Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kubi,

–  uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane(1), koji je potpisan u prosincu 2016. i privremeno se primjenjuje od 1. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir ishod trećeg službenog dijaloga o ljudskim pravima održanog 26. veljače 2021. u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji,

–  uzimajući u obzir ishode sastanka Zajedničkog vijeća EU-a i Kube održanog 26. svibnja 2023. u Havani i zajedničku izjavu za medije Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i zamjenice ministra vanjskih poslova Kube nakon tog sastanka,

–  uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika u ime EU-a o prvoj obljetnici prosvjeda održanih na Kubi 11. i 12. srpnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. i druge međunarodne ugovore i instrumente o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984., čija je država stranka i Kuba,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Kube i njezin Kazneni zakon,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2506 (2023) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 22. lipnja 2023. naslovljenu „Političke posljedice ratne agresije Ruske Federacije na Ukrajinu”,

–  uzimajući u obzir izvješće Međuameričke komisije za ljudska prava (IACHR) br. 83/23 od 9. lipnja 2023. o predmetu 14.196, naslovljeno „Admissibility and merits report (publication)” (Izvješće o dopuštenosti i osnovanosti (objava)) – Oswaldo José Payá Sardiñas et al. – Kuba”,

–  uzimajući u obzir izvješće Radne skupine UN-a za proizvoljno pritvaranje od 6. kolovoza 2021.;

–  uzimajući u obzir definiciju pojma „organizacija civilnog društva“ iz Službenog lista Europske unije,

–  uzimajući u obzir dokument ARES(2021) 2474104 zamjenika glavnog direktora za Sjevernu i Južnu Ameriku Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD),

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješća organizacija za ljudska prava kao što su Human Rights Watch, Zaklada za ljudska prava i Prisoners Defenders,

–  uzimajući u obzir poglavlje IV.B godišnjeg izvješća IACHR-a za 2020., koje se odnosi na Kubu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju posebnog izvjestitelja za suvremene oblike ropstva, uključujući njegove uzroke i posljedice, i posebne izvjestiteljice za trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom, od 6. studenoga 2019., upućenu visokom povjereniku UN-a za ljudska prava o kubanskim medicinskim brigadama,

–  uzimajući u obzir zaključke najnovijeg univerzalnog periodičnog pregleda Kube iz 2018. o kubanskim medicinskim brigadama,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 5. srpnja 2017.(2) dao suglasnost za Sporazum o političkom dijalogu i suradnji, navevši pritom jasne uvjete povezane s poboljšanjem ljudskih prava i demokracije na Kubi u uvodnim izjavama H, I, J, L i T te u stavcima 7., 8., 9., 10. i 12.; budući da je EU tijekom trećeg službenog dijaloga o ljudskim pravima s Kubom 26. veljače 2021. podsjetio na potrebu za poštovanjem obveza iz međunarodnog prava o ljudskim pravima; budući da postupak ratifikacije nije u potpunosti dovršen i da se sporazum primjenjuje privremeno;

B.  budući da svaki politički dijalog mora obuhvaćati izravno i intenzivno sudjelovanje predstavnika neovisnog civilnog društva i svih oporbenih političkih aktera bez ikakvih ograničenja, kako je istaknuto u članku 36. Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji; budući da je Europski parlament više puta osudio kršenja ljudskih prava na Kubi, ističući pritom kršenja odredbi članka 1. stavka 5., članka 2. točke (c), članka 5., članka 22. te članka 43. stavka 2. Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji, u kojem se kubanska vlada obvezala poštovati ljudska prava;

C.  budući da je Parlament u više navrata podsjetio ESVD da je sudjelovanje predstavnika civilnog društva u političkim dijalozima i projektima suradnje u okviru Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji ključan dio Sporazuma i da bi trebalo smjesta ispraviti nepravilnost prisutnu od potpisivanja Sporazuma prema kojoj su predstavnici neovisnog civilnog društvo isključeni iz fondova za suradnju i/ili sudjelovanja u Sporazumu, dok se, suprotno tome, sudjelovanje i pristup fondovima za suradnju omogućuje isključivo poduzećima u kojima sudjeluje država ili koja su pod njezinom kontrolom;

D.  budući da Sporazum o političkom dijalogu i suradnji uključuje klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a kojim se omogućuje suspenzija Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima utvrđenih u stavku 11. Rezolucije Parlamenta od 5. srpnja 2017. kojom se odobrava Sporazum o političkom dijalogu i suradnji;

E.  budući da je odobrenje Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji od strane Parlamenta bilo povezano s obvezom Komisije i ESVD-a da zajamče uspostavu redovite razmjene mišljenja s Parlamentom o primjeni Sporazuma i ispunjavanju uzajamnih obveza sadržanih u Sporazumu, posebno onih koje se odnose na provedbu svih odredbi o ljudskim pravima; budući da je Parlament također zatražio da ESVD pri primjeni Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji učini sve što je moguće kako bi pomno pratio stanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na Kubi;

F.  budući da režim koji je postupno uveden na Kubi isključuje bilo kakve izglede za demokratske promjene, s obzirom na to da se u članku 5. kubanskog Ustava navodi da je „jedinstvena marksističko-lenjinistička Komunistička partija Martíja i Fidela na Kubi” vrhovna politička sila i vođa društva i države te da se člancima 4. i 229. postojeći politički sustav utvrđuje kao neopoziv;

G.  budući da članci od 72. do 84. kubanskog Kaznenog zakonika sadržavaju definicije „opasnog stanja” i „predkriminalnih sigurnosnih mjera”, na temelju kojih tisuće ljudi svake godine bivaju osuđene na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne do četiri godine, a da pritom nisu utvrđena nikakva pripisiva kaznena djela, i zbog kojih se više od 8000 osoba nalazi u zatvoru, a njih više od 2500 osuđeno je na prisilni rad bez oduzimanja slobode;

H.  budući da EU nudi društveno-gospodarski i društveno-politički model koji se temelji na ostvarivanju demokratskog društva te gospodarske i društvene održivosti; budući da je Parlament u više navrata pozvao na reforme na Kubi koje su, u trenutačnom kontekstu gospodarske i društvene krize te krize ljudskih prava, potrebnije nego ikad prije;

I.  budući da je Europski parlament u tri navrata Nagradu Saharov za slobodu mišljenja dodijelio kubanskim aktivistima: Oswaldu Payáu 2002., Damama u bijelom 2005. i Guillermu Fariñasu 2010. godine; budući da su dobitnici Nagrade Saharov i njihova rodbina i dalje redovito žrtve uznemiravanja i zastrašivanja te ih se sprječava da napuste zemlju i sudjeluju u međunarodnim događanjima;

J.  budući da se u izvješću IACHR-a br. 83/23 o predmetu 14.196 zaključuje da je država Kuba izravno odgovorna za smrt Oswalda Payáe i Harolda Cepera; budući da se u izvješću također podsjeća da je IACHR utvrdio da su kršenja prava na slobodu izražavanja i udruživanja institucionalizirana kao „politika kubanske države da spriječi bilo kakvo kritičko stajalište u suprotnosti s režimom ili političkom, radnom, obrazovnom ili drugom situacijom”;

K.  budući da je Međuamerička komisija za ljudska prava pri ocjenjivanju stanja ljudskih prava na Kubi u svojem godišnjem izvješću za 2022. odlučila uvrstiti posebno poglavlje o Kubi (poglavlje IV.B), s obzirom na to da, prema njezinu mišljenju, stanje na tom otoku predstavlja teško kršenje temeljnih elemenata i institucija predstavničke demokracije predviđenih Međuameričkom demokratskom poveljom; budući da Međuamerička komisija za ljudska prava smatra da su ti elementi i institucije ključni za zaštitu ljudskih prava; budući da Međuamerička komisija za ljudska prava priznaje da je kubanski režim počinio masovna, ozbiljna i sustavna kršenja ljudskih prava zajamčenih Američkom deklaracijom o pravima i dužnostima čovjeka, Američkom konvencijom o ljudskim pravima i drugim primjenjivim instrumentima u području ljudskih prava;

L.  budući da na Kubi nije ostvaren konkretan napredak u pogledu općih načela i ciljeva Sporazuma kada je riječ o poboljšanju stanja ljudskih prava te da je, naprotiv, kubanski režim pojačao represiju te sve intenzivnije krši radna i ljudska prava, što uključuje i povećanje broja političkih zatvorenika; budući da Sporazumom o političkom dijalogu i suradnji nije ostvaren ključni cilj poboljšanja temeljnih sloboda na Kubi;

M.  budući da je kubanski režim produbio svoj odnos s Putinovim režimom od početka nezakonite, neopravdane i ničim izazvane ruske ratne agresije na Ukrajinu; budući da Kuba nije podržala nijednu rezoluciju UN-a o ruskoj agresiji na Ukrajinu i da se pohvalno izrazila o pripajanju više ukrajinskih pokrajina; budući da su bjeloruske i kubanske vlasti najavile da će kubansko vojno osoblje pohađati obuku u Bjelarusu, savezniku koji je u najvećoj mjeri uključen u rusku invaziju na Ukrajinu, s kojim Havana jača svoje političke i ekonomske veze; budući da je tijekom posjeta Moskvi u lipnju 2023. ministar Revolucionarnih oružanih snaga Kube Álvaro López Miera izjavio da je širenje NATO-a prema ruskim granicama potaknulo Rusiju da pokrene svoju „posebnu vojnu operaciju” i da, u tom kontekstu, Rusija ima ključnu ulogu u borbi protiv širenja fašizma u Europi;

N.  budući da u svojoj Rezoluciji od 22. lipnja 2023. Parlamentarna skupština Vijeća Europe priznaje Kubu kao saveznika Putinova režima i „poziva parlamente država članica Vijeća Europe da se povuku iz predstojeće ratifikacije Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Kube (PDCA)”;

O.  budući da organizacije za ljudska prava i dalje dokumentiraju kontinuiranu represiju kubanskih vlasti u pogledu prava na slobodu izražavanja, mirno okupljanje i udruživanje u toj zemlji te ušutkavanje neistomišljenika i ciljanje boraca za ljudska prava; budući da je 31. svibnja 2023. na Kubi bilo ukupno 1 037 političkih zatvorenika i zatvorenika savjesti, uključujući 35 maloljetnika;

P.  budući da je stanje ljudskih prava na Kubi alarmantno, posebno za disidente i ranjivo stanovništvo, kao što su žene, Kubanci afričkog podrijetla i pripadnici zajednice LGBTIQ+; budući da se broj slučajeva femicida na Kubi povećao;

Q.  budući da kubanski režim za sve gospodarske probleme na otoku optužuje SAD, dok razina siromaštva na Kubi nije ništa više nego rezultat potpunog neuspjeha njezina gospodarskog i proizvodnog sustava; budući da kubanski režim gospodarsku situaciju koristi kao izgovor za svoje zlouporabe i kao način dobivanja potpore stranih vlada koje bi inače snažnije osudile represivne prakse u toj zemlji;

R.  budući da uznemiravanje i represiju koje provodi kubanski režimi već dugo obilježeni restriktivnim zakonima, stalnim nadzorom, cenzurom i taktikama zastrašivanja, uza sve veće mehanizme za kontrolu prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja, dok se pojedinci koji brane ljudska prava suočavaju s nepoštenim suđenjima, proizvoljnim pritvaranjem te izmišljenim i neutemeljenim kaznenim optužbama; budući da je prema izvješću Odbora UN-a za prisilne nestanke iz 2021. Kuba imala više hitnih zahtjeva za djelovanje koji se odnose na prisilne nestanke od bilo koje druge zemlje u svijetu te godine te da je od 2012. na trećem mjestu u svijetu po broju takvih zahtjeva;

S.  budući da su 11. srpnja 2021. održani najveći prosvjedi na Kubi od prosvjeda „Maleconazo” iz 1994.; budući da su od prosvjeda u srpnju 2021. na Kubi pritvoreni brojni prosvjednici, uključujući novinare, brojne protivnike vlade, aktiviste za ljudska prava, umjetnike i mlade;

T.  budući da su kubanske vlasti odbile dopustiti diplomatima EU-a i država članica, međunarodnim medijima ili organizacijama za ljudska prava da prate suđenja osobama pritvorenima tijekom prosvjeda 11. srpnja 2021.; budući da se više od stotini kubanskih civila koji su sudjelovali na prosvjedima 11. srpnja 2021., a nisu povezani s vojnom službom ili funkcijom, sudilo pred vojnim sudom, čime je prekršeno međunarodno pravo, te da su im izrečene kazne zatvora u rasponu od dvije do 22 godine;

U.  budući da su proizvoljno pritvorene osobe izložene kontinuiranoj izolaciji, uključujući boravke u ćelijama za kažnjavanje, okrutnom mučenju te neljudskom i ponižavajućem postupanju bez pristupa svojim odvjetnicima i odgovarajućem liječenju, zbog čega im je život ugrožen; budući da su neki od njih pritvoreni u zatvorima daleko od svojih domova, zbog čega ih obitelji ne mogu posjećivati; budući da je prema navodima više od 1000 političkih zatvorenika na Kubi izloženo mučenju, uključujući maloljetnike, mlade i žene; budući da je organizacija Prisoners Defenders u izvješću od 30. svibnja 2023. dokumentirala 181 slučaj sustavnog mučenja političkih zatvorenika na Kubi;

V.  budući da je u listopadu 2020. Radna skupina za proizvoljna pritvaranja Vijeća UN-a za ljudska prava zaključila da proizvoljna pritvaranja na Kubi koja su se dogodila posljednjih desetljeća nisu izolirani slučajevi, već su dio „sustavne prakse... koju kubanske vlasti... provode već desetljećima”;

W.  budući da se u pismima posebnog izvjestitelja za suvremene oblike ropstva, uključujući njihove uzroke i posljedice, posebne izvjestiteljice UN-a za trgovinu ljudima, posebno trgovinu ženama i djecom, organizacije Human Rights Watch, Zaklade za ljudska prava i drugih organizacija osuđuje činjenica da su kubanski civili koji rade u inozemstvu izloženi trgovini ljudima zbog koercitivnih zakona i propisa koji se bave specifičnim temeljnim slobodama, kao što su članak 176. Kaznenog zakona o migracijskom zakonu, Rezolucija MINCEX-a 368 iz 2020. i drugi; budući da kubanska vlada radnicima koji su u skladu sa Zakonom o migracijama proglašeni prebjezima i nepoželjnima zabranjuje povratak na Kubu na razdoblje od osam godina te ih kategorizira kao „emigrante”, pri čemu gube zaštitu koja im je osigurana državljanstvom, prava i imovinu te im nije dopušteno posjećivati svoju djecu ili obitelj na Kubi;

X.  budući da je José Daniel Ferrer i dalje u zatvoru samo zbog svojih uvjerenja i mirnog ostvarivanja svojih ljudskih prava; budući da je njegovo zdravstveno stanje osjetljivo; budući da su José Daniel Ferrer, Luis Manuel Otero Alcántara i Maykel „Osorbo” Castillo Pérez samo neki od stotina Kubanaca koji se suočavaju s nepravdom i represijom koje je nametnula njihova vlastita vlada; budući da je na svojoj 87., 88. i 89. sjednici Radna skupina UN-a za proizvoljno pritvaranje u devet predmeta donijela odluku protiv Kube, među kojima su predmeti Ferrer (dio skupine od 75, uhićen zbog sudjelovanja u prosvjedima od 11. srpnja 2021.) i Aymara Nieto (članica Dama u bijelom koja je više od pet godina neopravdano zatvorena);

Y.  budući da je 26. lipnja 2023. dobitnik Nagrade Saharov Guillermo Fariñas započeo novi štrajk glađu kako bi zatražio bezuvjetno puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika u zemlji;

Z.  budući da je potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell 25. svibnja 2023. otputovao na Kubu kako bi predstavljao EU na trećem sastanku Zajedničkog vijeća; budući da je taj posjet bio prilika za ponovno otvaranje političkog dijaloga između EU-a i Kube te za stavljanje stanja ljudskih prava na Kubi u središte rasprave; budući da je potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku namjerno ignorirao sastanak s vjerodostojnim i neovisnim organizacijama civilnog društva, kao i s političkim zatvorenicima i/ili njihovim rođacima;

AA.  budući da je tijekom posjeta potpredsjednik Komisije/Visoki predstavnik Borrell javno izjavio da EU nema „ni mogućnost ni volju” da nametne političke promjene toj zemlji;

AB.  budući da, unatoč tome što godinama inzistiraju na posjetu tom otoku, kubanske vlasti sustavno odbijaju dopustiti ulazak na Kubu službenim odborima, izaslanstvima i nekim klubovima zastupnika Europskog parlamenta, međunarodnim organizacijama za ljudska prava i drugim neovisnim promatračima stanja ljudskih prava, uključujući posebne izvjestitelje UN-a;

1.  podsjeća da se u Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji naglašava da „poštovanje i promicanje demokratskih načela, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda kako je to utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i ključnim međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava te njihovim neobveznim protokolima koji se primjenjuju na stranke te poštovanje vladavine prava predstavljaju ključni element ovog Sporazuma”, što je kubanski režim ignorirao i trajno kršio desetljećima, a ta su kršenja eskalirala u posljednje vrijeme; smatra da se, unatoč vremenu koje je proteklo od stupanja na snagu Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji, problem nedostatka demokracije i sloboda na Kubi uopće nije ublažio; primjećuje da se, naprotiv, stanje ljudskih prava na tom otoku dodatno pogoršalo, što predstavlja jasno i sustavno kršenje osnovnih odredbi Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji;

2.  naglašava obvezu svih strana da ispune obvezujuće odredbe Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji te da poštuju načelo univerzalnosti ljudskih prava; žali zbog činjenice da se unatoč donošenju Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji stanje demokracije i ljudskih prava na Kubi pogoršalo; podsjeća da Sporazum sadrži klauzulu o ljudskim pravima, standardni ključni element međunarodnih sporazuma EU-a, koji omogućuje suspenziju Sporazuma u slučaju kršenja odredbi o ljudskim pravima;

3.  najoštrije osuđuje sustavna kršenja i povrede ljudskih prava prosvjednika, političkih disidenata, vjerskih vođa, aktivista za ljudska prava i neovisnih umjetnika i drugih osoba od strane kubanskog režima; apelira na kubanske vlasti da smjesta okončaju politiku represije; osuđuje nepostojanje vjerske slobode na Kubi;

4.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba koje su pritvorene samo zato što su ostvarivale svoja ljudska prava, uključujući pravo na slobodu izražavanja i mirno okupljanje; također poziva na odbacivanje neutemeljenih kaznenih prijava i da se osobama u egzilu dopusti povratak u svoju zemlju;

5.  osuđuje pribjegavanje kubanskih vlasti mučenju i zlostavljanju; poziva da se osiguraju brze i nepristrane istrage, a pritvorenicima trenutačan pristup zdravstvenoj skrbi po vlastitom izboru, kao i pristup njihovim obiteljima;

6.  ponavlja svoj zahtjev da se osigura pravo na pošteno suđenje i neovisnosti pravosuđa te da se osobama lišenima slobode osigura pristup neovisnom odvjetniku;

7.  poziva Kubu da zaštiti ljudska prava i zajamči pravo na mirno okupljanje i slobodu izražavanja, bez diskriminacije na temelju političkih stajališta; poziva kubanske vlasti da odmah odustanu od sveobuhvatne cenzure medija i kontrole nad internetom; zahtijeva da kubanske vlasti poštuju prava na slobodu izražavanja, slobodu tiska i slobodu okupljanja; poziva kubanske vlasti da saslušaju glasove svojih građana i da sudjeluju u uključivom nacionalnom dijalogu kako bi se unaprijedili procesi modernizacije i demokratizacije u zemlji;

8.  ističe ključnu ulogu civilnog društva, boraca za ljudska prava, novinara i vjerskih vođa na Kubi te poziva Europsku komisiju i države članice da pruže potporu svim žrtvama kršenja ljudskih prava i proizvoljnih pritvaranja u toj zemlji;

9.  ponavlja svoju čvrstu i bezuvjetnu potporu kubanskom narodu, svim borcima za ljudska prava na Kubi i njihovoj hvalevrijednoj predanosti slobodama koje kubanski režim već desetljećima odbija priznati;

10.  traži od kubanskih vlasti da dopuste pristup izaslanstvima Europskog parlamenta, EU-a i država članica te neovisnim organizacijama za ljudska prava kako bi se pratila suđenja stotinama aktivista i običnih Kubanaca koji su i dalje pritvoreni zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i okupljanja te kako bi se te osobe posjećivale u zatvoru;

11.  ističe da kriza ljudskih prava na Kubi mora biti popraćena proporcionalnim odgovorom EU-a i država članica kako bi se uhvatilo u koštac s opsegom i ozbiljnošću situacije; ponovno upućuje poziv državama članicama, ESVD-u i njegovoj delegaciji na Kubi da oštro i javno osude represivnu politiku kubanskog režima i da povećaju svoju potporu predstavnicima istinskog i neovisnog civilnog društva, uključujući dobitnike Nagrade Saharov;

12.  žali zbog toga što potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku nije iskoristio svoju prisutnost u zemlji kako bi se susreo s predstavnicima neovisnog civilnog društva, političkim zatvorenicima ili njihovom rodbinom, što predstavlja propuštenu priliku; duboko žali zbog činjenice da je potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku propustio priliku poduprijeti demokraciju putem kubanskog civilnog društva i političkih zatvorenika te poslati jasnu poruku o zabrinutosti EU-a u pogledu kršenja ljudskih prava na Kubi; žali zbog kontraproduktivnog učinka skrivanja pravog lica kubanskog režima, čemu je doprinio njegov posjet; podsjeća da u svaki dijalog između EU-a i kubanskog civilnog društva i mogućnosti financiranja smiju biti uključene samo neovisne organizacije civilnog društva, a ne nevladine organizacije koje financira i tolerira režim, jer je potpora njima u konačnici jednaka financiranju istog režima kojim se ograničavaju kolektivne temeljne slobode kubanskog naroda; duboko žali zbog izjave potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Borrella tijekom posjeta Kubi da EU nema „ni mogućnost ni volju da nametne promjene na Kubi”, iako je jedan od temeljnih ciljeva Sporazuma poboljšanje temeljnih sloboda i životnog standarda kubanskih građana;

13.  žali zbog toga što je ESVD, nakon potpisivanja Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji, prihvatio odluku kubanskog režima da se neovisne organizacije civilnog društva isključe iz sudjelovanja u svim seminarima civilnog društva EU-a i Kube kao dionici u razvoju dijaloga u okviru Sporazuma(3), čime ga je lišio ključnog dijela njegove svrhe i prekršio volju Europskog parlamenta i država članica EU-a koje su ga potpisale;

14.  ponovno upućuje poziv da EU aktivira članak 85. stavak 3. točku (b) Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji kako bi pozvala na hitnu sjednicu zajedničkog odbora zbog kršenja sporazuma od strane kubanske vlade, što predstavlja „osobito hitan slučaj” i može dovesti do suspenzije sporazuma zbog stalnih, teških i materijalnih kršenja demokratskih načela i manjka poštovanja svih temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koja su ključan element tog Sporazuma, kako je utvrđeno u članku 1. stavku 5., te nerješavanja tih slučajeva unatoč brojnim pozivima da se to učini;

15.  ponovno upućuje poziv Vijeću da primijeni odredbe globalnog režim sankcija EU-a u području ljudskih prava (Zakon Magnicki EU-a) i donese sankcije protiv onih koji su odgovorni za stalna kršenja ljudskih prava na Kubi, počevši od sankcioniranja Miguela Díaz-Canala kao najviše pozicionirane osobe u zapovjednom lancu kubanskih sigurnosnih snaga te drugih visokih dužnosnika kubanske vlade;

16.  naglašava da je predstojeći sastanak na vrhu između EU-a i Zajednice latinoameričkih i karipskih država prilika za podržavanje načela vladavine prava, demokracije i ljudskih prava te poziva sve sudionike da se pridržavaju tih načela; ističe da to neće biti moguće bez istinski transparentnog, sveobuhvatnog i smislenog uključivanja neovisnog civilnog društva; smatra da autokratski režimi ne bi trebali sudjelovati na takvim sastancima na vrhu među zemljama koje dijele demokratske vrijednosti i poštuju ljudska prava; poziva sudionike sastanka na vrhu da daju izjavu u kojoj se zahtijeva poštovanje ljudskih prava u objema regijama, s posebnim naglaskom na nedostatku poštovanja demokracije i temeljnih sloboda na Kubi;

17.  osuđuje činjenicu da kubanski režim podupire rusku agresiju na Ukrajinu i brani Rusiju i Bjelarus; podsjeća na izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u kojima se daje na znanje da bi nepodupiranje Ukrajine protiv ruske agresije imalo posljedice te žali zbog činjenice da se pokazalo da su te izjave puka retorika i da u praksi nisu popraćene posljedicama;

18.  nalaže svojoj predsjednici da ovu rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini narodne vlasti Kube, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te vladama država članica Zajednice latinoameričkih i karipskih država.

(1) SL L 337 I, 13.12.2016., str. 3. (2) Rezolucija Europskog parlamenta od 5. srpnja 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane (SL C 334, 19.9.2018., str. 99) (3) Preambula i članci 19. i 36., članak 42. stavak 1., članak 47. stavak 6. točka (e) i članak 59. stavak 2. Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji.