Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (Akt o digitalnim uslugama) i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (COM(2020)0825 – C9-0418/2020 – 2020/0361(COD))	P9_TA(2022)0269 A9-0356/2021
ISPRAVCI COR01

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0825),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0418/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2021. (1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 1. srpnja 2021. (2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. lipnja 2022. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za pravna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za promet i turizam, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0356/2021),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj rezoluciji koja će biti objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2022. radi donošenja Uredbe (EU) 2022/... Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2022/2065.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE O POTPORI MIKROPODUZEĆIMA, MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA TE START-UP PODUZEĆIMA U KONTEKSTU AKTA O DIGITALNIM USLUGAMA

Komisija prepoznaje važnost konkurentnosti, inovacija i ulaganja u digitalne usluge, posebno kada je riječ o mikropoduzećima, malim i srednjim poduzeća te start-up poduzećima. Komisija se u tu svrhu obvezuje da će mikropoduzećima, malim i srednjim poduzećima te start-up poduzećima olakšati usklađivanje s Aktom o digitalnim uslugama, posebice mobiliziranjem relevantnih programa za inovacije, uvođenje digitalnih tehnologija i normizaciju.

(1) SL C 286, 16.7.2021., str. 70. (2) SL C 440, 29.10.2021., str. 67. (3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene 20. siječnja 2022. (Usvojeni tekstovi P9_TA(2022)0014).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravednim tržištima neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru (Akt o digitalnim tržištima) (COM(2020)0842 – C9-0419/2020 – 2020/0374(COD))

P9_TA(2022)0270 A9-0332/2021

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2020)0842),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C9-0419/2020),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2021. (1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. lipnja 2021.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 11. svibnja 2022. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za promet i turizam, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za pravna pitanja te Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0332/2021),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2022. radi donošenja Uredbe (EU) 2022/... Europskog parlamenta i Vijeća o pravednim tržištima s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru i izmjeni direktiva (EU) 2019/1937 i (EU) 2020/1828 (Akt o digitalnim tržištima)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2022/1925.)

(1) SL C 286, 16.7.2021., str. 64. (2) SL C 440, 29.10.2021., str. 67. (3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 15. prosinca 2021. (usvojeni tekstovi P9_TA(2021)0499).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o Prijedlogu odluke Vijeća o uvođenju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. (COM(2022)0282 – C9-0195/2022 – 2022/0179(NLE))

P9_TA(2022)0271 A9-0187/2022

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća o uvođenju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. (COM(2022)0282),

–  uzimajući u obzir članak 140. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije o konvergenciji iz 2022. i Izvješće Europske središnje banke o konvergenciji iz lipnja 2022.,

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2006. o širenju europodručja(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. lipnja 2007. o boljem načinu savjetovanja s Parlamentom u postupcima povezanim sa širenjem europodručja(2),

–  uzimajući u obzir članak 106. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0187/2022),

A.  budući da se člankom 140. UFEU-a utvrđuje postizanje visokog stupnja održive konvergencije pri čemu se uzima u obzir kako svaka država članica ispunjava sljedeće kriterije: postizanje visokog stupnja stabilnosti cijena; održivost stanja javnih financija te da država članica nije predmet postupka u slučaju prekomjernog deficita kako je opisano u Protokolu br. 12 priloženom Ugovorima; pridržavanje uobičajenih granica fluktuacije predviđenih mehanizmom deviznog tečaja; trajnost konvergencije koju je ostvarila država članica te njezina sudjelovanja u mehanizmu deviznog tečaja Europskog monetarnog sustava koje se odražava u razinama dugoročnih kamatnih stopa (kriteriji iz Maastrichta);

B.  budući da je Hrvatska ispunila kriterije iz Maastrichta u skladu s člankom 140. UFEU-a i Protokolom br. 13 o konvergencijskim kriterijima priloženom Ugovorima, a Komisija i Europska središnja banka (ESB) ocijenile su da je hrvatsko zakonodavstvo potpuno usklađeno sa zahtjevima UFEU-a i Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke;

C.  budući da se UFEU-om poziva na to da se pri ocjenjivanju uzmu u obzir drugi čimbenici relevantni za gospodarsku integraciju i konvergenciju, uključujući razvoj platne bilance i integraciju tržišta proizvoda i rada te financijskih tržišta; budući da Komisija smatra da Hrvatska ispunjava uvjete za uvođenje eura i na temelju tih dodatnih kriterija;

D.  budući da, na temelju uobičajene prakse i kao što je to učinjeno nekoliko puta u prošlosti, Komisija u svrhu procjene kriterija stabilnosti cijena iz najuspješnijih zemalja isključuje one čije se stope inflacije ne mogu smatrati smislenim referentnim mjerilom za druge države članice te je stoga iz procjene isključila dvije države članice koje ostvaruju najbolje rezultate;

E.  budući da su trenutačne okolnosti, kao što su povećanje cijena energije i ruska nezakonita i ničim izazvana invazija na Ukrajinu, utjecale na nekoliko pokazatelja korištenih u izvješćima o konvergenciji, što iziskuje adekvatno promišljanje o njihovoj primjeni; budući da pridržavanje tih kriterija doprinosi integraciji u ekonomsku i monetarnu uniju te dugoročnoj stabilnosti ekonomske i monetarne unije;

F.  budući da je stupanjem na snagu okvira bliske suradnje 1. listopada 2020. ESB preuzeo odgovornost za izravan nadzor nad osam značajnih institucija i nadzor nad 15 manje značajnih institucija u Hrvatskoj;

G.  budući da se Hrvatska obvezala provesti niz mjera nakon njezina ulaska u Europski tečajni mehanizam (ERM II) u srpnju 2020. u sljedeća četiri područja: sprečavanje pranja novca, poslovno okruženje, upravljanje javnim sektorom i okvir za nesolventnost;

H.  budući da je izvjestitelj posjetio Hrvatsku kako bi ocijenio njezinu pripremljenost za ulazak u europodručje;

1.  prihvaća Prijedlog Komisije;

2.  podržava uvođenje eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023.;

3.  konstatira da Hrvatska ispunjava sve kriterije za uvođenje eura kao rezultat ambicioznih, odlučnih, vjerodostojnih i održivih napora hrvatske vlade i hrvatskog naroda;

4.  konstatira da su pozitivne ocjene Komisije i ESB-a donesene u kontekstu šoka uzrokovanog bolešću COVID-19 koji je trajao dulje od predviđenog te gospodarskog oporavka 2021. koji je uslijedio; konstatira, međutim, da je ničim izazvana i nezakonita invazija Rusije na Ukrajinu, koja je započela 24. veljače 2022., imala ograničen učinak na povijesne podatke upotrijebljene za pripremu izvješća o konvergenciji; stoga je uvjeren da je Hrvatska potpuno spremna uvesti euro od 1. siječnja 2023.;

5.  naglašava da, usprkos teškoj društveno-gospodarskoj situaciji uzrokovanoj zdravstvenom krizom i najnovijim povećanjem cijena energije, uvođenje eura u Hrvatskoj i ispunjavanje potrebnih kriterija predstavljaju snažan politički signal održivosti i privlačnosti jedinstvene valute Unije; stoga pozdravlja kontinuirane napore koje je hrvatska vlada poduzela u tom pogledu; smatra da će uvođenje eura u Hrvatskoj doprinijeti otpornosti i jedinstvu Unije i poboljšati pozitivnu predodžbu o njoj u regiji, posebno s obzirom na to da je ovo prvi značajan proces integracije u EU-u nakon Brexita;

6.  ističe da će se uvođenjem eura ojačati hrvatsko gospodarstvo i proizvesti korist za njezine građane i poduzeća jer će gospodarstvo te zemlje postati otpornije, privlačit će više stranih ulaganja, povećat će se povjerenje međunarodnih ulagača i smanjiti valutne razmjene, što će imati opipljiv utjecaj na ključni turistički sektor te zemlje;

7.  pozdravlja rad hrvatske vlade na jačanju hrvatskih institucionalnih kapaciteta, na ulaganju napora u unapređenje poslovnog okruženja te djelotvornoj i učinkovitoj provedbi strukturnih reformi koje doprinose održivom i uključivom gospodarskom rastu; posebno pozdravlja napore za jačanje institucionalne neovisnosti Hrvatske narodne banke; poziva hrvatske vlasti da nastave jačati institucionalni okvir kako bi se osigurala regulatorna kvaliteta;

8.  poziva na brzu i učinkovitu provedbu reformi i ulaganja u okviru hrvatskog plana za oporavak i otpornost, kojima će se potaknuti rast i ojačati njezina gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija;

9.  ističe da konvergencija u nadzoru banaka doprinosi zaštiti financijske stabilnosti jamčenjem primjene jedinstvenih nadzornih standarda; nadalje ističe da je pristupanjem Hrvatske jedinstvenom nadzornom mehanizmu preko bliske suradnje s ESB-om osigurano neometano pristupanje bankovnoj uniji;

10.  poziva hrvatske vlasti da nastave s dobrom informativnom i komunikacijskom kampanjom o uvođenju eura;

11.  poziva hrvatske vlasti da zadrže trenutačan smjer praktičnih priprema kako bi se osigurao bezbolan proces zamjene valute;

12.  napominje da je prema Izvješću Komisije o konvergenciji iz 2022. razina cijena u Hrvatskoj već postigla višu razinu konvergencije cijena s europodručjem nego što je to bio slučaj s drugim državama članicama kada su se pridružile europodručju; stoga očekuje kontinuirane napore hrvatske vlade kako bi se osiguralo da se daljnja konvergencija cijena postigne na održiv način i da uvođenje eura ne dovede do umjetnog povećanja cijena;

13.  poziva Vladu Republike Hrvatske da nastavi s radom na ispunjenju obveze koju je preuzela u pogledu provedbe novog akcijskog plana za sprečavanje pranja novca do 2023.;

14.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

15.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

16.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj središnjoj banci, Euroskupini i vladama država članica.

(1) SL C 298 E, 8.12.2006., str. 249. (2) SL C 146 E, 12.6.2008., str. 251.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o provedbi Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih Otoka (12640/2021 – C9-0006/2022 – 2021/0312(NLE))

P9_TA(2022)0272 A9-0197/2022

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (12640/2021),

–  uzimajući u obzir Nacrt protokola o provedbi Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih Otoka (12633/2021),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. te člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9‑0006/2022),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo (A9‑0197/2022),

1.  daje suglasnost za sklapanje protokola;

2.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Cookovih Otoka.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o privremenim mjerama liberalizacije trgovine kojima se dopunjuju trgovinske povlastice koje se primjenjuju na moldavske proizvode na temelju Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Moldove, s druge strane (COM(2022)0288 – C9-0198/2022 – 2022/0188(COD))

P9_TA(2022)0273 A9-0201/2022

(Redovni zakonodavni postupak (prvo čitanje))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0288),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9-0198/2022),

—  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 29. lipnja 2022. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A9‑0201/2022),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 5. srpnja 2022. radi donošenja Uredbe (EU) 2022/… Europskog parlamenta i Vijeća o privremenim mjerama liberalizacije trgovine kojima se dopunjuju trgovinske povlastice koje se primjenjuju na proizvode iz Republike Moldove na temelju Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Moldove, s druge strane

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2022/1279.)

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o siromaštvu žena u Europi (2021/2170(INI))

P9_TA(2022)0274 A9-0194/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 8., 9., 151., 153. i 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), a posebno njezine odredbe o socijalnim pravima i ravnopravnosti žena i muškaraca,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1979. o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., načelo da „nitko ne smije biti zapostavljen”, a posebno cilj br. 1 kojim se nastoji iskorijeniti siromaštvo, cilj br. 5 kojim se nastoje postići rodna ravnopravnost i poboljšati životni uvjeti za žene te cilj br. 8 kojim se nastoji postići održiv gospodarski rast,

–  uzimajući u obzir strategiju rasta EU-a Europa 2020., a posebno njezin cilj smanjenja broja ljudi u EU-u koji žive ispod nacionalne granice siromaštva za 25 % do 2020., čime bi se iz siromaštva izbavilo više od 20 milijuna ljudi, kao i potrebu da se sustavi socijalne sigurnosti i mirovinski sustavi u državama članicama iskoriste u punoj mjeri kako bi se zajamčila odgovarajuća potpora dohotku,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir Konvenciju br. 190 Međunarodne organizacije rada o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi(3) (Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.–2025.” (COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2005. o ženama i siromaštvu u Europskoj uniji(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji(5),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o ženskom poduzetništvu u malim i srednjim poduzećima(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o naslovljenu „Siromaštvo: rodna perspektiva”(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2019. o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU-u(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. siječnja 2020. o razlici u plaćama žena i muškaraca(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o rodnoj perspektivi tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19(14),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2021. naslovljenu: „Starenje Starog kontinenta – mogućnosti i izazovi povezani s politikom starenja poslije 2020.”(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2021. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvu unatoč zaposlenju(16),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. prosinca 2019. pod naslovom „Rodno ravnopravna gospodarstva u EU-u: daljnji koraci”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova od 5. ožujka 2020. naslovljeno „Beijing +25: the fifth review of the implementation of the Beijing Platform for Action in the EU Member States” (Peking +25: Peti pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada od 27. svibnja 2020. naslovljeno „COVID-19 and the world of work. Fourth edition” (COVID-19 i svijet rada, četvrto izdanje),

–  uzimajući u obzir sažetak politike Eurofounda i EIGE-a od 15. srpnja 2021. naslovljen „Upward convergence in gender equality: How close is the Union of equality?” (Uzlazna konvergencija u rodnoj ravnopravnosti: Koliko je blizu Unija ravnopravnosti?),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja Glavne uprave za unutarnju politiku iz prosinca 2017. naslovljenu „Gender perspective on access to energy in the EU” (Rodna perspektiva pristupa energiji u EU-u),

–  uzimajući u obzir indekse rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) za 2019. i 2020.,

–  uzimajući u obzir dokument o stajalištu organizacije Make Mothers Matter iz srpnja 2021. naslovljen „Mothers’ Poverty in the EU” (Siromaštvo majki u EU-u),

–  uzimajući u obzir procjenu Europske mreže za borbu protiv siromaštva iz veljače 2021. o Godišnjoj strategiji održivog rasta 2021. i Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2021. naslovljenu „Working towards a Socially Inclusive and Poverty-proof Recovery from the COVID-19 Pandemic” (Prema socijalno uključivom oporavku od pandemije bolesti COVID-19 koji ne dovodi do siromaštva),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja Glavne uprave za unutarnju politiku od 19. svibnja 2021. naslovljenu „COVID-19 and its economic impact on women and women’s poverty: Insights from 5 European Countries” (COVID-19 i njegov gospodarski učinak na žene i siromaštvo žena: uvidi iz pet europskih zemalja),

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja Glavne uprave za unutarnju politiku od 14. lipnja 2021. naslovljenu „Gender equality: Economic value of care from the perspective of the applicable EU funds” (Rodna ravnopravnost: Gospodarska vrijednost skrbi iz perspektive primjenjivih sredstava EU-a),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. travnja 2016. o ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva u svjetlu rastućih troškova za kućanstva(17) i mišljenje Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost o tome,

–  uzimajući u obzir rad Platforme EU-a za borbu protiv beskućništva koja je pokrenuta u lipnju 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0194/2022),

A.   budući da je rodna ravnopravnost jedna od temeljnih vrijednosti Unije utvrđena u članku 2. UEU-a; budući da se člankom 8. UFEU-a utvrđuje načelo rodno osviještene politike;

B.  budući da je iskorjenjivanje siromaštva jedan od prioriteta EU-a sadržan u članku 3. UEU-a i članku 34. Povelje te je jedan od glavnih ciljeva akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava u kojemu se odražava predanost EU-a borbi protiv siromaštva u svim njegovim politikama;

C.  budući da je u EU-u broj žena koje žive u siromaštvu i dalje veći od broja muškaraca koji žive u siromaštvu(18); budući da su unatoč smanjenju siromaštva u EU-u i među ženama i među muškarcima žene i dalje nerazmjerno češće pogođene siromaštvom i izložene riziku od socijalne isključenosti nego muškarci, posebno žene koje doživljavaju višedimenzionalne oblike diskriminacije; budući da je 2020. rizik od siromaštva i socijalne isključenosti (AROPE) u EU-u bio viši za žene (22,9 %) nego za muškarce (20,9 %), iako se u oba slučaja smanjio u odnosu na 2015. (24,9 % za žene i 23,1 % za muškarce); budući da su se od 2017. rodne razlike u pogledu siromaštva povećale u 21 državi članici(19); budući da se, prema podacima, stopa žena pogođenih siromaštvom uvelike razlikuje među državama članicama; budući da je zbog snažne povezanosti siromaštva žena i siromaštva djece jedno od četvero djece u EU-u izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti;

D.  budući da su prema procjenama za 2019. u zemljama EU-27 žene posebno pogođene rizikom od siromaštva (AROPE) i da stopa siromaštva iznosi 17,1 % nakon socijalnih transfera; budući da su od početka pandemije bolesti COVID-19 žene nerazmjerno pogođene u socioekonomskoj sferi, među ostalim i gubitkom radnog mjesta; budući da je stopa zaposlenosti žena još znatnije pala nego za vrijeme recesije 2008.; budući da je to, među ostalim, uzrokovano i porastom neplaćenog rada u području skrbi, rada u kućanstvu i rada na obrazovanju djece koji uglavnom obavljaju žene, što je uzrokovalo znatan porast siromaštva žena; budući da su i prije izbijanja pandemije bolesti COVID-19 na nesigurnim radnim mjestima i u radnim odnosima na nepuno radno vrijeme najviše bile zastupljene žene te da je taj trend ojačan pandemijom; budući da učinci pandemije bolesti COVID-19 još nisu u potpunosti razumljivi i da će se socioekonomski učinak i dalje osjećati u godinama koje slijede; budući da je stoga ključno razmotriti siromaštvo žena u kontekstu suočavanja s posljedicama krize uzrokovane bolešću COVID-19; budući da mjere poduzete za izlazak iz financijske krize 2008. nisu dovoljne za smanjivanje siromaštva žena; budući da smanjenje financiranja javnih socijalnih usluga i smanjenje plaća nerazmjerno utječu na žene jer se više oslanjanju na socijalne javne usluge i naknade;

E.  budući da rodno osviještena politika podrazumijeva uzimanje u obzir rodnih razlika u cijelom ciklusu politike te uvođenje intersekcijskog pristupa kojim se uzima u obzir raznolikost žena i muškaraca pri osmišljavanju, provedbi i ocjenjivanju politika, programa i projekata, radi jačanja rodne ravnopravnosti; budući da se u okviru politika EU-a dosad nisu provodile istinski osviještene politike niti su one uključivale intersekcijski pristup;

F.  budući da članak 3. stavak 3. UEU-a obvezuje Uniju na to da „suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju” i „promiče socijalnu pravdu i zaštitu [te] ravnopravnost žena i muškaraca” u skladu s konceptom socijalnog tržišnog gospodarstva; budući da je poseban cilj Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava do 2030. smanjiti broj osoba izloženih riziku od siromaštva za najmanje 15 milijuna, od čega je pet milijuna djece; budući da su socijalni i zeleni program i program rodne ravnopravnosti međusobno povezani te su im zajednički ciljevi osiguravanja održivog rasta i osiguravanja pravedne raspodjele resursa; budući da bi u okviru rasprave o preispitivanju postojećeg modela EU-a za socioekonomsko upravljanje trebalo uzeti u obzir obvezu EU-a da smanji neravnopravnost i iskorijeni siromaštvo, posebno siromaštvo žena;

G.  budući da je posebni izvjestitelj UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava Olivier De Schutter istaknuo da bi Europska unija trebala razviti strategiju za borbu protiv siromaštva na razini Europske unije kojom bi se zajamčio strukturni i široki pristup iskorjenjivanju siromaštva žena; budući da je potreban pravedniji socijalni ugovor za Europsku uniju nakon pandemije, uključujući gospodarske politike usmjerene na smanjenje ekonomskih nejednakosti;

H.  budući da siromaštvo roditelja često dovodi do siromaštva djece; budući da se ulaganjem u politike za pružanje potpore ženama unapređuju i životni uvjeti njihovih obitelji, posebno njihove djece; budući da EU i države članice moraju poštovati, štititi i ostvarivati prava djece u skladu s UEU-a; budući da su prava djece ugrožena u stanju siromaštva; budući da je iskorjenjivanje siromaštva među djecom uključeno u 11. načelo europskog stupa socijalnih prava;

I.  budući da su obitelji sa samohranim roditeljem izloženije riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te je kod njih vjerojatnije da će se siromaštvo prenijeti na nekoliko generacija; budući da je u 85 % obitelji sa samohranim roditeljem glava obitelji žena; budući da je 2020. 42,1 % stanovništva EU-a koje živi u kućanstvima sa samo jednom odraslom osobom i uzdržavanom djecom bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti;

J.  budući da je siromaštvo žena posljedica cjeloživotne diskriminacije; budući da rodni stereotipi i dalje utječu na podjelu rada kod kuće, u obrazovnom sustavu, na radnom mjestu i u društvu te na pristup vlasti i donošenju odluka; budući da su pružanje njege i rad u kućanstvu, koje uglavnom obavljaju žene, za njih nerazmjeran teret za koji nisu plaćene; budući da na globalnoj razini žene čine više od 70 % radnika u sektoru zdravstva i skrbi; budući da se ta vrsta radnih mjesta sustavno podcjenjuje jer su ih žene u kućanstvima uvijek obavljale te i dalje obavljaju besplatno; budući da žene imaju nižu plaću od muškarca; budući da žene imaju više ugovora na nepuno radno vrijeme zbog vremenskog siromaštva; budući da žene trpe siromaštvo unatoč zaposlenju koje dovodi do većeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti zbog niskog intenziteta rada;

K.  budući da bi posebno trebalo uzeti u obzir preporuke iz europskog stupa socijalnih prava o rodnoj ravnopravnosti, jednakim mogućnostima i aktivnoj potpori pri zapošljavanju;

L.  budući da je siromaštvo žena višedimenzionalno te se zbog toga moramo boriti protiv svih uzroka i posljedica svih aspekata siromaštva žena, među ostalim protiv materijalne deprivacije i nedostatka pristupa različitim resursima i uslugama, kojima se ograničava njihova mogućnost punog ostvarenja građanskih prava; budući da na siromaštvo žena izravno utječu nedostatak pravedne procjene posla koji uglavnom obavljaju žene, prekidi u karijeri zbog rodiljnog dopusta ili obveza skrbi, nejednaka raspodjela neplaćenih obveza skrbi i kućanskih poslova te segregacija u obrazovanju i poslije na tržištu rada; budući da siromaštvo žena dovodi do njihova isključivanja iz određenih društvenih i političkih sfera života; budući da usto nedostatak odgovarajućeg pristupa resursima i uslugama povećava rizik od siromaštva ili trajnog siromaštva žena, što pokazuje međuovisnost siromaštva i socijalne i političke isključenosti;

M.  budući da je utjecaj siromaštva na žene i muškarce različit i da je stoga potrebno uzeti u obzir i druge pokazatelje feminizacije siromaštva kao što su dob, očekivani životni vijek, nejednakosti u prihodima, razlika u plaćama između žena i muškaraca, vrsta kućanstva i socijalni transferi; budući da sinergije među različitim aktivnostima koje se provode i političkih mjera kojima se podupiru rodna ravnopravnost, zapošljavanje, obrazovanje, porezne politike i stanovanje mogu pomoći u učinkovitijoj borbi protiv duboko ukorijenjenih uzroka siromaštva i socijalne isključenosti;

N.   budući da određene skupine žena imaju povećan rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, a one uključuju samohrane majke, žene starije od 65 godina, žene s invaliditetom, žene s niskom razinom obrazovanja i žene migrantskog podrijetla;

O.  budući da je u 27 država članica EU-a broj žena u starijoj dobi veći od broja muškaraca; budući da je tijekom 2019. broj vrlo starih žena (u dobi od 85 godina ili više) bio više nego dvostruko veći od broja vrlo starih muškaraca; budući da će starenje stanovništva imati velike posljedice za vlade, poslovne subjekte i civilno društvo, što će posebno utjecati na zdravstvene sustave i sustave socijalne skrbi, tržišta rada, javne financije i mirovinska prava;

P.  budući da podaci pokazuju da je u prosjeku 29,5 % žena s invaliditetom u EU-u izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti za razliku od 27,5 % muškaraca s invaliditetom;

Q.  budući da se žene iz ranjivijih skupina, kao što su mlade žene, žene s invaliditetom, žene migrantskog podrijetla, Romkinje, pripadnice vjerskih ili etničkih manjina, kao i žene iz zajednice LGBTQI+, suočavaju s dodatnim i isprepletenim oblicima diskriminacije tijekom pristupa obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zaposlenju i socijalnim uslugama te su stoga izložene većem riziku od siromaštva;

R.  budući da se Romi suočavaju s diskriminacijom u pristupu inicijativama za zapošljavanje kao što je Garancija za mlade; budući da javni zavodi za zapošljavanje često nemaju kapacitet da dopru do njih ili primjenjuju neizravne diskriminirajuće prakse;

S.  budući da, kad je riječ o podacima o siromaštvu, statistička jedinica za kućanstva definira siromaštvo u okviru kućanstava te ne uzima u obzir rodne nejednakosti u unutarnjoj raspodjeli sredstava, zbog čega je teško dobiti pouzdane podatke raščlanjene po spolu;

T.   budući da siromaštvo žena povećava rizik od beskućništva, smanjenog pristupa odgovarajućem stanovanju i energetskog siromaštva; budući da je potrebno donijeti prilagođene mjere politika, posebno za samohrane roditelje;

U.   budući da je rodna ravnopravnost na tržištu rada važan instrument za iskorjenjivanje siromaštva među ženama koji ne koristi samo ženama nego i cijelom gospodarstvu te pozitivno utječe na BDP, razine zaposlenosti i produktivnost; budući da bi poboljšanje rodne ravnopravnosti do 2050. dovelo do povećanja BDP-a po stanovniku EU-a od 6,1 % do 9,6 % i do dodatnih 10,5 milijuna radnih mjesta, od čega bi imali koristi i žene i muškarci;

V.  budući da se rad u sektorima u kojima u velikoj mjeri prevladavaju žene podcjenjuje i da je manje plaćen od rada u sektorima u kojima prevladavaju muškarci, usprkos tome što je ključan i ima visoku socioekonomsku vrijednost; budući da je hitno potrebno ponovno procijeniti primjerenost plaća u sektorima u kojima prevladavaju žene s obzirom na njihovu društvenu i gospodarsku vrijednost te ostvariti napredak u pogledu minimalnih plaća, minimalnog dohotka i transparentnosti plaća u propisima EU-a;

W.   budući da je pravo na rad ključan preduvjet za ekonomsku neovisnost i profesionalnu realizaciju žena kao i za ostvarenje jednakosti prava;

X.  budući da razlika u zapošljavanju između spolova u prosjeku iznosi 11,5 % i da su žene nerazmjerno više zastupljene u slabije plaćenim i nesigurnim radnim sektorima; budući da su žene više zastupljene u fleksibilnim oblicima rada, netipičnim i fleksibilnim ugovorima (rad na nepuno radno vrijeme, rad na određeno vrijeme itd.); budući da se žene suočavaju s diskriminacijom zbog trudnoće i majčinstva; budući da je razlika u plaći na temelju spola 2019. iznosila 14,1 % na razini EU-a, iako su postojale znatne razlike među državama članicama(20); budući da se od 2010. rodna razlika u zaradi povećala u 17 država članica, dok se rodna razlika u primanjima povećala u 19 država članica, što je dovelo do ukupnog povećanja rodne neravnopravnosti u zaradi i prihodima u EU-u(21); budući da je oko 10 % radno sposobnog stanovništva u EU-u izloženo riziku od siromaštva i da uglavnom žene primaju plaću manju od plaće dostatne za život, među ostalim zbog njihove veće zastupljenosti u neformalnom gospodarstvu; budući da suzbijanje neprijavljenog rada i utvrđivanje odgovarajućih i pravednih razina minimalnih plaća koje omogućuju dostojanstven životni standard mogu pridonijeti smanjenju nejednakosti plaća i razlika u plaći između spolova te siromaštva žena;

Y.  budući da se Europskom socijalnom poveljom priznaje pravo svih radnika, a time i radnica, na pravednu naknadu dostatnu za pristojan životni standard za sebe i svoju obitelj te pravo na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti; budući da je njome utvrđeno i pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti te da doprinosi smanjenju postojećih razlika u plaći između muškaraca i žena;

Z.   budući da stopa transrodnih osoba zaposlenih na plaćenim radnim mjestima iznosi samo 51 %, u usporedbi sa stopom od 69,3 % među općim stanovništvom; budući da je nezaposlenost poseban problem transrodnih žena, za koje je vjerojatnost da će biti nezaposlene gotovo tri puta veća od prosjeka općeg stanovništva(22);

AA.  budući da je samo 20,7 % žena s invaliditetom i 28,6 % muškaraca s invaliditetom zaposleno na puno radno vrijeme; budući da u nekim državama članicama osobe s invaliditetom prilikom stupanja u radni odnos često izgube svoja prava povezana s invaliditetom, zbog čega su izloženiji riziku od siromaštva unatoč zaposlenju;

AB.  budući da je 2019. razlika u mirovinama između žena i muškaraca u prosjeku iznosila 29,4 %(23) zbog neravnoteže stvorene trajnim cjeloživotnim nejednakostima; budući da ta razlika u mirovinama znači da postoji veća vjerojatnost da će se žene u starijoj dobi naći ispod granice siromaštva i s obzirom na to da je očekivani životni vijek žena dulji od očekivanog životnog vijeka muškaraca, čime se produbljuju posljedice siromaštva i socijalne isključenosti; budući da će veća uključenost na tržištu rada tijekom njihova životnog vijeka doprinijeti uklanjanju razlike u mirovinama među spolovima;

AC.   budući da tehnološka i digitalna revolucija kojoj svjedočimo poboljšava digitalni napredak i nove poslovne prilike, budući da ona mijenja gospodarske obrasce, socijalne sustave i tržište rada; budući da svi u našem društvu, a posebno žene, moraju imati priliku sudjelovati u tom blagostanju;

AD.   budući da je potrebno dodatno promicati politike usmjerene na veće sudjelovanje žena u područjima povezanima sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom (STEM), kao i umjetnom inteligencijom, te usvajanje višerazinskog pristupa za uklanjanje rodnog jaza na svim razinama obrazovanja i zapošljavanja u digitalnom sektoru;

AE.   budući da djevojčice u školi postižu bolje rezultate od dječaka, ali često nailaze na veće poteškoće ili zbog obiteljskih i drugih pritisaka ne mogu pretvoriti taj uspjeh u obrazovanju u profesionalna postignuća;

AF.   budući da su žene koje žive u ruralnim područjima posebno pogođene siromaštvom; budući da mnoge žene koje žive u ruralnim područjima nisu uopće evidentirane na tržištu rada ni registrirane kao nezaposlene; budući da je stopa nezaposlenosti žena u ruralnim područjima izrazito visoka, a one koje su zaposlene imaju vrlo niska primanja; budući da žene u ruralnim područjima imaju ograničen pristup obrazovanju;

AG.  budući da bi zajednički pristup EU-a sektoru skrbi zajedno s politikama država članica stvorio znatnu dodanu vrijednost; budući da žene pružaju neplaćenu skrb češće nego muškarci i da je stoga skrb o djeci ili uzdržavanim osobama jedan od najčešćih razloga zbog kojih žene skraćuju svoje radno vrijeme ili se povlače s tržišta rada; budući da žene češće prekidaju karijeru ili rade kratkoročno, na nepuno radno vrijeme ili na nesigurnim, pa čak i neformalnim radnim mjestima koja se mogu prilagoditi rasporedu pružanja skrbi, što utječe na njihovu zaradu i doprinose koji se uplaćuju u mirovinske fondove, što potom utječe na njihovu ekonomsku neovisnost u starijoj dobi; budući da je univerzalan pristup visokokvalitetnim zdravstvenim i socijalnim uslugama i ustanovama po pristupačnim cijenama, kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje ili skrb za druge uzdržavane osobe, ključan za izbjegavanje rastućeg siromaštva, posebno za žene, ali i za gospodarstvo koje služi javnom interesu; budući da ulaganje u te usluge stoga ima pozitivan učinak na ekonomsku neovisnost žena i njihovu sposobnost sudjelovanja na tržištu rada; budući da su mjere socijalne zaštite apsolutno ključne za borbu protiv siromaštva žena, i to ne samo u gospodarskom smislu nego i u pogledu njihove višedimenzionalnosti;

AH.  budući da siromaštvo pogoršava učinke rodno uvjetovanog nasilja na žene jer im veće ekonomske poteškoće otežavaju napuštanje partnera koji ih zlostavlja; budući da je rodno uvjetovano nasilje strukturni problem koji se javlja u svim socioekonomskim skupinama bez obzira na podrijetlo ili vjerovanja; budući da su žene zbog siromaštva izložene većem riziku od trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja jer su zbog njega žene i njihove obitelji ekonomski ovisne o svojim zlostavljačima; budući da rodno uvjetovano nasilje također doprinosi siromaštvu i socijalnoj isključenosti jer nasilje ima posljedice na zdravlje i može dovesti do gubitka posla i beskućništva;

AI.  budući da uznemiravanje na radnome mjestu, uključujući spolno i psihološko uznemiravanje, čije su žrtve obično žene, ima odvraćajući učinak na žene, uključujući povećano izostajanje s posla, smanjenu produktivnost, a time i gubitak prihoda, te doprinosi njihovu izlasku s tržišta rada, što negativno utječe na karijeru i ekonomsku neovisnost pojedinca; budući da prijavljivanje uznemiravanja na radnom mjestu može dovesti do otpuštanja ili izolacije žrtve;

AJ.  budući da se procjenjuje da si trenutačno jedna od deset djevojaka ne može priuštiti higijenske proizvode; budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 15. siječnja 2019. o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU-u pozvao sve države članice da ukinu takozvani porez na njegu i tampone tako da iskoriste fleksibilnost uvedenu Direktivom o PDV-u i primijene izuzeće iz poreza ili stopu PDV-a od 0 % na te osnovne proizvode;

AK.  budući da ruski rat protiv Ukrajine dovodi do daljnjeg povećanja siromaštva, posebno među ženama, i zato što prisiljava ukrajinske žene i djecu da bježe u susjedne zemlje i zbog sve većih cijena osnovnih usluga i robe s kojima se suočavaju svi Europljani, ali koje posebno pogađaju osobe koje već imaju manje sredstava;

1.  ističe da prema podacima Eurostata trenutačno u državama članicama 64,6 milijuna žena i 57,6 milijuna muškaraca živi u siromaštvu, što pokazuje da je utjecaj siromaštva na žene i muškarce različit; poziva Komisiju da izradi ambicioznu europsku strategiju za borbu protiv siromaštva do 2030. s konkretnim ciljevima za smanjivanje siromaštva i naglaskom na iskorjenjivanju siromaštva žena i prekidanju međugeneracijskog ciklusa rizika od siromaštva;

2.  ističe da se siromaštvo žena treba analizirati u skladu s intersekcijskim pristupom, koji uključuje rodno osjetljivu analizu u kojoj se uzima u obzir intersekcijska diskriminacija na temelju obilježja kao što su socioekonomski položaj, migrantsko i etničko podrijetlo, dob, rasa, seksualna orijentacija, rodni identitet ili rodno izražavanje; poziva na to da se EIGE-ov indeks rodne ravnopravnosti uključi u pregled socijalnih pokazatelja; poziva EIGE da osigura podatke razvrstane intersekcijski i po rodu te poziva države članice da upotrebljavaju te podatke kako bi bolje mogle riješiti probleme relevantne za pojedinu državu, kao i da razviju nacionalne planove oporavka te poboljšaju sinergije među raznim paketima, fondovima i politikama;

3.  naglašava važnost politika kojima se uzimaju u obzir demografski izazovi i promiču jednake mogućnosti za sve, posebno one koje je kriza najviše pogodila, kao što su ranjive skupine, obitelji u svoj njihovoj raznolikosti, mlade generacije i starije osobe, te osiguravanja da sve poslovne prilike koje nudi trenutačna tehnološka i digitalna revolucija budu usmjerene na žene;

4.  poziva države članice da na sličan način i redovito prikupljaju i analiziraju raščlanjene podatke kad osmišljavaju ili ocjenjuju svoje politike i prakse kako bi prikupile informacije i brojke o položaju žena u posebnim nesigurnim uvjetima, kao što su žene koje pate zbog energetske nesigurnosti, digitalnog jaza, profesionalnih bolesti, pothranjenosti i loše prehrane;

5.   potiče Komisiju i države članice da učinkovito riješe problem nejednakosti s kojima se žene suočavaju te da uklone njihove glavne sastavnice, a time i prepreke na tržištu rada, kao i da osiguraju pristup cjenovno pristupačnim kvalitetnim uslugama kao što su skrb o djeci i usluge dugotrajne skrbi, te da promiču pristup javnim mirovinskim sustavima za samozaposlene osobe, neaktivne osobe, nezaposlene (kratkoročno ili dugoročno) i osobe u „netipičnom” radnom odnosu;

6.   napominje da se siromaštvo i dalje mjeri na temelju zbirnog dohotka kućanstva, pri čijem se izračunu pretpostavlja da svi članovi kućanstva jednako zarađuju i raspoređuju sredstva; poziva na uvođenje individualiziranih prava i izračuna na osnovi individualnih prihoda kako bi se suzbio istinski razmjer siromaštva žena;

7.  poziva na višedimenzionalnost pri mjerenju siromaštva, uključujući vremensko siromaštvo; poziva Eurostat da s državama članicama koordinira rodno osjetljivo oblikovanje i raspored provedbe europske ankete o korištenju vremena (ETUS);

8.  pozdravlja najavu Komisije o europskoj strategiji za skrb, ali je poziva da premaši mjere u sektoru skrbi i osigura prelazak na ekonomiju skrbi u kojoj se primjenjuje sveobuhvatan, rodno osjetljiv i cjeloživotni pristup skrbi, uključujući mjere za promicanje ekološke održivosti, pravednih radnih uvjeta i primjerenih plaća kako bi se održala privlačnost rada u sektoru skrbi, okončala diskriminacija, suzbili siromaštvo, nasilje i zlostavljanje, uspostavili minimalni standardi i primjerene smjernice za kvalitetu skrbi tijekom cijelog života te kako bi se osigurale naknade za formalne i neformalne njegovatelje, neplaćene njegovatelje i osobe za koje oni skrbe; poziva države članice da stvore poticaje za poslodavce kako bi se promicala bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života;

9.   napominje da su sve države članice povećale pakete skrbi tijekom pandemije i uvele posebne odredbe za kućanstva sa samohranim roditeljima; potiče države članice da produlje primjenu tih odredaba i tijekom razdoblja oporavka;

10.  uvjeren je da izreka „rad je najbolji lijek protiv siromaštva” više ne vrijedi s obzirom na sektore s niskim plaćama, netipične i nesigurne radne uvjete i ukidanje socijalnih sustava osiguranja te da su za postizanje društva bez siromaštva potrebni učinkoviti kolektivni ugovori i sustavi minimalnih plaća;

11.   poziva Komisiju i države članice da zajamče dostatnu financijsku zaštitu, i to ne samo za osobe s cjeloživotnim zaposlenjem nego i za one koji pružaju neplaćenu skrb uzdržavanim osobama te usluge u kućanstvu i obrazovne usluge, koji su na nesigurnim radnim mjestima i koji su suočeni s dugim razdobljima nezaposlenosti;

12.   poziva Komisiju i države članice da promiču politike namijenjene iskorjenjivanju nesigurnog rada i nedobrovoljnog rada na nepuno radno vrijeme kako bi se poboljšao položaj žena na tržištu rada;

13.  ističe ključnu ulogu žena koje rade u društvenom sektoru te sektorima skrbi, čišćenja, obrazovanja, zdravstva i maloprodaje koji osiguravaju funkcioniranje našeg društva, što je postalo jasno za vrijeme krize uzrokovane bolešću COVID-19; poziva na ponovnu procjenu i vrednovanje poslova koje tipično obavljaju žene te na razvoj i primjenu instrumenata za međusektorsku rodno neutralnu evaluaciju radnih mjesta kako bi se bolje procijenili poslovi koje većinom obavljaju žene te za njih osigurale pravedne naknade i jednake plaće za rad jednake vrijednosti, uz istodobno jačanje ženskog poduzetništva u malim i srednjim poduzećima;

14.   napominje da veliku većinu zaposlenih u maloprodaji i čistača čine žene te da one često primaju samo minimalnu plaću i da su zbog pandemije bolesti COVID-19 izložene još većem riziku od siromaštva; naglašava hitnu potrebu za povećanjem plaća i borbom protiv nesigurnosti; poziva države članice da poboljšaju status zdravstvenih djelatnika kroz pristojne plaće i radne uvjete, među ostalim sklapanjem odgovarajućih ugovora o radu;

15.  ističe da je za rješavanje problema višedimenzionalnosti siromaštva žena nužno prevladati segregaciju neplaćenog rada u kućanstvu i pružanja skrbi koje većinom obavljaju žene, ojačati borbu protiv stereotipa kako bi se ojačale mjere za ravnotežu između poslovnog i privatnog života i kako bi se radni uvjeti bolje prilagodili obitelji, na primjer kroz prilagodljivo radno vrijeme i mogućnost rada na daljinu, radi promicanja modela ravnomjerne raspodjele privređivanja i skrbi (politika raspolaganja vremenom)(24) kako bi se ženama i muškarcima omogućilo da usklade svoj poslovni i privatni život; potiče države članice da u potpunosti prenesu i provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života kako bi se osigurala pravedna podjela poslovnih i obiteljskih obveza te ih poziva da u tome premaše minimalne standarde navedene u toj direktivi; naglašava da je potrebno ukloniti temeljne uzroke siromaštva unatoč zaposlenju, na primjer promicanjem obrazovanja i osposobljavanja, utvrđivanjem minimalnih plaća i osiguravanjem socijalne zaštite; poziva Komisiju da potakne države članice na ulaganje u kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje i da ih u tom pogledu podupire te na razmjenu dobrih praksi i posvećivanje posebne pozornosti cjeloživotnom učenju;

16.   ističe da su žene u nerazmjernom broju i često protiv svoje volje zaposlene na nesigurnim radnim mjestima, što uključuje visoke razine rada na nepuno radno vrijeme i slabo plaćene ugovore na određeno vrijeme i ugovore bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati; poziva države članice da primjenjuju preporuke Međunarodne organizacije rada kojima je svrha smanjiti broj nesigurnih radnih mjesta, kao što je ograničavanje slučajeva u kojima se mogu koristiti ugovori za nesigurna radna mjesta i razdoblja na koje radnici mogu biti zaposleni na temelju takvih ugovora;

17.  poziva države članice da provode aktivne i učinkovite politike za sprečavanje i borbu protiv uznemiravanja na radnom mjestu, uključujući spolno i psihološko uznemiravanje; poziva Komisiju i države članice da osiguraju dobre i adekvatne mehanizme financiranja za programe i mjere borbe protiv uznemiravanja na radnom mjestu, uključujući mehanizme za pružanje potpore ženama u prijavljivanju slučajeva uznemiravanja; poziva države članice i EU da ratificiraju Konvenciju br. 190 Međunarodne organizacije rada o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada;

18.  naglašava važnost informiranja o posljedicama odluka koje žene donose na tržištu rada i važnosti njihove gospodarske neovisnosti radi zaštite od siromaštva i društvene isključenosti;

19.  izražava zabrinutost zbog toga što su žene koje imaju djecu diskriminirane na radnom mjestu zato što su majke, a ne zato što su manje uspješne od svojih kolega; potiče države članice da aktivno promiču pozitivnu sliku o majkama kao zaposlenicama;

20.  naglašava ključnu ulogu visokokvalitetnih javnih usluga za borbu protiv siromaštva žena, posebno usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ili skrbi za druge uzdržavane osobe kao što su starije osobe; poziva države članice da uspostave odgovarajuće mehanizme za priznavanje tog životnog postignuća;

21.  naglašava da klimatske promjene uvelike utječu na siromaštvo žena jer su žene ovisnije o prirodnim resursima i, s obzirom na to da čine većinu siromašnog stanovništva u EU-u, imaju manje resursa da bi se zaštitile od negativnih učinaka klimatskih promjena; žali zbog toga što rodna dimenzija nije dosljedno uključena u klimatske politike EU-a; poziva Komisiju da u klimatske politike i zakonodavstvo EU-a uključi ciljeve rodne ravnopravnosti; mišljenja je da bi se politike paketa za ostvarivanje cilja od 55 % („Fit for 55”) i Socijalni fond za klimatsku politiku trebali oblikovati i provoditi s jasnom rodnom dimenzijom te da bi od njih trebali imati koristi i žene i muškarci;

22.  poziva EU i države članice da zaštite žene koje žive u energetskom siromaštvu pružanjem pravovremenog i koordiniranog odgovora kako bi se riješilo pitanje dugoročnih posljedica energetske krize; ističe da se kućanstvima s niskim dohotkom, a posebno starijim ženama i samohranim majkama, mora zajamčiti pristup cjenovno pristupačnim komunalnim uslugama;

23.  poziva Komisiju i države članice da uključe pitanje rodne ravnopravnosti u sve politike, programe i mjere te da uspostave bolje politike za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i odgovarajuće mjere kojima se osigurava sudjelovanje žena na tržištu rada, kao što su bolji rodiljni dopust, znatno dulji očinski dopust, plaćeni i neprenosivi roditeljski dopust, fleksibilno radno vrijeme, ustanove za skrb o djeci na licu mjesta, usluge skrbi i rad na daljinu; ističe važnost rodno osviještene politike i prilagodbe odgovora gospodarske politike na pandemiju bolesti COVID-19 specifičnim potrebama žena i strukturi njihove gospodarske aktivnosti;

24.  poziva Komisiju i države članice da uključe cilj rodne ravnopravnosti u sve zakonodavstvo, politike, programe i mjere povezane s prometom te da uključe rodnu perspektivu u projekte mobilnosti, cjenovno pristupačnog stanovanja i urbanog planiranja;

25.  naglašava da se beskućništvo među ženama ne smije podcjenjivati i pogrešno doživljavati kao manji društveni problem u EU-u; ističe da postoji manjak sveobuhvatnih raščlanjenih podataka o prirodi i razmjeru beskućništva žena, zbog čega je taj problem manje vidljiv; apelira na EU i države članice da uključe rodnu perspektivu u politike i prakse koje se odnose na beskućništvo i nedostatak pristupa cjenovno pristupačnom i odgovarajućem smještaju i energiji, kao i da razviju posebne strategije za rješavanje tih problema do 2030. i zajamče da usluge funkcioniraju na odgovarajući i učinkovit način kako bi se odgovorilo na potrebe beskućnica; naglašava važnost priznavanja rodno uvjetovanog nasilja kao jednog od temeljnih uzroka rizika od beskućništva među ženama i ističe da je potrebno razmotriti kako se potrebe žena isprepliću sa širim socioekonomskim i strukturnim preprekama; poziva sve aktere da uključe rodnu perspektivu u Platformu EU-a za borbu protiv beskućništva; uvjeren je da načelo davanja prioriteta smještaju može imati važnu ulogu u borbi protiv beskućništva te poziva na uvođenje tih projekata u svim državama članicama;

26.  napominje da pogoršanje socijalne i gospodarske situacije uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 pogoduje uznemiravanju i nasilju nad ženama u svim njegovim oblicima, kao i prostituciji, čime se krše ljudska prava; ističe potrebu za povećanjem javnih, financijskih i ljudskih resursa kako bi se pomoglo skupinama kojima prijeti siromaštvo te kako bi se uhvatilo u koštac s rizičnim situacijama s kojima se susreću djeca i mladi, starije osobe, osobe s invaliditetom i beskućnici;

27.  primjećuje da je ekonomska neovisnost žena ključna kako bi mogle izbjeći rodno uvjetovano nasilje; stoga poziva na uspostavu mjera za pružanje potpore i zaštite ženama u tim situacijama, donošenje sveobuhvatne direktive o sprečavanju i borbi protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, dodavanje rodno uvjetovanog nasilja na popis europskih kaznenih djela, ratifikaciju Istanbulske konvencije na razini EU-a te njezinu ratifikaciju u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Latviji, Litvi i Slovačkoj; ističe da je život bez nasilja ključan kako bi žene mogle sudjelovati na tržištu rada, ostvariti svoj puni potencijal i biti financijski neovisne; osuđuje namjerne dezinformacije o alatima i inicijativama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja u EU-u; zabrinut je zbog činjenice da se te dezinformacije ukorjenjuju u Europi i na taj način dodatno otežavaju zaštitu žena od nasilja;

28.  poziva države članice da se bore protiv štetnih praksi kao što su genitalno sakaćenje žena, rani i prisilni brakovi te takozvano „nasilje zbog povrede časti”, koje posebno šteti mladim ženama i djevojkama i ograničava ih;

29.   smatra da je prostitucija težak oblik nasilja i iskorištavanja koji najviše pogađa žene i djecu; poziva države članice da donesu posebne mjere za borbu protiv gospodarskih, socijalnih i kulturnih uzroka prostitucije kako bi se spriječilo da žene pogođene siromaštvom i socijalnom isključenosti postanu žrtve tih mreža iskorištavanja; poziva države članice da donesu posebne mjere za potporu osobama koje se bave prostitucijom kako bi se olakšala njihova društvena i profesionalna reintegracija;

30.   poziva Komisiju da predloži proaktivne mjere u okviru Europskog socijalnog fonda i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj kako bi se promicalo zapošljavanje žena, olakšavanje pristupa socijalnim uslugama i njihov socioekonomski razvoj u ruralnim područjima; potiče države članice da u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima smanje rizik od siromaštva među ženama u ruralnim područjima tako da ih osnažuju i poboljšaju im kvalitetu života osiguravanjem kvalitetnih obrazovnih programa i uvjeta za zapošljavanje na kvalitetnim radnim mjestima, uključujući rad na daljinu i dostojne prihode; poziva na donošenje pozitivnih mjera kojima se poljoprivrednice potiču da ostanu u ruralnim područjima, uključujući promicanje centara zajednice koji mogu pružati tehničko savjetovanje i potporu kontinuitetu i preživljavanju poljoprivrednih gospodarstava te za poticanje mladih na ulaganje u poljoprivredu i stoku radi dugoročnog preživljavanja;

31.  ističe ključnu ulogu socijalnih fondova i programa EU-a, a posebno Europskog socijalnog fonda plus i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom, Fonda za pravednu tranziciju, Mehanizma za oporavak i otpornost te Fonda za azil, migracije i integraciju; naglašava da bi kroz ESF+ države članice i Komisija trebale nastojati ublažiti socioekonomske učinke krize, osobito na žene, kako bi se povećao broj žena u zaposlenju, olakšalo usklađivanje njihova poslovnog i privatnog života, suzbili siromaštvo i njegova rodna dimenzija te feminizacija siromaštva i rodna diskriminacija na tržištu rada i u obrazovanju i osposobljavanju te kako bi se pružila potpora najranjivijim skupinama i suzbilo siromaštvo djece; poziva države članice da u potpunosti iskoriste te fondove i pritom uzmu u obzir rodnu perspektivu;

32.   naglašava da bi se u svim državama članicama trebala ubrzati nacionalna nastojanja za uključivanje Roma; poziva Komisiju da promiče uključivanje i da time osigura sudjelovanje Romkinja svih uzrasta na svim razinama, uključujući one koje su zaposlene na lokalnoj i regionalnoj razini te razini EU-a; naglašava da bi se pritom trebala uzeti u obzir ravnopravnost muškaraca i žena te se usmjeriti na izdizanje dobrih praksi država članica na razinu Unije;

33.   poziva Komisiju i države članice da dopune financijsku pomoć EU-a studijskim programima i projektima kojima se talentiranim Romkinjama pruža prilika da iskoriste kontinuirano obrazovanje kako bi se oslobodile međugeneracijskog siromaštva promicanjem njihova socijalnog uključivanja i razvojem njihova znanja u cilju poboljšanja situacije romske zajednice; poziva države članice da naznače razinu potpore koja bi im trebala za provedbu preporučenih mjera za uključivanje romskog stanovništva;

34.  ističe da porast siromaštva među ženama ima velik utjecaj na šire društvo; izražava zabrinutost zbog utjecaja koji će to imati na siromaštvo djece; u tom pogledu pozdravlja donošenje Preporuke Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu;

35.  ističe velik doprinos žena u području zapošljavanja, kulture, obrazovanja, znanosti i istraživanja; priznaje znatno pogoršanje životnih uvjeta žena zaposlenih u području umjetnosti i kulture te u poljoprivrednim i ruralnim mikropoduzećima i malim poduzećima zbog obustave gospodarskih i kulturnih aktivnosti tijekom pandemije;

36.  poziva na zauzimanje rodno osjetljivog pristupa digitalnog tranziciji; poziva Komisiju da se koristi postojećim programima i financijskim sredstvima te da prema potrebi stavi na raspolaganje dodatna sredstva za borbu protiv digitalnog siromaštva žena kako bi žene stekle vještine potrebne za sigurno djelovanje u digitalnom okruženju i kako bi se poboljšala njihova digitalna pismenost;

37.   poziva Komisiju i države članice da istraže prepreke za žensko poduzetništvo, a posebno da provedu sveobuhvatnu analizu pristupa žena financiranju, što će pomoći u iskorjenjivanju siromaštva žena u EU-u njihovim osnaživanjem u tome da postanu poduzetnice i osnivačice malih i srednjih poduzeća koja doprinose usporednoj zelenoj i digitalnoj tranziciji; konstatira da žensko poduzetništvo stvara radna mjesta, jača unutarnje tržište i smanjuje nezaposlenost; primjećuje da se smanjenjem birokratskog opterećenja za poduzetnike uklanjaju prepreke za veći broj žena pri pokretanju poslovanja; ističe važnost stjecanja znanja o poduzetništvu i praktičnog iskustva u obrazovanju od rane dobi; poziva Komisiju i države članice da promiču osnaživanje žena obrazovanjem, strukovnim osposobljavanjem i cjeloživotnim učenjem; posebno poziva na snažnije promicanje predmeta iz područja STEM-a, digitalnog obrazovanja, umjetne inteligencije i financijske pismenosti u cilju borbe protiv postojećih stereotipa i osiguravanja sudjelovanja većeg broja žena u tim sektorima i njihova doprinosa razvoju tih sektora;

38.  poziva države članice da se pobrinu da sve nove fiskalne politike, uključujući i oporezivanje koje ima jasnu rodnu dimenziju, služe suzbijanju i iskorjenjivanju svih dimenzija socioekonomskih i rodnih nejednakosti(25); poziva države članice da izbjegavaju rodnu diskriminaciju u svojim poreznim politikama te da ukinu poreze na ženske higijenske potrepštine, koji nerazmjerno ugrožavaju dostojanstvo žena s nižim dohotkom, i da time osiguraju da sve žene imaju pristup tim osnovnim proizvodima;

39.  poziva države članice da pri reformiranju mirovinskih sustava i prilagodbi dobi za umirovljenje uzmu u obzir rodnu dimenziju te razlike između žena i muškaraca u obrascima rada, uključujući sve oblike neplaćenog rada, kao i veći rizik od diskriminacije žena, osobito onih starijih, na tržištu rada; poziva države članice da poduzmu konkretne mjere za sprečavanje i suzbijanje rizika od siromaštva kod starijih i umirovljenih žena uzrokovanog starenjem stanovništva i udjelom starijih žena u nepovoljnom ili osjetljivom položaju; poziva države članice da u svoje mirovinske sustave uračunaju razdoblja neplaćenog pružanja skrbi, na primjer u obliku bodova za skrb ili drugih mjera koje se dodaju mirovini pružatelja skrbi, bez obzira na to pruža li se skrb maloljetnoj djeci, starijim osobama, bolesnim osobama ili osobama s invaliditetom, te da istodobno potiču muškarce da postanu pružatelji skrbi;

40.  poziva Komisiju da izbjegava promicanje bilo kakvih političkih preporuka koje bi dovele do povećanja nesigurnih radnih odnosa, deregulacije radnog vremena, smanjenja plaća, napada na kolektivno pregovaranje ili privatizacije javnih usluga i sustava socijalne sigurnosti;

41.  pozdravlja trenutačne pregovore o donošenju direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji; poziva institucije EU-a da donesu okvir EU-a za uspostavu ili prilagodbu minimalne plaće po državi na temelju nacionalne košarice robe i usluga po stvarnim cijenama, uključujući, među ostalim, odgovarajuće stanovanje, zdravu i uravnoteženu prehranu, odjeću, održiv prijevoz i održivu energiju, zdravstvenu skrb i resurse koji ljudima omogućuju da smisleno sudjeluju u društvu, kulturi i obrazovanju, što bi osiguralo dostojan životni standard koji bi djelomično pomogao u smanjenju siromaštva unatoč zaposlenju, osobito među ženama; poziva na pravedne i primjerene minimalne plaće u državama članicama kao nužnu zaštitnu mjeru kako bi se osigurala pravednija raspodjela plaća i zajamčila minimalna plaća kojom se štite žene i muškarci na tržištu rada; mišljenja je da se okvir za minimalnu plaću mora stvoriti i očuvati primjenom jasnih pravila, transparentnih postupaka, učinkovitih praksi i kriterija i vodećih pokazatelja za ocjenu prikladnosti te uz doprinos, među ostalim, savjetodavnih tijela i socijalnih partnera;

42.  poziva države članice da ambiciozno provode europsko jamstvo za djecu i Direktivu o transparentnosti plaća, kao i buduću direktivu o minimalnim plaćama te preporuku o minimalnom dohotku;

43.  žali zbog toga što se, općenito gledajući, rodno osviještena politika još ne primjenjuje u cijelom proračunu EU-a, kao što je istaknuo Europski revizorski sud, te poziva na hitno rješavanje te situacije; ističe da se rodno osviještena politika mora uključiti u sve razine ciklusa politika i da se mora temeljiti na pouzdanim podacima; ističe važnost provedbe rodno osjetljivog proračuna, među ostalim u svim programima obuhvaćenima proračunom za 2022., kako bi se postigla rodna ravnopravnost i iskorijenilo siromaštvo žena; u tom kontekstu poziva Komisiju da ubrza uvođenje učinkovite, transparentne i sveobuhvatne metodologije i da blisko surađuje s Parlamentom u mjerenju relevantnih rodnih rashoda, kao što je utvrđeno u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o Boljoj izradi zakonodavstva(26), kako bi se mogli pokazati konkretni rezultati za proračun za 2022. i radi proširenja metodologije na sve programe višegodišnjeg financijskog okvira;

44.  ističe da je zbog fiskalnog kapaciteta EU-a možda potrebna revizija trenutačnog gospodarskog i društvenog upravljanja kako bi se smanjilo nejednakosti i siromaštvo žena i postiglo ravnopravnost spolova; poziva na usklađivanje gospodarskog i društvenog upravljanja s postizanjem ciljeva rodne ravnopravnosti i iskorjenjivanja siromaštva žena;

45.  poziva Vijeće da uspostavi poseban sastav za rodnu ravnopravnost kako bi se donijele zajedničke i konkretne mjere za rješavanje problema u području prava žena i rodne ravnopravnosti te kako bi se osiguralo da se o pitanjima rodne ravnopravnosti raspravlja na najvišoj političkoj razini;

46.  poziva Komisiju i države članice da analiziraju nejednaki učinak inflacije i povećanja cijena energije na spolove do kojeg je došlo u kontekstu ruskog rata protiv Ukrajine te da tu razliku uzmu u obzir pri provedbi mjera za ublažavanje njihova učinka na najsiromašnije;

47.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 223, 22.6.2021., str. 14. (2) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (3) SL L 188, 12.7.2019., str. 79. (4) SL C 233 E, 28.9.2006., str. 130. (5) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 77. (6) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 56. (7) SL C 76, 28.2.2018., str. 93. (8) SL C 298, 23.8.2018., str. 14. (9) SL C 331, 18.9.2018., str. 60. (10) SL C 346, 27.9.2018., str. 6. (11) SL C 363, 28.10.2020., str. 80. (12) SL C 411, 27.11.2020., str. 38. (13) SL C 331, 17.8.2021., str. 5. (14) SL C 456, 10.11.2021., str. 191. (15) SL C 99, 1.3.2022., str. 122. (16) SL C 465, 17.11.2021., str. 62. (17) SL C 58, 15.2.2018., str. 192. (18) Web stranica Eurostata „Životni uvjeti u Europi – siromaštvo i socijalna isključenost”, pristupljeno 30. svibnja 2022. Dostupna je na sljedećoj adresi: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Living_conditions_in_Europe_-_poverty_and_social_exclusion&oldid=544210 (19) Europski institut za ravnopravnost spolova, „Gender Equality Index 2020: Digitalisation and the future of work” (Indeks rodne ravnopravnosti za 2020.: Digitalizacija i budućnost rada), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2020. (20) Web stranica Eurostata „Statistički podaci o razlici u plaći između spolova”, pristupljeno 30. svibnja 2022. Dostupna je na sljedećoj adresi: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Gender_pay_gap_statistics (21) „Statistički podaci o razlici u plaći između spolova”. (22) https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/7341d588-ddd8-11ea-adf7-01aa75ed71a1 (23) Članak Eurostata od 3. veljače 2021. „Uklanjanje rodne razlike u mirovinama?”. (24) EIGE, Baza podataka o rodnoj statistici, pristupljeno 30. svibnja 2022. Dostupna je na sljedećoj adresi: https://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/browse/ta/ta_timeuse (25) Izvješće Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja iz travnja 2017. naslovljeno „Rodna ravnopravnost i oporezivanje u Europskoj uniji”. (26) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji od 5. srpnja 2022. o preporuci Europskog parlamenta Vijeću i Komisiji o pregovorima o sporazumu o suradnji između Europske unije i Međunarodne organizacije kriminalističke policije (ICPO-Interpol) (2022/2025(INI))

P9_TA(2022)0275 A9-0200/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 16., članak 82. stavak 1. i članak 87. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 7., 8., 47. i 52.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ(1) (Opća uredba o zaštiti podataka),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP(2) (Direktiva o kaznenom progonu),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka(3) (EUDPR), a posebno njezin članak 42. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”)(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust)(7),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 8/2021 Europskog nadzornika za zaštitu podataka od 25. svibnja 2021. o Preporuci za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu o suradnji između EU-a i Interpola,

–  uzimajući u obzir studiju Resornog odjela za prava građana i ustavna pitanja iz veljače 2022. naslovljenu „Ensuring the rights of EU citizens against politically motivated Red Notices”,

–  uzimajući u obzir pravila Interpola o obradi podataka,

–  uzimajući u obzir rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2161 (2017) o zlouporabi Interpolova sustava: potreba za strožim pravnim zaštitnim mjerama i 2315 (2019) o reformi Interpola i postupcima izručenja: izgradnja povjerenja borbom protiv zlouporabe,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/817 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području granica i viza te o izmjeni Uredbi (EZ) br. 767/2008, (EU) 2016/399, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240, (EU) 2018/1726 i (EU) 2018/1861 Europskog parlamenta i Vijeća te Odluka Vijeća 2004/512/EZ i 2008/633/PUP(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području policijske i pravosudne suradnje, azila i migracija i izmjeni uredaba (EU) 2018/1726, (EU) 2018/1862 i (EU) 2019/816(9),

–  uzimajući u obzir članak 114. stavak 4. i članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0200/2022),

A.  budući da današnji terorizam i teški i organizirani kriminal postaju sve dinamičniji, složeniji, inovativniji, globaliziraniji, mobilniji i da je često riječ o transnacionalnim pojavama koje zahtijevaju snažan odgovor i učinkovitiju te koordiniraniju suradnju EU-a s međunarodnim tijelima kaznenog progona i tijelima kao što je Međunarodna organizacija kriminalističke policije (Interpol); budući da se u Komisijinoj strategiji EU-a za sigurnosnu uniju iz 2020.(10) države članice pozivaju na jačanje multilarne suradnje i koordinacije između EU-a i Interpola jer je ona ključna za poboljšanje suradnje i razmjenu informacija; budući da se u Rezoluciji Parlamenta od 17. prosinca 2020. o strategiji EU-a za sigurnosnu uniju naglašava potreba za jačom suradnjom među državama članicama i boljom koordinacijom na razini EU-a među svim akterima;

B.  budući da je djelotvorna međunarodna suradnja uz potpuno poštovanje temeljnih prava važna sastavnica učinkovite policijske i pravosudne suradnje, posebno za vrste kaznenih djela koja uključuju obradu i razmjenu osobnih podataka; budući da je zakonitost obrade osobnih podataka uređena pravnom stečevinom Unije u području zaštite podataka te da se to odnosi i na bilateralne sporazume s ključnim partnerima, koji imaju važnu ulogu u prikupljanju informacija i potencijalnih dokaza izvan EU-a;

C.  budući da je Interpol najveća međunarodna organizacija kriminalističke policije na svijetu i da ima važnu ulogu diljem svijeta; budući da se Interpol temelji na međuvladinoj suradnji; budući da je Vijeće u prosincu 2021. ovlastilo Komisiju da u ime EU-a započne pregovore, s predviđenim trajanjem do kraja 2022., o međunarodnom sporazumu kojim se nastoji ostvariti pojačana suradnja s Interpolom, uključujući pristup Interpolovim bazama podataka i jačanje operativne suradnje; budući da je ključno osigurati da se konačnim sporazumom uspostave čvrste mjere kako bi se zajamčila usklađenost s načelima koja se odnose na obradu osobnih podataka, kako je utvrđeno u pravnoj stečevini Unije o zaštiti podataka, kao i ispravnost osobnih podataka primljenih takvom suradnjom, te kako bi se osiguralo da se pri svakoj budućoj suradnji i razmjeni osobnih podataka poštuju temeljna prava, uključujući pravo na zaštitu podataka i privatnost;

D.  budući da EU i Interpol već imaju dugotrajnu suradnju u nizu područja povezanih s izvršavanjem zakonodavstva bilo kroz operativne provedbe ciklusa politike EU-a, odnosno EMPACT-a (Europska multidisciplinarna platforma za borbu protiv kaznenih djela) bilo kroz podupiranje aktivnosti država članica u suradnji s agencijama EU-a, kao što su Agencija EU-a za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol), Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), Agencija EU-a za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva, Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama, Agencija EU-a za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA), na temelju sporazuma ili radnih dogovora; budući da su 5. studenoga 2001. Europol i Interpol potpisali operativni sporazum nakon kojega je uslijedio memorandum o razumijevanju kojim se omogućuje prijenos osobnih podataka preko njihovih časnika za vezu; budući da je 27. svibnja 2009. Frontex potpisao radni sporazum s Interpolom kojim se uspostavlja okvir za suradnju s ciljem olakšavanja sprečavanja, otkrivanja i suzbijanja prekograničnog kriminala i poboljšanja sigurnosti granica radi borbe protiv nezakonite imigracije, krijumčarenja ljudi i trgovanja ljudima;

E.  budući da pojedinačne države članice EU-a u svojstvu zemalja članica Interpola mogu izravno pristupiti 19 Interpolovih baza podataka, koje uključuju potencijalno vrijedne informacije o pojedincima, ukradenoj imovini, oružju i prijetnjama; budući da te baze podataka sadržavaju milijune zapisa s informacijama koje bi mogle izravno pomoći u borbi protiv teškog i organiziranog kriminala i terorizma; budući da Frontex i Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u skladu sa svojim mandatima trenutačno nemaju pristup tim bazama podataka, izravno ili na temelju pronađenog/nepronađenog rezultata, zbog toga što ne postoji sporazum s Interpolom koji je potreban u tu svrhu prema Interpolovim pravilima o obradi podataka;

F.  budući da je trenutačna suradnja između EU-a i Interpola već bliska u području borbe protiv terorizma; budući da bi je trebalo pojačati i proširiti na nova područja; budući da bi postupke trebalo poboljšati, ubrzati i pojednostavniti kako bi se odgovorilo na niz nužnih operativnih potreba u svrhu olakšavanja brzog pristupa informacijama povezanima s teškim i organiziranim kriminalom i terorizmom te provesti postojeće pravne akte Unije;

G.  budući da je EU najveći donator sredstava Interpolu, koja su uglavnom namijenjena razmjeni informacija u području kaznenog progona, ali obuhvaćaju i suradnju u području upravljanja granicama i aktivnosti izgradnje kapaciteta, te projektima i programima usmjerenima na niz aktivnosti povezanih s terorizmom i teškim kriminalom; budući da to EU-u daje važnu ulogu u pogledu poboljšanja funkcioniranja Interpola, osobito njegove transparentnosti i odgovornosti;

H.  budući da bi se novim sporazumom trebao uspostaviti moderan i usklađen okvir za suradnju tijela i agencija EU-a s Interpolom na temelju već postojećih oblika suradnje; budući da bi sporazum trebao biti u skladu s općim zahtjevima Povelje, primjenjivom pravnom stečevinom Unije u području zaštite podataka, odnosno s Europskom uredbom o zaštiti podataka (EUDPR) i Direktivom o izvršavanju zakonodavstva, posebnim zahtjevima za zaštitu podataka i zaštitnim mjerama utvrđenima u temeljnim aktima o osnivanju tijela, agencija i informacijskih sustava EU-a te relevantnom sudskom praksom Suda EU-a i standardima temeljnih prava;

I.  budući da bi se novim sporazumom trebalo odgovoriti na operativne potrebe, uzimajući u obzir najnovija zbivanja u borbi protiv terorizma i prekograničnog, transnacionalnog, teškog i organiziranog kriminala; budući da sporazum pruža pravnu osnovu za razmjenu operativnih informacija, uključujući osobne podatke, i za pristup tijela i agencija Unije relevantnim bazama podataka Interpola u skladu s njihovim mandatima, pod uvjetom da je sporazum pravno obvezujući i provediv u odnosu na sve strane i da uključuje sve potrebne mjere zaštite podataka;

J.   budući da nije provedena procjena učinka Preporuke Komisije na temeljna prava;

K.  budući da je donošenje pravnog okvira Unije za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području pravosuđa i unutarnjih poslova u svibnju 2019. dovelo do preliminarnih razgovora između EU-a i Interpola o potrebi sklapanja sporazuma o suradnji; budući da u EU-u trenutačno postoji napredna i zajednička podatkovna infrastruktura za policijsku i pravosudnu suradnju, azil i migracije te za granice i vize; budući da ta infrastruktura te informacijski sustavi i baze podataka EU-a koji je čine omogućuju ograničenu i vrlo reguliranu razmjenu informacija s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama;

L.  budući da bi se novim sporazumom trebala urediti suradnja između Interpola i Europola, EPPO-a, Eurojusta i Frontexa, a tim tijelima, agencijama i državama članicama trebao bi se, u svrhe strogo povezane s izvršavanjem njihovih zadaća kako je propisano u njihovim temeljnim aktima, omogućiti izravan pristup dvjema Interpolovim bazama podataka, i to bazi podataka o ukradenim i izgubljenim putnim ispravama (SLTD) te bazi podataka o putnim ispravama povezanima s obavijestima (TDAWN) putem Europskog portala za pretraživanje (ESP), u skladu sa zahtjevima EU-a u pogledu zaštite podataka i uz puno poštovanje temeljnih prava;

M.  budući da je prema Statutu Interpola Interpol obvezan ne pomagati zemljama članicama koje krše međunarodno pravo o ljudskim pravima;

N.  budući da vladine, međunarodne i nevladine organizacije i dalje prijavljuju da neke zemlje članice zloupotrebljavaju Interpolov sustav prijavljivanja i difuzija kako bi progonile političke protivnike, nacionalne borce za ljudska prava, odvjetnike, aktiviste civilnog društva i novinare, čime se krše međunarodni standardi o ljudskim pravima i pravila Interpola; budući da je prema izvješćima Komisije i organizacija civilnog društva Interpol reformirao i ojačao svoje postupke preispitivanja crvenih tjeralica, kao i svoje sustave potpore nacionalnim središnjim uredima u državama članicama, reformirao ustroj i funkcioniranje Povjerenstva za kontrolu spisa, koje primjenjuje mehanizam za podnošenje pritužbi, imenovao službenika za zaštitu podataka i proveo program učenja i razmjene znanja; budući da unatoč tim reformama i dalje postoji ozbiljna zabrinutost u vezi s mogućim zlouporabama Interpolova sustava koje utječu na temeljna prava jer se u nedavnim izvješćima i dalje naglašava potreba za većim brojem pravnih zaštitnih mjera, većom transparentnošću i boljom provedbom reformi; budući da postoje znatni izazovi u pogledu mehanizama za ažuriranje informacija o crvenim tjeralicama i difuzijama jer one ponekad ostaju na snazi u nacionalnim bazama podataka unatoč tome što ih je Glavno tajništvo Interpola ažuriralo i uklonilo; budući da i pisani izvori i razgovori s vladinim i nevladinim organizacijama upućuju na to da je Interpolov postupak provjere i dalje nedosljedan;

O.  budući da se člankom 3. Statuta Interpola zabranjuje svaka intervencija ili aktivnost političkog, vojnog, vjerskog ili rasnog karaktera; budući da je i posljednjih godina u istaknutim slučajevima uočena zlouporaba u više zemalja članica Interpola; budući da se politički motivirana izručenja često pokreću zlouporabom crvene tjeralice ili „difuzije tražene osobe” putem Interpola; budući da Interpol stavlja na raspolaganje malo informacija o načinu na koji preispituje crvene tjeralice, o svojim administrativnim mogućnostima da to učini i o rezultatima tih preispitivanja, što dovodi do nedostatka transparentnosti u pogledu načina na koji Interpol radi na učinkovitom suzbijanju politički motiviranih crvenih tjeralica; budući da zemlje članice i druge međunarodne organizacije imaju slab pristup informacijama o sveukupnom postupanju s crvenim tjeralicama i difuzijama; budući da nisu dostupne informacije o zemljama koje podnose zahtjeve za takve tjeralice, o broju prihvaćenih i odbijenih zahtjeva, o razlozima za odbijanje, o tome koje zemlje imaju manje ili više prihvaćenih i odbijenih zahtjeva te o razvoju tih praksi; budući da je zbog toga nemoguće ocijeniti kvalitetu postupka provjere koji provodi Glavno tajništvo Interpola, rada nacionalnih središnjih ureda ili zahtjeva koje su podnijele zemlje;

P.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 16. rujna 2021. o slučaju borca za ljudska prava Ahmeda Mansoora u Ujedinjenim Arapskim Emiratima(11) izrazio duboku zabrinutost zbog kandidature general-bojnika Ahmeda Nassera Al Raisija, glavnog inspektora Ministarstva unutarnjih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata, za predsjednika Interpola i njegova imenovanja te je pozvao članove Opće skupštine Interpola, a posebno države članice EU-a, da propisno ispitaju navode o kršenju ljudskih prava koji su protiv njega izneseni; budući da je 11. svibnja 2022. protiv predsjednika Interpola u Francuskoj pokrenuta istraga o navodima o mučenju;

Q.  budući da se suradnja između Europske unije i Interpola temelji na povjerenju u sustav i interne procese Interpola; budući da se povjerenje u Interpolov sustav crvenih tjeralica i difuzija oslanja na sprečavanje i brzo suzbijanje zlouporabe Interpolovih tjeralica kojima zemlje članice žele iskoristiti Interpolove sustave u političke i represivne svrhe; budući da Interpol mora osigurati da osobni podaci koji se obrađuju interno putem njegovih sustava budu u skladu s ljudskim pravima i vladavinom prava;

R.  budući da su brojne autoritarne zemlje i dalje članice Interpola; budući da su posljednjih godina autoritarni režimi uspijevali politički zloupotrijebiti sustav crvenih tjeralica i difuzija, progoniti pojedince izvan svojih nadležnosti te ih podvrgnuti stvarnim, praktičnim i invazivnim ograničenjima njihovih života i temeljnih prava;

S.  budući da ruska invazija na Ukrajinu predstavlja izravnu prijetnju međunarodnoj suradnji u području kaznenog progona, a njezin pristup Interpolovim bazama podataka prijetnju za integritet suradnje EU-a s Interpolom; budući da je Rusija odgovorna za vrlo velik broj crvenih tjeralica i difuzija diljem svijeta te je odgovorna za cirkulaciju većine politički motiviranih crvenih tjeralica, među ostalim protiv građana EU-a, kao što su litavski suci, tužitelji i istražitelji koji su istraživali događaje u Vilniusu 13. siječnja 1991.; budući da su se uz Rusiju i druge zemlje koristile sustavom crvenih tjeralica za političke napade na svoje građane;

1.  podsjeća da europske vrijednosti, temeljna prava i pravna stečevina Unije u području zaštite podataka, odnosno EUDPR i Direktiva o izvršavanju zakonodavstva, moraju biti temelj politike Unije u području međunarodne suradnje tijela kaznenog progona, osiguravajući usklađenost s načelima nužnosti, proporcionalnosti, zakonitosti i pretpostavke nedužnosti te jamčeći odgovornost i sudsku zaštitu, istodobno omogućujući učinkovitu zaštitu pojedinaca, posebno onih najranjivijih; nadalje podsjeća da bi usklađenost s tim pravima i načelima, uključujući pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka, trebala biti u središtu razvoja digitalizacije u području pravosuđa i sigurnosti te razvoja okvira za interoperabilnost mnogih pravosudnih i sigurnosnih sustava, uključujući granice; naglašava da bi ta načela trebala biti u središtu pregovora između EU-a i Interpola o sporazumu o suradnji;

2.  naglašava da je apsolutno nužno da se sporazum s Interpolom temelji na potpunom poštovanju Povelje, pravne stečevine Unije u području zaštite podataka i posebnih zahtjeva za zaštitu podataka i zaštitnih mjera kodificiranih u temeljnim aktima o osnivanju agencija, tijela i opsežnih informacijskih sustava EU-a i njihovih mandata; stoga naglašava da bi se Odluka Vijeća o mogućem sklapanju tog predviđenog sporazuma trebala temeljiti i na članku 16. UFEU-a;

3.  napominje da Komisija prije donošenja Preporuke za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu o suradnji između Europske unije i Interpola nije provela procjenu učinka na temeljna prava u pogledu nužnosti i proporcionalnosti svake predviđene mjere ili pravne izvedivosti svih predviđenih mjera u okviru jedinstvenog sveobuhvatnog sporazuma;

4.  preporučuje da Komisija slijedi Vijeće u razlikovanju između područja kaznenog progona, pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i granične sigurnosti u okviru upravljanja granicama;

5.  preporučuje da Komisija osigura pristup različitim bazama podataka Interpola na temelju potreba i uzimajući u obzir opseg nadležnosti utvrđen u mandatima pojedinih tijela i agencija EU-a; podsjeća da Interpolove baze podataka sadržavaju milijune zapisa s informacijama koje bi mogle pomoći u borbi protiv kriminala; podsjeća, međutim, da postoje dokumentirani problemi s točnošću, pouzdanošću i porijeklom podataka u tim bazama podataka koje bi trebalo riješiti;

6.  naglašava da bi Komisija državama članicama EU-a te tijelima i agencijama EU-a trebala zajamčiti kontrolirani pristup Interpolovim bazama podataka te da bi trebala osigurati i potrebne konkretne, specifične i djelotvorne zaštitne mjere za svaku vrstu suradnje iz predviđenog sporazuma kako bi se osigurala potpuna usklađenost s pravnom stečevinom Unije u području zaštite podataka, uz posebne zaštitne mjere i zahtjeve u pogledu zaštite podataka utvrđene pravnim osnovama tijela, agencija i opsežnih informacijskih sustava EU-a te temeljnih prava; naglašava da bi u pogledu kontroliranog pristupa bazama podataka sporazum trebao biti barem u skladu sa zaštitnim mjerama koje su već predviđene uredbama o interoperabilnosti(12), pravnom osnovom Uredbe o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS)(13) i Uredbom (EU) 2016/794;

7.  preporučuje da Komisija s Interpolom pregovara o zahtjevima u pogledu visokih standarda kvalitete i provjerljivosti informacija u bazama podataka Interpola te transparentnosti izvora informacija;

8.  očekuje da se tijekom pregovora posebna pozornost posveti osjetljivosti osobnih podataka uključenih u različite baze podataka i činjenici da većina trećih zemalja članica Interpola ne nudi odgovarajuću razinu zaštite podataka i da nisu stranke međunarodnih sporazuma u skladu s člankom 218. UFEU-a kojima se omogućuje razmjena operativnih osobnih podataka s EU-om;

9.  poziva Komisiju da uvede čvrste zaštitne mjere i jamstva potrebne radi osiguravanja usklađenosti sa zahtjevima EU-a u pogledu zaštite podataka i temeljnim pravima kako bi se središnjoj jedinici europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) uspostavljenog u okviru Frontexa i državama članicama EU-a odobrio pristup Interpolovim bazama SLTD i TDAWN putem ESP-a, kad je to potrebno za učinkovitu provedbu revidirane Uredbe o viznom informacijskom sustavu (VIS)(14), kojom se državama članicama EU-a odobrava pristup Interpolovim bazama SLTD i TDAWN putem ESP-a pri obradi zahtjeva za vize ili boravišne dozvole; ustraje u tome da se, u slučaju pogotka, informacije ne smiju dijeliti s Interpolom ni s vlasnikom podataka u Interpolovim bazama i podsjeća da se, kako je predviđeno Uredbom o ETIAS-u i Uredbom o VIS-u, ta dva sustava neće provjeravati u Interpolovim bazama podataka dok se o tome ne postigne dogovor i dok se to praktično ne zajamči;

10.  preporučuje da se predviđenim sporazumom jasno utvrdi koja bi tijela i agencije EU-a trebali imati prava pristupa kojoj konkretnoj bazi podataka Interpola te za koju od svojih posebnih zadaća i svrha; smatra da predviđeni sporazum ne bi trebao stvoriti obvezu za agencije EU-a da surađuju s Interpolom izvan okvira onoga što je već utvrđeno relevantnim pravom Unije;

Zaštita podataka, obrada i pohrana osobnih podataka, sudska zaštita

11.  poziva Komisiju da osigura da sporazum bude u skladu s pravnom stečevinom EU-a u području zaštite podataka i da štiti temeljna prava i slobode pojedinaca osiguravanjem razine zaštite osobnih podataka koji se obrađuju u okviru tog sporazuma koja je u osnovi istovjetna onoj iz primarnog i sekundarnog zakonodavstva EU-a; naglašava da planirani sporazum o suradnji ne bi trebao dovesti do slabljenja temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba, a posebno njihovih prava na zaštitu podataka i privatnost, te da bi trebao omogućiti djelotvoran pravni lijek za svaku povredu tih prava;

12.  ističe da bi sporazumom trebalo zajamčiti da prijenos osobnih podataka bude primjeren, relevantan i ograničen na ono što je nužno za svrhu u koju su preneseni te ono što je razmjerno toj svrsi, u skladu s pravnom stečevinom Unije u području zaštite podataka; nadalje ističe da bi se njime trebala predvidjeti mogućnost uvođenja svih ograničenja pristupa ili uporabe, uključujući ograničenje daljnjih prijenosa ili brisanje u trenutku prijenosa; naglašava i da se osobama čiji se podaci obrađuju moraju osigurati ostvariva i učinkovita prava;

13.  smatra da je potrebno zahtijevati da se svrhe mogućeg prijenosa podataka jasno navedu u sporazumu te da bi trebalo zabraniti svaku daljnju obradu podataka koja nije u skladu s prvotnom svrhom; smatra da se u sporazumu mora jasno navesti da odluke koje se temelje isključivo na automatiziranoj obradi osobnih informacija bez ljudskog sudjelovanja nisu dopuštene;

14.  naglašava da bi u predviđenom sporazumu trebalo jasno navesti postupke u vezi s Interpolovom obvezom obavješćivanja u slučaju povrede osobnih podataka te opis minimalnih informacija koje treba pružiti pri obavješćivanju o povredi; poziva Komisiju da u sporazumu osigura da u slučaju povrede osobnih podataka Interpol bez nepotrebne odgode i, ako je to izvedivo, u roku od 72 sata obavijesti relevantne agencije EU-a i tijela država članica, uključujući nacionalna tijela za zaštitu podataka;

15.  preporučuje da nadzor podataka kojima se pristupa provodi jedno ili više neovisnih tijela odgovornih za zaštitu podataka s učinkovitim ovlastima istrage i intervencije, s ovlastima rješavanja pritužbi pojedinaca u vezi s upotrebom njihovih osobnih podataka;

16.  preporučuje da Komisija zajamči da Interpol ne zadržava podatke dulje nego što je to potrebno za svrhu u koju su preuzeti; u tom kontekstu očekuje da se sporazumom utvrde jasna i konkretna pravila o pohranjivanju, uključujući pravila o ograničenju pohrane, preispitivanju, ispravljanju i brisanju osobnih podataka;

17.  poziva Komisiju da osigura učinkovita i provediva prava na upravnu i sudsku zaštitu i djelotvoran pravni lijek za sve osobe čiji se podaci obrađuju na temelju sporazuma;

18.  ističe da je u sporazumu izričito pojašnjeno da Interpol neće imati recipročan izravan ili neizravan pristup bazama podataka EU-a;

Interoperabilnost

19.  naglašava da su kaznena suradnja i razmjena informacija važni alati za borbu protiv kriminala i terorizma te za ostvarivanje pravde, ali da trebaju biti ciljani i podlijegati odgovarajućim unaprijed definiranim zaštitnim mjerama i provjerama; naglašava da bi se njima trebalo rješavati probleme u području temeljnih prava, posebno poboljšanjem kvalitete podataka, ublažavanjem pristranosti, otkrivanjem pogrešaka i izbjegavanjem bilo kakvog oblika diskriminacije u postupku donošenja odluka;

20.  preporučuje da se posebna pozornost posveti izazovima u području temeljnih prava i potrebi za odgovarajućim mjerama za ublažavanje i mehanizmima nediskriminacije, kao i poboljšanoj kvaliteti i zaštiti podataka s ciljem uspostave okvira za budući razvoj poboljšane povezanosti informacijskih sustava EU-a i Interpola u području policijske i pravosudne suradnje, azila i migracija, kao i integriranog upravljanja granicama i viza, čime bi se pružio ključan zakonodavni okvir za trenutačni i budući razvoj digitalne infrastrukture EU-a;

21.  preporučuje da, s obzirom na pravila kojima se uređuje pristup osobnim podacima i razmjena informacija u različitim sustavima i bazama podataka EU-a, uvjeti budućeg sporazuma o suradnji s Interpolom pruže zaštitne mjere i jamstva koji su državama članicama i relevantnim agencijama EU-a potrebni kako bi se omogućio kontrolirani pristup Interpolovim bazama podataka putem ESP-a, što je potrebno za izvršavanje njihovih zadaća, u skladu s njihovim pravima pristupa i pravom EU-a ili nacionalnim pravom koje obuhvaća takav pristup i u potpunosti u skladu sa zahtjevima EU-a o zaštiti podataka i temeljnim pravima;

22.  podsjeća da Interpolove baze podataka sadržavaju veliku količinu podataka o putnim ispravama državljana trećih zemalja te da bi se upotrebom tih baza podataka mogle smanjiti manjkavosti informacija, povećati pozitivne podudarnosti i naknadno poboljšati operativni rezultati ETIAS-a i revidirane Uredbe o VIS-u; naglašava da bi se sporazumom o suradnji s Interpolom trebala osigurati potrebna pravna osnova, uključujući zaštitne mjere i jamstva za zaštitu podataka te odobrenje ESP-u za povezivanje s Interpolovim bazama podataka; naglašava da bi se sporazumom o suradnji stoga trebala predvidjeti i mogućnost uspostave sigurne povezanosti ESP-a i ETIAS-a s Interpolovom informacijskom infrastrukturom kako bi se omogućio pristup Interpolovim bazama podataka;

23.  naglašava da bi se u skladu s postojećim okvirom EU-a novim sporazumom trebalo zajamčiti da se automatizirana pretraživanja Interpolovih baza podataka SLTD i TDAWN putem ESP-a uz pomoć interoperabilnosti ne otkrivaju državi u kojoj se nalazi Interpolovo upozorenje;

Prijenos podataka i daljnji prijenosi

24.  podsjeća da je u skladu s pravnom stečevinom Unije u području zaštite podataka prijenos podataka iz EU-a u treće zemlje i međunarodne organizacije dopušten samo ako primatelji tih informacija mogu jamčiti razinu zaštite osobnih podataka koja je u osnovi jednaka razini zaštite u Uniji; u tom kontekstu naglašava da bi u nedostatku odluke o primjerenosti Interpola sporazum trebao biti pravna osnova kojom se omogućuje prijenos osobnih podataka Interpolu, pod uvjetom da je pravno obvezujući i izvršiv u odnosu na sve stranke sporazuma te da uključuje odgovarajuće mjere za zaštitu podataka;

25.  ističe da bi prijenos osobnih podataka kojima se otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu, genetski podaci, biometrijski podaci u svrhu jedinstvene identifikacije fizičke osobe te podaci o zdravlju i seksualnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca trebao biti dozvoljen samo u iznimnim okolnostima ako je to izričito nužno i razmjerno u pojedinom slučaju radi sprečavanja ili suzbijanja kaznenih djela koja su u području primjene sporazuma; naglašava da se sporazumom moraju osigurati odgovarajuće zaštitne mjere za uklanjanje konkretnih rizika obrade posebnih kategorija podataka, osobito za maloljetnike i žrtve kaznenih djela;

26.  preporučuje da se primjena odstupanja za daljnje prijenose osobnih podataka ograniči na slučajeve predviđene u poglavlju V. EUDPR-a; naglašava da se u potpunosti moraju poštovati posebni zahtjevi iz uredbi o osnivanju predmetnih agencija ili tijela EU-a, uključujući posebne odredbe povezane s prijenosom operativnih podataka koji provode Europol i EPPO;

27.  preporučuje da se sporazumom zajamči da prijenosi osobnih podataka moraju podlijegati obvezama u pogledu povjerljivosti te biti nužni i razmjerni za svrhe navedene u sporazumu, a to su sprečavanje, istraga, otkrivanje ili progon kaznenih djela, zaštita od prijetnji javnoj sigurnosti i zaštita vanjskih granica;

28.  preporučuje da se u sporazumu izričito utvrdi da se osobni podaci koje EU prenosi Interpolu neće upotrebljavati za traženje, izricanje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja te da se osobni podaci neće prenositi ako postoji ikakav rizik od toga;

Crvene tjeralice i difuzije

29.  u cilju buduće suradnje naglašava da su transparentnost i odgovornost, unatoč nedavnim reformama, i dalje izazov i na pojedinačnoj i na organizacijskoj razini u Interpolu, kao i nedostatak dostupnih statističkih podataka o radu njegova sustava tjeralica i difuzija; stoga poziva Komisiju da osigura da se Interpol obveže i da jamči da će dodatno razviti potrebne strukture i pravila te materijalne alate kojima se omogućuje dosljedna i transparentna obrada zahtjeva, preispitivanja, osporavanja, ispravaka i brisanja;

30.  poziva Komisiju da pregovara o čvrstom zahtjevu da Interpol poboljša transparentnost svojeg sustava za preispitivanje crvenih tjeralica i difuzija, posebno u pogledu uloge i rada njegove Radne skupine za tjeralice i difuzije; poziva Komisiju da iskoristi pregovore s Interpolom kako bi od njega zatražila da izradi, ažurira i stavi na raspolaganje postupovne i materijalne alate za pravno postupanje s crvenim tjeralicama i difuzijama, kojima se osigurava dosljedna i transparentna obrada zahtjeva, preispitivanja, izazova, ispravaka i brisanja;

31.  kako bi se poboljšala učinkovitost i povećala transparentnost, preporučuje godišnje objavljivanje statističkih podataka o obradi crvenih tjeralica i difuzija, uključujući informacije o broju podnesaka, zemlji podrijetla, kategoriji kaznenog djela, razlozima ili opravdanjima za odbijanje i primjeni mogućih sankcija u slučaju zlouporabe; poziva Komisiju da osigura prikupljanje statističkih podataka o postupanju država članica EU-a sa zahtjevima za uhićenje na temelju crvenih tjeralica i difuzijama za sve države članice;

32.  naglašava da bi u kontekstu tog sporazuma Interpol na temelju godišnjeg pregleda statističkih podataka iz prethodnog stavka trebao razviti javne profile rizika za crvene tjeralice i difuzije, čime bi se omogućila procjena rizika od zlouporabe u zemljama podnositeljicama zahtjeva te bi se doprinijelo ocjenjivanju učinkovitosti provedbenih mehanizama Interpola;

33.  poziva Komisiju da u kontekstu tog sporazuma istraži moguće načine na koje bi ESP mogao riješiti problem politički motiviranih crvenih tjeralica i difuzija, što bi u praksi bio jedan od alata koji bi se u nekim situacijama mogao pokazati učinkovitim protiv politički motiviranih zahtjeva za crvenu tjeralicu;

34.  podsjeća na izjavu Vijeća o crvenim tjeralicama Interpola s obzirom na donošenje Uredbe (EU) 2022/991 Europskog parlamenta i Vijeća(15), kojom se podupiru napori Interpola u sprečavanju zlouporabe crvenih tjeralica i difuzija zbog političkih razloga ili kršenja ljudskih prava te se poziva na kontinuiranu i redovitu razmjenu informacija o tom pitanju između Interpola i njegovih nacionalnih središnjih ureda radi dodatnog informiranja o mjerama koje bi države članice trebale poduzeti u suradnji s Interpolom;

35.  očekuje da Vijeće ispuni svoju obvezu da će nastaviti podupirati Interpol u promicanju postojećih standarda i postupaka za kvalitetu i usklađenost podataka;

36.  poziva Komisiju da djeluje i interno i da se pritom služi postojećim tehničkim alatima dostupnima u okviru EU-a za sigurnost kako bi se uspostavio mehanizam provjere za države članice EU-a radi razmjene informacija o utvrđivanju i uklanjanju politički motiviranih crvenih tjeralica i difuzija, o najboljim praksama u tom području te o profilima rizika trećih zemalja koje izdaju crvene tjeralice;

37.  poziva Komisiju da prepozna rizik od toga da autoritarni režimi sustavno potkopavaju međunarodnu suradnju tijela kaznenog progona temeljenu na povjerenju zlouporabom alata koje pruža Interpol; poziva Komisiju da potakne Interpol na to da poveća svoje napore u učinkovitom suprotstavljanju tom neprimjerenom ponašanju;

38.  poziva Komisiju da u sporazum uvrsti odredbe o potpori Interpolu kako bi se povećao trenutačno mali broj osoblja koje radi na preispitivanju crvenih tjeralica i difuzija u Povjerenstvu za kontrolu spisa te kako bi se poboljšali statistički podaci o funkcioniranju crvenih tjeralica i difuzija; poziva Komisiju da iskoristi ulogu i utjecaj EU-a kako bi se poduprla poboljšanja kojima će se ojačati zaštita tjeralica i difuzija od zlouporabe;

Rusija

39.  prima na znanje najavu glavnog tajnika Interpola da će provesti pojačane mjere praćenja kako bi se utvrdila i spriječila svaka daljnja ruska zlouporaba Interpolovih sustava; međutim, i dalje je zabrinut zbog toga što se samim praćenjem neće u potpunosti ublažiti rizici ruske zlouporabe; stoga naglašava da bi, s obzirom na trenutačne posebne okolnosti, uključujući očito rusko kršenje međunarodnog prava i zanemarivanje međunarodnog sustava utemeljenog na pravilima, Izvršni odbor Interpola i Glavno tajništvo trebali poduzeti hitne i čvrste mjere za ukidanje prava Ruske Federacije i Bjelarusa na pristup Interpolovim sustavima jer njihovo djelovanje predstavlja izravnu prijetnju međunarodnoj suradnji u području kaznenog progona i ozbiljno kršenje temeljnih prava; potiče Izvršni odbor Interpola da pripremi i predloži Općoj skupštini potrebne izmjene Interpolova ustava kako bi se omogućila suspenzija zemalja članica Interpola te poziva države članice EU-a da podrže tu inicijativu kako bi se Rusija i druge zemlje koje iz političkih razloga dosljedno zloupotrebljavaju Interpol suspendirale iz te organizacije; poziva Glavno tajništvo Interpola da Izvršnom odboru podnese prijedlog korektivnih mjera za Rusku Federaciju u skladu s člankom 131. stavkom 3. Interpolova Pravilnika o obradi podataka, uključujući suspenziju prava pristupa ruskom nacionalnom središnjem uredu;

40.  snažno preporučuje da Komisija u kontekstu tog sporazuma predloži pojačane mjere nadzora za tjeralice i difuzije koje su ruske vlasti izdale prije rata u Ukrajini; poziva Komisiju da savjetuje države članice o posebnim mjerama koje treba primjenjivati na tjeralice i difuzije koje su ruske vlasti izdale prije rata i u trenutačnom kontekstu;

Završne primjedbe

41.  traži da se u sporazumu predvidi mogućnost suspenzije ili raskida sporazuma u slučaju da jedna od strana na bilo koji način prekrši njegove odredbe, posebno one o osobnim podacima, uz navođenje da se osobni podaci koji su obuhvaćeni područjem primjene sporazuma, a preneseni prije njegove suspenzije ili raskida, mogu nastaviti obrađivati u skladu s uvjetima sporazuma;

42.  smatra da bi predviđeni sporazum trebao sadržavati klauzulu o izvješću Komisije o procjeni tri godine nakon njegova stupanja na snagu, a nakon toga svake tri godine, u kojem se ocjenjuje učinkovita provedba sporazuma i njegovo poštovanje temeljnih prava; smatra da je važno da se sporazumom predvide mehanizam praćenja i periodične procjene kako bi se ocijenilo njegovo funkcioniranje u odnosu na operativne potrebe relevantnih agencija Unije, uključujući statističke podatke o broju osoba koje su uhićene ili osuđene za kaznena djela uz pomoć Interpolovih podataka, kao i usklađenost sa zahtjevima u području zaštite podataka i ostalih temeljnih prava;

43.  preporučuje da se u pozivanja u sporazumu uvrste sve relevantne materijalne pravne osnove, uključujući članak 16. UEU-a, kao što je i Sud Europske unije potvrdio u svojem mišljenju od 8. rujna 2016. o Prijedlogu sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu podataka iz popisa imena zrakoplovnih putnika iz Unije u Kanadu;

44.  preporučuje da svako rješavanje sporova o kojem će se pregovarati bude u krajnjoj nadležnosti Suda Europske unije;

45.  poziva Komisiju da kako redovito tako i kad god se to zatraži izvješćuje Parlament o vođenju i ishodu pregovora; podsjeća da Parlament ima ovlast za sklapanje predviđenog sporazuma o suradnji i da bi stoga trebao biti aktivno uključen u pregovarački proces; poziva Komisiju da osigura da podnošenje izvješća Parlamentu bude dio mehanizama za praćenje i evaluaciju predviđenih u sporazumu o suradnji;

o
o   o

46.  nalaže svojoj predsjednici da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji i Međunarodnoj organizaciji kriminalističke policije (ICPO-Interpol).

(1) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (2) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (3) SL L 295, 21.11.2018., str. 39. (4) SL L 135, 24.5.2016., str. 53. (5) SL L 295, 14.11.2019., str. 1. (6) SL L 283, 31.10.2017., str. 1. (7) SL L 295, 21.11.2018., str. 138. (8) SL L 135, 22.5.2019., str. 27. (9) SL L 135, 22.5.2019., str. 85. (10) SL C 445, 29.10.2021., str. 140. (11) SL C 117, 11.3.2022., str. 109. (12) Uredba (EU) 2019/817 i Uredba (EU) 2019/818. (13) Uredba (EU) 2018/1240 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) i izmjeni uredaba (EU) br. 1077/2011, (EU) br. 515/2014, (EU) 2016/399, (EU) 2016/1624 i (EU) 2017/2226 (SL L 236, 19.9.2018., str. 1.). (14) Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (SL L 218, 13.8.2008., str. 60.). (15) Uredba (EU) 2022/991 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2022. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/794 u pogledu suradnje Europola s privatnim stranama, obrade osobnih podataka koju provodi Europol radi potpore kaznenim istragama i uloge Europola u području istraživanja i inovacija (SL L 169, 27.6.2022., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o indopacifičkoj strategiji u području trgovine i ulaganja (2021/2200(INI))

P9_TA(2022)0276 A9-0170/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. rujna 2021. o Strategiji EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji (JOIN(2021)0024),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 16. travnja 2021. o Strategiji EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji,

–  uzimajući u obzir strategiju Nizozemske za indo-pacifičku regiju od 13. studenoga 2020. pod naslovom „Indo-pacifička regija: smjernice za jačanje suradnje Nizozemske i EU-a s partnerima u Aziji”,

–  uzimajući u obzir političke smjernice njemačke savezne vlade za indo-pacifičku regiju iz rujna 2020.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. prosinca 2021. pod naslovom „Globalna poveznica“ (JOIN(2021)0030),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. veljače 2021. naslovljenu „Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika” (COM(2021)0066),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 12. ožujka 2019. naslovljenu „EU i Kina – strateški pregled” (JOIN(2019)0005),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. rujna 2018. po naslovom „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a” (JOIN(2018)0031),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. ožujka 2021. naslovljenu „Digitalni kompas 2030.: europski pristup za digitalno desetljeće” (COM(2021)0118),

–  uzimajući u obzir govor o stanju Unije 2021. predsjednice Komisije Ursule von der Leyen od 15. rujna 2021.,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije Europske službe za vanjsko djelovanje i Ministarstva vanjskih poslova SAD-a od 3. prosinca 2021. o savjetovanjima na visokoj razini o indo-pacifičkoj regiji,

–  uzimajući u obzir 11. sastanak parlamentarnog partnerstva Azije i Europe održan u Kambodži 16. studenoga 2021.,

–  uzimajući u obzir politiku EU-a o „jedinstvenoj Kini”, kako je predstavljena u strateškom pregledu EU-a i Kine od 12. ožujka 2019.,

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni sporazum o ulaganjima koji su EU i Kina u načelu sklopili 30. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 21. listopada 2021. upućenu potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o političkim odnosima i suradnji EU-a i Tajvana(1),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 29. travnja 2021. upućenu Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o odnosima EU-a i Indije(2),

–  uzimajući u obzir neslužbeni dokument službi Komisije od 26. veljače 2018. na temu „Povratne informacije i daljnji koraci za poboljšanje primjene i izvršenja poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini te njegov akcijski plan u 15 točaka o poglavljima o trgovini i održivom razvoju”,

–  uzimajući u obzir Sporazum od 16. rujna 2010. o slobodnoj trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane(3),

–  uzimajući u obzir Sporazum o slobodnoj trgovini(4) i Sporazum o zaštiti ulaganja od 19. listopada 2018. između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Singapura, s druge strane,

–  uzimajući u obzir Sporazum o slobodnoj trgovini(5) i Sporazum o zaštiti ulaganja od 30. lipnja 2019. između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane,

–  uzimajući u obzir Sporazum o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana(6),

–  uzimajući u obzir sklapanje Sporazuma o partnerstvu između Europske unije, s jedne strane, i članica Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država, s druge strane,

–  uzimajući u obzir pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije, Novog Zelanda i Indonezije, koji su u tijeku, te pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i Malezije, Tajlanda i Filipina, koji su trenutačno na čekanju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o političkim odnosima EU-a s ASEAN-om(7),

–  uzimajući u obzir odluku donesenu na sastanku ministara EU-a i ASEAN-a održanom 21. siječnja 2019. o uspostavi strateškog partnerstva EU-a i ASEAN-a,

–  uzimajući u obzir 29. sastanak Zajedničkog odbora za suradnju EU-a i ASEAN-a, koji je održan 11. veljače 2022.,

–  uzimajući u obzir inauguracijski međuregionalni dijalog Međuparlamentarne skupštine Europskog parlamenta i ASEAN-a (AIPA) održan 22. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimatskim promjenama od 12. prosinca 2015. i Komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 27. listopada 2021. o provedbi i izvršenju trgovinskih sporazuma EU-a (COM(2021)0654),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2020. o reviziji trgovinske politike EU-a(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2021. o kineskim protusankcijama protiv subjekata iz EU-a, zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamentima(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. o novoj strategiji EU-a za Kinu(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o povezivosti i odnosima EU-a i Azije(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2020. o provedbi zajedničke trgovinske politike – godišnje izvješće za 2018.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o provedbi Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Republike Koreje(14),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za ribarstvo,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A9‑0170/2022),

A.  budući da je indopacifička regija postala geopolitička i geoekonomska realnost; budući da zbog sve veće gospodarske, demografske i političke važnosti ta regija postaje jedan od ključnih aktera u oblikovanju međunarodnog poretka i rješavanju globalnih izazova; budući da se težište svjetskog gospodarstva premjestilo s Atlantika na Pacifik;

B.  budući da su Europa i indopacifička regija zajedno odgovorne za više od 70 % svjetske trgovine robom i uslugama te više od 60 % izravnih stranih ulaganja, a njihova je godišnja trgovina 2019. dosegla 1,5 bilijuna EUR; budući da indopacifička regija čini 60 % svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) i da doprinosi dvjema trećinama svjetskog gospodarskog rasta; budući da je EU najveći ulagač u regiji, što uključuje četiri od deset najvećih svjetskih trgovinskih partnera EU-a (Kina, Japan, Južna Koreja i Indija)(15);

C.  budući da EU trenutačno ima četiri bilateralna trgovinska sporazuma u toj regiji (s Japanom, Singapurom, Južnom Korejom i Vijetnamom), pet strateških partnerstava (s ASEAN-om, Kinom, Indijom, Japanom i Južnom Korejom) i dva partnerstva o povezanosti (s Japanom i Indijom);

D.  budući da su Europska unija i ASEAN otvorili novo poglavlje u svojim dugotrajnim odnosima sklapanjem strateškog partnerstva u prosincu 2020.;

E.  budući da bi poboljšani međuparlamentarni odnosi i parlamentarna diplomacija između Europskog parlamenta i parlamenata jugoistočne Azije – putem Međuparlamentarne skupštine s ASEAN-om (AIPA) – trebali odražavati budući program širih i dubljih odnosa EU-a i ASEAN-a; budući da su Europski parlament i ASEAN prirodni partneri sa znatnim potencijalom za doprinos jačanju odnosa EU-a i ASEAN-a;

F.  budući da se odnosi EU-a i ASEAN-a temelje na zajedničkim vrijednostima i načelima međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, učinkovitom i održivom multilateralizmu te slobodnoj i poštenoj trgovini; budući da su subjekti sa sjedištem u EU-u najveći pružatelj izravnih stranih ulaganja u regiju ASEAN-a; budući da je EU treći najveći trgovinski partner ASEAN-a i da je ASEAN u cjelini treći najveći trgovinski partner EU-a izvan Europe; budući da su pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i ASEAN-a obustavljeni uzajamnim dogovorom od 2009.;

G.  budući da napori Koreje u pogledu provedbe poglavlja o trgovini i održivom razvoju nisu optimalni; budući da su potrebna konkretnija poboljšanja;

H.  budući da nekoliko indo-pacifičkih zemalja ima koristi od carinskih povlastica EU-a u okviru općeg sustava povlastica (OSP), čime je olakšan pristup tržištima EU-a, te budući da najmanje razvijene zemlje u regiji imaju koristi od sporazuma „Sve osim oružja” bez carina i kvota (EBA); budući da su Pakistan, Filipini i Šri Lanka korisnici posebnog dogovora o poticajima za održivi razvoj i dobro upravljanje (OSP+); budući da su ti instrumenti doprinijeli gospodarskom razvoju tih zemalja, njihovu poštovanju ljudskih i radničkih prava, zaštiti okoliša i poboljšanjima u dobrom upravljanju;

I.  budući da se geopolitičko natjecanje u svjetskom poretku između glavnih aktera i dalje intenzivira, posebno između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, što znatno utječe na svjetsku trgovinu; budući da su nedavni događaji utjecali na globalne održive lance opskrbe i nabavu kritičnih sirovina, što je dovelo do povećanja cijena energije i hrane; budući da su odnosi EU-a i Kine višestrane prirode, pri čemu je Kina partner za suradnju, ali i gospodarski konkurent te stalni rival u nizu područja;

J.  budući da je Sveobuhvatni i progresivni sporazum za transpacifičko partnerstvo (CPTPP) otvoren trgovinski sporazum okrenut budućnosti čiji je cilj osigurati jednake uvjete i trgovinsko okruženje utemeljeno na pravilima u indopacifičkoj regiji, pružajući model regionalne trgovinske integracije; budući da se SAD povukao iz tog sporazuma u siječnju 2017., dok su Kina, Tajvan i Ujedinjena Kraljevina službeno podnijeli zahtjev za pristupanje 2021. godine;

K.  budući da je Regionalno sveobuhvatno gospodarsko partnerstvo (RCEP), pod vodstvom ASEAN-a, koje su također potpisale i Australija, Kina, Japan, Republika Koreja i Novi Zeland, stupilo na snagu u siječnju 2022., čime je stvoren najveći svjetski trgovinski blok; budući da RCEP namjerava promicati veću regionalnu suradnju u trgovini i ulaganjima i u digitalnoj trgovini, istodobno rješavajući regulatorna pitanja kako bi se olakšala prekogranična kretanja, uz uvrštavanje tek ograničenih odredbi o radu i okolišu;

L.  budući da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 ubrzala niz geopolitičkih trendova koji su već bili u tijeku; budući da je, osim toga, naglasila potrebu za produbljenjem međunarodne suradnje, primjerice u zdravstvenom sektoru; budući da je također prokazala nedostatak otpornosti gospodarstava država članica i ukazala na slabe točke u globalnim lancima opskrbe i istaknula potrebu za većom diversifikacijom;

M.  budući da se geopolitička stvarnost drastično promijenila od ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., zbog čega je daljnja suradnja EU-a s indopacifičkim partnerima još važnija i hitnija kako bi se diversificirali naši trgovinski odnosi, produbila naša suradnja u području ključnih tehnologija i tehnologija u nastajanju, digitalnih pitanja i sirovina, ojačali i diversificirali lanci opskrbe, njihova otpornost i održivost te pomoglo u suočavanju s globalnim izazovima;

N.  budući da su klimatske promjene i uništavanje okoliša egzistencijalne prijetnje indo-pacifičkoj regiji, Europi i ostatku svijeta; budući da je samo 2021. više od 57 milijuna ljudi u indo-pacifičkoj regiji bilo pogođeno katastrofama povezanima s klimatskim promjenama(16);

O.  budući da, kako je navedeno u reviziji trgovinske politike, EU surađuje sa svojim partnerima kako bi se zajamčilo poštovanje univerzalnih vrijednosti, posebno promicanje i zaštita ljudskih prava; budući da to uključuje temeljne standarde rada, socijalnu zaštitu, rodnu ravnopravnost te borbu protiv klimatskih promjena i gubitak biološke raznolikosti;

P.  budući da su najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja EU-a, koji su ustavno povezani s državama članicama, važan dio pristupa EU-a indo-pacifičkoj regiji;

1.  pozdravlja strategiju EU-a za suradnju u indopacifičkoj regiji, u kojoj su održiva i poštena trgovina i ulaganja utvrđeni kao prioritet; smatra da je ključan njezin glavni naglasak na uključivosti i suradnji na temelju zajedničkih vrijednosti i načela, uključujući predanost poštovanju demokracije, ljudskih prava i vladavine prava; poziva na razvoj strateškog pristupa i suradnje EU-a s indopacifičkom regijom na temelju multilateralnog međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, u čijem je središtu modernizirana Svjetska trgovinska organizacija, utemeljena na načelima otvorenog okruženja za trgovinu i ulaganja, jednakih uvjeta, reciprociteta i uzajamne koristi; ističe da bi taj novi pristup trebao predstavljati temeljito preusmjeravanje na temelju zajedničkih interesa jer je ta regija bitna za blagostanje EU-a; napominje da se u indopacifičkoj regiji nalaze veliki plovni putovi koji su od ključne važnosti za trgovinu EU-a, pri čemu 40 % vanjske trgovine EU-a prolazi kroz Južno kinesko more, što upravljanje oceanima i stabilnost u toj regiji čini zajedničkim pitanjem i područjem suradnje; ističe potrebu za održavanjem slobodnog i otvorenog indopacifičkog područja za sve i očuvanjem slobodnih i otvorenih pomorskih opskrbnih pravaca uz potpuno poštovanje međunarodnog prava, posebno Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) i načela slobode plovidbe;

2.  poziva Komisiju da ojača partnerstva sa svim relevantnim akterima u indopacifičkoj regiji, uzimajući u obzir podregionalnu dinamiku i posebnosti, kojima se jača međunarodni poredak utemeljen na pravilima i rješavaju zajednički globalni izazovi te poziva Komisiju da blisko surađuje sa svojim indopacifičkim partnerima sličnih stavova kako bi se vrijednosni lanci osnažili jačanjem otpornosti, održivosti i kružnosti naših gospodarstava i diversifikacijom trgovinskih odnosa radi smanjivanja strateških ovisnosti u kritičnim lancima opskrbe s posebnim naglaskom na tehnologijama, sirovinama i poljoprivrednim proizvodima, radom na potpunoj provedbi i boljem izvršenju postojećih trgovinskih sporazuma, dovršetkom tekućih trgovinskih pregovora i razvojem suradnje u strateškim sektorima; ističe važnost suradnje s indopacifičkim zemljama sličnih stavova na utvrđivanju tehničkih i industrijskih standarda radi daljnjeg promicanja EU-a kao globalnog predvodnika u postavljanju standarda; ističe važnost razvoja novih sporazuma o digitalnom partnerstvu koji se temelje na odlukama o primjerenosti zaštite podataka, počevši s Japanom, Republikom Korejom i Singapurom; nadalje poziva Komisiju da blisko surađuje s indopacifičkim partnerima u postupku provedbe planiranog okvira za dužnu pažnju;

3.  podsjeća na predanost EU-a jačanju prava žena i ljudskih prava te praćenju rodnog učinka njegovih trgovinskih povlastica; ponovo izražava potporu rodno osviještenoj politici u trgovinskoj politici i poziva na učinkovite mjere za borbu protiv iskorištavanja žena u industrijama usmjerenima na izvoz;

4.  naglašava da bi EU trebao bolje i strateški usmjerenije koristiti svoj gospodarski utjecaj, poštujući pritom političke i gospodarske osobitosti svojih partnerskih zemalja i njihovih interesa, kako bi ostvario svoje geopolitičke i transformacijske ciljeve, i to primjenom cijelog integriranog raspona političkih instrumenata u tu svrhu, uključujući mehanizam OSP-a, te kako bi promicao globalne standarde održivog razvoja, Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja, kružno gospodarstvo, ljudska prava, uključujući prava etničkih i vjerskih manjina, radnička prava, konvencije Međunarodne organizacije rada, rodnu ravnopravnost, dobro upravljanje, borbu protiv klimatskih promjena i provedbu Pariškog sporazuma, borbu protiv krčenja šuma i gubitka biološke raznolikosti te održivo ribarstvo;

5.  poziva na brzu provedbu nedavno donesene strategije EU-a Global Gateway u koordinaciji sa strategijom za indo-pacifičku regiju kako bi se potaknula održiva povezivost u indo-pacifičkoj regiji i s njom; u tom kontekstu pozdravlja napredak postignut u partnerstvima za povezivost s Japanom i Indijom; zalaže se za uspostavu partnerstva za povezivost s ASEAN-om radi povezivanja s postojećim glavnim planom ASEAN-a o povezivosti; traži pojačanu suradnju s drugim regionalnim partnerima kao što su Australija i Republika Koreja; naglašava potrebu za povezivanjem strategije Global Gateway s drugim inicijativama za pouzdanu povezivost, kao što su Build Back Better World i mreža Blue Dot, te za poticanjem suradnje u području visokokvalitetne infrastrukture s Četverostranim dijalogom o sigurnosti (QUAD);

Sporazumi o slobodnoj trgovini i sporazumi o zaštiti ulaganja koji su na snazi: izvršenje, provedba i modernizacija

6.  pozdravlja znatan rast bilateralne trgovine između EU-a i Južne Koreje od stupanja na snagu Sporazuma o slobodnoj trgovini 2011.; zadovoljan je nedavnim koracima koje je Južna Koreja poduzela u pogledu ratifikacije i provedbe konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 29, 87 i 98 te provedenim promjenama u zakonodavstvu o radu slijedom izvješća panela stručnjaka za trgovinu i održivi razvoj; očekuje konkretnu provedbu ratifikacija; podsjeća da panel primjećuje da u tekstu Sporazuma o slobodnoj trgovini ne postoje izričiti ciljevi i ključne etape povezane s ratifikacijom konvencija Međunarodne organizacije rada; poziva Južnu Koreju da brzo poduzme potrebne korake kako bi ratificirala preostalu Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 105 te da nastavi ostvarivati napredak u pogledu rodne ravnopravnosti i prava žena; podržava daljnju suradnju između EU-a i Južne Koreje u pogledu poluvodiča;

7.  poziva preostale države članice EU-a da nastave s unutarnjom ratifikacijom Sporazuma o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura i Sporazuma o partnerstvu i suradnji potpisanih u listopadu 2018., posebno s obzirom na važnost Singapura kao najvećeg odredišta izravnih stranih ulaganja EU-a u Aziji, pri čemu su krajem 2020. izravna strana ulaganja EU-a u Singapur iznosila 256 milijardi EUR; poziva Singapur da uloži veće napore u ratifikaciju i provedbu temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada;

8.  smatra da Sporazum o gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana (EPA) ima ključnu ulogu u stvaranju održivije trgovine; pozdravlja povećanje stopa iskorištenosti povlastica za izvoz iz EU-a u Japan tijekom 2020.; poziva na početak pregovora o uključivanju odredbi o tokovima podataka u Sporazum o gospodarskom partnerstvu; primjećuje da je ostvaren napredak u proširenju popisa za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za obje strane, stopama iskorištenosti carinskih kvota koje je Japan otvorio izvoznicima iz EU-a i postupku ratifikacije Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 105 u Japanu; ističe da je potreban daljnji brz napredak u provedbi sporazuma, uključujući liberalizaciju trgovine uslugama i ratifikaciju konvencije Međunarodne organizacije rada br. 111; ponavlja svoj poziv na ranu reviziju poglavlja o trgovini i održivom razvoju kako bi se ojačale njegove provedbene odredbe;

9.  poziva države članice da ratificiraju Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama kako bi stupio na snagu i stvorio povoljne uvjete za poticanje ulaganja EU-a u Vijetnam i regiju, posebno u područjima kojima se promiču zelena transformacija i kružno gospodarstvo; ističe važnost poglavlja o trgovini i održivom razvoju za EU i traži brz dovršetak uspostave unutarnjih savjetodavnih skupina; podsjeća na zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava; smatra da je revizija kaznenog zakona Vijetnama važna kako bi se osigurala učinkovita provedba temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada; poziva Vijetnam da dovrši svoje ključne reforme u skladu s tim sporazumom i da brzo osigura ratifikaciju Konvencije br. 87 do 2023.; apelira na Vijetnam da nastavi raditi na postizanju jednakog postupanja prema državama članicama EU-a u pogledu farmaceutskih proizvoda i da zajamči potpunu provedbu sanitarnih i fitosanitarnih odredbi;

10.  poziva na nastavak djelovanja usmjerenih na senzibilizaciju među poduzećima, dionicima, civilnim društvom, socijalnim partnerima i građanima o postojećim sporazumima o slobodnoj trgovini i prilikama koje oni pružaju; poziva na pojačanu tehničku i financijsku potporu kada je to potrebno kako bi se partnerskim zemljama pomoglo da učinkovito provedu sporazume o slobodnoj trgovini, posebno poglavlja o trgovini i održivom razvoju; poziva Komisiju da surađuje s našim indo-pacifičkim partnerima i u kontekstu revizije trgovine i održivog razvoja;

11.  podsjeća na važnost parlamentarne diplomacije u ubrzavanju pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i država članica ASEAN-a;

Bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini u fazi pregovora i/ili ratifikacije (pozitivni trgovinski program)

12.  poziva na znatan napredak pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije te EU-a i Novog Zelanda tako da do njihova dovršetka dođe do sredine 2022. kako bi Europski parlament mogao propisno ratificirati te uravnotežene sporazume u trenutačnom parlamentarnom mandatu ne dovodeći u pitanje sadržaj sporazuma; smatra da je, posebno u aktualnoj geopolitičkoj situaciji, iznimno važno da demokracije ojačaju svoje uzajamne odnose, među ostalim i u području trgovine; ističe važnost sveobuhvatnog i provedivog poglavlja o trgovini i održivom razvoju te podsjeća na potrebu da Pariški sporazum bude ključna klauzula kako bi se odrazila ambicija da on u tim područjima postane sporazum zlatnog standarda; ponavlja da je potrebno uzeti u obzir specifičnost i osjetljivost poljoprivrednog sektora te postići zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla u objema zemljama;

13.  pozdravlja odluku o nastavku pregovora o sveobuhvatnom i uzajamno korisnom trgovinskom sporazumu s Indijom kojim se promiču zajedničke demokratske vrijednosti i ljudska prava, temeljna radnička prava i rodna ravnopravnost, predanost promicanju uključivog i dosljednog globalnog poretka utemeljenog na pravilima, učinkovit multilateralizam i pojačana provedba u području trgovine i održivog razvoja s naglaskom na suzbijanju klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti; pozdravlja odluku o pokretanju pregovora o zasebnom sporazumu o zaštiti ulaganja i sporazumu o oznakama zemljopisnog podrijetla; pozdravlja uspostavu stalnih struktura između EU-a i Indije kao što su dijalozi na visokoj razini u nekoliko sektora; pozdravlja angažiranost Indije na ispunjenju ambicija EU-a u pogledu sadržaja i rasporeda; pozdravlja zajednički prijedlog predsjednice von der Leyen i premijera Modija o osnivanju Vijeća EU-a i Indije za trgovinu i tehnologiju;

14.  naglašava potrebu da se EU uključi u sveobuhvatan dijalog s Kinom kojim će se odlučno braniti interesi i vrijednosti EU-a, uzimajući u obzir trenutačni geopolitički globalni kontekst pun izazova, uključujući rusku invaziju na Ukrajinu; ističe da je Kina partner EU-a za suradnju i pregovore, ali i konkurent u sve većem broju područja i stalni rival; ponovno upućuje poziv da EU, kako je istaknuto u Rezoluciji Parlamenta od 16. rujna 2021. o novoj strategiji EU-a za Kinu, razvije asertivniju, sveobuhvatniju i dosljedniju strategiju za Kinu kojom se ujedinjuju sve države članice i odnosi s Kinom oblikuju u interesu cijelog EU-a; ističe da bi se tom strategijom trebao promicati multilateralni poredak koji se temelji na pravilima, da bi u njezinu središtu trebala biti obrana vrijednosti i interesa EU-a te da bi se ona trebala temeljiti na trima načelima: suradnje tamo gdje je to moguće, konkurencije tamo gdje je to potrebno, i konfrontiranja tamo gdje je to nužno; ističe da je osobito važno nastaviti suradnju s Kinom kako bi se promicala rješenja za zajedničke izazove i surađuju u pitanjima od zajedničkog interesa kao što je borba protiv klimatskih promjena; potvrđuje da je potpora Kine bila ključna za sklapanje Pariškog sporazuma;

15.  potvrđuje da kontinuirano kašnjenje Kine u usklađivanju sa svim pravilima WTO-a i dalje komplicira trgovinske odnose između EU-a i Kine; smatra da su glavni problemi koje treba riješiti višestruke prepreke s kojima se europska poduzeća suočavaju pri pristupu kineskom tržištu, zaštita prava intelektualnog vlasništva, krivotvorenje, pitanja sigurnosti proizvoda, socijalni i ekološki standardi, prisilni prijenosi tehnologije, obvezni zajednički pothvati, nepoštene subvencije i nepošteno tržišno natjecanje poduzeća u državnom vlasništvu;

16.  potvrđuje da su rasprave o ratifikaciji Sveobuhvatnog sporazuma o ulaganjima između EU-a i Kine trenutačno obustavljene u Europskom parlamentu zbog odluke Kine da među ostalim sankcionira pet zastupnika u Europskom parlamentu i njegov stalni Pododbor za ljudska prava zbog kritiziranja stanja ljudskih prava u Kini; ističe da Europski parlament ne može započeti postupak razmatranja i ratifikacije Sveobuhvatnog sporazuma o ulaganjima dok se ne ukinu kineske sankcije protiv zastupnika u Europskom parlamentu i institucija EU-a; nadalje podsjeća na prisilan pritisak koji Kina vrši na države članice, primjerice u slučaju Litve, i snažno osuđuje tu praksu; podsjeća da je ključno da se Kina pridržava međunarodnih standarda, među ostalim u pogledu njezina utjecaja na klimu, okoliš, biološku raznolikost, siromaštvo, zdravlje, radnička prava i ljudska prava te u pogledu sprečavanja i suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

17.  snažno potiče EU da pokrene strukturirani dijalog s Tajvanom o suradnji u području zelene tehnologije i digitalnog gospodarstva, uključujući industriju poluvodiča, s ciljem potpisivanja memoranduma o razumijevanju koji će koristiti i EU-u i Tajvanu; ponavlja svoj poziv Komisiji da započne procjenu učinka, javna savjetovanja i utvrđivanje područja primjene bilateralnog sporazuma o ulaganjima s Tajvanom radi pripreme za pregovore o produbljivanju bilateralnih gospodarskih veza; također poziva Komisiju da razmotri mogućnosti za jačanje suradnje u pogledu otpornih lanaca opskrbe s Tajvanom; ističe da je Tajvan član WTO-a; traži bližu suradnju u globalnim zdravstvenim krizama i trgovini medicinskim potrepštinama;

18.  pozdravlja nedavni napredak u pregovorima o sveobuhvatnom sporazumu o gospodarskom partnerstvu s Indonezijom, među ostalim u područjima povezanima s održivošću, i ponovno izraženu predanost obiju strana sklapanju tog sporazuma; ističe da bi, prema navodima Svjetske banke(17), taj sporazum mogao dovesti do rasta od 2,13 % BDP-a Indonezije do 2030.; ističe ključnu potrebu za daljnjim koracima koje treba razmotriti prije sklapanja sporazuma, posebno u pogledu održivosti, krčenja šuma s naglaskom na palminom ulju te provedivijeg poglavlja o trgovini i održivom razvoju, kao i Pariškog sporazuma;

19.  podsjeća da su Filipini zemlja s nižim dohotkom koja ostvaruje korist od Eu-ova mehanizma OSP +; podsjeća da će Filipini od 2024. morati ponovno podnijeti zahtjev za povlastice OSP+ u okviru nove Uredbe o OSP-u; ističe činjenicu da su pregovori o bilateralnom sporazumu o trgovini i ulaganjima s Filipinima, koji su započeli 2015., stavljeni na čekanje; podsjeća na ozbiljnu zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava; podsjeća da bi se pregovori trebali nastaviti tek nakon poboljšanja zabrinjavajućeg i kritičnog stanja u pogledu ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava;

20.  prima na znanje činjenicu da su pregovori o bilateralnom sporazumu o trgovini i ulaganjima s Malezijom na čekanju od 2012.; poziva malezijske vlasti da zauzmu stajalište o mogućem nastavku pregovora i poziva obje strane da razmotre zaključke procjene učinka na održivost; ističe da bi mogućem nastavku pregovora trebalo prethoditi opipljivo poboljšanje stanja ljudskih prava u zemlji;

21.  ističe da su pregovori o bilateralnom sporazumu o trgovini i ulaganjima s Tajlandom započeli 2013. te stavljeni na čekanje 2014.; uviđa da je EU posljednjih godina poduzeo korake prema proširenju suradnje s Tajlandom; naglašava važnost poduzimanja koraka (u skladu sa zaključcima Vijeća iz 2019.) prema nastavku pregovora o ambicioznom i sveobuhvatnom sporazumu o slobodnoj trgovini te poziva tajlandske vlasti da pruže jasne naznake u tom pogledu i da poduzmu strukturne reforme; ističe da bi mogućem nastavku pregovora o sveobuhvatnom sporazumu o slobodnoj trgovini trebalo prethoditi opipljivo poboljšanje stanja demokracije u toj zemlji;

22.  poziva Komisiju da pomno prati stanje u Mjanmaru nakon državnog udara 2021. i da procijeni treba li pokrenuti istragu radi mogućeg povlačenja trgovinskih povlastica iz aranžmana „Sve osim oružja” (EBA);

23.  poziva Komisiju i vlasti Kambodže da rade na postizanju zajedničkog dogovora o koracima koje treba poduzeti kako bi se postigli uvjeti za ponovnu uspostavu trgovinskih povlastica iz aranžmana „Sve osim oružja” za Kambodžu u okviru tog programa;

24.  pozdravlja reviziju Uredbe o OSP-u; ističe da će se u skladu s novom Uredbom o OSP-u od sadašnjih zemalja korisnica OSP+ i zemalja obuhvaćenih aranžmanom „Sve osim oružja”, a koje su zemlje s nižim srednjim dohotkom zahtijevati da (ponovno) podnesu zahtjev za dobivanje statusa OSP+; poziva zemlje korisnice OSP-a, OSP-a+ i aranžmana „Sve osim oružja” u regiji da se uključe u jačanje učinkovite provedbe svojih međunarodnih obveza u pogledu ljudskih prava, radničkih prava, okoliša, dobrog upravljanja i održivog razvoja;

25.  pozdravlja odavno očekivano načelno sklapanje instrumenta EU-a za međunarodnu javnu nabavu kako bi se postigli reciprocitet i jednaki uvjeti na međunarodnim tržištima javne nabave; naglašava potrebu za daljnjim jačanjem instrumenata trgovinske zaštite EU-a brzim donošenjem snažne uredbe o stranim subvencijama i zauzimanjem jasnog stajališta protiv ekonomske prisile trećih zemalja, kao što je kinesko neprihvatljivo vršenje prisile na Litvu krajem 2021., pomoću novog instrumenta za borbu protiv prisile;

Stav EU-a prema regionalnim i multilateralnim odnosima i pregovorima

26.  poziva na daljnju suradnju s ASEAN-om i njegovim državama članicama te na razvoj i promicanje strateškog partnerstva EU-a i ASEAN-a; poziva obje strane da iskoriste zamah planiranog sastanka na vrhu EU-a i ASEAN-a 2022. povodom 45. godišnjice bilateralnog odnosa EU-a i ASEAN-a, da predstave novi akcijski plan EU-a i ASEAN-a za nadolazeće razdoblje kako bi se promicala povećana višedimenzionalna suradnja u ključnim područjima i ističe potrebu za oživljavanjem inicijative za međuregionalni sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i ASEAN-a, na temelju zajedničkih vrijednosti i načela, uključujući održivi razvoj i promicanje temeljnih prava i rodne ravnopravnosti, nakon što se ispune uvjeti ; traži parlamentarnu dimenziju 45. obljetničkog sastanka na vrhu i ponavlja svoju namjeru da osnuje parlamentarnu skupštinu EU-a i ASEAN-a kako bi se ojačala demokratska dimenzija partnerstva;

27.  poziva da se zauzme novi strateški pristup Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo kao ključnom elementu strategije EU-a za indopacifičku regiju; naglašava da bi bliža suradnja omogućila EU-u da ostvari važne gospodarske koristi u pogledu moguće veće dobrobiti, diversifikacije lanaca opskrbe i smanjenja strateških ovisnosti te bi EU-u pružila priliku da nastavi oblikovati standarde u indopacifičkoj regiji i u svjetskim razmjerima; naglašava da bi EU trebao proučiti mogućnost pristupanja Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo u budućnosti i istražiti mogućnosti povezivanja postojećih sporazuma s partnerima, primjerice u okviru njihovih protokola o pravilima o podrijetlu, kako bi se povećala stopa iskorištenosti povlastica tih sporazuma i maksimalno povećala njihova dodana vrijednost;

28.  poziva Komisiju da nastavi pomno pratiti izravne gospodarske učinke RCEP-a na gospodarstvo EU-a i da ocijeni njihove dugoročne strateške i geopolitičke posljedice;

o
o   o

29.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Međuparlamentarne skupštine ASEAN-a, te vladama i parlamentima predmetnih zemalja u indo-pacifičkoj regiji.

(1) SL C 184, 5.5.2022., str. 170. (2) SL C 506, 15.12.2021., str. 109. (3) SL L 127, 14.5.2011., str. 6. (4) SL L 294, 14.11.2019., str. 3. (5) SL L 186, 12.6.2020., str. 3. (6) SL L 330, 27.12.2018., str. 3. (7) SL C 346, 27.9.2018., str. 44. (8) SL C 425, 20.10.2021., str. 155. (9) SL C 15, 12.1.2022., str. 170. (10) SL C 117, 11.3.2022., str. 40. (11) SL C 456, 10.11.2021., str. 117. (12) SL C 67, 8.2.2022., str. 25. (13) SL C 395, 29.9.2021., str. 14. (14) SL C 307, 30.8.2018., str. 109. (15) Zajednička komunikacija od 16. rujna 2021. o strategiji EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji (JOIN(2021)0024). (16) Observer Research Foundation, ‘Climate change and geostrategic ocean governance in the Indo-Pacific’, 14. siječnja 2022. (17) Vidi stranicu 9. radnog dokumenta World Bank Policy Research Working Paper ‘Economic and Distributional Impacts of Free Trade Agreements. The Case of Indonesia’.

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o budućoj trgovinskoj i investicijskoj suradnji EU-a i Indije (2021/2177(INI))

P9_TA(2022)0277 A9-0193/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu donesenu na sastanku čelnika EU-a i Indije održanom u Portu 8. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu i plan za strateško partnerstvo EU-a i Indije do 2025. koji su usvojeni na 15. sastanku na vrhu EU-a i Indije održanom 15. srpnja 2020. i druge zajedničke izjave donesene u području borbe protiv terorizma, klime i energetike, urbanizacije, migracija i mobilnosti te partnerstva u području voda,

–  uzimajući u obzir prve dijaloge na visokoj razini o trgovini i ulaganjima održane u veljači i travnju 2021. između izvršnog potpredsjednika Komisije i indijskog ministra trgovine i industrije,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. studenog 2018. naslovljenu „Elementi strategije EU-a za Indiju” (JOIN(2018)0028) i popratne zaključke Vijeća od 10. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir odluke Vijeća od 19. travnja 2007. o pregovaračkom mandatu za pregovore o trgovini i ulaganjima s Indijom te od 14. srpnja 2011. o mandatu za pregovore o trgovini i ulaganjima s Indijom: pregovaračke smjernice za pregovore o trgovini i ulaganjima,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. rujna 2021. naslovljenu „Strategija EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji” (JOIN(2021)0024),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. veljače 2021. naslovljenu „Revizija trgovinske politike – otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika” (COM(2021)0066),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa(1),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 13. rujna 2017. o političkim odnosima EU-a s Indijom(2) i od 21. siječnja 2021. o povezivosti i odnosima EU-a i Azije(3),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 29. travnja 2021. upućenu Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o odnosima EU-a i Indije(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezolucija od 7. srpnja 2021. o aspektima i posljedicama pandemije bolesti COVID-19 povezanima s trgovinom(6),

–  uzimajući u obzir zajednički prijedlog rezolucije od 29. siječnja 2020. o izmjeni indijskog Zakona o državljanstvu iz 2019.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0193/2022),

A.  budući da su EU i Indija u svibnju 2021. sazvali sastanak čelnika nakon što su se obvezali da će se redovito sastajati na najvišoj razini i osnažiti svoje strateško partnerstvo u cilju jačanja gospodarske i političke suradnje;

B.  budući da EU i Indija, kao dvije najveće demokracije na svijetu, imaju snažne političke, gospodarske, društvene i kulturne veze; budući da, međutim, bilateralni trgovinski odnosi još nisu dosegli svoj puni potencijal;

C.  budući da su čelnici EU-a i Indije potvrdili svoju odlučnost u očuvanju i promicanju učinkovitog multilateralizma i multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima, u čijem su središtu UN i Svjetska trgovinska organizacija (WTO);

D.  budući da je Indija na 11. izvanrednoj posebnoj sjednici Opće skupštine UN-a o rezoluciji od 24. ožujka 2022. naslovljenoj „Humanitarne posljedice agresije na Ukrajinu” bila suzdržana, dok je 140 drugih zemalja glasovalo za tu rezoluciju;

E.  budući da je EU treći po veličini trgovinski partner Indije i vodeći strani ulagač, dok je Indija deveti trgovinski partner po veličini EU-a i čini tek manje od 2,1 % ukupne trgovine robom 2021.; budući da postoji neiskorišteni potencijal za snažniju, dublju i uzajamno korisnu gospodarsku suradnju, pod uvjetom da europski standardi budu zaštićeni, koja bi mogla dovesti do stvaranja novih radnih mjesta i više prilika za oba partnera;

F.  budući da područje slobodne trgovine ASEAN-a i Indije (AIFTA), koje uključuje Sporazum o trgovini robom, Sporazum o trgovini uslugama i Sporazum o ulaganju, postoji od 2003.;

G.  budući da se u strateškom okviru EU-a za Indiju utvrđenom strateškim partnerstvom EU-a i Indije, njegovom globalnom strategijom, strategijom za Indiju, strategijom povezivanja EU-a i Azije, njegovim partnerstvom za povezanost Indije i EU-a, dijalogom o ljudskim pravima Indije i EU-a i strategijom EU-a za suradnju u Indopacifiku ističe presudna važnost suradnje s Indijom na globalnom programu djelovanja EU-a; budući da su EU i Indija 25. travnja 2022. postigli dogovor o osnivanju Vijeća za trgovinu i tehnologiju;

H.  budući da se Indija i dalje suočava s bitnim izazovima u pogledu održivog razvoja, ljudskih prava i okoliša, posebno što se tiče položaja manjina i temeljnih sloboda; budući da je Parlament izrazio zabrinutost zbog izmjene Zakona o državljanstvu iz 2019. kojom se muslimani isključuju iz zaštite državljanstvom;

I.  budući da Indija još uvijek nije ratificirala sve temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada, posebno Konvenciju o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje (Konvencija br. 87) i Konvenciju o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje (Konvencija br. 98); budući da u Indiji radna snaga u neformalnom gospodarstvu i dalje čini više od 90 % ukupne radne snage; budući da zbog toga milijuni ljudi nemaju socijalno osiguranje i žive u neizvjesnim uvjetima(7);

1.  poziva Komisiju, Vijeće Europske unije i Europsku službu za vanjsko djelovanje da ulože sve moguće napore u poboljšanje i produbljivanje odnosa s Indijom, strateškim partnerom EU-a; ponovno naglašava potrebu za dubljim partnerstvom zasnovanim na zajedničkim vrijednostima slobode, demokracije, pluralizma, vladavine prava, dobrog upravljanja, jednakosti, poštovanja ljudskih prava, radničkih prava, prava žena i rodne ravnopravnosti, predanom promicanju uključivog i usklađenog globalnog poretka utemeljenog na pravilima, učinkovitom multilateralizmu, održivom razvoju, borbi protiv klimatskih promjena i promicanju mira i stabilnosti u svijetu;

2.  pozdravlja sporazum između EU-a i Indije o pokretanju Vijeća za trgovinu i tehnologiju kojim će se ojačati naše strateško partnerstvo te se obvezuje pružiti potporu njegovoj provedbi; smatra da je taj novi mehanizam smislen forum za rješavanje novih izazova u području trgovine, tehnologije i sigurnosti te ističe važnost jačanja trgovine u tehnološkom sektoru, s posebnim naglaskom na tehnologijama za borbu protiv klimatskih promjena;

3.  podsjeća da se trgovina između EU-a i Indije povećala za više od 70 % između 2009. i 2019. te da obje strane dijele zajednički interes za poticanje bližih i dubljih gospodarskih veza; uviđa da je Indija važan partner EU-a koji želi diversificirati svoje opskrbne lance; nadalje uviđa da postoje osjetljiva pitanja na obje strane, ali smatra da bi se ona mogla riješiti na zadovoljstvo i u korist obaju partnera;

4.  ističe da strategija „od polja do stola” obuhvaća obvezu smanjenja upotrebe pesticida za 50 % do 2030. i povećanja udjela poljoprivrednog zemljišta namijenjenog ekološkoj poljoprivredi na 25 %;

5.  očekuje da će nakon sastanka čelnika EU-a i Indije u svibnju 2021. brzo uslijediti nastavak kako bi se otvoreno raspravilo o suradnji na najvišoj razini u području trgovine i ulaganja, utemeljenoj na vrijednostima; pozdravlja spremnost obaju partnera da rade na sklapanju ambicioznog, uravnoteženog, sveobuhvatnog i uzajamno korisnog trgovinskog sporazuma koji se temelji na vrijednostima, kao i samostalnog sporazuma o zaštiti ulaganja i sporazuma o oznakama zemljopisnog podrijetla;

6.   naglašava gospodarsku i stratešku važnost tog sporazuma, koji će biti uspješan samo ako se njime EU i Indija postupno usklade prema zajedničkom programu i vrijednostima u vezi s održivim razvojem kako bi se zajednički generiralo blagostanje, rast i zapošljavanje, potaknula konkurentnost, borilo protiv siromaštva, ostvario napredak u postizanju ciljeva održivog razvoja, promicala borba protiv klimatskih promjena i provedba Pariškog sporazuma, podupirala prava radnika i temeljne slobode te promicala rodna ravnopravnost i osnaživanje žena, te ako se u njemu izričito uzme u obzir ishod postupka revizije trgovine i održivog razvoja koji je u tijeku;

7.  napominje da je EU najveći trgovinski partner Indije u poljoprivredno-prehrambenom sektoru; podsjeća na to da poljoprivredni sektor čini velik udio u indijskom gospodarstvu i da obuhvaća 41 % radnih mjesta u Indiji; ističe osjetljivost ali i potencijal određenih poljoprivrednih sektora i u EU-u i u Indiji; naglašava da veći pristup tržištu za poljoprivredne proizvode ne bi trebao dovesti do toga da ijedna strana ima nepoštenu konkurentsku prednost; skreće pozornost na potrebu da se osigura da uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz Indije zadovoljava zdravstvene i sigurnosne standarde EU-a; smatra da bi EU trebao poduprijeti Indiju kako bi se njezinim poljoprivrednicima pomoglo da smanje upotrebu pesticida; naglašava potrebu za bliskom suradnjom EU-a i Indije kako bi se riješile posljedice tekućeg ruskog rata u Ukrajini na sigurnost opskrbe hranom;

8.  ističe da je jedan od ciljeva budućih sporazuma o trgovini i ulaganjima između EU-a i Indije jačanje gospodarskog, trgovinskog i ulagačkog odnosa između EU-a i Indije uz potpuno poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava te okolišnih i radnih standarda i sporazuma, stvaranje dobrog, transparentnog, otvorenog, nediskriminirajućeg i predvidljivog regulatornog i poslovnog okruženja za poduzeća s obje strane te oslobađanje neiskorištenog potencijala dvosmjerne gospodarske suradnje između EU-a i Indije;

9.  ponovno najoštrije osuđuje nezakonitu, ničim izazvanu i neopravdanu ratnu agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu; uviđa neutralan položaj Indije od njezine neovisnosti; ističe da su EU i Indija voljni surađivati na postizanju prosperitetnog i mirnog svijeta, no žali zbog oklijevanja Indije da osudi vojnu agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu; ističe važnost suradnje među demokracijama i usklađivanja u ključnim područjima, a posebno u pogledu temeljnih vrijednosti i otvorene i održive trgovine zasnovane na pravilima;

10.  smatra da je postojeći pregovarački mandat za trgovinski sporazum, zaseban sporazum o zaštiti ulaganja i sporazum o oznakama zemljopisnog podrijetla sveobuhvatan i dovoljno širok za ponovno pokretanje pregovora te da bi ga trebalo tumačiti u skladu s modernim standardima; smatra da je potrebno zajamčiti da budući sveobuhvatni trgovinski sporazum kao temeljne elemente ima standarde za okolišna i ljudska prava i da među svojim sastavnim dijelovima sadrži zasebno poglavlje za mala i srednja poduzeća, zasebno poglavlje o digitalnoj trgovini, zasebno poglavlje o sirovinama radi povećanja pristupa tržištu te ambiciozno i provedivo poglavlje o trgovini i održivom razvoju usklađeno s Pariškim sporazumom; nadalje smatra da bi sporazum trebao sadržavati odredbe o održivim prehrambenim sustavima i rodu;

11.  poziva indijsku vladu da predstavi plan za ratifikaciju dviju preostalih temeljnih konvencija MOR-a br. 87 i 98a te smatra da se njihova načela trebaju pravodobno i propisno provesti; naglašava da, s obzirom na neformalnu prirodu indijskog tržišta rada, postoje brojni izazovi povezani s provedbom i primjenom međunarodnih standarda rada; potiče Komisiju da zajamči da se temeljna načela MOR-a primjenjuju u budućem trgovinskom sporazumu; poziva Komisiju da osigura da budući trgovinski sporazum između EU-a i Indije bude u skladu s europskim zelenim planom, strategijom „od polja do stola” i konferencijom COP26;

12.  slaže se s čelnicima EU-a i Indije da je, kako bi se zadržao zamašnjak oko ponovnog pokretanja pregovora, ključno pronaći rješenja za dugotrajna pitanja pristupa tržištu; stoga potiče pregovarače da pronađu brza rješenja za dugotrajna pitanja pristupa tržištu na svim razinama upravljanja i u svim sektorima (npr. automobili, automobilski dijelovi, poljoprivreda, medicinski proizvodi, farmaceutski proizvodi, sanitarni i fitosanitarni iritanti, javna nabava, necarinske prepreke kao što su nalozi za kontrolu kvalitete, certifikacija, poštovanje međunarodnih standarda i zahtjevi za lokalizaciju), bez kompromitiranja sadržaja sporazuma radi njegova brzoga sklapanja;

13.  potiče pregovarače da ostvare dobar napredak u postizanju sveobuhvatnog, uzajamno korisnog, najsuvremenijeg sporazuma o slobodnoj trgovini usklađenog s WTO-om i zasnovanog na pravilima, dajući prednost područjima koja pogoduju održivom rastu, rješavajući pritom nejednakosti, te digitalnoj i zelenoj pravednoj tranziciji, kako slijedi:

14.  podsjeća da su mala i srednja poduzeća okosnica društveno-gospodarskog razvoja Indije i da čine 45 % ukupne industrijske proizvodnje te zemlje; smatra da bi Indija i EU trebali nastaviti raditi na osiguravanju povoljnog i stabilnog poslovnog okruženja za mala i srednja poduzeća, olakšati im pristup međunarodnim tržištima i omogućiti im da u potpunosti iskoriste trgovinske mogućnosti; u tom pogledu pozdravlja uspostavu indijske službe za pomoć malim i srednjim poduzećima u području intelektualnog vlasništva, koja MSP-ovima pruža potporu prve razine o tome kako zaštititi i provesti svoja prava intelektualnog vlasništva te poziva Komisiju da se nadoveže na tu inicijativu kako bi se stvorile dodatne digitalne platforme koje bi pomogle u smanjenju troškova trgovine i administrativnog opterećenja, uz istodobno povećanje sudjelovanja MSP-ova u međunarodnoj trgovini;

15.  traži od obiju strana da razmotre osiguravanje interoperabilnih protoka podataka između jurisdikcija Indije i EU-a u potpunosti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka(8) na temelju procjene; potiče Indiju da uskladi svoj novi Zakon o zaštiti podataka s najvišim međunarodno priznatim standardima o zaštiti podataka i pravilima o privatnosti; poziva Indiju da se pridruži inicijativi EU-a o međunarodnim standardima zaštite podataka;

16.  poziva pregovarački tim EU-a, ali i institucije EU-a i države članice, da na najbolji način iskoriste predanost Indije multilateralizmu i međunarodnom trgovinskom poretku utemeljenom na pravilima te poziva Indiju da preuzme konstruktivnu ulogu u osiguravanju sadržajnih rezultata na 12. i 13. Ministarskoj konferenciji WTO-a; pozdravlja prijedlog reforme Tijela WTO-a za rješavanje sporova koji su zajednički predstavili EU i Indija te poziva Indiju da se pridruži višestranom privremenom mehanizmu za arbitražu u žalbenom postupku; pohvaljuje predanost čelnika EU-a i Indije poboljšanju koordinacije globalnog gospodarskog upravljanja, posebno u WTO-u i skupini G20; očekuje da će biti obaviješten o rezultatima dijaloga viših dužnosnika EU-a i Indije, čiji je cilj produbiti bilateralnu suradnju u pitanjima kojima se bavi WTO u okviru dijaloga na visokoj razini o trgovini i ulaganjima;

17.  žali zbog toga što i dalje postoje nesigurnosti za ulagače iz EU-a, posebno zbog odluke Indije da 2016. jednostrano raskine sve svoje bilateralne ugovore o ulaganju;

18.  prima na znanje spremnost obiju strana na pregovore o samostalnom sporazumu o zaštiti ulaganja, što bi povećalo pravnu sigurnost za ulagače s obje strane i dodatno ojačalo bilateralne trgovinske odnose te privuklo više ulaganja iz EU-a u Indiju i podupire mogućnost da stranke iskoriste sva domaća pravna sredstva; preporučuje rad na postizanju zajedničkih i uzajamno korisnih ciljeva u tim područjima kako bi se potaknuli održivi gospodarski rast i inovacije; ističe da bi takav sporazum trebao, među ostalim, sadržavati zaštitu od diskriminacije na temelju podrijetla, nezakonitog izvlaštenja, uskraćivanja pravne zaštite, bitnih povreda pravičnog postupka, očite proizvoljnosti, ciljane diskriminacije na temelju očito protupravnog postupanja i zlostavljanja; predlaže da se prije završetka pregovora provede sveobuhvatna procjena učinka; pozdravlja indijska ulaganja u Europi kao pokretače gospodarske dinamike, povećane konkurentnosti i diversificirane proizvodnje;

19.  ponovno potvrđuje da bi sporazum o zaštiti ulaganja mogao biti odgovarajući temelj za daljnje jačanje bilateralnih trgovinskih odnosa; potiče pregovarače da postignu dogovor o osnivanju multilateralnog suda za ulaganja te o posebnom sustavu sudova za ulaganja EU-a i Indije koji bi bio privremeno rješenje do osnivanja multilateralnog suda za ulaganja kojega bi trebali priznati EU i Indija;

20.  pozdravlja predanost čelnika sklapanju zasebnog sporazuma o oznakama zemljopisnog podrijetla, bilo da je riječ o samostalnom sporazumu ili o njegovoj integraciji u sveobuhvatni trgovinski sporazum; smatra da je takav sporazum prioritet za poljoprivredni i poljoprivredno-prehrambeni sektor EU-a kako bi se zaštitile oznake zemljopisnog podrijetla EU-a te poziva Komisiju da radi na izradi sveobuhvatnog popisa oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a;

21.  ističe da se EU treba zalagati za ljudska prava i pravo na hranu koja bi trebala biti središnje načelo i prioritet prehrambenih sustava te temeljni alat za preobrazbu prehrambenih sustava; poziva EU da provede Deklaraciju UN-a o pravima seljaka i ostalih osoba koje rade u ruralnim područjima te da zajamči da najmarginaliziranije skupine imaju pristup hranjivim namirnicama;

22.  konstatira da je, iako pravni poredak Indije dopušta uzgoj genetski modificiranih organizama (GMO) s ciljem njihove prerade u hranu i hranu za životinje, njezin režim GMO-a vrlo sličan režimu EU-a u pogledu poštovanja propisa i strogosti;

23.  konstatira da je važno odlučno napredovati u zabrani svih antibiotika i veterinarskih lijekova koji nisu u skladu sa standardima Codexa Alimentariusa u pogledu hrane;

24.  naglašava da EU mora osigurati da se u skladu sa sporazumom o suradnji s Indijom poveća razina uzajamne suradnje i da obje strane poštuju sve gospodarske, socijalne, ekološke, zdravstvene, sigurnosne i kvalitativne standarde EU-a;

25.  poziva Komisiju da provede studiju mogućega gospodarskog utjecaja tog sporazuma s obzirom na to da poljoprivredna i stočarska proizvodnja u Indiji ne podliježu europskim pravilima koji dovode do većih troškova proizvodnje u Europi te da to može dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja, kao što se već dogodilo nakon sklapanja drugih sporazuma sa zemljama izvan EU-a;

26.  poziva Komisiju da u tekstu sporazuma, kao što je to ostvareno u dosadašnjim sporazumima Unije o slobodnoj trgovini, osigura zaštitu zajedničkog jedinstvenog tržišta EU-a, koja će onemogućavati:

27.  podsjeća na to da je 14. prosinca 2021. WTO osudio Indiju zbog vrlo velikih subvencija dodijeljenih za njezinu proizvodnju i izvoz šećera; stoga poziva na ukidanje kvote CXL od 10 000 tona za indijski šećer jer nije predviđena revizija subvencija koje nisu u skladu s pravilima WTO-a; traži da se u predstojećim trgovinskim pregovorima između EU-a i Indije osigura ukidanje subvencija za šećer koje nisu u skladu s pravilima WTO-a;

28.  pozdravlja osnivanje dviju zajedničkih radnih skupina za jačanje regulatorne suradnje u području robe i usluga, među ostalim u području zelenih i digitalnih tehnologija te otpornih lanaca opskrbe uz savjetovanje s predstavnicima raznih dionika pod jednakim uvjetima; naglašava ključnu ulogu dijaloga na visokoj razini o trgovini i ulaganjima u osiguravanju dobrog napretka općenito, uključujući u pogledu dugotrajnih pitanja pristupa tržištu; očekuje da će ga se odmah i redovito obavještavati o rezultatima tih dijaloga;

29.  poziva pregovarače da prioritetno postignu dogovor o uspostavi bilateralne platforme za ex ante i ex post savjetovanje između EU-a i Indije kako bi se unaprijed olakšale rasprave i savjetovanja o bilo kojim novim mjerama ili subvencijama koje bi mogle negativno utjecati na trgovinu ili ulaganja; smatra da bi takva platforma trebala olakšati dijalog s predstavnicima širokog kruga dionika, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva; smatra da bi poslovna i industrijska udruženja trebala moći skrenuti pozornost tajništva te platforme na sve nove prepreke trgovini ili ulaganjima; smatra da bi ta platforma u konačnici trebala postati sastavni dio okvira upravljanja budućim trgovinskim sporazumom;

30.  smatra da bi upravljanje potencijalnim sporazumom o slobodnoj trgovini između EU-a i Indije trebalo podrazumijevati zajednički odbor zadužen za zajedničko praćenje, strukturirani dijalog i nadzor Europskog parlamenta i oba doma parlamenta Indije; naglašava da je sudjelovanje civilnog društva u praćenju provedbe sporazuma ključno i traži brzo osnivanje unutarnjih savjetodavnih skupina nakon stupanja na snagu sporazuma te uravnoteženu zastupljenost poslovnih organizacija, sindikata i civilnog društva, uključujući neovisne organizacije iz sektora rada i zaštite okoliša;

31.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladi i parlamentu Indije.

(1) SL L 209, 14.6.2021., str. 1. (2) SL C 337, 20.9.2018., str. 48. (3) SL C 456, 10.11.2021., str. 117. (4) SL C 506, 15.12.2021., str. 109. (5) SL C 270, 7.7.2021., str. 2. (6) SL C 99, 1.3.2022., str. 10. (7) https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_emp/---ifp_skills/documents/publication/wcms_734503.pdf (8) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. Prema zajedničkom europskom djelovanju u području skrbi (2021/2253(INI))

P9_TA(2022)0278 A9-0189/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir ciljeve utvrđene člankom 3. UEU-a, posebno borbu protiv društvene isključenosti i diskriminacije, promicanje socijalne pravde, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta kao i ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju,

—  uzimajući u obzir članak 8. o rodno osviještenoj politici, u kojemu se utvrđuje cilj EU-a da ukloni nejednakosti i promiče ravnopravnost žena i muškaraca, te horizontalnu socijalnu klauzulu iz članka 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir ciljeve socijalne politike utvrđene u člancima 151. i 153. UFEU-a,

—  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju, posebno njezin članak 15. o pravima osoba s invaliditetom na neovisnost, društvenu integraciju i sudjelovanje te članak 23. o pravu starijih osoba na socijalnu zaštitu,

—  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“), posebno njezin članak 25. o pravu starijih osoba na neovisnost i dostojan život te članak 26. o integraciji osoba s invaliditetom, kao i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koju se upućuje u članku 6. UEU-a,

—  uzimajući u obzir načela europskog stupa socijalnih prava, posebno načelo 17. o uključenosti osoba s invaliditetom i načelo 18. o pravu na dugotrajnu skrb,

—  uzimajući u obzir UN-ovo Desetljeće zdravog starenja za razdoblje 2021.–2030. i okvir Svjetske zdravstvene organizacije za postizanje integriranog kontinuiteta dugotrajne skrbi(1),

–  uzimajući u obzir akcijski plan za europski stup socijalnih prava i njegove glavne ciljeve za 2030.,

—  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno cilj br. 3. „Dobro zdravlje i dobrobit”, cilj br. 5. „Rodna ravnopravnost”, cilj br. 8. „Dostojanstven rad i gospodarski rast” i cilj br. 10. „Smanjenje nejednakosti”,

—  uzimajući u obzir tematsko izvješće neovisnog stručnjaka UN-a o utjecaju bolesti COVID-19 na ostvarivanje svih ljudskih prava starijih osoba od 22. srpnja 2020. A/75/2020(2) i njezinu izjavu o autonomiji i skrbi za starije osobe s 30. sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava(3),

—  uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada (MOR), a posebno Konvenciju br. 149 o osoblju za medicinsku njegu iz 1977. i popratnu Preporuku br. 157, Konvenciju br. 183 o zaštiti majčinstva iz 2000. i popratnu Preporuku br. 191, Konvenciju br. 189 o radnicima u kućanstvu iz 2011. i popratnu Preporuku br. 201, Konvenciju br. 190 o nasilju i uznemiravanju iz 2019. i popratnu Preporuku br. 206 te Preporuku br. 202 o minimalnim razinama socijalne zaštite,

—  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada od 19. prosinca 2019. naslovljeno The Employment Generation Impact of Meeting SDG Targets in Early Childhood Care, Education, Health and Long-Term Care in 45 Countries (Učinak ostvarenja ciljeva održivog razvoja na otvaranje radnih mjesta u predškolskoj skrbi, obrazovanju te zdravstvenoj i dugotrajnoj skrbi u 45 zemalja),

—  uzimajući u obzir Rezoluciju MOR-a donesenu na 109. zasjedanju Međunarodne konferencije rada u lipnju 2021. o globalnom pozivu na djelovanje za pristup oporavku od krize uzrokovane bolešću COVID-19 koji je usmjeren na čovjeka, uključiv, održiv i otporan,

—  uzimajući u obzir izvješće MOR-a od 7. ožujka 2022. naslovljeno Care at work: Investing in care leave and services for a more gender equal world of work (Skrb na djelu: Ulaganje u dopust radi skrbi i usluge za rodno ravnopravniji svijet rada”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD),

—  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

—  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC),

–  uzimajući u obzir političke smjernice predsjednice Komisije Ursule von der Leyen,

–  uzimajući u obzir program rada Komisije za 2022.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Europskog socijalnog fonda plus (ESF+)(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/2221 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. prosinca 2020. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu dodatnih sredstava i provedbenih mehanizama radi pružanja pomoći u sanaciji krize u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 i njezinih socijalnih posljedica te u pripremi zelenog, digitalnog i otpornog oporavka gospodarstva (REACT-EU)(6),

—  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/522 o uspostavi Programa djelovanja Unije u području zdravlja (program „EU za zdravlje”) za razdoblje 2021.–2027.(7)

—  uzimajući u obzir zajedničku inicijativu OECD-a i Europske komisije „Stanje zdravlja u EU-u”,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU(8),

—  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(10),

—  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2022/431 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2022. o izmjeni Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnikâ od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu(11),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu(12),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020., naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.–2025.” (COM(2020)0152),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika” (COM(2017)0252),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za poticanje socijalne ekonomije i stvaranje radnih mjesta od 9. prosinca 2021.,

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije o starenju od 27. siječnja 2021. (COM(2021)0050),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije iz 2021. naslovljenu „Dugoročna vizija za ruralna područja”,

—  uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju donesenu na četvrtoj ministarskoj konferenciji Gospodarske komisije UN-a za Europu o starenju održanoj u Lisabonu 22. rujna 2017., pod nazivom „Održivo društvo za sve uzraste: Ostvarivanje potencijala duljeg života”,

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 4. ožujka 2021. o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama (COM(2021)0093),

—  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji od 28. listopada 2020. (COM(2020)0682),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) SOC/687-EESC-2021 od 19. siječnja 2022. naslovljeno „Prema novom modelu skrbi za starije osobe: pouke izvučene iz pandemije bolesti COVID-19”,

—  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) SOC/535 – EESC-2016 od 21. rujna 2012. naslovljeno „Prava njegovatelja koji žive u kućanstvu”,

—  uzimajući u obzir Izvješće o dugotrajnoj skrbi za 2021. Odbora za socijalnu zaštitu i Europske komisije (GU EMPL) naslovljeno Trends, challenges and opportunities in an ageing society (Trendovi, izazovi i prilike u društvu koje stari),

—  uzimajući u obzir mišljenje stručne skupine od 23. lipnja 2021. za učinkovite načine ulaganja u zdravlje o potpori mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika i drugih ključnih radnika,

—  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) od 14. lipnja 2021. o socioekonomskom učinku bolesti COVID-19 na rodnu ravnopravnost (ST 8884/21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o rodnoj perspektivi tijekom i poslije razdoblja krize uzrokovane bolešću COVID-19(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o Strategiji EU-a za rodnu ravnopravnost(15),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2022. o Akcijskom planu EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP) III(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o pristupu pristojnim i cjenovno pristupačnim mogućnostima stanovanja za sve(17),

–  uzimajući u obzir Preporuke Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od 22. svibnja 2019.(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2021. o pravima djece u pogledu strategije EU-a o pravima djeteta(19),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19(20),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2022. o jačanju Europe u borbi protiv raka – put prema sveobuhvatnoj i koordiniranoj strategiji(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju(22),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2021. o starenju Starog kontinenta – mogućnosti i izazovi povezani s politikom starenja poslije 2020.(23),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2021. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030.” (COM(2021)0101),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2020. o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.(24),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. studenoga 2018. o položaju žena s invaliditetom(25),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. lipnja 2021. naslovljenu „Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021. – 2027. – Sigurnost i zdravlje na radu u svijetu rada koji se mijenja” (COM(2021)0323),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2022. o novom strateškom okviru EU-a za zdravlje i sigurnost na radu nakon 2020. (uključujući bolju zaštitu radnika od izloženosti štetnim tvarima, stresa na radu i povreda nastalih čestim ponavljanjem pokreta)(26),

—  uzimajući u obzir izvješće Europskog sindikalnog instituta i Europske federacije sindikata javnih službi o transparentnosti plaća te ulozi rodno neutralnog ocjenjivanja i klasifikacije radnih mjesta u javnim službama,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 8. studenoga 2019. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti(27),

—  uzimajući u obzir aktivnosti Europskog nadzornog tijela za rad, a posebno suradnju s državama članicama u borbi protiv neprijavljenog rada,

–  uzimajući u obzir indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova za 2021. i njegovu tematsku usmjerenost na zdravlje,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost (A9-0189/2022),

A.  budući da su socijalna prava dio ljudskih i ustavnih prava, a prava žena temeljna ljudska prava, i budući da Venecijanska komisija Vijeća Europe, Europski sud za ljudska prava i Povelja naglašavaju da su ljudska prava dio vladavine prava; budući da se akcijskim planom za europski stup socijalnih prava utvrđuju konkretne inicijative za provedbu načela ključnih u smislu izgradnje snažnije socijalne Europe za pravednu tranziciju i oporavak, kao što su rodna ravnopravnost, jednake mogućnosti, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, skrb o djeci i potpora djeci, uključenost osoba s invaliditetom i dugotrajna skrb; budući da će proširenje i jačanje vrijednosti i prava radne snage u sektoru skrbi biti preduvjet za provedbu tih inicijativa, među ostalim inicijativa koje se odnose i na 17. i na 18. načelo; budući da bi europski semestar i pregled socijalnih pokazatelja trebali biti upotrijebljeni za izgradnju pravednijeg, ravnopravnog, održivog i otpornog društva; budući da je uživanje u najvišem mogućem standardu zdravstvene zaštite temeljno pravo i potrebno je svim politikama i aktivnostima Unije zajamčiti i provesti visoku razinu zdravstvene zaštite; budući da je pristup kvalitetnim javnim uslugama odlučujući čimbenik kvalitete života kao dio strategije za skrb i povećana ulaganja u taj sektor;

B.  budući da djeca čine 18,3 % stanovništva EU-a(28); budući da je 2020. 47,5 % kućanstava u EU-u imalo najmanje jedno dijete, a 14 % kućanstava činila su djeca i samohrani roditelj(29), od kojih su većina žene;

C.  budući da veliku većinu formalnih i neformalnih, plaćenih i neplaćenih, pružatelja skrbi čine žene; budući da obveze u pogledu skrbi u kućanstvu oblikuju mogućnost, trajanje i vrstu plaćenog rada koji žene mogu obavljati tijekom cijelog radnog vijeka, što utječe na njihovu sposobnost sudjelovanja u društvenom, gospodarskom, kulturnom i političkom životu; budući da se stereotipima koji se odnose na žene kao bolje pružatelje skrbi i percepcijom neplaćene skrbi i rada u kućanstvu kao „ženskog rada” osnažuje model „muškarac hranitelj obitelji – žena njegovateljica”, koji i dalje oblikuje pristup socijalnim pravima te stoga utječe na gospodarsku neovisnost žena; također pridonosi podcjenjivanju i gospodarskoj nevidljivosti skrbi, posebno doprinosa pružatelja skrbi koji su članovi obitelji, kao i podcjenjivanju njegovatelja u privatnim i javnim institucijama;

D.  budući da 80 % ukupne dugotrajne skrbi u Europi osiguravaju neformalni pružatelji skrbi(30), velikom većinom žene, koje ne rade u pravednim radnim uvjetima, u većini slučajeva neplaćene i/ili bez odgovarajuće potpore, zbog čega taj sektor snažno karakterizira njegov rodni aspekt; budući da je pružanje neformalne skrbi povezano s nedostatkom prava, kao što su pravo na bolovanje i godišnji odmor, kao i rodiljni, očinski i roditeljski dopust, smanjenjem stopa zaposlenosti, povećanjem stopa siromaštva i socijalne isključenosti, pogoršanjem mentalnog zdravlja i povećanim osjećajem socijalne izolacije i usamljenosti, što negativno utječe na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, dobrobit i socijalnu uključenost; budući da je procijenjeno da doprinos žena u neplaćenim poslovima skrbi donosi dodatnih 11 USD(31) globalnom gospodarstvu svake godine, što iznosi 9 % globalnog BDP-a(32);

E.  budući da je 15,4 % mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) u toj situaciji jer skrbe o djeci ili onesposobljenim odraslim osobama ili imaju druge obiteljske obveze; budući da 88 % NEET-ova čine žene(33);

F.  budući da je nužno priznati da se sva ljudska bića od djetinjstva do starosti u različitoj mjeri oslanjaju na skrb ovisno, između ostalog, o dobi, socioekonomskom statusu, fizičkom stanju i osobnom podrijetlu; budući da je potrebno razlikovati skrb i potporu za osobe s invaliditetom ili zdravstvenim poteškoćama; budući da se društvena i gospodarska vrijednost poslova skrbi, i plaćenih i neplaćenih, ne cijeni i ne priznaje te je treba ponovno procijeniti i staviti u središte gospodarskih politika; budući da je potrebno hitno odgovoriti na socijalne učinke, učinke na rodnu ravnopravnost i ekonomske učinke na osobe koje su odgovorne za pružanje skrbi, posebno s obzirom na demografske promjene;

G.  budući da su države članice i EU obvezani Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), uključujući njezinim člankom 19. o donošenju učinkovitih i odgovarajućih mjera kojima se jamči jednako pravo svih osoba s invaliditetom na neovisnost te sudjelovanje i uključenost u zajednicu; budući da je jednak i učinkovit pristup cjenovno pristupačnim i kvalitetnim uslugama skrbi i pomoći ključan preduvjet za neovisan život osoba s invaliditetom, njihovo sudjelovanje u životu u zajednici i socijalnu uključenost;

H.  budući da skrb obuhvaća sve usluge kojima se potiče autonomija i neovisnost osoba kojima je potrebna skrb, kao i one kojima se odgovara na fizičke, psihološke, emotivne, socijalne i osobne potrebe te potrebe u kućanstvu pojedinaca i skupina u ranjivoj situaciji; budući da bi skrb trebala biti priznata kao pravo kojim se jamči jednako ostvarivanje prava, dostojanstvo, autonomija, uključenost i dobrobit osoba koje trebaju skrb; budući da Europska unija može dopuniti i poduprijeti djelovanje država članica u poboljšanju usluga skrbi za osobe koje primaju skrb i one koje pružaju skrb;

I.  budući da se poslovi skrbi odnose na raspon usluga koje pružaju pojedinci, obitelji, zajednice, plaćeni pružatelji usluga, javne organizacije i državne institucije u različitim okruženjima, od institucija do privatnih kućanstava;

J.  budući da Komisija osobne i kućanske usluge definira kao „široki raspon aktivnosti kojima se doprinosi dobrobiti obitelji i pojedinaca u njihovu domu, uključujući skrb o djeci, dugotrajnu skrb i skrb za osobe s invaliditetom, kućanske poslove, dopunsku nastavu, popravke u kućanstvu, vrtlarstvo i podršku za IKT”; budući da osobne i kućanske usluge uključuju usluge skrbi i one koje nisu povezane sa skrbi, kao i izravne i neizravne usluge; budući da se na globalnoj razini osobne i kućanske usluge nazivaju „radom u kućanstvu”; budući da se uključivanjem radnika u kućanstvu u radnu snagu u sektoru skrbi stoga priznaje da pružanje skrbi ne uključuje samo osobnu skrb, već i neizravnu skrb koju pružaju nesrodnici, čime se ispunjavaju potrebni preduvjeti za pružanje osobne skrbi; budući da su u osobnim i kućanskim uslugama aktivnosti skrbi i aktivnosti koje nisu povezane sa skrbi veoma isprepletene te veliki dio radnika obavlja oboje te stoga pripada radnoj snazi u sektoru skrbi;

K.  budući da su pristup kvalitetnoj skrbi i stvaranje okruženja prilagođenih starijim osobama ključni za duži, zdraviji i aktivan život; budući da se predviđa porast broja osoba u EU-u kojima je potrebna dugotrajna skrb s 30,8 milijuna u 2019. na 38,1 milijun u 2050.(34); budući da se nekoliko država članica već suočava s nedostatkom radne snage u sektoru dugotrajne skrbi koji će se samo povećavati kako se povećava potražnja za uslugama dugotrajne skrbi i budući da to zahtijeva ulaganja u radnu snagu te njihove dostojanstvene uvjete zapošljavanja i radne uvjete;

L.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 naglasila ključnu ulogu radnika u sektoru osobnih i kućanskih usluga u našim društvima, ukazujući na hitnu potrebu za potpunim priznavanjem tih radnika u svim državama članica uz kolektivna pregovaračka prava, socijalnu sigurnost i socijalnu zaštitu; budući da su zbog stalnog nedostatka odgovarajućeg priznavanja tih radnika u nekoliko država članica mnogi od njih izgubili posao tijekom pandemije bolesti COVID-19 bez mogućnosti da ostvare korist od državnih programa naknade plaće i programa za očuvanje radnih mjesta; budući da je pandemija dovela do gubitka smještaja za brojne radnike u sektoru osobnih i kućanskih usluga te ih izložila nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu;

M.  budući da se, unatoč činjenici da svaki pojedinac tijekom cijelog života barem jednom preuzme ulogu skrbnika i primatelja skrbi, događa stigmatizacija i stereotipizacija međuovisnosti, fizičkih ili mentalnih poteškoća, bolesti, slabosti i potrebe za skrbi i pomoći preklapaju s diskriminacijama na drugim osnovama, prije svega na osnovi roda i seksualne orijentacije, dobi, invaliditeta, nacionalnosti, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, kao i socioekonomskog ili migrantskog podrijetla te drugih nepovoljnih položaja, čime se pogoršava rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti;

N.  budući da stanovništvo EU-a stari i 2018. 19 % građana EU-a bilo je u dobi od 65 ili više godina(35); budući da su diskriminacija na temelju dobi te nezadovoljene, neprimijećene i nepriznate potrebe za skrbi još uvijek trajni problemi u sektoru skrbi u Europi; budući da se broj osoba koje ovise o pomoći drugih ili im je potrebna zdravstvena i dugotrajna skrb povećava s dobi;

O.  budući da su reumatske i mišićno-koštane bolesti među najzastupljenijim, onesposobljavajućim i opterećujućim nezaraznim bolestima na svijetu koje pogađaju više od 100 milijuna Europljana i čine više od 50 % godina života s invaliditetom (YLD) u Europi; budući da su zbog zastupljenosti, onesposobljavajućih posljedica i povezanosti s visokom učestalosti komorbiditeta osobe koje boluju od reumatskih i mišićno-koštanih bolesti znatan izvor potražnje za dugotrajnom formalnom i neformalnom skrbi u Europi;

P.  budući da su mnogi njegovatelji i radnici u kućanstvu pripadnici etničke manjine ili migranti(36) koji se suočavaju s vrlo nesigurnim situacijama i intersekcijskom diskriminacijom zbog svoje rase ili etničkog podrijetla, roda, socioekonomskog statusa i nacionalnosti te rade kao njegovatelji koji žive u kućanstvu s često neograničenim radnim vremenom, čime se krši zakonodavstvo o radnom vremenu u formalnom i neformalnom gospodarstvu; budući da su ti radnici uglavnom žene bez službenog ugovora o radu te su stoga izloženiji iskorištavanju i često nemaju pristup svojim pravima, posebno u pogledu pristupa dostojanstvenom radu i socijalnoj zaštiti;

Q.  budući da u svim državama članicama nedostaju dovoljno kvalitetne, dostupne, raspoložive i cjenovno prihvatljive usluge skrbi, među ostalim u ruralnim regijama koje su posebno pogođene starenjem stanovništva; budući da je praćenje formalne i neformalne skrbi te oblika i sredstava postojećih usluga skrbi otežano nedostatkom podataka, uključujući raščlanjene podatke, nedostatkom pokazatelja kvalitete, kao što su europska ispitivanja utrošenog vremena (ETUS) za evaluaciju i praćenje pruženih usluga, planova provedbe, nedostatak znanja među pružateljima zdravstvene skrbi o bolestima koje uzrokuju privremeni invaliditet;

R.  budući da je jedno od najvažnijih temeljnih prava u pogledu skrbi i pomoći pravo na odabir vrste i mjesta pružanja usluge; budući da je pravo na odabir vrste skrbi često narušeno nedovoljnom dostupnošću pomoći i osobne asistencije kod kuće; budući da države članice rijetko dovoljno podupiru osobnu asistenciju i mnogi si ju ne mogu priuštiti; budući da čak 75 % starijih osoba kojima je potrebna dugotrajna skrb navodi da bi bile ispod praga rizika od siromaštva kad bi bile prisiljene platiti usluge kućne njege po punoj tržišnoj cijeni(37); budući da čak i u većini gospodarski najrazvijenijih zemalja sustavi socijalne zaštite pokrivaju manje od 40 % ukupnih troškova dugotrajne skrbi za osobe s umjerenim potrebama(38); budući da države članice moraju osigurati pružanje kvalitetnih, prikladno financiranih i funkcionalnih usluga skrbi, sustave socijalne zaštite i bolju integraciju kvalitetne dugotrajne skrbi u okviru njih, što je od ključne važnosti za povećanje razine socijalne pravednosti i doprinijet će rodnoj ravnopravnosti;

S.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 produbila i istaknula postojeće nejednakosti i izazove, ukazujući na brojne strukturne probleme ukorijenjene u europskom sustavu socijalne skrbi, tj. kao što su nedostatna sredstva za ustanove za skrb i zdravstvene sustave ili nedostatak ulaganja; u pogledu pristupa uslugama formalne skrbi i kućanskim uslugama, uključujući pravovremeno, cjenovno pristupačno i kvalitetno liječenje, te je naglasila postojeće krize u sektoru skrbi uzrokovane znatno povećanim radnim opterećenjem u sektoru, nedostatkom radne snage u sektoru skrbi, nedovoljno financiranim preopterećenim sustavima zdravstvene zaštite i prekomjernim oslanjanjem na neformalnu neplaćenu skrb ili neprijavljeni rad; budući da to dovodi do povećanja psihosocijalnih rizika s kojima se suočavaju njegovatelji koji su ostali u sektoru, koji su uglavnom žene; budući da su izazovi pandemije rezultirali usamljenošću i društvenom izolacijom te povećali rizik od zlostavljanja, zanemarivanja, pogoršanja fizičkog i mentalnog zdravlja osoba kojima je potrebna skrb te opće dobrobiti svih generacija u cijelom EU-u, posebno tamo gdje su prije pandemije razine ulaganja u skrb bile niže(39); budući da se ti dugotrajni učinci na zdravlje i dobrobit pojedinaca te njezine društvene i gospodarske posljedice tek trebaju u potpunosti procijeniti i uključiti u relevantna područja politike;

T.  budući da potrebe neformalnih pružatelja skrbi u Europi nisu zadovoljene, a pandemija bolesti COVID-19 ukazala je na poteškoće neformalnih pružatelja skrbi i osoba koje primaju neformalnu skrb te otkrila nerazmjerno oslanjanje na žene i djevojčice(40); budući da su nedostatak priznavanja radnika koji pružaju osobne i kućanske usluge i/ili pogrešna klasifikacija njihovog radnog statusa značili da mnogi koji su izgubili zaposlenje tijekom pandemije bolesti COVID-19 nisu bili u mogućnosti pristupiti mjerama socijalne zaštite;

U.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 pogoršala postojeće rodne nejednakosti, posebno u pogledu povećanja opsega neplaćenog rada u području skrbi i neravnoteže između poslovnog i privatnog života te je dovela do dvostrukog opterećenja za mnoge žene, koje su odrađivale dulje smjene na poslu i pružale dodatnu neformalnu skrb kod kuće; budući da je prije pandemije bolesti COVID-19(41) 37,5 % žena u EU-u svakodnevno skrbilo o djeci, starijim osobama ili osobama s invaliditetom, u usporedbi s 24,7 % muškaraca; budući da je pandemija u prosjeku dovela do oko 13 dodatnih sati neplaćenog rada tjedno za žene(42); budući da su žene koje rade od kuće, žene zaposlene na nepuno radno vrijeme ili nezaposlene žene izložene još većem pritisku jer su nastavile obavljati većinu obiteljskih obveza i rada u kućanstvu(43); budući da još nisu u potpunosti poznati svi učinci pandemije bolesti COVID-19 i da će se socioekonomski učinak na žene i dalje osjećati;

V.  budući da su prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji do polovice smrtnih slučajeva od bolesti COVID-19 u Europi činile osobe koje borave u ustanovama za dugotrajnu skrb(44); budući da je više od 70 % socijalnih i zdravstvenih radnika koji su se na prvoj liniji borili protiv pandemije bolesti COVID-19 bilo žene, od kojih su se mnoge suočile s učincima i dugotrajnim posljedicama infekcije bolešću COVID-19, izolacijom te s dosad nezabilježenim razinama stresa, tjeskobe, depresije i suicidalnih misli, pa čak i s posttraumatskim stresnim poremećajem; budući da je 2021. 30 % medicinskih sestara u EU-u napustilo tu profesiju(45); budući da su visoka učestalost bolesti COVID-19 i stopa smrtnosti od bolesti COVID-19 u ustanovama za dugotrajnu skrb, među ostalim zbog nedostatka pristupa zaštitnoj opremi, testiranju i liječenju, naglasile sustavne slabosti povezane s presporim prijelazom s institucionalne skrbi na usluge skrbi u obitelji i u zajednici, nedostacima osoblja uzrokovanim poteškoćama u privlačenju i zadržavanju radnika, lošim uvjetima zapošljavanja i radnim uvjetima, nemogućnosti napredovanja u karijeri radnika u sektoru skrbi, poteškoćama za prekogranične pružatelje skrbi te nedostatkom potpore i pristupa socijalnoj sigurnosti za neformalne pružatelje skrbi;

W.  budući da je, uz nezadovoljene medicinske potrebe, pandemija bolesti COVID-19 značajno negativno utjecala na pristup obrazovanju, pristojnom stanovanju i uslugama koje su ključne za dobrobit i razvoj djece, stvarajući dodatno opterećenje u pogledu obveza skrbi i obrazovanja za sve roditelje, a prvenstveno sve žene i samohrane roditelje(46); budući da empirijski dokazi potvrđuju da se smanjenjem usluga skrbi i povećanjem neplaćenih poslova skrbi koje su obavljale žene tijekom pandemije bolesti COVID-19 ponovno uspostavilo i ojačalo rodne nejednakosti;

X.  budući da pružanje kvalitetne skrbi ovisi o postojanju dovoljno brojne, dobro obučene, motivirane i specijalizirane radne snage, stvaranju privlačnih i pristojnih radnih uvjeta socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem, odgovarajućim i pravednim plaćama te integriranim uslugama i odgovarajućem financiranju; budući da se sektor skrbi već dugo suočava s manjkom radne snage i da je u razdoblju od 2019. do 2020. 421 000 radnika napustilo sektor rezidencijalne skrbi(47); budući da su kvalitetni poslovi skrbi kvalificirano zanimanje koje zahtijeva osposobljavanje i iskustvo te da će se potražnja za kvalificiranim njegovateljima samo povećati u narednim godinama; budući da zapošljavanje i trajno osposobljavanje na radnom mjestu profesionalizacijom sektora mogu doprinijeti većoj kvaliteti pružanja usluga skrbi; budući da u kontekstu načina pružanja dugotrajne skrbi te razvoja praksi i tehnologije pružatelji skrbi sakupljaju znanje koje treba priznati; budući da se direktiva o stečenim pravima (2001/23/EZ) mora primjenjivati svaki put kada se ugovori o radu prenose na pružatelja skrbi u ulozi preuzimatelja;

Y.  budući da je u Europskoj uniji najmanje 3,1 milijun radnika koji pružaju osobne i kućanske usluge zaposleno na neprijavljen način, da ih se ne priznaje i da nemaju temeljna prava radnika kao što su kolektivno pregovaranje, socijalna sigurnost i socijalna zaštita(48); budući da neprijavljeni rad dovodi do manje razine zaštite za radnike, omogućava iskorištavanje i zlostavljanje te smanjuje prihode država članica; budući da su uvjeti državljana trećih zemalja bez osobnih dokumenata koji rade u sektoru skrbi posebno izazovni u pogledu njihovih socijalnih prava i pristupa pristojnim radnim uvjetima;

Z.  budući da je Europska platforma za borbu protiv neprijavljenog rada pretvorena u stalnu radnu skupinu Europskog nadzornog tijela za rad (ELA) u cilju jačanja suradnje s tijelima država članica u borbi protiv neprijavljenog rada;

AA.  budući da studije pokazuju da bi više od 90 % starijih osoba htjelo živjeti u vlastitim domovima u odmakloj dobi; međutim, samo 20 % starijih osoba provede posljednje godine života u privatnom smještaju, dok mnogi žive u ustanovama za institucionalnu skrb(49); budući da postoji nedostatak usluga skrbi koje su prilagođene potrebama i sklonostima pojedinca; budući da to zahtijeva(50) transformaciju struktura skrbi, tj. prelazak s centraliziranih ustanova za skrb na na skrb usmjerenu na pacijenta, obiteljsku skrb i skrb u zajednici kako bi se bolje podržala autonomija osoba kojima je potrebna skrb i pomoć, što donosi konkretne gospodarske i socijalne koristi te povećava razinu dobrobiti za primatelje skrbi; budući da rezidencijalna skrb često ne zadovoljava standarde potpore neovisnosti osoba koje se koriste tim uslugama i da se često povezuje s krajem života osobe, umjesto mjestom za dostojanstven život, razvijanje i daljnje sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu; budući da se taj prelazak nije dogodio ili se događa presporo, nema dovoljno resursa i potrebno je uzeti u obzir različite potrebe i slabosti zajednica, na primjer u pogledu prihoda i drugih nejednakosti; budući da bi države članice trebale ulagati u tom smjeru;

AB.  budući da je važno provoditi daljnja istraživanja o zlostavljanju u svim okruženjima skrbi, informirati o čimbenicima koji dovode to tih praksi, podizati razinu osviještenosti, osposobljavanje, otkrivanje i borbu protiv zlostavljanja za sve profesije u sektoru skrbi i stvarati javne platforme za prijavljivanje takvih praksi;

AC.  budući da je tržište rada često rodno segregirano i pridaje malo važnosti sektorima u kojima žene čine većinu radne snage; budući da je 2020. bruto satnica žena bila u prosjeku 13,0 % niža od bruto satnice muškaraca u EU-u(51);

AD.  budući da je skrb i dalje često podcijenjena i rijetko se priznaje te da neformalni pružatelji skrbi primaju nedostatnu financijsku naknadu ili je uopće ne primaju; budući da su pridavanje male važnosti poslovima skrbi i radu u kućanstvu u pogledu plaće i radnih uvjeta, kao i njihova nevidljivost usko povezani s prevladavajućim rodnim ulogama i normama prema kojima su žene njegovateljice, a muškarci hranitelji te sa začaranim krugom „dvostrukog obezvređivanja”, pri čemu je skrb često delegirana najviše obespravljenim skupinama društva zbog nedostatka vrijednosti, što pak dovodi do smanjenja vrijednosti aktivnosti skrbi jer ju provode skupine koje su najviše obespravljene te zbog činjenice da se kućna njega i druge osobne i kućanske usluge skrbi pružaju iza zatvorenih vrata;

AE.  budući da feminizacija sektora skrbi pridonosi rodnim razlikama u zaposlenosti, plaćama i mirovinama zbog udjela žena koje rade u formalnoj i neformalnoj skrbi te može dovesti do povećanog rizika od siromaštva, kao i do smanjenja poreza koji se plaćaju državama članicama, uz godišnji gubitak BDP-a za Europu u iznosu od 370 milijardi EUR(52);

AF.  budući da žene i migranti, posebno mobilni radnici iz EU-a i iz trećih zemalja, prevladavaju u sektoru skrbi, od kojih žene čine 76 % od ukupno 49 milijuna prijavljenih njegovatelja u EU-u(53) i više od 85 % u neplaćenoj skrbi u svim državama članicama, ako se uzme u obzir i dnevni i tjedni angažman(54);

AG.  budući da u sektoru pružanja dugotrajne skrbi radi 6,3 milijuna stručnjaka, među kojima su žene prekomjerno zastupljene (one čine udio od 81 %), i da raste broj radnika starijih od 50 godina, radnika koji rade nepuno radno vrijeme, u nesigurnim uvjetima i putem platformi kao i radnika migranata, neformalnih te mobilnih radnika, uključujući njegovatelje koji žive u kućanstvu (oko 8 % radnika u sektoru skrbi nije domaće stanovništvo); budući da su 2020. radnici migranti i mobilni radnici činili 28 % osobnih njegovatelja(55); budući da su deficiti skrbi u nekim regijama EU-a pogoršani tim „odljevom pružatelja skrbi” i pojavom globalnih lanaca skrbi; budući da je zbog toga nemoguće razmišljati o skrbi samo unutar nacionalnih granica; budući da još uvijek postoje prepreke koje otežavaju slobodno pružanje usluga skrbi u EU-u; budući da su ti radnici ključni za naše društvo, kako u pogledu javnog zdravlja tako i u pogledu socijalne uključenosti korisnika skrbi, koji su ponekad izolirani;

AH.  budući da je u svim državama članicama plaća u sektoru skrbi i rada u kućanstvu znatno niža od prosječne plaće i niža od plaće koju radnici dobivaju za isti posao u drugim sektorima, posebno u zdravstvu(56); budući da je to posljedica neformalnog rada, niže pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem u tim sektorima, kao i podcjenjivanja sektora u kojima prevladavaju žene, kao što je sektor skrbi; budući da zaposlenici koji rade u profitnim i neprofitnim sektorima često nemaju pristup zastupanju radnika i kolektivnom pregovaranju; budući da je razlika u odnosu na prosječnu plaću najmanja u državama članicama s kolektivnim ugovorima za dijelove sektora(57); budući da su zastupanje radnika, uključujući sindikate, i kolektivno pregovaranje ključni u zastupanju i obrani prava i interesa radnika u svim okruženjima skrbi, kao i u podizanju i održavanju standarda u cijelom sektoru skrbi;

AI.  budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 naglasila nekoliko problema u pogledu uvjeta zapošljavanja radnika u dugotrajnoj skrbi; budući da su radnici u dugotrajnoj skrbi bili izloženi još većem riziku od zaraze bolešću COVID-19 od zdravstvenih radnika u bolnicama zbog nedostatka osobne zaštitne opreme i odgovarajućeg osposobljavanja za provedbu protokola za zaraze i drugih preventivnih aktivnosti;

AJ.  budući da unatoč tome što pruža emocionalno zadovoljstvo velikoj većini njegovatelja, pružanje skrbi često ima negativne učinke na fizičko i mentalno zdravlje pružatelja i stvara poteškoće u usklađivanju skrbi s plaćenim radom, što je posebno važno u slučaju pružateljica skrbi(58); budući da je mentalno zdravlje formalnih i neformalnih pružatelja skrbi nerazmjerno pogođeno tijekom pandemije bolesti COVID-19; budući da su se tijekom pandemije povećali mentalni problemi zbog kojih se teret skrbi povećao; budući da je pružanje skrbi često povezano s radom u smjenama, ponuđenom u kratkom roku i s dugim radnim vremenom; budući da su zdravstveni rizici i loša kvaliteta radnog vremena glavni uzroci relativno visokog izostajanja s posla u sektoru dugotrajne skrbi; budući da 38 % stručnih pružatelja skrbi smatra da zbog nepovoljnih učinaka svojeg rada neće moći nastaviti raditi do navršenih 60 godina(59);

AK.  budući da je u Europi 33 % radnika u dugotrajnoj skrbi bilo izloženo nekoj vrsti nepovoljnog društvenog ponašanja (uključujući verbalno zlostavljanje, prijetnje i ponižavajuće ponašanje) te da se samo 22 % radnika u dugotrajnoj skrbi smatra vrlo zadovoljnim svojim radnim uvjetima;(60)

AL.  budući da postoje različiti oblici zapošljavanja formalnih njegovatelja koji žive u kućanstvu, kao što su poduzeća za skrb ili agencije za privremeno zapošljavanje i posrednici;

AM.  budući da žene čine većinu osoba koje primaju skrb, a 44 milijuna osoba u EU-u pruža neformalnu dugotrajnu skrb članovima obitelji, susjedima ili prijateljima(61), uglavnom žene, te da 12 % žena i 7 % muškaraca koji pružaju neformalnu dugotrajnu skrb to čini više od 40 sati tjedno(62); budući da gotovo 30 % osoba starijih od 65 godina živi s dvije ili više nezaraznih bolesti; budući da nezarazne bolesti predstavljaju znatan i sve veći teret za pacijente, njegovatelje, društva i zdravstvene sustave;

AN.  budući da velik broj primatelja skrbi kojima je potrebna neformalna skrb, što je izravna posljedica nedostupnosti i cjenovne nepristupačnosti kvalitetnih profesionalnih usluga koje su prilagođene njihovim potrebama, kao i uobičajenog izbora mnogih država članica da se oslanjaju na neplaćenu neformalnu skrb kao glavni izvor pružanja skrbi(63); budući da pružanje neformalne skrbi mora biti izbor umjesto nužnost zbog nedostatka dostupnih usluga skrbi;

AO.  budući da znatan udio službenog sektora njegovatelja koji žive u kućanstvu djeluje u sivoj zoni, što negativno utječe na kvalitetu kućne njege; budući da nema dovoljno podataka na temelju kojih bi se mogao točno utvrditi broj njegovatelja u sivoj zoni;

AP.  budući da žene u EU-u u pružanju neplaćene skrbi i radu u kućanstvu tjedno provedu 13 sati više od muškaraca(64); budući da su pristup cjenovno pristupačnim i kvalitetnim uslugama formalne dugotrajne skrbi za uzdržavane članove obitelji te nejednaka raspodjela neplaćene skrbi i kućanskih poslova između muškaraca i žena ključni čimbenici kojima se utvrđuje hoće li žene biti i ostati zaposlene te kakva će biti kvaliteta poslova koje obavljaju; budući da se 7,7 milijuna žena, u odnosu na samo 450 000 muškaraca, u EU-u zbog svojih obveza u području neformalne skrbi i dalje nalazi izvan tržišta rada, a 29 % žena zaposlenih na nepuno radno vrijeme smatra da su obveze skrbi glavni razlog za zapošljavanje na nepuno radno vrijeme(65); budući da samo 6 % muškaraca kaže da je glavni razlog za rad na nepuno radno vrijeme obveza skrbi, u usporedbi s 29 % žena, a samo 64 % očeva u EU-u svakodnevno pruža skrb(66);

AQ.  budući da žene također češće prekidaju karijeru, obično rade kraće sate i vjerojatnije su zaposlene na nepuno radno vrijeme, na nesigurnom radnom mjestu ili privremeno; budući da su sektorska segregacija, nejednaka raspodjela neplaćene skrbi i kućanskih poslova ključni uzroci trajne razlike u zaposlenosti, plaćama i mirovinama te većeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti žena; budući da je 2020. razlika u mirovinama između žena i muškaraca u prosjeku iznosila 27 %(67); budući da jednaka raspodjela neplaćene skrbi i kućanskih poslova, što znači jednaka uključenost muškaraca, ima jasan pozitivan učinak na udio žena u plaćenom zaposlenju i smanjenje razlike u plaćama na temelju spola; budući da su obveze skrbi o djeci uzrok promjene u zapošljavanju za 60 % žena u usporedbi sa 17 % zaposlenih muškaraca te dovode do smanjenja broja radnih sati za 18 % zaposlenih žena i čak 3 % muškaraca(68); budući da su raspoloživost, dostupnost i cjenovna pristupačnost visokokvalitetnih ustanova za skrb o djeci ključne kako bi se osobama, posebno ženama, koje skrbe o drugima omogućilo sudjelovanje na tržištu rada; budući da su tegobe u području javnog zdravlja, kao što je migrena, češće u žena(69) i da je velik udio pogođenih žena još uvijek na prvoj liniji kad je riječ o skrbi o djeci i kućanskim poslovima;

AR.  budući da su te razlike potvrđene na globalnoj razini jer su žene u prosjeku 3,2 puta više vremena (201 radnih dana godišnje) posvetile neplaćenom pružanju skrbi od muškaraca (63 radna dana) te su te razlike najizraženije u slučaju djevojčica i žena koje žive u zemljama sa srednjim dohotkom, s nižim obrazovnim postignućima, koje žive u ruralnim područjima i imaju djecu mlađu od školske dobi(70);

AS.  budući da su žene značajno zastupljene među ključnim radnicima (4 od 16 drugih profesionalnih kategorija koje se smatraju ključnima imaju više od 50 % žena u svojoj radnoj snazi u EU-u)(71) kao što su stručni pružatelji skrbi, čije se zadaće uglavnom ne mogu obavljati na daljinu, i u sektorima koji su najteže pogođeni pandemijom te su stoga bile izložene visokom riziku od zaraze, velikom radnom opterećenju, narušavanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života i gubitku zaposlenja; budući da su se radni i životni uvjeti posebno pogoršali za žene s malom djecom u plaćenom radnom odnosu(72);

AT.  budući da je skrb i dalje jedno od glavnih područja u kojima se nastavljaju rodni arhetipovi, što je dodatno pojačano nedostatkom ulaganja u kvalitetne usluge i rodnom pristranošću u drugim politikama koje nerazmjerno utječu na samoodređenje žena u društvenom i profesionalnom životu, kao što je sustav poreznih olakšica;

AU.  budući da poduzeća socijalne ekonomije mogu imati znatan potencijal i pridonositi olakšavanju reintegracije njegovatelja na tržište rada;

AV.  budući da nekoliko država članica i regija u EU-u i dalje ne uspijeva ostvariti cilj pružanja skrbi za 90 % djece u dobi između tri godine i obvezne školske dobi te za 33 % djece u dobi od tri godine i mlađe; budući da nedostatak infrastrukture kojom se nudi kvalitetna i pristupačna skrb o djeci za sve, osobito usluge u ranom djetinjstvu, posebno pogađa djecu iz obitelji u nepovoljnom položaju, što se odražava u ispodprosječnim stopama upisa djece s invaliditetom, djece iz romske zajednice i drugih manjinskih zajednica, djece migranata, djece koja žive u siromaštvu i djece iz drugih skupina u nepovoljnom položaju, koja bi imala najviše koristi od rane skrbi o djeci(73);

AW.  budući da je 2020. godine 22,2 % djece u EU-u, tj. njih gotovo 18 milijuna bilo izloženo riziku od siromaštva i društvene isključenosti; budući da se djeca iz obitelji s niskim prihodima, djeca beskućnici, djeca s invaliditetom, djeca migrantskog podrijetla, djeca manjinskog etničkog podrijetla, posebno romska djeca, djeca u institucionalnoj skrbi, djeca u nesigurnim obiteljskim situacijama, djeca koju odgaja samohrani roditelj, djeca iz obitelji pripadnika LGBTIQ+ skupine te djeca iz obitelji u kojima su roditelji odsutni zbog posla suočavaju s ozbiljnim poteškoćama, poput teških stambenih uvjeta ili prenapučenosti, preprekama u pristupu temeljnim i osnovnim uslugama; budući da je kod djece s invaliditetom u EU-u neproporcionalno veća vjerojatnost smještaja u institucionalnu skrb nego što je to slučaj kod djece bez invaliditeta te se čini da je kod njih daleko manja vjerojatnost da će imati koristi od nastojanja da se omogući prijelaz s institucionalne na skrb koja se temelji na zajednici te obiteljsku skrb(74); budući da je europsko jamstvo za djecu instrument EU-a čija je svrha spriječiti i suzbiti siromaštvo te društvenu isključenost, što će se postići na način da se djeci kojoj je potrebna pomoć zajamči slobodan i učinkovit pristup osnovnim uslugama skrbi, kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje, obrazovne i školske aktivnosti, zdravstvena zaštita i najmanje jedan zdravi obrok po školskom danu, kao i da se svoj djeci koja je potrebna pomoć zajamči djelotvoran pristup zdravoj prehrani i odgovarajućem stanovanju(75); budući da je dostupnost cjenovno pristupačne kvalitetne skrbi o djeci i obrazovanja ključna za osobni razvoj i dobrobit djece; budući da postoji nedvosmislena pozitivna korelacija između pristupa uslugama skrbi o djeci s jedne strane te zapošljavanja i prihoda muškaraca i osobito žena s druge strane(76);

AX.  budući da je pristup kvalitetnim uslugama skrbi, a naročito dugotrajnoj skrbi, u sve većoj mjeri uvjetovan osobnim i obiteljskim prihodima, mjestom boravišta, dostupnošću usluga i kapacitetom isporuke te geografskom dostupnošću i slobodnim kapacitetima pružatelja usluga; budući da se procjenjuje da dvije od tri osobe kojima je potrebna skrb nemaju pristup uslugama skrbi, uglavnom zbog njihove nedostupnosti i cjenovne nepristupačnosti(77); budući da se kućanstva s niskim primanjima, nižim razinama obrazovanja i migrantska kućanstva suočavaju s najvećim poteškoćama u pristupu formalnim uslugama dugotrajne kućne njege; budući da je diljem EU-a trećina, a u pet država članica čak i više od polovice kućanstava, izvijestila da su im potrebne profesionalne usluge dugotrajne skrbi, ali im ne mogu pristupiti zbog financijskih razloga(78); budući da bi pristup zdravstvenoj zaštiti i skrbi trebao biti univerzalan, učinkovit, neovisno o ekonomskim uvjetima ili različitom boravištu ili administracijskim situacijama i statusu; budući da su osobe s nižim prihodima također skupina koja češće ima potrebe za skrbi(79);

AY.  budući da digitalne tehnologije imaju potencijal za pružanje potpore i formalnim i neformalnim pružateljima skrbi te smanjenje opterećenja s kojim se suočavaju, na primjer, pri prijevozu pacijenata na savjetovanja koja bi se mogla održati na internetu; budući da istraživanje Eurocarers iz 2021. upućuje na to da se 78 % neformalnih pružatelja skrbi nikada nije koristilo tehnologijama povezanima sa skrbi(80); budući da je potrebno uzeti u obzir digitalizaciju i internet stvari u sektoru skrbi, ali oni ne bi trebali u potpunosti zamijeniti ljudsku interakciju povezanu sa skrbi; budući da bi trebalo poticati istraživačke i pilot-projekte kako bi se ispitala izvedivost i djelotvornost digitalnih usluga; budući da starije osobe, posebno one koje primaju skrb, imaju poteškoća u pristupu digitalnim uslugama; budući da bi pristup digitalnim uslugama, među ostalim pristup digitalnoj pismenosti, trebalo smatrati pravom primatelja skrbi; budući da je drastični prelazak na rad na daljinu ukazao na potrebu za boljom provedbom, revizijom i ažuriranjem zakonodavstva povezanog s radnim uvjetima u digitalnom okruženju i upotrebom umjetne inteligencije u profesionalnom životu;

AZ.  budući da se žene koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom suočavaju i s dodatnim preprekama u pristupu uslugama zdravstvene zaštite i skrbi te da se posebna pozornost mora posvetiti rješavanju posljedica implicitnih pristranosti u pogledu pristupa privatnim i javnim uslugama koje nastaju na temelju trajnih stereotipa i nedovoljne zastupljenosti određenih skupina u tim institucijama;

BA.  budući da posebnu pozornost treba posvetiti vrlo starim osobama kako bi se, kada je to potrebno, pomoglo osobama koje su izgubile svoju neovisnost i kako bi se spriječila njihova izolacija;

BB.  budući da je potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir važnost prevencije i gerijatrijske rehabilitacije za zdravo i dostojanstveno starenje;

BC.  budući da je potrebno preoblikovati zdravstvenu njegu pružanjem, gdje je to moguće, besplatne ili cjenovno pristupačne kućne zdravstvene njege;

BD.  budući da bi povećano ulaganje u gospodarstvo skrbi u skladu s ciljevima održivog razvoja do 2035. na globalnoj razini stvorilo dodatnih gotovo 300 milijuna radnih mjesta(81); ona bi uključivala 96 milijuna izravnih radnih mjesta u sektoru skrbi o djeci, 136 milijuna izravnih radnih mjesta u dugotrajnoj skrbi i 67 milijuna neizravnih radnih mjesta u sektorima koji nisu u sektoru skrbi; budući da bi ta razina otvaranja radnih mjesta zahtijevala ulaganje od 3,2 % svjetskog BDP-a, uzimajući u obzir ukupne troškove umanjene za porezne prihode(82); budući da Europska komisija procjenjuje da se do 2030. u sektoru skrbi u EU-u očekuje da se otvori 8 milijuna novih radnih mjesta(83);

BE.  budući da će demografske promjene i prateće starenje stanovništva povećati potražnju za uslugama skrbi; budući da automatizacija vjerojatno neće zamijeniti poslove pružanja skrbi niti smanjiti njihovu količinu; budući da bi to trebalo potaknuti EU i države članice da ulažu u gospodarstvo skrbi kao obećavajući sektor u kojem se otvaraju radna mjesta, u okviru digitalne tranzicije, kako bi se povećao broj kvalificiranog osoblja i privuklo više ljudi u taj sektor;

BF.  budući da standardi kvalitete za skrb, posebno za usluge socijalne skrbi, i dalje ne postoje ili nisu primjereni;

BG.  budući da su sektoru skrbi potrebna znatna ulaganja, sredstva i reforme; budući da je 2018. procijenjeni godišnji investicijski jaz u socijalnoj infrastrukturi u Europi iznosio 100 – 150 milijardi EUR(84); budući da se u Izvješću o starenju stanovništva za 2021. predviđa povećanje javnih rashoda potrebnih za pokrivanje troškova dugotrajne skrbi i pomoći u iznosu do 2,9 % BDP-a godišnje 2070., u usporedbi s 1,7 % 2016., dok se scenarijem „zdravog starenja” taj trošak može znatno smanjiti, a potpuna pokrivenost potreba za dugotrajnom skrbi znatno ga povećava;

BH.  budući da je ključno razumjeti interakciju između formalne i neformalne skrbi; budući da se uslugama formalne skrbi može pružiti potpora neformalnim pružateljima skrbi, primjerice tako da im se omogući da uzmu dopust i da im se osigura osposobljavanje; budući da su nedostatak službenog priznanja neformalnih njegovatelja i povezani nedostatak podataka o njima i njihovim potrebama prepreke za tu interakciju;

BI.  budući da pružanje skrbi ovisi o prikladno financiranim i funkcionalnim javnim uslugama i sustavima socijalne zaštite;

BJ.  budući da se profili neformalnih pružatelja skrbi znatno razlikuju; budući da se njihove potrebe razlikuju ovisno o njihovu socioekonomskom kontekstu, sudjelovanju na tržištu rada, potrebama njihovih primatelja skrbi i vremenu koje provode na skrb o uzdržavanim osobama;

BK.  budući da su neurodegenerativne bolesti, kao što su Alzheimerova bolest i drugi oblici bolesti koje onemogućuju sjećanje, i dalje nedovoljno dijagnosticirane u većini europskih zemalja; budući da postoje jasne naznake da će se trenutačni broj od 9 milijuna potvrđenih slučajeva demencije do 2050. udvostručiti; budući da su žene i dalje nerazmjerno pogođene demencijom(85);

BL.  budući da je u veljači 2021. Europski ombudsman na vlastitu inicijativu pokrenuo istragu o ulozi Komisije u postupku deinstitucionalizacije u EU-u, s naglaskom na ispunjavanje obveze Komisije da osigura da države članice upotrebljavaju sredstva EU-a na način kojim se promiče prelazak s ustanova za rezidencijalnu skrb na neovisan život i sudjelovanje u životu zajednice;

BM.  budući da je mehanizam predviđen Direktivom o privremenoj zaštiti iz 2001. prvi put aktiviran kao odgovor na masovni priljev izbjeglica, prije svega žena s djecom i drugih uzdržavanih osoba koje bježe od rata u Ukrajini, čime se raseljenim osobama jamči jednak pristup tržištu rada i stanovanju, zdravstvenoj pomoći i pristupu obrazovanju za djecu; budući da će aktivacija navedenog mehanizma imati značajan izravan učinak na sektor skrbi, čime će se povećati broj osoba u EU-u kojima su potrebne sveobuhvatne i personalizirane usluge skrbi, ali i broj neformalnih i formalnih pružatelja skrbi;

BN.  budući da se podaci o kvaliteti usluga skrbi gotovo isključivo temelje na nestandardnim anketama o zadovoljstvu klijenata;

BO.  budući da poteškoće povezane s pružanjem odgovarajućeg, pristojnog i cjenovno pristupačnog stanovanja, posebno za starije osobe, samce, osobe s invaliditetom, osobe kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost, obitelji s malom djecom i samohrane roditelje, znatno otežavaju pristup kvalitetnim uslugama skrbi;

BP.  budući da u 11 zemalja OECD-a medijalna plaća za radnike u dugotrajnoj skrbi iznosi samo 9 EUR po satu, dok plaće bolničkih radnika, od kojih većinu čine muškarci, u prosjeku iznose 14 EUR po satu(86);

BQ.  budući da više od polovine njegovatelja tvrdi da ne zarađuju dovoljno za osnovne potrebe kao što su stanovanje i hrana, a 31 % nema odgovarajući pristup osobnoj zaštitnoj opremi(87);

BR.  budući da većina njegovatelja ne zarađuje dovoljno da bi sebi i svojim obiteljima mogla priuštiti pristojan životni standard(88);

Europa koja skrbi

1.  konstatira da je od presudne važnosti osigurati dostojanstvo, neovisnost, autonomiju, dobrobit i sudjelovanje u društvenom životu cjeloživotnom kvalitetnom skrbi od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja do usluga skrbi za starije osobe i pomoći za osobe s invaliditetom, imajući na umu da su ljudska bića međuovisna i da bilo tko može u nekom trenutku svojeg života trebati skrb;

2.  ističe važnost pristupačnosti i dostupnosti javne skrbi te kvalitete, pristupačnosti, dostupnosti, cjenovne prihvatljivosti i primjerenosti skrbi kao i to da bi sve osobe kojima je potrebna skrb i njihovi pružatelji skrbi trebali imati pravo na stvarni izbor kada je riječ o uslugama skrbi koje odgovaraju njima i njihovim obiteljima i njihovom obliku (obiteljska skrb, skrb u zajednici, skrb usmjerena na pacijenta, personalizirana skrb ili drugi oblici), mjestima pružanja skrbi i intenzitetu skrbi, s posebnim naglaskom na pružanje i pristup za one koji žive u udaljenim područjima (433) kao što su ruralna područja ili najudaljenije regije; smatra da su ulaganja u pružanje kvalitetnih javnih i socijalnih usluga ključne poluge za sprječavanje prijenosa nepovoljnog položaja s jedne generacije na drugu;

3.  napominje da je skrb i različite političke pristupe skrbi potrebno razvijati i ponovno kreirati u skladu s potrebama pojedinaca, uviđa da su modeli i obrasci organizacije skrbi različiti u državama članicama i naglašava da svaka osoba ima pravo odabrati kvalitetne usluge skrbi koje najbolje odgovaraju njihovoj pojedinačnoj situaciji te da to pravo trebaju zajamčiti države članice i EU putem njegovih politika; napominje da prema načelu 18. europskog stupa socijalnih prava svatko ima pravo na cjenovno prihvatljive i kvalitetne usluge dugotrajne skrbi, osobito na kućnu njegu i usluge koje se pružaju u zajednici, te ističe da bi trebalo proširiti pružanje skrbi kako bi se ostvarilo to načelo;

4.  napominje da žene čine većinu radne snage (76 %) u sektoru formalne skrbi i obavljaju glavni dio pružanja neformalne skrbi, a istovremeno čine većinu primatelja skrbi, da je skrb i dalje podcijenjena, nepriznata i jamči nedovoljnu ili često nikakvu financijsku naknadu za njegovatelje i da je to podcjenjivanje u pogledu plaće, radnih uvjeta i nedostatka vidljivosti usko povezano s feminizacijom sektora zbog velikog udjela žena koje rade u području formalne i neformalne skrbi; naglašava da se taj rodni aspekt mora uzeti u obzir pri osmišljavanju strategija i politika o skrbi;

5.  izražava zabrinutost zbog utjecaja strukturnih ograničenja i financijskih ograničenja na vrstu usluga skrbi koje su dostupne pojedincima i priznaje da je integracija skrbi u cijeloj Europi ograničena zbog nedostatka odgovarajućih poticaja i struktura;

6.  ističe važnost integriranog pristupa zajedničkom europskom djelovanju u području skrbi utemeljenog na pravima u sklopu kojeg se jednaka pozornost posvećuje fizičkim, mentalnim, psihološkim i društvenim te osobnim potrebama i potrebama ljudi u kućanstvu; naglašava važnost otvaranja puta za koherentniji pristup između zdravstvenih i socijalnih sustava, kao i između formalne i neformalne skrbi te koordinacije između lokalnih, regionalnih i nacionalnih politika skrbi u državama članicama EU-a, uz horizontalnu i sektorsku integraciju;

7.  naglašava nužnost razvoja ambiciozne i uključive europske strategije za skrb kojom se osigurava jednak pristup skrbi za sve s posebnim naglaskom na pojedince u ranjivim situacijama i pridonosi socijalnoj pravdi;

8.  smatra da je prevencija ključna; poziva na to da primarna prevencija, sekundarna prevencija i tercijarna prevencija(89), uključujući odgovarajuću upotrebu relevantnog obrazovanja i informacija, probir, rano otkrivanje, prevenciju i odgovarajuće praćenje nezaraznih bolesti budu dio komponenata cjelovite europske strategije za skrb; potiče Komisiju da usvoji sveobuhvatan i holistički pristup skrbi;

9.  snažno potiče Komisiju da ojača otpornost i izgradnju kapaciteta EU-a u zdravstvenim krizama; potiče Komisiju da promiče istraživanje i inovacije uspostavljanjem prioritetnih područja za buduće istraživanje i razvoj na temelju sadašnjih i budućih bolesti, kao i daljnji razvoj mogućnosti povezanih sa sektorom skrbi, među ostalim za privatne aktere;

10.  naglašava da bi cilj svih mjera EU-a u području skrbi, tržišta rada i socijalnih usluga trebalo biti promicanje modela jednakosti u zarađivanju i pružanju skrbi, u kojem muškarci i žene jednako sudjeluju u plaćenom radu na tržištu rada i neplaćenom radu u kućanstvu i u pogledu skrbi; podsjeća na važnost uvođenja rodne perspektive u sve politike;

11.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u sektor skrbi, ojačaju i osiguraju održiva, povećana i primjerena ulaganja i financiranje kako bi se zajamčio jednak pristup osobama kojima je potrebna skrb cjenovno pristupačnim i kvalitetnim uslugama skrbi i kućanskim uslugama za koje je osigurano odgovarajuće osoblje, kao i aktivan i ispunjen profesionalni život za njegovatelje s primjerenim plaćama koje omogućavaju pristojan život te prilike za napredovanje u karijeri u tom sektoru s pomoću certificiranja i vrednovanja vještina;

12.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju dostupnost financiranja za sve vrste usluga skrbi i na najbolji način iskoriste europske strukturne i investicijske fondove za ulaganje u skrb o djeci i skrb za starije osobe i druge kojima je potrebna skrb, putem fonda ESF+, InvestEU i drugih financijskih instrumenata kojima se potiču socijalna ulaganja, kao i Mehanizma za oporavak i otpornost, programa EU4Health i europskih strukturnih i investicijskih fondova za ulaganje u javno zajamčenu skrb i olakšavanje pristupačnih i cjenovno prihvatljivih usluga za sve; poziva Komisiju da ostvari rodnu ravnopravnost, uključenost osoba iz ranjivih skupina i norme postavljene za ulaganja u digitalnu i zelenu transformaciju te stvori sinergije u tom pogledu, na primjer kako bi podržala ozelenjivanje skrbi i projekata skrbi te pokrenula inicijativu o okolišno održivoj skrbi, s obzirom na to da infrastrukture skrbi imaju značajne negativne učinke na okoliš koje je potrebno riješiti i ublažiti, u okviru vodećih načela; poziva Komisiju da u tom smislu izradi smjernice i plan za zajedničke norme za države članice; poziva Europsku investicijsku banku da razmotri uključivanje u njezin godišnji proračun razvoj sektora skrbi i gospodarstva skrbi u okviru provedbe njezine vlastite strategije za rodnu jednakost i ekonomsko osnaživanje žena;

13.  poziva na namjenski investicijski paket za promicanje sektora i gospodarstva skrbi u EU-u, kao i za osiguranje koordinacije između različitih programa i inicijativa za učinkovitu provedbu strategije; ponovno poziva na razvoj alata za izradu proračuna kojim se uzima u obzir rodna perspektiva u VFO-u i povezanim programima, kojima bi se omogućilo praćenje posebnih sredstava dodijeljenih za promicanje rodne jednakosti;

14.  podsjeća na obveze i predanost EU-a i država članica u pogledu prijelaza sa segregiranih institucionalnih okruženja na skrb u zajednici i u obitelji te na promicanje raznih modela neovisnog života i potpore; poziva države članice da iskoriste dostupna europska i nacionalna sredstva kako bi se ubrzao taj prijelaz i pružila potpora individualnoj autonomiji i neovisnom životu podupiranjem načina za povećanje neovisnosti, kao što su prilagodba doma ili instalacija digitalnih sustava za otkrivanje i pomoćnih tehnologija kod kuće, uz potpuno poštovanje odredbi i ciljeva Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; potiče Komisiju da poduzme učinkovite mjere kako bi osigurala da se sredstva EU-a koriste za prijelaz s institucionalizirane skrbi na skrb u zajednici i u obitelji, istovremeno osiguravajući obiteljsku skrb u svoj njezinoj raznolikosti;

15.  naglašava da je, kako bi se smanjio neprijavljeni rad u formalnoj skrbi, važno osigurati javno financiranje za istinske pružatelje usluga skrbi u okviru sustava socijalne sigurnosti ili putem poreznih rashoda koji će zakonito i pravedno pružanje usluga skrbi učiniti cjenovno pristupačnim;

16.  poziva države članice da osiguraju univerzalnu zdravstvenu zaštitu, povećaju ulaganja u zdravstvenu skrb i daju prednost financiranju skrbi u zajednici i primarne skrbi; poziva države članice da hitno uklone postojeće prepreke zdravstvenoj skrbi za sve, uključujući migrante bez osobnih dokumenata, s posebnim naglaskom na ženama koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom; poziva na osiguravanje viših i pravednih plaća i pristojnih radnih uvjeta za pružatelje skrbi, zdravstvene asistente i drugo pomoćno osoblje;

17.  naglašava da se velik broj modela skrbi, usluga i ustanova temelji na institucionaliziranom zastarjelom modelu ispod suvremenih kriterija kvalitete i da ne zadovoljavaju fizičke, socijalne i psihološke potrebe i želje primatelja skrbi; ističe da bi osobe kojima je potrebna skrb trebale biti u središtu planova skrbi tijekom svih faza osmišljavanja, provedbe i evaluacije politika i usluga skrbi, preko istraživanja inovativnih rješenja, novih modela i alata za pružanje skrbi, promicanja socijalne uključenosti i višegeneracijskog razumijevanja za individualne potrebe osoba kojima je potrebna skrb, čiji je cilj prijelaz s institucionalne na skrb u obitelji i u zajednici te promicanje raznih modela neovisnog života i potpore;

18.  smatra da je individualizirana osobna skrb potrebna kako bi se zajamčilo dostojanstvo primatelja skrbi i njihovih njegovatelja, kao i njihovo potpuno sudjelovanje i uključenost u zajednicu; naglašava da taj pomak prema pristupu usmjerenom na osobu zahtijeva povećanu integraciju skrbi i holistički usmjerenijih načina skrbi, kako bi se poboljšale pogodnosti za primatelje skrbi, kao i kvaliteta skrbi;

19.  naglašava potrebu da se u potpunosti iskoriste digitalna rješenja kako bi se pružila potpora osobama kojima je potrebna skrb za neovisan i autonoman život, potrebu za povećanjem razine poštovanja njihovog prava na samoodređenje, razvijanjem autonomije i za pružatelje i za primatelje skrbi, putem personaliziranog pristupa osmišljavanju i izradi proračuna u pogledu skrbi, uključujući prilagođenu zdravstvenu skrb i skrb usmjerenu na osobu s pomoću prikladnih alata, uz istodobno osiguravanje kvalitetnog ljudskog kontakta za osobe kojima je potrebna skrb i potpora;

20.  vjeruje da bi pri razvoju skrbi trebalo uzeti u obzir sve kategorije korisnika i njihove razlike; navodi da osobe koje planiraju, osmišljavaju i pružaju usluge skrbi imaju odgovornost da budu svjesne tih potreba, osnaživanja korisnika usluga i važnosti pristupa temeljenog na korisnicima u razvoju usluga te da se usluge skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom moraju planirati i razvijati u suradnji s korisnicima;

21.  poziva države članice da razmjenjuju informacije i najbolje prakse radi razvoja zajedničkog europskog okvira za kvalitetu formalne i neformalne skrbi utemeljenog na pravima na neovisnost, autonomiju i dobrobit i nadahnutog, među ostalim, okvirom WHO-a za potporu zemljama u ostvarenju integriranog kontinuuma dugotrajne skrbi, koji bi obuhvatio sve oblike skrbi, potaknuo uzlaznu socijalnu konvergenciju, jamčio jednaka prava za sve građane i poboljšao kvalitetu života;

22.  poziva Komisiju da podrži države članice u poboljšanju njihovih infrastruktura za prikupljanje podataka u skladu s tim okvirom za kvalitetu;

23.  dodatno poziva na razmjenu najboljih praksi o najboljem načinu pružanja potpore skupinama kojima je potrebna posebna skrb (kao što su samohrani roditelji, uglavnom žene, roditelji s djecom s teškim bolestima te starije osobe);

24.  naglašava da povećanje potreba za skrbi zahtijeva zajednički pristup EU-a te poziva na konkretnu europsku strategiju za preventivnu zdravstvenu skrb kao dio rješenja za sve veći pritisak na zdravstveni sustav; napominje da bi se usluge skrbi trebale razvijati kako bi se unaprijedili kontinuitet skrbi, preventivna zdravstvena skrb, rehabilitacija i samostalan život te naglašava važnost programa za promicanje cjeloživotnog zdravlja i obrazovanja, za sprečavanje bolesti i redovite preglede, zajedno s učinkovitijim programima zdravstvene skrbi kojima se potiče zdravo starenje; poziva Komisiju i države članice da se aktivno uključe u Desetljeće zdravog starenja Svjetske zdravstvene organizacije te da izrade planove za zdravo starenje u EU-u koji će obuhvaćati pristup zdravstvenim uslugama i uslugama skrbi, kao i strategije za promicanje zdravlja i sprečavanje bolesti;

25.  poziva Komisiju da u dogovoru s državama članicama i relevantnim dionicima, uključujući socijalne partnere, preuzme vodstvo u području skrbi postavljanjem ambicioznih ciljeva na razini EU-a u pogledu financiranja, pristupa, kvalitete, učinkovitosti i održivosti usluga skrbi te da razvije usklađene definicije i pokazatelje za procjenu tih ciljeva za djecu, starije osobe ili osobe s invaliditetom;

26.  naglašava potrebu za pregledom stanja kako bi se pratila provedba prava na kvalitetnu skrb u javnom, privatnom, formalnom i neformalnom kontekstu;

27.  podsjeća da bi EU trebao iskoristiti okvir MOR-a „5R” za dostojanstven rad u području skrbi (prepoznavanje, smanjenje i preraspodjela neplaćenog rada u području skrbi, nagrađivanje plaćenog rada u području skrbi) zajedno s jamčenjem zastupljenosti pružatelja skrbi, socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja;

28.  podsjeća da bi trebalo postići napredak prema gospodarstvu skrbi koje će imati integrirani, holistički, rodno osjetljiv i cjeloživotni pristup skrbi; naglašava da bi to trebalo uključivati zakonodavne mjere i ulaganja na razini EU-a kako bi se promicali pristojni radni uvjeti i privlačnost rada u sektoru skrbi;

29.  naglašava važnost isticanja potrebe za europskim pristupom skrbi u raspravama i zaključcima o daljnjem djelovanju Konferencije o budućnosti Europe jer je skrb ključan sektor za budućnost Europe;

30.  poziva Komisiju da predstavi ambicioznu i čvrstu europsku strategiju u području skrbi koja je otporna na buduće promjene i čiji su temelji pravo svih građana na cjenovno prihvatljivu, dostupnu i visokokvalitetnu skrb, ali i druga načela utvrđena u europskom stupu socijalnih prava i strateškim dokumentima EU-a kao i individualna prava i potrebe primatelja i pružatelja skrbi te koja usto obuhvaća cijeli životni vijek te je usmjerena na potrebe ljudi u kritičnim životnim razdobljima i odgovara na njih, čime se udaraju temelji za kontinuitet usluga skrbi tijekom cijelog života i potiče solidarnost između generacija;

31.  ističe da bi se ta strategija trebala temeljiti na pouzdanim, sveobuhvatnim i usporedivim podacima, javno dostupnim, o situaciji i kategorijama njegovatelja i primatelja skrbi, razvrstanih prema spolu, dobi, nacionalnosti, etničkom podrijetlu(90), invaliditetu, socioekonomskom statusu, dostupnosti i cjenovnoj pristupačnosti, vrsti pružene ili primljene skrbi i različitim okruženjima skrbi (privatna ili javna, institucionalna, obiteljska ili u zajednici) te uključivati konkretne i progresivne ciljeve s rasporedom i pokazateljima za procjenu napretka i rješavanje pitanja nejednakosti uzimajući u obzir potrebe u pogledu skrbi u europskim društvima; ponavlja poziv Komisiji i državama članicama da ažuriraju statistički okvir za prikupljanje pouzdanih, usporedivih i raščlanjenih podataka, uz istodobno jamčenje potpunog poštovanja standarda privatnosti i temeljnih prava; poziva Komisiju da pripremi detaljne preglede korištenja vremena kojima se upravlja na središnjoj razini, raščlanjene prema spomenutim parametrima, kako bi se procijenila vrijednost neplaćenog rada u državama članicama;

32.  naglašava potrebu za savjetovanjem sa svim relevantnim dionicima na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini, uključujući predstavnike neformalnih pružatelja skrbi i organizacije pacijenata, u pripremi europske strategije za skrb, kako bi se uzela u obzir raznolikost njihovih situacija i potreba te ističe da bi se u strategiji trebale utvrditi njezine ciljne skupine;

33.  poziva Komisiju da u europsku strategiju za skrb uključi sveobuhvatne mjere protiv nasilja i zlostavljanja, posebno borbu protiv svih oblika zlostavljanja starijih osoba i zlostavljačkog djelovanja protiv pružatelja skrbi kako bi se suzbile zabrinjavajuće pojave kao što su nepomaganje, zanemarivanje i neprimjerena uporaba fizičkog ili kemijskog ograničavanja slobode, posebno u području dugotrajne skrbi i potpore; poziva države članice da razviju osposobljavanje za neformalne i formalne pružatelje skrbi kako bi se spriječilo, zabranilo i suzbilo nasilje i zlostavljanje povezano sa skrbi, kao i da uspostave neovisne i učinkovite mehanizme za izvješćivanje o njemu i za pravnu zaštitu;

34.  poziva države članice da pruže smjernice kako bi se osiguralo da se ulaganja namijenjena za gospodarstvo skrbi uključe u (revidirane) nacionalne planove za oporavak i otpornost, kohezijske fondove i sve druge relevantne financijske instrumente EU-a;

35.  naglašava da bi se srebrno gospodarstvo koje je u nastajanju moglo pretvoriti u jedan od glavnih gospodarskih pokretača, osobito u ruralnim područjima, te omogućiti sektorima zdravstva i dugotrajne skrbi da učinkovitije pružaju visokokvalitetnu skrb;

36.  poziva Komisiju EU-a da proglasi Dan ravnopravnosti u pogledu skrbi na razini EU-a, 29. veljače svake prijestupne godine, kako bi se podigla razina osviještenosti o podcjenjivanju i nevidljivosti skrbi i pružatelja skrbi u našim društvima;

37.  poziva Komisiju i države članice da, uz odgovor na neposredne potrebe za skrbi, donesu politike i mjere za rješavanje njihovih uzroka, poput siromaštva, socijalne isključenosti i drugih strukturnih prepreka koje onemogućuju univerzalan i jednak pristup kvalitetnoj skrbi, prije svega izazova povezanih sa zapošljavanjem, obrazovanjem i osposobljavanjem, kao i pristojnim i cjenovno pristupačnim stanovanjem;

Kvalitetna skrb za svako dijete

38.  pozdravlja planove Komisije za reviziju ciljeva iz Barcelone u okviru paketa europske strategije za skrb; poziva na poticanje uzlazne konvergencije i veća ulaganja u visokokvalitetnu javnu skrb za svako dijete u EU-u, među ostalim revidiranjem ciljeva i znatnim povećanjem razine ambicije u pogledu dostupnosti kvalitetne skrbi za svu djecu, uključujući djecu mlađu od tri godine, i za onu djecu koja se suočavaju sa siromaštvom, socijalnom isključenošću i intersekcijskim oblicima diskriminacije te utvrđivanjem konkretnih preciznih pokazatelja za praćenje pristupa skrbi za djecu mlađu od jedne godine; poziva Komisiju da u ciljeve uključi novi cilj pružanja skrbi o djeci nakon nastave; poziva države članice koje zaostaju kad je riječ o ciljevima iz Barcelone iz 2002. da donesu sve potrebne mjere kako bi što prije ostvarile cilj pružanja skrbi za najmanje 90 % djece u dobi od tri godine do obvezne školske dobi i najmanje 33 % djece mlađe od tri godine;

39.  podsjeća da bi se sredstva EU-a (ESIF, a posebno Europski socijalni fond +, kao i Mehanizam za oporavak i otpornost) trebala koristiti kao dopuna ulaganjima država članica u skrb o djeci; poziva Komisiju da promiče ulaganja u usluge skrbi o djeci pri upotrebi financijskih instrumenata EU-a od strane država članica; naglašava da su javna ulaganja i kvalitetno zapošljavanje i radni uvjeti radnika u sektoru skrbi o djeci ključni za pružanje kvalitetne skrbi o djeci;

40.  poziva države članice da osmisle politike i mjere za skrb o djeci i za obrazovanje, uključujući aktivnosti nakon škole, kao i druge politike i mjere za podupiranje sve djece i njihovih obitelji na uključiv i integriran način, koristeći se pristupom usmjerenim na dijete s posebnim naglaskom na djecu u ranjivim situacijama, kao što su siromaštvo i socijalna neimaština, ili u opasnosti od njih, kao i djecu s invaliditetom, djecu migrante i djecu pripadnike manjinskih skupina, te kojim se podupire brza i učinkovita provedba europskog jamstva za djecu, među ostalim obveza jamčenja učinkovitog i besplatnog visokokvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te skrbi za djecu kojoj je potrebna pomoć(91); poziva države članice da razviju usluge osobne pomoći za djecu s invaliditetom i osiguraju dostojanstvene i privlačne radne uvjete za stručnjake koji rade s djecom s invaliditetom;

41.  ističe da kriza uzrokovana bolešću COVID-19 i dolazak izbjeglica zbog rata u Ukrajini mogu dodatno pogoršati situaciju djece izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti ili djece kojoj je potreban pristup kvalitetnoj skrbi; stoga ponovno poziva(92) države članice i Komisiju da povećaju financiranje jamstva za djecu s namjenskim proračunom od najmanje 20 milijardi EUR kako bi se suzbilo siromaštvo koje pogađa djecu i njihove obitelji te kako bi se pridonijelo cilju smanjenja siromaštva za najmanje 15 milijuna do 2030., uključujući najmanje 5 milijuna djece u svim državama članicama;

42.  podsjeća na to da su socijalna zaštita i potpora pojedincima i obiteljima, s posebnim naglaskom na skupine u ranjivim situacijama, kao što su velike obitelji, obitelji s jednim roditeljem ili obitelji s djetetom s invaliditetom, od presudne važnosti te poziva nadležna nacionalna tijela da zajamče univerzalne, odgovarajuće i pristupačne sustave socijalne zaštite za sve i integrirane sustave zaštite djece kako nitko ne bi bio zapostavljen, uključujući učinkovitu prevenciju, ranu intervenciju i potporu obiteljima, kako bi se zajamčila sigurnost i zaštita djece bez roditeljske skrbi ili djece kojoj prijeti opasnost od gubitka roditeljske skrbi, kao i mjere za podršku u prijelazu s institucionalne skrbi na kvalitetnu obiteljsku skrb i skrb u zajednici; poziva države članice da povećaju ulaganja u sustave za zaštitu djece i sustave socijalne skrbi kao važan dio provedbe Jamstva za djecu;

43.  poziva države članice da se pobrinu za kontinuiranu sveobuhvatnu i integriranu potporu roditeljima, između ostalog i za majčinska, očinska i roditeljska prava i mjere, koja se odražava i u mirovinskim sustavima, socijalnim uslugama s niskim pragom, kao što su dnevna skrb, savjetovanje, posredovanje ili psihosocijalna potpora, kojima se potiče značajnija uloga muškaraca i na taj način osigurava ravnopravno sudjelovanje muškaraca u obvezama neplaćene skrbi i kućanskim obavezama, uključujući skrb o vrlo maloj djeci, kao i djeci s invaliditetom; naglašava važnost odgovarajućih, pristupačnih i cjenovno prihvatljivih struktura i usluga posebno za samohrane roditelje, od kojih su velika većina žene, te za obitelji s niskim i nestabilnim prihodima kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost; poziva Komisiju i države članice da prikupe standardizirane podatke o jednakosti raščlanjene prema osnovama zaštićenim Direktivama 2000/43/EZ, 2000/78/EZ, i 2006/54/EZ, na temelju dobrovoljnog sudjelovanja, povjerljivosti, samoidentifikacije i informiranog pristanka, uz poštovanje ključnih načela i standarda zaštite podataka i temeljnih prava EU-a;

44.  naglašava važnost osiguravanja pristupačne, dostupne, cjenovno prihvatljive i uključive kvalitetne skrbi o djeci, uz primjenu pristupa usmjerenog na prava i djecu, koja zadovoljava potražnju tijekom radnog vremena roditelja i školskih praznika te omogućuje jednake mogućnosti roditeljima da se vrate na posao i uspostavlja ravnotežu između poslovnog i privatnog života jer je to jedan od glavnih čimbenika punog sudjelovanja žena na tržištu rada; naglašava da bi u isto vrijeme trebala odgovoriti na posebne potrebe djece i njihovih roditelja povezane s, primjerice, invaliditetom, bolestima i radom u određenom sektoru; podsjeća da rodne neravnoteže u skrbi i zapošljavanju imaju negativne cjeloživotne posljedice za sudjelovanje na tržištu i napredak u karijeri mnogih žena, što dovodi do velike razlike među spolovima kad je riječ o mirovinama i velikih razlika u stopama siromaštva u starijoj dobi;

Jednak pristup kvalitetnim uslugama skrbi

45.  poziva države članice da priznaju pravo na skrb i reformiraju i integriraju svoje socijalne usluge i sustave zaštite tako da omoguće učinkovit, sveobuhvatan, jednak i pravovremen pristup uslugama skrbi i liječenju tijekom cijelog života, ugrađujući u svoje sustave socijalne zaštite rješenja kojima se osigurava personalizirani pristup i veća autonomija korisnika pri odabiru usluga i vrste modela zapošljavanja koji najbolje odgovaraju potrebama i primatelja i pružatelja skrbi te kojima se štite njihova prava, uključujući osobne usluge u kućanstvu, osobnu asistenciju i druge modele zapošljavanja za usluge kućne njege, kako bi se poboljšao kontinuitet skrbi, preventivna zdravstvena skrb, rehabilitacija, bolja prevencija, dijagnostika i liječenje profesionalnih bolesti, autonomija, samostalan život i uključenost u zajednicu; skreće pozornost na potrebu za pristupom pravima na skrb neovisno o prihvatljivosti u pogledu drugih socijalnih transfera i uklanjanjem strukturnih prepreka koje dovode do nekorištenja usluga skrbi i drugih usluga potpore ili njihova odgađanja; nadalje ističe potrebe svih pružatelja skrbi, posebno radnika migranata s različitim statusima, koji se možda suočavaju s određenim preprekama u pristupu skrbi, intersekcijskom diskriminacijom, marginalizacijom i siromaštvu unatoč zaposlenju;

46.  napominje da pristupačnost skrbi proizlazi iz kombinacije čimbenika, kao što su dostupnost prilagođenih usluga raznolikog spektra, troškova i fleksibilnosti, ali i odgovarajući broj osoblja u području skrbi, pristojni radni uvjeti, vrijeme čekanja, geografske udaljenosti do najbliže zdravstvene ustanove, primjerena javna infrastruktura i prijevoz; smatra da bi u tom pogledu trebalo staviti na raspolaganje, promicati, cijeniti i priznati različite oblike pružanja usluga skrbi, a posebno bi pružanje usluga skrbi u obitelji i u zajednici trebalo unaprijediti i dati mu prednost u smislu prijelaza s s institucionalne na skrb u obitelji i u zajednici; ukazuje na demografsku promjenu kao važan čimbenik povećanih potreba za skrbi, što će zahtijevati značajna ulaganja EU-a i država članica, kao i prepoznavanje i uklanjanje administrativnih prepreka koje stoje na putu pravodobnom i učinkovitom pristupu primatelja skrbi i njihovih obitelji odgovarajućim rješenjima za skrb i potporu;

47.  naglašava da je, kako bi osobe kojima je potrebna skrb imale kvalitetne životne uvjete, važno da u nekom obliku imaju svakodnevni pristup prirodi i otvorenim prostorima, napominje da studije pokazuju da pristup prirodi ima znatne koristi za fizičko i mentalno zdravlje svih ljudi, posebno onih kojima je potrebna skrb, te ističe potrebu za olakšavanjem pristupa prirodi i otvorenim prostorima za osobe koje ovise o skrbi, kao i za podupiranjem prirodnih rješenja u sektoru skrbi;

48.  napominje da su digitalne tehnologije obećavajuća pojava u podupiranju pružanja skrbi, ali samo ako su razvijene s početne točke utemeljene na korisniku te ako su modularne(93) i prilagođene; u tom smislu ističe da je potrebno da Komisija i države članice riješe problem nedostatka digitalnih vještina među formalnim i neformalnim pružateljima skrbi, kao i među primateljima skrbi, uspostavom posebnih programa usmjerenih na te skupine; naglašava da bi to trebalo nadopuniti poboljšanjem pristupa internetu i posebno prilagodljivim digitalnim rješenjima jednostavnim za korištenje koja su dostupna svim primateljima i pružateljima skrbi kako bi se podržao razvoj digitalnog zdravlja i internetskih usluga skrbi, kao i podržao potencijal tehnološkog razvoja u pogledu smanjenja nejednakosti u pristupu zdravstvenim uslugama i uslugama skrbi te prepreka za prekogranično pružanje tih usluga; poziva države članice da iskoriste sredstva u okviru programa EU4Health i Digitalna Europa za potporu i povećanje digitalne pismenosti i primatelja i pružatelja skrbi;

49.  naglašava da je potrebno osigurati da se skrb ne učini robom;

50.  poziva Komisiju i države članice da razviju alate potrebne za redovitu ocjenu pristupačnosti, dostupnosti i cjenovne prihvatljivosti usluga skrbi i liječenja; naglašava da se načelo pristupačnosti jednako primjenjuje i trebalo bi se snažno provoditi u svim uslugama skrbi i potpore, kojima se osigurava dostojanstvo i autonomija, kako u fizičkom tako i u digitalnom okruženju; poziva Komisiju i države članice da u pogledu pristupa skrbi daju prednost pokazateljima koji se temelje na rezultatima, kao što su prijavljene neispunjene potrebe za skrbi;

51.  naglašava važnost pravodobnog ulaganja u ustanove za skrb, utvrđivanje nedostataka u vještinama te evaluaciju budućih potreba za osobljem i osposobljavanjem na razini pojedinih profesija, sektora te regija, s posebnim naglaskom na gustoću stanovništva i njihove potrebe za skrbi, kao sredstva za osiguravanje primjerenog i održivog broja osoblja te za rješavanje problema nejednakosti u pristupu uslugama i skrbi; poziva Komisiju i države članice da predlože sveobuhvatne standarde i pokazatelje kvalitete i za formalne i za neformalne usluge skrbi, kućna, privatna i javna okruženja, uključujući kompetencije i zahtjeve u pogledu osposobljavanja pružatelja skrbi, kao i alate za učinkovito praćenje njihove provedbe;

52.  naglašava da su prekogranične usluge skrbi, uključujući pružanje skrbi živeći u istom kućanstvu, koje pružaju i mobilni radnici iz EU-a i radnici migranti iz trećih zemalja, često ključne za zadovoljavanje rastućih potreba za skrbi; podsjeća da je većina tih radnika migranata žene i da su pod utjecajem globalnih lanaca skrbi; naglašava da je slobodno kretanje osoba i radnika jedan od glavnih stupova EU-a, ali da su i danas prisutni izazovi u kontekstu prekogranične skrbi; poziva na zaštitu na socijalnu sigurnost svih mobilnih pružatelja i primatelja skrbi kao dijela prava na slobodno kretanje osoba u tom sektoru, kao i na osiguranje pristojnih radnih uvjeta i iskorjenjivanje neprijavljenog rada; potiče države članice da razviju prekogranično osposobljavanje, posebno u prekograničnim regijama, kako bi olakšale prekograničnu skrb i razmijenile najbolje prakse u sektoru skrbi, između ostalog kao sredstvo za rješavanje pitanja odljeva pružatelja skrbi i nedostatka pristupa kvalitetnoj skrbi u regijama ili zemljama iz kojih dolaze pružatelji skrbi;

53.  ponavlja svoj poziv na donošenje zajedničke definicije invaliditeta kao i na uzajamno priznavanje statusa invaliditeta u državama članicama u skladu sa zaključnim napomenama Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o inicijalnom izvješću Europske unije donesenom 2015. u cilju uklanjanja temeljne prepreke za mobilnost osoba s invaliditetom unutar EU-a i omogućivanja njihova pristupa zdravstvenim uslugama, uslugama skrbi i drugim uslugama koje olakšavaju samostalan život, kao i jednakim mogućnostima obrazovanja i zapošljavanja; poziva na uvođenje i proširenje europske iskaznice za osobe s invaliditetom na sve države članice, čime se otvara put europskoj definiciji invaliditeta i omogućava osobama s invaliditetom da ostvare svoje pravo na slobodno kretanje u Europi bez prepreka;

54.  poziva na to da se mentalno zdravlje odredi kao prioritet i uključi u okviru politika javnog zdravlja i skrbi na razini EU-a i država članica; poziva Komisiju da predloži europsku strategiju za mentalno zdravlje s ciljem osiguravanja dobrog mentalnog zdravlja za sve, kojom bi se utvrdili izazovi povezani s mentalnim zdravljem svih generacija u svim relevantnim okruženjima te borilo protiv stereotipa i povezane stigme u pogledu mentalnog zdravlja; ističe da bi to trebalo činiti na rodno osjetljiv način, posebno vodeći računa o onima u ranjivim situacijama i najugroženijim skupinama; naglašava važnost kvalitetnog mentalnog zdravlja i skrbi tijekom cijelog života, kojima se obuhvaća rana dob, obrazovanje, svijet rada, kao i strategije za prevenciju, otkrivanje i brz pristup učinkovito dostupnom, pristupačnom i primjerenom kvalitetnom liječenju koje doprinosi kvaliteti života svih odraslih, među ostalim osoba kojima je potrebna dugotrajna skrb;

55.  naglašava važnost emocionalne, psihološke, socijalne i duhovne skrbi i potpore, kao i usluga mentalnog zdravlja izvan područja primjene lijekova, u poboljšanju kvalitete života osoba koje primaju palijativnu skrb; stoga poziva Komisiju i države članice da unaprijede pristup integriranim uslugama palijativne skrbi kako bi se ublažila bol i nelagoda, kao i održalo dostojanstvo i kvaliteta života osoba koje boluju od terminalne bolesti nakon što se sva sredstva aktivne skrbi pravilno razmotre i proglase neučinkovitima, te kako bi se osigurala odgovarajuća potpora njihovim pružateljima skrbi;

56.  poziva na to da medicinske sestre imaju lakši pristup uslugama kojima se pruža potpora za mentalno i fizičko zdravlje;

57.  poziva države članice da osobama koje uživaju privremenu zaštitu zajamče trenutačan i potpun pristup kvalitetnim uslugama skrbi, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi i s posebnim naglaskom na njihovim fizičkim i psihološkim potrebama uzrokovanima ratnim okolnostima i raseljavanjem, te da istodobno osiguraju jednake i dostojanstvene uvjete rada i zapošljavanja te pravednu plaću za osobe koje uživaju privremenu zaštitu i koje će tražiti zaposlenje u sektoru skrbi; ističe da su za to ključni dodatni kapaciteti i ulaganja u sektor skrbi;

Kvalitetna dugotrajna skrb za dug i kvalitetan život

58.  poziva Komisiju da uspostavi sveobuhvatan, ambiciozan i na pravima utemeljen skup ciljeva i odgovarajućih pokazatelja za dugotrajnu skrb, mehanizme izvješćivanja i alate za praćenje i raščlanjene podatke o pristupačnosti, dostupnosti, cjenovnoj prihvatljivosti i kvaliteti tretmana i usluga skrbi, kao i broju osoblja, koji su primjenjivi na sve vrste ustanova i pružatelja usluga, slično ciljevima iz Barcelone za skrb o djeci; ističe potrebu za ciljevima i pokazateljima u pogledu pristojnih radnih uvjeta, kao i kontinuiranim sudjelovanjem žena na tržištu rada koji bi se mogli koristiti za usmjeravanje ulaganja, financiranja i osposobljavanja kako bi se osigurao bolji pristup kvalitetnim uslugama za one kojima je potrebna pomoć, kao i osiguravanje kontinuiranog sudjelovanja žena na tržištu rada omogućavanjem jednakih obveza pružanja skrbi;

59.  uvjeren je da bi Komisija kao glavni cilj trebala postaviti jednak i univerzalan pristup za sve kvalitetnim uslugama dugotrajne skrbi koje se temelje na individualnim potrebama osoba koje primaju skrb i potporu, pridajući posebnu pozornost uklanjanju nejednakosti i osobama u ranjivim situacijama, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom i žene koje se bave neformalnim i neprijavljenim radom u području skrbi; napominje da potrebe za dugotrajnom skrbi nisu ograničene na starije osobe i da se umjesto toga protežu na različite skupine kojima je potrebna skrb tijekom cijelog života, kao što su osobe s rijetkim bolestima, od kojih većina počinje u djetinjstvu; ističe da se jednak, učinkovit i pravodoban pristup uslugama skrbi i potpori najbolje može postići uključivanjem primatelja skrbi i integracijom dugotrajne skrbi u nacionalne sustave socijalne zaštite, u skladu s preporukom Odbora za socijalnu zaštitu, koji su zbog pravičnosti i učinkovitosti najprimjereniji za ostvarivanje rezultata(94);

60.  ističe potrebu da se pokazatelji kvalitete za sve socijalne i zdravstvene usluge koji se temelje na pravima osoba kojima je potrebna skrb, na održavanju i poboljšanju njihove neovisnosti i autonomije, kao i na socijalnoj uključenosti, te koje su usmjerene na težnje dugotrajne skrbi, kao što su poboljšanje dobrobiti i kvalitete života osoba kojima su potrebne usluge dugotrajne skrbi i potpore, razvoj zdravih godina života i drugi pokazatelji kojim se u središte pozornosti stavlja cijelo iskustvo skrbi; poziva Komisiju i države članice na priznavanje koristi integriranih pristupa skrbi u sprečavanju fizičkog i kognitivnog pogoršanja stanja i produljenja autonomije primatelja skrbi; naglašava da starost, invaliditet, teška bolest ili druge okolnosti koje dovode do potrebe za dugotrajnom skrbi ne predstavljaju prepreku aktivnom sudjelovanju pojedinaca u društvu i životu zajednice; podsjeća da je socijalna isključenost osoba kojima je potrebna skrb i pomoć prije svega rezultat široko rasprostranjene negativne percepcije, društveno oblikovane slike pojedinca o sebi i trajne strukturne diskriminacije;

61.  poziva Komisiju da organizira sastanak na vrhu o skrbi kako bi doprinijela naporima skupine na visokoj razini za budućnost socijalne zaštite i socijalne države u EU-u nakon sastanka na vrhu radi temeljite i uključive rasprave sa svim relevantnim dionicima, kao što su socijalni partneri, interesne skupine, organizacije pacijenata, organizacije pružatelja skrbi, primatelji skrbi i njihovi predstavnici, javna tijela, civilno društvo, neprofitne organizacije, pružatelji usluga i drugi stručnjaci za skrb u zajednici prilagođenu za 2030. s ciljem razvoja dugogodišnje platforme, kako bi se osmislila inovativna rješenja za skrb, osigurali sustavi skrbi otporni na promjene u budućnosti i postupno ukinula institucionalizirana skrb koja bi se zamijenila skrbi u zajednici ili u obitelji i/ili upotrebom personaliziranih proračuna i personalizirano osmišljene skrbi; poziva Komisiju da usmjeri javna ulaganja u usluge dugotrajne skrbi pri upotrebi financijskih instrumenata EU-a te na donošenje okvirne direktive o dugotrajnoj formalnoj i neformalnoj skrbi kojom bi se utvrdila temeljna načela i pružili kriteriji utemeljeni na dokazima za pristupačne i integrirane kvalitetne dugoročne usluge skrbi i usluge potpore diljem EU-a;

62.  poziva države članice da uspostave nacionalne, uzajamno priznate, registre pružatelja usluga skrbi kako bi se nadzirala minimalna usklađenost sa standardima i pravnim zahtjevima za pružanje usluga skrbi; prima na znanje sustave ili mehanizme certificiranja u nekim državama članicama kojima se priznaju kvalifikacije i kompetencije pružatelja dugotrajne skrbi u određenim područjima pružanja skrbi; ustraje na ključnoj ulozi osposobljavanja formalnih i neformalnih pružatelja skrbi, kao i jače kontrole kvalitete i sustava zviždača za neprofitne i profitne lance skrbi u pružanju kvalitetne dugotrajne skrbi;

63.  ističe da je rizik od neispunjavanja njihovih potreba za dugotrajnom skrbi posebno velik za starije žene, koje čine većinu stanovništva kojem je potrebna dugotrajna skrb; ističe i da se žene suočavaju s najvećim poteškoćama u pokrivanju troškova dugotrajne skrbi zbog stalnih razlika u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena, ženskog siromaštva, horizontalne i vertikalne segregacije tržišta rada, većeg broja prekida u karijeri i prekida zbog postojećih tradicionalnih rodnih uloga prema kojima žene i dalje preuzimaju većinu obveza skrbi, strukture i stereotipa tržišta rada, kao i njihove prezastupljenosti u nesigurnom radu ili radu na nepuno radno vrijeme; zabrinut je zbog činjenice da primatelji skrbi i njima bliske osobe obično izabiru pružatelja početne skrbi u kontekstu stresa, financijskih ograničenja i ograničene dostupnosti usluga(95);

Neformalna skrb

64.  napominje da u EU-u između 40 i 50 milijuna osoba redovito pruža usluge neformalne skrbi, a 44 milijuna usluge dugotrajne skrbi barem jednom tjedno(96), pri čemu je većinom riječ o ženama, uključujući žene s invaliditetom koje čine oko 60 % pružatelja neformalne skrbi te provode više sati nego muškarci pružajući neformalnu skrb(97), napominje da to koči rodnu ravnopravnost i može ograničiti mogućnost formalnog rada, posebno za mlađe pružatelje skrbi;

65.  napominje da je neformalna skrb često posljedica nedostatka dostupnosti i pristupačnosti profesionalnih usluga, među ostalim, uglavnom je dugoročan i može imati posljedice na ostvarenje političkih, građanskih, gospodarskih, društvenih i kulturnih prava pružatelja neformalne skrbi, uključujući manje mogućnosti u pogledu karijere ili prihvaćanje poslova ispod njihove razine vještina te ometanje ili isključivanje formalnog sudjelovanja na tržištu rada; osobito je zabrinut zbog negativnog utjecaja obveza u području skrbi na financijsku neovisnost žena, kao i zbog povećanog rizika od siromaštva, socijalne isključenosti, mentalnih i fizičkih zdravstvenih problema;

66.  napominje da pružanje neformalne skrbi može dovesti do gubitka prihoda, pogoršanja rodne diskriminacije, kao što su razlike u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena, siromaštvo u starijoj dobi i feminizacija siromaštva; naglašava da su ti štetni učinci usko povezani s intenzitetom pružene skrbi i naglašava potrebu za boljom raspodjelom neplaćenog rada u kućanstvu i u području skrbi koji uglavnom obavljaju žene te za jačanjem borbe protiv rodnih stereotipa, kao i za uvođenjem radnih režima kojima se poštuje ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

67.  napominje da više od 7 milijuna (8 %) osoba starijih od 65 godina u EU-u prima neformalnu skrb, a kad je riječ o osobama u dobi od 75 godina i više, broj osoba koje se oslanjaju na neformalnu skrb iznosi 11 %(98); napominje da su starije osobe kojima je potrebna skrb većinom žene;

68.  napominje da je radi omogućavanja ljudima da i dalje imaju skrb u vlastitim domovima potrebno proširiti i dodatno razviti mobilnu skrb i potporu kako bi se olakšali zadaci za obiteljske pružatelje skrbi, posebno žene, ne samo s pomoću aktivnosti podizanja razine osviještenosti, već i pružanjem odgovarajuće potpore, uključujući financijsku naknadu, čime se omogućuje članovima obitelji koji pružaju skrb da nastave svoje zaposlenje i rade na usklađivanju pružanja skrbi i plaćenog rada; naglašava ključnu ulogu neformalnih pružatelja skrbi i potrebu da budu aktivno uključeni i da ih podupiru djelatnici u području skrbi te ističe da se potrebe neformalnih pružatelja skrbi moraju procijeniti i rješavati zasebno, a ne moraju biti uvjetovane uslugama ili podrškom koja se pruža primatelju skrbi;

69.  napominje da je najmanje 8 % sve djece u Europi uključeno u pružanje neformalne dugotrajne skrbi, što negativno utječe na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, obrazovanje, socijalnu uključenost i sudjelovanje na tržištu rada u budućnosti(99);

70.  ističe da je potrebno osigurati zajedničku europsku minimalnu definiciju neformalne skrbi, predanost država članica i preporuke Vijeća o neformalnoj skrbi zajedno s nacionalnim preporukama; ističe da bi se tom definicijom trebalo naglasiti da pružanje neformalne skrbi mora biti izbor, a ne obveza koja proizlazi iz nužde i nedostatka dostupnih usluga skrbi te uključiti poštovanje prava na samoodređenje osoba koje primaju skrb pri odabiru željenog oblika skrbi;

71.  poziva Komisiju da osmisli zajedničke europske smjernice te status i potporu neformalnim pružateljima skrbi s obzirom na to da neformalna skrb trenutačno nije na odgovarajući način prepoznata i priznata u svoj svojoj raznolikosti; potiče države članice da promiču aktivne politike rada i zapošljavanja usmjerene na neplaćene neformalne pružatelje skrbi, da podrže njihovo ponovno uključivanje i napredovanje na tržištu rada te da priznaju vještine stečene u neformalnom okruženju;

72.  poziva Komisiju da Parlamentu i Vijeću predstavi europski program za pružatelje skrbi i u okviru njega europski program za neformalne pružatelje skrbi s paketom mjera na razini EU-a o neformalnoj skrbi, a u slučajevima za koje postoji nadležnost na nacionalnoj razini, poziva države članice da podrže tu europsku strategiju ambicioznim i koordiniranim mjerama i nacionalnim programima kako bi se utvrdile, prepoznale i priznale različite vrste neformalne skrbi koja se pruža u Europi, te da identificiraju različite potrebe različitih skupina pružatelja skrbi, uključujući mlade pružatelje skrbi ili mobilne pružatelje skrbi kako bi se olakšalo prijavljivanje zapošljavanja i zajamčilo osiguranje i socijalna zaštita, neovisno o njihovu različitom boravištu ili administracijskim situacijama i statusu;

73.  poziva države članice da razmotre formalizaciju neformalne skrbi i različitih načina pružanja financijske potpore na temelju svojih specifičnih potreba i okolnosti, kako bi pružateljima skrbi zajamčili dobre standarde prava, financijske potpore i socijalne zaštite;

74.  podsjeća da bi se to moglo postići, na primjer, s pomoću bodova za skrb ili mirovinu kako bi se zaštitili osobe koje privremeno napuštaju zaposlenje radi pružanja skrbi članu obitelji ili nekom drugom kome je potrebna skrb, te kroz priznavanje vrijednosti rada tih njegovatelja za društvo u cjelini u okviru drugih dodatnih usluga potpore (savjetovanje ili razmjena iskustava), jasno utvrđeni dopust, zdravu ravnotežu između poslovnog i privatnog života, odmor, usluge zamjene u slučaju bolesti, usluge skrbi o djeci, usluge vraćanja na posao, psihološke usluge i usluge rehabilitacije za pružatelje i primatelje skrbi, kao i pristup obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju te naglašava važnost neprenosivog roditeljskog dopusta; u tom smislu poziva države članice i da razmotre i razmijene najbolje prakse o tome kako odražavati razdoblje provedeno pružajući skrb u mirovinskom sustavu te da brzo i u potpunosti prenesu Direktivu (EU) 2019/1158 od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi, kojom se uvodi dopust za pružatelje skrbi i mogućnost da traže uvjete fleksibilnog radnog vremena, minimalnog dopusta za pružatelje skrbi radi pružanja osobne skrbi ili potpore članovima obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu s radnikom;

75.  poziva države članice da ispitaju kako najbolje formalizirati pružanje neformalne skrbi, a time i ubiranje prihoda u tom području(100), uključujući sustave poreznih odbitaka i upotrebu vaučera za usluge.

76.  naglašava da taj paket mjera o neformalnoj skrbi treba uključivati i zakonodavne i nezakonodavne prijedloge i odgovarajuća ulaganja kako bi se priznala prava i obveze neformalnih pružatelja skrbi kao dio njihove uloge, uz poštivanje prava na samoodređenje osoba koje primaju skrb i utvrditi određene kriterije na temelju kojih pružatelji skrbi mogu primati socijalnu potporu i druge dodatne usluge potpore (uključujući dopust i bolovanje); ponovno ističe pritisak na mentalno i fizičko zdravlje povezan s pružanjem skrbi i naglašava važnost osiguravanja pristupa pružatelja skrbi informacijama i savjetima o skrbi i ravnoteže između skrbi i privatnog života; naglašava da se paketom mjera trebaju dodatno utvrditi obveze izvješćivanja za države članice, uspostaviti jedinstvene kontaktne točke u svim državama članicama gdje bi neformalni pružatelji skrbi mogli pristupiti potpori na koju imaju pravo te promicati interoperabilnost zdravstvenih sustava i sustava socijalne sigurnosti kako bi se iskoristili postojeći podaci i smanjilo administrativno opterećenje s kojim se suočavaju neformalni pružatelji skrbi;

77.  potiče Komisiju i države članice da podrže organizacije civilnog društva i socijalne partnere kako bi se osiguralo da su neformalni pružatelji skrbi zastupljeni te kako bi se uzeli u obzir njihovi doprinosi pri osmišljavanju, provedbi i evaluaciji politika koje se odnose na neformalnu skrb, među ostalim u izradi europske strategije za skrb;

78.  naglašava da je važno riješiti problem prekomjernog oslanjanja na neformalnu skrb formalizacijom i priznavanjem vještina pružatelja skrbi s pomoću postupka certifikacije te promicati programe osposobljavanja i potvrde vještina, čime se omogućuje napredak u uzajamnom priznavanju vještina, te provesti ciljane aktivnosti usavršavanja i prekvalifikacije; naglašava da bi se u tim naporima trebali koristiti, među ostalim, Programom vještina za Europu, Paktom za vještine, ESF-om plus, Inicijativom za zapošljavanje mladih, Fondom za pravednu tranziciju i programom EU4Health; poziva države članice da olakšaju ponovno uključivanje na tržište rada radnika koji su prekinuli karijeru na duže razdoblje kako bi pružali skrb članovima obitelji;

79.  poziva Komisiju da prepozna izazove koji ograničavaju pristup odgovarajućoj skrbi za osobe s posebnim bolestima koje zahtijevaju povećanu razinu skrbi kao što su reumatske i mišićno-koštane bolesti; ističe da osobama s mišićno-koštanim bolestima najveću prepreku u pristupu odgovarajućoj skrbi čini nedostatak reumatologa i medicinskog osposobljavanja u području reumatologije u državama članicama; stoga poziva države članice da reumatologiju uključe u kurikulume za medicinsko osposobljavanje kao standardni element i da povećaju broj reumatologa;

Dostojanstveni radni uvjeti za sve radnike u sektoru skrbi

80.  potiče države članice da u središte svojih politika skrbi stave odgovarajući broj osoblja te ulaganje u radnike u sektoru skrbi; poziva države članice da povećaju privlačnost zanimanja u području skrbi osiguravanjem društvenog priznanja, pristojnih radnih uvjeta i poštenih naknada, uključujući odgovarajuće radno vrijeme, što bi onda pomoglo u rješavanju pitanja postojećeg nedostatka radne snage i smanjenju potreba za radom bez dovoljne prethodne najave, naglog i ozbiljnog odljeva radne snage, osobito u regijama i državama članicama koje se suočavaju sa znatnim izazovima zbog odljeva pružatelja skrbi, te povećanju otpornosti sustava skrbi na buduće promjene uz stvaranje radnih mjesta u sektoru;

81.  poziva Komisiju i države članice da podrže otvaranje takvih kvalitetnih radnih mjesta u tom sektoru, među ostalim, s jasnim, održivim i privlačnim prilikama za razvoj karijere i mogućnostima za osposobljavanje i poboljšanje vještina, koji omogućuju stalan profesionalni i osobni razvoj; poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne inicijative i daju poticaje koji rad u sektoru skrbi čine privlačnijim i mladima te potiču rodno uravnoteženu raspodjelu zanimanja povezanih sa skrbi;

82.  prima na znanje dodatne izazove povezane sa sve većim udjelom rada putem platformi u sektoru skrbi; naglašava da bi se u europskoj direktivi o radu na platformama i nacionalnom zakonodavstvu kojim se uređuje ekonomija platformi trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir specifičnu prirodu pružanja skrbi, čime bi se utvrdili minimalni standardi za kvalitetu usluga i dostojanstvene radne uvjete za radnike;

83.  uviđa da se skrb često pruža neprijavljena ili nedovoljno prijavljena, u izrabljivačkim uvjetima, što utječe na prava i dobrobit radnika i njihovih obitelji, kao i na primatelje skrbi; zabrinut je i zbog radnih uvjeta njegovatelja koji žive u kućanstvu koji su uglavnom žene, uključujući žene migrantice, od kojih se mnoge suočavaju s nejasnim uvjetima isplate naknada, rizikom od socijalne izolacije i nedostatkom mehanizama za pravilno ostvarenje njihovih prava; poziva Komisiju i države članice da riješe pitanje neprijavljenog rada u sektoru skrbi i da stvore jasan pravni okvir za promicanje kvalitetnih radnih mjesta sa socijalnom zaštitom za sve pružatelje skrbi;

84.  ističe da bi dostojanstven rad trebao biti sastavni dio definiranja prioriteta povezanih s održivim i kvalitetnim sustavima skrbi; naglašava da bi primatelji javnih sredstava EU-a i nacionalnih sredstava, zajmova i ugovora trebali poštivati primjenjivo radno pravo i stroge standarde;

85.  potiče one države članice, kao članice ILO-a, koje to još nisu učinile da ratificiraju i provedu relevantne konvencije Međunarodne organizacije rada: posebno konvenciju br. 189 o dostojanstvenom radu za radnike u kućanstvu, br. 190 o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada i br. 149 o osoblju za medicinsku skrb;

86.  zabrinut je zbog toga što visoki udio radnika u sektoru skrbi, od toga uglavnom žene, zarađuje minimalnu plaću ili ostvaruje dohodak manji od minimalne plaće, kao i zbog posljedične postojane razlike u plaćama između muškaraca i žena te razlika u plaćama u određenim zanimanjima u području skrbi(101); stoga pozdravlja prijedloge Komisije za direktivu o primjerenim minimalnim plaćama, kojom bi se poboljšali životni i radni uvjeti u EU-u, uključujući za najmanje plaćene radnike u sektoru skrbi, kao i za direktivu o transparentnosti plaća, koja se bavi rješavanjem pitanja postojano neodgovarajuće primjene temeljnog prava na jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti u EU-u; naglašava da, kako bi se prilagodila niska plaća u sektoru skrbi u kojem prevladavaju žene, socioekonomsku vrijednost poslova skrbi potrebno je ponovno procijeniti u usporedbi s vrijednošću rada u drugim sektorima u kojima često prevladavaju muškarci na temelju objektivnih kriterija s pomoću rodno neutralnih alata za ocjenjivanje ili klasifikaciju radnih mjesta kao što su obrazovni i stručni zahtjevi te zahtjevi u pogledu osposobljavanja, vještine, napori, odgovornost, dosadašnji rad i priroda uključenih zadataka; ističe da je valjani usporedivi zaposlenik važan parametar za utvrđivanje toga može li se rad smatrati radom jednake vrijednosti; u slučaju kada ne postoji mjerilo za usporedbu u stvarnom životu (kao što je često slučaj u sektorima u kojima prevladavaju žene), može se upotrijebiti hipotetsko mjerilo; potiče i javne i privatne pružatelje usluga skrbi da jamče pristojnu i primjerenu naknadu, veću od minimalnih plaća; naglašava da se prema podacima OECD-a(102) povećanje plaće povezuje s većim zapošljavanjem radnika u dugotrajnoj skrbi, duljim trajanjem radnog odnosa i manjom fluktuacijom radnika; potiče države članice da promiču reforme za priznavanje prava pružatelja i primatelja skrbi te da provedu mjere za zaštitu temeljnih radničkih prava i poboljšanje radnih uvjeta njegovatelja rješavanjem problema nesigurnosti radnog okruženja, kao što su, među ostalim, neformalno zaposlenje, dugo radno vrijeme, neodgovarajuća plaća, nedostatak osposobljavanja i nezadovoljavajuće politike u području zdravlja i sigurnosti na radu te slučajevi zlostavljanja, uznemiravanja i nasilja;

87.  ističe središnju ulogu obrazovanja i osposobljavanja, kao i programa za uključivu prekvalifikaciju i usavršavanje radnika za pružanje kvalitetnih usluga skrbi i profesionalizaciju skrbi, uzimajući u obzir kontinuiranu evoluciju zanimanja i usluga u području skrbi; ističe središnju ulogu plaćenog obrazovanja i osposobljavanja na radnom mjestu i u postupku prijelaza s rezidencijalne skrbi na skrb u zajednici i u obitelji; snažno potiče države članice da, uz potporu fondova EU-a (ESIF-a, a posebno Europskog socijalnog fonda +, kao i Mehanizma za oporavak i otpornost), osiguraju osposobljavanje osoblja u sektoru skrbi o pravima osoba kojima je potrebna skrb i potpora, posebno o pravima utvrđenima u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta; žali zbog toga što se Direktivom EU-a o priznavanju stručnih kvalifikacija ne utvrđuju usklađeni minimalni zahtjevi za osposobljavanje radnika u dugotrajnoj skrbi, čime se otežava automatsko priznavanje tih radnika u različitim dijelovima Unije;

88.  naglašava da je pružanje skrbi u osnovi međuljudska usluga koja zahtijeva niz složenih vještina, od kojih neke nisu priznate ni plaćene; naglašava da bi uloga njegovatelja prije svega trebala biti pružanje skrbi i potpore primateljima skrbi te stoga smatra potrebnim smanjiti nepotrebnu birokraciju i izbjeći dodjelu nepotrebnih administrativnih zadataka pružateljima skrbi; naglašava da se određeni medicinski zadaci mogu obaviti u suradnji s drugim zdravstvenim djelatnicima i ističe prednosti bliže suradnje između pružatelja skrbi i zdravstvenih djelatnika, kao što su bolja raspodjela radnog opterećenja, više vremena za primatelje skrbi i kontinuitet skrbi, kao i multidisciplinarne prakse i usklađivanje karijernih mogućnosti;

89.  poziva Komisiju da uspostavi inicijativu EU-a za vještine potrebne za pružanje skrbi kako bi se državama članicama pomoglo da pruže bolje mogućnosti usavršavanja i prekvalifikacije za stručnjake u sektoru skrbi te da uspješnije utvrde područja u kojima postoji nedostatak vještina, potrebne vještine, obećavajuće prakse i uspješne inicijative, kao i da osigura okvir za priznavanje i certificiranje stručnosti, vještina i kvalifikacija stečenih kroz iskustvo kao što je neformalni rad u području skrbi, kako bi se olakšao pristup formalnom zapošljavanju u tom sektoru; poziva države članice da iskoriste Program vještina za Europu kako bi osigurale daljnje osposobljavanje i usavršavanje pružatelja skrbi te podržale i pružile javne mogućnosti za sve pružatelje skrbi, uključujući neformalne pružatelje skrbi i radnike u tom sektoru koji su migranti, za sudjelovanje u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te stjecanje kvalifikacija, posvećujući posebnu pozornost ženama koje se vraćaju na posao nakon dopusta radi pružanja skrbi;

90.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju i provedu pristojne radne uvjete za sve radnike u sektoru formalne i neformalne skrbi i njihovo pravo na osnivanje sindikata i učlanjivanje u sindikate koji ih predstavljaju te na sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju i da u skladu s ambicijama iz nedavno donesenog strateškog okvira EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021.–2027. i onima izvan njega usvoje visoke standarde u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu; ističe potrebu da se posebna pozornost posveti specifičnim izazovima rada u sektoru skrbi, koji uključuje izloženost radnika opasnim tvarima ili lijekovima, rad u potencijalno zaraznim okruženjima te mentalne i psihosocijalne rizike povezane s emocionalno zahtjevnim radom i suočavanjem s negativnim društvenim ponašanjem, kako bi se spriječile nesreće i bolesti na radnom mjestu, a time i odsustvo s posla, fluktuacija osoblja i loše zdravlje radnika;

91.  poziva države članice da priznaju COVID-19 kao profesionalnu bolest u sektoru skrbi; poziva države članice da osiguraju da svaki pružatelj usluga skrbi pripremi program za sprečavanje i kontrolu zaraze i da zajamče godišnje obuke o zaraznim bolestima za radnike u području skrbi, kao i da radnicima pruže ažurirane informacije o zaraznim bolestima;

92.  podsjeća da određeni lijekovi koje radnici u području skrbi redovito upotrebljavaju sadrže jednu ili više karcinogenih, mutagenih ili reproduktivno toksičnih tvari koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive 2004/37/EZ o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim, mutagenim ili reproduktivno toksičnim tvarima na radu; u tom kontekstu podsjeća na četvrtu izmjenu te Direktive i obuhvaćanje rada koji uključuje izloženost opasnim lijekovima; sa zanimanjem iščekuje predviđenu objavu smjernica za postupanje s tim tvarima tijekom 2022., kao i izradu definicije i okvirnog popisa takvih opasnih lijekova;

93.  poziva Komisiju i države članice da promiču i podupiru radna okruženja prilagođena starijim osobama; ponavlja svoj poziv Komisiji da poveća ambicije i predloži širu i sveobuhvatniju direktivu o prevenciji mišićno-koštanih poremećaja i reumatskih bolesti povezanih s radom i upravljanju njima te ublažili psihosocijalni rizici i negativne posljedice pružanja skrbi na dobrobit radnika, koji su bili posebno istaknuti tijekom pandemije;

94.  naglašava da bi se europskom strategijom za skrb, među ostalim, trebalo u potpunosti obuhvatiti pitanje utjecaja digitalizacije na radne uvjete radnika i utjecaja rada na daljinu i telerada na mentalno zdravlje, kao i pitanje količine i nejednake rodne podjele neplaćene skrbi i kućanskih poslova; ponavlja svoj poziv Komisiji da u dogovoru sa socijalnim partnerima predloži direktivu o psihosocijalnim rizicima i dobrobiti na radnom mjestu;

95.  poziva države članice da uspostave minimalne standarde za pružatelje skrbi koji žive u kućanstvu, među ostalim u pogledu: radnog vremena, naknade i smještaja pružatelja skrbi kako bi se u obzir uzela posebnost njihova rada, a posebno činjenice da žive i rade u istom kućanstvu s osobom kojoj je potrebna skrb; trebalo bi izračunati prosječno radno vrijeme jer pružatelji skrbi rade u smjenama; visina naknade ovisi o potrebama za skrbi, kao i o vještinama pružatelja skrbi; pružatelji skrbi koji žive u kućanstvu zajedno s uzdržavanim osobama imaju pristup zasebnoj prostoriji, toaletu, kuhinji i, ako je moguće, internetu;

96.  poziva države članice da ojačaju socijalni dijalog i promiču kolektivno pregovaranje i kolektivne ugovore u sektoru skrbi, javne i privatne, profitne i neprofitne, institucionalne te skrbi u obitelji i u zajednici, kao ključne mehanizme za poboljšanje uvjeta zapošljavanja i rada te za suočavanje s problemom razlike u plaćama između spolova te ujedno kao najučinkovitije alate za osiguravanje veće minimalne plaće, tj. plaća općenito;

97.  poziva države članice da promiču širu pokrivenost kolektivnim pregovaranjem i zajamče pravo na udruživanje i slobodu udruživanja u sektoru skrbi, osiguravajući bolji pristup i informacije za zastupnike radnika i sindikate koji žele zastupati radnike i okupiti članove iz sektora skrbi te uklanjanjem svih prepreka uspostavi sindikata, kao i nepotrebnih prepreka na radnim mjestima u javnom sektoru, uključujući privatne izvođače koji rade na javnim ugovorima, koje ograničavaju sposobnost sindikata da organiziraju radnike u javnom sektoru i povećavaju njihovo članstvo; naglašava da posebno mobilni radnici, koji često rade kao pružatelji skrbi koji žive u kućanstvu i moraju biti dostupni 24 sata dnevno, nisu dovoljno upoznati s uvjetima zaposlenja koji se na njih primjenjuju ili da nisu dovoljno informirani o njima; ističe da bi se kolektivnim ugovorima, među ostalim, osigurala mirovinska prava za radnike koji trebaju smanjiti broj sati plaćenog rada ili napustiti posao kako bi se brinuli o drugima;

98.  podsjeća na to da mobilni radnici i radnici migranti, uključujući radnike bez osobnih dokumenata, imaju važnu ulogu u pružanju skrbi u smještajnim ustanovama za skrb, u zajednici i u obitelji u EU-u; smatra da bi se ta činjenica trebala odražavati i na odgovarajući način riješiti u nadolazećoj europskoj strategiji za skrb; poziva Komisiju i države članice da se obvežu i donesu konkretne mjere za rješavanje problema neprijavljenog rada i nezakonitih oblika zapošljavanja, kao i za promicanje dostojanstvenog rada za sve pružatelje skrbi, bez obzira na njihov status; naglašava da se radnici migranti suočavaju s posebnom ranjivošću i izazovima, kao što su pristup radnoj dozvoli ili formalnom zapošljavanju, pokrivenost socijalnom zaštitom i rizik od neprijavljenog rada; poziva na njihovu zaštitu primjenom, provedbom i praćenjem relevantnog zakonodavstva;

99.  poziva Komisiju i države članice da zajamče pravednu mobilnost i zapošljavanje radnika iz EU-a i trećih zemalja poboljšanjem uzajamnog priznavanja njihovih kvalifikacija i uklanjanjem razlika u transnacionalnoj socijalnoj zaštiti; ponovno poziva na pravilno praćenje i provedbu pravila koja se odnose na mobilnost i bolje informiranje radnika o njihovim pravima; ističe ulogu Europskog nadzornog tijela za rad u pomaganju državama članicama i Komisiji da djelotvorno provode i primjenjuju pravo EU-a u području mobilnosti radne snage te koordiniraju sustav socijalne sigurnosti unutar EU-a; naglašava da je potrebno razmotriti preispitivanje mandata Europskog nadzornog tijela za rad u okviru evaluacije koja se treba provesti 2024. kako bi se obuhvatile odredbe o zdravlju i sigurnosti na radu; poziva Europsku agenciju za sigurnost i zdravlje na radu i Europsko nadzorno tijelo za rad da surađuju kako bi poduprli Komisiju i države članice u poboljšanju zdravlja i sigurnosti na radu mobilnih radnika i radnika migranata; naglašava da se njegovatelji koji žive u kućanstvu uglavnom zapošljavaju preko složenog lanca agencija koje upućuju radnike na rad i na koje se stoga primjenjuje Direktiva o upućivanju radnika(103);

100.  prepoznaje ulogu radnika koji pružaju osobne usluge i usluge u kućanstvu u tome da se građanima EU-a zajamči da doista imaju mogućnost izbora željenog modela skrbi; poziva Komisiju da se u europskoj strategiji za skrb uhvati u koštac s izazovnim uvjetima rada i zapošljavanja svih osobnih radnika i radnika u kućanstvu, uključujući radnika koji pružaju skrb te druge osobne usluge i usluge u kućanstvu, te da postavi temelje za priznavanje, reguliranje i profesionalizaciju osobnih i kućanskih usluga; poziva Komisiju i države članice da se učinkovito pozabave neprijavljenim radom u sektoru skrbi tako što će jamčiti socijalnu zaštitu, sigurne i dostojanstvene radne uvjete i stvoriti nove prilike za zapošljavanje u sektorima skrbi u kućanstvu; poziva na ciljanu reviziju Direktive 89/391/EEZ kako bi se osiguralo uključivanje radnika u kućanstvu u njezino područje primjene; poziva države članice da predstave odgovarajući okvir za prijavljivanje osobnih i kućanskih usluga, kao što su sustavi vaučera za usluge, da razviju mehanizme i alate za bolje praćenje skrbi u kućanstvu te da ulažu u prilagođene kvalitetne profesionalne usluge kako bi se stalo na kraj nesigurnosti u području skrbi i odvratilo od korištenja usluga skrbi koje uključuju neprijavljeni rad;

101.  poziva države članice da brzo i u potpunosti prenesu i provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te ih potiče da prekorače okvire minimalnih standarda utvrđenih u Direktivi; naglašava da bi samo jednaka raspodjela neplaćene odgovornosti u području skrbi između muškaraca i žena uz pomoć jednakih, neprenosivih i propisno plaćenih razdoblja dopusta omogućila ženama da u sve većoj mjeri obavljaju poslove na puno radno vrijeme, da usklade posao i privatni život te postignu osobni i društveni razvoj; nadalje naglašava važnost promicanja dodatne fleksibilnosti radnih uvjeta za određene skupine radnika, kao što su roditelji s malom djecom, samohrani roditelji, roditelji s invaliditetom i roditelji djece s invaliditetom; poziva države članice da poštuju minimalno trajanje rodiljnog i očinskog dopusta, bez obzira na status dotične osobe; podsjeća da bi politike o ravnoteži između poslovnog i privatnog života trebale potaknuti muškarce da preuzmu obveze skrbi na ravnopravnoj osnovi sa ženama te naglašava potrebu za postupnim napretkom prema potpuno plaćenim i jednako dugim rodiljnim i očinskim dopustom; snažno apelira na sve države članice da potiču i omoguće da očevi mogu koristiti očinski dopust bez straha od nepovoljnog ili diskriminirajućeg postupanja poslodavaca, što je učinkovit način da ih se potakne na preuzimanje odgovornosti za skrb o djeci i obitelji te koristan način za postizanje istinske rodne ravnopravnosti; ističe da to ne samo da zahtijeva promjene u stereotipima i rodnim normama nego i dovodi to takvih promjena, što će pak dovesti do pravednijeg i rodno ravnopravnijeg društva; poziva Komisiju i države članice da promiču transformativne mjere kao što su kampanje za podizanje razine osviještenosti o zajedničkoj odgovornosti za skrb i iskorjenjivanje stereotipne ideje da su za te dužnosti odgovorne žene;

102.  poziva države članice da razviju niz sveobuhvatnih mjera i poticaja kako bi potaknule i olakšale reintegraciju radnika na tržište rada, osobito žena na čiju karijeru i prihode češće utječu nejednake rodne uloge i dopust radi pružanja skrbi, uključujući njihovo preuzimanje tih obveza ili dulje prekide u karijeri te kako bi se radnicima zajamčilo pravo na povratak na isto ili jednakovrijedno radno mjesto;

103.  poziva države članice da u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima podržavaju karijerne mogućnosti kako bi omogućile prilagodbe na radne situacije, posebno putem cjeloživotnog učenja i strukovnog osposobljavanja, odgovarajućih davanja za nezaposlenost, prenosivosti socijalnih prava i aktivnih učinkovitih politika tržišta rada; poziva Komisiju i države članice da promiču i jamče učinkovitu zaštitu i jednaku plaću za muškarce i žene s pomoću rodno transformativnog zakonodavstva i političkih rješenja kojima se nastoji riješiti problem nesigurnog zapošljavanja i podcjenjivanja rada određenih sektora u kojima prevladavaju žene, kao što je skrb, te da zajamče razvoj karijere i odgovarajuću socijalnu zaštitu; ponavlja da se ljudima u svim radnim odnosima i samozaposlenim osobama omogući da akumuliraju prava koja im pružaju sigurne dohotke u okolnostima poput nezaposlenosti, bolesti, starosti, prekida u karijeri u svrhu odgoja djece ili drugih situacija koje uključuju skrb, ili radi osposobljavanja, u skladu s Preporukom Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti;

104.  poziva Komisiju da nadogradi europsku strategiju za skrb, odnosno dvije preporuke Vijeća, o skrbi o djeci (revizija ciljeva iz Barcelone) i o dugotrajnoj skrbi te da nakon strategije za skrb predstavi europski plan za skrb, koji bi trebao obuhvaćati niz politika, programa, preporuka i ulaganja na razini EU-a s ciljem poticanja prijelaza na rodno transformativno gospodarstvo skrbi u kojem se skrb prepoznaje kao pravo i vrednuje ju se kao okosnicu našeg društva; ističe da bi se njime trebalo zauzeti integrirani, sveobuhvatni i cjeloživotni pristup skrbi i promicati pristojne radne uvjete i pravedne plaće, povećati privlačnost rada u sektoru skrbi te suzbiti diskriminaciju, rodne nejednakosti i siromaštvo u sektoru;

Prepoznavanje i vrednovanje uloge skrbi u našim društvima i gospodarstvima

105.  ističe iznimnu važnost uključivanja skrbi i mjera za osnaživanje i profesionalni razvoj žena kao pružateljica skrbi, osoba kojima je potrebna skrb i potpora te ranjivih pojedinaca u sve relevantne nacionalne politike i politike EU-a, uz poticanje većih ulaganja u dostupne, cjenovno pristupačne i visokokvalitetne usluge skrbi;

106.  poziva na to da se ti prioriteti odražavaju i u vanjskim dimenzijama politika EU-a, među ostalim u pretpristupnoj i službenoj razvojnoj pomoći; naglašava da bi pristup skrbi utemeljen na pravima te na načelu nediskriminacije omogućio takvo uključivanje u sva relevantna područja politike; naglašava potrebu za osiguranjem sustavne provedbe rodno osviještene politike i politike ravnopravnosti u svim relevantnim fazama postupka izrade proračuna, kako u okviru središnjih proračuna Komisije tako i u okviru politika i programa koje podupire EU; poziva države članice i Europsku komisiju da porade na tome da se ponovno cijene izrazito stigmatizirana formalna i neformalna zanimanja u području skrbi te države članice da donesu učinkovite politike i programe za rješavanje problema diskriminacije osoba s invaliditetom i starijih osoba, rodno uvjetovane diskriminacije i drugih oblika diskriminacije koji se isprepliću s predrasudama i stereotipima povezanima sa skrbi, paternalizmom i ideologijama ovisnosti; napominje da su žene vrijedan i neiskorišten izvor poduzetničkog potencijala u Europi i u sektoru skrbi, koji može pridonijeti novim inovacijama kao što su nove tehnologije;

107.  napominje da je suzbijanje ukorijenjenih rodnih normi i stereotipa prvi korak u preraspodjeli odgovornosti za neplaćenu skrb i rad u kućanstvu između muškaraca i žena te poziva Komisiju i države članice da potiču pozitivnu predodžbu javnosti i privlačnost rada u sektoru skrbi za muškarce i žene planiranjem obrazovnih i javnih informativnih kampanja te podupiranjem pilot-projekata kojima se doprinosi tom cilju i čiji je cilj povećati broj muškaraca koji pružaju skrb i promicati jednako sudjelovanje i mogućnosti za žene i muškarce na tržištu rada u području usluga skrbi;

108.  poziva Komisiju da prati provedbu načela europskog stupa socijalnih prava i ciljeva održivog razvoja u kontekstu europskog semestra; posebno poziva na redovito izvješćivanje o provedbi strategije EU-a za skrb, kao i na pokazatelje koji se odnose na skrb koji se uzimaju u obzir u europskom semestru i preporukama za pojedine zemlje; smatra da bi gospodarstvo skrbi trebalo biti stup gospodarstva nakon pandemije te poziva Komisiju i države članice da skrb stave u središte oporavka nakon pandemije; čvrsto vjeruje da provedba nacionalnih planova za oporavak i otpornost mora uključivati ciljane mjere za poboljšanje rodne ravnopravnosti u svim područjima života i skrbi, uključujući mjere za smanjenje i preraspodjelu neplaćene skrbi i kućanskih poslova;

109.  napominje da postoji potreba za priznavanjem i vrednovanjem skrbi u europskim gospodarstvima, procesu izrade proračuna i izradi statističkih podataka; poziva Komisiju i države članice da usvoje pristupe kojima bi se moglo mjeriti i vrednovati društvene i gospodarske doprinose i rezultate koji se ostvaruju pružanjem skrbi, naročito neplaćene skrbi, kućanskih poslova i rada u kućanstvu dodavanjem neformalne skrbi u lanac vrijednosti, među ostalim na način da se razmotri uvođenje posebnih pokazatelja u sljedeću reviziju pregleda socijalnih pokazatelja; poziva Eurostat i EIGE da procijene gospodarski doprinos neformalnih pružatelja skrbi gospodarstvima država članica i poziva Komisiju i države članice da u donošenje politika uključe povezane alternativne mjere gospodarskog i socijalnog blagostanja;

110.  ističe jasne prednosti minimalnog dohotka i programa minimalnih davanja za mirovine za pravodoban i učinkovit pristup uslugama skrbi i potpore s obzirom na nadolazeću preporuku Komisije o primjerenim minimalnim plaćama, kao i za osiguravanje dostojanstvenog životnog standarda za pružatelje skrbi, koji su uglavnom žene, posebno onih koji pružaju neformalnu neplaćenu skrb, te poziva Komisiju da naglasi važnost razmatranja i razmjene najboljih praksi o tome kako odražavati obveze pružanja skrbi tijekom cijelog života u mirovinskim sustavima;

111.  poziva Komisiju da predstojeću strategiju za skrb poveže s europskim akcijskim planom za socijalnu ekonomiju podizanjem razine osviještenosti o potencijalu socijalne ekonomije da poboljša radne uvjete u sektoru skrbi, kao i stvaranjem prilika za lakši pristup žena kvalitetnim radnim mjestima, poziva države članice da ulažu u razvoj gospodarstva skrbi uzimajući u obzir aspekte ljudskog čimbenika tog sektora;

112.  prepoznaje i cijeni skrb koju pružaju civilno društvo i neprofitne organizacije kao što su nevladine organizacije, organizacije pacijenata, dobrotvorne i vjerske ili druge ustanove;

113.  poziva države članice da u trajnom socijalnom i civilnom dijalogu sa socijalnim partnerima, stručnjacima, nevladinim organizacijama civilnog društva, javnim tijelima na nacionalnoj razini i na razini EU-a, predstavničkim organizacijama primatelja skrbi te formalnim i neformalnim pružateljima skrbi pruže potporu stvaranju učinkovitih rješenja u okviru politike socijalne skrbi koja bi odgovarala potrebama ljudi na terenu; naglašava važnost aktivnog savjetovanja s pružateljima i primateljima skrbi te njihovim predstavničkim organizacijama u razvoj, provedbu i praćenje nadolazeće europske strategije za skrb; poziva Komisiju i države članice da pokrenu raspravu o povezanosti tehnologije i kvalitete skrbi;

114.  poziva Europsku komisiju da provede istraživanja kako bi bolje razumjela utjecaj neodgovarajućeg pružanja skrbi osobama kojima je potrebna skrb i potpora na društvo i gospodarstvo te da osigura financijska sredstva, osobito u okviru buduće platforme, za istraživačke projekte o posljedicama rijetkih bolesti iz perspektive pacijenata, kao i za mreže i inovativne projekte na razini EU-a koji državama članicama omogućuju da zajednički osmišljavaju i međusobno razmjenjuju dobre prakse i inovativne modele skrbi, također s posebnim naglaskom na najčešće bolesti i bolesti koje uzrokuju invaliditet, uključujući reumatske i mišićno-koštane bolesti (RMD);

115.  poziva Komisiju da osigura da Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), Eurofound i druge relevantne agencije raspolažu odgovarajućim sredstvima za praćenje i analizu toga jesu li i na koji način politike usmjerene na predviđena poboljšanja u sektoru skrbi, među ostalim, u pogledu pristupa, kvalitete, rodne ravnopravnosti, infrastrukture i ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

116.  poziva na vanjsku znanstvenu i etičku evaluaciju nošenja s pandemijom bolesti COVID-19 u sektoru skrbi, djelovanja Europske unije u cjelini, kao i djelovanja država članica, te na evaluaciju razine pripravnosti koju EU sada ima za pandemije te poziva države članice i Komisiju da istraže uzroke velikog broja slučajeva zaraze i smrtnih slučajeva povezanih s bolešću COVID-19 u domovima za starije osobe i osobe s invaliditetom te drugim ustanovama iz sustava socijalne skrbi, kao i jesu li ljudska prava i prava pacijenata bila zanemarena ili povrijeđena, kako bi se izvukle potrebne pouke i spriječilo ponavljanje takvih tragedija tijekom budućih kriza;

o
o   o

117.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) https://www.who.int/news/item/14-03-2022-who-launches-new-framework-to-support-countries-achieve-integrated-continuum-of-long-term-care (2) https://www.ohchr.org/en/documents/thematic-reports/impact-coronavirus-disease-covid-19-enjoyment-all-human-rights-older (3) https://undocs.org/Home/Mobile?FinalSymbol=A%2FHRC%2F30%2F43⟪uage=E&DeviceType=Desktop⟪Requested=False (4) SL L 231, 30.6.2021., str. 21. (5) SL L 57, 18.2.2021., str. 17. (6) SL L 437, 28.12.2020., str. 30. (7) SL L 107, 26.3.2021., str. 1. (8) SL L 188, 12.7.2019., str. 79. (9) SL L 180, 19.7.2000., str. 22. (10) SL L 204, 26.7.2006., str. 23. (11) SL L 88, 16.3.2022., str. 1. (12) SL L 223, 22.6.2021., str. 14. (13) SL C 363, 28.10.2020., str. 80. (14) SL C 456, 10.11.2021., str. 191. (15) SL C 456, 10.11.2021., str. 208. (16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2022)0072. (17) SL C 456, 10.11.2021., str. 145. (18) SL C 189, 5.6.2019., str. 4. (19) SL C 474, 24.11.2021., str. 146. (20) SL C 371, 15.9.2021., str. 102. (21) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2022)0038. (22) SL C 445, 29.10.2021., str. 75. (23) SL C 99, 1.3.2022., str. 122. (24) SL C 362, 8.9.2021., str. 8. (25) SL C 363, 28.10.2020., str. 164. (26) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2022)0068. (27) SL C 387, 15.11.2019., str. 1. (28) Europska komisija (2021.), Strategija EU-a o pravima djeteta. (29) Eurostat (2020.), Statistički podaci o sastavu kućanstava. (30) Studija Europske komisije Informal care in Europe Exploring Formalisation, Availability and Quality (Neformalna skrb u Europi - Istraživanje formalizacije, dostupnosti i kvalitete), 2018. (31) https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---dcomm/documents/publication/wcms_838653.pdf (32) https://www.unwomen.org/sites/default/files/Headquarters/Attachments/Sections/Library/Publications/2020/Policy-brief-COVID-19-and-the-care-economy-en.pdf (33) https://www.eurofound.europa.eu/fr/topic/neets (34) Europska komisija i Odbor za socijalnu zaštitu (2021.), Izvješće o dugotrajnoj skrbi za 2021. (35) Služba Europskog parlamenta za istraživanja, Demografska prognoza za Europsku uniju, ožujak 2020., str. 3. (36) The social construction of migrant care work. At the intersection of care, migration and gender (Socijalna konstrukcija poslova skrbi koje obavljaju migranti. Na raskrižju skrbi, migracije i spola) / Amelita King-Dejardin; Međunarodna organizacija rada – Ženeva: ILO, 2019. (37) Odbor za socijalnu zaštitu i Europska komisija (2021.), Izvješće o dugotrajnoj skrbi. (38) OECD (2020.) Djelotvornost socijalne zaštite za dugotrajnu skrb u starijoj dobi Smanjuje li se socijalnom zaštitom rizik od siromaštva povezan s potrebama za skrbi. (39) Studija Europskog parlamenta (2021.), Ageing policies - access to services in different Member States (Politike starenja – pristup uslugama u različitim državama članicama). (40) Svjetski gospodarski forum: COVID-19 highlights how caregiving fuels gender inequality (COVID-19 naglašava kako skrb potiče rodnu neravnopravnost) - https://www.weforum.org/agenda/2020/04/covid-19-highlights-how-caregiving-fuels-gender-inequality/ (41) 2019. (42) https://eige.europa.eu/about-eige/director-speeches/beyond-beijing-declaration-assessment-and-main-challenges (43) https://data.unwomen.org/features/covid-19-pandemic-has-increased-care-burden-how-much-0 https://www.unwomen.org/en/digital-library/publications/2020/04/policy-brief-the-impact-of-covid-19-on-women (44) Preventing and managing COVID-19 across long-term care services: Policy brief (Sprječavanje i upravljanje bolešću COVID-19 u okviru usluga dugotrajne skrbi: sažeto izvješće o politikama), WHO, 24. srpnja 2020.; Surveillance data from public online national reports on COVID-19 in long-term care facilities (Podaci o nadzoru iz javnih internetskih nacionalnih izvješća o bolesti COVID-19 u ustanovama za dugotrajnu skrb), ECDC, 2022. (https://www.ecdc.europa.eu/en/all-topics-z/coronavirus/threats-and-outbreaks/covid-19/prevention-and-control/LTCF-data) (45) http://www.efnweb.be/wp-content/uploads/EFN-MHE-Joint-Statement-October-2021.pdf (46) Izvješće Eurofounda (2021.),Obrazovanje, zdravstvena skrb i stanovanje: Kako se 2020. promijenio pristup za djecu i obitelji (47) https://www.epsu.org/sites/default/files/article/files/Resilience_of%20the%20LTC%20sector_V3.pdf (48) https://effat.org/in-the-spotlight/european-alliance-calls-on-eu-governments-to-ratify-convention-on-domestic-workers/#:~:text=Among%20them%2C%206.3%20million%20are,workers%20in%20their%20respective%20country (49) Europski institut za mobilnost radne snage (https://www.mobilelabour.eu/) (50) Studija Europske komisije Challenges in long-term care in Europe 2018 (Izazovi u području dugotrajne skrbi u Europi 2018.) (51) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Gender_pay_gap_statistics (52) https://ec.europa.eu/info/policies/justice-and-fundamental-rights/gender-equality/women-labour-market-work-life-balance/womens-situation-labour-market_hr (53) Studija Europskog parlamenta (2021.), Gender equality: Economic value of care from the perspective of the applicable EU funds (Rodna ravnopravnost: gospodarska vrijednost skrbi iz perspektive primjenjivih sredstava EU-a). (54) EIGE, Pekinška platforma za djelovanje za 2020., 2021. (55) Izvješće Eurofounda (2020.), Radna snaga u području dugotrajne skrbi: Zapošljavanje i uvjeti rada (56) Izvješće Eurofounda (2020.), Radna snaga u području dugotrajne skrbi: Zapošljavanje i uvjeti rada (57) Izvješće Eurofounda (2020.), Radna snaga u području dugotrajne skrbi: Zapošljavanje i uvjeti rada (58) Europska komisija i Odbor za socijalnu zaštitu (2021.), Izvješće o dugotrajnoj skrbi za 2021. (59) Studija Europskog parlamenta (2021.), Policies for long-term carers (Politike za pružatelje dugotrajne skrbi). (60) Eurofond, Long-term care workforce: Employment and working conditions (Radna snaga u području dugotrajne skrbi: Zapošljavanje i uvjeti rada), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2020.b (61) Izvješće Eurofounda (2020.), Radna snaga u području dugotrajne skrbi: Zapošljavanje i uvjeti rada (62) Europska komisija, Izvješće o dugotrajnoj skrbi. https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=24079&langId=en (63) Europska komisija, Izvješće o dugotrajnoj skrbi. https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=24079&langId=en (64) Izvješće EIGE-a, 2020.: Gender inequalities in care and consequences for the labour market (Rodne nejednakosti u pružanju skrbi i posljedice na tržište rada), https://eige.europa.eu/publications/gender-inequalities-care-and-consequences-labour-market (65) Izvješće EIGE-a (20210) Gender inequalities in care and consequences for the labour market (Rodne nejednakosti u pružanju skrbi i posljedice na tržište rada) (66) Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), Europsko istraživanje o kvaliteti života iz 2016. – Kvaliteta života, kvaliteta javnih usluga i kvaliteta društva, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2018. (67) https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=ilc_pnp13〈=en (68) Izvješće EIGE-a (2021) Gender inequalities in care and consequences for the labour market (Rodne nejednakosti u pružanju skrbi i posljedice na tržište rada) (69) The Global Burden of Disease Study 2019 (Globalna studija o teretu bolesti iz 2019.): https://www.thelancet.com/journals/lancet/issue/vol396no10258/PIIS0140-6736(20)X0042-0# (70) Izvješće ILO-a (2018.) „Pružanje skrbi i poslovi pružanja skrbi za budućnost dostojanstvenog rada”. (71) Studija Europskog parlamenta (2021.), Policies for long-term carers (Politike za pružatelje dugotrajne skrbi). (72) Studija Europskog parlamenta (2021.), Gender equality: Economic value of care from the perspective of the applicable EU funds (Rodna ravnopravnost: gospodarska vrijednost skrbi iz perspektive primjenjivih sredstava EU-a). (73) Zajednička izjava europskih socijalnih partnera o pružanju usluga skrbi o djeci u EU-u. https://www.etuc.org/en/document/european-social-partners-joint-statement-childcare-provisions-eu (74) Rezolucija Europskog parlamenta od 29. travnja 2021. o europskom jamstvu za djecu. (75) Preporuka Vijeća (EU) 2021/1004 o uspostavi europskog jamstva za djecu. (76) Izvješće EIGE-a (2021) Gender inequalities in care and consequences for the labour market (Rodne nejednakosti u pružanju skrbi i posljedice na tržište rada) (77) Europska komisija, Izvješće o dugotrajnoj skrbi. https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=24079&langId=en (78) Odbor za socijalnu zaštitu i Europska komisija (2021.), Izvješće o dugotrajnoj skrbi. (79) Europska komisija, Izvješće o dugotrajnoj skrbi. https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=24079&langId=en (80) Izvješće Eurocarers iz 2021. Impact of COVID-19 on outbreak on informal carers across Europe (Učinak pandemije bolesti COVID-19 na pružatelje neformalne skrbi u cijeloj Europi). (81) ILO, 2022., „Skrb na djelu: Ulaganje u dopust radi skrbi i usluge za rodno ravnopravniji svijet rada”, (82) ILO, 2022., „Skrb na djelu: Ulaganje u dopust radi skrbi i usluge za rodno ravnopravniji svijet rada”, (83) Europska komisija, 2021., Zelena knjiga o starenju; (84) https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/economy-finance/dp074_en.pdf (85) Alzheimer Europe (2020.), Dementia in Europe Yearbook 2019: Estimating the prevalence of dementia in Europe (Godišnjak o demenciji u Europi za 2019.: Procjena raširenosti demencije u Europi). (86) https://www.oecd.org/fr/publications/who-cares-attracting-and-retaining-elderly-care-workers-92c0ef68-en.htm (87) https://www.finanzwende-recherche.de/wp-content/uploads/2021/10/Finanzwende_BourgeronMetzWolf_2021_Private-Equity-Investoren-in-der-Pflege_20211013.pdf (88) https://www.eurofound.europa.eu/publications/article/2021/wages-in-long-term-care-and-other-social-services-21-below-average (89) „Primarna prevencija usmjerena je na sprečavanje početnog pojavljivanja poremećaja. Sekundarnom i tercijarnom prevencijom nastoji se zaustaviti ili usporiti postojeće bolesti i njihove učinke ranim otkrivanjem i odgovarajućim liječenjem; ili smanjiti pojavu recidiva i potvrđivanja kroničnih bolesti, primjerice, učinkovitom rehabilitacijom.” Referentni dokument: WHO, Pojmovnik promicanja zdravlja, 1998. (90) Podatke o etničkom podrijetlu potrebno je prikupljati na dobrovoljnoj i anonimnoj osnovi isključivo u svrhu identificiranja i suzbijanja diskriminatornog djelovanja. (91) U skladu s Preporukom Vijeća (EU) 2021/1004 od 14. lipnja 2021. o uspostavi europskog jamstva za djecu. (92) Rezolucija Europskog parlamenta od 17. prosinca 2020. o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju (2020/2084(INI)). Rezolucija Europskog parlamenta od 7. travnja 2022. o zaštiti koju EU pruža djeci i mladima koji bježe od rata protiv Ukrajine (2022/2618(RSP)) (93) Digitalna rješenja, na primjer aplikacije, koja se sastoje od različitih modula i funkcija koje se mogu kombinirati s osnovnim oblikom aplikacije kako bi se dobila aplikacija prilagođena potrebama i željama pojedinačnih korisnika. (94) https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=7724 (95) Odbor za socijalnu zaštitu i Europska komisija (2021.), Long-term care report: Trends, challenges and opportunities in an ageing society (Izvješće o dugotrajnoj skrbi: trendovi, izazovi i prilike u društvu koje stari), svezak 1. (96) Eurofound (2020.): Long-term care workforce: Employment and working conditions (Radna snaga u području dugotrajne skrbi: zapošljavanje i uvjeti rada) (97) Resorni odjel za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života (2021.), Studija EP-a koju je zatražio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja: Policies for long-term carers (Politike za pružatelje dugotrajne skrbi). (98) Resorni odjel za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života (2021.), Studija EP-a koju je zatražio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja: Policies for long-term carers (Politike za pružatelje dugotrajne skrbi). (99) Santini, Socci et al. (2020.): Positive and Negative Impacts of Caring among Adolescents Caring for Grandparents. Results from an Online Survey in Six European Countries and Implications for Future Research, Policy and Practice (Pozitivni i negativni učinci pružanja skrbi među adolescentima koji pružaju skrb bakama i djedovima. Rezultati internetske ankete u šest europskih zemalja i implikacije za buduća istraživanja, politiku i praksu) (https://me-we.eu/wp-content/uploads/2020/10/Positive-and-Negative-Impacts-of-Caring.pdf). (100) Za potrebe javnih prihoda, države članice trebale bi ispitati najbolji način za formalizaciju zapošljavanja, a na taj način i ubiranje prihoda koji proizlazi iz tog zaposlenja. Pri tome bi u izračunima trebali uzeti u obzir sustave poreznih odbitaka i upotrebu vaučera za usluge. (101) Eurofound (2021.), Understanding the gender pay gap: What difference do sector and occupation make? (Razumijevanje razlike u plaći na temelju spola: zašto su važni sektor i zanimanje?), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. Eurofound (2021.), Minimum Wages in 2021.: Annual review (Minimalne plaće u 2021.: godišnji pregled), serija izdanja EU-a o minimalnim plaćama, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. (102) https://www.oecd-ilibrary.org/docserver/92c0ef68-en.pdf?expires=1647941287&id=id∾cname=ocid194994✓sum=D863115B583D2A82CECF11D7D54A37B1 (103) https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/files/report_on_the_eesc_country_visits_to_uk_germany_italy_poland_0.pdf.

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o mentalnom zdravlju u digitalnom svijetu rada (2021/2098(INI))

P9_TA(2022)0279 A9-0184/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 4., 6., 9., 114., 153., 169. i 191. te posebno članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 14., 15., 21., 31., 32. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegovo načelo 10.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Strategiju UN-a o mentalnom zdravlju i dobrobiti iz 2018.,

–  uzimajući u obzir manifest Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 18. svibnja 2020. o oporavku od pandemije bolesti COVID-19 s naglaskom na zdravlje,

–  uzimajući u obzir kampanju povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja 2021. Svjetske zdravstvene organizacije „Pružimo skrb za mentalno zdravlje svima: učinimo to realnošću”,

–  uzimajući u obzir Europski okvir WHO-a za djelovanje u području mentalnog zdravlja za 2021.–2025.,

–  uzimajući u obzir studiju o zdravstvenoj politici Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) od 8. lipnja 2021. naslovljenu „A New Benchmark for Mental Health Systems: Tackling the Social and Economic Costs of Mental Ill Health” (Novo mjerilo za sustave mentalnog zdravlja: suočavanje sa socijalnim i ekonomskim troškovima lošeg metalnog zdravlja) te reviziju mentalnog zdravlja i rada od 4. studenoga 2021. naslovljenu „Fitter Minds, Fitter Jobs: from Awareness to Change in Integrated Mental Health, Skills and Work Policies” (Na zdravom radnom mjestu, zdravi zaposlenici: od podizanja svijesti do promjene u integriranim politikama mentalnog zdravlja, vještina i rada),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/654/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za mjesto rada(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/270/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimalnim zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu sa zaslonima(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2022. o osnaživanju mladih u Europi: zapošljavanje nakon pandemije i socijalni oporavak(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. rujna 2021. o pravednim radnim uvjetima, pravima i socijalnoj zaštiti radnika koji rade preko platformi – novi oblici zapošljavanja povezani s digitalnim razvojem(13),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. listopada 2019. o ekonomiji dobrobiti(14) kojima se poziva na sveobuhvatnu strategiju EU-a za mentalno zdravlje,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 08. lipnja 2020. o poboljšanju dobrobiti na radnom mjestu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. lipnja 2021. naslovljenu „Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021.–2027.: Sigurnost i zdravlje na radu u svijetu rada koji se mijenja” (COM(2021)0323),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije od 14. listopada 2005. naslovljenu „Poboljšanje mentalnog zdravlja stanovništva: ususret strategiji za mentalno zdravlje za Europsku uniju” (COM(2005)0484),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. srpnja 2021. o zaposlenosti i socijalnim kretanjima u Europi naslovljeno „Towards a strong social Europe in the aftermath of the COVID-19 crisis: reducing disparities and addressing distributional impacts” (Ususret snažnoj socijalnoj Europi nakon krize prouzročene bolešću COVID-19: smanjenje razlika i rješavanje distribucijskih učinaka),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog foruma mladih od 17. lipnja 2021. naslovljeno „Beyond Lockdown: the ‘pandemic scar’ on young people” (Nakon ograničenja kretanja: ‚ožiljak’ koji je pandemija ostavila na mladima),

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 9. studenoga 2021. naslovljeno „Impact of COVID-19 on young people in the EU” (Utjecaj bolesti COVID-19 na mlade u EU-u), i izvješće od 10. svibnja 2021. naslovljeno „Living, working and COVID-19: Mental health and trust decline across EU as pandemic enters another year”, (Život, rad i COVID-19: pad mentalnog zdravlja i povjerenja u cijelom EU-u dok pandemija ulazi u svoju drugu godinu),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) 7. prosinca 2020. naslovljeno „Preventing musculoskeletal disorders in a diverse workforce: risk factors for women, migrants and LGBTI workers” (Sprečavanje mišićno-koštanih poremećaja u raznolikoj radnoj snazi: čimbenici rizika za žene, migrante i LGBTI radnike),

–  uzimajući u obzir izvješće EU-OSHA-e od 7. listopada 2011. naslovljeno „Mental health promotion in the workplace – a good practice report” (Promicanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu – izvješće o dobroj praksi),

–  uzimajući u obzir izvješće agencije EU-OSHA od 22. listopada 2021. naslovljeno „Telework and health risks in the context of the COVID-19 pandemic: evidence from the field and policy implications” (Rad na daljinu i zdravstveni rizici u okolnostima pandemije bolesti COVID-19: dokazi s terena i utjecaj na politiku),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2012. naslovljeno „European Year of Mental Health - Better work, better quality of life” (Europska godina mentalnog zdravlja – bolji rad, veća kvaliteta života)(15),

–  uzimajući u obzir mišljenje stručne skupine Komisije za učinkovite načine ulaganja u zdravlje od 23. lipnja 2021. naslovljeno „Supporting mental health of health workforce and other essential workers” (Potpora mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika i drugih ključnih radnika),

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće EU-OSHA-e i Eurofounda od 13. listopada 2014. naslovljeno „Psychosocial risks in Europe: prevalence and strategies for prevention” (Psihosocijalni rizici u Europi: pojavnost i strategije prevencije),

–  uzimajući u obzir Istraživanje o iskustvu zaposlenika iz 2021. koje je provelo društvo Willis Towers Watson,

–  uzimajući u obzir predstavke podnesene Odboru za predstavke, primjerice br. 0956/2018 i br. 1186/2018,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0184/2022),

A.  budući da je pravo na tjelesno i mentalno zdravlje temeljno ljudsko pravo te budući da svako ljudsko biće ima pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja; budući da Svjetska zdravstvena organizacija mentalno zdravlje definira kao „stanje mentalne dobrobiti koje ljudima omogućava da se nose sa životnim stresovima, ostvare vlastite mogućnosti, funkcionalno uče i rade te doprinose svojoj zajednici”(16); budući da je mentalno zdravlje povezano i s drugim temeljnim pravima kao što su pravo na ljudsko dostojanstvo, kako je utvrđeno u članku 1. Povelje EU-a o temeljnim pravima, te pravo na integritet osobe, uključujući mentalni integritet, kako je utvrđeno člankom 3. Povelje;

B.  budući da istraživanja pokazuju da je pandemija bolesti COVID-19 oblikovala organizacijske prakse i prakse upravljanja te promijenila radne uvjete brojnih radnika u Europi u pogledu radnom vremena, dobrobiti i fizičkog okoliša radnog mjesta; budući da je na zdravstvene i ključne radnike stavljen ogroman pritisak; budući da su se ti radnici trebali nositi sa zahtjevnim radnim okruženjem, nedostatkom zaštite i strahom za vlastitu sigurnost, što je imalo negativan psihološki utjecaj; budući da razumijevanje problema s mentalnim zdravljem ne znači samo biti svjestan mentalnog poremećaja u skladu s dijagnostičkim kriterijima Međunarodne klasifikacije bolesti za statistiku mortaliteta i morbiditeta (primjerice, depresija)(17), nego i nastojati promicati dobrobit, izbjegavati nerazumijevanje i stigmatizaciju te osmisliti i provesti prave mjere i liječenje radi upravljanja tim poremećajima(18);

C.  budući da je pandemija dovela do naglog povećanja obveza skrbi u kombinaciji s radom, što je nerazmjerno utjecalo na žene i povećalo rodne razlike u pogledu neplaćene skrbi; budući da je to imalo negativan učinak na mentalno zdravlje ljudi s obvezama skrbi jer su se brojni radnici morali nositi s puno većim stresom preuzimajući veće obveze skrbi o djeci i školovanja kod kuće tijekom zabrane kretanja ili pružanjem neformalne skrbi ili obavljanjem bilo koje druge vrste posla za rodbinu koja ovisi o njima;

D.  budući da su istraživanja pokazala da je pandemija dovela do porasta rada na daljinu u velikim razmjerima, što je imalo pozitivne posljedice kao što su veća fleksibilnost i samostalnost, te u nekim slučajevima, bolja ravnotežu između poslovnog i privatnog života; međutim, budući da te pozitivne strane ne nadmašuju uvijek negativne posljedice kao što je prekomjerna povezanost, brisanje granica između poslovnog i privatnog života pojedinca, veći intenzitet rada i stres povezan s tehnologijom; budući da je prema istraživanjima Eurofounda o bolesti COVID-19 pandemija nametnula brojne izazove radnicima koji rade na daljinu; budući da se, iako znatan porast rada na daljinu može donijeti korist radnicima i poduzećima, i pravo na fizičko i mentalno zdravlje mora očuvati i promicati u tom kontekstu;

E.  budući da su psihosocijalni rizici najčešći zdravstveni rizici povezani s radom na daljinu; budući da je rašireniji rad na daljinu povezan s dugim radnim vremenom i stresom povezanim s radom; budući da prema EU-OSHA-i psihosocijalni rizici mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda kao što su anksioznost povezana s radom, sindrom izgaranja na poslu ili depresija; budući da uvjeti rada koji dovode do psihosocijalnih rizika mogu uključivati prekomjerno radno opterećenje, sukobljene zahtjeve, pomanjkanje jasnoće u pogledu uloge pojedinca, pomanjkanje uključenosti u odluke koje utječu na same radnike, pomanjkanje utjecaja na način izvršenja posla, loše upravljanje organizacijskim promjenama, nedostatak sigurnosti radnog mjesta, neučinkovitu komunikaciju, nedostatak potpore od rukovodstva ili kolega, psihološko ili seksualno uznemiravanje te nasilje treće strane; budući da države članice nemaju iste zakonski obvezujuće zajedničke standarde i načela za psihosocijalne rizike, što dovodi do de facto nejednake zakonske zaštite radnika;

F.  budući da se sve veći broj poslodavaca u upravljanju svojim radnicima koristi digitalnim alatima kao što su aplikacije, softver i umjetna inteligencija; budući da algoritamsko upravljanje kao takvo predstavlja nove izazove za budućnost rada, primjerice kontrolu i nadzor koje omogućuje tehnologija s pomoću alata za predviđanje i označavanje, praćenje napretka i uspješnosti na daljinu u stvarnom vremenu i praćenje vremena, te podrazumijeva znatne rizike za zdravlje i sigurnost radnika, posebno njihovo mentalno zdravlje i pravo na privatnost i ljudsko dostojanstvo; budući da digitalizacija i napredne nove tehnologije kao što su umjetna inteligencija i strojevi koji se temelje na umjetnoj inteligenciji transformiraju prirodu rada; budući da se oko 40 % odjela za ljudske resurse u međunarodnim kompanijama sada koristi aplikacijama koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, a 70 % njih smatra to visokim prioritetom za svoju organizaciju; budući da je novo digitalno gospodarstvo potrebno regulirati kako bi se njime poticao zajednički prosperitet i osigurala dobrobit cjelokupnog društva;

G.  budući da to novo stanje zahtijeva da donesemo novu i širu definiciju zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu koje se više ne može odvajati od mentalnog zdravlja;

H.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 nerazmjerno utjecala na mentalnu dobrobit zdravstvenih radnika i radnika koji pružaju dugotrajnu skrb, od kojih većinu čine žene, kao i ranjivih skupina koje uključuju etničke manjine, LGBTIQ+ zajednicu, starije osobe, samohrane roditelje, osobe s invaliditetom i postojećim problemima s mentalnim zdravljem, osobe nižeg socioekonomskog statusa, nezaposlene te osobe koje žive u najudaljenijim regijama i udaljenim, slabo povezanim područjima; budući da se mentalno zdravlje mladih znatno pogoršalo tijekom pandemije, uz probleme povezane s mentalnim zdravljem koji su se udvostručili u nekoliko država članica i velik utjecaj na zapošljavanje mladih i smanjenje njihovih prihoda, ali i gubitak posla; budući da devet milijuna adolescenata u Europi (u dobi od 10 do 19 godina) živi s poremećajima mentalnog zdravlja, pri čemu anksioznost i depresija čine više od polovice tih slučajeva;

I.  budući da previše ljudi u EU-u nema pristup javnim uslugama mentalnog zdravlja i medicine rada; budući da je mentalna dobrobit pala svoje najniže razine u svim dobnim skupinama od nastupanja pandemije, a pogoršanje mentalnog zdravlja pripisuje se prekidima u pristupu uslugama mentalnog zdravlja, povećanom radnom opterećenju i krizi tržišta rada koji su nerazmjerno utjecali na mlade; budući da je poznato da su javne usluge mentalnog zdravlja i medicine rada su nedovoljno financirane; budući da stres povezan s radom može biti posljedica nekoliko čimbenika kao što je pritisak povezan s vremenskim okvirima, dugo i promjenjivo radno vrijeme te loša komunikacija i suradnja unutar organizacije; budući da postoji snažna povezanost između migrena i jakih glavobolja te depresije i anksioznosti, među ostalim komorbidnim psihijatrijskim poremećajima, koja ima snažan popratni učinak na obavljanje rada i izostanak zaposlenika; budući da klinička i primijenjena istraživanja u području prevencije, dijagnostike i liječenja mentalnih zdravstvenih stanja isto tako ne primaju dostatna financijska sredstva; budući da su problemi s mentalnim zdravljem trenutačno vodeći uzrok globalnog morbiditeta, uz samoubojstvo kao drugi najveći uzrok smrti mladih u Europi; budući da prevencija, informiranje, aktivnosti za dobrobit i promicanje mentalnog zdravlja te zdrave kulture na radu mogu dovesti do pozitivnih ishoda za poboljšanje zdravlja zaposlenika(19);

J.  budući da problemi na radnom mjestu koji utječu na mentalno zdravlje uključuju sindrom izgaranja na poslu, sindrom zasićenja, stres, uznemiravanje, nasilje, stigmatizacija, diskriminacija i ograničene mogućnosti rasta ili promicanja, koji bi mogli biti dodatno pogoršani putem interneta; budući da je WHO prošle godine otkrio da više od 300 milijuna ljudi diljem svijeta patilo od mentalnih poremećaja povezanih s radom kao što su sindrom izgaranja na poslu, anksioznost, depresija ili posttraumatski stres, što je povezano s činjenicom da jedan od četiri europska radnika osjeća da rad ima negativan utjecaj na njihovo zdravlje(20); budući da negativno radno okruženje može dovesti do problema s fizičkim i mentalnim zdravljem, korištenja štetnih tvari ili alkohola, izostajanja s posla i gubitka produktivnosti;

K.  budući da su troškovi lošeg mentalnog zdravlja procijenjeni na više od 4 % BDP-a u svim državama članicama EU-a u 2015.; budući da je trošak depresije povezane s radom jedan od glavnih uzroka invalidnosti i depresije te se procjenjuje na 620 milijardi EUR godišnje, što dovodi do gubitka gospodarske proizvodnje u iznosu od 240 milijardi EUR(21); budući da procijenjeni trošak svih glavobolja u EU-u iznosi više od 110 milijardi EUR svake godine, od čega se otprilike 50 milijardi EUR pripisuje migrenama; budući da su proračuni povezani s prevencijom u svim državama članicama EU-a i dalje niskih 3 % ukupnih rashoda za zdravstvo;

L.  budući da su u okviru propisa EU-a o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu(22) poslodavci dužni zaštititi zdravlje i sigurnost radnika u svim aspektima njihovog rada; budući da su poslodavci i dalje odgovorni za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu u kontekstu rada na daljinu; budući da sindikati i tijela nadležna za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu imaju ključnu ulogu u zaštiti temeljnih ljudskih prava na sigurno i zaštićeno radno mjesto, uključujući tijekom rada na daljinu;

M.  budući da su stabilno zaposlenje, zdravlje (uključujući mentalno zdravlje), uvjeti za potpuni razvoj te osjećaj utjecaja i uključenja za mlade osnovni preduvjeti za izlazak iz krize, jačanje društava i obnovu gospodarstva;

Mentalno zdravlje i digitalni rad: iskustva stečena tijekom pandemije bolesti COVID-19

1.  izražava žaljenje zbog činjenice što su tijekom pandemije bolesti COVID-19 mentalno zdravlje zaposlenika i samozaposlenih bili pogođeni prekidima u pružanju usluga kao što su obrazovanje, zdravlje, socijalna potpora i povećani čimbenici stresa, primjerice financijska nesigurnost, strah od nezaposlenosti, ograničeni pristup zdravstvenoj skrbi, izolacija, stres povezan s tehnologijom, promjene radnog vremena, neodgovarajuća organizacija rada i rad na daljinu; poziva da se mentalno zdravlje hitno uključi u međusektorske i integrirane politike kao dio sveobuhvatne strategije EU-a za mentalno zdravlje i europske strategije za skrb dopunjene nacionalnim akcijskim planovima; podsjeća posebice Komisiju da bi zaštita zdravlja radnika trebala biti sastavni dio planova pripravnosti EU-OSHA-e kako bi se spriječile buduće zdravstvene krize;

2.  naglašava da su pandemija bolesti COVID-19 i posljedična gospodarska kriza stvorile ogroman pritisak na mentalno zdravlje i dobrobit svih građana, ali prije svega zaposlenika, samozaposlenih, mladih, studenata na prijelazu u radnu snagu i starijih osoba, uz sve veću pojavu psihosocijalnih rizika povezanih s radom i više stope stresa, anksioznosti i depresije;

3.  naglašava da je pandemija bolesti COVID-19 imala negativan učinak na prijelaz iz obrazovanja u rad te stoga može uzrokovati više razine stresa, anksioznosti i nesigurnosti za mlade na početku njihovih karijera, što će isto tako vjerojatno pogoršati njihove mogućnosti zapošljavanja i uvesti ih u začarani krug problema s mentalnim zdravljem i dobrobiti; poziva na veću potporu mentalnom zdravlju, među ostalim javne službe za zapošljavanje, u cilju poboljšanja dobrobiti nezaposlenih;

4.  izražava žaljenje zbog činjenice što se mentalno zdravlje ne smatra prioritetom kao što je slučaj s fizičkim zdravljem, što su za mentalno zdravlje uskraćena financijska sredstva i nema dovoljno kvalificiranog osoblja u državama članicama unatoč neraskidivim koristima poboljšanog zdravlja i dobrobiti te znatnom porastu gospodarske produktivnosti i veće razine sudjelovanja u radu koje proizlaze iz javnih ulaganja u mentalno zdravlje; vjeruje da je potrebno brzo djelovanje kako bi se poboljšalo trenutačno stanje;

5.  poziva institucije EU-a i države članice da prepoznaju visoku razinu problema mentalnog zdravlja povezanih s radom diljem EU-a i da se snažno obvežu na mjere kojima se regulira i ostvaruje svijet digitalnog rada koji pomaže u sprječavanju problema s mentalnim zdravljem, zaštiti mentalnog zdravlja i zdravoj ravnoteži između poslovnog i privatnog života te jačanju prava socijalne zaštite na radnom mjestu; poziva na dijalog i ulaganje napora u tom cilju zajedno s poslodavcima i predstavnicima radnika, uključujući sindikate; u tom pogledu naglašava ključnu potrebu za donošenjem preventivnih planova za rizike za mentalno zdravlje na svim radnim mjestima; poziva na praćenje provedbe Europskog okvira WHO-a za djelovanje u području mentalnog zdravlja za 2021.–2025.;

6.  izražava žaljenje zbog nejednakosti u količini stvarno poduzetih mjera EU-a u području zdravlja i područja primjene predviđenog Ugovorom u Europskoj uniji te poziva na poduzimanje više mjera EU-a u okviru tih nadležnosti; smatra da je mentalno zdravlje sljedeća zdravstvena kriza te da bi Komisija trebala poduzeti mjere i ukloniti sve moguće rizike obvezujućim i neobvezujućim mjerama, prema potrebi, te stvoriti sveobuhvatnu strategiju EU-a za mentalno zdravlje u skladu sa zaključcima Vijeća od 24. listopada 2019. o ekonomiji dobrobiti;

7.  primjećuje da bi se strategijom EU-a za mentalno zdravlje trebalo od država članica zahtijevati da, među ostalim, sjedine zdravstvenu skrb o mentalnom zdravlju sa skrbi o fizičkom zdravlju u cilju njihova zbližavanja, da na temelju dokaza i ljudskih prava pružaju učinkovitu skrb, da povećaju broj dostupnih usluga kako bi više ljudi imalo pristup liječenju te da pomognu ljudima u pronalasku i zadržavanju posla; ustraje na tome da loše mentalno zdravlje utječe na dobrobit radnika i stvara troškove sustavima socijalne skrbi s dodatnim rashodima za zdravstvenu skrb i socijalnu sigurnost; naglašava odgovornost poslodavca i ključnu ulogu poslodavca i socijalnih partnera u osmišljavanju u provedbi takvih inicijativa;

8.  podsjeća da je pandemija otkrila raširenu krizu u području mentalnog zdravlja diljem Europe i različite odgovore država članica na tu krizu te je pokazala važnost razmjene najboljih primjera odgovora na hitne zdravstvene situacije, otkrivanje nedostataka u predviđanju, među ostalim, u području pripremljenosti, mehanizma odgovora i odgovarajućeg financiranja; poziva Komisiju i države članice da u svoje planove odgovora i pripremljenosti na zdravstvenu krizu i hitna stanja pandemije uključe utjecaj na mentalno zdravlje; vjeruje da bi trenutačnu krizu u području mentalnog zdravlja trebalo smatrati hitnom zdravstvenom situacijom;

9.  pozdravlja tekuće pregovore o uredbi kojom se stavlja izvan snage Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju(23) i tekuće pregovore o reformi Europskog centra za sprječavanje i kontrolu bolesti te povećanju ovlasti Europske agencije za lijekove;

10.  čestita ključnim i najizloženijim radnicima koji su žrtvovali vlastitu dobrobit za obavljanje životno važnih poslova tijekom pandemije; izražava zabrinutost zbog većih rizika za mentalno zdravlje povezanih s radom za zdravstvene radnike i i radnike koji pružaju dugoročnu skrb; poziva Komisiju da u nadolazećim prijedlozima o mentalnom zdravlju na radnom mjestu posebnu pažnju posveti ključnim i najizloženijim radnicima; poziva države članice da poboljšaju svoje radne uvjete, riješe problem nedostatka osoblja te namjene potrebne resurse u cilju osiguravanja da takve žrtve više ne budu potrebne, pružajući radnicima izravan pristup odgovarajućim resursima za mentalno zdravlje i zaštitu te psihosocijalnim intervencijama koje bi trebale biti dostupne i nakon razdoblja akutne krize; naglašava da žene čine veliku većinu ključnih i najizloženijih radnika te da često imaju manje prihode i snose veće rizike za mentalno zdravlje povezane s poslom;

Digitalna tranzicija i mentalno zdravlje

11.  prepoznaje da kvalitetna radna mjesta mogu pojedincima pružiti svrhu kao i financijsku sigurnost i neovisnost; naglašava pozitivan odnos između dobrog mentalnog zdravlja, dobrih radnih uvjeta, primjerene plaće, radne produktivnosti, dobrobiti i kvalitete života; primjećuje da osjećaj smislenosti i identiteta za radnike može biti na kušnji u kontekstu povećane digitalizacije, što može dovesti do problema s fizičkim i mentalnim zdravljem; potvrđuje da je stoga prevencija ključna; vjeruje da odgovarajući radni uvjeti i aktivni programi tržišta rada mogu pomoći u borbi protiv psihosocijalnih rizika pružanjem prilika za kvalitetne poslove i socijalnu zaštitu; primjećuje da depresija i poremećaji mentalnog zdravlja mogu biti prepreka u pronalasku i zadržavanju posla te da je tražiteljima posla potrebna dodatna potpora;

12.  prepoznaje mogućnosti koje digitalna transformacija može otvoriti u zapošljavanju osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada; u tom kontekstu naglašava da digitalna transformacija ne bi smjela dovesti do izolacije i socijalnog isključivanja; nadalje ističe poteškoće s kojima se suočavaju starije osobe koje su u posebnom riziku od digitalnog isključivanja zbog promjena radnih uvjeta i novih digitalnih alata; naglašava važnost toga da se svim radnicima, prije svega svim starijim osobama, omogući pristup cjeloživotnom učenju i profesionalnom razvoju prilagođenom njihovih individualnim potrebama; poziva države članice da prošire pružanje digitalnog obrazovanja usmjerenog na starije osobe; ističe važnost međugeneracijskih razmjena u radnom okruženju;

13.  podsjeća da proaktivni pristupi digitalizaciji, kao što su poboljšanje digitalnih vještina na radnom mjestu ili omogućavanje fleksibilnog radnog vremena, mogu pomoći u ublažavanju stresa povezanog s radom; ističe da umjetna inteligencija može poboljšati radne uvjete i kvalitetu života, među ostalim, može pružiti bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života i bolju dostupnost za osobe s invaliditetom, predvidjeti kretanja na tržištu rada te pružiti potporu upravljanju ljudskim resursima u sprječavanju ljudske pristranosti; međutim, upozorava da umjetna inteligencija može dovesti u pitanje privatnost te zdravlje i sigurnost na radu u smislu prava na isključivanje te može dovesti do nerazmjernog i nezakonitog nadzora i praćenja radnika, povrede njihovog dostojanstva i privatnosti, kao i diskriminatornog postupanja u postupcima zapošljavanja i drugim područjima zbog pristranih algoritama, uključujući na temelju spola, rase i etničkog podrijetla; nadalje izražava zabrinutost što umjetna inteligencija može ugroziti slobodu i samostalnost ljudi s pomoću alata za predviđanje i označavanje, nadzor i praćenje u stvarnom vremenu i automatizirano bihevioralno poticanje te doprinijeti problemima mentalnog zdravlja radnika kao što su sindrom izgaranja na poslu, stres povezan s tehnologijom, psihološko preopterećenje i umor; naglašava da rješenja za umjetnu inteligenciju na radnom mjestu moraju biti transparentna, pravedna te da se njima moraju izbjegavati sve negativne implikacije za radnike i moraju biti dogovorena između poslodavaca i predstavnika zaposlenike, uključujući sindikate; poziva Komisiju i države članice da u tom pogledu osmisle zakonodavni prijedlog o umjetnoj inteligenciji na radnom mjestu kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita prava i dobrobiti radnika, uključujući njihovo mentalno zdravlje i temeljna prava kao što su nediskriminacija, privatnost i ljudsko dostojanstvo u sve više digitaliziranom radnom okružju; primjećuje da uznemiravanje na internetu ima nerazmjeran učinak na najranjivije skupine koje uključuju mlade, žene i LGBTQI+ radnike; naglašava da u samo 60 % država članica postoji posebno zakonodavstvo za rješavanje problema zlostavljanja i nasilja na radnom mjestu te stoga poziva Komisiju i države članice da predlože ciljane obvezne mjere kojima će se riješiti ovaj rastući problem na radnom mjestu i zaštititi žrtve svim potrebnim resursima;

14.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se preventivne i zaštitne mjere usmjerene na iskorjenjivanje nasilja, diskriminacije i uznemiravanja u radnom okruženju, uključujući nasilje i uznemiravanje od trećih strana (tj. od strane kupaca, klijenata, posjetitelja ili pacijenata), u relevantnim slučajevima primjenjuju bez obzira na razlog i uzrok uznemiravanja te da nisu ograničene na slučajeve koji se temelje na diskriminaciji; poziva države članice na ratifikaciju Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada i Preporuku br. 206. o nasilju i uznemiravanju te da uspostave potrebne zakone i mjere politike kako bi se zabranilo i spriječilo nasilje i uznemiravanje u svijetu rada te riješio taj problem; poziva Komisiju da osigura da se područjem primjene predložene direktive o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(24) u potpunosti obuhvati nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu kao kazneno djelo te da radnici dobiju odgovarajuću zaštitu uz uključenje sindikata;

15.  ističe potrebu da se radnicima pruži zaštita kako ih poslodavci ne bi izrabljivali upravljanjem pomoću umjetne inteligencije i logaritamskog upravljanja, uključujući alate za predviđanje i označivanje ponašanja zaposlenika te utvrđivanje kršenja pravila ili prijevare kod zaposlenika ili odvraćanja od njih, praćenje napretka ili uspješnosti u stvarnom vremenu, softver za praćenje vremena ili automatizirano poticanje ponašanja; poziva na zabranu nadzora radnika;

16.  smatra da je potrebno razviti novu paradigmu za razmatranje složenosti modernog radnog mjesta u odnosu na mentalno zdravlje jer zakonodavni instrumenti koji su trenutačno na snazi nisu dovoljni za jamčenje zdravlja i sigurnosti radnika te ih je potrebno ažurirati i poboljšati;

17.  naglašava da se tehnologija i umjetna inteligencija na radnom mjestu nikada ne bi smjele upotrebljavati na štetu mentalnog zdravlja i dobrobiti radnika; primjećuje da upotreba umjetne inteligencije na radnom mjestu ne smije dovoditi do pretjeranog praćenja zbog produktivnosti ili nadzora radnika;

18.  primjećuje da postoji veliki digitalni jaz među spolovima u stručnim vještinama i zapošljavanju u sektoru IKT-a u kojem je tek 18 % žena, a 82 % muškaraca(25); smatra da je ključno da tehnološki sustavi budu dizajnirani na uključiv način kako bi se spriječila diskriminacija, problemi s mentalnim zdravljem ili drugi štetni učinci neuključivog dizajna; potiče Komisiju i države članice na blisku suradnju radi uklanjanja digitalnog jaza među spolovima za žene u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM) te da razmotre mogućnost poticaja za organizacije u području IKT-a za zapošljavanje raznolike radne snage;

19.  pozdravlja Direktivu (EU) 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi jer se njome omogućuje fleksibilnost i ublažavaju problemi povezani s radom; međutim, naglašava da su žene i dalje nerazmjerno pogođene, što je pokazala pandemija; vjeruje da, iako rad na daljinu pruža brojne mogućnosti, predstavlja i brojne izazove u pogledu socijalne, stručne i digitalne podjele; naglašava da žene i dalje većinom koriste dopust zbog obiteljskih razloga, što i dalje ima negativan učinak na njihov napredak u karijeri, osobni razvoj, plaću i mirovinska prava; poziva države članice da prijeđu okvire zahtjeva direktive te da povećaju broj dana koji se odobrava za pružanje skrbi te da osiguraju naknadu za neformalne pružatelje skrbi tijekom korištenja dopusta; poziva države članice da se snažno obvežu na zaštitu obiteljskog vremena i ravnoteže između poslovnog i privatnog života radnika; poziva države članice da potaknu jednak udio obveza skrbi između žena i muškaraca putem razdoblja plaćenog dopusta koja nisu prenosiva među roditeljima, čime bi se ženama omogućilo da se u većoj mjeri uključe u rad u punom radnom vremenu; naglašava da su žene u većem riziku od stresa, iscrpljenosti, sindroma izgaranja na poslu te psihološkog nasilja zbog nove organizacije rada na daljinu te nedostatka propisa za kontrolu štetne radne prakse;

20.  primjećuje prijelaz na rad na daljinu tijekom pandemije i fleksibilnost koju pruža brojnim zaposlenicima i samozaposlenim osobama; prepoznaje, međutim, da se rad na daljinu pokazao posebno izazovnim za kućanstva koje čine najugroženiji pojedinci i samohrani roditelji; priznaje da kombinacija rada na daljinu i skrbi o djeci, posebno za djecu s posebnim potrebama, može ugroziti obiteljski život i dobrobit obaju roditelja i djece; potiče poslodavce da omoguće jasna i transparentna pravila o organizaciji rada na daljinu kako bi se osiguralo da se poštuje radno vrijeme i spriječi socijalna i profesionalna izolacija te preklapanje radnog vremena s ostalim vremenom provedenim kod kuće; primjećuje da se pokazalo da rad na daljinu ima veliki učinak na organizaciju radnog vremena povećanjem fleksibilnosti i stalnom dostupnošću radnika, što je često rezultiralo sukobom poslovnog i privatnog života; ipak podsjeća da rad na daljinu, ako se na odgovarajući način regulira i provodi, može radnicima dati fleksibilnost da se prilagode svojem radnom vremenu i rasporedu kako bi mogli ostvariti svoje osobne i obiteljske potrebe; u tom pogledu naglašava da bi potpuni ili djelomični prelazak na rad na daljinu trebao biti rezultat dogovora između poslodavca i predstavnika zaposlenika;

21.  primjećuje sa zabrinutošću da rad na daljinu još nije dostupan svi radnicima; naglašava učinak prelaska na rad na daljinu na mentalno zdravlje onih koji su u opasnosti od digitalne isključenosti; naglašava važnost suzbijanja digitalnog jaza u Europi i potrebe za ponovnom obukom mladih i starijih osoba kako bi se osigurala dovoljna razina digitalnih vještina svih radnika; poziva na usmjerenija ulaganja u omogućavanje digitalnih vještina, posebno skupinama koje su digitalno isključenije, primjerice osobe nižeg socioekonomskog statusa i ograničenog obrazovanja, starije osobe i osobe koje žive u ruralnim i udaljenim područjima; poziva Komisiju da predloži zakonodavni okvir za uspostavljanje minimalnih zahtjeva za rad na daljinu u cijelom EU-u, bez narušavanja radnih uvjeta radnika na daljinu; ističe da bi se takvim zakonodavnim okvirom trebali pojasniti radni uvjeti, osigurati da se takav rad provodi dobrovoljno te da su prava, ravnoteža između profesionalnog i privatnog života, radno opterećenje i standardi uspješnosti radnika na daljinu jednakovrijedni onima koji vrijede za radnike na samom radnom mjestu; poziva Komisiju i države članice da omoguće mjere o dostupnosti i uključivoj tehnologiji za osobe s invaliditetom; napominje da bi taj okvir trebalo razviti uz savjetovanje s državama članicama i europskim socijalnim partnerima, uz puno poštovanje nacionalnih modela tržišta rada i uzimajući u obzir okvirne sporazume europskih socijalnih partnera o radu na daljinu i digitalizaciji; poziva Komisiju i države članice da posebnu pažnju posvete osobama s mentalnim ili fizičkim invaliditetom; naglašava da su radni uvjeti radnika na daljinu jednakovrijedni onima koji vrijede za radnike na radnom mjestu te da je potrebno poduzeti posebne mjere za praćenje i podupiranje dobrobiti radnika na daljinu;

22.  smatra da je pravo na isključivanje ključno da bi se osigurala mentalna dobrobit zaposlenika i samozaposlenih osoba, posebno žena i radnika u nestandardnim oblicima rada, te bi ga trebalo dopuniti preventivnim i kolektivnim pristupom psihosocijalnim rizicima povezanima s radom; poziva Komisiju da, uz savjetovanje sa socijalnim partnerima, predloži direktivu o minimalnim standardima i uvjetima kako bi se zajamčilo da svi radnici mogu učinkovito ostvariti svoje pravo na isključivanje i regulirala upotreba postojećih i novih digitalnih alata za potrebe rada u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje i uzimajući u obzir okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji; poziva nadalje države članice na bolju koordinaciju razmjene najbolje prakse jer neke od njih uspostavljaju vrlo inovativne politike i projekte;

23.  primjećuje da uz druge projekte koje provode agencije EU-a i države članice, Direktiva Vijeća 89/654/EEZ i Direktiva Vijeća 90/270/EEZ o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima na radu i pri radu sa zaslonima, nakon njihove revizije i ažuriranja, mogu doprinijeti zaštiti svih radnika, uključujući radnike na platformama i samozaposlene osobe;

24.  naglašava da su omogućavanje pristupa i razumna prilagođenost primjenjivi na digitalna okruženja povezana s poslom te da bi poslodavci trebali donijeti mjere za prilagodbu i osigurati pravedne i jednake radne radne uvjete osobama s invaliditetom, uključujući osobe s problemima mentalnog zdravlja, uključujući usklađenost s relevantnim standardima o digitalnoj dostupnosti iz Direktive (EU) 2019/882;

25.  pozdravlja obvezu Komisije da modernizira zakonodavni okvir za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu revizijom Direktive Vijeća 89/654/EEZ i Direktive Vijeća 90/270/EEZ o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima na radu i pri radu sa zaslonima;

Zdravlje i sigurnost na radnom mjestu

26.  izražava zabrinutost zbog nepovezanosti trenutačne politike o mentalnom zdravlju i ponašanju na radnom mjestu koje ne odražava na odgovarajući način činjenicu da je zaštita zaposlenika od ključne važnosti čelnicima EU-a u ostatku desetljeća; naglašava da zbog stigmatizacije i diskriminacije zaposlenici često osjećaju da ne mogu razgovarati o problemima; poziva države članice da osiguraju da poslodavci ispunjavaju svoje obveze u pružanju potpore i jasnih informacija svim radnicima te da osiguraju pravednu reintegraciju pogođenih radnika na radno mjesto; poziva da se na radnim mjestima olakša pristup uslugama potpore mentalnom zdravlju i vanjskim uslugama te prevenciji, ranom prepoznavanju i liječenju za zaposlenike koji bi mogli imati poremećaje mentalnog zdravlja te da se podupire njihova reintegracija i da im se pomogne u sprječavanju povratka bolesti, kao i da se na razini poduzeća uspostave planovi za prevenciju problema s mentalnim zdravljem, uključujući prevenciju samoubojstva; uz to, poziva na donošenje jasnih i učinkovitih strategija prevencije kao i strategija pružanja potpore radnicima koji se vraćaju na posao nakon duže odsutnosti;

27.  podsjeća da uznemiravanje i diskriminacija na različitoj osnovi postoji i čest je izvor stresa i isključenja s radnog mjesta; posebno podsjeća na raširenost diskriminacije na osnovi dobi, invaliditeta, spola, roda, seksualne orijentacije, rase, obrazovnog ili socioekonomskog statusa i pripadanja ranjivim skupinama te da bi takvu diskriminaciju trebali ukloniti poslodavci; naglašava važnost uključivanja politike suzbijanja uznemiravanja u zdravstvene i sigurnosne mjere u digitalnom svijetu rada te važnost potpore poduzećima, naročito MSP-ovima, u uspostavljanju politika za suzbijanje uznemiravanja i maltretiranja; poziva na provedbu kampanje informiranja o mentalnom zdravlju na razini EU-a kako bi se riješilo pitanje stigmatizacije, pogrešnog razumijevanja i socijalnog isključivanja koji se često povezuju s lošim mentalnim zdravljem;

28.  smatra da trenutačne mjere za poticanje poboljšanja zdravlja i sigurnosti radnika nisu dostatne, posebno u pogledu procjene psihosocijalnih rizika i upravljanja njima; poziva Komisiju da uspostavi mehanizme za prevenciju anksioznosti, depresije i sindroma izgaranja na poslu te reintegraciju osoba s psihosocijalnim problemima na radno mjesto; podsjeća da je u tu svrhu ključan individualan i organizacijski pristup radu(26); međutim, primjećuje da ta zdravstvena stanja mogu ovisiti o brojnim čimbenicima; poziva Komisiju da uz savjetovanje sa socijalnim partnerima nadopuni svoju preporuku od 19. rujna 2003. o europskom popisu profesionalnih bolesti(27) bolestima kao što su mišićno-koštani poremećaji povezani s radom, poremećaji mentalnog zdravlja povezani s radom, a posebno depresija, sindrom izgaranja na poslu, anksioznost i stres, sve bolesti povezane s azbestom i rak kože te reumatske i kronične upale; poziva Komisiju da tu preporuku, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, pretvori u direktivu kojom će se uspostaviti minimalni popis profesionalnih bolesti i utvrditi minimalni zahtjevi za njihovo priznavanje i odgovarajuća naknada za oboljele osobe;

29.  priznaje da nacionalni inspektorati rada, koji djeluju u okviru uklanjanja psihosocijalnih rizika, mogu imati važnu ulogu jačim sprječavanjem i/ili korektivnim intervencijama u kontekstu rada; poziva Europsko nadzorno tijelo za rad da razvije zajedničku strategiju za nacionalne inspektorate rada za rješavanje pitanja psihosocijalnih rizika, među ostalim, osmišljavanjem zajedničkog okvira koji obuhvaća ocjenjivanje psihosocijalnih rizika i upravljanje njima te obuku inspektora rada;

30.  ističe da, iako se njime ispravno ističe potreba za promjenama u radnom okruženju radi uklanjanja štete nanesene psihosocijalnoj dobrobiti, novi strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje 2021.–2027. usmjeren je samo na individualne intervencije koje su ograničeni dio ublažavanja psihosocijalnog rizika; naglašava hitnu potrebu za zajedničkim temeljem za očuvanje mentalnog zdravlja svih radnika u cijelom EU-u jer oni nisu jednako zaštićeni u svim državama članicama, čak ni u okviru trenutačnog zakonodavstva EU-a; poziva Komisiju da u tom pogledu, uz savjetovanje sa socijalnim partnerima, predloži zakonodavnu inicijativu o upravljanju psihosocijalnim rizicima i dobrobiti na radu kako bi se uspješno spriječili psihosocijalni rizici na radnom mjestu, uključujući i na internetu, omogućila obuka za rukovoditelje i radnike, povremeno ocijenio napredak te poboljšalo radno okruženje; smatra da bi preventivne politike zdravlja i zaštite na radu isto tako trebale uključiti socijalne partnere u utvrđivanje i prevenciju psihosocijalnih rizika; primjećuje da anonimne ankete među zaposlenicima kao što su upitnici i drugi postupci prikupljanja podataka mogu pružiti korisne informacije o razlozima koji radnicima uzrokuju stres i u kojoj mjeri, čime se rukovoditeljima olakšava utvrđivanje problema i provedba prilagodbi prema potrebi;

31.  poziva Komisiju i države stranice da razmotre najnovije znanstvene dokaze i istraživanja o mentalnom zdravlju, posebno u pogledu potencijala inovativnih pristupa u liječenju mentalnog zdravlja; potiče Komisiju da pomno prati i nadzire najbolje primjere koji su već primijenjeni u ovom području te da olakša razmjenu tih najboljih primjera među državama članicama; poziva posebno države članice da osiguraju da imaju uspostavljene učinkovite odbore za zdravlje i sigurnost na radu u cilju provedbe češćih i točnijih procjena rizika i jačanja ovlasti postojećih odbora za zdravlje i sigurnost omogućavanjem prava da se koriste vanjskim stručnjacima, uključujući neovisne ocjene treće strane o izloženosti psihosocijalnim rizicima povezanima s radom;

32.  smatra da je ključno da se rukovoditeljima pruži psihosocijalno osposobljavanje potrebno za prilagodbu praksi organizacije rada i jačanje dubljeg razumijevanja lošeg mentalnog zdravlja na radnom mjestu; smatra da je jednako ključno da se radnicima pruži relevantno osposobljavanje o prevenciji psihosocijalnih rizika povezanih s radom; ohrabruje poslodavce na poticanje pozitivnih pristupa, politika i praksi za dobro mentalno zdravlje i dobrobit na radnom mjestu; naglašava u tu svrhu da bi poduzeća trebala razmotriti imenovanje i osposobljavanje referentnog zaposlenika za mentalno zdravlje ili dodavanje posebnog odjeljka na platformu za internu komunikaciju za njihovo radno mjesto koji će sadržavati informacije za zaposlenike o uslugama mentalnog zdravlja; vjeruje da bi socijalni partneri mogli imati središnju ulogu u osmišljavanju i provedbi takvog osposobljavanja te naglašava posebnu potrebu da se omogući osposobljavanje inspektorata rada kako bi se osiguralo da mogu zaštiti radnike na odgovarajući način;

33.  poziva Komisiju i države članice da priznaju učinak raširenih i iscrpljujućih neuroloških poremećaja na mentalno zdravlje na radnike te da informiraju javnost o tome; primjećuje važnost podizanja svijesti na radnom mjestu o važnosti utvrđivanja i sprječavanja migrena izbjegavanjem njezinih uzroka;

34.  poziva inspektorate rada u EU-u da tijekom provedbe inspekcija ciljaju na psihosocijalno radno okruženje; poziva Komisijin Odbor viših inspektora rada da predloži novu kampanju o psihosocijalnim rizicima na temelju rezultata iz kampanje provedene 2012. te novijih događaja;

Moderni svijet rada za dobrobit radnika

35.  naglašava da se zaposlenici, s obzirom na nedostatak potpore mentalnom zdravlju i preventivnih politika na radnom mjestu, često moraju oslanjati na privatne usluge koje si teško mogu priuštiti i usluge nevladinih organizacija i nacionalnih bolničkih ustanova, koje mogu imati duge liste čekanja te koje i same oskudijevaju potporom i resursima; poziva da se na radnom mjestu osigura da zaposlenici imaju pristupačnu, stručnu i nepristranu potporu mentalnom zdravlju i lijekove, uz dužno poštovanje privatnosti i povjerljivosti radnika te poziva države članice da osiguraju da javno zdravstvo uključuje jednostavan pristup savjetovanju na daljinu;

36.  potiče Komisiju da pokrene inicijative za obrazovanje i podizanje svijesti o mentalnom zdravlju na radnom mjestu i u obrazovnim programima te poziva Komisiju i države članice na korištenje financijskih sredstava EU-a za uspostavljanje digitalnih platformi i aplikacija za mentalno zdravlje; poziva Komisiju da preispita izvedivost uspostavljanja zajedničke linije za pružanje pomoći na razini EU-a za potporu mentalnom zdravlju; poziva Komisiju da u tom pogledu omogući odgovarajuća sredstva za relevantne programe EU-a; potiče Komisiju da proglasi 2023. europskom godinom dobrog mentalnog zdravlja u cilju ostvarivanja ranije navedenih edukacija i kampanja informiranja u području mentalnog zdravlja;

37.  poziva države članice da osiguraju da lokalna i druga relevantna javna tijela imaju dostatno osoblje i javne resurse za pružanje potpore i usluga u području mentalnog zdravlja svima kojima su potrebni;

38.  uviđa da nedostatak statističkih podataka o raširenosti problema mentalnog zdravlja na radnom mjestu, posebno za MSP-ove i njihove vlasnike te samozaposlene osobe, potkopava potrebu za hitnom intervencijom; poziva države članice, Eurostat, javne ustanove, stručnjake, socijalne partnere i istraživačku zajednicu na suradnju i prikupljanje ažuriranih podataka o rizicima za mentalno zdravlje povezanima s radom te njihovim negativnim učincima, razvrstanih po spolu i drugim relevantnim aspektima, kao i podataka o učinkovitosti različitih vrsta intervencija u cilju usklađenog promicanja boljeg mentalnog zdravlja na radnom mjestu;

39.  poziva države članice da procijene mogućnost pružanja lokalnih ili regionalnih usluga posredovanja za psihosocijalne rizike kojima bi se trebalo pružati savjetovanje i tehnička potpora samozaposlenim osobama i poslodavcima, rukovoditeljima i radnicima u mikropoduzećima i MSP-ovima o prevenciji psihosocijalnog rizika i psihosocijalnim sukobima na radnom mjestu, kao i pružati informacije o psihosocijalnim rizicima i njihovoj prevenciji; zabrinut je zbog toga što je poduzetnicima i MSP-ovima potrebna posebna potpora za upravljanje čimbenicima svakodnevnog pritiska i stresa te promicanje informiranja o mentalnom zdravlju na radnom mjestu i poziva da im se inicijativama EU-a pomogne u procjeni rizika, prevenciji i kampanjama informiranja te uspostavljanju primjera dobre prakse; ističe ulogu agencije EU-OSHA u pružanju alata i standarda mikropoduzećima i MSP-ovima koji su im potrebni za procjenu rizika za osoblje i provedbu odgovarajućih preventivnih mjera; smatra da bi u tom pogledu agenciju EU-OSHA trebalo ojačati kako bi se bolje promicala zdrava i sigurna radna mjesta diljem EU-a i dodatno razvile inicijative za poboljšanje prevencije na radnom mjestu u svim sektorima djelatnosti;

40.  ističe da se mentalno zdravlje mladih znatno pogoršalo tijekom pandemije, a najviše su bili pogođeni mlade žene i mladi u marginaliziranom položaju; izražava žaljenje zbog činjenice što ulaganja u istraživanja u području mentalnog zdravlja nisu usmjerena na mlade unatoč pokazanim dugoročnim koristima rane intervencije; ističe da je 2021. 64 % mladih u dobi od 18 do 34 godine bilo izloženo riziku od depresije zbog nedostatka radnih mjesta te financijskih i obrazovnih izgleda, kao i zbog usamljenosti i društvene izolacije; naglašava da je pružanje značajnih izgleda mladima za kvalitetno obrazovanje i zapošljavanje jedan od najboljih načina za rješavanje problema s mentalnim zdravljem(28); poziva Komisiju da riješi problem poremećaja u pristupu tržištu rada zbog kojih su mladi izloženi većem riziku od poremećaja mentalnog zdravlja te da poduzme mjere za pružanje potpore mladima u pronalasku i zadržavanju zaposlenja;

41.  poziva Komisiju i države članice da u suradnji s Parlamentom i uz poštovanje načela supsidijarnosti predlože zajednički pravni okvir kojim će se osigurati pravična naknada za stažiranja i naukovanja kako bi se izbjegle izrabljivačke prakse; poziva Komisiju da izradi preporuku kojom će se osigurati da se stažiranja, naukovanja i posredovanja pri zapošljavanju računaju kao radno iskustvo i da stoga omoguće pristup socijalnim naknadama;

o
o   o

42.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 57, 18.2.2021., str. 17. (2) SL L 188, 12.7.2019., str. 79. (3) SL L 151, 7.6.2019., str. 70. (4) SL L 303, 2.12.2000., str. 16. (5) SL L 299, 18.11.2003., str. 9. (6) SL L 183, 29.6.1989., str. 1. (7) SL L 393, 30.12.1989., str. 1. (8) SL L 156, 21.6.1990., str. 14. (9) SL C 316, 6.8.2021., str. 2. (10) SL C 371, 15.9.2021., str. 102. (11) SL C 456, 10.11.2021., str. 161. (12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2022)0045. (13) SL C 117, 11.3.2022., str. 53. (14) SL C 400, 26.11.2019., str. 9. (15) SL C 44, 15.2.2013., str. 36. (16) Informativni članak WHO-a, „Mental Health: strengthening our response” (Mentalno zdravlje: jačanje našeg odgovora), 17. lipnja 2022. (17) Međunarodna klasifikacije bolesti za statistiku mortaliteta i morbiditeta, „Problems associated with employment or unemployment” (Problemi povezani sa zaposlenošću i nezaposlenošću). (18) Popis mentalnih poremećaja prema informativnom članku WHO-a o mentalnim poremećajima, 8. lipnja 2022. (19) Prije pandemije procijenjeno je da će 25 % građana EU-a tijekom života imati problema s mentalnim zdravljem. Izvor: European Network for Workplace Health Promotion, A guide for employers to promote mental health in the workplace (Europska mreža za promicanje zdravlja na radnom mjestu: Vodič za poslodavce za promicanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu), ožujak 2011. (20) Eurofound, Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima, 2017. (21) Mišljenje stručne skupine za učinkovite načine ulaganja u zdravlje o potpori mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika i drugih ključnih radnika, 23. lipnja 2021. (22) Sažetak EU-OSHA-e o Direktivi Vijeća 89/391/EEZ, posljednje ažurirano 3. svibnja 2021. (23) SL L 293, 5.11.2013., str. 1. (24) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 8. ožujka 2022. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2022)0105). (25) Pregled „Žene u digitalnom dobu” Europske komisije za 2020. (26) EU-OSHA, “Telework and health risks in the context of the COVID-19 pandemic: evidence from the field and policy implications (Rad na daljinu i zdravstveni rizici u okolnostima pandemije bolesti COVID-19: dokazi s terena i posljedice za politiku), 22. listopada 2021. (27) SL L 238, 25.9.2003., str. 28. (28) OECD, „Supporting young people’ mental health through COVID-19 crisis” (Potpora mentalnom zdravlju mladih tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19), 12. svibnja 2021. i Europski forum mladih, „Beyond Lockdown: the ‘pandemic scar’ on young people” (Nakon ograničenja kretanja: ‚ožiljak’ koji je pandemija ostavila na mladima), 17. lipnja 2021.

Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2022. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2021. (2021/2184(INI))

P9_TA(2022)0280 A9-0186/2022

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 114., članak 127. stavak 6. i članak 140. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2021. naslovljenu „Bankovna unija – godišnje izvješće za 2020.”(1),

–  uzimajući u obzir mjere koje je Komisija poduzela na temelju Rezolucije Parlamenta od 7. listopada 2021. naslovljene „Bankovna unija – godišnje izvješće za 2020.”,

–  uzimajući u obzir dokument Europske središnje banke (ESB) naslovljen „Povratne informacije o doprinosu Europskog parlamenta u njegovoj Rezoluciji o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2020.”(2),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke o nadzornim aktivnostima iz 2020., predstavljeno 23. ožujka 2021.,(3),

–  uzimajući u obzir nadzorne prioritete ESB-a za razdoblje 2022. – 2024., objavljene 7. prosinca 2021.,(4),

–  uzimajući u obzir odgovor Jedinstvenog sanacijskog odbora na Rezoluciju Europskog parlamenta od 7. listopada 2021. naslovljenu „Bankovna unija – godišnje izvješće za 2020.”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. naslovljenu „Digitalne financijske usluge: novi rizici povezani s kriptovalutama – regulatorni i nadzorni izazovi u području financijskih usluga, institucija i tržišta”(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2020. naslovljenu „Daljnji razvoj unije tržišta kapitala (CMU): poboljšanje pristupa financiranju na tržištima kapitala, posebno za MSP-ove, te daljnje jačanje sudjelovanja malih ulagatelja”(6),

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije” od 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir paket mjera za bankarstvo koji je Komisija donijela 27. listopada 2021.,(7),

–  uzimajući u obzir ciljano savjetovanje Komisije o poboljšanju makrobonitetnog okvira EU-a za bankarski sektor, koje je započelo 30. studenoga 2021.(8),

–  uzimajući u obzir zakonodavni paket Komisije od 20. srpnja 2021. o borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma(9),

–  uzimajući u obzir reviziju financijske stabilnosti koju je proveo ESB iz studenoga 2021.(10),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „The digital euro: policy implications and perspectives” (Digitalni euro: utjecaj na politiku i perspektive), koju je zatražio Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku i koju je objavila Glavna služba za unutarnju politiku u siječnju 2022.(11),

–  uzimajući u obzir izvješće ESB-a od 2. listopada 2020. o digitalnom euru(12),

–  uzimajući u obzir izvješće ESB-a naslovljeno „Opseg eksperimentiranja s digitalnim eurom i ključne spoznaje”(13),

–  uzimajući u obzir memorandum o razumijevanju između ESB-a i nadležnih tijela Ujedinjene Kraljevine, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021.(14),

–  uzimajući u obzir dokument ESB-a / tima za praćenje klimatskih rizika Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) naslovljen „Rizik povezan s klimom i financijska stabilnost” iz srpnja 2021.(15),

–  uzimajući u obzir ESB-ovo testiranje otpornosti na stres od klimatskih rizika u cijelom gospodarstvu iz rujna 2021.(16),

–  uzimajući u obzir ciljanu provjeru internih modela Europske središnje banke iz travnja 2021.,

–  uzimajući u obzir izvješće ESB-a naslovljeno „Stanje upravljanja rizicima povezanim s klimom i okolišem u bankarskom sektoru: Izvješće o nadzornoj provjeri pristupâ banaka upravljanju rizicima povezanim s klimom i okolišem” iz studenoga 2021.(17),

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum i Klimatski pakt iz Glasgowa donesen u na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Jedinstvenog sanacijskog odbora za 2020. od 30. lipnja 2021.(18),

–  uzimajući u obzir višegodišnji program rada Jedinstvenog sanacijskog odbora za razdoblje 2021. – 2023. i njegov program rada za 2021.(19),

–  uzimajući u obzir program rada Jedinstvenog sanacijskog odbora za 2022.(20),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 24. studenoga 2021. naslovljeno „Provedba MSFI-ja 9 u institucijama EU-a – izvješće o praćenju”(21),

–  uzimajući u obzir preporuku Europske središnje banke od 15. prosinca 2020. o raspodjeli dividendi tijekom pandemije bolesti COVID-19(22),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2020. o rješavanju problema neprihodonosnih kredita nakon pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0822),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u kandidaturama u području ekonomske i monetarne politike EU-a(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2021. o jačanju međunarodne uloge eura(24),

–  uzimajući u obzir izvješće Jedinstvenog sanacijskog odbora o praćenju pokazatelja smanjenja rizika iz studenoga 2021.,

–  uzimajući u obzir povratne informacije Europske središnje banke o komentarima Parlamenta iz rezolucije od 7. listopada 2021. naslovljene „Bankovna unija – Godišnje izvješće za 2020.”,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 radi uspostave Europskog sustava osiguranja depozita (COM(2015)0586), koji je Komisija podnijela 24. studenoga 2015.,

–  uzimajući u obzir drugo zajedničko izvješće o procjeni rizika europskih nadzornih tijela iz rujna 2021.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EBA-a naslovljeno „Procjena rizika europskog bankovnog sustava – prosinac 2021.”(25),

–  uzimajući u obzir studiju EBA-e od 16. prosinca 2021. naslovljenu „Smjernice o suradnji i razmjeni informacija između tijelâ za bonitetni nadzor, nadzornih tijela za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma i financijsko-obavještajnih jedinica u okviru Direktive 2013/36/EU”(26),

–  uzimajući u obzir dokument ESRB-a naslovljen „Praćenje posljedica mjera potpore uvedenih zbog bolesti COVID-19 za financijsku stabilnost”, koji se temelji na bilješkama pripremljenim na sastancima Općeg odbora ESRB-a održanim 25. ožujka i 24. lipnja 2021.(27),

–  uzimajući u obzir izvješće ESRB-a naslovljeno „Izvješće stručne skupine za makrobonitetno stajalište – II. faza (provedba)” iz prosinca 2021.(28),

–  uzimajući u obzir završno izvješće Odbora za financijsku stabilnost od 1. travnja 2021. naslovljeno „Ocjena učinaka reformi financijskih institucija prevelikih da bi se dopustilo njihovo propadanje”(29),

–  uzimajući u obzir dubinsku analizu iz listopada 2021. koju je naručio Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku naslovljenu „Ne smije biti popuštanja. EU mora održavati visoke standarde za svoj bankarski sektor pri izlasku europskog gospodarstva iz pandemije uzrokovane bolešću COVID-19”(30),

–  uzimajući u obzir analizu Odjela za potporu gospodarskom upravljanju Glavne uprave Parlamenta za unutarnju politiku iz listopada 2021. naslovljenu „Sprečavanje pranja novca u bankarskom sektoru – jačanje nadzornog i regulatornog okvira”(31),

–  uzimajući u obzir dubinsku analizu iz listopada 2021. koju je naručio Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku naslovljenu „Je li pandemija dovela do strukturnih promjena u bankarskom sektoru?”(32),

–  uzimajući u obzir analizu Odjela za potporu gospodarskom upravljanju Glavne uprave Parlamenta za unutarnju politiku iz listopada 2021. naslovljenu „Prepreke provedivosti sanacije – koji je status quo?”(33),

–  uzimajući u obzir studiju Odjela za potporu gospodarskom upravljanju (EGOV) iz listopada 2021. naslovljenu „Revizija okvira za krizno upravljanje i osiguranje depozita – sažetak nekih povezanih pitanja”(34),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9-0186/2022),

A.  budući da se bankovna unija trenutačno sastoji od jedinstvenog nadzornog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog mehanizma i da njezin temelj čine jedinstvena pravila, čime se jamči potpuna usklađenost između članova bankovne unije u pogledu nadzora bankarskih djelatnosti i upravljanja bankovnim krizama i slučajevima neuspješnosti banaka, dok istovremeno čini sastavni dio financijske stabilnosti Unije; budući da, iako su Direktivom o sustavima osiguranja depozita(35) utvrđeni visoki minimalni standardi u području zaštite depozita, bankovna unija i dalje nije dovršena jer još nije uspostavljen treći stup, odnosno europski sustav osiguranja depozita (engl. European Deposit Insurance Scheme (EDIS));

B.  budući da su za postizanje stabilnije, konkurentnije i konvergentnije ekonomske i monetarne unije potrebni čvrsta bankovna unija te razvijenija i sigurnija unija tržišta kapitala; budući da su oba projekta međusobno povezana te da bi razvoj jednog projekta trebao dovesti do napredaka u pogledu drugog; budući da su bankovna unija i unija tržišta kapitala od ključne važnosti za jačanje gospodarstva EU-a u razdoblju nakon krize izazvane bolešću COVID-19;

C.  budući da će zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju biti uveden do 2022., dvije godine ranije nego što je prvotno predviđeno;

D.  budući da je bankovna unija otvorena svim državama članicama EU-a; budući da su se Bugarska i Hrvatska pridružile Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II), čime su ušle u bankovnu uniju;

E.  budući da će ruska agresija na Ukrajinu i njezine gospodarske posljedice imati izravan i neizravan učinak na bankarski sektor EU-a; budući da je trenutačno teško izmjeriti opseg i značaj tog učinka; budući da banke EU-a imaju ključnu ulogu u osiguranju provedbe sankcija koje je EU nametnuo Rusiji kao odgovor na invaziju, kao i usklađenosti s njima;

F.  budući da je odgovor bankarskog sektora EU-a na krizu uzrokovanu pandemijom dokazao otpornost sektora, zahvaljujući sveobuhvatnoj regulatornoj reformi provedenoj nakon svjetske financijske krize uz pomoć jedinstvenog pravilnika i usklađenog nadzora u bankovnoj uniji; budući da je značajna potpora bankarskom sektoru također pružena izvanrednim i potrebnim mjerama pomoći javne politike i praksama očuvanja kapitala; budući da je došlo do daljnjeg smanjenja ukupnog udjela neprihodonosnih kredita, koji je u trećem tromjesečju 2021. iznosio 2,17 %, iako je u nekim državama članicama apsolutni volumen neprihodonosnih kredita i dalje visok;

G.  budući da su banke zahvaljujući pravovremenoj i ciljanoj potpori tijekom pandemije bolesti COVID-19 mogle nastaviti davati zajmove gospodarstvu, čime su očuvana radna mjesta i poduzeća te je pružen doprinos gospodarskom rastu; budući da su te mjere predstavljale dobar početni alat za suočavanje s krizom; budući da postoji vjerojatnost postupnog ukidanja mjera potpore i umjesto toga primjene alata za oporavak za gospodarstvo u cjelini; budući da postoji potreba za smanjenjem i dalje prisutnih sistemskih rizika koje predstavljaju međupovezanosti i složenost bankovnog sustava EU-a, na kojima se temelji problem „institucija prevelikih da bi propale”;

H.  budući da je tijelo za nadzor ESB-a nad bankama priopćilo da će dopustiti bankama da djeluju ispod razine svojih smjernica za 2. stup i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj barem do kraja 2022., a da pritom neće doći do automatskog pokretanja nadzornih aktivnosti; budući da se tom odlukom želi zajamčiti da banke mogu i dalje davati zajmove realnom gospodarstvu;

I.  budući da, kako izlazimo iz pandemije bolesti COVID-19, Unija mora zadržati visoke standarde, osobito kad je riječ o kapitalnim zahtjevima i praksama upravljanja rizicima, kako bi se zajamčila otpornost sektora u budućnosti;

J.  budući da, unatoč visokom stupnju otpornosti bankarskog sektora tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19, i dalje postoji rizik od toga da sektor bude izložen ranjivostima, osobito u pogledu kvalitete imovine, primjerice, pojavi neprihodonosnih kredita nakon postupnog ukidanja privremenih mjera potpore, što će zahtijevati pomno praćenje i upravljanje;

K.  budući da bi bankovna unija trebala pomoći u slabljenju povezanosti banaka i središnjih država, koja i dalje postoji; budući da razina izloženosti prema središnjim državama raste u brojnim bankama; budući da bi bonitetni tretman državnog duga trebao biti usklađen s međunarodnim standardima;

L.  budući da je uloga bankovnih i financijskih tržišta ključna za oporavak i prijelaz na ugljično neutralno i digitalizirano gospodarstvo, osobito usmjeravanjem ključnog financiranja u svrhu poticanja ulaganja (osobito za MSP-ove); budući da će takav izazov zahtijevati snažan, stabilan, otporan i dobro kapitaliziran bankarski sektor, u kombinaciji s integriranim tržištima kapitala;

M.  budući da bi pri procjeni održivosti bilanci banaka trebalo imati na umu prijelaz na ugljično neutralno gospodarstvo, kao izvor rizika koji bi mogao utjecati na ulaganja u različitim regijama i sektorima; budući da postoji potreba za daljnjim ocjenjivanjem tih potencijalnih rizika i uvođenjem alata za upravljanje rizicima usmjerenih na budućnost kojima su obuhvaćeni dugoročniji klimatski i okolišni rizici;

N.  budući da digitalizacija financijskog sektora, koja je dovela do važnih tehnoloških napredaka u bankarskom sektoru EU-a zahvaljujući povećanoj učinkovitosti u pružanju bankarskih usluga i do veće želje za inovacijama, predstavlja značajan potencijal; budući da digitalizacija financijskog sektora također donosi izazove za bankarski sektor EU-a zbog rizika povezanih s kibersigurnošću te zabrinutosti u pogledu privatnosti podataka, rizika povezanih s borbom protiv pranja novca i zaštite potrošača; budući da bankarski sektor EU-a mora povećati svoju kiberotpornost kako bi se zajamčilo da su sustavi IKT-a sposobni izdržati različite vrste kibersigurnosnih prijetnji; budući da će digitalizacija financijskog sektora imati značajan učinak na pružanje bankarskih usluga licem u lice, kao i na dostupnost bankarskih usluga u ruralnim područjima;

O.  budući da kriptoimovina i kriptovalute, složene pojave koje zahtijevaju dobre političke odgovore u kojima su uravnoteženi poticaji za inovativnost i zaštita ulagatelja i potrošača, donose izazove; budući da banke imaju rastuću odgovornost u tom području; budući da valja imati na umu utjecaj rudarenja kriptovaluta na okoliš, kao i sigurnosnu prijetnju koju predstavlja anonimnost novčanika za kriptoimovinu;

P.  budući da s obzirom na preostale nedostatke u okviru EU-a za borbu protiv pranja novca postoji potreba za ojačanim, usklađenim i djelotvornim nadzorom i provedbom mjera u području sprečavanja pranja novca, što je nužno za zaštitu integriteta financijskog sustava EU-a i zaštitu od prijetnji iz visokorizičnih trećih zemalja; budući da i dalje postoje značajne razlike u pristupima koje nacionalna nadležna tijela država članica EU-a primjenjuju u pogledu nadzora u području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma te u primjeni zakonodavstva EU-a u području borbe protiv pranja novca;

Q.  budući da su EU i UK trenutačno predani održavanju regulatorne i nadzorne suradnje u području financijskih usluga te da bi se dugoročni odnosi EU-a i UK-a trebali temeljiti na tom suradničkom pristupu; budući da će Komisija produljiti valjanost svoje privremene dozvole kojom je bankama i upraviteljima fondova u EU-u dopušteno da se koriste uslugama klirinških kuća u UK-u;

R.  budući da bi potrošači, ulagatelji i svi deponenti trebali biti na primjeren način zaštićeni u bankovnoj uniji i da bi trebali biti dobro informirani o svim odlukama koje se odnose na njih; budući da je zaštita potrošača i ulagača također od presudne važnosti za produbljivanje unije tržišta kapitala; budući da pravo EU-a pruža zajedničku, osnovnu razinu zaštite za sve potrošače koji borave u EU-u; budući da se nacionalna pravila o provedbi zahtjeva EU-a za zaštitu potrošača razlikuju diljem bankovne unije, zbog čega postoji potreba za usklađenijom i poboljšanom zaštitom potrošača u čitavom EU-u; budući da bankovna unija i dalje ne raspolaže učinkovitim alatima za suzbijanje problema s kojima se potrošači suočavaju, kao što su umjetna složenost, nepoštene poslovne prakse i uskraćivanje pristupa osnovnim uslugama ranjivim skupinama;

S.  budući da je jedan od ključnih ciljeva bankovne unije da porezni obveznici ne bi trebali snositi trošak korektivnih mjera u slučaju propasti banke;

T.  budući da bi okvirom za krizno upravljanje i osiguranje depozita trebalo zajamčiti dosljedan i djelotvoran pristup za sve banke, neovisno o njihovoj veličini ili poslovnom modelu, te da bi taj okvir trebao doprinijeti očuvanju financijske stabilnosti, što manjem iskorištavanju novca poreznih obveznika i osiguranju jednakih uvjeta u čitavom EU-u, pri čemu mora biti uzeto u obzir načelo supsidijarnosti;

Opće napomene

1.  podsjeća da je bankovna unija, kojom je usklađena odgovornost i za nadzor i za sanaciju banaka u europodručju te kojom se od banaka u čitavom bankarskom sustavu EU-a zahtijeva da posluju u skladu s istim pravilima, neophodan element za dovršetak ekonomske i monetarne unije i unutarnjeg tržišta; primjećuje da su prva dva stupa bankovne unije, odnosno jedinstveni nadzorni mehanizam i jedinstveni sanacijski mehanizam, uspostavljeni i potpuno operativni; međutim, primjećuje da zajednički sustav osiguranja depozita (EDIS) još nije uspostavljen;

2.  podsjeća da su glavni cilj bankovne unije sigurnost i stabilnost bankovnog sustava u europodručju i EU-u općenito te sprečavanje spašavanja banaka na račun poreznih obveznika; podsjeća da je od financijske krize iz 2008. postignut značajan napredak zahvaljujući uspostavi jedinstvenog nadzornog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog mehanizma: europske su banke sada u boljem položaju da izdrže financijske šokove i uspostavljeni su sanancijski mehanizmi kojima se jamči likvidacija banaka koje propadaju bez uporabe novca poreznih obveznika; podržava napore usmjerene na jačanje i dovršetak bankovne unije i ističe da bi u njezinim različitim područjima trebalo ostvarivati paralelan napredak; naglašava da su značajni napori koji su uloženi u stvaranje bankovne unije doprinijeli jačanju povjerenja u bankarski sektor EU-a, da je zahvaljujući njima povećana njegova otpornost i konkurentnost te da su zbog toga banke u EU-u tijekom čitave pandemije bolesti COVID-19 bile snažne, bolje kapitalizirane i sposobne obavljati ključnu ulogu u osiguranju pristupa financiranju;

3.  podsjeća da su sve države članice unutar europodručja dio bankovne unije te da se države članice izvan europodručja također mogu pridružiti; smatra da bi bankovna unija trebala biti uspostavljena na način da je transparentna, usklađena i otporna, uključujući za države članice izvan europodručja; ističe da se na države članice koje ne pripadaju bankovnoj uniji također primjenjuju jedinstvena pravila, koja su proizašla iz postupka usklađivanja i integracije bankovnog sustava EU-a te da su njihovi bankovni sustavi de facto snažno povezani s bankovnom unijom; pozdravlja pristupanje Bugarske i Hrvatske bankovnoj uniji i uključivanje bugarskog leva i hrvatske kune u ERM II; prepoznaje da je za sudjelovanje u bankovnoj uniji potrebna usklađenost s normama i zakonodavstvom EU-a;

4.  izražava duboku zabrinutost zbog ruske invazije na Ukrajinu i njezinih gospodarskih posljedica za europsko gospodarstvo; ističe da će izravni i neizravni učinci ovog rata utjecati na gospodarstvo EU-a na način koji je trenutačno teško brojčano izraziti i koji bi mogao predstavljati potencijalne rizike za stabilnost bankarskog sektora EU-a; stoga poziva ESB, europska nadzorna tijela i nacionalna nadležna tijela da pomno prate učinak rata na bankarski sektor EU-a;

5.  primjećuje da je bankarski sektor pokazao razmjerno visok stupanj otpornosti na krizu uzrokovanu pandemijom bolesti COVD-19 te da je imao važnu ulogu u smanjivanju negativnog učinka pandemije na gospodarstvo na najmanju moguću mjeru; ističe da je ta otpornost postignuta zahvaljujući regulatornim reformama donesenima nakon posljednje globalne financijske krize; također naglašava ulogu privremenih mjera, uključujući mjere donesene u skladu s Uredbom (EU) 575/2013(36) („brza rješenja za CRR”), kojima je bankama omogućeno da nastave pozajmljivati kućanstvima i poduzećima, kao i ulogu dodatnog prostora za kapital koji pruža ESB; ističe da je potrebno zaštititi regulatorne reforme donesene nakon financijske krize iz 2008. i otkloniti regulatorne razlike;

6.  primjećuje da bi hitne mjere kojima se pruža potpora kreditnom kapacitetu banaka za kućanstva i poduzeća trebale ostati na snazi onoliko dugo koliko je to potrebno; ističe važnost osiguranja dobro koordiniranog, promišljenog, postupnog i usmjerenog prijelaza s pomoći u pandemiji na instrumente za potporu oporavku, uključujući reforme u državama članicama putem planova nacionalnog oporavka i reforme otpornosti; naglašava da postoji vjerojatnost postupnog ukidanja hitnih mjera; u tom kontekstu ističe da pri odlučivanju o mogućem postupnom ukidanju tih mjera valja imati na umu značajnu nestabilnost uzrokovanu ruskom invazijom na Ukrajinu; prima na znanje odluku Upravnog vijeća ESB-a od 16. prosinca 2021. o prestanku neto kupnje vrijednosnih papira u okviru hitnog programa kupnje zbog pandemije (engl. Pandemic Emergency Purchase Programme (PEPP));

7.  ističe ključnu ulogu bankarskog sektora i kapitalnih tržišta EU-a u financiranju otpornosti, oporavka te zelene i digitalne tranzicije europskog gospodarstva, uključujući osiguranje pristupa zajmovima za MSP-ove; podsjeća da, kako bi mogao obavljati te zadaće, bankarski sektor EU-a mora biti snažan, otporan, dobro reguliran i dobro kapitaliziran;

8.  ističe da će snažna i dobro strukturirana unija tržišta kapitala, zajedno s razvojem bankovne unije, pomoći u postizanju boljih uvjeta za financiranje europskog gospodarstva, za kućanstva i poduzeća koji se i dalje uvelike oslanjaju na bankovne zajmove, u poticanju ulaganja i stvaranja radnih mjesta, istovremeno doprinoseći otpornosti europskog gospodarstva i pospješujući zelenu tranziciju; naglašava da je za dovršetak unije tržišta kapitala potrebno zajamčiti proporcionalnost donesenih pravila i zaštitu privatnih klijenata; pozdravlja zakonske prijedloge za unapređenje unije tržišta kapitala predstavljene 25. studenoga 2021.; poziva Komisiju i europska nadzorna tijela da ocijene potrebu za boljim reguliranjem sektora bankarstva u sjeni, da iznesu zakonske prijedloge, gdje je to primjereno, te da neprestano prate otpornost tržištâ kapitala;

9.  pozdravlja nadzorne prioritete ESB-a za razdoblje 2022. – 2024., koji glase kako slijedi: (1) zdravlje poslije pandemije; (2) otklanjanje strukturnih manjkavosti učinkovitim strategijama digitalizacije i poboljšanim upravljanjem; i (3) odgovor na nove rizike, uključujući klimatske rizike, rizike za okoliš, rizike u području IT-a i kiberrizike; prima na znanje značajne napore koje je bankarski sektor tijekom posljednjih godina uložio u suočavanje s tim izazovima te ostvarene rezultate; u tom kontekstu pozdravlja smanjenje ukupnih udjela neprihodonosnih kredita; ističe da EU i nacionalna nadzorna tijela moraju pomno pratiti rizike tijekom postupnog ukidanja hitnih mjera javne potpore; naglašava važnost opreznog upravljanja rizicima i primjerenog rezerviranja; podsjeća da bi smanjenje rizika, zajedno s podjelom rizika u bankarskom sektoru, doprinijelo bankovnoj uniji koja je stabilnija, snažnija i usmjerenija na gospodarski rast;

10.  podupire rad na provedbi pravila trećeg Bazelskog sporazuma (Basel III) koji je u tijeku i u tom kontekstu pozdravlja Komisijin zakonodavni paket za bankarstvo od 27. listopada 2021.; smatra da EU u okviru postupka provedbe mora zajamčiti potpunu usklađenost s bazelskim standardima, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti, te da bi, gdje je to primjereno, trebao poštovati specifičnosti i raznolikost bankarskog sektora EU-a, osiguravajući pritom da banke u EU-u zadrže sposobnost natjecanja s globalnim konkurentima;

11.  pozdravlja činjenicu da se bankarski sektor prilagođava izazovima i mogućnostima koje donosi digitalizacija, čime će se bankama omogućiti da bolje ispunjavaju potrebe klijenata na daljinu, da nude nove proizvode i pružaju mogućnosti za povećanje troškovne učinkovitosti; ističe da je bankarski sektor osobito osjetljiv na prijetnju kibernapada; u tom pogledu pozdravlja ostvareni napredak s prijedlogom uredbe i direktive o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor (DORA) i direktive o visokoj zajedničkoj razini kibersigurnosti u Uniji, kojom se izvan snage stavlja Direktiva (EU) 2016/1148 (NIS 2.0), a koji čine temelj regulatornog okvira za olakšavanje borbe bankarskog sektora protiv kiberkriminala; poziva europska nadzorna tijela i ENISA-u da povećaju napore uložene u praćenje i ublažavanje rizika povezanih s trećim stranama izvan EU-a koje pružaju IKT usluge; ističe potrebu za daljnjim ulaganjima i razvojem u svrhu stvaranja inovativnih načina za jačanje kibersigurnosti bankarskog sektora; smatra da bi prednost trebalo dati sigurnosti klijenata, financijskoj stabilnosti i cjelovitosti te tehnološkoj neutralnosti; poziva na promicanje financijske uključivosti, osobito za ranjive skupine s niskom razinom digitalne ili financijske pismenosti; pozdravlja napredak postignut u pogledu paketa o digitalnim financijama; ističe potrebu za time da banke zadrže opsežne bankarske usluge licem u lice, osobito u ruralnim područjima; sa zanimanjem pozdravlja rad na digitalnom euru, koji će funkcionirati uz gotovinu; poziva ESB da tijekom budućeg rada razmotri mogući učinak digitalnog eura na plaćanja, kreditni kapacitet banaka i financijsku stabilnost;

12.  podsjeća da je Memorandum o razumijevanju sklopljen između ESB-a i nadležnih tijela Ujedinjene Kraljevine, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021., osnova za suradnju između jedinstvenog nadzornog mehanizma i Agencije za financijsko poslovanje Ujedinjene Kraljevine; primjećuje da je Komisija nedavno najavila produljenje valjanosti svoje privremene dozvole, kojom je bankama i upraviteljima fondova u EU-u dopušteno da se koriste uslugama klirinških kuća u UK-u, čime će se izbjeći potencijalni kratkoročni učinci naglog pada; poziva Komisiju da poduzme mjere kojima će se u srednjoročnom smislu omogućiti više poravnanja u EU-u;

13.  žali zbog neuspjeha u postizanju potpune rodne ravnoteže u financijskim institucijama i tijelima EU-a, a posebno zbog činjenice da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarstva i financijskih usluga; smatra da bi se odabir kandidata za financijske institucije i tijela EU-a trebao temeljiti na kriterijima zasluga, raznolikosti i sposobnosti tako da institucija ili tijelo u pitanju može djelovati na najučinkovitiji mogući način; poziva vlade te sve institucije i tijela da pruže rodno uravnotežene popise kandidata u užem izboru za sva buduća imenovanja u tijela EU-a i ponavlja svoju obvezu da neće uzimati u obzir popise kandidata na kojima nije ispunjeno načelo rodne uravnoteženosti; duboko žali zbog činjenice da popis kandidata u užem izboru koji Euroskupina razmatra za naredni Upravni odbor Europskog stabilizacijskog mehanizma ne sadržava nijednu kandidatkinju; naglašava da rodna ravnoteža u odborima i radnoj snazi donosi i društvenu i gospodarsku dobit; poziva financijske institucije da redovno ažuriraju svoje politike raznolikosti i uključenosti te da pomažu u poticanju zdravih radnih kultura u kojima se prednost daje uključivosti;

Nadzor

14.  poziva ESB, EBA-u i ESRB da pomno prate rizike koje za bankovni sektor predstavlja ruska agresija na Ukrajinu, kao i njezine gospodarske posljedice; ističe potrebu za razmatranjem različitih scenarija i pripremom za različite moguće opcije;

15.  smatra da bi upravljanje kreditnim rizikom, praćenje i smanjenje neprihodonosnih kredita trebali ostati jedan od ključnih prioriteta; pozdravlja činjenicu da je omjer neprihodonosnih kredita u europodručju u prvom tromjesečju 2021. dodatno pao na 2,17 %; primjećuje da je, iako je trenutačno stabilna, potrebno pomno pratiti situaciju s obzirom na postupno ukidanje hitnih mjera; skreće pozornost na važnost usklađenosti s bonitetnim zahtjevima, ranog utvrđivanja neprihodonosnih kredita i proaktivnog upravljanja tim kreditima, kao i primjerenog rezerviranja; ističe potrebu za suradnjom s ranjivim dužnicima, uvažavajući pritom rješenja koja je u tom pogledu uspostavio bankarski sektor tijekom pandemije (kao što je moratorij na otplatu zajmova); pozdravlja donošenje Direktive (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita(37), kojom će se doprinijeti smanjenju razine neprihodonosnih kredita u bilancama banaka u EU-u i poticati sekundarno tržište za neprihodonosne kredite;

16.  potvrđuje značajnu razinu državnog duga u bilancama brojnih banaka u bankovnoj uniji; prima na znanje rad koji u području rizika države provodi Bazelski odbor za nadzor banaka te naglašava da pitanje regulatornog tretmana izloženosti državnom dugu zahtijeva detaljno razmatranje unutar međunarodnih foruma, uzimajući u obzir posljedice različitih pristupa, te da bi provedba rješenja u EU-u trebala biti u skladu s međunarodnim standardima; vjeruje da bi potencijalno rješenje trebalo biti uravnoteženo i da bi se njime trebalo zajamčiti pravedno postupanje sa svim državama članicama EU-a, osiguravajući pritom dostatnu likvidnost na tržištima državnim dužničkim vrijednosnim papirima; ističe da bi uspostava sigurne imovine EU-a mogla pomoći u ublažavanju sustava negativnih povratnih informacija između država i domaćih bankarskih sektora; u tom kontekstu pozdravlja uspostavu instrumenta Next Generation EU, kojim se pruža niskorizična europska imovina;

17.  smatra da prijelaz na ugljično neutralno gospodarstvo donosi golem potencijal za gospodarski rast u čitavom rasponu različitih sektora; primjećuje da su za takav prijelaz potrebna golema ulaganja iz javnog i privatnog sektora, ali i da će, kako je primijetio ESB, njegov trošak biti manji nego cijena nedjelovanja; naglašava važnost bankarskog sektora u pružanju pomoći financiranju prijelaza na ugljično neutralno gospodarstvo i osiguranju toga da EU može ispuniti svoje obveze u pogledu zaštite okoliša; traži od banaka da ta pitanja uključe u svoje planove za tranziciju; ističe važnost Uredbe o taksonomiji(38) u takvom pothvatu i da bi njezina provedba trebala biti dosljedna s ciljevima Pariškog sporazuma i europskog zelenog plana; zabrinut je zbog činjenice da bi klimatski rizici kojima su izložene bilance banki tijekom vremena mogle uzrokovati financijske poteškoće za banke; smatra da bi te rizike trebalo smanjiti kako bi se spriječilo propadanje banaka; poziva na pružanje jasnih smjernica bankama u tom pogledu, na temelju pouzdanih gospodarskih podataka; pozdravlja nastojanja jedinstvenog nadzornog mehanizma da pruži smjernice i pojašnjenja bankama o samoprocjeni rizika povezanih s klimom i okolišem; podsjeća da je ESB 2021. zaključio svoju prvu opsežnu procjenu banaka u EU-u u pogledu upravljanja rizicima povezanima s klimom i okolišem i pozdravlja obvezu ESB-a o provedbi testiranja otpornosti na stres u 2022., što predstavlja važan element u suzbijanju rizika povezanog s klimom; poziva na to da takvi testovi budu utemeljeni na realnim podatcima i pretpostavkama; zabrinut je zbog povećanja broja neprihodonosnih kredita zbog bezvrijednih ulaganja u fosilna goriva; poziva na rano prepoznavanje takve rizične imovine i proaktivno upravljanje njome; potiče jedinstveni sanacijski mehanizam da nastavi s radom u tom smjeru i da ojača taj rad; poziva na primjereno uključivanje okolišnih i tranzicijskih rizika u modele za kreditni rejting; ističe potrebu za daljnjim poboljšanjima u načinu na koji banke objavljuju rizike povezane s klimom i okolišem, kao i za poboljšanjima u načinu na koji subjekti objavljuju strategije za tranziciju radi olakšavanja procjene rizika koju provode banke i nadzorna tijela; poziva banke da prilikom ocjenjivanja svojih klimatskih rizika primijene načelo „dvostrukog aspekta materijalnosti”; ističe važnost jasnog zakonodavstva u svrhu sprječavanja manipulativnog zelenog marketinga; primjećuje nove izazove, rizike i mogućnosti za bankarski sektor povezane sa zelenom tranzicijom;

18.  podsjeća na to da bi pri procjeni trenutačnog stanja banaka trebalo uzeti u obzir utjecaj posebnih mjera koje su tijekom pandemije provele vlade pojedinačnih država članica; prima na znanje Reviziju financijske stabilnosti od 17. studenoga 2021. koju je provela Europska središnja banka, a u kojoj je navedeno da se potpuni učinci pandemije na kvalitetu bankovne imovine možda neće osjetiti još dvije godine;

19.  naglašava da se kamatne stope koje se nude kućanstvima i MSP-ovima izrazito razlikuju po državama članicama; potiče Komisiju i nadzorna tijela za bankarstvo da razmotre mjere za smanjivanje opterećenja na nositeljima hipotekarnih kredita i MSP-ovima u državama članicama s višim stopama kreditiranja kako bi se zajamčilo da svi građani i poduzeća imaju pristup prijeko potrebnom kapitalu po poštenim i konkurentnim cijenama;

20.  primjećuje da tijekom posljednjih godina u bankarskom sektoru u Europi postoji trend povećane konsolidacije te da se čini da će aktivnost spajanja i stjecanja u sektoru bankarstva u Europi u 2021. premašiti razine iz 2019. i 2020. zbog različitih čimbenika, uključujući troškovni pritisak, niske kamatne stope i digitalizaciju(39); primjećuje moguće koristi od konsolidacije u sektoru bankarstva, uključujući suočavanje s niskom profitabilnošću, prekoračivanjem kapaciteta i rascjepkanošću sektora bankarstva, ali također prepoznaje moguće negativne učinke konsolidacije i izazove koje za nadzorna tijela za bankarstvo predstavljaju velike sistemski važne institucije, čiji mogući problemi mogu utjecati na financijsku stabilnost u brojnim područjima nadležnosti; pozdravlja smjernice ESB-a za nadzorni pristup konsolidaciji u sektoru bankarstva, u kojima su utvrđena nadzorna očekivanja u pogledu projekata konsolidacije(40); ističe koristi od diversificiranog i konkurentnog bankarskog sektora u Europi koji obuhvaća banke s različitim poslovnim modelima i pravnim strukturama te banke različitih veličina;

21.  primjećuje probleme i izazove povezane s pitanjima matične države i države domaćina; primjećuje da su za jačanje prekogranične integracije i omogućivanje veće fleksibilnosti u tokovima kapitala između bankarskih grupacija, uz poštovanje profila rizičnosti podružnica, potrebne vjerodostojne i djelotvorne zaštitne mjere za države članice domaćine, osobito kako bi se osiguralo da će se značajnim podružnicama pružati potpora u teškim situacijama; ističe da je dovršetak bankovne unije od presudne važnosti za rješavanje pitanja povezanih s matičnom državom i državom domaćinom; ističe potrebu za poboljšanjima u prekograničnom pružanju usluga u svrhu uspostave bankarskog sektora koji zaista obuhvaća čitavi EU te kako bi se poboljšala njegova konkurentnost;

22.  ističe potrebu za jedinstvenim tržištem za maloprodajne financijske usluge koje dobro funkcionira; poziva Komisiju da procijeni prepreke i poteškoće koje nastaju za potrošače kad prekogranično koriste proizvode namijenjene potrošačima poput hipotekarnih zajmova i da predloži rješenja kako bi se osiguralo da potrošači imaju koristi od prekograničnih maloprodajnih financijskih usluga;

23.  budući da postojeći okvir i dalje sadržava nekoliko nedostataka, ističe potrebu za učinkovitim nadzorom nad suzbijanjem pranja novca; žali zbog činjenice da neke države članice još nisu prenijele Direktivu o sprečavanju pranja novca V(41) i podsjeća na potrebu za boljom koordinacijom financijsko-obavještajnih jedinica u Europi; ističe da banke djeluju kao nadzornici u borbi protiv pranja novca, zbog čega moraju uspostaviti čvrste okvire za upravljanje rizicima te moraju biti podvrgnute djelotvornom nadzoru, te naglašava potrebu za suradnjom i koordinacijom između tijela za bonitetni nadzor, nadzornih tijela za sprečavanje pranja novca i financijsko-obavještajnih jedinica; primjećuje napore koje je ESB tijekom posljednje dvije godine uložio u poboljšanje razmjene informacija između jedinstvenog sanacijskog mehanizma i nadzornih tijela za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma; pozdravlja činjenicu da je Komisija donijela paket za borbu protiv pranja novca te poziva na brzo postizanje suglasnosti o svim prijedlozima; osobito pozdravlja prijedlog o uspostavi novog europskog nadzornog tijela za borbu protiv pranja novca (AMLA), koje će izravno nadzirati određene banke i koordinirati način na koji nadležna tijela država članica provode pravila za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma; naglašava da AMLA, kako bi uistinu bila djelotvorna, mora raspolagati dostatnim resursima; naglašava važnost snažnog okvira za sprečavanje pranja novca u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i u svrhu osiguranja učinkovitnosti sankcija;

24.  pozdravlja povećane standarde transparentnosti u nadzoru banaka, primjerice u pogledu ishoda nadzorne revizije i postupka ocjenjivanja, čime se može ojačati povjerenje u tržišta kapitala i financijska tržišta i zajamčiti dosljedan tretman u različitim državama članicama; žali zbog činjenice da države članice ne primjenjuju zahtjeve za evaluaciju u vezi s poslovnim ugledom i stručnošću članova upravnih tijela kreditnih institucija na ujednačen način;

25.  ističe da bi krajnji korisnici bankovne unije trebali biti potrošači i poduzeća u realnom gospodarstvu; naglašava važnost jačanja zaštite potrošača i ulagatelja od zlouporabe, štetnih praksi i štetnih proizvoda; poziva na osiguranje pristupa prekograničnim maloprodajnim financijskim uslugama za potrošače; primjećuje da se, unatoč snažnim pravilima EU-a za zaštitu potrošača, nacionalna pravila kojima se provode zahtjevi EU-a za zaštitu potrošača razlikuju unutar bankovne unije, zbog čega je potrebno daljnje usklađivanje;

Sanacija

26.  pozdravlja aktivnosti koje je Jedinstveni sanacijski odbor proveo tijekom 2021.; pozdravlja činjenicu da su banke u nadležnosti Odbora općenito ostvarile dobar napredak prema provedivosti sanacije i jačanju sposobnosti da pokriju gubitke; prima na znanje program rada Jedinstvenog sanacijskog odbora za predstojeće godine, koji uključuje omogućivanje djelotvorne sanacije svih banaka u okviru SRB-a do 2023.;

27.  podsjeća na važnu ulogu jedinstvenog sanacijskog mehanizma u pogledu pružanja stabilnosti i jasnoće za bankarski sektor, ulagatelje i potrošače te zaštite poreznih obveznika; pozdravlja uvođenje zaštitnog mehanizma u jedinstveni fond za sanaciju 2022., dvije godine prije nego što je to prvotno predviđeno, u obliku obnovljive kreditne linije Europskog stabilizacijskog mehanizma, čime će se pružiti sigurnosna mreža za sanacije banaka u bankovnoj uniji; naglašava važnost jedinstvenog fonda za sanaciju u jačanju okvira za krizno upravljanje te smatra da fond predstavlja značajan korak prema dovršetku bankovne unije;

28.  pozdravlja mjere koje je Jedinstveni sanacijski odbor poduzeo u pogledu Sberbanka; ističe potrebu za brzim i odgovarajućim odgovorom u slučaju značajnog rizika za bankarski sektor i financijsku stabilnost EU-a uzrokovanog posljedicama ruske agresije na Ukrajinu;

29.  podržava preispitivanje i pojašnjenje kriterija za ocjenjivanje javnog interesa kako bi primjena jedinstvenog sanacijskog mehanizma bila dosljednija i predvidljivija te kako bi bila utemeljena na nepristranim pragovima; poziva na provedbu studije o potrebi za usklađivanjem određenih aspekata prava o nesolventnosti, također u pogledu utvrđivanja stanja koje je protučinjenično nesolventnosti tijekom postupka sanacije, u svrhu usklađivanja poticaja i osiguranja jednakih uvjeta; primjećuje da je važno da Jedinstveni sanacijski odbor primijeni proporcionalni pristup za banke kako bi utvrdile svoj minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL); ističe da, kako bi sanacijski planovi bili u potpunosti usklađeni s pravnim zahtjevima, Jedinstveni sanacijski odbor mora pružiti sveobuhvatnu procjenu provedivosti sanacije svake banke;

30.  podržava ideju da se u okviru za krizno upravljanje razmotri uloga planova za oporavak i sanaciju grupa kako bi kalibriranje MREL-a i doprinosi banaka raznim sigurnosnim mrežama bili uistinu utemeljeni na rizicima, odražavajući vjerojatnost i značaj korištenja tih sigurnosnih mreža u sklopu preferirane strategije za krizno upravljanje;

31.  priznaje da je moguće da alternativne mjere u sklopu sustavâ osiguranja depozita za financiranje prijenosa depozita imaju važnu ulogu u slučajevima nesolventnosti, osobito za male i srednje banke, sve dok podliježu istim uvjetima kao i prijenosi depozita u okviru sanacije i sve dok nisu štetne po zaštitu deponenata te sve dok sustav osiguranja depozita ima dovoljno sredstava, na način da smanjuju doprinos poreznih obveznika i rušenje vrijednosti na najmanju moguću mjeru i osiguravaju financijsku stabilnost, te da bi se njima, u drugim slučajevima, mogao premostiti jaz između preduvjeta sanacije od 8 % za pristup sanacijskom fondu i stvarne sposobnosti banke da pokrije gubitke, isključujući depozite koji su namijenjeni za prijenos; naglašava da bi takve intervencije trebale ovisiti o strogoj primjeni testiranja za utvrđivanje najnižeg troška; stoga poziva Komisiju da pojasni načelo najnižeg troška i uvjete za korištenje sredstava iz sustava osiguranja depozita; međutim, ističe da bi u tim slučajevima moglo biti potrebno preispitati pravila o državnim potporama kako bi se očuvao usklađen okvir;

32.  podržava izmjenu pravila o državnim potporama, uključujući Komunikaciju Komisije o bankarstvu od 30. srpnja 2013.(42), kako bi se zajamčila njihova dosljednost s okvirom jedinstvenog sanacijskog mehanizma te kako bi se smanjile nedosljednosti između pravila o državnim potporama u području potpore za likvidaciju i sustava za sanaciju iz Direktive o oporavku i sanaciji banaka(43) (BRRD); naglašava da bi jedan od ciljeva tog ažuriranja trebalo biti omogućivanje brzih i djelotvornih intervencija u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma ili alternativnog režima likvidacije te smanjivanje poticaja za izbjegavanje sanacije ili likvidacije, uz zadržavanje konkuretnosti i cjelovitosti bankovne unije;

33.  pozdravlja privremeni sporazum Vijeća i Parlamenta o prijedlogu o „lančanoj” strukturi kao sredstvu za poboljšavanje okvira za sanaciju i uspostavu jednakih uvjeta u pogledu nadzora za različite sanacijske strategije;

Osiguranje depozita

34.  podsjeća da jedinstveni nadzorni mehanizam i jedinstveni sanacijski mehanizam djeluju u bankovnoj uniji, dok se sustavi osiguranja depozita trenutačno provode i financiraju na nacionalnoj razini; ističe da je cilj provedbe Direktive o sustavima osiguranja depozita, kojom se jamči do 100 000 eura u bankovnim depozitima, pružiti minimalnu osnovu za zaštitu deponenata; ističe važnost toga da deponenti u cijeloj bankovnoj uniji uživaju istu razinu djelotvorne zaštite kad je riječ o njihovoj štednji, neovisno o lokaciji njihove banke; naglašava da bi se EDIS-om poboljšala zaštita deponenata u EU-u i ojačalo njihovo povjerenje u bankarski sektor te bi se pridonijelo jačanju bankovne unije smanjivanjem veza između banaka i država; pozdravlja uključivanje prijedloga uredbe o uspostavi EDIS-a u Zajedničku izjavu institucija o ključnim zakonodavnim prioritetima za 2022.;

35.  podsjeća da je Parlament suzakonodavac za zakonodavstvo o EDIS-u i da je potrebno uzeti u obzir stajalište Parlamenta o tom pitanju; pozdravlja obnovljene napore Euroskupine u postizanje napretka u području bankovne unije u svrhu postizanja dogovora o različitim djelovanjima i dokumentaciji, uključujući EDIS; ponavlja da je Parlament predan radu na postizanju dogovora o EDIS-u i daljnjem pružanju potpore nastavku napora za nužno smanjenje rizika;

36.  prima na znanje izjavu o kojoj je Euroskupina postigla suglasnost na svojem sastanku održanom 16. prosinca 2021., u kojoj ponavlja svoju potpunu političku predanost bankovnoj uniji, i poziva na plan rada s utvrđenim rokovima za dovršetak bankovne unije; traži da ga se obavješćuje o raspravama u tijeku na razini Euroskupine i Radne skupine na visokoj razini o EDIS-u; žali zbog činjenice da države članice nastavljaju djelovati izvan okvira EU-a, čime narušavaju ulogu Parlamenta kao suzakonodavca za zakonodavstvo u području EDIS-a;

37.  naglašava važnost proporcionalnosti rizika doprinosa sustavima osiguranja depozita; upozorava da bi kao posljedica nedostataka pristupa na temelju rizika mogli nastati moralni rizik i rizik ostvarenja nezaslužene koristi, što bi dovelo do toga da se konzervativnim poslovnim modelima subvencioniraju špekulativni; naglašava da doprinosi budućem EDIS-u također moraju biti razmjerni riziku; ukazuje na to da se idiosinkratični rizici i dalje razlikuju među institucijama u bankovnoj uniji; ponavlja potrebu da svi članovi bankovne unije prenesu Direktivu o oporavku i sanaciji banaka i Direktivu o sustavima osiguranja depozita kako bi se osiguralo ujednačeno smanjenje rizika u cijeloj bankovnoj uniji;

38.  ističe da bi se daljnjim usklađivanjem sustavâ osiguranja depozita trebala ojačati financijska stabilnost bankovnog sustava EU-a i uzeti u obzir jasna pravila za sudjelovanje ili nesudjelovanje država članica izvan europodručja;

39.  podržava ažuriranje okvira za krizno upravljanje; ističe da bi se predviđenim ciljanim prilagodbama trebala postići veća dosljednost, vjerodostojnost i djelotvornost sustava kriznog upravljanja;

o
o   o

40.  nalaže svojoj predsjednici da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj središnjoj banci, svim bankama članicama Europskog sustava središnjih banaka, Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i Jedinstvenom sanacijskom odboru.

(1) SL C 132, 24.3.2022., str. 151. (2) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssm~59811d5fb7.feedback_ar2020.pdf (3) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/publications/annual-report/html/ssm.ar2020~1a59f5757c.en.html (4) https://www.bankingsupervision.europa.eu/banking/priorities/html/ssm.supervisory_priorities2022~0f890c6b70.hr.html (5) SL C 395, 29.9.2021., str. 72. (6) SL C 395, 29.9.2021., str. 89. (7) https://ec.europa.eu/info/publications/211027-banking-package_hr (8) https://ec.europa.eu/info/consultations/finance-2021-banking-macroprudential-framework_hr (9) https://ec.europa.eu/info/publications/210720-anti-money-laundering-countering-financing-terrorism_hr (10) https://www.ecb.europa.eu/press/pr/date/2021/html/ecb.pr211117~43fea9f9ce.en.html (11) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2022/703337/IPOL_STU(2022)703337_EN.pdf (12) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/Report_on_a_digital_euro~4d7268b458.en.pdf (13) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecb.digitaleuroscopekeylearnings202107~564d89045e.en.pdf (14) https://www.bankingsupervision.europa.eu/legalframework/mous/html/ssm.mou_2019_pra~fbad08a4bc.en.pdf?57221907ef3ce290b35bd2ab650868bb (15) https://www.esrb.europa.eu/pub/pdf/recommendations/2021/esrb.climateriskfinancialstability202107_annex~35e1822ff7.en.pdf (16) https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpops/ecb.op281~05a7735b1c.en.pdf (17) https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssm.202111guideonclimate-relatedandenvironmentalrisks~4b25454055.en.pdf (18) https://www.srb.europa.eu/system/files/media/document/Annual%20Report%202020_Final_web.pdf (19) https://www.srb.europa.eu/system/files/media/document/2020-11-30%20SRB%20Multi-Annual%20Work%20Programme%202021-2023.pdf (20) https://www.srb.europa.eu/system/files/media/document/2021-11-26_Work-Programme-2022.pdf (21) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Publications/Reports/2021/1024609/IFRS9%20monitoring%20report.pdf (22) SL C 437, 18.12.2020., str. 1. (23) SL C 23, 21.1.2021., str. 105. (24) SL C 494, 8.12.2021., str. 118. (25) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Risk%20Analysis%20and%20Data/EU%20Wide%20Transparency%20Exercise/2021/1025102/Risk_Assessment_Report_December_2021.pdf (26) https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/document_library/Publications/Guidelines/2021/EBA-GL-2021-15%20GL%20on%20CFT%20cooperation/1025384/Final%20AML-CFT%20Cooperation%20Guidelines.pdf (27) https://www.esrb.europa.eu/pub/pdf/reports/esrb.20210908.monitoring_the_financial_stability_implications_of_COVID-19_support_measures~3b86797376.en.pdf (28) https://www.esrb.europa.eu/pub/pdf/reports/esrb.report_of_the_Expert_Group_on_Macroprudential_Stance_Phase_II202112~e280322d28.en.pdf (29) https://www.fsb.org/wp-content/uploads/P010421-1.pdf (30) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2021/689461/IPOL_IDA(2021)689461_EN.pdf (31) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2021/659654/IPOL_IDA(2021)659654_EN.pdf (32) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2021/689460/IPOL_IDA(2021)689460_EN.pdf (33) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2021/689468/IPOL_IDA(2021)689468_EN.pdf (34) https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2021/659632/IPOL_BRI(2021)659632_EN.pdf (35) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.). (36) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.). (37) SL L 438, 8.12.2021., str. 1. (38) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.). (39) https://www.spglobal.com/marketintelligence/en/news-insights/blog/a-new-dawn-for-european-bank-ma-top-5-trends (40) https://www.bankingsupervision.europa.eu/press/pr/date/2021/html/ssm.pr210112~920b511a1c.en.html (41) Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 43.). (42) SL C 216, 30.7.2013., str. 1. (43) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).