Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 20. siječnja 2023. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/63 u pogledu metode za izračun obveza koje proizlaze iz izvedenica (C(2023)399 – 2023/2534(DEA))

P9_TA(2023)0072 B9-0161/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2023)399),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 31. siječnja 2023. kojim od Parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 1. ožujka 2023.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU(1) (Direktiva o oporavku i sanaciji banaka), a posebno njezin članak 103. stavak 7. i članak 115.,

–  uzimajući u obzir članak 111. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku,

–  uzimajući u obzir da nisu uloženi nikakvi prigovori tijekom razdoblja utvrđenog u članku 111. stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 14. ožujka 2023.,

A.  budući da se u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/63(2) upućuje na metodu omjera financijske poluge utvrđenu u članku 429. Uredbe (EU) br. 575/2013(3) za izračun određenih ex ante doprinosa aranžmanima financiranja sanacije država članica; budući da su ti članci 429., 429.a i 429.b izmijenjeni Uredbom (EU) 2019/876(4); budući da je tim izmjenama zamijenjena prethodna metoda (metoda sadašnje izloženosti) za izračun vrijednosti izvedenica novim standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane s učincima na razdoblja ex ante doprinosa od 2023.;

B.  budući da se u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EU) 2019/876 izmjena primjenjuje od 28. lipnja 2021., s učinkom na godišnje financijske izvještaje za 2021., koje institucije trebaju dostaviti sanacijskim tijelima 2023., u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) 2015/63;

C.  budući da u donesenom delegiranom aktu o izmjeni Komisija zamjenjuje upućivanje na Uredbu (EU) br. 575/2013 preuzimanjem prethodnog teksta (tj. pristupa metode sadašnje izloženosti) u delegirani akt o izmjeni kako bi se propisala metoda za izračun obveza koje proizlaze iz izvedenica; budući da ovom izmjenom izračun određenih ex ante doprinosa aranžmanima financiranja sanacije država članica ostaje nepromijenjen;

D.  budući da se delegiranim aktom o izmjeni predviđa njegovo stupanje na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu i njegova retroaktivna primjena od 1. listopada 2022.; budući da će se tim tekstom omogućiti stupanje na snagu do kraja ožujka 2023. kako bi sanacijska tijela mogla započeti postupak prikupljanja doprinosa u drugom tromjesečju 2023.;

E.  budući da je delegirani akt o izmjeni donesen 20. siječnja 2023.; budući da Komisija u svojem pismu od 31. siječnja 2023. u kojem traži rano prihvaćanje bez prigovora tvrdi da je to hitno zbog potrebe za „smjernicama koje sanacijska tijela izdaju o podacima u pogledu izvedenica koje institucije trebaju dostaviti do 28. veljače 2023. [kako bi bile] obuhvaćene predloženim izmjenama”; budući da Parlament naglašava da bi se budući zahtjevi za takve postupke trebali podnositi samo u najhitnijim slučajevima;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu;

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.). (2) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL L 011, 17.1.2015., str. 44.) (3) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.). (4) Uredba (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 150, 7.6.2019., str. 1.).

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uključene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (11723/2022 – C9-0007/2023 – 2022/0231(NLE))

P9_TA(2023)0073 A9-0042/2023

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (11723/2022),

–  uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uključene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (11724/2022),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v.), Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9‑0007/2023),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora on međunarodnu trgovinu (A9‑0042/2023),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Sjedinjenih Američkih Država.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o razmjeni informacija između tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2006/960/PUP (COM(2021)0782 – C9-0457/2021 – 2021/0411(COD))

P9_TA(2023)0074 A9-0247/2022

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2021)0782),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 87. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0457/2021),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je nadležni odbor odobrio u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 7. prosinca 2022. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9‑0247/2022),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima;

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. ožujka 2023. radi donošenja Direktive (EU) 2023/… Europskog parlamenta i Vijeća o razmjeni informacija između tijelâ za izvršavanje zakonodavstva država članica i o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2006/960/PUP

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2023/977).

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o daljnjoj represiji nad bjeloruskim narodom, posebno o slučajevima Andreja Pačobuta i Alesa Bjaljackog (2023/2573(RSP))

P9_TA(2023)0075 RC-B9-0164/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te sve ostale konvencije o ljudskim pravima čiji je Bjelarus potpisnik,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 21. i 22. listopada 2021.,

–  uzimajući u obzir izjave Josepa Borrella, potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, od 25. ožujka 2021. o usmjeravanju protiv Saveza Poljaka u Bjelarusu, od 17. siječnja 2023. o suđenjima oporbenim čelnicima i novinarima i od 3. ožujka 2023. o izricanju presude Alesu Bjaljackom i ostalim borcima za ljudska prava, kao i izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje od 7. listopada 2022. o presudi protiv neovisnih predstavnika medija,

–  uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 4. ožujka 2022. o stanju ljudskih prava u Bjelarusu prije i nakon predsjedničkih izbora 2020. te izjavu glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 6. siječnja 2023. o suđenjima u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir izvješća od 4. svibnja 2022. i 20. srpnja 2022. koje je posebna izvjestiteljica UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu Anaïs Marin uputila Vijeću UN-a za ljudska prava te poziv stručnjaka UN-a od 10. listopada 2022. da se hitno oslobode dobitnik Nobelove nagrade Ales Bjaljacki i ostali borci za prava u Bjelarusu, kao i komentar glasnogovornice UN-a za ljudska prava Ravine Shamdasani od 3. ožujka 2023. o izricanju presude borcima za ljudska prava u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir izjavu ministara vanjskih poslova skupine G7 o Bjelarusu od 4. studenoga 2022.,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava od 3. ožujka 2023. o presudi izrečenoj dobitniku Nobelove nagrade Alesu Bjaljackom i ostalim borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjave Terese Ribeiro, predstavnice za slobodu medija pri Organizaciji za sigurnost i suradnju u Europi (OESS), od 13. srpnja 2022. o stalnom zatvaranju novinara i medijskih djelatnika u Bjelarusu, od 15. rujna 2022. o nastavku zatvaranja novinara u Bjelarusu i od 7. listopada 2022. o kontinuiranom progonu bjeloruskih medijskih djelatnika,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da od izbijanja mirnih prosvjeda nakon masovnog namještanja predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020. Lukašenkin režim nastavlja s represijom nad narodom Bjelarusa, pri čemu su predstavnici civilnog društva, borci za ljudska prava, novinari, oporbeni aktivisti i mnogi drugi izloženi zastrašivanju, progonu, uhićenjima, mučenju i osuđujućim presudama zbog izražavanja protivljenja režimu, sustavnim kršenjima ljudskih prava ili potpori vladajućeg režima ruskoj ratnoj agresiji na Ukrajinu; budući da je kazneni progon i dalje jedan od najtežih oblika represije i da je i još raširen;

B.  budući da je početkom ožujka 2023. na popisu bjeloruskih političkih zatvorenika, koji vodi Centar za ljudska prava Vjasna, bilo više od 1450 osoba, uključujući dobitnika Nagrade Saharov i Nobelove nagrade za mir Alesa Bjaljackog; budući da je Vjasni poznato najmanje 2900 osoba koje su osuđene u politički motiviranim kaznenim predmetima; budući da je Lukašenkin režim 2022. donio najmanje 1200 političkih osuđujućih presuda zbog optužbi za kaznena djela, a 215 tiskanih medija zatvoreno je, dok je od 2020. u Bjelarusu likvidirano više od 1000 nevladinih organizacija;

C.  budući da je Ales Bjaljacki, istaknuti borac za ljudska prava, osnivač i predsjednik Centra za ljudska prava Vjasna te dobitnik Nagrade Saharov i Nobelove nagrade za mir, uhićen 12. veljače 2022. te da je bio u istražnom zatvoru; budući da je bio u zatvoru od 2011. do 2014. te je ponovno zatvoren 2021. nakon masovnih prodemokratskih prosvjeda koji su uslijedili poslije predsjedničkih izbora 2020.; budući da su 3. ožujka 2023. Ales Bjaljacki, član Centra za ljudska prava Vjasna Valjancin Stefanovič, borac za ljudska prava Zmicer Salauju i koordinator kampanje „Branitelji ljudskih prava za slobodne izbore” Uladzimir Labkovič osuđeni na deset, devet, osam i sedam godina zatvora u politički motiviranim suđenjima; budući da je 3. studenoga 2021. odvjetnik iz gomeljskog ogranka Vjasne Leanid Sudalenka osuđen na tri, a volonterka Vjasne Tacjana Lasica na dvije i pol godine zatvora;

D.  budući da je Andrej Pačobut, novinar i član Saveza Poljaka u Bjelarusu, uhićen 18. ožujka 2021. i poslije osuđen na tri godine zatvora zbog optužbi za „javno vrijeđanje predsjednika Bjelarusa” i „poticanje etničke mržnje”; budući da ga je 8. veljače 2023. regionalni sud u Grodni proglasio krivim za poticanje djelovanja usmjerenih na ugrožavanje nacionalne sigurnosti Republike Bjelarusa i poticanje etničkog neprijateljstva te ga je osudio na osam godina zatvora;

E.  budući da su novinari i dalje među najčešćim metama režima; budući da je u Bjelarusu trenutačno u zatvorima više od 30 novinara; budući da je do listopada 2022. najmanje 29 neovisnih medijskih kuća proglašeno „ekstremističkim” te da su ih vlasti zatvorile; budući da je, prema podacima Udruženja bjeloruskih novinara, javni diskurs gotovo u potpunosti ugušen i da se mediji ozbiljno zatiru; budući da zbog potpunog gušenja neovisnih medija u Bjelarusu više ne postoji sloboda govora te da režim u potpunosti nadzire internet;

F.  budući da se optužbe protiv Andreja Pačobuta i Alesa Bjaljackog općenito smatraju politički motiviranima te su usmjerene na ušutkavanje neovisnih mišljenja i suzbijanje slobode izražavanja i udruživanja;

G.  budući da se i dalje progone bjeloruske demokratske političke snage; budući da je Lukašenkin režim pokrenuo postupke u odsutnosti protiv vođa demokratskih snaga u Bjelarusu te da su mnogi čelnici i predstavnici demokratskih oporbenih stranaka i dalje u zatvoru u nehumanim uvjetima; budući da je 6. ožujka 2023. gradski sud u Minsku u odsutnosti osudio čelnicu bjeloruske demokratske oporbe i šeficu Ujedinjene prijelazne vlade Svjatlanu Cihanousku na 15 godina zatvora; budući da je sud osudio i druge članove Koordinacijskog vijeća, točnije Pavela Latušku na 18 godina zatvora, a Mariju Maroz, Voljgu Kavaljkovu i Sjargeja Diljeuskog na po 12 godina zatvora; budući da su te kazne izrečene nekoliko dana nakon što je jedan bjeloruski sud za 18 mjeseci produljio 18-godišnju zatvorsku kaznu suprugu Svjatlane Cihanouske, disidentu i prodemokratskom aktivistu Sjargeju Cihanouskom; budući da su nekoliko osuđenika dobitnici Nagrade Saharov za slobodu mišljenja;

H.  budući da je 17. listopada 2022. nezabilježeno oštrom presudom u politički motiviranom predmetu u Bjelarusu politički zatvorenik Mikalaj Autuhovič osuđen na 25 godina boravka u kažnjeničkoj koloniji visoke sigurnosti, dok je još 11 osoba u tom predmetu osuđeno na zatvorske kazne u trajanju do 20 godina;

I.  budući da vlasti u Bjelarusu opetovano krše ljudska prava građana te zemlje, uključujući pravo na slobodu izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja; budući da represija i dalje utječe na sve sektore društva; budući da se progon pojedinaca nastavlja pod krinkom borbe protiv ekstremizma i terorizma; budući da su u siječnju 2022. na snagu stupile izmjene bjeloruskog Kaznenog zakona kojima se ponovno uvodi kaznena odgovornost za sudjelovanje u aktivnostima neregistriranih organizacija; budući da su u svibnju 2022. vlasti proširile primjenu smrtne kazne na pokušaje terorističkih djela, što je optužba koja se prije koristila u suđenjima političkim aktivistima; budući da bjeloruski režim i dalje ozbiljno ograničava slobodu udruživanja; budući da je u prosincu 2022. bjeloruska vlada parlamentu podnijela prijedlog zakona o izmjeni Zakona o političkim strankama, što može dovesti do de facto zabrane svake oporbene stranke koja se protivi režimu;

J.  budući da je Lukašenka u listopadu 2022. svojim potpisom potvrdio zakon o povlačenju Bjelarusa iz Prvog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čime se blokira mandat Odbora UN-a za ljudska prava da prima i preispituje pritužbe pojedinaca u pogledu ljudskih prava u Bjelarusu, što je jedan od posljednjih načina pravne zaštite za progonjene bjeloruske državljane;

K.  budući da je administrativni progon jedan od instrumenata kojim se Lukašenkin režim koristi kako bi ušutkao oporbu i sve glasove koji režim dovode u pitanje; budući da je u siječnju 2023. Centar za ljudska prava Vjasna izvijestio o najmanje 350 uhićenja i 141 slučaju politički motiviranog administrativnog progona;

L.  budući da progon neovisnih sindikata još traje; budući da su bjeloruske vlasti izmjenama zakonodavstva proširile opseg za organizacije koje se mogu kategorizirati kao „ekstremističke”; budući da je u srpnju 2022. Vrhovni sud Bjelarusa zatvorio četiri velika neovisna sindikata i bjeloruski Kongres demokratskih sindikata; budući da su u siječnju 2023. neovisni čelnici sindikata Henadz Fijadinič i Vasil Berasneu osuđeni na devet godina zatvora, dok je Vaclav Areška osuđen na osam godina; budući da su u veljači 2023. članovi skupine Rabočki ruk (Pokret radnika) Sjargej Šelest, Uladzimir Žurauka, Andrej Paherjla, Hanna Ablab, Aljaksandr Hašnikau, Sjargej Dziuba, Ihar Minc, Valjancin Ceranevič, Sjargej Šamecka i Aljaksandr Kapšul optuženi za veleizdaju i osnivanje ekstremističke organizacije i sudjelovanje u njoj te su svi osuđeni na zatvorske kazne u trajanju od 11 do 15 godina; budući da Ministarstvo unutarnjih poslova Bjelarusa nastavlja dodavati aktiviste i vođe demokratskog sindikalnog pokreta na popise ekstremista i terorista;

M.  budući da režim nastavlja represiju nad odvjetnicima zbog izražavanja stajališta o pitanjima u pogledu prava, zbog zastupanja klijenata u politički motiviranim predmetima ili zbog govora protiv rata u Ukrajini; budući da je od kolovoza 2020. najmanje 70 odvjetnika izgubilo dozvole na temelju proizvoljnih odluka Ministarstva pravosuđa ili politički motiviranih postupaka za isključenje iz odvjetničke komore; budući da je 2022. sedam odvjetnika bilo suočeno s politički motiviranim kaznenim prijavama i da su se nastavili suočavati s optužbama za upravne prekršaje, pritvaranjima, pretragama i uznemiravanjem; budući da je Vital Brahinec osuđen na osam godina zatvora zbog obrane nekoliko političkih zatvorenika, uključujući Alesa Bjaljackog;

N.  budući da Lukašenkin režim poduzima sve više represivnih mjera protiv nacionalnih manjina u Bjelarusu, posebno protiv poljske i litavske manjine, uključujući zatvaranje škola s nastavom na jezicima nacionalnih manjina te mjere protiv organizacija koje te manjine zastupaju, kao što je Savez Poljaka u Bjelarusu; budući da se već godinama sustavno diskriminiraju poljska i ostale nacionalne manjine, pri čemu su najistaknutiji slučajevi represije nad Anžalikom Borys i Andrejem Pačobutom;

O.  budući da Lukašenkin režim nastavlja svoju politiku rusificiranja Bjelarusa, sa strateškim ciljem marginalizacije i uništavanja izražavanja bjeloruskog nacionalnog identiteta, uključujući njegov jezik i kulturu; budući da ta politika uključuje i zabranu nacionalnih i povijesnih simbola Bjelarusa, kao što su bijelo-crveno-bijela zastava i grb Pagonija, te zatvaranje izdavačkih kuća, privatnih škola i tečajeva bjeloruskog jezika;

P.  budući da Lukašenkin nelegitimni režim i dalje potiskuje slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja; budući da je prema podacima Koordinacijskog vijeća nekoliko rimokatoličkih, grkokatoličkih i pravoslavnih svećenika te protestantskih pastora bilo izloženo raznim oblicima pritiska, od novčanih kazni do dugotrajnih zatvorskih kazni, uključujući Sjargeja Rezanoviča koji je osuđen na 16 godina zatvora;

Q.  budući da su politički zatvorenici izloženi dodatnoj represiji i nehumanim uvjetima; budući da se oni odražavaju u držanju političkih zatvorenika u uvjetima koji su zabranjeni međunarodnim obvezama koje je preuzeo Bjelarus, njihovu podvrgavanju disciplinskim kaznama zbog lažnih razloga te smještaju u ćelije za kažnjavanje; budući da politički zatvorenici i dalje izvješćuju o pogoršanju zdravstvenog stanja, ponižavanju i lošem postupanju; budući da se u nekim slučajevima povećava razina sigurnosti njihova pritvora i da se zatvorska kazna proizvoljno produljuje, da se krši pravo na korespondenciju i da su politički zatvorenici lišeni obiteljskih posjeta, kao što je pokazao slučaj Paline Šarenda-Panasjuk;

R.  budući da su tisuće građana Bjelarusa prisiljene ili na neki drugi način primorane napustiti domovinu i potražiti sigurnost u inozemstvu; budući da bjeloruske vlasti i dalje donose mjere kojima se ograničavaju prava bjeloruskih državljana koji žive u inozemstvu; budući da se program „Put kući”, koji je uveo Lukašenkin režim, sastoji od „poziva” Bjelarusima koji su posljednjih godina napustili zemlju da se vrate u Bjelarus, uz obećanje da neće biti progonjeni ako daju službeno priznanje; budući da su mnogi Bjelarusi koji su se vratili u svoju zemlju uhićeni, da se progone i ponekad osuđuju na zatvorsku kaznu jer su sudjelovali u prosvjedima, objavljivali komentare na društvenim mrežama u kojima se kritizira Lukašenkin režim ili davali donacije za žrtve represije u Bjelarusu; budući da je u siječnju 2023. bjeloruski režim donio zakon kojim će se oduzeti državljanstvo osobama u egzilu koje režim optužuje za takozvane zločine povezane s ekstremizmom, a na tom je popisu trenutačno više od 2000 pojedinaca;

S.  budući da i nakon više od dvije godine nema naznaka da bjeloruske vlasti istražuju tisuće prijava o policijskoj brutalnosti podnesene od prosvjeda održanih sredinom kolovoza 2020., kao ni slučajeve ubojstava prosvjednika; budući da se raširenim nekažnjavanjem kršenja ljudskih prava pogoršava očajan položaj bjeloruskog naroda; budući da zbog nepostojanja vladavine prava građani ne mogu ostvariti pravo na pošteno suđenje; budući da je Bjelarus jedina država u Europi u kojoj se i dalje provodi smrtna kazna;

T.  budući da bjeloruske vlasti često pribjegavaju nadzoru, cenzuri na internetu i dezinformiranju te primjenjuju tehnologiju u svrhu kontrole stanovništva; budući da su te represivne prakse još jedan korak prema digitalnom autoritarizmu i gaženju digitalnih prava ljudi u Bjelarusu, što dovodi do sve većeg zastrašivanja građana i sužavanja prostora za građansko djelovanje; budući da Lukašenkin režim također provodi transnacionalnu represiju nad bjeloruskim građanima koji žive u inozemstvu;

U.  budući da je EU nametnuo sankcije pojedincima i subjektima odgovornima za represiju u Bjelarusu te da pruža potporu civilnom društvu i neovisnim medijima u zemlji;

V.  budući da bjeloruske vlasti i dalje podržavaju neopravdanu agresiju Rusije na Ukrajinu te dopuštaju Rusiji da koristi bjelorusko državno područje za vojne napade na Ukrajinu; budući da se golem broj bjeloruskih građana kazneno goni zbog izražavanja potpore Ukrajini, kritiziranja vlade zbog podupiranja ruske ratne agresije ili izvješćivanja o kretanju ruskih postrojbi i vojne opreme unutar Bjelarusa;

W.  budući da je 7. rujna 2022. Odbor ministara Vijeća Europe pozvao glavnog tajnika Vijeća Europe da uspostavi kontaktnu skupinu za Bjelarus u suradnji s predstavnicima bjeloruskih demokratskih snaga i civilnog društva; budući da je 1. ožujka 2023. u Bruxellesu na ceremoniji kojoj je nazočila Svjatlana Cihanouska otvorena službena Misija za demokratski Bjelarus;

X.  budući da su u veljači 2023. bjeloruski dužnosnici najavili planove za povezivanje s mrežom, a zatim i naručivanje druge pogonske jedinice bjeloruske nuklearne elektrane u Astravjecu, kao i za nastavak širenja bjeloruskih nuklearnih kapaciteta; budući da su izgradnjom bjeloruske nuklearne elektrane prekršeni međunarodno priznati tehnički standardi i međunarodne konvencije; budući da najnovija obavještajna izvješća potvrđuju da bjeloruske vlasti i ruski Rosatom, koji je odgovoran za izgradnju bjeloruske nuklearne elektrane, kontinuirano prikrivaju stvarno stanje u bjeloruskoj nuklearnoj elektrani i da nisu pružili detaljne informacije o brojnim incidentima koji su se ondje dogodili;

1.  ponovno izražava svoju solidarnost s bjeloruskim narodom koji se i dalje zalaže za suvereni, slobodni i demokratski Bjelarus, riskirajući svoju slobodu i živote; ponavlja svoj zahtjev da se odmah zaustavi represija koju državne vlasti provode nad bjeloruskim narodom, da se trenutačno i bezuvjetno puste na slobodu svi politički zatvorenici i sve osobe koje su proizvoljno pritvorene, uhićene ili osuđene iz politički motiviranih razloga te da se sve optužbe protiv njih odbace, kao i da se u potpunosti rehabilitiraju te da im se pruži financijska naknada za štetu nanesenu nezakonitim pritvaranjem;

2.  i dalje najoštrije osuđuje represiju koja se trenutačno provodi u Bjelarusu, među ostalim kroz politički motivirana montirana suđenja; osuđuje sustavnu represiju Lukašenkina režima nad bjeloruskim narodom, koji je od ukradenih predsjedničkih izbora 9. kolovoza 2020. natjerao tisuće bjeloruskih državljana da pobjegnu iz zemlje; ponavlja da aktualna kampanja sustavne represije predstavlja teško kršenje ljudskih prava;

3.  podsjeća bjeloruske vlasti da su obvezne poštovati ljudska prava svih bjeloruskih građana, uključujući pravo na slobodu izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja; ustraje na potrebi da se u Bjelarusu zajamče temeljne slobode i ljudska prava, vladavina prava i funkcionalno neovisno pravosuđe; ponavlja poziv bjeloruskim vlastima da smjesta ukinu sve smrtne kazne i bez odgode uvedu moratorij na primjenu smrtne kazne kao prvi korak prema njezinu potpunom i trajnom ukidanju; osuđuje novi zakon kojim se omogućuje primjena smrtne kazne za vojno osoblje i dužnosnike osuđene za veleizdaju; poziva na okončanje diskriminacije žena i ranjivih skupina, uključujući pripadnike manjina, osobe s invaliditetom i pripadnike LGBTQI zajednice;

4.  ponavlja da se moraju ispuniti legitimni zahtjevi bjeloruskog naroda za demokraciju utemeljenu na ljudskim pravima i temeljnim slobodama, prosperitetu, suverenosti i sigurnosti; ponavlja svoje prethodne pozive na organizaciju novih slobodnih i poštenih izbora uz međunarodne promatrače iz Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR); podsjeća na to da EU i njegove države članice nisu priznale rezultate predsjedničkih izbora održanih 2020. te da ne priznaju Aljaksandra Lukašenku kao legitimnog predsjednika Bjelarusa;

5.  osuđuje pritvaranje Andreja Pačobuta te izricanje kazne njemu i Alesu Bjaljackom, Valjancinu Stefanoviču, Zmiceru Salaujuu i Uladzimiru Labkoviču jer je iz tih činova vidljivo da vladajući režim pokušava suzbiti svako građansko djelovanje u području obrane ljudskih prava i svaki oblik neovisnog novinarstva u zemlji; osuđuje brojna kršenja njihova prava na pošteno suđenje i poziva na njihovo trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu, kao i na njihovu potpunu rehabilitaciju i obeštećenje;

6.  osuđuje izricanje kazne u odsutnosti Svjatlani Cihanouskoj, vođi bjeloruske demokratske oporbe i šefici Ujedinjene prijelazne vlade, te drugim članovima Koordinacijskog vijeća, odnosno Pavelu Latuški, Mariji Maroz, Voljgi Kavaljkovoj i Sjargeju Diljeuskom; odbacuje presudu suda prema kojoj je ostvarivanje demokratskog prava na kandidiranje na izborima proglašeno „urotom za preuzimanje vlasti”; zahtijeva da Lukašenkin režim poništi te presude i odbaci sve optužbe protiv tih četiriju aktivista; ustraje u tome da se nijednom aktivistu osuđenom za potporu prodemokratskoj oporbi ili aktivno sudjelovanje u njoj ne smije zabraniti kandidiranje za političku dužnost u Bjelarusu; poziva države članice, posebno one u kojima trenutačno borave istaknuti članovi demokratskih snaga Bjelarusa, da zajamče njihovu sigurnost i zaštitu od Lukašenkina režima;

7.  osuđuje intenzivno uznemiravanje i progon sindikata; osuđuje politički motivirane kazne protiv neovisnih sindikalnih vođa Henadza Fijadiniča, Vasila Berasneja i Vaclava Areške, kao i članova skupine Rabočki ruk (Pokret radnika), iz kojih je vidljivo potpuno nepoštovanje njihovih ljudskih prava i jasno kršenje međunarodnih konvencija o radu;

8.  osuđuje progon poljskih, litavskih i drugih nacionalnih manjinskih skupina u Bjelarusu i njihovih predstavnika, uključujući odluke koje vode prema zatvaranju poljskih i litavskih škola i ukidanju obrazovanja na tim jezicima, kao i uništavanje poljskih groblja i baštine; poziva bjeloruske vlasti da obustave sve mjere poduzete protiv nacionalnih manjina i da poštuju njihova prava, uključujući njihovo pravo na obrazovanje na manjinskim jezicima;

9.  osuđuje činjenicu da se politički motivirana suđenja održavaju iza zatvorenih vrata i bez zakonitog sudskog postupka, čime se krše međunarodne obveze te zemlje, što rezultira teškim i neopravdanim kaznama koje se izriču oporbenim čelnicima; poziva izaslanstvo EU-a za odnose s Bjelarusom i veleposlanstva država članica u Bjelarusu da nastave promatrati i pratiti suđenja svim političkim zatvorenicima; potiče Vijeće i Komisiju da pronađu nove načine rada na oslobađanju svih političkih zatvorenika; poziva Međunarodni odbor Crvenog križa i druge organizacije da posjete političke zatvorenike, posebno one s ozbiljnim zdravstvenim problemima;

10.  osuđuje Zakon o državljanstvu, koji je potpisao Aljaksandr Lukašenka, kojim se otvara mogućnost da se bjeloruskim državljanima koji žive u inozemstvu oduzme državljanstvo; ističe da bjeloruske vlasti krše članak 15. Opće deklaracije o ljudskim pravima, čija je Bjelarus stranka, kojim se štiti pravo na državljanstvo i zabranjuje njegovo proizvoljno oduzimanje; potiče bjeloruske vlasti da obustave program „Put kući”;

11.  ističe da je potrebna sveobuhvatna istraga zločina koje je Lukašenkin režim počinio protiv bjeloruskog naroda; poziva države članice da aktivno primjenjuju načelo univerzalne jurisdikcije i pripremaju sudske postupke protiv bjeloruskih dužnosnika, uključujući Aljaksandra Lukašenku, koji su odgovorni za sustavno nasilje, represiju i zločine protiv čovječnosti ili su umiješani u njih;

12.  ponavlja svoju oštru osudu sudjelovanja Bjelarusa u neopravdanoj i ničim izazvanoj ruskoj ratnoj agresiji na Ukrajinu; osuđuje agresivnu retoriku Lukašenkina režima protiv Ukrajine i masovno širenje propagande i dezinformacija o ratnoj agresiji; ponavlja da su Lukašenka i drugi bjeloruski dužnosnici također odgovorni za ovu ratnu agresiju i za ratne zločine počinjene u Ukrajini i da bi za zločin agresije na Ukrajinu trebali odgovarati na posebnom sudu i drugim odgovarajućim međunarodnim sudovima, te poziva EU i njegove države članice da podrže napore u tom smjeru; izražava potporu bjeloruskim volonterima i aktivistima koji se bore za neovisnost Bjelarusa i pružaju pomoć Ukrajini da se obrani od ruske ratne agresije; uviđa da je Lukašenkin režim sudionik u terorizmu pod pokroviteljstvom države i pomagač države koja upotrebljava teroristička sredstva;

13.  sa zabrinutošću primjećuje nastavak takozvane integracije Rusije i Bjelarusa u nekoliko područja, što predstavlja de facto okupaciju, a posebno postupnu militarizaciju Bjelarusa i regije, među ostalim uz prisutnost ruskih postrojbi u Bjelarusu, kojom se dovodi u pitanje sigurnost i stabilnost europskog kontinenta i koja je protivna volji bjeloruskog naroda; žali zbog odluke Bjelarusa da se odrekne svojeg nenuklearnog statusa;

14.  poziva EU i njegove države članice da prošire i ojačaju sankcije protiv pojedinaca i subjekata odgovornih za represiju u Bjelarusu i da njima obuhvate sve pojedince koji sudjeluju u represiji koju taj režim provodi nad demokratskom oporbom i političkim prosvjednicima, uključujući suce, tužitelje i tijela kaznenog progona, zatvorske službenike i službenike kaznenih kolonija te da osiguraju pravilnu provedbu sankcija; izražava žaljenje zbog toga što Bjelarus nije bio uključen u deseti paket sankcija protiv Rusije i njezinih pristaša; poziva na donošenje vjerodostojnih sankcija protiv bjeloruskih pojedinaca i subjekata koji podupiru rusku ratnu agresiju na Ukrajinu te na donošenje potrebnih mjera kako bi se izbjeglo zaobilaženje sankcija EU-a protiv Rusije preko Bjelarusa i kako bi se restriktivne mjere protiv Rusije odrazile na Lukašenkin režim u Bjelarusu; poziva da se na popis sankcija uvrsti potaša, kao glavni izvor prihoda vladajućeg režima;

15.  poziva EU i njegove države članice da nastave upozoravati na stanje u Bjelarusu u svim relevantnim europskim i međunarodnim organizacijama, posebno u UN-u i njegovim specijaliziranim tijelima, OESS-u i Međunarodnoj organizaciji rada, s ciljem jačanja međunarodnog nadzora nad kršenjem ljudskih prava i međunarodnog odgovora na stanje u Bjelarusu, kao i s ciljem prevladavanja prepreka tom djelovanju koje postavljaju Rusija i druge zemlje;

16.  poziva EU i njegove države članice da surađuju s međunarodnim partnerima, kao što su moskovski mehanizam OESS-a i Vijeće UN-a za ljudska prava, kao i s borcima za ljudska prava i civilnim društvom na terenu, kako bi se osiguralo praćenje i dokumentiranje kršenja ljudskih prava te izvješćivanje o njima, a zatim i utvrđivanje odgovornosti i traženje pravde za žrtve; u tom pogledu pohvaljuje rad Međunarodne platforme za odgovornost u pogledu Bjelarusa te poziva EU i države članice da i dalje podupiru njezin rad; potiče Međunarodni kazneni sud da provede istragu i započne predraspravni postupak protiv bjeloruskog režima u slučajevima u kojima su počinjeni zločini protiv čovječnosti;

17.  poziva cijelu međunarodnu zajednicu da odbije kandidaturu Bjelarusa za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a u okviru skupine istočnoeuropskih država za razdoblje 2024. – 2025.;

18.  potiče države članice da rade na jačanju mandata i ureda posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu i podržavaju ispitivanje stanja u Bjelarusu koje provodi Ured Visokog povjerenika za ljudska prava (OHCHR) kako bi se omogućilo zaprimanje i učinkovita obrada pojedinačnih pritužbi bjeloruskih građana; podržava poziv međunarodnih i bjeloruskih organizacija civilnog društva od 13. veljače 2023. upućen državama članicama i državama promatračicama Vijeća UN-a za ljudska prava da uspostave neovisan istražni mehanizam kojim bi se dopunilo postojeće ispitivanje koje provodi OHCHR i poduzeli sljedeći koraci te poziva na osiguravanje dostatnih resursa i financijskih sredstava za djelovanje tog mehanizma;

19.  ističe ključnu ulogu koju neovisni mediji, sindikati i organizacije civilnog društva imaju u podupiranju demokratskih težnji bjeloruskog naroda, kako u Bjelarusu tako i u egzilu; poziva institucije EU-a da povećaju potporu za izgradnju kapaciteta za civilno društvo, slobodne medije, neovisne sindikate i prodemokratske aktiviste u Bjelarusu i u egzilu; poziva Komisiju i države članice da nastave pružati potporu bjeloruskom civilnom društvu, neovisnim medijima te demokratskim političkim skupinama i strukturama, uključujući Koordinacijsko vijeće i Ujedinjenu prijelaznu vladu; poziva bjeloruske demokratske snage da održavaju i promiču jedinstvo vodeći se ciljem slobodnog, demokratskog i neovisnog Bjelarusa;

20.  poziva institucije EU-a i države članice da podupru i zaštite borce za ljudska prava i civilno društvo u Bjelarusu koji se suočavaju s ozbiljnom represijom, uključujući izdavanjem hitnih viza za izlazak iz Bjelarusa ako to bude potrebno; poziva institucije EU-a da nastave podupirati napore država članica da zaštite i prihvate bjeloruske državljane koji su prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje; poziva države članice da pruže potporu bjeloruskim državljanima koji borave u EU-u, a čije osobne isprave istječu i koji nemaju mogućnosti ishoditi nove jer se ne mogu vratiti u Bjelarus;

21.  osuđuje nastojanja Lukašenkina režima da izbriše bjelorusku kulturu i provodi politiku rusificiranja bjeloruskog naroda; poziva EU da podupre bjelorusku kulturu i bjeloruske kulturne organizacije; osuđuje odluku kojom je odbijeno da se suđenje Alesu Bjaljackom održi na bjeloruskom umjesto na ruskom jeziku i odbijanje Bjaljackovog zahtjeva da mu se omogući sudski tumač, iz čega je vidljiva antibjeloruska politika Lukašenkina režima; podržava obilježavanje 25. ožujka, koji bjeloruski narod slavi kao dan na koji je Bjelarus proglasio svoju neovisnost 1918.;

22.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu korake kako bi osigurale da inozemni i domaći poslovni subjekti koji djeluju u Bjelarusu postupaju s posebnom pažnjom i preuzmu odgovornost u pogledu poštovanja ljudskih prava u cijelom svojem poslovanju i lancima opskrbe, u skladu s vodećim načelima UN-a; poziva sva poduzeća sa sjedištem u EU-u da prekinu svoje odnose sa svim bjeloruskim dobavljačima koji otvoreno podupiru nasilni Lukašenkin režim ili na drugi način krše vodeća načela UN-a; poziva Vijeće da nametne sankcije svim bjeloruskim ili međunarodnim poduzećima koja se ne pridržavaju propisa; apelira na Lukašenkin režim da prekine praksu nametanja prisilnog rada u kaznenim kolonijama;

23.  poziva Europsku komisiju da uspostavi radnu skupinu koja će otvoriti politički dijalog s predstavnicima demokratskog Bjelarusa kako bi radila na sveobuhvatnom višesektorskom sporazumu koji će biti temelj suradnje s demokratskim Bjelarusom nakon što sadašnji režim više ne bude na vlasti; ponavlja da bi to trebalo popratiti planom financijskih i administrativnih resursa koji bi trebalo primijeniti kako bi se provele i financirale potrebne reforme u zemlji kad to bude moguće; pozdravlja uspostavu Misije za demokratski Bjelarus u Bruxellesu i poziva institucije EU-a da podrže misiju i veleposlanstva naroda Bjelarusa;

24.  ponavlja da je važno formalizirati odnos između bjeloruskih demokratskih snaga i Europskog parlamenta kako bi se ojačalo predstavništvo Bjelarusa na međunarodnoj sceni; stoga poziva da službeno priznato i demokratsko predstavništvo Bjelarusa ponovno sudjeluje u Parlamentarnoj skupštini Euronest i u izaslanstvu za odnose s Bjelarusom;

25.  naglašava važnost jačanja jedinstva EU-a u pogledu Bjelarusa, među ostalim u pogledu diplomatske izolacije trenutačnog režima; osuđuje sve radnje, uključujući posjete visokih dužnosnika de facto vlastima u Minsku, koji bi mogli baciti sumnju na nedvosmisleno nepriznavanje Lukašenkina režima od strane Unije; u tom kontekstu izražava žaljenje zbog posjeta mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa Minsku 13. veljače 2023., koji nije u skladu s politikom EU-a prema Bjelarusu i ruskoj ratnoj agresiji na Ukrajinu, te ne odobrava činjenicu da neke države članice i dalje izdaju schengenske vize pojedincima bliskima Aljaksandru Lukašenki;

26.  ponovno osuđuje nedavnu odluku Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) da se bjeloruskim sportašima omogući da se natječu u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu 2024. pod neutralnom zastavom, što je u suprotnosti s višedimenzionalnom izolacijom Bjelarusa i što će režim te zemlje iskoristiti u svrhu propagande; poziva države članice i međunarodnu zajednicu da izvrše pritisak na Međunarodni olimpijski odbor kako bi poništio tu odluku te da zauzme slično stajalište o svim drugim sportskim, kulturnim ili znanstvenim događanjima;

27.  izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stanja u pogledu nuklearne sigurnosti u bjeloruskoj nuklearnoj elektrani i planova Bjelarusa da dodatno proširi svoje nuklearne kapacitete;

28.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za ljudska prava, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, Međunarodnoj organizaciji rada, Međunarodnom odboru Crvenog križa, predstavnicima bjeloruskih demokratskih snaga i de facto vlastima Republike Bjelarus.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje (2022/2840(RSP))

P9_TA(2023)0076 B9-0099/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji te članke 4., 9., 14., 19., 151. i 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava i s njime povezani akcijski plan,

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Porta,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena usvojenu 1979.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., koja je ponovno potvrđena povodom Svjetske konferencije o ljudskim pravima 1993., a posebno njezine članke 3., 16., 18., 23., 25., 26., 27. i 29.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja koje je 2015. utvrdio UN, a posebno ciljeve br. 1 i br. 10,

–  uzimajući u obzir konvencije Međunarodne organizacije rada br. 26. i 131. o određivanju visine minimalne plaće te konvencije br. 29. i 105. o ukidanju prisilnog rada,

–  uzimajući u obzir članke 34., 35. i 36. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“), kojima se izričito definira pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć, visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i pristup službama od općeg gospodarskog interesa,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse i socijalnu pomoć u sustavima socijalne zaštite(1),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 30. siječnja 2023. o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju uključivog društva u Europi(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva(4),

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o preporuci Vijeća o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje (O-000050/2022 – B9‑0008/2023 i O‑000051/2022 – B9‑0009/2023),

–  uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

A.  budući da je 2021. u EU-u 95,4 milijuna ljudi bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE), što je 21,7 % stanovništva EU-a(5); budući da su siromaštvo i socijalna isključenost pitanje individualne i kolektivne društvene odgovornosti; budući da je trenutna kriza, koju čine međusobno povezani čimbenici, uključujući pandemiju bolesti COVID-19 i njezine posljedice, vojnu agresiju Rusije na Ukrajinu i klimatske promjene, dovela do toga da se ljudi suočavaju s višim troškovima života te je povećala stopu AROPE; budući da se u izvješću Svjetske banke procjenjuje da bi zbog klimatskih promjena do 2030. još 68 do 135 milijuna ljudi u cijelom svijetu moglo zapasti u siromaštvo(6);

B.  budući da je minimalna potpora dohotku naknada koja se ne temelji na doprinosima i koja se daje osobama koje nemaju dovoljno sredstava i ispunjavaju nacionalne kriterije prihvatljivosti te bi je trebalo smatrati sastavnim dijelom sveobuhvatnih nacionalnih sustava socijalne zaštite utemeljenih na pravima; budući da su programi minimalnog dohotka definirani kao naknade i usluge koje zajedno čine sigurnosnu mrežu za ljude koji inače, bilo da su zaposleni ili nezaposleni, ne bi imali dovoljno sredstava da sebi i uzdržavanim osobama osiguraju dostojanstven život(7);

C.  budući da su siromaštvo i socijalna isključenost višedimenzionalni pojmovi za čije je rješavanje stoga potreban holistički i dinamični pristup koji uključuje mjere za osiguranje pristupa potpornim dobrima i uslugama kao što su obrazovanje, osposobljavanje i razvoj vještina; budući da bi se takav pristup trebao usredotočiti na pojedince i njihove okolnosti te biti dio učinkovite strategije za borbu protiv siromaštva; budući da su programi minimalnog dohotka s odgovarajućim financiranjem i resursima važan i učinkovit način prevladavanja siromaštva i promicanja socijalne uključenosti; budući da društvena stigma povezana s nedostatkom sredstava pridonosi osjećaju srama koji može prikriti stvarnu raširenost siromaštva u društvu;

D.  budući da Eurostat definira stopu AROPE kao zbroj ljudi koji su izloženi riziku od siromaštva, ozbiljno materijalno i socijalno ugroženi ili žive u kućanstvu s vrlo niskim intenzitetom rada;

E.  budući da se razlika između spolova u smislu siromaštva posljednjih pet godina povećava jer su žene u usporedbi s muškarcima u sve većoj mjeri i nerazmjerno pogođene siromaštvom i rizikom od socijalne isključenosti, posebno starije žene, žene s invaliditetom, Romkinje, žene koje se suočavaju s višedimenzionalnim oblicima diskriminacije i samohrane majke; budući da su mjere ograničavanja kretanja povezane s bolešću COVID-19 imale nerazmjeran učinak na žene i osobe u ranjivim situacijama, posebno u smislu većeg opterećenja pružanja neformalne skrbi, kao rezultat ograničenog pristupa zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i drugim socijalnim uslugama; budući da nejednaka raspodjela neplaćene skrbi i rada u kućanstvu među muškarcima i ženama predstavlja ključan čimbenik u određivanju toga hoće li se žene zaposliti i hoće li ostati na radnom mjestu, sektora i zanimanja u kojima rade, koliko sati plaćenog rada imaju te kvalitete njihovih radnih mjesta; budući da 80 % dugotrajne skrbi u Europi pružaju neformalni pružatelji skrbi, a njima prijeti veći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, budući da je 42 % nezaposlenih pružatelja skrbi u kvartilu s najnižim prihodima, a 59 % nezaposlenih pružatelja skrbi teško spaja kraj s krajem(8);

F.  budući da je 2020. stopa AROPE za osobe u dobi od 15 do 29 godina iznosila 25,4 % u EU-u, što odgovara otprilike 18,1 milijuna ljudi;

G.  budući da oko 35 % radno sposobnog stanovništva koje je izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u EU-u možda nije obuhvaćeno minimalnim dohotkom ili bilo kakvim drugim socijalnim naknadama(9); budući da 20 % nezaposlenih osoba koje su izložene riziku od siromaštva u EU-u nema pravo na nikakvu potporu dohotku; budući da se stopa nekorištenja programa minimalnog dohotka u EU-u procjenjuje na od 30 do 50 % stanovništva koje ispunjava uvjete(10); budući da se sustavi naknada u državama članicama znatno razlikuju; budući da su 2016. programi minimalnog dohotka većine država članica bili nedostatni da svakoj osobi zajamče pristojan životni standard(11); budući da osiguravanje primjerene minimalne potpore dohotku kao alata za borbu protiv siromaštva potiče društvenu koheziju te predstavlja ulaganje u ljude i gospodarstvo jer pomaže potaknuti unutarnju potražnju;

H.  budući da klimatske promjene nerazmjerno pogađaju siromašna kućanstva i kućanstva s niskim i srednjim prihodima jer ekstremni vremenski uvjeti uzrokuju inflaciju u raznim sektorima, kao što su energetika, prehrambeni proizvodi („heatflation” ili porast cijena hrane zbog ekstremnih vrućina(12)), odjeća i elektronika, te oštećuju domove uslijed požara i poplava, a i utječu na zdravlje; budući da se Europa još uvijek oporavlja od pandemije bolesti COVID-19 i suočava se s porastom troškova života kao rezultatom visoke inflacije(13), posebno na tržištima hrane, robe i energije, a koja je pogoršana vojnom agresijom Rusije na Ukrajinu; budući da, prema prvim rezultatima analize Eurofounda, većinu prijavljenih mjera politike za ublažavanje učinaka naglog rasta cijena energije i rastuće inflacije čine privremene, ad hoc mjere(14); budući da su mjere usmjerene na ranjive skupine češće u obliku opće financijske potpore; budući da je 2020. energetsko siromaštvo i dalje bilo veliki izazov za oko 35 milijuna građana EU-a, odnosno otprilike 8 % stanovništva EU-a(15);

I.  budući da trenutna kriza zahtijeva promicanje nacionalnih programa minimalnog dohotka kojima se osigurava pristojna kvaliteta života za sve one koji ispunjavaju posebne kriterije prihvatljivosti, uz istovremeno usavršavanje osoba isključenih s tržišta rada, jamčenje jednakih mogućnosti i poštovanje temeljnih prava;

J.  budući da se u 12. i 13. načelu Europske socijalne povelje navodi da „svi zaposlenici i od njih uzdržavane osobe imaju pravo na socijalnu sigurnost” i da „svatko bez dovoljno sredstava za život ima pravo na socijalnu i medicinsku pomoć”(16); budući da se člankom 34. stavkom 3. Povelje priznaje pravo na socijalnu pomoć i pomoć u vezi sa stanovanjem kako bi se osigurala pristojna egzistencija za sve one koji nemaju dovoljno sredstava;

K.  budući da se u 3. načelu europskog stupa socijalnih prava navodi da „svi imaju pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, obrazovanja te pristupa robi i uslugama dostupnima javnosti”, u 4. načelu da „svi imaju pravo na pravovremenu i prilagođenu pomoć u poboljšavanju izgleda za zapošljavanje ili samozapošljavanje”, a u 14. načelu da „svi koji nemaju dovoljno sredstava imaju pravo na primjeren minimalni dohodak koji omogućuje dostojan život u svim njegovim fazama te pravo djelotvornog pristupa potpornim dobrima i uslugama” i da bi za one koji mogu raditi „minimalni dohodak trebalo kombinirati s poticajima za (ponovno) uključivanje na tržište rada”;

L.  budući da je Vijeće postavilo glavne ciljeve za 2030. u područjima siromaštva, zapošljavanja i vještina, od kojih je jedan smanjenje broja ljudi koji su izloženi riziku od siromaštva i socijalne isključenosti za najmanje 15 milijuna do 2030. u odnosu na 2019.;

M.  budući da su danas različite vrste programa minimalnog dohotka na snazi u državama članicama, ali njihov učinak nije bio dovoljan u smislu uzlazne konvergencije ili smanjenja siromaštva(17); budući da je svaka europska država postavila svoje programe na razinu ispod svog praga rizika od siromaštva (AROP), a neki takvi programi ne dosežu ni 20 % praga AROPE, što u praksi znači da osobe koje primaju minimalni dohodak nemaju dovoljne prihode da sastave kraj s krajem; budući da su države članice postigle različit napredak u osiguravanju primjerenosti, obuhvata i prihvaćanja programa minimalnog dohotka, kao i u provedbi mjera za aktivaciju tržišta rada i mjera koje omogućuju pristup drugim potpornim dobrima i uslugama; budući da su stope prihvaćanja niske(18) te da nedostaje koordinacija između potpore dohotku, aktivnih politika tržišta rada i socijalnih usluga; budući da su nacionalni programi minimalnog dohotka dio širih sustava socijalne zaštite i to bi trebalo uzeti u obzir pri ocjenjivanju njihove učinkovitosti;

N.  budući da se mehanizmi za koordinaciju politika koji su se primjenjivali u posljednjih 30 godina, kao što je Preporuka Vijeća od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse i socijalnu pomoć u sustavima socijalne zaštite, ojačana Preporukom Komisije od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih iz tržišta rada(19), nisu pokazali dovoljno učinkovitima za rješavanje utvrđenih izazova i smanjenje socijalne isključenosti i siromaštva na učinkovit, integriran i održiv način; budući da je posljednjih godina većina država članica poduzela korake u cilju poboljšanja svojih programa minimalnog dohotka, zajedno s drugim socijalnim politikama, no ta mjera nije bila dostatna za rješavanje utvrđenih izazova; budući da reforme na nacionalnoj razini nisu bile dovoljno sveobuhvatne i da je njihova provedba često kasnila; budući da dokazi pokazuju porast nejednakosti u dohotku u nekoliko država članica u posljednjim desetljećima te da je socijalna isključenost i dalje značajan izazov;

O.  budući da su žene, kućanstva sa samohranim roditeljem, osobe s invaliditetom ili dugotrajnim bolestima, romske zajednice koje žive u naseljima, osobe migrantskog ili manjinskog podrijetla, mladi i starije osobe, beskućnici, zajednica LBGTIQ+, nezaposleni i osobe koje se pokušavaju vratiti na tržište rada nakon dugog odsustva oni koji su najviše pogođeni siromaštvom ili kojima prijeti siromaštvo; budući da je rizik od siromaštva veći i za radnike u atipičnim radnim odnosima; budući da mladi često ne mogu dobiti naknade za nezaposlene jer ne ispunjavaju uvjete u pogledu minimalnog doprinosa; budući da i diskriminirajući uvjeti u pogledu minimalne dobi uskraćuju mladima minimalni dohodak; budući da smanjenje dugotrajne nezaposlenosti može imati ključnu ulogu u učinkovitoj borbi protiv siromaštva; budući da u svojoj Preporuci od 30. siječnja 2023. Vijeće priznaje, prema prijedlogu Komisije, da rješenja kojima se pojedinačnim članovima kućanstva olakšava primanje potpore dohotku mogu pridonijeti ekonomskoj neovisnosti i sigurnosti prihoda žena i mladih odraslih osoba;

P.  budući da postoji veća vjerojatnost da će osobe s invaliditetom živjeti u siromaštvu ili biti izložene riziku od siromaštva nego osobe bez invaliditeta zbog prepreka u društvu kao što su diskriminacija, ograničeni pristup obrazovanju i zapošljavanju te nedovoljna uključenost; budući da je 2021. stopa AROPE među osobama s invaliditetom u EU-u iznosila 29,7 %, u odnosu na 18,8 % za ostatak stanovništva(20); budući da mnoge osobe s invaliditetom u cijelom EU-u rade u segregiranim, zaštićenim radnim okruženjima, u kojima ne uživaju uvijek ista radna prava i status kao osobe koje rade na otvorenom tržištu rada;

Q.  budući da je stopa AROPE viša među starijim osobama (u dobi od 75 godina i starijima), umirovljenicima s invaliditetom i umirovljenicima koji su bili dugotrajno nezaposleni ili su dugo bili odsutni s tržišta rada radi pružanja skrbi o djeci ili drugih oblika skrbi(21); budući da je 2020. stopa AROPE među umirovljenicima u EU-u iznosila 15,6 %; budući da su razlike u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena i dalje velike i iznosile su 13 % 2020.(22) odnosno 29 % 2019.(23); budući da starije žene često nisu stekle dostatna mirovinska prava kako bi osigurale život bez siromaštva i socijalne isključenosti, a mnoge se oslanjaju na prihode i ušteđevinu svog partnera ili na izvedena mirovinska prava (obiteljske mirovine); budući da veća dugovječnost žena znači da se mnoge moraju suočiti s troškovima samačkog života u starijoj dobi; budući da nedovoljne mirovine i neusklađenost postojećih mirovina s rastućim troškovima života imaju strašne posljedice za starije osobe, posebno one koje su izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti;

R.  budući da su visokokvalitetna radna mjesta najbolji način da se ljudi izvuku iz siromaštva i budući da su odgovarajući putovi usavršavanja i prekvalifikacije, prilagođeni individualnim potrebama, ključni za ponovno uključivanje ljudi na tržište rada, posebno radnika starijih od 50 godina;

S.  budući da je člankom 156. UFEU-a utvrđeno da su sustavi socijalnog osiguranja i upravljanje njima u nadležnosti država članica koju Unija koordinira, ali ne usklađuje;

T.  budući da energetska kriza i inflacija mogu povećati broj ljudi pogođenih nesigurnošću, siromaštvom i socijalnom isključenošću; budući da je rješavanje problema nezaposlenosti najbolji način za borbu protiv siromaštva;

1.  podsjeća da su se na sastanku na vrhu u Portu Komisija, socijalni partneri i civilno društvo obvezali da će do 2030. smanjiti broj osoba koje su izložene siromaštvu ili socijalnoj isključenosti za najmanje 15 milijuna, uključujući najmanje 5 milijuna djece; podsjeća da EU nije uspio postići cilj da se 20 milijuna ljudi izbavi iz siromaštva do 2020.; naglašava da je stopa AROPE udio osoba s ekvivalentnim raspoloživim dohotkom ispod praga od 60 %(24) nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog dohotka nakon socijalnih transfera; zabrinut je zbog toga što je nezakonita, ničim izazvana i neopravdana vojna agresija Rusije na Ukrajinu izazvala naglo povećanje cijena energije i inflaciju, što će vjerojatno pogoršati krizu troškova života i gurnuti sve veći broj osoba u siromaštvo i socijalnu isključenost, osim ako se ne poduzmu hitne mjere; naglašava da siromaštvo nije samo nedostatak ekonomskih sredstava, već je višedimenzionalna pojava koja obuhvaća i nedostatak prihoda i nedostatak pristupa osnovnim dobrima i uslugama, a time i osnovnim uvjetima za dostojanstven život i sudjelovanje u društvu; napominje da se osobe koje su izložene siromaštvu ili socijalnoj isključenosti često suočavaju sa začaranim krugom mnogih vrsta oskudice koje su međusobno povezane i međusobno se pogoršavaju, zbog kojih ne mogu koristiti svoja prava i zbog čega se produžuje njihovo siromaštvo i socijalna isključenost;

2.  ističe da cilj EU-a o smanjenju siromaštva vjerojatno neće biti postignut u nadolazećim godinama osim ako države članice ne moderniziraju i ojačaju svoje sustave socijalne zaštite tako da njima potiču društvenu uključenost i podupiru radno sposobne osobe osiguravajući putove do visokokvalitetnih radnih mjesta; zabrinut je zbog pritiska koji trenutna kriza troškova života stvara osobama i kućanstvima u nepovoljnom položaju, posebno u obliku rastuće inflacije i cijena energije, te potiče države članice da povećaju ciljanu potporu onima kojima je najpotrebnija;

3.  naglašava da su potrebni dodatni napori u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; poziva države članice da postupno povećavaju svoju minimalnu potporu dohotku za osobe koje nemaju dovoljno sredstava do razine koja je barem jednaka nacionalnom pragu AROPE ili novčanoj vrijednosti potrebnih dobara i usluga prema nacionalnim definicijama ili do druge usporedive razine utvrđene nacionalnim pravom i praksom, te da hitno riješe pitanja koja se odnose na primjerenost, obuhvat i prihvaćanje; prepoznaje razlike u nacionalnim sustavima zaštite i naglašava činjenicu da referentni proračuni, među ostalim pokazateljima, mogu pomoći u određivanju koja su financijska sredstva potrebna za dostojanstven život u određenoj zemlji;

4.  priznaje činjenicu da su postojeći mehanizmi neobvezujućeg prava kao što su preporuke za pojedinu zemlju i pregled socijalnih pokazatelja uspostavljeni u okviru europskog semestra pridonijeli borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, ali napominje da su se pokazali nedostatnima; ponavlja svoj poziv na reviziju pregleda socijalnih pokazatelja u kontekstu europskog semestra kako bi se uključili pokazatelji koji u potpunosti odražavaju trendove i uzroke nejednakosti(25); poziva države članice da poboljšaju svoju provedbu preporuka za pojedinu zemlju, posebno onih koje se odnose na borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, te potiče Komisiju da pomno prati njihov napredak u tom pogledu;

5.  pozdravlja zaključke donesene u okviru konferencije o budućnosti Europe; ističe prijedlog 14., u kojem se poziva na zajednički okvir EU-a za programe minimalnog dohotka kako bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen; ističe da bi uvođenje tog okvira doprinijelo potpunoj provedbi europskog stupa socijalnih prava i s njime povezanog akcijskog plana;

6.  prima na znanje Preporuku Vijeća od 30. siječnja 2023. o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje i poziva države članice da je brzo usvoje i provedu; zabrinut je zbog činjenice da bi, u skladu s izvornim prijedlogom Komisije, države članice trebale izvješćivati o svojem napretku svake tri godine, a Komisija ne bi provela procjenu stanja do 2032.; naglašava da taj vremenski okvir ne bi bio usklađen s obvezama sa sastanka na vrhu u Portu i akcijskim planom za europski stup socijalnih prava; poziva države članice da svake dvije godine izvješćuju Komisiju o svom napretku u provedbi te preporuke; poziva Komisiju da do 2027. prati napredak u provedbi preporuke u kontekstu europskog semestra i da pregleda mjere poduzete kao odgovor na nju, kako je navedeno u stavku 16. točki (e) preporuke, kako bi procijenila njezin učinak na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti, povećanje razine zaposlenosti i poboljšanje sudjelovanja u osposobljavanju, kao i njezin doprinos postizanju ciljeva za 2030., posebno cilja smanjenja broja osoba u EU-u koje su izložene siromaštvu ili socijalnoj isključenosti za najmanje 15 milijuna;

7.  poziva Komisiju da podrži države članice u provedbi Preporuke Vijeća, među ostalim omogućujući im razmjenu najbolje prakse; naglašava važnost financiranja iz tematskog područja ESF-a plus Zapošljavanje i socijalne inovacije za socijalnu zaštitu i aktivno uključivanje kako bi se podržao razvoj primjerenih sustava socijalne zaštite i politika tržišta rada; naglašava da minimalna potpora dohotku, kao alat za sprječavanje i borbu protiv siromaštva, mora biti dio šire strategije za borbu protiv siromaštva koja uključuje poticaje za promicanje ponovne integracije radno sposobnih osoba na tržište rada;

8.  napominje da bi, kao nastavak Komisijinog Prijedloga preporuke Vijeća o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje, direktiva EU-a o primjerenom minimalnom dohotku mogla doprinijeti cilju smanjenja siromaštva za barem polovicu u svim državama članicama do 2030. i osiguravanja integracije osoba odsutnih s tržišta rada, poštujući posebnosti nacionalnih sustava socijalne zaštite, načelo supsidijarnosti i nadležnosti država članica; naglašava da bi ta direktiva mogla pomoći u daljnjem poboljšanju pristupačnosti, primjerenosti i učinkovitosti programa minimalnog dohotka radi promicanja uzlazne socijalne konvergencije; podsjeća da bi programi minimalnog dohotka trebali štititi osobe koje nemaju dovoljno sredstava od siromaštva i socijalne isključenosti;

9.  poziva države članice da redovito ocjenjuju svoje programe minimalnog dohotka i po potrebi ih ažuriraju kako bi osigurale da je razina potpore primjerena i da odražava nacionalni prag AROPE ili novčanu vrijednost potrebnih dobara i usluga te da štiti kupovnu moć korisnika, uzimajući u obzir troškove života; podsjeća da bi se programi minimalnog dohotka trebali uspostavljati i prilagođavati transparentnim postupcima koji se temelje na snažnoj metodologiji i uključuju relevantne dionike; naglašava da se minimalni dohodak ne bi trebao promatrati samo kao izdatak za socijalnu skrb, već kao ulaganje u ljude i gospodarstvo, s obzirom na to da će ga korisnici vjerojatno potrošiti izravno na dnevne potrebe;

10.  napominje da je sastav kućanstva jedan od glavnih aspekata koje mnoge države članice uzimaju u obzir prilikom određivanja razine pružene potpore; naglašava da primjena provjere materijalnog stanja koja se temelji na kućanstvima, u kojoj se pretpostavlja da članovi kućanstva udružuju sredstva i ravnomjerno ih raspodjeljuju, može stvoriti ciklus ovisnosti; inzistira na tome da bi se minimalna potpora dohotku trebala dodjeljivati nakon provjere materijalnog stanja pojedinca kako bi se osigurala zaštita i financijska neovisnost svakog pojedinca koji nema dovoljno sredstava i ispunjava kriterije prihvatljivosti; poziva države članice da provedu rješenja kojima će se pojedinačnim članovima kućanstva olakšati primanje potpore dohotku; napominje da pristup koji se temelji na kućanstvu često posebno negativno utječe na ekonomsku neovisnost žena, što može dovesti do ekonomskog rodno uvjetovanog nasilja i, među ostalim, ograničiti mogućnosti žena da izbjegnu rodno uvjetovano nasilje i zlostavljanje; zabrinut je zbog toga što bi dobne granice prema kojima podnositelji zahtjeva moraju imati najmanje 18 godina mogle ograničiti pristup potpore mladim odraslim osobama i onemogućiti im da postanu neovisni;

11.  smatra da pristup minimalnom dohotku mora biti učinkovit, jednak i univerzalan za ljude koji nemaju dovoljno sredstava i ispunjavaju kriterije prihvatljivosti koje su postavile države članice kako bi im se omogućio dostojanstven život; podsjeća da bi minimalni dohodak trebao biti dio širih programa potpore dohotku koji se dopunjuju ili kombiniraju s naknadama u naravi, kao što je pristup osnovnim i potpornim dobrima i uslugama koje se posebno odnose na prehranu, skrb o djeci, obrazovanje i osposobljavanje, zdravstvo, stanovanje, dugotrajnu skrb, prijevoz, energiju, digitalne komunikacije i sudjelovanje u sportskim ili društveno-kulturnim aktivnostima, kako bi se osigurala socijalna uključenost korisnika; naglašava da se u potpori dohotku moraju uzeti u obzir konkretne potrebe pojedinaca i intersekcijske nejednakosti, kao što su one povezane sa samohranim roditeljima, osobama s invaliditetom i uzdržavanom djecom; inzistira na tome da pomoć za pokrivanje troškova povezanih s invaliditetom i aktivna potpora za zapošljavanje dopunjuju minimalni dohodak i da nisu međusobno zamjenjivi;

12.  zabrinut je zbog toga što kriteriji prihvatljivosti koji zahtijevaju stalnu adresu, bankovni račun ili nerazmjerna razdoblja zakonitog boravka mogu ograničiti pristup programima minimalnog dohotka i prisiliti skupine u nepovoljnom položaju na siromaštvo i oskudicu, među ostalim nedržavljane, Rome i beskućnike; poziva države članice da osiguraju da njihovi programi minimalnog dohotka pružaju pun i učinkovit obuhvat osobama koje nemaju dovoljno sredstava i ispunjavaju kriterije prihvatljivosti te da uklone prepreke, posebno za skupine u nepovoljnom položaju;

13.  zabrinut je zbog pitanja niske razine prihvaćanja minimalne potpore dohotku u državama članicama; poziva države članice da podignu razinu osviještenosti o programima minimalnog dohotka, kriterijima prihvatljivosti i povezanim pravima i obvezama te da se bore protiv stigmatizacije; poziva države članice da osmisle pojednostavljene i razumljive postupke podnošenja zahtjeva za pristup programima minimalnog dohotka, uklone nepotrebne administrativne prepreke i pruže rješenja na internetu i izvan njega, kao što su jedinstvena kontaktna točka, personalizirane smjernice imenovanih voditelja predmeta, fizički i digitalni sastanci s pružateljima javnih usluga, jedinstvene kontaktne točke i tehnička podrška za podnositelje zahtjeva i korisnike; ističe da bi pružatelji socijalnih usluga i javna uprava, u suradnji s relevantnim dionicima, na učinkovit način mogli riješiti problem niske stope prihvaćanja tako da proaktivno identificiraju potencijalne korisnike, obavijeste ih o njihovoj prihvatljivosti te im zatim aktivno pruže potporu u podnošenju zahtjeva, kao i tijekom cijelog postupka, kako bi se osiguralo nesmetano dodjeljivanje naknada;

14.  naglašava da se digitalni jaz mora uzeti u obzir prilikom pružanja informacija o prihvatljivosti te osmišljavanja i vođenja postupaka podnošenja zahtjeva, kao i tijekom dodjele naknada te za vrijeme njihovog pružanja; ističe dodanu vrijednost pomoći putem internetskih alata, ali naglašava da sami digitalni alati neće prevladati strukturne prepreke kao što su nedostatak pristupa IT hardveru ili internetskoj vezi ili digitalnim vještinama; zabrinut je zbog mogućih problema koje digitalni jaz uzrokuje, posebno za starije osobe, beskućnike, osobe koje žive u udaljenim područjima i Rome; podsjeća da je dostupnost fizičkih sastanaka s pružateljima javnih usluga ključna kako bi se osiguralo pravilno pružanje usluga svim osobama koje nemaju dovoljno sredstava;

15.  napominje da neformalna skrb može dovesti do gubitka prihoda, pogoršanja razlika u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena, siromaštva u starijoj dobi i feminizacije siromaštva; inzistira na tome da bi neplaćeni rad u području skrbi trebalo cijeniti, da bi se vještine pružatelja skrbi trebale priznati i da bi se trebala poticati jednaka raspodjela obveza skrbi, kao što je istaknuto u europskoj strategiji za skrb; snažno potiče države članice da poboljšaju svoje sustave socijalne zaštite i javne usluge, posebno u području skrbi o djeci i dugotrajne skrbi, kako osobe koje obavljaju neplaćeni rad u kućanstvu, od toga uglavnom žene, ne bi iskusile siromaštvo i socijalnu isključenost te stoga bile prisiljene oslanjati se na socijalnu zaštitu, među ostalim minimalni dohodak;

16.  smatra, međutim, da programi minimalnog dohotka ne bi trebali zamijeniti odgovarajuće sustave javne skrbi niti bi trebali biti čimbenici koji odvraćaju žene od vraćanja na tržište rada i primanja pravedne naknade za njihov rad; ističe da, ako nisu ispravno osmišljeni, programi minimalnog dohotka mogu ojačati rodne stereotipe i ugroziti sudjelovanje žena na tržištu rada;

17.  naglašava da sami programi minimalnog dohotka ne mogu izvući osobe iz siromaštva; smatra da je ključno da potpora dohotku i minimalni dohodak ne doprinose socijalnoj ovisnosti te da se umjesto toga moraju kombinirati s poticajima i podržavajućim, potpornim i aktivnim mjerama tržišta rada za (ponovnu) integraciju radno sposobnih osoba kako bi se prekinuo začarani krug siromaštva i ovisnost o javnoj potpori za pojedince i njihove obitelji; poziva države članice da programe minimalnog dohotka učine dijelom proaktivne strategije uključivanja, u čijem su središtu sudjelovanje osoba u društvu i na tržištu rada te njihova dobrobit; naglašava potrebu za općim politikama i ciljanim mjerama kojima se osnažuju radno sposobne osobe kako bi osigurale stabilna, visokokvalitetna i sigurna radna mjesta, koje pružaju učinkovit, jednak i univerzalan pristup socijalnim i javnim uslugama za sve, posebno u području obrazovanja, zdravstva i stanovanja, te koje uključuju mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja koje pružaju subjekti socijalne ekonomije kao što su socijalna poduzeća za radnu integraciju;

18.  poziva države članice da poduzmu mjere kojima se sprječava da korisnici budu prisiljeni prihvatiti poslove niske kvalitete; smatra da se siromaštvo unatoč zaposlenju hitno mora riješiti pristojnim plaćama kako bi se osiguralo da se rad isplati i spriječila potreba za oslanjanjem na programe minimalnog dohotka; priznaje, međutim, da primanje plaće ne bi trebalo automatski diskvalificirati osobe iz programa minimalnog dohotka ako im plaća ne osigurava dovoljno sredstava za dostojanstven život te da bi pri određivanju pristupa minimalnom prihodu trebalo uzeti u obzir posebne situacije;

19.  ističe da su održiva visokokvalitetna radna mjesta ključna za smanjenje siromaštva; u tom kontekstu naglašava važnost poticanja stabilnog rasta, ulaganja i stvaranja visokokvalitetnih radnih mjesta; poziva države članice da provedu mjere politike za (ponovnu) integraciju radno sposobnih osoba na tržište rada, među ostalim osiguravanjem dostatnih poticaja kao što su visokokvalitetno obrazovanje, osposobljavanje, mogućnosti prekvalifikacije i usavršavanja, promicanje formalnog zapošljavanja i borba protiv neprijavljenog rada, kao i uključivanjem poslodavaca kako bi se poboljšalo očuvanje radnih mjesta i napredovanje; poziva države članice da te mjere dopune uslugama podrške kao što su savjetovanje, personalizirano podučavanje i pomoć u traženju posla, među ostalim posebnim programima za osobe koje ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, dugotrajno nezaposlene osobe i niskokvalificirane radnike, kao i za razvoj vještina usmjerenih na budućnost u kontekstu zelene i digitalne tranzicije; poziva države članice da razmotre kombiniranje minimalne potpore dohotku s primanjima od rada kao mjeru postupnog ukidanja radi pružanja potpore korisnicima dok (ponovno) ulaze na tržište rada kako ne bi iskusili siromaštvo unatoč zaposlenju; zabrinut je zbog prakse nekih poduzeća da zapošljavaju samo korisnike minimalnog dohotka sve dok postoji javna potpora;

20.  naglašava da se uključiva društva moraju poticati borbom protiv socijalne isključenosti i diskriminacije, uz istovremeno promicanje socijalne pravde, visokokvalitetnih radnih mjesta i poboljšanih životnih i radnih uvjete, kroz socijalni dijalog i pružanjem cjenovno pristupačnih i svima dostupnih socijalnih usluga kao što su zdravstvena skrb i obrazovanje, te snažnim sustavima socijalne zaštite; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore za postizanje uzlazne socijalne i ekonomske konvergencije, suzbijanje sve većih nejednakosti unutar država članica i među njima te povećanje solidarnosti; naglašava da primjerena minimalna potpora dohotku, naknade za nezaposlene, minimalne plaće i mirovine mogu doprinijeti tim ciljevima; u tom kontekstu poziva Komisiju da kao dodatnu mjeru EU-a, u skladu s preporukom Vijeća, razmotri direktivu o odgovarajućem minimalnom dohotku kako bi se osigurala reintegracija osoba koje ne sudjeluju na tržištu rada, uz poštovanje načela supsidijarnosti, posebnosti nacionalnih sustava socijalne zaštite i nadležnosti država članica;

21.  poziva Komisiju i države članice da uključe socijalne partnere i relevantne dionike, uključujući organizacije civilnog društva, osobe koje su izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti i/ili njihove predstavnike, u razvoj i provedbu Preporuke Vijeća od 30. siječnja 2023. i nacionalnih programa minimalnog dohotka radi poboljšanja, i prema potrebi proširenja, obuhvata, prihvaćanja, dostupnosti i primjerenosti sustava socijalne zaštite; u tom kontekstu poziva na odgovarajuće osposobljavanje i povećanje broja socijalnih radnika i drugih pružatelja socijalnih usluga u državama članicama kako bi im se omogućio rad u optimalnim uvjetima i pružanje podrške i personalizirane pomoći onima koji nemaju dovoljno sredstava;

22.  naglašava potrebu za razvojem snažnog i učinkovitog sustava praćenja i evaluacije programa minimalnog dohotka u državama članicama, koji se temelji na preciznim kvantitativnim ciljevima i podacima, kao i kvalitativnim informacijama, a koji bi trebao uključivati relevantne dionike, kao što su korisnici, osobe koje su izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti ili kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti te organizacije civilnog društva, kako bi se osigurao stvarni učinak na terenu; ističe važnost sveobuhvatnih nacionalnih sustava za praćenje i izvješćivanje o programima minimalnog dohotka kojima se uzimaju u obzir drugi mehanizmi socijalne zaštite i mjere socijalne politike u dotičnim državama članicama; naglašava, nadalje, da je potrebno osigurati dostatnu koordinaciju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima u državama članicama, posebno tijelima nadležnim za socijalnu zaštitu i javnim službama za zapošljavanje;

23.  naglašava da se korisnicima minimalne potpore dohotku koji ne mogu raditi, ne mogu naći posao ili nisu dio radne snage mora pružiti prilika da budu uključeni u društvo i doprinesu društvu neekonomskim sredstvima, kao što su obrazovanje, osposobljavanje i volontiranje, građansko sudjelovanje i društveni angažman na dobrovoljnoj osnovi;

24.  poziva države članice da, kako bi se osigurala održiva, pristojna i visokokvalitetna radna mjesta, brzo provedu Direktivu (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji(26), među ostalim jačanjem uloge kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga, u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, te poduzimanjem odgovarajućih mjera za jamčenje pravedne i poštene plaće za sve, s posebnim naglaskom na žene, kako bi se uklonile razlike u plaćama među spolovima;

25.  poziva Komisiju da upotrijebi relevantne programe EU-a za potporu i praćenje provedbe aktivnih politika tržišta rada u državama članicama, uključujući u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost, kako bi se osigurala i olakšala (ponovna) integracija na tržište rada;

26.  naglašava važnost učinkovitih sustava za rješavanje sporova na svim razinama i poziva države članice da osiguraju i olakšaju pristup pravosuđu podnositeljima zahtjeva za minimalni dohodak i njegovim korisnicima kako bi pravo na žalbu bilo zajamčeno i lako dostupno svima;

27.  poziva Komisiju da poduzme mjere usmjerene na razmjenu dobre prakse među državama članicama, posebno u pogledu Roma, osoba koje žive u siromaštvu, žena i drugih skupina u nepovoljnom položaju;

28.  poziva Komisiju da državama članicama osigura fleksibilnija sredstva kako bi pomogla u smanjenju stope nezaposlenosti mladih koji žive u EU-u, skupina u nepovoljnom položaju kao što su Romi, osobe s invaliditetom i druge isključene zajednice;

29.  naglašava potrebu za stvaranjem prilika, posebno u područjima u nepovoljnom položaju, putem inkubatora, programa naukovanja, radionica i drugih lokalnih programa za otvaranje radnih mjesta kako bi se potaknula integracija sudionika i ciljnih skupina na tržište rada;

30.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 245, 26.8.1992., str. 46. (2) SL C 41, 3.2.2023., str. 1. (3) SL C 70 E, 8.3.2012., str. 8. (4) SL C 346, 27.9.2018., str. 156. (5) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/edn-20211015-1 (6) https://www.worldbank.org/en/news/feature/2020/10/07/global-action-urgently-needed-to-halt-historic-threats-to-poverty-reduction (7) https://www.caritas.eu/minimum-income-schemes-to-ensure-dignity-for-all. (8) https://eurocarers.org/wp-content/uploads/2018/09/Eurocarers-Needs_final.pdf. (9) https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=1092. (10) https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=1092. (11) https://www.eapn.eu/wp-content/uploads/2016/03/2016-ESPN-report-minimum-income.pdf, str. 22. (12) https://foodinstitute.com/focus/analysis-how-heatflation-is-heating-up-food-prices/ (13) https://ipes-food.org/_img/upload/files/AnotherPerfectStorm.pdf. (14) https://www.eurofound.europa.eu/publications/article/2022/first-responses-to-cushion-the-impact-of-inflation-on-citizens. (15) https://energy.ec.europa.eu/topics/markets-and-consumers/energy-consumer-rights/energy-poverty-eu_en and https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/ddn-20211105-1 (16) https://rm.coe.int/168006b642, str. 2. (17) Prijedlog Komisije od 28. rujna 2022. za preporuku Vijeća o primjerenom minimalnom dohotku kojim se osigurava aktivno uključivanje (COM(2022)0490) i prateći radni dokument službi Komisije od istog datuma (SWD(2022)0313). (18) https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&furtherNews=yes&newsId=10417#navItem-relatedDocuments, str. 4. (19) SL L 307, 18.11.2008., str. 11. (20) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Disability_statistics_-_poverty_and_income_inequalities. (21) https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tespn100/default/bar?lang=en. (22) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Gender_pay_gap_statistics. (23) https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/ddn-20210203-1. (24) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Glossary:At-risk-of-poverty_rate#:~:text=The%20at%2Drisk%2Dof%2D,disposable%20income%20after%20social%20transfers. (25) Rezolucija Europskog parlamenta od 20. listopada 2021. o politici zapošljavanja i socijalnim politikama europodručja u 2021., (SL C 184, 5.5.2022., str. 33.). (26) SL L 275, 25.10.2022., str. 33.

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 15. ožujka 2023. Vijeću i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku kojom se sagledava djelovanje ESVD-a i zalaže za snažniju ulogu EU-a u svijetu (2021/2065(INI))

P9_TA(2023)0077 A9-0045/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 21. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojem se navodi da Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku mora pomagati Vijeću i Komisiji u osiguravanju dosljednosti među različitim područjima vanjskog djelovanja Unije,

–  uzimajući u obzir članak 21. stavak 1. UEU-a u kojem se navodi da se djelovanje Unije na međunarodnoj sceni mora voditi načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta,

–  uzimajući u obzir članak 26. stavak 2. UEU-a, u kojemu se navodi da Vijeće i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku moraju osigurati jedinstvo, dosljednost i učinkovitost djelovanja Unije,

–  uzimajući u obzir članak 35. UEU-a u kojem se navodi da diplomatske i konzularne misije država članica i delegacije Unije moraju doprinositi provedbi prava građana Unije na zaštitu na državnom području trećih zemalja,

–  uzimajući u obzir članak 36. UEU-a u kojem se navodi da se Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku mora redovito savjetovati s Parlamentom o glavnim aspektima i osnovnim opredjeljenjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike te zajedničke sigurnosne i obrambene politike, informirati ga o razvoju tih politika i osigurati da se stavovi Parlamenta na odgovarajući način uzmu u obzir,

–  uzimajući u obzir članak 42. UEU-a kojim se Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dodjeljuju ovlasti za podnošenje prijedloga u području zajedničke sigurnosne i obrambene politike, uključujući one o pokretanju misija, koristeći se pritom i nacionalnim sredstvima i instrumentima Unije,

–  uzimajući u obzir članak 167. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (EFEU), kojim se predviđa da Unija mora poticati suradnju među državama članicama te, prema potrebi, podupirati i dopunjavati njihovo djelovanje u područjima poboljšanja poznavanja i širenja kulture i povijesti europskih naroda, očuvanja i zaštite kulturne baštine od europske važnosti, nekomercijalne kulturne razmjene te umjetničkog i književnog stvaralaštva, uključujući audiovizualni sektor,

–  uzimajući u obzir članak 167. stavak 3. UFEU-a u kojem se navodi da „Unija i države članice podupiru suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području kulture, osobito s Vijećem Europe”,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 26. srpnja 2010. o utvrđivanju ustroja i rada Europske službe za vanjsko djelovanje(1) (Odluka o ESVD-u), a posebno njezin članak 9. i članak 13. stavak 3., u kojima se navodi da Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku mora do sredine 2013. provesti reviziju ustroja i rada ESVD-a, što se, među ostalim, odnosi i na provedbu članka 6. stavka 6. i članka 6. stavka 8. Odluke o ESVD-u u pogledu geografske ravnoteže, prema potrebi popraćenu zakonodavnim prijedlogom o izmjeni te odluke,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ženama, miru i sigurnosti od 14. studenoga 2022.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. srpnja 2010. o političkoj odgovornosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku o reviziji ustroja i rada Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) 2013. godine, upućenu 13. lipnja 2013. Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjedniku Komisije, Vijeću i Komisiji(3),

–  uzimajući u obzir uvodni govor visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednika Komisije na godišnjoj konferenciji veleposlanika i veleposlanica EU-a za 2022.;

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o novoj strategiji EU-a za proširenje usvojenu 23. studenoga 2022.(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 18. siječnja 2023. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2022(5). i svoju rezoluciju od 18. siječnja 2023. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike – godišnje izvješće za 2022.(6),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za žene, mir i sigurnost 2019. – 2024. od 5. srpnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Strateški kompas EU-a za sigurnost i obranu donesen 21. ožujka 2022.,

–  uzimajući u obzir članak 118. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0045/2023),

A.  budući da je u Ugovorima pojašnjeno da je uloga Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) pomagati Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku / potpredsjedniku Komisije i djelovati u suradnji s diplomatskim službama država članica(7); budući da se Komisija mora savjetovati s ESVD-om o pitanjima koja se odnose na vanjsko djelovanje EU-a pri izvršavanju svojih funkcija;

B.  budući da EU, kako bi ostvario strateški cilj razvoja svoje uloge globalnog predvodnika, mora nastaviti preuzimati vodeću ulogu u jačanju multilateralnih partnerstava u pogledu globalnih prioriteta, posebno partnerstva s UN-om i svoje sveobuhvatne i otvorene suradnje s NATO-om, drugim zemljama sličnih stajališta i međunarodnim organizacijama, među ostalim nastojanjima da se ostvari poboljšana te sveobuhvatnija, dosljednija i otvorenija suradnja s NATO-om, te u zaštiti i promicanju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava na globalnoj razini;

C.  budući da je došlo vrijeme za reformu postupka donošenja odluka EU-a kako bi se u potpunosti i učinkovitije primijenili instrumenti „tvrde i meke sile” EU-a, među ostalim uvođenjem, bez daljnjeg odgađanja, glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka u određenim područjima vanjske politike EU-a, kao što su sankcije, ljudska prava i zaštita međunarodnog prava, izuzimajući odluke kojima se uspostavljaju vojne misije i operacije s izvršnim mandatom u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), za koje i dalje mora postojati zahtjev jednoglasnosti, istodobno osiguravajući dosljednu povezanost vanjskog i unutarnjeg djelovanja EU-a;

D.  budući da EU treba nastaviti napredovati prema vlastitoj i autonomnoj europskoj diplomaciji u svim područjima, uključujući, među ostalim, javnu i kulturnu, gospodarsku, klimatsku, digitalnu i kiberdiplomaciju, predvođenu diplomatskom službom EU-a koja je prožeta zajedničkom diplomatskom kulturom temeljenoj na perspektivi EU-a;

E.  budući da je iznimno važno ojačati međunarodne kulturne odnose i kulturnu diplomaciju EU-a kao mostove za promicanje uzajamnog razumijevanja i odnosa diljem svijeta, s obzirom na to da su oni postali koristan diplomatski instrument za EU i temeljni dio njegove meke sile;

F.  budući da su geopolitičke i humanitarne krize pokazale da je potrebno da EU iz prve ruke dobiva vjerodostojne informacije o postojećim i mogućim vanjskim prijetnjama EU-u, kako bi mogao brzo i učinkovito reagirati te snažnije zaštititi svoje interese u inozemstvu;

G.  budući da je potrebno ojačati vanjsko djelovanje Unije i ESVD-a vlastitim, autonomnim i trajnim instrumentima i resursima EU-a u području vanjskih poslova, zaštite i promicanja ljudskih prava te sigurnosti i obrane kako bi Unija bila punopravni i vjerodostojan globalni akter te kako bi mogla bolje slijediti i ostvarivati svoje ciljeve te braniti svoje vrijednosti diljem svijeta;

H.  budući da ESVD ima središnju ulogu u provedbi nužnih reformi vanjske, sigurnosne i obrambene politike EU-a te mora pokazati put prema sveobuhvatnijem pristupu, uključujući glavne uprave Komisije kao što su, među ostalima, Glavna uprava za međunarodna partnerstva (DG INTPA) i Glavna uprava za susjedsku politiku i pregovore o proširenju (DG NEAR); budući da je potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a u svojem govoru na godišnjoj konferenciji veleposlanika EU-a za 2022. utvrdio da postoje nedostatci u diplomatskoj službi EU-a i vanjskim politikama EU-a u cjelini te zatražio da se oni djelotvorno riješe kako bi se ojačali kapaciteti, učinkovitost i djelotvornost politika EU-a; budući da je ESVD suočen s nerazmjerom u pogledu očekivanja i sposobnosti te da ima nedostatne ovlasti za donošenje odluka; budući da bi ESVD trebalo reformirati kako bi se ojačala uloga EU-a kao proaktivnijeg i otpornijeg aktera u okviru međunarodnog poretka;

I.  budući da, u skladu s člankom 9. Odluke o ESVD-u, Visoki predstavnik mora osigurati opću političku koordinaciju te jedinstvo, dosljednost i djelotvornost vanjskog djelovanja Unije, dok ESVD mora doprinijeti ciklusu izrade programa i upravljanja za instrumente EU-a za vanjsko financiranje, uključujući za sredstva dodijeljena pojedinačnim zemljama te za nacionalne i regionalne okvirne programe;

J.  budući da ničim izazvana, neopravdana i nezakonita oružana agresija Ruske Federacije na Ukrajinu pokrenuta 24. veljače 2022. predstavlja očigledno kršenje međunarodnog prava, Povelje UN-a i načela sadržanih u Helsinškom završnom aktu iz 1975. i Memoranduma iz Budimpešte iz 1994. te da se njome teško narušava europska i svjetska sigurnost i stabilnost; budući da ratna agresija na Ukrajinu iz korijena mijenja sigurnosno okružje u Europi, među ostalim povećanjem nestabilnosti u susjedstvu EU-a; budući da iz novonastalih okolnosti proizlazi da postoji hitna potreba da se djelotvornost vanjske i sigurnosne politike EU-a postavi kao prioritet, i to jačanjem sposobnosti Unije da zaštiti naše vrijednosti i interese te da promiče načela iz članka 21. UEU-a; budući da je Opća skupština UN-a donijela više rezolucija u kojima osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu; budući da je borba protiv nekažnjavanja visokorangiranih dužnosnika u Rusiji i drugih aktera koji su doprinijeli ratnoj agresiji u Ukrajini od ključne važnosti;

K.  budući da su promjene u geopolitičkom kontekstu posljednjih godina, uključujući pandemiju bolesti COVID-19 i rusku agresiju na Ukrajinu, znatno povećale zahtjeve postavljene pred EU da mobilizira partnerske zemlje i izgradi regionalne i globalne saveze oko strateških prioriteta EU-a te istodobno istaknule loše razumijevanje perspektive EU-a u partnerskim zemljama diljem svijeta, kao i granice političkog utjecaja EU-a;

L.  budući da su EU, njegova zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) i ZSOP sve više meta kampanja dezinformiranja, što zahtijeva čvršću stratešku komunikacijsku politiku od strane ESVD-a;

M.  budući da odlučnost i riješenost Parlamenta da zaštiti i obrani Uniju te vrijednosti i načela na kojima se ona temelji, uključujući načela teritorijalne cjelovitosti, nacionalnog suvereniteta i međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, moraju biti popraćeni odgovarajućim strukturama za donošenje odluka i institucionalnim strukturama za vanjski i međuinstitucijski dijalog i suradnju te političkom voljom;

N.  budući da bi upravljanje vanjskim djelovanjem EU-a trebalo reformirati kako bi se postigla zajednička diplomatska kultura EU-a, prevladao nedostatak jasnoće i povećalo povjerenje država članica korištenjem prostora za pragmatičan pristup stvorenog nedavnim krizama; budući da je članak 24. stavak 3. UEU-a ključan za djelotvornost vanjske politike EU-a jer obvezuje države članice da aktivno i bezrezervno podupiru vanjsku i sigurnosnu politiku Unije u duhu lojalnosti i uzajamne solidarnosti te da podupiru djelovanje Unije u tom području; budući da bi se tim reformama EU-u trebalo omogućiti da se prilagodi trenutačnom geopolitičkom kontekstu, da se razjasni podjela rada između Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku / potpredsjednika Komisije, predsjednika Europskog vijeća, predsjednice Komisije te drugih povjerenika odgovornih za vanjske odnose, da se smanje ustrajna međuresorna suparništva unutar Komisije te da se granice i nadležnosti ESVD-a, Komisije, Vijeća i struktura država članica utvrde tako da se na odgovarajući način odrazi posebna uloga dodijeljenu Visokom predstavniku u vanjskom djelovanju EU-a i da se izbjegne preklapanje u vanjskom djelovanju EU-a; budući da postoji potencijal za poboljšanje suradnje potpredsjednika Komisija / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i povezanih službi s predsjednikom Europskog vijeća i njegovim uredom, što bi moglo pomoći u jačanju povjerenja država članica u uloge potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD-a i predsjednika Europskog vijeća;

O.  budući da je razumijevanje načina na koji religije i drugi oblici uvjerenja oblikuju i utječu na društva ključno za učinkovito rješavanje pitanja vjerskih sloboda u vanjskim politikama EU-a; budući da su smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja važan instrument ESVD-a u tom pogledu; budući da bi se znanje i primjena smjernica od strane delegacija EU-a mogli poboljšati, posebno kako bi se uzele u obzir okolnosti specifične za pojedine zemlje; budući da je službena procjena smjernica Radne skupine Vijeća za ljudska prava (COHOM) odavno potrebna;

P.  budući da bi trebalo ojačati ulogu i sposobnost ESVD-a u definiranju strateškog usmjerenja i doprinošenju provedbi financijskih instrumenata EU-a u okviru vanjskog djelovanja;

Q.  budući da broj i profil osoblja delegacija EU-a mora odražavati opće strateške interese EU-a, kao i specifične interese EU-a u svakoj partnerskoj zemlji;

1.  preporučuje Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da:

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1) SL L 201, 3.8.2010., str. 30. (2) SL C 53, 3.8.2010., str. 1. (3) SL C 65, 19.2.2016., str. 168. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2022)0406. (5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0009. (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0010. (7) Članak 27. stavak 1. UEU-a. (8) SL C 298, 30.11.2002., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o europskom semestru za koordinaciju ekonomskih politika 2023. (2022/2150(INI))

P9_TA(2023)0078 A9-0044/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 121. stavak 2. i članak 136.,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-a o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 UEU-a i UFEU-a o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije(9) (Uredba o uvjetovanosti u pogledu vladavine prava),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost(10) (Uredba o RRF-u),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2021. naslovljenu „Koordinacija ekonomskih politika u 2021.: prevladavanje pandemije bolesti COVID-19, potpora oporavku i modernizacija gospodarstva” (COM(2021)0500),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenu „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (COM(2021)0102),

–  uzimajući u obzir Socijalnu obvezu iz Porta koju su 7. svibnja 2021. potpisali Vijeće, Komisija, Parlament i socijalni partneri,

–  uzimajući u obzir procjenu Europskog fiskalnog odbora od 16. lipnja 2021. o fiskalnoj politici prikladnoj za europodručje u 2022.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. lipnja 2021. o stavovima Parlamenta o tekućem ocjenjivanju nacionalnih planova za oporavak i otpornost koje provode Komisija i Vijeće(11),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. studenoga 2020. naslovljenu „Plan ulaganja za održivu Europu – Kako financirati zeleni plan”(12),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog fiskalnog odbora od 26. listopada 2022.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. srpnja 2021. o reviziji makroekonomskog zakonodavnog okvira za snažniji učinak na europsko realno gospodarstvo, poboljšanu transparentnost donošenja odluka i demokratsku odgovornost(13),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. studenoga 2022. o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a (COM(2022)0583),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2022. naslovljenu „Godišnja strategija održivog rasta 2023.” (COM(2022)0780),

–  uzimajući u obzir Komisijino izvješće od 22. studenoga 2022. naslovljeno „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2023.” (COM(2022)0781) i Komisijinu Preporuku od 22. studenoga 2022. za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja (COM(2022)0782),

–  uzimajući u obzir Prijedlog zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zaposlenosti od 22. studenoga 2022. (COM(2022)0783),

–  uzimajući u obzir jesensku gospodarsku prognozu Komisije za 2022. od 11. studenoga 2022.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za proračune,

–  uzimajući u obzir dopise Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A9‑0044/2023),

A.  budući da europski semestar ima važnu ulogu u koordinaciji gospodarskih i proračunskih politika u državama članicama i time štiti makroekonomsku stabilnost ekonomske i monetarne unije; budući da se tim procesom ne bi trebali zanemariti ni ciljevi europskog stupa socijalnih prava i europskog zelenog plana ni druga pitanja povezana s financijskim sektorom i oporezivanjem; budući da uključivanje tih pitanja u sam proces ne bi smjelo umanjiti njegovu usmjerenost ponajprije na ekonomske i fiskalne aspekte;

B.  budući da se prema Komisijinoj zimskoj gospodarskoj prognozi očekuje da će stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) za 2022. iznositi 3,5 % i za EU-27 i za europodručje, ali i da će se 2023. smanjiti na 0,9 % za europodručje i 0,8 za EU-27; budući da pojedine države članice neće moći ostvariti pretpandemijski BDP prije 2024., dok je europodručje u cjelini već dva postotna boda iznad te razine; budući da Komisijina procjena nacrta proračunskih planova država članica europodručja upućuje na ekspanzivan smjer fiskalne politike u pojedinim državama članicama; budući da Komisija u svojoj preporuci o ekonomskoj politici europodručja u cjelini poziva na neutralan smjer fiskalne politike za 2023.;

C.  budući da bi prema Komisijinoj zimskoj prognozi inflacija u europodručju trebala tijekom 2022. dosegnuti najvišu razinu od 8,4 %, a zatim se postupno smanjivati do 5,6 % tijekom 2023. i 2,5 % tijekom 2024.; budući da se, međutim, prema procjenama iz projekcija Europske središnje banke (ESB) očekuje da će inflacija, isključujući energiju i hranu, porasti od 2022. do 2023. s 3,9 % na 4,2 %; budući da se trenutačno očekuje da će se rastom plaća tek djelomično ublažiti gubici realnih prihoda i da se pritom neće potaknuti trajna povratna sprega između plaća i inflacije; budući da se razina inflacije razlikuje među državama članicama i dohodovnim skupinama, pri čemu su skupine s niskim dohotkom razmjerno teže pogođene, osobito s obzirom na to da su pokretač inflacije uglavnom kretanja cijena osnovnih dobara koja se ne mogu zamijeniti;

D.  budući da se prema Komisijinoj jesenskoj prognozi očekuje da će se državni dug tijekom 2023. povećati na 3,6 % BDP-a (3,7 % u europodručju), a tijekom 2024. smanjiti na 3,2 % BDP-a (3,3 % u europodručju);

E.  budući da se prema jesenskoj prognozi Komisije očekuje da će se udio duga u BDP-u u EU-u do kraja 2022. smanjiti na 86 % (94 % u europodručju) s dosad rekordne razine od 91,5 % koja je zabilježena 2020. (99 % u europodručju); budući da se očekuje da će se udio duga u BDP-u u EU-u neznatno smanjiti na oko 85 % tijekom 2023. i 84 % tijekom 2024. (92 % i 91 % u europodručju); budući da visoki udio duga u BDP-u, koji je znatno iznad referentne vrijednosti od 60 %, u kombinaciji s rastom kamatnih stopa u vrlo neizvjesnoj makroekonomskoj situaciji može ugroziti dugoročnu održivost duga i biti prepreka oporavku;

F.  budući da klimatski neutralna i digitalna transformacija može uspjeti samo na europskoj razini i da je za buduću održivost EU-a iznimno važno dugoročno i na višoj razini stabilizirati ciljana ulaganja kojima se potiče rast; budući da je stoga potrebno na vrijeme odgovoriti na pitanje kako osigurati višu razinu privatnih i javnih ulaganja, čak i nakon očekivanog završetka razdoblja primjene Mehanizma za oporavak i otpornost 2026.;

G.  budući da je rast produktivnosti EU-a i dalje nizak; budući da su za povećanje produktivnosti i globalne konkurentnosti EU-a potrebne strukturne, socijalno uravnotežene i održive reforme kojima se potiče rast te znatna razina ulaganja, posebice strateških ulaganja;

H.  budući da inflacija i gospodarske prognoze djeluju u uvjetima povećane nesigurnosti; budući da takva nesigurnost prisiljava EU i države članice da ostanu na oprezu i poduzimaju hitne mjere ako se rizici ostvare;

I.  budući da razlike u nacionalnim prognozama rasta BDP-a, inflacije, nezaposlenosti, salda opće države, bruto javnog duga i salda tekućeg računa pokazuju da je potreban fleksibilan i prilagođen pristup; budući da je za uspješnu provedbu novog gospodarskog upravljanja na razini država članica potreban jasan i nedvosmislen okvir ;

Gospodarski izgledi za EU

1.  zabrinut je zbog toga što je EU jedno od naprednih gospodarstava koje je najizloženije negativnim rizicima s obzirom na njegovu zemljopisnu blizinu Ukrajini i veliku ovisnost o uvozu energije, osobito o plinu iz Rusije; naglašava da utjecaj visokih cijena energije i inflacije dovodi do smanjenja kupovne moći kućanstava i konkurentnosti industrije, posebno malih i srednjih poduzeća; prima na znanje inicijative Komisije i Vijeća za rješavanje tog problema; podsjeća da će stopa inflacije koja se približava ciljanoj razini koju je odredio ESB biti jedan od uvjeta za dugoročni održivi gospodarski rast; ističe da bi smanjenje ukupne potražnje u kombinaciji s manje povoljnim uvjetima financiranja moglo dovesti do naglog pada ulaganja, a time i osjetnog usporavanja gospodarskog rasta; zabrinut je da bi to moglo negativno utjecati i na ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, iako su upravo ta ulaganja potrebna za smanjenje ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima i ograničavanje inflacije uvjetovane cijenama energije;

2.  razumije da su razine državnog duga u BDP-u posljednjih godina porasle, djelomično zbog izvanrednih okolnosti; ističe da je omjer državnog duga u BDP-u u mnogim državama članicama na rekordnim razinama, što je, u kombinaciji s rastom kamatnih stopa, dovelo do naglog povećanja troškova servisiranja duga; uvažava činjenicu da su u vremenima gorućih potreba za ulaganjima i čestih gospodarskih šokova potrebni primjereni i predvidljivi javni prihodi kako bi se osigurala održivost javnih financija; upozorava na razne primjedbe o strukturi poreznog sustava koje je Komisija iznijela u okviru europskog semestra; ističe da u trenutačnim okolnostima države članice također mogu razmotriti povećanje prihoda od neočekivane dobiti, osobito u energetskim poduzećima koja su ostvarila prekomjerne koristi od energetske krize; ponavlja da su za smanjenje naslijeđenog duga, dugoročnu održivost duga i stvaranje potrebnog fiskalnog prostora za rješavanje budućih izazova nužni snažan gospodarski rast, dobre fiskalne politike i stabilna ravnoteža između državnih prihoda i rashoda;

3.  slaže se s Komisijinom primjedbom da su pogoršani gospodarski uvjeti povećali slabe točke i rizike povezane s postojećim neravnotežama te da bi se mogle pojaviti nove neravnoteže; napominje da je Europski odbor za sistemske rizike izdao upozorenje u kojem poziva na veći oprez prema rizicima za financijsku stabilnost koji proizlaze iz naglog pada cijena imovine; zabrinut je zbog toga što sve veće kamatne stope na hipoteke i smanjenje sposobnosti za servisiranje duga uslijed pada realnih prihoda kućanstava mogu uzrokovati dodatne poteškoće obiteljima i financijskim tržištima;

4.  naglašava da je glavni cilj Europske središnje banke (ESB) održavanje stabilnosti cijena, dok bi glavni cilj Unije u cjelini trebao biti svođenje utjecaja trenutačnih turbulencija na realno gospodarstvo na najmanju moguću mjeru, čime bi se obranila dobrobit njezinih građana, posebice najizloženijih, i očuvala njezina proizvodna struktura te međunarodna konkurentnost njezinih poduzeća, kao i pristojni radni uvjeti, u skladu s člankom 3. UEU-a; u tom pogledu naglašava važnost odgovarajućih i koordiniranih fiskalnih, strukturnih i regulatornih politika kojima se dopunjuju mjere monetarne politike ESB-a da se inflacija smanji na ciljanu razinu, kojima se također mogu poduprijeti prihodi kućanstava i pružiti ciljana i privremena potpora trgovačkim društvima te malim i srednjim poduzećima koja su suočena s uskim grlima u opskrbi i visokim cijenama energije; napominje da daljnja povećanja ključnih kamatnih stopa ESB-a ili kvantitativno pooštravanje stavljaju priličan pritisak na visokozadužene države članice i mogu dodatno smanjiti gospodarsku aktivnost;

5.  slaže se sa Komisijinim zaključkom da široki fiskalni poticaj gospodarstvu tijekom 2023. ne bi bio primjeren; pozdravlja Komisijin poziv državama članicama da provedu ciljane mjere za kompenzaciju učinka visokih cijena energije na izložena kućanstva i poduzeća; slaže se s Komisijom koja naglašava da bi se u okviru takvih mjera trebali zadržati poticaji za uštedu energije; sa zabrinutošću prima na znanje Komisijinu analizu prema kojoj 70 % mjera koje su države članice dosad uvele kako bi ublažile gospodarske i socijalne posljedice izvanrednog povećanja cijena energije nije bilo usmjereno na izložena kućanstva i poduzeća, a dvije trećine njih nisu sadržavale odredbe za smanjenje potražnje za energijom; podsjeća da se države članice nalaze u izrazito različitim fiskalnim prostorima kad je riječ o provedbi mjera usmjerenih na borbu protiv energetske krize; prima na znanje da ta situacija podrazumijeva rizik od daljnjeg razilaženja među državama članicama s obzirom na nastavak energetske krize;

6.  slaže se s Komisijinom preporukom da bi cilj fiskalnih politika trebao biti postizanje razboritih srednjoročnih fiskalnih pozicija i osiguravanje fiskalne održivosti u vidu postupne konsolidacije, ulaganja i reformi kojima se jača održivi rast;

7.  naglašava ulogu instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) kao ključnog elementa za zaštitu građana i ublažavanje gospodarskih i socijalnih posljedica pandemije bolesti COVID-19; ističe da je taj instrument omogućio makroekonomsku stabilizaciju EU-a u vidu potpore nacionalnim protucikličkim fiskalnim politikama; poziva Komisiju da potakne sve države članice da ojačaju svoje nacionalne sustave naknada za nezaposlene; poziva Komisiju da izvuče pouke iz iskustva sa zajmovnim instrumentom SURE u kriznim situacijama u kojima u okviru nacionalnih programa privremeno nedostaje dovoljno sredstava, čime se ograničava potencijalna makroekonomska stabilizacija; traži od Komisije da uzme u obzir primjedbe Europskog revizorskog suda u pogledu provedbe i transparentnosti instrumenta SURE;

8.  smatra da bi se većom energetskom samodostatnošću EU-a, diversifikacijom izvora energije i poboljšanim energetskim vezama unutar EU-a ojačalo ovdašnje gospodarstvo i postigli ciljevi europskog zelenog plana;

Europski semestar i Mehanizam za oporavak i otpornost

9.  primjećuje da će instrument NextGenerationEU (NGEU) prema procjeni Komisije, ESB-a i Međunarodnog monetarnog fonda imati znatan učinak, konkretno u vidu povećanja rasta BDP-a i do 1,5 % više nego bez ulaganja iz NGEU-a ako se instrument bude djelotvorno upotrebljavao; naglašava da se većina reformi i ulaganja, koji su ključni za povećanje dugoročnih potencijalnih razina BDP-a država članica, tek treba dovršiti; slaže se s Komisijom da je jačanje konkurentnosti EU-a i njegova dugoročnog potencijala za održivi rast i dalje ključno za doprinos gospodarskom i socijalnom blagostanju;

10.  konstatira da se mnoge države članice suočavaju sa strukturnim izazovima i manjkom ulaganja, što koči njihov potencijal rasta; ističe da je odmjereno pronalaženje rješenja za ta dva elementa presudno za održiv oporavak i kontinuirani rast te da je ključno ne samo za poboljšanje sposobnosti EU-a da izdrži i podnese postojeće izazove nego i za postizanje usporedne tranzicije na održiv i pravedan način;

11.  podsjeća da je europski semestar za koordinaciju ekonomskih politika već uhodan okvir za koordinaciju proračunskih, gospodarskih i socijalnih politika te politika zapošljavanja na razini cijele Europske unije, kojim se štiti njezina makroekonomska stabilnost i socijalna kohezija; podsjeća da je Komisija naglasila da je cilj europskog semestra utvrditi relevantne opcije u okviru navedenih politika, pojasniti prioritete tih politika, pružiti smjernice za relevantne politike te osigurati praćenje i daljnje postupanje u tom pogledu;

12.  smatra da bi cilj budućih reformi europskog semestra trebao biti transparentniji i demokratskiji proces utvrđivanja ciljeva politika i provedbe koordinacije politika, kao i uključivanje Parlamenta u praćenje i nadzor;

13.  pozdravlja usku vezu između europskog semestra i primjene Mehanizma za oporavak i otpornost, pri čemu nacionalni planovi za oporavak i otpornost moraju pratiti izazove i prioritete relevantne za pojedinačne zemlje istaknute u kontekstu europskog semestra, kao i izazove i prioritete istaknute u najnovijim preporukama Vijeća o ekonomskoj politici europodručja za države članice čija je valuta euro; ističe ključnu ulogu nacionalnih planova za oporavak i otpornost u vođenju programa reformi i ulaganja država članica; poziva na djelotvorno praćenje provedbe preporuka za pojedinačne zemlje; napominje da će se izvan područja primjene Mehanizma za oporavak i otpornost preporuke koje se ne uzmu u obzir i dalje pratiti u okviru europskog semestra;

14.  podsjeća da su od 2019. za šest država članica iznesene ciljane preporuke usmjerene na uklanjanje značajki poreznog sustava koje omogućuju lakše agresivno porezno planiranje; napominje da su se te države članice u svojim nacionalnim planovima za oporavak i otpornost obvezale na reformu svojih poreznih politika u cilju borbe protiv agresivnog poreznog planiranja; pozdravlja činjenicu da su neke jurisdikcije već uvele neke od tih promjena; žali zbog toga što se u drugim jurisdikcijama kasni s uvođenjem promjena; podsjeća da su u Komisijinim preporukama za 2022. ciljane preporuke u vezi s agresivnim poreznim planiranjem iznesene za samo dvije države članice, iako neke druge zemlje još nisu uvele nikakve promjene i unatoč tome im nije upućena preporuka;

15.  ističe ključan doprinos Mehanizma za oporavak i otpornost tome da se Uniji osiguraju instrumenti potrebni za uspješno suočavanje s globalnim izazovima koji proizlaze iz zelene tranzicije i digitalne transformacije gospodarstva; podsjeća da Mehanizam za oporavak i otpornost ne zamjenjuje posebnu ulogu nacionalnih javnih i privatnih ulaganja u ostvarenju ciljeva politike EU-a u tom pogledu;

Komunikacija o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a

16.  konstatira da politički manevarski prostor stvoren aktivacijom opće klauzule o odstupanju doprinosi jačanju konkurentnosti država članica, kao i njihove gospodarske i socijalne otpornosti u trenutačnim okolnostima; slaže se s analizom Europskog fiskalnog odbora da se nastavkom suspenzije Pakta o stabilnosti i rastu stvara štetan vakuum te poziva na hitnu reviziju fiskalnog okvira EU-a, koji bi po mogućnosti trebalo dovršiti prije deaktivacije opće klauzule o odstupanju;

17.  pozdravlja objavu Komisijine komunikacije o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a; izražava zabrinutost zbog zakašnjele objave te komunikacije; naglašava potrebu za donošenjem i provedbom predloženog zakonodavstva prije isteka roka i završetka trenutačnog parlamentarnog saziva; ističe da učinkovitost svakog okvira ovisi među ostalim o pravilnom jamčenju njegove provedbe;

18.  slaže se s Komisijinim smjernicama u pogledu pojednostavnjenja okvira, razlika u načinima smanjenja duga među državama članicama i primjene sveobuhvatne analize održivosti duga; pozdravlja Komisijinu namjeru da poveća nacionalnu odgovornost za fiskalna kretanja na osnovi transparentnog nadzornog okvira EU-a utemeljenog na rizičnosti, čime bi se učinio korak prema većoj fleksibilnosti i odgovornosti; podsjeća da veća fleksibilnost za države članice ide ruku pod ruku s većom odgovornošću, osobito u pogledu djelotvorne i pravodobne provedbe dogovorenih ulaganja i reformi; napominje da bi zbog nekih alata koje predlaže Komisija proces gospodarskog upravljanja mogao postati netransparentniji;

19.  naglašava da bi revidirani regulatorni okvir državama članicama trebao omogućiti dovoljno manevarskog prostora za donošenje odlučnih mjera za rješavanje kriza kada su one potrebne; smatra da za provedbu takvih mjera ne bi trebala biti nužna suspenzija regulatornih odredbi aktivacijom klauzula o odstupanju; napominje da bi u budućnosti aktivacija klauzula o odstupanju trebala ostati krajnja mjera u slučaju nepredviđenih okolnosti;

20.  pozdravlja to što su neto primarni rashodi koje financira država odabrani kao jedan jedinstveni operativni pokazatelj; konstatira da bi taj pokazatelj, s obzirom na to da se temelji na održivosti duga, mogao pomoći da okvir postane transparentniji i jednostavniji za upravljanje; poziva na to da se odredba o računovodstvenoj obradi rashoda za ulaganja u izračunu rashoda država članica kako je utvrđeno u Komisijinoj komunikaciji o fleksibilnosti Pakta o stabilnosti i rastu od 13. siječnja 2015.(14) također primjenjuje u izračunu neto rashoda u predviđenom revidiranom okviru za gospodarsko upravljanje EU-a; smatra da bi, uz vrste rashoda koje je Komisija navela u svojoj komunikaciji od 9. studenoga 2022.(15) i kojima se već predviđa određeni stupanj strukturne prilagodbe pokazatelja, ulaganja u rješavanje makroekonomskih neravnoteža u okviru postupka u slučaju makroekonomskih neravnoteža trebala biti izuzeta od pokazatelja neto rashoda;

21.  konstatira da se u Komisijinoj komunikaciji analize održivosti duga stavljaju u središte fiskalnih pravila te da se predlaže njihovo korištenje za utvrđivanje višegodišnjih fiskalno-strukturnih planova; naglašava da analize održivosti duga i dalje iziskuju procjenu nevidljivih varijabli, čime se potkopava transparentnost te otežava preuzimanje odgovornosti i predvidljivost, što pak ostavlja prostor za diskreciju;

22.  prima na znanje da zbog različitih polaznih točaka i s ciljem poticanja ulaganja i reformi Komisija predlaže da se državama članicama omogući da primjenjuju različite načine smanjenja duga, pod uvjetom da se s pomoću njih povećava rast i izbjegava procikličnost, poboljšava održivost duga i da su u skladu s ciljevima EU-a, posebice ciljevima zelene i digitalne tranzicije, socijalne otpornosti i strateške autonomije; ističe da su potrebni zajednički kriteriji kako bi se osiguralo da se, unatoč različitoj fleksibilnosti u pogledu smanjenja duga za različite zemlje, prema svim državama članicama postupa na jednak način i u skladu s istim standardima te da fleksibilnost ni u kojem slučaju ne smije dovesti do nejednakog jamčenja provedbe cjelokupnog okvira; napominje da bi među zajedničkim kriterijima trebali biti i kriteriji za definiranje načina na koji države članice smanjuju dug; naglašava da bi se dug trebao smanjivati na način kojim se potiče rast te da bi trebalo definirati temeljne regulatorne kriterije u odnosu na rast BDP-a i rashoda država članica;

23.  ističe da se u okviru europskog semestra uzima u obzir budući okvir za koordinaciju ekonomskih politika; naglašava da to bitno srednjoročno pitanje ne bi trebalo dovesti do toga da se napori potrebni za fiskalnu konsolidaciju odgode na predugo razdoblje;

24.  naglašava da su daljnje mjere za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza u EU-u i na globalnim forumima nužna dopuna reformi okvira gospodarskog upravljanja EU-a;

25.  naglašava ulogu koju će nacionalni proračuni morati imati u financiranju usporedne tranzicije te u zadržavanju strateške autonomije; prima na znanje Komisijin prijedlog o osnivanju europskog fonda za suverenost; podsjeća na svoje stajalište o tom instrumentu izraženo u Rezoluciji od 16. veljače 2023. o strategiji EU-a za poticanje industrijske konkurentnosti, trgovine i kvalitetnih radnih mjesta(16);

26.  konstatira da je monetarna politika zamišljena i oblikovana kao jedinstveni instrument, dok je opća fiskalna politika rezultat objedinjavanja nacionalnih fiskalnih politika; ističe da je, osim preporuke o ekonomskoj politici europodručja, koordinacija mjera dosad bila ograničena te da nije bilo lako uzeti u obzir situaciju i izazove u europodručju; primjećuje da je i dalje uvelike neizvjesno hoće li se objedinjavanjem nacionalnih fiskalnih politika zacrtati smjer fiskalne politike koji je primjeren i usklađen s monetarnom politikom; naglašava da, iako bi stabilne javne financije omogućile nacionalnim automatskim stabilizatorima da pomognu državama članicama odrediti odgovarajući smjer nacionalne fiskalne politike, u Komisijinoj komunikaciji nisu utvrđeni odgovarajući mehanizmi kojima bi se osiguralo da je stvarni smjer fiskalne politike europodručja u skladu s preporučenim; poziva Komisiju da uloži dodatne napore da potakne bolju fiskalnu koordinaciju;

27.  pozdravlja Komisijinu namjeru da u okviru opsežnije revizije fiskalnih pravila poveća djelotvornost i izvršenje postupka u slučaju makroekonomskih neravnoteža; konstatira da se u Komisijinoj komunikaciji priznaje da postoje moguće nedosljednosti između primjene fiskalnih pravila i preporuka u okviru postupka u slučaju makroekonomskih neravnoteža; napominje da komunikacija od 9. studenoga 2022. ne sadržava nijedan instrument kojim bi se omogućilo ispravljanje takvih nedosljednosti;

28.  pozdravlja činjenicu da se u Komisijinoj komunikaciji od 9. studenoga 2022. prepoznaje potreba za jačanjem mehanizma izvršenja i njegove pravilne primjene oslanjanjem na širi skup sankcija; poziva Komisiju da taj paket instrumenata dopuni pristupom koji se temelji na poticajima;

29.  prima na znanje Komisijinu izjavu da bi neovisne fiskalne institucije trebale imati važnu ulogu u procesu gospodarskog upravljanja; poziva Komisiju da dodatno pojasni ulogu Europskog fiskalnog odbora u tom pogledu;

30.  podsjeća da se u sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva ponovno ističe da Europski parlament i Vijeće trebaju ravnopravno izvršavati svoje ovlasti kao suzakonodavci te da Komisija stoga prema njima treba jednako postupati, u cijelosti poštujući nadležnosti utvrđene u Ugovorima; podsjeća da je važno da okvir gospodarskog upravljanja bude predmet demokratske odgovornosti; naglašava da bi Parlament stoga trebao biti u potpunosti uključen u reformu okvira gospodarskog upravljanja, kao i u buduće gospodarsko upravljanje u EU-u; naglašava ulogu i odgovornost nacionalnih parlamenata u nadzoru nad sveukupnim djelovanjem nacionalnih vlada; poziva na nužno poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

o
o   o

31.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 306, 23.11.2011., str. 41. (2) SL L 306, 23.11.2011., str. 33. (3) SL L 306, 23.11.2011., str. 1. (4) SL L 306, 23.11.2011., str. 8. (5) SL L 306, 23.11.2011., str. 12. (6) SL L 306, 23.11.2011., str. 25. (7) SL L 140, 27.5.2013., str. 1. (8) SL L 140, 27.5.2013., str. 11. (9) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1. (10) SL L 57, 18.2.2021., str. 17. (11) SL C 67, 8.2.2022., str. 90. (12) SL C 415, 13.10.2021., str. 22. (13) SL C 99, 1.3.2022., str. 191. (14) Komunikacija Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljena „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012). (15) COM(2022)0583. (16) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0053.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o europskom semestru za koordinaciju ekonomskih politika: Prioriteti u području zapošljavanja i socijalni prioriteti za 2023. (2022/2151(INI))

P9_TA(2023)0079 A9-0051/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 9. i 149. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2022. o Godišnjoj strategiji održivog rasta 2023. (COM(2022)0780),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju od 22. studenoga 2022. (COM(2022)0783),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 22. studenoga 2022. za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja (COM(2022)0782),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. studenoga 2022. pod nazivom „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2023.” (COM(2022)0781),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2022. „Nacrti proračunskih planova za 2023.: ukupna ocjena” (COM(2022)0900),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava koji su Vijeće, Parlament i Komisija proglasili u studenome 2017.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. studenoga 2022. o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a (COM(2022)0583),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog nadzornog tijela za rad iz studenoga 2021. o manjkovima i viškovima radne snage,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9‑0051/2023),

A.  budući da se u zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2023. stavlja veći naglasak na provedbu UN-ovih ciljeva održivog razvoja, ciljeva europskog zelenog plana i europskog stupa socijalnih prava, u skladu s obvezama preuzetima u okviru Akcijskog plana za europski stup socijalnih prava iz ožujka 2021. i Izjavom čelnika EU-a iz Porta od 8. svibnja 2021.; budući da bi njegova provedba trebala ojačati stremljenja Unije prema zelenoj, digitalnoj i pravednoj tranziciji te doprinijeti postizanju uzlazne socijalne i gospodarske konvergencije; budući da se u više procjena Europskog semestra koje je provela Komisija upućuju na to da je usklađenost s preporukama niska, djelomično zbog njegove ograničene provedivosti, uključujući u pogledu pitanja socijalne politike;

B.  budući da istraživanje Eurofounda(1) pokazuje da se izazovi povezani s troškovima života i dalje prijavljuju u svim državama članicama EU-a, pri čemu 48 % ispitanika teško spaja kraj s krajem; budući da je ruska ratna agresija na Ukrajinu uzrokovala humanitarnu, energetsku i gospodarsku krizu u EU-u i pogoršala već postojeće nejednakosti; budući da bi mjere u okviru europskog stupa socijalnih prava mogle pomoći u stvaranju kvalitetnih prilika za zapošljavanje i pravednih sustava socijalne zaštite, koji su ključni za jačanje otpornosti u budućnosti;

C.  budući da, iako je stopa nezaposlenosti u EU-u i dalje bila stabilna, na razini od 6 % u kolovozu 2022., poduzeća iz EU-a teško pronalaze zaposlenike s potrebnim vještinama; budući da je dostupnost kvalificiranog osoblja i iskusnih rukovoditelja najvažniji problem za četvrtinu malih i srednjih poduzeća u EU-u, koja pak čine 99 % svih poduzeća u EU-u(2);

D.  budući da je istraživanje Eurobarometra pokazalo da su socijalne nejednakosti najveći razlog za zabrinutost ljudi u EU-u i da su te nejednakosti pogoršane socijalnim i gospodarskim posljedicama pandemije bolesti COVID-19, ali i drugim strukturnim problemima; budući da velike dohodovne nejednakosti mogu imati štetne učinke na gospodarski rast i narušiti socijalnu koheziju; budući da rastući troškovi života i sve veća inflacija potaknuti golemim povećanjem cijena energije, goriva, hrane i osnovnih dobara diljem Europe raspiruju gospodarsku i socijalnu krizu; budući da je, čak i prije pandemije, 78 % građana EU-a željelo da njihove nacionalne vlade učine više kako bi smanjile dohodovne nejednakosti(3); budući da predstojeća revizija okvira gospodarskog upravljanja predstavlja jedinstvenu priliku za potporu socijalnim ulaganjima;

E.  budući da je siromaštvo unatoč zaposlenju i dalje izazov za brojne države članice; budući da su radnici s ugovorima na određeno vrijeme izloženi znatno većem riziku od siromaštva unatoč zaposlenju u odnosu na radnike s ugovorima na neodređeno vrijeme; budući da se siromaštvo unatoč zaposlenju u EU-u povećalo s 8,5 % 2010. na 9 % 2019., ali da je ostalo stabilno 2020. i 2021., zbog brze političke intervencije tijekom pandemije; budući da se siromaštvo unatoč zaposlenju mora pomno pratiti, posebno u svjetlu nedavnog negativnog učinka inflacije na realne plaće; budući da su razine realnih plaća u mnogim državama članicama i dalje ispod razine prije krize 2009.; budući da su radnici s niskim prihodima i ranjive skupine najteže pogođeni, ali da se i životni standard srednje klase ubrzano pogoršava;

F.  budući da je rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti u EU-u 2021. za zaposlene osobe iznosio 11,1 %; budući da više od 8 % ljudi i dalje izdvaja više od 40 % svojega raspoloživog dohotka za stanovanje i da slabo napreduje smanjenje broja beskućnika u svim državama članica EU-a ; budući da su sustavi socijalne zaštite pod velikim pritiskom jer se u okviru njih želi ublažiti socijalni učinak krize i osigurati pristojne životne uvjete za sve, kao i pristup osnovnim uslugama kao što su zdravstvo, obrazovanje i stanovanje; budući da su u nekim državama članicama socijalne službe i dalje neravnomjerno razvijene diljem EU-a te se suočavaju s nedostatnim financiranjem i manjkom standarda kvalitete;

G.  budući da su klimatske promjene i uništavanje okoliša dodatno povećali nejednakosti jer nerazmjerno pogađaju siromašne osobe i najranjivije skupine; budući da zeleni plan usmjeren na ulaganja za tranziciju na dekarbonizirano, klimatski neutralno gospodarstvo mora ići ruku pod ruku s ulaganjima u ljude koji si ne mogu priuštiti troškove te promjene; budući da je potrebno osigurati održivu budućnost za sve;

H.  budući da se prema najnovijem izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) klimatske promjene, globalno zagrijavanje i gubitak bioraznolikosti eksponencijalno ubrzavaju, na što ukazuju nedavni dramatični i ekstremni vremenski uvjeti diljem svijeta; budući da europski građani sve intenzivnije osjećaju posljedice klimatskih poremećaja i ekstremnih vremenskih uvjeta uzrokovanih klimatskim promjenama; budući da su ciljevi dekarbonizacije do 2030. postroženi kako bi se do 2050. postigla ugljična neutralnost; budući da povećanje napora za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima dovodi do temeljite preobrazbe europskih i nacionalnih gospodarstava i tržišta rada;

I.  budući da visoka inflacija diljem EU-a, uz ubrzano povećanje cijena energije i hrane, opterećuje kućanstva i MSP-ove i najteže pogađa najranjivije osobe s najnižim prihodima; budući da uvjeti na energetskom tržištu i ubrzano povećanje cijena pogoršavaju energetsko siromaštvo, kojemu je 2019., prije početka pandemije, već bilo izloženo više od 50 milijuna ljudi u EU-u; budući da Europska središnja banka (ESB) predviđa da će inflacija 2023. ostati visoka (iznad njezina cilja od 2 %) i da će tijekom sljedećih mjeseci nastaviti podizati kamatne stope; budući da kriza troškova života i poremećaji na tržištu stambenih nekretnina, kao što je povećana financijalizacija, imaju negativne posljedice na cjenovnu pristupačnost stanovanja, uz rizik od daljnjeg povećanja beskućništva;

J.  budući da je EU-u potrebna industrijska strategija kojom će se njezina industrijska baza učiniti otpornijom, socijalno učinkovitijom i okolišno održivijom; budući da su za socijalno pravednu tranziciju i budućnost industrije potrebna golema javna ulaganja; budući da je takva strategija ključna kako bi se osiguralo poštovanje klimatskih ciljeva, posebno Pariškog sporazuma; budući da industrijska strategija EU-a mora ići ruku pod ruku sa strategijom zapošljavanja; budući da bi svaki pravedan i održiv model proizvodnje trebao radnike i sindikate, kao i interese radnika i dugogodišnje stručno znanje, staviti u samo središte svojeg razvoja kako bi se osiguralo njegovo demokratsko funkcioniranje;

K.  budući da, ako bude dobro regulirano, novo digitalno gospodarstvo, uključujući umjetnu inteligenciju, može koristiti društvu u cjelini poboljšanjem kvalitete života i radnih uvjeta te očuvanjem radnih mjesta i stvaranjem novih kvalitetnih prilika za zapošljavanje, uz istodobno poticanje blagostanja i olakšavanje tranzicije na održivije, snažnije i otpornije gospodarstvo;

L.  budući da je, prema Eurofoundu, 20 % radnih mjesta u Europi 2017. bilo „lošije kvalitete”, uz povećan rizik za fizičko ili mentalno zdravlje radnika; budući da su, prema OECD-u, financijska nesigurnost i nesigurnost radnih mjesta čimbenici rizika povezani s lošim mentalnim zdravljem; budući da je ulaganje u dugoročna kvalitetna radna mjesta ključno za borbu protiv lošeg mentalnog zdravlja među radnicima;

M.  budući da je pandemija bolesti COVID-19 istaknula potrebu za povećanim oprezom i ulaganjima u svim državama članicama kako bi se osiguralo da one na odgovarajući način budu pripremljene za suočavanje s budućim zdravstvenim krizama i u mogućnosti očuvati kvalitetu skrbi i za sve druge bolesti i stanja; budući da posebnu pozornost treba posvetiti potrebama ranjivih skupina;

N.  budući da bi rodna ravnopravnost i rodno osviještena politika trebali biti u središtu godišnje strategije održivog rasta za 2023.;

O.  budući da su kvalificirani radnici, obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje od ključne važnosti za osiguravanje održive i pravedne tranzicije europskog gospodarstva; budući da bi programi usavršavanja, prekvalifikacije i osposobljavanja morali biti dostupni svim radnicima, uključujući invalide, te bi također trebali biti prilagođeni potrebama i mogućnostima radnika;

P.  budući da radnici imaju pravo na visoku razinu zaštite svojega zdravlja i sigurnosti, uz pristupačno radno mjesto i okruženje koje odgovara i doprinosi provedbi europskog stupa socijalnih prava i standarda sigurnosti i zdravlja na radu;

1.  ističe činjenicu da je brzo i koordinirano političko djelovanje EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19 ublažilo gospodarske šokove i zaštitilo stanovništvo od najštetnijih posljedica krize; smatra da, iako posljedice ruske ratne agresije na Ukrajinu predstavljaju višestruke nove gospodarske, socijalne i geopolitičke izazove za gospodarstvo i društvo EU-a, drugi dugotrajniji društveni izazovi, primjerice siromaštvo, socijalna isključenost, klimatska kriza i kriza bioraznolikosti te nejednakosti, i dalje rastu i također ih treba riješiti;

2.  podržava ambiciju Komisije i država članica da bolje koordiniraju odgovore politika EU-a kako bi se ublažilo kratkoročno opterećenje zbog visokih cijena energije i hrane, inflacije, poremećaja u lancu opskrbe, uključujući nestašicu lijekova, sve veće razine duga i povećanih troškova zaduživanja, uključujući hipotekarne kredite, za europska kućanstva i poduzeća, posebno za MSP-ove i poduzetnike; ustraje u tome da je Europskoj uniji potreban energetski model kojim se svima osigurava pristup dekarboniziranim izvorima energije i kojim se okončava energetsko siromaštvo; ističe činjenicu da su socijalna ulaganja ključna za omogućivanje održivog razvoja u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju te da nacionalni sustavi socijalne skrbi imaju ključnu stabilizacijsku funkciju; ističe potrebu za Fondom EU-a za suverenost kako bi se, među ostalim, osiguralo da sve države članice imaju fleksibilnost u suočavanju sa socijalnim, klimatskim i ekološkim izazovima;

3.  naglašava da među ciljevima održivoga gospodarskog rasta moraju biti osiguravanje uključive socioekološke transformacije naših gospodarstava, sprečavanje socijalnih, gospodarskih i ekoloških neravnoteža borbom protiv siromaštva, smanjenjem nejednakosti i otvaranjem dostojanstvenih radnih mjesta s adekvatnim plaćama i radnim uvjetima, uz istodobno osiguravanje usklađenosti s ciljevima održivog razvoja i europskim stupom socijalnih prava;

4.  zabrinut je zbog toga što je 21,7 % stanovništva EU-a izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, pri čemu su žene i mlađe odrasle osobe izloženije tome riziku; primjećuje da glavni cilj smanjenja siromašnih za 15 milijuna osoba neće biti postignut ako se ne riješi pitanje najranjivijih osoba; poziva Europsku komisiju i države članice da razviju ciljane načine pružanja potpore dugotrajno nezaposlenim osobama i beskućnicima, kao i osobama koje se suočavaju s višestrukim preprekama i oblicima diskriminacije; naglašava da je potreban odgovarajući minimalni dohodak kako bi se ljude izbavilo iz siromaštva; naglašava da je beskućništvo jedan od najekstremnijih oblika socijalne isključenosti i da je Europska platforma za borbu protiv beskućništva ključan alat s krajnjim ciljem okončanja beskućništva do 2030.; poziva Komisiju i države članice da donesu ambiciozne nacionalne strategije s odgovarajućim nacionalnim financiranjem i financiranjem sredstvima EU-a, koje se temelje na načelu „stambeno zbrinjavanje na prvom mjestu”, kako bi se promicalo sprečavanje beskućništva i omogućio pristup odgovarajućem, sigurnom i cjenovno pristupačnom stanovanju za sve; naglašava da je zbog krize troškova života provedba Europskog jamstva za djecu, pojačane Garancije za mlade i Strategije EU-a o pravima osoba s invaliditetom na nacionalnoj razini postaje još važnija; poziva Komisiju da bude aktivnija u borbi protiv siromaštva, posebno siromaštva djece i siromaštva unatoč zaposlenju; poziva Komisiju da teži pomnom praćenju provedbe programa Jamstva za djecu u svim državama članicama;

5.  naglašava da kvalitetne i dobro financirane javne usluge, uključujući socijalne usluge, doprinose temeljnim demokratskim vrijednostima, uključujući poštovanje temeljnih i ljudskih prava, te da imaju ključnu ulogu u prevladavanju kriza; upozorava da, ako ranjive osobe nemaju pristup ciljanim socijalnim uslugama ili imaju ograničen pristup tim uslugama, to negativno utječe na njihov pristup drugim važnim javnim uslugama, kao što su zdravstvena skrb ili osposobljavanje; poziva Komisiju da razmotri mogućnost revizije okvira EU-a za kvalitetu usluga od općeg gospodarskog interesa kako bi se podržali napori država članica da poboljšaju pristup kvalitetnim osnovnim uslugama, posebno stanovanju, energiji, prijevozu, vodoopskrbi, odvodnji, financijskim uslugama i sanitarnoj infrastrukturi; poziva Europsku komisiju da u području državnih potpora učinkovitije uključi socijalna pitanja i da u svojoj sljedećoj reviziji proširi područje primjene Uredbe o općem skupnom izuzeću kako bi se doprinijelo boljem pristupu i kvaliteti osnovnih dobara i usluga;

6.  naglašava potrebu da se u preporukama za pojedine zemlje u okviru europskog semestra ulaže u odgovarajuće naknade za invaliditet koje su kompatibilne s drugim oblicima prihoda kako bi se smanjio rizik od siromaštva s kojim se suočavaju osobe s invaliditetom;

7.  smatra da politike rodne ravnopravnosti moraju biti uvriježene i dosljedno uključene u sve faze gospodarskog upravljanja; naglašava da je nužno osigurati rodnu ravnopravnost, nediskriminaciju i socijalnu jednakost u radnim odnosima; poziva Komisiju i države članice da riješe problem feminizacije siromaštva u svim njegovim oblicima, posebno poboljšanjem radnih uvjeta u feminiziranim sektorima; poziva na jačanje rodno osjetljivih politika na razini EU-a, što je ključno kako bi se osiguralo da učinak krize troškova života ne poveća rodnu nejednakost;

8.  poziva na demokratskiji postupak europskog semestra, posebno na način da Parlament bude aktivno uključen u određivanje makroekonomskih prioriteta i prioriteta socijalne politike; smatra da bi revidirani postupak europskog semestra trebao slijediti redoviti zakonodavni postupak i da bi o tome trebalo postići dogovor između Vijeća i Parlamenta; poziva Komisiju da razvije strukturu gospodarskog upravljanja u EU-u koja će se temeljiti na solidarnosti, integraciji, socijalnoj pravdi i konvergenciji, rodnoj ravnopravnosti, visokokvalitetnim javnim uslugama, uključujući kvalitetan javni obrazovni sustav za sve, kvalitetnim radnim mjestima i održivom razvoju;

9.  zabrinut je zbog toga što aktualna kriza ima ozbiljne socijalne učinke i učinke na zapošljavanje, posebno za mlade; poziva države članice i Komisiju da osiguraju da svaka mlada osoba u Europi ima pristup obrazovanju, osposobljavanju i plaćenom pripravništvu te tržištu rada; poziva države članice i Komisiju da borbu protiv nezaposlenosti postave kao prioritet; stoga poziva Komisiju i države članice da ojačaju Europski instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) kako bi se pružila potpora programima skraćenog radnog vremena, prihodima radnika i radnicima koji bi bili privremeno otpušteni zbog, među ostalim, povećanja cijena energije te kako bi se ublažio učinak asimetričnih šokova;

10.  podržava prelazak na održiv, uključiv i otporan model rasta kojim se podupire uzlazna socijalna konvergencija i jačaju održivi razvoj i otpornost gospodarstva i društava EU-a; pozdravlja napredak ostvaren ove godine u smjeru pune provedbe europskog stupa socijalnih prava, ali još uvijek iščekuje punu provedbu, uključujući njegove relevantne glavne ciljeve za 2030., protokola o socijalnom napretku i promicanje ulaganja usmjerenih na budućnost usredotočenih na pravednu zelenu i digitalnu tranziciju, sa snažnom socijalnom dimenzijom, uključujući rodnu ravnopravnost;

11.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se budućim inicijativama EU-a za financiranje potpora industriji i suverenosti osigura dugoročan i održiv rast te socijalni napredak; smatra ključnim da se u sve buduće instrumente financiranja uključe sljedeći relevantni aspekti:

12.  prima na znanje revidirani postupak europskog semestra sa širim područjem primjene i pojačanim multilateralnim nadzorom kako bi se osigurala održivost i ključna ulaganja uz istodobno osiguravanje fiskalne stabilnosti i uzimanje u obzir reformi i ulaganja u okviru nacionalnih planova za oporavak i otpornost, tranzicije Europe na čistu energiju putem plana REPowerEU i ciljeva održivog razvoja UN-a; smatra da bi europska fiskalna pravila trebala omogućiti potrebna javna ulaganja i financiranje pravedne tranzicije na gospodarstvo s nultom stopom emisija ugljika, kao i pravilnu provedbu načela europskog stupa socijalnih prava; naglašava da, iako postoji potreba za smanjenjem javnog duga u razumnom roku, manjim ili više zaduženim državama članicama potrebni su fleksibilniji pojedinačni putevi prilagodbe koji im omogućuju dovoljno fiskalnog prostora za ulaganja i reforme potrebne za socijalno pravednu zelenu i digitalnu tranziciju na način kojim se nikoga ne zapostavlja; podsjeća države članice na njihovu obvezu provedbe reformi i ulaganja kojima se doprinosi gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji EU-a te održivom i uključivom rastu, ublažava socijalni i gospodarski učinak krize, posebno na ranjive skupine, te doprinosi provedbi europskog stupa socijalnih prava putem njihovih nacionalnih planova za oporavak i otpornost; ističe njihovu obvezu daljnjeg nastavka te provedbe na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se smanjile nejednakosti, očuvale pristojne plaće, borilo protiv socijalne isključenosti i siromaštva, uz istodobno postavljanje cilja borbe protiv siromaštva djece i rješavanja uzroka rizika od socijalne isključenosti, kako bi se potaknuli uzlazna gospodarska i socijalna konvergencija i otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta;

13.  podsjeća da bi europski semestar trebao dodatno integrirati načela europskog stupa socijalnih prava, uključujući načelo br. 11 o skrbi o djeci i potpori za djecu; ističe da su dostupnost besplatnih i kvalitetnih usluga kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje, obrazovanje, zdravstvo, kao i pristup odgovarajućem stanovanju i zdravoj prehrani nužni uvjeti za osiguravanje jednakih mogućnosti i borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti; napominje da su za rješavanje problema siromaštva djece potrebne odgovarajuće financirane, sveobuhvatne i integrirane mjere, zajedno s provedbom Europskog jamstva za djecu na nacionalnoj razini; ponavlja svoj poziv na povećanje sredstava za Europsko jamstvo za djecu s namjenskim proračunom od najmanje 20 milijardi EUR i na to da države članice najmanje 5 % sredstava koja su im dodijeljena iz ESF-a plus namijene za borbu protiv siromaštva djece i promicanje dobrobiti djece;

14.  ističe potrebu za jačanjem socijalne dimenzije europskog semestra i provedbe europskog stupa socijalnih prava, posebno u svjetlu revizije gospodarskog upravljanja i predstojeće deaktivacije klauzule o odstupanju; poziva Komisiju da razmotri predstavljanje instrumenta za okvir socijalne konvergencije radi praćenja rizika za socijalnu konvergenciju, sprečavanja toga da druge političke mjere ili gospodarski šokovi imaju negativne socijalne učinke prelijevanja na uzlaznu socijalnu konvergenciju, otkrivanja potencijalnih prepreka u pravilnoj provedbi europskog stupa socijalnih prava i uspostave socijalnih ciljeva; smatra da bi rizici od socijalne divergencije trebali biti uključeni u preporuke po državama članicama i uzeti u obzir pri definiranju smjerova fiskalne prilagodbe;

15.  ističe da su za bolje otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i pružanje potpore malim i srednjim poduzećima potrebna javna i privatna ulaganja; naglašava važnost razvoja odgovarajućih vještina i kvalifikacija radne snage kako bi se odgovorilo na potražnju za kvalificiranim radnicima tijekom zelene i digitalne tranzicije; i dalje podupire Komisiju u njezinim nastojanjima da poboljša radne uvjete i zaštitu europskih poslodavaca i radnika jačanjem i poticanjem procesa socijalnog dijaloga i obuhvata kolektivnog pregovaranja; pozdravlja činjenicu da je Komisija u preporuke za pojedine zemlje za 2020./2021. uključila odredbe o socijalnom dijalogu i kolektivnom pregovaranju; žali zbog toga što se socijalni dijalog, koji je 2020. bio uključen u 15 preporuka za pojedine zemlje, 2022. navodi u samo dvjema preporukama za pojedine zemlje; potiče Komisiju da u okviru europskog semestra, a posebno u preporukama po pojedinim zemljama, promiče kolektivno pregovaranje, demokraciju na radnome mjestu i socijalni dijalog, kako bi se kolektivnim pregovaranjem osigurale pristojne plaće;

16.  naglašava važnost bolje procjene distribucijskog učinka postojećih i novih politika i reformi koje se prate u okviru postupka europskog semestra; poziva Komisiju da u nacionalne programe reformi uključi zahtjeve za procjenu distribucijskog učinka; ističe da fiskalna konsolidacija može biti pravedna i održiva samo ako je distribucijski učinak preraspodijeljenih rashoda ili promjena u prihodima dobro prilagođen i doprinosi smanjenju socijalnih, gospodarskih i regionalnih nejednakosti; poziva Komisiju da predloži metodologiju i jasne ciljeve u pogledu otvaranja kvalitetnih radnih mjesta; podsjeća države članice na zahtjeve da u nacionalne programe reformi uključe objašnjenje načina na koji se očekuje da će mjere doprinijeti rodnoj ravnopravnosti i jednakim mogućnostima za sve te postavljanje tih ciljeva u središte interesa;

17.  smatra da revidirani pregled socijalnih pokazatelja možda ne obuhvaća na odgovarajući način 20 načela europskog stupa socijalnih prava; stoga poziva Komisiju da razmotri daljnju reviziju i poboljšanje pregleda socijalnih pokazatelja, uz uključivanje relevantnih pokazatelja, primjerice onih koji se odnose na socijalnu dobrobit, i raščlanjivanje podataka prema različitim čimbenicima, kao što su spol, dob i dohodak, kako bi se dinamičkom procjenom utvrdile socijalne divergencije i učinak politika na različite skupine, a posebno na one u ranjivom položaju; skreće pozornost na važnost uključivanja pokazatelja koji u potpunosti odražavaju trendove kad je riječ o nejednakosti i njihove uzroke, kao što su pokazatelji o jednakim mogućnostima, kvalitetnom zapošljavanju, raspodjeli bogatstva, pristupu kvalitetnim javnim uslugama, uključujući energente, vodoopskrbu i odvodnju, odgovarajućim mirovinama, stopi beskućništva, sustavima minimalnog dohotka, profesionalnim bolestima (uključujući mentalne bolesti) i naknadama za nezaposlenost, kao i pokazatelji kojima se mjeri socijalni učinak uništavanja okoliša i klimatskih promjena; podsjeća Komisiju da pokazatelj „rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti” (AROPE) ne obuhvaća šire i složenije uzroke nejednakosti;

18.  prima na znanje komunikaciju Komisije kojom se pružaju smjernice za reviziju okvira gospodarskog upravljanja radi jačanja održivosti duga i poboljšanja održivog i uključivog rasta putem ulaganja i reformi; poziva Komisiju da procijeni koji su rashodi i ulaganja potrebni kako bi se postigli dugoročni socioekonomski ciljevi te za usklađivanje s ključnim etapama nacionalnih planova za oporavak i otpornost; smatra da bi porezni sustavi trebali biti osmišljeni tako da smanjuju nejednakosti, promiču pravednost i štite kućanstva te da bi trebali biti uravnoteženi kako bi sustavi postali pravedniji i učinkovitiji; poziva Komisiju i države članice da uvedu konkretne mjere za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza i poreznih prijevara koje predstavljaju važno sredstvo smanjenja gospodarske nejednakosti i poboljšanja ubiranja poreznih prihoda u državama članicama; podsjeća da efektivna minimalna porezna stopa za velika multinacionalna poduzeća unutar Europske unije može doprinijeti rješavanju problema poreznog dampinga i osigurati da sve korporacije plaćaju pravedan dio poreza na dobit ostvarenu njihovim aktivnostima u EU-u;

19.  izražava zabrinutost zbog trenutačnog gospodarskog okruženja, prognoza za bližu budućnost i učinka koji bi povećanje plaća ispod razine inflacije moglo imati na životni standard u EU-u; smatra da je povećanje kupovne moći jedan od načina da se osigura daljnji gospodarski oporavak, ali da općenito rast plaća neće ići ukorak s inflacijom tijekom sljedeće godine, tako da će radnici izgubiti kupovnu moć; podsjeća da su pristojne plaće ključan alat kako bi se kućanstvima pomoglo da se suoče s rastom cijena energije; poziva države članice da suzbiju prakse tržišnog natjecanja koje se temelje na niskim plaćama i lošim radnim uvjetima te da brzo provedu odredbe utvrđene u Direktivi o minimalnim plaćama(4) kako bi se minimalne plaće povećale na najmanje 60 % bruto medijalne plaće zemlje ili na 50 % bruto prosjeka; poziva Komisiju da radi na poboljšanju životnih uvjeta, prati stanje u pogledu minimalnih plaća i zajamči da niže plaće, a posebno minimalne plaće, odražavaju sve veće troškove života; poziva države članice da osiguraju primjerene minimalne plaće u cilju postizanja pristojnog životnog standarda, smanjenja siromaštva zaposlenih te promicanja socijalne kohezije i uzlazne socijalne konvergencije, uz istodobno smanjenje razlike u plaćama između spolova; naglašava da bi se, kako bi se povećao udio kućanstava srednjeg dohodovnog razreda, ti napori trebali kombinirati s politikama kojima se proširuje pokrivenost kolektivnog pregovaranja i povećavaju stope članstva u sindikatima;

20.  poziva Komisiju da ocijeni moguću reviziju europske direktive o javnoj nabavi kako bi se povećala pokrivenost kolektivnim pregovaranjem na način da se od poduzeća zahtijeva da poštuju kolektivne ugovore, uključujući jačanje socijalne klauzule, te da se prednost da poduzećima koja poštuju radnička i socijalna prava, pri čemu bi se iz natječaja isključivala ona poduzeća koja su sankcionirana zbog pribjegavanja protusindikalnim mjerama;

21.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju pristojne plaće i kvalitetna radna mjesta, kao i pristojne radne uvjete te da promiču dobro fizičko i mentalno zdravlje, među ostalim sigurnošću na radu; u tom kontekstu podsjeća na važnost ravnoteže između poslovnog i privatnog života i prava na isključivanje, posebno sada kada su granice između profesionalnog i privatnog okruženja sve nejasnije zbog rada na daljinu; pozdravlja dogovor između Vijeća i Parlamenta o Direktivi o transparentnosti plaća(5) i poziva na njezinu brzu provedbu; poziva države članice da ocijene rad jednake vrijednosti u skladu s objektivnim rodno neutralnim kriterijima;

22.  pozdravlja dogovor o osnivanju Socijalnog fonda za klimatsku politiku kao ambiciozno polazište za suočavanje s učinkom koji će proširenje trgovanja emisijama na sektore građevine i cestovnog prometa imati na ranjiva kućanstva, korisnike usluga prijevoza i mikropoduzeća; ističe da je opći cilj doprinijeti pravednoj tranziciji prema klimatskoj neutralnosti kojom nitko neće biti zapostavljen; poziva na više alata za rješavanje problema nejednakog učinka klimatskih promjena i uništavanja okoliša na različite dohodovne skupine, kao i društvenih posljedica tranzicije naših društava prema klimatskoj neutralnosti; ističe da je hitno potrebno donijeti instrumente koji bi svim dijelovima društva omogućili da iskoriste prednosti klimatski neutralnog gospodarstva i kojima se kućanstva, ranjivi korisnici usluga prijevoza i mikropoduzeća štite od posljedica klimatskih promjena i onečišćenja; ustraje u tome da socijalne i okolišne politike i ciljevi moraju biti na ravnopravnoj osnovi integrirani s gospodarskim politikama i ciljevima; u tom je pogledu uvjeren da je Pakt o stabilnosti i rastu zastario i da ne nudi ni fleksibilnost ni strukturu potrebnu za uspostavu novog okvira za upravljanje održivim razvojem i socijalnim napretkom u EU-u; poziva Komisiju da zaštiti pravo na zdravlje i zdrav okoliš na razini EU-a jer je to pravo ključno za ostvarenje većine drugih temeljnih prava, kao i za postizanje uključive tranzicije;

23.  poziva Komisiju i države članice da iskoriste Socijalni fond za klimatsku politiku i postave temelje za razvoj zelenih programa socijalne zaštite na nacionalnoj razini, uz financijsku potporu EU-a, kako bi se ojačala društvena otpornost na učinke klimatskih promjena i uništavanja okoliša rješavanjem pitanja popratnih učinaka zelenih politika na radna mjesta i životne uvjete te kako bi se osiguralo da su pogođene zajednice u potpunosti spremne za novo tržište rada; ističe da bi se za te programe mogli razmotriti sljedeći aspekti:

24.  naglašava da je potpora MSP-ovima, uključujući smanjenje nepotrebnog administrativnog opterećenja, ključna kako bi se osiguralo da oni mogu u potpunosti prilagoditi svoje aktivnosti zelenoj tranziciji i zadržati radnu snagu, posebno u slučaju novoosnovanih poduzeća, uz istodobno očuvanje najviše razine zaštite radnika i okoliša, pri čemu se pomaže europskim poslodavcima da ulažu u održiv rast i otvaraju kvalitetna radna mjesta;

25.  ističe regulatorno opterećenje na poslodavce u EU-u i njegov mogući negativan učinak na konkurentnost, rast i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta; i dalje podupire načelo „jedan za jedan” i poziva Komisiju da razvije ambiciozniju agendu za bolju regulativu, što bi trebalo dovesti do smanjenja regulatornog opterećenja za poslodavce u EU-u;

26.  poziva Komisiju da predloži direktivu za regulaciju uvjeta rada na daljinu u cijelom EU-u i da osigura pristojne uvjete rada i zapošljavanja u digitalnom gospodarstvu; smatra da je pravo na isključivanje ključno da bi se osigurala mentalna dobrobit zaposlenika i samozaposlenih osoba, posebno žena i radnika u nestandardnim oblicima rada, te bi ga trebalo dopuniti direktivom o psihosocijalnim rizicima i dobrobiti na radu; poziva Komisiju da u dogovoru sa socijalnim partnerima predloži direktivu o minimalnim standardima i uvjetima kako bi se osiguralo da svi radnici mogu zaista ostvariti svoje pravo na isključivanje; ističe da je predstojeća inicijativa Komisije o „sveobuhvatnom pristupu mentalnom zdravlju” koja će biti objavljena u lipnju dobra prilika za pokretanje tih direktiva;

27.  ističe da su, s obzirom na smanjenje radno sposobnog stanovništva, ključne politike kojima se više ljudi dovodi na tržište rada; smatra da će integracija migranata na tržište rada pozitivno utjecati na ponudu radne snage, smanjiti manjak radne snage i promicati više stope zaposlenosti(6); primjećuje, međutim, da se radnici migranti i dalje suočavaju s nejednakim postupanjem i iskorištavanjem; naglašava da svi radnici migranti moraju biti zaštićeni od iskorištavanja, tako što će im se jamčiti učinkovit pristup pravosuđu i pravnoj zaštiti; smatra da se to mora kombinirati s drugim politikama koje omogućuju zdraviji radni vijek, poboljšavaju radne uvjete i bolje prilagođavaju tržišta rada potrebama radnika koje se mijenjaju tijekom njihova životnog vijeka;

28.  poziva na bolje uključivanje ranjivih skupina u europski semestar, provedbu mjera kojima se podupire zapošljavanje mladih i starijih osoba te bolje mogućnosti za osobe s invaliditetom, kao i na učinkovite alate za sprečavanje diskriminacije; naglašava važnost mjera za integraciju državljana trećih zemalja, uključujući učenje jezika, jer je to osnova za komunikaciju u svim područjima poslovanja i omogućuje sudjelovanje u strukovnom osposobljavanju i prekvalifikaciji radi razvoja relevantnih kompetencija;

29.  naglašava da poslodavci trebaju poticati međugeneracijske veze unutar poduzeća i međugeneracijsko učenje između mladih i starijih i obrnuto; ističe da starija radna snaga može pomoći poduzeću da osmisli nove proizvode i usluge kako bi se na kreativniji i produktivniji način prilagodila potrebama društva koje stari; poziva Komisiju i države članice da stvore poticaje za prijenos znanja među generacijama i za konkretne mjere kojima se olakšava zapošljavanje mladih i postupni prijelaz u mirovinu za starije radnike; poziva Komisiju i države članice da u procjeni politika uzmu u obzir moguće učinke na mlade, uz savjetovanje s organizacijama mladih;

30.  zabrinut je zbog velikog broja osoba koje rano napuštaju školovanje jer im prijeti opasnost od nezaposlenosti i jer se produbljuje ciklus generacijskog siromaštva s obzirom na to da je 2021. godine 11,4 % mladih muškaraca i 7,9 % mladih žena u EU-u rano napustilo obrazovanje ili osposobljavanje; poziva Komisiju da zajedno s državama članicama, civilnim društvom i relevantnim dionicima koordinira provedbu odgovarajućih rješenja kako bi se djeca i mladi zadržali u obrazovnom sustavu; poziva države članice da mladima osiguraju pristup plaćenom, kvalitetnom i uključivom stažiranju i naukovanju; inzistira na tome da mladi dobiju odgovarajuća i kvalitetna prva radna iskustva, prilike za usavršavanje i nove kvalifikacije ili reference; osuđuje praksu neplaćenih stažiranja kao oblik izrabljivanja mladih radnika i kao kršenje njihovih prava te poziva Komisiju i države članice da u suradnji s Parlamentom i uz poštovanje načela supsidijarnosti okončaju neplaćena stažiranja i predlože zajednički pravni okvir kojim će se osigurati pravična naknada za stažiranja i naukovanja kako bi se izbjegle izrabljivačke prakse; osuđuje praksu ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati i poziva države članice da pruže potporu poslodavcima koji pružaju stažiranja i naukovanja mladim osobama s invaliditetom; poziva Komisiju da preispita postojeće europske instrumente kao što su kvalitativni okvir za stažiranje i europski okvir za kvalitetna i učinkovita naukovanja te da uključi kriterije u pogledu kvalitete ponuda za mlade, uključujući načelo pravične naknade za stažiste i pripravnike, pristup socijalnoj zaštiti, održivo zapošljavanje i socijalna prava;

31.  izražava zabrinutost zbog razlika između analize i preporuka Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop) o politici povezanoj s vještinama i politikama koje se provode na razini EU-a i na nacionalnoj razini, što bi moglo dovesti do neučinkovitosti; skreće pozornost na dokaze iznesene u izvješćima Cedefopa o nedovoljnoj iskorištenosti vještina, prekvalificiranosti, potražnji za niskom razinom vještina i ograničenoj složenosti mnogih europskih radnih mjesta te relativno skromnoj razini potražnje za digitalnim vještinama u Europi, što bi moglo ometati digitalnu tranziciju i utjecati na konkurentnost Europe; poziva Komisiju da predstavi prijedloge i koordinira mjere javne politike kojima se doprinosi povećanju broja digitalno složenijih radnih mjesta i olakšava osmišljavanje poticaja u cilju usavršavanja digitalnih vještina radnika; uključujući osposobljavanje i cjeloživotno obrazovanje; ističe da bi takve inicijative trebale biti usmjerene i na ranjive skupine i manjine kako bi se svima olakšao pristup tržištu rada s obzirom na to da 45 % radne snage EU-a smatra da su im potrebna nova znanja i vještine zbog novih digitalnih tehnologija na njihovu radnom mjestu;

32.  podsjeća da su otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i provedba strategija zadržavanja najbolji način za privlačenje kvalificirane radne snage i poticanje poslodavaca da ulažu u svoje radnike; ističe da se u izvješćima Cedefopa naglašava da poteškoće pri zapošljavanju (među ostalim zbog neusklađenosti vještina) također u velikoj mjeri odražavaju lošu kvalitetu radnih mjesta, nedostatak politike ljudskih resursa usmjerene na ljude i neiskorištene mogućnosti za osmišljavanje radnih mjesta; poziva Komisiju da doprinese rješavanju problema nedostataka u kompetencijama koji postoje u Europi te da revidira svoje politike usavršavanja i prekvalifikacije s obzirom na zaključke Cedefopa; ističe hitnu potrebu za većom potporom cjeloživotnom osposobljavanju i profesionalnom preusmjeravanju u skladu s ciljem da najmanje 60 % svih odraslih osoba svake godine sudjeluje u osposobljavanju;

33.  naglašava da predviđanje tržišta rada dovodi do otpornijih gospodarstava, za koja su potrebne aktivne politike tržišta rada, uključujući usavršavanje i prekvalifikaciju, te snažni sustavi socijalne zaštite; zabrinut je zbog manjka radne snage koji se prijavljuje u mnogim sektorima, posebno onima povezanima s kvalifikacijama u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), obrazovanjem i zdravstvenom skrbi; naglašava potrebu za poboljšanjem njihovih radnih uvjeta, što bi također pomoglo u smanjenju manjka radne snage na tržištu rada, kao i potrebu za jačanjem obrazovnih programa EU-a, podupirući napore zaposlenika da se osposobe za prave vještine i napore nastavnika da prenesu odgovarajuće vještine;

34.  apelira na to da se strategijom zelene industrije EU-a osigura da radna mjesta budućnosti ne budu samo zelena, već prije svega dostojanstvena, dobro plaćena i utemeljena na dobrim radnim uvjetima, te da se osiguraju zdravlje i sigurnost na radu, snažna socijalna zaštita i rodna ravnopravnost; također poziva na to da se ljudima zajamči odgovarajuća naknada, u skladu s njihovim kvalifikacijama i certificiranim kompetencijama; naglašava potrebu za osiguravanjem jednakih uvjeta za sve kako bi se potaknula socijalna i gospodarska konvergencija te spriječilo povećanje jaza u javnim ulaganjima i potpori zbog različitih fiskalnih kapaciteta država članica; poziva države članice da dobro iskoriste Fond za pravednu tranziciju i druge relevantne fondove i platforme EU-a kako bi se osiguralo da se radna mjesta koja se postupno ukidaju zbog zelene tranzicije zamijene kvalitetnim radnim mjestima u istim područjima; u tom smislu ističe potencijal kružnog gospodarstva, kao i ulogu koju bi postupci javne nabave trebali imati u promicanju kolektivnog pregovaranja i dobrih radnih uvjeta; naglašava da politika zelena industrije EU-a može postati jedan od glavnih izvora otvaranja radnih mjesta u Europi u nadolazećim godinama, kako u novim tako i u tradicionalnim sektorima, što odražava činjenicu da održive gospodarske aktivnosti zahtijevaju više radne snage od aktivnosti koje zamjenjuju; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se industrijskim planom EU-a ostvare pravedna tranzicija i njezini ciljevi, uključujući stvaranje kvalitetnih radnih mjesta s poštenim radnim uvjetima i dobrom plaćom, promicanje kolektivnog pregovaranja i poštovanje kolektivnih ugovora;

35.  podsjeća na ključnu ulogu europskih, nacionalnih i sektorskih socijalnih partnera u predviđanju promjena; ističe da je potrebno podrobno informirati sindikate i predstavnike radnika i savjetovati se s njima u svim postupcima donošenja odluka kako bi se osigurala učinkovita i pravedna tranzicija; poziva države članice da se savjetuju sa socijalnim partnerima tijekom izrade i provedbe nacionalnih planova (nacionalnih programa reforme, planova stabilnosti/konvergencije ili nacionalnih planova za oporavak i otpornost); naglašava ključnu ulogu kolektivnog pregovaranja u osiguravanju najviših standarda zdravlja i sigurnosti na radu, razvoja relevantnih vještina i strateškog predviđanja promjena; naglašava da je europskim i međunarodnim ljudskim pravima svim radnicima zajamčeno pravo na organiziranje i osnivanje sindikata te učlanjivanje u sindikat, sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju, poduzimanje zajedničkih mjera za obranu svojih prava i zaštitu u okviru kolektivnih ugovora, bez obzira na njihov radni status; poziva države članice da povuku sve nacionalne zakone koji ometaju kolektivno pregovaranje, među ostalim osiguravanjem da sindikati imaju pristup radnim mjestima u svrhu organizacije, razmjene informacija i savjetovanja, kako bi se ojačala zastupljenost radnika;

36.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Eurofound, The cost-of-living crisis and energy poverty in the EU: Social impact and policy responses (Kriza troškova života i energetsko siromaštvo u EU-u: socijalni učinci i odgovori politika) – pripremni dokument, 2022. (2) Eurostat, Key Figures on European Businesses (Najvažniji podaci o europskim poduzećima), izdanje za 2022., str. 10. (3) Socijalna Europa: anketa Eurobarometra pokazuje da Europljani podupiru snažnije socijalne politike i veće rashode za socijalna pitanja. (4) Direktiva (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji, (SL L 275, 25.10.2022., str. 33.) (5) Prijedlog direktive o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama (COM(2021)0093 final). (6) https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Migrant_integration_statistics.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o izvješću o provedbi Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a (2020/2202(INI))

P9_TA(2023)0080 A9-0052/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju(1) („Sporazum o povlačenju”), uključujući njegov Protokol o Irskoj / Sjevernoj Irskoj („Protokol”),

–  uzimajući u obzir Političku izjavu kojom se uspostavlja okvir za buduće odnose Europske unije i Ujedinjene Kraljevine(2), priloženu Sporazumu o povlačenju,

–  uzimajući u obzir najavljeni načelni sporazum o Windsorskom okviru;

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Belfasta / Sporazum na Veliki petak od 10. travnja 1998. koji su potpisali vlada Ujedinjene Kraljevine, vlada Irske i ostali sudionici u višestranim pregovorima;

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije(3), od 3. listopada 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom(4), od 13. prosinca 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom(5), od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine(6), od 18. rujna 2019. o trenutačnom stanju u pogledu povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije(7), od 15. siječnja 2020. o provedbi i praćenju odredbi o pravima građana u Sporazumu o povlačenju(8), od 12. veljače 2020. o predloženom mandatu za pregovore o novom partnerstvu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske(9), od 18. lipnja 2020. o pregovorima o novom partnerstvu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske(10), od 28. travnja 2021. o ishodu pregovora između EU-a i Ujedinjene Kraljevine(11) i od 16. veljače 2022. o ocjeni provedbe članka 50. Ugovora o Europskoj uniji(12),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 29. siječnja 2020. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju(13),

–  uzimajući u obzir Sporazum o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane(14) („Sporazum o trgovini i suradnji”),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9‑0052/2023),

A.  budući da je Sporazum o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine stupio na snagu 1. veljače 2020.;

B.  budući da je Sporazumom o povlačenju omogućeno uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije; budući da je Sporazumom o povlačenju osnovan Zajednički odbor koji je odgovoran za praćenje i promicanje provedbe i primjene Sporazuma; budući da je Sporazumom o povlačenju osnovano šest specijaliziranih odbora koji obuhvaćaju sljedeća područja: prava građana, druge odredbe o razdvajanju, Irska/Sjeverna Irska, Gibraltar, suverena područja na Cipru i financijske odredbe;

C.  budući da Sporazum o povlačenju, posebno Protokol o Irskoj / Sjevernoj Irskoj, i Sporazum o trgovini i suradnji čine zajednički okvir za odnos Ujedinjene Kraljevine s EU-om; budući da su Europska Unija i Ujedinjena Kraljevina prihvatile i ratificirale oba sporazuma te su oni pravno obvezujući ugovori u okviru međunarodnog javnog prava; budući da se odnos između EU-a i Ujedinjene Kraljevine mora temeljiti na punom poštovanju tih međunarodnih obveza; budući da se Sporazum o trgovini i suradnji temelji na potpunoj provedbi Sporazuma o povlačenju i Protokola, što znači da su izazovi u provedbi u okviru Sporazuma o povlačenju i Protokola stoga neodvojivo povezani sa Sporazumom o trgovini i suradnji; budući da bi ti izazovi u provedbi mogli imati dalekosežne učinke i ozbiljne posljedice za širi odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

D.  budući da se dijelom drugim Sporazuma o povlačenju štite prava građana EU-a koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji žive u EU-u; budući da se zaštita tih prava zakonito nastavlja nakon završetka izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a;

E.  budući da nedosljednost između statusa dodijeljenog u okviru sustava za prijavu nastanjenja građana EU-a i prava predviđenih Sporazumom o povlačenju može predstavljati rizik od pravne nesigurnosti za građane EU-a;

F.  budući da je 31. prosinca 2020. osnovano neovisno nadzorno tijelo Ujedinjene Kraljevine za sporazume o pravima građana (IMA);

G.  budući da je trajno poštovanje Europske konvencije za ljudska prava bilo jedan od ključnih zahtjeva u Sporazumu o povlačenju, posebno u pogledu provedbe zakona i pravosudne suradnje u području kaznenih djela; budući da se u Sporazumu o povlačenju navodi da se ne smije prouzročiti „smanjenje prava, jamstava ili jednakih mogućnosti” za stanovnike Sjeverne Irske;

H.  budući da se Sporazumom o povlačenju predviđa pronalaženje uredne i pravedne financijske nagodbe s Ujedinjenom Kraljevinom;

I.  budući da su 10. travnja 1998. vlada Ujedinjene Kraljevine, vlada Irske i ostali sudionici u višestranim pregovorima potpisali Sporazum iz Belfasta / Sporazum na Veliki petak; budući da se Protokolom o Irskoj / Sjevernoj Irskoj izbjegava primjena „tvrde granice” na irskom otoku, osigurava funkcioniranje gospodarstva cijelog otoka i štite sve dimenzije Sporazuma iz Belfasta / Sporazuma na Veliki petak, uz zaštitu cjelovitosti jedinstvenog tržišta EU-a; budući da je nakon godina intenzivnih pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom Protokol bio jedino rješenje; budući da se njime stoga pruža jedini okvir za rješavanje konkretnih posljedica odluke Ujedinjene Kraljevine o napuštanju jedinstvenog tržišta i carinske unije za Sjevernu Irsku;

J.  budući da je 13. listopada 2021. Komisija, pokazujući fleksibilnost i pragmatizam, predložila niz dalekosežnih prijedloga kako bi provedba Protokola bila fleksibilnija;

K.  budući da je Ujedinjena Kraljevina jednostranim donošenjem i produljenjem razdoblja odgode zanemarila svoje međunarodne obveze; budući da se zbog tog jednostranog djelovanja krši niz središnjih aspekata Protokola;

L.  budući da je Ujedinjena Kraljevina nedavno predstavila zakon o Protokolu o Sjevernoj Irskoj, čiji je cilj jednostrano prekinuti primjenu različitih odredaba Protokola; budući da takav prijedlog predstavlja jasno i neprihvatljivo kršenje međunarodnih obveza iz Sporazuma o povlačenju;

M.  budući da se nedavno najavljenim načelnim sporazumom o Windsorskom okviru utvrđuju uvjeti za fleksibilnu, ali učinkovitu provedbu Protokola; budući da je vlada Ujedinjene Kraljevine u tom kontekstu najavila zaustavljanje i obustavu predloženog zakona o Protokola o Sjevernoj Irskoj;

N.  budući da izabrani dužnosnici i dionici u Sjevernoj Irskoj imaju izravan uvid i imaju iskustva s praktičnim posljedicama provedbe Protokola;

O.  budući da je potrebno očuvati jednake uvjete i pravnu sigurnost za poduzeća i građane;

Opće napomene

1.  podsjeća na to da je Sporazumom o povlačenju omogućeno uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, uz smanjenje socijalnih i gospodarskih poremećaja na najnižu moguću razinu i izbjegavanje scenarija „ruba litice”; podsjeća da su pregovori o njemu bili povijesni, ali složen i dugotrajan politički proces kojem su obje stranke posvetile znatne političke, administrativne i financijske resurse; ističe da je to bilo razdoblje duboke nesigurnosti za EU-27, Ujedinjenu Kraljevinu i njihove dionike; žali zbog činjenice da Sporazum o povlačenju još nije u potpunosti proveden; ističe da je potpuna i pravodobna provedba Sporazuma o povlačenju i Sporazuma o trgovini i suradnji, koji se temelje na međunarodnom pravu ključni prioritet EU-a i da će to uvijek biti;

2.  napominje da je povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a, kao što se očekivalo, dovelo do poremećaja u trgovini i lancu opskrbe između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine, povećanja nesigurnosti za građane i poduzeća te povećanja troškova za trgovce u različitim sektorima, ulagače i industriju zbog nedostatka prijevoza, kašnjenja u pomorskom prometu, poteškoća s ispunjavanjem promjenjivih pravila uvoza i previranja na carinskim granicama zbog dvojnih regulatornih sustava i dodatnih formalnosti; stoga konstatira da se, Brexit pokazao štetnim za sve uključene, u prvom redu za Ujedinjenu Kraljevinu; napominje da su posebno pogođene regije uključene u projekte Interrega s Ujedinjenom Kraljevinom; ističe da bi situacija bila znatno lošija za građane, poduzeća i javne uprave u EU-u i Ujedinjenoj Kraljevini bez Sporazuma o povlačenju;

3.  ističe da se Sporazumom o povlačenju osigurao pravni okvir za zaštitu prava građana; izbjegavanje „tvrde granice” na irskom otoku i poštovanje Sporazuma iz Belfasta / Sporazuma na Veliki petak, uz istodobnu zaštitu cjelovitosti i funkcioniranja jedinstvenog tržišta EU-a i carinske unije, osiguravanje pravednog financijskog rješenja i uspostavu učinkovitog sustava za rješavanje sporova i zajedničkih institucija za praćenje i provedbu njegove provedbe;

4.  primjećuje da još nisu uvedena određena važna poboljšanja s ciljem zaštite prava građana kao i da su prve tri godine provedbe Sporazuma negativno obilježili postupci Ujedinjene Kraljevine, tj. njezino kontinuirano kršenje obveza, kao i dodatne prijetnje kršenja obveza u okviru Protokola;

5.  ponavlja da se odredbe Sporazuma o povlačenju moraju poštovati i provoditi; ističe da je poštovanje Ugovorâ temeljno načelo međunarodnog prava i da odnos povjerenja između EU-a i Ujedinjene Kraljevine ovisi o tome poštuju li sve strane svoje pravne obveze;

6.  podsjeća da Sporazum o povlačenju ima izravan učinak na pravne poretke EU-a i Ujedinjene Kraljevine; ističe da se dotični pravni subjekti mogu izravno pozivati na njegove odredbe pred nacionalnim sudovima; naglašava da se svaka proturječna nacionalna provedbena mjera mora zanemariti te se ne može provoditi;

7.  ističe da je potrebno očuvati ulogu Suda Europske unije, što je nužno za tumačenje primjenjivog prava EU-a; podsjeća da sudovi Ujedinjene Kraljevine moraju uzeti u obzir sudsku praksu Suda EU-a donesenu nakon prijelaznog razdoblja te ističe da se na prava zajamčena odjeljkom o pravima građana iz Sporazuma o povlačenju mogu izravno pozivati i građani EU-a na sudovima Ujedinjene Kraljevine i državljani Ujedinjene Kraljevine na sudovima država članica; osim toga, podsjeća da se Sporazumom o povlačenju predviđa da Sud i dalje ima ulogu tako što se tijekom razdoblja od osam godina nakon isteka prijelaznog razdoblja sudovima Ujedinjene Kraljevine omogućuje da pod određenim uvjetima od njega zatraže prethodnu odluku o tumačenju dijela drugog Sporazuma;

Prava građana

8.  podsjeća na to da se dijelom drugim Sporazuma o povlačenju predviđa da svi građani EU-a koji su zakonito boravili u Ujedinjenoj Kraljevini i svi državljani Ujedinjene Kraljevine koji su na kraju prijelaznog razdoblja 31. prosinca 2020. zakonito boravili u EU-27 i koji i dalje tamo borave ostvaruju sva prava utvrđena pravom EU-a i na način kako ih tumači Sud Europske unije; podsjeća da su i djeca zaštićena Sporazumom o povlačenju, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 1. Sporazuma o povlačenju; naglašava da je potrebna potpuna provedba odredbi Sporazuma o povlačenju o pravima građana kako bi se zaštitila ta prava i osigurala pravna sigurnost koja je potrebna građanima EU-a i Ujedinjene Kraljevine te njihovim obiteljima;

9.  podsjeća kako se u članku 5. Sporazuma o povlačenju naglašava da bi si EU i Ujedinjena Kraljevina, uz puno uzajamno poštovanje i u dobroj vjeri, trebale međusobno pomagati pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Sporazuma o povlačenju;

10.  pozdravlja činjenicu da je Ujedinjena Kraljevina uspostavila sustav za prijavu nastanjenja građana EU-a (EUSS) kako bi ispunila svoje obveze prema građanima EU-a i članovima njihovih obitelji, ali također ponavlja zabrinutost Komisije u pogledu nedostatka pravne jasnoće jer se uvjeti prihvatljivosti koje je Ujedinjena Kraljevina utvrdila za pristup pravima u okviru EUSS-a i dalje razlikuju od onih predviđenih Sporazumom o povlačenju; podsjeća da se u Sporazumu o povlačenju jasno navodi da administrativni postupci u okviru konstitutivnog sustava moraju biti „neometani, transparentni i jednostavni”;

11.  napominje da je do 31. prosinca 2022. u okviru EUSS-a Ujedinjena Kraljevina zaprimila 7 040 670 zahtjeva, od kojih je 988 440 zaprimljeno nakon roka 30. lipnja 2021.; napominje da je od zaključenih predmeta u 50 % slučajeva (3 420 270) dodijeljen status trajno nastanjene osobe, u 39 % slučajeva (2 707 800) status koji prethodi statusu trajno nastanjene osobe, a u 11 % slučajeva drugi ishodi (uključujući 442 770 odbijenih zahtjeva, 152 990 povučenih ili poništenih zahtjeva i 135 840 nevažećih zahtjeva);

12.  izražava duboku zabrinutost zbog neusklađenosti sa Sporazumom o povlačenju, to jest zbog toga što građani EU-a koji imaju status koji prethodi statusu trajno nastanjene osobe moraju podnijeti drugi zahtjev za stjecanje statusa trajno nastanjene osobe, što bi moglo dovesti do automatskog i nezakonitog gubitka njihovih prava; podsjeća da će prvi val građana EU-a sa statusom koji prethodi statusu trajno nastanjene osobe i koji moraju podnijeti zahtjev za status trajno nastanjene osobe morati početi podnositi svoje zahtjeve u drugoj polovici 2023.; izražava zabrinutost zbog toga što će tijekom drugog zahtjeva građani EU-a koji ispunjavaju uvjete morati dokazati nastavak boravka, što će postupak podnošenja zahtjeva za status trajno nastanjene osobe učiniti težim od postupka podnošenja zahtjeva za status koji prethodi statusu trajno nastanjene osobe;

13.  podsjeća da su osobe koje još nisu stekle pravo na stalni boravak, odnosno one koje nisu živjele u državi domaćinu najmanje pet godina, i dalje u potpunosti zaštićene Sporazumom o povlačenju te da će moći nastaviti boraviti u državi domaćinu i steći pravo na stalni boravak u državi domaćinu nakon pet godina boravka;

14.  konstatira da je rok do kojeg većina građana EU-a mora podnijeti zahtjev za status trajno nastanjene osobe istekao 30. lipnja 2021.; naglašava da na temelju Sporazuma o povlačenju građani EU-a i njihove obitelji koji imaju opravdane razloge za propuštanje roka još uvijek mogu podnijeti zahtjev putem EUSS-a; uviđa da je vlada Ujedinjene Kraljevine odlučila da neće odbiti nijedan zahtjev podnesen nakon službenog roka; pozdravlja fleksibilnost koju je vlada Ujedinjene Kraljevine pokazala u tom pogledu; međutim, i dalje je zabrinut zbog situacije u pogledu zakašnjelih zahtjeva s obzirom na to da mnogi građani i dalje nisu sigurni u pogledu svojeg imigracijskog statusa;

15.  zabrinut je zbog vrlo dugih kašnjenja vlade Ujedinjene Kraljevine u donošenju odluka povezanih s pravima građana; napominje da je u prosincu 2022. izostajala odluka o 181 000 zahtjeva; posebno je zabrinut zbog kašnjenja u predmetima spajanja obitelji; skreće pozornost na činjenicu da su se kašnjenja u donošenju odluka o predmetima spajanja obitelji povećala s prosječno 95 kalendarskih dana u srpnju 2021. na 291 kalendarski dan u lipnju 2022.; poziva vladu Ujedinjene Kraljevine da učini sve što je u njezinoj moći kako bi ubrzala postupak donošenja odluka;

16.  pohvaljuje rad neovisnog nadzornog tijela (IMA), čija je uloga osigurati da vlasti Ujedinjene Kraljevine na odgovarajući način i učinkovito provode prava predviđena sporazumima o pravima građana; ponavlja da je važno zajamčiti da IMA može izvršavati svoju ulogu na istinski neovisan način;

17.  pozdravlja izvješće o drugom istraživanju IMA-e iz srpnja 2022.; sa zabrinutošću napominje da tri od četiri ispitanika nisu čula za IMA-u prije istraživanja 2022.; poziva IMA-u da poboljša svoje napore u pogledu komunikacije i kampanja za podizanje razine osviještenosti;

18.  pozdravlja i pomno prati pravni spor koji je IMA u prosincu 2021. pokrenula pred Visokim sudom Ujedinjene Kraljevine u pogledu stajališta vlade Ujedinjene Kraljevine da će građani EU-a koji ne podnesu zahtjev za status trajno nastanjene osobe ili ne podnesu ponovni zahtjev za status koji prethodi statusu trajno nastanjene osobe prije isteka tog statusa automatski izgubiti svoja prava; napominje da je Visoki sud Ujedinjene Kraljevine u presudi donesenoj 21. prosinca 2022. proglasio da je EUSS, s obzirom na to kako trenutačno djeluje, nezakonit u tom pogledu; podržava sudjelovanje Komisije u sudskim postupcima; pozdravlja nedavnu najavu Ministarstva unutarnjih poslova Ujedinjene Kraljevine kojom se potvrđuje da se neće žaliti na presudu i očekuje njezinu brzu provedbu; naglašava da se, u skladu s člankom 15. stavkom 3. Sporazuma o povlačenju, nakon što građani steknu pravo na stalni boravak, ono može izgubiti samo zbog odsutnosti iz države domaćina u razdoblju duljem od pet uzastopnih godina;

19.  ističe ulogu Posebnog odbora za prava građana u olakšavanju primjene dijela drugog Sporazuma o povlačenju; ističe važnost njegova rada i njegovih izvješća o provedbi prava boravka; poziva države članice i Ujedinjenu Kraljevinu da nastave pružati potpune i ažurirane statističke informacije Posebnom odboru za prava građana u pogledu provedbe Sporazuma o povlačenju; potiče Komisiju i vladu Ujedinjene Kraljevine da što prije ponovno sazovu Posebni odbor za prava građana te da nastave održavati sastanke na tromjesečnoj osnovi sve dok se utvrđeni problemi u potpunosti ne riješe;

20.  pozdravlja šesto zajedničko izvješće o provedbi prava boravka u skladu s dijelom drugim Sporazuma o povlačenju od 26. siječnja 2022.; prima na znanje redovitu objavu zajedničkih izvješća Posebnog odbora za prava građana o provedbi prava boravka u skladu sa Sporazumom o povlačenju i godišnjih izvješća tajništva odbora Zajedničkom odboru; ističe njihovu korisnost u praćenju provedbe dijela drugog Sporazuma o povlačenju;

21.  ponavlja svoje stajalište da bi se građanima EU-a u Ujedinjenoj Kraljevini zajamčila veća sigurnost kada bi im se, kao dopuna njihovu postojećem digitalnom statusu, izdao fizički dokument kao dokaz njihovih prava kao rezidenata; izražava zabrinutost zbog toga što bi isključivo digitalni pristup mogao imati negativan i diskriminirajući učinak na podnositelje zahtjeva iz ranjivih skupina te poziva na pružanje pomoći u takvim slučajevima; podsjeća na svoje stajalište da bi se deklaratornim sustavom dotičnim građanima pružila još veća pravna sigurnost, uz istodobno smanjenje administrativnog opterećenja za vlasti Ujedinjene Kraljevine;

22.  izražava zabrinutost zbog poteškoća s kojima se građani EU-a i njihove obitelji mogu suočiti pri pokušaju povratka u Ujedinjenu Kraljevinu zbog neupoznatosti zrakoplovnih poduzeća s digitalnim postupkom provjere statusa trajno naseljene osobe ili statusa koji prethodi statusu trajno naseljene osobe i zbog toga što nemaju mogućnost provjere tog statusa na izlaznim vratima zračne luke prije ukrcaja; poziva Vladu Ujedinjene Kraljevine da nastavi surađivati s prijevoznicima kako bi se pronašla rješenja;

23.  izražava žaljenje zbog sve većih kašnjenja u izdavanju boravišnih isprava i ulaznih viza za građane EU-a u Ujedinjenoj Kraljevini te potiče nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine da razrade planove za smanjenje broja prijava na čekanju;

24.  žali zbog odluke Ujedinjene Kraljevine da podnositeljima zahtjeva za vizu naplaćuje različite pristojbe, ovisno o njihovoj zemlji podrijetla iz EU-a;

25.  poziva vladu Ujedinjene Kraljevine da nastavi jamčiti prava boravka zatvorenim građanima EU-a sa statusom koji prethodi statusu trajno nastanjene osobe, kako je predviđeno Sporazumom o povlačenju;

26.  izražava zabrinutost zbog poteškoća s kojima se suočavaju državljani Ujedinjene Kraljevine kada trebaju razjasniti svoj status u nekim zemljama EU-a; poziva države članice da pokažu fleksibilnost u pogledu obrade kasnih zahtjeva; potiče države članice koje su se odlučile za provedbu članka 18. stavka 4. prema kojem se ne zahtijeva postupak podnošenja zahtjeva za potvrdu pravâ iz Sporazuma o povlačenju da odgovore na zabrinutost Ujedinjene Kraljevine u pogledu dokazivanja statusa i mogućnosti pristupa naknadama i uslugama građana Ujedinjene Kraljevine koji žive u EU-u; pozdravlja inicijative Komisije za pružanje smjernica državama članicama u tom kontekstu; poziva države članice s konstitutivnim sustavom da razmotre donošenje deklaratornog sustava ili njegovih dijelova;

27.  ističe važnost lokalnih organizacija u zagovaranju poštovanja prava građana u Ujedinjenoj Kraljevini i EU-u u okviru Sporazuma o povlačenju; sa žaljenjem napominje da su neke organizacije koje se zalažu za prava građana Ujedinjene Kraljevine u Europi morale prekinuti svoj rad zbog nedostatka financijskih sredstava;

28.  ponavlja da su prava građana glavni prioritet Parlamenta i ponovno potvrđuje svoju obvezu pomnog praćenja provedbe Sporazuma o povlačenju kako bi se ta prava u potpunosti zaštitila;

29.  podsjeća da svaki građanin EU-a koji boravi u Ujedinjenoj Kraljevini ima pravo podnijeti predstavku Europskom parlamentu u skladu s člankom 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; podsjeća da i građani Ujedinjene Kraljevine koji borave u EU-u zadržavaju pravo na podnošenje predstavki Parlamentu;

30.  poziva nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine da zajamče socijalna i radnička prava građana EU-a i slobodu kretanja prekograničnih radnika na temelju nediskriminacije i reciprociteta;

Protokol o Irskoj / Sjevernoj Irskoj

31.  podsjeća na to da je Protokol dogovoren kao kompromis kojim bi se zaštitili svi dijelovi Sporazuma iz Belfasta / Sporazuma na Veliki petak i spriječila uspostava „tvrde granice” na irskom otoku, uz istodobnu zaštitu cjelovitosti jedinstvenog tržišta EU-a; nadalje, podsjeća na to da je konačnu verziju Protokola predložila vlada Ujedinjene Kraljevine, što je dovelo do odustajanja od prethodnih verzija zaštitnog mehanizma; napominje da je primjena Protokola dosad pokazala da u nekoliko važnih aspekata uspješno ispunjava svoju svrhu;

32.  izražava duboko žaljenje zbog propusta Ujedinjene Kraljevine da u protekle tri godine djeluje u skladu sa svojim obvezama iz Protokola; posebno žali zbog nedostatka potpore osoblju EU-a zaduženom za praćenje carinskih kontrola u Irskom moru, nedovoljnog pristupa osoblja EU-a carinskim podacima Ujedinjene Kraljevine i uzastopnih jednostranih razdoblja odgode koja su ugrozila granične kontrole, čime se očito krši Protokol;

33.  naglašava da se Protokolom Sjeverna Irska stavlja u jedinstven položaj jer roba proizvedena u Sjevernoj Irskoj ima pristup jedinstvenom tržištu EU-a i unutarnjem tržištu Ujedinjene Kraljevine; naglašava da se potrebne provjere i kontrole moraju provoditi na ulaznim točkama za robu koja ulazi u Sjevernu Irsku iz ostatka Ujedinjene Kraljevine ili bilo koje druge treće zemlje;

34.  ističe da je stalna nesigurnost u pogledu trgovinskih sporazuma štetna za Sjevernu Irsku i za poslovanje; primjećuje da se tokovi ulaganja u Sjevernu Irsku smanjuju te da se dovode u pitanje prednosti dvojnog pristupa tržištu predviđenog Protokolom; priznaje da će poduzeća u Sjevernoj Irskoj biti pod većim pritiskom jer će se morati nositi s razlikama između politika Ujedinjene Kraljevine i EU-a;

35.  ističe da je svako kršenje Protokola kršenje međunarodnih pravnih obveza i predstavlja neprihvatljiv dokaz nepoštovanja vladavine prava;

36.  izražava duboku zabrinutost zbog predloženog zakona o Protokolu o Sjevernoj Irskoj, kojim bi se ministrima Ujedinjene Kraljevine dale dalekosežne ovlasti da jednostrano obustave primjenu odredaba Protokola, što bi moglo ugroziti Sporazum iz Belfasta / Sporazum na Veliki petak, doprinijeti gospodarskoj i političkoj nesigurnosti u Sjevernoj Irskoj i negativno utjecati na zaštitu potrošača, poduzeća i radnika;

37.  naglašava da se bilateralni sporazum ne može jednostrano izmijeniti i da bi se time potkopao odnos između EU-a i Ujedinjene Kraljevine; ponavlja svoj poziv nadležnim tijelima Ujedinjene Kraljevine da u potpunosti poštuju Sporazum iz Belfasta/Sporazum na Veliki petak u svim njegovim dijelovima, kako je navedeno u Sporazumu o povlačenju, te da se pobrinu za to da se prava građana Sjeverne Irske neće smanjiti;

38.  pozdravlja nedavnu najavu načelnog sporazuma između EU-a i Ujedinjene Kraljevine o Protokolu, tzv. Windsorski okvir, kojim će se osigurati njegova fleksibilna, ali učinkovita provedba i poštovanje Sporazuma iz Belfasta / Sporazuma ne Veliki petak, uz istodobnu zaštitu cjelovitosti jedinstvenog tržišta EU-a; nada se da će se podjela vlasti u Sjevernoj Irskoj moći što prije ponovno uspostaviti u skladu s obvezama iz Sporazuma iz Belfasta / Sporazuma na Veliki petak te u korist stanovnika Sjeverne Irske; očekuje da će se politički sporazum u potpunosti provesti, čime će se omogućiti novo poglavlje u partnerstvu između EU-a i Ujedinjene Kraljevine utemeljeno na uzajamnom povjerenju i punoj suradnji; stoga pozdravlja najavu vlade Ujedinjene Kraljevine, u kontekstu Windsorskog okvira, da će zaustaviti proces izrade zakona o Protokolu o Sjevernoj Irskoj i da neće nastaviti s njime;

39.  podsjeća na jednostranu izjavu Vlade Ujedinjene Kraljevine, u kontekstu Protokola, o funkcioniranju odredbe koja se odnosi na „demokratsku suglasnost u Sjevernoj Irskoj” u skladu sa Sporazumom iz Belfasta / Sporazumom na Veliki petak; naglašava da u skladu s tom jednostranom izjavom „demokratsku suglasnost” s Protokolom pravodobno mora podržati većina u Skupštini Sjeverne Irske; podsjeća na to da je na posljednjim izborima u Sjevernoj Irskoj velika većina glasača glasovala za stranke koje su izrazile svoju potporu zadržavanju Protokola;

40.  ističe da je EU uvijek bio i ostao otvoren za rasprave s vladom Ujedinjene Kraljevine kako bi se pronašla zajednička rješenja za održivo i dugoročno funkcioniranje Protokola; podsjeća na dalekosežne prijedloge Komisije iz listopada 2021. o pronalasku pragmatičnih, razumnih i fleksibilnih rješenja za rješavanje izazova u provedbi Protokola; pozdravlja najavu obiju strana o tome da postoji politička volja za konstruktivno uključenje u istinske pregovore u okviru Zajedničkog odbora EU-a i Ujedinjene Kraljevine kako bi se pronašla održiva rješenja za moguća područja napetosti; poziva vladu Ujedinjene Kraljevine da proaktivno uključi Skupštinu Sjeverne Irske i druge izabrane dužnosnike i dionike u Sjevernoj Irskoj u rasprave o primjeni Protokola;

41.  ističe da će Glava 75. Zakona o državljanstvu i granicama Ujedinjene Kraljevine, kojom se zahtijeva da oni koji nemaju imigracijski status Ujedinjene Kraljevine (među ostalim, građani EU-a, uz iznimku građana Irske) moraju imati elektroničko odobrenje putovanja (ETA) prije ulaska u Sjevernu Irsku, negativno utjecati na građane Europske unije koji borave u Irskoj; nadalje naglašava da sustav ETA nije u potpunosti u skladu s člankom 2. Protokola kojim se štite prava pojedinaca te od Ujedinjene Kraljevine zahtijeva da osigura da ne bude nikakvih smanjenja prava, zaštitnih mjera ili jednakih mogućnosti, među ostalim pružanjem zaštite protiv diskriminacije; naglašava da je svaki prijedlog Ujedinjene Kraljevine kojim bi se u konačnici od građana EU-a koji borave u Irskoj moglo zahtijevati da se registriraju kako bi dobili izuzeće iz sustava ETA nerazmjeran te bi njegova primjena činila moguću povredu načela nediskriminacije, kako je utvrđeno UFEU-om;

42.  izražava punu potporu pravnim inicijativama čiju je provedbu pokrenula Komisija u cilju potpune provedbe Sporazuma o povlačenju; pozdravlja donošenje međuinstitucijskog sporazuma o prijedlogu uredbe Komisije o provedbenim mehanizmima Sporazuma o povlačenju i Sporazuma o trgovini i suradnji(15), čime će se EU-u omogućiti brzo djelovanje u obliku mjera u slučaju kršenja Sporazuma o povlačenju i / ili Sporazuma o trgovini i suradnji; poziva Komisiju da u potpunosti i pravodobno obavješćuje Parlament i Vijeće o relevantnim događajima koji bi mogli dovesti do toga da Komisija donese mjere ili djelovanja. ističe da bi se provedbeni instrumenti u okviru Sporazuma o trgovini i suradnji mogli iskoristiti i za jačanje provedbe Protokola;

Financijska nagodba

43.  podsjeća na to da se Sporazumom o povlačenju predviđa jedinstvena financijska nagodba s Ujedinjenom Kraljevinom, koja uključuje sve pravne obveze koje proizlaze iz nepodmirenih obveza i kojom se predviđaju izvanbilančne stavke, nepredviđene obveze i drugi financijski troškovi koji izravno proizlaze iz povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a; ističe da financijska nagodba ne znači jednokratan paušalni iznos, već aranžman za poravnanje nepodmirenih obveza preuzetih tijekom članstva Ujedinjene Kraljevine u EU-u;

44.  pozdravlja plodonosnu suradnju u tom području kao i činjenicu da su EU i Ujedinjena Kraljevina ponovno potvrdili svoju obavezu poštovanja svojih financijskih obveza u okviru Sporazuma o povlačenju;

Upravljanje i uloga Europskog parlamenta

45.  pozdravlja činjenicu da su upravljačke strukture odgovorne za provedbu Sporazuma o povlačenju u potpunosti operativne, osobito njegov Posebni odbor za prava građana, koji se sastaje redovito; poziva Ujedinjenu Kraljevinu da u potpunosti iskoristi te strukture umjesto da poduzima jednostrane mjere;

46.  ponovno potvrđuje svoju obvezu u vezi s pomnim praćenjem provedbe Sporazuma o povlačenju, posebno u pogledu prava građana i Protokola; pozdravlja vrlo plodonosnu suradnju između Parlamenta i Komisije u vezi s tim pitanjima;

47.  pozdravlja aktivno sudjelovanje Parlamentarne skupštine za partnerstvo EU-a i Ujedinjene Kraljevine; smatra da je ta skupština dobar okvir za parlamentarnu suradnju u području zajedničkih izazova, među ostalim u pogledu provedbe Sporazuma o povlačenju i Protokola o Irskoj / Sjevernoj Irskoj; pozdravlja činjenicu da su decentralizirana područja dobila aktivnu ulogu tijekom druge Parlamentarne skupštine za partnerstvo EU-a i Ujedinjene Kraljevine u studenome 2022. te očekuje da će se ta uloga ojačati u budućnosti;

48.  pozdravlja Kontaktnu skupinu za Ujedinjenu Kraljevinu koju je Odbor regija osnovao u veljači 2020. i koja predstavlja forum za kontinuirani dijalog i političko partnerstvo između lokalnih i regionalnih vlasti EU-a i Ujedinjene Kraljevine; obvezuje se na sličnu interakciju između Kontaktne skupine za Ujedinjenu Kraljevinu i izaslanstva Europskog parlamenta u Ujedinjenoj Kraljevini kako bi se pružili terenski dokazi o provedbi Sporazuma o povlačenju;

49.  podsjeća da su Španjolska i Ujedinjena Kraljevina 31. prosinca 2020. postigle dogovor o mogućem okviru za sporazum o Gibraltaru; podsjeća da je Komisija 20. srpnja 2021. predstavila preporuku za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom u vezi s Gibraltarom i za povezane pregovaračke smjernice; napominje da je Vijeće 5. listopada 2021. donijelo odluku o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u vezi s Gibraltarom, kao i pregovaračke smjernice. primjećuje da je od listopada 2022. dovršeno devet krugova pregovora;

o
o   o

50.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 29, 31.1.2020., str. 7. (2) SL C 34, 31.1.2020., str. 1. (3) SL C 298, 23.8.2018., str. 24. (4) SL C 346, 27.9.2018., str. 2. (5) SL C 369, 11.10.2018., str. 32. (6) SL C 162, 10.5.2019., str. 40. (7) SL C 171, 6.5.2021., str. 2. (8) SL C 270, 7.7.2021., str. 21. (9) SL C 294, 23.7.2021., str. 18. (10) SL C 362, 8.9.2021., str. 90. (11) SL C 506, 15.12.2021., str. 26. (12) SL C 342, 6.9.2022., str. 78. (13) SL C 331, 17.8.2021., str. 38. (14) SL L 149, 30.4.2021., str. 10. (15) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila za ostvarivanje prava Unije u provedbi i izvršenju Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te Sporazuma o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (COM(2022)0089).

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o odnosima EU-a i Armenije (2021/2230(INI))

P9_TA(2023)0081 A9-0036/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane(1) (CEPA), koji je u potpunosti stupio na snagu 1. ožujka 2021.,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 17. svibnja 2022. o Izvješću o provedbi partnerstva s Armenijom (SWD(2022)0154),

–  uzimajući u obzir izjavu od 6. listopada 2022. nakon četverostranog sastanka predsjednika Alijeva, premijera Pašinjana, predsjednika Macrona i predsjednika Michela,

–  uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime Europske unije od 19. studenog 2020. o Gorskom Karabahu,

–  uzimajući u obzir odluke Međunarodnog suda od 7. prosinca 2021. u predmetima između Armenije i Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir naloge Međunarodnog suda od 22. veljače 2023. o primjeni Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (Armenija protiv Azerbajdžana i Azerbajdžan protiv Armenije),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava (EKLJP),

–  uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) od 26. svibnja 2020. u predmetu Makuchyan i Minasyan protiv Azerbajdžana i Mađarske (17247/13), koja je postala pravomoćna 12. listopada 2020.,

–  uzimajući u obzir aktivnosti supredsjedatelja Skupine iz Minska pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 2. srpnja 2021. naslovljen „Oporavak, otpornost i reforme: prioriteti Istočnog partnerstva nakon 2020.” (SWD(2021)0186),

–  uzimajući u obzir indeks zemalja Istočnog partnerstva iz 2021.,

–  uzimajući u obzir izvješća Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) Vijeća Europe, a posebice četvrto izvješće o Armeniji objavljeno 4. listopada 2016. i zaključke o provedbi preporuka u pogledu Armenije objavljene 10. rujna 2019.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 2418 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 25. siječnja 2022. o navodnim kršenjima prava pripadnika zajednice LGBTI na južnom Kavkazu,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava nakon njezina posjeta Armeniji od 16. do 20. rujna 2018., objavljeno 29. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 18. ožujka 2020. naslovljenu „Politika Istočnog partnerstva u razdoblju nakon 2020.: Jačanje otpornosti – Istočno partnerstvo koje donosi koristi za sve” (JOIN(2020)0007),

–  uzimajući u obzir Gospodarski i investicijski plan objavljen 2. srpnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Višegodišnji okvirni program Komisije za Armeniju (2021. – 2027.),

–  uzimajući u obzir rezultate četvrtog sastanka Vijeća za partnerstvo EU-a i Armenije održanog 18. svibnja 2022.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije za promatranje izbora Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) od 27. listopada 2021. o prijevremenim parlamentarnim izborima u Armeniji 20. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir plan EU-a za suradnju s civilnim društvom u Armeniji za razdoblje 2021. – 2027.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. srpnja 2018. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane(2),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 19. lipnja 2020. Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u lipnju 2020.(3),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, uključujući rezoluciju od 13. rujna 2012. o Azerbajdžanu: predmet Ramila Safarova(4), rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(5), rezoluciju od 20. svibnja 2021. o ratnim zarobljenicima nakon najnovijeg sukoba Armenije i Azerbajdžana(6), rezoluciju od 10. ožujka 2022. o uništavanju kulturne baštine u Gorskom Karabahu(7), rezoluciju od 8. lipnja 2022. o sigurnosti u području Istočnog partnerstva i ulozi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(8), rezoluciju od 18. siječnja 2023. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2022.(9) te rezoluciju od 19. siječnja 2023. o humanitarnim posljedicama blokade u Gorskom Karabahu(10),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0036/2023),

A.  budući da je tijekom više od tri desetljeća sukob u Gorskom Karabahu, kao i nedavni upad Azerbajdžana na armensko suvereno državno područje, rezultirao desecima tisuća žrtava, golemim uništenjem i raseljavanjem stotina tisuća ljudi; budući da sukob u Gorskom Karabahu još uvijek nije razriješen;

B.  budući da se procjenjuje da još uvijek ima otprilike 4500 nestalih Azerbajdžanaca i Armenaca te stotine tisuća interno raseljenih osoba iz prvog sukoba u Gorskom Karabahu 1990-ih;

C.  budući da su se u skladu s izjavom o primirju od 9. studenoga 2020. strane obvezale ostati na položajima na kojima su bile tog dana, razmijeniti ratne zarobljenike i druge pritvorenike te deblokirati sve gospodarske i prometne veze u regiji;

D.  budući da trostrana izjava od 9. studenoga 2020., uvedena nakon 44-dnevnog rata koji je Azerbajdžan započeo 2020., nije u potpunosti provedena te se primirje stalno krši, što dovodi do većeg broja žrtava; budući da je u 44-dnevnom ratu stradalo 3825 Armenaca, a 203 osobe, među kojima ima i civila, još uvijek se vode kao nestale;

E.  budući da je u rujnu 2022. Azerbajdžan napao tri armenske pokrajine: Gegharkunik, Sjunik i Vajots Dzor; budući da su armenske vlasti prijavile da je napad rezultirao okupacijom 220 km2 armenskog suverenog državnog područja i prouzročio smrt 201 osobe, kako vojnika, tako i civila, a 27 osoba smatra se nestalima;

F.  budući da armenske vlasti procjenjuju da je pri granatiranje civilnih objekata i infrastrukture pogođeno 36 zajednica i naselja, 192 kuće, dvije škole, jedan medicinski centar, tri pansiona te vodovi za opskrbu električnom energijom i cjevovodi; budući da je to jasno kršenje teritorijalne cjelovitosti Armenije i normi međunarodnog prava kojima se zabranjuje gađanje civilne infrastrukture;

G.  budući da su azerbajdžanske vojne akcije uslijedile nakon zabrinjavajućih izjava azerbajdžanskih vlasti u kojima su državno područje Republike Armenije nazvale zemljom azerbajdžanskih predaka i zaprijetile upotrebom sile; budući da je od prosinca 2022. blokiran civilni promet Lačinskim koridorom između Armenije i Gorskog Karabaha, što se negativno odrazilo na dostavu hrane i drugih ključnih potrepština i isporuku usluga u regiju;

H.  budući da je 22. veljače 2023. Međunarodni sud izdao obvezujući nalog u kojem navodi da Azerbajdžan mora poduzeti sve raspoložive mjere kako bi osigurao neometano kretanje osoba, vozila i tereta duž Lačinskog koridora u oba smjera;

I.  budući da je Europski sud za ljudska prava 16. rujna 2022. donio odluku da je njegova privremena mjera od 29. rujna 2020. kojom se strane pozivaju na ispunjavanje obveza u skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, uključujući u pogledu ratnih zarobljenika, još uvijek na snazi te da se primjenjuje na predmetne događaje;

J.  budući da postoje vjerodostojna izvješća, uključujući videosnimke, o armenskim ratnim zarobljenicima i drugim pritvorenicima koji trpe izvansudska pogubljenja, prisilne nestanke i oskvrnuće mrtvih; budući da je Međunarodni sud 7. prosinca 2021. nametnuo, a 12. listopada 2022. ponovno potvrdio obvezu Azerbajdžana da „od nasilja i tjelesnih ozljeda zaštiti sve osobe koje su tijekom sukoba 2020. zarobljene i dalje su u pritvoru i da osigura njihovu sigurnost i jednakost pred zakonom”; budući da su se pojavili i videozapisi koji prikazuju navodne ratne zločine nad Azerbajdžancima tijekom rata 2020.;

K.  budući da, unatoč tome što su azerbajdžanske vlasti pustile na slobodu neke armenske ratne zarobljenike, u Azerbajdžanu još uvijek ima zarobljenika, kako vojnika, tako i civila, čiji broj i stanje nisu poznati;

L.  budući da je EU predan promicanju sigurne, stabilne, mirne i prosperitetne regije južnog Kavkaza za dobrobit svih ljudi koji u njoj žive te budući da je EU spreman preuzeti aktivnu ulogu poštenog posrednika i pouzdanog partnera u postizanju održivog mirovnog rješenja;

M.  budući da EU diplomatskim putem podupire mirno rješavanje svih neriješenih regionalnih sukoba;

N.  budući da je, nakon četverostranog sastanka predsjednika Alijeva, premijera Pašinjana, predsjednika Macrona i predsjednika Michela održanog 6. listopada 2022. u Pragu, EU 20. listopada 2022. rasporedio privremene kapacitete EU-a za praćenje duž armenske strane međunarodne granice s Azerbajdžanom u cilju praćenja i analiziranja situacije u toj regiji te izvješćivanja o njoj, što je trajalo do 19. prosinca 2022.; budući da je 23. siječnja 2023. EU odlučio uspostaviti europsku civilnu misiju u Armeniji; budući da je europska misija u Armeniji započela 20. veljače 2023.;

O.  budući da su Armenija i Azerbajdžan iznijeli prijedloge uvjeta za mirovni sporazum kojim će se regulirati njihovi međudržavni odnosi; budući da su politički čelnici tih zemalja nedavno pristali ubrzati važan rad na razvoju teksta nacrta;

P.  budući da je ishod sukoba iz 2020. u Gorskom Karabahu i u blizini te regije traumatizirao armensko društvo i gurnuo zemlju u duboku političku krizu; budući da su nakon toga u toj zemlji 2021. održani prijevremeni parlamentarni izbori; budući da je izborna kampanja razotkrila duboku polarizaciju koja se odražavala u oštroj retorici; budući da izborni rezultat nije doveo do smanjenja političkih napetosti, koje su dodatno rasplamsali sigurnosni izazovi s kojima se Armenija suočava;

Q.  budući da održiva normalizacija odnosa između Armenije i Azerbajdžana zahtijeva prestanak svakog nasilja, rješavanje svih temeljnih uzroka sukoba, a posebice jamčenje prava i sigurnosti armenskog stanovništva Gorskog Karabaha, te potpunu provedbu svih sporazuma koje su sklopili Armenija i Azarbajdžan kako bi se osigurala dugoročna stabilnost bilateralnih odnosa i cijele šire regije; budući da se takav cilj može postići samo ako armenske i azerbajdžanske vlasti mogu zajamčiti miran suživot i poštovanje prava manjina;

R.  budući da su oružani sukobi između Armenije i Azerbajdžana imali katastrofalan učinak na kulturnu, vjersku i povijesnu baštinu cijele regije;

S.  budući da su u nalogu Međunarodnog suda od 7. prosinca 2021., kojim je Azerbajdžanu naređeno da spriječi i kazni djela vandalizma i oskvrnuća armenske kulturne baštine, iznesene ozbiljne optužbe o sudjelovanju azerbajdžanskih vlasti u uništavanju groblja, crkava i povijesnih spomenika u Gorskom Karabahu;

T.  budući da je Armenija nakon razornog potresa 6. veljače 2023. pokazala solidarnost sa stanovništvom Turske poslavši spasioce i humanitarnu pomoć; budući da taj povijesni korak može dodatno doprinijeti normalizaciji odnosa između tih dviju zemalja;

U.  budući da se odnosi EU-a i Armenije temelje na zajedničkim vrijednostima, kao što su demokracija, vladavina prava, ljudska prava i temeljne slobode, te na zajedničkom interesu da Armenija provodi gospodarske i političke reforme i angažira se u regionalnoj suradnji, među ostalim u okviru Istočnog partnerstva; budući da bi konačni cilj Unije trebao biti podupiranje Armenije u njezinu postupku provođenja reformi;

V.  budući da je obrana ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući poštovanjem Povelje Ujedinjenih naroda, Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima, ključno načelo Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu između Europske unije i Armenije;

W.  budući da se borci za ljudska prava, aktivisti i neovisne organizacije civilnog društva često suočavaju s govorom mržnje na internetu, kampanjama ocrnjivanja i napadima raznih desničarskih skupina koje su povezane s prethodnim režimima u Armeniji; budući da su nedovoljno zaštićeni i ne odaje im se priznanje za njihov rad za unaprjeđenje društva i provedbu demokratskih reformi u toj zemlji, posebice za promicanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

X.  budući da je 20. listopada 2022. u večernjim satima mladi homoseksualni par u dobi od 16 i 21 godinu počinio dvostruko samoubojstvo zbog sveprisutne diskriminacije u armenskom društvu, koju je omogućilo dugogodišnje nedjelovanje vlade u pogledu borbe protiv diskriminacije i inicijativa za ravnopravnost; budući da se nakon toga govor mržnje nekažnjeno širio po društvenim mrežama i aplikacijama za razmjenu poruka, pogoršavajući postojeću diskriminaciju protiv LGBTIQ osoba; budući da je nedavno na društvenim mrežama došlo do napada na nevladinu organizaciju „Right Side”, koja se bori za ljudska prava transrodnih osoba; budući da su napadači širili netočne informacije, poticali mržnju i slali prijetnje smrću osnivačici te organizacije, borkinji za ljudska prava transrodnih osoba Lilit Martirosyan; budući da se od ljeta 2022. opetovano događaju nasilni napadi na transrodne žene, uključujući incident u srpnju 2022. u Erevanu tijekom kojeg je počinitelj uživo prenosio napad na društvenim mrežama i pritom dobivao pohvale;

Y.  budući da su ljudska prava LGBTIQ osoba u Armeniji u najboljem slučaju zanemarena, a u najgorem ih slučaju vlada i državne institucije aktivno suzbijaju; budući da je prema Duginoj karti i indeksu Međunarodne udruga lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba u Europi za 2022. Armenija među najgorim zemljama po broju zakona i politika usmjerenih na zaštitu LGBTIQ osoba te ima treći najlošiji rezultat među svim zemljama Vijeća Europe, a izjednačena je s Ruskom Federacijom;

Z.  budući da je 2022. Parlamentarna skupština Vijeća Europe donijela rezoluciju o kršenju prava LGBTI osoba na južnom Kavkazu i nekoliko puta pozvala vlasti da provedu reformu zakonodavstva kako bi rješavali ta kršenja; budući da preporuke odražavaju zaključke Europske komisije protiv rasizma i netolerancije iz 2016.; budući da je Europska komisija protiv rasizma i netolerancije 2019. već zaključila da se njezine preporuke nisu provele u dovoljnoj mjeri te da nije usvojena nijedna relevantna odredba novog Kaznenog zakona; budući da je izostanak odgovora vlade na preporuke međunarodnih tijela vrlo zabrinjavajući;

AA.  budući da je Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi u predmetima 71367/12 i 72961/12 (Ogazenova protiv Armenije) prepoznao da je potrebno provesti kaznenopravne mjere u pogledu govora mržnje, posebice na temelju seksualne orijentacije i seksualnog života; budući da nacionalno pravo trenutačno zabranjuje govor mržnje, no seksualna orijentacija i rodni identitet i dalje nisu uključeni u obilježja žrtava tog kaznenog djela, bez obzira na preporuke relevantnih međunarodnih tijela u tom pogledu;

AB.  budući da je Armenija u pet godina, od 2016. do 2021. postigla napredak od 16 bodova prema Indeksu percepcije korupcije organizacije Transparency International;

AC.  budući da je Armenija postigla znatna demokratska poboljšanja i pozitivne pomake u borbi protiv korupcije, no provedba obećanih reformi za borbu protiv korupcije i pravosudnih reformi usporila je 2021. nakon političke i gospodarske krize uzrokovane pandemijom i obnove sukoba u Gorskom Karabahu;

AD.  budući da je Armenija, u odnosu na svoje susjede, ostvarila najbolji rezultat u pogledu indeksa demokracije odjela Economist Intelligence Unit za 2021. i Svjetskog indeksa slobode medija Reportera bez granica za 2022.;

AE.  budući da je Armenija poboljšala svoje položaje u izvješću Svjetske banke „Žene, poslovanje i zakon 2022.”, Izvješću o globalnom indeksu ekosustava start-up poduzeća za 2022. i Izvješću Svjetskog gospodarskog foruma o konkurentnosti u sektoru turizma i putovanja za 2021.;

AF.  budući da je Armenija poboljšala svoj položaj na indeksu Foruma civilnog društva Istočnog partnerstva za razdoblje 2020. – 2021. i ostvarila najbolji rezultat u pogledu demokracije i dobrog upravljanja; budući da je Armenija dobila pozitivnu ocjenu u Izvješću o nacijama u tranziciji 2022. organizacije Freedom House;

AG.  budući da je ruski agresivni rat protiv Ukrajine negativno utjecao na južni Kavkaz i dodatno otežao sigurnosno stanje u regiji;

AH.  budući da se pokazalo da Rusija ipak nije spremna zajamčiti sigurnost Armenije, što je dokazano izostankom odgovora na neprestane azerbajdžanske napade, čak i u svjetlu pokušaja Armenije da potraži pomoć Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO); budući da su demokratske stranke i organizacije civilnog društva u Armeniji počele preispitivati članstvo te zemlje u Organizaciji ugovora o zajedničkoj sigurnosti; budući da ruske mirovne snage raspoređene u regiji nisu htjele i nisu mogle spriječiti daljnje azerbajdžanske napade te se njihova prisutnost kontinuirano smanjuje, posebice nakon početka ruskog protuzakonitog agresivnog rata protiv Ukrajine;

AI.  budući da je Armenija meta dezinformacija iz susjednih zemalja, posebice ruskih medija jer se armenski mediji uglavnom oslanjaju na ruske izvore vijesti i novinske agencije;

AJ.  budući da je Armenija meta azerbajdžanskih informacijskih aktivnosti, koje su posebno usmjerene na uznemiravanje korisnika društvenih mreža i širenje lažnih informacija;

Rješavanje sukoba i normalizacija odnosa Armenije i Azerbajdžana

1.  smatra da je oružani sukob između Armenije i Azerbajdžana u Gorskom Karabahu, koji je tijekom godina prouzročio golemu patnju i uništenje, znatno otežao društveno-gospodarski razvoj i stabilnost cijele regije južnog Kavkaza; uvjeren je da se trajni i održivi mir između Armenije i Azerbajdžana ne može postići vojnim sredstvima i prijetnjama silom, već zahtijeva sveobuhvatno političko rješenje u skladu s međunarodnim pravom, uključujući načela sadržana u Povelji UN-a i Helsinškom završnom aktu OESS-a iz 1975., odnosno načela nekorištenja sile, teritorijalne cjelovitosti, jednakih prava i samoodređenja naroda, te temeljnim načelima skupine iz Minska iz 2009. i svim sporazumima koje su te dvije strane postigle, uključujući Deklaraciju iz Alma Ate iz 1991.;

2.  potvrđuje da, kako bi bio učinkovit, sveobuhvatan mirovni sporazum mora sadržavati odredbe kojima se jamči cjelovitost armenskog suverenog državnog područja, prava i sigurnost armenskog stanovništva koje živi u Gorskom Karabahu i drugim područjima pogođenim sukobom te brz i siguran povratak izbjeglica i interno raseljenih osoba svojim domovima; podsjeća da temeljni uzrok sukoba, a to je stanje i sigurnost armenskog stanovništva u Gorskom Karabahu i status nekada autonomne regije, još uvijek nije riješen; poziva međunarodnu zajednicu da nastavi pozorno motriti ovaj sukob, o kojem ovisi stabilnost i sigurnost cijele regije;

3.  oštro osuđuje vojnu agresiju velikih razmjera Azerbajdžana u rujnu 2022. na više lokacija na suverenom državnom području Armenije kojom se ozbiljno prekršilo primirje i koja je u suprotnosti je s ranijim obvezama, među ostalim onima preuzetima tijekom pregovora u kojima je posredovao EU; osuđuje vojne upade na međunarodno priznato državno područje Armenije od svibnja 2021.; podsjeća da je to uslijedilo nakon povrede teritorijalne cjelovitosti Republike Armenije o kojoj je izviješteno u svibnju i studenome 2021.; poziva na povratak svih snaga na položaje koje su držale 9. studenog 2020. i naglašava da najnovija rujanska agresija nije izravno povezana s dugotrajnim sukobom oko Gorskog Karabaha; ponavlja da se teritorijalna cjelovitost Armenije mora u potpunosti poštovati u skladu s međunarodnim pravom i Poveljom UN-a te stoga poziva azerbajdžanske vlasti da se odmah povuku iz svih dijelova državnog područja Armenije pod njihovom kontrolom i oslobode ratne zarobljenike; potiče EU da bude aktivnije uključen u rješavanje sukoba između Armenije i Azerbajdžana; naglašava da obje strane moraju poštovati načelo teritorijalne cjelovitosti, koje je ključno za mir u toj regiji;

4.  osuđuje tekuću blokadu Lačinskog koridora, koja pogoršava humanitarnu krizu u Gorskom Karabahu; osuđuje smrtonosni incident između Azerbajdžana i Armenije u Gorskom Karabahu 5. ožujka 2023., u kojem je poginulo nekoliko ljudi i koji je ponovno ugrozio proces uspostave mira između dviju zemalja; poziva Azerbajdžan da ukloni sve prepreke koje bi ugrozile slobodu i sigurnost kretanja duž tog koridora, kako je navedeno u trostranoj izjavi od 9. studenog 2020.; poziva Armeniju i Azerbajdžan da riješe sva pitanja povezana s funkcioniranjem Lačinskog koridora kroz dijalog i savjetovanja sa svim uključenim stranama;

5.  izražava žaljenje zbog gubitka brojnih života, velike štete i uništenja; posebice napominje da je napad u rujnu 2022. prouzročio gotovo 300 smrtnih slučajeva, od koji su 210 bili armenski vojnici i civili, i da je najmanje 7600 civila raseljeno iz armenskih pokrajina Vajots Dzor, Sjunik i Gegharkunik, o čemu je izvijestio Ured ombudsmanice Armenije;

6.  potiče Armeniju i Azerbajdžan da u potpunosti provedu trostranu izjavu o primirju od 9. studenoga 2020. u svim njezinim aspektima i osuđuje Azerbajdžan zbog redovitih kršenja primirja; naglašava potrebu za postizanjem napretka u raspravama o budućem mirovnom sporazumu, rješavanjem temeljnih uzroka sukoba i suzdržavanjem od svih poteza koji bi mogli dovesti do daljnje eskalacije; podsjeća da provedba članka 9. izjave o primirju od 9. studenoga 2020. ne smije biti u suprotnosti s teritorijalnom cjelovitosti i suverenitetom Republike Armenije;

7.  potiče obje strane da hitno provedu mjere za pripremu svojeg stanovništva na miran suživot, između ostaloga mjere kojima se poboljšava međuljudski kontakt; ustraje u tome da je hitno potrebno da se obje strane, a posebice azerbajdžanske vlasti, suzdrže od svake vrste neprijateljske retorike ili aktivnosti za koju se može smatrati da potiče mržnju ili izravno nasilje ili podupire nekažnjavanje ili koja bi mogla ugroziti napore za uspostavu i promicanje okruženja koje pogoduje povjerenju i pomirenju, suradnji i održivom miru; naglašava potrebu za hitnim pojačanim i vjerodostojnim mjerama za izgradnju povjerenja u borbi protiv dugoročnih problema polarizacije, nedostatka povjerenja i govora mržnje te druge huškačke retorike;

8.  poziva Armeniju i Azerbajdžan da, kao korak za izgradnju povjerenja kako bi se postigao trajan mir i pomirenje te priznale patnje na obje strane, uspostave mehanizam tranzicijskog pravosuđa s mandatom za utvrđivanje sudbine nestalih osoba, repatrijaciju ratnih zarobljenika i ulaganje napora u utvrđivanje povijesnih istina na temelju činjenične procjene događaja tijekom oružanog sukoba koji je započeo 1988.; predlaže uključivanje članova akademske zajednice, neovisnih novinara i aktivista civilnog društva s obje strane u rad tog mehanizma; preporučuje da EU podrži i pomogne olakšati takav rad u suradnji s drugim tijelima kao što su UN, Vijeće Europe i druge relevantne međunarodne organizacije;

9.  podsjeća da je percepcija pasivnog stava EU-a tijekom i neposredno nakon rata 2020. omogućila širenje utjecaja drugih regionalnih aktera, kao što su Rusija, Iran i Turska, u toj regiji; naglašava da je aktivnija primjena europske preventivne diplomacije mogla pomoći u sprečavanju takvog ishoda; stoga snažno podupire inicijativu predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela da sazove bilateralne sastanke čelnika Armenije i Azerbajdžana u Bruxellesu i posreduje u njima te potiče rad na terenu posebnog predstavnika EU-a za južni Kavkaz i krizu u Gruziji; ističe važnost stalne bliske suradnje EU-a i formata posredovanja pod vodstvom EU-a u sprječavanju daljnjih napada i pronalasku mirnog rješenja sukoba;

10.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da pojačano rade za revitalizaciji i učinkovitom doprinosu mirnom rješavanju ovog sukoba, uključujući poticanjem stabilizacije, obnove nakon sukoba, rekonstrukcije i mjera za izgradnju povjerenja;

11.  potiče vlade obiju zemalja da u potpunosti sudjeluju u izradi sveobuhvatnog i obostrano prihvatljivog mirovnog sporazuma kojim bi se trebali postići sigurnost armenskog stanovništva u Gorskom Karabahu, povratak interno raseljenih osoba i izbjeglica te zaštita kulturne, vjerske i povijesne baštine; u tom pogledu pozdravlja sastanke ministara vanjskih poslova obiju zemalja 30. rujna 2022. u Ženevi i 8. studenoga 2022. u Washingtonu;

12.  pozdravlja uspostavljanje komisija za razgraničenje granice između Azerbajdžana i Armenije i prima na znanje početne rasprave o postupku razgraničenja granica; pozdravlja održavanje trećeg sastanka komisija za razgraničenje granice 3. studenoga 2022. u Bruxellesu i potiče EU da detaljno prati taj proces; poziva obje strane da čim prije dovrše postupak razgraničenja granice i potpišu mirovni sporazum te da surađuju kako bi dovršile postupak razminiranja;

13.  pozdravlja dogovor postignut na četverostranom sastanku predsjednika Alijeva, premijera Pašinjana, predsjednika Macrona i predsjednika Michela održanom 6. listopada 2022. u Pragu u okviru sastanka europske političke zajednice o raspoređivanju civilne misije EU-a od 40 stručnjaka za praćenje na razdoblje od dva mjeseca, koje je isteklo 19. prosinca 2022., duž armenske strane granice s Azerbajdžanom kako bi se poduprla izgradnja povjerenja praćenjem poštovanja primirja i podupiranje rada komisija za granice;

14.  pozdravlja pokretanje civilne misije Europske unije u Armeniji u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike, čiji je cilj povećati sigurnost u regiji smanjenjem broja incidenata u pograničnim i sukobima pogođenim područjima Armenije, smanjiti razinu rizika za stanovništvo koje živi u takvim područjima i time doprinijeti normalizaciji odnosa između Armenije i Azerbajdžana na terenu te istodobno povećati vidljivost EU-a u regiji; pozdravlja spremnost Armenije da olakša misiju na svojem državnom području te poziva Azerbajdžan da i on dopusti prisutnost misije EU-a na svojoj strani granice; poziva EU i/ili OESS da na međunarodnoj razini olakšaju postupak razgraničenja kako bi se osigurala vjerodostojnost, pravednost i održivost;

15.  ponavlja potrebu za dogovaranjem i mirnom provedbom prometa i komunikacija između zapadnih regija Azerbajdžana i Autonomne Republike Nahičevan na način kojim se ne narušava teritorijalna cjelovitost Armenije; ustraje u tome da Armenija i Azerbajdžan trebaju bilateralno dogovoriti načine prijevoza robe tom rutom; napominje da će deblokada regionalnih prometnih i komunikacijskih veza biti velika prilika za društveno-gospodarski razvoj u cijeloj regiji južnog Kavkaza;

16.  pozdravlja humanitarnu pomoć EU-a stanovništvu pogođenom sukobima u Gorskom Karabahu i njegovoj okolici te njegovu vodeću ulogu u pružanju pomoći u humanitarnom razminiranju u područjima pogođenima sukobom; poziva Komisiju da osigura dodatna financijska sredstva i pomoć za napore razminiranja, uključujući opremu, osposobljavanje i obrazovanje o opasnosti; poziva na pojačanu suradnju u pogledu razminiranja sa stručnjacima iz država članica i nevladinih organizacija;

17.  poziva Komisiju da poveća pomoć EU-a za ljude kojima je ona potrebna, da omogući provedbu ambicioznijih mjera za izgradnju povjerenja, da promiče međureligijski i međuetnički dijalog, da zaštiti prava manjina i poboljša međuljudske kontakte među građanima kako bi se stvorio temelj za održiv i miran suživot; poziva na pronalazak obostrano prihvatljivih rješenja za siguran povratak raseljenog stanovništva;

18.  napominje da je ruska agresija nad Ukrajinom stvorila višestruke poteškoće za Armeniju u pogledu sigurnosti i gospodarskog razvoja te da ima i znatne društvene posljedice kao rezultat masovnog dolaska ruskih državljana u zemlju i neizravnog učinka međunarodnih sankcija nametnutih Rusiji na armensko gospodarstvo; poziva EU da pomogne Armeniji u ublažavanju gospodarskih i društvenih posljedica tih događaja;

19.  predlaže uspostavu privremenog mehanizma međunarodnog jamstva za sigurnost i zaštitu armenskog stanovništva i svih povratnika u Gorski Karabah;

20.  ističe važnost međunarodnog posredovanja s obzirom na znatnu neravnotežu moći između strana te vrlo važnu ulogu EU-a u tom kontekstu kako bi se osigurao pravedan dogovor i zaštita prava stanovništva Gorskog Karabaha;

21.  poziva na to da se međunarodnim humanitarnim organizacijama, posebice Ujedinjenim narodima, omogući pristup Gorskom Karabahu i podsjeća da je trenutačno samo Međunarodnom odboru Crvenog križa omogućen pristup toj regiji, što je nedovoljno da se točno procijene stanje i potrebe stanovništva koje u njoj živi;

22.  izražava zabrinutost zbog prisutnosti takozvanih ruskih mirotvoraca i njihovog mogućeg utjecaja na politička zbivanja na južnom Kavkazu te na budućnost programa reformi te regije;

23.  napominje da bi, po isteku mandata ruskih snaga za izgradnju mira za tri godine, trebalo osigurati prisutnost novih mirovnih snaga na terenu i naglašava da to treba biti međunarodna mirovna misija;

24.  i dalje izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sudbine armenskih ratnih i civilnih zarobljenika koji su pritvoreni tijekom i nakon sukoba i koje Azerbajdžan još uvijek nezakonito drži u pritvoru; pozdravlja činjenicu da su neki od njih pušteni na slobodu; osuđuje izricanje presude i nastavak pritvora za potvrđena 33 ratna i civilna zarobljenika; naglašava da je njihovo zatočeništvo u suprotnosti sa svim zahtjevima međunarodne zajednice, među ostalim Europskog parlamenta, za puštanje na slobodu svih preostalih ratnih i civilnih zarobljenika; naglašava da su Armenija i Azerbajdžan strane Ženevske konvencije (III) o postupanju s ratnim zarobljenicima, kojom se propisuje da se s ratnim zarobljenicima u svakom trenutku mora postupati na humani način te da ratni zarobljenici moraju biti pušteni i vraćeni u domovinu odmah nakon prestanka aktivnih sukoba; no žali što još uvijek nije poznata sudbina i lokacija više od 200 Armenaca, među kojima 20 civila, u vezi s ratom iz 2020.; napominje da je Radna skupina UN-a za prisilne nestanke pokrenula postupke i zatražila informacije od Azerbajdžana u vezi s najmanje 18 nestalih osoba; poziva sve strane da otkriju sudbinu i lokaciju nestalih osoba te da s mrtvim tijelima postupaju dostojanstveno; ponovno zahtijeva trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih preostalih pritvorenika, uključujući one koji su zarobljeni tijekom nedavnih vojnih sukoba, te na to da se s njima postupa u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom;

25.  najoštrije osuđuje mučenje, sakaćenje i ubijanje armenskog vojnog osoblja, uključujući žene, i osam nenaoružanih armenskih ratnih zarobljenika koje su počinili pripadnici azerbajdžanskih oružanih snaga; izražava žaljenje zbog činjenice da su počinitelji sami snimili te bezočne zločine i objavili ih na društvenim mrežama; prima na znanje izvješća skupina za zaštitu ljudskih prava, posebice izvješće organizacije Human Rights Watch u kojem to djelo nazivaju ratnim zločinom; poziva na potpunu neovisnu i nepristranu istragu kako bi se identificirali odgovorni i kako bi se osiguralo da odgovaraju za svoja djela;

26.  osuđuje sve slučajeve mučenja i prisilnih nestanaka, kao i zlostavljanje i oskvrnuće tijela; zahtijeva da azerbajdžanske vlasti osiguraju da istraga koju je Ured vojnog tužitelja otvorio 2. listopada 2022. bude transparentna i učinkovita te da dovede do kažnjavanja odgovornih vojnika i narednika; u tom kontekstu napominje da dosad nema dostupnih informacija o tome; istodobno poziva armenska istražna tijela da nastave istragu snimki iz 2020. na kojima se navodno vidi da se nad azerbajdžanskim vojnicima čine ratni zločini te da identificiraju i privedu pravdi počinitelje;

27.  ustraje u tome da obje zemlje u okviru međunarodnih obveza moraju provoditi neovisne, brze, javne i učinkovite istrage te kazneno progoniti sve vjerodostojne optužbe za teška kršenja Ženevskih konvencija i druge povrede međunarodnog prava te ratne zločine, kako bi se odgovorne osobe privele pravdi i kako bi se žrtvama pružila pravna zaštita;

28.  osuđuje uništavanje armenske i azerbajdžanske kulturne, vjerske i povijesne baštine od početka sukoba u Gorskom Karabahu; potiče Azerbajdžan i Armeniju da se suzdrže od daljnjeg uništavanja, zanemarivanja ili mijenjanja porijekla kulturne, vjerske i povijesne baštine u regiji te da umjesto toga nastoje očuvati, zaštititi i promicati tu bogatu raznolikost; poziva na preuzimanje odgovornosti za takva djela; naglašava da uništavanje kulturne baštine povećava napetost i mržnju među zemljama te pridonosi destabilizaciji regije, čime se podrivaju napori nedavno održanih bilateralnih razgovora; poziva na obnovu oštećenih lokacija u skladu sa standardima i uputama Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) te na veći angažman međunarodne zajednice u zaštiti kulturne i vjerske baštine u toj regiji; žali zbog činjenice da dvije godine nakon potpisivanja izjave o primirju od 9. studenoga 2020. misiji UNESCO-a još uvijek nije omogućen posjet pogođenim područjima; poziva Armeniju i Azerbajdžan da u potpunosti surađuju s UNESCO-om kako bi hitno omogućili i olakšali službeni posjet te misije objema zemljama bez preduvjeta; prima na znanje da je Armenija izrazila spremnost na omogućavanje takvog posjeta;

29.  potiče pojačane bilateralne kontakte između političkih tijela vlasti Armenije i Azerbajdžana; ističe ulogu koju je civilno društvo obiju zemalja imalo u unaprjeđenju odnosa između tih dviju zemalja; naglašava potrebu za savjetovanjem i suradnjom s civilnim društvom i borcima za ljudska prava, posebice kad je riječ o pitanjima pomirenja i humanitarne pomoći te važnosti održivog financiranja i slobode takvih organizacija da obavljaju svoj rad bez ograničenja; stoga poziva Komisiju da pruži potporu organizacijama civilnog društva u Armeniji i Azerbajdžanu koje istinski doprinose pomirenju;

Vanjska i sigurnosna politika

30.  podržava normalizaciju odnosa između Armenije i Turske u cilju pomirenja, regionalne stabilnosti i sigurnosti te društveno-gospodarskog razvoja i pozdravlja dosadašnji napredak, uključujući ponovnu uspostavu letova između tih dviju zemalja; poziva na brzu provedbu sporazuma koje su postigli posebni predstavnici; podsjeća da prethodni pokušaj normalizacije odnosa između Armenije i Turske potpisivanjem protokola iz 2009. nije uspio zbog jednostrane potpore Turske Azerbajdžanu te njezine odluke da uvjetuje otvaranje granice i uspostavu diplomatskih odnosa s Armenijom rješavanjem sukoba u Gorskom Karabahu; poziva obje strane da se uključe u taj proces u dobroj vjeri i bez preduvjeta te poziva EU da aktivno podupre taj proces; izražava nadu da bi to moglo potaknuti normalizaciju odnosa u regiji južnog Kavkaza; ponovno potiče Tursku da prizna genocid nad Armencima, čime bi se utro put ka istinskom pomirenju turskog i armenskog naroda, te da potpuno poštuje svoje obveze zaštite armenske kulturne baštine;

31.  podsjeća da se odredbe Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti nisu aktivirale ni tijekom rata 2020. ni u rujnu 2022., unatoč armenskim zahtjevima; potiče Armeniju da, kako bi osigurala bolju zaštitu svojeg suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, razmisli o mogućoj diversifikaciji svojih partnerstava i mogućim sigurnosnim savezima s regionalnim i euroatlantskim partnerima, jer se njezino dugogodišnje oslanjanje na Rusiju i njezine saveznike iz Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti pokazalo nedovoljnim;

32.  prima na znanje da je Iran zainteresiran za sprječavanje izgradnje novih prometnih veza između Autonomne Republike Nahičevan i zapadnih regija Azerbajdžana, kako je dogovoreno u izjavi o primirju od 9. studenoga 2020., koje bi, ako se uspostave, imale znatan utjecaj na izglede za postizanje mirovnog sporazuma; poziva armenske vlasti da obrate pozornost na rizike suradnje s iranskim autoritarnim režimom koji je, među drugim zločinima i povredama, dobavljač vojne opreme koju Rusija upotrebljava u agresivnom ratu protiv Ukrajine;

33.  podržava armenska nastojanja da upotrijebi Parlamentarnu skupštinu Euronest kao važan forum za politički dijalog sa susjednim državama te stoga potiče Armeniju da i dalje u potpunosti koristi pogodnosti koje ona pruža;

Demokratske reforme, vladavina prava i dobro upravljanje

34.  pozdravlja potpuno stupanje na snagu Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu 1. ožujka 2021. i predanost Armenije njegovoj provedbi; naglašava da je taj sporazum okvir za suradnju EU-a i Armenije u brojnim područjima, kao što su jačanje demokracije, vladavina prava i ljudska prava, što pridonosi gospodarskom rastu i poticanju sektorske suradnje; pozdravlja činjenicu da vlada Armenije prepoznaje Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu kao strateški plan za ključne reforme u Armeniji; pohvaljuje Armeniju zbog važnih reformi i temeljitog postupka demokratizacije provedenog u posljednjih nekoliko godina, čime je postala predvodnik regije u području demokracije; prima na znanje činjenicu da su u Izvješću o provedbi partnerstva s Armenijom iz 2022. Komisija i Visoki predstavnik priznali Armeniju kao punopravnu demokraciju;

35.  pozdravlja napredak koji je Armenija postigla u pogledu provedbe plana Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu; poziva Vijeće za partnerstvo EU-a i Armenije da blisko surađuje na provedbi aktualnih i budućih reformi; napominje da je do rujna 2022. Armenija provela ili djelomično provela sve mjere iz plana Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu unutar rokova za 2019., 2020., 2021. i 2022.;

36.  prima na znanje uspješnu borbu Armenije protiv kriminala i korupcije, čime je postala jedna od najsigurnijih zemalja u regiji;

37.  pozdravlja prijevremene parlamentarne izbore 2021. koji su potvrdili snagu demokracije u Armeniji i potporu njezinih stanovnika programu reformi; potiče vladu da nastavi provoditi reforme unatoč teškim međunarodnim okolnostima i izazovima s kojima se Armenija suočava kako bi ojačala demokratske institucije, vladavinu prava i neovisnost pravosuđa; ponavlja da je EU najveći donator koji podupire proces reformi u Armeniji i da u pružanju svoje pomoći slijedi pristup temeljen na poticajima „više za više” i „manje za manje”;

38.  potiče Armeniju da nastavi ulagati trud u provedbu reformi i jačanje demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja te cijeni dosad postignuti napredak; cijeni napredak koji je Armenija ostvarila u provedbi nacionalne strategije za pravosudne i pravne reforme te nacionalne strategije za borbu protiv korupcije, kao i sveobuhvatnih ustavnih reformi, te poziva Armeniju da poduzme potrebne korake za bolju zaštitu ljudskih prava, posebice prava žena i prava manjina, uključujući LGBTIQ osobe; prima na znanje izvješća određenih nevladinih organizacija i predstavnika oporbe koja otkrivaju mogući rizik od nazadovanja barem u nekim područjima; potiče vladu da ostvari vidljiv napredak u tim područjima; poziva Armeniju da nastavi surađivati s EU-om na provedbi reformi te poziva EU da pruži pojačanu potporu u tim područjima, posebice tehničku potporu i razmjenu stručnog znanja;

39.  poziva sve političke aktere u zemlji da nastave s provedbom potrebnih reformi usmjerenih na jačanje vladavine prava, slobode medija i neovisnosti pravosuđa, istodobno osiguravajući potpuno poštovanje demokratskih načela i ljudskih prava;

40.  izražava žaljenje zbog polarizirajućeg jezika kojim se politički protivnici često koriste i štetnih pokušaja nekih političkih skupina povezanih s Rusijom da se opstruira mirovni proces između Armenije i Azerbajdžana;

41.  primjećuje ambiciozne policijske reforme koje vlada Armenije provodi uz opsežnu potporu Europske unije u cilju stvaranja sigurnijeg okruženja i većeg povjerenja u odnose javnosti i policije, a posebice uspostavljanje nove armenske službe za ophodnju i planirano uspostavljanje Ministarstva unutarnjih poslova;

42.  poziva na završetak sveobuhvatne istrage navodnih slučajeva zlouporabe sile policije prema prosvjednicima, novinarima, pripadnicima oporbe i aktivistima;

43.  ističe važnu ulogu civilnog društva u oblikovanju i provedbi ključnih reformi; naglašava važnu ulogu koju nevladine organizacije i aktivisti za ljudska prava imaju u zaštiti demokracije i ljudskih prava; poziva armensku vladu da dodatno ojača suradnju s organizacijama civilnog društva te da uvede zakone kojima se bolje štite borci za ljudska prava; poziva delegaciju EU-a i predstavništva država članica u Armeniji da povećaju svoju potporu radu civilnog društva i boraca za ljudska prava; poziva armensku vladu da pokrene zajedničko djelovanje za rješavanje problema dezinformiranja aktera civilnog društva i aktivista za ljudska prava, kojima se namjerava narušiti njihova uloga u podupiranju i promicanju demokracije;

Poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda

44.  ističe da članak 1. Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu sadržava cilj poboljšavanja suradnje u području slobode, sigurnosti i pravde radi jačanja vladavine prava te poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; naglašava važnost slobode medija, slobode izražavanja i slobode okupljanja za očuvanje dinamične demokracije; zabrinut je zbog dezinformacija i oštre retorike, uključujući i prema marginaliziranim skupinama; potiče vlasti da kategorički poštuju sva ljudska prava sadržana u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava, posebice kad je riječ o ranjivim skupinama kao što su žene, djeca, osobe s invaliditetom i LGBTIQ osobe;

45.  podsjeća da je borba protiv diskriminacije temelj demokratskih sustava; smatra da je demokratska tranzicija u Armeniji prilika za jačanje sustava ljudskih prava; podsjeća da je povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava potaknula vladu da brzo zauzme stav i donese nekoliko pravnih reformi; smatra da vlasti imaju na raspolaganju sve preporuke za ostvarivanje napretka u području ljudskih prava i poziva na njihovu provedbu;

46.  pozdravlja poboljšanja u pogledu slobode medija u Armeniji na temelju svjetskog indeksa slobode tiska za 2022.; potiče nacionalne vlasti da nastave provoditi reforme za poboljšanje slobode medija u toj zemlji; naglašava da je medijsko okruženje u zemlji, iako raznoliko, također obilježeno polarizacijom i utjecajem vlasnika medija na uređivačku politiku; zabrinut je zbog slučajeva govora mržnje i fizičkog nasilja nad novinarima;

47.  zabrinut je zbog upornih ruskih kampanja dezinformiranja u Armeniji koje se šire armenskim medijima i platformama društvenih mreža, a usmjerene su na Europsku uniju i općenito Zapad; poziva Komisiju i ESVD da surađuju s armenskim vlastima u borbi protiv dezinformacija, posebice povećanjem potpore za neovisne medije u toj zemlji i za napore za osposobljavanje i poboljšanje raznolikosti medijskog sektora i doprinosom povećanju razine medijske pismenosti u Armeniji;

48.  poziva armensku vladu da ne donosi mjere kojima se ograničavaju sloboda govora i sloboda medija tijekom borbe protiv stranog uplitanja, uključujući dezinformacije; insistira na boljoj suradnji s raznim dionicima u pogledu zakona koji utječu na ljudska prava, demokratizaciju i medije;

49.  naglašava da je potrebno poboljšati stanje u pogledu rodne ravnopravnosti, zastupljenosti žena i jednakog postupanja s njima na svim razinama političkog, ekonomskog i društvenog života te borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji; poziva Armeniju da ratificira Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; žali zbog činjenice da je političko sudjelovanje žena i dalje na niskoj razini unatoč uvođenju rodne kvote za popise kandidata;

50.  ističe poseban utjecaj tog sukoba na žene i marginalizirane skupine, među ostalim ranjivost žena raseljenih iz područja pogođenih sukobom i porast nasilja u obitelji nakon nedavnog rata te isključivanje žena iz službenog mirovnog procesa; poziva armensku vladu i međunarodne posrednike da uklone prepreke za sudjelovanje žena i da sustavno uključe stručnjakinje i borkinje za ljudska prava u sva savjetovanja;

51.  pozdravlja činjenicu da je Armenija postigla napredak i dala prednost Programu o ženama, miru i sigurnosti u okviru svojih nacionalnih politika i programa, u cilju osiguravanja političkog i javnog sudjelovanja žena na svim razinama postupka donošenja odluka, njihova osnaživanja i promicanja rodne ravnopravnosti; napominje da je donošenje drugog nacionalnog akcijskog plana Armenije za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 o ženama, miru i sigurnosti ključno u konsolidaciji djelovanja Armenije za suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama u sukobima i daljnje uključivanje rodne osviještenosti u upravljanje sigurnosnim sektorom;

52.  naglašava važnost nediskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta te činjenicu da bi poboljšanja u tom pogledu uvelike unaprijedila demokratski razvoj Armenije i poboljšala zaštitu ljudskih prava; no žali što Armenija zaostaje u pogledu zaštite prava LGBTIQ osoba i izražava zabrinutost zbog situacije u zemlji; poziva armenske vlasti da poštuju i promiču prava LGBTIQ osoba te da spriječe i suzbiju fobiju prema LGBTIQ osobama i njihovu socijalnu isključenost, stigmatizaciju i sve oblike diskriminacije u svojem zakonodavstvu te poziva EU da pruži potporu Armeniji u tom procesu;

Gospodarski i trgovinski odnosi

53.  napominje da se u posljednjih deset godina obujam bilateralne trgovine između Armenije i EU-a povećava; potiče Armeniju, EU i države članice te europska poduzeća i ulagače da poduzmu potrebne korake kako bi se dodatno poboljšali njihovi gospodarski i trgovinski odnosi;

54.  napominje da od 1. siječnja 2022. Armenija više ne uživa pogodnosti općeg sustava povlastica (OSP) i posebnog dogovora o poticajima za održivi razvoj i dobro upravljanje (OSP+); poziva Armeniju da se nadoveže na uspjeh trgovine u okviru povlaštenih tarifa iz sustava OSP i OSP+ te da u potpunosti iskoristi mogućnosti koje su joj dostupne u okviru Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu;

55.  prima na znanje potencijal gospodarskog i investicijskog plana za pomoć Armeniji u izgradnji održivog, dinamičnog i otpornog gospodarstva; pozdravlja napredak Armenije u provedbi vodećih inicijativa;

Sektorska suradnja

56.  pozdravlja potpisivanje Sporazuma o zajedničkom zračnom prostoru 15. studenoga 2021. i poziva države članice da osiguraju njegovu brzu ratifikaciju;

57.  pozdravlja potpisivanje sporazuma o strateškoj suradnji s Europolom u rujnu 2021. i znatan napredak ostvaren u pregovorima za potpisivanje sporazuma s Eurojustom;

58.  pozdravlja činjenicu da se Armenija u listopadu 2022. pridružila Europskoj migracijskoj mreži kao promatrač;

59.  pozdravlja pridruživanje Armenije programu EU-a Obzor Europa za istraživanje i inovacije za razdoblje 2021. – 2027., čime se armenskim istraživačima, inovatorima i istraživačkim tijelima omogućuje jačanje partnerstva s kolegama u EU-u te pozdravlja uspješnu suradnju Armenije s programom Erasmus+;

60.  pozdravlja činjenicu da se Armenija pridružila programu Kreativna Europa (2021. – 2027.) koji će omogućiti jačanje kulturnih i kreativnih sektora Armenije i pomoći u njihovim naporima da postanu uključiviji i održiviji te da povećaju razinu digitalizacije;

61.  poziva EU i države članice da priznaju napredak koji je Armenija postigla tijekom posljednjih godina u provedbi sporazuma o pojednostavljenju izdavanja viza i ponovnom prihvatu te da započnu dijalog o liberalizaciji viznog režima s Armenijom kako bi poduprli međuljudske kontakte, bliže bilateralne veze i napredak u pogledu reformi;

62.  ponovno izražava zabrinutost zbog daljnjeg rada zastarjele nuklearne elektrane Metsamor; poziva na brzo donošenje plana ili akcijskog plana za zatvaranje elektrane i njezino sigurno stavljanje izvan pogona, uzimajući u obzir potrebu da se zamijeni njezin energetski kapacitet, među ostalim obnovljivim izvorima energije, kako bi se osigurali energetska sigurnost i održivi razvoj Armenije u skladu s odredbama Sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu; pozdravlja posjet glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Armeniji u listopadu 2022. i poziva armensko regulatorno tijelo za nuklearnu energiju da potiče međusobnu suradnju i u potpunosti iskoristi potporu IAEA-e; potiče Armeniju da poduzme sve potrebne korake da dovede nuklearnu elektranu Metsamor na razinu međunarodnih standarda kako bi osigurala siguran rad barem tijekom potrebnog prijelaznog razdoblja dok odgovarajuće zamjensko alternativno rješenje ne bude potpuno funkcionalno i dok se ne zajamči energetska sigurnost;

63.  pozdravlja korake koje je Armenija već poduzela u pogledu zelene transformacije i njezinu obvezu da smanji emisije za 40 % do 2030.; poziva Armeniju da dodatno pojača svoje sudjelovanje u borbi protiv klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom i zaštiti okoliša; potiče Armeniju da poveća svoje ciljeve smanjenja emisija u okviru nacionalno utvrđenog doprinosa kako bi ispunila svoju obvezu i ostvarila dobar rezultat u pogledu smanjenja emisija;

64.  poziva armenske vlasti da poduzmu ključne korake kako bi se ubrzao razvoj energije iz obnovljivih izvora, povećala energetsku učinkovitost i diversificirali izvori energije, uzimajući u obzir da se više od 80 % prirodnog plina još uvijek uvozi iz Rusije te da između Armenije i Irana postoji bilateralna suradnja u pogledu razmjene energije;

o
o   o

65.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Armenije.

(1) SL L 23, 26.1.2018., str. 4. (2) SL C 118, 8.4.2020., str. 43. (3) SL C 362, 8.9.2021., str. 114. (4) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 148. (5) SL C 328, 6.9.2016., str. 2. (6) SL C 15, 12.1.2022., str. 156. (7) SL C 347, 9.9.2022., str. 198. (8) SL C 493, 27.12.2022., str. 70. (9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0009. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0012.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2023. o odnosima EU-a i Azerbajdžana (2021/2231(INI))

P9_TA(2023)0082 A9-0037/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1950., koju je Azerbajdžan ratificirao 2002.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 822 od 30. travnja 1993., rezoluciju br. 853 od 29. srpnja 1993., rezoluciju br. 874 od 14. listopada 1993. i rezoluciju br. 884 od 12. studenoga 1993.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Ujedinjenih naroda o aktualnom ratu u Ukrajini, odnosno ES-11/1 i ES-11/2 iz ožujka 2022., ES-11/3 iz travnja 2022. i ES-11/4 iz listopada 2022.,

–  uzimajući u obzir presudu Međunarodnog suda (ICJ) od 7. prosinca 2021.,

–  uzimajući u obzir aktivnosti supredsjedatelja Skupine iz Minska pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 16. veljače 2006. o kulturnoj baštini u Azerbajdžanu(1), od 20. svibnja 2021. o ratnim zarobljenicima nakon najnovijeg sukoba Armenije i Azerbajdžana(2), od 17. veljače 2022. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike – godišnje izvješće za 2021.(3), od 10. ožujka 2022. o uništavanju kulturne baštine u Gorskom Karabahu(4) od 8. lipnja 2022. o sigurnosti u području Istočnog partnerstva i ulozi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(5), te rezoluciju od 19. siječnja 2023. o humanitarnim posljedicama blokade u Gorskom Karabahu(6);

–  uzimajući u obzir naloge Međunarodnog suda od 22. veljače 2023. o primjeni Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (Armenija protiv Azerbajdžana i Azerbajdžan protiv Armenije),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji od 22. travnja 1996. između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Azerbajdžana, s druge strane(7),

–  uzimajući u obzir Preporuku br. 1/2018 Vijeća za suradnju EU-a i Azerbajdžana od 28. rujna 2018. o prioritetima partnerstva između EU-a i Azerbajdžana(8),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 4. srpnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o pregovorima o sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Azerbajdžana(9),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 15. studenoga 2017. o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.(10),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 18. ožujka 2020. naslovljenu „Politika Istočnog partnerstva u razdoblju nakon 2020. Jačanje otpornosti – Istočno partnerstvo koje donosi koristi za sve” (JOIN(2020)0007),

–  uzimajući u obzir Vijeće za suradnju EU-a i Azerbajdžana od 19. srpnja 2022. i zajednički radni dokument službi od 14. srpnja 2022. naslovljen „Izvješće o provedbi suradnje s Azerbajdžanom” (SWD(2022)0197),

–  uzimajući u obzir zajedničko mišljenje Venecijanske komisije i Glavne uprave za ljudska prava i vladavinu prava Vijeća Europe o zakonu o medijima, koje je Venecijanska komisija usvojila na svojoj 131. plenarnoj sjednici održanoj 17. i 18. lipnja 2022.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. ožujka 2022. o vanjskom upletanju u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje(11),

–  uzimajući u obzir izjave predsjednika europskog Vijeća Charlesa Michela od 14. prosinca 2021. i 6. travnja 2022., njegove izjave za medije od 22. svibnja 2022. i 31. kolovoza 2022. nakon trilateralnog sastanka s predsjednikom Ilhamom Alijevom i premijerom Nikolom Pashinyanom, kao i izjavu od 6. listopada 2022. nakon četverostranog sastanka predsjednika Alijeva, premijera Pashinyana, predsjednika Macrona i predsjednika Michela,

–  uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime Europske unije od 19. studenoga 2020. o Gorskom Karabahu,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava nakon njezina posjeta Azerbajdžanu od 8. do 12. srpnja 2019.(12),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. siječnja 2019. o Azerbajdžanu, posebno o slučaju Mehmana Huseynova(13) i druge rezolucije o Azerbajdžanu, a posebno one u vezi s ljudskim pravima i vladavinom prava,

–  uzimajući u obzir Privremenu rezoluciju Vijeća Europe od 22. rujna 2022. o izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava, Mammadli Group protiv Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir izvješće neovisnog istražnog tijela o navodima o korupciji u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe od 15. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir nalog Međunarodnog suda o primjeni Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (Armenija protiv Azerbajdžana) od 7. prosinca 2021.,

–  uzimajući u obzir izvješća Europske komisije protiv rasizma i netolerancije Vijeća Europe, posebno izvješće o praćenju Azerbajdžana za 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Parlamentarne skupštine Vijeća Europe naslovljeno „Navodna kršenja prava pripadnika zajednice LGBTI na južnom Kavkazu”(14),

–  uzimajući u obzir mišljenje o Azerbajdžanu Savjetodavnog odbora Vijeća Europe o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina objavljeno 4. veljače 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Freedom House o slobodi u svijetu za 2022. i izvješće iste organizacija o nacijama u tranzitu za 2022.,

–  uzimajući u obzir Višegodišnji okvirni program Komisije za Azerbajdžan (2021. – 2027.),

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 2. srpnja 2021. naslovljen „Oporavak, otpornost i reforme: prioriteti Istočnog partnerstva nakon 2020.” (SWD(2021)0186),

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu u području energetike koji su EU i Azerbajdžan potpisali 18. srpnja 2022.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. lipnja 2016. naslovljenu „Ususret Strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029),

–  uzimajući u obzir redovite bilateralne dijaloge na visokoj razini o sigurnosti, energiji i prometu između EU-a i Azerbajdžana,

–  uzimajući u obzir indeks Istočnog partnerstva za 2021.,

–  uzimajući u obzir Gospodarski i investicijski plan objavljen 2. srpnja 2021.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0037/2023),

A.  budući da su sukob u Gorskom Karabahu koji traje već više od tri desetljeća još uvijek nije razriješen, kao i rat između Armenije i Azerbajdžana rezultirali desecima tisuća žrtava, golemim uništenjem, uključujući kulturnih dobara i vjerskih objekata, te raseljavanjem stotina tisuća ljudi;

B.  budući da i dalje povremeno traju smrtonosni vojni sukobi između Azerbajdžana i Armenije; budući da izjava o primirju od 9. studenoga 2020., objavljena nakon 44-dnevnog rata koji je Azerbajdžan započeo 2020., nije u potpunosti provedena; budući da je, nadalje, prekid vatre nekoliko puta prekršen, što je rezultiralo stotinama žrtava i azerbajdžanskom okupacijom armenskog suverenog teritorija na istoku i jugoistoku zemlje; budući da je od prosinca 2022. blokiran civilni promet Lačinskim koridorom između Armenije i Gorskog Karabaha, što se negativno odrazilo na dostavu hrane i drugih ključnih potrepština u regiju;

C.  budući da su se nakon sukoba u rujnu 2022. pojavili navodi o tome da su brojni armenski ratni zarobljenici bili podvrgnuti fizičkom zlostavljanju i ponižavanju; budući da su se pojavili navodi i o slučajevima u kojima azerbajdžanske snage muče i zlostavljaju armenske civile, među ostalim i starije osobe, kao i slučaj izvansudskih pogubljenja početkom 2021.; budući da su se pojavile optužbe za najmanje desetak drugih izvansudskih pogubljenja armenskih postrojbi i civila 2020. i početkom 2021.;

D.  budući da pripadnici ruskih mirovnih snaga koji su raspoređeni u regiji nisu željeli ni mogli spriječiti daljnje napade iz Azerbajdžana te da se njihova prisutnost stalno smanjuje, posebno nakon početka ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine;

E.  budući da je agresivni rat Rusije protiv Ukrajine utjecao na južni Kavkaz i dodatno otežao sigurnosno stanje u regiji;

F.  budući da je EU predan aktivnom promicanju sigurne, stabilne, mirne i prosperitetne regije južnog Kavkaza, uz snažne gospodarske, političke i kulturne veze s EU-om; budući da je EU spreman preuzeti aktivnu ulogu pouzdanog trgovinskog partnera i poštenog posrednika u postizanju održivog mirovnog rješenja između Armenije i Azerbajdžana i da svoje djelovanje temelji na promicanju demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava;

G.  budući da EU diplomatskim putem podupire mirno rješavanje svih neriješenih regionalnih sukoba;

H.  budući da su sastanci na visokoj razini održani u Bruxellesu između predsjednika Alijeva i premijera Pashinyana, uz posredovanje predsjednika Charlesa Michela i da je došlo do preuzimanja obveza;

I.  budući da je nakon četverostranog sastanka predsjednika Alijeva, premijera Pashinyana, predsjednika Macrona i predsjednika Michela održanog 6. listopada 2022. u Pragu EU rasporedio privremeni kapacitet za praćenje duž armenske strane međunarodne granice s Azerbajdžanom u cilju praćenja, analize i izvješćivanja o stanju u regiji;

J.  budući da je Azerbajdžan u ožujku 2022. predložio pet osnovnih načela za normalizaciju odnosa između Azerbajdžana i Armenije, uključujući uzajamno priznavanje teritorijalne cjelovitosti, nepovredivost granica i političku neovisnost, uzajamnu potvrdu nepostojanja teritorijalnih zahtjeva, obvezu suzdržavanja od međusobnog ugrožavanja nacionalne sigurnosti, omeđenje i razgraničenje državne granice između Armenije i Azerbajdžana te otvaranje prometnih komunikacija; budući da iako je Armenija preliminarno pristala na prijedlog o tim načelima, a kasnije je odgovorila dodatnim načelima, koja su uključivala sigurnost i prava etničkih Armenaca u Karabahu, određivanje konačnog statusa regije, povratak ratnih zarobljenika i ponovnu uspostavu komunikacije;

K.  budući da održiva normalizacija odnosa između Armenije i Azerbajdžana i temelj trajnog i pravednog mira zahtijevaju zaustavljanje svakog nasilja, rješavanje svih temeljnih uzroka sukoba te potpunu provedbu sporazuma postignutih između dviju strana kako bi se osigurao razvoj obiju zemalja; budući da se takav cilj može postići samo ako vlasti Armenije i Azerbajdžana zajamče miran suživot, sigurnost i poštovanje prava manjina;

L.  budući da su oružani sukobi između Armenije i Azerbajdžana imali katastrofalan učinak na kulturnu, vjersku i povijesnu baštinu cijele regije;

M.  budući da su u nalogu Međunarodnog suda od 7. prosinca 2021. iznesene ozbiljne optužbe o sudjelovanju azerbajdžanskih vlasti u uništavanju groblja, crkava i povijesnih spomenika u Gorskom Karabahu; budući da je prema tom nalogu Armenija obvezna poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječila poticanje i promicanje rasne mržnje usmjerene na osobe azerbajdžanskog nacionalnog ili etničkog podrijetla;

N.  budući da je stanje u Azerbajdžanu u pogledu poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda i dalje vrlo negativno te ga je potrebno poboljšati prije nego što EU dodatno produbi svoje političko i energetsko partnerstvo s tom zemljom;

O.  budući da su EU i Azerbajdžan Sporazumom o partnerstvu i suradnji iz 1996. zajednički dogovorili opće načelo poštovanja demokracije, načela međunarodnog prava i ljudskih prava; budući da su se strane obvezale na suradnju u pogledu poštovanja i promicanja ljudskih prava, posebno prava manjina;

P.  budući da azerbajdžanske vlasti, suprotno azerbajdžanskom Ustavu, kojim se osiguravaju slobode mirnog okupljanja i udruživanja, dosljedno i ozbiljno ograničavaju te slobode stvarajući uvjete koji dovode do de facto zabrane okupljanja; budući da je prostor za neovisan aktivizam, kritičko novinarstvo i oporbene političke aktivnosti u Azerbajdžanu znatno ograničen; budući da su mnogi aktivisti, borci za ljudska prava i novinari uhićeni i zatvoreni u skladu sa zakonima i propisima kojima se ograničavaju aktivnosti neovisnih skupina;

Q.  budući da u Azerbajdžanu još uvijek ne postoji neovisno pravosuđe te da je uplitanje u rad i neovisnost odvjetnika sveprisutno; budući da u policijskom pritvoru dolazi do lošeg postupanja, navodno zbog prisilnih priznanja, pritvorenicima se uskraćuje pristup obitelji, neovisnim odvjetnicima i neovisnoj zdravstvenoj skrbi; budući da vlasti obično odbacuju pritužbe u vezi s mučenjem i drugim oblicima zlostavljanja u pritvoru te da se ta praksa nekažnjeno nastavlja;

R.  budući da azerbajdžanske vlasti ograničavaju pluralizam medija i slobodu izražavanja; budući da su vladini politički protivnici, aktivisti za ljudska prava i novinari meta govora mržnje i politički motiviranog nasilja te su proizvoljno zatvoreni; budući da njihovi slučajevi nisu dovoljno istraženi; budući da je u srpnju 2021. u okviru projekta izvješćivanja o organiziranom kriminalu i korupciji navedeno da su azerbajdžanski novinari među onima na koje se primjenjivao špijunski softver Pegasus NSO-a;

S.  budući da Dugina karta i indeksu Međunarodne udruga lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba u Europi pokazuje da Azerbajdžan ima najveći deficit u zakonodavstvu i politici čiji je cilj zaštita pripadnika zajednice LGBTIQ, zbog čega se nalazi na najnižem mjestu među svim zemljama Vijeća Europe; budući da su govor mržnje i zločini iz mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTIQ i dalje prisutni u Azerbajdžanu te se zbog nedostatka povjerenja u kazneni progon i njihova nedjelovanja obično ne prijavljuju i ne sankcioniraju; budući da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe 2022. donijela rezoluciju o kršenju prava pripadnika zajednice LGBTI u južnom Kavkazu i uputila niz zahtjeva vlastima za reformu zakonodavstva kako bi se prekinula takva kršenja;

T.  budući da Azerbajdžan ne ispunjava svoju obvezu dužne pažnje u pogledu sprečavanja, istrage i kažnjavanja nasilja nad ženama te osiguravanja učinkovitih pravnih mjera; budući da je rodno uvjetovano nasilje i dalje rašireno, ali se nedovoljno prijavljuje u Azerbajdžanu; budući da su stope ubojstava žena u porastu i da mnoga od njih počinjavaju članovi obitelji; budući da i dalje postoje ozbiljni nedostaci u službenoj reakciji na femicid, uključujući nedostatak zaštite i pružanje potpore preživjelim osobama;

U.  budući da su borkinje za ljudska prava sustavno na meti i da se suočavaju s prijetnjama, prisilom, policijskim premlaćivanjima, kršenjem njihova prava na privatnost i rodno specifičnim kampanjama ocrnjivanja s ciljem da ih se diskreditira i ušutka; budući da se novinarke i druge žene u medijima suočavaju s posebnim rodno uvjetovanim opasnostima, uključujući seksističko, mizogeno i ponižavajuće zlostavljanje, prijetnje, zastrašivanje, uznemiravanje te seksualnu agresiju i nasilje;

V.  budući da je korupcija raširena u Azerbajdžanu; budući da je u izvješću neovisnog istražnog tijela o navodima o korupciji u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe od 15. travnja 2018. utvrđeno da je „niz bivših zastupnika Parlamentarne skupštine Vijeća Europe [...] djelovao protivno kodeksu ponašanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe;” te da su „određeni sadašnji i bivši zastupnici Parlamentarne skupštine Vijeća Europe sudjelovali u koruptivnim aktivnostima” u korist Azerbajdžana;

W.  budući da je Južni Kavkaz strateški stavljen na globalno energetsko tržište i da je Azerbajdžan strateški dobavljač energije (posebno nafte i plina) za EU; budući da je u tom smislu njegova uloga sve važnija, s obzirom na potrebu da EU diversificira svoju opskrbu energijom;

X.  budući da EU podupire bližu gospodarsku integraciju s Azerbajdžanom u okviru europske politike susjedstva i Inicijative Istočnog partnerstva; budući da je EU glavni trgovinski partner Azerbajdžana i podržava pristupanje Azerbajdžana WTO-u, kao i diversifikaciju, digitalizaciju i dekarbonizaciju azerbajdžanskog gospodarstva;

Y.  budući da je potrebno osigurati povezanost između Europe i Azije kako bi se izbjeglo prelaženje preko ruskog teritorija; budući da se Azerbajdžan nalazi na strateškom mjestu za promicanje euroazijske povezanosti; budući da EU ima velik interes za razvoj učinkovitih trgovinskih i energetskih koridora između Europe i Azije, što je vidljivo iz konferencije o povezanosti između EU-a i srednje Azije koja se održala u Samarkandu 18. studenoga 2022.;

Z.  budući da su pregovori o novom sporazumu o partnerstvu između EU-a i Azerbajdžana u tijeku od 2017.; budući da bi se novim sporazumom između EU-a i Azerbajdžana trebali promicati interesi EU-a u regiji te ljudska prava, demokratski standardi i načela, rast i gospodarski razvoj;

Rješavanje sukoba i normalizacija odnosa Armenije i Azerbajdžana

1.  smatra da je oružani sukob između Armenije i Azerbajdžana u Gorskom Karabahu, koji je tijekom godina prouzročio golemu patnju i uništenje, znatno otežao razvoj i stabilnost cijele regije južnog Kavkaza i utjecao na širu europsku stabilnost; uvjeren je da se trajni mir između Armenije i Azerbajdžana ne može postići vojnim sredstvima i prijetnjama silom, već zahtijeva sveobuhvatno političko rješenje u skladu s međunarodnim pravom, uključujući načela sadržana u Povelji UN-a i Helsinškom završnom aktu OESS-a iz 1975., posebno tri načela nekorištenja sile, teritorijalne cjelovitosti i samoodređenja, te temeljna načela skupine iz Minska iz 2009., kao i sporazume postignute između stranaka koje su te dvije strane postigle, uključujući Deklaraciju iz Alma Ate iz 1991.; potvrđuje da, kako bi bio učinkovit, sveobuhvatan mirovni sporazum mora sadržavati odredbe kojima se jamči cjelovitost armenskog suverenog državnog područja, prava i sigurnost armenskog stanovništva koje živi u Gorskom Karabahu i drugim područjima pogođenim sukobom te brz i siguran povratak svih izbjeglica i interno raseljenih osoba svojim domovima; poziva međunarodnu zajednicu da se i dalje bavi tim sukobom jer o njemu ovisi stabilnost i sigurnost cijele regije;

2.  pozdravlja brojne korake koje su armenski i azerbajdžanski čelnici poduzeli kako bi prevladali međusobne razlike i postigli trajan i održiv mir u regiji te pohvaljuje njihov trajni angažman u tekućim pregovorima; u tom pogledu osuđuje ponašanje azerbajdžanskih čelnika koji potkopavaju te napore, posebno izričitim prijetnjama daljnjim napadima, čestim nepoštovanjem granica, teritorijalnim pretenzijama na takozvani Zapadni Azerbajdžan ili širenjem govora mržnje protiv armenskog stanovništva, posebno u obrazovanju; poziva azerbajdžansko vodstvo da okonča takvo ponašanje te poziva obje strane da ne gube elan, da postignu dogovor o konkretnim koracima i da osiguraju sigurno, zaštićeno i prosperitetno okruženje u korist svih etničkih skupina u regiji;

3.  oštro osuđuje posljednju veliku vojnu agresiju Azerbajdžana u rujnu 2022. prema više meta na suverenom državnom području Armenije što je ozbiljno kršenje prekida vatre iz studenoga 2020. i proturječno je prethodnim obvezama, uključujući one preuzete u okviru pregovora u kojima je posredovao EU; osuđuje vojna prodiranja preko nerazgraničenog područja od svibnja 2021.; poziva sve snage da se povuku na svoje početne položaje; osuđuje sve pokušaje narušavanja mirovnog procesa i potiče sve sukobljene strane da se suzdrže od daljnje upotrebe sile; ponavlja da sve uključene strane moraju u potpunosti poštovati teritorijalnu cjelovitost Armenije i Azerbajdžana; naglašava spremnost EU-a da bude aktivnije uključen u rješavanje dugotrajnih sukoba u regiji; ozbiljno je zabrinut zbog tekuće blokade Lačinskog koridora; poziva azerbajdžanske vlasti da osiguraju slobodno i sigurno kretanje duž tog koridora, kako je utvrđeno u trilateralnoj izjavi od 9. studenoga 2020.; naglašava obveze Azerbajdžana u skladu s odlukom Međunarodnog suda od 22. veljače 2023. kojom se od Azerbajdžana zahtijeva da poduzme sve raspoložive mjere kako bi osigurao neometano kretanje osoba, vozila i tereta duž Lačinskog koridora u oba smjera; poziva Armeniju i Azerbajdžan da riješe sva pitanja povezana s funkcioniranjem Lačinskog koridora kroz dijalog i savjetovanja sa svim uključenim stranama; pozdravlja nedavni sastanak između azerbajdžanske službene delegacije i armenskih stanovnika Gorskog Karabaha na kojem se, između ostalog, raspravljalo o pitanjima u pogledu ponovnog otvaranja Lačinskog koridora; poziva Vijeće da, ako se odluka Međunarodnog suda od 22. veljače 2023. ne provede odmah, uvede ciljane sankcije protiv azerbajdžanskih vladinih dužnosnika;

4.  potiče Armeniju i Azerbajdžan da u potpunosti provedu trostranu izjavu o prekidu vatre od 9. studenoga 2020. u svim njegovim aspektima; naglašava potrebu za nastavkom rasprava o budućem mirovnom sporazumu, rješavanjem temeljnih uzroka sukoba i suzdržavanjem od svih poteza koji bi mogli dovesti do daljnjih eskalacija; ustraje na tome da se hitno treba suzdržati od svake vrste neprijateljske retorike ili aktivnosti za koju se može smatrati da potiče mržnju ili izravno nasilje ili podupire nekažnjavanje ili koja bi mogla ugroziti napore za uspostavu i promicanje okruženja koje pogoduje povjerenju i pomirenju, suradnji i održivom miru, uključujući međuljudske kontakte; naglašava hitnu potrebu za povećanim i vjerodostojnim mjerama za izgradnju povjerenja kako bi se suzbili polarizacija, nedostatak povjerenja i govor mržnje te druge vrste huškačke retorike; smatra da posljedice tih neprijateljstava i prisutnost ruskih mirovnih snaga također utječu na politička zbivanja u regiji; izražava zabrinutost zbog prisutnosti takozvanih ruskih „mirotvoraca” i njihova mogućeg utjecaja na politička zbivanja u južnom Kavkazu i budućnost programa reformi u regiji;

5.  pozdravlja predanost Azerbajdžana normalizaciji odnosa s Armenijom, uključujući prijedlog pet osnovnih načela iz ožujka 2022. i poziva obje strane da pronađu održivo rješenje za povezivanje regije Nahičevan s ostatkom Azerbajdžana; podsjeća na obvezu Armenije da povuče svoje oružane snage i zajamči sigurnost prometnih veza između zapadnih regija Republike Azerbajdžana i Autonomne Republike Nahičevan kako bi se organiziralo neometano kretanje građana, vozila i robe u oba smjera; sa zabrinutošću primjećuje nisku razinu točnosti dostavljenih nacrta minskih polja; poziva Komisiju da mobilizira pomoć za operacije humanitarnog razminiranja u Gorskom Karabahu;

6.  poziva Armeniju i Azerbajdžan da, kao korak prema izgradnji povjerenja kako bi se postigao trajan mir i pomirenje te priznale patnje na obje strane, uspostave mehanizam tranzicijskog pravosuđa te da rade na pomirenju na temelju činjenične procjene događaja koji su se dogodili tijekom oružanog sukoba, počevši od 1988.; preporučuje da EU podrži i pomogne olakšati takav rad u suradnji s drugim tijelima kao što su UN, Vijeće Europe, OESS, Međunarodni odbor Crvenog križa i druge relevantne međunarodne organizacije;

7.  podsjeća da je pasivni stav EU-a tijekom i neposredno nakon rata 2020. omogućio da se utjecaj drugih regionalnih aktera, kao što su Rusija, Iran i Turska nastavi širiti u regiji; podsjeća da je aktivnija europska preventivna diplomacija mogla spriječiti takav ishod;

8.  naglašava da se od masovne ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. kontekst u kavkaskoj regiji mijenja s obzirom na to da su narušene vjerodostojnost i sposobnost Rusije da djeluje kao pošteni posrednik; naglašava da je uloga Rusije u regiji nepoštena i štetna i da joj nije u interesu pronaći mirno rješenje sukoba oko Gorskog Karabaha jer njegovo produljenje omogućuje Moskvi da vrši važan utjecaj na Armeniju i Azerbajdžan; stoga se izjašnjava protiv strateških sporazuma s Rusijom, koja bi nakon agresije na Ukrajinu trebala biti međunarodno izopćena;

9.  osuđuje ekspanzivističku i destabilizirajuću ulogu Turske u južnom Kavkazu, među ostalim zbog slanja sirijskih plaćenika u borbu na strani Azerbajdžana protiv Armenije u Drugom ratu u Gorskom Karabahu 2020.; smatra da bi Turska trebala ponovno razmotriti svoju bezuvjetnu potporu Azerbajdžanu i poduzeti konkretne korake prema normalizaciji odnosa s Armenijom kako bi imala konstruktivnu ulogu u regiji;

10.  stoga snažno podupire inicijativu predsjednika Charlesa Michela da sazove bilateralne sastanke čelnika Armenije i Azerbajdžana i posreduje u njima te potiče rad na terenu posebnog predstavnika EU-a za južni Kavkaz i krizu u Gruziji;

11.  poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da pojačaju napore za revitalizaciju i učinkovit doprinos mirnom rješavanju tog sukoba, među ostalim pružanjem potpore stabilizaciji, obnovi i mjerama za uspostavu povjerenja nakon sukoba;

12.  potiče vlade obiju zemalja da u potpunosti sudjeluju u izradi sveobuhvatnog i obostrano prihvatljivog mirovnog sporazuma kojim bi se trebala obuhvatiti prava i postići sigurnost cjelokupnog armenskog stanovništva u Gorskog Karabaha, povratak interno raseljenih osoba i izbjeglica te zaštita kulturne, vjerske i povijesne baštine; u tom pogledu pozdravlja sastanke ministara vanjskih poslova obiju zemalja 30. rujna 2022. u Ženevi i 8. studenoga 2022. u Washingtonu; naglašava da bi trebalo pronaći održivo pravno rješenje u pogledu prava i sigurnosti stanovništva Gorskog Karabaha kako bi se osiguralo trajno rješenje sukoba;

13.  poziva Azerbajdžan da zajamči sigurnost i poštovanje prava svih manjina u regiji Gorskog Karabaha jer je to ključan preduvjet za stvaranje uvjeta koji pogoduju poslijeratnoj rehabilitaciji i istinskom pomirenju;

14.  pozdravlja osnivanje povjerenstava za razgraničenje granica između Azerbajdžana i Armenije i prima na znanje napredak postignut u procesu razgraničenja; naglašava važnost redovitijeg održavanja sastanaka komisije za granice kako bi se riješila sva pitanja povezana s granicama, poboljšalo sigurnosno stanje i postigao napredak u pogledu razgraničenja; poziva EU da na međunarodnoj razini olakša proces razgraničenja kako bi se zajamčila vjerodostojnost, pravednost i održivost;

15.  pozdravlja rad kapaciteta EU-a za praćenje u Armeniji, čije će se aktivnosti dovršiti 19. prosinca 2022.; pozdravlja pokretanje civilne misije EU-a u Armeniji 20. veljače 2023. u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike duž armenske strane međunarodne granice s Azerbajdžanom kako bi se doprinijelo stabilnosti u pograničnim područjima Armenije, izgradilo povjerenje i otpornost te uspostavio dijalog između dviju strana; pozdravlja spremnost Armenije da olakša misiju na svojem državnom području i poziva Azerbajdžan da omogući prisutnost promatrača iz EU-a na svojoj strani granice;

16.  pozdravlja humanitarnu pomoć koju EU pruža stanovništvu pogođenom sukobima u Gorskom Karabahu i njegovoj okolici te njegovu vodeću ulogu u pružanju pomoći za operacije humanitarnog razminiranja u područjima pogođenima sukobom; poziva Komisiju da osigura dodatna financijska sredstva i pomoć za razminiranje, uključujući opremu, osposobljavanje i educiranje o rizicima; poziva na dodatnu suradnju u razminiranju sa stručnjacima iz država članica i nevladinih organizacija; poziva Armeniju da dostavi točne karte mina u deokupiranoj regija Azerbajdžana;

17.  poziva Komisiju da poveća pomoć EU-a za ljude kojima je ona potrebna, među ostalim u Gorskom Karabahu, da omogući provedbu ambicioznijih mjera za izgradnju povjerenja, promicanje međureligijskog i međuetničkog dijaloga, zaštita prava manjina i poboljša međuljudske kontakte među građanima s obje strane granice kako bi se stvorili temelji za održiv i miran suživot; poziva na pronalazak obostrano prihvatljivih rješenja za siguran povratak raseljenog stanovništva;

18.  poziva na odobravanje pristupa međunarodnim humanitarnim organizacijama, posebno Ujedinjenim narodima, Gorskom Karabahu i podsjeća da je trenutačno samo Međunarodnom odboru Crvenog križa dopušten pristup regiji što nije dovoljno za točnu procjenu uvjeta i potreba stanovništva koje ondje živi;

19.  i dalje izražava zabrinutost zbog sudbine armenskih vojnih i civilnih zatvorenika koji su pritvoreni tijekom i nakon sukoba i koje Azerbajdžan još uvijek drži u pritvoru te pozdravlja činjenicu da su neki od njih pušteni na slobodu; podsjeća da su Armenija i Azerbajdžan strane Ženevske konvencije (III) o postupanju s ratnim zarobljenicima, kojom se propisuje da ratni zarobljenici u svim okolnostima imaju pravo na čovječno postupanje i da moraju biti bezuvjetno pušteni i vraćeni u domovinu odmah nakon prestanka aktivnih sukoba; poziva sve strane da pojasne sudbinu i lokaciju nestalih tijela te da s mrtvim tijelima postupaju dostojanstveno; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih preostalih pritvorenika, uključujući one koji su zarobljeni tijekom nedavnih vojnih sukoba, te na to da se s njima postupa u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom;

20.  zgrožen je snimkama koje su se pojavile i na kojima se može vidjeti kako pripadnici azerbajdžanskih oružanih snaga muče, sakate i ubijaju armenske vojnike i nenaoružane armenske ratne zarobljenike te osuđuje njihovo širenje u javnosti; poziva na potpunu i nepristranu istragu videozapisa kako bi se identificirali odgovorni i kako bi se osiguralo da odgovaraju za svoja djela; osuđuje sve slučajeve mučenja i prisilnih nestanaka, uključujući one koji su počinjeni u oružanim sukobima, kao i zlostavljanje i oskvrnuće tijela; naglašava da se tim djelima krše Ženevske konvencije koje je Azerbajdžan ratificirao i da ta djela mogu predstavljati ratne zločine;

21.  osuđuje otvaranje takozvanog „Parka trofeja” u Bakuu, koji je otvoren 12. travnja 2021. jer se time potkopava potkopava izgradnja uzajamnog povjerenja Armenije i Azerbajdžana; prima na znanje odluku o uklanjanju dehumanizirajućih voštanih figura i kaciga iz Parka trofeja nakon odlučnog međunarodnog prosvjeda i tužbe koju je Armenija podnijela Međunarodnom sudu pravde;

22.  ustraje u tome da obje države imaju međunarodne obveze provođenja neovisnih, brzih, javnih i učinkovitih istraga i kaznenog progona svih vjerodostojnih navoda o teškim kršenjima Ženevskih konvencija i drugim kršenjima međunarodnog prava i ratnim zločinima kako bi se osigurala odgovornost odgovornih i pravna zaštita žrtava;

23.  žali zbog uništavanja armenske i azerbajdžanske kulturne, vjerske i povijesne baštine od početka sukoba u Gorskom Karabahu; zahtijeva da se Azerbajdžan i Armenija suzdrže od daljnjeg uništavanja kulturnu, i mijenjanja baštine te da zajamče da građani u tom pogledu nisu spriječeni u ostvarivanju svojeg prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja; potiče obje zemlje da se istinski obvežu na očuvanje, zaštitu i promicanje te bogate raznolikosti bez obzira na njezino podrijetlo i bez zloupotrebe ili pogrešne kategorizacije; poziva na odgovornost u pogledu svih zločina uništavanja i mijenjanja te na očuvanje i obnovu oštećenih lokaliteta u skladu sa standardima i uputama UNESCO-a, kao i na veće sudjelovanje međunarodne zajednice u očuvanju kulturne, vjerske i povijesne baštine u regiji; poziva Armeniju i Azerbajdžan da hitno omoguće i olakšaju službeni posjet UNESCO-a u obje zemlje bez preduvjeta;

24.  u tom pogledu ističe obveze Azerbajdžana i Armenije u skladu s odlukom Međunarodnog suda od 7. prosinca 2021. o primjeni hitnih mjera kojima se od Azerbajdžana zahtijeva da spriječi i kazni vandalizam i oskvrnuća koja utječu na armensku kulturnu baštinu, uključujući, ali ne ograničavajući se na crkve i druga mjesta bogoslužja, spomenike, znamenitosti, groblja i artefakte; ustraje u tome da Azerbajdžan i Armenija u potpunosti poštuju Konvenciju UNESCO-a o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954., poznatu kao Haška konvencija iz 1954., kojom se od sukobljenih strana zahtijeva da se suzdrže od svih neprijateljstava usmjerenih protiv kulturnih dobara;

25.  potiče pojačane bilateralne kontakte između političkih tijela vlasti Armenije i Azerbajdžana, kao i inicijative kojima se promiču međuljudski kontakti između obiju zemalja, posebno na razini civilnog društva, sveučilišta, organizacija mladih i nevladinih organizacija; naglašava potrebu za savjetovanjem i suradnjom s civilnim društvom i borcima za ljudska prava, posebno u pogledu rješavanja sukoba, izgradnje mira, pomirenja i humanitarne pomoći, kao i važnost održivog financiranja i slobode takvih organizacija da svoj rad obavljaju bez ograničenja; stoga poziva Komisiju da pruže potporu organizacijama civilnog društva u Armeniji i Azerbajdžanu koje istinski doprinose pomirenju;

26.  ističe poseban učinak sukoba na žene i marginalizirane skupine, uključujući porast nasilja u obitelji nakon nedavnog rata, kao i isključivanje žena iz službenog mirovnog procesa; poziva azerbajdžansku vladu i međunarodne posrednike da uklone prepreke sudjelovanju žena na svim razinama te da u sva savjetovanja sustavno uključe stručnjakinje i borkinje za ljudska prava;

27.  podsjeća da se u okviru europske politike susjedstva naglašava potreba za jačanjem odnosa među susjedima i promicanjem regionalne suradnje;

Ljudska prava i temeljne slobode

28.  podsjeća da se Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Azerbajdžana iz 1996. temelji na poštovanju demokracije, načela međunarodnog prava i ljudskih prava te da se taj sporazum u Azerbajdžanu ne poštuje sustavno; naglašava da bi se vanjsko djelovanje EU-a, uključujući njegove sporazume s trećim zemljama, trebalo graditi na temeljnim vrijednostima EU-a, posebno na poštovanju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava; naglašava potrebu da se svaka daljnja suradnja između EU-a i Azerbajdžana uvjetuje učinkovitim i opipljivim napretkom te zemlje prema poštovanju međunarodnih standarda i međunarodnih obveza, posebno onih povezanih s demokracijom, ljudskim pravima, vladavinom prava i temeljnim slobodama, posebno slobodom izražavanja i udruživanja, dobrim upravljanjem, pravima manjina, slobodom medija i rodnom ravnopravnošću;

29.  prima na znanje multikulturni i višekonfesionalni karakter Azerbajdžana te stoga poziva azerbajdžanske vlasti da pojačaju svoje napore da osiguraju nediskriminirajuće postupanje prema nacionalnim manjinama te da aktivno istražuju i osuđuju zločine motivirane mržnjom na temelju vjere, roda ili etničke pripadnosti; poziva azerbajdžanske vlasti da svim manjinskim skupinama osiguraju obrazovanje na njihovim nacionalnim jezicima, kao i jednake mogućnosti, odgovarajuću zastupljenost u političkom i kulturnom životu te javnim medijima i upravi; poziva Azerbajdžan da zaštiti i promiče materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu te jezike i tradicije svojih nacionalnih manjina;

30.  ističe zaključna zapažanja uz deseto do dvanaesto izvješće Odbora UN-a za ukidanje rasne diskriminacije o Azerbajdžanu od 30. kolovoza 2022. u kojima se izražava zabrinutost zbog poticanja na rasnu mržnju i širenja rasističkih stereotipa o osobama armenskog nacionalnog ili etničkog podrijetla, među ostalim na internetu i društvenim medijima, kao i od strane javnih ličnosti i vladinih dužnosnika, te zbog nedostatka detaljnih informacija o istragama, kaznenim progonima, osuđujućim presudama i sankcijama za takva djela;

31.  poziva azerbajdžansku vladu i vlasti da hitno osiguraju poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava te da se suzdrže od svake neopravdane primjene kaznenog prava za ograničavanje tih prava i sloboda; izražava duboku zabrinutost zbog toga što kršenja temeljnih ljudskih prava u Azerbajdžanu prate sustavan i raširen obrazac te utječu na ostvarivanje prava građana na slobodu i sigurnost;

32.  duboko žali zbog trenutačnog stanja slobode medija u Azerbajdžanu; izražava zabrinutost zbog novog zakona o medijima donesenog u prosincu 2021., kojim se zapravo zabranjuju svi oblici neovisnog novinarstva i rad azerbajdžanskih novinara u progonstvu; naglašava temeljnu važnost slobode izražavanja i slobode medija u demokratskim društvima; poziva Azerbajdžan da pojača svoje napore kako bi se osiguralo neovisno i pluralističko medijsko okruženje, u skladu s preporukama iz mišljenja Venecijanske komisije od 17. i 18. lipnja 2022.; apelira na Azerbajdžan da prestane progoniti blogere, urednike, novinare i medijske organizacije, koji se redovito zadržavaju ili zatvaraju u zatvor na temelju različitih optužbi, te da im zajamči sigurno radno okruženje; poziva Azerbajdžan da oslobodi sve novinare i blogere koji su trenutačno pritvoreni zbog izražavanja svojeg mišljenja;

33.  poziva azerbajdžansku vladu da dekriminalizira klevetu i provede preporuku Odbora ministara Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera;

34.  osuđuje cenzuru pristupa informacijama u Azerbajdžanu i poziva vlasti da poboljšaju pristup internetu i komunikacijskoj pokrivenosti; poziva azerbajdžanske vlasti da zakonodavstvo i praksu koji utječu na slobodu na internetu usklade s europskim standardima;

35.  preporučuje da Europska služba za vanjsko djelovanje, Komisija i države članice povećaju svoju potporu i suradnju s civilnim društvom i borcima za ljudska prava, posebno u vezi s ograničavanjem njihova rada; poziva azerbajdžansku vladu da uspostavi redovit i temeljit politički dijalog s civilnim društvom kako bi se potaknule ambiciozne i široko rasprostranjene reforme čiji je cilj povećati demokratičnost i neovisnost institucija, promicati ljudska prava i slobodu medija te razviti regulatorno okruženje u kojem civilno društvo može djelovati bez nepotrebnog uplitanja;

36.  oštro osuđuje progon i represiju, kako u zemlji tako i u inozemstvu, zastrašivanjem, uhićenjima, mučenjem, pritvaranjima, kampanjama ocrnjivanja, otmicama, zabranama putovanja bez obavještavanja ciljanih osoba i tužbi političkih aktivista, novinara, studenata, boraca za ljudska prava i predstavnika organizacija civilnog društva, uključujući one koji su uhićeni jer su javno pozivali na mir tijekom sukoba u rujnu 2022,; potiče Azerbajdžan da prekine s tim praksama i da oslobodi sve političke zatvorenike i zatvorenike savjesti koji su trenutačno u pritvoru; žali zbog činjenice da Azerbajdžan nije u potpunosti poštovao odluke Europskog suda za ljudska prava; poziva Azerbajdžan da u potpunosti provede te odluke i riješi zaostatke u pogledu neprovedenih presuda u predmetima; potiče Azerbajdžan da nastavi poduzimati sve potrebne mjere kako bi se spriječila politički motivirana proizvoljna primjena zakonodavstva; ponavlja svoje stajalište da je oslobađanje svih političkih zatvorenika neizostavan uvjet za novi sporazum o partnerstvu između EU-a i Azerbajdžana;

37.  poziva Vijeće da istraži ciljane pojedinačne sankcije u sklopu globalnog režima sankcija EU-a u području ljudskih prava protiv azerbajdžanskih dužnosnika koji su počinili teška kršenja ljudskih prava, kao što su policijski službenici, posebno uzimajući u obzir rašireno policijsko nasilje nad političkim aktivistima, borcima za ljudska prava i novinarima;

38.  poziva delegaciju EU-a i predstavništva država članica u Azerbajdžanu da povećaju svoju potporu radu boraca za ljudska prava te da po potrebi olakšaju izdavanje viza za hitne slučajeve i pruže privremeno utočište u državama članicama; potiče Azerbajdžan da ratificira Međunarodnu konvenciju Ujedinjenih naroda o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka;

39.  snažno osuđuje zastrašivanje, prijetnje smrću i pokušaje ubojstva usmjerene protiv protivnika azerbajdžanske vlade, među ostalim u europskim zemljama, i protiv azerbajdžanskih građana kojima je odobren azil u državama članicama EU-a, kao što je to bio slučaj s Mahammadom Mirzalijem u Francuskoj; ističe da je za države članice sprečavanje svakog čina odmazde na njihovu teritoriju pitanje demokracije, ljudskih prava, sigurnosti i suvereniteta; ustraje u tomu da bi Europol trebao pomno pratiti to pitanje;

40.  ustraje u tome da Azerbajdžan osigura pravo na mirno okupljanje i poziva tu državu da prestane sprečavati održavanje povorke povodom Međunarodnog dana žena;

41.  naglašava važnost rodne ravnopravnosti i zastupljenosti žena na svim razinama društvenog i političkog života; poziva azerbajdžansku vladu da ratificira Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, da donese Nacionalni akcijski plan provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 o ženama, miru i sigurnosti, da provede strategiju za rodnu ravnopravnost iz Programa UN-a za razvoj za razdoblje 2022. – 2025. te da donese i provede politike za borbu protiv nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja; snažno ustraje u tome da azerbajdžanske vlasti provedu brzu, nepristranu i učinkovitu istragu svakog prijavljenog slučaja nasilja, diskriminacije i uznemiravanja žena te se boriti protiv nekažnjavanja; poziva azerbajdžanske vlasti da zaustave sustavno uznemiravanje borkinja za ljudska prava, novinarki i drugih žena u medijima te da zaustave rodno specifične kampanje ocrnjivanja, pritvaranje te proizvoljna i nezakonita kršenja privatnosti, korespondenciju i druge privatne komunikacije;

42.  podsjeća da je stajalište Parlamenta jasno u pogledu nediskriminacije LGBTIQ osoba, njihove zaštite od diskriminacije u pravu i praksi te progona svih činova zlostavljanja, govora mržnje i fizičkog nasilja nad njima; potiče azerbajdžanske vlasti da donesu antidiskriminacijsko zakonodavstvo kojim se među zabranjene osnove diskriminacije dodaju seksualna orijentacija, rodni identitet i izražavanje te spolna obilježja; poziva Azerbajdžan da donese građanske, upravne i/ili kaznene postupke za zaštitu osoba od govora mržnje i zločina iz mržnje; poziva azerbajdžanske vlasti da reformiraju kazneno zakonodavstvo uključivanjem gore navedenih osnova kao otegotnih okolnosti i da se bore protiv nasilja usmjerenog na zajednicu LGBTIQ; ponavlja poziv Parlamentarne skupštine Vijeća Europe azerbajdžanskim vlastima da istraže slučajeve nezakonitog uhićenja pripadnika zajednice LGBTIQ te da spriječe i suzbijaju policijsko nasilje nad tim osobama;

43.  osuđuje dezinformacije koje potječu iz Azerbajdžana, a koje su usmjerene na Zapad, posebno u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu; napominje da su diskursi protiv Zapada kopirani iz ruske propagande, uključujući napade na prava pripadnika zajednice LGBTIQ i navodne prijetnje tradicionalnim vrijednostima;

44.  duboko žali zbog toga što Azerbajdžan nije u potpunosti proveo Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina, koju je ta država ratificirala, što predstavlja kršenje obveze Azerbajdžana da zaštiti prava etničkih manjina kao što su Lezgini, Tališi, Armenci i Kurdi;

45.  poziva Azerbajdžan da ukloni trenutačna ograničenja, smanji administrativno opterećenje za nevladine organizacije i da izmijeni restriktivno zakonodavstvo o registraciji, funkcioniranju i financiranju nevladinih organizacija; poziva Azerbajdžan da ukloni i ograničenja za vjerske zajednice, posebno kad je riječ o njihovoj registraciji i financiranju; poziva Azerbajdžan da ukine trenutačna zakonodavna ograničenja za donatorske institucije i međunarodne organizacije koje podupiru rad civilnog društva; poziva Komisiju da pojača napore u Azerbajdžanu kako bi se ukinula ograničenja za aktivnosti civilnog društva, potaknulo donošenje novih zakona i omogućilo veće sudjelovanje neovisnih nevladinih organizacija u projektima koje financira EU te u praćenju provedbe Sporazuma o partnerstvu i suradnji;

46.  duboko je zabrinut zbog toga što bi se Nacrtom zakona o političkim strankama mogla dodatno ograničiti sloboda udruživanja Azerbajdžanaca jer se njime otežava registracija političkih stranaka; apelira na Azerbajdžan da reformira svoj pravni okvir za izbore kako bi ga uskladio s međunarodnim standardima i obvezama, da zajamči ustavom zaštićena prava i slobode te razmotri preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava i Venecijanske komisije koje još nisu donesene; poziva na izbore u skladu s međunarodnim standardima i obavezama Azerbajdžana kao države sudionice OESS-a;

Dobro upravljanje, pravosuđe, vladavina prava i borba protiv korupcije

47.  izražava zabrinutost zbog kontinuiranog nedostatka neovisnosti, nepristranosti i učinkovitosti pravosuđa, kao i transparentnosti u njegovim odlukama te zbog sustavnih postupovnih nedostataka; potiče Azerbajdžan da reformira pravosudni sustav i sustav tužiteljstva kako bi se osigurala potpuna neovisnost pravosuđa, uključujući Pravosudno-pravno vijeće, koje mora biti oslobođeno intervencija tijela kaznenog progona kako bi se povećalo povjerenje ljudi u pravosudni sustav; nadalje potiče Azerbajdžan da prestane ograničavati pristup odvjetničkoj komori za odvjetnike koji sudjeluju u predmetima u vezi s ljudskim pravima i da prestane primjenjivati disciplinske postupke kao sredstvo za vršenje pritiska na te odvjetnike; potiče vlasti da Kodeks ponašanja usklade s međunarodnim standardima o slobodi izražavanja; poziva Azerbajdžan da zajamči i ostvari pravo na pravne usluge koje pružaju neovisni odvjetnici; prima na znanje mjere poduzete za jačanje neovisnosti pravosuđa u skladu s Predsjedničkim dekretom od 3. travnja 2019. naslovljenom „Produbljivanje reformi u pravosudnom i pravnom sustavu”, uključujući zakonodavne i administrativne mjere koje se provode kako bi se osigurala neovisnost pravosuđa i sudaca; potiče Azerbajdžan da nastavi ulagati napore u provedbu relevantnih preporuka Skupine država protiv korupcije u vezi s jačanjem neovisnosti pravosuđa;

48.  žali zbog ograničenog napretka Azerbajdžana u sprečavanju i borbi protiv korupcije; prima na znanje donošenje sveobuhvatnog Nacionalnog akcijskog plana za jačanje borbe protiv korupcije koji je usmjeren na učvršćivanje i jačanje napora vlasti u borbi protiv korupcije; poziva Azerbajdžan da riješi problem nedostatka učinkovitog sustava za prijavljivanja imovine za zastupnike u parlamentu, suce i tužitelje kako bi se ojačala uloga pravosuđa u okviru Pravosudno-pravnog vijeća i uklonio nepovratni položaj vlade; žali zbog nedostatka transparentnog sustava javnih financija u Azerbajdžanu, među ostalim u pogledu javne nabave i javnih natječaja;

49.  osuđuje aktivnosti azerbajdžanske elite u nekoliko međunarodnih organizacija kojima je cilj ublažiti međunarodne kritike režima, posebno u području ljudskih prava, kao što je vidljivo na primjeru određenih sadašnjih i bivših članova Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koji su „sudjelovali u aktivnosti koruptivne naravi” u korist Azerbajdžana;

Sigurnosni i geopolitički izazovi

50.  pozdravlja službenu potporu Azerbajdžana neovisnosti, suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine, kao i humanitarnu pomoć Ukrajini tijekom rata koji je u tijeku; međutim, ozbiljno je zabrinut zbog Deklaracije o savezničkoj suradnji između Republike Azerbajdžana i Ruske Federacije, koja je potpisana u veljači 2022. u Moskvi; osim toga, primjećuje da Azerbajdžan nije podržao rezolucije izglasane u Općoj skupštini UN-a o agresivnom ratu Rusije protiv Ukrajine i potiče Azerbajdžan da osigura da se ne zaobilaze sankcije nametnute Rusiji;

51.  izražava zabrinutost zbog destabilizirajućeg i terorističkog djelovanja u južnom Kavkazu; oštro osuđuje svaki teroristički čin; pozdravlja sigurnosnu suradnju između EU-a, njegovih država članica i Azerbajdžana te u potpunosti podržava daljnje produbljivanje suradnje u borbi protiv terorizma; posebno poziva na jaču suradnju u borbi protiv terorizma i radikalizacije te islamističkog ekstremizma;

52.  osuđuje nezakonitu i raširenu upotrebu softvera za nadzor Pegasus grupe NSO, koji je proizvelo poduzeće NSO Group, i represivnu kibersigurnost koju Azerbajdžan upotrebljava protiv novinara, blogera, boraca za ljudska prava, odvjetnika i političara te poziva azerbajdžanske vlasti da se suzdrže od njegove upotrebe; nadalje, ponovno potiče Komisiju da sastavi popis nezakonitog softvera za nadzor i da taj popis stalno ažurira; traži da se EU i države članice koriste tim popisom kako bi zajamčili potpunu dužnu pažnju u pogledu ljudskih prava i pravilnu provjeru izvoza europske nadzorne tehnologije i tehničke pomoći te uvoza u države članice koje predstavljaju jasan rizik za vladavinu prava; ponavlja svoj poziv na uspostavu laboratorija EU-a za građane, koji bi okupljao novinare, stručnjake za ljudska prava i stručnjake za obrnuti inženjering zlonamjernog softvera, a koji bi radio na otkrivanju i razotkrivanju nezakonite upotrebe softvera u svrhu nezakonitog nadzora;

53.  podsjeća na važnu koordinacijsku ulogu Azerbajdžana u multilateralnim organizacijama u vezi s borbom protiv pandemije bolesti COVID-19;

54.  oštro osuđuje iranske vojne vježbe duž granice između Azerbajdžana i Irana s agresivnim scenarijima; poziva Islamsku Republiku Iran da prestane s provokacijama i poštuje teritorijalnu cjelovitost i suverenost Azerbajdžana;

Energetika, trgovina, okoliš, gospodarska suradnja i povezivost

55.  prima na znanje dovršetak južnog plinskog koridora između Azerbajdžana i Europe te prvu otpremu plina u prosincu 2020.; prepoznaje stratešku ulogu Azerbajdžana kao dobavljača energije iz fosilnih goriva u EU-u i pozdravlja njegovu spremnost da još više doprinese ciljevima EU-a u pogledu sigurnosti, diversifikacije opskrbe energijom i klimatske neutralnosti, kako je utvrđeno europskim zelenim planom; žali zbog toga što ambicija Azerbajdžana da bude strateški energetski partner nije popraćena njegovim naporima u pogledu demokratskih reformi i poštovanja temeljnih sloboda i ljudskih prava; poziva Komisiju da podrži strana ulaganja međunarodnih partnera usmjerena na povećanje povezanosti između EU-a i Azerbajdžana; traži od Komisije da zajamči da plin iz Rusije, kojoj su izrečene sankcije EU-a, ne može doći na tržište Europske unije ni obilaznim putovima ni pod krinkom uvoza plina iz trećih zemalja; poziva Azerbajdžan da provede reforme u skladu sa svojim međunarodnim obvezama;

56.  primjećuje novi Memorandum o razumijevanju između EU-a i Azerbajdžana o razumijevanju o strateškom partnerstvu u području energetike koji su predsjednik Alijev i predsjednica Komisije Ursula von der Leyen potpisali u Bakuu 18. srpnja 2022., kojim se postavljaju temelji za buduću suradnju u području zelene energije i koji uključuje obvezu udvostručenja kapaciteta južnog plinskog koridora kako bi se EU-u do 2027. godišnje isporučilo najmanje 20 milijardi kubičnih metara plina; međutim, žali zbog toga što je memorandum usmjeren samo na suradnju i ne podliježe nikakvim uvjetima; pozdravlja sudjelovanje Azerbajdžana u programu EU4Energy i potiče tu zemlju da ostvari veći napredak u području energetske učinkovitosti;

57.  naglašava potencijal Azerbajdžana kao proizvođača i budućeg izvoznika energije iz obnovljivih izvora, posebno energije vjetra na moru i zelenog vodika, te poziva Komisiju i države članice da poboljšaju suradnju između EU-a i Azerbajdžana u tom području kako bi se podržali napori Azerbajdžana u pogledu prelaska s dobavljača nafte i prirodnog plina na partnera EU-a za obnovljivu energiju; ističe da će upotreba fosilnih goriva samo pogoršati trenutačnu klimatsku krizu u kojoj se nalazimo; naglašava da bi EU trebao ulagati u obnovljivu energiju kako bi ispunio svoje obveze u području klime; poziva azerbajdžanske vlasti da poduzmu ključne korake za ubrzanje razvoja obnovljivih izvora energije i povećanje energetske učinkovitosti;

58.  poziva Azerbajdžan da dodatno pojača svoj angažman u borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša; potiče Azerbajdžan da poveća svoje ciljeve smanjenja emisija u okviru nacionalno utvrđenog doprinosa i da se ozbiljno obveže na smanjenje emisija;

59.  prima na znanje napredak postignut u pregovorima o novom bilateralnom i sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Azerbajdžana te poziva pregovaračke strane da u novom sporazumu predvide pojačanu suradnju izvan energetskog sektora; ustraje u tome da ljudska prava, vladavina prava, demokracija i dobro upravljanje moraju biti prioritet; potiče pojačanu međuparlamentarnu suradnju između EU-a i Azerbajdžana sa širokom lepezom pitanja od zajedničkog interesa; naglašava da su dobro upravljanje i poštovanje međunarodnog prava i standarda ključni za postizanje dugotrajnog mira sa susjedima Azerbajdžana i u široj regiji;

60.  pozdravlja znatne trgovinske tokove između EU-a i Azerbajdžana te visoku razinu ulaganja EU-a u Azerbajdžan; naglašava da bi se u okviru gospodarskog i investicijskog plana za Istočno partnerstvo moglo mobilizirati do 2 milijarde EUR dodatnih ulaganja u izgradnju dinamičnog i otpornog gospodarstva, što će donijeti konkretne koristi azerbajdžanskim građanima i poduprijeti gospodarsku diversifikaciju te zelenu i digitalnu tranziciju te zemlje; poziva EU da nastavi podupirati regionalni razvoj u Azerbajdžanu, uključujući ruralni razvoj, poljoprivredu i sigurnost hrane te pozdravlja vodeće inicijative usmjerene na potporu gospodarskoj održivosti i otpornosti u Azerbajdžanu; prima na znanje potencijal za buduću suradnju s europskim poduzećima i ulagačima u kontekstu projekata sanacije i obnove u Azerbajdžanu;

61.  žali zbog toga što je Azerbajdžan ostvario minimalan napredak u svojim naporima za iskorjenjivanje najgorih oblika dječjeg rada, seksualnog iskorištavanja i prisilnog prosjačenja;

62.  konstatira da će deblokiranje regionalnih prometnih i komunikacijskih veza pružiti značajnu priliku za društveni i gospodarski razvoj u regiji južnog Kavkaza; naglašava da se to mora učiniti uz potpuno poštovanje suvereniteta svih zemalja u regiji i na temelju načela uzajamnosti; ističe da su u okviru trilateralne izjave o prekidu vatre od studenoga 2020 Armenija i Azerbajdžan složili da će deblokirati veze između zapadnih regija Republike Azerbajdžana i Autonomne Republike Nahičevan te da će osigurati veze između Armenije i Gorskog Karabaha;

63.  pozdravlja inicijativu o uspostavi nove regionalne platforme Azerbajdžana, Gruzije i Armenije te poziva EU da podrži regionalnu suradnju kako bi se poticali mir, sigurnost i blagostanje u regiji;

64.  prepoznaje strateški zemljopisni položaj Azerbajdžana kao potencijalne poveznice između Europe i srednje Azije i šire u okviru takozvanog „srednjeg koridora” koji, međutim, može biti u potpunosti operativan ako EU stavi na raspolaganje ulaganja i sredstva; naglašava da bi takozvani „srednji koridor” mogao imati važnu ulogu u potrazi za alternativama trgovinskim putovima koji prolaze kroz Rusiju;

65.  stoga apelira na EU da pruži potporu Azerbajdžanu i susjednim zemljama u njihovim naporima za uspostavu transkaspijskih i transkavkaskih veza te da održava bliski kontakt s Azerbajdžanom i zemljama srednje Azije u cilju razvoja projekata povezivanja između Europe, južnog Kavkaza i srednje Azije; poziva na odlučan napredak u studiji za izgradnju Transkaspijskog plinovoda, čime bi se doprinijelo sigurnosti opskrbe energijom i diversifikaciji dobavljača, izvora i putova prema Europskoj uniji, izbjegavajući tranzit preko ruskog teritorija; poziva Komisiju da pojača bilateralne razmjene u okviru dijaloga na visokoj razini o prometu;

66.  poziva azerbajdžansku vladu da bolje iskoristi programe i projekte dostupne u okviru Istočnog partnerstva, posebno one kojima se promiču međuljudski kontakti između EU-a i Azerbajdžana, kao što su jednostavnija putovanja i akademske razmjene;

o
o   o

67.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladi Azerbajdžana.

(1) SL C 290 E, 29.11.2006., str. 421. (2) SL C 15, 12.1.2022., str. 156. (3) SL C 342, 6.9.2022., str. 148. (4) SL C 347, 9.9.2022., str. 198. (5) SL C 493, 27.12.2022., str. 70. (6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0012. (7) SL L 246, 17.9.1999., str. 3. (8) SL L 265, 24.10.2018., str. 18. (9) SL C 118, 8.4.2020., str. 158. (10) SL C 356, 4.10.2018., str. 130. (11) SL C 347, 9.9.2022., str. 61. (12) https://rm.coe.int/report-on-the-visit-to-azerbaijan-from-8-to-12-july-2019-by-dunja-mija/168098e108. (13) SL C 411, 27.11.2020., str. 107. (14) https://pace.coe.int/en/files/29711/html.