Makrofinancijska pomoć + Instrument za pružanje potpore Ukrajini za 2023.
124k
42k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2022. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi instrumenta za pružanje potpore Ukrajini za 2023. (makrofinancijska pomoć +) (15727/2022 – C9-0424/2022 – 2022/0371(COD))
(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (15727/2022 – C9-0424/2022),
– uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(1) o Prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0597),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članke 67. i 163. Poslovnika,
1. prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;
2. utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;
3. nalaže svojoj predsjednici da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;
4. nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;
5. nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2022. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Austriji, Luksemburgu, Španjolskoj i Grčkoj nakon prirodnih katastrofa u tim zemljama tijekom 2021. (COM(2022)0665 – C9-0350/2022 – 2022/0337(BUD))
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0665 – C9‑0350/2022),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenog 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1) (Uredba o EUSF-u),
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.(2), a posebno njezin članak 9. (Uredba o VFO-u),
– uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava(3), a posebno njegovu točku 10.,
– uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zatopljenju od 1,5 °C, njegovo posebno izvješće o klimatskim promjenama i tlu te njegovo posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,
– uzimajući u obzir sporazum usvojen 12. prosinca 2015. na 21. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21), održanoj u Parizu (Pariški sporazum),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2021. o reviziji Fonda solidarnosti Europske unije(4),
– uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A9‑0282/2022),
1. izražava duboku solidarnost sa svim žrtvama, njihovim obiteljima i svim pojedincima pogođenima razornim poplavama u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Austriji i Luksemburgu, vulkanskom erupcijom na otoku La Palmi u Španjolskoj i potresom na Kreti u Grčkoj, kao i s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima i nevladinim organizacijama uključenima u napore za pružanje pomoći;
2. prima na znanje odluku i smatra da je mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU) konkretan i vidljiv oblik solidarnosti Unije s njezinim građanima i regijama u pogođenim područjima u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Austriji, Luksemburgu, Španjolskoj i Grčkoj;
3. ističe da je ruski agresivni rat protiv Ukrajine stvorio goleme potrebe za hitnom pomoći unutar Unije i u susjednim zemljama; ističe da su posljedice rata, zajedno s posljedicama ozbiljnih prirodnih katastrofa 2022., stavile pričuvu za solidarnost i pomoć u nuždi (SEAR) pod golem pritisak;
4. naglašava da su broj i ozbiljnost kriznih situacija nepredvidivi; ponovno ističe svoje stajalište da godišnja gornja granica SEAR-a za razdoblje 2021.– 2027. nije primjerena za odgovor na hitne situacije; žali zbog toga što će zbog proračunskih ograničenja građani i regije država članica na koje se odnosi prijedlog Komisije dobiti ograničenu pomoć koja nije ni približno dovoljna za pokrivanje potreba;
5. ističe hitnu potrebu za pružanjem financijske pomoći putem FSEU-a kako bi se osiguralo da potpora može pravodobno doprijeti do pogođenih regija; istodobno žali zbog toga što je najveći raspoloživi iznos za ovu mobilizaciju FSEU-a mnogo niži od potencijalnog iznosa pomoći koji bi mogao biti potreban te će biti isplaćen više od jedne godine nakon tih događaja zbog nefleksibilnih pravila mobilizacije FSEU-a; stoga poziva Komisiju da istraži i ostale mogućnosti za dodatno financiranje;
6. ponavlja svoju zabrinutost zbog odluke o spajanju pričuve za pomoć u nuždi (EAR) i FSEU-a u trenutačnom višegodišnjem financijskom okviru, što je dovelo do ozbiljnih nedostataka i znatno smanjilo ukupno dostupno financiranje; žali zbog činjenice da zbog pravila za mobilizaciju SEAR-a i ograničenja u pogledu pojačanog financiranja FSEU-a na temelju članka 9. stavka 5. Uredbe o VFO-u dodatna sredstva nisu moguća; potiče Komisiju da predloži model za bržu i pravodobniju mobilizaciju FSEU-a; smatra da bi raspoloživa sredstva za FSEU trebalo znatno povećati i pravodobnije staviti na raspolaganje u okviru ambiciozne revizije višegodišnjeg financijskog okvira;
7. naglašava da bi se dodjela i provedba bespovratnih sredstava iz FSEU-a te upravljanje njima trebali provoditi u skladu s načelima transparentnosti i dobrog financijskog upravljanja, uključujući temeljito praćenje; poziva Komisiju i države članice da pojačaju komunikacijske napore kako bi se podigla javna svijest o intervencijama koje se provode sredstvima iz FSEU-a;
8. naglašava da bi ambiciozna revizija višegodišnjeg financijskog okvira trebala uključivati podjelu SEAR-a na dva potprograma, odnosno na EAR i FSEU, te povećanje godišnjih odobrenih sredstava s 1,2 milijarde EUR za ukupni SEAR na 1 milijardu EUR za svaki potprogram u cijenama iz 2018.; smatra da bi se time osigurala ključna dodatna sredstva kako bi se odgovorilo na trenutačne i nove potrebe, posebno s obzirom na intenziviranje i povećanje ekstremnih vremenskih uvjeta te s obzirom na globalnu humanitarnu situaciju;
9. ističe da je potrebno ponovno razmotriti strukturu mehanizma FSEU-a kako bi ga se učinilo bržim, fleksibilnijim i prilagodljivijim te kako bi mu se omogućilo da ostvari svoj potencijal kao učinkovit instrument za hitne slučajeve; stoga poziva na reviziju Uredbe o Fondu solidarnosti Europske unije;
10. odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;
11. nalaže svojoj predsjednici da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;
12. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.
PRILOG
ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Austriji, Luksemburgu, Španjolskoj i Grčkoj nakon prirodnih katastrofa u tim zemljama tijekom 2021.
(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2023/68.).
Amandmani koje je donio Europski parlament 14. prosinca 2022. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (COM(2022)0222 – C9-0184/2022 – 2022/0160(COD))(1)
DIREKTIVA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1. i članak 194. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),
(1) U kontekstu europskog zelenog plana(6) Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća(7) utvrđen je cilj klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050., kao i cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. To zahtijeva pravednu energetsku tranziciju u kojoj nijedno područje niti građanin nisu zapostavljeni, veću učinkovitost i znatno veći udio obnovljivih izvora energije u integriranom energetskom sustavu.
(2) Energija dobivena iz obnovljivih izvora ima ključnu ulogu u ostvarivanju tih ciljeva s obzirom na to da energetski sektor danas stvara više od 75 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u Uniji. Smanjenjem tih emisija stakleničkih plinova energija iz obnovljivih izvora može pridonijetii svladavanju izazova povezanih s okolišem, kao što je gubitak bioraznolikosti, te smanjenju onečišćenja tla, vode i zraka u skladu s ciljevima akcijskog plana za nultu stopu onečišćenja.
(2.a) Opće stanje koje je nastalo zbog ruske invazije na Ukrajinu i posljedica pandemije bolesti COVID-19 dovelo je do porasta cijena energije diljem EU-a, čime je naglašena potreba za povećanjem energetske učinkovitosti i uporabe obnovljive energije u EU-u. Kako bi se postigao dugoročni cilj uspostave energetskog sustava koji je neovisan o trećim zemljama, Unija bi se trebala usredotočiti na ubrzavanje zelene tranzicije i osiguravanje energetske politike kojom bi se smanjile emisije i ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima te kojom bi se utvrdila pravedna i pristupačna cijena za građane Unije i poduzeća u svim sektorima gospodarstva.
▌
(4) Dugotrajni administrativni postupci jedna su od ključnih prepreka ulaganjima u obnovljive izvore energije i s njima povezanu infrastrukturu. Te prepreke uključuju složenost pravila koja se primjenjuju na odabir lokacije i administrativna odobrenja za projekte, uključujući moguća ograničenja povezana s povijesnim značajem određenih područja, složenost i trajanje procjene učinka projekata na okoliš, probleme povezane s priključivanjem na povezane energetske mreže, ograničenja u pogledu prilagodbe tehnoloških specifikacija tijekom postupka izdavanja dozvola ili nedovoljan broj osoblja u tijelima za izdavanje dozvola odnosno mrežnim operaterima. Kako bi se povećala brzina uvođenja projekata u području energije iz obnovljivih izvora, potrebno je donijeti pravila kojima bi se pojednostavnili i skratili postupci izdavanja dozvola, uzimajući u obzir socijalnu prihvatljivost uvođenja energije iz obnovljivih izvora.
(5) Direktivom (EU) 2018/2001 pojednostavnjuju se zahtjevi za jednostavnije administrativne postupke za odobravanje postrojenja za proizvodnju obnovljive energije uvođenjem pravila o organizaciji i najduljem trajanju administrativnog dijela postupka izdavanja dozvola za projekte obnovljive energije, kojima su obuhvaćene sve relevantne dozvole za izgradnju, obnovu kapaciteta i rad postrojenja te za njihovo priključivanje na mrežu.
(6) Potrebno je daljnje koordinirano i usklađeno pojednostavnjenje i skraćivanje administrativnih postupaka izdavanja dozvola za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i s njima povezanu infrastrukturu, uključujući mrežne veze, kako bi se osiguralo da Unija ostvari svoje ambiciozne klimatske i energetske ciljeve za 2030. te cilj klimatske neutralnosti za 2050., uzimajući u obzir načelo „nenanošenja štete” iz europskog zelenog plana. Uvođenjem kraćih i jasnih rokova za odluke koje trebaju donijeti tijela nadležna za izdavanje odobrenja za postrojenja za proizvodnju obnovljive energije na temelju cjelovite prijave ubrzat će se uvođenje projekata u području energije iz obnovljivih izvora. Međutim, potrebno je razlikovati projekte u područjima koja su posebno prikladna za razvoj projekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, za koje se rokovi mogu još više pojednostavniti (područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora) i projekata koji se nalaze izvan takvih područja.
(7) Neki od najčešćih problema s kojima se suočavaju nositelji projekata obnovljive energije odnose se na složene i dugotrajne administrativne postupke, postupke izdavanja dozvola i priključivanja na mrežu uspostavljene na nacionalnoj ili regionalnoj razini te nedovoljan broj članova osoblja i nedovoljno tehničko stručno znanje u tijelima za izdavanje dozvola radi procjene utjecaja predloženih projekata na okoliš. Stoga je primjereno pojednostavniti određene okolišne aspekte postupaka i procesa izdavanja dozvola za projekte obnovljive energije. Nadalje, primjereno je osigurati i da operatori energetskih sustava podupiru učinkovitu provedbu projekata u području energije iz obnovljivih izvora nabavom usluga fleksibilnosti u skladu s odredbama Uredbe (EU) 2019/943 i Direktive (EU) 2019/944. [Am. 5.]
(7.a) Složeni, dugotrajni i netransparentni administrativni postupci imaju nerazmjeran učinak na građane, lokalna tijela i MSP-ove koji djeluju kao potrošači vlastite energije iz obnovljivih izvora pojedinačno ili putem agregatora i zajednica obnovljive energije. To je prije svega često posljedica nedostatka iskustva ili stručnosti te financijskih i ljudskih resursa za snalaženje u postupcima izdavanja dozvola i priključivanja na mrežu. Potrebno je da se neprofesionalnim i nekomercijalnim sudionicima na tržištu olakša uspješno snalaženje u postupcima dobivanja odgovarajućih odobrenja. To bi se prema potrebi trebalo postići pojednostavnjenjem, kao i namjenskim mjestima na kojima ti akteri nemaju isti kapacitet kao drugi profesionalni sudionici na tržištu s dostatnim resursima. Integrirano višerazinsko planiranje i mapiranje energije iz obnovljivih izvora trebalo bi se provoditi uzimajući u obzir lokalno planiranje i mapiranje koji se provode na lokalnoj i regionalnoj razini, kao i utvrđivanje procijenjenih potreba za osobljem i osposobljavanjem te financijskih i tehničkih potreba tijela koja izdaju dozvole.
(8) Brže uvođenje projekata obnovljive energije trebalo bi se poduprijeti integriranim višerazinskim planiranjem i mapiranjem energije iz obnovljivih izvora koje bi obavljale države članice uz strukturiranu koordinaciju s lokalnim i regionalnim vlastima. Države članice trebale bi odrediti kopnena, površinska, dubinska i morska područja potrebna za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora kako bi ostvarile svoje nacionalne doprinose revidiranom cilju u pogledu energije iz obnovljivih izvora za 2030. iz članka 3. stavka 1. Direktive (EU) 2018/2001 kao i podciljevima utvrđenima u člancima 15.a i 22.a, članku 23. stavku 1., članku 24. stavku 4. i članku 25. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 i cilj klimatske neutralnosti utvrđen u njezinu članku 2. Takva područja trebala bi odražavati njihove procijenjene putanje i ukupni planirani instalirani kapacitet te bi ih trebalo utvrditi tehnologijom obnovljive energije utvrđenom u ▌nacionalnim energetskim i klimatskim planovima država članica ažuriranima u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999. Pri određivanju potrebnih kopnenih, površinskih, dubinskih i morskih područja te područja kopnenih voda trebalo bi uzeti u obzir dostupnost obnovljivih izvora energije i potencijal koji nude različita kopnena i morska područja za proizvodnju obnovljive energije različitih tehnologija, predviđenu ukupnu potražnju za energijom, uzimajući u obzir ukupnu energetsku učinkovitost i učinkovitost sustava i u različitim regijama države članice te dostupnost relevantne energetske mreže i mrežne infrastrukture, postrojenja za skladištenje energije, uključujući skladištenje toplinske energije, i druge alate koji omogućuju fleksibilnost, imajući pritom na umu kapacitet potreban za zadovoljavanje sve većih potreba za obnovljivom energijom, potencijal za aktivno uključivanje građana u energetski sustav, pri čemu djeluju kao pojedinačni ili kolektivni potrošači vlastite energije i putem zajednica energije iz obnovljivih izvora.Nadalje, države članice trebale bi osigurati da se administrativne dozvole za izgradnju, obnovu kapaciteta i rad postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora iz članka 16. stavaka 1. i 2. smatraju konačnim odlukama o ishodu postupka nadležnog tijela ili nadležnih tijela o utvrđivanju uporabe zemljišta za područje na kojem će se ti pogoni nalaziti.
(9) Države članice trebale bi kao područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora odrediti područja koja su posebno prikladna za razvoj projekata obnovljive energije, uz razlikovanje tehnologija, i u kojima se pri širenju određene vrste obnovljivih izvora energije ne očekuje se da će postojati značajan utjecaj na okoliš i sigurnost hrane u pogledu poljoprivredne proizvodnje. Područja ubrzanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora trebala bi biti posebno prikladna za uspostavu postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Međutim, postrojenja za izgaranje na biomasu trebalo bi isključiti iz područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, osim za postrojenja smještena u najudaljenijoj regiji kako je navedeno u članku 349. UFEU-a, u kojima bi se zbog posebnih potreba mogla učiniti iznimka. Pri određivanju glavnih područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora države članice trebale bi izbjegavati zaštićena područja i razmotriti planove obnove. Područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora trebala bi se uspostaviti barem za vjetroturbine i solarne elektrane te bi se mogla uspostaviti za postrojenja za proizvodnju biometana. Države članice mogu odrediti područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora kao posebna za jednu ili više vrsta postrojenja za proizvodnju obnovljive energije te bi trebale navesti vrstu ili vrste obnovljive energije koje su prikladne za proizvodnju u svakom od tih iz područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.
(9.a) Proizvodnja hrane mora imati prednost pred proizvodnjom energije i proizvodnjom energije ne bi smjela dovesti do smanjene proizvodnje hrane ili smanjenog prinosa usjeva, ali te dvije aktivnosti mogu i moraju istodobno postojati i iskorištavati sinergije. Kako bi se to postiglo, potrebno je olakšati proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u njezinim različitim oblicima, na lokacijama koje su lako dostupne poljoprivrednicima i u skladu s potrebama poljoprivrednog gospodarstva. Države članice trebaju izbjegavati određivanje proizvodnog poljoprivrednog zemljišta, poljoprivrednih površina na kojima se proizvode visokokvalitetni poljoprivredno-prehrambeni proizvodi i proizvodi koji su posebno povezani s lokalnim krajolikom i kulturom kao područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Iskorištavanje obnovljivih izvora energije, kao što je proizvodnja biometana, trebalo bi poticati na područjima koja su u neposrednoj blizini poljoprivrednih površina, odnosno onih koja su u blizini poljoprivrednog zemljišta i poljoprivrednih gospodarstava te na nepoljoprivrednim površinama koja se nalaze na poljoprivrednom zemljištu. Prioritetna područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora trebala bi biti u blizini krajnjih korisnika ili područja s postojećom infrastrukturom te na lokacijama na kojima se preostali tokovi ili poljoprivredni otpad mogu upotrijebiti za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.
(10) Direktivom 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8) uspostavlja se procjena utjecaja na okoliš kao važan instrument za uključivanje pitanja okoliša u izradu i donošenje planova i programa. Kako bi se odredila područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, države članice trebale bi pripremiti plan ili planove koji obuhvaćaju utvrđivanje područja i primjenjiva pravila te mjere ublažavanja ili projekte u svakom području za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Veličina tih područja trebala bi biti razmjerna ciljevima za energiju iz obnovljivih izvora i podciljevima utvrđenima u Direktivi (EU) 2018/2001 i u nacionalnim energetskim i klimatskim planovimakako su ažurirani u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999. Države članice mogu pripremiti jedinstveni plan za sva područja za ubrzanjeproizvodnje energije iz obnovljivih izvora i tehnologije obnovljivih izvora energije ili planove specifične za tehnologiju u kojima se utvrđuje jedno ili više područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Svaki bi plan trebao podlijegati procjeni utjecaja na okoliš koja se provodi u skladu s uvjetima utvrđenima u Direktivi 2001/42/EZ kako bi se procijenili učinci svih tehnologija za obnovljivu energiju na relevantna područja određena u tom planu. Provođenje procjene utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2001/42/EZ u tu svrhu omogućilo bi državama članicama da na integriraniji i učinkovitiji način pristupe planiranju te da uzmu u obzir pitanja okoliša u ranoj fazi procesa planiranja na strateškoj razini. Time bi se pridonijelo bržem i pojednostavnjenom iskorištavanju različitih obnovljivih izvora energije, a negativni učinci tih projekata na okoliš sveli bi se na minimum.
(11) Nakon donošenja plana odnosno planova za određivanje područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, države članice trebale bi pratiti značajne učinke provedbe planova i programa na okoliš kako bi, među ostalim, u ranoj fazi ▌utvrdile štetne učinke i mogle poduzeti odgovarajuće korektivne mjere u skladu s Direktivom 2001/42/EZ.
(12) Odredbe Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša(9) („Aarhuška konvencija”) u pogledu pristupa informacijama, sudjelovanja javnosti u odlučivanju i pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša, posebno odredbe koje se odnose na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu i dalje se primjenjuju, prema potrebi ▌.
(12.a) Kako bi se povećalo prihvaćanje projekata u području energije iz obnovljivih izvora u javnosti i osnažilo građane i lokalne zajednice da proizvode i troše vlastitu energiju, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za propisno obavješćivanje građana o novim projektima te jednako promicati i olakšavati njihovo sudjelovanje u njima, među ostalim putem zajednica energije iz obnovljivih izvora.
(13) Određivanjem područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora trebalo bi se nastojati osigurati da proizvodnja obnovljive energije u tim područjima, zajedno s postojećim postrojenjima za proizvodnju obnovljive energije, budućim postrojenjima za obnovljivu energiju izvan takvih područja i mehanizmima suradnje, bude dovoljna za ostvarivanje doprinosa država članica cilju Unije u pogledu obnovljive energije iz članka 3. stavka 1. Direktive (EU) 2018/2001.
(14) U utvrđenim područjima za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora za projekte proizvodnje obnovljive energije koji su u skladu s pravilima i mjerama utvrđenima u planu, odnosno planovima koje su izradile države članice, trebalo bi se pretpostaviti da nemaju znatan utjecaj na okoliš. Stoga bi trebalo postojati izuzeće od potrebe za provedbom posebne procjene utjecaja na okoliš na razini projekta u smislu Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća(10), uz iznimku projekata koji bi mogli imati znatne učinke na okoliš u drugoj državi članici ili ako to zatraži država članica koja bi mogla biti znatno pogođena. Obveze iz Konvencije UNECE-a iz Espooa o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu od 25. veljače 1991. trebale bi se i dalje primjenjivati na države članice u kojima bi projekt mogao imati znatan prekogranični utjecaj u trećoj zemlji.
(15) Utvrđivanjem područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora trebalo bi se omogućiti da postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, njihovo priključivanje na mrežu te postrojenja za skladištenje energije smještena u istom području ostvare korist od predvidljivosti i pojednostavnjenih administrativnih postupaka. Konkretno, projekti u područjima za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora trebali bi ostvariti korist od ubrzanih administrativnih postupaka, uključujući prešutni sporazum u slučaju izostanka odgovora nadležnog tijela o administrativnom koraku do utvrđenog roka, osim ako određeni projekt podliježe procjeni utjecaja na okoliš. Ti bi projekti trebali ostvariti korist i od jasno definiranih rokova te pravne sigurnosti u pogledu očekivanog ishoda postupka. Nakon podnošenja zahtjeva za projekte u području za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora države članice trebale bi provesti brzu provjeru tih zahtjeva kako bi utvrdile postoji li velika vjerojatnost da će bilo koji od takvih projekata imati velike nepredviđene štetne učinke s obzirom na ekološku osjetljivost dotičnog zemljopisnog područja, koji se nisu mogli utvrditi tijekom procjene utjecaja na okoliš plana odnosno planova za određivanje područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora provedene u skladu s Direktivom 2001/42/EZ. Svi projekti koji se nalaze u područjima za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora trebali bi se smatrati odobrenima na kraju takvog postupka provjere. Samo ako države članice imaju jasne dokaze na temelju kojih se može zaključiti da će određeni projekt vrlo vjerojatno imati takve velike nepredviđene štetne učinke, države članice mogu, nakon obrazloženja takve odluke, taj projekt podvrgnuti procjeni utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU i, prema potrebi, Direktivom 92/43/EEZ(11). S obzirom na potrebu za ubrzanjem proizvodnje obnovljivih izvora energije, takva bi se procjena trebala provesti u roku od šest mjeseci.
(15.a) Države članice složile su se s razvojem koherentne europske mreže Natura 2000 predlažući Komisiji odgovarajuća područja od značaja za Zajednicu u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 92/43/EEZ i posebna područja zaštite određena Direktivom 2009/147/EZ(12). Države članice trebale bi osigurati da područja koja se na temelju znanstvenih kriterija utvrđenih u Direktivi 2009/147/EZ i Direktivi 92/43/EEZ nalaze na njihovu nacionalnom popisu nisu označena kao područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, osim umjetnih i izgrađenih površina smještenih u tim područjima kao što su krovovi, parkirališta ili prometna infrastruktura.
(16) Uzimajući u obzir potrebu da se ubrza iskorištavanje obnovljivih izvora energije, utvrđivanjem područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ne bi se smjelo spriječiti trenutačno i buduće izvođenje projekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u svim područjima dostupnima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Takvi projekti trebali bi i dalje podlijegati obvezi provedbe namjenske procjene utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU, kao i postupcima predviđenima za projekte obnovljive energije izvan područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Kako bi se ubrzalo izdavanje dozvola u opsegu potrebnom za postizanje cilja u pogledu obnovljive energije utvrđenog u Direktivi (EU) 2018/2001, trebalo bi pojednostavniti i uskladiti postupke koji se primjenjuju na projekte izvan područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora uvođenjem jasnih krajnjih rokova za sve faze postupka, uključujući namjenske procjene utjecaja na okoliš po projektu.
(17) Višestruko korištenje prostora za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i druge upotrebe zemljišta i mora (kao što su proizvodnja hrane odnosno zaštita ili obnova prirode) smanjuje ograničenja korištenja zemljišta i mora. U tom je kontekstu prostorno planiranje nužan alat za utvrđivanje i usmjeravanje sinergija za korištenje zemljišta i mora u ranoj fazi. Države članice trebale bi istražiti, omogućiti i dati prednost višestrukim upotrebama područja utvrđenih zahvaljujući donesenim mjerama prostornog planiranja.
(18) Izgradnja i rad postrojenja za proizvodnju obnovljive energije može dovesti do povremenog usmrćivanja ili uznemiravanja ptica i drugih zaštićenih vrsta u skladu s Direktivom 92/43/EEZ ili Direktivom 2009/147/EZ. Međutim, takvo usmrćivanje ili uznemiravanje ne bi se smatralo namjernim u smislu tih direktiva ako su za vrijeme izgradnje i rada projekta donesene sve potrebne mjere ublažavanja kako bi se izbjegli sudari ili spriječilo uznemiravanje i ako se provodi odgovarajuće praćenje kako bi se procijenila učinkovitost takvih mjera te ako se, s obzirom na prikupljene informacije, poduzmu daljnje potrebne mjere kako bi se osiguralo da nema znatnog negativnog utjecaja na populaciju dotičnih vrsta.
(19) Uz postavljanje novih i inovativnih postrojenja za proizvodnju obnovljive energije obnova kapaciteta postojećih postrojenja za proizvodnju obnovljive energije može znatno pridonijeti postizanju ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora. Budući da su postojeća postrojenja za proizvodnju obnovljive energije obično postavljena na lokacijama sa znatnim potencijalom obnovljivih izvora energije, obnovom njihovih kapaciteta može se osigurati kontinuirana upotreba tih lokacija uz istodobno smanjenje potrebe za novim lokacijama za projekte obnovljive energije. Dodatne koristi obnove kapaciteta jesu priključivanje na postojeću mrežu, veća potpora javnosti te produbljene spoznaje o utjecajima na okoliš. Obnavljanje kapaciteta projekata obnovljive energije podrazumijeva izmjene ili proširenje postojećih projekata u različitoj mjeri. Postupak izdavanja dozvola, uključujući procjene i analize utjecaja na okoliš, za obnovu kapaciteta projekata obnovljive energije trebalo bi ograničiti na moguće učinke koji proizlaze iz promjene ili proširenja u usporedbi s izvornim projektom.
(20) Direktivom (EU) 2018/2001 uvode se pojednostavnjeni postupci izdavanja dozvola za obnovu kapaciteta. Kako bi se odgovorilo na sve veću potrebu za obnovom kapaciteta postojećih postrojenja za proizvodnju obnovljive energije te kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti koje ona nudi, primjereno je uspostaviti još kraći postupak za obnovu kapaciteta postrojenja za proizvodnju obnovljive energije koja se nalaze u područjima za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uključujući kraći postupak provjere. Za obnovu kapaciteta postojećih postrojenja za proizvodnju obnovljive energije koja se nalaze izvan područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, države članice trebale bi osigurati pojednostavnjen i brz postupak izdavanja dozvola u trajanju od najviše jedne godine, uzimajući u obzir načelo „nenanošenja štete” iz europskog zelenog plana.
(20.a) Kako bi se promicala i ubrzala obnova kapaciteta postojećih postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, trebalo bi odmah uspostaviti pojednostavnjeni postupak za priključivanje na mrežu ako obnova kapaciteta dovede do ograničenog povećanja ukupnog kapaciteta u usporedbi s izvornim projektom. [Am. 20.]
(20.b) Kad je riječ o obnovi kapaciteta solarne instalacije, povećanje učinkovitosti i kapaciteta može se postići bez povećanja zauzetog prostora. Utjecaj na okoliš instalacije obnovljenog kapaciteta ne razlikuje se stoga od utjecaja na okoliš izvorne instalacije pod uvjetom da se tijekom postupka ne poveća iskorišteni prostor i da se i dalje poštuju izvorno propisane mjere za ublažavanje utjecaja na okoliš. [Am. 21.]
(21) Ugradnja solarne opreme, zajedno s povezanim skladištenjem, uključujući skladištenje toplinske i električne energije na istoj lokaciji te priključivanjem na mrežu, u postojećim ili budućim strukturama koje nisu namijenjene proizvodnji solarne energije, osim umjetnih vodenih površina, kao što su krovovi, parkirališta, ceste i željeznice, obično ne izaziva zabrinutost u pogledu konkurentnog korištenja prostora i utjecaja na okoliš. Ta postrojenja stoga mogu profitirati od kraćih postupaka izdavanja dozvola. Ovom se Direktivom stoga uvodi ubrzani postupak izdavanja dozvola za ugradnju opreme za solarnu energiju i s njom povezanih kapaciteta za skladištenje na istoj lokaciji te priključenje na mrežu za postojeće ili buduće konstrukcije izgrađene u svrhe koje nisu proizvodnja solarne energije. Za te instalacije uvodi se i posebno odstupanje od potrebe za provedbom procjena utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom 2011/92/EU jer nije vjerojatno da će one izazvati zabrinutost u vezi s upotrebom prostora ili utjecajem na okoliš. Ulaganje u mala, decentralizirana postrojenja za solarnu energiju kako bi postali potrošači vlastite energije iz obnovljivih izvora jedan je od najučinkovitijih načina na koji potrošači energije mogu smanjiti svoje račune za energiju i izloženost nestabilnosti cijena. Decentralizirana postrojenja, među ostalim za samostalne ili zajedničke potrošače vlastite energije ili u kontekstu lokalnih zajednica energije iz obnovljivih izvora, također doprinose smanjenju ukupne potražnje za prirodnim plinom, povećanju otpornosti sustava i postizanju ciljeva Unije u pogledu energije iz obnovljivih izvora. Nije vjerojatno da će instalacije od 50 kW ili manje električnog kapaciteta imati znatne štetne učinke na okoliš ili mrežu te ne izazivaju bojazan u pogledu sigurnosti. Osim toga, male instalacije potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora uglavnom ne zahtijevaju proširenje kapaciteta na mjestu priključenja na mrežu. S obzirom na neposredne pozitivne učinke takvih postrojenja na potrošače i ograničene učinke na okoliš koji bi mogli nastati, primjereno je dodatno pojednostavniti postupak izdavanja dozvola koji se na njih primjenjuje uvođenjem koncepta pozitivne administrativne šutnje u relevantne postupke izdavanja dozvola kako bi se promicala i ubrzala ugradnja takvih instalacija te kako bi se u kratkom roku iskoristile njihove prednosti. [Am. 22.]
(21.a) Dizalice topline tehnologija su za grijanje i hlađenje upotrebom obnovljivih izvora energije iz okoliša, među ostalim iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i geotermalne energije. Njima se omogućuje i uporaba otpadne topline i hladnoće za grijanje i hlađenje. Brzo uvođenje dizalica topline koje upotrebljavaju nedovoljno iskorištene obnovljive izvore energije kao što su energija iz okoliša, geotermalna energija i otpadna toplina iz industrijskog i tercijarnog sektora, uključujući podatkovne centre, omogućuje zamjenu prirodnog plina i drugih kotlova na fosilna goriva rješenjem za grijanje iz obnovljivih izvora, uz istodobno povećanje energetske učinkovitosti. Na taj će se način ubrzati smanjenje upotrebe prirodnog plina za grijanje, kako u zgradama tako i u industriji. Kako bi se ubrzala ugradnja i upotreba dizalica topline, primjereno je uvesti ciljane kraće postupke izdavanja dozvola za njihove instalacije, uključujući pojednostavnjeni postupak za priključivanje na mrežu, osim u slučaju da takvi postupci nisu propisani nacionalnim pravom. Brža i jednostavnija ugradnja dizalica topline, veća upotreba energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja koji čini gotovo polovinu potrošnje energije u Uniji povećat će sigurnost opskrbe i pomoći u rješavanju složene situacije na tržištu. [Am. 23.]
(22) Obnovljivi izvori energije ključni su za borbu protiv klimatskih promjena, smanjenje cijena energije i ovisnosti Unije o fosilnim gorivima te osiguravanje sigurnosti opskrbe Unije. Za potrebe relevantnog zakonodavstva Unije u području zaštite okoliša u procjenama od slučaja do slučaja potrebnima kako bi se utvrdilo jesu li postrojenje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, njegovo priključivanje na mrežu, sama mreža odnosno sredstva za skladištenje od prevladavajućeg javnog interesa u određenom slučaju države članice trebale bi smatrati da su ta postrojenja i s njima povezana infrastruktura od prevladavajućeg javnog interesa te da služe javnom zdravlju i sigurnosti, osim ako postoje nedvojbeni dokazi da ti projekti imaju velike štetne učinke na okoliš koji se ne mogu ublažiti ili nadoknaditi. Ako se za takva postrojenja smatra da su od prevladavajućeg javnog interesa, takvi bi projekti mogli ostvariti korist od pojednostavnjene procjene.
(23) Kako bi se osigurala neometana i djelotvorna provedba odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi, Komisija putem Instrumenta za tehničku potporu(13) podupire države članice pružanjem prilagođenog tehničkog stručnog znanja za osmišljavanje i provedbu reformi, uključujući one kojima se povećava upotreba energije iz obnovljivih izvora, potiče bolja integracija energetskog sustava, utvrđuju određena područja koja su posebno prikladna za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te pojednostavnjuje okvir za postupke odobravanja i izdavanja dozvola za postrojenja za proizvodnju obnovljive energije. Tehnička potpora, na primjer, uključuje jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira te razmjenu relevantnih primjera dobre prakse.
(23.a) Komisija bi također trebala predvidjeti poseban sustav izuzeća od pravila o državnim potporama kako bi se državama članicama omogućilo da na odgovarajući način prilagode pomoć za inicijative i ulaganja u obnovljive izvore energije, vlastitu proizvodnju energije i energetsku učinkovitost.
(24) Direktivu (EU) 2018/2001 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.
▌
(25.a) Pružanje poticaja za solarnu energiju u vidu bespovratnih sredstava i drugih programa potpore ne bi trebali onemogućiti prodaju te energije iz privatnih, komercijalnih i poljoprivrednih izvora u mrežu.
(25.b) Poljoprivredni resursi mogu imati ključnu ulogu u energetskoj tranziciji ruralnih područja i unutar ruralnih zajednica, posebno s obzirom na decentraliziranu proizvodnju. Mogućnost proizvodnje solarne energije kao sekundarne djelatnosti stoga ne bi trebala biti ograničena na vlastitu potrošnju, već bi se mogla razmatrati u kombinaciji, na primjer, s drugim vrstama proizvodnje. Države članice trebale bi s pomoću ciljanih mehanizama financiranja poticati poljoprivrednike na uvođenje solarnih instalacija na poljoprivrednim gospodarstvima, posebno razvoj poljoprivredno-sunoloških projekata na novim poljoprivrednim zgradama i proizvodnju biometana kako bi se omogućio širi razvoj obnovljivih izvora energije uz istodobno osiguravanje dodatnog prihoda za poljoprivrednike. Mala postrojenja za proizvodnju energije na poljoprivrednim gospodarstvima imaju velik potencijal za povećanje kružnosti na poljoprivrednim gospodarstvima pretvaranjem tokova otpada i ostataka poljoprivrednog gospodarstva, kao što su stajski gnoj, u toplina i električna energija te je važno promicati i poticati poljoprivrednike da ulažu u te tehnologije. U ruralnim područjima trebalo bi snažno poticati jačanje mreže kako bi poljoprivredna gospodarstva doista mogla ostvariti svoj potencijalni doprinos energetskoj tranziciji u vidu decentralizirane proizvodnje električne energije. Trebalo bi dati prednost geografskim lokacijama s visokim razinama zračenja jer su sirovine za solarne ploče ograničeni resurs. Osim toga, poljoprivrednici i njihove predstavničke organizacije trebali bi biti uključeni u određivanje područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.
▌
(30) S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, točnije smanjenje emisija stakleničkih plinova, energetske ovisnosti i cijena energije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, već se zbog opsega djelovanja oni mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
(31) U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(14) države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Kad je riječ o ovoj Direktivi, zakonodavac smatra da je prenošenje takvih dokumenata opravdano, posebno nakon presude Suda u predmetu Komisija protiv Belgije(15) (predmet C-543/17),
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Izmjene Direktive (EU) 2018/2001
Direktiva (EU) 2018/2001 mijenja se kako slijedi:
(1) U članku 2. dodaju se sljedeće točke:"
„(9a) „područje za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora” znači posebna lokacija, na kopnu ili na moru, kojoj je država članica dala prednost kao posebno pogodnu za ubrzano postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora,uzimajući u obzir sredstva potrebna za njihovo priključenje na mrežu i povezane energetske mreže;”; [Am. 3. i 38.]
(9b)
„oprema za solarnu energiju” znači oprema koja pretvara energiju iz sunca u toplinsku ili električnu energiju, posebno solarna toplinska oprema i solarna fotonaponska oprema“, [Am. 24.]
"
▌
(3) U članku 15. umeće se sljedeći stavak ▌:"
„2.a Države članice promiču ispitivanje inovativnihtehnologija obnovljive energije, uključujući proizvodnju, podjelu i pohranjivanje tehnologija u pilot-projektima u stvarnom okruženju tijekom ograničenog razdoblja u skladu s primjenjivim zakonodavstvom EU-a, popraćeno odgovarajućim zaštitnim mjerama kako bi se zajamčio siguran rad energetskog sustava i izbjegli nerazmjerni učinci na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, pod nadzorom nadležnog tijela. Ne dovodeći u pitanje članak 17., države članice osiguravaju da je postupak za izdavanje dozvola za takve inovativne tehnologije obnovljive energije barem jednako toliko brz kao u područjima za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.”;
"
(4) umeću se sljedeći članci:"
„Članak 15.b
Integrirano višerazinsko mapiranje i planiranje područja potrebnih za nacionalne doprinose cilju energije iz obnovljivih izvora do 2030. i cilju klimatske neutralnosti
(1)
Od ... [1 godina nakon stupanja na snagu] države članice provode integrirano mapiranje i planiranje uporabe obnovljivih izvora energije na cijelom svojem državnom području u koordinaciji sa svim relevantnim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima kako biutvrdiledomaći potencijal i raspoloživa kopnena, površinska, podzemnai morska područja ▌za njihovo uvođenje. Države članice također utvrđuju instalirani kapacitet te kopnene, površinske, podzemne i morske površine potrebne za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i s njima povezanu infrastrukturu, kao što su mreže i postrojenja za skladištenje, uključujući skladištenje topline,koji su potrebni za ostvarivanje njihovih nacionalnih doprinosa cilju u pogledu energije iz obnovljivih izvora za 2030. u skladu s člankom 3. ove Direktive, kao i podciljeve utvrđene u člancima 15.a, 22.a, članku 23. stavku 1., članku 24. stavku 4. i članku 25. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 te kako bi se postigla klimatska neutralnost do 2050. u skladu s njezinim člankom 2. Takva područja moraju biti razmjerna procijenjenim putanjama i ukupnom predviđenom instaliranom kapacitetu tehnologije energije iz obnovljivih izvora utvrđenima u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima ▌kako su ažurirani u skladu s člankom 14. i člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) 2018/1999 te prostornim planiranjem morskog područja, uključujući planove iz članka 8. Direktive 2014/89/EU(16).
(2)
Pri utvrđivanju područja iz stavka 1. države članice uzimaju u obzir:
(a)
dostupnost obnovljivih izvora energije i potencijal različitih tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na kopnenim i morskim područjima;
(b)
predviđenu nacionalnu i regionalnu potražnju za energijom, uzimajući u obzir moguću fleksibilnost aktivnog odgovora na potražnju i očekivano povećanje učinkovitosti te integraciju energetskog sustava;
(c)
dostupnost relevantne energetskemreže, mrežne infrastrukture, skladištenja i drugih alata koji omogućuju fleksibilnost odnosno potencijal za stvaranje i nadogradnju takve mrežne infrastrukture i skladištenja;
(ca)
potencijal uključivanja potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora i zajednica obnovljive energije kako je procijenjeno u skladu s člancima 21. i 22.;
(cb)
rezultate otvorenih, uključivih i učinkovitih javnih savjetovanja, uključivanje relevantnih lokalnih tijela i svih relevantnih dionika kako bi se osiguralo da se javno mišljenje uzima u obzir pri utvrđivanju područja iz članaka 15.b i 15.c;
(cc)
projekte u području energije iz obnovljivih izvora na očekivanim novim umjetnim strukturama kao što su parkirališta, ceste, željeznice i industrijska područja;
(cd)
očekivani industrijski razvoj i zapošljavanje povezane s projektima u području obnovljivih izvora energije u pogođenim lokalnim zajednicama.
(3)
Države članice daju prednost višestrukim korištenjima područja utvrđenih na temelju obveze iz stavka 1. pod uvjetom da je postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u skladu s već postojećim korištenjima.
(3.a)
Pri utvrđivanju kopnenih, površinskih, podzemnih i morskih površina potrebnih za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora države članice uvode mehanizam kojim se podupire razvoj potrebne mreže za grijanje iz obnovljivih izvora i razvoja elektroenergetske mreže kako bi se osigurao potpuno integrirani energetski sustav.
(3.b)
Ako su velika postrojenja za proizvodnju biometana na nacionalnoj razini definirana kao postrojenja za provedbu postupaka oporabe otpada kako je navedeno u Prilogu II. točki 11. Direktivi 2008/98/EZ, države članice mogu uključiti ta postrojenja u obnovljive izvore energije pri određivanju područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.
(3.c)
Države članice periodično preispituju i ažuriraju područja iz stavka 1. ovog članka, barem u kontekstu ažuriranja nacionalnih klimatskih i energetskih planova u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999.
(3.d)
Države članice potiču i podržavaju lokalna i regionalna tijela pri razvoju i provedbi putanja ili ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora koju proizvode gradovi, potrošači vlastite obnovljive energije i zajednice obnovljive energije.
Članak 15.c
Područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora
(1)
Od ... Do [dvije godine nakon stupanja na snagu] države članice, u suradnji sa svojim lokalnim i regionalnim tijelima, donose plan, odnosno planove, u kojima se određuju, unutar područja iz članka 15.b stavka 1., područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora za jednu ili više vrsta obnovljivih izvora energije. Veličina tih područja razmjerna je ciljevima za energiju iz obnovljivih izvora i podciljevima utvrđenima u ovoj Direktivi i nacionalnim energetskim i klimatskim planovima ažuriranima u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999. U planu ili planovima u kojima se određuju područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora države članice:
(a)
određuju dovoljno homogena kopnena i morska područja na kojima se ne očekuje da će proizvodnja određene vrste ili vrsta energije iz obnovljivih izvora imati znatan utjecaj na okoliš s obzirom na posebnosti odabranog područja. Ukupna količina kopnenih i morskih površina znatno doprinosi prostornim zahtjevima utvrđenima u skladu s člankom 15.b stavkom 1. ove Direktive kako bi se ostvario cilj obnovljive energije do 2030. i uključuje se u nacionalne energetske i klimatske planove ažurirane u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999. Države članice:
i.
daju prednost umjetnim i izgrađenim površinama, kao što su krovovi i fasade zgrada, područja prometne infrastrukture i njihova izravna okolica, parkirališta, lokacijena poljoprivrednim gospodarstvima, odlagališta otpada, industrijska područja, rudnici te, prema potrebi, umjetne i izgrađene površine, kao što su mjesta za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, umjetna jezera, kopnena vodna tijela ili akumulacije te degradirana zemljišta koja se ne mogu koristiti za poljoprivredu;
ii.
isključuju područja mreže Natura 2000 te parkove prirode i rezervate, utvrđene migracijske rute ptica i morskih sisavaca, u skladu s najboljim dostupnim podacima, i ekološke koridore,te druga područja utvrđena na temelju karti osjetljivosti i alata iz sljedeće točke, osim umjetnih i izgrađenih površina koje se nalaze na tim područjima kao što su krovovi, parkirališta ili prometna infrastruktura;
iii.
upotrebljavaju sve odgovarajuće alate i skupove podataka, uključujući, prema potrebi, posebna terenska istraživanja, kako bi se utvrdila područja u kojima postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora neće imati znatan utjecaj na okoliš, uključujući mapiranje osjetljivosti divljih vrsta, uzimajući pritom u obzir podatke dostupne u kontekstu razvoja usklađene mreže Natura 2000, koje zadovoljava zahtjeve u pogledu stanišnih tipova i vrsta iz Direktive Vijeća 92/43/EEZ(17), kao i ptica i područja u skladu s Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(18);
iv.
uklanjaju administrativne prepreke i dodjeljuju dovoljno dobro osposobljenog osoblja i administrativnih resursa;
(b)
uspostavljaju odgovarajuća pravila za predviđena područja ubrzane proizvodnjeenergije iz obnovljivih izvora, među ostalim o mjerama ublažavanja koje treba donijeti za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, zajedno postavljena postrojenja za skladištenje energije, kao i sredstva potrebna za njihovo priključenje na mrežu, kako bi se izbjegli ili, ako to nije moguće, znatno smanjili potencijalni negativni učinci na okoliš. Države članice osiguravaju primjenu odgovarajućih mjera ublažavanja kako bi se osigurala provedba obveza utvrđenih u članku 6. stavku 2. i članku 12. stavku 1. Direktive 92/43/EEZ, članku 5. Direktive 2009/147/EZ te članku 4. stavku 1. točki (a) podtočki i. Direktive 2000/60/EZ i kako bi se izbjeglo pogoršanje i postigao dobar status ili ekološki potencijal u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 2000/60/EZ. Ta su pravila usmjerena na posebnosti svakog utvrđenog područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, tehnologiju ili tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koje će se uvesti na tim područjima te utvrđene učinke na okoliš. Usklađenost s tim pravilima i provedba odgovarajućih mjera ublažavanja u pojedinačnim projektima dovodi do pretpostavke da projekti ne krše te odredbe ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5. članka 16.a. Ako nove mjere ublažavanja za sprečavanje usmrćivanja ili uznemiravanja vrsta zaštićenih Direktivom Vijeća 92/43/EEZ i Direktivom 2009/147/EZ ili bilo kojeg drugog utjecaja na okoliš nisu u velikoj mjeri ispitane u pogledu njihove djelotvornosti, države članice mogu dopustiti njihovu provedbu za jedan ili više pilot-projekata u ograničenom vremenskom razdoblju, pod uvjetom da se djelotvornost takvih mjera pomno prati i da se odmah poduzmu odgovarajuće mjere ako se ne pokažu učinkovitima. .Već određena područja za postavljanje vjetroelektrana ili solarnih elektrana države članice mogu proglasiti kao područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora uzimajući u obzir da su postojeći prostorni planovi u skladu sa zahtjevima iz članka 15.c.
Države članice u planu objašnjavaju procjenu za određivanje svakog pojedinog područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na temelju kriterija iz točke (a) i procjenu za utvrđivanje odgovarajućih mjera ublažavanja.
(2)
Plan ili planovi za određivanje glavnih područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora prije donošenja bit će podložni procjeni utjecaja na okoliš koja se provodi u skladu s uvjetima utvrđenima u Direktivi 2001/42/EZ te, ▌ako je vjerojatno da će imati znatan utjecaj na područja mreže Natura 2000, odgovarajućoj procjeni u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive 92/43/EEZ.
(2.a)
Pri utvrđivanju morskih područja iz članka 15.b stavka 1. određivanje u skladu s ovim člankom u skladu je s Direktivom 2014/89/EU u pogledu primjene pristupa morskog prostornog planiranja utemeljenog na ekosustavu pri određivanju lokacija obnovljive energije. Tijekom postupka prostornog planiranja morskog područja države članice povećavaju prostor određen za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u skladu s klimatskim ciljevima za 2030., 2040. i 2050.
(3)
Plan ili planovi za određivanje područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora objavljuju se i kontinuirano ažuriraju kako bi se u elektroničkom obliku zabilježili novi kapaciteti te se periodično preispituju, barem u kontekstu ▌nacionalnih energetskih i klimatskih planova ažuriranih u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999 i osiguravajući sinergije s Direktivom 2014/89/EU.
Članak 15.d
Sudjelovanje javnosti
1. Države članice osiguravaju da je priprema planova za utvrđivanje kopnenih i morskih područja potrebnih za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i onih za određivanje područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, utvrđenih u člancima 15.a, 15.b i 15.c, otvorena, uključiva, pravodobna i učinkovita te da se javnosti pruže pravodobne i učinkovite prilike za sudjelovanje u njihovoj izradi.
2. Države članice utvrđuju segmente javnosti na koje planovi utječu ili bi mogli utjecati ili segmente javnosti koji imaju interes za planove, uključujući fizičke ili pravne osobe ili njihova udruženja, organizacije ili skupine, uzimajući u obzir ciljeve ove Direktive i moguće učinke njezine provedbe na područja obuhvaćena ostalim instrumentima Unije. Države članice osiguravaju da se segmenti javnosti obavješćuju elektronički i javnim obavijestima ili drugim prikladnim sredstvima.”; [Am. 14.]
"
(6) članak 16. zamjenjuje se sljedećim:"
„Članak 16.
Organizacija i glavna načela postupka izdavanja dozvola
(1)
Postupak izdavanja dozvola obuhvaća sve relevantne administrativne dozvole za izgradnju, obnovu kapaciteta i rad postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uključujući hibridne elektrane u kojima se kombiniraju različiti obnovljivi izvori energije, toplinske crpke, skladištenje energije, uključujući postrojenja za proizvodnju električne i toplinske energije, kao i sredstva potrebna za njihovo priključenje na mrežu i za integraciju obnovljivih izvora energije u mreže za grijanje i hlađenje. Također uključuje povezane dozvole za energetske mreže i procjene utjecaja na okoliš ako su potrebne. Postupak izdavanja dozvola obuhvaća sve postupke, od priznavanja valjanosti zahtjeva u skladu sa stavkom 2. do obavješćivanja nadležnog tijela o konačnoj odluci u vezi s ishodom postupka. [Am. 25.]
(1.a)
Države članice osiguravaju da je financiranje kvalificiranog osoblja te usavršavanje i prekvalifikacija njihovih nadležnih tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini razmjerno provedbi ukupnih potreba za energijom iz obnovljivih izvora utvrđenih u članku 15.b ove Direktive i planiranom instaliranom kapacitetu za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora kako je predviđeno u njihovim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, kako su ažurirani u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999. Države članice namjenjuju sve naknade povezane s postupcima podnošenja zahtjeva i izdavanja dozvola za potrebe daljnjeg financiranja kvalificiranog osoblja i poboljšanja kapaciteta relevantnog tijela koje izdaje dozvole. Države članice pružaju potporu, uključujući tehničku i financijsku potporu, regionalnim i lokalnim tijelima kako bi se olakšao postupak izdavanja dozvola.
(2)
Najkasnije četrnaest radnih dana nakon primitka zahtjeva za postrojenja koja se nalaze u područjima ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, odnosno mjesec dana za postrojenja smještena izvan područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, nadležno tijelo potvrđuje zahtjev ili, ako nositelj projekta nije poslao sve informacije potrebne za njegovu obradu, zahtijeva od nositelja projekta da dostavi potpuni zahtjev u roku od četrnaest radnih dana od tog zahtjeva. Ako nositelj projekta ne dostavi potpuni zahtjev u tom roku, nadležno tijelo može odbiti zahtjev u pisanom obliku. U slučaju odbijanja nadležno tijelo dužno je obrazložiti svoju odluku. Nositelj projekta može ponovno podnijeti zahtjev u bilo kojem trenutku nakon takvog odbijanja. Kao početak postupka izdavanja dozvola smatra se datum kad je nadležno tijelo potvrdilo valjanost zahtjeva.
(3)
Države članice uspostavljaju ili određuju jednu ili više kontaktnih točaka i pružaju informacije u skladu s člankom 18. stavkom 6. Te kontaktne točke pružaju, na podnositeljev zahtjev, smjernice tijekom cjelokupnog administrativnog postupka podnošenja zahtjeva i izdavanja dozvola te ga olakšavaju. Podnositelj zahtjeva u cjelokupnom postupku kontaktira samo s jednom kontaktnom točkom. Kontaktna točka na transparentan način usmjerava podnositelja zahtjeva tijekom administrativnog postupka podnošenja zahtjeva, uključujući korake povezane s okolišem, do trenutka donošenja jedne ili nekoliko odluka nadležnih tijela na kraju postupka, pruža podnositelju zahtjeva sve potrebne informacije te, prema potrebi, uključuje druga administrativna tijela. Kontaktnom točkom osigurava se poštovanje rokova za postupke izdavanja dozvola utvrđene u ovoj Direktivi. Podnositelji zahtjeva mogu dostaviti potrebne dokumente u digitalnom obliku. Nakon [dvije godine od stupanja na snagu] države članice osiguravaju da se svi postupci provode u elektroničkom obliku. Države članice informacije o postupku izdavanja dozvola stavljaju na raspolaganje javnosti.
(4)
Kontaktna točka stavlja na raspolaganje priručnik o postupcima za nositelje projekata o postrojenjima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te iste informacije pruža i na internetu, uključujući informacije i za male projekte i projekte za potrošače vlastite energije iz obnovljivih izvora, zajednice obnovljive energije te kolektivne i pojedinačneprojektete impruža pomoć i usmjerava ih kroz administrativni postupak primanja potpore u okviru programa potpore za obnovljive izvore energije. U informacijama na internetu navodi se i kontaktna točka koja je relevantna za podnositeljev zahtjev. Ako država članica ima više kontaktnih točaka, u informacijama na internetu navodi se kontaktna točka relevantna za podnositeljev zahtjev.
(5)
Države članice podnositeljima zahtjeva osiguravaju lagan pristup jednostavnim postupcima za rješavanje sporova koji se odnose na postupke odobravanja dozvola i izdavanje dozvola za izgradnju i rad postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, uključujući, prema potrebi, alternativne mehanizme za rješavanje sporova.
(6)
Rokovi predviđeni u člancima 16.a, 16.b i 16.c primjenjuju se ne dovodeći u pitanje sudske žalbe, pravne lijekove i druge postupke pred sudom te alternativne mehanizme rješavanja sporova, uključujući postupke za podnošenje pritužbi, izvansudske žalbe i pravne lijekove, te se mogu produljiti za vrijeme takvih postupaka.
(7)
Države članice osiguravaju da upravne i sudske žalbe u kontekstu projekta za razvoj postrojenja za proizvodnju obnovljive energije ili s njim povezanog priključivanja na mrežu i sredstava potrebnih za razvoj mreža energetske infrastrukture koja je potrebna za integraciju obnovljivih izvora u sustav kako je opisano u stavku 1., uključujući one koji se odnose na okolišne aspekte, podliježu najbržim upravnim i sudskim postupcima dostupnima na odgovarajućoj nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.
Postupak izdavanja dozvola iz stavka 1. proširuje se, prema potrebi, na sve relevantne administrativne dozvole kada industrijska postrojenja prijeđu na uporabu obnovljive energije.
(7.a)
Komisija razvija postupke izvješćivanja za države članice kako bi ocijenile svoje prakse izdavanja dozvola, prosječno trajanje postupka izdavanja dozvola te ljudske i financijske resurse namijenjene osiguravanju usklađenosti sa zahtjevima za izdavanje dozvola utvrđenima u ovom članku i člancima 16.a i 16.b.
Ocjena Komisije se objavljuje. Komisija može predložiti korektivne mjere za potporu državama članicama u provedbi postupka izdavanja dozvola pomažući im u reformi i pojednostavnjenju njihovih postupaka izdavanja dozvola.
(7.b)
Odredbe stavka 1. ovog članka i članaka 16.a i 16.b primjenjuju se i na paralelni postupak izdavanja dozvola za nositelje projekata mrežnih sustava u pogledu povezanih energetskih resursa potrebnih za integraciju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u sustav, kao i na sredstva potrebna za njihovo priključivanje na mrežu koja nisu uključena u postupak izdavanja dozvola iz stavka 1. za određeno postrojenje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.”;
"
(7) umeću se sljedeći članci:"
„Članak 16.a
Postupak izdavanja dozvola u područjima ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora
(1)
Države članice osiguravaju da postupak izdavanja dozvola iz članka 16. stavka 1. za projekte u područjima ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ne premašuje devet mjeseci, uključujući njihove povezane elemente energetske mreže i priključenje na mrežu. Ako je to propisno utemeljeno na izvanrednim okolnostima, to se razdoblje od devet mjeseci može produljiti za najviše tri mjeseca. U tom slučaju države članice jasno obavješćuju nositelja projekta o izvanrednim okolnostima kojima se opravdava produljenje.
(2)
Postupak izdavanja dozvola za obnovu kapaciteta postrojenja, uključujući ona koja povećavaju kapacitet i potrebu za povezanim razvojem energetske mreže bez povećanja zauzetog područja i za nova postrojenja s kapacitetom električne energije manjim od 150 kW, postrojenja za skladištenje energije ▌, uključujući postrojenja za električnu energiju i toplinsku energiju i njihovo priključivanje na mrežu, smještenih u područjima ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ne smije biti dulji od šest mjeseci. Ako je to propisno utemeljeno na izvanrednim okolnostima, na primjer zbog prevladavajućih sigurnosnih razloga u slučaju kad projekt obnove kapaciteta znatno utječe na mrežu ili izvorni kapacitet, veličinu ili rad postrojenja, to se razdoblje od šest mjeseci može produljiti za najviše tri mjeseca. Države članice jasno obavješćuju nositelja projekta o izvanrednim okolnostima kojima se opravdava produljenje.
(2.a)
Ako se obnovom kapaciteta kapacitet elektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora ne poveća za više od 15 % i ne dovodeći u pitanje potrebu da se ocijeni potencijalni utjecaj na okoliš u skladu sa stavkom 2.b, priključci na prijenosnu ili distribucijsku mrežu dopušteni su u roku od jednog mjeseca od podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu, osim ako postoje opravdana sigurnosna pitanja ili tehnička nekompatibilnost sastavnih dijelova sustava.
(2.b)
Ako obnova solarnih instalacija ne podrazumijeva upotrebu dodatnog prostora i ako je u skladu s primjenjivim mjerama ublažavanja utjecaja na okoliš utvrđenima za izvornu instalaciju, projekt se izuzima od zahtjeva, ako je primjenjivo, da podliježe provjeri je li za projekt potrebna procjena utjecaja na okoliš u skladu s člankom 4. Direktive 2011/92/EU.
(2.c)
Ako obnova kapaciteta elektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora ili s njom povezane mrežne infrastrukture potrebne za uključenje energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav podliježe provjeri je li za projekt potreban postupak procjene utjecaja na okoliš ili procjena utjecaja na okoliš u skladu s člankom 4. Direktive 2011/92/EU, takva prethodna provjera i/ili procjena utjecaja na okoliš ograničena je na moguće učinke koji bi proizašli iz promjene ili proširenja u usporedbi s izvornim projektom. [Am. 26.]
(2.d)
Odluke koje proizlaze iz navedenog postupaka izdavanja dozvola moraju se objaviti. [Am. 31.]
(3)
Ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5. ovog članka, odstupajući od članka 4. stavka 2. Direktive 2011/92/EU, Priloga I., točke 6. podtočke (b) te direktive i Priloga II., točke 3. podtočaka (a), (b), (d), (h), (i) i točke 6. podtočke (c), zasebno ili u vezi s točkom 13. podtočkom (a) te direktive, u mjeri u kojoj se to odnosi na projekte za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, novi zahtjevi za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uključujući postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u kojima se kombiniraju različite obnovljive energije, osim uređaja za izgaranje biomase, uključujući obnovu kapaciteta postrojenja, u već određenim područjima ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora za dotičnu tehnologiju, zajednički smješteni skladišni objekti, kao i njihovo priključenje na mrežu, povezanoj energetskoj mreži, povezanoj prijenosnoj i distribucijskoj mreži te povezanoj imovini potrebnoj za razvoj elektroenergetskih mreža potrebnih za integraciju obnovljivih izvora energije u sustav, izuzimaju se od zahtjeva za provedbu posebne procjene utjecaja na okoliš u skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive 2011/92/EU, pod uvjetom da su ti projekti u skladu s pravilima i mjerama utvrđenima u skladu s člankom 15.c stavkom 1. točkom (b) ove Direktive. Izuzeće od primjene gore navedene Direktive 2011/92/EU ne primjenjuje se na projekte koji bi mogli imati znatne učinke na okoliš u drugoj državi članici ili ako to zatraži država članica koja bi mogla biti znatno pogođena, kako je predviđeno člankom 7. navedene direktive. [Am. 27.]
Odstupajući od članka 6. stavka 3. Direktive 92/43/EEZ, postrojenja iz prvog podstavka ne podliježu procjeni njihovih utjecaja na područja mreže Natura 2000, pod uvjetom da se ti projekti obnovljive energije pridržavaju pravila i mjera utvrđenih u skladu s člankom 15.c stavkom 1. točkom (b) ove Direktive ako je nepostojanje značajnih utjecaja postrojenja dokazano na temelju ocjene prihvatljivosti planova za određivanje područja za ubrzanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora provedene u skladu s člankom 15. točkom (c) podtočkom 2. ove Direktive. [Am. 15.]
(4)
Nadležna tijela država članica vrše provjeru zahtjeva iz stavka 3. Cilj je takve provjere utvrditi postoji li velika vjerojatnost da će neki od tih projekata imati velike ▌štetne učinke s obzirom na osjetljivost okoliša geografskih područja na kojima se nalaze, a koji nisu utvrđeni tijekom procjene utjecaja na okoliš plana ili planova za određivanje područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora provedene u skladu s Direktivom 2001/42/EZ i, prema potrebi, Direktivom 92/43/EEZ. Provjera koja se provodi za obnovu kapaciteta projekata ograničena je na moguće učinke koji proizlaze iz promjene ili proširenja u usporedbi s izvornim projektom.
Za potrebe takve provjere nositelj projekta dostavlja informacije o značajkama projekta, njegovom potencijalnom učinku na okoliš, njegovoj usklađenosti s pravilima i mjerama utvrđenima u skladu s člankom 15.c stavkom 1. točkama (b) i (c) za određeno područje ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, o svim dodatnim mjerama donesenima u okviru projekta te o tome kako se tim mjerama rješavaju problemi utjecaja na okoliš. Takva provjera mora se dovršiti u roku od 30 dana od datuma podnošenja zahtjeva za nova postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, osim zahtjeva za postrojenja s kapacitetom električne energije manjim od 150 kW. Za takva postrojenja i za nove zahtjeve za obnovu kapaciteta postrojenja faza provjere završava u roku od 15 dana.
(5)
Nakon postupka provjere zahtjevi iz stavka 3. odobravaju se iz ekološke perspektive bez potrebe za izričitom odlukom nadležnog tijela, osim ako nadležno tijelo donese upravnu odluku, propisno obrazloženu i utemeljenu na jasnim dokazima, da će određeni projekt vjerojatno imati velike ▌štetne učinke s obzirom na osjetljivost okoliša zemljopisnog područja na kojem se nalazi, a koji se ne mogu ublažiti mjerama utvrđenima u planu ili planovima kojima se određuju područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ili mjerama koje je predložio nositelj projekta. Takva se odluka stavlja na raspolaganje javnosti. Takvi projekti podliježu procjeni u skladu s Direktivom 2011/92/EU i, prema potrebi, procjeni u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive 92/43/EEZ, koja se provodi u roku od šest mjeseci nakon odluke o provjeri.
(6)
U postupku izdavanja dozvola za zahtjeve iz stavaka 1. i 2. izostanak odgovora nadležnih upravnih tijela unutar utvrđenog roka rezultira time da se, na zahtjev nositelja projekta, dotični administrativni koraci smatraju odobrenima, osim u slučajevima kad određeni projekt podliježe procjeni utjecaja na okoliš u skladu sa stavkom 5. Sve odluke koje iz toga proizlaze bit će javno dostupne.
(6.a)
Države članice razmjenjuju i primjenjuju najbolje prakse u postupku izdavanja dozvola.”;
Članak 16.b
Postupak izdavanja dozvola izvan područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora
(1)
Države članice osiguravaju da postupak izdavanja dozvola iz članka 16. stavka 1. ne traje dulje od 18 mjeseci. To se razdoblje primjenjuje na hibridne elektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i njihove povezane energetske mreže koje se odnose na projekte izvan područje ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Ako je to propisno utemeljeno na izvanrednim okolnostima, to se razdoblje od 18mjeseci može produljiti za najviše tri mjeseca. U tom slučaju države članice jasno obavješćuju nositelja projekta o izvanrednim okolnostima kojima se opravdava produljenje.
(2)
Ako se na temelju Direktive 2011/92/EU ili Direktive 92/43/EEZ zahtijeva procjena utjecaja na okoliš, ona se provodi u jedinstvenom postupku koji objedinjuje sve relevantne procjene za određeni projekt. Kad je potrebna takva procjena utjecaja na okoliš nadležno tijelo, uzimajući u obzir informacije koje je dostavio nositelj projekta, izdaje mišljenje o opsegu i razini detalja informacija koje nositelj projekta treba navesti u izvješću o procjeni utjecaja na okoliš, a čiji se opseg naknadno ne proširuje. Ako su u sklopu određenog projekta donesene sve potrebne mjere ublažavanja, svako usmrćivanje ili uznemiravanje vrsta zaštićenih u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive 92/43/EEZ i člankom 5. Direktive 2009/147/EZ ne smatra se namjernim. Ako nove mjere ublažavanja za sprečavanje usmrćivanja ili uznemiravanja vrsta zaštićenih Direktivom Vijeća 92/43/EEZ i Direktivom 2009/147/EZ ili bilo kojeg drugog utjecaja na okoliš nisu u velikoj mjeri ispitane u pogledu njihove djelotvornosti, države članice mogu dopustiti njihovu provedbu za jedan ili više pilot-projekata u ograničenom vremenskom razdoblju, pod uvjetom da se djelotvornost takvih mjera pomno prati i da se odmah poduzmu odgovarajuće mjere ako se ne pokažu učinkovitima. Postupak izdavanja dozvola za obnovu kapaciteta postrojenja, uključujući one kojima se povećavaju kapaciteti i potreba za povezanim razvojem energetske mreže bez povećanja zauzetog područja i za nova postrojenja s kapacitetom električne energije manjim od 150 kW, postrojenja za skladištenje energije smještena u neposrednoj blizini i njihovo priključivanje na mrežu, koja se nalaze izvan glavnih područja ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, ne smije trajati dulje od šest mjeseci, uključujući procjene utjecaja na okoliš ako se to zahtijeva relevantnim zakonodavstvom. Ako je to propisno utemeljeno na izvanrednim okolnostima, to se razdoblje od šest mjeseci može produljiti za najviše tri mjeseca. Države članice jasno obavješćuju nositelje projekata o izvanrednim okolnostima kojima se opravdava produljenje. [Am. 28.]
Države članice olakšavaju obnovu kapaciteta projekata izvan područja ubrzane proizvodnje energijeiz obnovljivih izvora tako što osiguravaju da se, ako se u skladu sa zakonodavstvom Unije u području zaštite okoliša zahtijeva procjena utjecaja projekta na okoliš, takva procjena ograniči na moguće učinke koji proizlaze iz promjene ili proširenja u usporedbi s izvornim projektom.
(2.a)
Ako se obnovom kapaciteta kapacitet elektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora ne poveća za više od 15 % i ne dovodeći u pitanje potrebu da se ocijeni potencijalni utjecaj na okoliš u skladu sa stavkom 2.b, priključci na prijenosnu ili distribucijsku mrežu dopušteni su u roku od jednog mjeseca od podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu, osim ako postoje opravdana sigurnosna pitanja ili tehnička nekompatibilnost sastavnih dijelova sustava.
(2.b)
Ako obnova solarnih instalacija ne podrazumijeva upotrebu dodatnog prostora i ako je u skladu s primjenjivim mjerama ublažavanja utjecaja na okoliš utvrđenima za izvornu instalaciju, projekt se izuzima od zahtjeva, ako je primjenjivo, da podliježe provjeri je li za projekt potrebna procjena utjecaja na okoliš u skladu s člankom 4. Direktive 2011/92/EU.
(2.c)
Ako obnova kapaciteta elektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora ili s njom povezane mrežne infrastrukture potrebne za uključenje energije iz obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav podliježe provjeri je li za projekt potreban postupak procjene utjecaja na okoliš ili procjena utjecaja na okoliš u skladu s člankom 4. Direktive 2011/92/EU, takva prethodna provjera i/ili procjena utjecaja na okoliš ograničena je na moguće učinke koji bi proizašli iz promjene ili proširenja u usporedbi s izvornim projektom.
(2.d)
Odluke koje proizlaze iz postupaka izdavanja dozvola moraju se objaviti. [Am. 29.]
Članak 16.c
Postupak izdavanja dozvola za ugradnju opreme za solarnu energiju u umjetne konstrukcije
(1)
Države članice osiguravaju da postupak izdavanja dozvola iz članka 16. stavka 1. ove Direktive za ugradnju opreme za solarnu energiju, uključujući na krov, i sredstava za skladištenje energije na istoj lokaciji, uključujući solarne instalacije ugrađene u postojeće ili buduće umjetne konstrukcije, uz iznimku umjetnih vodenih površina, traje najdulje jedan mjesec, pod uvjetom da glavna namjena takvih struktura nije proizvodnja solarne energije. Za solarne instalacije snage 50 kW ili manje, uključujući potrošače vlastite energije iz obnovljivih izvora, potrošače vlastite energije iz obnovljivih izvora koji zajednički djeluju i zajednice energije iz obnovljivih izvora, države članice predviđaju postupak jednostavne obavijesti kako je utvrđen u članku 17. ove Direktive. Odstupajući od članka 4. stavka 2. Direktive 2011/92/EU i Priloga II., točke 3. podtočaka (a) i (b), zasebno ili u vezi s točkom 13. podtočkom (a) te direktive, takva ugradnja solarne opreme izuzima se od zahtjeva, ako je primjenjivo, za provedbu posebne procjene utjecaja na okoliš u skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive 2011/92/EU.”; [Am. 30.zs]
Države članice osiguravaju ukidanje zahtjeva za izgradnju koji su još uvijek na snazi. Države članice utvrđuju i plan za uklanjanje drugih prepreka i za poboljšanje ubrzanog uvođenja solarne. [Am. 30.zs]
(1.a)
Države članice osiguravaju da je ugradnja solarnih instalacija integriranih u zgradu izuzeta iz procjene utjecaja na okoliš u skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive 2011/92/EU i iz izdavanja građevinske dozvole.
▌
Članak 16.d
Prevladavajući javni interes
Do ... [tri mjeseca od stupanja na snagu], dok se ne postigne klimatska neutralnost, države članice osiguravaju da se u postupku izdavanja dozvola planiranje, izgradnja i rad postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, njihovo priključivanje na mrežu te sama mreža, kao i sredstva za skladištenje, smatraju od prevladavajućeg javnog interesa te da služe javnom zdravlju i sigurnosti pri uspostavljanju ravnoteže pravnih interesa u pojedinačnim slučajevima za potrebe članka 6. stavka 4. i članka 16. stavka 1. točke (c) Direktive 92/43/EEZ, članka 4. stavka 7. Direktive 2000/60/EZ te članka 9. stavka 1. točke (a) Direktive 2009/147/EZ.” ▌
Najkasnije ... [jedan mjesec nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija, radi smanjenja pravne nesigurnosti, izdaje smjernice o načinu provedbe ovog članka u skladu s postojećim zahtjevima u okviru prava Unije i relevantnim presudama Suda Europske unije. [Am. 17.]
Članak 16.e
Ubrzavanje uvođenja dizalica topline
1. Postupak izdavanja dozvola za ugradnju dizalica topline ne smije trajati dulje od mjesec dana.
2. Priključci na prijenosnu ili distribucijsku mrežu dopušteni su nakon obavijesti nadležnom tijelu za:
(a)
dizalice topline kapaciteta električne energije do 12 kW te
(b)
dizalice topline koje je ugradio potrošač vlastite energije iz obnovljivih izvora, potrošači vlastite energije iz obnovljivih izvora koji zajednički djeluju i zajednice energije iz obnovljivih izvora u skladu s člankom 2. stavkom 14. Direktive (EU) 2018/2001 kapaciteta električne energije do 50 kW, pod uvjetom da kapacitet postrojenja potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora iznosi najmanje 60 % kapaciteta dizalice topline, osim ako postoje opravdani sigurnosni problemi ili postoji tehnička nekompatibilnost sastavnih dijelova sustava;
3. Odluke koje proizlaze iz postupaka izdavanja dozvola moraju se objaviti. [Am. 32.]
Članak 16.f
Države članice izvješćuju Komisiju o:
(a)
trajanju postupaka izdavanja dozvola za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u područjima ubrzane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i izvan njih;
(b)
učinak članka 16.d na trajanje postupka izdavanja dozvola i sudskih postupaka.
Komisija ocjenjuje informacije koje dostavljaju države članice i, prema potrebi, predlaže izmjene relevantnog zakonodavstva.”.
"
▌
Članak 4.
Prenošenje
(1) Države članice donose zakone, propise i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 1. točkom 10. najkasnije [mjesec dana nakon stupanja na snagu ove Direktive]. [Am. 35.]
Države članice donose zakone, propise i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 1. točkama 1., 2., 3., 4., 6., 8. i 9. te člankom 3. najkasnije [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive]. [Am. 36.]
Države članice donose zakone, propise i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 1. točkama 5. i 7. te člankom 2. najkasnije [godinu dana nakon stupanja na snagu ove Direktive]. [Am. 37.]
One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
Kad države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje za vrijeme njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.
(2) Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 5.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).
Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).
Odluka Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (SL L 124, 17.5.2005., str. 1.).
Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).
Direktiva 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (SL L 257, 28.8.2014., str. 135.).
– uzimajući u obzir članak 8. te glavu V., a osobito članke 21., 22., 36. i 37. Ugovora o Europskoj uniji, kao i dio peti Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Gruzije, s druge strane(1), koji je u potpunosti stupio na snagu 1. srpnja 2016.,
– uzimajući u obzir Mišljenje Komisije od 17. lipnja 2022. o zahtjevu Gruzije za članstvo u Europskoj uniji (COM(2022)0405),
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. lipnja 2022. o zahtjevima Ukrajine, Republike Moldove i Gruzije za članstvo u EU-u,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Gruziji,
– uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. lipnja 2022. o vanjskoj, sigurnosnoj i obrambenoj politici EU-a nakon ruske ratne agresije na Ukrajinu(2),
– uzimajući u obzir sporazum postignut 19. travnja 2021. među gruzijskim političkim snagama, uz posredovanje predsjednika Europskog vijeća,
– uzimajući u obzir Izvješće o provedbi Sporazuma o pridruživanju s Gruzijom od 10. kolovoza 2022. (SWD(2022)0215),
– uzimajući u obzir Program pridruživanja između Europske unije i Gruzije za razdoblje 2021. – 2027., donesen 16. kolovoza 2022.(3),
– uzimajući u obzir ishod sedmog sastanka Vijeća za pridruživanje između Europske unije i Gruzije održanog 6. rujna 2022.,
– uzimajući u obzir Gospodarski i investicijski plan za Istočno partnerstvo od 2. srpnja 2021., kako je utvrđen u Prilogu I. naslovljenom „Oporavak, otpornost i reforme: prioriteti Istočnog partnerstva nakon 2020.” (SWD(2021)0186),
– uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2022. koji je objavila organizacija „Reporteri bez granicaˮ,
– uzimajući u obzir hitno mišljenje Venecijanske komisije Vijeća Europe od 26. kolovoza 2022. o nacrtu zakona o izmjenama Zakona o kaznenom postupku koji je 7. lipnja 2022. donio gruzijski parlament, njezino mišljenje od 20. lipnja 2022. o izmjenama organskog zakona o redovnim sudovima iz prosinca 2021., njezino hitno mišljenje od 2. srpnja 2021. o izmjenama organskog zakona o redovnim sudovima, njezino hitno zajedničko mišljenje od 5. srpnja 2022. o revidiranom nacrtu izmjena izbornog zakona, mišljenje od 8. listopada 2020. o nacrtu organskog zakona o izmjeni organskog zakona o redovnim sudovima i hitno mišljenje od 16. travnja 2019. o odabiru i imenovanju sudaca Vrhovnog suda,
– uzimajući u obzir mišljenje Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) od 18. veljače 2022. o zakonodavnim izmjenama u pogledu Službe državnog inspektora Gruzije i njegovo završno izvješće od 23. kolovoza 2021. o nominiranju i imenovanju sudaca Vrhovnog suda u Gruziji,
– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,
– uzimajući u obzir mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0274/2022),
A. budući da je Gruzija 3. ožujka 2022. podnijela zahtjev za članstvo u EU-u u kontekstu stalne čvrste potpore javnosti europskim težnjama Gruzije kao nove geopolitičke situacije koja je rezultat ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine;
B. budući da je Europsko vijeće u svojim zaključcima od 23. i 24. lipnja 2022. prepoznalo europsku perspektivu Gruzije i izrazilo spremnost da joj dodijeli status zemlje kandidatkinje nakon što se razmotre prioriteti navedeni u Mišljenju Komisije o zahtjevu Gruzije za članstvo;
C. budući da Ruska Federacija nastavlja nezakonitu okupaciju gruzijskih regija Abhazije i Chinvalija/Južne Osetije čime krši suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Gruzije, kao i Sporazum o prekidu vatre od 12. kolovoza 2008. sklopljen uz posredovanje EU-a;
D. budući da Ruska Federacija i njezini okupacijski režimi namjerno ometaju siguran i dostojanstven povratak interno raseljenih osoba i izbjeglica, koji su prisilno protjerani zbog etničkog čišćenja iz gruzijskih regija Abhazije i Chinvalija/Južne Osetije koje su pod ruskom okupacijom;
E. budući da Ruska Federacija nastavlja proces „pritajenog” pripajanja okupiranih teritorija Gruzije, među ostalim namjerom održavanja „referenduma” u regiji Chinvali o „pridruživanju” Rusiji, prijenosom kompleksa „Bichvinta” i okolnog područja na Rusku Federaciju, kao i daljnjim uključivanjem gruzijskih regija Abhazije i Chinvalija/Južne Osetije u vojne, gospodarske, pravosudne, socijalne i druge sektore Ruske Federacije;
F. budući da kontinuirana diskriminacija na etničkoj osnovi i ostali ozbiljni slučajevi kršenja ljudskih prava Gruzijaca na teritorijima Gruzije koji su pod ruskom okupacijom, postavljanje ograda od bodljikave žice i ostalih umjetnih prepreka te dugotrajno zatvaranje takozvanih graničnih prijelaza duž linije okupacije, kao i nezakonita pritvaranja i otmice gruzijskih građana koje provode ruske okupacijske snage destabiliziraju stanje diljem zemlje;
G. budući da su od započinjanja ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine tisuće Rusa stigle u Gruziju kako bi izbjegli sankcije Zapada i mobilizaciju koju je naložio Putin, a to su učinili i brojni državljani Bjelarusa, uključujući one koji pokušavaju pobjeći od progona;
H. budući da Rusija i dalje primjenjuje dezinformacije, kibernapade i ostale hibridne metode kako bi narušila društvenu i institucionalnu otpornost Gruzije;
I. budući da Gruzija i dalje sudjeluje u civilnim i vojnim operacijama upravljanja krizama u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) te je osigurala 32 postrojbe za misiju EU-a za vojno osposobljavanje u Srednjoafričkoj Republici i jednog časnika u misiji EU-a za osposobljavanje u Maliju;
J. budući da bivšem gruzijskom predsjedniku Mihailu Sakašviliju, čije se zdravlje, u skladu s nedavnim izvješćima, nastavlja pogoršavati, i dalje nedostaje odgovarajuća skrb, što izaziva strah za njegov život;
K. budući da je u toksikološkom izvješću dr. Davida E. Smitha, M. D. & Associates, zaključeno da je ispitivanje uzoraka kose i noktiju Mihaila Sakašvilija pokazalo prisutnost teških metala i ostalih agensa, među ostalim žive i arsena, te da su mnogi patološki simptomi koje pokazuje Mihail Sakašvili rezultat trovanja teškim metalima, što doprinosi brzom slabljenju njegova zdravlja;
L. budući da su se Gruzija i EU u svojem Sporazumu o pridruživanju koji je na snazi od 1. srpnja 2016. obvezali na promicanje političkog pridruživanja i gospodarske integracije na temelju zajedničkih vrijednosti i načela demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja, ljudskih prava i temeljnih sloboda;
M. budući da Gruzija i dalje ostvaruje napredak u provedbi Sporazuma o pridruživanju i područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine te se i dalje usklađuje s pravnom stečevinom EU-a i standardima EU-a; budući da, iako je EU ključni trgovinski partner Gruzije, potencijal te suradnje još nije u potpunosti iskorišten;
N. budući da je niz presudnih zakona, uključujući one o funkcioniranju pravosuđa i ključnim postupcima imenovanja, postupcima tajnog nadzora i raspuštanju službe državnog inspektora, donesen u gruzijskom parlamentu žurnim postupkom bez potrebnih savjetovanja ili analize usklađenosti sa standardima EU-a ili Vijeća Europe, kako je navedeno u Izvješću Komisije o provedbi Sporazuma o pridruživanju s Gruzijom za 2022.;
O. budući da je u sporazumu od 19. travnja 2021., koji je posredovao predsjednik Europskog vijeća, istaknuta potreba bavljenje poimanjem politizirane pravde reformom pravosuđa kako bi se povećala neovisnost, transparentnost i odgovornost pravosudnog sustava;
P. budući da selektivne istrage i kazneni progon usmjereni protiv onih koji kritiziraju trenutačnu vladu potkopavaju povjerenje javnosti i u pravosudne institucije i u gruzijske vlasti;
Q. budući da se stanje u pogledu slobode izražavanja, slobode medija i sigurnosti novinara, koji su temelj funkcionalne demokracije, i dalje pogoršava i da je 2022. Gruzija pala sa 60. na 89. mjesto od 180 mjesta na svjetskom indeksu slobode medija; budući da je povjerenje javnosti u medije vrlo slabo u Gruziji;
R. budući da je Nika Gvaramija, direktor televizijskog kanala Mtavari, osuđen na tri i pol godine zatvora na temelju sumnjivih optužbi za pranje novca, podmićivanje i krivotvorenje dokumenata;
S. budući da su se protuzapadna propaganda i dezinformacije u posljednje vrijeme znatno povećale u gruzijskim medijima i na društvenim mrežama; budući da se članovi vladajuće stranke i dalje koriste polarizirajućim i neprijateljskim jezikom kad govore o institucijama EU-a i njihovim predstavnicima;
T. budući da je rodna ravnopravnost i dalje problem, kao što pokazuje pad Gruzije na globalnom indeksu rodnih razlika Svjetskog gospodarskog foruma s 49. mjesta od 154 zemlje 2021. godine na 55. mjesto od 146 zemalja 2022., što upućuje na pogoršanje u području obrazovanja, zdravlja i preživljavanja te političkog osnaživanja; budući da su pitanja rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji te diskriminacije LGBTQI+ osoba i dalje razlog za zabrinutost;
1. pozdravlja odluku Europskog vijeća da prizna europsku perspektivu Gruzije unutar njezinih međunarodno priznatih granica; konstatira da je ta odluka snažan signal političke potpore europskim težnjama gruzijskog naroda te stoga potiče Gruziju na to da iskoristi ovu povijesnu priliku; ponavlja da se Gruzija, kako bi dobila status zemlje kandidatkinje, mora uspješno pozabaviti s 12 ključnih prioriteta koje je Komisija navela u svojem Mišljenju o zahtjevu Gruzije za članstvo u Europskoj uniji i koje je prihvatilo Europsko vijeće;
2. poziva gruzijske vlasti da poštuju najviše standarde demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda te da odlučno slijede prioritete reforme koji su utvrđeni u Mišljenju Komisije i koji odražavaju sporazum postignut 19. travnja 2021. kako bi nedvosmisleno pokazale političku odlučnost da provedu ambiciozne europske težnje svoje države, kao što je izraženo u zahtjevu za članstvo u EU-u koji je Gruzija podnijela 3. ožujka 2022.; pozdravlja hitne korake koje je Gruzija poduzela kako bi pokrenula radni proces u pogledu ostvarivanja tih prioriteta te potiče gruzijske vlasti da taj proces vode na uključiv i transparentan način; poziva sve gruzijske političke snage da konstruktivno sudjeluju i doprinose tim naporima te poziva gruzijske vlasti da uzmu u obzir prijedloge koje su podnijele organizacije civilnog društva kako bi se osiguralo smisleno i vjerodostojno sudjelovanje civilnog društva u postupcima donošenja odluka na svim razinama, posebno u pogledu tih važnih reformi; naglašava da će se zahtjev Gruzije za pristupanje EU-u i dalje ocjenjivati na temelju njezinih zasluga i uspjeha u ispunjavanju kopenhaških kriterija za članstvo u EU-u, posebno u pogledu demokratskih reformi;
3. potiče Gruziju da nastavi pojačanu suradnju s Ukrajinom i Republikom Moldovom na svim razinama upravljanja, da razmjenjuje najbolje prakse u području ispunjavanja kriterija za članstvo u EU-u za budući proces pristupanja te da ojača regionalnu suradnju u Istočnom partnerstvu;
Teritorijalna cjelovitost i sigurnost
4. naglašava da ruski agresivni rat protiv Ukrajine zahtijeva jedinstvo i solidarnost međunarodne zajednice jer će to također biti presudno za ponovnu uspostavu teritorijalne cjelovitosti Gruzije, koju međunarodna zajednica 2008. nije dovoljno snažno branila; pozdravlja čvrst odgovor gruzijskog društva u pružanju potpore Ukrajini; odaje počast vojnicima Gruzijske legije u Ukrajini koji se od 2014. bore protiv ruskih agresora; poziva gruzijske vlasti da se usklade s relevantnim izjavama potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku koje je dao u ime EU-a te s odlukama Vijeća, u skladu s europskim ambicijama te zemlje; poziva vlasti da postupaju u skladu sa sankcijama EU-a i da osiguraju da se međunarodne sankcije povezane s ruskim agresivnim ratom protiv Ukrajine ne zaobilaze preko Gruzije;
5. zabrinut je zbog navoda da ruski narod i poslovni subjekti navodno koriste Gruziju kako bi zaobišli sankcije zapada; poziva institucije EU-a da dodatno ispitaju te navode, posebno razna izvješća, uključujući jedno izvješće ukrajinske Nacionalne agencije za sprečavanje korupcije, o vezama Bidzine Ivanišvilija s Rusijom; ako se ti navodi potvrde, poziva na uvođenje osobnih sankcija protiv njega i njegovih najbližih suradnika; podsjeća na to da je Ukrajina sankcionirala članove Ivanišvilijeve obitelji i njegove bliske suradnike zbog veza s Kremljom, koji su razlog nejasnog stajališta sadašnje gruzijske vlade prema Rusiji; u tom pogledu pozdravlja donošenje osmog paketa sankcija protiv Rusije, koji obuhvaća novi kriterij za uvrštavanje na popis kojim će se EU-u omogućiti sankcioniranje osoba koje omogućuju kršenje zabrane izbjegavanja sankcija;
6. ponavlja da čvrsto podržava suverenitet i teritorijalni integritet Gruzije u okviru njezinih međunarodno priznatih granica; poziva na nastavak napora za postizanje dogovorenog mirnog rješenja sukoba i okončanje ruske okupacije gruzijskog teritorija; iako prepoznaje težak kontekst, potiče Gruziju da se dodatno uključi u konstruktivan dijalog sa stanovništvom gruzijskih regija Abhazije i Chinvalija/Južne Osetije kako bi se izgradilo povjerenje u cilju održivog rješavanja sukoba; poziva EU da se nastavi angažirati za mirno rješavanje sukoba između Rusije i Gruzije učinkovitim korištenjem svih raspoloživih instrumenata, uključujući posebnog predstavnika za južni Kavkaz i krizu u Gruziji, međunarodne rasprave u Ženevi, mehanizme za sprečavanje incidenata i reagiranje na njih, promatračku misiju EU-a u Gruziji te svoju politiku nepriznavanja i angažmana; pozdravlja produljenje mandata promatračke misije EU-a u Gruziji do 14. prosinca 2024. kako bi joj se omogućilo da nastavi obavljanje zadaća stabilizacije i normalizacije stanja te izgradnje povjerenja između strana u sukobu u sve napetijem sigurnosnom okružju;
7. oštro osuđuje nezakonitu okupaciju gruzijskih regija Abhazije i Chinvalija/Južne Osetije koju provodi Ruska Federacija te nastavak nezakonitih aktivnosti „uspostavljanja granica” u tim regijama; izražava zabrinutost zbog teške sigurnosne i humanitarne situacije te stanja ljudskih prava na okupiranim teritorijima Gruzije i oštro osuđuje diskriminaciju gruzijskih etničkih naroda u okruzima Gali i Akhalgori, kršenje njihova prava na obrazovanje na materinjem jeziku, nezakonita pritvaranja, otmice i ograničenja slobode kretanja do kojih dolazi duž linije administrativne granice te kršenje prava interno raseljenih osoba i izbjeglica prisilno protjeranih s okupiranih teritorija Gruzije, među ostalim zbog etničkog čišćenja, da se sigurno i dostojanstveno vrate u svoje domove; ističe važnost međuljudskih kontakata i mjera za izgradnju povjerenja među zajednicama podijeljenima sukobom;
8. poziva Rusku Federaciju da ispuni svoje međunarodne obveze u okviru Sporazuma o prekidu vatre sklopljenog 12. kolovoza 2008. uz posredovanje EU-a, a posebno njezinu obvezu da povuče sve svoje vojno i sigurnosno osoblje s okupiranih teritorija Gruzije i omogući uspostavu međunarodnih sigurnosnih mehanizama u tim područjima kako bi se EUMM-u omogućio neometan pristup cijelom državnom području Gruzije u skladu s njegovim mandatom;
9. ističe ulogu Gruzije kao pouzdanog sigurnosnog partnera EU-a preko njezinih znatnih doprinosa operacijama ZSOP-a EU-a; poziva Vijeće i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave surađivati s Gruzijom u vezi sa ZSOP-om, posebno s obzirom na interes Gruzije za sudjelovanje u projektima stalne strukturirane suradnje i razvoj suradnje s relevantnim agencijama EU-a;
10. poziva na veću pomoć Gruziji i čvršće partnerstvo s njom u području sigurnosti i obrane, kako je navedeno u Strateškom kompasu EU-a, među ostalim preko Europskog instrumenta mirovne pomoći; pozdravlja predanost i odlučnost EU-a da podupre Gruziju u suzbijanju hibridnih prijetnji te pozdravlja njezino priznanje da je pomorska sigurnost u Crnom moru od presudne važnosti za sigurnost EU-a;
Politički dijalog i izbori
11. žali zbog toga što je duboka polarizacija i dalje ključna značajka političkog okružja Gruzije; poziva sve političke dionike da se suzdrže od svake retorike podjele i agresije te da ujedine snage kako se ne bi ugrozio ključni cilj gruzijskog članstva u EU-u i da to spriječe provedbom ambicioznih demokratskih, pravosudnih i antikorupcijskih reformi; ističe potrebu za izgradnjom i povećanjem povjerenja među svim političkim i institucionalnim sudionicima, kao i između njih i gruzijskog naroda; naglašava, međutim, da vladajuća stranka posjeduje većinu alata i snosi glavnu odgovornost za postizanje tog cilja; ponavlja da su temeljne odredbe sporazuma od 19. travnja 2021. sklopljenog uz posredovanje EU-a i dalje put prema jačanju demokracije i vladavine prava te smanjenju polarizacije u Gruziji te se stoga odražavaju u programu pridruživanja između EU-a i Gruzije za razdoblje 2021. – 2027.; žali zbog povlačenja vladajuće stranke „Gruzijski san” iz sporazuma od 19. travnja i poziva sve političke snage da poštuju obveze preuzete u okviru tog sporazuma; konstatira da je odluka suda da osudi čelnike stranke „Lelo for Georgia” Mamuku Hazaradza i Badrija Džapardizeja te korištenje te presude kako bi se Džapardizeju ukinuo parlamentarni mandat jasan dokaz politizirane pravde; naglašava da će daljnje presude političkim vođama biti u suprotnosti s objavljenim namjerama u pogledu smanjenja polarizacije;
12. poziva gruzijske političke vođe da zaustave agresivne verbalne napade na zastupnike u Europskom parlamentu i ostale predstavnike euroatlantskih partnera, kao što su EU ili SAD, kao i neutemeljenu i štetnu retoriku u okviru koje se tvrdi da međunarodni partneri navodno namjeravaju „odvesti Gruziju u rat”; sa zabrinutošću primjećuje sve veću antizapadnu propagandu, dezinformacije i retoriku u Gruziji, što je u suprotnosti s nesmanjenom i iznimno visokom potporom javnosti euroatlantskoj integraciji te zemlje;
13. poziva gruzijske vlasti da dovrše izbornu reformu zemlje te da uklone dugotrajne nedostatke u izbornim kampanjama i održavanju izbora na vrijeme za parlamentarne izbore 2024. i u skladu s preporukama OESS-a/ODIHR-a, posebno u pogledu pritiska javnih dužnosnika i izbornih kandidata na birače i kandidate te navoda o zastrašivanju, prisili i kupnji glasova, kao i u pogledu zlouporabe administrativnih resursa tijekom izbornog procesa; pozdravlja činjenicu da su gruzijske vlasti podnijele nacrt izmjena Izbornog zakona OESS-u/ODIHR-u i Venecijanskoj komisiji radi davanja mišljenja te poziva vlasti da u potpunosti provedu predstojeće preporuke tih tijela prije usvajanja nacrta izmjena; potiče gruzijske vlasti da riješe pitanje glasačkih prava gruzijskih građana koji žive u inozemstvu; žali zbog isključenja Međunarodnog društva za poštene izbore i demokraciju iz parlamentarne radne skupine za izbornu reformu i poziva na njegovo uključivanje u taj proces; podsjeća gruzijske vlasti na njihovo obećanje da će sniziti izborni prag za parlamentarne izbore;
14. ističe da je potrebno ukloniti prekomjeran utjecaj interesnih skupina iz gospodarskog, političkog i javnog života, što je jedan od prioriteta koje je utvrdila Komisija i kojima se treba pozabaviti prije nego što se Gruziji dodijeli status zemlje kandidatkinje; preporučuje sustavno rješavanje problema prekomjernog utjecaja interesnih skupina, posebno oligarha i bivšeg premijera Bidzine Ivanišvilija, i to strukturnim i regulatornim reformama u raznim područjima političkog, gospodarskog i javnog života te zemlje; ponovno poziva Vijeće i demokratske partnere da poduzmu odgovarajuće mjere, uključujući uvođenje osobnih sankcija protiv Ivanišvilija i svih onih koji omogućuju pogoršanje demokratskog političkog procesa te koji su za to pogoršanje odgovorni;
15. pozdravlja savjetovanje Venecijanske komisije o nedavnom nacrtu zakona o ukidanju oligarhijskog sustava; potiče gruzijski parlament da na odgovarajući način uzme u obzir predstojeće mišljenje Venecijanske komisije i da zajamči da je pri donošenju svaki nacrt zakona o tom pitanju u skladu s preporukama Venecijanske komisije te da se temelji na cilju da se sustavnim pristupom ukloni svaki prekomjerni utjecaj interesnih skupina na gospodarski, politički i javni život;
16. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toksikološkog izvješća dr. Davida E. Smitha, M. D. & Associates, u kojem je zaključeno da su mnogi patološki simptomi koje pokazuje Mihail Sakašvili rezultat trovanja teškim metalima, što doprinosi brzom slabljenu njegova zdravlja; ponavlja da gruzijska vlada snosi punu odgovornost za zdravlje i dobrobit bivšeg predsjednika te da mora odgovarati ako mu se nešto dogodi; poziva predsjednika Gruzije da iskoristi svoje ustavne ovlasti za rješavanje tog pitanja; poziva potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da se aktivno uključi u osiguravanje oslobađanja bivšeg predsjednika; ponavlja poziv gruzijskim vlastima da oslobode bivšeg predsjednika Mihaila Sakašvilija i da mu omoguće liječenje u inozemstvu u skladu s člankom 283. gruzijskog Zakona o kaznenom postupku zbog humanitarnih razloga i kao sredstvo za smanjenje političke polarizacije;
Vladavina prava, dobro upravljanje i sloboda medija
17. ističe važnost provedbe ambiciozne, istinske i temeljite reforme pravosuđa na temelju transparentne i učinkovite strategije reforme pravosuđa i akcijskog plana za razdoblje nakon 2021. u okviru opsežnog, uključivog i međustranačkog postupka savjetovanja; žali zbog toga što je reforma pravosuđa zaustavljena, a čak je i nazadovala u nekoliko ključnih područja; poziva vlasti da uklone nedostatke koje je utvrdila Venecijanska komisija u nominiranju i imenovanju sudaca na svim razinama, posebno na vrhovnom sudu, te glavnog državnog odvjetnika kako bi se postupak u potpunosti uskladio s europskim standardima; pozdravlja korake za usklađivanje imenovanja glavnog tužitelja s preporukama Venecijanske komisije; poziva na temeljitu reformu Visokog pravosudnog vijeća, koja bi se trebala provesti prije imenovanja njegovih preostalih članova te za koju bi postupak trebao biti transparentan, utemeljen na zaslugama i usklađen s europskim standardima; u tom pogledu ističe uzajamno dogovoreni program pridruživanja između EU-a i Gruzije za razdoblje 2021. – 2027. te relevantne obveze koje su gruzijske vlasti njime preuzele, posebno u pogledu Visokog pravosudnog vijeća i glavnog državnog odvjetnika;
18. naglašava da brze i netransparentne mjere pri ključnim imenovanjima ili institucionalnim promjenama dovode do daljnje politizaciju pravosuđa, čime se treba hitno pozabaviti; u tom pogledu posebno žali zbog toga što su suci Vrhovnog suda imenovani doživotno prije nego što su se uklonili nedostaci u postupku imenovanja koje su utvrdili ODIHR i Venecijanska komisija te unatoč opetovanim pozivima na zaustavljanje i usklađivanje procesa imenovanja s europskim standardima; ponavlja da je nedostatak napretka u reformi pravosuđa znači da uvjeti za primanje tranše makrofinancijske pomoći EU-a u iznosu od 75 milijuna EUR do rujna 2021. nisu bili ispunjeni; naglašava da sva imenovanja trebaju biti transparentna, potpuno u skladu s europskim standardima i da se trebaju provoditi na temelju integriteta, neovisnosti, nepristranosti i stručnosti;
19. izražava zabrinutost zbog kontinuiranog zarobljavanja države i stagnacije borbe protiv korupcije; ponavlja poziv gruzijskim vlastima da pojačaju borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala; prima na znanje donošenje zakonodavnih izmjena kojima se uspostavlja novi Ured za borbu protiv korupcije i poziva gruzijske vlasti da ih podnesu Venecijanskoj komisiji na mišljenje te da u potpunosti provedu predstojeće preporuke, posebno tako da novi Ured za borbu protiv korupcije može strogo rješavati slučajeve korupcije na visokoj razini, te da joj osiguraju odgovarajuća sredstva i resurse za potpuno izvršavanje njezina mandata; nadalje, poziva gruzijske vlasti da primjenjuju zakonodavne norme u području sprečavanja korupcije, načela integriteta i sukoba interesa u javnoj službi te da osiguraju otkrivanje svakog kršenja tih normi;
20. poziva gruzijske vlasti da učinkovito istraže masovno nezakonito prisluškivanje otkriveno u rujnu 2021., koje je obuhvaćalo komunikaciju voditelja Delegacije EU-a u Gruziji; zabrinut je zbog izmjena gruzijskog Zakona o kaznenom postupku kojima se povećava broj kaznenih djela za koja su dopuštene tajne istražne radnje te trajanje tih mjera, koje je gruzijski parlament donio 7. lipnja 2022. i na koje je predsjednik uložio veto 22. lipnja 2022.; poziva gruzijske vlasti da provedu preporuke Venecijanske komisije izdane 26. kolovoza 2022., posebno kako bi se osigurao transparentan i uključiv zakonodavni proces uključivanjem svih relevantnih dionika i civilnog društva;
21. ističe da je u Mišljenju Komisije naglasak stavljen na višerazinsko upravljanje, proces decentralizacije i reforme javne uprave kako bi se uspostavila uspješna lokalna samouprava po europskom standardu i spriječila koncentracija moći na središnjoj razini; ustraje u važnoj ulozi decentralizirane suradnje između EU-a i Gruzije; ističe važnost daljnjeg jačanja administrativnih kapaciteta na razini središnje i lokalne vlasti;
22. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da su se, unatoč gruzijskom čvrstom pravnom okviru kojim se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, medijsko okružje i sigurnost novinara tijekom 2021. pogoršali; osuđuje slučajeve zastrašivanja, prijetnji i nasilja nad novinarima te progona novinara, uključujući sve veći broj kaznenih istraga protiv medijskih djelatnika i vlasnika medija; poziva gruzijske vlasti da brzo reagiraju na navode o nezakonitom uplitanju i zlouporabi ovlasti prema predstavnicima medija te da ih učinkovito istraže, kao i da zakone koji se odnose na slobodu medija, kao što je Zakon o elektroničkim komunikacijama, usklade s međunarodnim standardima i preporukama Venecijanske komisije;
23. poziva Gruziju da osigura slobodu medija, što podrazumijeva uredničku neovisnost, transparentno vlasništvo nad medijima te pluralističko, nepristrano i nediskriminirajuće izvještavanje o političkim stajalištima u programima privatnih, a posebno javnih radiotelevizijskih kuća, osobito tijekom razdoblja izbornih kampanja, kao i da osigura neometan pristup informacijama koje bi trebale biti javno dostupne te sigurnost, zaštitu i osnaživanje novinara i ostalih medijskih djelatnika; poziva sve predstavnike gruzijskih vlasti da se suzdrže od agresivne retorike i diskriminirajućeg postupanja prema predstavnicima medija u Gruziji te da se u svojim izjavama za javnost zalažu za tolerantan pristup kojim se poštuju ljudska prava;
24. poziva gruzijske vlasti da zaustave politički motivirane kaznene postupke i da preispitaju tekuće kaznene predmete protiv medijskih djelatnika, vlasnika medijskih kuća koje kritiziraju vladu i njihovih bliskih članova obitelji; u tom pogledu podsjeća na slučaj Nike Gvaramije, direktora televizije Mtavari, te na slučaj direktora i osnivača ostalih medijskih kuća, kao što su Formula TV i Pirveli TV; izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da je Prizivni sud u Tbilisiju 2. studenoga 2022. potvrdio osudu protiv Nike Gvaramije na temelju sumnjivih optužbi unatoč važnim pitanjima o tom predmetu, posebno o njegovu vremenu i optužbama; poziva gruzijsku predsjednicu Salome Zurabišvili da pomiluje Niku Gvaramiju; podsjeća na ključne prioritete koje je Komisija navela u svojem mišljenju od 17. lipnja 2022., uključujući poziv gruzijskim vlastima da osiguraju da kazneni postupci protiv vlasnika medija budu u skladu s najvišim pravnim standardima; prima na znanje izjavu pučke pravobraniteljice Gruzije od 7. prosinca 2022. kojom se poziva predsjednik Gruzije da upotrijebi mehanizam pomilovanja u pogledu Nike Gvaramije s obzirom na to da u predmetu manjka obrazloženje i nije u skladu s temeljnim načelima kaznenog prava; očekuje od Europske službe za vanjsko djelovanje i Delegacije EU-a u Gruziji da na terenu nastave pratiti sva suđenja u Gruziji povezana s politički motiviranim predmetima;
25. očekuje da gruzijska vlada i vlasti ozbiljno shvate svoju obvezu pružanja sigurnosti onima koji traže zaštitu od autoritarnih režima, nakon izvješća da su negruzijski novinari bili izloženi uznemiravanju i uplitanju vlade na gruzijskoj granici;
26. podsjeća na to da je Gruzija u velikoj mjeri izložena ruskoj propagandi i kampanjama dezinformiranja; ističe važnost stalnih napora za povećanje otpora gruzijskog društva takvim kampanjama i pokušajima utjecanja na gruzijsku politiku i javno mnijenje, među ostalim zaštitom pluralizma i neovisnosti medija te poboljšanjem medijske pismenosti; poziva institucije EU-a i države članice da nastave jačati suradnju s relevantnim gruzijskim institucijama kako bi se suočile s problemom ruskih dezinformacija i njihovih posljedica;
27. primjećuje da se ruska propaganda koristi totalitarnom prošlošću i kultom totalitarnih komunističkih vođa kao sredstvom utjecaja u Gruziji; naglašava da se veličanjem Staljina, među ostalim podizanjem novih kipova, iskrivljuje krvavo i okrutno nasljeđe komunizma te da je ono uvreda za milijune žrtava staljinističkog terora; pohvaljuje civilno društvo zbog suzbijanja ruskih dezinformacija, među ostalim inicijativama kao što je Laboratorij za istraživanje sovjetske prošlosti (SovLab);
Poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
28. osuđuje nasilje nad mirnim sudionicima povorke ponosa održane u Tbilisiju 5. srpnja 2021. i nad novinarima koji su izvještavali o tom događaju; oštro osuđuje nepostojanje temeljite istrage ili kaznenog progona osoba odgovornih za organizaciju nasilja; konstatira da je šest počinitelja nasilja u travnju 2022. osuđeno na maksimalno pet godina zatvora, ali poziva Ured glavnog tužitelja da provede sveobuhvatnu i učinkovitu istragu svih organizatora i počinitelja nasilja u svjetlu goleme količine dokaza koje su prikupili mediji, civilno društvo i javni pravobranitelj Gruzije; primjećuje da su se događaji planirani za Povorku ponosa u Tbilisiju 2022. održali u zatvorenim prostorima i da je policija na vrijeme reagirala kako bi spriječila uplitanje i nasilje skupina koje se protive Povorci ponosa; potiče gruzijsku vladu da poštuje pravo na mirno okupljanje i slobodu izražavanja te poziva gruzijske vlasti da zajamče sigurnost prosvjednika;
29. poziva vlasti da zajamče zaštitu ljudskih prava, posebno žena i ostalih ranjivih skupina, kao što su zajednica LGBTQI+ i etničke manjine, te da u potpunosti provedu zakonodavstvo o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije u praksi i da se učinkovito bore protiv nekažnjavanja u području svih kršenja ljudskih prava, a posebno teških kršenja; poziva na donošenje strategije za ljudska prava za razdoblje 2021. – 2030. i akcijskog plana; pohvaljuje gruzijsku vladu za osnivanje međuagencijskog koordinacijskog odbora zaduženog za provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, pod nadzorom predsjednika vlade; poziva gruzijske vlasti da rade na svojoj strategiji i akcijskom planu za deinstitucionalizaciju, u skladu sa zahtjevima Zakonika o pravima djeteta, s obzirom na to da je nasilje nad djecom u obiteljskom kontekstu i u smještajnim ustanovama, udomiteljskoj skrbi i obrazovnim ustanovama i dalje velik problem;
30. poziva gruzijske vlasti da dodatno poboljšaju zastupljenost žena i jednako postupanje na svim razinama političkog, gospodarskog i društvenog života, da iskorijene nejednakosti na tržištu rada i rodnu razliku u plaćama; potiče gruzijsku vladu i vlasti da donesu i učinkovito provode zakonodavstvo protiv rodno uvjetovanog nasilja te nasilja u obitelji i femicida, poboljšaju potporu preživjelim osobama i provode programe rehabilitacije počinitelja i kampanja za podizanje razine osviještenosti, posebno na razini lokalne zajednice;
31. osuđuje kontinuiranu diskriminaciju LGBTQI+ skupina i osoba, među ostalim u radnim, zdravstvenim, socijalnim i gospodarskim pitanjima, kao i napade ultranacionalističkih skupina vođenih mržnjom na njih;
32. ponovno ističe važnost neovisnog nadzora nad gruzijskim državnim institucijama; u tom pogledu izražava ozbiljnu zabrinutost zbog ukidanja Službe državnog inspektora protivno preporukama ODIHR-a i bez prethodnog smislenog savjetovanja; ističe pozitivnu ulogu Nine Lomjarije, gruzijske javne pravobraniteljice, u zaštiti ljudskih prava, promicanju dobrog upravljanja, jačanju vladavine prava, zaštiti slobode medija te nadzoru usklađenosti politika i djelovanja izvršne vlasti s međunarodnim standardima u području ljudskih prava; osuđuje redovite pokušaje ugrožavanja neovisnosti gruzijskog javnog pravobranitelja i dovođenja u pitanje integriteta tog ureda i njegova osoblja, koje među ostalim provode vlasti; pozdravlja osnivanje neovisnog odbora za ocjenjivanje kandidata za mjesto javnog pravobranitelja i poziva parlamentarnu većinu da bez odgode odabere jednog od tri najbolja neovisna kandidata koja je taj odbor predložio;
33. ističe ključnu ulogu organizacija civilnog društva u demokratskom nadzoru; poziva Komisiju i države članice da pruže političku, tehničku i financijsku potporu civilnom društvu i neovisnim medijima te da raspodijele osnovna sredstva civilnom društvu kako bi se potaknula izgradnja kapaciteta i stručnog znanja;
34. poziva Gruziju da ograniči upotrebu strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja usmjerenih na borce za ljudska prava i predstavnike medija, koje služe za ometanje njihova kritičkog i neovisnog rada;
35. izražava zabrinutost zbog broja gruzijskih tražitelja azila u EU-u i poziva gruzijske vlasti da pojačaju suradnju s europskim partnerima te poduzmu daljnje mjere za rješavanje tog pitanja;
Gospodarski i trgovinski odnosi
36. pozdravlja pozitivne rezultate koje je Gruzija ostvarila u usklađivanju svojih zakona i izgradnji potpuno funkcionalnog tržišnog gospodarstva; poziva na to da se mogućnosti koje pruža gospodarski i investicijski plan iskoriste za izgradnju dinamičnog i otpornog gospodarstva koje je spremno za integraciju u jedinstveno tržište EU-a; nadalje, pozdravlja činjenicu da je EU vodeći trgovinski partner Gruzije i da trgovina s EU-om čini oko 21 % ukupne trgovine Gruzije; poziva Komisiju da preispita potencijal područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine za povećanje obujma trgovine između EU-a i Gruzije koordiniranom pomoći, s naglaskom na potpori malim i srednjim poduzećima i strukturnim reformama, uključujući razvoj kvalitetne infrastrukture, kao što su laboratoriji u Gruziji za izdavanje certifikata EU-a za sanitarne i fitosanitarne mjere, te uklanjanje tehničkih prepreka za trgovinske norme; pozdravlja zahtjev Gruzije za pridruživanje jedinstvenom području plaćanja u eurima;
37. poziva gruzijske vlasti da potaknu sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine, posebno poboljšanjem komunikacije o mogućnostima koje su im na raspolaganju, poboljšanjem pristupa izvoznim objektima i najboljim mogućim iskorištavanjem postojećih programa Komisije ENPARD (Europski susjedski program za poljoprivredu i ruralni razvoj) Georgia i EU4Business;
Sektorska suradnja
38. ponavlja da Sporazum o pridruživanju, DCFTA i Program pridruživanja za razdoblje 2021. 2027. pružaju čvrst okvir za približavanje Gruzije EU-u postupnom integracijom u jedinstveno tržište EU-a i jačom sektorskom suradnjom;
39. poziva Komisiju i Vijeće da uspostave pojačan i strukturiran politički dijalog s Gruzijom i ostalim zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama kako bi se unaprijedila daljnja gospodarska integracija i usklađivanje zakonodavstva; smatra da bi taj dijalog trebao uključivati sastanke na marginama sastanaka Europskog vijeća s čelnicima relevantnih zemalja, da bi njihovi predstavnici trebali redovito sudjelovati na sastancima radnih skupina i odbora Europskog vijeća na strukturiranoj osnovi te da bi te zemlje trebalo uključiti kao promatrače u rad odbora osnovanih u skladu s člankom 291. UFEU-a i Uredbom (EU) br. 182/2011(4) kako bi se učvrstila usmjerenost tih zemalja na reforme i administrativno znanje;
40. ističe važnost bolje prometne, energetske i digitalne povezanosti kao sredstva za potpuno iskorištavanje geografskog i gospodarskog potencijala Gruzije na svim razinama, posebno u malim, srednjim i ruralnim općinama;
41. poziva Gruziju da poboljša svoj energetski sektor i povezivost te da istodobno osigura okolišnu održivost, intenzivira borbu protiv klimatskih promjena i štiti okoliš, posebno očuvanjem biološke raznolikosti i zaštićenih lokacija, među ostalim daljnjim zakonodavnim usklađivanjem s pravnom stečevinom EU-a i politikama europskog zelenog plana, kao i jačanjem gruzijske administracije kako bi se omogućila zelena tranzicija;
42. poziva gruzijske vlasti da poduzmu ključne korake za razdvajanje i certificiranje operatora prijenosnih sustava za električnu energiju i plin kako bi se ubrzala zelena tranzicija i izbjegla energetska ovisnost o Rusiji, u skladu s planom REPowerEU;
43. potiče Komisiju, Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava i Gruziju da procijene mogućnost sinkronizacije gruzijske elektroenergetske mreže s europskom kontinentalnom mrežom i uključivanja Gruzije u sinkrono područje kontinentalne Europe;
44. poziva gruzijsku vladu da pojača napore za povećanje i održavanje društveno-gospodarskog razvoja kako bi se osiguralo povećanje razina prihoda i regionalni razvoj; ponovno ističe svoju potporu razvoju ljudskog kapitala jačanjem uloge privatnog sektora u upravljanju sustavom strukovnog obrazovanja i rješavanju neusklađenosti vještina kako bi se poboljšali izgledi za zapošljavanje;
45. potiče Komisiju, države članice i Gruziju da pojačaju suradnju u području otpornosti javnog zdravlja, među ostalim između javnih zdravstvenih tijela, u području istraživačkih ustanova te kapaciteta za hitne slučajeve, kao i da razmjenjuju najbolje prakse i surađuju s civilnim društvom na uspostavi strategija za epidemiju usmjerenih na najranjivije skupine, uključujući starije osobe, beskućnike, sezonske radnike i migrante;
46. pozdravlja donošenje sveobuhvatne gruzijske nacionalne strategije za javno zdravlje za razdoblje 2022. – 2030. i pratećeg akcijskog plana, kao i nove strategije za mentalno zdravlje za razdoblje 2022. – 2030. i pratećeg akcijskog plana;
47. pozdravlja stalne napore Gruzije u jačanju međunarodne suradnje u području kaznenog progona s Agencijom Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i Agencijom EU-a za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL), uključujući potpisivanje novog radnog dogovora između CEPOL-a i Gruzije 22. lipnja 2022. kojim će se poboljšati razmjena znanja, stručnosti, najboljih praksi i koordiniranih pristupa učenju;
48. pozdravlja donošenje reformi u području rada i poziva gruzijsku vladu da dodatno poboljša gruzijski okvir za zaštitu radničkih prava, među ostalim osiguravanjem učinkovitog sustava inspekcije rada s odgovarajućim kompetencijama, kapacitetima i resursima, poboljšanjem temeljnog radnog zakonodavstva kako bi se u potpunosti uskladilo sa standardima Međunarodne organizacije rada i propisima EU-a, uvođenjem minimalne plaće uz savjetovanje sa socijalnim partnerima i organizacijama za radnička prava, razvojem učinkovitih programa socijalne zaštite za radnike i izradom akcijskog plana za formalizaciju neformalnog sektora;
49. poziva Komisiju da koordiniranom pomoći podrži stvaranje zajedničkog prostora za roaming između Gruzije i EU-a s naglaskom na postupnom smanjenju međunarodnih tarifa za roaming između Gruzije i EU-a u skladu s propisima EU-a, čime se štite prava potrošača, te da pomogne Gruziji u postupnom usklađivanju s pravnom stečevinom EU-a i doprinese procesu europske integracije Gruzije;
50. poziva Komisiju da podrži napore Gruzije da se pozicionira kao regionalno središte digitalne povezivosti i digitalnih usluga te da promiče njezinu digitalnu suverenost razvojem strateške međunarodne povezivosti i digitalnih prometnih koridora između Europe i raznih dijelova Azije preko Gruzije; pozdravlja programe pomoći EU-a kojima se podupire digitalizacija, kao što su EU4Digital i EaP Connect, ali također ističe potrebu za pristupačnom digitalnom povezivošću, posebno u ruralnim područjima, i napore uložene u njezino postizanje; pozdravlja ulagačku inicijativu za brzi širokopojasni internet za ruralna naselja; pozdravlja donošenje nacionalne strategije i akcijskog plana za kibersigurnost za razdoblje 2021. – 2024.; poziva gruzijske vlasti da surađuju s EU-om na jačanju kiberotpornosti zemlje u skladu s najboljim praksama i zakonodavstvom EU-a, posebno s Direktivom EU-a o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava(5);
51. poziva Komisiju i Gruziju da razmotre povećanje broja projekata transeuropske prometne mreže u Gruziji; ističe negativne sigurnosne posljedice kineskih ulaganja u stratešku infrastrukturu; žali zbog stalnih kašnjenja u izgradnji dubokomorske luke Anaklia nakon što je gruzijska vlada 2020. otkazala projektni ugovor s Konzorcijem za razvoj Anaklije; izražava nadu da će Gruzija ubrzati izgradnju te luke, u skladu sa strateškim euroatlantskim ciljevima Gruzije;
52. pozdravlja pridruživanje Gruzije programu Obzor Europa, odnosno programu EU-a za istraživanje i inovacije za razdoblje 2021. – 2027., čime se otvaraju nove mogućnosti za gruzijsku znanstvenu i inovacijsku zajednicu, te također pozdravlja predanost Gruzije započinjanju procesa koji vodi do statusa treće zemlje pridružene programu Erasmus+;
Institucionalne odredbe
53. ponovno potvrđuje svoju predanost podupiranju parlamentarne demokracije u Gruziji razvojem kapaciteta; žali zbog toga što ponuda Europskog parlamenta gruzijskom parlamentu za uspostavu dijaloga Jean Monnet nije prihvaćena;
o o o
54. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Gruzije.
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).
Izgledi za postizanje dvodržavnog rješenja za Izrael i Palestinu
155k
46k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2022. o izgledima za postizanje dvodržavnog rješenja za Izrael i Palestinu (2022/2949(RSP))
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o bliskoistočnom mirovnom procesu, a posebno svoju rezoluciju od 18. svibnja 2017. o ostvarenju dvodržavnog rješenja na Bliskom istoku(1),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. siječnja 2016. i 20. lipnja 2016. o bliskoistočnom mirovnom procesu,
– uzimajući u obzir Vijeće za pridruživanje EU – Izrael, koje je održano 3. listopada 2022., i njegove zaključke,
– uzimajući u obzir izvješće Europske unije za 2021. o izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem,
– uzimajući u obzir EU-ov popis terorista,
– uzimajući u obzir relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda,
– uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949.,
– uzimajući u obzir Sporazume iz Osla iz 1993. i 1995. godine,
– uzimajući u obzir arapsku mirovnu inicijativu iz 2002.,
– uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da je EU u više navrata potvrdio svoju potporu dvodržavnom rješenju u kojem dvije suverene, demokratske države žive jedna uz drugu u miru i zajamčenoj sigurnosti, s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država;
B. budući da je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo više rezolucija o tom pitanju, uključujući Rezoluciju 2334 (2016); budući da se 27 država članica EU-a u svojoj izjavi nakon posljednjeg sastanka Vijeća za pridruživanje EU-a i Izraela pozvalo na te rezolucije i na potrebu da ih se poštuje;
C. budući da je, prema izvješću Ureda predstavnika Europske unije za 2021., prošle godine došlo do daljnjeg povećanja broja stambenih jedinica na okupiranim palestinskim područjima (22 030), posebno u Istočnom Jeruzalemu, gdje se broj novih stambenih jedinica više nego udvostručio u odnosu na 2020. (sa 6 288 na 14 894), što ukazuje na trend kontinuiranog širenja izraelskih naselja;
D. budući da se nasilje, terorizam, uključujući napade na civile, i poticanje na nasilje pogoršavaju zbog provokativnih mjera i huškačke retorike te da su u osnovi nespojivi s mirnim rješavanjem sukoba; budući da Unija izražava sućut obiteljima svih žrtava;
E. budući da i Izraelci i Palestinci imaju pravo živjeti u sigurnosti; budući da to uključuje pravo na zaštitu njihovih područja i obranu njihovih legitimnih sigurnosnih interesa;
F. budući da je ruski agresivni rat protiv Ukrajine pogoršao slabosti i geopolitičke napetosti u regiji te da se nesigurnost opskrbe hranom drastično povećava;
G. budući da je 11. svibnja 2022. novinarka Širin Abu Akleh ubijena tijekom izraelske vojne operacije u Jeninu na okupiranoj Zapadnoj obali; budući da, unatoč brojnim pozivima, nije provedena neovisna istraga o njezinu ubojstvu pa počinitelji tog kaznenog djela nisu privedeni pravdi;
H. budući da je Sud 12. studenoga 2019. donio presudu o politici EU-a o razlikovanju trgovine koja potječe s teritorija Države Izraela i one koja potječe s teritorija okupiranih palestinskih područja(2); budući da EU mora na odgovarajući način primijeniti tu presudu;
I. budući da je Izrael demokratska država koja je svoje posljednje parlamentarne izbore održala 1. studenoga 2022.; budući da su posljednji palestinski parlamentarni izbori održani 2006. te da je na njima u Gazi pobjedu odnio Hamas, koji je EU uvrstio na popis terorističkih organizacija; budući da su posljednji palestinski predsjednički izbori održani u siječnju 2005.;
J. budući da je Pojas Gaze, u kojem na području od 40 x 11 kilometara izolirano živi dva milijuna stanovnika, pod blokadom već 15 godina; budući da prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (UNOCHA) 53 % stanovnika Gaze živi ispod granice siromaštva;
K. budući da međunarodna zajednica kontinuirano poziva na povratak posmrtnih ostataka Hadara Goldina i Orona Šaula u Izrael jer se oni drže u Gazi protivno međunarodnom humanitarnom pravu i budući da je međunarodna zajednica jednoglasno izrazila solidarnost s obiteljima Goldin i Šaul;
L. budući da su izraelske vlasti srušile ključnu infrastrukturu čiju izgradnju financiraju međunarodni donatori kako bi stanovništvo imalo pristup osnovnim uslugama; budući da trenutno postoje izdani nalozi za zaustavljanje radova ili rušenje nekoliko objekata koje su financirali EU ili njegove države članice;
M. budući da je u listopadu 2021. izraelsko ministarstvo obrane izdalo vojni nalog kojim je šest palestinskih nevladinih organizacija proglašeno „nezakonitim udrugama” (terorističkim organizacijama); budući da su u kolovozu 2022. izraelske snage izvršile pretrese ureda tih organizacija, pri čemu su zaplijenjeni dokumenti i uništena oprema;
N. budući da civilno društvo u regiji, a posebno u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Gazi, ima ključnu ulogu u izgradnji mostova u društvu te promicanju ozračja mira, tolerancije i nenasilja;
Opća načela
1. ponovno izražava svoju neupitnu potporu dvodržavnom rješenju koje bi se postiglo pregovorima na temelju linija iz 1967., s dvije suverene, demokratske države koje koegzistiraju u miru i zajamčenoj sigurnosti, s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država i uz puno poštovanje međunarodnog prava;
2. poziva na okončanje dugotrajnog izraelsko-palestinskog sukoba i okupacije palestinskog teritorija ponovnim pokretanjem istinskih mirovnih pregovora između obiju strana na temelju utvrđenih parametara za dvodržavno rješenje, uz potporu međunarodne zajednice, što bi dovelo do sporazuma o konačnom statusu kroz pregovore i uzajamnog priznanja;
3. poziva obje strane da ponovno potvrde svoju predanost dvodržavnom rješenju; poziva sljedeću izraelsku vladu da se jasno obveže na dvodržavno rješenje; poziva izraelsko i palestinsko vodstvo da se suzdrže od provokativnog djelovanja i retorike te od unilaterlanih odluka;
4. žali zbog nedostatka konkretnih rezultata u bliskoistočnom mirovnom procesu u proteklim desetljećima, što je dovelo do kontinuiranog nasilja i terorizma, stalnog pogoršanja stanja na terenu u okupiranim palestinskim područjima, sve većih frustracija u palestinskom društvu, sve većih napetosti i nesigurnosti u Izraelu i instrumentalizacije sukoba od strane terorističkih i ekstremističkih skupina;
Prepreke dvodržavnom rješenju
5. podsjeća da su prema međunarodnom pravu naselja nezakonita, poziva da se bez odlaganja prekine njihova izgradnja i naglašava da nedavne odluke o uspostavi novih naselja dodatno potkopavaju izglede za održivo dvodržavno rješenje, posebno u području E1 i na Zapadnoj obali; osuđuje nasilje doseljenika i poziva na odgovornost;
6. traži od Izraela da poštuje svoje odgovornosti i obveze koje ima kao okupatorska sila u skladu s međunarodnim pravom te da poštuje ljudska prava Palestinaca;
7. oštro osuđuje nastavak terorizma usmjerenog na Izrael i podsjeća na pravo Izraela na postojanje i samoobranu; u potpunosti prepoznaje legitimne sigurnosne probleme Izraela i izazove s kojima se suočava; ponovno naglašava puno pravo Izraela da se bori protiv nasilja i njegovo pravo na zaštitu civilnog stanovništva;
8. osuđuje sve činove nasilja između Izraelaca i Palestinaca, uključujući nerazmjernu uporabu sile u vojnim operacijama izraelskih obrambenih snaga, terorističke napade na nedužne civile i napade na civilnu infrastrukturu, porast nasilja doseljenika i neselektivne napade uključujući raketne napade koje izvršavaju palestinske terorističke organizacije s popisa EU-a uključujući Hamas, Palestinski islamski džihad i Narodnu frontu za oslobođenje Palestine;
9. naglašava da EU svakako treba surađivati s Izraelom, Palestinskom samoupravom, Sjedinjenim Američkim Državama i arapskim partnerima u regiji na sprečavanju ponovnog naoružavanja terorističkih skupina u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali kao i njihova krijumčarenja oružja, proizvodnje raketa i izgradnje tunela; još jednom naglašava goruću potrebu za razoružavanjem svih terorističkih skupina u Gazi, u skladu s prethodnim zaključcima Vijeća za vanjske poslove; osuđuje neprihvatljivo djelovanje de facto vlasti u Gazi te u tom kontekstu ponavlja da Palestinska samouprava treba preuzeti kontrolu u Pojasu Gaze;
10. poziva na to da se počinitelji takvog nasilja privedu pravdi, u skladu s međunarodnim pravom; podsjeća da se mir i sigurnost temelje na tome da državni i nedržavni akteri poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima, što uključuje i preuzimanje odgovornosti za vlastita djela;
11. ponovno potvrđuje svoju predanost relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i najrecentniju rezoluciju o toj temi – Rezoluciju 2334 (2016), i naglašava da ih je potrebno poštovati, što je istaknulo i 27 država članica EU-a u svojoj izjavi nakon posljednjeg sastanka Vijeća za pridruživanje EU-a i Izraela;
12. naglašava da bi demokraciju u Palestini trebalo dodatno podupirati te poziva međunarodnu zajednicu da udvostruči svoje napore za jačanje tamošnjih institucija radi ostvarivanja jedinstva među Palestincima, što je bitan element za postizanje dvodržavnog rješenja; apelira na palestinske snage da bez odgode ponovno počnu ulagati napore za ostvarivanje pomirenja, posebno održavanjem predsjedničkih i parlamentarnih izbora, koji su već odavno trebali biti održani;
13. poziva na održavanje transparentnih, vjerodostojnih i uključivih izbora u Palestini; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog osoba povezanih s terorističkim organizacijama s popisa EU-a koje se kandidiraju ili žele kandidirati za palestinske političke funkcije poziva Izrael da dopusti održavanje tih izbora u Istočnom Jeruzalemu; ponovno ustraje u tome da se EU-u i Parlamentu mora omogućiti promatranje tih izbora, uz prethodni poziv;
14. osuđuje sustavne napore Palestinske samouprave i de facto vlasti u Gazi da suzbiju izražavanje neslaganja, među ostalim proizvoljnim uhićenjima kritičara i protivnika koji se potom često podvrgavaju mučenjima ili drugim oblicima zlostavljanja, kao i ograničavanjem slobode izražavanja, udruživanja i okupljanja;
15. apelira na Izrael da prekine raširenu praksu zadržavanja Palestinaca, uključujući maloljetnike, u administrativnom pritvoru bez suđenja te poziva na poštovanje prava na pravičan sudski postupak; osuđuje to što se palestinske militantne skupine koriste maloljetnicima kao bombašima samoubojicama;
16. ističe da palestinski narod ima pravo koristiti se vlastitim prirodnim resursima, uključujući vodne resurse, energetske resurse i poljoprivredna zemljišta na vlastitom teritoriju;
17. izražava sućut obiteljima izraelskih vojnika Hadara Goldina i Orona Šaula; izražava žaljenje zbog toga što Hamas odbija vratiti njihove posmrtne ostatke u Izrael kako bi bili pokopani; poziva da se svi napori ulože u trenutačno vraćanje njihovih posmrtnih ostataka; nadalje, poziva da se izraelski građani Avraham Mengistu i Hišam Al-Sajed, koji nisu počinili nikakvo kazneno djelo ili prekršaj koji bi opravdali činjenicu da su u zatočeništvu Hamasa u Pojasu Gaze, odmah puste na slobodu;
18. poziva izraelsku državu da dopusti da humanitarna pomoć stigne do najranjivijih na Zapadnoj obali i u Gazi; ponovno poziva na trenutačno okončanje blokade i ublažavanje humanitarne krize u Pojasu Gaze, uz potrebna sigurnosna jamstva za sprečavanje nasilja prema Izraelu; ponavlja da je potrebno da se sredstvima EU-a financiraju konkretni projekti u Gazi u skladu s trilateralnim mehanizmom financijske potpore za civile; poziva na neometan pristup zastupnika u Europskom parlamentu Pojasu Gaze;
19. poziva na hitan prekid rušenja palestinskih domova; poziva EU i njegove države članice da zatraže obeštećenje za rušenje sve infrastrukture na okupiranim palestinskim područjima koju je financirao EU;
20. duboko je zabrinut zbog sve manjeg prostora za djelovanje civilnog društva u Izraelu i na okupiranim palestinskim područjima te potiče EU da to pitanje postavi visoko među točkama dnevnog reda političkog dijaloga s izraelskom vladom i Palestinskom samoupravom;
Uloga Europske unije
21. poziva potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i posebnog predstavnika EU-a za bliskoistočni mirovni proces da pokrenu europsku mirovnu inicijativu kako bi se ponovno uspostavio politički okvir za pravedan, sveobuhvatan i dugotrajan mir između Izraela i Palestine; u tu svrhu poziva da se mandat posebnog predstavnika EU-a za bliskoistočni mirovni proces produlji do pronalaska stvarnog rješenja tog dugotrajnog sukoba;
22. poziva na to da se ta inicijativa pokrene u obliku međunarodne konferencije, kao prvog koraka u multilateralnom okviru za postizanje tog cilja; pozdravlja inicijative kao što je Skupina iz Münchena te potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da poduzmu europsku inicijativu za vraćanje potrage za dvodržavnim rješenjem na pravi put;
23. poziva EU da s relevantnim arapskim zemljama istraži kako bi njihovi sporazumi o normalizaciji s Izraelom mogli doprinijeti dvodržavnom rješenju i gospodarskom razvoju regije;
24. poziva EU i njegove države članice da podrže sve inicijative za privođenje pravdi zbog kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima u tom pogledu ističe rad Međunarodnog kaznenog suda;
25. pozdravlja odluku Vijeća za vanjske poslove o ponovnoj aktivaciji Vijeća za pridruživanje EU-a i Izraela; smatra da bi se u okviru njega trebalo ojačati partnerstvo EU-a i Izraela, raspravljati o pitanjima povezanima s izraelsko-palestinskim sukobom i nastojati oživjeti bliskoistočni mirovni proces;
26. smatra da je financiranje civilnog društva sredstvima EU-a konstruktivan angažman za izgradnju mostova između Izraelaca i Palestinaca; poziva na to da se programima EU-a poboljšaju međuljudski kontakti između različitih etničkih i vjerskih manjina, boraca za ljudska prava, novinara i ženskih organizacija;
27. naglašava da EU i države članice trebaju podržati zajedničke inicijative u socijalnom i gospodarskom sektoru, među ostalim u vodnom i energetskom području, kako bi se promicali blagostanje i društvena razmjena između tih dvaju područja; ponavlja svoju potporu strategiji Global Gateway, kojom će se, u sinergiji s gospodarskim i investicijskim planom za južno susjedstvo, razviti trgovinske veze u regiji;
28. uviđa ulogu Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku u pružanju ključnih usluga palestinskim izbjeglicama; ponavlja važnost obrazovanja u stvaranju izgleda za dvodržavno rješenje; naglašava da su mržnja, poticanje na nasilje i antisemitizam u suprotnosti s vrijednostima EU-a i ključna prepreka za rješavanje sukoba; ponavlja svoje stajalište da svi školski udžbenici i materijali koji se financiraju sredstvima Unije moraju biti u skladu s UNESCO-ovim standardima mira, tolerancije, suživota i nenasilja; naglašava da će se financijska sredstva EU-a morati obustaviti ako se predoče jasni i potkrijepljeni dokazi o zlouporabi;
29. podsjeća da svi obrazovni programi koje financira EU moraju biti u skladu s UNESCO-ovim standardima mira, tolerancije, suživota i nenasilja te snažno osuđuje govor mržnje, nasilje i antisemitizam koji su i dalje prisutni u obrazovnim programima Palestinske samouprave;
o o o
30. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, glavnom tajniku Ujedinjenih Naroda, glavnom tajniku Lige arapskih država, Knessetu i izraelskoj vladi, predsjedniku Palestinske samouprave te Palestinskom zakonodavnom vijeću.
Presuda od 12. studenoga 2019., Organisation juive européenne i Vignoble Psagot Ltd protiv Ministre de l’Économie et des Finances, C-363/18, ECLI:EU:C:2019:954.
Provedba Nove europske agende za kulturu i Strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose
221k
70k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. prosinca 2022. o provedbi Nove europske agende za kulturu i Strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose (2022/2047(INI))
– uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i UN-ove ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 17 o revitalizaciji globalnog partnerstva za održivi razvoj,
– uzimajući u obzir završnu izjavu usvojenu na Svjetskoj konferenciji UNESCO-a o kulturnim politikama i održivom razvoju MONDIACULT 2022., održanoj u Mexico Cityju od 28. do 30. rujna 2022.,
– uzimajući u obzir izjavu donesenu nakon neformalnog sastanka ministara država članica Europske unije zaduženih za kulturu i europske poslove, koji je održan u Parizu 3. svibnja 2019.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća Europe od 8. prosinca 2010. kojom se uspostavlja Prošireni djelomični sporazum o kulturnim rutama,
– uzimajući u obzir izvješće radne skupine stručnjaka iz država članica za otvorenu metodu koordinacije (OMC) od 4. svibnja 2017. naslovljeno „Kako kultura i umjetnost mogu promicati međukulturni dijalog u kontekstu migracijske i izbjegličke krize”,
– uzimajući u obzir izvješće radne skupine stručnjaka iz država članica za otvorenu metodu koordinacije od 17. prosinca 2019. naslovljeno „Održivi kulturni turizam”,
– uzimajući u obzir izvješće radne skupine stručnjaka iz država članica za otvorenu metodu koordinacije od 4. lipnja 2021. naslovljeno „Prema rodnoj ravnopravnosti u kulturnim i kreativnim sektorima”,
– uzimajući u obzir izvješće radne skupine stručnjaka iz država članica za otvorenu metodu koordinacije od 5. rujna 2022. naslovljeno „Jačanje otpornosti kulturne baštine na klimatske promjene”,
– uzimajući u obzir izvješće radne skupine stručnjaka iz država članica za otvorenu metodu koordinacije od 22. rujna 2022. naslovljeno „Olujna vremena. Priroda i ljudi: Kulturna hrabrost za promjene”,
– uzimajući u obzir Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom,
– uzimajući u obzir Rimsku deklaraciju ministara kulture skupine G20 od 30. srpnja 2021.,
— uzimajući u obzir članak 8. stavak 2. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda,
— uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o kaznenim djelima povezanima s kulturnim dobrima (Konvencija iz Nikozije),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2018. naslovljenu „Nova europska agenda za kulturu” (COM(2018)0267),
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” od 8. lipnja 2016. (JOIN(2016)0029),
— uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,
— uzimajući u obzir zajedničke smjernice Europske službe za vanjsko djelovanje i nacionalnih instituta EU-a za kulturu objavljene u siječnju 2021.,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2018. o provedbi, rezultatima i općoj ocjeni Europske godine kulturne baštine 2018. (COM(2019)0548),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2021. naslovljenu „Novi europski Bauhaus: atraktivan, održiv, zajedno” (COM(2021)0573),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. lipnja 2022. o planu rada za kulturu za razdoblje 2019. – 2022. (COM(2022)0317),
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 15. studenoga 2018. o planu rada za kulturu za razdoblje 2019. – 2022.,
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 7. lipnja 2019. o strateškom pristupu EU-a međunarodnim kulturnim odnosima i okviru za djelovanje,
— uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 22. siječnja 2018. o integriranom pristupu vanjskim sukobima i krizama,
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 21. lipnja 2021. o pristupu EU-a kulturnoj baštini u sukobima i krizama,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. svibnja 2021. o oporavku, otpornosti i održivosti kulturnog i kreativnog sektora,
– uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 8. lipnja 2018. o potrebi za stavljanjem kulturne baštine u prvi plan u svim politikama u EU-u,
– uzimajući u obzir Rimsku deklaraciju koju su 25. ožujka 2017. podržali čelnici 27 država članica, Europskog vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2018. o Novoj europskoj agendi za kulturu(1),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2017. na temu Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose(2),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. siječnja 2021. o ostvarivanju djelotvornog političkog učinka Europske godine kulturne baštine(3),
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 7. lipnja 2007. o socijalnom statusu umjetnika(4) i od 20. listopada 2021. o položaju umjetnika i kulturnom oporavku u EU-u(5),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2022. o ulozi kulture, obrazovanja, medija i sporta u borbi protiv rasizma(6),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2020. o kulturnom oporavku Europe(7),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2022. o Novom europskom Bauhausu(8),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2020. o učinkovitim mjerama za ekologizaciju programa Erasmus+ i Kreativna Europa te Europskih snaga solidarnosti(9);
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/818 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi programa Kreativna Europa (2021. – 2027.)(10),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/817 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi programa „Erasmus+”: program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport(11),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/888 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi programa Europskih snaga solidarnosti(12),
– uzimajući u obzir Odluku (EU) 2021/2316 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. prosinca 2021. o Europskoj godini mladih (2022.)(13),
– uzimajući u obzir Odluku (EU) 2020/2229 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. prosinca 2020. o izmjeni Odluke br. 445/2014/EU o uspostavljanju inicijative Unije za Europske prijestolnice kulture u razdoblju od 2020. do 2033.(14),
– uzimajući u obzir Odluku (EU) 2017/864 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o Europskoj godini kulturne baštine (2018.)(15),
– uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 27. o pravu na sudjelovanje u kulturnom životu,
– uzimajući u obzir izvješće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj za 2022. naslovljeno „The Culture Fix: Creative people, places and industries” (Kreativno rješenje: kreativni ljudi, mjesta i industrije)
— uzimajući u obzir pripremno djelovanje u vezi s kulturom u vanjskim odnosima EU-a i njegove preporuke,
— uzimajući u obzir akcijski plan EU-a za borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima,
– uzimajući u obzir deklaraciju Vijeća Europe iz Santiaga de Compostele od 23. listopada 1987. povodom proglašenja Puta svetog Jakova („Caminos de Santiago”) prvom europskom kulturnom rutom,
– uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir članke 6. i 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,
– uzimajući u obzir mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za razvoj,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9‑0279/2022),
A. budući da su Komunikacija Komisije iz 2018. o novoj europskoj agendi za kulturu (COM(2018)0267) i zajednička komunikacija iz 2016. „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029) imale odlučujuću ulogu u oblikovanju kulturnih politika EU-a i država članica u njihovoj nacionalnoj i međunarodnoj dimenziji;
B. budući da će plan rada Vijeća koji se odnosi na kulturu za razdoblje 2023. – 2026. poslužiti kao glavni plan za koordinaciju kulturnih politika EU-a u nadolazećim godinama i da će predstavljati priliku za pokretanje promjene paradigme kojom će se kulturnim i kreativnim sektorima omogućiti da se nakon pandemije prilagode novoj normalnosti i razviju otpornost na moguće buduće izazove;
C. budući da je kultura javno dobro te da kulturni i kreativni sektor i industrije treba poduprijeti ambicioznim političkim okvirima, odgovarajućim javnim i privatnim financiranjem i poticajnim okruženjem za radnike u kulturnom i kreativnom sektoru i industrijama, kao kako bi publika imala pristup kulturi; budući da bi novi europski program za kulturu trebao težiti očuvanju, jačanju i širenju dinamične i raznolike europske kulturne scene kojom se promiče sudjelovanje svih i nikoga ne zapostavlja;
D. budući da je kulturno stvaralaštvo ključan način izražavanja mišljenja, uključujući kritička mišljenja o vladajućima, te budući da je stoga ključno zajamčiti slobodu izražavanja u kulturi, uključujući slobodu izražavanja u medijima;
E. budući da je Europa kulturna zajednica utemeljena na zajedničkim vrijednostima i povijesti te na stalnoj integraciji; budući da kultura i kulturno nasljeđe, uključujući europsku kulturnu rutu, imaju velik potencijal za promicanje vrijednosti Europske unije, jačanje njezinih različitih identiteta i pridonošenje uspjehu u postizanju njezinih ciljeva na globalnoj razini te doprinošenju rješavanja globalnih izazova;
F. budući da je Europska godina kulturne baštine 2018. bila posvećena podržavanju i promicanju kulture i kulturne baštine kao „zajedničkog izvora sjećanja, razumijevanja, identiteta, dijaloga, kohezije i kreativnosti za Europu”; budući da su opći ciljevi Godine bili „poticanje i potpora nastojanjima Unije, država članica te regionalnih i lokalnih tijela, u suradnji sa sektorom kulturne baštine i civilnim društvom u širem smislu, u zaštiti, očuvanju, ponovnoj uporabi, unapređenju, vrednovanju i promicanju kulturne baštine Europe”(16); budući da očuvanje, zaštita i promicanje kulturne baštine u svim oblicima mogu djelovati kao katalizator za jačanje međukulturnih odnosa, mira, demokracije, dugoročnog održivog gospodarskog oporavka, održivog turizma i regionalnog razvoja, kao i pomirenja i kulturnog suživota, jačajući sudjelovanje lokalnih zajednica na europskoj i međunarodnoj razini;
G. budući da kultura stvara društvene i gospodarske koristi unutar i izvan Unije te ima važnu ulogu u gospodarstvu i otvaranju radnih mjesta; budući da kulturni i kreativni sektori i industrije čine najmanje 4,4 % BDP-a EU-a i zapošljavaju oko 7,6 milijuna ljudi te bi stoga mogli biti pokretači lokalnog i regionalnog razvoja; budući da je u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama prisutan visok stupanj fragmentacije jer 90 % poduzeća čine MSP-ovi, dok je 33 % radne snage samozaposleno(17) i u netipičnim radnim odnosima; budući da kulturni i kreativni sektori i industrije ostvaruju povrat od samo minimalnog udjela gospodarske vrijednosti koju stvaraju, što negativno utječe na djelatnike u kulturnom i kreativnom sektoru;
H. budući da je utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na europske kulturne i kreativne sektore i industrije bio dramatičan, ali nejednak u svim sektorima, zbog čega su se pogoršali izazovi s kojima se suočavaju ti sektori i često netipični radni uvjeti umjetnika i kulturnih radnika; budući da su ograničenja kretanja, ograničenja putovanja i druge potrebne mjere povezane s javim zdravljem snažno utjecale na aktivnosti na terenu, dok su sektori s jačim digitalnim kapacitetima bili u boljem položaju za suočavanje s krizom; budući da se neke kulturne navike izgubljene tijekom pandemije u nekim sektorima nisu sustavno povratile;
I. budući da ulaganja u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost ne odražavaju golemu gospodarsku i socijalnu važnost kulturnih i kreativnih sektora i industrija, zbog čega su ti sektori u znatnoj mjeri nedovoljno zastupljeni u ukupnim naporima koje EU ulaže u potporu oporavku i otpornosti europskog gospodarstva nakon pandemije; budući da je Parlament pozvao na ulaganje 2 % iz Mehanizma za oporavak i otpornost u kulturne i kreativne sektore i industrije te ponovno istaknuo važnost odgovarajućih ulaganja u kulturni program EU-a(18); budući da je samo 16 država članica uključilo kulturu u svoje nacionalne planove za oporavak i otpornost i da je, iako je cilj od 2 % u prosjeku ostvaren na razini EU-a, većina država članica ostala znatno ispod te brojke;
J. budući da je Parlament u svojim rezolucijama od 7. lipnja 2007. i 20. listopada 2021. pozvao na jačanje radnih uvjeta u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama i na uspostavu europskog statusa umjetnika kao zajedničkog okvira za radne uvjete i minimalne standarde u svim zemljama EU-a;
K. budući da se sudjelovanje u kulturi može smatrati pasivnim sudjelovanjem i aktivnim stvaralaštvom, bez obzira na to provodi li se aktivnost na amaterskoj ili profesionalnoj razini; budući da aktivno i pasivno sudjelovanje u kulturi donosi brojne gospodarske, društvene i zdravstvene koristi;
L. budući da je u Komunikaciji Komisije od 22. svibnja 2018. o novoj europskoj agendi za kulturu (COM(2018)0267) istaknuta važnost kulture i umjetnosti u integraciji izbjeglica i drugih migranata;
M. budući da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)(19) odavno prepoznala da su umjetnost i kulturne aktivnosti korisne za zdravlje, uključujući mentalno zdravlje, te za dobrobit pojedinaca i društva, posebno zahvaljujući njihovoj višedimenzionalnoj prirodi i komponentama, uključujući društvenu interakciju, osjetilnu aktivaciju, emocionalno izražavanje, kognitivnu stimulaciju i tjelesnu aktivnost, kao i njihovu sposobnost poticanja višestrukih psiholoških, bihevioralnih i društvenih procesa; budući da su umjetnost i kultura pokazale da su neprocjenjive za otpornost društava u kriznim vremenima;
N. budući da su umjetnost i umjetničke discipline važne sastavnice i pokretači formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja i osobnog razvoja; budući da učenje kroz umjetnost i o umjetnosti te umjetničke discipline doprinose razvoju vještina i kompetencija, kao što su kreativno razmišljanje i druge transverzalne vještine; budući da se te komponente ne razvijaju u dovoljnoj mjeri u nacionalnim školskim programima; budući da jačanjem znanosti, tehnologije, inžinjerstva, umjetnosti i matematike (STEAM) države članice mogu promicati kulturu inovacija i kreativnosti od rane dobi s perspektivom cjeloživotnog učenja;
O. budući da bi umjetničko istraživanje trebalo dovesti u istorazinski dijalog s drugim istraživačkim disciplinama i financirati ih kao takve zbog njihove vrijednosti i ključnog doprinosa pokretanju inovacija;
P. budući da program EU-a Kreativna Europa za kulturni i kreativni sektor ima ključnu ulogu u promicanju umjetnosti, kulture i audiovizualnog sadržaja te u podupiranju visokokvalitetnih medija, posebno podupiranjem projekata na lokalnoj razini, malih poduzeća i individualnih umjetnika; budući da doprinosi globalnoj strategiji Unije za međunarodne kulturne odnose u cilju jamčenja dugoročnog učinka s pomoću interpersonalnog pristupa koji uključuje kulturne mreže, civilno društvo i lokalne organizacije; budući da je većina ciljnih rezultata Plana rada Vijeća za kulturu za razdoblje 2019. – 2022. postignuta uz pomoć aktivnosti u okviru Programa;
Q. budući da se kulturni odnosi obično definiraju(20) kao recipročne i neprisilne transnacionalne interakcije između dviju ili više kultura koje obuhvaćaju niz aktivnosti koje provode državni i nedržavni akteri u okviru prostora kulturnog i civilnog društva; budući da su opći ishod kulturnih odnosa veća povezanost, bolje uzajamno razumijevanje, brojniji i dublji odnosi, uzajamno korisne transakcije i poboljšani održivi dijalog među državama, ljudima, nedržavnim akterima i kulturama, čime se stvaraju otpornija društva;
R. budući da se kulturna diplomacija odnosi na odnose država s drugim državama ili njihovim stanovništvom preko kulture, pri čemu podrška vlade i jednostrana podrška prevladava pred uzajamnim koristima i dijalogom; budući da na kulturnu diplomaciju utječe politika svojstvena vanjskoj politici, da je odgovorna relevantnim državnim institucijama i može se instrumentalizirati za potporu ciljevima politike(21);
S. budući da bi napori EU-a u međunarodnim kulturnim odnosima i kulturnoj diplomaciji, vrijednim sastavnicama njegovih diplomatskih alata, trebali težiti promicanju vrijednosti kao što su solidarnost i bratstvo te uključivati aktere na svim razinama javnih institucija i civilnog društva; budući da bi se dodjelom financijskih sredstava koji su namijenjeni isključivo za međunarodne kulturne odnose znatno povećala mogućnost tih aktera da oslobode svoj potencijal;
T. budući da dijaspore trećih zemalja u EU-u i europske dijaspore u trećim zemljama mogu biti važni akteri u jačanju kulturnih odnosa između EU-a i drugih zemalja;
U. budući da je EU 1993. uspostavio poseban sustav „kulturne iznimke” kako bi zaštitio kulturna dobra i usluge od pravila o slobodnoj trgovini jer se kultura ne može smatrati komercijalnom robom i ne može podlijegati potrebama tržišta;
V. budući da se Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljevi održivog razvoja UN-a u nedovoljnoj mjeri izričito bave kulturom, unatoč tome što je kultura globalno javno dobro i međusektorska dimenzija održivog razvoja te cilj sam po sebi, što je jasno vidljivo u globalnim kampanjama kao što je #Culture2030Goal;
W. budući da digitalne tehnologije utječu na sve aspekte kulturnog života, kao i na rad umjetnika, kulturnih radnika, organizacija i institucija te im mogu pomoći u olakšavanju interakcije s različitom publikom i otvaranju pristupa njihovu radu; budući da se raznim programima i inicijativama EU-a za financiranje podupire digitalna tranzicija tog sektora, posebno Obzor Europa, Erasmus+, Kreativna Europa i novi europski Bauhaus; budući da digitalizacija ima ogroman potencijal te je promijenila načine na koji kulturni i kreativni sektor i industrije stvaraju, proizvode i dijele sadržaj, čime se otvaraju mogućnosti za rast i povećanje sudjelovanja u kulturi; budući da digitalizacija također predstavlja izazov u pogledu raznolikosti, pravedne naknade i pristupa kulturi te produbljuje nejednakosti, između ostalog zbog nedostatka odgovarajućih digitalnih vještina;
1. prima na znanje općenito zadovoljavajuću provedbu Nove europske agende za kulturu i zajedničke komunikacije „Prema strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”; međutim, napominje da su u ocjeni provedbe nove europske agende za kulturu istaknuti nedostaci, uglavnom u pogledu prioriteta; naglašava da, unatoč činjenici da su ta dva dokumenta bila dovoljna za suočavanje izazovima nepredviđenih kriza kao što je pandemija bolesti COVID-19, njihov strateški okvir potrebno je ažurirati kako bi se utvrdili sveobuhvatni ciljevi kulturne politike EU-a, kao i praktični alati za njihovu provedbu, među ostalim pojašnjenjem načina na koji plan rada Vijeća za kulturu i Strategija EU-a za međunarodne kulturne odnose doprinose tome da ažurirana nova europska agenda za kulturu postane operativna;
2. potvrđuje da je plan rada Vijeća na području kulture 2023. – 2026. ključan alat za usmjeravanje strategija država članica u rješavanju pitanja koja su važna za kulturne i kreativne sektore i industrije u Europi; u tom pogledu, u pogledu prioriteta, plan rada Vijeća na području kulture 2023. – 2026. trebao bi se usredotočiti na:
i.
oporavak i otpornost kulturnih i kreativnih sektora i industrija daljnjim jačanjem njihove sposobnosti da odgovore na buduće šokove;
ii.
kulturu i održivost uključivanjem kulture kao pokretača održivog razvoja, dobrobiti i socijalne pravde;
iii.
status i radne uvjete umjetnika i profesionalnih radnika u području kulture i kreativnosti;
iv.
zaštitu i promicanje kulturnog nasljeđa;
v.
jačanje i osiguravanje učinkovitog razvoja i provedbe strategija međunarodnih kulturnih odnosa;
3. ističe da bi plan rada Vijeća za razdoblje 2023. – 2026. trebao povećati suradnju u području kulturne politike te da bi trebao uključivati evaluacijske okvire kao način praćenja provedbe; ističe da bi metode rada predviđene planom rada Vijeća trebalo revidirati kako bi ih se učinilo proceduralno jednostavnijima i učinkovitijima te da bi trebalo razmotriti osnivanje ciljanih radnih skupina;
4. podsjeća da plan rada Vijeća na području kulture za razdoblje 2023. – 2026. predstavlja priliku za napredak prema sveobuhvatnijoj kulturnoj politici na razini EU-a; naglašava da je za takvu ambiciju potrebno primjereno financiranje; podsjeća da kulturni i kreativni sektori i industrije ostvaruju povrat od samo minimalnog udjela gospodarske vrijednosti koju stvaraju i zahtijevaju nove, alternativne i stabilne izvore financiranja;
5. pozdravlja jačanje programa Kreativna Europa za razdoblje 2021. – 2027., posebno udvostručenje proračuna u usporedbi s prethodnim, te veći naglasak na kulturnoj raznolikosti, uključivosti, mobilnosti, transnacionalnom stvaranju i suradnji u području politika te digitalizaciji, ekologizaciji i otpornosti kulturnih i kreativnih sektora i industrija; međutim, duboko je zabrinut zbog toga što se program Kreativna Europa i dalje u velikoj mjeri nedovoljno financira u smislu postizanja ciljeva te da će svako godišnje smanjenje proračuna za taj program ozbiljno naštetiti oporavku kulturnih i kreativnih sektora i industrija; stoga ustraje u tome da je potrebno osigurati odgovarajuću razinu financiranja programa Kreativna Europa u predstojećoj reviziji višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);
6. poziva države članice da u potpunosti iskoriste potencijal financiranja, programa i politika EU-a namijenjenih kulturi i njihove sinergije s odgovarajućim programima, posebno programom Obzor Europa, programom Erasmus+, novim europskim Bauhausom i drugima; potiče Komisiju da nastavi iskorištavati te sinergije kako bi se maksimalno povećali njihovi pozitivni učinci, kako u pogledu sadržaja tako i u pogledu dostupnosti financijskih sredstava u okviru njihove unutarnje i vanjske dimenzije; ustraje u tome da bi kulturu i kulturnu baštinu trebalo horizontalno uključiti u sve politike EU-a, posebno u politike zelene i digitalne tranzicije; poziva države članice da promiču razvoj kulture i tehničkih istraživanja te da zaštite prirodnu, povijesnu i umjetničku baštinu, među ostalim u interesu budućih generacija;
7. uviđa da u otvorenoj metodi koordinacije za kulturu nedostaju konkretni i institucionalizirani mehanizmi praćenja; stoga preporučuje provedbu konkretnih rokova i pokazatelja koji mogu omogućiti daljnje mjere ili evaluaciju uspješnosti država članica; poziva na proširenje suradnje sa zemljama izvan EU-a u skupinama za otvorenu metodu koordinacije jer se to pokazalo korisnim;
8. žali zbog činjenice da izvješća sastavljena na razini otvorene metode koordinacije imaju ograničen izravan utjecaj na donošenje politika na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini zbog nedostatka odgovarajućeg širenja i povezanosti između zemalja sudionica i nacionalnih ministarstava; stoga preporučuje sastavljanje izvješća s jasnim i konkretnim političkim preporukama potkrijepljenima pristupom koji se u većoj mjeri temelji na dokazima; nadalje, poziva Komisiju da digitalnim putem širi informacije o nalazima otvorene metode koordinacije na nacionalnoj razini i razini EU-a na što većem broju jezika;
9. pozdravlja uspostavu strukturiranog dijaloga pod nazivom „Glasovi kulture” kojim se organizacijama civilnog društva u kulturnom sektoru pruža platforma za suradnju s Komisijom i otvorena metoda koordinacije; priznaje da je strukturirani dijalog s civilnim društvom olakšao transsektorsku suradnju, umrežavanje i razmjene; međutim, ističe nedovoljnu interakciju između otvorene metode koordinacije i platformi za strukturirani dijalog te stoga potiče češće i sustavnije razmjene između članova strukturiranog dijaloga i otvorene metode komunikacije, kao i prošireno sudjelovanje kako bi se obuhvatili svi podsektori; poziva Komisiju i države članice da redovito prate preporuke iznesene u završnim izvješćima, konferencijama, radionicama i svim drugim događanjima organiziranima u okviru struktura otvorene metode koordinacije i socijalnog dijaloga; potiče države članice da na temelju tih preporuka provedu konkretne promjene politika i akcijske planove;
10. pozdravlja pilot-projekt pod nazivom Osnivanje centra za europsku baštinu radi pružanja potpore cjelovitom i troškovno učinkovitom praćenju Europske godine kulturne baštine; u skladu s Rezolucijom Parlamenta o ostvarivanju djelotvornog političkog učinka Europske godine kulturne baštine(22), traži od Komisije i država članica da podrže stvaranje većeg broja partnerstava s privatnim, javnim i neprofitnim sektorom za očuvanje kulturne baštine, uz potpuno poštovanje načela dodatnosti, te da preispitaju i ažuriraju Europski okvir za djelovanje u području kulturne baštine kako bi se zajamčila zaštita kulturne baštine u Europi nakon pandemije; naglašava da je važno nastaviti razvijati to nasljeđe uz pomoć odgovarajućih sredstava; ponavlja važnost oznake europske baštine kao projekta kojim se na inovativan način podiže svijest o kulturnim i povijesnim korijenima EU-a;
11. poziva države članice da u potpunosti primjenjuju načelo sadržano u članku 27. Opće deklaracije o ljudskim pravima te da priznaju pravo na kulturni, umjetnički i znanstveni život i povezana kulturna prava kao ljudska prava za sve, omogućujući svim pojedincima da sudjeluju u kulturnom životu zajednice, uživaju u umjetnosti i dijele njihove koristi; poziva države članice da poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi se uklonile sve prepreke uživanju takvih prava, uključujući, ali ne ograničavajući se na prepreke povezane sa socioekonomskim značajkama, prihodima i fizičkom pristupačnošću, te da osiguraju potrebne uvjete kako bi svi mogli slobodno sudjelovati u kulturnim aktivnostima;
12. ustraje u tome da je sloboda umjetničkog izražavanja ključna sastavnica kreativnosti i kulturne proizvodnje jer se njome jamči da umjetnička djela odražavaju raznolikost i bogatstvo naših društava te stoga mora ostati zajamčena svim stvarateljima; poziva Komisiju da u svoja godišnja izvješća uključi slobodu umjetničkog izražavanja kao samostalni pokazatelj poštovanja vladavine prava; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da istraže konkretne načine za očuvanje slobode umjetničkog izražavanja ugroženih umjetnika, posebno zbog posljedica ratova i geopolitičke nestabilnosti;
13. ponovno potvrđuje svoju snažnu predanost rodnoj ravnopravnosti i podržava rodno osviještenu politiku kao jedan od svojih političkih pristupa za jamčenje ravnopravnosti; ponavlja ulogu koju kultura može imati u promicanju rodne ravnopravnosti, kao i ekonomskog i kulturnog osnaživanja žena i rodnih manjina; poziva Komisiju da proširi svoj prijedlog o uvođenju kriterija odabira kojima se nagrađuju projekti kojima se jamči rodna ravnopravnost u njihovoj organizaciji te da uvede mehanizam praćenja i evaluacije za prikupljanje dovoljno podataka o rodnoj ravnopravnosti i rodno osviještenoj politici među korisnicima različitih europskih programa te moguće mjere za poboljšanje; poziva Komisiju i države članice da ženama i rodnim manjinama olakšaju pristup kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama te poduzetništvu;
14. naglašava da bi se prikupljanje podataka trebalo smatrati ključnim međusektorskim prioritetom u planu rada Vijeća na području kulture za razdoblje 2023. – 2026; poziva države članice i Komisiju da više rade na prikupljanju ažuriranih i usporedivih podataka o kulturi, među ostalim mapiranjem i uspoređivanjem dobrih praksi prema referentnim vrijednostima te strukturnim uključivanjem stručnjaka, dionika i javnih tijela te publike, ne samo iz kulturnog sektora, već i iz svih gospodarskih sektora;
15. naglašava potrebu za strožim praćenjem i ocjenjivanjem provedbe svih mjera u okviru Nove europske agende za kulturu i zajedničke komunikacije iz 2016. naslovljene „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”, i na strateškoj razini i na razini projekata, na temelju kvantitativnih i kvalitativnih ciljeva te za sustavnim izvješćivanjem visokih standarda; traži od Komisije da razvije više pokazatelja i širu perspektivu u pogledu ocjenjivanja rezultata projekata, uzimajući u obzir i kvalitativne ishode kao što su izgradnja zajednice i pouke izvučene iz obustavljenih projekata; potiče Komisiju i države članice da osiguraju održivost kulturnih projekata i inicijativa koje financira EU tijekom vremena;
Socijalna dimenzija
16. potiče države članice da promiču i ulažu u aktivno i pasivno sudjelovanje ljudi u kulturnim i umjetničkim aktivnostima, ne samo uz pomoć komunikacijskih i informativnih kampanja, nego i prvenstveno koherentnim, sveobuhvatnim i uključivim političkim mjerama i poticajima za utvrđivanje i uklanjanje administrativnih, financijskih i jezičnih prepreka sudjelovanju, uključujući one koje se odnose na socioekonomske značajke, prihode i fizičku pristupačnost, te za marginalizirane, zapostavljene i ranjive skupine, s posebnim naglaskom na prigradskim, ruralnim i izoliranim područjima, kao i područjima kojima prijeti depopulacija;
17. poziva države članice da promiču postojeće kulturne i umjetničke aktivnosti i pruže dodatne mogućnosti za aktivno sudjelovanje, da povećaju sposobnost dopiranja do nove publike, da integriraju i uključe ciljeve kulturnog sudjelovanja u oblikovanje politika izvan okvira kulturne politike te da usvoje pristup kulturnim pravima koji nije usko usmjeren na pristup kulturi, već na smisleno sudjelovanje, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen;
18. žali zbog toga što najnoviji dostupni podaci koje je Eurostat prikupio o sudjelovanju u kulturi potječu iz 2015.; s obzirom na drastičnu promjenu koju su od tada doživjeli kulturni i kreativni sektori i industrije, posebno zbog pandemije bolesti COVID-19 i inovativnih tehnoloških dostignuća, poziva Komisiju da uspostavi istraživanje Eurostata o sudjelovanju u kulturi i trendovima u EU-u, kojim će se prikupiti i analizirati statistički podaci na različitim teritorijalnim razinama (nacionalnoj, regionalnoj itd.), s posebnim naglaskom na sudjelovanje u prigradskim, ruralnim i perifernim područjima te unutar marginaliziranih socioekonomskih zajednica te ugroženih i ugroženih skupina;
19. prima na znanje rad Komisije kako bi se moć kulture i kulturne raznolikosti iskoristila za socijalnu koheziju, dobrobit, sudjelovanje te za jačanje općeg građanstva, znanja o pravima i vrijednostima EU-a i demokracije; ističe ulogu kulture u kriznim vremenima i poziva da se procijeni čije su se kulturne strategije i politike pokazale učinkovitima u pružanju pozitivnog utjecaja na socijalnu uključenost, mogućnosti zapošljavanja i gospodarski razvoj; preporučuje da se u tu svrhu nastavi raditi nadovezujući se na rezultate i pouke iz svih relevantnih projekata i radionica, kao što su radionica za stručnjake iz država članica EU-a o kulturi za socijalnu koheziju, koja je održana u studenome 2020., i Povelje o kulturnoj demokraciji iz Porta Santo;
20. poziva Komisiju i države članice da osiguraju da najmarginaliziranije i nedovoljno zastupljene skupine budu uključene u kulturne aktivnosti i inicijative, ne samo kao pasivni primatelji, već i kao aktivni stvaratelji tih aktivnosti, potičući osjećaj zajedničke pripadnosti i zajedničke budućnosti među svim ljudima; u tom pogledu pozdravlja pokretanje neovisne studije pod nazivom „Važnost sudjelovanja građana u kulturi za građanski angažman i demokraciju – političke pouke iz međunarodnih istraživanja” te sa zanimanjem iščekuje njezinu objavu u studenome 2022.; potiče Komisiju da podijeli rezultate studije i poduzme odgovarajuće daljnje mjere;
21. naglašava važnost kulturnih programa za integraciju izbjeglica i migranata u europska društva te potiče Komisiju i države članice da nastave promicati mjere predviđene u Novoj europskoj agendi za kulturu – integriranje izbjeglica i drugih migranata;
22. potiče države članice da prepoznaju ulogu umjetnosti i kulture u promicanju zdravog načina života, mentalnog zdravlja osoba i društvene dobrobiti; naglašava važnost kulturnih i umjetničkih inicijativa usmjerenih na poboljšanje zdravlja i kvalitete života osoba s invaliditetom; žali zbog štete uzrokovane prekidom takvih aktivnosti tijekom pandemije bolesti COVID-19; stoga poziva države članice da umjetnost i kulturu uključe u cjelovite mjere psihosocijalne potpore za najranjivije skupine i zajednice te skupine i zajednice u najnepovoljnijem položaju;
23. naglašava temeljnu važnost kulture za razvoj identiteta i individualnog izričaja, posebno za one koji su često žrtve diskriminacije, primjerice za žene, etničke i druge manjine, osobe s invaliditetom i pripadnike zajednice LGBTIQ+, kao i za razumijevanje društva i razvoj međukulturnih kompetencija, čime se doprinosi borbi protiv mržnje i rasizma te izgradnji miroljubivih društava;
24. ističe važnost kulture za cjeloživotno obrazovanje ljudi svih dobnih skupina; izražava zabrinutost zbog općeg sužavanja školskih programa u kojima su umjetnost i umjetničke discipline obično stavljaju u marginalniji položaj u usporedbi s drugim predmetima; podsjeća na važnost sveobuhvatnih i dobro strukturiranih školskih programa koji uključuju umjetnost i umjetničke discipline, kako bi se povećala odgovornost i sposobnost pojedinca da se uključi u kulturne aktivnosti te ustraje na potrebi za promicanjem relevantnih vještina; stoga potiče države članice da dodijele odgovarajuće financijske i ljudske resurse i poticaje za umjetnost i umjetničke discipline kao nastavne i izvannastavne aktivnosti u svim fazama obrazovanja te da osposobe nastavno osoblje o važnosti i snazi kulture za društvo i opću dobrobit; u tom kontekstu potiče Komisiju da se odmakne od „pristupa STEM” i da umjesto toga u potpunosti usvoji „pristup STEAM” (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost i matematika);
25. usporedno s radom na kontinuiranoj profesionalizaciji kulturnih i kreativnih sektora i industrija, poziva na razvoj strategija za podupiranje brojnih amaterskih umjetnika u Europi;
26. podsjeća da je prekogranična mobilnost i dalje ključna sastavnica karijere umjetnika i kulturnih radnika, uključujući umjetnike i kulturne radnike koji su državljani trećih zemalja; stoga naglašava važnost uzajamnog priznavanja i prekogranične prenosivosti umjetničkih kompetencija te kreativnih vještina i kvalifikacija radi olakšavanja prekogranične mobilnosti radnika; podsjeća da bi se instrumentima financiranja kojima se podupiru i jačaju mogućnosti za međunarodnu mobilnost trebala poticati ravnoteža između poslovnog i privatnog života umjetnika i kulturnih djelatnika te u najvećoj mogućoj mjeri poticati ekološki i socijalno održiva mobilnost;
27. naglašava važnost mobilnosti za studente i mlade stručnjake u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama kako bi se omogućilo šire i raznolikije obrazovanje, pružile konkretnije i privlačnije mogućnosti za razvoj karijere te predstavio širok i raznolik raspon kulturnih aktivnosti; potiče Komisiju i države članice da u tu svrhu osiguraju bolje mogućnosti za mobilnost, između ostalog putem programa Erasmus+ i drugih europskih i nacionalnih inicijativa;
28. traži od Komisije da na temelju uspjeha inicijative „DiscoverEU”, odnosno besplatne karte za Interrail za mlade, istraži mogućnost pokretanja aktivnosti u okviru programa Erasmus+ kako bi se mladim Europljanima ponudio putnički pokaz kojim će moći posjetiti i otkriti Put svetog Jakova i druge europske kulturne rute;
29. podsjeća Komisiju i države članice na obveze koje je EU preuzeo ratifikacijom Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005., posebno u pogledu razmjena mobilnosti i olakšavanja putovanja u države članice u skladu s povlaštenim postupanjem prema umjetnicima i drugim kulturnim djelatnicima i stručnjacima, kao i kulturnim dobrima i uslugama iz zemalja u razvoju; poziva Komisiju da predloži načine za olakšavanje mobilnosti kulturnih radnika iz trećih zemalja, posebno onih koji dolaze s južne polutke, s pomoću odgovarajućih institucionalnih i pravnih okvira, uključujući pojednostavljenje viznog režima;
30. pozdravlja uspostavu programa mobilnosti Culture Moves Europe za stručnjake u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama u okviru programa Kreativna Europa; naglašava da će taj program moći postići svoj puni potencijal ako u budućnosti bude popraćen odgovarajućim proračunom i ako bude u mogućnosti doprijeti do šire publike; međutim, žali zbog toga što i dalje postoje administrativne, financijske i jezične prepreke mobilnosti te poziva na uklanjanje trajnih strukturnih prepreka umjetničkoj i kulturnoj mobilnosti; poziva na promicanje prekograničnih pristupa kulturi i traženje europskih partnera za stvaranje velikih europskih i međunarodnih kulturnih koprodukcija i programa prava boravka u cilju poticanja mobilnosti umjetnika i stvaratelja jačanjem suradnje svih uključenih aktera i razmjenom najboljih praksi, među ostalim sa zemljama koje nisu članice EU-a;
31. poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore za pružanje kvalitetnih informacija o programima mobilnosti i razmjene za umjetnike i druge kulturne djelatnike i aktere, kao i materijalnu potporu za uklanjanje svih vrsta prepreka mobilnosti u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama, uključujući administrativne, financijske i jezične prepreke, kao i prepreke povezane s invaliditetom;
Gospodarska dimenzija
32. smatra da radnici u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama, koji su ozbiljno pogođeni pandemijom bolesti COVID-19, moraju imati koristi od istinskog i ciljanog europskog oporavka, posebno s obzirom na činjenicu da se taj sektor uglavnom sastoji od pojedinaca te malih i mikro organizacija i poduzeća koji rade u netipičnim radnim uvjetima, na nepuno radno vrijeme ili vezano uz projekte te ovise o nestalnim prihodima bez dugoročne financijske predvidljivosti; poziva države članice da 2 % svojeg proračuna namijene kulturi, kao što je Parlament u nekoliko navrata već tražio;
33. pozdravlja potporu Komisije državama članicama u osiguravanju pravedne naknade i poboljšanju socioekonomskih uvjeta za umjetnike i stvaratelje putem općih i sektorskih dijaloga; naglašava da bi se, osim mjera kojima se podupire gospodarski oporavak kulturnih i kreativnih sektora i industrija, potpora iz Mehanizma za oporavak i otpornost trebala posebno iskoristiti za poboljšanje radnih uvjeta, osposobljavanje, usavršavanje i prekvalifikaciju stručnjaka u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama kako bi se držao korak s tekućim strukturnim promjenama u tim sektorima;
34. međutim, podsjeća da ta heterogenost javnih ulaganja dovodi do različitog tempa oporavka kulturnih i kreativnih sektora i industrija, što rezultira povećanim razlikama unutar kulturnog ekosustava EU-a, kojem su potrebni stabilna i pouzdana struktura i financiranje, te u konačnici ugrožava kulturnu raznolikost Europe; ističe da se pri oporavku kulturnih i kreativnih sektora i industrija trebaju uzeti u obzir trenutačni napori za veću održivost i digitalizaciju, kao i poboljšanje uvjeta rada i plaća radnika u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama kako bi se prevladali strukturni problemi koji su već postojali prije pandemije bolesti COVID-19;
35. podsjeća Komisiju na opetovane pozive Parlamenta za predlaganjem europskog statusa umjetnika, čime bi se uspostavio zajednički okvir za primjerene, poštene i transparentne radne uvjete i minimalne standarde zajedničke svim zemljama EU-a, uključujući pravednu naknadu, uz potpuno poštovanje odgovornosti država članica i EU-a u pogledu tržišta rada i kulturne politike, kako bi se poboljšali socioekonomski uvjeti svih radnika u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama u svim državama članicama te kako bi se osigurali temeljni uvjeti koji de facto jamče istinsku kreativnost i slobodu izražavanja; sa zanimanjem iščekuje objavu relevantnog izvješća radne skupine stručnjaka za otvorenu metodu koordinacije, koja se očekuje do sredine 2023.; poziva na to da se u obzir uzme doprinos relevantnih organizacija civilnog društva, uključujući socijalne partnere, o pitanjima povezanima sa socijalnom zaštitom kako bi se osiguralo odgovarajuće daljnje postupanje u vezi s tim pitanjem;
36. osim toga, potiče sve države članice da provedu Direktivu (EU) 2019/790 o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu(23) te poziva države članice koje to još nisu učinile da prenesu Direktivu u svoje nacionalno zakonodavstvo te da zajamče pravednu, primjerenu i razmjernu naknadu autorima i izvođačima; poziva Komisiju da podrži napore u prenošenju i provedbi;
37. sa žaljenjem napominje da su postupci za podnošenje zahtjeva za financiranje sredstvima EU-a, uključujući one za program Kreativna Europa, često i dalje previše složeni i stvaraju nepotrebne prepreke za sve potencijalne korisnike, posebno male i mikro organizacije u kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama čiji su administrativni kapaciteti ograničeni, te da se to odnosi i na organizacije u Europi i u trećim zemljama; stoga poziva Komisiju da radi na većoj osviještenosti o različitim mogućnostima financiranja i da dodatno pojednostavi te postupke kako bi se većem broju i vrsti organizacija, uključujući male i srednje organizacije koje se nalaze u područjima u najnepovoljnijem položaju, omogućio pristup financijskim sredstvima EU-a;
38. traži od Komisije da primijeni načelo višejezičnosti i kulturne raznolikosti pri pojednostavljenju tih postupaka te da omogući prijave na dodatnim jezicima, počevši od europskih jezika, kako bi se organizacijama i pojedincima koji nemaju kapacitete ili sredstva za osiguravanje prijevoda na engleski jezik pružila jednaka prilika;
39. pozdravlja nedavnu uspostavu „kaskadnog financiranja” kao sredstva kojim se može bolje doprijeti do svih korisnika, posebno pojedinaca te malih i srednjih organizacija; poziva Komisiju da dodatno razvije takve programe u svim programima koji su važni za kulturne i kreativne sektore i industrije; savjetuje Komisiji da pri uspostavi takvih programa koji uključuju posredničke organizacije razmotri pitanja mogućih sukoba interesa između posrednika i krajnjih primatelja, opće troškove posrednika u logistici i upravljanju bespovratnim sredstvima, kriterije za odabir i završne evaluacije bespovratnih sredstava;
40. poziva Komisiju i države članice da zajamče da se europskim i nacionalnim kulturnim politikama i inicijativama osiguraju dostatna financijska sredstva te lakši pristup kreditima i kapacitetima, posebno u vrijeme ozbiljnih gospodarskih poteškoća, kako bi se prestao primjenjivati pristup usmjeren samo na upravljanje krizom i umjesto toga usvojila dugoročna strategija za kulturne politike;
41. podsjeća na ključni cilj Komisije da prati razvoj kreativnih partnerstava između kulturnih i drugih sektora;
42. ističe uspjeh inicijative Europske prijestolnice kulture u pogledu razvoja gradova i regija diljem EU-a i pridruženih zemalja; naglašava potrebu za dodatnim financiranjem europskih prijestolnica kulture s obzirom na to da je pandemija bolesti COVID-19, nakon koje je uslijedila rastuća inflacija, znatno pogoršala okvirne uvjete za provedbu inicijative europske prijestolnice kulture; pozdravlja Komisijin Pregled kulturnih i kreativnih gradova, koji je razvio Zajednički istraživački centar, a koji doprinosi objektivnoj procjeni kulturnih i prirodnih dobara regija i gradova na temelju povezanosti kulture i turizma; potiče Komisiju da prati projekt politike Kulturni i kreativni prostori i gradovi, da promiče sudjelovanje u kulturi te društvenu i urbanu obnovu;
43. savjetuje Komisiji i državama članicama da se nadovežu na preporuke iz izvješća radne skupine za otvorenu metodu koordinacije o održivom kulturnom turizmu kako bi se osigurala pravilna ravnoteža između zaštite i očuvanja kulturne baštine s jedne strane te poboljšanja pristupa i objekata za posjetitelje s druge strane; istodobno potiče države članice da i dalje prate rizike koje masovni turizam predstavlja za kulturnu baštinu i prirodne ekosustave te naglašava potrebu za postizanjem ravnoteže između rasta i razvoja turističkog sektora u gradovima koji su umjetnička i turistička odredišta te kvalitete života građana koji ondje trajno žive;
44. prepoznaje važan doprinos inicijative novog europskog Bauhausa kao kreativne, interdisciplinarne i transdisciplinarne inicijative čiji je cilj ostvariti ciljeve novog zelenog plana EU-a povezivanjem svijeta znanosti, tehnologije, umjetnosti i kulture uključivanjem ekološke održivosti u sve politike EU-a; podsjeća da bi se ta inicijativa trebala temeljiti na inovacijama na svim razinama te aktivnom sudjelovanju i smislenoj uključenosti svih ljudi, uključujući socijalno ugrožene skupine, i lokalnih zajednica; naglašava da bi novi plan rada Vijeća na području kulture trebao odražavati važnost inicijative novog europskog Bauhausa, uključujući njezinu vanjsku dimenziju, s jasnim ciljevima; ponovno poziva Komisiju da što prije podnese prijedlog kojim bi novi europski Bauhaus postao novi samostalni, novofinancirani program EU-a u okviru sljedećeg VFO-a;
45. ističe golem doprinos umjetnosti i kulture u podizanju svijesti o pitanjima okoliša, klime i održivosti i njihove socijalne dimenzije te u poticanju pozitivne promjene ponašanja; posebno podsjeća da je tradicionalno znanje, koje je dio kulturne baštine, ključno za poboljšanje napora za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima; u tu svrhu potiče Komisiju da bliskije surađuje s državama članicama i civilnim društvom te nacionalnim i lokalnim organizacijama kako bi se podigla razina osviještenosti građana o toj temi i osigurala posebna financijska sredstva za takve kulturne inicijative putem sinergija s drugim namjenskim programima, fondovima i politikama EU-a;
46. potiče Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da svoje kulturne programe osmisle u skladu s načelima ekološke održivosti i borbe protiv klimatske krize te da procijene utjecaj svih projekata koje financira EU na okoliš tijekom njihova ciklusa trajanja; preporučuje da dionici i korisnici sredstava EU-a pri osmišljavanju, planiranju i provedbi svojih projekata traže metode i pristupe koji su najprihvatljiviji za okoliš;
47. pozdravlja izvješće radne skupine za otvorenu metodu koordinacije naslovljeno „Strengthening Cultural Heritage Resilience for Climate Change – Where the European Green Deal meets Cultural Heritage” (Jačanje otpornosti kulturne baštine za klimatske promjene – europski zeleni plan i kulturna baština) te potiče Komisiju i države članice da aktivno prate preporuke i iskoriste primjere dobre prakse;
48. ističe da bi tijekom obnove kulturne baštine i tradicionalnih zgrada posebnu pozornost trebalo posvetiti pitanjima održivosti; prepoznaje potencijal novog europskog Bauhausa u doprinosu zaštiti i obnovi gradova i njihove kulturne baštine u slučaju katastrofa uzrokovanih prirodnim opasnostima i opasnostima izazvanima ljudskim djelovanjem; naglašava potrebu za daljnjom razmjenom najboljih praksi među državama članicama i s trećim zemljama u pogledu zaštite, očuvanja i obnove kulturne baštine, uključujući inovativne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti postojećih zgrada, uz istodobno očuvanje njihova arhitektonskog značenja ili povijesnog karaktera, posebno uzimajući u obzir autentičnost i kvalitetu konačnog rezultata obnove kako se ne bi utjecalo na fizički integritet, arhitektonsku koherentnost, povijesni karakter ili vrijednost povijesnih ili umjetničkih zgrada ili povijesnih središta, u skladu s relevantnim nacionalnim pravilima o konzervaciji i Venecijanskom poveljom o konzervaciji i restauraciji spomenika i lokaliteta iz 1964.;
49. podsjeća da se u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji navodi da EU mora osigurati očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe; ustraje u tome da održavanje potrebne razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša ne bude u suprotnosti s očuvanjem europske baštine; ističe da se u izvješću stručnjaka iz Komisije i država članica naslovljenom „Jačanje otpornosti kulturne baštine na klimatske promjene”, objavljenom 2022., jasno navodi da se klimatska kriza ne može riješiti krizom kulturne baštine; stoga poziva Komisiju da ta razmatranja uzme u obzir pri odlučivanju o uvrštavanju tvari koje podliježu autorizaciji iz Priloga XIV. Uredbi o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), kada su te tvari potrebne za obnovu kulturne baštine; traži od Komisije da u takvim slučajevima pažljivo procijeni socioekonomske koristi koje proizlaze iz uporabe takvih tvari u odnosu na rizik koji predstavljaju za zdravlje ljudi ili okoliš kako bi se na odgovarajući način očuvala oba interesa; traži da se razmotri i postojanje prikladnih alternativnih tvari ili tehnologija u skladu s člankom 60. i člankom 58. stavkom 2. (i drugim relevantnim člancima) Uredbe REACH; naglašava da je sektor baštine poduzeo hvalevrijedne korake u pogledu pravnih zahtjeva za zaštitu obrtnika i umjetnika koji obavljaju svoje profesionalne aktivnosti; traži da se za kulturni sektor i aktivnosti povezane s kulturnom baštinom, prema potrebi, uvedu izuzeća i odstupanja od prethodno navedene uredbe kako bi se izbjeglo zatvaranje ili premještanje mnogih obrtničkih poduzeća i bilo kakav negativan učinak na obnovu, održavanje i očuvanje goleme baštine EU-a; poziva europske institucije da se savjetuju sa sektorom baštine i uključe ga u sve preliminarne rasprave povezane s regulatornim ili zakonodavnim promjenama koje izravno utječu na njihove aktivnosti;
50. poziva Komisiju i ESVD da ojačaju suradnju s Vijećem Europe, uključujući u pogledu kulturnih ruta, u cilju promicanja temeljnih vrijednosti kulturne raznolikosti, međukulturnog dijaloga i održivog teritorijalnog razvoja manje poznatih odredišta, uz istodobno očuvanje, zaštitu i obnovu kulturne i prirodne baštine tih lokaliteta;
51. prepoznaje digitalizaciju kao sredstvo za povećanje koristi kulturne baštine; ističe izazove koje digitalizacija nameće kulturnim i kreativnim sektorima i industrijama i njihovu obvezu za stalnim preispitivanjem i preoblikovanjem poslovnih modela, kao i za prekvalifikacijom zaposlenika kulturnih i kreativnih industrija i industrija; naglašava da je važno zajamčiti financiranje održive digitalizacije te očuvanje i internetsku dostupnost kulturnih i kreativnih sadržaja i europske kulturne baštine; podsjeća na važnost ulaganja u digitalnu pismenost za sve, među ostalim kao sredstva za uživanje u kulturi;
52. pri rješavanju pitanja digitalizacije kulturne baštine traži od Komisije i država članica da uzmu u obzir razvoj događaja povezanih s metaverzumom te da očuvaju europsku kulturnu baštinu kada se ona virtualno reproducira ili na bilo koji način prenosi u metaverzum;
53. posebno prima na znanje pozitivan doprinos europskih centara za digitalne inovacije i laboratorija za kreativne inovacije, koji kulturne i kreativne sektore i industrije podupiru u njihovu inovacijskom kapacitetu u digitalnim i audiovizualnim područjima;
54. pozdravlja uključivanje klastera „Kultura, kreativnost i uključivo društvo” u program Obzor Europa i povećanje broja poziva na istraživanje i inovacije u području kulturne baštine i kulturnih i kreativnih sektora i industrija te pozdravlja nedavno pokretanje zajednice znanja i inovacija (ZZI) Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) za kulturu i kreativnost; sa zanimanjem iščekuje rezultate tih poziva na podnošenje prijedloga, posebno doprinos koji istraživanje i inovacije mogu dati razvoju međunarodnih kulturnih odnosa EU-a;
55. prepoznaje da industrije koje se intenzivno koriste nematerijalnom imovinom i intelektualnim vlasništvom imaju iznimnu važnost za gospodarski rast EU-a, kao i za njegovu kulturnu otpornost i vidljivost, ističući ključnu ulogu koju intelektualno vlasništvo već ima u digitalnoj transformaciji Europe; ističe da pravnu zaštitu te imovine i industrija treba povećati u dovoljnoj mjeri kako bi se svim autorima kulturnih i kreativnih djela omogućilo da imaju koristi od svojih prava intelektualnog vlasništva; u tom kontekstu traži od Komisije da poduzme sve potrebne mjere za zaštitu intelektualnog vlasništva digitaliziranog europskog okruženja;
56. žali zbog postupnog nestanka tiskanog kulturnog materijala i utjecaja koji taj trend ima na izdavački sektor, posebno na male i srednje izdavače i knjižare;
Vanjska dimenzija i međunarodni kulturni odnosi
57. smatra da kultura i međukulturni dijalog na međunarodnoj sceni u izazovnom globalnom kontekstu na ključan način doprinose poticanju uzajamnog razumijevanja unutar društva i među različitim društvima te ponovnoj uspostavi komunikacije izvan jezičnih granica, pokazujući vrijednost te poštujući i podupirući kulturnu raznolikost i ljudska prava; ističe ulogu EU-a u promicanju kontinuiranog dijaloga o kulturnim politikama između svojih država članica i trećih zemalja te poziva države članice da osiguraju odgovarajuća financijska sredstva kako bi se ojačao međunarodni kapacitet EU-a u području kulture i omogućilo da europski kulturni i kreativni sektori i industrije, uključujući manje organizacije i umjetnike, postanu aktivni na međunarodnoj razini;
58. osuđuje upotrebu kulture, među ostalim putem svojih kulturnih i obrazovnih institucija, posebno od strane autoritarnih vlada, koje pokušavaju redefinirati međunarodna pravila i vrijednosti osporavanjem njihove univerzalnosti i ostvarivati svoj politički utjecaj kršenjem umjetničkih i akademskih sloboda;
59. naglašava potencijal međunarodnih kulturnih odnosa EU-a za borbu protiv dezinformacija u trećim zemljama i stranog uplitanja prema EU-u, kao i neprijateljskog diskursa protiv EU-a u neliberalnim i autoritarnim režimima; poziva ESVD da analizira raširenost i utjecaj zlonamjernih državnih aktera u europskim međunarodnim kulturnim odnosima u koje je uključen EU;
60. ističe razliku između „kulturnih odnosa EU-a” i „kulturne diplomacije EU-a” u pogledu postupaka donošenja odluka, izrade i provedbe programa te ukupne filozofije; ističe da oba pristupa mogu koegzistirati i međusobno se nadopunjavati, ali da svaki od njih ima drukčiju svrhu;
61. žali zbog nedostatka jasne i usklađene strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose; snažno potiče Komisiju i ESVD da redovito razmjenjuju prakse i stečena iskustva te da u suradnji s nacionalnim institutima za kulturu Europske unije (EUNIC) i organizacijama civilnog društva u trećim zemljama razviju usklađene strategije koje se temelje na zajedničkom razumijevanju onoga što čini međunarodne kulturne odnose, uključujući korake prema njihovoj provedbi i prilagođene smjernice za aktivnosti u području kulturnih odnosa koje trebaju provoditi delegacije EU-a u trećim zemljama i diplomatska predstavništva država članica; preporučuje da te strategije uključuju ulaganja u vidljivost i stratešku komunikaciju o zajedničkoj kulturnoj baštini EU-a i njezinu doprinosu promicanju demokracije i vrijednosti;
62. naglašava da EU mora sudjelovati u međunarodnim kulturnim odnosima koristeći se vlastitim instrumentima kako bi predstavio kulturnu sliku EU-a na globalnoj sceni koja je veća od zbroja njegovih dijelova, čime bi se dopunio rad kulturnih instituta država članica u inozemstvu; poziva na razvoj vlastitog i autonomnog instrumentarija za međunarodne kulturne odnose i kulturnu diplomaciju EU-a, koji će se temeljiti na iskustvu i partnerstvu s EUNIC-om i kulturnim institutima država članica u inozemstvu te civilnim društvom i kulturnim sektorima trećih zemalja; naglašava da bi svaki takav instrumentarij trebao biti usmjeren na provedbu aktivnosti za promicanje europske kulture u inozemstvu i za pružanje tehničke i materijalne izgradnje kapaciteta i financijske potpore kulturnom i kreativnom sektoru u trećim zemljama te bi stoga trebao biti popraćen dostatnim vlastitim resursima i sredstvima;
63. poziva Komisiju i ESVD da provedu studiju procjene izvodivosti u pogledu ili uvođenja posebnog poglavlja za međunarodne kulturne odnose u Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa ili jačanja vanjske dimenzije programa Kreativna Europa, po mogućnosti stvaranjem potprograma namijenjenog financiranju projekata međunarodnih kulturnih odnosa; potiče Komisiju i ESVD da u tu svrhu stave na raspolaganje nova sredstva kako bi se osiguralo da se nove mjere ne financiraju nauštrb postojećih programa;
64. potiče države članice, Komisiju i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da udvostruče svoje napore za postizanje zajedničkih stajališta EU-a na multilateralnim forumima i mrežama te da po potrebi jednoglasno nastupaju u vezi s pitanjima koja utječu na međunarodne kulturne odnose;
65. naglašava da EU treba biti u potpunosti prisutan na kulturnim događanjima diljem svijeta, posebno globalnim, kao što je Svjetska izložba; poziva na to da se EU-u pruži mogućnost da bude domaćin Svjetske izložbe, koja bi se mogla održati u različitim državama članicama;
66. pozdravlja preporuke o međunarodnim kulturnim odnosima koje je objavila inicijativa za strukturirani dijalog Glasovi kulture i poziva Komisiju, ESVD i države članice da ih uzmu u obzir pri izradi svojih strategija za međunarodne kulturne odnose; posebno potiče Komisiju, ESVD i države članice da primjenjuju pristup odozdo prema gore, ljudska prava i međuljudski pristup pri izgradnji svojih kulturnih odnosa s trećim zemljama te da osmisle i provedu svoju strategiju za međunarodne kulturne odnose i izradu programa uzimajući u obzir potrebe i zahtjeve svojih partnerskih zemalja i lokalnih zajednica te da ih tretiraju kao ravnopravne partnere; naglašava da bi takve strategije trebale odgovarati potrebama i specifičnoj političkoj i društveno-gospodarskoj situaciji svake partnerske zemlje ili regije, a ne biti rezultat univerzalnog pristupa; poziva na odgovarajuće financiranje međunarodnih kulturnih odnosa u trenutačnim programima za kulturu i obrazovanje u okviru geografskih i tematskih programa Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju; napominje da je suradnja s lokalnim organizacijama, uključujući međukulturne i međuvjerske aktere, ključna za jačanje odnosa koji se temelje na zajedničkim vrijednostima, kao što su mir, tolerancija i međusobno razumijevanje, te za jamčenje dugoročne održivosti projekata koje financira EU;
67. pohvaljuje rad kulturnih instituta i organizacija država članica te klastera EUNIC-a u trećim zemljama; potiče njihovu daljnju međusobnu suradnju i razvoj mreže s lokalnim organizacijama civilnog društva, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti manjim državama članicama i državama članicama s ograničenom ili nikakvom kulturnom vidljivošću u inozemstvu te njihovim potrebama u pogledu kulturne zastupljenosti;
68. pozdravlja činjenicu da nekoliko odjela Komisije i ESVD-a sudjeluje u međusektorskom radu na međunarodnim kulturnim odnosima; poziva Komisiju i ESVD da poboljšaju mehanizme koordinacije između relevantnih subjekata, među ostalim stvaranjem usklađenijih i jednostavnijih metoda rada, kako bi se maksimalno povećala učinkovitost, izbjeglo preklapanje aktivnosti i zajamčilo institucionalno pamćenje;
69. pozdravlja uspostavu kontaktnih točaka za kulturu u delegacijama EU-a; potiče delegacije EU-a da ojačaju svoju ulogu, povećaju svoje vještine i uključe ih u svoje političke timove, a ne u svoje timove za komunikaciju i događanja; poziva na dodjelu potrebnih proračunskih sredstava i ljudskih resursa timovima EU-a za međunarodne kulturne odnose i kulturnu diplomaciju u Komisiji i sjedištu ESVD-a te delegacijama EU-a, kako bi se olakšala i osnažila kulturna suradnja sa svim relevantnim lokalnim akterima, uključujući javne institucije, te organizacijama civilnog društva i akademskom zajednicom u trećim zemljama;
70. potiče države članice i ESVD da u osposobljavanje svog diplomatskog osoblja uvedu i kulturne politike, međunarodne kulturne odnose i kulturnu diplomaciju kako bi se podigla razina osviještenosti među diplomatima o međunarodnim kulturnim odnosima kao ključnom i neovisnom području javne diplomacije te izgradile odgovarajuće političke i političke nadležnosti u području međunarodnih kulturnih odnosa i kulturne diplomacije; sa zanimanjem iščekuje rezultate nedavno pokrenute Europske diplomatske akademije na temelju pilot-projekta Europskog parlamenta i objavu u studenome studije izvedivosti, koju je naručio ESVD;
71. pozdravlja prve rezultate pripremnog djelovanja o europskim prostorima kulture; ističe pozitivne rezultate inovativnih modela suradnje koje provode projektni partneri, a koji se temelje na pozivu na podnošenje ideja zajedno s lokalnim dionicima u duhu ravnopravnog partnerstva; poziva Komisiju da nastavi financirati to iznimno uspješno djelovanje; potiče kulturne aktere u EU-u i trećim zemljama da istraže daljnje načine suradnje, kao što su zajedničko stvaranje umjetničkih djela i međunarodne koprodukcije, kako bi se potaknulo uzajamno međujezično i prekogranično razumijevanje;
72. naglašava da EU ima potencijal za jačanje svojih međunarodnih partnerstava za kulturnu suradnju preko svojih najudaljenijih regija i prekomorskih zemalja i područja koji se nalaze na geografskom, kulturnom i jezičnom raskrižju diljem svijeta; poziva EU da osmisli projekte za međunarodnu kulturnu suradnju koji uključuju najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja kako bi se potaknula regionalna integracija i izgradila nova partnerstva s partnerskim zemljama;
73. ustraje u tome da je potrebno pojačati borbu protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima; pozdravlja nedavno savjetovanje Komisije u pripremi novog akcijskog plana za pružanje jasnog, sveobuhvatnog i učinkovitog okvira za doprinos EU-a borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima, čiji je cilj suzbijanje kriminalnih aktivnosti i zaštita kulturne baštine na jedinstvenom tržištu, kao dio strategije EU-a za suzbijanje organiziranog kriminala; poziva na bolju suradnju između EU-a i trećih zemalja u očuvanju i zaštiti kulturne baštine i borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima;
74. podsjeća na to da su arheološka i kulturna baština sastavni dio identiteta ljudi; stoga osuđuje nezakonito uklanjanje kulturnih predmeta i trgovanje njima; pozdravlja napore koje su određene države članice poduzele kako bi vratile kulturna djela i artefakte u njihova mjesta podrijetla u okviru svoje strategije vanjske politike te kako bi se potaknulo međusobno razumijevanje kulturne baštine i podržao razvoj autonomnih kulturnih politika u trećim zemljama; poziva Komisiju i ESVD da uz primjenu holističkog pristupa aktivno podupiru te države članice u njihovim pregovaračkim procesima s trećim zemljama te da aktivno podupiru napore svih država članica u pogledu zaštite i odštete njihove kulturne i povijesne baštine, u skladu s Deklaracijom MONDIACULT 2022.;
75. podsjeća na važnost promicanja kulture kao pospješitelja održivog razvoja s velikim potencijalom za društveni i gospodarski rast; poziva Komisiju da olakša doprinos kulturnih aktera i organizacija civilnog društva održivom razvoju njihovim aktivnim sudjelovanjem u redovitom dijalogu, profesionalnim mrežama i partnerstvima s više dionika, kao i putem mjera u području kulture koje se financiraju iz Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju; poziva Komisiju i ESVD da prate stanje provedbe mjera u području međunarodne kulturne suradnje i rezultate postignute Instrumentom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju te da o njima redovito izvješćuju Parlament;
76. podsjeća da su u okviru ciljeva održivog razvoja promicanje i zaštita kulture sami po sebi cilj, posebno kako je utvrđeno u ciljevima 4.7., 8.9. i 11.4., te predstavljaju ključni doprinos provedbi Programa UN-a do 2030.; ističe međusektorsku prirodu kulturnih i kulturnih projekata koja im omogućuje da pozitivno doprinesu postizanju svih ciljeva održivog razvoja; poziva Komisiju, delegacije EU-a u trećim zemljama i države članice da dodatno istraže međusobnu povezanost kulture i kulturnih politika te postizanje svih ciljeva održivog razvoja, među ostalim sudjelovanjem umjetnika i kulturnih radnika u uključivom dijalogu, profesionalnim mrežama, razmjenama i partnerstvima s više dionika, te da pruže potporu organizacijama civilnog društva; poziva Komisiju i ESVD da organiziraju više informativnih sastanaka i razmjene mišljenja i praksi kako bi se zajamčila pravilna provedba tih zajedničkih prioriteta;
77. ističe potencijal kulture te materijalne i nematerijalne kulturne baštine kao nosioca komunikacije, razmjene mira te promicanje pomirenja i sprečavanja sukoba; u tom kontekstu potiče pojačanu suradnju s UNESCO-om u zaštiti kulturne baštine i organiziranju misija za utvrđivanje činjenica;
78. traži od Komisije da oštro osudi uništavanje povijesne, umjetničke i kulturne baštine u nedavnim sukobima, kao i sustavno i politički ili ideološki usmjereno uništavanje povijesne, umjetničke i kulturne baštine te iskorjenjivanje identiteta i kultura suverenih država, naroda ili manjina, uključujući kontinuiranu azerbajdžansku politiku brisanja i uskraćivanja armenske kulturne baštine u Gorskom Karabahu i oko njega te namjerno uništavanje kulturnih lokaliteta u Ukrajini kao rezultat neprovocirane i nezakonite ruske agresije na Ukrajinu; podsjeća da uništavanje kulturne baštine može predstavljati ratni zločin i kršenje ljudskih prava te u tom kontekstu podsjeća na odgovornost za zaštitu obveza koje su preuzele države članice, među ostalim u pogledu zaštite kulturne baštine nakon i tijekom oružanih sukoba; poziva na to da se zaštita kulturne baštine uvrsti u misije i operacije zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a tako da se lokalnim partnerima pruži pomoć i edukacija pri rješavanju sigurnosnih izazova koji utječu na kulturnu baštinu; poziva na ciljane sankcije protiv pojedinaca i subjekata odgovornih za uništavanje, vandalizaciju ili trgovanje kulturnom baštinom kao važan korak u uspostavi odvraćanja i jamčenju odgovornosti za takva djela;
79. poziva Komisiju i ESVD da partnerima u državama članicama i trećim zemljama pruže tehničku i materijalnu pomoć u podizanju razine osviještenosti i razvoju potrebnih vještina i znanja za očuvanje kulturne baštine i upravljanje njome, među ostalim suradnjom s organizacijama mladih i obrazovnim ustanovama u trećim zemljama;
80. upozorava Komisiju, ESVD, delegacije EU-a u trećim zemljama i države članice da obnova ratom zahvaćenih lokaliteta kulturne baštine u trećim zemljama koju financira EU ne bi trebala koristiti zaraćenim stranama koje su optužene za kršenja ljudskih prava, legitimizirati autoritarne režime niti normalizirati odnose s njima;
81. poziva države članice da uzmu u obzir stajalište Parlamenta pri odobravanju plana rada za kulturu za razdoblje 2023. – 2026.;
o o o
82. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.
Ernst & Young, Rebuilding Europe: The cultural and creative economy before and after the COVID-19 crisis (Ponovna izgradnja Europe: Kulturno i kreativno gospodarstvo prije i nakon krize prouzročene bolešću COVID-19), siječanj 2021.
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. rujna 2020. o kulturnom oporavku Europe (SL C 385, 22.9.2021., str. 152.) i Rezolucija od 20. listopada 2021. o položaju umjetnika i kulturnom oporavku u EU-u (SL C 184, 5.5.2022., str. 88.).
Fancourt, D. i Finn, S., What is the evidence on the role of the arts in improving health and well-being? A scoping review (Koji su dokazi o ulozi umjetnosti u poboljšanju zdravlja i dobrobiti? Sveobuhvatni pregled), Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu (Mreža zdravstvenih dokaza (HEN) – objedinjeno izvješće br. 67), Kopenhagen, 2019.
British Council i Goethe Institut, Cultural Value – Cultural Relations in Societies in Transition: A Literature Review (Vrijednost kulture – kulturni odnosi u društvima u tranziciji: pregled literature), 2018., str. 7.
Rivera, T., Distinguishing Cultural Relations From Cultural Diplomacy: The British Council’s Relationship With Her Majesty’s Government, (Razlikovanje kulturnih odnosa od kulturne diplomacije:Odnosi Britanskog vijeća s vladom Njezinog Veličanstva), Figueroa Press, Los Angeles, 2015., str. 9. – 10.
Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ, (SL L 130, 17.5.2019., str. 92.).