanoj 1995. u Pekingu 189 vlada širom svijeta, uključujući Europsku uniju i države članice, obvezalo predano raditi na rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju svih žena i djevojčica;

C.  budući da se Pekinškom platformom za djelovanje iz 1995. jasno utvrdila veza između roda, okoliša i održivog razvoja te se potvrdilo da žene imaju stratešku ulogu u razvoju održivih i ekološki prihvatljivih obrazaca potrošnje i proizvodnje te da je potrebno da žene ravnopravno sudjeluju u donošenju odluka o okolišu na svim razinama;

D.  budući da se u ciljevima održivog razvoja prepoznaje veza između postizanja rodne ravnopravnosti i svih ciljeva održivog razvoja, uključujući cilj održivog razvoja br. 13 o klimatskim promjenama, čime se pruža mogućnost rješavanja temeljnih uzroka rodne nejednakosti, a time i jačanja otpornosti žena na klimatske promjene;

E.  budući da je rodna nejednakost, u kombinaciji s klimatskim i okolišnim krizama i katastrofama, jedan od najvećih izazova našeg doba, s prekograničnom dimenzijom koja utječe na cijeli planet i ima nerazmjeran utjecaj na žene u svoj njihovoj raznolikosti, posebno one koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom te one koje se nalaze u marginaliziranim situacijama i u konfliktnim okruženjima;

F.  budući da su žene u svoj svojoj raznolikosti u ranjivijem položaju te se suočavaju s većim rizicima i opterećenjem zbog učinaka klimatskih promjena te ekoloških i prirodnih katastrofa iz različitih razloga, od nejednakog pristupa resursima, obrazovanju, mogućnostima zapošljavanja i zemljišnim pravima do prevladavajućih društvenih i kulturnih normi i različitih iskustava u vezi s intersekcijskom diskriminacijom;

G.  budući da dosad nezabilježena kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 i njezine višestruke posljedice na društvo, uključujući produbljivanje već postojećih društvenih i rodnih nejednakosti, mogu negativno utjecati na provedbu učinkovitog rodno osjetljivog klimatskog djelovanja;

H.  budući da do klimatskih promjena dolazi na svjetskoj razini, ali da one imaju veći razoran utjecaj na države i zajednice koje su najmanje odgovorne za globalno zagrijavanje; budući da će oni s manje financijskih sredstava potrebnih za prilagodbu biti najviše pogođeni i najviše trpjeti učinke klimatskih promjena;

I.  budući da klimatske promjene uzrokuju pojačano raseljavanje, s obzirom na to da su ljudi prisiljeni, privremeno ili trajno, napustiti svoje domove u slučajevima kada njihov okoliš postane nemoguć za život; budući da je od 2010. svake godine u prosjeku 21,5 milijuna ljudi raseljeno zbog katastrofa povezanih s klimom; budući da prema podacima UN-a žene i djevojčice čine 80 % osoba raseljenih zbog klimatskih promjena i onih koje su najviše pogođene ekstremnim temperaturama i prirodnim katastrofama;

J.  budući da nepovoljni učinci klimatskih promjena i njihove negativne posljedice na socioekonomsku situaciju mogu dovesti do ozbiljnog kršenja temeljnih prava žena i djevojčica, posebno za interno raseljene osobe, migrante i tražitelje azila, kao što su povećani rizici od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, iskorištavanja i trgovine ljudima, prisilni brakovi, prisilno uzimanje organa i učinci koji proizlaze iz ograničenog pristupa zdravstvenoj skrbi, uključujući uslugama reproduktivnog i mentalnog zdravlja;

K.  budući da su rodna ravnopravnost i prava žena preduvjet za održivi razvoj, učinkovito upravljanje klimatskim izazovima, okolišni mir i stabilnost te postizanje poštene i pravedne tranzicije u kojoj nitko nije zapostavljen; budući da sve mjere u području klime moraju uključivati rodnu i intersekcijsku perspektivu te osigurati ravnopravno sudjelovanje žena u svoj njihovoj raznolikosti u tijelima za donošenje odluka na svim razinama;

L.  budući da neravnopravno sudjelovanje žena u postupcima donošenja odluka i na tržištima rada dovodi do nejednakosti i često sprečava žene da u potpunosti doprinose i sudjeluju u donošenju politika, planiranju i provedbi u vezi s klimatskim promjenama te rizikom za okoliš i rizikom od katastrofa;

M.  budući da rodno osjetljiva pravedna tranzicija ima potencijal za stvaranje dostojanstvenih radnih mjesta za žene; budući da se žene i dalje suočavaju sa strukturnim i kulturnim preprekama sudjelovanju u svim aspektima ostvarivanja energetske i klimatske tranzicije; budući da je u pogledu zapošljavanja energetski sektor i dalje jedan od najmanje rodno uravnoteženih sektora gospodarstva na svjetskoj razini;

N.  budući da klimatske promjene i siromaštvo nerazmjerno utječu na žene, posebno samohrane majke, one koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom i one iznad dobi za umirovljenje; budući da je također vjerojatnije da će žene u svoj svojoj raznolikosti u nekom trenutku života doživjeti energetsko siromaštvo; budući da bi ekološka tranzicija također trebala uzeti u obzir socijalnu i rodnu dimenziju;

O.  budući da su mnoga mala poljoprivredna gospodarstva u vlasništvu žena koje će biti nerazmjerno pogođene klimatskim promjenama i ekstremnijim vremenskim prilikama, što dovodi do nestašice hrane i vode te ih čini podložnijima pothranjenosti;

P.  budući da se Pariškim sporazumom utvrđuje da stranke trebaju uzimati u obzir svoje obveze, među ostalim u pogledu ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, pri poduzimanju mjera u borbi protiv klimatskih promjena u okviru provedbe Sporazuma;

Q.  budući da žene moraju imati snažniju ulogu u području klimatskih promjena kao predvodnice, izabrane predstavnice, stručnjakinje i tehničke akterice promjena; budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u tijelima za donošenje odluka o klimatskim promjenama na nacionalnoj razini u državama članicama EU-a i na razini EU-a, uključujući Europski parlament te predstavljaju samo 32 % radne snage u području obnovljive energije na globalnoj razini(5);

R.  budući da je rodna dimenzija klimatskih promjena prepoznata u strategiji EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025.; budući da GAP III prvi put obuhvaća prioritetno područje o klimatskim promjenama i okolišu; budući da klimatska politika EU-a može znatno utjecati na zaštitu ljudskih prava i promicanje rodno osjetljivih klimatskih politika na svjetskoj razini;

Postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje svih žena i djevojčica u kontekstu klimatskih promjena te politika i programa u području rizika za okoliš i rizika od katastrofa

1.  upućuje sljedeće preporuke Vijeću:

o
o   o

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0315. (2) SL C 458, 19.12.2018., str. 34. (3) SL C 404, 6.10.2021., str. 202. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0314. (5) Brifing EPRS-a, „Beijing Platform for Action, 25-year review and future priorities” (Pekinška platforma za djelovanje, pregled nakon 25 godina i izgledi za budućnost), 27. veljače 2020., dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/thinktank/en/document.html?reference=EPRS_BRI(2020)646194

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o nedavnim zbivanjima u području ljudskih prava u Filipinima (2022/2540(RSP))

P9_TA(2022)0049 RC-B9-0097/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Filipinima, a posebno one od 15. rujna 2016.(1), 16. ožujka 2017.(2), 19. travnja 2018.(3) i 17. rujna 2020.(4),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Zajednički program UN-a za ljudska prava na Filipinima, koji su 22. srpnja 2021. potpisali vlada Filipina i UN,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije EU-a i Filipina od 5. veljače 2021. nakon prvog sastanka Pododbora za dobro upravljanje, vladavinu prava i ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda (MKS),

–  uzimajući u obzir Zakon Republike Filipina br. 11479 od 3. srpnja 2020., poznat i kao Zakon o borbi protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet o Filipinima s 48. sjednice Vijeća za ljudska prava održane 7. listopada 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Filipini i Europska unija imaju dugu povijest diplomatskih, gospodarskih, kulturnih i političkih odnosa; budući da su ratifikacijom Sporazuma o partnerstvu i suradnji Europska unija i Filipini ponovno potvrdili zajedničku predanost načelima dobrog upravljanja, demokracije, vladavine prava, ljudskih prava, promicanja društvenog i gospodarskog razvoja te miru i sigurnosti u regiji;

B.  budući da je od izbora predsjednika Rodriga Dutertea u svibnju 2016. i početka „rata protiv droge” na Filipinima zabilježen strahovit broj izvansudskih pogubljenja i kršenja ljudskih prava;

C.  budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava u lipnju 2020. izvijestila da su ubojstva povezana s vladinom kampanjom za borbu protiv droge „raširena i sustavna”; budući da je prema navodima organizacija civilnog društva tijekom racija usmjerenih na borbu protiv droge ubijeno između 12 000 i 30 000 ljudi, dok vlasti policijskom postupanju tijekom tih racija pripisuju 6200 smrtnih slučajeva; budući da je predsjednik Duterte izričito poticao policiju na izvršavanje izvansudskih pogubljenja i obećao imunitet od kaznenog progona te da su policijski službenici uključeni u takve prakse dobili promaknuća; budući da je predsjednik Duterte obećao da će nastaviti s kampanjom za borbu protiv droge sve do kraja svojeg trenutačnog predsjedničkog mandata u lipnju 2022.;

D.  budući da je od lipnja 2016. ubijeno najmanje 146 boraca za ljudska prava i najmanje 22 novinara te da za sada ni u jednom od tih slučajeva nije donesena osuđujuća presuda;

E.  budući da je uživanje prava na slobodu udruživanja sustavno na udaru; budući da je između lipnja 2019. i kolovoza 2021. uhićeno i pritvoreno 16 sindikalista i da ih je 12 bilo prisiljeno na povlačenje članstva; budući da je tijekom Duterteovog mandata u izvansudskim pogubljenjima život izgubilo 50 sindikalista; budući da stvoreno okruženje straha ozbiljno ugrožava sposobnost radnika da ostvaruju svoja prava zaštićena Konvencijom br. 87 Međunarodne organizacije rada (MOR); budući da vlada koristi pandemiju kako bi opravdala nedjelovanje i odgodila trostranu misiju MOR-a na visokoj razini u toj zemlji;

F.  budući da vlast povezuje organizacije i pojedince s komunističkim skupinama, praksa koja se naziva „proglašavanje crvenima”, što i dalje dovodi do ubojstava, prijetnji, uhićenja bez sudskih naloga, uznemiravanja boraca za ljudska prava, protivnika, sindikalnih aktivista, boraca za zaštitu okoliša i novinara koji nastoje razotkriti optužbe za izvansudska pogubljenja i druga kršenja ljudskih prava; budući da je „proglašavanje radnika crvenima” institucionalizirano antiterorističkim zakonom iz 2020.;

G.  budući da je Vrhovni sud 9. prosinca 2021. potvrdio zakonitost većine Zakona o borbi protiv terorizma, koji je donijela administracija predsjednika Dutertea, čime se sigurnosnim snagama daje ovlast za uhićenje i pritvaranje osumnjičenika do 24 dana bez naloga i bez podizanja optužnice;

H.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 dodatno ubrzala pogoršanje stanja ljudskih prava na Filipinima, posebno u pogledu slobode izražavanja, integriteta medija i predvidive provedbe zakona, te je imala ozbiljne posljedice na sposobnost medija i civilnog društva da dokumentiraju takve prijestupe; budući da su najugroženije zajednice u urbanim područjima ozbiljno pogođene policijskom i vojnom upotrebom nasilja u svrhu provedbe karantene;

I.  budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet u svojem najnovijem izvješću o Filipinima od 7. listopada 2021. naglasila da se diljem te zemlje kontinuirano i ozbiljno krše i podrivaju ljudska prava te da se zanemaruju osnovni standardi ljudskih prava;

J.  budući da je u listopadu 2020. Vijeće UN-a za ljudska prava istaknulo da je važno da filipinska vlada zajamči odgovornost za povrede i kršenja ljudskih prava te provede neovisne, potpune i transparentne istrage tih kršenja i kazneno goni sve one koji su počinili teška kaznena djela;

K.  budući da je 15. rujna 2021. predsudsko vijeće Međunarodnog kaznenog suda objavilo da je ovlastilo Ured tužitelja da pokrene istragu zločina protiv čovječnosti, uključujući ubojstva počinjena u kontekstu „rata protiv droge” pod vodstvom predsjednika Dutertea te također protiv onih koje je od 2011. do 2016. u gradu Davaou navodno počinio tzv. odred smrti iz Davaoa;

L.  budući da su se u ožujku 2018. na inicijativu predsjednika Dutertea Filipini povukli s Međunarodnog kaznenog suda nakon što je taj sud započeo s preliminarnim razmatranjem pritužbe podnesene protiv Dutertea u vezi s velikim brojem ubojstava u okviru kampanje za borbu protiv droge;

M.  budući da u svjetlu predstojećih izbora u svibnju 2022. postoje izvješća o sve češćim kampanjama ocrnjivanja, mržnje i dezinformacija te o porastu „vojske trolova” u kiberprostoru Filipina; budući da su na Filipinima društveni mediji glavni izvor informacija; budući da su takvi napadi posebno usmjereni na žene i manjinske skupine; budući da je nedavno izbrisano više od 300 računa na društvenim mrežama zbog kršenja pravila o slanju neželjene pošte i manipulaciji; budući da je Filipinski parlament u pokušaju borbe protiv zlostavljanja na internetu donio zakon kojim se od korisnika društvenih mreža zahtijeva da prilikom otvaranja novih računa registriraju svoj pravni identitet; budući da postoji opravdana zabrinutost da bi vlada mogla zloupotrijebiti taj zakon kako bi napadala novinare i civilno društvo; budući da filipinske vlasti nisu pozvale Europsku uniju da provede misiju za promatranje izbora;

N.  budući da je filipinski Zastupnički dom 2. ožujka 2021. u trećem čitanju usvojio prijedlog zakona br. 7814, kojim se prema mišljenju filipinskog povjerenika za ljudska prava uvodi presumpcija krivnje za osobe optužene za trgovinu drogom, financiranje, zaštitu ili prikrivanje te trgovine i/ili povezanost s drogama te da se također pokušava ponovno uvesti smrtna kazna;

O.  budući da se u Senatu još čeka usvajanje nacrta zakona o zaštiti branitelja ljudskih prava, koji je prošao Zastupnički dom;

P.  budući da su prema rodnom profilu zemalja za 2021., koji je sastavila Delegacija EU-a na Filipinima, patrijarhalne norme u politici, kulturi i društvu također kodificirane i ojačane filipinskim zakonima i politikama, što omogućuju tijela koja donose zakone i politike, a u kojima stalno prevladavaju muškarci; budući da postojeći zakoni kao što su Revidirani kazneni zakon i Obiteljski zakon i dalje sadržavaju odredbe kojima se diskriminiraju žene;

Q.  budući da je dobitnica Nobelove nagrade za mir Maria Ressa, novinarka i suosnivačica novinskog portala Rappler, uhićena 2019. zbog kiberklevete i osuđena 15. lipnja 2020.; budući da su 2021. neidentificirane naoružane osobe ubile novinare Orlanda Dinoyja i Reynanta Cortesa;

R.  budući da je senatorica Leila De Lima i dalje u zatvoru nakon pet godina bez suđenja, na temelju izmišljenih optužbi; budući da je senatorica De Lima pritvorena na temelju diskriminacije jer je bila meta napada zbog svojih političkih mišljenja, ali i kao braniteljica ljudskih prava i žena, te da joj je tijekom tih godina provedenih u istražnom zatvoru uskraćeno biračko pravo i mogućnost da bilo koju sjednicu Senata prati na daljinu; budući da senatorica De Lima, koja je najavila da se namjerava ponovno kandidirati za Senat, neće imati ista prava i mogućnosti za vođenje svoje izborne kampanje kao drugi kandidati;

S.  budući da Filipini koriste prednosti općeg sustava povlastica plus (OSP+); budući da to znači da Filipini moraju u stvarnosti provoditi 27 međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, pravima radnika, zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; budući da je 2020. godine 26 % ukupnog filipinskog izvoza u Uniju (1,6 milijarde EUR) imalo povlašteni tretman u okviru tog programa;

1.  snažno osuđuje tisuće izvansudskih pogubljenja i drugih ozbiljnih kršenja ljudskih prava povezanih s „ratom protiv droge”; poziva na odlučan odgovor EU-a;

2.  ponovno poziva filipinsku vladu da smjesta zaustavi sve nasilje i kršenja ljudskih prava nad osumnjičenima za kaznena djela povezana sa zlouporabom droga, uključujući nezakonita ubojstva, proizvoljna uhićenja, mučenje i druge oblike zlostavljanja, te da razbije privatne i državne paravojne skupine uključene u „rat protiv droge”;

3.  osuđuje sve prijetnje, uznemiravanje, zastrašivanje i nasilje nad onima koji nastoje razotkriti optužbe za izvansudska pogubljenja i druga kršenja ljudskih prava u zemlji; osuđuje praksu vladinih dužnosnika koji „proglašavaju crvenima” aktiviste, novinare i kritičare, čime ih izlažu potencijalnoj opasnosti te u tom pogledu poziva na ukidanje Nacionalne radne skupine za okončanje lokalnog komunističkog oružanog sukoba (NTF-ELCAC), koja je zadužena za „proglašavanje crvenima”;

4.  poziva vlasti da stanu na kraj „proglašavanju crvenima” organizacija i pojedinaca, uključujući borce za ljudska prava i zaštitu okoliša, novinare, sindikalne aktiviste te crkvene i humanitarne radnike; traži od vlade da oslobodi sve borce za ljudska prava, političke disidente i novinare koji su nepravedno pritvoreni te da odmah odbaci sve politički motivirane optužbe protiv njih;

5.  poziva vlasti da poštuju pravo na slobodu izražavanja i osiguraju da novinari mogu obavljati svoj posao bez straha; poziva na okončanje progona Marije Resse, Frenchie Mae Cumpio i svih ostalih neovisnih novinara;

6.  ponavlja svoj poziv filipinskim vlastima da zaustave političko uznemiravanje senatorice Leile De Lime, da narede njezino trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu te da u poštenim suđenjima kazneno gone osobe za koje se utvrdi da su odgovorne za njezino proizvoljno pritvaranje i druga kršenja ljudskih prava koja su nad njom počinjena, kao što su rodno uvjetovani napadi i kršenja njezina prava na pravičan sudski postupak; poziva EU da nastavi pomno pratiti slučaj senatorice De Lime;

7.  oštro osuđuje ponižavajuće, seksističke i mizogine izjave predsjednika Dutertea o ženama i osobama koje se identificiraju kao pripadnici LGBTIQ+ zajednice te ga poziva da se suzdrži od poticanja na nasilje nad njima;

8.  poziva filipinske vlasti da odmah provedu nepristrane, transparentne, neovisne i smislene istrage svih izvansudskih pogubljenja, uključujući slučajeve Joryja Porquia, Randalla „Randyja” Echanisa i Zare Alvarez, te prisilnog nestanka i smrti Elene Tijamo te istrage navodnih kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava, u cilju kaznenog progona počinitelja; poziva filipinske vlasti da zajamče istrage i kazneni progon svih viših policijskih službenika i političara ako postoji opravdana sumnja da imaju izravnu i/ili zapovjednu odgovornost ili odgovornost nadređenoga za zločine prema međunarodnom pravu te za druge ozbiljne povrede i kršenja ljudskih prava;

9.  traži od filipinskih vlasti da se smjesta savjetuju sa sindikatima u pogledu plana s rokovima za provedbu zaključaka iz izvješća Međunarodne organizacije rada o virtualnim razmjenama mišljenja na temu Filipina te da prije Konferencije MOR-a koja će se održati 2022. prihvate trostranu misiju MOR-a na visokoj razini na Filipinima radi praćenja provedbe zaključaka MOR‑a iz 2019.;

10.  naglašava da pojedinci odgovorni za kršenja domaćeg prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima moraju snositi posljedice, bez obzira na njihov čin ili položaj, na poštenim suđenjima pred civilnim sudovima;

11.  ponovno izražava svoje protivljenje smrtnoj kazni i podsjeća da se kazneno zakonodavstvo uvijek mora temeljiti na pretpostavci nedužnosti;

12.  poziva Filipine da izmijene ili stave izvan snage zakonodavstvo kojim se i dalje diskriminiraju žene te da promiču i štite prava žena;

13.  ističe da je Prvo predsudsko vijeće Međunarodnog kaznenog suda odobrilo zahtjev tužitelja za pokretanje istrage o zločinima u nadležnosti MKS-a koji su navodno počinjeni na državnom području Filipina između 1. studenoga 2011. i 16. ožujka 2019. tijekom kampanje „rat protiv droge”;

14.  duboko žali zbog odluke vlade Republike Filipina da se povuče iz Rimskog statuta; poziva filipinsku vladu da poništi tu odluku; potiče Međunarodni kazneni sud da nastavi istraživati optužbe za zločine protiv čovječnosti u kontekstu ubojstava počinjenih tijekom „rata protiv droge”; poziva filipinsku vladu da u potpunosti surađuje s Uredom tužitelja MKS-a u njegovoj istrazi o stanju na Filipinima te da hitno poboljša i dodatno financira domaće instrumente kojima se jamči sigurnost svjedoka i posrednika;

15.  poziva vladu da izmijeni Zakon o borbi protiv terorizma i njegova provedbena pravila i propise kako bi ih uskladila s međunarodnim standardima za borbu protiv terorizma;

16.  smatra da je bez javnog i transparentnog objavljivanja svih nalaza i aktivnog sudjelovanja neovisnih organizacija za ljudska prava i organizacija civilnog društva ugrožena sposobnost Zajedničkog programa UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava na Filipinima za praćenje stanja ljudskih prava u toj zemlji te da možda neće dovesti do potrebnih pravnih lijekova;

17.  potiče Filipine da u potpunosti provedu Zakon o pravima autohtonih naroda i da poštuju svoje obveze u skladu s međunarodnim pravom u pogledu zaštite ljudskih prava autohtonih naroda, uključujući tijekom oružanih sukoba; zgrožen je praksom paravojnih skupina koje trguju djecom, regrutiraju ih u vojsku i uključuju u sukobe u zemlji te poziva sve strane da zaustave takvu praksu;

18.  izražava bojazan da će se tijekom nadolazećeg izbornog razdoblja i kampanje politička prava na internetu i izvan njega dodatno kršiti i ograničiti; poziva sve kandidate da se suzdrže od korištenja kampanja dezinformiranja i vojske trolova te da se obvežu na poštene kampanje utemeljene na činjenicama kako bi se spriječile daljnje podjele u filipinskom društvu i politici; poziva filipinske vlasti da blisko surađuju s vlasnicima društvenih mreža kako bi se spriječile manipulacije, slanje neželjene pošte i svi drugi pokušaji srozavanja javnog diskursa;

19.  poziva filipinske vlasti da pojačaju napore kako bi se zajamčili pošteni i slobodni izbori te netoksično okruženje za vođenje kampanja na internetu i izvan njega; u tom kontekstu žali što filipinske vlasti nisu pozvale Europsku uniju da provede misiju za promatranje izbora; poziva filipinsku vladu da zajamči sigurnu, slobodnu i poštenu izbornu kampanju te da poduzme mjere kako bi se svima zajamčio pristup izbornim resursima; poziva Delegaciju EU-a i predstavništva država članica EU-a da podupru slanje međunarodne misije za promatranje izbora i da pruže svoju punu potporu neovisnim lokalnim promatračima izbora, da se redovito sastaju s njima i da pomno prate sve incidente prijavljene tijekom izborne kampanje, među ostalim tako da o njima izravno obavijeste filipinske vlasti;

20.  žali zbog pogoršanja stanja ljudskih prava na Filipinima tijekom mandata predsjednika Dutertea i nada se da će slobodni i pošteni izbori dovesti do nove demokratske vlade koja će poštovati ljudska prava, istraživati i kazneno goniti prethodne povrede ljudskih prava i ponovno pristupiti Rimskom statutu;

21.  poziva Komisiju da utvrdi jasne i javne rokove do kojih Filipini moraju ispuniti svoje obveze u pogledu ljudskih prava u okviru sustava OSP+ te odlučno ponavlja svoj poziv Komisiji da odmah pokrene postupak koji bi mogao dovesti do privremenog ukidanja povlastica iz sustava OSP+ ako filipinske vlasti ne uvedu konkretna poboljšanja i ne budu spremne surađivati;

22.  ponavlja svoj poziv potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da pomno prati stanje na Filipinima te da redovito izvješćuje Europski parlament;

23.  poziva države članice da se suzdrže od izvoza oružja, tehnologije za nadzor i druge opreme koju filipinske vlasti mogu upotrijebiti za unutarnju represiju;

24.  poziva Delegaciju EU-a i predstavništva država članica u toj zemlji da prioritet daju potpori civilnom društvu te da iskoriste sve dostupne instrumente kako bi povećali svoju potporu radu boraca za ljudska prava i zaštitu okoliša;

25.  nalaže svojoj predsjednici da ovu rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama država članica, filipinskom predsjedniku, vladi i Kongresu, vladama država članica Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN), visokoj povjerenici Ujedinjenih naroda za ljudska prava, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Udruženja država jugoistočne Azije.

(1) SL C 204, 13.6.2018., str. 123. (2) SL C 263, 25.7.2018., str. 113. (3) SL C 390, 18.11.2019., str. 104. (4) SL C 385, 22.9.2021., str. 133.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o smrtnoj kazni u Iranu (2022/2541(RSP))

P9_TA(2022)0050 RC-B9-0105/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava (europski Zakon Magnicki),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 30. siječnja 2022. o presudi Narges Mohammadi,

–  uzimajući u obzir Skup načela UN-a za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora iz 1988.,

–  uzimajući u obzir izjave Ureda Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 18. ožujka 2021. kojom se traži hitno puštanje na slobodu dr. Ahmadreze Djalalija i od 25. studenoga 2020. kojom se Iran poziva da zaustavi njegovo pogubljenje,

–  uzimajući u obzir mišljenje Radne skupine za arbitrarno pritvaranje Vijeća UN-a za ljudska prava usvojeno na sjednici od 20. – 24. studenoga 2017. u vezi s Ahmadrezom Djalalijem (Islamska Republika Iran),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je ukidanje smrtne kazne u cijelom svijetu jedan od glavnih ciljeva politike EU-a o ljudskim pravima;

B.  budući da je prema podacima UN-a u Iranu između 1. siječnja i 1. prosinca 2021. pogubljeno najmanje 275 osoba, uključujući najmanje dvoje maloljetnih prijestupnika i 10 žena; budući da Iran ima najveći broj pogubljenja po stanovniku na svijetu; budući da su iranske vlasti izrekle smrtne kazne zbog optužbi povezanih s prosvjedima i provele pogubljenja onih koji su bili suočeni s optužbama zbog raširenih prosvjeda, ali nisu provele transparentnu istragu ozbiljnih optužbi za upotrebu prekomjerne i smrtonosne sile od strane pripadnika snaga sigurnosti protiv prosvjednika; budući da su zatvorenici u Iranu često podvrgnuti mučenju, što izaziva zabrinutost da se smrtne kazne zatvorenicima izriču na temelju lažnih priznanja za zločine koje nisu počinili;

C.  budući da Iran izriče i provodi smrtnu kaznu protiv maloljetnika u suprotnosti sa svojim obvezama iz Konvencije UN-a o pravima djeteta; budući da je između 2009. i rujna 2020. prijavljeno najmanje 67 pogubljenja maloljetnih prijestupnika; budući da je u siječnju 2022. u Iranu 85 maloljetnih prijestupnika čekalo na izvršenje smrtne kazne;

D.  budući da se smrtna kazna nerazmjerno primjenjuje na etničke i vjerske manjine, posebno pripadnike zajednica Beludža, Kurda, Arapa i Bahaija; budući da je prema kaznenom zakonu homoseksualnost kažnjiva i da se na LGBTIQ osobe primjenjuje smrtna kazna; budući da žene podliježu smrtnoj kazni zbog diskriminacijske prirode nekoliko zakona koji se na njih izravno odnose;

E.  budući da je prema Reporterima bez granica nakon pogubljenja Rouhollaha Zama 12. prosinca 2020. Iran pogubio više novinara nego bilo koja druga zemlja; budući da je Iran i dalje jedna od najrepresivnijih zemalja na svijetu za novinare i da se novinare i medijske kuće uporno uznemirava;

F.  budući da je švedsko-iranski državljanin dr. Ahmadreza Djalali, znanstvenik na Sveučilištu Vrije Universiteit u Bruxellesu i Sveučilištu istočnog Pijemonta, u listopadu 2017. osuđen na smrt prema lažnim optužbama za špijunažu nakon izrazito nepravednog suđenja na temelju priznanja iznuđenog mučenjem; budući da ga se povremeno drži u samici u zatvoru Evin;

G.  budući da postoje brojni navodi o neljudskim i ponižavajućim uvjetima, osobito u zatvoru Evin, te o nepostojanju odgovarajućeg pristupa zdravstvenoj skrbi pritvorenicima, čime se krše Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima;

H.  budući da su i ostali državljani EU-a arbitrarno pritvoreni u Iranu; budući da Iran ne priznaje dvojno državljanstvo, zbog čega strana veleposlanstva imaju ograničen pristup svojim državljanima s dvojnim državljanstvom zatvorenima u zemlji;

I.  budući da je Mohammad Javad, boksački prvak, u siječnju 2022. osuđen na smrt nakon što je optužen za „širenje korupcije na Zemlji”; budući da je u rujnu 2020. pogubljen Navid Afkari, hrvač koji je izjavio da je mučen kako bi dao lažno priznanje; budući da su smrtne kazne tih osoba izravno povezane s njihovim mirnim ostvarivanjem njihovih prava na slobodu izražavanja i okupljanja;

J.  budući da su osuđujuće presude protiv Mohammada Javada i Navida Afkarija dio pojačane represije nad sportašima u Iranu;

K.  budući da je Narges Mohammadi, dobitnica nagrade Per Anger, koja se nalazi na čelu kampanje protiv smrtne kazne u Iranu, nedavno osuđena na još osam godina zatvora i 70 udaraca bičem;

L.  budući da je Nasrin Sotoudeh, ugledna odvjetnica za ljudska prava koja se, među ostalim, borila za postupno ukidanje smrtne kazne i intenzivno radila s mladim zatvorenicima osuđenima na smrt zbog zločina koje su počinili dok su bili mlađi od 18 godina, u ožujku 2019. osuđena na 33 godine i šest mjeseci zatvora; budući da je Europski parlament Nasrin Sotoudeh 2012. dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja kao priznanje za njezin izuzetan rad u borbi za ljudska prava;

M.  budući da veliki broj prisilnih nestanaka i prijeka pogubljenja političkih disidenata koji su se dogodili 1988. dosad nisu bili predmet istrage i nitko za njih nije odgovarao;

N.  budući da je EU kao odgovor na povrede ljudskih prava 2011. usvojio restriktivne mjere protiv Irana, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza za pojedince i subjekte odgovorne za teške povrede ljudskih prava, kao i zabranu izvoza u Iran opreme koja bi se mogla koristiti za internu represiju ili praćenje telekomunikacija; budući da se te mjere redovito ažuriraju te su produljene do 13. travnja 2022.;

O.  budući da je otkako je Ebrahim Raisi preuzeo dužnost predsjednika u kolovozu 2021. došlo do znatnog porasta broja pogubljenja, što uključuje i žene;

P.  budući da, prema izvješćima, svake godine u Iranu uslijed takozvanih „ubojstava iz časti” biva ubijeno 400 do 500 žena; budući da su prema iranskom kaznenom zakonu „ubojstva iz časti” dopuštena u određenim okolnostima bez sankcija; budući da često nema pravde za žene i muškarce protiv kojih su počinjeni zločini u ime „časti”; budući da je 5. veljače 2022. Moni Heydari njezin suprug odrubio glavu, nakon čega je s njezinom odrubljenom glavom hodao po ulicama grada Ahvaza u jugozapadnom Iranu; budući da je u svibnju 2020. 13-godišnjoj Romini Ashrafi vlastiti otac srpom odrubio glavu dok je spavala;

Q.  budući da je Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a izjavilo da je Iran posljednjih godina i dalje najveća svjetska država pokroviteljica terorizma te pruža političku, financijsku, operativnu i logističku potporu različitim skupinama uvrštenima na teroristički popis EU-a i na američki popis stranih terorističkih organizacija;

1.  ponavlja da se u svim okolnostima odlučno protivi smrtnoj kazni; poziva iransku vladu da odmah uvede moratorij na primjenu smrtne kazne kao korak prema njezinu ukidanju i da preinači sve smrtne kazne u druge oblike kažnjavanja;

2.  poziva vlasti Islamske Republike Irana da hitno izmijene članak 91. islamskog kaznenog zakona Irana kako bi se izričito zabranila primjena smrtne kazne za kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina, u svim okolnostima i bez ikakvog diskrecijskog prava sudaca da izreknu smrtnu kaznu ili doživotnu zatvorsku kaznu bez mogućnosti puštanja na slobodu;

3.  izražava najdublju sućut obiteljima, prijateljima i kolegama svih nedužnih žrtava;

4.  ističe da je potrebno zajamčiti sigurno i poticajno okruženje u kojem je moguće braniti i promicati ljudska prava bez straha od odmazde, kažnjavanja ili zastrašivanja; snažno podržava težnje iranskog naroda koji želi živjeti u slobodnoj, stabilnoj, uključivoj i demokratskoj zemlji koja poštuje svoje nacionalne i međunarodne obveze u području ljudskih prava i temeljnih sloboda;

5.  apelira na iranske vlasti da odmah odbace sve optužbe protiv dr. Ahmadreze Djalalija, da ga puste na slobodu i isplate mu odštetu te da prestanu prijetiti njegovoj obitelji u Iranu i Švedskoj;

6.  ponavlja svoj poziv potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i državama članicama EU-a da učine sve što je u njihovoj moći da spriječe pogubljenje dr. Ahmadreze Djalalija;

7.  potiče iranske vlasti da bez daljnjeg odlaganja surađuju s veleposlanstvima država članica u Teheranu u cilju uspostave sveobuhvatnog popisa osoba s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana koje su trenutačno pritvorene u iranskim zatvorima;

8.  poziva EU i države članice da zajednički daju javne izjave i poduzmu diplomatske inicijative za praćenje nepoštenih suđenja i posjete zatvorima u kojima su pritvoreni borci za ljudska prava i drugi zatvorenici savjesti, uključujući građane EU-a u Iranu, u skladu sa Smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava; poziva na hitno odbacivanje svih optužbi protiv svih proizvoljno pritvorenih državljana EU-a;

9.  poziva iranske vlasti da oslobode sve političke zatvorenike, uključujući borce za ljudska prava, posebno istaknutu borkinju za ljudska prava Narges Mohammadi, političkog novinara Mehdija Mahmoudiana, koji je nedavno osuđen na dodatnih sedam mjeseci zatvora zbog njegova odvažnog zauzimanja protiv smrtne kazne, i dobitnicu Nagrade Saharov Nasrin Sotoudeh;

10.  žali zbog sustavne upotrebe mučenja u iranskim zatvorima te poziva na prestanak svih oblika mučenja i lošeg postupanja prema svim zatvorenicima; osuđuje praksu uskraćivanja pristupa telefonskim pozivima i obiteljskih posjeta zatvorenicima; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nemogućnosti pristupa zatvorenika pravnom zastupanju tijekom ispitivanja;

11.  oštro osuđuje stalno pogoršanje stanja ljudskih prava u Iranu, osobito za pripadnike etničkih i vjerskih manjina, zbog sustavne političke, ekonomske, društvene i kulturne diskriminacije; žali zbog alarmantne eskalacije u primjeni smrtne kazne protiv prosvjednika, disidenata, boraca za ljudska prava i pripadnika manjinskih skupina;

12.  poziva iranske vlasti da riješe pitanje svih oblika diskriminacije osoba koje pripadaju etničkim i vjerskim manjinama, uključujući Beludže, Kurde, Arape, Bahaije, kršćane i pripadnike zajednice LGBTIQ, te da odmah i bezuvjetno oslobode sve one koji su pritvoreni zbog ostvarivanja prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja ili seksualne orijentacije;

13.  najoštrije osuđuje primjenu smrtne kazne za istospolne odnose koji su i dalje nezakoniti u Iranu;

14.  poziva iranske vlasti da odmah stave izvan snage zakon o „mladom stanovništvu i zaštiti obitelji” te da zajamče pristup javnim uslugama u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući sigurne, zakonite, besplatne i visokokvalitetne usluge pobačaja u svim okolnostima; podsjeća da uskraćivanje pobačaja ženama predstavlja oblik rodno uvjetovanog nasilja i može biti istovjetno mučenju ili okrutnom, neljudskom i ponižavajućem postupanju; oštro osuđuje prijetnje iranskih vlasti da nametnu smrtnu kaznu zbog pobačaja i posebno poziva iranske vlasti da bez odgode stave izvan snage tu odredbu; poziva EU i države članice da surađuju s UN-om u pomnom praćenju novog zakona o „mladom stanovništvu i zaštiti obitelji”, njegova utjecaja na smrtne slučajeve majki i razvoja događaja u vezi s primjenom smrtne kazne za pobačaj;

15.  ističe da građani Irana putem građanskih inicijativa dosljedno pozivaju na ukidanje smrtne kazne i na prestanak njezine primjene protiv boraca za ljudska prava, kao i njezine nerazmjerne upotrebe protiv manjina; podupire iransko civilno društvo i njegove mirne napore za ostvarivanje ljudskih prava;

16.  poziva Iran da dopusti posjete i u potpunosti surađuje u svim posebnim postupcima Vijeća UN-a za ljudska prava, među ostalim i s posebnim izvjestiteljem UN-a za stanje ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu;

17.  potiče EU da u svojim bilateralnim odnosima s Iranom iznosi pitanje kršenja ljudskih prava; poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da osigura da Europska služba za vanjsko djelovanje i dalje tematizira pitanja ljudskih prava u okviru dijaloga na visokoj razini EU-a i Irana; potvrđuje da je poštovanje ljudskih prava temeljna sastavnica u razvoju odnosa između EU-a i Irana;

18.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće usvojilo Globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava (europski Zakon Magnicki) kao važan instrument EU-a za sankcioniranje kršitelja ljudskih prava; poziva na poduzimanje ciljanih mjera, bilo primjenom trenutačnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava protiv Irana ili Globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava (europski Zakon Magnicki) protiv iranskih dužnosnika koji su počinili teška kršenja ljudskih prava, među ostalim pogubljenja i proizvoljna pritvaranja osoba s dvojnim državljanstvom i stranih državljana u Iranu, uključujući i suce koji su osudili na smrt novinare, borce za ljudska prava, političke disidente i aktiviste;

19.  smatra da će biti potrebne dodatne ciljane sankcije ako iranske vlasti ne oslobode dr. Ahmadrezu Djalalija, kao što to zahtijevaju EU i njegove države članice;

20.  ističe destabilizirajuću ulogu iranskog režima diljem šire regije i osuđuje činjenicu da je iranski režim odgovoran za smrt brojnih civila u Siriji, Jemenu i Iraku;

21.  nalaže svojoj predsjednici da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku UN-a, vrhovnom vođi i predsjedniku Islamske Republike Irana i zastupnicima u iranskom parlamentu Madžlisu.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. veljače 2022. o političkoj krizi u Burkini Faso (2022/2542(RSP))

P9_TA(2022)0051 RC-B9-0104/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 19. prosinca 2019. o kršenjima ljudskih prava i vjerskih sloboda Burkini Faso(1) te od 16. rujna 2020. o sigurnosnoj suradnji EU-a i Afrike u području Sahela, zapadnoj Africi i Rogu Afrike(2),

–  uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a od 26. siječnja 2022. o najnovijem razvoju događaja u Burkini Faso,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a od 24. siječnja 2022. o Burkini Faso,

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 9. veljače 2022. o stanju u Burkini Faso,

–  uzimajući u obzir završno priopćenje nakon izvanrednog sastanka na vrhu šefova država i vlada Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS) o političkoj situaciji u Burkini Faso od 28. siječnja 2022.,

–  uzimajući u obzir protokol ECOWAS-a o demokraciji i dobrom upravljanju,

–  uzimajući u obzir završno priopćenje o stanju u Burkini Faso koje je Vijeće Afričke unije za mir i sigurnost usvojilo na svojem 1062. sastanku održanom 31. siječnja 2022.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom” (JOIN(2020)0004),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) i EU-a od 11. ožujka 2021. o demokraciji i poštovanju ustava u EU-u i zemljama AKP-a,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu članova Europskog vijeća i država članica sahelske skupine zemalja G5 (G5 Sahel) od 28. travnja 2020.,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 16 o promicanju pravednih, mirnih i uključivih društava za održivi razvoj,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Ustav Burkine Faso,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Afričke unije o zaštiti i pomoći interno raseljenim osobama u Africi,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.,

–  uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 24. siječnja 2022. vojska Burkine Faso, pod vodstvom potpukovnika Paul-Henrija Sandaoge Damibe i samoproglašenog „Domoljubnog pokreta za očuvanje i obnovu” (MPSR), svrgnula izabranu vladu na čelu s predsjednikom Rochom Marcom Christianom Kaboréom; budući da je Ustavni sud Burkine Faso kasnije proglasio potpukovnika Damibu novim de facto šefom države;

B.  budući da je neposredno prije državnog udara predsjednik Kaboré osvojio drugi mandat na demokratskim izborima održanima 2020.; budući da je bio prisiljen objaviti da se povlači s dužnosti i dati ostavku; budući da ga od državnog udara oružane snage drže u pritvoru, uz ograničen kontakt s vanjskim svijetom; budući da je stranka predsjednika Kaboréa, Narodni pokret za napredak (MPP), 26. siječnja 2022. potvrdila da je Kaboré u kućnom pritvoru u predsjedničkoj vili i da ima na raspolaganju liječnika;

C.  budući da je vojna hunta nakon preuzimanja vlasti objavila suspendiranje Ustava te raspuštanje vlade i Nacionalne skupštine; budući da je Ustav ponovno stupio na snagu 31. siječnja 2022.; budući da je potpukovnik Damiba u izjavi na televiziji objavio da će Burkina Faso poštovati svoje međunarodne obveze;

D.  budući da je civilno društvo u Burkini Faso vrlo oprezno i relativno blago reagiralo na preuzimanje vlasti od strane vojske;

E.  budući da su Afrička unija, ECOWAS i Stalno vijeće organizacije La Francophonie nakon vojnog udara suspendirali Burkinu Faso iz članstva; budući da su ECOWAS i UN poslali međuministarsku delegaciju koja je zatražila kratku tranziciju i oslobađanje predsjednika Kaboréa; budući da je ECOWAS 3. veljače 2022. odlučio da neće nametnuti nove sankcije Burkini Faso, ali je od novih vlasti zatražio da predstave razuman vremenski raspored za ponovnu uspostavu ustavnog poretka;

F.  budući da je 8. veljače 2022. osnovan tehnički odbor koji se sastoji od nevojnih aktera kako bi se utvrdili parametri tranzicije; budući da odbor ima dva tjedna da predloži nacrt tranzicijske povelje; budući da se rad tehničkog odbora mora usredotočiti na ponovnu uspostavu teritorijalnog integriteta, konsolidaciju mira postupnim povratkom interno raseljenih osoba, dobro upravljanje i ponovnu uspostavu ustavnog poretka;

G.  budući da je MPSR tvrdio da je državni udar bio odgovor na pogoršanje sigurnosne situacije u zemlji; budući da je vlada Burkine Faso 2017. započela proces reforme sigurnosnog sektora osnivanjem nacionalnog vijeća za obranu i sigurnost radi modernizacije sigurnosnog sektora i borbe protiv korupcije u njemu; budući da su nezadovoljstvo i kritike civila, oporbe i vojske u porastu zbog nesposobnosti predsjednika Kaboréa da se bori protiv korupcije i efektivno primjeni rješenja za goleme sigurnosne, društvene i gospodarske izazove u zemlji koji su posljedica širenja nasilnih napada terorističkih skupina;

H.  budući da je sigurnosno stanje u Sahelu izravna posljedica destabilizacije regije i širenja oružja nakon intervencije u Libiji 2011.;

I.  budući da se između 2016. i 2021. nacionalni proračun za obranu i sigurnost povećao s 240 milijuna EUR na 650 milijuna EUR, što je povećanje od više od 170 %; budući da se tom potrošnjom nisu poboljšali životni uvjeti ili operativni kapacitet vojnika, djelomično zbog sve lošijeg financijskog upravljanja;

J.  budući da su u posljednjih šest godina tisuće ljudi izgubile život zbog džihadističkih i pobunjeničkih napada; budući da je u dvije godine zatvoreno više od 1000 škola i da su mnogi ljudi napustili svoje domove kako bi pobjegli od nasilja; budući da su u lipnju 2021. u selima Solhan i Tadaryat u najsmrtonosnijem napadu od 2015. poginule 174 osobe; budući da su 4. studenog 2021. u džihadističkom napadu na žandarmeriju u Inati u sjevernom dijelu Burkine Faso ubijena 53 od 120 vojnika koji su čekali logistički materijal i potporu, uključujući hranu; budući da je organizacija Human Rights Watch izvijestila o prijekim pogubljenjima stotina osumnjičenika koja su izvršile sigurnosne snage i provladine paravojne postrojbe te budući da gotovo nijedan od tih napada nije istražen i nitko nije kazneno gonjen;

K.  budući da je zbog sve veće nesigurnosti u studenom 2021. na ulice izašao golem broj prosvjednika; budući da je vlada prekinula internetske veze i tako povećala nezadovoljstvo stanovništva i izazvala kritike organizacija za ljudska prava i građanskih pokreta u zemlji;

L.  budući da su 22. siječnja 2022., kad su građani prosvjedovali protiv pogoršanja sigurnosti u zemlji, izbili nasilni prosvjedi u Ouagadougouu i Bobo-Dioulassou, dva najveća grada Burkine Faso; budući da je vojska preuzela vlast dva dana nakon što se interventna policija sukobila s prosvjednicima protiv vlade u glavnom gradu Ouagadougouu;

M.  budući da je eskalirajuće nasilje dovelo do toga da je stanje u Burkini Faso postalo jedna od najbrže rastućih kriza u svijetu kad je riječ raseljavanju i zaštiti civila, pri čemu je raseljeno najmanje 1,6 milijuna ljudi; budući da je više od 19 000 stanovnika Burkine Faso pobjeglo u Bjelokosnu Obalu, Mali, Niger i Benin; budući da se broj interno raseljenih osoba prošle godine povećao na više od 1,5 milijuna, što je povećanje od 50 %; budući da se područje Sahela suočava s nezapamćenim iseljavanjem iz ruralnih područja jer prisilno raseljene osobe sele u urbana područja u kojima se susreću s novim rizicima; budući da su među interno raseljenim osobama posebno žene i mladi izloženi ozbiljnim rizicima, među kojima su seksualno i radno iskorištavanje, rodno uvjetovano nasilje, prisilno novačenje i trgovina ljudima; budući da ekstremno siromaštvo u zemlji najviše pogađa žene iz Burkine Faso, koje imaju upola manje mogućnosti za pristup obrazovanju nego muškarci;

N.  budući da klimatska kriza ima vidljiv i vrlo štetan učinak na područje Sahela te dovodi do suše, propadanja usjeva, raseljavanja, sukoba oko zemljišta i resursa, nesigurnosti opskrbe hranom i siromaštva; budući da se zbog pomanjkanja pristupa obrazovanju, mogućnostima zapošljavanja i prihodima sve više ljudi pridružuje ekstremističkim organizacijama i džihadističkim pokretima, što potiče nestabilnost u regiji;

O.  budući da su nedavni državni udar i pogoršanje stanja u Maliju posebno utjecali na stanje u Burkini Faso; budući da je nedavni državni udar također četvrti državni udar u zapadnoj Africi u manje od dvije godine; budući da sve veći broj državnih udara odražava veliku krizu u političkim sustavima zapadne Afrike;

P.  budući da G5 Sahel, zajednički obrambeni napor Burkine Faso, Čada, Malija, Mauritanije i Nigera, koji posebno podupiru EU i Afrička unija, koordinira djelovanje u području regionalnog razvoja i sigurnosti radi borbe protiv terorizma i postizanja stabilnosti u regiji, ali nije uspio uvjeriti lokalno stanovništvo u svoju učinkovitost;

Q.  budući da je skupina ruskih vojnih poduzeća pisala vođama državnog udara u Burkini Faso i ponudila obučavanje državne vojske u borbi protiv džihadista;

1.  osuđuje državni udar koji su oružane snage izvele protiv demokratski izabrane vlade Burkine Faso i s tim u vezi izražava svoju zabrinutost; naglašava da je nužna hitna ponovna uspostava ustavnog poretka, što obuhvaća i hitan povratak civilnoj vladi;

2.  poziva na trenutno i bezuvjetno oslobađanje predsjednika Kaboréa i svih ostalih vladinih dužnosnika;

3.  pozdravlja najavu uspostave tehničkog odbora koji će utvrditi sljedeće korake u procesu tranzicije; prima na znanje javne izjave potpukovnika Damibe u kojima je obećao da će se što prije uspostaviti uobičajeni ustavni život te da će zemlja nastaviti poštovati međunarodne obveze; poziva vojno vodstvo da ispuni međunarodne obveze Burkine Faso, uključujući potpuno poštovanje ljudskih prava i borbu protiv terorističkih organizacija u bliskoj suradnji s međunarodnom zajednicom;

4.  ponavlja svoju potporu ECOWAS-u i Afričkoj uniji u njihovim naporima da posreduju u ovoj krizi; poziva međunarodnu zajednicu, uključujući Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju, da i dalje održava dijalog s vlastima Burkine Faso kako bi se osigurala pravovremena i demokratska tranzicija na civilnu vladu; poziva vlasti Burkine Faso i tehnički odbor da utvrde jasne vremenske okvire i postupke kako bi se što prije proveli uključivi i transparentni izbori;

5.  naglašava da je potreban istinski i iskren nacionalni dijalog u kojem će sudjelovati svi sektori civilnog društva kako bi se utvrdila jasna buduća vizija demokracije Burkine Faso;

6.  apelira na sve strane u Burkini Faso da poštuju slobodu tiska kako bi se osiguralo da domaće i međunarodne medijske organizacije mogu slobodno obavljati svoj posao, uključujući dokumentiranje položaja interno raseljenih osoba i operacija sigurnosnih snaga;

7.  potiče Nacionalnu koordinaciju za uspješnu tranziciju (CNRT) da nadzire vlasti i zahtijeva da osiguraju zaštitu boraca za ljudska prava i organizacija civilnog društva pri izvršavanju njihova mandata, uključujući osudu kršenja ljudskih prava, policijskog nasilja i prekomjerne uporabe sile; poziva EU i njegove države članice da povećaju svoju zaštitu i potporu borcima za ljudska prava u Burkini Faso te da po potrebi olakšaju izdavanje viza za hitne slučajeve i pruže privremeno utočište u državama članicama EU-a;

8.  podsjeća da nekažnjavanje strahota koje su sigurnosne službe i paravojne postrojbe počinile u prošlosti koči mirovne napore u Burkini Faso; poziva vlasti Burkine Faso da zaštite prava osumnjičenika uhićenih u protuterorističkim operacijama i da osiguraju da počinitelji kršenja ljudskih prava budu privedeni pravdi; napominje da samoimenovana vlada bez demokratskog mandata potkopava napore za jačanje vladavine prava i odgovornosti;

9.  ponavlja da su zaštita i sigurnost civila jedna od ključnih zadaća svake vlade i naglašava da bi u Burkini Faso trebalo poduzeti dodatne mjere kako bi se poboljšala zaštita civila;

10.  apelira na Komisiju, ESVD i države članice da i dalje prednost daju potpori reformi pravosudnog i sigurnosnog sektora u Burkini Faso kako bi se osigurala dostatna sredstva i tehnička pomoć za temeljitu reformu sigurnosnog sektora, transparentnu i konstruktivnu suradnju između civilne vlade i vojske te obnavljanje napora za borbu protiv korupcije;

11.  poziva EU i njegove države članice da povećaju financijsku potporu i humanitarnu pomoć kako bi se zadovoljile hitne potrebe stanovništva Burkine Faso, a posebno potrebe raseljenih osoba i izbjeglica u susjednim zemljama;

12.  poziva vlasti Burkine Faso da revidiraju klauzulu o imunitetu u statutu specijalnih snaga, nove vojne jedinice osnovane u svibnju 2021., u kojoj se navodi da se članovi specijalnih snaga ne mogu sudski goniti zbog radnji poduzetih tijekom njihovih operacija, čime se krše prava žrtava na pravdu i odštetu;

13.  poziva države članice EU-a da ispune svoje međunarodne obveze u pogledu primjene sustava temeljite provjere i praćenja pri izvozu oružja u zemlje koje nisu članice EU-a, kao što je utvrđeno u Ugovoru o trgovini oružjem, kako bi se izbjegla njegova zlouporaba i poticanje kršenja ljudskih prava;

14.  izražava zabrinutost zbog općeg stanja demokracije u regiji te poziva sve domaće i međunarodne aktere da razmisle o iskustvima stečenima iz različitih državnih udara te o tome kako bolje poduprijeti i potaknuti demokratske procese u regiji;

15.  i dalje čvrsto vjeruje da je sudjelovanje grupe Wagner u zapadnoj Africi u suprotnosti s ciljem uspostave mira, sigurnosti i stabilnosti u Burkini Faso i osiguranja zaštite njezina stanovništva; poziva da se o aktivnostima grupe Wagner i drugih privatnih vojnih poduzeća u Africi temeljito raspravi na predstojećem sastanku na vrhu EU-a i Afrike;

16.  ističe da terorizam i nestabilnost u području Sahela predstavljaju izazov i potkopavaju demokratsku konsolidaciju i vladavinu prava; podsjeća da su rješavanje temeljnih uzroka ekstremizma i vojni napori za ponovnu uspostavu državne kontrole u cijeloj regiji ključni za jačanje legitimnosti demokratski izabranih vlada u narodu;

17.  izražava posebnu zabrinutost zbog utjecaja koji sigurnosne prijetnje imaju na učinkovitost humanitarne pomoći i razvojne suradnje; apelira na države članice i međunarodnu zajednicu da pojačaju svoju humanitarnu pomoć Burkini Faso, posebno pružanjem hrane, vode i zdravstvenih usluga; poziva vlasti da podrže i olakšaju rad humanitarnih organizacija u Burkini Faso kako bi se zajamčio neometan pristup humanitarnoj pomoći i kako bi im se omogućilo da odgovore na potrebe raseljenih osoba;

18.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vlastima Burkine Faso, Tajništvu skupine G5 Sahel, supredsjedateljima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a i Panafričkom parlamentu, Gospodarskoj zajednici zapadnoafričkih država te Afričkoj uniji i njezinim institucijama.

(1) SL C 255, 29.6.2021., str. 45. (2) SL C 385, 22.9.2021., str. 24.