(Redovni zakonodavni postupak: preinaka)

[Amandman 1, ako nije drukčije navedeno]

(1) Predmet je upućen natrag nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore, u skladu s člankom 59. stavkom 4. podstavkom 4. (A9-0033/2023). (2) * Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom, a brisani tekst oznakom ▌

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,(3)

budući da:

(1)  Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća(4) značajno je izmijenjena nekoliko puta. S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)  U skladu s Pariškim sporazumom, donesenim u prosincu 2015. na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), njegove stranke složile su se da će zadržati povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Stranke Klimatskog pakta iz Glasgowa potvrdile su u studenom 2021. da bi se zadržavanjem povećanja globalne prosječne temperature na 1,5 °C iznad razina iz predindustrijskog razdoblja znatno smanjili rizici i posljedice klimatskih promjena te su se obvezale da će do kraja 2022. ojačati svoje ciljeve za 2030. Postizanje ciljeva Pariškog sporazuma u središtu je komunikacije Komisije naslovljene „Europski zeleni plan” od 11. prosinca 2019(5). Unija se u ažuriranom nacionalno utvrđenom doprinosu dostavljenom tajništvu UNFCCC-a 17. prosinca 2020. obvezala smanjiti neto emisije stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu Unije do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(3)  Kako je najavljeno u zelenom planu, Komisija je 14. listopada 2020. predstavila svoju strategiju za val obnove(6). Strategija sadržava akcijski plan s konkretnim regulatornim, financijskim i poticajnim mjerama s ciljem da se godišnja stopa energetske obnove zgrada do 2030. barem udvostruči te da se potakne dubinska obnova više od 35 milijuna zgrada i otvaranje do 160000 radnih mjesta u građevinskom sektoru. Revizija Direktive o energetskim svojstvima zgrada nužna je kao jedno od sredstava za ostvarenje vala obnove. Pridonijet će i provedbi inicijative novog europskog Bauhausa i europske misije za klimatski neutralne i pametne gradove te bi trebala slijediti put utvrđen inicijativom novog europskog Bauhausa kao prethodnom fazom vala obnove. Inicijativa novog europskog Bauhausa trebala bi poticati uključivije društvo koje promiče dobrobit za sve u skladu s povijesnim Bauhausom koji je pridonio socijalnoj inkluziji i dobrobiti građana, osobito radničkih zajednica. Olakšavanjem osposobljavanja, mreža i izdavanja smjernica za arhitekte, umjetnike, studente, inženjere i dizajnere u skladu s načelom održivosti, estetike i uključivosti, inicijativa novog europskog Bauhausa može osnažiti lokalne vlasti da razviju inovativna i kulturna rješenja u stvaranju održivijeg izgrađenog okoliša. Države članice trebale bi podržati projekte inicijative novog europskog Bauhausa kojima se obogaćuje kulturni i izgrađeni krajolik regija u cijeloj Europi te pomaže naseljima i zajednicama da postignu klimatske ciljeve Unije.

(4)   Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća(7), „Europskim zakonom o klimi”, u pravu Unije se utvrđuje cilj klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. u cijelom gospodarstvu te se utvrđuje obveza Unije da do 2030. smanji neto emisije stakleničkih plinova (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(5)   Zakonodavnim paketom „Spremni za 55 %” najavljenim u programu rada Komisije za 2021. nastoje se ostvariti ti ciljevi. Obuhvaća niz područja politika, uključujući energetsku učinkovitost, energiju iz obnovljivih izvora, korištenje zemljišta, prenamjenu zemljišta i šumarstvo, oporezivanje energije, raspodjelu napora, trgovanje emisijskim jedinicama i infrastrukturu za alternativna goriva. Revizija Direktive 2010/31/EU sastavni je dio tog paketa. U komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Plan REPowerEU” revidirane su ključne odredbe zakonodavnog paketa „Spremni za 55 %” u svjetlu ažuriranog geopolitičkog konteksta, koji zahtijeva revidirani politički okvir, s novim zakonodavnim prijedlozima i ciljanim preporukama za ažuriranje ciljeva, posebno povećanjem ambicija u pogledu energetske učinkovitosti i ušteda energije te poboljšane energetske suverenosti, uz udaljavanje od fosilnih goriva. Ta je komunikacija potaknula i države članice da razmotre mjere oporezivanja kako bi se pružili poticaji za uštedu energije i smanjila potrošnja fosilnih goriva, uključujući porezne olakšice povezane s uštedom energije.

(5.a)  Revizija Direktive o energetskim svojstvima zgrada trebala bi biti u skladu s drugim prijedlozima koji čine zakonodavni paket „Spremni za 55 %”, kao što su prijedozi revizije direktiva 2003/87/EZ(8), 2012/27/EU(9), (EU) 2014/94/EU(10) i 2018/2001(11) Europskog parlamenta i Vijeća.

(5.b)  Spomenike bi uvijek trebalo obnavljati u skladu s nacionalnim pravilima za zaštitu spomenika, međunarodnim normama za zaštitu spomenika, uključujući Venecijansku povelju o konzervaciji i restauraciji spomenika i spomeničkih cjelina iz 1964., te izvornom arhitekturom dotičnog spomenika.

(5.c)  Za zgrade povijesne ili arhitektonske vrijednosti koje nisu službeno zaštićene države članice trebale bi utvrditi kriterije za primjenu najvišeg razreda energetskih svojstava koji je tehnički, funkcionalno i gospodarski izvediv, uz zadržavanje karaktera zgrade.

(6)  Zgrade uzrokuju 40 % potrošnje konačne energije u Uniji i 36 % njezinih emisija stakleničkih plinova povezanih s energijom, a 75 % zgrada u Uniji još uvijek je energetski neučinkovito. Prirodni plin ima najveću ulogu u grijanju zgrada i izvor je za oko 42 % energije koja se koristi za grijanje prostora u stambenom sektoru. Nafta je drugo po važnosti fosilno gorivo za grijanje s udjelom od 14 % dok je udio ugljena oko 3 %. Stoga su smanjenje potrošnje energije, u skladu s načelom energetske učinkovitosti na prvom mjestu ▌, provedenim u skladu s Preporukom Komisije (EU) 2021/1749(12), i uporaba energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada važne mjere potrebne za smanjenje ▌emisija stakleničkih plinova i energetskog siromaštva u Uniji. Smanjenje potrošnje energije i povećanje korištenja energije iz obnovljivih izvora, posebno solarne energije, također ima ključnu ulogu u smanjenju energetske ovisnosti Unije o fosilnim gorivima općenito, a posebno o njihovu uvozu, promicanju sigurnosti opskrbe energijom u skladu s ciljevima zadanima u okviru plana REPowerEU, integraciji energetskog sustava, doprinosu učinkovitosti sustava, poticanju tehnološkog razvoja te otvaranju radnih mjesta i mogućnosti regionalnog razvoja, posebno na otocima, u ruralnim područjima i u zajednicama koje nisu priključene na mrežu.

(6.a)  Poboljšanje energetske učinkovitosti i energetskih svojstava zgrada putem dubinske obnove ima goleme društvene, gospodarske i okolišne koristi. Štoviše, energetska učinkovitost najsigurnija je i najisplativija metoda za smanjenje ovisnosti Unije o uvozu energije i ublažavanje negativnog učinka visokih cijena energije. Ulaganje u energetsku učinkovitost trebalo bi biti važan prioritet i na privatnoj i na javnoj razini.

(6.b)  Kako bi se zajamčilo da svi građani imaju koristi od poboljšanih energetskih svojstava zgrada i s time povezanih koristi u pogledu kvalitete života, okoliša, gospodarstva i zdravlja, trebalo bi uspostaviti odgovarajući regulatorni, financijski i savjetodavni okvir za potporu obnovi zgrada. Poseban naglasak trebalo bi staviti na ranjiva kućanstva i kućanstva sa srednjim dohotkom jer su takva kućanstva često smještena u zgradama s najlošijim svojstvima, kako u urbanim tako i u ruralnim područjima.

(6.c)  Uvođenjem minimalnih standarda energetskih svojstava, popraćenim socijalnim zaštitnim mjerama i financijskim jamstvima, želi se poboljšanju kvalitete života najranjivijih kućanstava i najsiromašnijih građana.

(6.d)  U ruralnim područjima u cijeloj Uniji postoji potencijal za proizvodnju obnovljive energije koja pomaže u smanjenju emisija stakleničkih plinova i koja je troškovno učinkovita u opskrbi izvanmrežnih područja električnom i toplinskom energijom, uz smanjivanje ovisnosti o uvozu energije i infrastrukturi te pridonose ublažavanju klimatskih promjena i poboljšavaju kvalitetu zraka.

(7)  Zgrade, dijelovi zgrada i materijali u zgradama uzrokuju emisije stakleničkih plinova prije, tijekom i nakon operativnog životnog vijeka. ▌Stoga bi trebalo postupno uzimati u obzir emisije iz cijelog životnog ciklusa zgrada u skladu s metodologijom Unije koju će utvrditi Komisija, počevši od novih, a zatim renoviranih zgrada, za koje bi države članice trebale utvrditi ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa u skladu s tom metodologijom Unije. Zgrade su važan repozitorij materijala jer su repozitorij resursa tijekom brojnih desetljeća, a mogućnosti projektiranja uvelike utječu na emisije iz cijelog životnog ciklusa novih i obnovljenih zgrada. Svojstva zgrada tijekom cijelog životnog ciklusa trebala bi se uzeti u obzir ne samo pri novoj gradnji nego i pri obnovi uključivanjem politika i ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa u planove obnove zgrada država članica.

(7.a)  Načela kružnog gospodarstva trebala bi se povezati s vodećom ulogom inicijative novog europskog Bauhausa kojom se želi promicati veća kružnost u izgrađenom okolišu promicanjem obnove i prilagodljive prenamjene, ovisno o slučaju, u a ne rušenja i novogradnje.

(7.b)  Uvođenje zahtjeva za emisije iz cijelog životnog ciklusa potaknut će industrijske inovacije i stvaranje vrijednosti, na primjer povećanjem upotrebe kružnih i prirodnih materijala.

(7.c)  Ključno je promicati i uključivati upotrebu održivijih građevinskih materijala, posebno materijala iz bioloških izvora i geoizvora kao i jednostavnih pasivnih i lokalno ispitanih tehnika gradnje koje uključuju nisku razinu tehnologije kako bi se podržalo i promicalo upotrebu i istraživanje tehnologija materijala koje doprinose najboljoj mogućoj izolaciji i strukturnoj potpori zgrada. S obzirom na klimatsku krizu i povećanu vjerojatnost ljetnih toplinskih valova posebnu bi pozornost trebalo posvetiti toplinskoj zaštiti zgrada.

(8)   Smanjenje emisija stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa zgrada zahtijeva učinkovitost resursa, dostatnost, kružnost i pretvaranje dijelova fonda zgrada u ▌ponor ugljika.

(8.a)  Činjenica da zgrade uzrokuju emisije stakleničkih plinova i prije svojeg operativnog životnog vijeka posljedica je ugljika koji je već ugrađen u sve građevinske materijale. Povećanje uporabe održivih materijala na prirodnoj osnovi iz lokalnih izvora, u skladu s načelima inicijative novog europskog Bauhausa i unutarnjeg tržišta, ima potencijal za zamjenu ugljično intenzivnijih materijala i skladištenje ugljika u izgrađenom okolišu uporabom materijala na osnovi drva.

(8.b)  Politike dostatnosti su mjere i svakodnevne prakse kojima se izbjegava potražnja za energijom, materijalima, zemljištem, vodom i drugim prirodnim resursima tijekom životnog ciklusa zgrada i robe, dok istovremeno doprinose pružanju dobrobiti za sve unutar granica planeta. Načelima kružnosti izbjegava se linearna uporaba materijala i robe primjenom nekih od načela dostatnosti na razini proizvoda i građevinskih materijala. Mjere za upotrebu i produljenje životnog vijeka sekundarnih materijala ključne su kako bi se osiguralo da građevinski sektor Unije doprinese postizanju cilja klimatske neutralnosti.

(8.c)  Integracija zelene infrastrukture, poput živih krovova i zidova u planiranju gradova i osmišljavanju infrastrukture, može biti vrlo učinkovit alat za prilagodbu klimatskim promjenama i smanjenje štetnih učinaka klimatskih promjena u urbanim područjima. Države članice trebale bi poticati postavljanje vegetacijskih površina koje mogu pomoći u zadržavanju kišnice, čime se smanjuje gradsko otjecanje i poboljšava upravljanje oborinskim vodama. Zelena infrastruktura smanjuje i „efekt urbanog toplinskog otoka” jer rashlađuje zgrade i okoliš oko zgrada tijekom ljeta i toplinskih valova.

(9)  Potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) tijekom životnog ciklusa upućuje na ukupni doprinos zgrade emisijama koje dovode do klimatskih promjena. Objedinjuje emisije stakleničkih plinova ugrađene u građevne proizvode i izravne te neizravne emisije iz faze uporabe. Zahtjev za izračun GWP-a tijekom životnog ciklusa novih zgrada stoga predstavlja prvi korak prema većem uzimanju u obzir svojstava zgrada tijekom cijelog životnog ciklusa i kružnoga gospodarstva. Taj bi se izračun trebao temeljiti na usklađenom okviru na razini Unije. Komisija bi trebala pružiti jasnu definiciju pristupa utemeljenog na životnom ciklusu. Države članice trebale bi donijeti plan za smanjenje GWP-a tijekom životnog ciklusa zgrada.

(9.a)  U skladu s načelom energetske učinkovitosti na prvom mjestu i kako bi se postigle veće razine dostatnosti i učinkovitosti resursa, države članice trebale bi svesti na najmanju moguću mjeru broj nenaseljenih zgrada. Trebale bi poticati dubinsku obnovu i iskorištavanje takvih zgrada posebnim administrativnim i financijskim mjerama, ako su troškovno učinkovite, te izgradnjom, rekonstrukcijom i preinakom zgrada, što dovodi do smanjenja GWP-a tijekom životnog ciklusa zgrade. Osim toga, znatan dio svih novih zgrada trebao bi se graditi na neiskorištenim (tzv. brownfield) lokacijama.

(9.b)   Pravila kružnog gospodarstva za građevne materijale utvrđena su u Uredbi (EU) br. 305/2011(13) Europskog parlamenta i Vijeća zajedno s okvirom utvrđenim u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(14). Definicije, metodologije i najbolji pristupi moraju se pružiti i konsolidirati u postojećoj reviziji tih zakonodavnih akata kako bi se osigurao jasan, usklađen regulatorni okvir za građevinske materijale.

(10)   Zgrade uzrokuju otprilike polovicu emisija primarnih sitnih čestica (PM2,5) u EU-u koje uzrokuju preuranjenu smrt i bolest. Poboljšanjem energetskih svojstava zgrada i primjenom rješenja na prirodnoj osnovi i održivih materijala u zgradama mogu se i trebale bi se istodobno smanjiti emisije onečišćujućih tvari, u skladu s Direktivom (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća(15).

(10.a)  Upravljanje potražnjom za energijom važan je instrument s pomoću kojeg Unija može utjecati na globalno energetsko tržište, a time i na sigurnost opskrbe energijom u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.

(11)  Mjerama za daljnje poboljšanje energetskih svojstava zgrada trebalo bi se uzeti u obzir klimatske uvjete, uključujući prilagodbu klimatskim promjenama s pomoću zelenih infrastruktura, lokalne uvjete te kvalitetu unutarnjeg okoliša, dostatnost i kružnost i uštedu energije, čime se promiču održiviji, inkluzivniji i inovativniji načini života u cilju prilagodbe novim potrebama. Takve mjere trebalo bi provesti na način kojim se maksimalno povećavaju posredne koristi drugih zahtjeva i ciljeva kad je riječ o zgradama, kao što su pristupačnost, zaštita od požara, seizmička sigurnost, sigurnost instalacija za grijanje i električnih instalacija i namjena zgrade. Te posredne koristi trebale bi se monetizirati kako bi se realno odredila troškovna optimalnost daljnjih poboljšanja energetskih svojstava. Štoviše, njima bi se trebalo osigurati poboljšanje položaja ranjivih kućanstava i osoba koje žive u socijalnim stanovima.

(11.a)   Države članice trebale bi osigurati da energetski certifikati točno odražavaju klimatska svojstva zgrada.

(12)  Energetska svojstva zgrada trebalo bi izračunati na temelju metodologije koja se može dopuniti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. To uz toplinske značajke uključuje i druge čimbenike kojima pripada sve važnija uloga, kao što su sustavi za grijanje i klimatizaciju, primjena energije iz obnovljivih izvora, sustavi automatizacije i kontrole zgrade, iskorištavanje otpadne topline iz otpadnih voda, ventilacija i hlađenje, povrat energije, hidrauličko uravnoteženje, pametna rješenja, elementi pasivnoga grijanja i hlađenja, zaštita od sunca, kakvoća unutarnjeg okoliša, odgovarajuća prirodna rasvjeta i oblik zgrade. Metodologija za izračunavanje energetskih svojstava ne bi se smjela temeljiti samo na sezoni u kojoj je potrebno grijanje ili klimatizacija , već bi trebala obuhvatiti godišnja energetska svojstva zgrade. U toj bi metodologiji trebalo uzeti u obzir postojeće europske norme. Metodologijom bi se trebala osigurati zastupljenost stvarnih uvjeta rada i omogućiti upotreba energije utvrđene na temelju očitanja brojila za provjeru točnosti i usporedivost, a metodologija bi se trebala temeljiti na satu ili na jedinici manjoj od sata. Metodologijom bi se trebala omogućiti i potvrda u krugu zgrade, potvrda na daljinu i desktop potvrda pretpostavki u pozadini izračuna, uključujući toplinska svojstva, značajnost, učinkovitost sustava i konfiguraciju kontrola, u isporučenoj zgradi. Kako bi se potaknulo korištenje energije iz obnovljivih izvora u krugu zgrade, među ostalim iz krovnih solarnih ploča u skladu s Europskom inicijativom za solarne krovove, uz zajednički opći okvir, države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere kako bi se u metodologiji izračuna prepoznale i uzele u obzir koristi od najveće moguće uporabe energije iz obnovljivih izvora u krugu zgrade, među ostalim za druge namjene (kao što su mjesta za punjenje električnih vozila), uzimajući u obzir sadašnji i budući kapacitet mreže.

(13)  Države članice trebale bi odrediti minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada s ciljem postizanja troškovno optimalne ravnoteže između potrebnih ulaganja i ušteđenih troškova energije tijekom ukupnog vijeka trajanja zgrade, ne dovodeći u pitanje pravo država članica da odrede minimalne zahtjeve koji su energetski učinkovitiji od troškovno optimalnih razina energetske učinkovitosti. Državama članicama trebalo bi pružiti mogućnost redovitog preispitivanja minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade u svjetlu tehničkog napretka.

(14)   Dvije trećine energije koja se upotrebljava za grijanje i hlađenje zgrada i dalje dolazi iz fosilnih goriva. Kako bi se postigla nulta stopa emisija, posebno je važno hitno postupno ukinuti fosilna goriva u grijanju i hlađenju. Stoga bi države članice u svojim planovima obnove zgrada trebale navesti svoje nacionalne politike i mjere za postupno ukidanje fosilnih goriva u grijanju i hlađenju te od stupanja na snagu ove Direktive ne bi trebalo davati financijske poticaje za ugradnju kotlova na fosilna goriva. Države članice trebale bi uvesti mjere kojima bi se osiguralo da upotreba sustava grijanja na fosilna goriva u novim zgradama i zgradama koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, dubinskoj obnovi ili obnovi sustava grijanja ne bude odobrena od datuma prenošenja ove Direktive te da se do 2035. postupno ukine uporaba sustava grijanja na fosilna goriva u svim zgradama, a ako to nije izvedivo, u skladu s dokazima pruženima Komisiji, najkasnije do 2040. To će također imati važnu ulogu smanjenju ovisnosti Unije o uvozu iz trećih zemalja te smanjenju računa građana za energiju i njihove ranjivosti na fluktuacije cijena, kao i zaustaviti prekoračenja graničnih vrijednosti onečišćenja zraka.

(14.a)  Obnova sustava grijanja uključuje zamjenu ili obnovu generatora topline, a može uključivati i druge elemente sustava grijanja, kao što su crpna oprema, izolacija cjevovoda, upravljačkih ili terminalnih jedinica, kao što su radijatori ili ventilatori. Unatoč njihovu utjecaju na ukupnu učinkovitost sustava, zamjena ili obnova pojedinačnih elemenata bez uključivanja generatora topline ne bi se trebala smatrati obnovom sustava grijanja jer su ti elementi neovisni o korištenom izvoru energije. Obnova sustava grijanja prilika je za potporu dekarbonizaciji grijanja u cijeloj Uniji.

(14.b)  Učinkovita upotreba otpadne topline iz sustava grijanja vode u kućanstvima predstavlja značajnu priliku za uštedu energije. Zagrijavanje vode glavni je izvor potrošnje energije u novim zgradama, a obično se ta toplina izgubi i ne iskoristi ponovno. S obzirom na to da se najveća količina tople vode troši pri tuširanju, skupljanje topline iz odvoda kupaonica zgrada moglo bi biti jednostavan i troškovno učinkovit način za uštedu potrošnje konačne energije i povezanih emisija CO2 i metana iz grijanja vode u kućanstvima.

(14.c)  Kako bi postigle troškovno učinkovitu dekarbonizaciju sektora grijanja, države članice trebale bi osigurati jednake uvjete za sve dostupne tehnologije i podupirati multivektorska rješenja, uzimajući u obzir sigurnost opskrbe energijom, troškovnu učinkovitost i fleksibilnost.

(15)  Zahtjevi energetskih svojstava tehničkih sustava zgrade trebali bi se primjenjivati na cijele sustave, kako su ugrađeni u zgradama, a ne na svojstva samostalnih sastavnih dijelova koji su obuhvaćeni područjem primjene propisa za određene proizvode u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(16). Države članice bi kod određivanja zahtjeva energetskih svojstava za tehničke sustave zgrade trebale koristiti usklađene instrumente, ako su oni raspoloživi i prikladni, posebno ispitne i računske metode i razrede energetske učinkovitosti izrađene u okviru mjera za provedbu Direktive 2009/125/EZ ▌i Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća(17), kako bi se osigurala usklađenost s povezanim inicijativama i što je više moguće umanjila potencijalna fragmentacija tržišta.

(16)  Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje članci 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Stoga se izraz „poticaj”, koji se koristi u ovoj Direktivi, ne bi smjelo tumačiti kao državnu potporu.

(17)  Komisija bi trebala utvrditi usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. Preispitivanje tog okvira trebalo bi omogućiti izračun energetskih svojstava i vrijednosti emisija te bi trebalo uzeti u obzir vanjske okolišne, socijalne i zdravstvene učinke koji se mogu monetirizirati. Države članice trebale bi taj okvir koristiti za usporedbu rezultata s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava koje su donijele. Ako bi između izračunanih troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava i minimalnih zahtjeva energetskih svojstava koji su na snazi postojale značajne razlike, tj. iznad 15 %, države članice trebale bi opravdati tu razliku ili planirati odgovarajuće korake kako bi je smanjile. Države članice trebale bi odrediti procijenjeni gospodarski vijek trajanja zgrade odnosno dijela zgrade, uzimajući u obzir trenutačnu praksu i iskustvo u određivanju uobičajenoga gospodarskog vijeka trajanja. Komisiju bi trebalo redovito izvješćivati o rezultatima te usporedbe i podacima koji su korišteni za dobivanje tih rezultata. Ta bi izvješća trebala omogućiti Komisiji da ocijeni napredak država članica u postizanju troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava i podnese izvješće o tom napretku. Pri primjeni usporedne metodologije države članice trebale bi uzeti u obzir da mjere energetske učinkovitosti na razini zgrade ne uključuju mjere koje impliciraju korištenje fosilnih goriva u novim zgradama, i mora se uzeti u obzir niz opcija, isporuka energije iz obnovljivih izvora u krugu zgrade, uključujući posebno dizalice topline i solarne tehnologije, putem pojedinačne i zajedničke vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora, dijeljenjem energije ili isporukom obnovljive energije iz zajednice energije, energije iz obnovljivih izvora i otpadne energije iz učinkovitog sustava daljinskoga grijanja i hlađenja. Primijenjena diskontna stopa za izračuna troškovno optimalnih razina energetske učinkovitosti i za makroekonomsku i za financijsku perspektivu ne bi smjela iznositi više od 3 % godišnje. Metoda optimizacije i makroekonomski izračun globalnih troškova trebaju uključivati vanjske učinke korištenja energije na okoliš i zdravlje te makroekonomske koristi za cjelokupno gospodarstvo u smislu, primjerice, otvaranja radnih mjesta i BDP-a.

(18)  Značajne obnove postojećih zgrada, bez obzira na veličinu, prilika su da se poduzmu troškovno učinkovite mjere povećanja energetskih svojstava. Iz razloga troškovne učinkovitosti trebalo bi omogućiti da se minimalni zahtjevi energetskih svojstava ograniče na one obnovljene dijelove koji su najvažniji za energetsku učinkovitost zgrade, a da istodobno u potpunosti obuhvaćaju sustave grijanja i hlađenja. Državama članicama trebalo bi dati mogućnost da same odluče hoće li „značajnu obnovu” definirati u postotku površine ovojnice zgrade ili vrijednosti zgrade. Ako država članica odluči značajnu obnovu definirati u odnosu na vrijednost zgrade, mogle bi se koristiti vrijednosti kao što su aktuarska vrijednost ili tekuća vrijednost na temelju troškova izgradnje nove zgrade, bez vrijednosti zemljišta na kojemu se zgrada nalazi.

(18.a)  Kako bi se osiguralo pristojno stanovanje za sve, potrebno je utvrditi definiciju ranjivih područja ili naselja povezanih s energetskim siromaštvom na način koji omogućuje točnije otkrivanje slabije razvijenih mikropodručjâ, i ruralnih i urbanih, koja se nalaze unutar razvijenijih područja. To bi pomoglo u utvrđivanju i lociranju najranjivijih društvenih sektora i onih koji su pogođeni energetskim siromaštvom, kao i kućanstava koja imaju visoke troškove za energiju, a nemaju sredstva za obnovu zgrada u kojima žive, čime će se pridonijeti borbi protiv društvenih nejednakosti koje mogu proizići iz primjene različitih klimatskih mjera. Nadalje, neučinkovito stanovanje sustavan je uzrok energetskog siromaštva s 50 milijuna ljudi u Uniji koji žive u energetskom siromaštvu i nisu u mogućnosti osvijetliti, zagrijati ili rashladiti svoje domove na odgovarajući način, a više od 20 % siromašnih kućanstava Unije živi u stanu u kojem ima plijesni, vlage ili truleži.

(19)   Zbog povećane klimatske i energetske ambicije Unije potrebna je nova vizija zgrada: zgrada s nultim emisijama, čija je vrlo niska potražnja za energijom u potpunosti pokrivena energijom iz obnovljivih izvora ako je to tehnički izvedivo. Sve nove zgrade trebale bi biti zgrade s nultim emisijama, a sve postojeće zgrade trebalo bi do 2050. pretvoriti u zgrade s nultim emisijama. Države članice trebale bi pri utvrđivanju ciljnih rokova uzeti u obzir vremenski raspored energetske tranzicije i socijalne troškove.

(20)   Postoje različite mogućnosti za pokrivanje energetskih potreba učinkovite zgrade energijom iz obnovljivih izvora: obnovljivi izvori energije u krugu zgrade kao što su solarna toplinska energija, geotermalna energija, solarna fotonaponska energija, hidroelektrična energija, dizalice topline i biomasa, obnovljiva energija koju pružaju zajednice obnovljive energije ili energetske zajednice građana te daljinsko grijanje i hlađenje na temelju obnovljivih izvora energije ili iskorištavanja otpadne topline iz otpadnih voda, sanitarne tople vode ili zraka i obnovljive energije iz energetskih mreža.

(20.a)   S povećanom elektrifikacijom grijanja i povećanjem proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, potrebna je energetska učinkovitost zgrada kako bi se izbjeglo stvaranje dodatnog pritiska na kapacitet mreže i preopterećenje proizvodnih kapaciteta u cilju zadovoljavanja vršne potražnje za električnom energijom. Energetska učinkovitost zgrada pružit će potporu mreži i smanjiti potrebe za proizvodnim kapacitetom. To uključuje svladavanje sezonske naravi potražnje za grijanjem, koja je u mnogim državama članicama glavni dio vršnog opterećenja energetskog sustava.

(20.b)  Komisija bi trebala ocijeniti potrebni kapacitet mreže za integraciju energije iz obnovljivih izvora i električnih rješenja za grijanje kako bi utvrdila preostale prepreke i olakšala razvoj vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora, posebno u ranjivim kućanstvima.

(21)   Potrebna dekarbonizacija fonda zgrada Unije zahtijeva opsežnu energetsku obnovu: gotovo 75 % tog fonda zgrada neučinkovito je u skladu s postojećim standardima za zgrade, a 85–95 % zgrada koje danas postoje i dalje će stajati 2050. Međutim, ponderirana godišnja stopa energetske obnove trajno je niska i iznosi oko 1 %. Sadašnjim bi tempom dekarbonizacija sektora zgrada trajala stoljećima. Stoga je pokretanje i podupiranje obnove zgrada na razini koja je barem tri puta veća od sadašnje, uključujući prelazak na sustave grijanja bez emisija, ključni cilj ove Direktive. Podupiranje obnova na okružnoj razini, među ostalim industrijskim ili serijskim obnovama, nudi prednosti stimuliranjem obujma i dubine obnova zgrada i dovest će do brže i jeftinije dekarbonizacije fonda zgrada.

(22)   Minimalni standardi energetskih svojstava ključan su regulatorni alat za poticanje opsežne obnove postojećih zgrada jer se njima uklanjaju ključne prepreke obnovi, kao što su suprotstavljeni interesi i strukture suvlasništva, koje se ne mogu prevladati gospodarskim poticajima. Uvođenje minimalnih standarda energetskih svojstava trebalo bi dovesti do postupnog nestanka zgrada s najlošijim svojstvima i stalnog poboljšanja nacionalnog fonda zgrada, čime bi se doprinijelo dugoročnom cilju dekarboniziranog fonda zgrada do 2050.

(23)  Minimalni standardi energetskih svojstava utvrđeni na razini Unije trebali bi biti usmjereni na obnovu zgrada s najvećim potencijalom u smislu dekarbonizacije, ublažavanja energetskog siromaštva i proširenih socijalnih i gospodarskih koristi, posebno za zgrade s daleko najlošijim svojstvima, koje pri obnovi trebaju biti prioritet.

(23.a)  Komisija bi trebala objaviti sažeto izvješće o stanju i napretku fonda zgrada Unije na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, posebno u pogledu zgrada s najlošijim svojstvima, kako bi se napori i ulaganja usmjerili na odgovarajući način.

(24)  Minimalnim standardima energetskih svojstava trebao bi se stvoriti plan za progresivno povećanje razreda energetskih svojstava zgrada poduprt financijskim mehanizmima, osobito za ruralna i izolirana područja. Pri preispitivanju ove Direktive Komisija bi trebala procijeniti je li potrebno uvesti dodatne obvezujuće minimalne standarde energetskih svojstava kako bi se do 2050. uspostavio dekarbonizirani fond zgrada.

(24.a)   Ova direktiva trebala bi biti u skladu s osnovnim načelima prava država članica u području vlasništva i najma nekretnina.

(25)  Uvođenje minimalnih standarda energetskih svojstava trebalo bi biti popraćeno poticajnim okvirom koji uključuje tehničku pomoć i financijske mjere kao i politike usmjerene na poboljšanje vještina radnika u građevinskom sektoru i sektoru obnove. Minimalni standardi energetskih svojstava utvrđeni na nacionalnoj razini ne predstavljaju „standarde Unije” u smislu pravila o državnim potporama, dok bi se minimalni standardi energetskih svojstava na razini Unije mogli smatrati takvim „standardima Unije”. U skladu s revidiranim pravilima o državnim potporama države članice mogu dodijeliti državne potpore za obnovu zgrada radi usklađivanja sa standardima energetskih svojstava na razini Unije, odnosno za postizanje određenog razreda energetskih svojstava, dok ti standardi na razini Unije ne postanu obvezni. Nakon što standardi postanu obvezni, države članice mogu nastaviti dodjeljivati državne potpore za obnovu zgrada i samostalnih uporabnih cjelina koje su obuhvaćene standardima energetskih svojstava na razini Unije sve dok je cilj obnove zgrada viši standard od utvrđenog minimalnog razreda energetskih svojstava.

(26)  EU-ovom taksonomijom razvrstane su okolišno održive ekonomske djelatnosti u cijelom gospodarstvu, među ostalim u sektoru zgrada. U skladu s delegiranim aktom o EU-ovoj taksonomiji klimatski održivih djelatnosti obnova zgrada smatra se održivom djelatnošću ako ostvaruje uštedu energije od najmanje 30 %, ispunjava minimalne zahtjeve energetskih svojstava za značajnu obnovu postojećih zgrada ili se sastoji od pojedinačnih mjera povezanih s energetskim svojstvima zgrada, kao što su ugradnja, održavanje ili popravak opreme za energetsku učinkovitost ili instrumenata i uređaja za mjerenje, reguliranje i kontrolu energetskih svojstava zgrada, ako su takve pojedinačne mjere u skladu s utvrđenim kriterijima. Obnova zgrada radi usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava na razini Unije obično je u skladu s kriterijima EU-ove taksonomije koji se odnose na djelatnosti obnove zgrada.

(27)  Minimalni standardi energetskih svojstava na razini Unije trebali bi se temeljiti na usklađenim razredima energetskih svojstava. Definiranjem najnižeg razreda energetskih svojstava (G) kao 15 % nacionalnog fonda zgrada s najlošijim energetskim svojstvima u svakoj državi članici, usklađivanje razreda energetskih svojstava osigurava slična nastojanja svih država članica, dok se definicijom najboljeg razreda energetskih svojstava (A) osigurava konvergencija usklađene ljestvice razreda energetskih svojstava prema zajedničkoj viziji zgrada s nultim emisijama.

(28)  Minimalni zahtjevi energetskih svojstava za postojeće zgrade i dijelove zgrada već su bili sadržani u aktima koji su prethodili ovoj Direktivi i trebali bi se nastaviti primjenjivati. Iako novouvedeni minimalni standardi energetskih svojstava postavljaju prag za minimalna energetska svojstva postojećih zgrada i osiguravaju obnovu neučinkovitih zgrada, minimalnim zahtjevima energetskih svojstava za postojeće zgrade i dijelove zgrada osigurava se potrebna dubina obnove u slučaju obnove.

(28.a)  Postoji hitna potreba za smanjenjem ovisnosti o fosilnim gorivima u zgradama i za povećanjem napora za dekarbonizacijom i elektrifikacijom njihove potrošnje energije. Kako bi se omogućila troškovno učinkovita ugradnja solarnih tehnologija u kasnijoj fazi, sve nove zgrade trebale bi biti spremne za upotrebu solarne energije, odnosno projektirane za optimizaciju potencijala za proizvodnju solarne energije na temelju sunčeva zračenja na određenoj lokaciji, tako što će se omogućiti ugradnja solarnih tehnologija bez skupih strukturnih intervencija. Osim toga, države članice trebale bi osigurati uvođenje odgovarajućih solarnih uređaja na nove zgrade, stambene i nestambene, te na postojeće nestambene zgrade. Široka primjena solarne energije na zgradama uvelike bi doprinijela učinkovitijoj zaštiti potrošača od rastućih i promjenjivih cijena fosilnih goriva, smanjila izloženost ranjivih kućanstava visokim troškovima energije i dovela do sveobuhvatnijih ekoloških, gospodarskih i socijalnih koristi. Kako bi se učinkovito iskoristio potencijal solarnih instalacija na zgradama, države članice trebale bi utvrditi kriterije za provedbu i moguća izuzeća od postavljanja solarnih instalacija na zgradama u skladu s procijenjenim tehničkim i gospodarskim potencijalom postrojenja za proizvodnju solarne energije i značajkama zgrada obuhvaćenih tom obvezom.

(28.b)  Ova bi Direktiva trebala u potpunosti uzeti u obzir komunikaciju Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenu „Strategija EU-a za solarnu energiju“, a posebno europsku inicijativu za solarne krovove. Potrebno je brzo uvesti solarne fotonaponske i solarne termalne tehnologije kako bi se pogodovalo klimi i financijama građana i poduzeća. Države članice trebale bi uspostaviti čvrste okvire potpore za krovne sustave, među ostalim u kombinaciji s pohranom energije i dizalicama topline, na temelju predvidljivog vremena povrata koje bi trebalo biti kraće od 10 godina. Države članice trebale bi prioritetno provesti mjere s pomoću dostupnih sredstava Unije, posebno nova poglavlja plana REPowerEU iz svojih planova za oporavak i otpornost. Komisija bi zajedno s Europskim parlamentom, državama članicama i dionicima u sektoru na godišnjoj razini trebala nadzirati napredak primjene europske inicijative za solarne krovove.

(29)  Kako bi se uspostavio visoko energetski učinkovit i dekarboniziran fond zgrada i pretvorba postojećih zgrada u zgrade s nultim emisijama do 2050., države članice trebale bi izraditi nacionalne planove obnove zgrada koji zamjenjuju dugoročne strategije obnove i postaju još snažniji, potpuno operativni alat za planiranje za države članice, s jačim naglaskom na financiranju i osiguravanjem dostupnosti odgovarajućih kvalificiranih radnika za obnovu zgrada, kao i na borbi protiv energetskog siromaštva, osiguravanju zaštite od požara i električne sigurnosti te poboljšanju energetskih svojstava zgrada s najlošijim svojstvima. Države članice trebale bi u svojim planovima obnove zgrada utvrditi vlastite nacionalne ciljeve za obnovu zgrada. U skladu s člankom 21. točkom (b) podtočkom 7. Uredbe (EU) 2018/1999 i uvjetima koji omogućuju provedbu utvrđenima u Uredbi (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća(18), države članice trebale bi opisati mjere financiranja te potrebe za ulaganjima i administrativne resurse za provedbu svojih planova obnove zgrada. Države članice trebale bi uzeti u obzir financiranje i financijske mehanizme Unije, osobito Mehanizam za oporavak i otpornost uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća(19), strukturne i kohezijske fondove i Socijalni fond za klimatsku politiku uspostavljen Uredbom (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća [Uredba Europskog parlamenta i Vijeća kojom se uspostavlja Socijalni fond za klimatsku politiku kako je predloženo u COM(2021)0568](20), radi financiranja provedbe njihovih planova obnove zgrada.

(29.a)  Kako bi se osiguralo da je radna snaga EU-a u potpunosti spremna aktivno raditi na ispunjavanju klimatskih ciljeva Unije, države članice trebale bi nastojati smanjiti rodnu neravnopravnost u građevinskom sektoru, među ostalim putem svojih nacionalnih energetskih i klimatskih planova.

(30)  Nacionalni planovi obnove zgrada trebali bi se temeljiti na usklađenom predlošku kako bi se osigurala usporedivost planova. Kako bi se osigurala potrebna ambicija, Komisija bi trebala ocijeniti nacrte planova i izdati preporuke državama članicama.

(31)  Nacionalni planovi obnove zgrada trebali bi biti usko povezani s integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999, a o napretku u postizanju nacionalnih ciljeva i doprinosu planova obnove zgrada nacionalnim ciljevima i ciljevima Unije trebalo bi izvješćivati u okviru dvogodišnjeg izvješćivanja u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999. S obzirom na hitnost povećanja obnove na temelju čvrstih nacionalnih planova, trebalo bi što prije odrediti datum za podnošenje prvog nacionalnog plana obnove zgrada.

(32)  Postupna dubinska obnova može biti rješenje za rješavanje ▌problema visokih početnih troškova i poteškoća za stanovnike do kojih može doći pri obnovi „u jednom koraku” i može omogućiti manje disruptivne i troškovno učinkovitije mjere obnove. Međutim, takvu postupnu dubinsku obnovu treba pažljivo planirati kako bi se izbjeglo da jedan korak obnove isključi potrebne naknadne korake. Dubinska obnova u jednom koraku može biti troškovno učinkovitija i rezultirati opcijama s nižim proračunom za ugljik kako bi se postigao u potpunosti dekarboniziran fond zgrada s nultim emisijama u Uniji. I dubinske obnove u jednom koraku i postupne dubinske obnove valjane su opcije za dubinsku obnovu jer je pri utvrđivanju najprikladnijih rješenja za dekarbonizaciju potrebno uzeti u obzir različite čimbenike, kao što su troškovna učinkovitost, proračun za ugljik koji iz toga proizlazi, upotreba zgrada, vrijeme obnove, postojeće stanje zgrade, opseg obnove i opskrba zgrade primarnom energijom. Putovnice za obnovu pružaju jasan plan za postupnu dubinsku obnovu, čime se vlasnicima i ulagačima pomaže u planiranju najboljeg vremenskog okvira i opsega intervencija. Stoga bi putovnice za obnovu trebalo poticati i one bi trebale biti dostupne vlasnicima zgrada u svim državama članicama kao dobrovoljni alat. Države članice trebale bi osigurati da putovnice za obnovu ne stvaraju nerazmjerno opterećenje za uključene strane i da su popraćene odgovarajućom financijskom potporom za ranjiva kućanstva, posebno ako je dotični stan njihova jedina stambena nekretnina.

(32a)   Dugoročni ugovori važan su instrument za poticanje postupne obnove. Države članice trebale bi uvesti mehanizme koji omogućuju sklapanje dugoročnih ugovora u različitim fazama postupne obnove. Ako tijekom različitih faza obnove postanu dostupni novi i učinkovitiji poticaji, pristup tim novim poticajima trebao bi se osigurati tako da se korisnicima omogući prijelaz na nove poticaje.

(33)  Koncept „dubinske obnove” još nije definiran u pravu Unije. Kako bi se ostvarila dugoročna vizija za zgrade, dubinska obnova trebala bi se definirati kao obnova kojom se zgrade pretvaraju u zgrade s nultim emisijama; u prvom koraku, kao obnova kojom se zgrade pretvaraju u zgrade gotovo nulte energije. Svrha ove definicije je poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Dubinska obnova radi poboljšanja energetskih svojstava izvrsna je prilika za rješavanje drugih aspekata kao što su kvaliteta unutarnjeg okoliša, životni uvjeti ranjivih kućanstava, dostatnost i kružnost, povećanje otpornosti na klimatske promjene, poboljšanje ekoloških i zdravstvenih standarda, otpornost na rizike od katastrofa uključujući otpornost na potrese, zaštita od požara, zaštita od električnog udara, uklanjanje opasnih tvari uključujući azbest i pristupačnost za osobe s invaliditetom te povećanje ponora ugljika kao što su vegetacijske površine.

(33.a)  Ako je popraćen odgovarajućom potporom i informacijama, uključujući tehničku pomoć i osposobljavanje, standard dubinske obnove može biti način postizanja znatnijeg smanjenja emisija. Lokalni oblikovatelji politika imaju pokretačku ulogu u oblikovanju tržišta energetske obnove putem lokalnih propisa, poticanju postupnog ukidanja neučinkovitih sustava grijanja i hlađenja, upravljanju postupcima javne nabave i razvoju javno-privatnih partnerstava. Obnove se moraju provoditi u skladu s visokim standardom kako bi se učinkovito smanjile emisije i izbjegle razlike u svojstvima koje mogu otežati postizanje ciljeva u srednjoročnom razdoblju.

(34)   Kako bi se potaknula dubinska i postupna obnova, što je jedan od ciljeva strategije za val obnove, države članice trebale bi pružiti najvišu razinu tehničke i administrativne potpore za dubinsku obnovu jednostambenih zgrada s najlošijim svojstvima.

(35)   Države članice trebale bi podupirati unapređenja energetskih svojstava postojećih zgrada kojima se doprinosi postizanju zdrave kvalitete unutarnjeg okoliša, uključujući zdrav i pristupačan životni prostor, uklanjanje azbesta i drugih štetnih tvari, sprečavanje nezakonitog uklanjanja štetnih tvari i olakšavanje usklađivanja s postojećim zakonodavnim aktima kao što su direktive 2009/148/EZ(21) i (EU) 2016/2284(22) Europskog parlamenta i Vijeća.

(35.a)   Integrirani pristupi na razini okruga ili susjedstva omogućuju koncepte obnove koji obuhvaćaju zgrade koje su prostorno povezane, na primjer stambene blokove. Takav pristup obnovama pruža višestruka opsežna rješenja. Integriranim planovima obnove može se usvojiti sveobuhvatniji pristup kojim se uzima u obzir širi ekosustav zajednice, kao što su prometne potrebe i odgovarajući održivi izvori energije, među ostalim obnovljivi izvori energije u krugu zgrade i u blizini zgrade ili daljinsko grijanje i hlađenje. Takvi planovi omogućuju veću troškovnu učinkovitost potrebnih radova, jačaju veze među vrstama prijevoza i uzimaju u obzir postojeću infrastrukturu u svrhu optimizacije sustava i očuvanja kulturne baštine. Stoga bi se ovom Direktivom trebala promicati šira primjena integriranih i participativnih pristupa na razini okruga koji omogućuju sinergije i moguću uštedu energije koja bi ostala neiskorištena da se pozornost usmjeri isključivo na pojedinačne zgrade. Integrirani planovi obnove mogu dovesti i do koristi kao što su poboljšana kvaliteta zraka, smanjenje emisija u okrugu i znatno smanjenje energetskog siromaštva. Lokalna tijela trebala bi uspostaviti okruge u skladu s lokalnim potrebama.

(35.b)  Kako bi podržale umnožavanje i ponovljivost uspješnih projekata obnove zgrada, u skladu s inicijativom novog europskog Bauhausa, posebno s njezinim ciljem održivosti, države članice trebale bi uspostaviti nacionalne industrijske politike za proizvodnju velikih razmjera lokalno prilagodljivih montažnih dijelova zgrada za obnovu zgrada koji imaju različite funkcije, uključujući estetiku, izolaciju, proizvodnju energije i energetsku izolaciju te zelene infrastrukture. Trebale bi promicati i biološku raznolikost, upravljanje vodama, pristupačnost i mobilnost.

(35.c)  Države članice trebale bi razviti nacionalne sustave pregleda električnih instalacija jer visok postotak kućnih i slučajnih kućnih požara ima električni izvor kako bi se osiguralo da su električne instalacije sigurne i spremne za nove upotrebe kojima je cilj postizanje zgrada s nultim emisijama.

(35.d)   Razmatranje povezanosti vode i energije posebno je važno za rješavanje pitanja međuovisne potrošnje energije i vode te sve većeg pritiska na oba resursa. Učinkovito upravljanje vodom i njezina ponovna uporaba mogu znatno doprinijeti uštedi energije te donijeti koristi u pogledu klime, ali i gospodarske i socijalne koristi.

(36)  Očekuje se da će električna vozila imati ključnu ulogu u dekarbonizaciji i učinkovitosti elektroenergetskog sustava, posebno pružanjem usluga fleksibilnosti, uravnoteženja i skladištenja, posebno razvojem pametnog punjenja i agregiranjem. Taj potencijal električnih vozila za integraciju s elektroenergetskim sustavom i doprinos učinkovitosti sustava i daljnjoj apsorpciji električne energije iz obnovljivih izvora trebalo bi u potpunosti iskoristiti, među ostalim ugradnjom javne infrastrukture za punjenje na parkirališnim mjestima. Osobito je važno punjenje u odnosu na zgrade jer se tu električna vozila parkiraju redovito i na dulje vrijeme. Sporo pametno i dvosmjerno punjenje ekonomično je, a postavljanjem mjesta za punjenje u privatnim prostorima može se osigurati skladištenje energije za povezanu zgradu. U kombinaciji s podacima iz pametnih brojila i podacima koje proizvodi vozilo, infrastruktura za punjenje električnih vozila mogla bi pružiti i rješenja za fleksibilnost i integraciju usluga pametnog i dvosmjernog punjenja i usluga integracije sustava općenito. Električna vozila s dvosmjernim punjenjem povećavaju kapacitet zgrada i elektroenergetskog sustava za uravnoteženje ponude i potražnje električne energije, osobito tijekom vršnih sati i uz niže troškove, a korisnicima omogućuju da aktivno pružaju takve usluge uz odgovarajuću naknadu.

(37)  U kombinaciji s povećanim udjelom proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora električna vozila proizvode manje emisija stakleničkih plinova. Električna vozila važan su element u prelasku na čistu energiju na temelju mjera energetske učinkovitosti, alternativnih goriva, energije iz obnovljivih izvora i inovativnih rješenja za upravljanje energetskom fleksibilnošću. Građevinski propisi mogu se učinkovito iskoristiti za uvođenje ciljanih zahtjeva za potporu uspostavi infrastrukture za punjenje na parkiralištima u stambenim i nestambenim zgradama. Države članice trebale bi ukloniti prepreke kao što su uska grla u pogledu spajanja na mrežu i kapaciteta, suprotstavljeni interesi i administrativne komplikacije s kojima se pojedinačni vlasnici susreću pri pokušaju postavljanja mjesta za punjenje na svojim parkirnim mjestima.

(38)  Postavljanjem vodova unaprijed osiguravaju se pravi uvjeti za brzu uspostavu mjesta za punjenje ako i gdje su potrebna. Lako dostupnom infrastrukturom pojedinačnim vlasnicima smanjit će se troškovi postavljanja mjesta za punjenje, a korisnicima električnih vozila osigurati pristup mjestima za punjenje. Utvrđivanje zahtjevâ za elektromobilnost na razini Unije u vezi s prethodnim opremanjem parkirnih mjesta i postavljanjem mjesta za punjenje učinkovit je način za promicanje električnih vozila u bliskoj budućnosti kojim se istodobno, srednjoročno i dugoročno omogućuje ostvarenje daljnjeg napretka uz smanjene troškove. ▌ Države članice trebale bi osigurati dostupnost mjesta za punjenje osobama s invaliditetom.

(39)  Pametno punjenje i dvosmjerno punjenje omogućuju integraciju energetskog sustava zgrada. Mjesta za punjenje na kojima se električna vozila obično parkiraju dulje vrijeme, primjerice u blizini mjesta boravka ili rada, vrlo su važna za integraciju energetskog sustava, stoga je potrebno osigurati funkcionalnosti pametnog punjenja. Budući da dvosmjerno punjenje pomaže daljnjem prodiranju obnovljive električne energije u vozne parkove električnih vozila u prometu i u elektroenergetski sustav općenito te je ključno za ograničenja tijekom vršne potražnje, čime se smanjuje potreba za opskrbom energije u vršnim satima te stoga i ukupni troškovi sustava, takva bi funkcionalnost isto tako trebala biti dostupna, posebno zato što omogućuje vlasnicima električnih vozila da takve funkcije stave na raspolaganje kako bi imali aktivnu ulogu u energetskom sustavu uz odgovarajuću naknadu, čime ostvaruju svoje pravo na proizvodnju, dijeljenje, skladištenje ili prodaju energije koju sami proizvode.

(40)  Promicanje zelene mobilnosti ključan je dio europskog zelenog plana, a zgrade mogu imati važnu ulogu u osiguravanju potrebne infrastrukture, ne samo za punjenje električnih vozila nego i za bicikle. Prelaskom na aktivnu mobilnost kao što je vožnja biciklom mogu se znatno smanjiti emisije stakleničkih plinova iz prometa. S povećanjem prodaje bicikala na električni pogon i drugih vrsta vozila kategorije L te kako bi se olakšala ugradnja mjesta za punjenje u kasnijoj fazi, prethodno provođenje vodova za ta vozila trebalo bi biti obavezno u novim stambenim zgradama i, ako je to tehnički i ekonomski izvedivo, prethodno provođenje vodova ili postavljanje kabelskih cijevi trebalo bi biti obavezno u stambenim zgradama koje se podvrgavaju značajnoj obnovi. Kako je utvrđeno u Planu za postizanje klimatskog cilja do 2030., povećanjem modalnih udjela čistog i učinkovitog privatnog i javnog prijevoza, kao što je vožnja biciklom, drastično će se smanjiti onečišćenje iz prometa i donijeti velike koristi pojedincima i zajednicama. Nedostatak parkirnih mjesta za bicikle u stambenim i nestambenim zgradama velika je prepreka korištenju bicikala. Zahtjevima Unije i nacionalnim građevinskim propisima može se učinkovito poduprijeti tranzicija prema čišćoj mobilnosti utvrđivanjem zahtjeva za minimalni broj parkirnih mjesta za bicikle, a izgradnja parkirnih mjesta za bicikle i povezane infrastrukture u područjima gdje se bicikli manje upotrebljavaju može dovesti do povećanja njihove uporabe. Zahtjev za osiguravanjem parkirnih mjesta za bicikle ne bi trebao ovisiti o dostupnosti i ponudi parkirnih mjesta za automobile, koja u određenim okolnostima mogu biti nedostupna, niti bi trebao nužno biti povezan s time. Minimalne zahtjeve za parkiranje automobila u građevinskim propisima trebalo bi zamijeniti maksimalnim zahtjevima za parkiranje automobila, posebno u onim područjima koja su već dobro pokrivena javnim prijevozom i opcijama aktivne mobilnosti. Države članice trebale bi podržati lokalne vlasti u razvoju i provedbi planova održive urbane mobilnosti s posebnim naglaskom na integraciju stambenih politika s održivom mobilnošću i urbanističkim planiranjem, čime bi se osigurala i prioritizirala pristupačnost svih novih velikih urbanih postignuća kroz aktivnu mobilnost i javni prijevoz.

(40.a)  Bit će potrebna i tehnička podrška za izgradnju kapaciteta lokalnih tijela putem osposobljavanja i radionica, na primjer o pripremi postupka javne nabave u okviru kojeg se u obzir uzimaju podaci iz cijelog životnog ciklusa, te za praćenje ugljika tijekom cijelog životnog vijeka.

(40.b)  Pri provedbi zahtjeva za elektromobilnost iz ove Direktive države članice trebale bi posebno uzeti u obzir gospodarsku situaciju ranjivih kućanstava, ranjivih mikropoduzeća i malih poduzeća te bi trebale moći na odgovarajući način prilagoditi postavljanje relevantne infrastrukture.

(41)  Agende digitalnog jedinstvenog tržišta i energetske unije trebale bi biti usklađene i služiti zajedničkim ciljevima. Digitalizacijom energetskog sustava energetsko se okruženje brzo mijenja, od integracije obnovljivih izvora energije pa do pametnih mreža i zgrada s podrškom za pametne tehnologije. U svrhu digitalizacije sektora zgrada, za pametne domove i dobro povezane zajednice važni su ciljevi Unije u pogledu povezivosti i razina ambicije u pogledu uvođenja komunikacijskih mreža velikog kapaciteta. Trebalo bi pružiti ciljane poticaje za promicanje sustava s podrškom za pametne tehnologije i digitalnih rješenja u izgrađenim zgradama. Time bi se pružile nove mogućnosti za uštede energije davanjem točnijih informacija potrošačima o njihovim obrascima potrošnje i omogućavanjem operatorima sustava da učinkovitije upravljaju mrežom.

(42)  Kako bi se olakšalo ostvarenje konkurentnog i inovativnog tržišta usluga pametnih zgrada koje doprinosi učinkovitoj uporabi energije i integraciji energije iz obnovljivih izvora u zgrade te pružila potpora ulaganjima u obnovu, države članice trebale bi zainteresiranim stranama osigurati izravan pristup podacima o sustavima zgrada. Kako bi se izbjegli prekomjerni administrativni troškovi za treće strane, države članice olakšavaju potpunu interoperabilnost usluga i razmjene podataka unutar Unije.

(43)  Pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije trebalo bi upotrebljavati za mjerenje kapaciteta zgrada za upotrebu informacijskih i komunikacijskih tehnologija i elektroničkih sustava kako bi se upravljanje zgradama prilagodilo potrebama stanara i mreži te kako bi se poboljšala energetska učinkovitost i sveukupna energetska svojstva zgrada. Primjenom pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije trebala bi se povećati svijest među vlasnicima zgrada i stanarima o vrijednosti automatizacije zgrade i elektroničkog nadzora tehničkih sustava zgrade, a stanari bi se trebali uvjeriti u stvarne uštede koje se ostvaruju tim novim i poboljšanim funkcionalnostima. Pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije posebno je koristan za velike zgrade s velikom potražnjom za energijom. Kad je riječ o drugim zgradama, sustav za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije trebao bi biti neobvezan za države članice.

(44)  Pristup dostatnim bespovratnim sredstvima te dostatnom financiranju ključan je za postizanje ciljeva povećanja energetske učinkovitosti za 2030. i 2050. i za smanjenje broja osoba koje žive u energetskom siromaštvu. Uspostavljeni su ili prilagođeni financijski instrumenti Unije i ostale mjere s ciljem podupiranja energetskih svojstava zgrada i iskorjenjivanja energetskog siromaštva. Najnovije inicijative za povećanje dostupnosti financiranja na razini Unije uključuju, među ostalim, vodeću komponentu „Obnova” Mehanizma za oporavak i otpornost ▌ i Socijalni fond za klimatsku politiku i plan REPowerEU. U višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. nekoliko drugih ključnih programa EU-a može poduprijeti energetsku obnovu, uključujući fondove kohezijske politike i fond InvestEU uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća(23). Putem okvirnih programa za istraživanje i inovacije Unija ulaže u bespovratna sredstva ili zajmove kako bi potaknula najbolju tehnologiju i poboljšala energetska svojstva zgrada, među ostalim putem partnerstava s industrijom i državama članicama, kao što su prelazak na čistu energiju i europska partnerstva Built4People. U skladu s Uredbom (EU) 2021/1119 Komisija bi okupljanjem ključnih dionika u građevinskom sektoru trebala uspostaviti sektorska partnerstva za energetsku tranziciju.

(45)  Financijski instrumenti Unije trebali bi imati koristan učinak za ciljeve ove Direktive, ali oni ne bi smjeli zamijeniti nacionalne mjere. S obzirom na razinu nastojanja koja su potrebna u pogledu obnove, te bi financijske instrumente posebno trebalo upotrijebiti za osiguravanje primjerenih i inovativnih sredstava financiranja koja će ubrzati ulaganja u poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Oni bi mogli imati važnu ulogu u razvoju nacionalnih, regionalnih i lokalnih fondova, instrumenata ili mehanizama za energetsku učinkovitost, koji takve mogućnosti financiranja nude vlasnicima privatnih nekretnina, malim i srednjim poduzećima i pružateljima usluga u području energetske učinkovitosti.

(46)   Financijski mehanizmi, bespovratna sredstva i subvencije, poticaji i mobilizacija financijskih institucija za energetske obnove u zgradama, prilagođeni potrebama različitih vlasnika zgrada i najmoprimaca, trebali bi zauzimati središnje mjesto u nacionalnim planovima obnove te bi ih države članice trebale aktivno promicati. Takve bi mjere trebale promicati hipoteke za energetsku učinkovitost sa socijalnim zaštitnim mjerama za certificirane energetski učinkovite obnove zgrada, olakšati ulaganja javnih tijela u energetski učinkovit fond zgrada, na primjer putem javno-privatnih partnerstava ili ugovora o energetskom učinku, ili smanjenje percipiranog rizika ulaganja. Financijskim programima trebala bi se osigurati značajna premija za dubinske obnove, posebno zgrada s najlošijim svojstvima, kako bi ih učinilo financijski privlačnima i kako bi bile projektirane tako da omoguće pristupačnost skupinama koje imaju poteškoća u dobivanju redovitog financiranja.

(46.a)  Države članice trebale bi financijskim institucijama osigurati jamstva za promicanje ciljanih financijskih proizvoda, bespovratnih sredstava i subvencija kako bi se poboljšala energetska svojstva zgrada u kojima stanuju ranjiva kućanstva te za vlasnike višestambenih zgrada s najlošijim svojstvima i zgrada u ruralnim područjima te za druge skupine koje imaju poteškoća u pristupu financijama ili dobivanju tradicionalnih hipoteka. Države članice trebale bi osigurati da te skupine imaju koristi od troškovno neutralnih programa obnove, na primjer putem potpuno subvencioniranih programa obnove, ili kombinacije bespovratnih sredstava i ugovora o energetskom učinku te programa otplate putem računa. Na razini Unije trebalo bi predvidjeti poseban instrument za obnovu, „Zajam za obnovu EU-a”, kako bi se vlasnicima nekretnina omogućio pristup Unijinim troškovima dugoročnih kredita za dubinsku obnovu.

(46.b)   Financiranje ima ključnu ulogu u postizanju energetskih i klimatskih ciljeva Unije za 2030. Kako bi se smanjio investicijski jaz i poboljšalo financiranje te povećala energetska učinkovitost i uvođenje obnovljivih izvora energije u zgrade, potrebno je troškovno učinkovitije iskoristiti postojeće mogućnosti financiranja te razviti i uvesti inovativne mehanizme financiranja za potporu ulaganjima u obnovu zgrada i za pomoć vlasnicima nekretnina u okviru nacionalnih inicijativa. Financijski mehanizmi, poticaji i mobilizacija privatnih ulaganja financijskih institucija za obnove radi povećanja energetske učinkovitosti u zgradama trebali bi zauzimati središnje mjesto u nacionalnim planovima obnove. Financijske institucije trebale bi povećati širenje informacija o svojim financijskim proizvodima kako bi vlasnike zgrada, najmoprimce i korisnike informirale o financijskim uslugama radi poboljšanja energetske učinkovitosti. Financijske institucije, među ostalim kreditne institucije i drugi sudionici na financijskim tržištima koji ulažu u proizvode osigurane nekretninama, te regulatorna tijela trebali bi imati pristup informacijama o energetskim svojstvima zgrada. Takve institucije trebale bi podlijegati standardima hipotekarnog portfelja.

(46.c)  Zeleni hipotekarni krediti i zeleno kreditiranje stanovništva mogu značajno doprinijeti transformaciji gospodarstva i smanjenju emisija ugljika. Države članice trebale bi prilagoditi primjenjivo zakonodavstvo i razviti mjere potpore kako bi se olakšala uporaba zelenih hipotekarnih kredita i zelenog kreditiranja stanovništva, kao i sustavno prikupljanje podataka.

(46.d)  Države članice trebale dio sredstava iz Europskog socijalnog fonda prvenstveno dodijeliti za tehničku obuku radnika u području energetske učinkovitosti za građevinski sektor i sektor obnove. Države članice trebale bi uspostaviti registre svojih stručnjaka u lancu vrijednosti građevinarstva uz detaljne podatke o dostupnosti vještina i kvalificiranih stručnjaka na tržištu. Ti bi registri trebali biti javno dostupni i redovito se ažurirati.

(46.e)   Srednjoročne koristi financijskog programa prema načelu „plati koliko uštediš” nakon otplate zajma podrazumijevaju neto korist za vlasnike kućanstva u pogledu godišnje uštede na troškovima energije i povećanu vrijednost nekretnine.

(47)   Samim financiranjem neće se ispuniti potrebe za obnovom. ▌ Uspostava pristupačnih i transparentnih savjetodavnih alata i instrumenata pomoći kao što su neovisne jedinstvene kontaktne točke koje osiguravaju besplatne integrirane usluge energetske obnove ili posrednike i usluge savjetovanja, kao i provedba drugih mjera i inicijativa, kao što su one navedene u inicijativi Komisije „Pametno financiranje za pametne zgrade”, nužne su za osiguravanje odgovarajućeg poticajnog okvira i uklanjanje prepreka obnovi. Trebalo bi prepoznati središnju važnost lokalnih aktera, kao što su općinska tijela, energetske agencije i zajednice obnovljive energije i energetske zajednice građana, za ispunjavanje nacionalnih potreba za obnovom. Druge mjere suradnje kao što su javno-privatna partnerstva imaju važnu ulogu i države članice bi ih trebale aktivno promicati i podržavati. Uz financiranje i tehničku potporu, države članice trebale bi svojim nacionalnim planovima obnove zgrada obuhvatiti pristupe obnovi zgrada na razini okruga ili susjedstva te grijanju i hlađenju iz obnovljivih izvora te ih aktivno promicati. Trebalo bi i lokalnim inicijativama, kao što su programi obnove koje predvode građani na razini susjedstva ili općine, pružiti financijsku i tehničku potporu, s obzirom na to da takve inicijative povećavaju angažman građana u energetskoj tranziciji, čuvaju lokalne društvene obrasce, imaju učinak ekonomije razmjera i pružaju rješenja koja odgovaraju lokalnom kontekstu i potrebama.

(47.a)   Pristup pouzdanim savjetima i informacijama povećava povjerenje i olakšava postupak poboljšanja energetske učinkovitosti postojećih zgrada, posebno za privatne građane. U tom pogledu, jedinstvene kontaktne točke mogle bi imati važnu ulogu u povezivanju potencijalnih projekata sa sudionicima na tržištu, uključujući građane, javna tijela i nositelje projekata, a posebno projekata manjih razmjera, te u pružanju smjernica za postupke izdavanja dozvola, promicanju pristupa financiranju za obnovu zgrada i širenju informacija o uvjetima. Lokalne jedinstvene kontaktne točke mogle bi osigurati koordinaciju ponude i potražnje. One mogu pomoći vlasnicima i upraviteljima zgrada pri projektima obnove i pomoći u integraciji pojedinačnih projekata u širu strategiju gradova. Mogu pomoći i u davanju prednosti zgradama s najlošijim energetskim svojstvima utvrđivanjem rokova i pružanjem ciljane potpore različitim dijelovima fonda zgrada na temelju godina izgradnje. Jedinstvene kontaktne točke imaju važnu ulogu u poticanju građana da poduzmu projekte obnove tako što im pružaju savjete, istražuju mogućnosti, olakšavaju potragu za izvođačima, pomažu pri snalaženju u natječajima i ponudama te pružaju podršku tijekom obnove. Potrebna je veća tehnička podrška za uspostavu i razvoj jedinstvenih kontaktnih točaka i mobilizaciju odgovarajućeg stručnog znanja.

(48)   Neučinkovite zgrade često su povezane s energetskim siromaštvom i socijalnim problemima. Ranjiva kućanstva posebno su izložena povećanju cijena energije jer troše veći dio svojeg proračuna na energente. Smanjenjem prekomjernih računa za energiju obnova zgrada može ljude izvući iz energetskog siromaštva i spriječiti ga. Istodobno, obnova zgrada nije besplatna i ključno je osigurati da se ograniči socijalni učinak troškova obnove zgrada, posebno na ranjiva kućanstva. U valu obnove nitko ne bi smio biti zapostavljen i trebao bi se iskoristiti kao prilika za poboljšanje položaja ranjivih kućanstava i osoba koje žive u socijalnim stanovima te bi se trebala osigurati pravedna tranzicija prema klimatskoj neutralnosti. Stoga bi financijski poticaji i druge mjere politike prvenstveno trebali biti usmjereni na ranjiva kućanstva ▌ i osobe koje žive u socijalnim stanovima, a države članice trebale bi u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada iznijeti nacrt mjera za sprečavanje deložacija zbog obnove koje se trebaju poduzeti, kao što su ograničenja cijene najma i određivanje gornje granice najamnine. Komisijin Prijedlog preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti pruža zajednički okvir i zajedničko razumijevanje sveobuhvatnih politika i ulaganja potrebnih za osiguravanje pravedne tranzicije.

(48.a)  Energetsko siromaštvo nerazmjerno pogađa žene u cijeloj Uniji te bi stoga države članice trebale posvetiti potrebnu potporu smanjenju energetskog siromaštva žena. Države članice trebale bi uložiti više napora da u svoje nacionalne planove obnove zgrada uključe podatke razvrstane po spolu kako bi se politike i mjere bolje usmjerile.

(49)  Kako bi se osiguralo da potencijalni kupci ili najmoprimci u ranoj fazi postupka mogu uzeti u obzir energetska svojstva zgrada, zgrade ili samostalne uporabne cjeline koje se nude na prodaju ili najam trebale bi imati energetski certifikat, a razred i pokazatelj energetskih svojstava trebali bi biti navedeni u svim oglasima. Potencijalni kupac ili najmoprimac zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline trebao bi u energetskom certifikatu dobiti točne informacije o energetskim svojstvima zgrade i praktične savjete za poboljšanje tih svojstava. Energetski bi certifikat također trebao pružati informacije o njezinoj potrošnji primarne energije i krajnjoj potrošnji, o njezinim energetskim potrebama, o njezinoj proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, o njezinim emisijama stakleničkih plinova, o njezinoj kvaliteti unutarnjeg okoliša, kao i o preporukama za poboljšanje energetskih svojstava i potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa.

(49.a)   Pri razmatranju politika potpore za minimalne standarde energetskih svojstava posebnu pozornost trebalo bi posvetiti ranjivim kućanstvima, posebno onima čija bi sigurnost posjeda mogla biti ugrožena ili onima koja su izložena visokim troškovima energije i nemaju sredstava za obnovu zgrade u kojoj su smještena. Države članice trebale bi osigurati zaštitne mjere na nacionalnoj razini, kao što su mehanizmi socijalne potpore.

(49.b)   Energetska tranzicija predstavlja priliku za poboljšanje pristupa kvalitetnijem smještaju pod uvjetom da su troškovi obnove u najvećoj mogućoj mjeri uravnoteženi s uštedom energije i da je zajamčena sigurnost posjeda. Može pomoći i u izbavljanju kućanstava od energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza ako se subvencije i javno financiranje stave na raspolaganje osobama sa smanjenim pristupom zajmovima po tržišnoj cijeni. Participativni modeli ključni su i za socijalne stanove i zakupljene zgrade kako bi stanari surađivali sa stambenim društvima, najmodavcima i udruženjima vlasnika u pogledu opsega i troškova obnove. Može pomoći u uravnoteženju troškova i jačanju sigurnosti posjeda. Potrebno je stvoriti mogućnosti izgradnje kapaciteta za lokalne pružatelje usluga stanovanja radi češće primjene participativnih modela i koordiniranijeg pristupa u svim sektorima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

(50)  Praćenje fonda zgrada olakšano je dostupnošću podataka prikupljenih s pomoću digitalnih alata, čime se smanjuju administrativni troškovi. Stoga bi trebalo uspostaviti nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima zgrada, a informacije iz tih baza trebalo bi prenijeti Promatračkoj skupini za obnovu zgrada EU-a.

(51)  Zgrade u kojima su smještena javna tijela i zgrade u kojima se često zadržava građanstvo trebale bi svojim odnosom prema okolišu i energiji služiti kao primjer ostalima i stoga bi te zgrade trebalo redovito podvrgavati energetskom certificiranju. Radi boljeg informiranja javnosti o energetskim svojstvima , te bi energetske certifikate trebalo izložiti na vidljivom mjestu, posebno u zgradama određene veličine u kojima su smještena javna tijela odnosno u kojima se često zadržava građanstvo, kao što su vijećnice, škole, trgovine i trgovački centri, supermarketi, restorani, kazališta, banke i hoteli.

(51.a)   Komisija bi trebala uspostaviti tehničke smjernice za obnovu zgrada povijesne baštine i povijesnih središta kako bi se osiguralo ostvarenje ekoloških ambicija i očuvanje kulturne baštine. Uspostavom nacionalnih planova obnove mora se osigurati strukturirano i trajno savjetovanje s predstavničkim organizacijama subjekata koji djeluju u građevinskom sektoru, među ostalim u pogledu povijesnih zgrada.

(51.b)  Postojeće iznimke za zaštićene i privremene zgrade potrebno je zadržati za zgrade namijenjene očuvanju i zgrade proglašene baštinom, dok se nova inovativna rješenja razvijaju i ispituju. Trebalo bi predvidjeti izuzeće i za zgrade proglašene baštinom za koje se vodi postupak stavljanja pod službenu zaštitu, kao i za druge zgrade koje je potrebno očuvati kao dio zaštićenog okoliša ili zbog njihove posebne arhitektonske i povijesne vrijednosti, ako je taj proces započeo prije stupanja na snagu ove Direktive. Tehnička pomoć ključna je za poticanje obnove javnih zgrada, uključujući financijsku potporu za reproduciranje i unapređenje pokusnih i demonstracijskih projekata, na temelju iskustava s financiranjem pametnih gradova u okviru programa Obzor 2020. Države članice trebale bi preispitati svoje postojeće nacionalne postupke za klasificiranje zgrada kao baštine i kao povijesnih zgrada kako bi se omogućilo pravodobno dodjeljivanje takvog statusa do datuma prenošenja ove Direktive.

(52)  Posljednjih je godina u europskim zemljama uočljiv porast broja sustava klimatizacije. To stvara znatne probleme u vremenima vršnog opterećenja i povećava trošak električne energije te narušava energetsku ravnotežu. Prednost bi trebalo dati strategijama koje poboljšavaju toplinska svojstva zgrada u ljetnom razdoblju. U tu bi se svrhu trebalo usredotočiti na mjere za sprečavanje pregrijavanja, kao što je zaštita od sunca i dovoljan toplinski kapacitet konstrukcije zgrade te daljnji razvoj i primjena pasivnih tehnika hlađenja, prvenstveno onih koje poboljšavaju uvjete unutarnjeg okruženja i mikroklimu oko zgrada.

(53)  Redovito održavanje i pregled sustava grijanja, električnih instalacija, protupožarnih sustava, sustava ventilacije i klimatizacije putem kvalificiranog osoblja doprinosi održavanju ispravne podešenosti sustava, u skladu sa specifikacijama proizvoda, i na taj način osigurava optimalnu učinkovitost s okolišnog, sigurnosnog i energetskog stajališta. Tijekom vijeka trajanja sustava trebalo bi u redovitim razmacima provoditi neovisne procjene čitavog sustava grijanja, električnih instalacija, protupožarnog sustava, sustava ventilacije i klimatizacije, a posebno prije zamjene ili dogradnje. Da bi se umanjilo administrativno opterećenje vlasnika zgrada i najmoprimaca, države članice bi trebale, u mjeri u kojoj je to moguće, nastojati objediniti preglede i certificiranje.

(54)  Zajednički pristup energetskom certificiranju zgrada, putovnice za obnovu, pokazatelji pripremljenosti za pametne tehnologije i pregledu sustava grijanja, ventilacije, sustava klimatizacije i električnih instalacija, koje provode kvalificirani ili ovlašteni stručnjaci čija je neovisnost zajamčena na temelju objektivnih kriterija, stvaraju ravnopravnije uvjete u pogledu napora za uštedu energije u sektoru zgrada koji se poduzimaju u državama članicama, a za potencijalne vlasnike i korisnike uvesti transparentnost na tržište nekretnina Unije po pitanju energetskih svojstava. Kako bi se osigurala kvaliteta energetskih certifikata, putovnica za obnovu, pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i pregleda toplinskih obilježja zgrade, sustava grijanja i klimatizacije te nadzornih sustava u čitavoj Uniji, trebalo bi uspostaviti neovisni kontrolni mehanizam u svim državama članicama.

(55)  Budući da su lokalna i regionalna tijela ključna za uspješnu provedbu ove Direktive, s njima bi se prema potrebi trebalo savjetovati i uključiti ih u planiranje, izradu programa informiranja, obuke i osvješćivanja te provedbu ove Direktive na nacionalnoj i regionalnoj razini kad god je to primjereno u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom. Ta se savjetovanja također mogu iskoristiti za pružanje odgovarajućih smjernica lokalnim planerima i građevinskim inspektorima u vezi s obavljanjem potrebnih zadaća. Nadalje, države članice trebale bi omogućiti i potaknuti arhitekte i planere da kod planiranja, projektiranja, izgradnje i obnove industrijskih i stambenih zona, među ostalim uporabom tehnologija 3D modeliranja i simulacije, na primjeren način razmotre optimalnu kombinaciju poboljšanja energetske učinkovitosti, korištenja energije iz obnovljivih izvora i korištenja daljinskoga grijanja i hlađenja. Osim toga, javno savjetovanje o nacionalnim planovima obnove zgrada trebalo bi uključivati druge socioekonomske partnere, uključujući sindikate i stambene zadruge, vlasnike zgrada, zemljoposjednike i građevinsku industriju, subjekte koji rade s ranjivim kućanstvima i beskućnicima te druge partnere civilnog društva kao što su organizacije stanara i organizacije potrošača te uspostaviti višerazinske dijaloge.

(56)  Instalateri i građevinari od ključnog su značaja za uspješnu provedbu ove Direktive. Stoga bi odgovarajući broj instalatera i građevinara trebao putem izobrazbe i drugih mjera steći potreban stupanj stručne osposobljenosti za postavljanje i ugradnju potrebne energetski učinkovite tehnologije odnosno tehnologije koja koristi obnovljive izvore energije.

(57)  Kako bi promicala cilj poboljšanja energetskih svojstava zgrada, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu prilagodbe određenih dijelova općeg okvira iz Priloga I. tehničkom napretku do 31. prosinca 2026., u pogledu detalja povezanih s uspostavom metodološkog okvira za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava, u pogledu prilagodbe pragova za zgrade s nultim emisijama i metodologije izračuna potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa, u pogledu minimalnih standarda kvalitete unutarnjeg okruženja, u pogledu uspostave zajedničkog europskog okvira za putovnice za obnovu i u pogledu sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016(24). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(58)   Kako bi se osigurala učinkovita provedba odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi, Komisija podupire države članice s pomoću različitih alata, kao što je Instrument za tehničku potporu(25) kojim se osigurava prilagođeno tehničko stručno znanje za osmišljavanje i provedbu reformi, uključujući one usmjerene na povećanje godišnje stope energetske obnove stambenih i nestambenih zgrada do 2030. i poticanje dubinskih energetskih obnova. Tehnička potpora odnosi se, na primjer, na jačanje administrativnih kapaciteta, potporu razvoju i provedbi politika te razmjenu relevantnih najboljih praksi.

(59)  Budući da države članice zbog složenosti sektora zgrada i nemogućnosti nacionalnih tržišta nekretnina da na odgovarajući način odgovore na izazove u području energetske učinkovitosti ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Direktive – poboljšanje energetskih svojstava zgrada i smanjenje emisija stakleničkih plinova iz zgrada – nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(60)  Pravna je osnova ove inicijative članak 194. stavak 2. UFEU-a, kojim se Unija ovlašćuje za utvrđivanje mjera potrebnih za ostvarivanje ciljeva energetske politike Unije. Prijedlog pridonosi ciljevima energetske politike Unije kako su navedeni u članku 194. stavku 1. UFEU-a, posebno poboljšanju energetskih svojstava zgrada i smanjenju njihovih emisija stakleničkih plinova, čime se doprinosi očuvanju i poboljšanju stanja okoliša.

(61)  U skladu s točkom 44. Međuinstitucionalnoga sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva države članice bi trebale za vlastite potrebe i u interesu Unije izraditi vlastite tablice koje u najvećoj mjeri odražavaju odnos između ove Direktive i prenesenih mjera te ih objaviti. U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Kad je riječ o ovoj Direktivi, zakonodavac smatra da je podnošenje takvih dokumenata opravdano, posebno nakon presude Suda Europske unije u predmetu Komisija protiv Belgije (predmet C-543/17).

(62)  Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalna zakonodavstva trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju značajnu izmjenu u odnosu na prijašnju direktivu. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz te prijašnje direktive.

(63)  Ova Direktiva ne bi smjela dovesti u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos u nacionalno pravo i primjenu Direktiva navedenih u Prilogu VIII. dijelu B.,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

1.  Ova Direktiva promiče poboljšavanje energetskih svojstava zgrada i smanjenje emisija stakleničkih plinova iz zgrada u Uniji, s ciljem da se do 2050. uspostavi fond zgrada s nultim emisijama, uzimajući u obzir vanjske klimatske uvjete, lokalne posebnosti, zahtjeve kvalitete unutarnjeg okruženja, doprinos fonda zgrada fleksibilnosti na strani potražnje radi poboljšanja učinkovitosti energetskog sustava te troškovnu učinkovitost.

2.  Ovom se Direktivom utvrđuju zahtjevi u pogledu:

(a)  zajedničkog općeg okvira metodologije za izračunavanje integriranih energetskih svojstava zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada;

(b)  primjene minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za nove zgrade i nove samostalne uporabne cjeline zgrada;

(c)  primjene minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za:

i.  postojeće zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi;

ii.  dijelove zgrade koji čine dio ovojnice zgrade i koji imaju značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade ako se naknadno ugrađuju ili zamjenjuju;

iii.  tehničke sustave zgrade kada se ugrađuju, zamjenjuju ili nadograđuju;

(d)  primjene minimalnih standarda energetskih svojstava za postojeće zgrade i postojeće samostalne uporabne cjeline zgrada u skladu s člancima 3. i 9.;

(da)  usklađenog okvira za procjenu potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa;

(db)  solarne energije u zgradama;

(dc)  postupnog ukidanja uporabe fosilnih goriva u zgradama;

(e)  putovnica za obnovu;

(f)  nacionalnih planova obnove zgrada;

(g)  infrastrukture za održivu mobilnost u zgradama i uz njih; te

(h)  pametnih zgrada;

(ha)   prirodnih rješenja kojima se promiče dobro iskorištavanje i prilagodba javnih prostora u blizini zgrada upotrebom drvnog materijala, zelenih krovova ili fasada i promicanjem rješenja koja su nadahnuta i potkrijepljena prirodom te istodobno osiguravaju ekološke, socijalne i gospodarske koristi i pomažu u izgradnji otpornosti;

(i)  energetskog certificiranja zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada;

(j)  redovitih pregleda sustava grijanja , ventilacije i klimatizacije u zgradama;

(k)  neovisnih sustava kontrole energetskih certifikata, putovnica za obnovu, pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i izvješća o pregledu;

(ka)   svojstava zgrada s obzirom na kvalitetu unutarnjeg okruženja.

3.  Zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi su minimalni zahtjevi i ne priječe države članice da zadrže ili uvedu strože mjere. Te mjere moraju biti u skladu s UFEU-om . O tim se mjerama obavješćuje Komisija.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „zgrada” znači građevina s krovom i zidovima u kojoj se koristi energija radi postizanja određenih uvjeta unutarnjeg okruženja;

2.  „zgrada s nultim emisijama” znači zgrada s vrlo visokim energetskim svojstvima, kako je utvrđeno u skladu s Prilozima I. i III., koja s fleksibilnosti na strani potražnje pridonosi optimizaciji energetskog sustava i u kojoj se svaka vrlo mala rezidualna količina energije koja je još potrebna u potpunosti pokriva energijom iz:

(a)   obnovljivih izvora koja se proizvodi ili skladišti na licu mjesta;

(b)  obnovljivih izvora koja se proizvodi u blizini i isporučuje putem mreže u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora];

(c)  zajednice obnovljive energije u smislu članka 22. Direktive (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora]; ili

(d)  energijom iz obnovljivih izvora i otpadnom toplinom iz učinkovitog sustava daljinskoga grijanja i hlađenja u smislu Direktive (EU).../.... [preinačena Direktiva o energetskoj učinkovitosti], u skladu sa zahtjevima iz Priloga III.;

3.  „zgrada gotovo nulte energije” znači zgrada s vrlo visokim energetskim svojstvima utvrđenima u skladu s Prilogom I., koja ne mogu biti niža od troškovno optimalne razine za 2023. koju su države članice priopćile u skladu s člankom 6. stavkom 2., te u kojoj se ta gotovo nulta odnosno vrlo niska količina energije u vrlo značajnoj mjeri pokriva energijom iz obnovljivih izvora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi u krugu zgrade ili u blizini zgrade;

3.a   „zgrada s najlošijim svojstvima” znači zgrada koja je u razredima energetskih svojstava E, F ili G;

3.b   „pasivni sustav” znači načelo dizajna ili dio zgrade kojim se bez korištenja izvora energije održavaju ili poboljšavaju energetska svojstva i/ili jedan ili više unutarnjih klimatskih parametara;

4.  „minimalni standardi energetskih svojstava” znači pravila prema kojima se zahtijeva da postojeće zgrade ispune određeni zahtjev u pogledu energetskih svojstava u okviru opsežnog plana obnove za fond zgrada ili u određenoj pokretačkoj točki povezanoj s tržištem (prodaja ili najam), u određenom razdoblju ili do određenog datuma, u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, čime se pokreće obnova postojećih zgrada;

4.a  „energetska učinkovitost na prvom mjestu” znači energetska učinkovitost na prvom mjestu kako je definirana u članku 2. točki 18. Uredbe (EU) br. 2018/1999;

5.  „javna tijela” znači javna tijela kako su definirana u članku 2. točki 10. Direktive (EU) .../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti];

6.  „tehnički sustav zgrade” znači tehnička oprema zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za grijanje prostora, hlađenje prostora, ventilaciju, grijanje potrošne vode, ugrađenu rasvjetu, automatizaciju i kontrolu zgrade, električno upravljana rješenja za zaštitu od sunca, električne instalacije, mjesta za punjenje električnih vozila, proizvodnju i pohranu energije iz obnovljivih izvora u krugu zgrade ili kombinaciju navedenog, uključujući sustave koji upotrebljavaju energiju iz obnovljivih izvora;

6.a   „fleksibilnost na strani potražnje” znači sposobnost aktivnih kupaca da reagiraju na vanjske signale i prilagode svoju proizvodnju i potrošnju energije, pojedinačno ili agregiranjem, na dinamičan način ovisno o dobu dana, što se može osigurati s pametnim, decentraliziranim energetskim resursima, među ostalim obuhvaća upravljanje potražnjom, skladištenje energije i distribuiranu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, kako bi se podržao pouzdaniji, održiviji i učinkovitiji energetski sustav;

6.b  „sustav hlađenja” znači kombinacija pasivnih i aktivnih komponenti koje su potrebne za određeni način obrade zraka u zatvorenom prostoru s pomoću koje se snižava temperatura;

6.c  „električna instalacija” znači sustav koji se sastoji od fiksnih komponenti, uključujući razvodne ploče, električne kabele, sustave uzemljenja, utičnice, prekidače i rasvjetne elemente, čija je svrha distribucija električne energije unutar zgrade do svih mjesta korištenja ili prijenos električne energije proizvedene u krugu zgrade;

6.d  „učinkovitost sustava” znači odabir energetski učinkovitih rješenja koja omogućuju troškovno učinkovit put dekarbonizacije, dodatnu fleksibilnost i učinkovitu uporabu resursa;

6.e  „ventilacijski sustav” znači kombinacija komponenti koje su potrebne kako bi se vanjskim zrakom obnovio zrak u zatvorenom prostoru;

7.  „sustav automatizacije i kontrole zgrade” znači sustav, koji obuhvaća sve proizvode, softver i inženjerske usluge, kojim se može poduprijeti energetski učinkovito, ekonomično i sigurno funkcioniranje tehničkih sustava zgrade putem automatskih kontrola i olakšavanjem ručnog upravljanja tim tehničkim sustavima zgrade;

8.  „energetska svojstva zgrade” znači količina energije utvrđena na temelju izračuna ili očitanja brojila potrebna da se zadovolje energetske potrebe povezane s uobičajenim korištenjem zgrade, što uključuje, među ostalim, energiju koja se koristi za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu tople vode, ▌rasvjetu i tehničke sustave zgrade;

9.  „primarna energija” znači energija iz obnovljivih i neobnovljivih izvora koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe;

9.a  „konačna energija” znači energija iz obnovljivih ili neobnovljivih izvora koja je podvrgnuta postupku pretvorbe ili transformacije kako bi se osiguralo da je spremna za potrošnju i isporuku krajnjim korisnicima;

9.b  „utvrđena na temelju očitanja brojila” znači izmjerena s pomoću odgovarajućeg uređaja, kao što je brojilo, mjerač snage, uređaj za mjerenje i praćenje snage ili brojilo električne energije;

10.  „faktor primarne energije iz neobnovljivih izvora” znači primarna energija iz neobnovljivih izvora za određenog nositelja energije, uključujući isporučenu energiju i izračunane troškove isporuke energije do mjesta korištenja, podijeljeno s isporučenom energijom;

11.  „faktor primarne energije iz obnovljivih izvora” znači primarna energija iz obnovljivih izvora u krugu zgrade, u blizini zgrade ili daleko od zgrade koja se isporučuje putem određenog nositelja energije, uključujući isporučenu energiju i izračunane troškove isporuke energije do mjesta korištenja, podijeljeno s isporučenom energijom;

12.  „faktor ukupne primarne energije” znači ponderirani zbroj faktorâ primarne energije iz obnovljivih i neobnovljivih izvora za određenog nositelja energije;

13.  „energija iz obnovljivih izvora” ili „obnovljiva energija” znači energija iz obnovljivih izvora ili obnovljiva energija kako je definirana u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2018/2001;

14.  „ovojnica zgrade” znači ugrađeni dijelovi zgrade koji odvajaju unutrašnjost zgrade od vanjskog okoliša;

15.  „samostalna uporabna cjelina zgrade” znači dio zgrade, kat ili stan unutar zgrade koji je predviđen ili preuređen za zasebno korištenje;

16.  „dio zgrade” znači tehnički sustav zgrade ili dio ovojnice zgrade;

17.  „stan” znači fizički prostor koji se sastoji od sobe ili više soba u trajnoj zgradi ili strukturno odvojeni dio zgrade koji je namijenjen stanovanju jednog privatnog kućanstva radi ostvarivanja osnovnih životnih funkcija tijekom cijele godine;

18.  „putovnica za obnovu” znači dokument koji sadržava prilagođeni plan za dubinsku obnovu određene zgrade koji se sastoji od najvećeg broja koraka kojima će se zgrada transformirati u zgradu s nultim emisijama do najkasnije 2050.;

19.  „dubinska obnova” znači obnova u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i naporima za smanjenje emisija stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa nastalih tijekom obnove, koja je usmjerena na osnovne dijelove zgrada, kao što su izolacija zidova, krovova i podova, zamjena vanjske stolarije, sustavi ventilacije i grijanje/hlađenje te obnova toplinskih mostova, kako bi se osigurala potrebna udobnost stanara ljeti i zimi ili obnova koja dovodi do smanjenja potražnje za primarnom energijom za najmanje 60 % u zgradama s najlošijim svojstvima za koje tehnički i gospodarski nije izvedivo postići standard zgrade s nultim emisijama te kojom zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade postaje:

(a)  zgrada gotovo nulte energije (do 1. siječnja 2027.);

(b)  zgrada s nultim emisijama (od 1. siječnja 2027.);

20.  „postupna dubinska obnova” znači dubinska obnova koja se provodi u maksimalnom broju koraka, prema koracima utvrđenima u putovnici za obnovu u skladu s člankom 10., što može obuhvaćati korištenje ugovora o energetskim svojstvima;

21.  „značajna obnova” znači obnova zgrade kod koje, ovisno o izboru države članice, ili:

(a)  ukupni trošak obnove ovojnice zgrade ili tehničkog sustava zgrade prelazi 25 % vrijednosti zgrade, ne računajući vrijednost zemljišta na kojemu se zgrada nalazi; ili

(b)  se obnovi podvrgava više od 25 % površine ovojnice zgrade.

▌

22.  „operativne emisije stakleničkih plinova” znači emisije stakleničkih plinova povezane s potrošnjom energije u tehničkim sustavima zgrade tijekom upotrebe i rada zgrade;

23.  „emisije stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa” znači ukupne emisije stakleničkih plinova povezane sa svim fazama životnog ciklusa određene zgrade, uključujući koristi od ponovne uporabe i recikliranja na kraju životnog vijeka, od „kolijevke” (vađenja sirovina koje se upotrebljavaju za izgradnju zgrade), preko proizvodnje i obrade materijala te operativne faze zgrade, do „kraja životnog vijeka” (razgradnje zgrade te ponovne uporabe, recikliranja ili druge vrste oporabe i odlaganja materijala);

24.  „potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa” znači pokazatelj koji kvantificira doprinos određene zgrade globalnom zagrijavanju tijekom njezina cijelog životnog ciklusa;

25.  „suprotstavljeni interesi” znači suprotstavljeni interesi kako su definirani u članku 2. točki 50. [preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti];

26.  „energetsko siromaštvo” znači energetsko siromaštvo kako je definirano u članku 2. točki 48.

27.  „ranjiva kućanstva” znači kućanstva u energetskom siromaštvu ili kojima prijeti rizik od njega ili kućanstva, uključujući ona s nižim srednjim dohotkom, koja su posebno izložena visokim troškovima energije i nemaju sredstava za obnovu zgrade u kojoj žive;

28.  „europska norma” ili „norma EN” znači norma koju je donio Europski odbor za normizaciju, Europski odbor za elektrotehničku normizaciju ili Europski institut za telekomunikacijske norme te koja je stavljena na raspolaganje za javnu uporabu;

29.  „energetski certifikat” znači certifikat koji priznaje država članica odnosno pravna osoba koju je odredila država članica i iz kojega su vidljiva energetska i klimatska svojstva zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, izračunana u skladu s metodologijom usvojenom u skladu s člankom 4.;

30.  „kogeneracija” znači istodobna proizvodnja toplinske i električne ili mehaničke energije u istom postupku;

31.  „troškovno optimalna razina” znači razina energetskih svojstava koja rezultira najmanjim troškom tijekom procijenjenoga gospodarskog vijeka trajanja, utvrđena primjenom troškovno optimalne metodologije, pri čemu:

(a)  najmanji trošak određuje se uzimajući u obzir:

(i)  kategoriju i namjenu predmetne zgrade;

(ii)  troškove ulaganja povezane s energijom prema službenim prognozama,

(iii)  troškove održavanja i operativne troškove, uključujući troškove energije, uzimajući u obzir troškove emisijskih jedinica stakleničkih plinova;

(iv)  vanjske učinke upotrebe energije na okoliš i zdravlje;

(v)  prema potrebi zaradu od proizvedene energije u krugu zgrade;

(vi)  prema potrebi troškove gospodarenja otpadom; ▌

(vi.a)   socijalne vanjske učinke obnove zgrada, izgradnje i rušenja, uključujući izmjene izgrađenih područja;

(b)  procijenjeni gospodarski vijek trajanja određuje svaka država članica i odnosi se na preostali procijenjeni gospodarski vijek trajanja zgrade ako se zahtjevi energetskih svojstava određuju u odnosu na zgradu u cjelini, odnosno na procijenjeni gospodarski vijek trajanja dijela zgrade ako se zahtjevi energetskih svojstava određuju u odnosu na dijelove zgrade.

Troškovno optimalna razina mora se nalaziti unutar područja razina energetskih svojstava za koje je analiza troškova i koristi tijekom procijenjenoga gospodarskog vijeka trajanja pozitivna;

32.  „mjesto za punjenje” znači mjesto za punjenje kako je definirano u članku 2. točki 41. [Uredbe o infrastrukturi za alternativna goriva];

32.a  „postavljanje vodova unaprijed” znači sve mjere koje su potrebne kako bi se omogućilo postavljanje mjesta za punjenje, uključujući prijenos podataka, kabelske trase, prostore za transformatore i brojila električne energije, te nadogradnja električne ploče;

33.  „mikro izolirani sustav” znači svaki sustav koji 2022. ima potrošnju manju od 500 GWh tijekom 2022. i koji nije povezan s drugim sustavima;

34.  „pametno punjenje” znači pametno punjenje kako je definirano u članku 2. točki 141. Direktive (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora];

35.  „dvosmjerno punjenje” znači dvosmjerno punjenje kako je definirano u članku 2. točki 14. podtočki (n) Direktive (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora];

35.a   „digitalno povezano mjesto za punjenje” znači mjesto za punjenje koje može slati i primati informacije u stvarnom vremenu, dvosmjerno komunicirati s električnom mrežom i električnim vozilom te koje se može daljinski pratiti i kontrolirati, uključujući pokretanje i zaustavljanje sesije punjenja i mjerenje tokova električne energije;

36.  „standardi za hipotekarne kredite” znači mehanizmi kojima se od hipotekarnih zajmodavaca, uključujući banke, ulagače i druge relevantne financijske institucije, kao što su krajnji vlasnici hipotekarnih kredita u subjektima posebne namjene, sekuritizacijska društva i druga posrednička tijela, zahtijeva da uspostave put za povećanje medijana energetskih svojstava u portfelju zgrada koje su obuhvaćene njihovim hipotekarnim kreditima do 2030. i 2050., radi osiguravanja pouzdanih, na dokazima utemeljenih i cjenovno pristupačnih rješenja za svoje klijente, u skladu s Unijinom ambicijom u pogledu dekarbonizacije i nacionalnim planovima obnove zgrada te relevantnim energetskim ciljevima u području potrošnje energije u zgradama, oslanjajući se na definiciju održivih gospodarskih djelatnosti iz taksonomije EU-a i u skladu s energetskim certifikatima i potencijalom globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa, u skladu s ovom Direktivom;

36.a   financijski program „plati koliko uštediš” znači program zajmova namijenjen isključivo za poboljšanja energetskih svojstava, u okviru kojega godišnje otplate zajma ne premašuju novčani ekvivalent godišnje uštede energije, uzimajući u obzir indeksaciju troškova energije i refinanciranje zajma;

36.b   „referentna energetska vrijednost za zgradu” znači informacijska platforma za javno objavljivanje energetskih svojstava i godišnje potrošnje zgrada s jednom ili više stambenih jedinica tijekom vremena, u odnosu na slične zgrade ili modelirane simulacije referentne zgrade izgrađene prema određenom standardu, kao što su minimalni standardi energetskih svojstava, i uz korištenje razreda energetskih certifikata;

37.  „digitalni dnevnik zgrade” znači zajednički repozitorij svih relevantnih podataka o zgradi, uključujući podatke povezane s energetskim svojstvima kao što su energetski certifikati, putovnice za obnovu i pokazatelji pripremljenosti za pametne tehnologije, kao i o potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa i kvaliteti unutarnjeg okoliša, koji olakšava informirano donošenje odluka i razmjenu informacija u građevinskom sektoru te među vlasnicima i korisnicima zgrada, financijskim institucijama i javnim tijelima;

38.  „sustav klimatizacije” znači kombinacija komponenti koje su potrebne za određeni oblik obrade zraka u prostoriji pomoću koje se nadzire temperatura odnosno pomoću koje se temperatura može sniziti;

39.  „sustav grijanja” znači kombinacija komponenti koje su potrebne za određeni način obrade zraka u prostoriji pomoću koje se povisuje temperatura;

40.  „generator topline” znači dio sustava grijanja koji proizvodi korisnu toplinu za namjene utvrđene u Prilogu I., primjenom jednog od niže navedenih postupaka ili više njih:

(a)  izgaranjem goriva, primjerice u kotlu;

(b)  Jouleovim učinkom koji se odvija u elektrootpornim grijačima;

(c)  izvlačenjem topline iz okolnog zraka, odsisnog zraka ili vode ili tla kao izvora topline s pomoću dizalice topline;

40.a   „dizalica topline” znači uređaj, naprava ili postrojenje koje prenosi toplinu od izvora kao što su zrak, voda ili tlo do ponora kao što su zgrade ili industrijska postrojenja radi grijanja ili hlađenja prostora ili grijanja vode za kućanstva.

41.  „ugovor o energetskom učinku” znači ugovor o energetskom učinku kako je definiran u članku 2. točki 29. Direktive (EU) …/… [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti]

42.  „kotao” znači kombinirana jedinica koja se sastoji od tijela kotla i plamenika i koja je namijenjena prijenosu topline koja se oslobađa izgaranjem na tekućine;

43.  „efektivna nazivna snaga” znači maksimalna kalorijska snaga, izražena u kW, koju navodi i jamči proizvođač tijekom neprekidnog pogona uz istovremeni korisni učinak koji je naznačio;

44.  „daljinsko grijanje” odnosno „daljinsko hlađenje” znači distribuiranje toplinske energije u obliku pare, tople vode ili rashladnih tekućina iz centralnog izvora proizvodnje putem mreže u više zgrada ili na više lokacija radi korištenja za zagrijavanje ili hlađenje prostora ili procesa;

44.a  „integrirani okrug” znači okrug odabran na temelju analize fonda zgrada, uzimajući u obzir potencijale za mjere energetske učinkovitosti specifične za određeno područje putem jasnih i mjerljivih ciljeva, i na temelju koje se, nakon odgovarajuće analize lokalnih uvjeta, razvijaju predlošci planova obnove za slične vrste zgrada radi brze, resursno učinkovite i uzajamno koordinirane transformacije zgrada i opskrbne infrastrukture, te na temelju drugih aspekata kao što su društvena struktura, gospodarski i okolišni uvjeti te infrastruktura za opskrbu zgrada energijom;

45.  „korisna podna površina” znači površina poda u zgradi potrebna kao parametar za kvantificiranje određenih uvjeta upotrebe koji se izražavaju po jedinici podne površine te za primjenu pojednostavnjivanja te pravila zoniranja i (ponovne) dodjele, uzimajući u obzir nacionalne, europske i međunarodne standarde;

45.a   „otpadna toplina” znači neizbježna toplina proizvedena kao nusproizvod u industrijskim postrojenjima ili postrojenjima za proizvodnju energije, ili u uslužnom sektoru, koja bi bez pristupa sustavu centraliziranoga grijanja ili hlađenja neupotrijebljena bila rasuta u zrak ili vodu, ako je postupak kogeneracije proveden ili će biti proveden ili ako kogeneracija nije izvediva;

46.  „referentna podna površina” znači podna površina koja se koristi kao referentna veličina za procjenu energetskih svojstava zgrade, a izračunava se kao zbroj korisnih podnih površina prostora unutar omotnice zgrade određenih za procjenu energetskih svojstava;

47.  „granica procjene” znači granica na kojoj se mjere ili izračunavaju isporučena i izvezena energija;

48.  „u krugu zgrade” znači u prostoru i na zemljištu na kojem se zgrada nalazi i u samoj zgradi;

49.  „energija iz obnovljivih izvora proizvedena u blizini” znači energija iz obnovljivih izvora proizvedena na lokalnoj ili okružnoj razini udaljenosti od zgrade koja se procjenjuje, uz ispunjavanje svih sljedećih uvjeta:

(a)  može se distribuirati i koristiti samo na toj lokalnoj ili okružnoj razini udaljenosti putem namjenske distribucijske mreže;

(b)  omogućava izračun posebnog faktora primarne energije valjanog samo za energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu na toj lokalnoj ili okružnoj razini udaljenosti; te

(c)  može se koristiti u krugu zgrade koja se procjenjuje putem namjenske veze s izvorom za proizvodnju energije, pri čemu ta namjenska veza zahtijeva posebnu opremu za sigurnu opskrbu i mjerenje količine energije za vlastitu upotrebu u zgradi koja se procjenjuje;

50.  „usluge povezane s energetskim svojstvima zgrada” znači usluge kao što su grijanje, hlađenje, ventilacija, grijanje potrošne vode, rasvjeta i druge čija se potrošnja energije uzima u obzir u energetskim svojstvima zgrada;

51.  „energetske potrebe” znači energija koju je potrebno isporučiti u klimatizirani prostor ili izvući iz njega kako bi se održali željeni prostorni uvjeti u određenom razdoblju, uzimajući u obzir gubitke u pogledu prijenosa i ventilacije te solarne i unutarnje dobitke u skladu s normom EN, pri čemu se zanemaruje eventualna neučinkovitost u tehničkim sustavima zgrade;

52.  „korištenje energije” znači unos energije u tehnički sustav zgrade za određenu uslugu povezanu s energetskim svojstvima zgrade kojom se ispunjava određena energetska potreba;

53.  „vlastita upotreba” odnosi se na dio energije iz obnovljivih izvora proizvedene u krugu zgrade ili u blizini koji se istovremeno koristi u tehničkim sustavima u krugu zgrade za usluge povezane s energetskim svojstvima zgrada;

54.  „druge upotrebe u krugu zgrade” znači energija koja se koristi u krugu zgrade za namjene osim usluga povezanih s energetskim svojstvima zgrada, što može uključivati uređaje, razne ili pomoćne namjene, baterije za kućnu uporabu, sustave za pohranu energije ili mjesta za punjenje za elektromobilnost;

55.  „interval za izračun” znači izdvojeni vremenski interval koji se koristi za izračun energetskih svojstava;

56.  „isporučena energija” znači energija, izražena po nositelju energije, koja se isporučuje u tehničke sustave zgrada kroz granicu procjene, a namijenjena je za upotrebe koje se uzimaju u obzir ili za proizvodnju izvezene energije;

57.  „izvezena energija” znači, izraženo po nositelju energije i po faktoru primarne energije, udio energije iz obnovljivih izvora koji se izvozi u energetsku mrežu umjesto da se upotrijebi u krugu zgrade za vlastitu upotrebu ili za druge upotrebe u krugu zgrade;

57.a   „sekundarni materijal” znači materijal oporabljen iz prethodne uporabe ili iz otpada koji zamjenjuje primarne materijale kako su definirani u normi EN 15643 za građevinske radove;

57.b  „parkirno mjesto za bicikle” znači mjesto određeno za najmanje jedan bicikl kojim se osigurava sigurno i jednostavno skladištenje raznih vrsta bicikala, a koje može biti osvijetljeno i zaštićeno od vremenskih prilika;

57.c  „parkiralište neposredno uz zgradu” znači parkiralište koje je namijenjeno stanarima, posjetiteljima ili radnicima zgrade, a koje se nalazi unutar vlasničkog područja zgrade ili u neposrednoj blizini zgrade;

57.d   „kružnost” znači smanjenje potrebe za vađenjem primarnih materijala smanjenjem potražnje za novim materijalima, popravkom, ponovnom uporabom, prenamjenom i recikliranjem korištenih materijala te produljenjem vijeka trajanja proizvoda i zgrada;

57.e  „dostatnost” znači minimiziranje potražnje za energijom, materijalima, zemljom, vodom i drugim prirodnim resursima tijekom životnog ciklusa zgrada i robe;

57.f   „popis materijala” znači evidencija o vrsti, izvoru i količini građevnih proizvoda i materijala koji se upotrebljavaju za izgradnju ili obnovu zgrade, a koji utječu na njezina toplinska svojstva i učinkovitost tehničkog sustava skladu s Prilogom I., kao i na protupožarna svojstva i kvalitetu unutarnjeg okoliša;

57.g  „kvaliteta unutarnjeg okoliša” znači skup parametara povezanih sa zgradom, uključujući kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru, toplinsku ugodnost, osvjetljenje i akustiku, a koji utječu na zdravlje i dobrobit korisnika zgrade;

57.h  „zdravi unutarnji klimatski uvjeti” znači unutarnji okoliš zgrade kojim se optimira zdravlje, udobnost i dobrobit stanara u skladu sa specificiranim razinama svojstava, uključujući one povezane s dnevnim svjetlom, kvalitetom zraka u zatvorenom prostoru i toplinskom ugodnošću, kao što su smanjenje pregrijavanja i poboljšanje akustičke kvalitete.

Članak 3.

Nacionalni plan obnove zgrada

1.  Svaka država članica utvrđuje nacionalni plan obnove zgrada za osiguravanje obnove nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada, javnih i privatnih, u energetski visokoučinkovit i dekarboniziran fond zgrada do 2050., s ciljem da se postojeće zgrade pretvore u zgrade s nultim emisijama.

Svaki plan obnove zgrada mora biti u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i obuhvaćati:

(a)  pregled nacionalnog fonda zgrada za različite vrste zgrada, uključujući njihov udio u fondu zgrada, posebno zgrada koje su službeno zaštićene kao dio zaštićenog okruženja ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, razdoblja izgradnje i klimatske zone svake države članice koji se, prema potrebi, temelji na statističkom uzorkovanju, ocjenjivanju energije i potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa prema referentnim vrijednostima i nacionalnoj bazi podataka o energetskim certifikatima u skladu s člankom 19., pregled tržišnih prepreka i nefunkcioniranja tržišta, udio ranjivih kućanstava, te pregled kapaciteta u građevinskom sektoru te u sektorima energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora, kao i dostupnost jedinstvenih kontaktnih točaka uspostavljenih u skladu s člankom 15.a ove Direktive i člankom 21. stavkom 2.a Direktive (EU) …/… [preinačena Direktiva o energetskoj učinkovitosti];

(aa)  pregled provedenih i planiranih politika, uključujući one u skladu s paktom za vještine utvrđene u komunikaciji Komisije od 1. srpnja 2020. naslovljenoj „Program vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost”, radi povećanja dostupnosti kvalificiranih stručnjaka u građevinskom sektoru te u sektorima energetske učinkovitosti i obnovljive energije, ulaganja u razvoj potrebnih vještina, uključujući usavršavanje ili prekvalifikaciju te ciljane programe osposobljavanja i obrazovanja, i za javne i za privatne dionike, na temelju kvantitativne i kvalitativne procjene s pomoću ključnih pokazatelja uspješnosti iz Priloga II., kako bi se ostvarili ciljevi u skladu s ovom direktivom i povezane potrebe tržišta za kvalificiranim stručnjacima u građevinskom sektoru i sektoru obnove;

(b)  plan s ciljevima utvrđenima na nacionalnoj razini i mjerljivim pokazateljima napretka te konkretnim vremenskim rasporedima za postizanje viših razreda energetskih svojstava svih postojećih zgrada do 2030., 2040. i 2050., imajući u vidu cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050., kako bi se do 2050. uspostavio energetski visokoučinkovit i dekarboniziran nacionalni fond zgrada te postojeće zgrade pretvorile u zgrade s nultim emisijama;

(c)  pregled provedenih i planiranih politika i mjera, uključujući njihovo trajanje usklađeno s provedbom plana u skladu s točkom (b) ovog podstavka, uključujući one utvrđene u integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima o kojima se Komisija obavještava u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) 2018/1999, s posebnim naglaskom na ranjivim kućanstvima i osobama koje žive u socijalnim stanovima;

(d)  iscrpan plan za razdoblje do 2050. potreba za ulaganjima za provedbu plana obnove zgrada, javnih i privatnih izvora i mjera financiranja te administrativnih resursa za obnovu zgrada, uključujući one utvrđene u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima o kojima je Komisija obaviještena u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) 2018/1999.;

(da)  plan za smanjenje energetskog siromaštva i uštedu energije među ranjivim kućanstvima i osobama koje žive u socijalnom stanovanju koji sadržava ciljeve utvrđene na nacionalnoj razini te pregled provedenih i planiranih politika i mjera financiranja kojima se podupire iskorjenjivanje energetskog siromaštva.

1.a   Plan iz stavka 1. drugog podstavka točke (b) mora sadržavati:

(a)   nacionalne ciljeve i emisije iz cijelog životnog ciklusa za različite tipologije zgrada koje treba utvrditi nakon globalnog pregleda stanja za 2025., 2030., 2035., 2040., u skladu s pojačanim mehanizmom utvrđenim u Pariškom sporazumu i planom svojstava tijekom cijelog životnog ciklusa do 2050. koji je usklađen s ciljem od 1,5 stupnjeva, kao i indikativnim nacionalnim ciljevima kojima se nastoji postići dubinska obnova najmanje 35 milijuna samostalnih uporabnih cjelina do 2030. kako bi se poduprlo postizanje godišnje stope energetske obnove od 3 % ili više za razdoblje do 2050.;

(b)  procijenjenu dostupnost građevinskih materijala, materijala za obnovu, uključujući izolaciju, solarne fotonaponske ćelije integrirane u zgrade, materijale s udjelom recikliranih materijala, sekundarne građevinske materijale te, ako su dostupni, lokalne održive materijale, kao i nacionalne ciljeve za kružnu uporabu materijala, recikliranog sadržaja i sekundarnih materijala u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011(26), i dostatnost za svako petogodišnje razdoblje;

(c)   potrošnju primarne i konačne energije u nacionalnom fondu zgrada te smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova iz nacionalnog fonda zgrada;

(d)   posebne vremenske rasporede za postizanje viših razreda energetskih svojstava u zgradama do 2030., i svakih pet godina nakon toga, od onih na temelju članka 9. stavka 1., u skladu s planom za pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u zgrade s nultim emisijama;

(e)  pregled potencijala u pogledu isplativosti, dostupnosti te očekivane proizvodnje i potrošnje energije iz obnovljivih izvora koja se upotrebljava za grijanje i hlađenje u zgradama, raščlanjene po tehnologiji i gorivima;

(f)  nacionalne ciljeve u pogledu izgradnje i preuređenja sustava daljinskog grijanja i hlađenja u skladu sa sveobuhvatnom procjenom grijanja i hlađenja iz članka 23. Direktive (EU) …/... [preinačena Direktiva o energetskoj učinkovitosti];

(g)  plan s brojčanim ciljevima za uvođenje solarne energije i dizalica topline u zgrade, u skladu s člankom 9.a;

(h)   nacionalne planove za postupno ukidanje uporabe fosilnih goriva u zgradama s ciljem planiranog postupnog ukidanja do 2035. ili, ako Komisiji bude dokazano da to nije ostvarivo, najkasnije do 2040.;

(i)   na dokazima utemeljenu procjenu očekivanih ušteda energije, smanjenja emisija stakleničkih plinova i širih koristi, uključujući kvalitetu unutarnjeg okoliša, koja se može temeljiti na integriranom pristupu na razini okruga;

(j)   procjene doprinosa plana obnove zgrada postizanju obvezujućih nacionalnih ciljeva predmetne države članice u pogledu emisija stakleničkih plinova u skladu s Uredbom (EU) .../... [revidirana Uredba o raspodjeli tereta], Unijinih ciljeva u pogledu energetske učinkovitosti u skladu s Direktivom (EU) .../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti], Unijinih ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora, uključujući ▌cilj u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora] te Unijinog klimatskog cilja za 2030. i cilja postizanja klimatske neutralnosti do 2050. u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119;

2.  Svaka država članica svakih pet godina sastavlja i Komisiji dostavlja nacrt svojeg plana obnove zgrada koristeći se predloškom iz Priloga II. Svaka država članica dostavlja nacrt svojeg plana obnove zgrada zajedno sa svojim nacrtom integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana iz članka 9. Uredbe (EU) 2018/1999 i svojom sveobuhvatnom procjenom grijanja i hlađenja u skladu s člankom 23. Direktive (EU) …/... [preinačena Direktiva o energetskoj učinkovitosti] te, ako država članica dostavlja ažuriranu verziju nacrta, zajedno s ažuriranom verzijom nacrta iz članka 14. ▌ Uredbe (EU) 2018/1999. Odstupajući od članka 9. stavka 1. i članka 14. stavka 1. te uredbe, države članice Komisiji dostavljaju prvi nacrt plana obnove zgrada do 30. lipnja 2024., podložno zasebnom savjetovanju u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.

3.  S ciljem potpore izradi svojeg plana obnove zgrada svaka država članica uključuje regionalna i lokalna tijela u izradu planova obnove zgrada kako bi se olakšalo uključivanje lokalnih akcijskih planova ili ulaganja te provodi javno savjetovanje o nacrtu plana obnove zgrada prije nego što će ga podnijeti Komisiji. U javnom savjetovanju posebno moraju sudjelovati lokalna i regionalna tijela i drugi socioekonomski partneri, uključujući civilno društvo i tijela čiji je rad usmjeren na ranjiva kućanstva. Javno savjetovanje obuhvaća ex ante i ex post evaluacije plana obnove zgrada i obuhvaća opcije o oblikovanju javnih politika, programa, poticaja te zaštitnih mehanizma, među kojima i onih navedenih u članku 15., kako bi se osigurala dostupnost, praktičnost i cjenovna pristupačnost rješenja za obnovu. Svaka država članica nacrtu svojeg plana obnove zgrada prilaže sažetak rezultata javnog savjetovanja. Svaka država članica uzima u obzir stajališta dionika izražena u ex ante i ex post evaluacijama i objašnjava kako su ona uključena u njezin konačni plan obnove zgrada.

4.  Komisija ocjenjuje nacrte nacionalnih planova obnove zgrada, a posebno sljedeće:

(a)  je li razina ambicije ciljeva utvrđenih na nacionalnoj razini dostatna i u skladu s preuzetim nacionalnim obvezama u pogledu klime i energije utvrđenima u integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima;

(b)  jesu li politike i mjere dostatne za postizanje ciljeva utvrđenih na nacionalnoj razini;

(c)  jesu li dodijeljena proračunska sredstva i administrativni resursi dovoljni za provedbu plana;

(ca)   jesu li uvjeti u okviru funkcionalnih programa financiranja obnove primjereni su za ostvarenje nacionalnog cilja ublažavanja energetskog siromaštva i za uspješno uključivanje energetski siromašnih potrošača i ranjivih kućanstava;

(cb)  jesu li planom propisno u obzir uzeti ciljevi Direktive 2008/50/EZ(27) te osigurava li se njime dosljednost s primjenjivim zakonodavstvom o zaštiti okoliša i ljudskog zdravlja;

(cc)  je li u planu prednost dana zgradama s najlošijim svojstvima koje se upotrebljavaju u stambene svrhe;

(d)  je li javno savjetovanje provedeno u skladu sa stavkom 3. bilo dovoljno uključivo; ▌

(e)  je li plan u skladu sa zahtjevima iz stavka 1. i predloškom iz Priloga II.;

(ea)   je li nacionalnim i lokalnim vlastima potrebna tehnička pomoć radi pospješivanja provedbe tih planova;

(eb)  jesu li planom predviđeni dovoljan broj kvalificiranih radnika i djelotvorne inicijative za stjecanje vještina i osposobljavanje.

Nakon savjetovanja s odborom osnovanim na temelju članka 30. Komisija državama članicama može izdati preporuke za pojedinačne zemlje u skladu s člankom 9. stavkom 2. i člankom 34. Uredbe (EU) 2018/1999.

Kad je riječ o prvom nacrtu plana obnove zgrada, Komisija može izdati preporuke za pojedinačne države članice najkasnije šest mjeseci nakon što je predmetna država članica dostavila taj plan.

5.  Pri svakoj reviziji država članica u svojem konačnom planu renovacije zgrada uzima u obzir sve preporuke Komisije. Ako predmetna država članica ne uzme u obzir određenu preporuku ili velik dio neke od preporuka, Komisija dostavlja obrazloženje i objavljuje svoje razloge.

6.  Svaka država članica svakih pet godina Komisiji dostavlja svoj plan obnove zgrada koristeći se predloškom iz Priloga II. Svaka država članica dostavlja svoj plan obnove zgrada zajedno sa svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom iz članka 3. Uredbe (EU) 2018/1999 te, ako država članica dostavlja ažuriranu verziju, zajedno s ažuriranom verzijom iz članka 14. te uredbe. Odstupajući od članka 3. stavka 1. i članka 14. stavka 2. te uredbe, države članice Komisiji dostavljaju prvi nacrt plana obnove zgrada do 30. lipnja 2024. i konačne planove obnove zgrada do 30. lipnja 2025.

7.  Svaka država članica svojem ▌konačnom planu obnove zgrada prilaže pojedinosti o provedbi svoje najnovije dugoročne strategije obnove ili plana obnove zgrada.

8.  Svaka država članica u skladu s člancima 17. i 21. Uredbe (EU) 2018/1999 u svoje integrirano nacionalno energetsko i klimatsko izvješće o napretku uključuje informacije o provedbi nacionalnih ciljeva iz stavka 1. točke (b) ovog članka te o doprinosu plana renovacije zgrada postizanju obvezujućeg nacionalnog cilja predmetne države članice u pogledu emisija stakleničkih plinova u skladu s Uredbom (EU) .../... [revidirana Direktiva o raspodjeli tereta], Unijinih ciljeva u pogledu energetske učinkovitosti u skladu s Direktivom (EU) .../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti], Unijinih ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora, uključujući okvirni cilj u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgrada u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora] te Unijinog klimatskog cilja za 2030. i cilja postizanja klimatske neutralnosti do 2050. u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119.

Članak 3.a

Integrirani pristup obnovi zgrada na razini okruga

1.  Države članice mogu ovlastiti regionalne i lokalne vlasti da utvrde integrirane okruge u kojima će se uvesti integrirani programi obnove na razini okruga. Integriranim programima obnove rješavaju se pitanja društvenih obrazaca, energije, mobilnosti, zelene infrastrukture, upravljanja otpadom i vodama i njihova zbrinjavanja te drugih aspekata urbanističkog planiranja koji se razmatraju na razini okruga, a u njima se uzimaju u obzir lokalni i regionalni resursi, kružnost i dostatnost.

2.  U integriranim programima obnove uzimaju se obzir sveobuhvatne procjene u pogledu grijanja i hlađenja u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2012/27/EU, preuređenje ili izgradnja učinkovitih sustava grijanja i hlađenja u skladu s člankom 24. Direktive (EU) …/... [preinačena Direktiva o energetskoj učinkovitosti] te potrebna infrastrukturu, kao i postrojenja i infrastruktura zajednica obnovljive energije. Države članice razmatraju optimiranje energetskog sustava na razini okruga, u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, i istovremeno promiču fleksibilnost na razini potražnje;

3.  Države članice provode integrirane planove mobilnosti na lokalnoj razini i planove održive urbane mobilnosti koji su usklađeni s integriranim programima obnove i obuhvaćaju planiranje i uspostavu javnog prijevoza s drugim sredstvima aktivne i zajedničke mobilnosti, kao i pripadajuće infrastrukture za uporabu, punjenje, skladištenje i parkiranje.

4.  Jedinstvene kontaktne točke uspostavljene u skladu s člankom 15.a mogu poslužiti kao temelj za donošenje odluka o strukturi integriranih programa obnove s ciljem revitalizacije, usmjerenosti i podupiranja zajednica.

Članak 4.

Usvajanje metodologije za izračunavanje energetskih svojstava zgrada

Države članice primjenjuju metodologiju za izračunavanje energetskih svojstava zgrada u skladu sa zajedničkim općim okvirom utvrđenim u Prilogu I. Ta se metodologija usvaja na nacionalnoj ili regionalnoj razini.

Članak 5.

Određivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo određivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade, s ciljem postizanja barem troškovno optimalnih razina i viših referentnih vrijednosti kao što su zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije i u skladu sa zahtjevima za zgrade s nultom stopom emisija. Energetska svojstva izračunavaju se u skladu s metodologijom iz članka 4. Troškovno optimalne razine izračunavaju se u skladu s usporednim metodološkim okvirom iz članka 6.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su minimalni zahtjevi energetskih svojstava i obveze obnove utvrđeni za sve dijelove zgrade koji ▌imaju znatan utjecaj na energetska svojstva ▌zgrade ako se zamijene ili naknadno ugrade, u određenim pokretačkim točkama, s ciljem postizanja barem troškovno optimalnih razina i viših referentnih vrijednosti kao što su zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije i zahtjevi za zgrade s nultim emisijama. Energetska svojstva dijelova zgrada izračunavaju se u skladu s metodologijom iz članka 4.

Države članice kod određivanja zahtjeva mogu praviti razliku između novih i postojećih zgrada te između različitih kategorija zgrada.

U okviru tih zahtjeva uzimaju se u obzir zdravi unutarnji klimatski uvjeti na temelju optimalne kvalitete unutarnjeg okoliša, kao i lokalni uvjeti, namjena i starost zgrade.

Države članice preispituju svoje minimalne zahtjeve energetskih svojstava u redovitim razmacima koji nisu duži od pet godina te ih prema potrebi ažuriraju sukladno tehničkom napretku u sektoru zgrada, rezultatima izračuna troškovno optimalnih razina iz članka 6. te ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim ciljevima i politikama .

1.a   Države članice mogu usvojiti prijelazne minimalne zahtjeve energetskih svojstava, uključujući postizanje minimalne razine učinkovitosti ovojnice zgrade, maksimalne potrošnje energije po kWh/m²/god, spremnost za rad niskotemperaturnog grijanja, toplinske crpke ili fleksibilno električno grijanje prostora te minimalni kapacitet za upravljanje potražnjom.

2.  Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi ili primijeniti zahtjeve iz stavka 1. za zgrade koje su službeno zaštićene kao dio zaštićenog okruženja ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, u mjeri u kojoj bi se ispunjavanjem određenih minimalnih zahtjeva energetskih svojstava na neprihvatljiv način promijenile njihove značajke ili izgled. Države članice osiguravaju da se obnova spomenika provodi u skladu s nacionalnim pravilima za zaštitu spomenika, međunarodnim normama za zaštitu spomenika te izvornom arhitekturom dotičnog spomenika. [Am. 6.]

3.  Države članice mogu odlučiti da neće odrediti ili primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. na sljedeće kategorije zgrada:

(a)  zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe;

(b)  privremene zgrade s rokom uporabe do dvije godine, industrijska postrojenja, radionice, spremišta i nestambene komercijalne zgrade s vrlo niskim energetskim potrebama i potrebama grijanja ili hlađenja, stanice za opskrbu infrastrukture, kao što su trafostanice, podstanice, instalacije za regulaciju tlaka, željeznice te nestambene poljoprivredne zgrade koje koristi sektor obuhvaćen nacionalnim sektorskim ugovorom o energetskoj učinkovitosti;

(c)  stambene zgrade koje se koriste ili su predviđene za korištenje manje od četiri mjeseca u godini odnosno koje se koriste ili su predviđene za korištenje u ograničenom vremenu tijekom godine i čija očekivana potrošnja energije iznosi manje od 25 % očekivane potrošnje kod cjelogodišnjeg korištenja;

(d)  samostojeće zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom manjom od 50 m2.

Članak 6.

Izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava

1.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 29. kojima se ova direktiva nadopunjuje uspostavom metodološkog okvira za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade i dijelove zgrada. Komisija do 30. lipnja 2024. preispituje usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za postojeće zgrade na kojima se provodi značajna obnova i za pojedine dijelove zgrada, koji su u skladu s nacionalnim metodama utvrđenima u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima podnesenima Komisiji u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999.

Usporedni metodološki okvir utvrđuje se u skladu s Prilogom VII. i u njemu se razlikuju nove i postojeće zgrade te različite kategorije zgrada.

2.  Države članice izračunavaju troškovno optimalne razine minimalnih zahtjeva energetskih svojstava primjenom usporednog metodološkog okvira utvrđenog u skladu sa stavkom 1., uzimajući u obzir potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa, i relevantnim parametrima, kao što su klimatski uvjeti i stvarna dostupnost energetske infrastrukture, te uspoređuju rezultate tog izračuna s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava koji su na snazi.

▌

2.a  Države članice u svakom izvješću posebno uzimaju u obzir utjecaj promjena cijena energije, građevinskih materijala i troškova rada u usporedbi s prethodnim izvješćem, s ciljem prilagodbe troškovno optimalnih razina, prema potrebi. Države članice ispravljaju svoje izračune za svaku razliku između stvarnih tržišnih cijena i privremenih propisa o cijenama i izravnih mjera potpore dohotku te u svojim izračunima osiguravaju primjenu trogodišnjih prosjeka za cijene energije iz prethodnih godina i očekivane buduće cijene.

3.  Ako usporedba provedena u skladu sa stavkom 2. pokaže da su važeći minimalni zahtjevi energetskih svojstava više od 15 % manje energetski učinkoviti od troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava, dotična država članica prilagođava uspostavljene minimalne zahtjeve energetskih svojstava u roku od 12 mjeseci od trenutka kada su dostupni rezultati te usporedbe.

4.  Komisija objavljuje izvješće o napretku država članica u postizanju troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. Države članice izvješćuju Komisiju i koriste se predloškom iz Priloga III. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 244/2012(28).

Članak 7.

Nove zgrade

1.  Države članice osiguravaju da od sljedećih datuma nove zgrade budu zgrade s nultim emisijama u skladu s Prilogom III.:

(a)  od 1. siječnja 2026., nove zgrade čiji su vlasnici, upravitelji ili korisnici javna tijela; te

(b)  od 1. siječnja 2028., sve nove zgrade.

Do početka primjene zahtjeva iz prvog podstavka osiguravaju da sve nove zgrade budu barem zgrade gotovo nulte energije i da ispunjavaju minimalne zahtjeve energetskih svojstava utvrđene u skladu s člankom 5.

2.  Države članice osiguravaju da se potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa izračunava u skladu s Prilogom III. i objavljuje putem energetskog certifikata zgrade ▌od 1. siječnja 2027., za sve nove zgrade.

2.a  Komisija do 31. prosinca 2025. donosi delegirani akt u skladu s člankom 29. radi dopune ove Direktive utvrđivanjem usklađenog okvira EU-a za izračun potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa, razvijenog u uključivom postupku s dionicima i na temelju okvira LEVELs i norme EN 15978.

2.b  Kako bi se osiguralo smanjenje emisija stakleničkih plinova, države članice do 1. siječnja 2027. objavljuju plan s pojedinostima o uvođenju graničnih vrijednosti za ukupni kumulativni potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa svih novih zgrada i postavljaju ciljeve za nove zgrade od 2030., uzimajući u obzir postupni silazni trend, kao i maksimalne zahtjeve, s pojedinostima za različite klimatske zone i tipologije zgrada.

Pri određivanju najviših graničnih vrijednosti za ukupan kumulativni potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa države članice odgovarajuće referentne vrijednosti utvrđuju na temelju prijavljenih podataka za relevantne potkategorije zgrada u skladu sa zahtjevima iz stavka 2.

Komisija izdaje smjernice, razmjenjuje podatke o postojećim nacionalnim politikama i državama članicama na zahtjev pruža tehničku potporu kako bi se utvrdile odgovarajuće nacionalne referentne vrijednosti.

Te najviše granične vrijednosti u skladu su s Unijinim ciljevima postizanja klimatske neutralnosti do 2050.

3.  Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 29. kao dopunu ovoj Direktivi kako bi se Prilog III. prilagodio tehnološkom napretku i inovacijama radi ostvarivanja klimatske neutralnosti, kako bi se utvrdili prilagođeni maksimalni pragovi energetskih svojstava u Prilogu III. za obnovljene zgrade te kako bi se posljedično smanjili, vodeći računa o troškovnoj optimalnosti, maksimalni pragovi energetskih svojstava za zgrade s nultim emisijama.

4.  Države članice do ...[24 mjeseca nakon stupanja na snagu ove Direktive] osiguravaju da nove zgrade imaju optimalnu razinu kvalitete unutarnjeg okoliša, uključujući kvalitetu zraka, toplinsku ugodnost, veliku sposobnost ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama s pomoću, među ostalim, zelene infrastrukture, da poštuju norme u pogledu zaštite od požara i sigurnosne rasvjete, ublažavaju rizike povezane s pojačanom seizmičkom aktivnošću i prioritiziraju pristupačnost za osobe s invaliditetom. Države članice rješavaju i pitanje uklanjanja ugljika povezanog sa skladištenjem ugljika u ili na zgradama.

4.a  Države članice donose mjere kojima se osigurava da u nije dopuštena uporaba sustava grijanja na fosilna goriva u novim zgradama od... [datum prenošenja ove Direktive]. Hibridni sustavi grijanja, kotlovi certificirani za rad na obnovljiva goriva i drugi tehnički sustavi zgrada koji ne upotrebljavaju isključivo fosilna goriva i koji su u skladu sa zahtjevima iz članka 11. stavka 1. za potrebe ovog stavka ne smatraju se sustavima grijanja na fosilna goriva.

4.b  Komisija do 1. siječnja 2025. donosi delegirani akt radi dopune ove Direktive utvrđivanjem pragova za novoizgrađene zgrade s nultim emisijama za potrebe Priloga III. ovoj Direktivi, uključujući opis metodologije izračuna po vrsti zgrade i primijenjenoj klimi na temelju Priloga A ključnih europskih normi za energetska svojstva zgrada, u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi. Države članice obavješćuju Komisiju o svojim odgovarajućim nacionalnim vrijednostima, uključujući opis metodologije izračuna po vrsti zgrade i primijenjenoj klimi, na temelju Priloga A ključnih europskih normi o energetskim svojstvima zgrada u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi.

Članak 7.a

Novi europski Bauhaus

1.  Države članice osiguravaju da se nositeljima projekata obnove zgrada pruže informacije o ciljevima i mogućnostima uključivanja u inicijativu novog europskog Bauhausa, kada zatraže savjet, podnesu zahtjev za financiranje i zatraže građevinsku dozvolu.

2.  Države članice ovlašćuju lokalne vlasti da razviju namjenske mjere potpore za referentne iz Priloga VII. ove Direktive koje obogaćuju kulturu, održive su i uključive u skladu s inicijativom novog europskog Bauhausa. Takve mjere mogu obuhvaćati financijske programe za obnove kojima se predstavlja kako se pojedinačne zgrade ili cijela susjedstva mogu transformirati u zgrade i okruge s nultim emisijama na cjenovno pristupačan, održiv i društveno uključiv način, maksimirajući šire koristi, primjenom participativnog pristupa odozdo prema gore.

3.  Države članice uspostavljaju nacionalne industrijske planove za povećanje dostupnosti lokalno prilagodljivih montažnih dijelova zgrada za obnovu zgrada, koji ispunjavaju različite funkcije, uključujući estetiku, izolaciju, proizvodnju energije i zelenu infrastrukturu, i promiču biološku raznolikost, upravljanje vodama, pristupačnost i mobilnost.

Članak 8.

Postojeće zgrade

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se prilikom značajne obnove zgrada unaprijede energetska svojstva čitave zgrade ili njezina obnovljenog dijela kako bi se ispunili minimalni zahtjevi energetskih svojstava u skladu s člankom 5., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

Ti se zahtjevi primjenjuju na čitavu obnovljenu zgradu ili samostalnu uporabnu cjelinu zgrade. Zahtjevi se osim toga, ili umjesto toga, mogu primjenjivati i na obnovljene dijelove zgrade.

2.  Države članice osim toga poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kod naknadne ugradnje ili zamjene dijela zgrade koji čini dio ovojnice zgrade i koji ima značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade ispune minimalni zahtjevi energetskih svojstava za taj dio zgrade, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

2.a   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se pri naknadnoj ugradnji ili zamjeni tehničkog sustava zgrade energetska svojstva optimiraju u skladu s člankom 11.

2.b  Države članice osiguravaju da se potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa dijelova zgrada i samostalnih uporabnih cjelina koje se podvrgavaju značajnoj obnovi izračunava na temelju već dostupnih informacija o isporučenim materijalima ili, ako to nije tehnički ili ekonomski izvedivo, s pomoću referentnih vrijednosti.

3.  Države članice osiguravaju, u slučaju zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, da se potiče postavljanje visokoučinkovitih alternativnih sustava, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo. Države članice osiguravaju, u slučaju zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, implementaciju elemenata za pasivno grijanje i hlađenje, zdrave norme kvalitete unutarnjeg okoliša, veliku sposobnost ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama s pomoću, među ostalim, zelenih infrastruktura, uklanjanja ugljika i skladištenja ugljika, poštovanje normi zaštite od požara, ublažavanje rizike povezane s pojačanom seizmičkom aktivnošću i uklanjanjem opasnih tvari, uključujući azbest. Države članice osiguravaju, u slučaju zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi i zgrada koje se podvrgavaju obnovi koja uključuje prostore za zajedničku uporabu kao što su ulazi, stubišta, dizala i parkiralište, kao i sanitarna područja, pristupačnost za osobe s invaliditetom.

3.a  Države članice potiču upotrebu digitalnih tehnologija za analizu i simulaciju zgrada, uključujući u pogledu dubinske obnove.

3.b  Države članice donose mjere kojima se osigurava da nije dopuštena uporaba sustava grijanja na fosilna goriva u zgradama koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, dubinskoj obnovi ili obnovi sustava grijanja od... [datum prenošenja ove Direktive]. Hibridni sustavi grijanja, kotlovi certificirani za rad na obnovljiva goriva i drugi tehnički sustavi zgrada koji ne upotrebljavaju isključivo fosilna goriva i koji su u skladu sa zahtjevima iz članka 11. stavka 1. za potrebe ovog stavka ne smatraju se sustavima grijanja na fosilna goriva.

Države članice osiguravaju da se u obnovama koje uključuju zamjenu tehničkih sustava zgrada koji se temelje na fosilnim gorivima daje prednost ranjivim kućanstvima i osobama koje žive u socijalnim stanovima.

3.c   Države članice do 1. siječnja 2027. poduzimaju posebne administrativne i financijske mjere za poticanje dubinske obnove zgrada s više stanova s najlošijim svojstvima.

Članak 9.

Minimalni standardi energetskih svojstava

1.  Države članice osiguravaju da su sve zgrade u skladu s minimalnim standardima energetskih svojstava, počevši od zgrada s najlošijim svojstvima.

1.a  Države članice osiguravaju da:

(a)  zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrada u vlasništvu javnih tijela, uključujući institucije, urede, tijela i agencije Unije, ili koje su ta tijela unajmila nakon....[datuma stupanja na snagu ove Direktive], postignu najkasnije:

i.  od 1. siječnja 2027. barem razred energetskih svojstava E; i [Am. 20.cp1]

ii.  od 1. siječnja 2030. barem razred energetskih svojstava D;

(b)  nestambene zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrada, osim onih iz točke (a), postignu najkasnije:

i.  od 1. siječnja 2027. barem razred energetskih svojstava E; te

ii.  od 1. siječnja 2030. barem razred energetskih svojstava D.

(c)  stambene zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrada u vlasništvu javnih tijela postignu najkasnije:

i.  od 1. siječnja 2030. barem razred energetskih svojstava E i

ii.  od 1. siječnja 2033. barem razred energetskih svojstava D.

U planu iz članka 3. stavka 1. točke (b) države članice utvrđuju linearnu putanju za postupno postizanje viših razreda energetskih svojstava u zgradama iz ovog stavka do 2040. i 2050., u skladu s planom za pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u zgrade s nultim emisijama i postizanje klimatske neutralnosti.

1.b  Države članice mogu izuzeti socijalno stanovanje u javnom vlasništvu od obveze iz stavka 1.a točke (a) ako takve obnove nisu troškovno neutralne ili bi dovele do povećanja najamnine za osobe koje žive u socijalnim stanovima koje bi premašilo ekonomske uštede na računima za energiju. [Am. 35.]

1.c  Komisija može odlučiti, na obrazloženi zahtjev države članice uključen u nacionalni plan obnove zgrada ili njegovu naknadnu izmjenu, dopustiti državi članici da zbog gospodarske i tehničke izvedivosti i dostupnosti kvalificirane radne snage prilagodi minimalne standarde energetskih svojstava za stambene zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrada iz stavka 1.a točke (c) za određene dijelove ili određene podsegmente svojeg fonda zgrada. Države članice koje namjeravaju prilagoditi svoje minimalne standarde energetskih svojstava obavješćuju Komisiju o predviđenim mjerama i linearnim poboljšanjima energetskih svojstava te izvješćuju o napretku u postizanju jednakovrijednih poboljšanja svojstava stambenih zgrada u okviru izvješćivanja o integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim izvješćima o napretku iz članka 3. stavka 8. Države članice ne izuzimaju nerazmjerno stanove za najam u usporedbi s drugim segmentima zgrada pri primjeni bilo kakvih prilagodbi minimalnih standarda energetskih svojstava. [Am. 36.]

1.d  Prilagodba minimalnih standarda energetskih svojstava iz stavaka 1.b i 1.c primjenjuje se na najviše 22 % ukupnog broja stambenih zgrada iz stavka 1.a točke (c) i ne primjenjuje se nakon 1. siječnja 2037. [Am. 37.]

2.  Uz minimalne standarde energetskih svojstava utvrđene u skladu sa stavkom 1., svaka država članica utvrđuje minimalne standarde energetskih svojstava za obnovu svih drugih postojećih zgrada.

▌ Minimalni standardi energetskih svojstava oblikuju se s obzirom na nacionalni plan i ciljeve za ▌ 2040. i 2050. navedene u planu obnove zgrada predmetne države članice te s obzirom na pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u zgrade s nultim emisijama do i 2050.

3.  U skladu s člankom 15., države članice podupiru usklađivanje s minimalnim standardima energetskih svojstava putem svih sljedećih mjera:

(a)  osiguravanjem odgovarajućih financijskih mjera, uključujući bespovratna sredstva, posebice onih usmjerenih na ranjiva kućanstva, kućanstva sa srednjim dohotkom i ▌osobe koje žive u socijalnim stanovima, u skladu s člankom 22. Direktive (EU) .../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti];

(b)  pružanjem tehničke pomoći, uključujući informacijske usluge, administrativnu potporu i integrirane usluge obnove putem jedinstvenih kontaktnih točaka, s posebnim naglaskom na ranjivim kućanstvima i osobama koje žive u socijalnim stanovima u skladu s člankom 22. Direktive (EU) .../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti]; [Am. 39.]

(c)  osmišljavanjem programa za javno i privatno financiranje kojima se pružaju poticaji za dubinske i postupne dubinske obnove, u skladu s člankom 15.; [Am. 40.]

(d)  uklanjanjem negospodarskih prepreka, uključujući suprotstavljene interese; ▌

(e)  praćenjem socijalnih učinaka, posebno na najranjivija kućanstva; [Am. 42.]

(ea)   utvrđivanjem okvira kako bi se osiguralo da ima dostatne i kvalificirane radne snage za pravodobnu provedbu minimalnih standarda energetskih svojstava u skladu s nacionalnim planovima obnove zgrada, među ostalim strategijom za olakšavanje stručnog obrazovanja mladih i prekvalifikacije radnika te stvaranje privlačnijih mogućnosti zapošljavanja. [Am. 41.]

4.  Ako se zgrada obnavlja kako bi se uskladila s određenim minimalnim standardom energetskih svojstava, država članica osigurava usklađenost s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava za dijelove zgrade u skladu s člankom 5. i, u slučaju značajne obnove, s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava za postojeće zgrade u skladu s člankom 8.

4.a  Države članice promiču skladištenje energije iz obnovljivih izvora kako bi omogućile vlastitu potrošnju energije iz obnovljivih izvora i smanjile volatilnost te promiču i pružaju poticaje za troškovno učinkovitu i ranu zamjenu grijača te svaku potrebnu optimizaciju povezanih tehničkih sustava zgrade koja iz toga proizlazi. [Am. 43.]

5.  Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati minimalne standarde energetskih svojstava iz stavaka 1. i 2. na sljedeće kategorije zgrada:

(a)  zgrade koje su službeno zaštićene kao dio zaštićenog okruženja ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti ili druge zgrade koje predstavljaju baštinu, te im je stoga potrebna propisna konzervacija, u mjeri u kojoj bi se ispunjavanjem standarda na neprihvatljiv način promijenile njihove značajke ili izgled, ili ako njihova obnova nije tehnički ili ekonomski izvediva; [Am. 29./rev]

(b)  zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe;

(c)  privremene zgrade s rokom uporabe do dvije godine, industrijska postrojenja, radionice, spremišta i nestambene infrastrukturne opskrbne stanice, kao što su trafostanice, podstanice, postrojenja za regulaciju tlaka, željeznički objekti te uslužne zgrade s vrlo niskom potražnjom za energijom i grijanjem ili hlađenjem te nestambene poljoprivredne zgrade koje koristi sektor obuhvaćen nacionalnim sektorskim ugovorom o energetskim svojstvima; [Am. 44.]

(d)  stambene zgrade koje se koriste ili su predviđene za korištenje manje od četiri mjeseca u godini odnosno koje se koriste ili su predviđene za korištenje u ograničenom vremenu tijekom godine i čija očekivana potrošnja energije iznosi manje od 25 % očekivane potrošnje kod cjelogodišnjeg korištenja;

(e)  samostojeće zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom manjom od 50 m2.

6.  Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje provedbe minimalnih standarda energetskih svojstava iz stavaka 1. i 2., uključujući odgovarajuće mehanizme praćenja. Države članice osiguravaju odgovarajuće okvire za financijsku potporu i socijalne zaštitne mjere u skladu s člankom 15. radi ispunjavanja minimalnih standarda energetskih svojstava.

Mjere okvira za financijsku potporu su dostatne, učinkovite, transparentne i nediskriminirajuće, njima se podupire provedba znatnih poboljšanja energetskih svojstava zgrada ako poboljšanje nije gospodarski izvedivo na drugi način i uključuju ciljane mjere za potporu ranjivim kućanstvima. Mjere mogu uključivati uspostavu fonda za obnovu energetskih svojstava koji bi djelovao kao poluga za povećanje privatnih i javnih ulaganja u projekte za poboljšanje energetskih svojstava zgrada, uključujući energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora u zgradama ili dijelovima zgrada.

Komisija po potrebi kao dio višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2028. – 2034. iznosi zakonodavne prijedloge za jačanje postojećih financijskih instrumenata Unije i predlaže dodatne financijske instrumente Unije za potporu provedbi ove Direktive. [Am. 22.cp2]

6 a.   Komisija do 31. prosinca 2027. i nakon toga svake dvije godine podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o napretku prema poboljšanju energetske učinkovitosti i energetskih svojstava zgrada. U izvješću se posebno prati i ocjenjuje učinkovitost postojećih financijskih mjera i predstavljaju dodatni alati za olakšavanje pravedne tranzicije, uključujući odgovarajuća financijska sredstva, na razini Unije, država članica ili na lokalnoj razini kako bi se osigurala pravedna tranzicija i ublažili negativni socioekonomski učinci, posebno u najpogođenijim regijama i zajednicama. [Am. 54.]

Članak 9.a

Solarna energija u zgradama

1.  Do... [24 mjeseca od stupanja na snagu ove Direktive] države članice osiguravaju da su sve nove zgrade projektirane na način kojim se optimizira njihov potencijal za proizvodnju solarne energije na temelju sunčeva zračenja na lokaciji, čime se omogućuje kasnija isplativa ugradnja solarnih tehnologija.

2.  Države članice mjerama informiranja i pojednostavnjenim programima izdavanja dozvola potiču uvođenje odgovarajućih instalacija za solarnu energiju u svim zgradama u kojima se provodi značajna obnova ili dubinska obnova u kombinaciji s obnovom ovojnice zgrade, zamjenom tehničkih sustava zgrade i ugradnjom opreme za skladištenje električne energije, infrastrukture za punjenje električnih vozila, tehnologije dizalica topline te sustava automatizacije i kontrole zgrada.

3.  Države članice osiguravaju uvođenje prikladnih instalacija za solarnu energiju, ako je to tehnički prikladno te gospodarski i funkcionalno izvedivo, kako slijedi:

(a)  do... [24 mjeseca od stupanja na snagu ove Direktive] na sve nove javne i nove nestambene zgrade;

(b)  do 31. prosinca 2026. na sve postojeće javne i nestambene zgrade;

(c)  do 31. prosinca 2028. na sve nove stambene zgrade i parkirališta pod krovom;

(d)  do 31. prosinca 2032. na sve zgrade u kojima se provodi značajna obnova.

4.  Države članice uspostavljaju i javno objavljuju kriterije na nacionalnoj razini za praktičnu provedbu rokova iz stavka 3. i za moguća izuzeća za određene vrste zgrada, u skladu s procijenjenim tehničkim i gospodarskim potencijalom instalacija za solarnu energiju i karakteristikama zgrada obuhvaćenih tim obvezama.

5.  Postavljanje odgovarajućih instalacija za solarnu energiju na sve nove stambene zgrade i parkirališta pod krovom te na sve zgrade u kojima se provodi značajna obnova kako je utvrđeno u stavku 3. točkama (c) i (d) kombinira se po potrebi s izolacijom krova i potkrovlja, uzimajući u obzir funkcioniranje zgrade. Postavljanje prikladnih instalacija za solarnu energiju kako je utvrđeno u stavku 3. kombinira se s postupkom izdavanja dozvola za ugradnju opreme za solarnu energiju u umjetne konstrukcije iz članka 16.c Direktive (EU) 2018/2001 (izmijenjena Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora kako je predloženo u dokumentu COM(2022)0222). Za solarne instalacije do 50 kW države članice dopuštaju postupak jednostavne obavijesti kako je predviđeno u članku 17. Direktive (EU) 2018/2001.

6.  Države članice u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada utvrđuju plan s brojčanim ciljevima za svoj nacionalni doprinos za uvođenje solarne energije i dizalica topline u zgradama.

7.  Države članice osiguravaju da njihovi regulatorni okviri osiguravaju potrebne administrativne, tehničke i financijske kapacitete i poticaje za uvođenje solarne energije u zgrade, među ostalim u kombinaciji s tehničkim sustavima zgrada kao što su baterije za kućnu uporabu, dizalice topline za vlastitu potrošnju ili velike dizalice topline za distribuciju topline preko sustava daljinskog grijanja. Države članice osiguravaju jednake regulatorne uvjete za sve solarne tehnologije i tehnologije grijanja.

8.  Države članice osiguravaju da predstavnici nacionalnih regulatornih tijela, operatora distribucijskog sustava, zajednica obnovljive energije, organizacija potrošača, pružatelja usluga skladištenja i drugih dionika procijene potrebu za dodatnim mjerama u pogledu distribucijskog sustava kako bi se postigli ciljevi iz ovog članka. Ta procjena uključuje potrebnu povezanost i nabavu fleksibilne distribuirane proizvodnje energije u skladu s odredbama Uredbe (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća(29) i Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća(30), posebno uzimajući u obzir potrebne jednake uvjete i pravednu naknadu za aktivne potrošače i energetske zajednice.

9.  Države članice potiču mjere za osiguranje zaštite od požara instalacija za solarnu energiju u zgradama, među ostalim u kombinaciji s tehničkim sustavima zgrada kao što su baterije za kućnu uporabu ili dizalice topline za vlastitu potrošnju.

Članak 10.

Putovnica za obnovu

1.  U skladu s člankom 29. Komisija do 31. prosinca 2023. donosi delegirane akte kojima se ova Direktiva dopunjuje uspostavom zajedničkog europskog okvira za putovnice za obnovu, na temelju kriterija utvrđenih u stavku 3. ovog članka.

2.  Države članice do 31. prosinca 2024. uvode sustav putovnica za obnovu kojim se provodi zajednički okvir utvrđen u skladu sa stavkom 1.

2.a   Države članice osiguravaju da putovnice za obnovu dobiju financijsku potporu u okviru nacionalnih planova obnove zgrada kako se ne bi stvorile prepreke, posebno za vlasnike nekretnina koji posjeduju samo stan u kojem žive. Države članice osiguravaju da su putovnice za obnovu zgrada uz odgovarajuću financijsku potporu dostupne ranjivim kućanstvima koja žele u cijelosti ili djelomično obnoviti svoje zgrade.

3.  Putovnica za obnovu mora ispunjavati sve sljedeće zahtjeve:

(a)  mora ju izdati kvalificiran i certificiran stručnjak nakon posjeta samoj zgradi u digitalnom obliku prikladnom za ispis;

(b)  mora sadržavati sveobuhvatan plan obnove u kojem se navodi maksimalan broj koraka u obnovi te njihov slijed u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” kako bi se postigla dubinska obnova s ciljem da se zgrada najkasnije do 2050. pretvori u zgradu s nultim emisijama te u kojem se navodi način na koji ostvariti minimalne standarde energetskih svojstava i mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa u postupku obnove;

(c)  u njoj moraju biti navedene očekivane koristi u pogledu uštede energije, smanjenja računa za energiju i smanjenja emisija stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa, a navode se i koraci u obnovi koji će dovesti do relevantnih poboljšanja;

(ca)   sadržava informacije o mogućem priključivanju na učinkovitu mrežu daljinskog grijanja, udjelu pojedinačne ili kolektivne proizvodnje i vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora;

(cb)   sadržava informacije o rasponu procijenjenih troškova za svaki preporučeni korak u obnovi, kao i procijenjene troškove dubinske obnove u jednom koraku kao referentni scenarij;

(cc)   obuhvaća popis materijala, informacije o kružnosti građevnih proizvoda, kao i šire koristi povezane sa zdravljem, udobnošću, kvalitetom unutarnjeg okoliša, sigurnošću kao što su zaštita od požara, električna i seizmička sigurnost te poboljšanje sposobnosti prilagodbe zgrade klimatskim promjenama;

(d)  mora sadržavati informacije o eventualnoj financijskoj i tehničkoj potpori te ažurirane kontaktne podatke najbliže jedinstvene kontaktne točke uspostavljene u skladu s člankom 15.a;

(da)  sadržava informacije o svim većim obnovama zgrade, kako je navedeno u članku 8. stavku 1., te o svakoj naknadnoj ugradnji ili zamjeni građevinskog elementa koji čini dio ovojnice zgrade i ima značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade, kako je navedeno u članku 8. stavku 2.

Putovnica za obnovu može sadržavati dodatne informacije, uzimajući u obzir sastav kućanstva i sve planirane obnove, uključujući one koje se ne odnose na energiju, u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

3.a   Države članice olakšavaju integraciju putovnica za obnovu u digitalne dnevnike zgrada prikupljanjem tehničkih i pravnih informacija s ključnim podacima kako bi vlasnici nekretnina mogli planirati i provoditi dubinske i postupne dubinske obnove zgrada.

Članak 11.

Tehnički sustavi zgrade

1.  Države članice s ciljem optimiziranja korištenja energije od strane tehničkih sustava zgrade postavljaju zahtjeve za sustave, koristeći se tehnologijama za uštedu energije, u pogledu ukupnih energetskih svojstava, ispravne ugradnje i odgovarajućeg dimenzioniranja, podešavanja i nadzora tehničkih sustava zgrade i po potrebi, sustava za hidroničko uravnotežavanje koji se ugrađuju u novim ili postojećim zgradama. Države članice pri utvrđivanju zahtjeva uzimaju u obzir uvjete oblikovanja te tipične ili prosječne uvjete rada te osiguravaju upotrebu opreme koja ispunjava kriterije za najviše dostupne razrede energetske učinkovitosti u skladu s relevantnim pravnim aktima Unije o označivanju energetske učinkovitosti, uzimajući u obzir učinkovitost sustava i načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

Zahtjevi za sustave postavljaju se za nove tehničke sustave zgrade te za zamjenu i modernizaciju postojećih tehničkih sustava i primjenjuju se u mjeri u kojoj je to tehnički, gospodarski i funkcionalno izvedivo.

Države članice utvrđuju zahtjeve povezane s emisijama stakleničkih plinova iz generatora topline ili s vrstom goriva koja se koristi u generatorima topline pod uvjetom da su takvi zahtjevi tehnički neutralni i u skladu s ciljem postupnog ukidanja uporabe fosilnih goriva u grijanju i hlađenju. Države članice osiguravaju da zahtjevi koje utvrde za tehničke sustave zgrada dosežu barem najnovije troškovno optimalne razine i uzimaju u obzir relevantne gospodarske i okolišne standarde optimizacije za dimenzioniranje.

Države članice osiguravaju da je zamjena zastarjelih i neučinkovitih tehničkih sustava zgrade, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, dio koraka utvrđenih u putovnici za obnovu, u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

2.  Države članice zahtijevaju da su nove zgrade ▌opremljene uređajima za samoreguliranje koji zasebno reguliraju temperaturu u svakoj sobi ili, u slučajevima u kojima je to opravdano, u određenoj grijanoj ili hlađenoj zoni samostalne uporabne cjeline zgrade i po potrebi sustavima za hidroničko uravnotežavanje. Postavljanje takvih uređaja za samoreguliranje i, po potrebi, hidroničko uravnotežavanje u postojećim zgradama kada se zamjenjuju generatori topline ili hladnoće, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo.

3.  Države članice zahtijevaju ugradnju mjernih i kontrolnih uređaja za praćenje i regulaciju kvalitete okoliša na odgovarajućoj razini jedinice i, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, u sljedećim zgradama:

(a)  zgradama s nultim emisijama;

(b)  novim zgradama;

(c)   postojećim zgradama u kojima se provodi značajna obnova;

(d)  u nestambenim zgradama čija je efektivna nazivna snaga sustava grijanja, sustava hlađenja ili kombiniranih sustava grijanja i hlađenja prostora veća od 70 kW;

(e)  u javnim zgradama i zgradama koje pružaju socijalne usluge od općeg interesa, kao što su obrazovanje, zdravstvo i socijalna pomoć.

Pri razmatranju gospodarske izvedivosti postrojenja iz prvog podstavka države članice uzimaju u obzir i njegove mjerljive koristi za zdravlje.

Države članice osiguravaju da su podaci o kvaliteti unutarnjeg okoliša i drugi relevantni podaci prikupljeni s pomoću uređaja za mjerenje i kontrolu interoperabilni s digitalnim dnevnicima zgrada u skladu s člankom 19. stavkom 6. te u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima o zaštiti podataka.

4.  Države članice osiguravaju da se pri ugradnji ili promjeni tehničkog sustava zgrade ukupna energetska svojstva ▌ i, ako je primjenjivo, potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa cjelokupnog ▌sustava poboljša i po potrebi dokaže podacima o radnim svojstvima u uporabi. Rezultati se dokumentiraju u digitalnom dnevniku zgrade i predaju vlasniku zgrade i najmoprimcu kako bi ostali dostupni i kako bi se mogli upotrebljavati za provjeru usklađenosti s minimalnim zahtjevima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. i izdavanje energetskih certifikata.

Države članice mogu donijeti nove poticaje i financijska sredstva kako bi potaknule prelazak sa sustava grijanja i hlađenja koji se temelje na fosilnim gorivima na sustave grijanja i hlađenja koji se temelje na nefosilnim gorivima, uz ulaganja u stanovanje kojima se poboljšava energetska učinkovitost.

4.a   Države članice utvrđuju zahtjeve kako bi se osiguralo da su, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, nestambene zgrade opremljene sustavima automatizacije i kontrole zgrada kako slijedi:

(a)  do 31. prosinca 2024., nestambene zgrade čija je efektivna snaga sustava grijanja, sustava hlađenja ili kombiniranih sustava grijanja i ventilacije prostora veća od 290 kW;

(b)  do 31. prosinca 2029. nestambene zgrade čija je efektivna nazivna snaga sustava grijanja, sustava hlađenja ili kombiniranih sustava grijanja i ventilacije prostora veća od 70 kW;

Države članice utvrđuju jasne parametre za utvrđivanje gospodarske izvedivosti opremanja nestambenih zgrada sustavima automatizacije i kontrole.

4.b   Sustavi automatizacije i kontrole zgrada iz stavka 4.a sposobni su za:

(a)  neprekidno praćenje, bilježenje, analizu i omogućivanje prilagodbe korištenja energije;

(b)  vrednovanje energetske učinkovitosti zgrade s obzirom na referentne vrijednosti, otkrivanje gubitaka u pogledu učinkovitosti tehničkih sustava zgrade te obavješćivanje osobe odgovorne za prostore ili tehničko upravljanje zgradom o mogućnostima poboljšanja energetske učinkovitosti;

(c)  omogućivanje komunikacije s povezanim tehničkim sustavima zgrade i drugim uređajima unutar zgrade te interoperabilnost s tehničkim sustavima zgrade za različite vrste patentiranih tehnologija, uređaja i proizvođača;

(d)  efektivno praćenje kvalitete unutarnjeg okoliša kako bi se osiguralo zdravlje i sigurnost stanara.

4.c   Države članice utvrđuju zahtjeve kako bi se osiguralo da su, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, od 1. siječnja 2025. nove stambene zgrade i stambene zgrade u kojima se provodi značajna obnova, čija je efektivna nazivna snaga sustava grijanja, sustava hlađenja ili kombiniranog sustava grijanja, hlađenja i ventilacije prostora veća od 70 kW opremljene sljedećim:

(a)  funkcijom trajnog elektroničkog nadzora sustava u zgradi na relevantnoj razini zgrade i jedinica kojim se mjeri učinkovitost te se vlasnike ili upravitelje zgrada obavješćuje u slučaju znatnih varijacija i potrebnom servisiranju sustava;

(b)  učinkovitim funkcijama kontrole i uravnotežavanja za osiguravanje optimalnog generiranja, distribucije, pohrane i korištenja energije;

(c)  fleksibilnošću na strani potražnje;

(d)  učinkovitim sustavom praćenja kvalitete unutarnjeg okoliša kako bi se osiguralo zdravlje i sigurnost stanara.

4.d  Osim zahtjeva iz stavka 4.c, i stambene zgrade s korisnom površinom poda većom od 1000 m² moraju biti opremljene funkcionalnošću koja omogućuje sljedeće:

(a)  vrednovanje energetske učinkovitosti zgrade s obzirom na referentne vrijednosti, otkrivanje gubitaka u tehničkim sustavima zgrade te obavještavanje odgovorne osobe za opremu ili tehničko upravljanje zgradom o mogućnostima poboljšanja energetske učinkovitosti;

(b)  komunikaciju s povezanim tehničkim sustavima zgrade i drugim uređajima unutar zgrade te interoperabilnost s tehničkim sustavima zgrade za različite vrste patentiranih tehnologija, uređaja i proizvođača.

4.e  Države članice zahtijevaju da, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, nestambene zgrade budu opremljene automatskim kontrolama rasvjete. Automatske kontrole rasvjete moraju imati sve sljedeće funkcionalnosti:

(a)   zoniranu kontrolu prisutnosti za unutarnju rasvjetu s automatskim otkrivanjem;

(b)   zonsko automatsko prigušivanje snage rasvjete na temelju razine dnevne svjetlosti tijekom dana;

(c)   mogućnost kontinuiranog praćenja, evidentiranja i otkrivanja kvarova;

(d)   dopuštanje kontrole krajnjem korisniku;

(e)   omogućavanje komunikacije s relevantnim povezanim tehničkim sustavima zgrade unutar zgrade.

Članak 11.a

Kvaliteta unutarnjeg okoliša

1.  Države članice utvrđuju zahtjeve za provedbu odgovarajućih standarda kvalitete unutarnjeg okoliša u zgradama kako bi se održali zdravi unutarnji klimatski uvjeti.

2.  Do... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Direktive] države članice utvrđuju zahtjeve u skladu s mjerljivim pokazateljima koji se temelje na pokazateljima iz okvira LEVELs.

Pokazatelji kvalitete unutarnjeg okoliša mjere se unutar zgrade i uključuju barem:

(a)  razinu ugljikova dioksida;

(b)  temperaturu i toplinsku ugodnost;

(c)  relativnu vlažnost zraka;

(d)  razinu dnevnog osvjetljenja ili odgovarajuće razine dnevnog svjetla;

(e)  stopu ventilacije prema izmjenama zraka po satu;

(f)  akustičnu udobnost u zatvorenom prostoru, kao što je kontrola trajanja odjeka i razine pozadinske buke te razumljivost govora.

O emisijama sitnih čestica iz unutarnjih izvora i ciljnim graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari iz unutarnjih izvora, hlapivih organskih spojeva koji su razvrstani kao kancerogeni, mutageni ili toksični za reprodukciju u skladu s Uredbom (EZ) br.1272/2008(31), uključujući formaldehid, izvješćuje se na temelju dostupnih podataka na razini proizvoda ili, ako su dostupni, izravnog mjerenja relevantnih izvora u vezi s unutarnjim okolišem zgrade.

3.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 29. radi dopune ove Direktive uspostavom okvira metodologije za izračun standarda kvalitete unutarnjeg okoliša.

4.  Države članice osiguravaju da su nove zgrade i zgrade u kojima se provodi značajna obnova u skladu s odgovarajućim standardima kvalitete unutarnjeg okoliša.

Članak 12.

Infrastruktura za održivu mobilnost

1.  U pogledu novih nestambenih zgrada i nestambenih zgrada u kojima se provodi značajna obnova ako ta obnova uključuje parkiralište ili električne instalacije zgrade, s više od pet parkirnih mjesta, ako se parkiralište nalazi unutar zgrade, neposredno uz zgradu ili je s njom jasno povezano, države članice osiguravaju postavljanje:

(a)  ▌barem jednog mjesta za punjenje na svakih pet pakirnih mjesta;

(b)  ▌vodova za svako parkirno mjesto kako bi se omogućilo kasnije postavljanje mjesta za punjenje električnih vozila, bicikala s električnim napajanjem i drugih tipova vozila kategorije L; te

(c)   ▌ parkirnih mjesta za bicikle koja čine najmanje 15 % ukupnog korisničkog kapaciteta nestambenih zgrada, uzimajući u obzir prostor potreban i za bicikle većih dimenzija od standardnih bicikala.

Države članice osiguravaju da unaprijed provedeni vodovi budu dimenzionirani tako da omogućavaju istovremeno i efikasno korištenje očekivanog broja mjestâ za punjenje i po potrebi pružaju potporu ugradnji sustava za upravljanje opterećenjem ili punjenjem, u mjeri u kojoj je to tehnički i gospodarski izvedivo i opravdano.

Odstupajući od stavka 1. točke (a), za nove uredske zgrade i uredske zgrade u kojima se provodi značajna obnova, a imaju više od pet parkirnih mjesta, države članice osiguravaju postavljanje barem jednog mjesta za punjenje na svaka dva parkirna mjesta.

2.  Za sve nestambene zgrade s više od dvadeset, i ako je tehnički i gospodarski izvedivo, više od deset parkirnih mjesta države članice do osiguravaju do 1. siječnja 2027. postavljanje barem jednog mjesta za punjenje na svakih deset parkirnih mjesta i ▌ parkirno mjesto za bicikle, što predstavlja najmanje 15 % ukupnog korisničkog kapaciteta zgrade, i s prostorom potrebnim i za bicikle većih dimenzija od standardnih bicikala. Kad je riječ o zgradama čiji su vlasnici ili korisnici javna tijela, države članice do 1. siječnja 2033. osiguravaju provođenje vodova za barem jedno od svaka dva parkirna mjesta.

3.  Države članice mogu, podložno procjeni lokalnih tijela, uzimajući u obzir lokalne značajke, uključujući demografske, zemljopisne i klimatske uvjete, prilagoditi zahtjeve u pogledu broja parkirnih mjesta za bicikle u skladu sa stavcima 1. i 2. za posebne kategorije nestambenih zgrada ▌.

4.  U pogledu novih stambenih zgrada i stambenih zgrada u kojima se provodi značajna obnova ako ta obnova uključuje parkiralište ili električne instalacije zgrade, s više od tri parkirna mjesta, ako se parkiralište nalazi unutar zgrade ili se parkiralište nalazi neposredno uz zgradu ili je s njom jasno povezano, države članice osiguravaju postavljanje:

(a)  u novim stambenim zgradama, vodova za svako parkirno mjesto i, u stambenim zgradama u kojima se provodi značajna obnova, vodova ili, ako je to tehnički i gospodarski neizvedivo, kanalske infrastrukture za svako parkirno mjesto kako bi se u kasnijoj fazi omogućilo postavljanje mjesta za punjenje električnih vozila i bicikala s električnim napajanjem i drugih tipova vozila kategorije L; Države članice osiguravaju da unaprijed provedeni vodovi budu dimenzionirani tako da omogućavaju istovremeno korištenje mjestâ za punjenje na svim parkirnim mjestima;

(aa)  barem jednog mjesta za punjenje;

(b)  najmanje dva parkirna mjesta za bicikl za svaki stan u novim stambenim zgradama;

(ba)  najmanje dva parkirna mjesta za bicikle za svaki stan u stambenim zgradama u kojima se provodi značajna obnova, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo;

(bb)  u novim stambenim zgradama s najmanje tri stana i u kojima nema parkirnih mjesta za automobile, najmanje dva parkirna mjesta za bicikle za svaki stan, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu, podložno procjeni lokalnih tijela i uzimajući u obzir lokalne značajke, uključujući demografske, zemljopisne i klimatske uvjete, prilagoditi zahtjeve u pogledu broja parkirnih mjesta za bicikle.

5.  Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati stavke 1., 2. i 4. na određene kategorije zgrada ako bi potrebni unaprijed provedeni vodovi ovisili o mikro izoliranim sustavima ili ako se zgrade nalaze u najudaljenijim regijama u smislu članka 349. UFEU-a, ako bi to prouzročilo znatne probleme za rad lokalnih energetskih sustava te bi ugrozilo stabilnost lokalne mreže.

5.a  Na temelju obrazloženog zahtjeva države članice Komisija može odlučiti dopustiti toj državi članici da prilagodi zahtjeve iz stavaka 1. i 2. za posebne kategorije zgrada:

(a)  ako je zgrada u vlasništvu i uporabi mikropoduzeća odnosno malog ili srednjeg poduzeća, kako je definirano u članku 2. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ(32); ili

(b)  ako se zgrada koristi samo privremeno u skladu s člankom 9.

5 b.  Države članice mogu prilagoditi zahtjeve za broj parkirnih mjesta u skladu sa stavcima 1., 2. i 4. za specifične kategorije stambenih i nestambenih zgrada ako bi ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 1., 2. i 4. dovelo do nerazmjernih troškova, bilo ekonomski neizvedivo ili neopravdano ili ako lokalni uvjeti ne opravdavaju ispunjavanje zahtjeva.

6.  Države članice osiguravaju da mjesta za punjenje iz stavaka 1., 2. i 4. ovog članka imaju mogućnost pametnog punjenja i, ovisno o slučaju, dvosmjernog punjenja te da rade na temelju nevlasničkih i nediskriminajućih komunikacijskih protokola i standarda, na interoperabilan način i u skladu s pravnim standardima i protokolima iz delegiranih akata donesenih na temelju članka 19. stavaka 6. i 7. Uredbe (EU) .../... [Uredba o infrastrukturi za alternativna goriva].

7.  Države članice osiguravaju da operatori mjesta za punjenje koja nisu javno dostupna njima po potrebi upravljaju u skladu s člankom 5. stavkom 4. Uredbe (EU) .../... [Uredba o infrastrukturi za alternativna goriva].

8.  Države članice predviđaju mjere za poticanje, pojednostavnjenje, usklađivanje i ubrzavanje postupka postavljanja mjesta za punjenje u novim i postojećim stambenim i nestambenim zgradama, posebno udruženja suvlasnika, i uklanjaju regulatorne prepreke, uključujući postupke za izdavanje dozvola i suglasnosti od strane javnih tijela i operatora mreže, ne dovodeći u pitanje pravo država članica u području vlasništva i najma nekretnina te omogućuju „pravo na priključak” za sve u Uniji. Države članice uklanjanju prepreke postavljanju mjestâ za punjenje u stambenim zgradama s parkirnim mjestima, posebice obvezu da se za privatno mjesto za punjenje za vlastitu upotrebu dobije pristanak najmodavca ili suvlasnikâ. Zahtjev najmoprimaca ili suvlasnika za ugradnju opreme za punjenje na parkirno mjesto može se odbiti ako za to postoje ozbiljni i opravdani razlozi.

Države članice osiguravaju da je vrijeme između zahtjeva za mjesto za punjenje u zgradi koje podnosi najmoprimac ili vlasnik i njegovog postavljanja razumno i da ni u kojem slučaju nije duže od šest mjeseci.

Do 1. siječnja 2025. Komisija objavljuje smjernice u kojima se utvrđuju standardi i protokol koje treba preporučiti nacionalnim i lokalnim javnim tijelima za protupožarnu sigurnost u parkiralištima pod krovom.

Države članice osiguravaju dostupnost tehničke pomoći za vlasnike i stanare zgrada koji žele postaviti mjesta za punjenje i parkirna mjesta za bicikle.

U pogledu postojećih stambenih zgrada s više od tri parkirna mjesta, države članice uvode mjere kojima se osigurava postavljanje vodova za parkirna mjesta, razmjerno broju lakih električnih vozila na baterije registriranih na svojem teritoriju.

8.a  Za vlasnike i najmoprimce zgrada, koji nemaju mogućnost ugradnje mjesta za punjenje u svojem mjestu boravka, države članice uvode mjere kojima im se omogućava da zatraže postavljanje javno dostupnog mjesta za punjenje u blizini njihovog mjesta boravka, u skladu s ciljevima Uredbe (EU) …/… [Uredba o infrastrukturi za alternativna goriva]. Države članice uvode mjere kako bi se osiguralo da broj javno dostupnih mjesta za punjenje koja su postavljena odgovara broju zahtjeva zaprimljenih unutar istih područja.

9.  Države članice osiguravaju usklađenost politika u pogledu zgrada, aktivne i zelene mobilnosti, klime, energije, biološke raznolikosti i urbanističkog planiranja.

Kako bi se osigurala učinkovita kombinacija privatne e-mobilnosti, aktivne mobilnosti i javnog prijevoza, države članice podupiru lokalna tijela pri razvoju i provedbi planova održive gradske mobilnosti s posebnim naglaskom na povezivanju politika stanovanja s održivom mobilnošću i urbanističkim planiranjem.

Članak 13.

Pripremljenost zgrada za pametne tehnologije

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 29. u pogledu neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije. Ocjenjivanje se temelji na procjeni sposobnosti da se funkcioniranje zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade prilagodi potrebama stanara, posebno u pogledu kvalitete unutarnjeg okoliša i mreže, te da se poboljša njezina energetska učinkovitost i sveukupna energetska svojstva.

U skladu s Prilogom IV., u okviru neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije utvrđuje se:

(a)  definicija pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije; ▌

(b)  metodologija za njegov izračun.

2.  Do 31. prosinca 2024. Komisija ▌ donosi delegirani akt u skladu s člankom 29., kojim se mijenja ova Direktiva tako da se do istog datuma zahtijeva obvezna primjena zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije, u skladu s Prilogom IV., na nestambene zgrade s efektivnom nazivnom snagom sustava grijanja, sustava klimatizacije i kombiniranog sustava grijanja, klimatizacije i ventilacije prostora većom od 290 kW. Zajednički sustav Unije primjenjuje se od 1. siječnja 2030. na nestambene zgrade s efektivnom nazivnom snagom od 70 kW.

3.  Komisija nakon savjetovanja s relevantnim dionicima donosi provedbeni akt s pojedinostima o tehničkim modalitetima za učinkovitu provedbu sustava iz stavka 1., što obuhvaća vremenski okvir za neobvezujuću probnu fazu na nacionalnoj razini i pojašnjenje komplementarnog odnosa tog sustava s energetskim certifikatima iz članka 16.

Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 3.

4.  Do 31. prosinca 2024. Komisija ▌nakon savjetovanja s relevantnim dionicima donosi provedbeni akt s pojedinostima o tehničkim modalitetima za učinkovitu primjenu sustava iz stavka 2 na nestambene zgrade s efektivnom nazivnom snagom sustava grijanja, sustava klimatizacije ili kombiniranog sustava grijanja, klimatizacije i ventilacije prostora većom od 290 kW.

Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 3.

Članak 14.

Razmjena podataka

1.  Države članice osiguravaju da vlasnici, najmoprimci i upravitelji zgrada mogu izravno pristupiti podacima o sustavima svoje zgrade, među ostalim tehničkim podacima o sustavima svoje zgrade. Nakon njihova pristanka pristup se može odobriti ili podaci staviti na raspolaganje trećoj strani, ovisno o postojećem ugovornom sporazumu. Države članice ovlašćuju upotrebu međunarodnih standarda i formata upravljanja pri razmjeni podataka i olakšavaju postizanje potpune interoperabilnosti usluga i razmjene podataka unutar Unije u skladu sa stavkom 5. Agregirani i anonimizirani podaci o sustavima zgrade javno su dostupni.

Za potrebe ove Direktive podaci o sustavima zgrade obuhvaćaju relevantne neobrađene podatke povezane s energetskim svojstvima dijelova zgrade, energetskim svojstvima usluga zgrade, očekivanim trajanjem sustava grijanja, senzorima, sustavima automatizacije i kontrole zgrade te brojilima i mjestima za punjenje za e-mobilnost i povezani su s digitalnim dnevnikom zgrade. I obrađeni i neobrađeni podaci smatraju se prihvatljivima za potrebe ovog članka, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve iz prvog podstavka.

1.a   Države članice osiguravaju da lokalna tijela imaju pristup podacima o energetskim svojstvima zgrada na njihovu teritoriju kako se zahtijeva kako bi olakšala izradu planova grijanja i hlađenja te uključila operativne geografske informacijske sustave i povezane baze podataka, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(33). Države članice osiguravaju da lokalna tijela imaju potrebne resurse za upravljanje podacima i informacijama.

2.  Pri utvrđivanju pravila za upravljanje i razmjenu podataka države članice ili, ako je određena država članica tako odredila, imenovana nadležna tijela, poštuju usklađena pravila Unije utvrđena u provedbenim aktima predviđena u stavku 5. i mjerodavni pravni okvir Unije. Pravila o pristupu i bilo kakve naknade ne smiju biti prepreka niti diskriminirati treće strane u pristupu podacima o sustavima zgrade.

3.  Vlasniku, najmoprimcu ni upravitelju zgrade ne smije se dodatno naplaćivati pristup podacima ni zahtjev da se ti podaci stave na raspolaganje trećoj strani ovisno o postojećem ugovornom sporazumu. Države članice odgovorne su za utvrđivanje relevantnih naknada za odobravanje pristupa podacima za druge stranke koje ispunjavaju uvjete, kao što su financijske institucije, agregatori, dobavljači energije, pružatelji energetskih usluga i nacionalni zavodi za statistiku ili druga nacionalna tijela nadležna za razvoj, izradu i objavljivanje europskih statistika. Države članice ili, prema potrebi, imenovana nadležna tijela, osiguravaju da eventualne naknade koje odrede regulirani subjekti koji pružaju podatkovne usluge budu razumne i opravdane. Države članice potiču razmjenu podataka o sustavima zgrada.

4.  Pravila o pristupu podacima i pohrani podataka za potrebe ove Direktive moraju biti u skladu s relevantnim pravom Unije. Obrada osobnih podataka u okviru ove Direktive mora se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

4.a  Do 31. prosinca 2023. Komisija u skladu s člankom 29. donosi delegirani akt kojim se ova Direktiva dopunjuje uspostavom zahtjeva u pogledu interoperabilnosti te nediskriminirajućih i transparentnih postupaka za pristup podacima iz ovog članka.

5.  Do 31. prosinca 2023. Komisija donosi provedbene akte s pojedinostima o zahtjevima u pogledu interoperabilnosti te o nediskriminirajućim i transparentnim postupcima za pristup podacima iz ovog članka.

Ti provedbeni akti donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 30. stavka 2.

Komisija izrađuje strategiju za savjetovanje u kojoj će se utvrditi ciljevi savjetovanja, ciljni dionici i aktivnosti savjetovanja za izradu provedbenih akata.

Članak 15.

Financijski poticaji, vještine i tržišne prepreke

1.  Države članice osiguravaju odgovarajuće financiranje i potporne mjere u kombinaciji s drugim instrumentima Unije kao što su Mehanizam za oporavak i otpornost, Socijalni fond za klimatsku politiku i fondovi kohezijske politike. Iz njih se namjenski izdvajaju odgovarajući iznosi u provedbi programa Unije i u nacionalnim programima financiranja obnove te se izdvajaju odgovarajuća sredstva za uklanjanje tržišnih prepreka i poticanje potrebnih ulaganja u energetsku obnovu u skladu s njihovim nacionalnim planovima obnove zgrada te kako bi se do 2050. provela pretvorba njihova fonda zgrada u zgrade s nultim emisijama, među ostalim i promicanjem i pojednostavnjenjem uporabe javno-privatnih partnerstava.

Države članice osiguravaju da su zahtjevi za financiranje i postupci financiranja jednostavni i pojednostavljeni kako bi se kućanstvima olakšao pristup financiranju.

1.a  Javnim financiranjem rješavaju se početni troškovi povezani s obnovom s kojima se suočavaju kućanstva. Države članice olakšavaju pristup cjenovno pristupačnim bankovnim zajmovima, posebnim kreditnim linijama ili obnovama koje se u potpunosti financiraju javnim sredstvima.

Pri dodjeli financijske potpore u okviru financijskih poticaja u obliku bespovratnih sredstava ili jamstava uzimaju se u obzir parametri koji se temelje na prihodima kako bi se osiguralo da su prvenstveno usmjereni na ranjiva kućanstva i osobe koje žive u socijalnim stanovima, u skladu s člankom 22. Direktive (EU).../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti]. Države članice razvijaju posebne programe za obnovu radi povećanja energetske učinkovitosti, posebno financijske mjere, i osiguravaju da svaki nacionalni program financijske potpore sadržava namjenske iznose za ranjiva kućanstva koji odgovaraju njihovim potrebama. Države članice mogu koristiti nacionalne fondove za energetsku učinkovitost za financiranje posebnih programa i programa u skladu s člankom 28. Direktive (EU).../.... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti].

2.  Države članice poduzimaju odgovarajuće regulatorne mjere za uklanjanje negospodarskih prepreka obnovi zgrada. Kad je riječ o zgradama u kojima ima više samostalnih uporabnih cjelina, te mjere mogu uključivati uklanjanje zahtjeva jednoglasnosti u suvlasničkim strukturama, prilagodbu ovlasti i odgovornosti upravitelja zgrada u pogledu vođenja projekata energetske obnove ili dopuštanje da suvlasničke strukture budu izravni primatelji financijske potpore kao što su zajmovi i bespovratna sredstva.

3.  Države članice na najbolji troškovno učinkovit način koriste nacionalno financiranje i financiranje dostupno na razini Unije, posebno u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, Socijalnog fonda za klimatsku politiku, fondova kohezijske politike, programa InvestEU, prihoda od dražbovne prodaje emisijskih jedinica u skladu s Direktivom 2003/87/EZ [izmijenjena Direktiva o ETS-u] i drugih izvora javnog financiranja. Ti se izvori financiranja upotrebljavaju dosljedno kako bi se do 2050. uspostavio fond zgrada s nultim emisijama.

4.  Kako bi se potaknula ulaganja, države članice osiguravaju učinkovitu uspostavu poticajnog financiranja i financijskih alata, odnosno zajmova za energetsku učinkovitost i hipoteka za obnovu zgrada, ugovora o energetskom učinku, financijskih programa „plati koliko uštediš”, poreznih poticaja, uključujući smanjene porezne stope na radove i materijale za obnovu, programa otplate putem poreza, programa otplate putem računa, jamstvenih fondova, standarda za hipotekarne kredite, gospodarskih instrumenata za pružanje poticaja za primjenu dostatnih i kružnih mjera, fondova namijenjenih za dubinske obnove i fondova namijenjenih za obnove sa znatnim minimalnim pragom ciljanih ušteda energije i ciljanih smanjenja emisija stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa.

Države članice osiguravaju da se informacije o dostupnim financijskim sredstvima i alatima stave na raspolaganje javnosti na pristupačan i transparentan način, što uključuje i digitalni način.

Države članice i relevantna financijska tijela preispituju mjerodavno zakonodavstvo i razvijaju mjere potpore kako bi olakšale prihvaćanje zajmova za obnovu i hipoteka za energetsku učinkovitost te razvoj inovativnih kreditnih proizvoda namijenjenih financiranju dubinske obnove i postupne dubinske obnove u skladu s koracima u putovnicama za obnovu. Komisija i Europska investicijska banka osiguravaju pristup financiranju pod povoljnim uvjetima, čime se olakšava primjena financijskih instrumenata i inovativnih programa, kao što su zajam EU-a za obnovu ili Europski jamstveni fond za obnovu zgrada. Poticajno financiranje i financijski alati usmjeravaju i ulaganja u energetski učinkovit fond zgrada javnog sektora, u skladu sa smjernicama Eurostata o evidentiranju ugovora o energetskom učinku u državnim računima.

4.a  Do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 29. radi dopune ove Direktive kako bi se osiguralo da se standardima za hipotekarne kredite financijske institucije učinkovito potiču na povećanje opsega predviđenog za obnovu, da propišu mjere potpore financijskim institucijama i potrebne zaštitne mjere protiv mogućeg kontraproduktivnog kreditiranja kao što su smanjenje ili odbijanje pristupa kreditima za kućanstva koja žive u stanovima s niskim razredom energetskih svojstava ili ograničavanje njihova hipotekarnog kreditiranja na potrošače koji kupuju stanove s visokim razredom energetske učinkovitosti.

5.  Države članice olakšavaju agregiranje projekata kako bi se ulagačima omogućio pristup, a potencijalnim klijentima osigurala rješenja u paketu. Države članice donose mjere kojima se osigurava da financijske institucije široko i na nediskriminirajući način nude kreditne proizvode energetske učinkovitosti i pristupačnosti za obnovu zgrada te da ti proizvodi budu vidljivi i dostupni svim potrošačima. Države članice osiguravaju da banke i druge financijske institucije i ulagači dobivaju informacije o prilikama za sudjelovanje u financiranju poboljšanja energetskih svojstava zgrada.▌

6.  Države članice prate dostupnost vještina i kvalificiranih stručnjaka u skladu s člankom 3. te razvijaju mjere i osiguravaju financiranje s ciljem promicanja programa obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim u području digitalnih tehnologija,olakšavanja profesionalne prekvalifikacije radnika i stvaranja prilika za zapošljavanje, kako bi se osiguralo dovoljno radne snage s odgovarajućom razinom vještina koje odgovaraju potrebama u sektoru zgrada. Države članice uvode mjere za promicanje sudjelovanja u takvim programima, posebno mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) i pritom u obzir uzimaju rodnu dimenziju. Jedinstvene kontaktne točke uspostavljene u skladu s člankom 15.a mogu olakšati pristup takvim programima i profesionalnu prekvalifikaciju radnika.

7.  Komisija razvija zajedničke standarde Unije za inovativne financijske programe, a posebno za program „Plati koliko uštediš”, kojim se utvrđuju obvezni minimalni zahtjevi za javne i privatne subjekte.

8.  Komisija ▌ pomaže državama članicama pri određivanju nacionalnih i regionalnih programa financijske potpore s ciljem poboljšanja energetskih svojstava zgrada i smanjenja emisija stakleničkih plinova iz zgrada, posebno postojećih zgrada, među ostalim podupiranjem razmjene najbolje prakse među odgovornim nacionalnim ili regionalnim vlastima ili tijelima. Kako bi osigurale jednake uvjete i maksimalno iskoristile raspoloživi potencijal ulaganja, države članice osiguravaju da se takvi programi razvijaju na način koji je dostupan organizacijama s manjim administrativnim, financijskim i organizacijskim kapacitetima, kao što su mikropoduzeća te MSP-ovi, energetske zajednice, inicijative koje predvode građani, lokalne vlasti i energetske agencije. Države članice osiguravaju potporu lokalnim inicijativama, kao što su programi obnove koje vode građani i programi za grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora na razini susjedstva ili općine.

8.a  Države članice osiguravaju odgovarajuće financiranje, mjere potpore i druge instrumente za provedbu rezultata istraživanja i razvoja u vezi s energetski učinkovitim građevinskim sustavima i materijalima, uključujući proizvodnju, posebno u mikropoduzećima te MSP-ovima.

9.  Države članice povezuju svoje financijske mjere za poboljšanje energetskih svojstava i smanjenje emisija stakleničkih plinova u obnovi zgrada s ciljanim i ostvarenim uštedama energije i poboljšanjima, određenima prema jednom od sljedećih kriterija ili više njih:

(a)   energetskim svojstvima i smanjenju emisija stakleničkih plinova opreme ili materijala koji se upotrebljava u obnovi; u tom slučaju opremu ili materijal koji se upotrebljava u obnovi postavlja instalater s odgovarajućom razinom certifikacije ili kvalifikacije te ta oprema ili materijal mora biti u skladu barem s minimalnim energetskim svojstvima ili višim referentnim vrijednostima za poboljšana svojstva potrošnje energije zgrada;

(b)  standardnim vrijednostima za izračun ušteda energije i emisija stakleničkih plinova u zgradama;

(c)  ostvarenim poboljšanjem zbog takve obnove usporedbom energetskih certifikata izdanih prije i nakon obnove;

(d)  rezultatima energetskog pregleda;

(e)  rezultatima neke druge relevantne, transparentne i razmjerne metode kojom se pokazuje poboljšanje energetskih svojstava, usporedbom potrošnje energije prije i nakon obnove uz pomoć sustava pametnog mjerenja.

Zahtjevi iz ovog stavka ne primjenjuju se na financiranje namijenjeno ranjivim kućanstvima.

10.  Države članice najkasnije od 1. siječnja 2024. ne daju nikakve financijske poticaje za ugradnju kotlova na fosilna goriva ▌.

11.  Države članice potiču dubinsku obnovu i veće programe koji obuhvaćaju velik broj zgrada, posebno zgrade s najlošijim svojstvima, među ostalim s pomoću integriranih programa obnove na razini okruga i rezultiraju ukupnim smanjenjem potražnje za primarnom energijom za barem 60 % uz povećanje financijske, porezne, administrativne i tehničke potpore u skladu s postignutom razinom učinkovitosti, uz veće financijsko sudjelovanje namijenjeno za temeljite obnove ili za skupine iz stavka 1.a.

11.a  Države članice dopunjuju promicanje financijskih poticaja politikama i mjerama za sprečavanje deložacije zbog obnove.

13.  Države članice prilikom pružanja financijskih poticaja vlasnicima zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada osiguravaju da ti financijski poticaji koriste i vlasnicima i najmoprimcima. Države članice uvode učinkovite socijalne zaštitne mjere kako bi se posebno zaštitilo ranjiva kućanstva, među ostalim pružanjem potpore za plaćanje najamnine ili ograničavanjem porasta najamnina ili uvođenjem uvjeta za porast najamnina u okviru financijskih programa prema načelu „plati koliko uštediš”, kako bi se osiguralo da porast najamnine ne premašuje iznos ušteđen zahvaljujući smanjenju računa za energiju ušteđenu pri obnovi.

13.a  Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za uklanjanje regulatornih, zakonskih i administrativnih prepreka za povećanje stambenih zadruga, uključujući neprofitne zadruge. Države članice osiguravaju da takve stambene zadruge i integrirani okruzi ispunjavaju uvjete za financijske poticaje. Komisija olakšava razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu ostvarenja operativnog statusa neprofitnih stambenih zadruga i daje smjernice o mjerama za pojednostavljenje njihova uvođenja.

Članak 15.a

Jedinstvene kontaktne točke za energetsku učinkovitost zgrada

1.   Države članice osiguravaju uspostavljanje instrumenata tehničke pomoći, uključujući sveobuhvatne kontaktne točke za energetsku učinkovitost zgrada, namijenjene svim subjektima koji sudjeluju u obnovi zgrada, uključujući vlasnike stambenih objekata te upravne, financijske i gospodarske subjekte, uključujući mikropoduzeća i MSP-ove. Države članice osiguravaju da su instrumenti tehničke pomoći jednako dostupni na cijelom njihovom državnom području ovisno o rasprostranjenosti stanovništva uspostavom barem jedne jedinstvene kontaktne točke po regiji, a u svakom slučaju na 45 000 stanovnika.

Komisija blisko surađuje s Europskom investicijskom bankom, državama članicama i regijama kako bi se olakšalo funkcioniranje i kontinuitet financiranja jedinstvenih kontaktnih točaka za energetsku učinkovitost zgrada barem do 31. prosinca 2029.

2.  Države članice surađuju s relevantnim regionalnim i lokalnim vlastima te privatnim dionicima u svrhu uspostave jedinstvenih kontaktnih točaka za energetsku učinkovitost zgrada na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Države članice mogu odrediti jedinstvene kontaktne točke uspostavljene u skladu s člankom 21. stavkom 2.a Direktive (EU).../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti] kao jedinstvene kontaktne točke za potrebe ovog članka.

Jedinstvene kontaktne točke za energetsku učinkovitost zgrada neovisni su javni subjekti, međusektorski su i interdisciplinarni, te korisnicima pružaju besplatne usluge. Pružaju prilagođene savjete različitim ciljnim skupinama o energetskoj učinkovitosti zgrada i mogu pratiti integrirane programe obnove na razini okruga. Jedinstvene kontaktne točke mogu surađivati s privatnim subjektima koji pružaju i promiču usluge relevantne za energetsku obnovu, kao što su financijska rješenja i provedba energetskih obnova te, prema potrebi, povezuju potencijalne projekte, posebno projekte manjih razmjera, sa sudionicima na tržištu.

Kako bi se olakšala uspostava i pružanje usluga jedinstvenih kontaktnih točaka za energetsku učinkovitost zgrada, države članice preispituju svoja pravila o javnoj nabavi za natječaje za energetske obnove.

Jedinstvene kontaktne točke podupiru projekte razvijene na lokalnoj razini pružanjem tehničkih, administrativnih i financijskih savjeta i pomoći, poput:

(a)  pružanja pravne pomoći, pojačane zaštite za nadilaženje suprotstavljenih interesa u stambenim prostorima u privatnom najmu, pojednostavnjenih informacija o tehničkoj potpori, prilagođenoj financijskoj pomoći i dostupnim mogućnostima financiranja, posebno programima bespovratnih sredstava i subvencija, te rješenja kućanstvima, mikropoduzećima i MSP-ovima te javnim tijelima;

(b)  povezivanja potencijalnih projekata, posebno projekata manjih razmjera, sa sudionicima na tržištu;

(c)  savjetovanja o ponašanju u vezi s potrošnjom energije radi aktivnog uključivanja potrošača i pružanje pristupa cjenovno pristupačnim energetskim ponudama;

(d)  pružanja informacija i pristupa programima osposobljavanja i edukacije, među ostalim za lokalne vlasti i socijalne službe, kako bi se pružila tehnička pomoć i osiguralo više stručnjaka za energetsku učinkovitost te kako bi se prekvalificirali i usavršili stručnjaci radi zadovoljavanja potreba tržišta;

(e)  prikupljanja i podnošenja Komisiji objedinjenih podataka o tipologiji iz projekata u području energetske učinkovitosti koje olakšavaju jedinstvene kontaktne točke i koje Komisija objavljuje u izvješću... [datum prenošenja ove Direktive] i svake dvije godine nakon toga kako bi se razmijenila iskustva i poboljšala prekogranična suradnja među državama članicama radi promicanja primjera najbolje prakse iz različitih tipologija zgrada, stanovanja i poduzeća;

(f)  podupiranja aktivnosti podizanja razine svijesti, uključujući informacije o poticajima za regulaciju kvalitete unutarnjeg okruženja i ugradnju potrebnih uređaja tijekom značajne obnove;

(g)  pružanja i razvoja holističke potpore svim kućanstvima, s posebnim naglaskom na ranjiva kućanstva i osobe koje žive u socijalnim stanovima, kao i one sa zdravstvenim problemima povezanima sa zgradama s najlošijim svojstvima, kao i akreditiranim poduzećima i instalaterima koji pružaju usluge obnove prilagođene različitim tipologijama stambenih objekata i zemljopisnom području primjene, te pružanju potpore koja obuhvaća različite faze projekta obnove, posebno kako bi se olakšala provedba minimalnih standarda energetskih svojstava kako je utvrđeno u članku 9.;

(h)  pružanja informacija o pristupačnosti, dostupnosti vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora, zajednicama obnovljive energije i drugim alternativama grijanju i hlađenju na fosilna goriva u zgradama te informacija o materijalima i rješenjima u pogledu energetske učinkovitosti, skladištenja energije i tehnologija energije iz obnovljivih izvora za zgrade;

(i)  potpora suradnji s relevantnim lokalnim dionicima i građanima u ocjeni učinka minimalnih standarda energetskih svojstava na cjenovnu pristupačnost i kvalitetu stanovanja.

Države članice surađuju s lokalnim i regionalnim tijelima kako bi potaknule suradnju među javnim tijelima, energetskim agencijama i inicijativama pod vodstvom zajednice te promicale, razvile i unaprijedile jedinstvene kontaktne točke putem integriranog procesa. Komisija državama članicama pruža smjernice za razvoj tih jedinstvenih kontaktnih točaka s ciljem stvaranja usklađenog pristupa u cijeloj Uniji.

Članak 16.

Energetski certifikati

1.  ▌ Energetski certifikat obuhvaća energetska svojstva zgrade izražena brojčanim pokazateljem korištenja primarne i konačne energije u kWh/(m2 god.), potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa izražen brojčanim pokazateljem emisija stakleničkih plinova iz cijelog životnog ciklusa u kgCO2eq/(m2) i referentne vrijednosti kao što su minimalni zahtjevi energetskih svojstava , minimalni standardi energetskih svojstava, zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije i zahtjevi za zgrade s nultim emisijama , kako bi se vlasnicima i najmoprimcima zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade omogućilo da usporede i procijene njezina energetska svojstva. Energetski certifikat uključuje dodatne brojčane pokazatelje, posebno ukupnu godišnju potrošnju energije (kWh/god.), godišnje energetske potrebe za grijanje, hlađenje, ventilaciju i toplu vodu, potrošnju energije po kvadratnom metru godišnje (kWh/(m2/god.)), godišnju potrošnju primarne energije iz neobnovljivih izvora u kWh/(m2/god.) te potrošnju konačne energije za grijanje, hlađenje, grijanje potrošne vode, ventilaciju, ugrađenu rasvjetu i druge usluge zgrade, a može uključivati dodatne zahtjeve u pogledu učinkovitosti i sigurnosti za uređaje.

2.  Energetski certifikat mora se do 31. prosinca 2025. uskladiti s predloškom iz Priloga V.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice koje su revidirale svoj sustav certificiranja energetskih svojstava zgrada između 1. siječnja 2019. i... [datum stupanja na snagu ove Direktive] mogu nastaviti upotrebljavati taj sustav za usklađivanje s člankom 9. stavkom 1. i mogu odrediti zgrade s najlošijim svojstvima na temelju podataka iz svojeg fonda zgrada u razdoblju od 1. siječnja 2019. i... [datum stupanja na snagu ove Direktive] kao polaznu vrijednost i obnoviti barem jednak broj zgrada s najlošijim svojstvima ili istovjetnu korisnu podnu površinu zgrada s najlošijim svojstvima iz članka 9. stavka 1.a ili istovjetnu razinu poboljšanja energetskih svojstava. Ako država članica koristi odstupanje predviđeno u drugom podstavku, ona do 1. siječnja 2030. ažurira svoje razrede svojstava u skladu s prvim podstavkom na temelju učinkovitosti svojeg nacionalnog fonda zgrada od 1. siječnja 2019. do... [datuma stupanja na snagu ove Direktive].

U skladu s prvim podstavkom ovog stavka države članice određuju razred energetskih svojstava zgrade, označen u okviru ograničenog raspona uz upotrebu isključivo slova od ▌A do G. Slovo A odnosi se na zgrade s nultim emisijama kako su definirane u članku 2. točki 2. Države članice mogu odrediti razred energetskih svojstava A+ za zgrade koje ispunjavaju sve navedene uvjete:

(a)  standardi visoke učinkovitosti s energetskim potrebama za grijanjem, hlađenjem, ventilacijom i toplom vodom koje ne prelaze 15 kWh/m2/god.;

(b)  veća proizvodnja kWh energije iz obnovljivih izvora u krugu zgrade na temelju mjesečnog prosjeka;

(c)  ugljična pozitivnost u pogledu potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa zgrade, uključujući materijale zgrade i energetska postrojenja, tijekom proizvodnje, ugradnje, uporabe, održavanja i rušenja.

Slovo G odnosi se na 15% zgrada s najlošijim svojstvima u nacionalnom fondu zgrada u trenutku uvođenja tog raspona. Države članice osiguravaju da se pokazatelji energetskih svojstava ravnomjerno razvrstavaju u preostale razrede energetskih svojstava (od A do F). Države članice osiguravaju zajednički vizualni identitet energetskih certifikata na svojem državnom području.

2.a  Države članice mogu financirati uvođenje energetskih certifikata kao mjeru u skladu s člankom 8. Direktive (EU).../.... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti].

2.b   Države članice sastavljaju registar energetskih certifikata u skladu s člankom 19., među ostalim kako bi olakšale integrirane programe centralizirane obnove u skladu s klimatskim ciljevima Unije.

3.  Države članice osiguravaju kvalitetu, pouzdanost i cjenovnu pristupačnost energetskih certifikata. Moraju osigurati da energetske certifikate, koji trebaju biti cjenovno pristupačni i besplatni za ranjiva kućanstva i izdaju neovisni stručnjaci nakon posjeta samoj zgradi. Energetski certifikati moraju biti jasni i čitki te dostupni u strojno čitljivom obliku i u skladu s Prilogom V.

4.  Energetski certifikat obuhvaća preporuke za troškovno učinkovito poboljšanje energetskih svojstava do troškovno optimalne razine i smanjenje emisija stakleničkih plinova životnog ciklusa iz zgrade, poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade te preporuke za poboljšanje razine pripremljenosti za pametne tehnologije u skladu s člankom 13., osim ako je ta zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade već usklađena s relevantnim standardom za zgrade s nultim emisijama.

Preporuke u energetskom certifikatu uključuju:

(a)  mjere za pojedinačne građevinske elemente neovisne o značajnoj obnovi ovojnice zgrade ili tehničkih sustava ▌zgrade; te

(b)  mjere za pojedinačne dijelove zgrade neovisne o značajnoj obnovi ovojnice zgrade ili tehničkih ▌sustava zgrade.

5.  Preporuke u energetskom certifikatu moraju biti tehnički izvedive za konkretnu zgradu i sadržavati procjenu ušteda energije i smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova tijekom očekivanog vijeka trajanja zgrade tijekom očekivanog vijeka trajanja zgrade te poboljšanje pokazatelja kvalitete unutarnjeg okoliša. Mogu sadržavati procjenu razdoblja povrata ulaganja ili analizu troškova i koristi tijekom gospodarskog vijeka trajanja zgrade i podatke o dostupnim financijskim poticajima, administrativnoj i tehničkoj pomoći zajedno s financijskim koristima koje su u velikoj mjeri povezane s postizanjem referentnih vrijednosti. Nakon što na snagu stupe relevantni mehanizmi izvješćivanja i ciljevi utvrđeni u člancima 7., 8. i 11.a, energetski certifikat uključuje relevantne preporuke.

6.  Preporuke moraju obuhvaćati procjenu preostalog vijeka trajanja sustava grijanja prostora i klimatizacije, kao i procjenu mogućnosti da se sustav grijanja prostora i zagrijavanja vode ili klimatizacije prilagodi tako da radi na učinkovitijim temperaturnim postavkama, kao što su grijaća tijela koja rade na niskim temperaturama u sustavima toplovodnog grijanja, uključujući potrebno oblikovanje zahtjeva za proizvodnju toplinske energije i zahtjeve u pogledu temperature i protoka.

6.a   U preporukama se navode moguće alternative za zamjenu tehničkih sustava zgrade za grijanje i hlađenje prema potrebi i u skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050. koje su prikladne za tu vrstu zgrade i uzimajući u obzir lokalne okolnosti i okolnosti povezane sa sustavom.

7.  U energetskom certifikatu navodi se gdje vlasnik odnosno najmoprimac može dobiti detaljnije informacije, uključujući informacije u pogledu troškovne optimalnosti preporuka navedenih u energetskom certifikatu te kontaktne podatke i adresu najbliže jedinstvene kontaktne točke uspostavljene u skladu s člankom 15.a. Ocjenjivanje troškovne optimalnosti temelji se na setu standardnih uvjeta u skladu s člankom 6., kao što su procjena ušteda energije i cijene energije na kojima se ta procjena temelji te preliminarna prognoza troškova. Osim toga, on sadrži informacije o koracima za provedbu preporuka i o svim raspoloživim financijskim potporama. Vlasniku odnosno najmoprimcu mogu se pružiti i druge informacije o povezanim pitanjima, kao što su energetski pregledi i poticaji financijske i druge prirode te mogućnosti financiranja ili savjeti o tome kako povećati klimatsku otpornost zgrade te sigurnost ugrađenih uređaja.

8.  Certificiranje samostalnih uporabnih cjelina zgrada može se temeljiti na:

(a)  zajedničkom certificiranju čitave zgrade; ili

(b)  procjeni druge reprezentativne samostalne uporabne cjeline zgrade s istim energetskim značajkama u istoj zgradi.

9.  Certificiranje jednoobiteljskih kuća može se temeljiti na procjeni druge reprezentativne zgrade sličnog oblika i veličine i sličnih stvarnih energetskih svojstava ako stručnjak koji izdaje energetski certifikat može zajamčiti takvu podudarnost.

9.a  Komisija nakon savjetovanja s relevantnim dionicima i preispitivanja postojećih metodologija i alata razvija europsku shemu certificiranja za brojila energetske učinkovitosti. Države članice mogu se koristiti tim shemama certificiranja kako bi potaknule upotrebu certificiranih tehnologija mjerenja energetske učinkovitosti i ojačale energetske certifikate mjerenjem u stvarnom vremenu.

10.  Valjanost energetskog certifikata može biti najviše pet godina. Međutim, za zgrade koje su u razredu energetskih svojstava A+, A B ili C, utvrđeno u skladu sa stavkom 2., valjanost energetskih certifikata može biti najviše 10 godina.

11.  Države članice omogućavaju pojednostavnjene postupke za ažuriranje energetskih certifikata ako su unaprijeđeni samo pojedinačni dijelovi (pojedinačne ili samostalne mjere) kako bi se smanjio trošak izdavanja ažuriranog certifikata.

Države članice omogućavaju pojednostavnjene postupke za ažuriranje energetskih certifikata ako su provedene mjere koje su utvrđene u putovnici za obnovu kako bi se smanjio trošak izdavanja ažuriranog certifikata ili u slučajevima u kojima se upotrebljava „digitalni blizanac” zgrade i kad je moguće ažurirati podatke o energetskim svojstvima zgrada.

Članak 17.

Izdavanje energetskih certifikata

1.  Države članice osiguravaju da se digitalni energetski certifikat izda za:

(a)  zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade koje se grade, koje su podvrgnute značajnoj obnovi te koje se prodaju ili iznajmljuju novom najmoprimcu ili za koje se obnavlja ugovor o najmu ili čija se hipoteka refinancira;

(b)  zgrade čiji su vlasnici ili korisnici javna tijela.

Zahtjev izdavanja energetskog certifikata ne primjenjuje se na zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade koje posjeduju valjan certifikat izdan u skladu s Direktivom 2010/31/EU ili ovom Direktivom. Države članice osiguravaju da ranjiva kućanstva primaju financijsku potporu za izdavanje energetskih certifikata.

2.  Države članice zahtijevaju da se kod izgradnje, značajne obnove, prodaje ili iznajmljivanja zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada ili prilikom obnavljanja ugovora o najmu ili ako se hipoteka refinancira, potencijalnom najmoprimcu ili kupcu pokaže, a kupcu odnosno najmoprimcu i preda, energetski certifikat.

3.  Ako se zgrada prodaje ili iznajmljuje prije nego što je izgrađena ili prije nego se provede značajna obnova , države članice mogu zahtijevati da prodavatelj, odstupajući od stavaka 1. i. 2., osigura procjenu njezinih budućih energetskih svojstava; u tom se slučaju energetski certifikat izdaje najkasnije kad zgrada bude izgrađena ili obnovljena i taj certifikat mora odražavati stanje nakon izgradnje.

4.  Države članice traže da zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrada koje se nude na prodaju ili iznajmljivanje imaju valjani energetski certifikat te da pokazatelj i razred energetskih svojstava iz energetskog certifikata zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade budu navedeni u oglasima na internetu i izvan njega, uključujući internetske portale za pretraživanje nekretnina.

Države članice provode provjere uzorka ili druge vrste kontrole kako bi osigurale poštovanje tih zahtjeva.

5.  Odredbe ovog članka provode se u skladu s primjenjivim nacionalnim propisima o suvlasništvu odnosno zajedničkom vlasništvu.

6.  O mogućim učincima energetskih certifikata u smislu mogućih sudskih postupaka odlučuje se u skladu s nacionalnim propisima.

7.  Države članice osiguravaju da se svi izdani energetski certifikati učitavaju u bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada iz članka 19. Učitan mora biti cijeli energetski certifikat, uključujući sve podatke koji su potrebni za izračun energetskih svojstava zgrade.

Članak 18.

Izlaganje energetskih certifikata

1.  Države osiguravaju ▌da se u nestambenim zgradama ili u zgradama u kojima tijela javne vlasti koriste prostor i u kojima se često zadržava građanstvo, a za koje je izdan certifikat u skladu s člankom 17. stavkom 1., energetski certifikat bude izložen na uočljivom mjestu tako da bude jasno vidljiv građanstvu.

2.  Države članice zahtijevaju da u zgradama u kojima više od 500 m2 ukupne korisne podne površine zauzima prostor u kojemu se često zadržava građanstvo i za koje je izdan certifikat u skladu s člankom 17 i stavkom 1., energetski certifikat bude izložen na uočljivom mjestu tako da bude jasno vidljiv građanstvu.

3.  Odredbe iz stavaka 1. i 2. ne uključuju obvezu izlaganja preporuka iz energetskog certifikata.

Članak 19.

Baze podataka o energetskim svojstvima zgrada

1.  Svaka država članica uspostavlja nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada koja omogućava prikupljanje podataka o energetskim svojstvima pojedinačnih zgrada i o ukupnim energetskim svojstvima nacionalnog fonda zgrada.

Ta baza podataka interoperabilna je s drugim internetskim platformama i javnim uslugama te omogućuje prikupljanje podataka iz svih relevantnih izvora povezanih s energetskim certifikatima, pregledima, putovnicom za obnovu zgrade, pokazateljem pripremljenosti za pametne tehnologije, referentnim energetskim vrijednostima za zgradu i potrošnjom energije u predmetnoj zgradi dobivenom na temelju izračuna ili očitanja brojila. Kako bi se popunila ta baza podataka, mogu se prikupiti tipologije zgrada i energetske usporedbe zgrada. Mogu se prikupljati i pohranjivati i podaci o operativnim i ugrađenim emisijama te o ukupnom potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa upotrebom parametara koji se temelje na okviru LEVELs.

2.  Agregirani i anonimizirani podaci o fondu zgrada iz baze podataka javno su dostupni, u skladu s Unijinim i nacionalnim pravilima o zaštiti podataka. Pohranjeni podaci strojno su čitljivi i može im se pristupiti putem odgovarajućeg digitalnog sučelja. Države članice osiguravaju da vlasnici, najmoprimci, upravitelji zgrada, ovlašteni stručnjaci te financijske institucije za zgrade imaju jednostavan i besplatan pristup cijelom energetskom certifikatu u pogledu izloženosti zgrada stambenim ili poslovnim nekretninama koje su dodijeljene njihovim knjigama pozicija kojima se ne trguje. Za zgrade koje se nude na prodaju ili iznajmljivanje, države članice osiguravaju da potencijalni najmoprimci ili kupci koje je ovlastio vlasnik zgrade mogu pristupiti cijelom energetskom certifikatu.

3.  Države članice na raspolaganje javnosti stavljaju informacije o udjelu zgrada u nacionalnom fondu zgrada koje su obuhvaćene energetskim certifikatima i agregiranim ili anonimiziranim podacima o energetskim svojstvima, potrošnji energije i potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa obuhvaćenih zgrada. Te javno dostupne informacije ažuriraju se barem dvaput godišnje. Anonimizirane ili agregirane podatke države članice na zahtjev stavljaju na raspolaganje javnim i istraživačkim institucijama, primjerice nacionalnim zavodima za statistiku.

4.  Države članice osiguravanju da se podaci iz nacionalne baze podataka najmanje jednom godišnje dostavljaju Promatračkoj skupini za obnovu zgrada.

5.  Komisija do 30. lipnja 2024. donosi provedbeni akt za zajednički predložak za dostavljanje podataka Promatračkoj skupini za obnovu zgrada, uz mogućnost stalnih ažuriranja u stvarnom vremenu.

Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 3.

6.  Kako bi se osigurala usklađenost i dosljednost podataka, države članice osiguravaju da nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima zgrada budu interoperabilne i integrirane s drugim administrativnim bazama podataka koje sadržavaju podatke o zgradama, primjerice s nacionalnim katastrom zgrada i digitalnim dnevnicima zgrada.

6.a   Komisija do 31. prosinca 2024. donosi provedbene akte radi potpore učinkovitom funkcioniranju digitalnih dnevnika zgrada uspostavom zajedničkog predloška za:

(a)  standardizirani pristup prikupljanju podataka, upravljanju podacima i interoperabilnosti te pravni okvir za taj pristup;

(b)  povezivanje postojećih baza podataka.

Ti provedbeni akti donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 30. stavka 2.

6.b  Do... [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] i svake dvije godine nakon toga Komisija u sažetom izvješću objavljuje stanje i napredak fonda zgrada Unije na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Države članice upotrebljavaju sažeto izvješće kako bi usmjerile obnovu klastera neučinkovitih zgrada kao sredstvo za smanjenje energetskog siromaštva.

Članak 20.

Pregledi

1.  Države članice utvrđuju potrebne mjere za uspostavu redovitih pregleda sustavâ grijanja, ventilacije i klimatizacije efektivne nazivne snage veće od 70 kW. Nazivna snaga sustava temelji se na zbroju nazivne snage generatorâ za grijanje i klimatizaciju.

2.  Države članice mogu uspostaviti zasebne sustave pregleda stambenih i nestambenih sustava.

3.  Države članice mogu utvrditi različitu učestalost pregleda ovisno o vrsti i nazivnoj snazi sustava uzimajući u obzir troškove pregleda sustava i procijenjeno smanjenje troškova kojim bi pregled mogao rezultirati. Sustavi se pregledavaju barem svakih pet godina. Sustavi s generatorima nazivne snage veće od 290 kW i oni koji emitiraju ugljikov monoksid pregledavaju se iz sigurnosnih razloga barem svake dvije godine.

4.  Pregledi uključuju procjenu generatora za grijanje i klimatizaciju, cirkulacijskih pumpi, komponenti ventilacijskih sustava, svih sustava za distribuciju zraka i vode, sustava za hidroničko uravnoteživanje prema potrebi, i sustava kontrole. Države mogu odlučiti u sustav pregleda uključiti bilo koje dodatne sustave zgrade navedene u Prilogu I.

Ti pregledi uključuju procjenu učinkovitosti i dimenzioniranja generatora za grijanje i klimatizaciju i njegovih glavnih sastavnih dijelova u usporedbi s potrebama zgrade i uzimaju u obzir sposobnosti sustava za optimizaciju njegove učinkovitosti u tipičnim ili prosječnim uvjetima rada, upotrebom dostupnih tehnologija za uštedu energije i u promjenjivim uvjetima zbog varijacija u upotrebi. Ako je to relevantno, u okviru pregleda procjenjuje se sposobnost sustava da radi s drugačijim i učinkovitijim temperaturnim postavkama, primjerice na niskim temperaturama u sustavima toplovodnog grijanja, uključujući oblikovanje zahtjeva za proizvodnju toplinske energije i zahtjeva u pogledu temperature i protoka, uz istovremeno osiguravanje sigurnog rada sustava. Pregledom se isto tako utvrđuje pripremljenost tehničkih sustava zgrade za rad s obnovljivim izvorima energije i, prema potrebi, za rad na niskim temperaturama.

Sustav pregleda uključuje procjenu dimenzioniranja ventilacijskog sustava u usporedbi sa zahtjevima zgrade i analizu mogućnosti da se rad ventilacijskog sustava optimizira u tipičnim ili prosječnim uvjetima rada.

Ako nije bilo promjena u sustavu ili u potrebama zgrade nakon pregleda provedenog u skladu s ovim člankom, države članice mogu odlučiti da nije potrebno ponoviti procjenu dimenzioniranja glavnog sastavnog dijela ili procjenu rada na raznim temperaturama.

Države članice osiguravaju da se energetske učinkovitosti električnih instalacija nestambenih zgrada provodi u okviru postojećih programa pregleda sigurnosti, uzimajući u obzir dostupni standard za njihovo optimalno projektiranje, dimenzioniranje, upravljanje njima i njihov nadzor.

5.  Tehnički sustavi zgrade koji su izričito obuhvaćeni dogovorenim kriterijem energetskih svojstava ili ugovornim sporazumom u kojem se navodi dogovorena razina poboljšanja energetske učinkovitosti, poput ugovora o energetskom učinku, ili kojima upravlja operator komunalnih usluga ili mrežni operator te stoga podliježu mjerama praćenja učinkovitosti na strani sustava, izuzimaju se iz zahtjeva utvrđenih u stavku 1., pod uvjetom da je ukupni učinak takvog pristupa istovjetan onom koji proizlazi iz stavka 1.

6.  ▌ Države članice mogu ▌ poduzeti mjere kako bi se osiguralo savjetovanje korisnika u pogledu zamjene generatorâ, drugih izmjena sustava i alternativnih rješenja za procjenu učinkovitosti i odgovarajuće veličine tih sustava.

▌

9.  Zgrade koje su u skladu sa s člankom 11. stavkom 4.b ili 4.c izuzimaju se iz zahtjeva utvrđenih u stavku 1 ovog članka.

10.  Države članice uspostavljaju sustave pregleda ▌ uključujući digitalne alate za postrojenja industrijske veličine i kontrolne popise, kako bi provjerile usklađenost sa zahtjevima u pogledu sposobnosti iz članka 11. stavaka 4.b i 4.c i za potvrđivanje da se obavljenim građevinskim radovima i radovima na obnovi postižu predviđena energetska svojstva i da su u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava, operativnih emisija stakleničkih plinova, kvalitete unutarnjeg okoliša i zaštite od požara kako su utvrđeni u građevinskim propisima ili ekvivalentnim nacionalnim propisima.

11.  Države članice kao prilog planu obnove zgrada iz članka 3. navode sažetak analize sustavâ pregleda i njihovih rezultata.

Članak 21.

Izvješća o pregledu sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije

1.  Izvješće o pregledu izdaje se nakon svakog pregleda sustava automatizacije i kontrole zgrade u pogledu grijanja, ventilacije, klimatizacije ili automatizacije i kontrole zgrade. Izvješće o pregledu sadrži rezultat pregleda obavljenog u skladu s člankom 20. i uključuje preporuke za troškovno optimalno poboljšanje energetskih svojstava i sigurnosti pregledanog sustava.

Te se preporuke mogu temeljiti na usporedbi energetskih svojstava pregledanog sustava s energetskim svojstvima najboljeg raspoloživog i izvedivog sustava, uz upotrebu tehnologija za uštedu energije, i sustava sličnoga tipa kod kojeg sve relevantne komponente postižu razinu energetskih svojstava koju predviđa mjerodavno zakonodavstvo.

2.  Izvješće o pregledu predaje se vlasniku odnosno najmoprimcu zgrade.

2.a  Kad je riječ o tehničkim sustavima zgrada na fosilna goriva, u preporukama se predviđaju alternativni sustavi koji se temelje na obnovljivim izvorima energije ili, za svaku preostalu potražnju, priključivanje na učinkovite sustave centraliziranoga grijanja i hlađenja. U preporukama se uzima u obzir ekonomski vijek trajanja trenutačnog postrojenja.

3.  Izvješće o pregledu učitava se u nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada u skladu s člankom 19.

Članak 22.

Neovisni stručnjaci

1.  Države članice osiguravaju da energetsko certificiranje zgrada, uvođenje putovnica za obnovu, procjenu pripremljenosti za pametne tehnologije te preglede sustava grijanja i klimatizacije provode kvalificirana ili certificirana poduzeća i kvalificirani ili certificirani stručnjaci na neovisan način upotrebom ispitne opreme certificirane u skladu s normama EN, bilo da se radi o samostalno zaposlenim osobama ili zaposlenicima javnih tijela ili privatnih poduzeća.

Stručnjaci se certificiraju u skladu s člankom 26 Direktive (EU) …/… [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti] uzimajući u obzir njihovu stručnost.

2.  Države članice javnosti stavljaju na raspolaganje informacije o izobrazbi i certifikatima. Države članice osiguravaju da se javnosti stave na raspolaganje popisi kvalificiranih ili certificiranih stručnjaka ili popisi certificiranih poduzeća koja nude usluge tih stručnjaka i da se ti popisi redovito ažuriraju.

Članak 23.

Certificiranje građevinskih stručnjaka

1.  Do...[datum utvrđen u članku 26. stavku 4. [preinačene Direktive o energetskoj učinkovitosti]] države članice uspostavljaju nacionalni akcijski plan kako bi osigurale dovoljnu i odgovarajuće kvalificiranu radnu snagu te osigurale odgovarajuću razinu stručnosti građevinskim stručnjacima i građevinskim poduzećima koji provode integrirane radove obnove u skladu s utvrđenim ciljevima i mjerljivim pokazateljima napretka u skladu s člankom 3. stavkom 1. ove Direktive i člankom 26. [preinačene Direktive o energetskoj učinkovitosti].

1.a  Kako bi se osigurao dovoljan broj stručnjaka u skladu sa stavkom 1., države članice osiguravaju dostupnost dostatnih programa osposobljavanja koji dovode do stjecanja kvalifikacije ili certifikacije kojima se obuhvaća integrirana obnova, uključujući najnovija inovativna rješenja za njih. Države članice uvode mjere za promicanje sudjelovanja u takvim programima, posebno mikropoduzeća, MSP-ova i samozaposlenih osoba.

2.  Ako je to primjereno i izvedivo, države članice osiguravaju da sustav certificiranja ili slični sustavi budu dostupni pružateljima usluga integrirane obnove, primjerice građevinskim poduzećima, ako to nije obuhvaćeno člankom 18. stavkom 3. Direktive (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora] ili člankom 26. Direktive (EU) …/… [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti].

Članak 24.

Neovisni sustav kontrole

1.  Države članice osiguravaju uspostavu neovisnih sustava kontrole energetskih certifikata u skladu s Prilogom VI. te uspostavu neovisnih sustava kontrole za putovnice za obnovu, pokazatelje pripremljenosti za pametne tehnologije i izvješća o pregledu sustava grijanja i klimatizacije. Države članice mogu uspostaviti odvojene sustave za kontrolu energetskih certifikata, putovnica za obnovu, pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i izvješća o pregledu sustava grijanja i klimatizacije.

2.  Države članice mogu prenijeti odgovornost za provedbu neovisnih sustava kontrole.

Države članice koje se za to odluče osiguravaju da se neovisni sustavi kontrole provode u skladu s Prilogom VI.

3.  Države članice zahtijevaju da se energetski certifikati, putovnice za obnovu, pokazatelji pripremljenosti za pametne tehnologije i izvješća o pregledu iz stavka 1. stave na raspolaganje nadležnim vlastima ili tijelima na njihov zahtjev.

Članak 25.

Preispitivanje

Komisija uz pomoć odbora iz članka 30. preispituje ovu Direktivu najkasnije do kraja 2027. u svjetlu stečenih iskustava i napretka učinjenog tijekom njezine primjene te prema potrebi daje prijedloge.

U okviru tog preispitivanja Komisija:

(a)   procjenjuje ostvaruje li se primjenom ove Direktive u kombinaciji s drugim zakonodavnim instrumentima koji se odnose na pitanja energetske učinkovitosti i emisija stakleničkih plinova iz zgrada, posebno putem utvrđivanja cijene ugljika, dovoljan napredak prema postizanju potpuno dekarboniziranog fonda zgrada s nultim emisijama do 2050., te je li potrebno uvesti dodatne obvezujuće mjere na razini Unije, posebno obvezne minimalne standarde energetskih svojstava u cijelom fondu zgrada;

(b)  ocjenjuje odgovarajući pravni instrument, razinu i vremenski okvir ciljeva smanjenja za potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa fonda zgrada Unije, na temelju usklađenog okvira iz članka 1. stavka 2. točke (da);

(c)  utvrđuje kako u svim mjerama na razini Unije uzeti u obzir sveobuhvatni pristup svim prostornim razmjerima, uključujući krajobraznu arhitekturu, urbanističko planiranje, infrastrukturu i dizajn, čime se promiče održivije izgrađeni okoliš.

Komisija ▌ispituje i načine na koje su države članice primijenile integrirane pristupe na razini okruga ili susjedstva u politici Unije o zgradama i energetskoj učinkovitosti, pritom osiguravajući da svaka zgrada ispunjava minimalne zahtjeve energetskih svojstava i uključujući način na koji se takvi pristupi mogu upotrebljavati za ispunjavanje standarda Unije s pomoću integriranih programa obnove koji se primjenjuju na određeni broj zgrada u prostornom kontekstu umjesto u kontekstu pojedinačne zgrade.

Članak 26.

Obavješćivanje

1.  Države članice redovito pripremaju i provode informativne kampanje i kampanje za podizanje razine svijesti kako bi promicale javni interes i potporu poboljšanju energetske učinkovitosti zgrada i postizanju ciljeva ove Direktive. Poduzimaju potrebne mjere kako bi vlasnici i najmoprimci zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada te svi relevantni sudionici na tržištu, uključujući lokalne i regionalne vlasti i energetske zajednice, bili obaviješteni o različitim metodama i praksi kojima se mogu poboljšati energetska svojstva kao što su usluge upravljanja energijom, ugovori o energetskom učinku i jedinstvene kontaktne točke uspostavljene u skladu s člankom 15.a. Države članice posebno poduzimaju potrebne mjere za pružanje prilagođenih informacija ranjivim kućanstvima. Te se informacije također prosljeđuju lokalnim vlastima i organizacijama civilnog društva.

Države članice obavještavaju vlasnike, najmoprimce i upravitelje objekata u zgradama o različitim metodama i praksama kojima se mogu poboljšati energetska svojstva, vrijednosti emisija, zaštita od požara te električna i seizmička sigurnost zgrade.

2.  Države članice vlasnicima ili najmoprimcima zgrada osobito pružaju informacije o energetskim certifikatima, među ostalim o njihovoj svrsi i ciljevima, troškovno učinkovitim mjerama i, prema potrebi, financijskim instrumentima za poboljšanje energetskih svojstava zgrade te o zamjeni kotlova na fosilna goriva održivijim alternativama. Države članice pružaju informacije putem pristupačnih i transparentnih savjetodavnih alata poput savjeta o obnovi i jedinstvenih kontaktnih točaka (one-stop-shops), pri čemu se posebna pozornost obraća na kućanstva s niskim prihodima i ranjiva kućanstva.

Komisija na zahtjev država članica pomaže državama članicama u provođenju informativnih kampanja za potrebe stavka 1. i prvog podstavka ovog stavka, koje mogu biti predmet programa Unije.

3.  Države članice osiguravaju da se svima koji su odgovorni za provedbu ove Direktive stave na raspolaganje smjernice i izobrazba, uključujući rodnu perspektivu. Te smjernice i izobrazba bave se važnošću poboljšanja energetskih svojstava i omogućuju da se kod planiranja, projektiranja, građenja i obnove industrijskih i stambenih područja razmotri optimalna kombinacija poboljšanja energetske učinkovitosti, smanjenja emisija stakleničkih plinova, korištenja energije iz obnovljivih izvora i korištenja daljinskoga grijanja i hlađenja. Te smjernice i izobrazba bave se i strukturnim poboljšanjima, prilagodbom klimatskim promjenama, zaštitom od požara, rizicima povezanima s pojačanom seizmičkom aktivnošću, uklanjanjem opasnih tvari, uključujući azbest, ispuštanjem tvari koje onečišćuju zrak (uključujući sitne čestice), kvalitetom unutarnjeg okruženja te pristupačnošću za osobe s invaliditetom. Države članice nastoje dodijeliti sredstva za osposobljavanje lokalnim i regionalnim vlastima, zajednicama obnovljive energije i energetskim zajednicama građana koje promiču poboljšanja energetskih svojstava, energetsku učinkovitost, obnovljivu energiju i smanjenje emisija stakleničkih plinova na razini susjedstva, a posebno ranjivim kućanstvima.

4.  Komisija stalno poboljšava svoje usluge obavješćivanja, posebno internetske stranice koje su uređene kao europski portal za energetsku učinkovitost zgrada usmjeren prema građanima, stručnjacima i nadležnim tijelima, kako bi državama članicama pomogla u njihovim naporima obavješćivanja i osvješćivanja. Informacije na tim internetskim stranicama mogu sadržavati poveznice na ▌relevantno zakonodavstvo Europske unije te nacionalna, regionalna i lokalna pravila, poveznice na internetske stranice EUROPA koje sadrže nacionalne planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti, poveznice na raspoložive financijske instrumente te primjere najbolje prakse na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, među ostalim u pogledu jedinstvenih kontaktnih točaka uspostavljenih u skladu s člankom 15.a. Komisija u kontekstu Europskog fonda za regionalni razvoj, Kohezijskog fonda i Fonda za pravednu tranziciju, Socijalnog fonda za klimatsku politiku te Mehanizma za oporavak i otpornost nastavlja i dodatno intenzivira svoje usluge obavješćivanja, s ciljem olakšavanja korištenja raspoloživih sredstava, pružajući pomoć i informacije, među ostalim putem Europskog instrumenta za lokalnu energetsku podršku u suradnji s Europskom investicijskom bankom, zainteresiranim dionicima, uključujući nacionalna, regionalna i lokalna tijela, u pogledu mogućnosti financiranja, uzimajući u obzir posljednje izmjene regulatornog okvira.

Članak 27.

Savjetovanje

Kako bi se olakšala učinkovita provedba ove Direktive, države članice u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom i prema potrebi provode savjetovanje s relevantnim dionicima, uključujući lokalna i regionalna tijela. To savjetovanje posebno je važno za primjenu članka 26.

Članak 28.

Prilagođavanje Priloga I. tehničkom napretku

Komisija u skladu s člankom 29. donosi delegirani akt radi:

(a)  izmjene ove Direktive prilagodbom točaka 4. i 5. Priloga I. tehničkom napretku; te

(b)   dopunjavanja ove Direktive uključivanjem smjernica za države članice o procjeni energetskih svojstava transparentnih dijelova zgrade koji čine dio ovojnice zgrade.

Članak 29.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 6., 7. 10., 11.a, 13. članka 14. stavka 4.a, 15. i članka 28. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od […]. [datuma stupanja na snagu ove Direktive].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 6.,7., 10., 11.a, 13., članka 14. stavka 4.a, 15. i 28. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 6., 7., 10., 11.a, 13., članka 14 stavka 4.a, 15., ili 28. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 30.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▌

Članak 32.

Prenošenje

1.  Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člancima od 1. do 3., od 5. do 26., 29. i 32. te prilozima od I. do III. i od V. do IX. do […] [24 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive]. Tekst tih mjera i korelacijsku tablicu odmah dostavljaju Komisiji.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One također sadržavaju izjavu da se upućivanja na direktivu koja je ovom Direktivom stavljena izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja te formulaciju te izjave.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 33.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2010/31/EU , kako je izmijenjena aktima navedenima u Prilogu VIII. dijelu A, stavlja se izvan snage s učinkom od […] , ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za njezino prenošenje u nacionalno pravo i datuma primjene direktiva kako je navedeno u Prilogu VIII. dijelu B.

Upućivanja na direktivu koja je stavljena izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IX.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 4., 27., 28., 30., 31. i od 33. do 35. te Prilog IV. primjenjuju se od [dana nakon prenošenja/24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive i jedan dan].

Članak 35

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik

PRILOG I.

Zajednički opći okvir za izračunavanje energetskih svojstava zgrada

(iz članka 4.)

1.  Energetska svojstva zgrade utvrđuju se na temelju izračunanog ili korištenja energije utvrđenog na temelju očitanja brojila te se njima odražava uobičajeno korištenje energije u zgradi za grijanje prostora, hlađenje prostora, grijanje potrošne vode, ventilaciju, ugrađenu rasvjetu te druge tehničke sustave zgrade. Države članice osiguravaju da je uobičajeno korištenje energije reprezentativno za stvarne uvjete rada za svaku relevantnu tipologiju i da odražava tipično ponašanje korisnika. ▌ Uobičajeno korištenje energije i uobičajeno ponašanje korisnika temelje se na dostupnim nacionalnim statističkim podacima, građevinskim propisima i podacima utvrđenima na temelju očitanja brojila.

Ako je energija utvrđena na temelju očitanja brojila osnova za izračun energetskih svojstava zgrada, metodologijom izračuna mora se moći utvrditi utjecaj ponašanja stanara i lokalne klime, koji se ne smije odražavati u rezultatu izračuna. Energija utvrđena na temelju očitanja brojila koja će se koristiti za izračun energetskih svojstava zgrada zahtijeva očitanja barem svakih sat vremena te se moraju prikazivati različiti nositelji energije.

Države članice mogu upotrebljavati potrošnju energije utvrđenu na temelju očitanja brojila u uobičajenim uvjetima rada kako bi provjerile ispravnost izračunanog korištenja energije i omogućile usporedbu između izračunanih i stvarnih svojstava. Potrošnja energije utvrđena na temelju očitanja brojila za potrebe provjere i usporedbe može se temeljiti na mjesečnim očitanjima.

Energetska svojstva zgrade izražavaju se brojčanim pokazateljem korištenja primarne energije po jedinici referentne podne površine godišnje, u kWh/(m2 god.) u svrhu izdavanja energetskih certifikata i usklađenosti s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava. Upotrebljavaju se brojčani pokazatelji konačne potrošnje energije po jedinici referentne podne površine godišnje u kWh/(m² god.) i energetske potrebe u skladu s normom ISO 52000 u kWh/(m² god.). Metodologija koja se primjenjuje za utvrđivanje energetskih svojstava zgrade mora biti transparentna i otvorena za inovacije te se u njoj moraju odražavati najbolje prakse, posebno iz dodatnih pokazatelja.

Države članice opisuju svoje nacionalne metodologije izračuna na temelju Priloga A ključnih europskih normi o energetskim svojstvima zgrada, to jest EN ISO 52000-1, EN ISO 52003-1, EN ISO 52010-1, EN ISO 52016-1, EN ISO 52018-1, EN ISO 16798-1, EN 52120-1 i EN 17423 ili dokumenata koji ih zamjenjuju. Ova odredba ne predstavlja zakonsku kodifikaciju tih standarda.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se, ako se zgrade opskrbljuju iz sustava daljinskoga grijanja ili hlađenja, koristi takve opskrbe priznaju i uzimaju u obzir u metodologiji izračuna, posebno udjela energije iz obnovljivih izvora, putem pojedinačno certificiranih ili priznatih faktora primarne energije.

2.  Energetske potrebe i korištenje energije za grijanje prostora, hlađenje prostora, grijanje potrošne vode , ventilaciju, rasvjetu i druge tehničke sustave zgrade izračunavaju se korištenjem satnog ili kraćeg intervala za izračun kako bi se uzeli u obzir različiti uvjeti koji znatno utječu na rad i svojstva sustava te unutarnji uvjeti i kako bi se optimizirali zahtjevi u pogledu troškova, zdravlja, kvalitete unutarnjeg okruženja i udobnosti koje države članice određuju na nacionalnoj i regionalnoj razini. Izračun uključuje procjenu sposobnosti reagiranja zgrade na toplinu i njezina kapaciteta da ponudi fleksibilnost energetskoj mreži.

Ako propisi za određene proizvode koji se odnose na proizvode koji koriste energiju doneseni na temelju Uredbe 2009/125/EZ sadržavaju posebne zahtjeve u pogledu informacija o proizvodu za potrebe izračuna energetskih svojstava i potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa na temelju ove Direktive, nacionalnim metodama izračuna ne smiju se zahtijevati dodatne informacije.

Izračun primarne energije temelji se na dinamičnim i inovativnim faktorima primarne energije, (uz razlikovanje neobnovljive, obnovljive i ukupne) za svakog nositelja energije, koje moraju priznavati nacionalna tijela i uzimajući u obzir očekivanu kombinaciju izvora energije na temelju njihova nacionalnog energetskog i klimatskog plana. Ti faktori primarne energije mogu se temeljiti na nacionalnim, regionalnim ili lokalnim informacijama. Faktori primarne energije mogu se utvrditi na godišnjoj, sezonskoj, mjesečnoj, dnevnoj ili satnoj osnovi ili prema iscrpnijim informacijama koje su raspoložive za pojedinačne daljinske sustave .

▌O odabiru i izvorima podataka izvješćuje se u skladu s normom EN 17423 ili bilo kojim dokumentom koji je zamjenjuje. Države članice upotrebljavaju faktor primarne energije ▌koji odražava kombinaciju izvora električne energije u zemlji. Države članice pri definiranju tih faktora osiguravaju da se nastoje postići optimalna energetska svojstva ovojnice zgrade.

3.  U svrhu iskazivanja energetskih svojstava zgrade države članice određuju dodatne brojčane pokazatelje za korištenje ukupne primarne energije, primarne energije iz neobnovljivih i obnovljivih izvora i operativne i ugrađene emisije stakleničkih plinova proizvedenih u kgCO2eq/(m2 god.) tijekom očekivanog vijeka trajanja zgrade.

3.a  Pri izračunu faktora primarne energije za potrebe izračuna energetskih svojstava zgrada države članice mogu uzeti u obzir isporučenu energiju iz obnovljivih izvora i energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi i upotrebljava u krugu zgrade.

4.  Kod utvrđivanja metodologije uzimaju se u obzir barem sljedeći aspekti:

(a)  sljedeće stvarne toplinske značajke zgrade, uključujući unutarnje pregrade:

(i)  toplinski kapacitet;

(ii)  izolacija;

(iii)  pasivno grijanje;

(iv)  rashladni elementi;

(v)  toplinski mostovi;

(b)  sustavi za grijanje i opskrbu toplom vodom, uključujući njihova izolacijska svojstva;

(ba)   kapacitet instaliranih obnovljivih izvora energije na lokaciji, dvosmjerne infrastrukture za punjenje električnih vozila, odgovora na potražnju i skladištenja;

(c)  sustavi za klimatizaciju;

(d)  prirodno i mehaničko provjetravanje, koje može uključivati zrakonepropusnost i povrat topline;

(e)  ugradbena rasvjeta (uglavnom u nestambenom sektoru);

(f)  oblik, položaj i orijentacija zgrade, uključujući vanjsku klimu;

(g)  pasivni solarni sustavi i zaštita od sunca;

(h)  unutarnji klimatski uvjeti, uključujući projektiranu unutarnju klimu;

(i)  unutarnja opterećenja;

(ia)   sustavi automatizacije i kontrole zgrada i njihove sposobnosti praćenja, kontrole i optimizacije energetske učinkovitosti;

(ib)   učinkovitost električnih instalacija (IEC EN 60364-8-1).

5.  Uzima se u obzir pozitivan utjecaj sljedećih čimbenika:

(a)  mjesni uvjeti osunčanja, aktivni solarni sustavi i drugi sustavi grijanja i električni sustavi na temelju energije iz obnovljivih izvora;

(b)  električna energija proizvedena kogeneracijom;

(c)  sustavi daljinskog i blokovskoga grijanja i hlađenja;

(d)  prirodna rasvjeta;

(da)   sposobnost fleksibilnosti na strani potražnje (EN 50491 – 12 – 1).

6.  Zgrade bi u svrhu izračuna trebalo odgovarajuće razvrstati u jednu od sljedećih kategorija:

(a)  različiti tipovi jednoobiteljskih kuća;

(b)  stambene zgrade;

(c)  uredske zgrade;

(d)  zgrade za obrazovanje;

(e)  bolnice;

(f)  hoteli i restorani;

(g)  sportski objekti;

(h)  zgrade veleprodaje i maloprodaje;

(i)  ostali tipovi zgrada koje troše energiju.

PRILOG II.

Predložak za nacionalne planove obnove zgrada

(iz članka 3.)

PRILOG III.

Zahtjevi za nove i obnovljene zgrade s nultim emisijama i izračun potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa

(iz članka 2. točke 2. i članka 7.)

I.  Zahtjevi za zgrade s nultim emisijama

Ukupno godišnje korištenje primarne energije nove zgrade s nultim emisijama mora biti u skladu s najvišim pragovima navedenima u tablici u nastavku.

Države članice mogu odlučiti klasificirati unutarnje regije u različite klimatske zone na temelju podataka Eurostata o klimatskim uvjetima, u mjeri u kojoj su u skladu s tablicom u nastavku.

*Napomena: prag bi trebao biti manji od praga za ukupno korištenje primarne energije utvrđeno na razini države članice za nestambene zgrade gotovo nulte energije osim ureda.

Ukupno godišnje korištenje primarne energije nove ili obnovljene zgrade s nultim emisijama u potpunosti je obuhvaćeno, na neto godišnjoj osnovi, kao i sezonski;

–  energijom iz obnovljivih izvora proizvedenom ili skladištenom u krugu zgrade koja ispunjava kriterije iz članka 7. Direktive (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o promicanju energije iz obnovljivih izvora],

–  energijom za potrošače vlastite obnovljive energije koji djeluju pojedinačno i onih koji djeluju zajednički u smislu Direktive (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora] ili dijeljenjem proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na lokalnoj razini, među ostalim putem tržišnog aktera treće strane, ili energijom iz zajednice obnovljive energije u smislu članka 22. Direktive (EU) 2018/2001 [izmijenjena Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora], ili

–  obnovljiva energija iz sustava centraliziranog grijanja i hlađenja ili iz otpadne topline.

Zgrada s nultim emisijama ne smije uzrokovati emisije ugljika iz fosilnih goriva u krugu zgrade.

Ako, zbog prirode zgrade ili nedostatka pristupa zajednicama energije iz obnovljivih izvora ili obnovljivoj energiji iz sustava daljinskoga grijanja i hlađenja ili otpadnoj toplini tehnički ili gospodarski nije izvedivo potpuno poštovanje zahtjeva iz prvog stavka, preostali udio ili svo ukupno godišnje korištenje primarne energije može biti obuhvaćeno i obnovljivom energijom iz mreže, dokumentiranom ugovorima o kupnji energije i ugovorima o kupnji energije za grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora kako je navedeno u Direktivi (EU) 2018/2001[izmijenjena Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora], ili energijom iz učinkovitog sustava daljinskog grijanja i hlađenja u skladu s člankom 24. stavkom 1. Direktive (EU) .../... [preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti]. Komisija izdaje smjernice o načinu provedbe i provjere navedenih kriterija te pritom posebnu pozornost posvećuje tehničkoj i gospodarskoj izvedivosti.. [Am. 67.]

II.  Izračun potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa novih zgrada na temelju članka 7. stavka 2.

Za izračun potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa novih zgrada na temelju članka 7. stavka 2. globalno zagrijavanje tijekom životnog ciklusa navodi se kao brojčani pokazatelj za svaku fazu životnog ciklusa izražen u kgCO2e/m2 (korisne podne površine) prema prosjeku za jednu godinu referentnog razdoblja ispitivanja od 50 godina. Odabir podataka, utvrđivanje scenarija i izračuni provode se u skladu s normom EN 15978 (BS EN 15978:2011. Održivost građevina. Ocjenjivanje svojstva zgrada s obzirom na okoliš. Proračunska metoda). Opseg dijelova zgrade i tehničke opreme utvrđen je u zajedničkom okviru EU-a „Level(s)” za pokazatelj 1.2. Ako postoji nacionalni alat za izračun ili je potreban za informiranje ili dobivanje građevinskih dozvola, taj se alat može koristiti za pružanje potrebnih informacija. Drugi alati za izračun mogu se koristiti ako ispunjavaju minimalne kriterije utvrđene zajedničkim okvirom EU-a „Level(s)” u pogledu posebnih građevnih proizvoda i tehničkih sustava zgrada, kao i njihovih deklaracija ekoloških proizvoda izračunanih u skladu s [revidiranom Uredbom o građevnim proizvodima] upotrebljavaju se ako su dostupni.

PRILOG IV.

ZAJEDNIČKI OPĆI OKVIR ZA OCJENJIVANJE PRIPREMLJENOSTI ZGRADA ZA PAMETNE TEHNOLOGIJE

1.  Komisija utvrđuje definiciju pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i metodologiju za njegov izračun radi procjene sposobnosti da se funkcioniranje zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade prilagodi potrebama stanara i mreže te da se poboljša njezina energetska učinkovitost i sveukupna energetska svojstva.

Pokazateljem pripremljenosti za pametne tehnologije obuhvaćaju se značajke za poboljšanu uštedu energije, upotrebu referentnih vrijednosti i fleksibilnost, poboljšane funkcionalnosti i sposobnosti koje proizlaze iz više međusobno povezanih i pametnih uređaja.

Metodologija uzima u obzir postojanje digitalnog blizanca zgrade koji omogućuje bolje kontinuirano izvješćivanje i upravljanje u pogledu potrošnje energije zgrade.

U okviru metodologije uzimaju se u obzir značajke poput pametnih brojila, sustava automatizacije i kontrole zgrada, samoregulacijskih uređaja za regulaciju unutarnje temperature, ugrađenih kućanskih aparata, mjesta za punjenje električnih vozila, pohrane energije i detaljnih funkcionalnosti te interoperabilnost tih značajki, kao i koristi za unutarnje klimatske uvjete, energetsku učinkovitost, razine radnih karakteristika i omogućenu fleksibilnost.

2.  Metodologija se temelji na sljedećim ključnim funkcionalnostima koje se odnose na zgradu i njezine tehničke sustave zgrade, a to su:

(a)  sposobnost održavanja energetskih svojstava i funkcioniranja zgrade prilagodbom potrošnje energije, primjerice korištenjem energije iz obnovljivih izvora;

(b)  mogućnost prilagodbe načina rada potrebama stanara pri čemu se posebna pozornost posvećuje dostupnosti pristupačnosti za korisnike, održavanju zdravih unutarnjih klimatskih uvjeta i mogućnosti izvješćivanja o korištenju energije; i

(c)  fleksibilnost sveukupne potražnje za ▌energijom u zgradi, uključujući sposobnost omogućivanja sudjelovanja u aktivnom i pasivnom te implicitnom i eksplicitnom odgovoru na potražnju, te skladištenjem i otpuštanjem energije natrag u mrežu, primjerice s pomoću kapaciteta za fleksibilnost i prijenos opterećenja te skladištenjem energije.

(ca)   sposobnost za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade i sveukupnih svojstava upotrebom tehnologija za uštedu energije;

3.  U okviru metodologije može se dodatno uzeti u obzir sljedeće:

(a)  interoperabilnost među sustavima (pametna brojila, sustavi automatizacije i kontrole zgrada, ugrađeni kućanski aparati, samoregulacijski uređaji za regulaciju unutarnje temperature unutar zgrade, senzori za kvalitetu zraka u unutarnjem prostoru i ventilacija); i

(b)  pozitivan utjecaj postojećih komunikacijskih mreža, osobito postojanje fizičke infrastrukture unutar zgrade prilagođene mreži velike brzine, poput neobvezne oznake „broadband ready”, te postojanje pristupne točke za višestambene zgrade, u skladu s člankom 8. Direktive 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća 2.

4.  Metodologijom se ne smije negativno utjecati na postojeće nacionalne sustave energetskog certificiranja te se njome nadovezuje na povezane inicijative na nacionalnoj razini, pri čemu se istodobno uzimaju u obzir načelo odgovornosti stanara, zaštita podataka, privatnost i sigurnost, u skladu s relevantnim pravom Unije u području zaštite podataka i privatnosti, kao i najboljim raspoloživim tehnikama za kibersigurnost.

5.  U metodologiji se navodi najprikladniji format parametra pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije koji je jednostavan, transparentan i lako razumljiv za potrošače, vlasnike, investitore te sudionike na tržištu odgovora na potražnju.

PRILOG V.

PREDLOŽAK ZA ENERGETSKE CERTIFIKATE

(iz članka 16.)

1.  Na prvoj stranici energetskog certifikata prikazuju se barem sljedeći elementi:

(a)  razred energetskih svojstava;

(b)  izračunano godišnje korištenje primarne energije u kWh/(m2 god.);

(c)  izračunana godišnja potrošnja primarne energije u kWh ili MWh;

(d)  izračunano godišnje korištenje konačne energije u kWh/(m2 god.);

(e)  izračunana godišnja potrošnja konačne energije u kWh ili MWh;

(f)  proizvodnja energije iz obnovljivih izvora u kWh ili MWh;

(g)  energija iz obnovljivih izvora u postotku korištenja energije;

(h)  operativne emisije stakleničkih plinova (kg CO2/(m2 god.));

(i)  razred emisija stakleničkih plinova (ako je primjenjivo).

(ia)  izračunane potrebe za energijom u skladu s europskim normama u kWh/(m2 god.); i godišnja potrošnja konačne energije u kWh ili MWh;

(ib)  očekivani preostali gospodarski vijek trajanja sustava i uređaja za grijanje i/ili hlađenje prostora i vode;

(ic)  jasno navođenje može li postojeća zgrada ili stambeni objekt koristiti energiju na fleksibilan način.

2.  Osim toga, energetski certifikat uključuje sljedeće pokazatelje:

(a)  korištenje energije, vršno opterećenje, veličinu generatora ili sustava, glavni nositelj energije i glavnu vrstu elementa za svaku namjenu: grijanje, hlađenje, grijanje potrošne vode, ventilaciju i ugrađenu rasvjeta;

(b)  energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu u krugu zgrade, glavni nositelj energije i vrstu obnovljivog izvora energije;

(c)  naznaku da/ne o tome je li za zgradu izvršen izračun potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa;

(d)  vrijednost potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa (ako je dostupna);

(e)  informacije o uklanjanju ugljika povezanog s privremenim skladištenjem ugljika u ili na zgradama;

(e)  naznaku da/ne o tome je li putovnica za obnovu dostupna za zgradu;

(f)  prosječnu U-vrijednost za neprozirne elemente ovojnice zgrade;

(g)  prosječnu U-vrijednost za prozirne elemente ovojnice zgrade;

(h)  vrstu najčešćeg prozirnog elementa (npr. prozor s dvostrukim staklom);

(i)  rezultate analize rizika od pregrijavanja (ako su dostupni);

(j)  prisutnost fiksnih senzora koji prate razine kvalitete unutarnjeg okoliša;

(k)  postojanje fiksnih upravljačkih uređaja koji odgovaraju na razine kvalitete unutarnjeg okoliša;

(l)  broj i vrstu mjesta za punjenje električnih vozila;

(m)  prisutnost, vrstu i veličinu sustava za pohranu energije;

(n)  izvedivost prilagodbe sustava grijanja i sustava tople vode u kućanstvu za rad pri učinkovitijim postavkama temperature;

(o)  izvedivost prilagodbe sustava klimatizacije za rad pri učinkovitijim postavkama temperature;

(p)  potrošnju energije utvrđenu na temelju očitanja brojila;

(pa)   naznaku da/ne o tome je li sustav distribucije topline u zgradi projektiran za rad na niskim temperaturama

(pb)   postojanje priključenja na mrežu centraliziranog grijanja i hlađenja, uključujući daljnji razvoj obližnjih energetskih mreža u sljedećih pet godina;

(pc)   lokalne faktore primarne energije i povezane faktore emisija ugljika lokalne mreže daljinskoga grijanja i hlađenja na koju je zgrada priključena

(q)  operativne emisije sitnih čestica (PM2,5) i pokazatelje učinkovitosti za glavne kategorije kvalitete okoliša u zatvorenom prostoru nakon što se primjenjuju odgovarajuće odredbe;

(qa)  naznaku da/ne o tome ima li zgrada sposobnosti fleksibilnosti u pogledu potražnje;

(qb)  kontaktni podaci najbliže jedinstvene kontaktne točke za savjete o obnovi;

Energetski certifikat uključuje sljedeće poveznice s drugim inicijativama ako se primjenjuje sljedeće ▌:

(a)  naznaku da/ne o tome je li za zgradu provedena procjena pripremljenosti za pametne tehnologije;

(b)  vrijednost procjene pripremljenosti za pametne tehnologije (ako je dostupna), uključujući vrijednost pomoćnih tehnologija za uštedu energije;

(c)  naznaku da/ne o tome je li za zgradu dostupan digitalni dnevnik zgrade.

Osobe s invaliditetom moraju imati jednak pristup informacijama u energetskim certifikatima.

2.a   Energetski certifikat uključuje poseban odjeljak o financiranju u kojem se navode dostupne mogućnosti financiranja i grupiraju pokazatelji koji su najvažniji za financijske institucije, davatelje hipoteka, nacionalne razvojne banke i druge relevantne institucije koje osiguravaju pristup financiranju.

PRILOG VI.

NEOVISNI SUSTAVI KONTROLE ENERGETSKIH CERTIFIKATA

1.  Definicija kvalitete energetskog certifikata

Države članice jasno definiraju što se smatra valjanim energetskim certifikatom.

Definicijom valjanog energetskog certifikata osigurava se:

(a)  provjera valjanosti ulaznih podataka zgrade (uključujući provjere tijekom posjeta zgradi) koji su korišteni kod izdavanja energetskog certifikata i rezultata navedenih u certifikatu;

(b)  valjanost izračunâ;

(c)  najveće odstupanje za energetska svojstva zgrade, po mogućnosti izraženo brojčanim pokazateljem korištenja primarne energije (kWh/(m2 god.));

(d)  najmanji broj elemenata koji se razlikuju od zadanih ili standardnih vrijednosti.

Države članice mogu uključiti dodatne elemente u definiciju valjanog energetskog certifikata, kao što je najveće odstupanje za specifične vrijednosti posebnih ulaznih podataka.

2.  Kvaliteta sustava kontrole energetskih certifikata

Države članice moraju jasno definirati ciljeve kvalitete i razinu statističke pouzdanosti koje bi trebalo postići okvirom energetskih certifikata. Neovisni sustav kontrole osigurava najmanje 90 % valjanih izdanih energetskih certifikata sa statističkom pouzdanošću od 95 % za evaluirano razdoblje, koje ne smije biti dulje od jedne godine.

Razina kvalitete i razina pouzdanosti mjere se nasumičnim uzorkovanjem, pri čemu se uzimaju u obzir svi elementi navedeni u definiciji valjanog energetskog certifikata. Države članice zahtijevaju provjeru koju provodi treća strana radi evaluacije najmanje 25 % nasumičnog uzorka ako su neovisni sustavi kontrole delegirani nevladinim tijelima.

Valjanost ulaznih podataka provjerava se na temelju informacija koje dostavlja neovisni stručnjak. Takve informacije mogu uključivati certifikate proizvoda, specifikacije ili planove zgrade koji uključuju pojedinosti o svojstvima različitih elemenata uključenih u energetski certifikat.

Valjanost ulaznih podataka provjerava se posjetima zgradi u najmanje 10 % energetskih certifikata koji su dio nasumičnog uzorkovanja upotrijebljenog za procjenu sveukupne kvalitete programa.

Uz minimalno nasumično uzorkovanje za određivanje sveukupne razine kvalitete, države članice mogu se koristiti različitim strategijama za posebno otkrivanje i usmjeravanje na lošu kvalitetu energetskih certifikata radi poboljšanja ukupne kvalitete programa. Takva ciljana analiza ne može se upotrijebiti kao osnova za mjerenje sveukupne kvalitete programa.

Države članice uvode preventivne i reaktivne mjere kako bi osigurale kvalitetu sveukupnog okvira energetskih certifikata. Te mjere mogu uključivati dodatno osposobljavanje neovisnih stručnjaka, ciljano uzorkovanje, obvezu ponovnog podnošenja energetskih certifikata, razmjerne novčane kazne te privremene ili trajne zabrane za stručnjake.

Kad se informacije dodaju u bazu podataka, nacionalnim tijelima mora biti omogućeno utvrđivanje autora unosa radi praćenja i provjere.

3.  Dostupnost energetskih certifikata

Neovisnim sustavom kontrole provjerava se dostupnost energetskih certifikata potencijalnim kupcima i najmoprimcima kako bi se osiguralo da je pri donošenju odluke o kupnji ili najmu zgrade moguće uzeti u obzir energetska svojstva zgrade.

Neovisni sustav kontrole provjerava vidljivost pokazatelja energetskih svojstava i razreda u oglašivačkim medijima.

4.  Obrada tipologija zgrada

U neovisnom sustavu kontrole uzimaju se u obzir različite tipologije zgrada, posebno one tipologije zgrada koje prevladavaju na tržištu nekretnina, kao što su jednostambene, višestambene, uredske ili maloprodajne.

5.  Javna objava

Države članice u nacionalnoj bazi podataka o energetskim svojstvima zgrada redovito objavljuju najmanje sljedeće informacije o sustavu kvalitete:

(a)  definicija kvalitete u energetskim certifikatima;

(b)  ciljevi kvalitete za program energetskih certifikata;

(c)  rezultati procjene kvalitete, uključujući broj evaluiranih certifikata i relativnu veličinu u odnosu na ukupan broj izdanih certifikata u određenom razdoblju (po tipologiji);

(d)  izvanredne mjere za poboljšanje sveukupne kvalitete energetskih certifikata.

PRILOG VII.

USPOREDNI METODOLOŠKI OKVIR ZA UTVRĐIVANJE TROŠKOVNO OPTIMALNIH RAZINA ZAHTJEVA ENERGETSKIH SVOJSTAVA ZA ZGRADE I DIJELOVE ZGRADA

Usporedni metodološki okvir omogućuje državama članicama da utvrde energetska svojstva te svojstva u pogledu emisija zgrada i dijelova zgrada i gospodarske aspekte mjera povezanih s energetskim svojstvima te svojstvima u pogledu emisija te da ih stave u međuodnos kako bi utvrdile troškovno optimalnu razinu za postizanje ciljeva smanjenja emisija i klimatske neutralnosti do 2030., kao i fonda zgrada s nultim emisijama najkasnije do 2050.

Usporedni metodološki okvir popraćen je smjernicama u kojima se opisuje primjena tog okvira u izračunavanju troškovno optimalnih razina svojstava.

Usporedni metodološki okvir omogućuje da se uzmu u obzir sljedeći čimbenici: obrasci korištenja, vanjski klimatski uvjeti i njihove buduće promjene u skladu s najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama o klimi, troškovi ulaganja, kategorija zgrade, troškovi održavanja i operativni troškovi (uključujući troškove i uštede energije) te prema potrebi zarada od izvezene energije, vanjski učinci korištenja energije na okoliš, gospodarstvo i zdravlje, socijalni vanjski učinci obnove zgrada, izgradnje, rušenja ili izmjena stambenih područja i, prema potrebi, troškovi gospodarenja otpadom te tehnološki razvoj. Trebao bi se temeljiti na europskim normama koje su relevantne za ovu Direktivu.

Kad je riječ o širim vanjskim učincima poboljšanih svojstava zgrade na okoliš, energiju, gospodarstvo i zdravlje, oni moraju uključivati najmanje sljedeće:

—  smanjenje emisija stakleničkih plinova iz zgrada

—  smanjenje onečišćenja koje nastaje zbog zgrada i njegovih učinaka na razini zgrade i lokalnoj razini, poboljšanu kvalitetu zraka

—  poboljšanje životnog standarda i produktivnosti zbog bolje kvalitete unutarnjeg okoliša, što dovodi do boljih životnih i radnih uvjeta

—  smanjenje troškova zdravstvenih sustava i sustava socijalne sigurnosti

—  integraciju zgrada u energetsku mrežu na temelju fleksibilnosti mreže, među ostalim upotrebom mjesta za pametno punjenje električnih vozila

—  povećanje sigurnosti opskrbe zahvaljujući većoj energetskoj učinkovitosti i uvođenju solarnih tehnologija u zgradama

—  smanjenje negativnih vanjskih učinaka, kao što su izbjegavanje troškova emisija ugljika, izbjegavanje utjecaja klimatskih promjena i štete nastale zbog njih (ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima)

—  utjecaj na utvrđivanje cijena ugljika, uključujući razine, volatilnost i osjetljivost

—  poticanje lokalnog, regionalnog i nacionalnog gospodarstva, među ostalim otvaranjem lokalnih radnih mjesta i s posebnim naglaskom na MSP-ove u građevinskom sektoru i sektoru obnove.

Vanjski učinci na okoliš, energiju, gospodarstvo i zdravlje izračunavaju se počevši od izvješća koje treba dostaviti 2025.

Osim toga, Komisija osigurava:

–  smjernice uz usporedni metodološki okvir, koje će omogućiti državama članicama da poduzmu korake navedene u nastavku,

–  informacije o procijenjenim dugoročnim trendovima cijena energije i emisija stakleničkih plinova, kao i volatilnosti i osjetljivosti.

Energetska svojstva i vrijednosti emisija izračunavaju se primjenom metodologije izračuna na temelju ove Direktive. Opći uvjeti za primjenu usporednog metodološkog okvira u državama članicama, izraženi u parametrima, utvrđuju se na razini država članica. Komisija izdaje preporuke državama članicama o troškovno optimalnim razinama i njihovoj usklađenosti s putanjom napretka u pogledu klime.

Na temelju usporednog metodološkog okvira države članice dužne su:

–  definirati referentne zgrade za koje je značajna funkcionalnost i geografski položaj, uključujući unutarnje i vanjske klimatske uvjete, i koje su u tom smislu reprezentativne. Referentne zgrade obuhvaćaju stambene i nestambene zgrade, nove i postojeće,

–  utvrditi mjere energetske učinkovitosti koje se ocjenjuju u odnosu na referentne zgrade. To mogu biti mjere za pojedinačne zgrade u cjelini, pojedinačne dijelove zgrada ili kombinaciju dijelova zgrade,

–  procijeniti potrebe referentnih zgrada za konačnom i primarnom energijom i njihove posljedične emisije s primijenjenim utvrđenim mjerama energetske učinkovitosti,

–  izračunati troškove (tj. neto sadašnju vrijednost) mjera energetske učinkovitosti (kako je navedeno u drugoj alineji) tijekom očekivanoga gospodarskog vijeka trajanja u odnosu na referentne zgrade (kako je navedeno u prvoj alineji) primjenom načela usporednog metodološkog okvira.

–  izračunati globalne troškove iz financijske i makroekonomske perspektive.

Izračunavanjem troškova mjera energetske učinkovitosti tijekom očekivanoga gospodarskog vijeka trajanja države članice procjenjuju troškovnu učinkovitost različitih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. To će omogućiti da se odrede troškovno optimalne razine zahtjeva energetskih svojstava.

PRILOG VIII.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage

i popis njezinih naknadnih izmjena

(iz članka 33.)

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno pravo i datumi početka primjene

(iz članka 33.)

PRILOG IX.

(1) SL C […], […], str. […]. (2) SL C […], […], str. […]. (3) Stajalište Europskog Parlamenta i Vijeća od ... (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od .... (4) Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.). (5) Europski zeleni plan, COM(2019) 640 final. (6) Val obnove za Europu – ozelenjivanje zgrada, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje života, COM(2020) 662 final (7) Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) ( SL L 243, 9.7.2021., str. 1.). (8) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.). (9) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.). (10) Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.). (11) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.). (12) Preporuka Komisije (EU) 2021/1749 оd 28. rujna 2021. o energetskoj učinkovitosti na prvom mjestu: od načelâ do primjene u praksi – Smjernice i primjeri za provedbu pri donošenju odluka u energetskom sektoru i drugim područjima (SL L 350, 4.10.2021., str. 9). (13) Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ (SL L 88, 4.4.2011., str. 5.). (14) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11. 2008., str. 3.). (15) Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (SL L 344, 17.12.2016., str. 1.). (16) Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju(SL L 285 31.10.2009., str. 10). (17) Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1.). (18) Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159.). (19) Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.). (20) Uredba (EU) .../... [Uredba Europskog parlamenta i Vijeća kojom se uspostavlja Socijalni fond za klimatsku politiku kako je predloženo u COM(2021)0568]. (21) Direktiva 2009/148/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu (SL L 330, 16.12.2009., str. 28.). (22) Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (SL L 344, 17.12.2016., str. 1.). (23) Uredba (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 2021. o uspostavi programa InvestEU i izmjeni Uredbe (EU) 2015/1017 (SL L 107, 26.3.2021., str. 30.). (24) SL L 123, 12.5.2016., str. 1. (25) Uredba (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. veljače 2021. o uspostavi Instrumenta za tehničku potporu (SL L 57, 18.2.2021., str. 1.). (26) Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ (SL L 88, 4.4.2011., str. 5.). (27) Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL L 152, 11.6.2008., str. 1.). (28) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 244/2012 od 16. siječnja 2012. o dopuni Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada utvrđivanjem usporednog metodološkog okvira za izračunavanje troškovno optimalnih razina za minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada (SL L 81, 21.3.2012., str. 18.). (29) Uredba (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (SL L 158, 14.6.2019., str. 54.). (30) Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.). (31) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.). (32) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.). (33) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).