Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 49. i 56., članak 179. stavak 1. i članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 12. i 13. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bonna o slobodi znanstvenog istraživanja donesenu na Ministarskoj konferenciji o europskom istraživačkom prostoru održanoj 20. listopada 2020. u Bonnu („Deklaracija iz Bonna”),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. naslovljenu „Novi EIP za istraživanje i inovacije”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. svibnja 2021. o globalnom pristupu istraživanju i inovacijama – Europska strategija za međunarodnu suradnju u svijetu koji se mijenja,

–  uzimajući u obzir Program politike europskog istraživačkog prostora, mjera 6,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2020. o akcijskom planu za europsku demokraciju,

–  uzimajući u obzir uvodnu izjavu 72. Uredbe (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013(1),

–  uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti iz 2023. o promicanju slobode znanstvenog istraživanju koju je Odjel za europsku dodanu vrijednost predstavio Odboru za industriju, istraživanje i energetiku 18. rujna 2023.,

–  uzimajući u obzir ministarsko priopćenje iz Rima od 19. studenoga 2020. europskih ministara nadležnih za visoko obrazovanje u okviru Europskog prostora visokog obrazovanja, a posebno Prilog I. o akademskoj slobodi,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za europski istraživački prostor i inovacije (SFIC) o provedbi Deklaracije iz Bonna u okviru međunarodne suradnje u području istraživanja i inovacija (ERAC-SFIC 1356/21) (2021.),

–  uzimajući u obzir Preporuku UNESCO-a o znanosti i znanstvenim istraživačima (2017.),

–  uzimajući u obzir Preporuku u vezi sa statusom nastavnog osoblja u visokom obrazovanju koju je donijela Opća konferencija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), na svojoj 29. sjednici koja se održala od 21. listopada do 12. studenog 1997.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuke Strateškog foruma za međunarodnu znanstvenu i tehnološku suradnju,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9‑0393/2023),

A.  budući da je sloboda znanstvenog istraživanja, koja je ključan element demokracije i jedan od sastavnih dijelova akademske slobode, pod pritiskom u Uniji i da se postupno narušava(2), što je vidljivo iz činjenice da su prema indeksu akademske slobode sve države članice 2008. imale rezultat veći od 0,85, dok su 2022. neke države članice zabilježile znatan pad, pri čemu je najniži rezultat za 2022. iznosio 0,34;

B.  budući da ograničenja slobode znanstvenog istraživanja negativno utječu na gospodarstvo Unije, gušeći inovacije, usporavajući znanstveni napredak i smanjujući globalnu konkurentnost Europe;

C.  budući da slabljenje slobode znanstvenih istraživanja doprinosi odljevu mozgova vrhunskih istraživača, autocenzuri među pripadnicima akademske zajednice, manje kritičkoj analizi socijalnih i političkih pitanja, manjoj interdisciplinarnoj suradnji te rjeđem javnom diskursu i raspravi;

D.  budući da nesigurnost radnih mjesta utječe na mogućnost potpunog uživanja slobode znanstvenog istraživanja; budući da tisuće istraživača rade na projektima s ograničenim trajanjem financiranja, na projektima kojima su dodijeljena bespovratna sredstva za pojedinačna ili projektna istraživanja, s ugovorima o radu na određeno vrijeme, ili obavljaju posebne zadatke kao samozaposlene osobe te su njihova radna mjesta nesigurna i imaju slabu zaštitu na radu;

E.  budući da Deklaracija iz Bonna uključuje definiciju slobode znanstvenog istraživanja i priznaje odgovornosti vlada i istraživačkih organizacija za promicanje slobode znanstvenog istraživanja;

F.  budući da se obranom slobode znanstvenog istraživanja osigurava da ono doprinosi javnom interesu te razvoju i poboljšanju životnih uvjeta;

G.  budući da Deklaraciji iz Bonna nedostaju provedbeni instrumenti na europskoj razini;

H.  budući da postoji opsežna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava o akademskoj slobodi, uključujući slobodu znanstvenog istraživanja, kojom se utvrđuje niz pravnih standarda i načela za zaštitu i promicanje akademske slobode;

I.  budući da je u presudi Suda od 6. listopada 2020. u predmetu C-66/18(3) Sud utvrdio da je mađarskim zakonom o nacionalnom visokom obrazovanju relevantnim organizacijama uskraćena organizacijska struktura nužna za provođenje akademskog istraživanja, iz čega je vidljivo narušavanje akademske slobode u Mađarskoj;

J.  budući da se posebnim zakonodavnim aktima Unije ograničava sloboda znanstvenog istraživanja jer se na akademski sektor primjenjuju mehanizmi koji su u prvom redu osmišljeni za reguliranje unutarnjeg tržišta;

K.  budući da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, prije nego što je Parlament potvrdio njezin mandat, u Političkim smjernicama za sljedeću Europsku komisiju za razdoblje 2019. – 2024. obećala da će podržati pravo inicijative Parlamenta i da će odgovoriti zakonodavnim aktom kada Parlament donese rezolucije u kojima se od Komisije traži da podnese zakonodavne prijedloge;

1.   ponovno potvrđuje predanost Unije poštovanju temeljnih prava, uključujući pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, akademsku slobodu, kao i slobodu znanstvenog istraživanja u svim znanstvenim disciplinama i umjetnosti kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

2.  prepoznaje temeljnu važnost slobode znanstvenog istraživanja za unapređivanje našeg znanja o prirodnim i društvenim pojavama, čime se doprinosi promicanju inovacija, društvenog napretka i povećava dobrobit građana Unije kako unutar tako i izvan Unije te podsjeća da je sloboda znanstvenog istraživanja univerzalno pravo i javno dobro koje se treba primjenjivati na sve znanstvene discipline; naglašava da je u globalnom tržišnom natjecanju u području istraživanja, razvoja i inovacija sloboda znanstvenog istraživanja preduvjet za privlačenje talenata s novim konkurentnim idejama; u tom pogledu žali zbog toga što se Deklaracija iz Bonna konkretno ne provodi na europskoj razini;

3.  prepoznaje da je na slobodu znanstvenog istraživanja uvelike utjecala nesigurnost koja je i dalje prisutna u tom sektoru; brani radnička prava znanstvenih istraživača, unapređenje njihovih karijera, stabilne ugovore o radu i pristup sveobuhvatnim sustavima socijalne zaštite; smatra da bi znanstvenim istraživačima trebalo osigurati kvalitetna radna mjesta, pristojne radne uvjete, pristojne plaće i zdravlje na radnim mjestima, uključujući dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

4.  ističe da su jednake mogućnosti, posebno one koje se potiču rodnom ravnopravnošću, ključne za promicanje slobode znanstvenog istraživanja, kao i za osiguravanje da rješenja za različite izazove koja su potrebna za unapređenje održivog i pravednog razvoja uključuju različite perspektive;

5.  naglašava posebno nesiguran položaj istraživača na početku karijere te da je, kako bi se povećao broj istraživača na početku karijere, potrebno uspostaviti jasnije i strukturiranije mogućnosti za razvoj karijere; naglašava da bi to trebalo zajamčiti i poticanjem transparentnih postupaka zapošljavanja, u kojima nema pristranosti, i pružanjem odgovarajućeg socijalnog osiguranja svim istraživačima, uključujući doktorante koji se bave plaćenim istraživačkim radom;

6.  konstatira da su upravljačka tijela znanstveno-istraživačkih organizacija ta koja određuju prioritete tih institucija u pogledu znanstvenih istraživanja; priznaje da slučajevi ugrožavanja demokracije u znanstveno-istraživačkim organizacijama ugrožavaju slobodu znanstvenog istraživanja; stoga naglašava važnost akademske samouprave koja bi trebala uključivati pravo znanstvenih istraživača da sudjeluju u upravljanju svojom znanstvenom institucijom, uključujući donošenje odluka o uvjetima rada u instituciji; naglašava da znanstveni istraživači imaju pravo na sva prava iz članka 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

7.  mišljenja je da bi se znanstveno-istraživačke organizacije, uz potpuno poštovanje njihove institucijske autonomije, trebale poticati na međunarodnu suradnju radi jačanja bilateralnih i multilateralnih odnosa kako bi se dodatno razvila snažna znanstvena diplomacija u području slobode znanstvenog istraživanja i mogućih posljedica u slučaju njezina kršenja.

8.  ustraje u tome da bi Unija trebala biti sigurno utočište za sve istraživače u ugroženom položaju te da bi trebala uspostaviti europski program stipendija za istraživače u ugroženom položaju kojim bi se pružila financijska potpora za privremeni angažman istraživača u ugroženom položaju u europskim istraživačkim organizacijama; smatra da bi taj program također trebao biti mehanizam solidarnosti za potporu europskim istraživačima kojima se krši sloboda znanstvenog istraživanja;

9.  prepoznaje, u skladu s Deklaracijom iz Bonna, da sloboda znanstvenog istraživanja znači otvorenost, razmjenu, izvrsnost, internacionalizam, raznolikost, jednakost, integritet, znatiželju, odgovornost i refleksivnost, te da je stoga ona temelj svake demokracije;

10.  prima na znanje definiciju slobode znanstvenog istraživanja iz Priloga II. točke 2. Prijedloga Komisije od 13. srpnja 2023. o preporukama Vijeća o europskom okviru(4) za privlačenje i zadržavanje istraživačkih, inovacijskih i poduzetničkih talenata u Europi;

11.  smatra da sloboda znanstvenog istraživanja mora biti popraćena odgovornošću u pogledu poštovanja najviših etičkih standarda i integriteta u znanstvenim istraživanjima te bi trebala poticati otvorenu znanost; naglašava da je za integritet znanstvenog istraživanja neophodna transparentnost financiranja i da sloboda znanstvenog istraživanja nosi društvenu odgovornost osiguravanja te transparentnosti; stoga snažno podupire ustaljenu praksu transparentne komunikacije o izvorima financiranja istraživačkih aktivnosti i poziva znanstveni sektor da očuva tu praksu;

12.  naglašava odlučujuću ulogu pravilno osmišljenog i dobro provedenog poticajnog okvira za učinkovitu zaštitu i promicanje slobode znanstvenog istraživanja diljem Unije, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir dostupnu javnu potporu kako bi se olakšala proizvodnja, razmjena i širenje znanja, kao javnog dobra, i kako bi se izbjegao svaki rizik od uplitanja ili ugrožavanja neovisnosti znanstvenog istraživanja;

13.  ustraje na važnosti otvorenog znanja kako bi se zajamčila sloboda znanstvenog istraživanja; poziva na učinkovito i transparentno stvaranje znanja bez umjetnih prepreka koje ometaju pristup informacijama i njihovo širenje; procjenjuje da se dijeljenje rezultata znanstvenih istraživanja u nekomercijalne svrhe mora zaštititi pravom Unije i aktivno promicati; naglašava da se javno financirani znanstveni rezultati moraju objavljivati u akademskim časopisima s otvorenim pristupom, a rezultati moraju biti lako dostupni svima;

14.  zabrinut je zbog nedavnog nazadovanja tog temeljnog prava u Uniji, koje je ključno za političku slobodu i društveno sudjelovanje, što bi moglo ugroziti razvoj funkcionalnog i konkurentnog europskog istraživačkog prostora (EIP);

15.  napominje da komunikacija Komisije od 30. rujna 2020. naslovljena „Novi EIP za istraživanje i inovacije” potvrđuje da je za dovršetak EIP-a potrebno potpuno poštovanje slobode znanstvenog istraživanja, što uključuje, ali nije ograničeno na, neuplitanje u istraživačke programe, institucijsku autonomiju i odgovarajuće financiranje, kao i sredstva potrebna za širenje istraživačkih rezultata;

16.  duboko je zabrinut zbog toga što Komisija, unatoč snažnim porukama u toj komunikaciji, ne koristi svoje pravne ovlasti kako bi zaštitila tu slobodu u Uniji; ponovno potvrđuje predanost Unije poštovanju temeljnih prava, uključujući pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, akademsku slobodu, kao i slobodu znanstvenog istraživanja i umjetnosti kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima; duboko je zabrinut zbog činjenice da je sloboda istraživanja pod pritiskom moralnih i političkih zadrški;

17.  potiče Komisiju da poduzme sve korake u okviru svojih ovlasti za zaštitu i promicanje slobode znanstvenog istraživanja u Uniji te da se pobrine za to da se ne ugrožavaju etika i integritet istraživanja, uključujući upotrebu svojih pravnih ovlasti kako bi se spriječilo daljnje nazadovanje u pogledu tog temeljnog prava; poziva Komisiju da aktivno promiče i financira znanstveni pluralizam podupiranjem projekata u cijelom spektru znanstvenih istraživanja;

18.  poziva države članice da u potpunosti poštuju i štite slobodu znanstvenih istraživanja, i da osiguraju da sve mjere poduzete u ime javnog interesa, primjerice u ime nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda i zločina, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili očuvanja autoriteta i nepristranosti pravosuđa, neopravdano ne ograničavaju slobodu znanstvenog istraživanja;

19.  naglašava da dovršenje EIP-a zahtijeva poštovanje i aktivno promicanje slobode znanstvenog istraživanja diljem Unije te smatra da svi pokušaji ugrožavanja ili nedovoljno promicanje te slobode negativno utječu na razvoj konkurentnog i inovativnog EIP-a; poziva države članice i Komisiju da dodatno osnaže znanstveno-istraživačku zajednicu u pogledu pristupa svim informacijama relevantnima za njezino djelovanje te njihove upotrebe i širenja, među ostalim iskorištavanjem digitalnih alata otvorenog koda;

20.  izražava zabrinutost zbog toga što Komisija ne koristi svoje pravne ovlasti iz Ugovora za zaštitu slobode znanstvenog istraživanja kao jednog od temeljnih prava građana Unije, čime se ozbiljno odriče svoje odgovornosti da zaštiti vladavinu prava u Uniji, te poziva Komisiju da odmah poduzme mjere kako bi to ispravila;

21.  poziva Europsko vijeće da podrži zaštitu i promicanje slobode znanstvenog istraživanja te da osigura da se to temeljno pravo propisno poštuje u svim državama članicama;

22.  poziva na prepoznavanje potrebe za mobilizacijom dodatnih javnih sredstava kako bi se financirala neovisna znanstvena istraživanja, uz izbjegavanje neopravdanog uplitanja koje bi moglo utjecati na ishod, metode ili rezultate predmetnog istraživanja;

23.  poziva Komisiju i države članice da obrazovanjem, informiranjem javnosti i potporom znanstvenom novinarstvu promiču svijest javnosti o važnosti slobode znanstvenog istraživanja;

24.  zahtijeva da Komisija na temelju članka 182. stavka 5. i članka 179. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o slobodi znanstvenog istraživanja, slijedeći preporuke utvrđene u Prilogu ovom izvješću, kako bi se zajamčila, zaštitila i promicala ta sloboda na razini istraživačkih organizacija i istraživača tijekom čitave karijere;

25.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te nacionalnim parlamentima.

(1) Uredba (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013 (SL L 170, 12.5.2021., str. 1.). (2) Studija STOA-e: State of play of academic freedom in the EU member states: Overview of de facto trends and developments (Trenutačno stanje akademske slobode u državama članicama EU-a: pregled de facto trendova i kretanja). (3) Presuda Suda od 6. listopada 2020., Komisija/Mađarska, C-66/18, ECLI:EU:C:2020:792. (4) COM(2023)0436.

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Definiranje slobode znanstvenog istraživanja

1.  Sloboda znanstvenog istraživanja sastavni je dio akademske slobode i znanstvenog integriteta u Europi, ali ima i svoju zasebnu vrijednost, kako je vidljivo iz posebnog upućivanja u članku 13. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.  Slobodom znanstvenog istraživanja omogućuju se prava pojedinačnim znanstvenim istraživačima, prava i obveze za znanstveno-istraživačke organizacije te obveze za javna tijela.

3.  Kako ostvarivanje slobode znanstvenog istraživanja obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.”

Sloboda znanstvenog istraživanja također može biti ograničena zbog posebnih istraživačkih okolnosti ili operativnih ograničenja. Sloboda znanstvenog istraživanja mora se pažljivo uravnotežiti s drugim legitimnim interesima, kao što su stjecanje legitimnih konkurentskih prednosti i zaštita intelektualnog vlasništva. Međutim, takva ograničenja ne bi smjela biti u suprotnosti s priznatim etičkim načelima i praksama kojih se istraživači moraju pridržavati.

4.  Prijedlog bi se trebao temeljiti na definiciji slobode znanstvenog istraživanja kako je utvrđena u Deklaraciji iz Bonna i točki 2. Priloga II. Prijedlogu preporuke Vijeća o europskom okviru za privlačenje i zadržavanje istraživačkih, inovacijskih i poduzetničkih talenata u Europi.

Sloboda znanstvenog istraživanja

5.  U skladu s Prijedlogom preporuke Vijeća o europskom okviru za privlačenje i zadržavanje istraživačkih, inovacijskih i poduzetničkih talenata u Europi trebalo bi uvesti općenitu definiciju znanstvenih istraživača.

6.  Sloboda znanstvenog istraživanja podrazumijeva pravo pojedinačnih istraživača na slobodno definiranje istraživačkih pitanja, odabir i razradu teorija, prikupljanje empirijskih materijala, primjenu pouzdanih metoda znanstvenog istraživanja, održavanje znanstvenog integriteta, propitivanje uvriježenih stavova, slobodno objavljivanje i komunikaciju, predlaganje novih ideja i teorija te njihovo slobodno širenje.

7.  Prava pojedinačnih istraživača uključuju barem:

(a)  pravo na sudjelovanje u reprezentativnim stručnim ili akademskim organizacijama;

(b)  pravo na slobodan pristup javnim informacijama i pravo na pristup privatnim informacijama koje su potrebne u znanstvene svrhe, koje treba uravnotežiti s pravima vlasnika informacija i prirodom/osjetljivošću informacija;

(c)  pravo na povjerljivost određenih informacija ili podataka te izvora tih informacija ili podataka kako bi se poštovali etički i znanstveni standardi te ostvarili znanstveni ili drugi legitimni ciljevi;

(d)  pravo da objavljuju, dijele, šire i otvoreno komuniciraju, kako unutar tako i izvan matične institucije, te pravo da se slobodno i kritički izražavaju o radu i politici znanstveno-istraživačkih institucija te rezultatima i podacima njihovih istraživanja, bez straha od odmazde;

(e)  pravo da slobodno definiraju teme istraživanja, odabiru, razvijaju i prikupljaju empirijske materijale te da komuniciraju s drugim istraživačima.

8.  Pojedinačni istraživači trebali bi moći uživati ta pojedinačna prava bez straha od odmazde.

Prava i obveze znanstveno-istraživačkih organizacija

9.  Kako bi se znanstvenim istraživačima zajamčila sloboda znanstvenog istraživanja, znanstveno-istraživačke organizacije trebale bi imati stvarnu institucijsku autonomiju. Iako je institucijska autonomija preduvjet za slobodu znanstvenog istraživanja za znanstvene istraživače i za samoupravljačku prirodu istraživanja, ona po definiciji nije manje važna od prava pojedinih istraživača. Osim što je važna za zaštitu slobode znanstvenog istraživanja, institucijska autonomija nužna je i za pravilno funkcioniranje znanstvenog sektora. Stoga bi se u prijedlogu trebala postići pažljiva ravnoteža kako bi se pojedinačna prava uskladila s institucijskom autonomijom.

10.  Znanstveno-istraživačke organizacije trebale bi imati slobodu sudjelovanja u međunarodnoj suradnji.

11.  U okviru svoje institucionalne autonomije istraživačke organizacije moraju osigurati transparentne i poštene postupke za razvoj istraživačkih karijera, koji su utemeljeni na izvrsnosti.

12.  Aspekti koje treba razmotriti za uspostavu institucijske autonomije uključuju organizacijsku autonomiju, financijsku autonomiju, autonomiju osoblja i znanstvenu autonomiju.

13.  Institucijska autonomija uvelike ovisi o kontekstu i može se postići na mnogo različitih načina s različitim kombinacijama autonomije. Za postizanje stvarne institucijske autonomije nije potrebno u jednakoj mjeri postići sve te različite aspekte institucijske autonomije. Stoga definicija institucijske autonomije u prijedlogu ne bi trebala biti statična, već bi trebala omogućiti prilagodbu različitim nacionalnim, regionalnim i institucijskim kontekstima, posebno omogućivanjem toga da se naglasak stavi na prijelaz s jednog aspekta institucijske autonomije na drugi, i to na način da se postupno razmatraju različiti aspekti na nebinaran način.

14.  Institucijska autonomija trebala bi podrazumijevati obvezu istraživačkih organizacija da osiguraju neki oblik sudjelovanja znanstvenih istraživača u donošenju odluka.

15.  To uključuje pravo na javno iznošenje primjedbi na upravljanje organizacijom i sustavom bez straha od odmazde. Ujedno uključuje i odgovornost istraživačkih organizacija za stvaranje kulture u kojoj se podupiru otvorene rasprave. To podrazumijeva i djelotvorne postupke za prijavljivanje povreda dužnosti i, u skladu sa standardima utvrđenima u Direktivi (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća(1), zaštitu osoba koje prijavljuju povrede dužnosti, povrede akademskih standarda ili etičkih standarda, kao i odvojene postupke za postupanje s prijavljenim povredama dužnosti koji se temelje na zaštiti privatnosti i pretpostavci nedužnosti.

Obveze tijela vlasti

16.  Tijela vlasti u državama članicama, na svim razinama vlasti, uključujući i institucije, agencije i tijela Unije, trebala bi imati obvezu poštovanja, zaštite, promicanja i osiguravanja slobode znanstvenog istraživanja, uključujući institucijsku autonomiju.

17.  Poštovanje slobode znanstvenog istraživanja znači da se tijela vlasti suzdržavaju od proizvoljnih zadiranja u slobodu znanstvenog istraživanja i nametanja nepotrebnih ograničenja u tom području te da se suzdržavaju od aktivnog ili posrednog sudjelovanja u kršenju prava.

18.  Zaštita slobode znanstvenog istraživanja znači da tijela vlasti imaju obvezu poduzeti aktivne mjere za zaštitu od trećih strana koje neopravdano zadiru u bilo koju dimenziju slobode znanstvenog istraživanja.

19.  Osiguravanje slobode znanstvenog istraživanja znači da tijela vlasti moraju aktivno stvarati sve preduvjete potrebne za ostvarivanje svih aspekata slobode, uključujući institucijsku autonomiju. To uključuje politike za održive istraživačke karijere pružanjem kvalitetnih radnih mjesta u svim fazama karijere te dugoročno, pouzdano i stabilno institucijsko financiranje.

20.  Promicanje slobode znanstvenog istraživanja znači da tijela vlasti moraju poduzeti aktivne mjere suradnje s trećim stranama kako bi zagovarala poštovanje, zaštitu i osiguravanje slobode znanstvenog istraživanja te potencijalno odustati od suradnje s trećim stranama koje ne poštuju isti skup načela i vrijednosti.

Opće napomene

21.  Zakonodavni prijedlog trebao bi odražavati činjenicu da se sloboda znanstvenog istraživanja mora sagledati sveobuhvatno, uključujući slobodu bez uplitanja i osiguravanje postojanja okvirnih uvjeta koji omogućuju provedbu. Vlade se ne bi trebale neprimjereno uplitati u znanstveno istraživanje, a za postizanje slobode znanstvenog istraživanja potrebna je snažna znanstvena zajednica, kao i civilno tijelo otvoreno za znanstvene spoznaje.

Javna tijela trebala bi biti odgovorna za istragu navodnih kršenja slobode znanstvenog istraživanja i pozivanje počinitelja kršenja na odgovornost.

22.  Zakonodavni prijedlog trebao bi uključivati uspostavu sustava praćenja za prijavljivanje kršenja znanstvenih istraživanja nakon što se utvrde.

23.  U zakonodavnom prijedlogu trebalo bi priznati da, iako sloboda znanstvenog istraživanja ima svoju zasebnu vrijednost, u okviru modernih sveučilišta sloboda znanstvenog istraživanja neodvojiva je od slobode poučavanja. To znači da bi, imajući u vidu pravnu osnovu prijedloga i temeljne nadležnosti Unije u području istraživanja te uz dužno poštovanje ograničenih nadležnosti Unije za donošenje zakonodavstva u području obrazovanja, prijedlog trebao biti usmjeren na zaštitu najšireg mogućeg opsega širenja unutar matične institucije.

24.  Predloženi akt trebao bi biti pravno obvezujući u cijeloj Uniji. Prijedlog bi trebao biti usmjeren na stvaranje pravnog okvira koji nudi dovoljnu fleksibilnost za uravnoteženje prava i obveza na pojedinačnoj osnovi i koji se može primjenjivati diljem Unije unatoč velikim razlikama u nacionalnim i regionalnim sustavima znanstvenog istraživanja. Trebao bi poslužiti kao polazišna točka za razvoj minimalnih pravnih standarda za slobodu znanstvenog istraživanja u okviru sudske prakse europskih sudova, uključujući Sud Europske unije.

(1) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.).