Odluka Europskog parlamenta od 9. studenoga 2023. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Beati Mazurek (2023/2023(IMM))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Beati Mazurek koji je 13. prosinca 2022. proslijedio Općinski sud za Varšavu-Mokotów, XIV. kazneni odjel, u okviru kaznenog postupka povodom privatne optužnice i koji je najavljen na plenarnoj sjednici 13. veljače 2023.,
– uzimajući u obzir činjenicu da se Beata Mazurek odrekla prava na saslušanje u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,
– uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011., 17. siječnja 2013. i 19. prosinca 2019.(1),
– uzimajući u obzir članak 105. stavak 2. i članak 108. Ustava Republike Poljske te članak 7.b stavak 1. i članak 7.c stavak 1. poljskog Zakona od 9. svibnja 1996. o obavljanju dužnosti zastupnika u poljskom Sejmu ili Senatu,
– uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9‑0347/2023),
A. budući da je 13. prosinca 2022. sudac XIV. kaznenog odjela Općinskog suda za Varšavu-Mokotów podnio zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta Beati Mazurek, izabranoj u Poljskoj, a koji je pojedinac podnio zbog objave na računu stranke Pravo i pravda na Twitteru čijim se sadržajem navodno potiče nacionalna, etnička, rasna i vjerska mržnja; budući da je opunomoćenica supsidijarnog tužitelja 17. studenoga 2021. podnijela optužnicu Općinskom sudu za Varšavu – Mokotów; budući da je opunomoćenica također zatražila od suda da zahtjev proslijedi radi dobivanja odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv zastupnice u Europskom parlamentu Beate Mazurek;
B. budući da je predmetni zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta proslijedilo pravosudno tijelo, u skladu s člankom 9. stavkom 12. Poslovnika Europskog parlamenta; skreće, međutim, pozornost na činjenicu da je člankom 9. stavkom 1. Poslovnika propisano da svaki zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnika treba uputiti „nadležno tijelo države članice” i da ta dva pojma nisu istovjetna; budući da se značenje pojma „nadležno tijelo države članice” određuje na temelju relevantnih odredaba nacionalnog prava; budući da u slučaju Poljske valja uzeti u obzir odredbe članka 7.b stavka 1. Zakona od 9. svibnja 1996. o obavljanju dužnosti zastupnika u Sejmu ili Senatu, prema kojima zahtjev za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv zastupnika u Sejmu ili Senatu u slučaju kaznenog djela za čiji se progon podiže javna optužnica podnosi glavni državni odvjetnik; budući da je u predmetnom slučaju zahtjev upućen glavnom državnom odvjetniku, koji ga je vratio uz obrazloženje da „privatni kazneni progon” uključuje i „supsidijarni kazneni progon” te da je za upućivanje zahtjeva za ukidanje imuniteta zastupniku nadležan sud pred kojim se vodi postupak;
C. budući da je opunomoćenica supsidijarnog tužitelja od suda zatražila dopuštenje za pokretanje kaznenog postupka protiv Beate Mazurek, među ostalim, zbog djela iz članka 256. stavka 2. poljskog Kaznenog zakona;
D. budući da je 17. listopada 2018. na društvenim mrežama, točnije na Twitter računu stranke Pravo i pravda objavljen izborni spot pod nazivom „Bezpieczny samorząd” („Sigurna lokalna uprava”) u okviru lokalnih izbora koji su se održali 21. listopada 2018. u Poljskoj; budući da je u njegovu širenju, među ostalim, sudjelovala Beata Mazurek; budući da se u objavi navodno poziva na mržnju prema muslimanskim imigrantima;
E. budući da je Beata Mazurek jedna od nekoliko pojedinaca protiv kojih je podignuta optužnica za predmetno navodno kazneno djelo, pri čemu je jedina razlika u tome što ona trenutačno ima imunitet kao zastupnica u Europskom parlamentu; budući da stoga treba imati na umu da Beata Mazurek nije jedina osoba koja može biti optužena u predmetnom slučaju;
F. budući da je na izborima održanima 26. svibnja 2019. Beata Mazurek izabrana za zastupnicu u Europskom parlamentu;
G. budući da se navodno kazneno djelo ne odnosi na mišljenje ili glas Beate Mazurek koji su dani u okviru njezina obnašanja dužnosti zastupnice u Europskom parlamentu u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije; budući da se u ovom slučaju zahtjev za ukidanje imuniteta odnosi na činjenice povezane s lokalnim aktivnostima prije stjecanja statusa zastupnice u Europskom parlamentu, a time i imuniteta;
H. budući da je svrha zastupničkog imuniteta zaštititi Parlament i njegove zastupnike od sudskih postupaka u vezi s aktivnostima koje se provode pri obnašanju zastupničkih dužnosti i koje se od tih dužnosti ne mogu odvojiti;
I. budući da prema članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na nacionalnom području svoje države moraju uživati imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države;
J. budući da se u skladu s člankom 105. stavkom 2. i člankom 108. Ustava Republike Poljske od 2. travnja 1997. te člankom 7. stavcima 1., 2. i 4., člankom 7.b stavkom 1. i člankom 7.c stavkom 1. Zakona od 9. svibnja 1996. o obnašanju dužnosti zastupnika u poljskom Sejmu ili Senatu(2), zastupnik ne može saslušati kao osumnjičenik i ne može se smatrati kazneno odgovornim bez odobrenja Europskog parlamenta;
K. budući da, kao prvo, Parlament ne može preuzeti ulogu suda te da se, kao drugo, zastupnik u kontekstu postupka ukidanja imuniteta ne može smatrati „optuženikom”(3);
L. budući da u ovom slučaju Parlament nije pronašao dokaze o postojanju fumus persecutionis, odnosno o činjeničnim elementima koji bi upućivali na to da se pravnim postupkom nastoji nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika, a time i Europskom parlamentu;
1. odlučuje ukinuti imunitet Beati Mazurek;
2. nalaže svojoj predsjednici da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnim tijelima Republike Poljske i Beati Mazurek.
Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23. presuda Suda od 19. prosinca 2019., Junqueras Vies, C-502/19, ECLI:EU:C:2019:1115.