Europski parlament,

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, koji su Parlament, Vijeće i Komisija svečano proglasili 17. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenu „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (COM(2021)0102),

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Porta, koju je Europsko vijeće usvojilo 8. svibnja 2021.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2023. o planu za socijalnu Europu – dvije godine nakon sastanka na vrhu o socijalnim pitanjima u Portu(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1149 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o osnivanju Europskoga nadzornog tijela za rad, izmjeni uredaba (EZ) br. 883/2004, (EU) br. 492/2011 i (EU) 2016/589 i stavljanju izvan snage Odluke (EU) 2016/344(3),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad (COM(2018)0131) od 13. ožujka 2018. i priloženu procjenu učinka (SWD(2018)0068),

–  uzimajući u obzir konsolidirana godišnja izvješća o radu Europskog nadzornog tijela za rad za 2019., 2020., 2021. i 2022.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19(4),

–  uzimajući u obzir članak 45. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kojem se navodi da „sloboda kretanja podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u pogledu zapošljavanja, primitaka od rada i ostalih uvjeta rada i zapošljavanja”,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

A.  budući da je 2021. oko 10 milijuna radno sposobnih građana EU-a živjelo u drugoj državi članici(5); budući da se posljednjih godina povećao broj državljana trećih zemalja koji žive i rade u EU-u; budući da je 2022. na tržištu rada EU-a bilo zaposleno 9,93 milijuna državljana trećih zemalja, što je 5,1 % ukupnog radno sposobnog stanovništva(6); budući da radnici iz trećih zemalja još nisu obuhvaćeni područjem djelovanja Europskog nadzornog tijela za rad (ELA), iako su njihovi problemi povezani s mobilnošću radne snage i radnim uvjetima često slični problemima radnika iz EU-a;

B.  budući da su slobodno kretanje radnika i sloboda pružanja usluga dvije od četiri temeljne slobode EU-a; budući da su te slobode ključne za pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta; budući da se te slobode ubrajaju u glavna postignuća integracije EU-a;

C.  budući da mobilnost radnika može biti otežana zbog nedovoljne koordinacije među sustavima socijalne sigurnosti u državama članicama; budući da problemi koji utječu na prenosivost prava i prava povezana sa socijalnom sigurnošću mogu destimulirati radnike koji razmišljaju o radu u drugoj državi članici;

D.  budući da je Parlament u više navrata pozvao na uvođenje broja socijalnog osiguranja na razini EU-a kako bi se omogućila jednostavna identifikacija radnika, njihov radni status i prava iz sustava socijalne sigurnosti;

E.  budući da mobilnost radne snage potiče gospodarski rast i donosi koristi za cijeli EU uravnoteženjem ponude i potražnje radne snage; budući da mobilnost radne snage može dovesti i do loših radnih uvjeta i iskorištavanja mobilnih radnika zloupotrebom i zaobilaženjem postojećih zakona ili nedostatkom informacija za radnike o njihovim pravima i svim primjenjivim kolektivnim ugovorima;

F.  budući da su osiguravanje pravedne mobilnosti i poštenog tržišnog natjecanja utemeljenih na nediskriminaciji te načela jednake plaće za jednaki rad i dalje izazov zbog 27 različitih režima tržišta rada s nacionalnim propisima i praksama; budući da se zakonodavstvo Unije o radničkim i socijalnim pravima radnika mora propisno provoditi i primjenjivati u svim državama članicama, kao i u prekograničnim situacijama; budući da bi Europsko nadzorno tijelo za rad trebalo poticati i primjenu inovativnih pristupa učinkovitoj prekograničnoj suradnji te prikupljanje, analizu i razmjenu informacija; budući da mobilnim radnicima nisu dostupne dostatne službe za podršku, posebno državljanima trećih zemalja, kao što su pravno, socijalno i psihološko savjetovanje;

G.  budući da se europskim stupom socijalnih prava, koji je 2017. proglašen u Göteborgu, utvrđuje 20 načela i uspostavlja socijalni pravilnik za snažnu socijalnu Europu koja je pravedna i uključiva; budući da su jednaka prava i jednake mogućnosti, pristup tržištu rada, pravedni radni uvjeti, socijalna zaštita, uključenost i autonomija socijalnih partnera okosnica Unije i utvrđeni su u Ugovorima;

H.  budući da nacionalna izvršna tijela, kao što su inspektorati rada i sustava socijalne sigurnosti, i socijalni partneri uključeni u inspekcije rada i sustava socijalne sigurnosti, nemaju uvijek potrebna sredstva i stoga mogu imati poteškoća s djelotvornom provedbom nacionalnog prava i prava EU-a, posebno u prekograničnim situacijama; budući da djelotvorna provedba zahtijeva dostatna sredstva, kao i strukturiranu suradnju te redovitu i sigurnu razmjenu informacija među državama članicama i svim relevantnim dionicima;

I.  budući da je Europsko nadzorno tijelo za rad osnovano s ciljem olakšavanja prekogranične suradnje u učinkovitoj primjeni radnog prava, uključujući zajedničke i usklađene inspekcije, te razmjene informacija među državama članicama o pitanjima mobilnosti radne snage u cilju podupiranja pravednih tržišta rada i sustava socijalne skrbi koji dobro funkcioniraju, zaštite radnika i osiguravanja poštenog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu;

J.  budući da bi države članice trebale pružati potporu, informacije i savjete radnicima i poslodavcima; budući da ni ELA ni uključeni sindikati nemaju dovoljno sredstava da djeluju kao služba za pomoć pojedincima;

K.  budući da na temelju njezine uredbe o osnivanju ELA mora pridonijeti osiguravanju pravedne mobilnosti radne snage u cijeloj Uniji i pomoći državama članicama i Komisiji u koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti u Uniji; budući da ELA u tom pogledu obavlja nekoliko zadaća, među ostalim, olakšava pristup informacijama o mobilnosti radne snage pojedincima, poslodavcima i socijalnim partnerima, podupire države članice u promicanju prekograničnog usklađivanja ponude i potražnje za poslom i koordinira rad Europske službe za zapošljavanje (EURES), olakšava suradnju i razmjenu informacija među državama članicama, koordinira i podupire usklađene i zajedničke inspekcije, provodi analize i procjene rizika o pitanjima povezanima s prekograničnom mobilnošću radne snage, pruža potporu državama članicama u izgradnji kapaciteta u području mobilnosti radne snage, rješavanju problema neprijavljenog rada te posreduje u sporovima među državama članicama o primjeni relevantnog prava EU-a;

L.  budući da ELA još nije ostvarila svoj puni operativni potencijal; budući da su aktivnosti i učinak ELA-e ograničeni zbog dobrovoljne prirode suradnje i sudjelovanja država članica te zbog njezinih ograničenih ovlasti da traži i obrađuje podatke predmetnih radnika i poduzeća; budući da ELA zbog njezina pravnog okvira ne može provoditi istrage na vlastitu inicijativu i rješavati probleme povezane s mobilnošću radne snage iz trećih zemalja;

M.  budući da se pravila i prakse u vezi s načinom provedbe inspekcija rada znatno razlikuju među državama članicama, kao i suradnja između nacionalnih tijela i ELA-e;

N.  budući da je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo dobilo mandat za provedbu istraga na vlastitu inicijativu; budući da neke europske agencije, poput Europola, imaju pristup bazi podataka Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) i smiju obrađivati osobne podatke; budući da ELA nema slična prava;

O.  budući da socijalni partneri ne trebaju prvo iscrpiti mogućnosti provedbe na nacionalnoj razini jer u cilju pokretanja prekograničnih inspekcija mogu u bilo kojem trenutku skrenuti pozornost ELA-e na prekogranične slučajeve; budući da je pravodobna, sustavna i strukturna uključenost socijalnih partnera EU-a te sektorskih i nacionalnih socijalnih partnera neophodna za poboljšanje učinkovitosti ELA-e;

P.  budući da je Europska platforma za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada integrirana u ELA-u; budući da je neprijavljeni rad i dalje ozbiljan problem u EU-u; budući da su neki sektori, kao što su ugostiteljstvo, građevinarstvo, turizam, skrb i usluge povezane s kućanstvom, više pogođeni od drugih;

Q.  budući da se ankete i analize ELA-e često povjeravaju vanjskim suradnicima, zbog čega ona ne može razviti vlastito stručno znanje i to bi moglo dovesti u pitanje njezinu neovisnost;

R.  budući da je jedan od ciljeva osnivanja ELA-e bio riješiti problem nedovoljne razmjene informacija među nacionalnim tijelima odgovornima za različite aspekte mobilnosti radne snage i koordinaciju sustava socijalne sigurnosti kako bi se osiguralo da se sva dostupna sredstva upotrebljavaju na što učinkovitiji način u područjima u kojima ELA može pružiti dodanu vrijednost;

S.  budući da su neusklađenost vještina i nedostatak radne snage u porastu u EU-u; budući da EURES može imati središnju ulogu u poticanju mobilnosti radne snage i prekograničnog usklađivanja ponude i potražnje za poslom; budući da ELA nema kapacitet za pružanje usluga podrške pojedinačnim tražiteljima zaposlenja i poduzećima; budući da nije ostvaren puni potencijal EURES-a; budući da bi nacionalna tijela, agencije za zapošljavanje i socijalni partneri trebali snažnije promicati korištenje EURES-a;

T.  budući da Komisija do 1. kolovoza 2024. i svakih pet godina nakon toga mora ocijeniti rad ELA-e s obzirom na njezine ciljeve, mandat i zadaće u skladu s člankom 40. Uredbe (EU) 2019/1149; budući da bi se u okviru Komisijine evaluacije trebale uzeti u obzir informacije od ELA-e i relevantnih dionika, a posebno bi se trebalo procijeniti postoji li potreba za izmjenom njezina mandata i područja djelovanja, uključujući proširenje njezina područja djelovanja kako bi se obuhvatile potrebe pojedinih sektora; budući da bi se u okviru evaluacije trebale istražiti daljnje sinergije i mogućnosti usklađivanja s drugim agencijama u područjima zapošljavanja, socijalne politike i temeljnih prava te bi se njome trebala utvrditi područja u kojima bi se aktivnostima ELA-e mogla ostvariti veća dodana vrijednost za nacionalna tijela;

U.  budući da bi se evaluacijom trebala dodatno istražiti redovita suradnja i razmjena s Europolom i Eurojustom u slučajevima kaznenih djela, posebno kad je riječ o organiziranom kriminalu, primjerice u građevinskom sektoru, te s Uredom europskog javnog tužitelja kad je riječ o europskim subvencijama;

V.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 11. svibnja 2023. o planu za socijalnu Europu – dvije godine nakon sastanka na vrhu o socijalnim pitanjima u Portu, naglasio važnost dobrog funkcioniranja i djelotvornosti ELA-e; budući da je Parlament već pozvao Komisiju da iskoristi priliku koju predstavlja predstojeća evaluacija i podnese zakonodavni prijedlog za preispitivanje područja primjene uredbe o osnivanju ELA-e i ostvarivanje njezina punog potencijala, posebno u pogledu njezinih izvidnih i istražnih ovlasti;

1.  poziva Komisiju da na temelju iskustava stečenih od 2019. i aktualne ocjene mandata i operativnog kapaciteta ELA-e predstavi prijedlog ciljane revizije Uredbe o osnivanju ELA-e u cilju jačanja njezina mandata i dodane vrijednosti za nacionalna tijela kako bi joj se omogućilo da u potpunosti ostvari svoju misiju osiguravanja pravedne mobilnosti radne snage;

2.  poziva na znatno jačanje mandata ELA-e kako bi se osigurala njezina dodana vrijednost za nacionalna provedbena tijela tako što će joj se omogućiti da istraži navodne povrede ili neprimjenjivanje prava EU-a te da pokrene i provede istrage i inspekcije prekograničnih slučajeva na vlastitu inicijativu, nakon obavješćivanja relevantnih nacionalnih nadležnih tijela, posebno u slučajevima povrede prava EU-a ili kada nadležna nacionalna tijela nisu poduzela daljnje mjere u vezi s navodnim povredama ili neprimjenjivanjem prava EU-a; naglašava da je potrebno obavijestiti nadležna nacionalna tijela i sustavno informirati socijalne partnere o svim ispitivanjima ili istragama ELA-e u njihovoj nadležnosti i osigurati da joj nadležna nacionalna tijela bez odgode i u skladu s nacionalnim zakonima i praksama pruže sve informacije koje ona smatra potrebnima za svoje istrage;

3.  podsjeća da u nekim državama članicama socijalni partneri provode inspekcije rada; naglašava da je važno zajamčiti učinkovitu suradnju ELA-e i nacionalnih nadležnih tijela sa socijalnim partnerima, poštujući pritom njihovu autonomiju, prava i ovlasti u skladu s nacionalnim industrijskim odnosima;

4.  podsjeća da je područje djelovanja ELA-e ograničeno na akte Unije navedene u uredbi o njezinu osnivanju; napominje, međutim, da se nadležno tijelo često suočava s problemima povezanima s radnim uvjetima državljana trećih zemalja na koje se primjenjuje relevantno radno zakonodavstvo; stoga poziva na proširenje područja djelovanja ELA-e kako bi se obuhvatila mobilnost radne snage za državljane trećih zemalja, s posebnim naglaskom na ukidanju lažnog upućivanja i lažnog samozapošljavanja; naglašava da je državama članicama potrebno pružiti veću potporu u primjeni relevantnog prava EU-a i da mandat ELA-e izričito treba uključivati sektorsko zakonodavstvo koje se odnosi na radno pravo u kontekstu mobilnosti radne snage, na primjer u prometnom sektoru, građevinskom sektoru i poljoprivrednom sektoru, kao i na rad preko poduzeća za privremeno zapošljavanje;

5.  ističe da je potrebno osigurati odgovarajuće daljnje postupanje u vezi s usklađenim i zajedničkim inspekcijama koje ELA podupire ili olakšava; poziva na učinkovite postupke kako bi se osiguralo da se povrede nacionalnog prava i prava EU-a otkrivene u području mobilnosti radne snage na odgovarajući način procesuiraju, u okviru administrativnih ili pravnih postupaka u državama članicama; ističe da bi ELA trebala biti ovlaštena za pokretanje administrativnih i pravnih postupaka u slučajevima sumnje na povrede; naglašava da bi ELA u okviru svojeg mandata trebala podupirati povrat neisplaćenih plaća i doprinosa za socijalno osiguranje u prekograničnim slučajevima, na primjer pružanjem dostupnih informacija i dokaza;

6.  naglašava da bi ELA trebala temeljito rješavati slučajeve na koje su joj skrenule pozornost organizacije socijalnih partnera pokretanjem zajedničkih i usklađenih inspekcija s relevantnim nacionalnim tijelima ili samostalnim provođenjem inspekcija; ističe da bi socijalni partneri trebali moći zatražiti od ELA-e istragu ili inspekciju; naglašava da bi socijalni partneri trebali dobiti daljnje informacije o postupcima i sveobuhvatno obrazloženje u slučaju da ELA odbije zahtjev;

7.  ističe da je potrebna učinkovita provedba, uključujući odvraćajuće financijske sankcije, kako bi se zaustavilo nepoštovanje radnog zakonodavstva, izbjegavanje plaćanja socijalnih naknada i utaja poreza u prekograničnim aktivnostima; stoga potiče ELA-u da u okviru svojeg mandata prednost da prekograničnoj provedbi zakona i kontrola te da surađuje s drugim relevantnim agencijama EU-a; naglašava da bi ELA trebala voditi evidenciju slučajeva povrede prava EU-a i nacionalnog prava u području mobilnosti radne snage, u skladu s primjenjivim pravilima EU-a o zaštiti podataka;

8.  podsjeća da se Komisijinim Prijedlogom uredbe o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad (člankom 10. stavkom 7.) predviđa obveza nadzornog tijela da Komisiji i nadležnim tijelima u predmetnoj državi članici prijavi sumnje na nepravilnosti „u primjeni prava Unije, uključujući u područjima za koja nije nadležno” ako tijekom rada sazna za takve nepravilnosti; žali zbog toga što ta odredba nije bila uključena u doneseni tekst uredbe o osnivanju; naglašava da bi revizija uredbe o osnivanju ELA-e trebala uključivati takvu odredbu;

9.  poziva na pravodobno, sustavno i strukturno uključivanje socijalnih partnera EU-a te sektorskih i nacionalnih socijalnih partnera u pripremu i provedbu aktivnosti ELA-e u cilju poboljšanja njezine djelotvornosti; poziva nadležna nacionalna tijela da bliže surađuju sa svojim nacionalnim socijalnim partnerima jer su oni stručnjaci u području radnoga prava;

10.  poziva države članice da prepoznaju dodanu vrijednost ELA-e, da ojačaju suradnju između svojih nadležnih tijela i ELA-e te da osiguraju dostatna sredstva na nacionalnoj razini kako bi se osiguralo da nadležna tijela imaju sredstva, kapacitete i strukturu za učinkovitu suradnju i djelovanje; podsjeća na ključnu ulogu nacionalnih časnika za vezu, koji djeluju kao nacionalne kontaktne točke, u olakšavanju suradnje i razmjene informacija između država članica i ELA-e; naglašava da bi nacionalni stručnjaci koje su uputile države članice, uključujući nacionalne časnike za vezu, trebali pomoći u izvršavanju zadaća ELA-e i da ne bi trebali raditi pod vodstvom ili nadzorom svoje države članice; naglašava potrebu da se socijalnim partnerima na razini EU-a omogući imenovanje po jednog časnika za vezu;

11.  primjećuje veću raširenost nesigurnih radnih i životnih uvjeta među državljanima trećih zemalja koji, primjerice, ovise o stanovanju koje osigurava njihov poslodavac; naglašava da bi ELA trebala biti ovlaštena za rješavanje pitanja državljana trećih zemalja, na temelju primjenjivog radnog zakonodavstva EU-a, te da je u tom pogledu potrebna bliska suradnja s državama članicama, socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva; ističe da bi sposobnosti ELA-e da pruži informacije o radnim uvjetima mobilnih radnika iz trećih zemalja mogle biti korisne za države članice; naglašava da bi ELA trebala moći prikupljati podatke povezane sa situacijom mobilnih radnika, uključujući državljane trećih zemalja, te im pristupiti, u skladu s primjenjivim pravilima EU-a o zaštiti podataka, te podupirati države članice u boljoj provedbi postojećeg zakonodavstva za državljane trećih zemalja koji rade na jedinstvenom tržištu; napominje da bi ELA mogla sudjelovati i u olakšavanju suradnje i razmjene informacija među državama članicama kako bi se za državljane trećih zemalja poboljšali pristup nadležnim tijelima za mobilnost radne snage i radni uvjeti;

12.  žali zbog toga što Komisija nije poduzela daljnje korake u vezi s Rezolucijom Parlamenta od 25. studenoga 2021. o uvođenju europske iskaznice socijalne sigurnost radi poboljšanja digitalne primjene prava iz sustava socijalne sigurnosti i pravedne mobilnosti(7) ili u vezi sa svojim opetovanim pozivom na podnošenje zakonodavnog prijedloga o uvođenju europskog broja socijalnog osiguranja; stoga ponavlja svoj poziv Komisiji da bez odgode iznese takav prijedlog kako bi se ELA-i i nacionalnim tijelima olakšale provedbene aktivnosti te omogućila koordinacija sustava socijalne sigurnosti i zaštitila pravedna mobilnost radne snage;

13.  ističe da na nacionalnoj razini nije uvijek lako utvrditi i suzbiti iskorištavanje i poslovne prakse koje uključuju prijevare i zlouporabu koje vrše međunarodni akteri; stoga je uvjeren da bi ELA mogla pružiti dodanu vrijednost operativnim analizama na razini EU-a kako bi se bolje utvrdili i razotkrili rizični sektori i nepoštene prakse uključenih subjekata te razmijenili primjeri najbolje prakse o tome kako suzbijati takve slučajeve; žali zbog toga što se postojećom Uredbom o ELA-i ne pruža dovoljna pravna osnova za provedbu analiza operativnog rizika ni bilo kakve daljnje postupke; podsjeća da bi svaka povreda i svako kršenje prava EU-a u području mobilnosti radne snage, trebalo podrazumijevati istrage i, prema potrebi, odvraćajuće sankcije;

14.  poziva na donošenje jasne odredbe kojom bi se ELA-i omogućilo da obrađuje podatke povezane s istragama i operativnim analizama, u skladu s primjenjivim pravilima EU-a o zaštiti podataka; poziva na to da se ELA-i omogući pristup Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta i drugim relevantnim bazama podataka, pod uvjetom da se osigura povjerljivost podataka i da se poštuju temeljna prava svih ispitanika; naglašava da je ELA-i potreban pristup i svim nacionalnim podacima relevantnima za njezin rad, uključujući nalaze inspekcija i aktivnosti država članica u provedbi prava kako bi mogla pravovremeno i učinkovito obavljati svoje zadaće;

15.  ističe važnu ulogu koju EURES može imati u rješavanju problema nedostatka radne snage i neusklađenosti vještina(8) širom EU-a, kao i u pružanju općih informacija o nacionalnim tržištima rada i sustavima socijalne sigurnosti te informacija o dostupnim radnim mjestima u stvarnom vremenu; naglašava važnost toga da portal EURES bude jednostavniji za korištenje mobilnim tražiteljima posla i potencijalnim poslodavcima;

16.  poziva na bolju koordinaciju i suradnju među državama članicama, socijalnim partnerima i ELA-om u pružanju informacija o mobilnosti radne snage i pravima radnika radnicima i poslodavcima;

17.  naglašava potrebu za učinkovitom suradnjom među agencijama EU-a kako bi se stvorile sinergije;

18.  poziva na proširenu suradnju u području razmjene informacija s Europolom i Eurojustom u slučajevima kaznenih djela, posebno kad je riječ o organiziranom kriminalu, primjerice u građevinskom sektoru, te s Uredom europskog javnog tužitelja kad je riječ o europskim subvencijama;

19.  naglašava da su ELA-i potrebna dostatna sredstva, uključujući vlastito osoblje, za izvršavanje njezinih zadaća, posebno inspekcija na terenu kako bi se otkrila kršenja radnog prava; napominje da velik udio upućenih nacionalnih stručnjaka u ELA-i znatno otežava njezino djelovanje u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; podsjeća da upućeni nacionalni stručnjaci imaju samo privremene zadaće, što može doprinijeti institucionalnoj nedosljednosti, ugroziti kontinuitet rada i dovesti do poteškoća u ispunjavanju temeljnih zadaća ELA-e; stoga poziva na prenamjenu dovoljnog broja radnih mjesta upućenih nacionalnih stručnjaka u stalna radna mjesta;

20.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C, C/2023/1072, 15.12.2023., ELI: https://eur-lex.europa.eu/eli/C/2023/1072/oj?locale=hr (2) SL C 482, 23.12.2016., str. 31. (3) SL L 186, 11.7.2019., str. 21. (4) SL C 362, 8.9.2021., str. 82. (5) Europska komisija, „Godišnje izvješće o mobilnosti radne snage unutar EU-a za 2022.”, Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje, 2022. (6) Europska komisija, „Statistički podaci o migracijama u Europu”, svibanj 2023. (7) SL C 224, 8.6.2022., str. 81. (8) EURES, „Report on labour shortages and surpluses – 2022” (Izvješće o nedostatku i višku radne snage – 2022.), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2023.