Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o Prijedlogu uredbe Komisije o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za tiakloprid u ili na određenim proizvodima (COM(2023)0739 – 2023/3005(RPS))

P9_TA(2024)0016 B9-0057/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni priloga II. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za tiakloprid u ili na određenim proizvodima (COM(2023)0739),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ(1), a posebno njezin članak 14. stavak 1. točku (a) i članak 49. stavak 2.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(2), a posebno njezin članak 4. stavak 1., članak 4. stavak 2. prvi podstavak točku (a) i točku 3.6.4. Priloga II.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane(3), a posebno njezin članak 5. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir članke 11., 13., 168. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje EFSA-e (Europska agencija za sigurnost hrane) doneseno 9. veljače 2023. i objavljeno 15. ožujka 2023.(4),

–  uzimajući u obzir zaključak stručne recenzije koju je EFSA odobrila 17. siječnja 2019. i koja je objavljena 14. ožujka 2019.(5),

–  uzimajući u obzir mišljenje koje je Odbor za procjenu rizika (RAC) pri Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) donio 12. ožujka 2015.(6),

–  uzimajući u obzir članak 5.a stavak 4. točku (e) i članak 5.a stavak 5. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(7),

–  uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. te stavak 4. točku (c) Poslovnika,

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.  budući da je tiakloprid aktivan sastojak insekticida koji se uglavnom koriste na pamuku, jezgričavom voću, povrću i krumpiru;

B.  budući da je odobrenje za aktivnu tvar tiakloprid isteklo 3. veljače 2020. i nije produljeno u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/23(8); budući da je razdoblje odgode za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju tiakloprid isteklo 3. veljače 2021.;

C.  budući da odobrenje za aktivnu tvar tiakloprid nije produljeno jer se za jednu ili više reprezentativnih uporaba najmanje jednog sredstva za zaštitu bilja nije moglo utvrditi da su kriteriji za odobravanje predviđeni člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 ispunjeni; budući da je EFSA posebno utvrdila dva ključna problematična područja; budući da se prvo ključno problematično područje odnosilo na indikaciju onečišćenja podzemnih voda s nekoliko relevantnih metabolita tiakloprida čiji se karcinogeni potencijal ne može isključiti (M30, M34 i M46) iznad parametarske granične vrijednosti za pitku vodu od 0,1 µg/l za sve reprezentativne uporabe(9); budući da se drugo ključno problematično područje odnosilo na usklađeno razvrstavanje tiakloprida od strane ECHA-e kao tvari za koju se pretpostavlja da štetno djeluje na plodnost i nerođeno dijete (toksično za reprodukciju kategorije 1B) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(10), čime je tiakloprid postao „tvar koja ispunjava kriterije za isključivanje” u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009;

D.  budući da je EFSA također zaključila da nije moguće dovršiti procjenu rizika za pčele i kopneno bilje koje ne pripada ciljanoj skupini;

E.  budući da je tiakloprid također razvrstan u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 kao tvar za koju se sumnja da uzrokuje rak (tvar 2. kategorije karcinogenosti), vrlo toksičan za vodeni okoliš (1. kategorija akutne toksičnosti) i vrlo toksičan za vodeni okoliš s dugotrajnim učinkom (1. kategorija kronične toksičnosti);

F.  budući da Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje (odbor PAFF) nije donio mišljenje o Prijedlogu uredbe Vijeća; budući da tijekom sjednice odbora PAFF održane 18. i 19. rujna 2023. osam država članica nije podržalo Nacrt uredbe. Šest od njih ponajprije je spomenulo svoju zabrinutost u pogledu zadržavanja CXL-a i uvoznih tolerancija za neodobrenu tvar koja ispunjava jedan od kriterija za isključivanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 (reproduktivna toksičnost). Osim toga, jedna država članica koja nije podržala Nacrt uredbe izrazila je zabrinutost da je EFSA navela prekoračenja akutne referentne doze za neke proizvode u određenim nestandardnim okolnostima, a druga je spomenula diskriminaciju poljoprivrednika EU-a koji više ne smiju upotrebljavati sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju tu aktivnu tvar, dok poljoprivrednici u trećim zemljama to i dalje mogu činiti, što dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja(11);

G.  budući da je Njemačka zatražila da se sljedeća izjava uvrsti u sažeto izvješće sa sjednice odbora PAFF održane 18. i 19. rujna 2023.: „Tiakloprid je aktivna tvar koja ispunjava kriterije za isključivanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009. Tijekom postupka ponovnog odobrenja aktivne tvari utvrđeno je da ona ispunjava kriterije za isključivanje jer je razvrstana kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B. Stoga ta aktivna tvar nije ponovno odobrena. Njemačka općenito ne podupire utvrđivanje [najvećih dopuštenih količina ostataka (MRO-ovi)] za aktivne tvari koje nisu odobrene u EU-u zbog zdravstvenih pitanja. U tom je pogledu odlučujući faktor taj da su kriteriji za isključivanje utvrđeni u okviru postupka (ponovnog) odobravanja aktivne tvari u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009”(12);

H.  budući da je stoga, u skladu s člankom 17. te Uredbe u vezi s njezinim člankom 14. stavkom 1. točkom (a), primjereno izbrisati postojeće MRO-e utvrđene za tiakloprid u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 396/2005;

I.  budući da Komisija u Prijedlogu uredbe Vijeća ipak predlaže zadržavanje MRO-ova za tiakloprid iznad granice određivanja za uporabu na više od 30 proizvoda za potrebe uvoza na temelju obrazloženog mišljenja EFSA-e(13);

J.  budući da uporabe za koje se MRO-i iznad granice određivanja smatraju sigurnima obuhvaćaju uporabe tiakloprida u papaji, čaju, orašastim plodovima, dunji, mušmuli, nešpuli/japanskoj mušmuli, marelici, trešnji (slatkoj), šljivi, jagodi, kupini, ostružnicama, drugom sitnom voću i bobicama, kiviju, krumpiru, rajčici, patlidžanu, dinji, lubenici, riži, pšenici, životinjskim (svinje, goveda, ovce, konji, perad i druge domaće životinje) proizvodima od tkiva (mišić, jetra, bubreg i jestivi klaonički proizvodi), mlijeku i jajima, malini, krastavcu, tikvici, sjemenkama uljane repice, sjemenkama gorušice i sjemenkama pamuka; budući da su MRO-i predloženi za te uporabe u rasponu od dva puta veći od granice određivanja do tisuću puta veći od granice određivanja (za uporabu na čajevcu);

K.  budući da je, s druge strane, zahtjev za uvozne tolerancije odbijen samo za dvije uporabe (na breskvi i paprici) jer se prekoračenje akutne referentne doze ne može isključiti te je Komisija stoga predložila da se MRO-i za tiakloprid smanje na granicu određivanja samo za te uporabe;

L.  budući da se u uvodnoj izjavi 5. Uredbe (EZ) br. 396/2005 predviđa da ostaci ne bi trebali biti prisutni na razinama koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljude i, prema potrebi, životinje;

M.  budući da se člankom 4. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1107/2009 predviđa da ostaci sredstava za zaštitu bilja ne smiju imati štetne učinke na zdravlje ljudi, uključujući ranjive skupine, ili zdravlje životinja, uzimajući u obzir poznate kumulativne i sinergijske učinke; budući da je točkom 3.6.4. Priloga II. toj uredbi predviđeno da se aktivna tvar razvrstana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1.A ili 1.B odobrava samo ako „ostaci dotične aktivne tvari [...] u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene prema točki (b) članka 18. stavka ¸1. Uredbe (EZ) br. 396/2005”; budući da je člankom 18. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005 utvrđena standardna vrijednost od 0,01 mg/kg;

N.  budući da se člankom 3. stavkom 2. točkom (g) Uredbe (EZ) br. 396/2005 predviđa da je uvozna tolerancija MRO utvrđen za uvezene proizvode ako „uporaba aktivnih tvari u sredstvu za zaštitu bilja na određenom proizvodu nije odobrena u Zajednici iz razloga koji su drugačiji od razloga javnog zdravlja za određeni proizvod i određenu uporabu”; budući da tiakloprid ne ispunjava te kriterije jer je zabranjen zbog zdravstvenih razloga s obzirom na to da je razvrstan kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1.B;

O.  budući da se člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 određuje da se propisima o hrani ostvaruju jedan ili više općih ciljeva visoke razine zaštite života i zdravlja ljudi te zaštite interesa potrošača, uključujući pravednu praksu u trgovini hranom, uzimajući u obzir, tamo gdje je to moguće, zaštitu zdravlja i dobrobit životinja, zdravlje biljaka i okoliš;

P.  budući da je trenutačna kriza u pogledu oprašivača jedna od glavnih prijetnji biološkoj raznolikosti te globalnoj i lokalnoj sigurnosti opskrbe hranom; budući da se tom krizom mogu pogoršati problemi u pogledu skrivene gladi, može se narušiti otpornost ekosustava te se mogu destabilizirati ekosustavi koji čine sustav na kojem se temelji naš život(14);

Q.  budući da je Komisija u svojoj komunikaciji od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav”(15) objavila da će EU „u skladu s ciljevima ove strategije i ciljevima održivog razvoja podupirati globalni prelazak na održive poljoprivredno-prehrambene sustave” i da „EU može imati ključnu ulogu u utvrđivanju globalnih standarda”; budući da je Komisija u strategiji izričito navela kako „[da] bi se povećala održivost Unijina prehrambenog sustava, i prakse naših trgovinskih partnera moraju postajati sve održivije. U cilju promicanja postupnog prelaska na upotrebu sigurnijih sredstava za zaštitu bilja, EU će razmotriti, u skladu s pravilima WTO-a i nakon procjene rizika, preispitivanje uvoznih toleranci za tvari koje ispunjavaju „granične kriterije” i predstavljaju visok stupanj rizika za ljudsko zdravlje”;

R.  budući da je Komisija 2022. snizila(16) MRO-e za dva neonikotinoida koji predstavljaju visok rizik za oprašivače na najnižu razinu koja se može izmjeriti najnovijim tehnologijama, pri čemu uvezeni proizvodi više ne mogu sadržavati ostatke klotianidina i tiametoksama;

S.  budući da je u tom pogledu Komisija tvrdila da „uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne za pitanje koje se razmatra u skladu s člankom 14. stavkom 2., u vezi s člankom 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, prema kojem se „zahtjevi u pogledu zaštite okoliša moraju […] uključiti u utvrđivanje i provedbu politika i aktivnosti Unije, posebice s ciljem promicanja održivog razvoja”, sve postojeće MRO-e za klotianidin i/ili tiametoksam iz Uredbe (EZ) br. 396/2005 trebalo bi stoga svesti na granicu određivanja”(17);

T.  budući da je na sjednici odbora PAFF 10. i 11. svibnja 2023. „Komisija podsjetila da tiakloprid pripada skupini aktivnih tvari neonikotinoida [ali da] s obzirom na to da ima drugačija svojstva od klotianidina i tiametoksama, trenutačno nije predviđeno da se slijedi isti pristup kao za klotianidin i tiametoksam za provedbu strategije „od polja do stola” snižavanjem svih MRO-ova na granicu kvantifikacije”(18);

U.  budući da se u znanstvenoj literaturi osporava činjenica da tiakloprid ima drugačija svojstva od drugih neonikotinoida, a rezultati pokazuju da je „predodžbu tiakloprida kao relativno benignog neonikotinoida sada potrebno preispitati”(19);

V.  budući da je posebno utvrđeno da kolonije bumbara izloženih tiaklopridu imaju veću vjerojatnost da će prerano uginuti i da će one koje prežive patiti od subletalnih učinaka(20); budući da je utvrđeno da tiakloprid također utječe na ponašanje i imunosni sustav pčela medarica slično kao imidakloprid, klotianidin i tiametoksam(21)(22);

W.  budući da postoji sve više dokaza da uporaba tiakloprida ima razoran učinak na biološku raznolikost, a posebno na pčele i druge oprašivače(23);

X.  budući da je EFSA u svojem izvješću o neproduljenju odobrenja od 22. listopada 2019.(24) zaključila da „dostupne informacije nisu dovoljne za ispunjavanje zahtjeva iz članka 4. stavaka od 1. do 3. Uredbe (EZ) br. 1107/2009”, a posebno da „procjena rizika za pčele nije mogla biti dovršena”;

Y.  budući da bi tiakloprid stoga trebao podlijegati istom obrazloženju i pravilima koja su primijenjena na klotianidin i tiametoksam;

Z.  budući da Komisija mora zaštititi okoliš i građane Unije na temelju dostupnih znanstvenih informacija, koristeći se obvezama i pravnim mogućnostima koje su predviđene Uredbom (EZ) br. 396/2005 i Uredbom (EZ) br. 178/2002 kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša;

AA.  budući da predloženi MRO-i ne štite zdravlje građana u Uniji i ne osiguravaju visoku razinu zaštite pčela i drugih oprašivača te su stoga u suprotnosti s Uredbom (EZ) br. 396/2005 i Uredbom (EZ) br. 178/2002;

AB.  budući da ne bi trebalo određivati MRO-e za aktivne tvari koje nisu odobrene u Uniji zbog zdravstvenih pitanja; budući da stoga ne bi trebalo utvrditi uvozne tolerancije za tiakloprid jer je razvrstan kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1.B; budući da je, nadalje, razvrstavanje tiakloprida kao reproduktivno toksične kategorije 1.B trebalo biti dovoljan razlog da Komisija odbije zahtjeve za uvozne tolerancije s obzirom na rizike za zdravlje građana u trećim zemljama;

1.  protivi se usvajanju Prijedloga uredbe Vijeća;

2.  smatra da Prijedlog uredbe Vijeća nije u skladu s ciljem i sadržajem Uredbe (EZ) br. 396/2005 i Uredbe (EZ) br. 178/2002, kao i s Uredbom (EZ) br. 1107/2009, uključujući točku 3.6.4. njezina Priloga II.;

3.  traži od Komisije da povuče Prijedlog uredbe;

4.  poziva Komisiju da Odboru podnese novi nacrt u kojem se svi MRO-ovi za tiakloprid snižavaju do granice određivanja za sve uporabe te da odbije sve zahtjeve za uvozne tolerancije;

5.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 70, 16.3.2005., str. 1. (2) SL L 309, 24.11.2009., str. 1. (3) SL L 31, 1.2.2002., str. 1. (4) EFSA Statement on the short-term (acute) dietary risk assessment and evaluation of confirmatory data for certain maximum residue levels (MRLs) for thiacloprid (Izjava EFSA-e o kratkoročnoj (akutnoj) procjeni prehrambenog rizika i ocjeni potvrdnih podataka za određene maksimalne razine ostataka (MRO) za tiakloprid), EFSA Journal 2023.;21(3):7888, https://doi.org/10.2903/j.efsa.2023.7888. (5) Zaključak EFSA-e o stručnoj recenziji procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari tiaklopridom, EFSA Journal 2019.;17(3):5595, https://doi.org/10.2903/j.efsa.2019.5595. (6) Mišljenje RAC-a u kojem se predlaže usklađeno razvrstavanje i označivanje tiakloprida (ISO) na razini EU-a; {(2Z)-3-[(6-kloropiridin-3-il)metil]-1,3-tiaz olidin-2-iliden}cijanamid, https://echa.europa.eu/registry-of-clh-intentions-until-outcome/-/dislist/details/0b0236e180638ff8. (7) SL L 184, 17.7.1999., str. 23. (8) Provedbena uredba Komisije (EU) 2020/23 оd 13. siječnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari tiakloprid u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja te o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL L 8, 14.1.2020., str. 8.). (9) Zaključci EFSA-a od 17. siječnja 2019. (10) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.). (11) Sažeto izvješće sa sjednice odbora PAFF održane 18. i 19. rujna 2023., https://ec.europa.eu/transparency/comitology-register/screen/documents/092486/1/consult?lang=en. (12) Isto. (13) Obrazloženo mišljenje EFSA-e od 9. veljače 2023. (14) van der Sluijs, J.P., Vaage, N. S., „Pollinators and Global Food Security: the Need for Holistic Global Stewardship” (Oprašivači i globalna sigurnost opskrbe hranom: potreba za holističkim globalnim upravljanjem), Food ethics 1, 75. – 91. (2016.), https://doi.org/10.1007/s41055-016-0003-z. (15) COM(2020)0381. (16) Uredba Komisije (EU) 2023/334 od 2. veljače 2023. o izmjeni priloga II. i V. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za klotianidin i tiametoksam u ili na određenim proizvodima (SL L 47, 15.2.2023., str. 29.). (17) Isto. (18) Sažeto izvješće sa sjednice odbora PAFF održane 10. i 11. svibnja 2023., https://ec.europa.eu/transparency/comitology-register/screen/documents/090500/1/consult?lang=en. (19) Ellis, C., Park, K. J., Whitehorn, P., David, A., Goulson, D., „The Neonicotinoid Insecticide Thiacloprid Impacts on Bumblebee Colony Development under Field Conditions” (Učinci neonikotinoidnog insekticida tiakloprida na razvoj kolonije bumbara u terenskim uvjetima), Environmental Science & Technology 2017., 51, 3, 1727 – 1732, https://pubs.acs.org/doi/10.1021/acs.est.6b04791. (20) Isto. (21) Brandt, A., Gorenflo, A., Siede, R., Meixner, M., Büchler, R., „The neonicotinoids thiacloprid, imidacloprid, and clothianidin affect the immunocompetence of honey bees (Apis mellifera L.) (Neonikotinoidi tiakloprid, imidakloprid i klotianidin utječu na imunokompetenciju pčela medarica (Apis mellifera L.))”, Journal of Insect Physiology, svezak 86, ožujak 2016., stranice 40. – 47., https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0022191016300014. (22) Tison, L., Hahn, M.-L., Holtz, S., Rößner A., Greggers, U., Bischoff, G. i Menzel, R., „Honey Bees” Behavior Imponic Exposure to the Neonicotinoid Thiacloprid in the Field” (Ponašanje pčela medarica nakon izlaganja neinikotinoidu tiaklopridu na terenu), Environmental Science & Technology 2016, 50, 13, 7218 – 7227, https://pubs.acs.org/doi/full/10.1021/acs.est.6b02658. (23) Pisa, L., Goulson, D., Yang, E.C., et al., „An update of the Worldwide Integrated Assessment (WIA) on systemic insecticides. Part 2: impacts on organisms and ecosystems (Ažuriranje globalne integrirane procjene o sistemskim insekticidima. Drugi dio: utjecaj na organizme i ekosustave), Environmental Science and Pollution Research 28, 11749 – 11797 (2021.), https://doi.org/10.1007/s11356-017-0341-3.”, Environmental Science and Pollution Research 28, 11749–11797 (2021.), https://doi.org/10.1007/s11356-017-0341-3. (24) https://ec.europa.eu/food/plant/pesticides/eu-pesticides-database/start/screen/active-substances/details/841.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o Nacrtu odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Unije i njezinih država članica, Protokola o pristupanju uz Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (12975/2014 – C9-0314/2023 – 2014/0220(NLE))

P9_TA(2024)0017 A9-0428/2023

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (12975/2014),

–  uzimajući u obzir Nacrt protokola o pristupanju uz Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji(1),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. i 209. te člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C9‑0314/2023),

–  uzimajući u obzir članak 105. stavke 1. i 4. te članak 114. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A9‑0428/2023),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Indonezije.

(1) SL L 218, 5.9.2023., str. 3.

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem (COM(2022)0143 – C9-0128/2022 – 2022/0092(COD))

P9_TA(2024)0018 A9-0099/2023

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2022)0143),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C9‑0128/2022),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 13. srpnja 2022.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 74. stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 25. listopada 2023. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9‑0099/2023),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. siječnja 2024. radi donošenja Direktive (EU) 2024/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2024/825.)

(1) SL C 443, 22.11.2022., str. 75. (2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 11. svibnja 2023. (Usvojeni tekstovi P9_TA(2023)0201).

Amandmani koje je donio Europski parlament 17. siječnja 2024. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o živi u pogledu zubnog amalgama i drugih proizvoda kojima je dodana živa, a koji podliježu ograničenjima proizvodnje, uvoza i izvoza (COM(2023)0395 – C9-0309/2023 – 2023/0272(COD))(1)

P9_TA(2024)0019 A9-0002/2024

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena Amandman 1 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 1.a (nova) (1a)  Živa je kemikalija koja je razlog globalne zabrinutosti za okoliš zbog svog dalekosežnog atmosferskog prijenosa, postojanosti u okolišu nakon antropogenog unošenja i sposobnosti bioakumulacije u ekosustavima. Živa također ima snažan negativan utjecaj na zdravlje ljudi te se prenosi s majki na djecu preko posteljice ili dojenjem. Onečišćenje okoliša živom može biti posljedica antropogenih aktivnosti, uključujući nedostatnu razinu gospodarenja otpadnom živom, kremiranje ili nepravilnu primjenu obveznih separatora u stomatološkim ordinacijama. Amandman 2 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 4. (4)  S obzirom na dostupnost alternativa koje ne sadržavaju živu, primjereno je zabraniti uporabu zubnog amalgama za stomatološko liječenje svih skupina stanovništva, zadržavajući pritom mogućnost uporabe zubnog amalgama za pacijente s posebnim zdravstvenim potrebama. Kako bi se spriječilo da se zubni amalgam, koji je zabranjen na tržištu Unije, proizvodi za izvoz iz Unije, potrebno je zabraniti njegovu proizvodnju i izvoz. Članak 10. Uredbe (EU) 2017/852 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. (4)  S obzirom na dostupnost alternativa koje ne sadržavaju živu, cjenovnu pristupačnost alternativnih materijala i aktualni prelazak na ispune koji ne sadržavaju živu u mnogim državama članicama, primjereno je zabraniti uporabu zubnog amalgama za stomatološko liječenje svih skupina stanovništva, zadržavajući pritom mogućnost uporabe zubnog amalgama za pacijente s posebnim zdravstvenim potrebama. U mnogim je državama članicama prijelaz na alternativne zubne ispune koje ne sadržavaju živu već uznapredovao te je tako u fokus stavljena izvedivost i potreba za spomenutom zabranom kao troškovno učinkovitim načinom za sprečavanje dodatnog onečišćenja živom. Kako bi se spriječilo da se zubni amalgam, koji je zabranjen na tržištu Unije, proizvodi za izvoz iz Unije, potrebno je zabraniti njegovu proizvodnju i izvoz. Članak 10. Uredbe (EU) 2017/852 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Amandman 3 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 4.a (nova) (4a)  Krematoriji su velik izvor ispuštanja žive u atmosferu, a čak i u slučaju postupnog ukidanja zubnog amalgama krematoriji će i dalje pridonositi onečišćenju zraka, vode i tla živom. Treba prikupiti informacije o mjerama koje se provode u državama članicama i izraditi smjernice za krematorije kako bi se na odgovarajući način spriječilo onečišćenje i smanjio utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi. Amandman 16 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 4.b (nova) (4b)  Da bi prelazak na ispune bez žive imao što manji socio-ekonomski utjecaj na troškove stomatološke skrbi koje snose pacijenti i stomatolozi, države članice trebale bi uložiti napore da osiguraju dostupnost odgovarajućih nadoknada za alternative koje ne sadržavaju živu. Postupno ukidanje zubnog amalgama prema potrebi bi trebalo biti popraćeno stručnim osposobljavanjem stomatologa kako bi se prilagodili novim tehnikama. Amandman 4 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5. (5)  Člankom 4. stavkom 1. Direktive 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća44 zabranjuje se stavljanje na tržište Unije i uvoz u Uniju određene električne i elektroničke opreme koja sadržava živu. U Prilogu III. toj direktivi navedene su, među ostalim, određene žarulje koje sadržavaju živu, a koje su izuzete od te zabrane do datuma navedenih u Prilogu. To je izuzeće već isteklo 13. travnja 2016. za nelinearne halofosfatne žarulje, a 24. veljače 2023. ili 24. veljače 2027. ističe za određene kompaktne fluorescentne žarulje, linearne fluorescentne žarulje i visokotlačne natrijeve žarulje za opću rasvjetu te za nelinearne tropojasne fosforne fluorescentne žarulje. Osim toga, određene linearne fluorescentne žarulje za opću rasvjetu navedene su za buduću zabranu u Odluci MC-4/3, donesenoj na četvrtom sastanku Konferencije stranaka Minamatske konvencije o živi, održanom od 21. do 25. ožujka 2022.45 Unija je tu odluku podržala Odlukom Vijeća (EU) 2022/549.46 Budući da neke od tih žarulja trenutačno nisu obuhvaćene dijelom A Priloga II. Uredbi (EU) 2017/852, trebale bi se, radi koherentnosti, u njega uključiti kako bi se zabranila njihova proizvodnja i izvoz od datumâ u skladu s Prilogom III. Direktivi 2011/65/EU i najambicioznijim rokovima iz Odluke MC-4/3. (5)  Člankom 4. stavkom 1. Direktive 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća44 zabranjuje se stavljanje na tržište Unije i uvoz u Uniju određene električne i elektroničke opreme koja sadržava živu. U Prilogu III. toj direktivi navedene su, među ostalim, određene žarulje koje sadržavaju živu, a koje su izuzete od te zabrane do datuma navedenih u Prilogu. To je izuzeće već isteklo 13. travnja 2016. za nelinearne halofosfatne žarulje, 24. veljače 2023. ističe za određene kompaktne fluorescentne žarulje, a 24. kolovoza 2023. ističe za linearne fluorescentne žarulje za opću rasvjetu. Za nelinearne tropojasne fosforne fluorescentne žarulje izuzeće ističe 24. veljače 2025. Izuzeće za većinu visokotlačnih natrijevih žarulja za opću rasvjetu s poboljšanim indeksom uzvrata boja isteklo je 24. veljače 2023., dok će za preostale žarulje kao i za druge visokotlačne natrijeve (parne) žarulje za opću rasvjetu isteći 24. veljače 2025. Osim toga, određene linearne fluorescentne žarulje za opću rasvjetu navedene su za buduću zabranu u Odluci MC-4/3, donesenoj na četvrtom sastanku Konferencije stranaka Minamatske konvencije o živi, održanom od 21. do 25. ožujka 2022.45. Unija je tu odluku podržala Odlukom Vijeća (EU) 2022/549.46. Budući da je primjereno što prije zabraniti izvoz iz Unije preostalih žarulja kojima je dodana živa te da neke od navedenih žarulja trenutačno nisu obuhvaćene dijelom A Priloga II. Uredbi (EU) 2017/852, one bi se radi koherentnosti trebale u njega uključiti kako bi se zabranila njihova proizvodnja i izvoz od datumâ navedenih u Prilogu III. Direktivi 2011/65/EU i od najambicioznijih datuma navedenih u Odluci MC-4/3. Nadalje, velike dodatne koristi mogu se postići što skorijim postupnim ukidanjem izvoza žarulja kojima je dodana živa, s obzirom na to da su alternative koje ne sadržavaju živu energetski učinkovitije i da bi stoga spriječile ispuštanje tona emisija CO2. __________________ __________________ 44 Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011.). 44 Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011.). 45 Odluka Vijeća (EU) 2022/549 od 17. ožujka 2022. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije na drugom dijelu četvrtog sastanka Konferencije stranaka Minamatske konvencije o živi u pogledu donošenja odluke o izmjeni priloga A i B toj konvenciji (SL L 107, 6.4.2022., str. 78.). 45 Odluka Vijeća (EU) 2022/549 od 17. ožujka 2022. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije na drugom dijelu četvrtog sastanka Konferencije stranaka Minamatske konvencije o živi u pogledu donošenja odluke o izmjeni priloga A i B toj konvenciji (SL L 107, 6.4.2022., str. 78.). 46 Odluka Vijeća (EU) 2022/549 od 17. ožujka 2022. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije na drugom dijelu četvrtog sastanka Konferencije stranaka Minamatske konvencije. 46 Odluka Vijeća (EU) 2022/549 od 17. ožujka 2022. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije na drugom dijelu četvrtog sastanka Konferencije stranaka Minamatske konvencije o živi u pogledu donošenja odluke o izmjeni priloga A i B toj konvenciji (SL L 107, 6.4.2022., str. 78.). Amandman 5 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5.a (nova) (5a)  S obzirom na štetne učinke žive i živinih spojeva na zdravlje ljudi i okoliš izloženost i emisije trebalo bi dodatno i što je više moguće smanjiti. Nedavna izvješća pokazuju da europska poduzeća proizvode i izvoze živine spojeve koji se upotrebljavaju u nedopuštene svrhe, posebno u kozmetičkim proizvodima. Stoga bi Komisija trebala izvijestiti o provedbi i primjeni Minamatske konvencije, u prvom redu u pogledu uporabe žive i živinih spojeva u kozmetičkim proizvodima te proizvodnje, uvoza i izvoza žive i živinih spojeva u nedopuštene svrhe. Komisija bi trebala dodatno procijeniti preostale uporabe žive, na primjer u porozimetriji, svjetionicima i cjepivima, kao i potrebu za izmjenom popisa velikih izvora otpada te, prema potrebi, predložiti mjere za postupno ukidanje takvih uporaba kao i regulirati proizvodnju, uvoz i izvoz u takve svrhe. Amandman 6 Prijedlog uredbe Uvodna izjava 5.b (nova) (5b)   S obzirom na nedostatak odgovarajućih sustava za prikupljanje proizvoda kojima je dodana živa u neelektroničkom i elektroničkom otpadu i dalje dolazi do sekundarnih emisija žive iz odlagališta i spalionica otpada, što upućuje na potrebu za odvojenim prikupljanjem takvog proizvoda na način koji je prihvatljiv za okoliš. Amandman 7 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a Uredba (EU) 2017/852 Članak 10. – stavak 2.a 2.a  Od 1. siječnja 2025. zubni amalgam ne smije se upotrebljavati u stomatološkom liječenju nijedne skupine stanovništva, osim ako stomatolog na temelju posebnih zdravstvenih potreba pacijenta smatra da je to nužno.”; 2.a  Od 1. siječnja 2025. zubni amalgam ne smije se upotrebljavati u stomatološkom liječenju nijedne skupine stanovništva, osim ako stomatolog na temelju propisno opravdanih posebnih zdravstvenih potreba pacijenta smatra da je to nužno.; Amandman 8 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova) Uredba (EU) 2017/852 Članak 11. – stavak 1.a (novi) (1a)   U članku 11. dodaje se sljedeći stavak: „Proizvodi kojima je dodana živa, a koji su i dalje u optjecaju i koji se više ne mogu upotrebljavati smatraju se otpadom i prikupljaju se odvojeno i na način koji je prihvatljiv za okoliš.”; Amandman 9 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1.b (nova) Uredba (EU) 2017/852 Članak 18. – stavak 3.a (novi) (1b)  U članku 18. dodaje se sljedeći stavak: „3.a Do 30. lipnja 2024. i svake dvije godine nakon toga države članice izvješćuju Komisiju o planiranim i provedenim mjerama za smanjenje emisija žive i ispuštanja iz krematorija. Komisija objavljuje podatke o mjerama o kojima su države članice izvijestile u skladu s prvim podstavkom.” Amandman 10 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1.c (nova) Uredba (EU) 2017/852 Članak 19. – stavak 1.a (novi) (1c)  U članku 19. dodaje se sljedeći stavak: „1.a Komisija do 31. prosinca 2025. obavještava Europski parlament i Vijeće o smanjenju emisija žive i ispuštanja iz krematorija na temelju izvješća iz članka 18. stavka 3.a i, prema potrebi, sastavlja nacrt smjernica o tehnologijama za smanjenje emisija s ciljem kontrole i smanjenja emisija žive i ispuštanja iz krematorija, uzimajući pritom u obzir postojeće smjernice.” Amandman 11 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1.d (nova) Uredba (EU) 2017/852 Članak 19. – stavak 2.a (novi) (1d)  U članku 19. dodaje se sljedeći stavak: „2.a Komisija do 30. lipnja 2026. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni izvedivosti povlačenja izuzećâ o uporabi zubnog amalgama iz članka 10. do 2030. U tom se izvješću također navodi utjecaj na zdravlje pacijenata općenito, ali i pacijenata koji ovise o amalgamskim punima. Komisija po potrebi predlaže mjere, uz svoje izvješće iz prvog podstavka. Komisija najkasnije do 31. prosinca 2026. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o: (a)  provedbi i primjeni Konvencije u njezinim strankama, među ostalim u pogledu postupnog ukidanja žive u kozmetičkim proizvodima do 2025. kao i kontrole i ukidanja proizvodnje, uvoza i izvoza živinih spojeva za nezakonite prakse unutar Unije i na globalnoj razini; (b)  potrebi postupnog ukidanja preostalih uporaba žive, primjerice, u svjetionicima i porozimetriji; (c)  potrebi za proširenjem popisa izvora otpadne žive iz članka 11. Zajedno sa svojim izvješćem iz trećeg podstavka ovog stavka Komisija prema potrebi predlaže mjere, kao što su preispitivanje Uredbe (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća1a i ograničenja izvoza živina amidohlorida (HgNH2Cl). __________________________________ 1a Uredba (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (SL L 201, 27.7.2012., str. 60.).” Amandman 12 Prijedlog uredbe Članak 1. – stavak 1. – točka 1.e (nova) Uredba (EU) 2017/852 Članak 19. – stavak 3. (1e)  u članku 19. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: 3.   Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog uz svoja izvješća navedena u stavcima 1. i 2. „3. Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog uz svoja izvješća navedena u ovom članku.” Amandman 13 Prijedlog uredbe Prilog – stavak 1. – točka 2. Uredba (EU) 2017/852 Prilog II. – dio A – unos 4a Tekst koji je predložila Komisija „4.a Tropojasne fosforne žarulje za opću rasvjetu koje nisu uključene u unos 4. točku (a). 31.12.2027. Izmjena „4.a Tropojasne fosforne žarulje za opću rasvjetu koje nisu uključene u unos 4. točku (a). 31.12.2025. Amandman 14 Prijedlog uredbe Prilog – stavak 1. – točka 2. Uredba (EU) 2017/852 Prilog II. – dio A – unos 4c Tekst koji je predložila Komisija 4.c  Nelinearne tropojasne fosforne žarulje. 31.12.2027. Izmjena 4.c  Nelinearne tropojasne fosforne žarulje. 31.12.2025. Amandman 15 Prijedlog uredbe Prilog – stavak 1. – točka 3. Uredba (EU) 2017/852 Prilog II. – dio A – unos 5a Tekst koji je predložila Komisija 5.a  Visokotlačne natrijeve žarulje (HPS) za opću rasvjetu 31.12.2025. Izmjena 5.a  Visokotlačne natrijeve žarulje (HPS) za opću rasvjetu s: (a)  P ≤ 105 W sa sadržajem žive većim od 16 mg po žarulji (b)  105 W & P ≤ 155 W sa sadržajem žive većim od 20 mg po žarulji (c)  P > 155 W sa sadržajem žive većim od 25 mg po žarulji 31.12.2025.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4. četvrtim podstavkom (A9-0002/2024).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o kulturnoj raznolikosti i uvjetima za autore na europskom tržištu internetskog prijenosa glazbe (2023/2054(INI))

P9_TA(2024)0020 A9-0388/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/818 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi programa Kreativna Europa (2021. – 2027.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1295/2013(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2022/1925 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2022. o pravednim tržištima s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru i izmjeni direktiva (EU) 2019/1937 i (EU) 2020/1828 (Akt o digitalnim tržištima)(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama)(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2022. o provedbi Nove europske agende za kulturu i Strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2021. o europskim medijima u digitalnom desetljeću: akcijski plan za potporu oporavku i transformaciji(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2021. o položaju umjetnika i kulturnom oporavku u EU-u(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2021. o umjetnoj inteligenciji u obrazovnom, kulturnom i audiovizualnom sektoru(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji o okviru etičkih aspekata umjetne inteligencije, robotike i s njima povezanih tehnologija(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2020. o pravima intelektualnog vlasništva za razvoj tehnologija umjetne inteligencije(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2020. o kulturnom oporavku Europe(11),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9‑0388/2023),

A.  budući da je glazbeni sektor, kao ključna sastavnica kulturne i jezične raznolikosti u Uniji, važan stup kulture te da od svih kulturnih i kreativnih sektora najviše dopire do javnosti;

B.  budući da je glazbeni sektor važan dio kulturnih i kreativnih industrija, koji je prepoznat kao jedan od 14 ključnih ekosustava za izgradnju europskog gospodarstva jer se njime ostvaruje rast i stvaraju radna mjesta, uključujući i za mlade;

C.  budući da se skladatelji, tekstopisci i izvođači nalaze na samom početku vrijednosnog lanca glazbenog sektora te da su prvi i najvažniji kreativni pokretači sve glazbe koja se distribuira na platformama za internetski prijenos;

D.  budući da je brz ritam inovacija u području digitalnih tehnologija tijekom posljednja dva desetljeća iz temelja promijenio glazbeni sektor, a osobito načine na koji se glazba stvara, producira i distribuira, kao i pristup glazbi i njezinu konzumaciju;

E.  budući da se glazbeni sektor konstantno i brzo prilagođava te da ga obilježavaju novi poslovni modeli i načini interakcije s publikom i upotreba komplementarnih platformi kao što su platforme društvenih medija ili videoaplikacije kratkog formata, koje stvaraju i nove mogućnosti, ali i donose nove izazove; budući da se u tom kontekstu potrebno suočiti s velikim izazovima, primjerice promicanjem kulturne raznolikosti i pravednom naknadom za autore;

F.  budući da je glavni način na koji ljudi sada uživaju u glazbi internetski prijenos glazbenih usluga u okviru digitalnih glazbenih platformi ili platformi, na kojima korisnici na internetu učitavaju sadržaj, uključujući platforme društvenih medija, prijenos izvedbi uživo ili kratke videoaplikacije, koje omogućuju pristup do 100 milijuna zvučnih zapisa, dostupnih bilo gdje, u bilo kojem trenutku i na svim vrstama uređaja, besplatno ili uz relativno nisku mjesečnu pretplatu;

G.  budući da internetski prijenos predstavlja udio od 67 % u globalnim prihodima glazbenog sektora(12); budući da je globalni glazbeni sektor stalno rastao, što je kulminiralo 2022. godine, koja je bila osma uzastopna godinom rasta s godišnjim prihodima u iznosu od 22,6 milijardi USD; budući da sve veći broj ulagača u glazbeni sektor otkriva njegovu golemu ukupnu gospodarsku vrijednost;

H.  budući da autori i izvođači često nisu priznati ni plaćeni na način koji odražava stvarni opseg njihova doprinosa, što dovodi do toga da većina autora prima vrlo male prihode od tržišta internetskog prijenosa glazbe te često podrazumijeva da se ne mogu dalje baviti svojom profesionalnom karijerom, što s vremenom dovodi do velike neravnoteže, problema na koji treba odgovoriti(13); budući da treba ispitati pravednije modele raspodjele prihoda od internetskog prijenosa autorima i izvođačima razmatranjem različitih dostupnih mehanizama, kao što su proporcionalni modeli i modeli usmjereni na korisnika ili pak potpuno novi modeli; budući da kriteriji za način na koji platforme računaju prijenose mogu utjecati i na manipulaciju internetskim prijenosom;

I.  budući da se u studijama ističe da aktualnu situaciju obilježavaju novi izazovi, uz još nekoliko dugotrajnih sustavnih problema s kojima se glazbeni sektor i dalje suočava, u prvom redu padom ukupne vrijednosti proizvoda, koncentracijom prihoda u rukama velikih izdavačkih kuća i najpopularnijih umjetnika, nedostatkom kvalitetnih podataka za pravilnu identifikaciju autora, izvođača ili drugih nositelja prava, manipulacijom internetskim prijenosom, nezakonitom upotrebom glazbenog sadržaja od strane pružatelja usluge dijeljenja internetskog sadržaja i dominantnih internetskih platformi i trgovina aplikacijama; podsjeća na to da svi ti čimbenici utječu na pravednost i održivost prihoda koje ostvaruje tržište internetskog prijenosa glazbe;

J.  budući da se prosječna cijena mjesečne pretplate na uslugu internetskog prijenosa glazbe nije povećala tijekom godina od pokretanja takvih usluga, posebno uzimajući u obzir inflaciju i veliko povećanje dostupnog sadržaja;

K.  budući da se autorska prava ne bi trebala smatrati besplatnim sredstvom za vlastite komercijalne i promotivne strategije glazbenih usluga;

L.  budući da platforme za internetski prijenos glazbe na temelju primjene algoritama i sustava preporuka imaju glavnu ulogu u otkrivanju sadržaja te da tako snažno utječu na kulturnu raznolikost; budući da usto mogu utjecati na vidljivost određenih zvučnih zapisa, povećati broj njihovih preslušavanja ili odabira, te tako utjecati na prihode autora i skladatelja kao i drugih aktera u europskim kulturnim i kreativnim industrijama;

M.  budući da bi platforme za internetski prijenos glazbe trebale i dalje ulagati napore u povećanje opće transparentnosti i sljedivosti mnogih operativnih aspekata koji su od velike važnosti za autore, izvođače i druge nositelje prava; budući da platforme za internetski prijenos glazbe nisu obvezne osigurati transparentnost svojih algoritama i alata za preporučivanje niti osigurati promicanje europskih glazbenih djela;

N.  budući da treba dodatno analizirati promicanje kulturne raznolikosti na europskom tržištu internetskog prijenosa glazbe, uključujući promicanje europskih umjetnika diljem svijeta, kako bi se oslobodio puni potencijal europskih kulturnih i kreativnih industrija, koji ne može ovisiti isključivo o komercijalnim odlukama dominantnih privatnih globalnih operatera;

O.  budući da se glazbeni sektor u sve većoj mjeri suočava s porastom sadržaja koji je stvorila umjetna inteligencija te da broj zvučnih zapisa koji preplavljuju platforme za internetski prijenos glazbe svakodnevno raste, što bi moglo produbiti postojeće neravnoteže u pogledu mogućnosti otkrivanja i naknade za autore; budući da bi, upravo suprotno, razvoj tehnologija umjetne inteligencije trebao biti u službi ljudske kreativnosti te joj doprinositi te da bi njihova upotreba trebala biti transparentna;

P.  budući da je utvrđeno nekoliko slučajeva prijevara i manipulacija povezanih s internetskim prijenosom; naime, određeni akteri manipuliraju sustavom kako bi otuđili prihode koji bi inače pripali autorima i izvođačima, na primjer upotrebom botova za umjetno povećanje broja slušatelja za određene zapise(14); budući da su dosada sustavi za otkrivanje i mehanizmi identifikacije za ublažavanje tog prijevarnog ponašanja na platformama za internetski prijenos glazbe bili ograničeni;

Q.  budući da je važno osigurati funkcionalno jedinstveno tržište za internetsku distribuciju glazbe; budući da je stoga potrebno uložiti veće napore u rješavanje i uklanjanje problema razlika i neravnoteža s obzirom na njihov utjecaj na tržište, posebno u pogledu udjela u prihodima od platformi za internetski prijenos; budući da bi u tu svrhu trebalo provesti dodatnu istragu i analizu kako bi se prikupili podaci i utvrdili čimbenici koji bi mogli stvoriti prepreke optjecaju glazbenog sadržaja diljem Europe;

R.  budući da je pravilna identifikacija autora ključna ne samo za njihovo priznavanje i primjereniju naknadu već i za osiguravanje raznolikosti i transparentnosti na platformama;

1.  ističe da treba podupirati i uspostaviti pravila za osiguravanje pravednog i održivog ekosustava za internetski prijenos glazbe u Uniji, kojim bi se ujedno promicala kulturna raznolikost te ispravljale neravnoteže koje negativno utječu na taj sektor, posebno na autore i izvođače, i koje mogu spriječiti njegovo uspješno funkcioniranje;

2.  ističe da svi akteri u vrijednosnom lancu internetskog prijenosa glazbe trebaju sudjelovati u učinkovitom dijalogu koji uključuje autore i izvođače te provesti potrebne izmjene kako bi se osigurao pravedan, uključiv i održiv ekosustav u tom sektoru i na taj način moglo doprinijeti kulturnoj raznolikosti pružanjem prilika za otkrivanje umjetnika i promicanjem lokalnih repertoara;

3.  sa zabrinutošću primjećuje da sadašnja neravnoteža u raspodjeli prihoda na tržištu internetskog prijenosa glazbe nepovoljno utječe na autore i izvođače te ugrožava održivost njihova profesionalnog djelovanja na digitalnom tržištu; pozdravlja sve napore koji se ulažu u pravedniju naknadu za autore i izvođače, a tako i priznavanje važnosti njihove uloge u europskom glazbenom sektoru;

4.  poziva Komisiju da procijeni učinak postojećih ugovornih praksi na europskom tržištu internetskog prijenosa glazbe kao i trenutačnog modela raspodjele prihoda za usluge internetskog prijenosa glazbe na kulturnu raznolikost i načelo primjerene i razmjerne naknade za autore i izvođače te je poziva da u suradnji s relevantnim dionicima ispita odgovarajuće mjere, uključujući alternativne i pravednije modele za preraspodjelu prihoda od internetskog prijenosa; poziva Komisiju da ispita postoji li visoka razina koncentracije glazbene industrije i da procijeni njezin utjecaj na kulturnu raznolikost, naknade autorima i tržišno natjecanje;

5.  apelira na sve dionike da poduzmu sve potrebne korake za uklanjanje postojećih neravnoteža i traži od Komisije da prati i podupire napredak u tom pogledu kao i da razmotri odgovarajuće političke prijedloge u slučaju da se problem smisleno ne riješi dobrovoljnim inicijativama dionika;

Ususret održivom ekosustavu za autore

6.  ističe da bi se ključna uloga autora trebala odražavati u većoj vidljivosti usluga internetskog prijenosa glazbe i uravnoteženijoj raspodjeli prihoda od internetskog prijenosa; poziva industriju da istraži nove modele za raspodjelu prihoda od internetskog prijenosa kako bi se autorima i izvođačima osigurala najravnopravnija i najpravednija moguća raspodjela;

7.  potiče Komisiju da ocijeni imaju li upotreba novih tehnologija, kao što su lanci blokova, i međunarodni identifikacijski kodovi nositelja prava, glazbenih djela i zvučnih zapisa potencijal za povećanje transparentnosti i troškovne učinkovitosti na tržištu internetskog prijenosa glazbe, naročito u pogledu točnosti metapodataka i naknada, u prvom redu kada je riječ o autorima i izvođačima; izražava žaljenje zbog toga što, općenito, usluge internetskog prijenosa glazbe ne odlikuju takva transparentnost i zahtjevi u pogledu identifikacije;

8.  naglašava da je važno da autori postanu članovi organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kako bi se zajamčilo pravo na kolektivne ugovore i kolektivno zastupanje; naglašava da je svrha kolektivnih pregovora u okviru društava autora zajamčiti odgovarajuću vrijednost korištenja djela autora na tržištu internetskog prijenosa glazbe te omogućiti pravedniji pristup tržištima i kulturnoj raznolikosti u Uniji; podsjeća na važnost Direktive 2014/26/EU(15), kojom se osigurava okvir za internetsko izdavanje odobrenja važećih za više državnih područja za prava autorâ za usluge internetskog prijenosa glazbe, jamči slobodan izbor autora u odabiru najučinkovitijeg načina upravljanja vlastitim pravima na naknadu te se utvrđuje visoka razina transparentnosti i pravila dobrog upravljanja za organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, što je ključno za učinkovito upravljanje repertoarima na platformama za internetski prijenos glazbe;

9.  ističe da je od presudne važnosti poboljšati identifikaciju sviju koji su uključeni u proces stvaranja, a posebno autora i izvođača, u sklopu usluga internetskog prijenosa glazbe, jamčenjem sveobuhvatne i točne dodjele metapodataka od trenutka stvaranja za svaki zvučni zapis učitan u sklopu navedenih usluga; u tom pogledu potiče upotrebu svih međunarodnih identifikacijskih kodova (IPI(16), ISWC(17), ISRC(18), IPN(19) i ISNI(20)); ističe da je pravilna identifikacija stvaratelja presudna kada je riječ o potrazi za djelima i mogućnosti njihova otkrivanja te da omogućuje odgovarajuću naknadu za stvaratelje pri raspodjeli prihoda;

10.  poziva sve aktere glazbene industrije da ulože veće napore kako bi se osigurala sveobuhvatna i ispravna dodjela metapodataka za pjesme na temelju identifikacije i točnog prijavljivanja podataka autora u vezi s njihovim glazbenim djelima u sklopu usluga internetskog prijenosa, među ostalim, kada je učitani sadržaj djelo potpuno neovisnih autora;

11.  ističe da treba podići razinu osviještenosti, naročito među mladim autorima, o važnosti njihova točnog označavanja kao autora te isplate naknade za korištenje njihove glazbe na tržištu internetskog prijenosa glazbe; pozdravlja relevantne istraživačke programe i inicijative, među ostalim na međunarodnoj razini, te poziva Komisiju da istraži načine potpore takvim inicijativama;

12.  podsjeća ne to da treba zajamčiti vrijednost autorskih prava bez obzira na to što nude usluge internetskog prijenosa glazbe; napominje da se u nekoliko recentnih studija(21),(22) ističe da većina autora i izvođača ne prima dostatne prihode od internetskog prijenosa glazbe; poziva na reviziju stopa preddigitalnih licencijskih naknada kako bi ih se uskladilo s pravednim i modernim stopama; osuđuje postojanje svake prakse, kao što je primjerice praksa podmićivanja (tzv. payola), kojom bi se autore prisililo da prihvate niže prihode ili čak nikakvu naknadu u zamjenu za veću vidljivost, čime se dodatno smanjuju njihovi ionako vrlo niski prihodi od internetskog prijenosa, osobito s obzirom na to da obećanje u smislu veće vidljivosti u većini slučajeva ostaje neispunjeno;

13.  konstatira da u snažnom tržišnom natjecanju među pružateljima usluga internetskog prijenosa glazbe na europskom tržištu dominira svega nekoliko globalnih aktera; podsjeća na potrebu za brzom provedbom Akta o digitalnom tržištu i Akta o digitalnim uslugama kako bi se zajamčio pravedan ekosustav na temelju ukidanja nepoštenih praksi tržišnog natjecanja koje primjenjuju platforme za dijeljenje internetskog sadržaja i pružatelji usluga internetskog prijenosa glazbe na tržištu internetskog prijenosa glazbe, kao što su prakse kojima se korisnicima omogućuje nezakonit internetski prijenos ili preuzimanje zaštićenog sadržaja; naglašava potrebu za transparentnošću i učinkovitom revizijom u tom pogledu; ističe potrebu za eliminacijom takvih povreda na platformama i od strane platformi kao i u trgovinama aplikacijama;

14.  ističe da je važno zajamčiti ulaganja u nove europske talente i glazbu, uključujući lokalne umjetnike, specijalizirane umjetnike i umjetnike iz ranjivih zajednica, uz pomoć odgovarajućih instrumenata financiranja, uključujući program Kreativna Europa, kako bi se potaknula ulaganja u raznovrsnije oblike repertoara u smislu jezika ili žanra, u pružanje digitalnih vještina i digitalnu transformaciju poslovnih modela; naglašava i potrebu za podizanjem razine osviještenosti autora o svojim pravima;

15.  podupire promicanje razmjene informacija o nastupima umjetnika uživo na platformama, pogotovo kada je riječ o lokalnim umjetnicima, kako bi se olakšala nova otkrivanja i veća vidljivost;

16.  traži od svih dionika u sektoru internetskog prijenosa glazbe da surađuju na procjeni i smanjenju ugljičnog otiska digitalne glazbe;

Isticanje i mogućnost otkrivanja europskih glazbenih djela

17.  poziva na poduzimanje mjera na razini Unije kako bi se zajamčila vidljivost i dostupnost europskih djela, uzimajući pritom u obzir golemu količinu sadržaja koja se stalno povećava na platformama za internetski prijenos glazbe i nedostatak pravila EU-a za njihovo usklađeno reguliranje;

18.  pozdravlja studiju čiju je izradu pokrenula Komisija i čiji je cilj procijeniti mogućnost otkrivanja europskih glazbenih djela u glazbenom ekosustavu, među ostalim u okviru usluga internetskog prijenosa glazbe; traži od Komisije da na temelju tih rezultata predloži odgovarajuće mjere, uključujući pravni okvir kako bi se osigurala vidljivost, dostupnost i isticanje europskih glazbenih djela na platformama za internetski prijenos glazbe;

19.  u tom kontekstu poziva Komisiju da osigura da takav pravni okvir obuhvaća konkretne pokazatelje raznolikosti koji bi omogućili neovisnu procjenu upotrebe i vidljivosti europskih glazbenih djela te raznolikosti njihovih žanrova, jezika i neovisnih autora;

20.  nadalje, ističe da bi se takvim pravnim okvirom od Komisije zahtijevalo da identificira najbolje prakse za testiranje raznolikog sadržaja koji se promiče na sučeljima platformi te da redovito prati i o tome izvješćuje uz pomoć jasne metodologije za razumijevanje i procjenu vidljivosti europskih glazbenih djela, među ostalim, na uređenim popisima za reprodukciju, korisničkim sučeljima, u algoritamskim odabirima i sustavima preporuka kako bi se osigurali isticanje i mogućnost otkrivanja;

21.  poziva Komisiju da prikupi podatke i provede temeljitu analizu kako bi se osigurala mogućnost otkrivanja europskih glazbenih djela u okviru usluga internetskog prijenosa glazbe kao i na to da uvede strukturirani dijalog između svih uključenih strana; traži od Komisije da na temelju nalaza razmotri mogućnost uvođenja konkretnih mjera, kao što su kvote za europska glazbena djela, na platformama za internetski prijenos glazbe;

22.  poziva Komisiju i države članice da procijene odgovarajuće načine za očuvanje digitalne europske glazbene baštine, uz istodobno smanjenje de facto ovisnosti o komercijalnim platformama za internetski prijenos glazbe, kako bi osigurale dugoročnu dostupnost i pristupačnost europskih glazbenih djela;

Ususret etičkoj upotrebi umjetne inteligencije

23.  poziva na etičku upotrebu umjetne inteligencije u kulturnim i kreativnim industrijama, uključujući glazbu, te ističe da umjetna inteligencija može biti alat kojim umjetnici mogu istraživati, uvoditi inovacije i poboljšavati vlastito stvaralaštvo; poziva na maksimalnu transparentnost i ističe potrebu da se osigura usklađenost sa svim pravnim zahtjevima Unije o razvoju, proizvodnji i isporuci glazbenih djela uz pomoć tehnologija umjetne inteligencije; naglašava potrebu za reagiranjem na implikacije upotrebe umjetne inteligencije u kulturnim i kreativnim industrijama;

24.  poziva Komisiju da predloži pravne ciljane odredbe kako bi se osigurala transparentnost algoritama i sustava za preporučivanje sadržaja svih relevantnih platformi za internetski prijenos glazbe s ciljem sprečavanja nepoštenih praksi i prijevara povezanih s internetskim prijenosom, čijom se upotrebom žele smanjiti troškovi i dodatno umanjiti vrijednost za profesionalne autore; traži da pružatelji glazbenih usluga nastave ulagati u odgovarajuće alate za utvrđivanje takvih aktivnosti;

25.  naglašava da je porast sadržaja koji stvara umjetna inteligencija doveo do sve većeg broja zvučnih zapisa koji se učitavaju na platforme za internetski prijenos, zbog čega je još važnije osigurati isticanje i mogućnost otkrivanja europskih glazbenih djela; ističe da bi građani trebali biti svjesna toga jesu li glazbena djela, pjesme ili umjetnici koje slušaju na platformama za internetski prijenos glazbe nastali uglavnom upotrebom umjetne inteligencije i/ili bez znatnog doprinosa ljudskih autora; u tom pogledu ističe da treba raditi na tome da potrošači budu dobro informirani i naglašava potrebu za uspostavom jasne, pravodobne i vidljive oznake kako bi se javnost informirala o djelima stvorenima isključivo uz pomoć umjetne inteligencije koja ne uključuju izražavanje osobnosti ili kreativnost autora;

26.  pozdravlja dijalog među dionicima kako bi se riješio problem širenja uvjerljivog krivotvorenog sadržaja (tzv. deepfakes) na platformama za internetski prijenos glazbe te poziva da se uzmu u obzir interesi svih autora i izvođača; podsjeća ne to da je uvjerljiv krivotvoreni sadržaj rezultat modela i aplikacija umjetne inteligencije koji mogu upotrebljavati identitete, glasove kao i prikaz autora i izvođača bez njihova pristanka; poziva na intenzivniju primjenu alata za identifikaciju kako bi se otkrili uvjerljivi krivotvoreni i manipulirani sadržaji te poziva na uspostavu lako dostupnih mehanizama za prijavljivanje za autore, izvođače i druge nositelje prava;

27.  ističe da bi autorima, izvođačima i drugim nositeljima prava trebalo dopustiti da pridrže i licenciraju prava za upotrebu svog djela za obuku, projektiranje ili razvoj umjetne inteligencije izvan okvira znanstvenog istraživanja; u tom pogledu naglašava potrebu za transparentnošću sadržaja obuke zaštićenog autorskim pravom za potrebe generativnih sustava umjetne inteligencije kako bi se osigurala njegova usklađenost s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom o autorskim pravima; ističe da stoga dobavljači takvih generativnih sustava umjetne inteligencije moraju dokumentirati i objaviti dovoljno detaljan sažetak o upotrebi takvih podataka za obuku, bez obzira na to gdje se obuka sustava odvija, kako bi se omogućila pravilna primjena iznimke u pogledu rudarenja teksta i podataka predviđena pravom Unije o autorskom pravu;

Perspektive

28.  poziva Komisiju da osnuje europski opservatorij za glazbu, koji bi služio za informiranje o glazbenim tržištima u Uniji, za što bi prikupljao i analizirao podatke u državama članicama, kao i za analiziranje i izvješćivanje o pravnim pitanjima koja utječu na glazbeni sektor, posebno na tržište internetskog prijenosa glazbe, s ciljem daljnjeg razvoja sektora;

29.  poziva Komisiju da dodatno unaprijedi program Kreativna Europa, u prvom redu sveobuhvatnim djelovanjem u vezi s glazbom;

30.  naglašava da glazba ima velik potencijal za daljnje promicanje europske kulture, povijesti, baštine, vrijednosti i raznolikosti; smatra da glazba također može doprinijeti mekoj sili Unije; ističe da bi Unija trebala biti snažno usmjerena na promicanje europskih umjetnika u trećim zemljama; u tom pogledu poziva Komisiju da razvije sveobuhvatnu europsku izvoznu strategiju europskih glazbenih djela;

31.  poziva Komisiju da uspostavi strukturirani dijalog među svim dionicima kako bi se raspravljalo o aktualnim pitanjima koja utječu na tržište internetskog prijenosa glazbe, da s dionicima surađuje kako bi se iznašla zajednička rješenja za pravedniju raspodjelu prihoda ostvarenih u okviru platformi za internetski prijenos glazbe, osobito za autore, izvođače te neovisne male i mikroproducente, kao i na to da usporedno predstavi očekivane zakonodavne prijedloge o transparentnosti algoritama i isticanju europskih glazbenih djela;

32.  poziva Komisiju da razmotri uvođenje europske industrijske strategije za glazbu kako bi Unija sudjelovala u promicanju raznolikosti svojih umjetnika i njihovih glazbenih djela, s naglaskom na snazi i raznolikosti europskog glazbenog sektora, poticanju manjih aktera, povećanju ulaganja, većoj izloženosti umjetnika i kvantificiranju rezultata;

o
o   o

33.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 130, 17.5.2019., str. 92. (2) SL L 189, 28.5.2021., str. 34. (3) SL L 265, 12.10.2022., str. 1. (4) SL L 277, 27.10.2022., str. 1. (5) SL C 177, 15.5.2023., str. 78. (6) SL C 184, 5.5.2022., str. 71. (7) SL C 184, 5.5.2022., str. 88. (8) SL C 15, 12.1.2022., str. 28. (9) SL C 404, 6.10.2021., str. 63. (10) SL C 404, 6.10.2021., str. 129. (11) SL C 385, 22.9.2021., str. 152. (12) International Federation of Phonography Industry (Međunarodni savez fonografske industrije), Globalno izvješće za 2023., 21. ožujka 2023. (13) Brifing – Research for CULT Committee: Cultural diversity and the conditions for authors in the European music streaming market: a bibliographical review („Istraživanje za odbor CULT – Kulturna raznolikost i uvjeti za autore na europskom tržištu internetskog prijenosa glazbe: bibliografski pregled”), Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za strukturnu i kohezijsku politiku, lipanj 2023. (14) Priopćenje za medije – Fake streams, real phenomenon: the CNM working with the industry to fight streaming fraud („Lažni internetski prijenosi, stvarna pojava: Centre national de la musique surađuje s industrijom u borbi protiv prijevara povezanih s internetskim prijenosom”), Centre national de la musique, 16. siječnja 2023. (15) Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014., str. 72.). (16) IPI: Interested Parties Information, https://www.ipisystem.org/. (17) ISWC: International Standard Musical Work Code, https://www.iswc.org/. (18) ISRC: International Standard Recording Code, https://isrc.ifpi.org/en/. (19) IPN: International Performer Number, https://www.scapr.org/tools-projects/ipd/. (20) IPN: International Standard Name Identifier, https://isni.org/. (21) Europski savez skladatelja i tekstopisaca (ECSA), Music streaming and its impact on music authors – why we should fix streaming and how to ensure a sustainable future for all music creators („Internetski prijenos glazbe i njegov utjecaj na autore glazbe – zašto bismo trebali unaprijediti internetski prijenos i kako osigurati održivu budućnost za sve stvaratelje glazbenih djela”), srpanj 2023. (22) Legrand Network, Study on the place and role of authors and composers in the European music streaming market („Studija o položaju i ulozi autora i skladatelja na europskom tržištu internetskog prijenosa glazbe”), Europska udruga društava autora i skladatelja, 28. rujna 2022.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o planiranom raspuštanju ključnih struktura za suzbijanje korupcije u Slovačkoj i posljedicama tog čina za vladavinu prava (2023/3021(RSP))

P9_TA(2024)0021 B9-0062/2024

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 4., 6., 7. i 10. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 11., 12., 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. ožujka 2019. o stanju u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u EU-u, posebno na Malti i u Slovačkoj(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2023. naslovljenu „Izvješće o vladavini prava za 2023. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji” (COM(2023)0800),

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je tijekom proteklih nekoliko godina Slovačka uložila dodatne napore u borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala na visokoj razini, što je dovelo do podizanja optužnice i donošenja pravomoćnih presuda protiv nekoliko bivših visokih dužnosnika za kazneno djelo podmićivanja; budući da su slovački Ured posebnog tužitelja, koji je započeo s radom 1. rujna 2004., i slovačka policija imali ključnu ulogu u rješavanju predmeta povezanih s korupcijom i teškim kaznenim djelima, uključujući u vezi sa zlouporabom financijskih sredstava EU-a;

B.  budući da je glavni razlog za osnivanje Ureda posebnog tužitelja u Slovačkoj bio mali broj predmeta pod istragom i nepostojanje djelotvornog mehanizma za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala u toj zemlji; budući da sličan specijalizirani institut postoji i u nekoliko drugih država članica, uključujući nedavno uspostavljen specijalizirani Ured europskog javnog tužitelja na razini EU-a, koji je Slovačka podržala u Vijeću;

C.  budući da je nova vlada odlučila ukinuti Ured posebnog tužitelja i smanjiti kaznene sankcije za teška kaznena djela, uključujući korupciju i kaznena djela protiv okoliša, u sklopu izmjene kaznenog zakona u ubrzanom zakonodavnom postupku na početku svojeg mandata;

D.  budući da je zbog ubrzanog postupka uskraćena mogućnost održavanja konstruktivne javne rasprave ili zadovoljavajućeg demokratskog postupka; budući da je više od 20 000 građana u više navrata izašlo na ulice radi prosvjeda protiv kontroverznog prijedloga; budući da je više od 100 000 građana supotpisalo dvije predstavke protiv vladinih prijedloga i ubrzanog zakonodavnog postupka; budući da je slovačka predsjednica izrazila duboku zabrinutost zbog tog prijedloga i ubrzanog zakonodavnog postupka, istaknuvši da će uložiti veto na zakon; budući da je Komisija u Izvješću o vladavini prava za 2023. preporučila Slovačkoj da u okviru zakonodavnog postupka osigura djelotvorna javna savjetovanja i sudjelovanje dionika;

E.  budući da je tijekom cijelog ubrzanog zakonodavnog postupka slovačka vlada odbijala uzeti u obzir analizu stručnjaka te mišljenja civilnog društva i Komisije, uključujući veliku zabrinutost zbog toga što bi se predloženim izmjenama ugrozila borba protiv korupcije;

F.  budući da je istodobno ministar unutarnjih poslova uveo osjetne kadrovske promjene i najavio znatne ustrojstvene i organizacijske promjene u slovačkoj policiji i drugim neovisnim demokratskim institucijama, uključujući za istražitelje koji rade u slovačkoj Nacionalnoj agenciji za borbu protiv kriminala na teškim kaznenim slučajevima i slučajevima korupcije na visokoj razini, zbog čega se postavlja pitanje o motivima tih promjena; budući da je slovačka vlada postavila nove članove Sudbenog vijeća Slovačke Republike prije isteka mandata starih članova i bez odgovarajućeg obrazloženja;

G.  budući da je slovačka vlada dostavila Parlamentu zakonodavne prijedloge kojima bi se uklonila zaštita zviždača za policijske službenike, ugrozila sloboda izražavanja i ograničila prava svih osoba u Slovačkoj na temelju uvođenja proizvoljne i subjektivne procjene, što je u suprotnosti s načelima Direktive EU-a o zviždačima(3);

H.  budući da je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) 18. prosinca 2023. upozorio da bi neke zakonodavne izmjene koje je predložila slovačka vlada u pogledu ključnih pravnih okvira i okvira kaznenog progona mogle predstavljati rizik za djelotvornu zaštitu financijskih interesa Europske unije, kao i za okvir EU-a za borbu protiv korupcije, te da se više ne bi moglo zajamčiti da se kaznena djela na štetu proračuna EU-a u Slovačkoj kažnjavaju djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim kaznenim sankcijama; budući da bi ukidanje Ureda posebnog tužitelja moglo ugroziti suradnju i koordinaciju s EPPO-om, Agencijom EU-a za suradnju u kaznenom pravosuđu i Europskim uredom za borbu protiv prijevara;

I.  budući da se slovački premijer često koristi govorom koji izaziva podjele i ima za cilj polarizirati slovačko društvo; budući da je uljudna razmjena gledišta između političkih vođa i svih građana, uključujući studente, ključna za zdravo funkcioniranje demokracije;

J.  budući da su raniji javni napadi političara u Slovačkoj na novinare, civilno društvo i ranjive skupine stvorili okruženje u kojem se tolerira govor mržnje i u kojem su počinjena teška nasilna kaznena djela, uključujući ubojstva Jána Kuciaka i Martine Kušnírove; budući da se Ján Kuciak specijalizirao za izvještaje o milijunskoj utaji poreza, poreznim prijevarama, korupciji i pranju novca te da je vodio istrage o nekoliko poslovnih ljudi koji su povezani s visokorangiranim političarima; budući da je ubojstvo Jána Kuciaka i Martine Kušnírove jedan od najsloženijih predmeta koji je pod istragom i nadzorom Ureda posebnog tužitelja; budući da u slučaju ukidanja Ureda posebnog tužitelja postoji rizik od toga da se predmet dodijeli novom tužitelju;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog toga što se slovačka vlada neopravdano služi ubrzanim zakonodavnim postupkom, posebno u pogledu predloženih izmjena kaznenog zakona i raspuštanja Ureda posebnog tužitelja, čime se ugrožava integritet sudskih postupaka, potkopava borba Europske unije protiv prijevara i dovodi u pitanje zaštita financijskih interesa EU-a i prirode u Slovačkoj; poziva slovačku vladu da preispita uvođenje tih izmjena s obzirom na njihove moguće posljedice za vladavinu prava, financijske interese EU-a i okvir EU-a za borbu protiv korupcije; poziva slovačku vladu da poštuje obvezujuća načela iz Direktive EU-a o zviždačima i da preispita uvođenje predloženih izmjena u vezi sa zaštitom zviždača u Slovačkoj; izražava posebnu zabrinutost zbog retroaktivnog ukidanja zaštite zviždača, što izaziva pravnu nesigurnost; napominje da je slovački Ured za zaštitu zviždača upozorio Komisiju na te probleme;

2.  podsjeća da svaka reforma kaznenog sustava mora također obuhvaćati dostatne i zadovoljavajuće zaštitne mjere kako bi se osigurao kontinuitet i djelotvornost novih i aktualnih kaznenih postupaka, posebno u vezi s korupcijom na visokoj razini, te kako bi se zajamčila neovisnost pravosuđa i autonomija tužiteljstva u skladu s Komisijinim preporukama u nizu izvješća o vladavini prava; izražava zabrinutost zbog toga što bi preraspodjela predmeta na kojima radi Ured posebnog tužitelja mogla dovesti do znatnih kašnjenja te da bi neki predmeti mogli otići u zastaru; apelira na vladu da poduzme mjere u vezi s dugogodišnjim pozivom na reformu stavka 363. slovačkog zakona o kaznenom postupku i da uvede mogućnost osporavanja odluke glavnog tužitelja o nepokretanju kaznenog progona i druge opće ili zaštitne mjere za sprečavanje zlouporabe te odredbe;

3.  naglašava da je potrebno provesti sveobuhvatan javni postupak u kojem bi se uzela u obzir mišljenja stručnjaka i relevantnih institucija, kao što je Venecijanska komisija, te provela odgovarajuća savjetovanja s dionicima i javnošću na nacionalnoj razini i razini EU-a o svim promjenama postojećeg kaznenog zakona i struktura zaduženih za istragu i kazneni progon teških kaznenih djela, uključujući slučajeve korupcije u Slovačkoj;

4.  poziva na to da se za korupcijske predmete izdvoji primjerenija razina ljudskih i financijskih resursa i da se uspostavi bolja koordinacija između istražitelja korupcije i tužitelja, u skladu s preporukom Ureda europskog javnog tužitelja, radi djelotvornijih istraga kaznenih djela povezanih s korupcijom;

5.  poziva Komisiju da pomno prati stanje i izvješćuje o razvoju događaja te da poduzme potrebne mjere za zaštitu vladavine prava i neovisnosti pravosuđa, posebno u pogledu slučajeva korupcije na visokoj razini, kao i da zaštiti financijske interese EU-a;

6.  prepoznaje i podupire važnu ulogu i angažman građana i nevladinih organizacija u zaštiti i promicanju demokracije i vladavine prava; poziva na uključivanje dionika u zakonodavni postupak, posebno u vezi s primjenom ubrzanih postupaka;

7.  šest godina nakon ubojstva odaje počast Jánu Kuciaku i dragocjenom doprinosu koji je dao kao istraživački novinar; poziva slovačke vlasti da zajamče da će pravda biti zadovoljena;

8.  apelira na sve političke vođe da održavaju konstruktivan i uljudan kontakt s građanima uz pridržavanje načela demokratske rasprave i poštovanje javnih institucija, vladavine prava i akademske slobode; stoga poziva vladine dužnosnike da se suzdrže od verbalnih napada na pojedince, novinare i organizacije civilnog društva; naglašava da je dužnost javnih službenika i vladinih dužnosnika služiti svim građanima, posebno u zemlji u čijoj su prošlosti zabilježeni zločini iz mržnje i u kojoj je ubijen novinar;

9.  osuđuje neprimjerene i neukusne primjedbe premijera, među ostalim na račun jednog studenta koji je sudjelovao u inicijativi za poticanje akademske rasprave o stanju vladavine prava u Slovačkoj; poziva vladine dužnosnike da se suzdrže od osporavanja legitimnosti sudskih odluka; duboko je zabrinut zbog najavljenih planova za donošenje zakonodavstva kojim bi se ugrozio prostor za građansko djelovanje, među ostalim ograničavanjem rada nevladinih organizacija i stigmatiziranjem organizacija koje primaju financijska sredstva iz inozemstva;

10.  upozorava na neprihvatljivost političkog uplitanja u uredničku neovisnost i novinarski integritet; sa zabrinutošću prima na znanje planirani preustroj Radiotelevizije Slovačke, glavne javne radiotelevizije u toj zemlji; naglašava važnost očuvanja slobodnih i neovisnih medija kao temelja demokratskog društva;

11.  žali zbog odluke premijera i nekolicine vladinih dužnosnika da prekinu komunikaciju s ključnim medijskim kućama i ističe da to stvara veliku prepreku u pogledu prava javnosti na dobivanje relevantnih informacija od vlade; naglašava da se takvim postupcima ograničavaju sloboda i transparentnost medija te doprinosi širenju manipulativnih dezinformacija u javnom prostoru;

12.  poziva slovačku vladu da poštuje načelo lojalne suradnje s institucijama EU-a;

13.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Agenciji Europske unije za temeljna prava i Uredu europskog javnog tužitelja.

(1) SL C 108, 26.3.2021., str. 107. (2) SL C 390, 18.11.2019., str. 111. (3) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. s preporukama Komisiji o promicanju slobode znanstvenog istraživanja u EU-u (2023/2184(INL))

P9_TA(2024)0022 A9-0393/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 49. i 56., članak 179. stavak 1. i članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 12. i 13. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bonna o slobodi znanstvenog istraživanja donesenu na Ministarskoj konferenciji o europskom istraživačkom prostoru održanoj 20. listopada 2020. u Bonnu („Deklaracija iz Bonna”),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. naslovljenu „Novi EIP za istraživanje i inovacije”,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. svibnja 2021. o globalnom pristupu istraživanju i inovacijama – Europska strategija za međunarodnu suradnju u svijetu koji se mijenja,

–  uzimajući u obzir Program politike europskog istraživačkog prostora, mjera 6,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2020. o akcijskom planu za europsku demokraciju,

–  uzimajući u obzir uvodnu izjavu 72. Uredbe (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013(1),

–  uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti iz 2023. o promicanju slobode znanstvenog istraživanju koju je Odjel za europsku dodanu vrijednost predstavio Odboru za industriju, istraživanje i energetiku 18. rujna 2023.,

–  uzimajući u obzir ministarsko priopćenje iz Rima od 19. studenoga 2020. europskih ministara nadležnih za visoko obrazovanje u okviru Europskog prostora visokog obrazovanja, a posebno Prilog I. o akademskoj slobodi,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za europski istraživački prostor i inovacije (SFIC) o provedbi Deklaracije iz Bonna u okviru međunarodne suradnje u području istraživanja i inovacija (ERAC-SFIC 1356/21) (2021.),

–  uzimajući u obzir Preporuku UNESCO-a o znanosti i znanstvenim istraživačima (2017.),

–  uzimajući u obzir Preporuku u vezi sa statusom nastavnog osoblja u visokom obrazovanju koju je donijela Opća konferencija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), na svojoj 29. sjednici koja se održala od 21. listopada do 12. studenog 1997.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuke Strateškog foruma za međunarodnu znanstvenu i tehnološku suradnju,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9‑0393/2023),

A.  budući da je sloboda znanstvenog istraživanja, koja je ključan element demokracije i jedan od sastavnih dijelova akademske slobode, pod pritiskom u Uniji i da se postupno narušava(2), što je vidljivo iz činjenice da su prema indeksu akademske slobode sve države članice 2008. imale rezultat veći od 0,85, dok su 2022. neke države članice zabilježile znatan pad, pri čemu je najniži rezultat za 2022. iznosio 0,34;

B.  budući da ograničenja slobode znanstvenog istraživanja negativno utječu na gospodarstvo Unije, gušeći inovacije, usporavajući znanstveni napredak i smanjujući globalnu konkurentnost Europe;

C.  budući da slabljenje slobode znanstvenih istraživanja doprinosi odljevu mozgova vrhunskih istraživača, autocenzuri među pripadnicima akademske zajednice, manje kritičkoj analizi socijalnih i političkih pitanja, manjoj interdisciplinarnoj suradnji te rjeđem javnom diskursu i raspravi;

D.  budući da nesigurnost radnih mjesta utječe na mogućnost potpunog uživanja slobode znanstvenog istraživanja; budući da tisuće istraživača rade na projektima s ograničenim trajanjem financiranja, na projektima kojima su dodijeljena bespovratna sredstva za pojedinačna ili projektna istraživanja, s ugovorima o radu na određeno vrijeme, ili obavljaju posebne zadatke kao samozaposlene osobe te su njihova radna mjesta nesigurna i imaju slabu zaštitu na radu;

E.  budući da Deklaracija iz Bonna uključuje definiciju slobode znanstvenog istraživanja i priznaje odgovornosti vlada i istraživačkih organizacija za promicanje slobode znanstvenog istraživanja;

F.  budući da se obranom slobode znanstvenog istraživanja osigurava da ono doprinosi javnom interesu te razvoju i poboljšanju životnih uvjeta;

G.  budući da Deklaraciji iz Bonna nedostaju provedbeni instrumenti na europskoj razini;

H.  budući da postoji opsežna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava o akademskoj slobodi, uključujući slobodu znanstvenog istraživanja, kojom se utvrđuje niz pravnih standarda i načela za zaštitu i promicanje akademske slobode;

I.  budući da je u presudi Suda od 6. listopada 2020. u predmetu C-66/18(3) Sud utvrdio da je mađarskim zakonom o nacionalnom visokom obrazovanju relevantnim organizacijama uskraćena organizacijska struktura nužna za provođenje akademskog istraživanja, iz čega je vidljivo narušavanje akademske slobode u Mađarskoj;

J.  budući da se posebnim zakonodavnim aktima Unije ograničava sloboda znanstvenog istraživanja jer se na akademski sektor primjenjuju mehanizmi koji su u prvom redu osmišljeni za reguliranje unutarnjeg tržišta;

K.  budući da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, prije nego što je Parlament potvrdio njezin mandat, u Političkim smjernicama za sljedeću Europsku komisiju za razdoblje 2019. – 2024. obećala da će podržati pravo inicijative Parlamenta i da će odgovoriti zakonodavnim aktom kada Parlament donese rezolucije u kojima se od Komisije traži da podnese zakonodavne prijedloge;

1.   ponovno potvrđuje predanost Unije poštovanju temeljnih prava, uključujući pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, akademsku slobodu, kao i slobodu znanstvenog istraživanja u svim znanstvenim disciplinama i umjetnosti kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

2.  prepoznaje temeljnu važnost slobode znanstvenog istraživanja za unapređivanje našeg znanja o prirodnim i društvenim pojavama, čime se doprinosi promicanju inovacija, društvenog napretka i povećava dobrobit građana Unije kako unutar tako i izvan Unije te podsjeća da je sloboda znanstvenog istraživanja univerzalno pravo i javno dobro koje se treba primjenjivati na sve znanstvene discipline; naglašava da je u globalnom tržišnom natjecanju u području istraživanja, razvoja i inovacija sloboda znanstvenog istraživanja preduvjet za privlačenje talenata s novim konkurentnim idejama; u tom pogledu žali zbog toga što se Deklaracija iz Bonna konkretno ne provodi na europskoj razini;

3.  prepoznaje da je na slobodu znanstvenog istraživanja uvelike utjecala nesigurnost koja je i dalje prisutna u tom sektoru; brani radnička prava znanstvenih istraživača, unapređenje njihovih karijera, stabilne ugovore o radu i pristup sveobuhvatnim sustavima socijalne zaštite; smatra da bi znanstvenim istraživačima trebalo osigurati kvalitetna radna mjesta, pristojne radne uvjete, pristojne plaće i zdravlje na radnim mjestima, uključujući dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

4.  ističe da su jednake mogućnosti, posebno one koje se potiču rodnom ravnopravnošću, ključne za promicanje slobode znanstvenog istraživanja, kao i za osiguravanje da rješenja za različite izazove koja su potrebna za unapređenje održivog i pravednog razvoja uključuju različite perspektive;

5.  naglašava posebno nesiguran položaj istraživača na početku karijere te da je, kako bi se povećao broj istraživača na početku karijere, potrebno uspostaviti jasnije i strukturiranije mogućnosti za razvoj karijere; naglašava da bi to trebalo zajamčiti i poticanjem transparentnih postupaka zapošljavanja, u kojima nema pristranosti, i pružanjem odgovarajućeg socijalnog osiguranja svim istraživačima, uključujući doktorante koji se bave plaćenim istraživačkim radom;

6.  konstatira da su upravljačka tijela znanstveno-istraživačkih organizacija ta koja određuju prioritete tih institucija u pogledu znanstvenih istraživanja; priznaje da slučajevi ugrožavanja demokracije u znanstveno-istraživačkim organizacijama ugrožavaju slobodu znanstvenog istraživanja; stoga naglašava važnost akademske samouprave koja bi trebala uključivati pravo znanstvenih istraživača da sudjeluju u upravljanju svojom znanstvenom institucijom, uključujući donošenje odluka o uvjetima rada u instituciji; naglašava da znanstveni istraživači imaju pravo na sva prava iz članka 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

7.  mišljenja je da bi se znanstveno-istraživačke organizacije, uz potpuno poštovanje njihove institucijske autonomije, trebale poticati na međunarodnu suradnju radi jačanja bilateralnih i multilateralnih odnosa kako bi se dodatno razvila snažna znanstvena diplomacija u području slobode znanstvenog istraživanja i mogućih posljedica u slučaju njezina kršenja.

8.  ustraje u tome da bi Unija trebala biti sigurno utočište za sve istraživače u ugroženom položaju te da bi trebala uspostaviti europski program stipendija za istraživače u ugroženom položaju kojim bi se pružila financijska potpora za privremeni angažman istraživača u ugroženom položaju u europskim istraživačkim organizacijama; smatra da bi taj program također trebao biti mehanizam solidarnosti za potporu europskim istraživačima kojima se krši sloboda znanstvenog istraživanja;

9.  prepoznaje, u skladu s Deklaracijom iz Bonna, da sloboda znanstvenog istraživanja znači otvorenost, razmjenu, izvrsnost, internacionalizam, raznolikost, jednakost, integritet, znatiželju, odgovornost i refleksivnost, te da je stoga ona temelj svake demokracije;

10.  prima na znanje definiciju slobode znanstvenog istraživanja iz Priloga II. točke 2. Prijedloga Komisije od 13. srpnja 2023. o preporukama Vijeća o europskom okviru(4) za privlačenje i zadržavanje istraživačkih, inovacijskih i poduzetničkih talenata u Europi;

11.  smatra da sloboda znanstvenog istraživanja mora biti popraćena odgovornošću u pogledu poštovanja najviših etičkih standarda i integriteta u znanstvenim istraživanjima te bi trebala poticati otvorenu znanost; naglašava da je za integritet znanstvenog istraživanja neophodna transparentnost financiranja i da sloboda znanstvenog istraživanja nosi društvenu odgovornost osiguravanja te transparentnosti; stoga snažno podupire ustaljenu praksu transparentne komunikacije o izvorima financiranja istraživačkih aktivnosti i poziva znanstveni sektor da očuva tu praksu;

12.  naglašava odlučujuću ulogu pravilno osmišljenog i dobro provedenog poticajnog okvira za učinkovitu zaštitu i promicanje slobode znanstvenog istraživanja diljem Unije, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir dostupnu javnu potporu kako bi se olakšala proizvodnja, razmjena i širenje znanja, kao javnog dobra, i kako bi se izbjegao svaki rizik od uplitanja ili ugrožavanja neovisnosti znanstvenog istraživanja;

13.  ustraje na važnosti otvorenog znanja kako bi se zajamčila sloboda znanstvenog istraživanja; poziva na učinkovito i transparentno stvaranje znanja bez umjetnih prepreka koje ometaju pristup informacijama i njihovo širenje; procjenjuje da se dijeljenje rezultata znanstvenih istraživanja u nekomercijalne svrhe mora zaštititi pravom Unije i aktivno promicati; naglašava da se javno financirani znanstveni rezultati moraju objavljivati u akademskim časopisima s otvorenim pristupom, a rezultati moraju biti lako dostupni svima;

14.  zabrinut je zbog nedavnog nazadovanja tog temeljnog prava u Uniji, koje je ključno za političku slobodu i društveno sudjelovanje, što bi moglo ugroziti razvoj funkcionalnog i konkurentnog europskog istraživačkog prostora (EIP);

15.  napominje da komunikacija Komisije od 30. rujna 2020. naslovljena „Novi EIP za istraživanje i inovacije” potvrđuje da je za dovršetak EIP-a potrebno potpuno poštovanje slobode znanstvenog istraživanja, što uključuje, ali nije ograničeno na, neuplitanje u istraživačke programe, institucijsku autonomiju i odgovarajuće financiranje, kao i sredstva potrebna za širenje istraživačkih rezultata;

16.  duboko je zabrinut zbog toga što Komisija, unatoč snažnim porukama u toj komunikaciji, ne koristi svoje pravne ovlasti kako bi zaštitila tu slobodu u Uniji; ponovno potvrđuje predanost Unije poštovanju temeljnih prava, uključujući pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, akademsku slobodu, kao i slobodu znanstvenog istraživanja i umjetnosti kako je utvrđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima; duboko je zabrinut zbog činjenice da je sloboda istraživanja pod pritiskom moralnih i političkih zadrški;

17.  potiče Komisiju da poduzme sve korake u okviru svojih ovlasti za zaštitu i promicanje slobode znanstvenog istraživanja u Uniji te da se pobrine za to da se ne ugrožavaju etika i integritet istraživanja, uključujući upotrebu svojih pravnih ovlasti kako bi se spriječilo daljnje nazadovanje u pogledu tog temeljnog prava; poziva Komisiju da aktivno promiče i financira znanstveni pluralizam podupiranjem projekata u cijelom spektru znanstvenih istraživanja;

18.  poziva države članice da u potpunosti poštuju i štite slobodu znanstvenih istraživanja, i da osiguraju da sve mjere poduzete u ime javnog interesa, primjerice u ime nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda i zločina, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili očuvanja autoriteta i nepristranosti pravosuđa, neopravdano ne ograničavaju slobodu znanstvenog istraživanja;

19.  naglašava da dovršenje EIP-a zahtijeva poštovanje i aktivno promicanje slobode znanstvenog istraživanja diljem Unije te smatra da svi pokušaji ugrožavanja ili nedovoljno promicanje te slobode negativno utječu na razvoj konkurentnog i inovativnog EIP-a; poziva države članice i Komisiju da dodatno osnaže znanstveno-istraživačku zajednicu u pogledu pristupa svim informacijama relevantnima za njezino djelovanje te njihove upotrebe i širenja, među ostalim iskorištavanjem digitalnih alata otvorenog koda;

20.  izražava zabrinutost zbog toga što Komisija ne koristi svoje pravne ovlasti iz Ugovora za zaštitu slobode znanstvenog istraživanja kao jednog od temeljnih prava građana Unije, čime se ozbiljno odriče svoje odgovornosti da zaštiti vladavinu prava u Uniji, te poziva Komisiju da odmah poduzme mjere kako bi to ispravila;

21.  poziva Europsko vijeće da podrži zaštitu i promicanje slobode znanstvenog istraživanja te da osigura da se to temeljno pravo propisno poštuje u svim državama članicama;

22.  poziva na prepoznavanje potrebe za mobilizacijom dodatnih javnih sredstava kako bi se financirala neovisna znanstvena istraživanja, uz izbjegavanje neopravdanog uplitanja koje bi moglo utjecati na ishod, metode ili rezultate predmetnog istraživanja;

23.  poziva Komisiju i države članice da obrazovanjem, informiranjem javnosti i potporom znanstvenom novinarstvu promiču svijest javnosti o važnosti slobode znanstvenog istraživanja;

24.  zahtijeva da Komisija na temelju članka 182. stavka 5. i članka 179. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o slobodi znanstvenog istraživanja, slijedeći preporuke utvrđene u Prilogu ovom izvješću, kako bi se zajamčila, zaštitila i promicala ta sloboda na razini istraživačkih organizacija i istraživača tijekom čitave karijere;

25.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju i priložene preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te nacionalnim parlamentima.

PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Definiranje slobode znanstvenog istraživanja

1.  Sloboda znanstvenog istraživanja sastavni je dio akademske slobode i znanstvenog integriteta u Europi, ali ima i svoju zasebnu vrijednost, kako je vidljivo iz posebnog upućivanja u članku 13. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.  Slobodom znanstvenog istraživanja omogućuju se prava pojedinačnim znanstvenim istraživačima, prava i obveze za znanstveno-istraživačke organizacije te obveze za javna tijela.

3.  Kako ostvarivanje slobode znanstvenog istraživanja obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.”

Sloboda znanstvenog istraživanja također može biti ograničena zbog posebnih istraživačkih okolnosti ili operativnih ograničenja. Sloboda znanstvenog istraživanja mora se pažljivo uravnotežiti s drugim legitimnim interesima, kao što su stjecanje legitimnih konkurentskih prednosti i zaštita intelektualnog vlasništva. Međutim, takva ograničenja ne bi smjela biti u suprotnosti s priznatim etičkim načelima i praksama kojih se istraživači moraju pridržavati.

4.  Prijedlog bi se trebao temeljiti na definiciji slobode znanstvenog istraživanja kako je utvrđena u Deklaraciji iz Bonna i točki 2. Priloga II. Prijedlogu preporuke Vijeća o europskom okviru za privlačenje i zadržavanje istraživačkih, inovacijskih i poduzetničkih talenata u Europi.

Sloboda znanstvenog istraživanja

5.  U skladu s Prijedlogom preporuke Vijeća o europskom okviru za privlačenje i zadržavanje istraživačkih, inovacijskih i poduzetničkih talenata u Europi trebalo bi uvesti općenitu definiciju znanstvenih istraživača.

6.  Sloboda znanstvenog istraživanja podrazumijeva pravo pojedinačnih istraživača na slobodno definiranje istraživačkih pitanja, odabir i razradu teorija, prikupljanje empirijskih materijala, primjenu pouzdanih metoda znanstvenog istraživanja, održavanje znanstvenog integriteta, propitivanje uvriježenih stavova, slobodno objavljivanje i komunikaciju, predlaganje novih ideja i teorija te njihovo slobodno širenje.

7.  Prava pojedinačnih istraživača uključuju barem:

(a)  pravo na sudjelovanje u reprezentativnim stručnim ili akademskim organizacijama;

(b)  pravo na slobodan pristup javnim informacijama i pravo na pristup privatnim informacijama koje su potrebne u znanstvene svrhe, koje treba uravnotežiti s pravima vlasnika informacija i prirodom/osjetljivošću informacija;

(c)  pravo na povjerljivost određenih informacija ili podataka te izvora tih informacija ili podataka kako bi se poštovali etički i znanstveni standardi te ostvarili znanstveni ili drugi legitimni ciljevi;

(d)  pravo da objavljuju, dijele, šire i otvoreno komuniciraju, kako unutar tako i izvan matične institucije, te pravo da se slobodno i kritički izražavaju o radu i politici znanstveno-istraživačkih institucija te rezultatima i podacima njihovih istraživanja, bez straha od odmazde;

(e)  pravo da slobodno definiraju teme istraživanja, odabiru, razvijaju i prikupljaju empirijske materijale te da komuniciraju s drugim istraživačima.

8.  Pojedinačni istraživači trebali bi moći uživati ta pojedinačna prava bez straha od odmazde.

Prava i obveze znanstveno-istraživačkih organizacija

9.  Kako bi se znanstvenim istraživačima zajamčila sloboda znanstvenog istraživanja, znanstveno-istraživačke organizacije trebale bi imati stvarnu institucijsku autonomiju. Iako je institucijska autonomija preduvjet za slobodu znanstvenog istraživanja za znanstvene istraživače i za samoupravljačku prirodu istraživanja, ona po definiciji nije manje važna od prava pojedinih istraživača. Osim što je važna za zaštitu slobode znanstvenog istraživanja, institucijska autonomija nužna je i za pravilno funkcioniranje znanstvenog sektora. Stoga bi se u prijedlogu trebala postići pažljiva ravnoteža kako bi se pojedinačna prava uskladila s institucijskom autonomijom.

10.  Znanstveno-istraživačke organizacije trebale bi imati slobodu sudjelovanja u međunarodnoj suradnji.

11.  U okviru svoje institucionalne autonomije istraživačke organizacije moraju osigurati transparentne i poštene postupke za razvoj istraživačkih karijera, koji su utemeljeni na izvrsnosti.

12.  Aspekti koje treba razmotriti za uspostavu institucijske autonomije uključuju organizacijsku autonomiju, financijsku autonomiju, autonomiju osoblja i znanstvenu autonomiju.

13.  Institucijska autonomija uvelike ovisi o kontekstu i može se postići na mnogo različitih načina s različitim kombinacijama autonomije. Za postizanje stvarne institucijske autonomije nije potrebno u jednakoj mjeri postići sve te različite aspekte institucijske autonomije. Stoga definicija institucijske autonomije u prijedlogu ne bi trebala biti statična, već bi trebala omogućiti prilagodbu različitim nacionalnim, regionalnim i institucijskim kontekstima, posebno omogućivanjem toga da se naglasak stavi na prijelaz s jednog aspekta institucijske autonomije na drugi, i to na način da se postupno razmatraju različiti aspekti na nebinaran način.

14.  Institucijska autonomija trebala bi podrazumijevati obvezu istraživačkih organizacija da osiguraju neki oblik sudjelovanja znanstvenih istraživača u donošenju odluka.

15.  To uključuje pravo na javno iznošenje primjedbi na upravljanje organizacijom i sustavom bez straha od odmazde. Ujedno uključuje i odgovornost istraživačkih organizacija za stvaranje kulture u kojoj se podupiru otvorene rasprave. To podrazumijeva i djelotvorne postupke za prijavljivanje povreda dužnosti i, u skladu sa standardima utvrđenima u Direktivi (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća(5), zaštitu osoba koje prijavljuju povrede dužnosti, povrede akademskih standarda ili etičkih standarda, kao i odvojene postupke za postupanje s prijavljenim povredama dužnosti koji se temelje na zaštiti privatnosti i pretpostavci nedužnosti.

Obveze tijela vlasti

16.  Tijela vlasti u državama članicama, na svim razinama vlasti, uključujući i institucije, agencije i tijela Unije, trebala bi imati obvezu poštovanja, zaštite, promicanja i osiguravanja slobode znanstvenog istraživanja, uključujući institucijsku autonomiju.

17.  Poštovanje slobode znanstvenog istraživanja znači da se tijela vlasti suzdržavaju od proizvoljnih zadiranja u slobodu znanstvenog istraživanja i nametanja nepotrebnih ograničenja u tom području te da se suzdržavaju od aktivnog ili posrednog sudjelovanja u kršenju prava.

18.  Zaštita slobode znanstvenog istraživanja znači da tijela vlasti imaju obvezu poduzeti aktivne mjere za zaštitu od trećih strana koje neopravdano zadiru u bilo koju dimenziju slobode znanstvenog istraživanja.

19.  Osiguravanje slobode znanstvenog istraživanja znači da tijela vlasti moraju aktivno stvarati sve preduvjete potrebne za ostvarivanje svih aspekata slobode, uključujući institucijsku autonomiju. To uključuje politike za održive istraživačke karijere pružanjem kvalitetnih radnih mjesta u svim fazama karijere te dugoročno, pouzdano i stabilno institucijsko financiranje.

20.  Promicanje slobode znanstvenog istraživanja znači da tijela vlasti moraju poduzeti aktivne mjere suradnje s trećim stranama kako bi zagovarala poštovanje, zaštitu i osiguravanje slobode znanstvenog istraživanja te potencijalno odustati od suradnje s trećim stranama koje ne poštuju isti skup načela i vrijednosti.

Opće napomene

21.  Zakonodavni prijedlog trebao bi odražavati činjenicu da se sloboda znanstvenog istraživanja mora sagledati sveobuhvatno, uključujući slobodu bez uplitanja i osiguravanje postojanja okvirnih uvjeta koji omogućuju provedbu. Vlade se ne bi trebale neprimjereno uplitati u znanstveno istraživanje, a za postizanje slobode znanstvenog istraživanja potrebna je snažna znanstvena zajednica, kao i civilno tijelo otvoreno za znanstvene spoznaje.

Javna tijela trebala bi biti odgovorna za istragu navodnih kršenja slobode znanstvenog istraživanja i pozivanje počinitelja kršenja na odgovornost.

22.  Zakonodavni prijedlog trebao bi uključivati uspostavu sustava praćenja za prijavljivanje kršenja znanstvenih istraživanja nakon što se utvrde.

23.  U zakonodavnom prijedlogu trebalo bi priznati da, iako sloboda znanstvenog istraživanja ima svoju zasebnu vrijednost, u okviru modernih sveučilišta sloboda znanstvenog istraživanja neodvojiva je od slobode poučavanja. To znači da bi, imajući u vidu pravnu osnovu prijedloga i temeljne nadležnosti Unije u području istraživanja te uz dužno poštovanje ograničenih nadležnosti Unije za donošenje zakonodavstva u području obrazovanja, prijedlog trebao biti usmjeren na zaštitu najšireg mogućeg opsega širenja unutar matične institucije.

24.  Predloženi akt trebao bi biti pravno obvezujući u cijeloj Uniji. Prijedlog bi trebao biti usmjeren na stvaranje pravnog okvira koji nudi dovoljnu fleksibilnost za uravnoteženje prava i obveza na pojedinačnoj osnovi i koji se može primjenjivati diljem Unije unatoč velikim razlikama u nacionalnim i regionalnim sustavima znanstvenog istraživanja. Trebao bi poslužiti kao polazišna točka za razvoj minimalnih pravnih standarda za slobodu znanstvenog istraživanja u okviru sudske prakse europskih sudova, uključujući Sud Europske unije.

(1) Uredba (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013 (SL L 170, 12.5.2021., str. 1.). (2) Studija STOA-e: State of play of academic freedom in the EU member states: Overview of de facto trends and developments (Trenutačno stanje akademske slobode u državama članicama EU-a: pregled de facto trendova i kretanja). (3) Presuda Suda od 6. listopada 2020., Komisija/Mađarska, C-66/18, ECLI:EU:C:2020:792. (4) COM(2023)0436. (5) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o provedbi odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima (2023/2084(INI))

P9_TA(2024)0023 A9-0429/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 5. o dodjeljivanju nadležnosti i supsidijarnosti, članak 10. stavak 1. o predstavničkoj demokraciji, članak 10. stavak 2. o predstavljanju građana EU-a i članak 10. stavak 3. o pravu građana EU-a da sudjeluju u demokratskom životu Unije, članak 10. stavak 4. o ulozi europskih političkih stranaka, članak 11. o participativnoj demokraciji, članak 12. o ulozi nacionalnih parlamenata, članak 48. stavak 3. o redovnom postupku revizije i članak 48. stavak 7. (premošćujuća klauzula),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji(1), koji je priložen Ugovoru iz Amsterdama, te Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti(2), koji je priložen Ugovoru iz Lisabona,

–  uzimajući u obzir članak 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 41. i 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 7. svibnja 2009. o razvoju odnosa Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima u okviru Ugovora iz Lisabona(3), od 16. travnja 2014. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima(4) i od 19. travnja 2018. o provedbi odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima(5),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (COM(2021)0734),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te o odnosima s nacionalnim parlamentima za 2018. od 11. srpnja 2019. (COM(2019)0333), za 2019. od 30. lipnja 2020. (COM(2020)0272), za 2020. od 23. srpnja 2021. (COM(2021)0417) i za 2021. od 1. kolovoza 2022. (COM(2022)0366),

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Uprave Europskog parlamenta za odnose s nacionalnim parlamentima, a posebno izvješće za 2022. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 20. siječnja 2021. o praćenju primjene prava Unije tijekom 2017., 2018. i 2019.(6) i od 19. svibnja 2022. o Izvješću Komisije o vladavini prava za 2021.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. lipnja 2021. o prikladnosti propisa Europske unije, supsidijarnosti i proporcionalnosti – izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za godine 2017., 2018. i 2019.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće Radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije” od 10. srpnja 2018. naslovljeno „Aktivna supsidijarnost – nov način rada”(9),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 15. siječnja 2020. o stajalištu Europskog parlamenta o Konferenciji o budućnosti Europe(10) i od 4. svibnja 2022. o daljnjem postupanju nakon zaključaka Konferencije o budućnosti Europe(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2022. o pozivu na sazivanje konvencije radi revizije Ugovorâ(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2023. o prijedlozima Europskog parlamenta za izmjenu Ugovorâ(13),

–  uzimajući u obzir članak 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, u kojem je utvrđeno da se međuparlamentarne konferencije organiziraju radi rasprave o proračunskim politikama i drugim pitanjima obuhvaćenim Ugovorom,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2023. o europskom semestru za koordinaciju ekonomskih politika 2023.(14),

–  uzimajući u obzir zaključke predsjedništva nakon Konferencije predsjednika parlamenata Europske unije održane u Pragu 24. i 25. travnja 2023.(15),

–  uzimajući u obzir zaključke LXIX. plenarne sjednice Konferencije parlamentarnih odbora za europske poslove (COSAC) održane u Stockholmu od 14. do 16. svibnja 2023.(16),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Léona o parlamentarizmu donesenu na Konferenciji za obilježavanje Međunarodnog dana parlamentarizma – Jačanje parlamenata radi jačanja demokracije, održanu u Léonu 30. lipnja i 1. srpnja 2023.(17),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9‑0429/2023),

A.  budući da su aktivno sudjelovanje nacionalnih parlamenata u europskim poslovima i pojačani nadzor nacionalnih parlamenata nad nacionalnim vladama ključni za osiguravanje demokratske odgovornosti i legitimnosti institucionalnog sustava EU-a;

B.  budući da nacionalni parlamenti „aktivno doprinose dobrom funkcioniranju Unije” (članak 12. UEU-a) i da zajedno s Europskim parlamentom imaju ključnu ulogu u jačanju demokratske legitimnosti projekta EU-a, poticanju povjerenja građana i doprinosu održivosti i otpornosti europskog projekta;

C.  budući da su trenutačni alati za sudjelovanje nacionalnih parlamenata u europskim poslovima uglavnom nepoznati i donositeljima odluka i široj javnosti; budući da postoji potreba za podizanjem razine osviještenosti o tim alatima;

D.  budući da su parlamentarna odgovornost nacionalnih vlada u okviru europskih poslova i nadzor nad njima, što ovisi o pojedinačnim nacionalnim praksama, okosnica uloge nacionalnih parlamenata u trenutačnom okviru europskih Ugovora;

E.  budući da se ta odgovornost i nadzor mogu olakšati povećanom transparentnošću u Vijeću, posebno u pogledu evidencije o glasovanju i stajališta država članica; budući da bi nacionalni parlamenti i Europski parlament trebali povećati pritisak na Vijeće da djeluje transparentnije i snosi veću odgovornost tijekom cijelog zakonodavnog postupka; budući da, osim toga, pristup dokumentima drugih institucija EU-a omogućuje nacionalnim parlamentima da provode odgovarajući nadzor;

F.  budući da nedostatak transparentnosti u zakonodavnim postupcima i postupcima donošenja odluka EU-a može ugroziti ovlasti nacionalnih parlamenata na temelju Ugovorâ i relevantnih protokola, a posebno njihovu ulogu u nadzoru svojih nacionalnih vlada koje su zastupljene u Vijeću;

G.  budući da parlamentarni pluralizam obogaćuje raspravu na europskoj razini te je stoga vrlo koristan za Uniju i zastupljenost parlamentarnih manjina u europskim poslovima te pomaže u uravnoteženju većine u svakom parlamentu, uz potpuno poštovanje tih vrijednosti i u skladu s njihovim razmjerima; budući da bi se stajališta i zastupljenost nacionalnih parlamentarnih manjina trebali uzeti u obzir na razini EU-a i da bi se mogli pokazati korisnima, među ostalim, u budućem postupku revizije Ugovorâ EU-a, poštujući pritom nadležnosti nacionalnih parlamenata u pogledu njihove zastupljenosti;

H.  budući da se Protokolom br. 2 (članak 6.) potvrđuje da se nacionalni parlamenti mogu savjetovati s regionalnim parlamentima sa zakonodavnim ovlastima, no uloga regionalnih parlamenata u velikoj mjeri ovisi o nacionalnim uređenjima i vrlo često ostaje savjetodavna; budući da bi Komisija, Vijeće, države članice i njihovi nacionalni parlamenti trebali uzeti u obzir ulogu regionalnih parlamenata sa zakonodavnim ovlastima i promicati njihovo sudjelovanje, posebno kada bi to moglo utjecati na isključivu regionalnu nadležnost;

I.  budući da mnogi članovi Odbora regija imaju regionalni izborni mandat; budući da bi se mogla održati rasprava o ulozi Odbora regija u približavanju regionalnih parlamenata cjelokupnom procesu integracije i jačanju europske demokracije;

J.  budući da su nacionalni parlamenti i njihova uloga u institucionalnom okviru EU-a predmet niza prijedloga sadržanih u izvješću o konačnom ishodu Konferencije o budućnosti Europe; budući da je iskustvo Konferencije o budućnosti Europe pokazalo plodonosno savezništvo nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta;

K.  budući da nacionalni parlamenti imaju ulogu u svakoj reviziji europskih Ugovorâ, osobito radi jačanja parlamentarne dimenzije i demokratskog života EU-a; budući da je Europski parlament 9. lipnja 2022. donio rezoluciju u kojoj je pozvao na sazivanje konvencije radi revizije Ugovorâ;

L.  budući da bi se europski javni prostor mogao potaknuti nizom foruma o europskom programu i da bi se takvi forumi mogli podržati zajedničkim „Europskim tjednom” u okviru kojeg bi zastupnici domova nacionalnih i regionalnih parlamenata istodobno raspravljali o europskim poslovima s povjerenicima, zastupnicima u Europskom parlamentu i ministrima koji u tom trenutku predsjedaju Vijećem; budući da bi veća osviještenosti građana, njihovo sudjelovanje te dijalog s njima pridonijeli razvoju istinskog europskog javnog prostora;

M.  budući da bi sudjelovanje nacionalnih parlamenata u poslovima EU-a također trebalo ojačati tematskim pristupom, pristupom koji se temelji na odborima ili ad hoc pristupom; budući da bi format međuparlamentarnih sjednica odbora trebalo dodatno prilagoditi;

N.  budući da nacionalni parlamenti pokazuju interes za veću uključenost u sadržaj politika i zakonodavstva EU-a, a ne samo u okviru sustava ranog upozoravanja, koji se odnosi isključivo na supsidijarnost;

O.  budući da je provedba prava nacionalnih parlamenata na kontrolu poštovanja načela supsidijarnosti s pomoću takozvanog sustava ranog upozoravanja povećala sudjelovanje nacionalnih parlamenata u postupcima donošenja odluka EU-a;

P.  budući da obrazložena mišljenja koja su podnijeli nacionalni parlamenti jačaju europski zakonodavni postupak jer se njima ocjenjuje usklađenost s načelom supsidijarnosti; budući da se osmotjedno razdoblje utvrđeno u članku 4. Protokola br. 1 pokazalo nedovoljnim za pravodobno praćenje poštovanja načela supsidijarnosti te bi ga trebalo produljiti u okviru buduće revizije Ugovora;

Q.  budući da europske političke stranke imaju ključnu ulogu u premošćivanju jaza između EU-a i nacionalnih parlamenata; budući da regulatorne prepreke onemogućuju smisleniju suradnju europskih političkih stranaka i nacionalnih stranaka; budući da se mogu razmotriti inovativni i snažniji alati suradnje između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, uključujući intenzivniji dijalog među političkim obiteljima i klubovima zastupnika;

R.  budući da se u izvješću o provedbi za 2018. preporučuje da se nacionalnim parlamentima omogući podnošenje konstruktivnih prijedloga na razmatranje Komisiji uz dužno poštovanje prava Komisije na inicijativu;

S.  budući da je Konferencija o budućnosti Europe preporučila da se nacionalnim parlamentima i regionalnim parlamentima sa zakonodavnim ovlastima pruži mogućnost predlaganja zakonodavne inicijative na europskoj razini, što bi im omogućilo da Komisiji uz prethodnu potporu Europskog parlamenta predlože konstruktivne prijedloge za razmatranje uz dužno poštovanje prava Komisije na inicijativu; budući da je tijekom aktualnog parlamentarnog saziva u više navrata istaknut cilj ostvarivanja punog prava inicijative Europskog parlamenta;

T.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 9. lipnja 2022. pozvao na uspostavu općeg izravnog prava na zakonodavnu inicijativu za Europski parlament; budući da bi nakon dodjele tog prava Parlamentu trebalo uputiti postupke „zelenog kartona”;

U.  budući da se provedba postupka „crvenog kartona” ne može smatrati prikladnim i konstruktivnim alatom u pogledu cilja povećanja sudjelovanja nacionalnih parlamenata u procesu europske integracije;

V.  budući da bi IPEX, platformu za kontinuiranu razmjenu informacija među nacionalnim parlamentima te između nacionalnih parlamenata i europskih institucija, trebalo dodatno razviti u skladu sa njegovom digitalnom strategijom; budući da Europski parlament u tome ima važnu potpornu ulogu;

W.  budući da nacionalni parlamenti imaju relevantne nadležnosti u područjima slobode, sigurnosti i pravde u skladu s člancima 70., 85. i 88. UFEU-a te bi stoga u budućnosti trebali imati važnu ulogu u području sigurnosne i obrambene politike Unije, također oslanjajući se na Međuparlamentarnu konferenciju o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici i zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZVSP/ZSOP) kako je utvrđeno člankom 10. Protokola br. 1;

Nadzor aktivnosti vlada u području europskih poslova

1.  smatra da je provedba prava i obveza nacionalnih parlamenata proizišlih iz Ugovora iz Lisabona ojačala njihovu ulogu u europskom ustavnom okviru, a time i pluralizam, demokratsku legitimnost te bolje funkcioniranje Unije;

2.  smatra da je odgovornost nacionalnih vlada prema nacionalnim parlamentima, kako je potvrđeno člankom 10. stavkom 2. UEU-a, osnovica uloge nacionalnih parlamentarnih domova u Europskoj uniji; smatra da su nacionalni parlamenti partneri u održavanju institucionalne ravnoteže EU-a; potiče nacionalne parlamente da u potpunosti izvršavaju svoju europsku funkciju kako bi izravno utjecali na sadržaj europskih politika i nadzirali ga, osobito praćenjem aktivnosti svojih nacionalnih vlada u svojstvu članica Europskog vijeća; poziva zastupnike u nacionalnim i regionalnim parlamentima da potiču europsku svijest u donošenju odluka i da prepoznaju izravan učinak politika EU-a na svoje birače; pohvaljuje dobro iskustvo suradnje između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta te smatra da nacionalni parlamenti i Europski parlament imaju potencijal da budu prirodni saveznici u oblikovanju snažnije parlamentarne dimenzije EU-a;

3.  poziva države članice da nacionalnim parlamentima osiguraju dovoljno vremena, kapaciteta, resursa te nužan pristup informacijama kako bi ispunili svoju ustavnu ulogu nadzora, a time i dali legitimnost aktivnostima nacionalnih vlada kada te vlade djeluju na europskoj razini; podsjeća na važnost pristupa informacijama i uviđa da Vijeće mora usvojiti potrebne mjere za zaštitu sigurnosti dokumenata, osiguravajući pritom da nacionalni parlamenti mogu provoditi demokratski nadzor nad svojim vladama, među ostalim pristupom zakonodavnoj bazi podataka Vijeća, uz potpuno poštovanje povjerljivosti;

4.  smatra da transparentnost radnih metoda i postupaka odlučivanja institucija EU-a predstavlja preduvjet za omogućavanje nacionalnim parlamentima da učinkovito ispunjavaju svoju institucionalnu ulogu koja proizlazi iz Ugovorâ; stoga poziva da se objavljuju evidencije o glasovanju te stajališta država članica u Vijeću; nadalje, poziva nacionalne parlamente da u potpunosti iskoriste svoje nadležnosti, među ostalim prilagodbom svoje unutarnje organizacije, rasporeda i poslovnika kako bi se to omogućilo; obvezuje se na uvođenje inovativnijih i snažnijih alata suradnje na političkoj i administrativnoj razini, uključujući intenzivnije oblike razmjene i dijaloga s europskim političkim obiteljima i klubovima zastupnika, i potiče nacionalne parlamente na isto;

5.  potiče pojačani politički dijalog europskih institucija s nacionalnim parlamentima te podsjeća da se odluke moraju donositi u skladu s ustavnim nadležnostima, Ugovorima EU-a i pravnom stečevinom te uzimajući u obzir jasno razgraničenje između nadležnosti lokalnih, regionalnih, nacionalnih i europskih tijela za donošenje odluka;

6.  tvrdi da bi usklađivanje europskog semestra s kalendarima nacionalnih parlamenata moglo doprinijeti koordinaciji ekonomskih politika, naglašavajući istodobno da se prilikom usklađivanja ne bi trebale zanemariti ovlasti samoupravljanja i posebni poslovnici svakog zastupničkog doma;

7.  poziva nacionalne parlamente da zauzmu snažniju ulogu u provedbi nacionalnih razdoblja dijaloga o proračunskoj i gospodarskoj politici, tijekom kojeg bi nacionalni parlamenti mogli surađivati, raspravljati o europskom semestru i doprinijeti mu dajući mandat svojim vladama u odnosima s Komisijom i Vijećem;

Stvaranje europskog javnog prostora

8.  u tom pogledu naglašava važnost načela proporcionalne zastupljenosti zastupnika iz različitih političkih stranaka; stoga preporučuje da sastav nacionalnih parlamentarnih izaslanstava koja djeluju pred europskim institucijama odražava političku raznolikost;

9.  napominje da bi obvezujuća volja parlamentarnih većina mogla biti izražena u mišljenjima nacionalnih parlamenata, unutar ili izvan okvira sustava ranog upozoravanja; slaže se, međutim, da nacionalnim parlamentarnim političkim manjinama treba pružiti mogućnost da izraze suprotna stajališta, koja bi se mogla uključiti u priloge tim mišljenjima;

10.  smatra da se interakcija s nacionalnim parlamentima može neizravno ojačati osnaživanjem europskih političkih stranaka; ponavlja svoj dugogodišnji poziv da se tim strankama omogući aktivno sudjelovanje u političkom prostoru država članica i pružanje potpore njihovim strankama članicama kada su u pitanju pitanja EU-a; poziva na brzo donošenje preinake Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada(18) kako bi se europskim političkim strankama omogućilo da podrže svoje stranke članice u kampanjama za europske izbore i referendumske kampanje o pitanjima EU-a;

11.  smatra da bi uspostava godišnjeg Europskog tjedna omogućila zastupnicima u Europskom parlamentu, povjerenicima i ministrima predsjedništava Vijeća da se pojave pred svim nacionalnim i, prema potrebi, regionalnim parlamentima kako bi zajedno s nacionalnim parlamentarnim zastupnicima raspravljali o europskoj agendi i kako bi je objasnili; predlaže otvaranje rasprave o pripremi zajedničke političke izjave ili okvirnog sporazuma između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta o organizaciji predloženog Europskog tjedna kako bi se osigurao usklađeniji okvir suradnje na političkoj, institucijskoj i administrativnoj razini; smatra da bi predloženi Europski tjedan trebao izvući pouke iz aktualnih i prethodnih foruma, kao što su parlamentarni tjedan koji se održava na Konferenciji o Europskom semestru i Međuparlamentarna konferencija o stabilnosti, gospodarskoj koordinaciji i upravljanju u Europskoj uniji, kao i Konferencija o budućnosti Europe; nadalje, smatra da bi sastanci političkih obitelji i stranački skupovi između i unutar nacionalnih i europskih klubova zastupnika u okviru međuparlamentarne suradnje EU-a mogli predstavljati dodanu vrijednost u obliku autentične europske političke rasprave;

12.  smatra da je veća uključenost nacionalnih parlamenata iz zemalja kandidatkinja ključan alat za uspjeh strategije proširenja EU-a; predlaže uključivanje predstavnika nacionalnih parlamenata iz država kandidatkinja u predloženi Europski tjedan;

Potpora reformi sustava ranog upozoravanja

13.  ističe da je najznačajnija ovlast nacionalnih parlamenata koja proizlazi iz Ugovora iz Lisabona bila njihova sposobnost da nadziru usklađenost s načelom supsidijarnosti u ranim fazama zakonodavnih postupaka EU-a;

14.  napominje da se postupci kao što su postupci „žutog” ili „narančastog” kartona nisu u velikoj mjeri primjenjivali; predlaže da se sve institucije EU-a i države članice dogovore o zajedničkom razumijevanju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti koje je izvorno povezano s Ugovorom iz Amsterdama, relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije i praksom same Komisije; smatra da bi razvoj tog zajedničkog razumijevanja trebao uključivati sve elemente supsidijarnosti i da bi se mogao poticati novim instrumentima suradnje;

15.  prima na znanje zahtjev nacionalnih parlamenata za produljenje roka od osam tjedana tijekom kojeg mogu uputiti obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 3. Protokola br. 1; ističe, međutim, da se u okviru postojećih Ugovora ne predviđa takvo produljenje; napominje da je Komisija, kao mjeru ublažavanja, od 2019. počela isključivati blagdansko razdoblje na kraju godine pri određivanju osmotjednog razdoblja tijekom kojeg nacionalni parlamenti mogu poslati obrazložena mišljenja; stoga smatra da se u okviru sljedeće revizije Ugovora osmotjedno razdoblje mora razmotriti uvođenje razdoblja od dvanaest tjedana;

16.  poziva nacionalne parlamente da u svoja konačna obrazložena mišljenja koja se šalju predsjednicima Parlamenta, Vijeća i Komisije sustavno uključuju obrazložena mišljenja regionalnih parlamenata sa zakonodavnim ovlastima kada prijedlog utječe na isključivu regionalnu nadležnost;

17.  predlaže uspostavu sustava, koji se ponekad naziva postupkom „zelenog kartona”, u okviru kojeg najmanje jedna trećina nacionalnih parlamenata može zatražiti da Komisija ili Europski parlament, nakon što mu se dodijeli opće izravno pravo inicijative, podnesu prijedloge s ciljem pozitivnog utjecaja na europsku raspravu; u tom pogledu predlaže da Komisija ili Europski parlament imaju diskrecijsko pravo prihvatiti te prijedloge ili izdati službeni odgovor ističući razloge za suprotno; ističe da se takav postupak ne može sastojati od prava na inicijativu ili prava na povlačenje ili izmjenu zakonodavstva jer bi to narušilo „metodu Unije” i distribuciju nadležnosti između nacionalne i europske razine te stoga bilo u suprotnosti s Ugovorima;

Provedba prava na informacije

18.  ponovno potvrđuje da članak 12. UEU-a i Protokol br. 1 daju nacionalnim parlamentima pravo na izravno primanje informacija od europskih institucija; predlaže da se pravo na informiranost proširi i na regionalne parlamente sa zakonodavnim ovlastima;

19.  preporučuje nacionalnim parlamentima da pravodobno upotrebljavaju platformu IPEX kako bi se osigurao brz početak nacionalnog nadzornog mehanizma; preporučuje da se IPEX koristi kao kanal za sustavnu razmjenu informacija i rano ukazivanje na probleme u pogledu načela supsidijarnosti; pozdravlja ažuriranu verziju smjernica IPEX-a, odobrenu na sastanku glavnih tajnika u veljači 2023., koja se odnosi na novu verziju platforme IPEX te mogućnosti i alate koje nudi ta nova verzija;

Prema boljoj međuinstitucijskoj suradnji

20.  prima na znanje postojeću suradnju Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u okviru COSAC-a, Međuparlamentarne konferencije o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici i na temelju članka 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji; nadalje primjećuje novije oblike međuparlamentarne suradnje kao što su Zajednička skupina za parlamentarni nadzor nad Europolom i Međuparlamentarna sjednica odbora o ocjeni aktivnosti Eurojusta; ističe da bi se takva suradnja trebala razvijati na temelju načela konsenzusa, razmjene informacija te savjetovanja kako bi nacionalni parlamenti mogli nadzirati svoje vlade i upravu;

21.  ponavlja da bi se sadašnji okvir odnosa Unije i nacionalnih parlamenata mogao pojednostaviti i ujednačiti kako bi postao učinkovitiji i djelotvorniji; u tom kontekstu poziva na reviziju suradnje Unije i nacionalnih parlamenata u Uniji na postojećim platformama i forumima u cilju jačanja njihovih odnosa i njihove prilagodbe sadašnjim potrebama; potiče europske institucije i regionalne parlamente sa zakonodavnim ovlastima na aktivniji angažman i izravnu međusobnu interakciju, uz potpuno poštovanje uloge i nadležnosti nacionalnih parlamenata;

22.  naglašava da bi jačanje političkog i tehničkog dijaloga između parlamentarnih odbora, ali i klubova zastupnika, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini, bilo vrlo plodonosan korak prema potpunoj međuparlamentarnoj suradnji; u tu svrhu predlaže podizanje razine osviještenosti na nacionalnoj razini o mogućim alatima za suradnju; stoga predlaže dodjelu dodatnih sredstava za postizanje tog cilja, među ostalim, za financiranje upotrebe videokonferencija, razmjena osoblja ili pilot-projekata;

23.  potvrđuje važnost međuparlamentarnih sjednica odbora utvrđenih u člancima 9. i 10. Protokola br. 1 i sektorski uspjeh „metode odbora” u međuparlamentarnoj suradnji; smatra da se bolja međuinstitucijska suradnja može postići ako zastupnici u Europskom parlamentu i zastupnici u nacionalnim parlamentima budu pridavali veću važnost međuparlamentarnim sjednicama odbora te ako budu tješnje surađivali u njihovoj pripremi; smatra da bi se Poslovnik mogao izmijeniti kako bi se regulirali snažniji oblici suradnje između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, uz potpuno poštovanje njihovih institucijskih nadležnosti i njihove raspodjele;

24.  preporučuje da se nacionalni parlamenti ubuduće u potpunosti uključe u stalni razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike; smatra da bi takvo sudjelovanje trebalo promicati u bliskoj suradnji s Europskim parlamentom u skladu s člankom 10. Protokola br. 1 i uz puno poštovanje odredbi nacionalnih ustava u pogledu sigurnosnih i obrambenih politika; poziva nacionalne parlamente da detaljnije razmotre određivanje prioriteta obrambenih sposobnosti na razini EU-a, među ostalim održavanjem zajedničkih međuparlamentarnih sjednica predstavnika nacionalnih parlamenata i zastupnika u Europskom parlamentu u okviru međuparlamentarne konferencije o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici kao i političkim dijalogom;

25.  podsjeća na važnost jačanja suradnje i dijaloga između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta o pravu na istragu;

o
o   o

26.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 202, 7.6.2016., str. 203. (2) SL C 115, 9.5.2008., str. 206. (3) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 94. (4) SL C 443, 22.12.2017., str. 40. (5) SL C 390, 18.11.2019., str. 121. (6) SL C 456, 10.11.2021., str. 56. (7) SL C 479, 16.12.2022., str. 18. (8) SL C 81, 18.2.2022., str. 74. (9) Aktivna supsidijarnost – nov način rada, izvješće Radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije”, 10. srpnja 2018. (10) SL C 270, 7.7.2021., str. 71. (11) SL C 465, 6.12.2022., str. 109. (12) SL C 493, 27.12.2022., str. 130. (13) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0427. (14) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0078. (15) https://parleu2022.cz/wp-content/uploads/2023/04/EUSC-Prague-Presidency-Conclusions-final-EN-1.pdf. (16) https://secure.ipex.eu/IPEXL-WEB/download/file/8a8629a88827df1e018828991e660000/Contribution%20adopted%20by%20the%20LXIX%20COSAC.pdf. (17) https://www.congreso.es/backoffice_doc/prensa/notas_prensa/99181_1688138271277.pdf. (18) SL L 317, 4.11.2014., str. 1.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o provedbi odredbi Ugovora o građanstvu EU-a (2023/2085(INI))

P9_TA(2024)0024 A9-0436/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 9., 10., 11., 12., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 15., 20., 21., 22., 24., 26., 45., 46., 47., 48., 153. i 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/692 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EU) br. 390/2014(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2019/1149 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o osnivanju Europskoga nadzornog tijela za rad, izmjeni uredaba (EZ) br. 883/2004, (EU) br. 492/2011 i (EU) 2016/589 i stavljanju izvan snage Odluke (EU) 2016/344(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2016. o Europskoj mreži službi za zapošljavanje (EURES), pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada i izmjeni uredaba (EU) br. 492/2011 i (EU) br. 1296/2013(6);

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2015/637 od 20. travnja 2015. o mjerama koordinacije i suradnje za olakšavanje pružanja konzularne zaštite građanima Unije bez predstavništva u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Odluke 95/553/EZ(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2019/997 od 18. lipnja 2019. o uspostavljanju privremene putne isprave EU-a i stavljanju izvan snage Odluke 96/409/ZVSP(9),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2009. o smjernicama za bolji prijenos i primjenu Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice (COM(2009)0313),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/788 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o europskoj građanskoj inicijativi(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/1042 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju privremenih mjera koje se odnose na rokove za faze prikupljanja, provjere i ispitivanja predviđene u Uredbi (EU) 2019/788 o europskoj građanskoj inicijativi s obzirom na izbijanje bolesti COVID-19(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2020. naslovljenu „Strategija za jačanje primjene Povelje o temeljnim pravima u EU-u” (COM(2020)0711),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2020. naslovljenu „Akcijski plan za europsku demokraciju (COM(2020)0790),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2021. naslovljenu „Zaštita integriteta izbora i promicanje demokratskog sudjelovanja” (COM(2021)0730),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 15. prosinca 2020. naslovljeno „Izvješće o građanstvu EU-a za 2020.: Jačanje položaja građana i zaštita njihovih prava” (COM(2020)0730),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 15. prosinca 2020. u skladu s člankom 25. UFEU-a o napretku prema uspostavljanju građanstva EU-a u praksi u razdoblju 2016. – 2020. (COM(2020)0731),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 14. veljače 2023. o Prijedlogu direktive Vijeća o detaljnim aranžmanima za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani(12),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 14. veljače 2023. o Prijedlogu direktive Vijeća o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na lokalnim izborima za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o provedbi Ugovora u vezi s građanstvom EU-a(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2022. s preporukama Komisiji o programima stjecanja državljanstva i boravišta ulaganjem(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2022. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2020.: Jačanje položaja građana i zaštita njihovih prava(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2023. o provedbi uredbi o europskoj građanskoj inicijativi(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2023. o parlamentarizmu, europskom građanstvu i demokraciji(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2021. o dijalozima s građanima i sudjelovanju građana u donošenju odluka EU-a(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. ožujka 2022. o suradnji s građanima: pravo na podnošenje predstavki, pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu i europska građanska inicijativa(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2017. o preprekama slobodnom kretanju i radu građana EU-a na unutarnjem tržištu(21),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava o temeljnim pravima za 2023.,

–  uzimajući u obzir izvješće o konačnom ishodu Konferencije o budućnosti Europe,

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja Flash Eurobarometra br. 485 iz 2020. i standardnog istraživanja Eurobarometra br. 99 iz 2023.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije u skladu s člankom 25. UFEU-a od 6. prosinca 2023. o napretku prema uspostavljanju građanstva EU-a u praksi u razdoblju 2020. – 2023. (COM(2023)0931) (Izvješće o građanstvu EU-a za 2023.),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9‑0436/2023),

A.  budući da je građanstvo EU-a uspostavljeno stupanjem na snagu Ugovora iz Maastrichta 1993. te je dodatno ojačano Ugovorom iz Lisabona iz 2009.; budući da je od njegove uspostave prošlo trideset godina te da su se dogodile velike društvene, digitalne, gospodarske i političke promjene;

B.   budući da je u skladu s člankom 20. stavkom 1. UFEU-a građanstvo EU-a dodatak nacionalnom državljanstvu te da ga ono ne zamjenjuje; budući da građanstvo EU-a još uvijek ne podrazumijeva nikakve obveze za građane Unije;

C.  budući da je građanstvo EU-a jedinstven konstrukt koji odražava zajednički demokratski identitet i zajedničke vrijednosti građana EU-a te da je doprinijelo stvaranju veza, promicanju jednakosti i odbacivanju svih oblika rasizma i diskriminacije; budući da građanstvo EU-a još uvijek nije ostvarilo svoj puni potencijal;

D.   budući da je sloboda kretanja omogućila više od 15 milijuna građana EU-a(22) da žive i rade u drugoj državi članici, a svim građanima EU-a da slobodno putuju diljem Unije, zbog čega je građanstvo EU-a važnije nego ikad prije;

E.  budući da građani EU-a prečesto nemaju dovoljnu razinu osviještenosti, znanja i razumijevanja prava, građanskih dužnosti i sloboda koje proizlaze iz njihova građanstva EU-a; budući da i dalje postoje znatni nedostaci u praktičnoj primjeni građanstva EU-a i u punom ostvarivanju prava i sloboda koje iz njega proizlaze te da su neki od tih nedostataka uzrokovani neujednačenom provedbom zakonodavstva EU-a u državama članicama;

F.  budući da su rezultati javnog savjetovanja o građanstvu EU-a 2020. pokazali da više od 60 % sudionika ne smatra da je dobro informirano o svojim pravima koja proizlaze iz građanstva EU-a(23); budući da istraživanje Flash Eurobarometra o građanstvu i demokraciji iz 2023. pokazuje da polovica ispitanika smatra da je dobro informirana o pravima koja imaju kao građani EU-a;

G.  budući da se građani EU-a suočavaju s dosad nezabilježenim izazovima zbog pandemije bolesti COVID-19, zajedno s digitalnom revolucijom te s njome povezanim društvenim i gospodarskim preobrazbama;

H.  budući da bi sastavljanje i konsolidacija postojećih i budućih prava olakšali bolje i informiranije ostvarivanje prava i sloboda koje proizlaze iz građanstva EU-a;

I.  budući da je Konferencija o budućnosti Europe konkretan primjer sudjelovanja građana u demokratskom životu Unije; budući da njezini zaključci obuhvaćaju prijedloge i mjere koji odražavaju suglasnost između europskih institucija i građana EU-a o potrebi jačanja građanstva EU-a;

J.  budući da postojeće prepreke ostvarivanju prava koja proizlaze iz građanstva EU-a stvaraju nejednakost i diskriminaciju među građanima EU-a, a posebno među mobilnim građanima EU-a i članovima njihovih obitelji, osobito djecom, osobama koje žive u prekograničnim regijama i ruralnim područjima EU-a te članovima ranjivih i marginaliziranih skupina kao što su manjine, pojedinci s niskim prihodima, beskućnici, starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe kojima prijeti digitalna isključenost;

K.  budući da gotovo 87 milijuna građana EU-a živi s nekim oblikom invaliditeta(24) i suočava se s poteškoćama u ostvarivanju svojih građanskih prava, pri čemu te poteškoće ponekad podrazumijevaju izravno uskraćivanje njihovih prava na slobodno kretanje i boravak te ograničenja u ostvarivanju njihovih političkih prava;

L.   budući da neke države članice i dalje nude programe takozvanih „zlatnih viza” i programe za ulagatelje kao način za stjecanje državljanstva, a time i građanstva EU-a;

Uvod

1.  smatra da građanstvo EU-a obuhvaća zajednički europski demokratski identitet i s njime povezana posebna prava, građanske dužnosti i slobode te da se ostvarivanjem tih prava, i na internetu i izvan njega, jača povezanost građana s EU-om i njegov demokratski legitimitet te se građanima nude dodatna prava;

2.  ističe da se izgradnja građanstva EU-a mora kretati naprijed kako bi se odgovorilo na potrebe i izazove 21. stoljeća u EU-u, pri čemu je potrebno prepoznati potencijal digitalnih inovacija i potrebu za uravnoteženim pristupom te na taj način odgovoriti na složenost koja proizlazi iz globalizacije i novih tehnologija; naglašava da digitalizacija demokratskih procesa, u kombinaciji s nedovoljnom digitalnom pismenošću i pristupom informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, može doprinijeti sve većem digitalnom jazu u ostvarivanju građanskih prava, zbog čega dio javnosti može ostati otuđen od europskog projekta;

3.  smatra da su višejezičnost u institucijama EU-a i u njihovoj interakciji s građanima ključan aspekt jačanja pojma građanstva Unije; u tom pogledu ističe da je u zaključku Vijeća od 13. lipnja 2005. predviđeno da bi građani EU-a u interakciji s institucijama EU-a mogli upotrebljavati neslužbene jezike EU-a priznate u nekoj državi članici ili na dijelu njezina državnog područja te da bi se oni mogli službeno koristiti u institucijama ili tijelima EU-a, uključujući Europski parlament;

4.  ističe da je Parlament pozvao na izradu Statuta EU-a o građanstvu u svojoj Rezoluciji od 12. veljače 2019. o provedbi odredbi Ugovora u vezi s građanstvom EU-a i u svojoj Rezoluciji od 10. ožujka 2022. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2020.: Jačanje položaja građana i zaštita njihovih prava; podsjeća da je u okviru Konferencije o budućnosti Europe naglašena važnost jačanja građanstva EU-a te je u njezinim zaključcima navedeno da bi Statut EU-a o građanstvu bio koristan alat za postizanje konkretnijih načela i vrijednosti EU-a;

5.  žali zbog činjenice da Komisija u svojoj komunikaciji slijedom Konferencije o budućnosti Europe nije izričito spomenula jačanje građanstva EU-a i moguće načine da se to postigne(25); podsjeća da je Vijeće pokazalo spremnost na jačanje građanstva u tehničkoj procjeni koju je objavilo u vezi s Konferencijom o budućnosti Europe, ali još nije predložilo, poduzelo niti provelo mjere za postizanje tog cilja;

6.  podsjeća da će Komisija prije kraja godine objaviti svoje Izvješće o građanstvu EU-a za 2023. te očekuje da će u njemu predložiti nove inicijative za jačanje građanstva EU-a i uhvatiti se u koštac s nedostacima u njegovoj primjeni; žali zbog toga što je ovaj put Komisija odlučila objaviti poziv na očitovanje, a ne javno savjetovanje, kao što je to činila prethodnih godina; podsjeća da rezultati poziva na očitovanje ne sadržavaju sveobuhvatan pregled najnovijih zbivanja i nedostataka u provedbi; naglašava da bi se izvješće trebalo pripremiti na temelju ažuriranih podataka;

Problemi povezani s građanstvom EU-a

7.  zabrinut je zbog specifičnih poteškoća koje ometaju potpuno ostvarivanje prava i sloboda koje proizlaze iz građanstva EU-a;

Politička prava

8.  žali zbog činjenice da je manje vjerojatno da će mobilni građani ostvarivati svoje biračko pravo i kandidirati se na europskim i lokalnim izborima u svojim državama članicama boravišta, te da je to posljedica nedovoljne informiranosti, jezičnih prepreka, poteškoća u prijavi za glasovanje i niske stope uspješnosti kandidata koji nisu državljani predmetne države članice;

9.  vrlo je zabrinut zbog prakse određenih država članica da pravo glasovanja na nacionalnim parlamentarnim izborima uskraćuju svojim građanima koji privremeno ili stalno žive u inozemstvu, što dovodi do njihova isključivanja iz političkog života i u njihovoj zemlji podrijetla i u zemlji boravišta;

Sloboda kretanja i boravka

10.   ističe da je schengensko područje jedno od najvećih postignuća EU-a; naglašava da bi trebalo ukloniti sve prepreke slobodi kretanja unutar EU-a kako bi svi europski građani mogli ostvarivati jednaka prava koja proizlaze iz građanstva EU-a; poziva na pristupanje Rumunjske i Bugarske schengenskom području, u skladu s rezolucijama Parlamenta;

11.  zabrinut je zbog činjenice da se prema mobilnim građanima EU-a, posebno onima koji pripadaju ranjivim skupinama, postupa drugačije nego prema državljanima njihovih država članica boravišta u pogledu pristupa naknadama; poziva države članice da pravilno primjenjuju sudsku praksu Suda Europske unije kojom se zabranjuje takva diskriminacija;

12.   zabrinut je zbog poteškoća i izazova s kojima se suočavaju građani koji žive u prekograničnim regijama EU-a, posebno u slučaju zatvaranja granica zbog kriza na razini EU-a ili regionalnih kriza; u takvim slučajevima poziva države članice da održavaju prekograničnu suradnju i, prema potrebi, blisku interakciju s relevantnim lokalnim i regionalnim vlastima;

Konzularna zaštita

13.  zabrinut je zbog nedostataka u provedbi Direktive o konzularnoj zaštiti i nedostataka u funkcioniranju konzularnih mreža država članica te napominje da su se ti nedostaci povećali nakon izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a; u tom pogledu žali zbog činjenice da građani EU-a imaju ograničen pristup konzularnoj zaštiti i pomoći u nekim zemljama koje nisu članice EU-a;

14.  ističe da je bilo slučajeva u kojima dvije osobe koje su državljani dviju različitih država članica u konzularnom predstavništvu jedne od država članica nisu mogle ispuniti određene formalnosti, kao što je sklapanje braka, čak i ako druga država članica nema dostupno konzularno predstavništvo u toj zemlji;

Diskriminacija

15.  smatra da je nedostatak ujednačenosti među pravilima država članica o stjecanju i gubitku nacionalnog državljanstva doveo do razlika u pogledu stjecanja i gubitka građanstva EU-a te da su te razlike u nekim slučajevima dovele do kršenja načela i vrijednosti EU-a;

16.  naglašava da i dalje postoji nekoliko slučajeva u kojima se državljanima trećih zemalja čiji su maloljetni uzdržavanici građani EU-a odbija stjecanje izvedenog prava na boravak, unatoč sudskoj praksi Suda EU-a;

17.   ponavlja svoju zabrinutost zbog diskriminacije istospolnih parova i njihove djece pri ostvarivanju temeljnog prava na slobodu kretanja unutar EU-a;

Preporuke

18.  poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da u potpunosti provedu postojeće direktive o pravima mobilnih građana te da hitno riješe različite postojeće nedostatke u svjetlu predstojećih europskih izbora; poziva na pokretanje ciljanih kampanja za podizanje razine osviještenosti u zemlji boravišta kako bi se mobilne građane EU-a informiralo o njihovu pravu na glasovanje i kandidiranje na europskim i lokalnim izborima u toj zemlji; ponovno poziva na proširenje prava mobilnih građana na nacionalne i regionalne izbore;

19.  poziva države članice da svojim iseljenim državljanima zajamče pravo glasa u zemlji njihova podrijetla, ako se ono priznaje, i to uvođenjem regulatornih uvjeta kojima se omogućuje njihovo glasovanje i uklanjanjem birokratskih prepreka koje ometaju i ponekad sprečavaju ostvarivanje tog prava; posebno poziva države članice da u jednakoj mjeri zajamče takva prava i uklone sve vrste različitog postupanja prema svojim državljanima u inozemstvu kad je riječ o glasovanju na daljinu, osobito glasovanju poštom, ako je primjenjivo; poziva na ujednačenu primjenu prava glasa na europskim izborima za građane EU-a koji borave izvan EU-a;

20.  poziva Komisiju da donese novu komunikaciju u kojoj će se pojasniti određeni ključni koncepti sadržani u Direktivi 2004/38/EZ o pravu građana EU-a i njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište unutar EU-a kako bi se državama članicama pružile ažurirane smjernice koje bi mogle doprinijeti poboljšanju provedbe Direktive na nacionalnoj razini, od čega bi koristi imali i građani EU-a i članovi njihovih obitelji;

21.  poziva EU da promiče donošenje obvezujuće Europske povelje o digitalnim pravima, uključujući prava digitalnoga građanstva, na temelju Europske deklaracije o digitalnim pravima i načelima za digitalno desetljeće;

22.  pozdravlja prijedlog Komisije o ažuriranju i poboljšanju Direktive o konzularnoj zaštiti kako bi se ojačalo pravo građana EU-a na konzularnu zaštitu, posebno u kriznim situacijama, među ostalim davanjem aktivnije uloge delegacijama EU-a u pomaganju nedovoljno zastupljenim građanima EU-a;

23.  poziva države članice da ukinu programe „zlatnih viza” i programe za ulagatelje te sve druge slične nacionalne programe koji dovode do stjecanja njihova državljanstva i uključuju izravnu ili neizravnu prodaju i zlouporabu građanstva EU-a jer se njima ugrožava sam koncept građanstva EU-a i krše načela i vrijednosti EU-a; potiče države članice da zaštite integritet i vrijednost građanstva EU-a; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere, kao što je upućivanje relevantnih država članica Sudu Europske unije;

24.   u kontekstu sljedeće revizije Ugovorâ poziva Parlament i Vijeće da u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom donesu zajedničke odredbe o sprečavanju prodaje putovnica ili drugih vrsta zlouporabe u pogledu stjecanja i gubitka građanstva EU-a od strane državljana trećih zemalja kako bi se uskladili uvjeti pod kojima se može steći takvo građanstvo;

25.  poziva države članice i relevantna tijela da prilagode postojeće školske kurikulume ili da osmisle nove kurikulume za podučavanje povijesti Europe i Europske unije te njezina funkcioniranja kako bi se promicalo aktivno građanstvo i zajedničke europske vrijednosti te povećala svijest o tome da biti Europljanin i građanin EU-a nosi dodanu vrijednost; naglašava da će jačanje europske dimenzije građanskog odgoja i obrazovanja te osiguravanje jednakog pristupa za sve, među ostalim upotrebom svih digitalnih alata koji su nam na raspolaganju, omogućiti građanima EU-a da djeluju kao informirani građani i da u potpunosti sudjeluju u građanskom, političkom i društvenom životu i na europskoj i na nacionalnoj razini; naglašava da Erasmus+ može imati važnu ulogu u poticanju obrazovanja o građanstvu EU-a putem mobilnosti u svrhu učenja za sve, bez obzira na dob, spol, zaposlenost ili razinu obrazovanja;

26.  poziva Komisiju da uvede javna savjetovanja prilagođena svim građanima EU-a, posebno mladima, kako bi se povećalo sudjelovanje građana; potiče Komisiju da ažurira način na koji se provode javna savjetovanja kako bi se povećao građanski angažman i sudjelovanje većeg broja europskih građana, u skladu s uspješnim primjerom Konferencije o budućnosti Europe; u tom pogledu poziva Komisiju da dodatno poboljša portal „Iznesite svoje mišljenje” koristeći se novim tehnologijama te da izvještava o tome kako povratne informacije građana doprinose različitim inicijativama;

27.  poziva na stvaranje jedinstvene kontaktne točke za sve participativne alate EU-a, kao što su europska građanska inicijativa, predstavke koje se podnose Parlamentu, pritužbe Europskom ombudsmanu, javna savjetovanja i dijalozi s građanima, te na poboljšanje učinkovitosti tih alata, posebno tako što će se osigurati da se njima doprinosi utvrđivanju europskog programa, uz istodobno jamčenje jačanja predstavničke demokracije u postupku donošenja odluka; poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da ulože veće napore u informiranje javnosti o postojećim participativnim instrumentima;

28.  ponavlja svoj prijedlog za uspostavu trajnog mehanizma savjetovanja s građanima koji bi građanima, posebno mladima, omogućio da raspravljaju o prioritetima i politikama EU-a, te kojim bi se doprinijelo, među ostalim, primjeni provjere zakonodavstva s obzirom na njegov utjecaj na mlade (engl. „youth check)” kako bi se parlamentarna demokracija nadopunila, a ne zamijenila; predlaže da se predstavnike Parlamenta obavijesti o tim raspravama kako bi mogli procijeniti treba li, prema potrebi, poduzeti daljnje mjere;

29.  predlaže da se razmotri uvođenje europske iskaznice građana kojom bi se, primjerice, olakšalo ostvarivanje građanskih prava i glasovanje na europskim izborima, kao i upotreba participativnih instrumenata;

30.   ističe važnu ulogu uredâ mreže Europe Direct u povećanju sudjelovanja građana na lokalnoj razini u demokratskom životu EU-a; potiče države članice i subjekte na regionalnoj i lokalnoj razini da intenzivnije surađuju s tim uredima;

31.   poziva Komisiju da poveća upotrebu društvenih medija i digitalnih alata, s posebnim naglaskom na povećanju uključenosti mladih i osoba s invaliditetom u demokratski proces, čime bi se promicao njihov angažman, istodobno vodeći računa o smanjenoj dobi za glasovanje u državama članicama za europske izbore; u tom pogledu poziva Komisiju da ojača promicanje demokratskog sudjelovanja intenziviranjem dijaloga s građanima i podizanjem razine osviještenosti među građanima o utjecaju zakonodavstva EU-a na njihov svakodnevni život;

32.   smatra da je, s obzirom na sve veći utjecaj digitalne sfere na živote građana, posebno kada je riječ o društvenim medijima i umjetnoj inteligenciji, i dalje ključno da države članice i europske institucije ostanu usredotočene na stvaranje novih javnih politika i provedbu učinkovitih mehanizama za zaštitu temeljnih prava na internetu te borbu protiv vanjskog upletanja i dezinformacija jer oni predstavljaju egzistencijalne prijetnje demokraciji i samom ostvarivanju prava građana;

33.  potiče Vijeće i Komisiju da nastave pregovore o reviziji Uredbe (EZ) br. 1049/2001(26) kako bi se osiguralo da građani EU-a mogu u potpunosti ostvariti svoje pravo na pristup dokumentima i nadzor nad institucijama, tijelima, uredima i agencijama EU-a;

34.   ponavlja da je na temelju članka 25. UFEU-a potrebno sastaviti Statut EU-a o građanstvu kojim će se objediniti postojeća i buduća građanska prava kako bi se poboljšala provedivost građanskih prava i zajamčila jednakost građana, poboljšala kohezija i odgovorilo na društvene, gospodarske, političke i digitalne promjene; podsjeća da bi se to trebalo provesti u okviru Ugovorâ;

35.  predlaže da u području sudjelovanja i političkih prava, slobode kretanja i digitalnoga građanstva te u skladu s postojećim i budućim zakonodavstvom EU-a građani posebno imaju sljedeća prava:

36.  poziva na to da se u Statut EU-a o građanstvu uvrsti horizontalna klauzula o nediskriminaciji kao dodatna zaštitna mjera u pogledu jednakosti u ostvarivanju građanskih prava radi jamčenja nediskriminacije i zaštite građana, posebno pripadnika ranjivih i marginaliziranih skupina i osoba koje žive u prekograničnim regijama EU-a;

37.  poziva Komisiju da provede ciljane kampanje za podizanje razine osviještenosti o pravima i građanskim obvezama koje proizlaze iz građanstva EU-a i statuta, među ostalim uvođenjem paketa EU-a za pružanje informacija o građanstvu EU-a, te da namijeni više sredstava za građanstvo EU-a; naglašava da su, zahvaljujući digitalnoj i tehnološkoj revoluciji, građani postali pravi stupovi naših demokratskih sustava i da će ih upravo oni braniti;

38.  prima na znanje paket mjera za građanstvo, posebno Izvješće o građanstvu EU-a za 2023., koje je Komisija objavila 6. prosinca 2023., kako bi se građanstvo EU-a dodatno unaprijedilo i postalo konkretnije za građane EU-a; poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke koje to izvješće sadrži o građanstvu EU-a za 2023. i da poduzme potrebne korake za njihovu provedbu u skladu s postupkom iz Ugovorâ;

39.  ponavlja svoj poziv na sazivanje Konvencije za reviziju Ugovorâ, kako je predviđeno člankom 48. UEU-a; čvrsto vjeruje da bi se Konvencijom trebalo pažljivo procijeniti kako dodatno ojačati građanstvo EU-a;

o
o   o

40.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 158, 30.4.2004., str. 77. (2) SL L 156, 5.5.2021., str. 1. (3) SL L 141, 27.5.2011., str. 1. (4) SL L 186, 11.7.2019., str. 21. (5) SL L 173, 9.7.2018., str. 16. (6) SL L 107, 22.4.2016., str. 1. (7) SL L 354, 28.12.2013., str. 132. (8) SL L 106, 24.4.2015., str. 1. (9) SL L 163, 20.6.2019., str. 1. (10) SL L 130, 17.5.2019., str. 55. (11) SL L 231, 17.7.2020., str. 7. (12) SL C 283, 11.8.2023., str. 76. (13) SL C 283, 11.8.2023., str. 100. (14) SL C 449, 23.12.2020., str. 6. (15) SL C 347, 9.9.2022., str. 97. (16) SL C 347, 9.9.2022., str. 202. (17) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0230. (18) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0330. (19) SL C 99, 1.3.2022., str. 96. (20) SL C 347, 9.9.2022., str. 110. (21) SL C 263, 25.7.2018., str. 98. (22) Eurostat, „Archive: EU citizens living in another Member State - statistical overview” (Arhiv: Građani EU-a koji žive u drugoj državi članici – statistički pregled). (23) Europska komisija, „Građanstvo EU-a 2020. – Završno izvješće: Rezultati javnog savjetovanja o pravima građana EU-a 2020.”, prosinac 2020. (24) Podaci: Statistika EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) i anketa EU-a o radnoj snazi (EU-LFS); Grammenos, S. i Priestley, M., „Podaci povezani sa strategijom Europa 2020. i osobama s invaliditetom – tablice”. Eurostat, 2020. (25) Komunikacija Komisije od 17. lipnja 2022. naslovljena „Konferencija o budućnosti Europe: provođenje vizije u djelo” (COM(2022)0404). (26) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o izradi sveobuhvatne europske strategije za luke (2023/2059(INI))

P9_TA(2024)0025 A9-0443/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XVIII.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2023. naslovljenu „Pomorska sigurnost: u središtu čistog i modernog pomorskog prometa” (COM(2023)0268),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. ožujka 2023. o ažuriranju Strategije pomorske sigurnosti EU-a i njezina akcijskog plana naslovljenu „Poboljšana strategija pomorske sigurnosti EU-a za suočavanje s promjenjivim pomorskim prijetnjama” (JOIN(2023)0008),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan strategije pomorske sigurnosti, koji je Europsko vijeće usvojilo 24. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o reviziji Akcijskog plana strategije pomorske sigurnosti EU-a, koji je Europsko vijeće usvojilo 26. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. prosinca 2021. naslovljenu „Global Gateway” (JOIN(2021)0030),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 12. ožujka 2019. naslovljenu „EU i Kina – strateški pregled” (JOIN(2019)0005),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću od 20. lipnja 2023. naslovljenu „Europska strategija gospodarske sigurnosti” (JOIN(2023)0020),

–  uzimajući u obzir paket Komisije „Spremni za 55 %” od 14. srpnja 2021. o provedbi europskog zelenog plana,

–  uzimajući u obzir sporazum postignut 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (Pariški sporazum),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2007/60/EZ od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. svibnja 2013. naslovljenu „Luke: pokretač rasta” (COM(2013)0295),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. listopada 2023. o EU-ovom planu za borbu protiv organiziranog kriminala i trgovine drogom,

–  uzimajući u obzir akcijski plan EU-a „Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla”,

–  uzimajući u obzir Direktivu o kvaliteti zraka (2022/0347(COD)) [pregovori u tijeku],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2023/1804 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2014/94/EU(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2023/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o uporabi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2022/2557 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o otpornosti kritičnih subjekata i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2008/114/EZ(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2022/2560 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o stranim subvencijama kojima se narušava unutarnje tržište(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/352 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2017. o uspostavi okvira za pružanje lučkih usluga i zajedničkih pravila o financijskoj transparentnosti luka(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 906/2009 od 28. rujna 2009. o primjeni članka 81. stavka 3. Ugovora na određene kategorije sporazuma, odluka i usklađenih djelovanja između brodara u linijskom pomorskom prometu (konzorciji) te Komunikaciju Komisiji od 10. listopada 2023. o njezinu isteku 25. travnja 2024.,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, izmjeni Uredbe (EU) 2021/1153 i Uredbe (EU) br. 913/2010 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 1315/2013 (COM(2021)0812),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. o novoj strategiji EU-a za Kinu(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2021. o tehničkim i operativnim mjerama za učinkovitiji i čišći pomorski promet(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2019. o sigurnosnim prijetnjama povezanim sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i mogućim mjerama na razini EU-a za njihovo smanjenje(11),

–  uzimajući u obzir studiju iz rujna 2023. naslovljenu „Chinese Investments in European Maritime Infrastructure („Kineska ulaganja u europsku pomorsku infrastrukturu”), koju je zatražio Odbor za promet i turizam(12),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A9-0443/2023),

A.  budući da su naše luke pristupne točke EU-a prema svijetu i da kao takve imaju ključnu ulogu u njegovu gospodarstvu jer olakšavaju vanjsku trgovinu, povezuju sa zaleđem, osiguravaju rast plavoga gospodarstva i industrijske proizvodnje, energetsku tranziciju i sigurnost opskrbe energijom, kao i stratešku autonomiju EU-a;

B.  budući da luke pružaju ključnu javnu uslugu zbog čega bi ih trebalo uvažiti i cijeniti;

C.  budući da, iako je tržišno natjecanje među lukama korisno, trebalo bi izbjegavati njihovu međusobnu utrku u snižavanju standarda jer bi u suprotnom to naštetilo sigurnosti ili povećalo politički utjecaj ili stranu kontrolu putem ulaganja subjekata iz trećih zemalja, posebno poduzeća koja su u državnom vlasništvu i pod kontrolom ili utjecajem države;

D.  budući da su poduzeća u državnom vlasništvu trećih zemalja ili poduzeća koja su pod izravnom ili neizravnom kontrolom stranih država strateški povećala svoje financijske i operativne udjele u europskim lukama, terminalima, poduzećima i lučkoj infrastrukturi;

E.  budući da je Europska unija istaknula svoju želju za većom autonomijom u strateškim sektorima, ali nije učinila mnogo kako bi odgovorila na rast Kine u pomorskom sektoru i povezane sigurnosne posljedice;

F.  budući da su luke vrlo složeno okruženje s brojnim različitim dionicima i interesima zbog čega je zahtjevno ali i ključno prepoznati i procijeniti rizike od stranog utjecaja;

G.  budući da je ruska ratna agresija na Ukrajinu pokazala da postoje neprihvatljivi rizici ovisnosti o pojedinačnim trećim zemljama u strateškim sektorima i da je prijeko potrebno ojačati sigurnost i otpornost pomorske infrastrukture i lanaca vrijednosti kako bi se osigurao protok ključne robe;

H.  budući da su luke ponovno postale važne s vojnog i obrambenog stajališta, među ostalim u pogledu dvojne namjene lučke infrastrukture;

I.  budući da se europske luke često natječu s lukama trećih zemalja u kojima strana ulaganja trećih zemalja dodatno pogoršavaju nedostatak jednakih uvjeta u pogledu konkurencije i poštovanja standarda održivosti, prava radnika i fiskalnog opterećenja;

J.  budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti negativnim učincima praksi izbjegavanja zbog premještanja aktivnosti pretovara u luke trećih zemalja, kako u smislu narušavanja konkurentnosti luka EU-a tako i povećanja izmještanja emisija ugljika;

K.  budući da luke imaju nezamjenjivu ulogu u EU-ovom upravljanju krizama jer osiguravaju kontinuitet lanaca opskrbe i uspostavljaju alternativne rute, među ostalim uspostavom alternativnih ruta za opskrbu ukapljenim prirodnim plinom (UPP) u kratkom vremenu i povećanjem skladištenja plina u Europi;

L.  budući da najudaljenijim regijama i otocima luke često služe kao glavna društvena i gospodarska veza s ostatkom EU-a;

M.  budući da su luke ključne za dekarbonizaciju vodnog prometa, uzimajući u obzir zeleni plan i ciljeve smanjenja onečišćenja te ključnu ulogu energije iz obnovljivih izvora na moru; budući da je važno smanjiti onečišćenje zraka koje uzrokuju brodovi u lučkim područjima, među ostalim emisije crnog ugljika;

N.  budući da će na lučka područja i lučke djelatnosti diljem EU-a utjecati podizanje razine mora;

O.  budući da luke kombiniraju i štite niz različitih obalnih aktivnosti u korist građana, obalnih zajednica i morskog okoliša tako što pružaju pomoć u održavanju obalnih staništa i poboljšanju kvalitete zraka u aglomeracijama oko luka;

P.  budući da bi se boljim logističkim planiranjem između luka i korisnika, uključujući brodare, mogao izbjeći nepotreban cestovni prijevoz diljem Europe; budući da bi uža suradnja među lukama radi jačanja međuregionalnih veza i skraćivanja veza mogla dovesti do učinkovitijih ulaganja u lučku infrastrukturu, otpornijih uvoznih/izvoznih ruta i učinkovitijeg korištenja resursa, javnih i privatnih sredstava te nedovoljno iskorištenih kapaciteta;

Q.  budući da su luke dio šireg vodnog ekosustava koji obuhvaća širok raspon aktivnosti, uključujući pomorski promet, brodogradnju, proizvodnju pomorske opreme, unutarnju plovidbu i logistiku;

R.  budući da Komisija nije pretočila jasnu potrebu za multidisciplinarnim i integriranim pristupom europskim lukama u konkretne mjere, što je tijekom vremena dovelo do neujednačenosti propisa o lukama;

Strani utjecaj

1.  ističe opetovana upozorenja obavještajnih agencija na rizik od gospodarske ovisnosti, špijunaže i sabotaže uzrokovane gospodarskom prisutnošću i operativnom uključenošću subjekata iz trećih zemalja u našoj kritičnoj infrastrukturi i strateškim sektorima, na primjer u lučkom sektoru(13), među ostalim aktivnosti stranih plovila;

2.  poziva Komisiju da predstavi strateški okvir politika EU-a kako bi se smanjio i ograničio utjecaj i financijski i operativni nadzor koji se provodi nad lukama EU-a, njihovim procesima i operacijama u zaleđu od strane trećih zemalja, među ostalim sudjelovanje i nadzor u upravljanju lučkim upravama, u duhu postizanja ravnoteže između održavanja otvorenog ulagačkog okruženja i ublažavanja rizika; poziva Komisiju i države članice da također prate uključenost trećih zemalja u luke susjednih zemalja obuhvaćene europskom politikom susjedstva i politikom proširenja;

3.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama predloži okvir za neprekidno praćenje utjecaja trećih zemalja u lukama EU-a, posebno lukama TEN-T mreže, upravljanju terminalima EU-a i svjetskom kontejnerskom prijevozu te za izvješćivanje o tome i da procijeni moguće veze između djelovanja određene treće zemlje u tim sektorima;

4.  naglašava da ograničavanje stranih ulaganja u pojedinačnu luku u državi članici, posebno poduzeća koja su u državnom vlasništvu i pod kontrolom ili utjecajem države, može negativno utjecati na konkurentski položaj te luke u usporedbi sa susjednim lukama koje nemaju ta ograničenja, što naglašava potrebu za izradom zajedničke europske strategije; smatra da asimetrično širenje stranih ulaganja među zemljama EU-a može ugroziti jedinstvo, kapacitete za upravljanje krizama i otpornost EU-a; traži od Komisije da analizira mogući učinak na zapošljavanje i trgovinu na lokalnoj razini i razini EU-a koji bi mogao imati ograničavanje ulaganja trećih zemalja u europske luke;

5.  potiče nacionalne lučke uprave, države članice i Komisiju da razviju odgovarajući format za stratešku suradnju među europskim lukama kako bi se smanjio rizik od toga da ih vanjski akteri okrenu jedne protiv drugih;

6.  naglašava da, unatoč tome što na razini EU-a postoje zaštitni mehanizmi, kao što su provjera izravnih stranih ulaganja i pravila tržišnog natjecanja, ti instrumenti nisu dovoljni za rješavanje pitanja sve veće gospodarske snage vanjskih sila putem pojedinačnih poduzeća, među ostalim poduzeća koja su u državnom vlasništvu i pod kontrolom ili utjecajem države, i uvelike ovise o provedbi u pojedinačnim državama članicama;

7.  naglašava važnost povećanja suradnje EU-a u provjeri i blokiranju ulaznih ulaganja u kritičnu infrastrukturu, pri čemu se ne može isključiti snažan negativni učinak na druge države članice ili na EU u cjelini i da bi ta suradnja trebala uključivati razmjenu informacija o prijetnjama i prilikama;

8.  snažno potiče Komisiju da ojača ulogu zaštitnih mjera za luke ambicioznom revizijom Uredbe o izravnim stranim ulaganjima(14), među ostalim uvođenjem obveznog sustava za provjeru izravnih stranih ulaganja u svim državama članicama, osiguravanjem da su postupci provjere jasni i objektivni te da su definicije, područje primjene i postupovni aspekti dosljedni u svim državama članicama kako bi se osigurali jednaki uvjeti na razini EU-a;

9.  naglašava i ključnu važnost mehanizma iz članka [47.] revidirane Uredbe o mreži TEN-T [xxx/2024], kojim se državama članicama nalaže da provjeravaju ulaganja trećih zemalja u infrastrukturu mreže TEN-T s obzirom na njihove potencijalne rizike za sigurnost ili javni poredak, što se mora smatrati dopunom odredbama Uredbe o izravnim stranim ulaganjima jer se taj mehanizam primjenjuje i na ulaganja u infrastrukturu (npr. stjecanje udjela u terminalu) i na infrastrukturne radove koje u EU-u obavlja poduzeće iz treće zemlje (npr. u javnoj nabavi za izgradnju terminala u europskoj luci) te naglašava da bi njezina učinkovita primjena za dotičnu lučku infrastrukturu trebala biti temelj europske strategije za luke;

10.  naglašava važnost praćenja provedbe Uredbe (EU) 2022/2560 o stranim subvencijama kojima se narušava unutarnje tržište; poziva Komisiju da pomno prati tržište lučkog sektora i, prema potrebi, intervenira po službenoj dužnosti kako je predviđeno člankom 9. ove Uredbe;

11.  poziva Komisiju da istraži i procijeni učinak vertikalne integracije u pomorskoj logistici te učinak Uredbe o skupnom izuzeću konzorcija, koja ističe 2024., i stvaranja saveza kontejnerskog prijevoza na utjecaj trećih zemalja u lukama EU-a; poziva Komisiju da po potrebi intervenira kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje, pravedna ravnoteža moći i jednaki uvjeti za sve aktere u lučkom ekosustavu;

12.  posebno ističe da ukupna prisutnost poduzeća pod kontorolom i/ili utjecajem kineske države u lukama osnovne mreže i čvorištima transeuropske prometne mreže ima važne posljedice za otpornost i sigurnost pojedinačnih čvorišta i mreže u cjelini; podsjeća da prisutnost ulagača iz trećih zemalja u lukama može državama članicama otežati njihovu ulogu dvojne namjene;

13.  poziva Komisiju i države članice da hitno provedu procjenu rizika sudjelovanja Kine u pomorskoj infrastrukturi koja uključuje njezin utjecaj na rad i okoliš, ovisnosti i procjenu uskih grla u prijevozu robe iz Kine u EU i pretovar te da bi tom procjenom trebalo obuhvatiti i druge treće zemlje;

14.  podsjeća da je za pomorski i lučki europski sektor karakteristično mnoštvo različitih struktura upravljanja te različiti načini za omogućavanje ulaganja, od sustava izdavanja dozvola i koncesija, preko dodjele vlasništva nad lučkom infrastrukturom, do potpunih operativnih ovlasti nad lučkim upravama; u tom pogledu ističe važnost mjera upravljačkih tijela luka za ublažavanje rizika kako bi se zaštitio nadzor postavljanjem višestrukih uvjeta (operativnih, socijalnih, ekoloških itd.) za upravljanje terminalom; ističe, međutim, ograničenja pristupa koji se temelji isključivo na koncesijama za luke i/ili ugovorima o zakupu;

15.  predlaže da sve države članice uvedu zakone i razviju planove za nepredvidive situacije u slučaju velikih sukoba ili drugih izvanrednih stanja ili za slučajeve očite zlouporabe ili dvojne namjene kritične infrastrukture s negativnim posljedicama za sigurnost ili javni poredak, kako bi mogle ponovno preuzeti kontrolu nad lukama, terminalima i drugom pomorskom infrastrukturom, uključujući ukidanje prava na koncesiju i/ili obustavu prava na posjedovanje u slučaju vlasništva i sudjelovanja;

16.  traži znatna javna i privatna ulaganja u luke koje se nalaze u prekomorskim područjima i najudaljenijim regijama kako bi ih se pretvorilo u strateške klastere za multimodalni prijevoz, proizvodnju, skladištenje i distribuciju energije te obranu; poziva Komisiju da u svoj prijedlog uvrsti odredbe kojima se ograničava utjecaj i operativna kontrola trećih zemalja u tim lukama;

Sigurnost

17.  poziva Komisiju i države članice da se posebno pozabave potrebom za sprečavanjem i smanjenjem rizika od špijunaže i sabotaže u lukama koje imaju dvojnu namjenu i vojnu funkciju, kao što su luke kojima se koristi NATO, među ostalim putem stranih plovila;

18.  poziva Komisiju i države članice da se pozabave pitanjem upotrebe pouzdane tehnologije u pomorskoj logistici i funkcioniranju kontejnerskih terminala; izražava zabrinutost zbog sve veće ovisnosti o proizvođačima iz trećih zemalja za (graničnu) sigurnosnu opremu u lukama, kao i za kontejnerske dizalice koje mogu prikupljati podatke o podrijetlu i odredištu kontejnera; potiče ulaganja u istraživanje i razvoj u tim područjima kako bi poduzeća iz EU-a mogla preuzeti vodeću ulogu u proizvodnji i prodaji tih tehnologija;

19.  smatra da složene i izrazito digitalne logističke operacije čine cijele logističke lance osjetljivijima na prekide; stoga traži da se ograniči i prati pristup stranih subjekata koji su u državnom vlasništvu i pod kontrolom ili utjecajem države lučkim operacijama i informacijama;

20.  poziva Komisiju da posebnu pozornost obrati na prijetnju koju strana ulaganja mogu predstavljati za intelektualno vlasništvo, posebno prisilnim prijenosom tehnologije;

21.  naglašava da je visoka razina kibernetičke sigurnosti i kibernetičke otpornosti svih aktera u našim lukama ključna za sprečavanje špijunaže i ozbiljnih poremećaja u lučkim sustavima i operacijama jer se rizik od kibernetičkih prijetnji znatno povećao posljednjih godina; traži od Komisije da provede daljnja istraživanja i prikupi podatke o pokrivenosti i rizicima uključivanja poduzeća iz trećih zemalja u kibernetičku sigurnost i sigurnost podataka u kritičnoj infrastrukturi te da podrži razvoj sveobuhvatnih planova za nepredvidive situacije za luke uz tehničku i operativnu potporu Europske agencije za pomorsku sigurnost; smatra da je rizik da se zbog nedostatka kibernetičke sigurnosti negativni učinci preliju iz jedne luke u drugu visok i da bi stoga sve države članice trebale zadržati visoke standarde te da treba preporučiti razmjenu najboljih praksi i iskustava;

22.  ističe sve veću važnost zaštite kritične infrastrukture na moru i pod vodom (uključujući energetske cjevovode, komunikacijske mreže i objekte za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru) za sigurnost i zaštitu voda i operacija EU-a u njima;

23.  naglašava da, iako razmjena podataka u logistici doprinosi učinkovitosti, prilagodljivosti i otpornosti lanaca opskrbe, upotreba platformi koje su u državnom vlasništvu trećih zemalja i pod njihovom kontrolom ili utjecajem u lukama predstavlja gospodarske i strateške rizike za EU te bi je trebalo spriječiti;

24.  žali zbog činjenice da kriminalne organizacije zloupotrebljavaju luke u EU-u kao ključne točke za ulazak nedopuštenih droga, što utječe na društvo u cjelini i ugrožava sigurnost luka, obližnjih gradova i njihovih stanovnika; poziva Komisiju da predstavi mjere za učinkovitu europsku suradnju u borbi protiv trgovine drogom, proizvodnje droga i subverzivnog kriminala; u tom pogledu pozdravlja plan Komisije od 18. listopada 2023. za borbu protiv trgovine drogom i organiziranog kriminala te naglašava potrebu za koordiniranim pristupom EU-a borbi protiv svih vrsta transnacionalnog organiziranog kriminala;

25.  naglašava da su europske luke posebno izložene krijumčarenju nezakonitih proizvoda, primjerice oružja ili krivotvorenih predmeta, te carinskim prijevarama i prijevarama u pogledu PDV-a te da je potrebno pojačati borbu protiv tih aktivnosti; u tom pogledu ističe važnost suradnje između tijela za upravljanje lukama i tijela kaznenog progona, među ostalim u upotrebi digitalnih alata i podataka kako bi se osigurale sigurne i zaštićene lučke operacije; smatra da bi luke, ako postoji dostatna pravna opravdanost, trebale imati pristup svim alatima kojima mogu doprinijeti svojoj sigurnosti;

26.  ističe da sigurnost luka ovisi o njihovoj otpornosti na klimatske i okolišne promjene; stoga poziva Komisiju da provede studiju za analizu klimatskih rizika za europske luke i povezanu prometnu infrastrukturu, utvrđujući pritom kategorije rizika, npr. podizanje razine mora, poplave, ekstremne vrućine, da analizira rizike po regijama i utvrdi mjere za rješavanje tih rizika, među ostalim troškove tih mjera i potrebna ulaganja; poziva države članice da provedu dugoročnu procjenu rizika svojih kritičnih lučkih infrastruktura za okoliš i da pravodobno poduzmu mjere prilagodbe;

Uloga luka u energetskoj tranziciji

27.  naglašava ključnu ulogu luka u energetskoj tranziciji kako je navedeno u zelenom planu EU-a kao energetskih čvorišta za pretvorbu, kondicioniranje i skladištenje nositelja energije, za proizvodnju energije, uvoz kritičnih sirovina, kao čvorišta za hvatanje i skladištenje ugljika, servisnih stanica i čvorišta za proizvodnju za odobalne energetske objekte i čvorišta u prometnim sustavima kojima se podupire energetska tranzicija;

28.  podsjeća da EU do 2030. namjerava uvesti 10 milijuna tona zelenog vodika te da je za ostvarenje tog cilja i za europsku lučku strategiju od ključne važnosti sveobuhvatna strategija za uvoz, koordinaciju i razvoj infrastrukture i da bi je trebalo brzo uspostaviti;

29.  poziva Komisiju i države članice da se pozabave sve većom potrebom za ulaganjima u luke i terminale te njihovu infrastrukturu kako bi mogle odigrati svoju ulogu u energetskoj tranziciji; poziva Komisiju da analizira i razmotri potrebu za brzim izdavanjem dozvola za proširenje luka u okviru energetske tranzicije, primjerice uvođenjem energije vjetra na moru, kako luke ne bi postale usko grlo u energetskoj tranziciji; ističe potrebu za održivijim upravljanjem pomorskim prostorom i obalama kako bi se oslobodio potencijal energije iz obnovljivih izvora na moru; potiče korištenje lučkih područja za uvođenje fotonaponske energije i energije vjetra;

30.  naglašava važnost povećanja sinergija između transeuropske prometne mreže i transeuropske energetske mreže;

31.  traži od Komisije da u svoju strategu kružnoga gospodarstva uvrsti luke te da pomogne državama članicama i lokalnim lučkim upravama pružanjem smjernica za provedbu projekata povezanih s kružnošću; poziva Komisiju da riješi sve veći problem izljeva nafte u lukama i pomorskim kanalima;

32.  traži od Komisije da ostvari svoju ambiciju u pogledu modalnog prelaska, kako je predloženo u zelenom planu, te da se pozabavi preostalim izazovima u pogledu unutarnjih plovnih putova, a posebno željezničkog prijevoza tereta, kako bi se povećala njihova upotreba u lukama i njihova povezanost sa zaleđem;

33.  ističe da energetska tranzicija u lukama, brodograditeljskoj industriji i pomorskom sektoru neće biti moguća bez kvalificirane radne snage i odgovarajućeg javnog i privatnog financiranja; apelira na Komisiju da osigura mogućnosti osposobljavanja, obrazovanja i cjeloživotnog učenja otporne na promjene u budućnosti te da promiče socijalni dijalog kako bi lučke radnike stavila u središte digitalne i zelene tranzicije te kako bi industrija postala privlačnija ženama; ponavlja važnu društvenu ulogu luka u osiguravanju mnogih izravnih i neizravnih radnih mjesta te naglašava potrebu za očuvanjem pravednih i sigurnih radnih uvjeta za sve lučke i pomorske radnike; ističe da su nedavne krize pokazale da su pomorci, članovi posade, ribari i lučki radnici ključni radnici na prvoj liniji i da je njihova dobrobit ključna kako bi se posao i dalje odvijao;

Konkurentnost luka i poduzeća u EU-u

34.  naglašava da bi konkurentnost luka trebala biti jedan od glavnih prioriteta europske strategije za luke;

35.  naglašava da su jačanje gospodarskog položaja luka EU-a i poboljšanje njihove konkurentnosti u svjetskom gospodarstvu ključni za ograničavanje stranog utjecaja i sigurnosnih rizika te za suverenost europskog lanca opskrbe; smatra da europsko zakonodavstvo ne bi smjelo ugroziti konkurentnost luka EU-a i dovesti do izmještanja emisija ugljika i premještanja poslovanja u luke izvan EU-a;

36.  ističe rizike premještanja aktivnosti pretovara kontejnera u luke trećih zemalja kako bi se izbjegli zahtjevi Direktive EU-a o sustavu trgovanja emisijama(15) i Uredbe FuelEU Maritime(16); traži strogu primjenu odredbi o praćenju pretovara iz ta dva zakonodavna akta kako bi se otkrilo i zabranilo takvo ponašanje, kao i procjenu jesu li te odredbe dovoljne za učinkovito odvraćanje od izbjegavanja na štetu okoliša, rasta i radnih mjesta u Europi te jesu li potrebne dodatne mjere;

37.  poziva Komisiju da analizira i odgovori na potrebe europskih luka za ulaganjima kako bi one ostale konkurentne u budućnosti i da radi na stabilnijoj ulagačkoj klimi, uključujući transparentnost i predvidljivost u procjenama ulaganja, i javnih i privatnih;

38.  naglašava da bi, kako bi se održala konkurentnost luka EU-a i funkcioniranje moguće europske strategije za luke, trebalo izbjeći prekomjerno administrativno opterećenje koje bi moglo ugroziti funkcioniranje takve strategije;

39.  naglašava da je dosljedna europska strategija za luke ključna za osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja; potiče pojačanu suradnju među europskim lukama i uklanjanje štetnih praksi kao što je narušavanje konkurencije preniskim cijenama;

40.  smatra da je carinska unija koja dobro funkcionira ključna za konkurentnost, održivost i otpornost EU-a; smatra da će se reformiranom i ojačanom carinskom unijom sa zajedničkim carinskim zakonikom očuvati cjelovitost jedinstvenog tržišta, pomoći održati konkurentnost EU-a u dvostrukoj zelenoj i digitalnoj tranziciji te izbjeći nepošteno tržišno natjecanje među europskim lukama;

41.  naglašava da razlike u politikama carinskih postupaka na točkama ulaska EU-a u carinsku uniju često narušavaju trgovinske tokove i ugrožavaju cjelovitost europskog jedinstvenog tržišta;

42.  podsjeća na važnost uspostave usklađenih carinskih provjera u svim europskim lukama kako bi se izbjegla različita primjena sanitarnih standarda ili standarda dužne pažnje; inzistira na tome da Komisija osigura da se carinske kontrole diljem EU-a provode slijedeći iste standarde, korištenjem izravnog jedinstvenog mehanizma carinske kontrole, u suradnji s državama članicama i uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti;

43.  podsjeća da luke nisu samostalna imovina jer su dio širokog vodnog ekosustava pomorske logistike, industrije i lanaca opskrbe vođenih potražnjom europskih uvoznika i izvoznika;

44.  zabrinut je zbog toga što su brodarska poduzeća iz EU-a suočena s restriktivnim zakonodavstvom o pomorskoj kabotaži u Kini, kojim im se u stvarnosti zabranjuje kabotaža između kineskih luka, a kabotaža je ključni element poslovnog modela kineskih brodarskih poduzeća u određenim lukama EU-a i među njima; poziva Komisiju da istraži mogućnost uvođenja recipročnog zakona EU-a o pomorskoj kabotaži koji bi se mogao primjenjivati na određene otpremnike iz trećih zemalja, na primjer Kinu; podsjeća da nedostatak ulagačkog reciprociteta u lukama šteti interesima EU-a;

45.  naglašava važnost inicijative EU-a naslovljene „Global Gateway” kao strateške svjetske alternative kineskoj inicijativi „Jedan pojas, jedan put”; naglašava potencijal projekata Global Gateway u pomorskoj industriji (npr. lučke infrastrukture, cestovne i željezničke veze u zaleđu, zelenog vodika) za stvaranje mreže luka koja olakšava trgovinu, ulaganja i uzajamno korisna partnerstva;

46.  naglašava hitnu potrebu za poboljšanjem snage, kapaciteta i otpornosti veza europskih luka u zaleđu, posebno onih koje su dio mreže TEN-T, pri čemu bi se trebale uzeti u obzir potrebe za smanjenjem emisija i energetskom učinkovitošću te trebalo nastojati da se unutarnji prijevoz u što većoj mjeri preusmjeri na željeznički prijevoz i unutarnje plovne putove, uz istodobnu pripremu za učinke klimatskih promjena kao što su ekstremni vremenski uvjeti i niske razine vode unutarnjih plovnih putova;

47.  predlaže da Komisija uspostavi tzv. atlas europskih luka u kojem će se, među ostalim, prikupljati dostupnost europskih komercijalnih luka u pogledu opskrbe električnom energijom s kopna i alternativnih goriva, infrastrukture u zaleđu (posebno željeznice) i plovnih putova, koji bi se mogao temeljiti na interaktivnim kartama TENtec-a i Europskom informativnom portalu za alternativna goriva, ali bi također trebao uključivati manje luke i dodatne informacije; smatra da bi takvo mapiranje moglo pomoći u stvaranju opće činjenične osnove za kontinuirani razvoj luka EU-a i povezanih industrija, kao što su prijevoz tereta i putnika, brodovi za kružna putovanja, ribolov, energija vjetra na moru, opskrba gorivom i proizvodnja goriva;

48.  naglašava važnost pomorske proizvodnje, na primjer brodogradnje i njezina lanca opskrbe, u EU-u kao temelja za održavanje uspješnog vodnog sektora; poziva Komisiju da istraži i procijeni učinak ovisnosti Europe o stranoj pomorskoj proizvodnji, da hitno utvrdi ambicioznu europsku industrijsku pomorsku strategiju i poduzme odgovarajuće mjere za povećanje konkurentnosti i otpornosti europskih brodogradilišta i njihovih cijelih lanaca opskrbe;

49.  poziva Komisiju da uvede poticajni digitalni okvir za poticanje programa za inovacije i daljnju digitalizaciju luka, kao što su programi tzv. pametnih luka, kako bi se poboljšala učinkovitost, produktivnost i održivost luka; posebno ističe potencijal digitalizacije za optimizaciju pristajanja u lukama (kako bi se skratilo vrijeme čekanja u obalnim vodama i lukama), dolazaka na vrijeme, naprednih navigacijskih sustava (za uštedu goriva i smanjenje emisija), sustava automatske identifikacije (za veću sigurnost na moru i bolju provedbu odredbi o okolišu), kao i za bespilotne letjelice i rješenja umjetne inteligencije koja vode do boljih odluka o lučkoj infrastrukturi;

50.  naglašava da će se lukama morati dodijeliti odgovarajuća financijska sredstva i instrumenti financiranja kako bi ostale konkurentne, imale poticajnu ulogu u zelenoj tranziciji i kako bi ograničile rizike od stranog utjecaja; traži da se povećaju financijska sredstva namijenjena lukama u okviru Instrumenta za povezivanje Europe; naglašava važnost privatnih ulaganja u luke i činjenicu da poduzeća osiguravaju radna mjesta i inovacije u lukama i oko njih;

Zaključak

51.  traži da se održi europski sastanak na vrhu o lukama kako bi se dodatno razradila navedena pitanja i istražile mogućnosti jačanja suradnje među europskim lukama u tu svrhu;

52.  poziva Komisiju da do kraja 2024. predstavi sveobuhvatnu europsku strategiju za luke kako bi se navedena pitanja riješila;

o
o   o

53.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 234, 22.9.2023., str. 1. (2) SL L 234, 22.9.2023., str. 48. (3) SL L 333, 27.12.2022., str. 164. (4) SL L 249, 14.7.2021., str. 38. (5) SL L 79 I, 21.3.2019., str. 1. (6) SL L 330, 23.12.2022., str. 1. (7) SL L 57, 3.3.2017., str. 1. (8) SL L 348, 20.12.2013., str. 1. (9) SL C 117, 11.3.2022., str. 40. (10) SL C 506, 15.12.2021., str. 12. (11) SL C 23, 21.1.2021., str. 2. (12) Institut Mercator za kineske studije, Bečki institut za međunarodne ekonomske studije, Institut za međunarodne gospodarske odnose, Kineska ulaganja u europsku pomorsku infrastrukturu, listopad 2023. (13) AIVD, MIVD i NCTV, Dreigingsbeeld Statelijke actoren 2, studeni 2022. (14) Uredba (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji (SL L 79 I, 21.3.2019., str. 1.). (15) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.). (16) Uredba (EU) 2023/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o upotrebi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 234, 22.9.2023., str. 48.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o provedbi Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade (CETA) (2023/2001(INI))

P9_TA(2024)0026 A9-0400/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir Zajednički instrument za tumačenje Sveobuhvatnoga gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade i Europske unije i njezinih država članica(2),

–  uzimajući u obzir strateško partnerstvo za ključne sirovine između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane, koje je dogovoreno i pokrenuto na sastanku na vrhu EU-a i Kanade 14. i 15. lipnja 2021.,

–  uzimajući u obzir Odluku br. X/2023 Zajedničkog odbora CETA-e o tumačenju određenih pojmova iz članka 8.10., Priloga 8.-A i članka 8.39.,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 15. veljače 2017. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane(3),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 2/15 Suda Europske unije od 16. svibnja 2017. u skladu s člankom 218. stavkom 11. UFEU-a o Sporazumu o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura(4),

–  uzimajući u obzir zajedničke izjave domaćih savjetodavnih skupina EU-a i Kanade,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 11. listopada 2022. o provedbi i izvršenju trgovinskih sporazuma EU-a (COM(2022)0730),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. lipnja 2022. naslovljenu „Snaga trgovinskih partnerstava: zajedno za zeleni i pravedan gospodarski rast” (COM(2022)0409),

–  uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog odbora CETA-e od 31. ožujka 2023. nakon njegova trećeg sastanka,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2022. o budućnosti međunarodne investicijske politike EU-a(5),

–  uzimajući u obzir preporuke Zajedničkog odbora CETA-e od 26. rujna 2018. o trgovini, djelovanju u području klime i Pariškom sporazumu, o trgovini i rodu te o malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Strategija za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.”(COM(2020)0152),

–  uzimajući u obzir izvješća različitih specijaliziranih odbora, Foruma civilnog društva i Foruma za regulatornu suradnju,

–  uzimajući u obzir Šesto izvješće o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) objavljeno 20. ožujka 2023.,

–  uzimajući u obzir uzastopne revizije koje je Glavna uprava Komisije za zdravlje i sigurnost hrane provela 2014., 2019. i 2022. u pogledu sljedivosti i kvalitete postojećih sustava kontrole kojima se uređuje proizvodnja govedine i svinjetine namijenjene izvozu u Europsku uniju,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A9-0400/2023),

A.  budući da je CETA jedan od prvih trgovinskih sporazuma koji je EU sklopio s nekim drugim velikim gospodarstvom OECD-a nakon Južne Koreje; budući da je to bio i najambiciozniji sveobuhvatni sporazum koji su EU ili Kanada sklopili u to vrijeme, uključujući dosad nezabilježen pristup javnoj nabavi na podsaveznoj i saveznoj razini;

B.  budući da se CETA privremeno primjenjuje od 21. rujna 2017., tj. više od šest godina;

C.  budući da važne odredbe, posebno one koje se odnose na zaštitu ulaganja, još uvijek nisu primijenjene jer nisu sve države članice ratificirale Sporazum;

D.  budući da Kanada i EU dovršavaju Nacrt odluke Zajedničkog odbora CETA-e o tumačenju određenih pojmova iz članka 8.10., Priloga 8.-A i članka 8.39. kojima se utvrđuje područje prava na reguliranje u kontekstu poglavlja o zaštiti ulaganja i o olakšavanju pristupa MSP-ova sustavu sudova za ulaganja u okviru CETA-e;

E.  budući da je EU 2022. nakon Sjedinjenih Američkih Država i Kine bio treći najveći trgovinski partner Kanade koji je činio 8,2 % njezine svjetske trgovine robom; budući da je Kanada iste godine bila na 14. mjestu među međunarodnim trgovinskim partnerima EU-a te je činila gotovo 1,4 % njegove ukupne vanjske trgovine robom;

F.  budući da je agresivni rat Rusije protiv Ukrajine pokazao da je potrebno diversificirati trgovinske sporazume i smanjiti ovisnost o uvozu i izvozu od ograničenog broja trgovinskih partnera te da je važno sklapati trgovinske sporazume s partnerima koji imaju slične interese;

G.  budući da je djelotvorna provedba i praćenje trgovinskih sporazuma EU-a ključan prioritet Parlamenta, Vijeća i Komisije za praćenje, ocjenu i prilagodbu zajedničke trgovinske politike EU-a; budući da je izvješćivanje o provedbi Sporazuma s Kanadom pravovremen i koristan doprinos razmatranju o funkcioniranju trgovinskih sporazuma EU-a;

H.  budući da je institucionalni okvir u sklopu CETA-e sada u potpunosti uspostavljen, s 19 specijaliziranih odbora, Forumom za regulatornu suradnju i Forumom civilnog društva, a njihovi programi i izvješća javno su dostupni;

I.  budući da je Kanada bila prva zemlja s kojom je EU uspostavio strateško partnerstvo za ključne sirovine, koje je naknadno dopunjeno inicijativom Zelenog saveza, digitalnim partnerstvom EU-a i Kanade i partnerstvom u području oceana;

J.  budući da Kanada aktivno sudjeluje u dijalogu WTO-a o onečišćenju plastikom i okolišno održivoj trgovini plastikom i Odboru WTO-a za trgovinu i okoliš, ali nije članica inicijative za reformu subvencija za fosilna goriva;

K.  budući da sada postoji dovoljno iskustva, podataka i statističkih informacija za ocjenu privremene provedbe CETA-e;

L.  budući da je Kanada svjetski predvodnik u zajedničkom oblikovanju javne politike za socijalno i solidarno gospodarstvo te budući da socijalno i solidarno gospodarstvo čini gotovo 10 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) u određenim pokrajinama kao što je Quebec i na njega otpada otprilike 210 000 radnih mjesta;

Glavni zaključci i preporuke

1.  ističe da se CETA oslanja na partnerstvo utemeljeno na pravilima i vrijednostima kojim se promiče sigurnije i stabilnije gospodarsko okruženje među trgovinskim partnerima, što je posebno važno u kontekstu povećanih geopolitičkih neizvjesnosti, i koji se temelji na načelima održivog razvoja i poštovanja ljudskih prava te radnim i ekološkim standardima; smatra da takva predvidljivost može potaknuti gospodarski rast, razmjenu robe, pružanje usluga, sudjelovanje u javnoj nabavi, privlačnost ulaganja, kvalitetno zapošljavanje, stvaranje većeg broja i bolje plaćenih radnih mjesta te poboljšanje radnih uvjeta i životnog standarda; napominje, međutim, da se u okviru CETA-e treba dodatno ojačati održivi razvoj, poštovanje ljudskih i radničkih prava te zaštititi klimu;

2.  sa zadovoljstvom napominje da se trgovina robom između EU-a i Kanade povećala za 66 % od 2016. do 2022., dok se trgovina uslugama između EU-a i Kanade povećala za 46 %, što je nadmašilo ostalu trgovinu izvan EU-a; konstatira činjenicu da se tijekom prvih pet godina privremene primjene izvoz robe iz EU-a u Kanadu povećao za 47 %, a najveći dobitak zabilježen je kod izrađenih proizvoda, kemijskih proizvoda te hrane i proizvoda životinjskog podrijetla; napominje da se većina bojazni koje su iznesene prije privremene primjene sporazuma u vezi s priljevom kanadskih poljoprivrednih proizvoda na tržište EU-a nije ostvarila; primjećuje da je kanadski izvoz u EU porastao za 46,4 %, a najveća je dobit zabilježena u rudama, dragom kamenju i metalima te mineralnim gorivima i uljima;

3.  ističe da se bilateralna trgovina prehrambenim i poljoprivrednim proizvodima između EU-a i Kanade znatno povećala, pri čemu se izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU-a u Kanadu povećao za 62 %, dok se uvoz tih proizvoda u EU iz Kanade povećao za 52 % od početka privremene primjene CETA-e; napominje da je to znatno koristilo proizvođačima i izvoznicima s obje strane te da je također doprinijelo otvaranju radnih mjesta; pozdravlja znatno povećanje broja mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća u Uniji koja izvoze u Kanadu, kao i povećanje vrijednosti izvezenih proizvoda te primjećuje da sporazum prema tome značajno pridonosi njihovim interesima;

4.  naglašava da se pri provedbi CETA-e, kao i pri provedbi svih drugih trgovinskih sporazuma EU-a, mora voditi računa o poštovanju održive poljoprivredne proizvodnje, reciprocitetu i održavanju visokih standarda, posebno sanitarnih, fitosanitarnih i veterinarskih standarda, te o provedbi odgovarajućih kontrola i praćenju međusobne usklađenosti s tim standardima;

5.  pozdravlja činjenicu da su se trgovinski tokovi između dviju strana općenito pokazali otpornima tijekom pandemije i u teškoj situaciji uzrokovanoj ruskom ratnom agresijom na Ukrajinu, kad su se oduprli pritisku na lance opskrbe i doprinosili jačanju sigurnosti opskrbe hranom; smatra da bi CETA trebala služiti kao alat za olakšavanje suradnje i zajedničkog djelovanja u obnovi Ukrajine nakon što rat završi;

6.  ističe da je izvoz iz EU-a ključan za zapošljavanje; pozdravlja činjenicu da je CETA doprinijela stvaranju novih mogućnosti zapošljavanja jer se broj radnih mjesta povezanih s izvozom iz EU-a u Kanadu povećao s 624 000 u 2017. na više od 700 000 u 2021.;

7.  naglašava važnost olakšavanja mobilnosti radne snage u okviru CETA-e jer se time osigurava odgovarajući prijenos vještina između EU-a i Kanade te sprječava nestašica kvalificirane radne snage; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da je 2022. uspješno sklopljen prvi sporazum o uzajamnom priznavanju u okviru CETA-e, i to za kvalifikacije arhitekata; smatra da bi plava karta EU-a mogla dodatno olakšati razmjene između dvaju konkurentnih gospodarstava s visokoobrazovanim stanovništvom; ističe da programi razmjene između akademskih institucija EU-a i Kanade mogu dugoročno dodatno doprinijeti potrebnoj mobilnosti radne snage;

8.  napominje da su dvije najvažnije kategorije proizvoda koje EU i Kanada međusobno izvoze strojevi i prijevozna oprema koji čine oko 34 % izvoza i uvoza, te kemijski i farmaceutski proizvodi i proizvodi od plastike koji čine oko 20 % ukupnog izvoza i uvoza; napominje, međutim, da je sektor rudarstva i vađenja sirovina, posebno gnojiva, nikla, uranija i katranskog pijeska, vrlo značajan kad je riječ o uvozu iz Kanade, u usporedbi s drugim trgovinskim partnerima, koji čini gotovo 20 % ukupnog EU-ova uvoza iz Kanade; ističe da je pristup ključnim sirovinama od pouzdanih trgovinskih partnera, uključujući Kanadu, glavni element strategije EU-a za ključne sirovine i od iznimne je važnosti za ostvarivanje održive zelene tranzicije;

9.  naglašava da je suradnja u pogledu pristupa ključnim sirovinama jako važna u trenutačnom geopolitičkom okruženju, kao i za zelenu i pravednu tranziciju, te pozdravlja potpisivanje Strateškog partnerstva EU-a i Kanade za ključne sirovine u srpnju 2021. u okviru CETA-e, koje bi trebalo poduprijeti integraciju lanaca vrijednosti sirovina između EU-a i Kanade te poticati suradnju u području znanosti, tehnologije i inovacija; napominje da je to važna sastavnica Europske strategije gospodarske sigurnosti; uvjeren je da se vađenje sirovina mora odvijati uz poštovanje ekoloških standarda te radničkih i ljudskih prava, uključujući prava autohtonih naroda;

10.  pozdravlja činjenicu da se europska i kanadska poduzeća stalno i sve više koriste povlasticama dodijeljenima u okviru CETA-a, pri čemu su stope iskorištavanja povlastica i za EU i za Kanadu 2022. iznosile 60 % u usporedbi s 40 % odnosno 52 % iz 2018.; sa zanimanjem primjećuje da se manja poduzeća koriste povlasticama u većoj mjeri od velikih poduzeća te da su stope iskorištavanja znatno više za poljoprivredno-prehrambene industrije u usporedbi s proizvodnim industrijama; naglašava da za nekoliko država članica EU-a niske stope iskorištavanja u ključnim sektorima ukazuju na propuštene uštede troškova i smanjene socijalne pogodnosti od Sporazuma; potiče oba partnera da nastave promicati mjere za povećanje informiranosti o CETA-i među dionicima u obje regije, među ostalim na EU-ovoj platformi „Access2Markets”; naglašava važnost poticanja novih mogućnosti za poduzeća i potrošače u okviru digitalne trgovine u skladu sa standardima EU-a;

11.  napominje da je stopa iskorištavanja carinske kvote za uvoz govedine i teletine u EU 2021. iznosila samo 3 % te da su izvoznici iz EU-a povećali svoj tržišni udio u Kanadi, tako da EU izvozi više smrznute govedine u Kanadu nego što iz nje uvozi; napominje, međutim, da se stopa iskorištavanja te carinske kvote s vremenom može promijeniti zbog varijacija na drugim kanadskim izvoznim tržištima, posebno u SAD-u i Kini;

12.  ističe da, prema izvješću o reviziji Glavne uprave Komisije za zdravlje i sigurnost hrane, Kanada tek treba na zadovoljavajući način provesti preporuke Glavne uprave iz revizije sljedivosti i kvalitete postojećih sustava kontrole kojima se uređuje proizvodnja govedine i svinjetine namijenjene izvozu u Europsku uniju;

13.  pozdravlja uvođenje usklađene potvrde EU-a o izvozu za izvoz svježe peradi iz odobrenih država članica, koja se primjenjuje od 2021.; poziva Komisiju da nastoji ostvariti daljnji napredak u pogledu sličnih certifikata za prerađeno meso te ovčje i kozje meso te da istodobno pojača napore za osiguravanje strožih sustava sljedivosti mesnih proizvoda; poziva Komisiju da u okviru upravljačkog odbora i u suradnji s kanadskim vlastima i državama članicama ostvari napredak u priznavanju preostalih sustava kontrole mesa kako bi se ostalim državama članicama omogućio izvoz mesa u Kanadu;

14.  žali zbog toga što se u CETA-i općenito ne primjenjuje načelo regionalizacije te se EU smatra jedinstvenim područjem u pogledu stočarske proizvodnje, ali ne i u pogledu proizvodnje voća i povrća, što znači da svaka država članica mora pojedinačno pregovarati i dogovoriti izvozne zahtjeve za svaki proizvod; poziva da se taj nedostatak ispravi što je prije moguće u okviru Zajedničkog upravljačkog odbora EU-a i Kanade;

15.  poziva Komisiju da olakša aktualnu suradnju s kanadskim vlastima kako bi se u CETA-i više pozornosti posvetilo zaštitnim mjerama za standarde dobrobiti životinja i ocijenila izvedivost buduće uspostave zrcalnih klauzula u tom području kako bi se zajamčila istovjetnost standarda dobrobiti životinja, a time i jednaki uvjeti za proizvode životinjskog podrijetla iz EU-a i uvezene proizvode životinjskog podrijetla;

16.  podsjeća da trgovinska politika EU-a, a posebno CETA, ima znatan gospodarski učinak na najudaljenije regije te stoga naglašava potrebu za zaštitom interesa tih regija u budućim pregovorima ili mogućim revizijama tog sporazuma;

17.  smatra da bi neke carinske kvote za proizvode EU-a trebalo dodijeliti gospodarskim subjektima registriranima u najudaljenijim regijama te da pritom treba voditi računa o njihovoj gospodarskoj situaciji; naglašava da je različito postupanje prema gospodarskim subjektima u najudaljenijim regijama ključno za osiguravanje konkurentnosti poduzeća i poštenu raspodjelu carinskih kvota među trgovačkim zastupnicima, čime se izbjegava koncentracija koristi među malim brojem gospodarskih subjekata;

18.  prima na znanje činjenicu da stopa iskorištavanja carinske kvote u prosjeku iznosi 98 % za izvoz sira iz EU-a; međutim, poziva na transparentniji i fleksibilniji kanadski sustav upravljanja carinskim kvotama za mliječne proizvode, posebno za kvotu za sir, te potiče kanadske vlasti da što prije postignu napredak u pogledu moguće revizije sustava;

19.  ističe važnost priznavanja sustava oznaka zemljopisnog podrijetla kao ključne sastavnice tog sporazuma; naglašava potrebu za daljnjom učinkovitom provedbom zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za nositelje prava iz EU-a u Kanadi kako bi se osiguralo povjerenje u pravilno funkcioniranje Sporazuma;

20.  prima na znanje činjenicu da su se tijekom prvih šest godina privremene primjene CETA-e izvoz usluga iz EU-a u Kanadu i uvoz usluga iz Kanade u EU povećali za 54 % odnosno 74 %, s najvećim dobicima u području usluga prijevoza, poslovnih usluga te informacijskih, računalnih i telekomunikacijskih usluga, posebno u korist manjih država članica EU-a u kojima usluge imaju znatnu ulogu u gospodarskoj strukturi zemlje;

21.  pozdravlja konkretna nastojanja da se olakša pristup javnoj nabavi, kao što je jedinstvena pristupna točka u Kanadi; smatra da bi, čak i ako brojna poduzeća iz EU-a uspješno sudjeluju u kanadskim natječajima, primjerice za regionalni željeznički prijevoz putnika u Ontariju ili mostove u Montrealu, dobavljači iz EU-a mogli dodatno iskoristiti ponuđene mogućnosti, posebno u pogledu infrastrukturnih projekata i nadmetanja za ugovore s pokrajinama ili općinama;

22.  poziva strane da stave na raspolaganje svu pravnu i administrativnu potporu i alate koji su MSP-ovima potrebni za sudjelovanje u trgovini i ulaganjima u okviru CETA-e, kako bi se potaknula veća razmjena i bolje sudjelovanje s ciljem iskorištavanja prednosti CETA-e, među ostalim aktivnim mjerama za olakšavanje internacionalizacije MSP-ova, olakšali postupci i otklonile tehničke prepreke trgovini koje nerazmjerno pogađaju MSP-ove; u tom pogledu pozdravlja preporuku o MSP-ovima koju je Zajednički odbor donio 2018. i naknadne akcijske planove, uključujući konkretne mjere kao što je pokretanje platforme „Access2Markets” u listopadu 2020., putem koje se MSP-ovima pružaju praktične informacije o trgovinskim sporazumima i trgovinskim preprekama; očekuje da će se ex-post evaluacijom pružiti podaci o razvoju udjela MSP-ova u trgovini između EU-a i Kanade; poziva stranke da razmotre mogućnost sveobuhvatnog poglavlja o MSP-ovima koje bi bilo slično onima u sporazumima s Novim Zelandom i Čileom;

23.  s obzirom na važnost sektora socijalnog i solidarnog gospodarstva u Kanadi te na akcijski plan za socijalno gospodarstvo koji je Komisija donijela 9. prosinca 2021.(6), poziva Zajednički odbor da utvrdi koje bi se konkretne mjere mogle uvesti za promicanje veće suradnje između socijalnih i solidarnih aktera diljem Atlantika;

24.  potiče obje strane da nastave sa svojim aktivnostima informiranja, s posebnim naglaskom na MSP-ovima i na akterima u socijalnom i solidarnom gospodarstvu, kako bi se ciljanim informativnim kampanjama povećala informiranost o mogućnostima koje nudi CETA te istodobno osiguralo da žene i muškarci imaju jednake koristi od Sporazuma;

25.  pozdravlja činjenicu da je Zajednički odbor CETA-e već 2018. donio preporuku o trgovini i rodu, koja sadržava obvezu razmjene metoda i postupaka za prikupljanje podataka razvrstanih po rodu, upotrebu pokazatelja, metodologija praćenja i evaluacije te analizu rodno usmjerenih statističkih podataka povezanih s trgovinom; ističe da bi trgovina trebala koristiti svima, a posebno ojačati ekonomsko osnaživanje žena; snažno potiče Zajednički odbor CETA-e da nastavi pratiti učinke sporazuma na rodna pitanja; smatra da rad u okviru zajednički usvojenog akcijskog plana može poslužiti kao primjer drugim trgovinskim sporazumima, čak i ako u samom sporazumu ne postoje posebna poglavlja o trgovini i rodu; podsjeća na Rezoluciju Parlamenta o Akcijskom planu za rodnu ravnopravnost III(7) i potiče Komisiju da objavi podatke o primjeni sporazuma koji su lakše dostupni i razvrstani po rodu, posebno u vezi s poglavljima o javnoj nabavi te trgovini i radu;

26.  poziva Komisiju da spriječi slabljenje načela predostrožnosti kao temeljnog načela Europske unije sadržanog u Ugovorima i jamca zaštite europskih poljoprivrednika i građana; ističe važnost promicanja načela predostrožnosti u svim aspektima trgovine i osiguravanja njegove primjene, izbjegavajući pritom neopravdane prepreke trgovini;

27.  naglašava da CETA pruža okvir kojim se potiču i trgovina i mjere u području klime uključivanjem obveza suradnje u pitanjima okoliša od zajedničkog interesa povezanima s trgovinom, kao što su klimatske promjene, kao što je vidljivo iz preporuke o trgovini, mjera u području klime i Pariškog sporazuma, prvenstveno promicanjem čistih tehnologija; naglašava koliko je važno da se ubrza prelazak proizvodnje energije u Kanadi, koja je dio globalne proizvodnje energije, na čistu energiju proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora; pozdravlja rast trgovine ekološkim dobrima za 27 % od početka privremene primjene; napominje, međutim, da Kanada smatra da su određeni elementi europskih zakonodavnih i nezakonodavnih inicijativa u pogledu europskog zelenog plana tehničke prepreke trgovini; poziva stranke da pronađu sinergije s provedbom mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama i drugim inicijativama u EU-u te da zajednički podupru rad na razvoju zajedničkih ili usporedivih metodologija za emisije ugljika na međunarodnoj razini;

28.  pozdravlja pokretanje digitalnog partnerstva EU-a i Kanade kao ključnog pokretača zelene i digitalne tranzicije; poziva obje strane da ojačaju suradnju u okviru provedbe CETA-e u pitanjima od zajedničkog strateškog interesa kao što su umjetna inteligencija, kibernetička sigurnost i borba protiv dezinformacija;

29.  pozdravlja aktivno sudjelovanje i praćenje provedbe CETA-e od strane domaćih savjetodavnih skupina i Foruma civilnog društva koji okuplja stotine predstavnika iz cijelog EU-a i Kanade, uključujući poduzeća, organizacije za zaštitu okoliša i organizacije rada, civilno društvo, akademsku zajednicu i predstavnike autohtonih zajednica iz Kanade, te koji svojim zajedničkim izjavama aktivno doprinose radu Odbora za trgovinu i održivi razvoj; potiče Komisiju i Odbor za trgovinu i održivi razvoj da poduzmu daljnje korake u vezi s njihovim prijedlozima; naglašava da bi mandat domaćih savjetodavnih skupina trebao biti i razmatranje učinka cjelokupnog sporazuma na održivost; ističe da je važno u njihov rad uključiti razmatranja o utjecaju poglavlja o zaštiti ulaganja na održivost i ljudska prava;

30.  poziva obje strane da osiguraju bolju integraciju malih poljoprivrednika i potrošača u domaće savjetodavne skupine u kontekstu obnove tih skupina;

31.  ustraje na učinkovitoj provedbi posebnih obveza u vezi s odredbama o trgovini i održivom razvoju koje su sastavni dio CETA-e i koje su neophodne za ostvarivanje postavljenih ciljeva, uključujući ranu reviziju poglavlja o trgovini i održivom razvoju na koju su se strane obvezale u Zajedničkom instrumentu za tumačenje, a koja još nije provedena; prima na znanje da će Komisija 2024. provesti ex-post evaluaciju CETA-e, uključujući njezino poglavlje o trgovini i održivom razvoju, u kojoj će sudjelovati neovisni stručnjaci, što će biti prilika da se CETA ocijeni u odnosu na novi pristup Komisije iz lipnja 2022. i da se razmotri prihvaćanje konkretnih prijedloga koje je Kanada iznijela 2020., kako bi se za određene odredbe tog poglavlja utvrdilo snažnije obvezujuće područje primjene; podsjeća da Zajednički odbor može donijeti obvezujuću odluku o utvrđivanju provedbenih planova za jačanje suradnje u područjima u kojima bi se ex-post evaluacijom utvrdili nedostaci i očekuje od njega da to učini; smatra da bi radu usmjerenom na bolju provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju ili njegovoj reviziji trebalo prethoditi smisleno savjetovanje sa svim dionicima;

32.  napominje da je Ujedinjena Kraljevina prestala biti članica Europske unije nakon privremene primjene CETA-e; napominje da su Ujedinjena Kraljevina i Kanada dogovorile niz bilateralnih trgovinskih sporazuma kako bi se ta činjenica uzela u obzir, među ostalim u pogledu upotrebe i kumulacije carinskih kvota; napominje da će se neki od tih sporazuma prestati primjenjivati nakon 2024., što može uzrokovati manje poremećaje u uspostavljenim lancima opskrbe; poziva Komisiju da istraži mogućnost sklapanja novih sporazuma u slučajevima u kojima bi ti poremećaji mogli negativno utjecati na gospodarske subjekte Unije;

33.  poziva strane da preispitaju CETA-u nakon ratifikacije i iskoriste revizijsku klauzulu kako bi se uveo odgovarajući i učinkovit mehanizam za rješavanje sporova u području trgovine i održivog razvoja te da među različitim metodama provedbe razmotre upotrebu sankcija kao instrumenta s odvraćajućim učinkom, odnosno krajnje mjere u slučaju ozbiljnih povreda; naglašava svoju želju da se u tom preispitivanju razmotri institucionalizacija postojeće suradnje u području trgovine i rodne ravnopravnosti; naglašava da bi se u okviru tog preispitivanja trebalo razmotriti uvođenje posebnih strogih odredbi o pravima autohtonih naroda, uključujući Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 169 i Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda;

34.  potiče Belgiju, Bugarsku, Cipar, Francusku, Grčku, Mađarsku, Irsku, Italiju, Poljsku i Sloveniju da brzo ratificiraju CETA-u jer će to biti ključno i za ažuriranje Sporazuma te ponovno ističe važnost potpune primjene CETA-e i njezinih odredbi o zaštiti ulaganja;

35.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladi i parlamentu Kanade.

(1) SL L 11, 14.1.2017., str. 23. (2) SL L 11, 14.1.2017., str. 3. (3) SL C 252, 18.7.2018., str. 348. (4) Mišljenje Suda od 16. svibnja 2017. u skladu s člankom 218. stavkom 11. UFEU-a o Sporazumu o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura, ECLI:EU:C:2017:376. (5) SL C 32, 27.1.2023., str. 96. (6) Komunikacija Komisije od 9. prosinca 2021. naslovljena „Izgradnja gospodarstva za ljude: akcijski plan za socijalnu ekonomiju” (COM(2021)0778). (7) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. ožujka 2022. o Akcijskom planu EU-a za rodnu ravnopravnost III (SL C 347, 9.9.2022., str. 150.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o strategiji EU-a za srednju Aziju (2023/2106(INI))

P9_TA(2024)0027 A9-0407/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 15. svibnja 2019. naslovljenu „EU i srednja Azija: nove mogućnosti za snažnije partnerstvo” (JOIN(2019)0009),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o novoj strategiji za središnju Aziju od 17. lipnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. rujna 2018. po naslovom „Povezivanje Europe i Azije – temelji za strategiju EU-a” (JOIN(2018)0031),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. prosinca 2021. naslovljenu „Global Gateway” (JOIN(2021)0030),

–  uzimajući u obzir ishode 18. sastanka ministara vanjskih poslova EU-a i srednje Azije održanog 17. studenoga 2022. u Samarkandu, koji je bio usmjeren na pronalaženje rješenja za zajedničke izazove,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije šefova država srednje Azije i predsjednika Europskog vijeća objavljeno nakon drugog regionalnog sastanka na visokoj razini održanog u Čolpon-Ati 2. lipnja 2023.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pojačanom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kazahstana, s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji o uspostavi partnerstva između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Kirgiske Republike, s druge strane(2),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća od 13. lipnja 2022. o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji između Europske unije, s jedne strane, i Kirgiske Republike, s druge strane (COM(2022)0277),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji o uspostavi partnerstva između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, te Republike Tadžikistana s druge strane(3),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane(4),

–  uzimajući u obzir ishode Konferencije EU-a i srednje Azije o povezivosti održane 18. studenoga 2022., drugog gospodarskog foruma EU-a i srednje Azije održanog 18. i 19. svibnja 2023., četvrtog Foruma civilnog društva EU-a i srednje Azije održanog 10. ožujka 2023. i sedme konferencije na visokoj razini EU-a i srednje Azije o okolišu i vodnim resursima održane 23. i 24. veljače 2023.,

–  uzimajući u obzir studiju koju je financirao EU naslovljenu „Održive prometne veze između Europe i srednje Azije”, koju je provela Europska banka za obnovu i razvoj i koja je objavljena 30. lipnja 2023.,

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju između EU-a i Kazahstana o strateškom partnerstvu u području sirovina, baterija i vodika iz obnovljivih izvora, potpisan 7. studenoga 2022.,

–  uzimajući u obzir ishode dijaloga o ljudskim pravima sa srednjoazijskim državama,

–  uzimajući u obzir Zajednički plan za produbljivanje veza između EU-a i srednje Azije, koji je podržan na 19. ministarskom sastanku EU-a i srednje Azije održanom 23. listopada 2023.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu čelnika država srednje Azije i njemačkog saveznog kancelara nakon njihova sastanka na vrhu održanog 29. rujna 2023. u Berlinu,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kazahstanu, Kirgistanu, Tadžikistanu, Turkmenistanu i Uzbekistanu,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost III za razdoblje 2021. – 2025.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a(5),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0407/2023),

A.  budući da su od donošenja strategije EU-a o srednjoj Aziji 2019. na regiju utjecali znatni vanjski čimbenici, kao što su nezakonita ruska ratna agresija na Ukrajinu, talibansko preuzimanje vlasti u Afganistanu i sve odlučnija vanjska politika Kine, kao i unutarnja nestabilnost, posebno nasilni nemiri u Kazahstanu u siječnju 2022., nasilna represija nakon prosvjeda pamirskih naroda u autonomnoj oblasti Gorski Badahšan u Tadžikistanu u studenome 2021. i svibnju 2022. te u Republici Karakalpakstanu u Uzbekistanu u srpnju 2022. i opetovani sukobi na granici između Kirgistana i Tadžikistana;

B.  budući da je srednja Azija regija od strateškog interesa za EU u pogledu sigurnosti i povezivosti, kao i energetske diversifikacije i diversifikacije resursa, rješavanja sukoba i obrane multilateralnog međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, koji se dovode u pitanje ruskim napadom na naše vrijednosti, pogoršanjem globalne krize opskrbe hranom, agresijom i zlodjelima, širenjem dezinformacija, korupcijom koja se koristi kao oružje i uplitanjem u izbore;

C.  budući da nijedna od srednjoazijskih država ne podržava rusku invaziju na Ukrajinu i ne priznaje ukrajinske regije koje je Rusija pripojila kao dijelove Ruske Federacije;

D.  budući da je 28. ožujka 2023. posebni izaslanik EU-a za sankcije pozvao zemlje u regiji da izbjegnu pružanje pomoći Moskvi u pokušajima izbjegavanja sankcija nametnutih Rusiji zbog njezine ratne agresije na Ukrajinu;

E.  budući da ruski dužnosnici i propagandisti i dalje koriste agresivnu retoriku protiv nekih srednjoazijskih država, posebno protiv Kazahstana, čime dovode u pitanje njegovu teritorijalnu cjelovitost i nacionalni identitet;

F.  budući da okolnosti kao što su izolacija Rusije zbog njezine ratne agresije na Ukrajinu, jačanje trgovinskih putova kroz srednju Aziju koji zaobilaze Rusiju, planirano proširenje EU-a u istočnoj Europi i sve veći utjecaj Kine u regiji zahtijevaju potpuno preispitivanje strategije EU-a za srednju Aziju i aktivniju prisutnost demokratskog EU-a u regiji kao alternative etabliranim autokratskim akterima;

G.  budući da je potrebno osigurati povezanost između Europe i Azije na način da se izbjegne prelaženje preko ruskog teritorija; budući da EU ima velik interes za uvođenje učinkovitih trgovinskih i energetskih koridora između Europe i Azije, što je vidljivo iz konferencije o povezanosti između Europske unije i srednje Azije koja je održana u Samarkandu 18. studenoga 2022.;

H.  budući da je svih pet srednjoazijskih država ratificiralo Pariški sporazum; budući da su one posebno osjetljive na posljedice klimatskih promjena; budući da su loše upravljanje vodom i onečišćenje velikih rijeka za navodnjavanje polja pamuka doveli do neučinkovitog korištenja i iskorištavanja vodnih resursa u regiji; budući da se ledenjaci u srednjoj Aziji i dalje brzo smanjuju, pogoršavajući jednu od najtežih kriza opskrbe vodom na Zemlji i izlažući ranjivo stanovništvo tog područja katastrofalnim zdravstvenim, ekološkim i socijalnim problemima; budući da su česti sukobi zbog vode i politička nestabilnost ograničili mogućnost jedinstvenog planiranja i učinkovitog usmjeravanja prekograničnih rijeka; budući da geopolitičke promjene u široj regiji predstavljaju priliku za smisleniju regionalnu suradnju; budući da se takva regionalna suradnja pokazala učinkovitom u kontekstu diplomacije u području voda i rješavanja graničnih sporova te će biti još važnija za rješavanje sve većih prekograničnih prijetnji koje predstavljaju klimatske promjene;

I.  budući da su sporazumi o pojačanom partnerstvu i suradnji sporazumi nove generacije koji su temelj suradnje EU-a sa srednjom Azijom; budući da je Kazahstan prva srednjoazijska država koja je 2015. potpisala Sporazum o pojačanom partnerstvu i suradnji, koji je stupio na snagu 1. ožujka 2020., nakon što su ga ratificirale sve države članice, i koji bi trebalo periodično preispitivati; budući da su pregovori o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji između EU-a i Kirgistana zaključeni 6. srpnja 2019., ali sporazum još nije potpisan zbog pravnog spora između Vijeća i Komisije; budući da su pregovori o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana zaključeni 6. srpnja 2022.; budući da su početkom 2023. EU i Tadžikistan započeli pregovore o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji; budući da je 1998. potpisan Sporazum o partnerstvu i suradnji s Turkmenistanom, ali Parlament nije dao suglasnost za ratifikaciju sporazuma zbog svoje duboke zabrinutosti zbog kratkoročnih mjerila za napredak Turkmenistana u području ljudskih prava i temeljnih sloboda;

J.  budući da je prvi sastanak čelnika EU-a i srednje Azije održan u Astani 27. listopada 2022., nakon čega je 2. lipnja 2023. u Čolpon-Ati uslijedio drugi takav sastanak; budući da je sastanak na vrhu čelnika planiran za 2024.; budući da ti sastanci predstavljaju daljnju institucionalizaciju odnosa između EU-a i srednje Azije i dopunjuju rad postojećih regionalnih dijaloga i platformi;

K.  budući da je prvi sastanak na vrhu C5+1 između čelnika srednje Azije i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država održan u New Yorku 19. rujna 2023.; budući da je sastanak na vrhu C5+Njemačka održan u Berlinu 29. rujna 2023.;

L.  budući da svih pet srednjoazijskih država ima slabe rezultate u pogledu demokracije koji se dodatno pogoršavaju te su klasificirane kao autoritarni režimi i da se prema izvješću organizacije Freedom House o slobodi u svijetu za 2023. smatraju „neslobodnima”; budući da je prema Svjetskom indeksu slobode medija za 2023. zabilježeno znatno pogoršanje stanja slobode medija u srednjoj Aziji i da je prosječni rezultat za srednju Aziju prema indeksu percepcije korupcije za 2022. bio znatno ispod globalnog prosjeka; budući da Reporteri bez granica prijavili brojne slučajeve u kojima srednjoazijske vlasti vrše pritisak na svoje medije kako bi na „neutralan” način pratile rusku invaziju na Ukrajinu ili je potpuno ignorirale;

M.  budući da je Odbor Parlamenta za vanjske poslove posjetio Tadžikistan i Uzbekistan od 21. do 25. veljače 2022. te Kazahstan i Kirgistan od 21. do 25. kolovoza 2023.; budući da njegovo Izaslanstvo u odborima za parlamentarnu suradnju između EU-a i Kazahstana, EU-a i Kirgistana, EU-a i Uzbekistana i EU-a i Tadžikistana te za odnose s Turkmenistanom i Mongolijom održava redovite međuparlamentarne odnose sa zemljama srednje Azije;

N.  budući da u srednjoj Aziji postoje dobro utemeljeni strahovi od radikalizacije, sve većeg ekstremizma i terorističke prijetnje, pri čemu se vrlo velik broj bivših boraca ISIS-a vraća u regiju, a u Afganistanu vlada teško sigurnosno stanje;

O.  budući da su žene i djevojčice u srednjoj Aziji i dalje vrlo podložne zlostavljanju, posebno s obzirom na to da postoji visoka razina prihvaćanja nasilja nad ženama i niska razina osviještenosti o rodnim stereotipima;

P.  budući da su dječji brakovi i dalje uobičajeni u srednjoj Aziji, posebno u Kirgistanu i Tadžikistanu, gdje svaka osma djevojčica završi u braku prije nego što napuni 18 godina;

Suradnja EU-a sa srednjom Azijom

1.  naglašava da se EU i srednja Azija suočavaju s dubokim globalnim i regionalnim geopolitičkim promjenama i izazovima, što je znatan poticaj za rad na dugoročnoj, strukturiranoj i uzajamno korisnoj suradnji u pitanjima od zajedničkog interesa; snažno potiče EU da pojača svoju suradnju sa srednjom Azijom, s obzirom na geostratešku važnost te regije, te da promiče strateško partnerstvo s tim zemljama širenjem suradnje na političkoj i gospodarskoj razini; pozdravlja povećani kontakt na visokoj razini između EU-a i srednje Azije, posebno sastanke između šefova država srednje Azije i predsjednika Europskog vijeća te rad posebnog predstavnika EU-a za srednju Aziju; poziva na daljnje postupanje nakon svih tih sastanaka i izjava na visokoj razini uz poduzimanje konkretnih mjera; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je prvi sastanak na vrhu EU-a i srednje Azije planiran za 2024. te da je podržan Zajednički plan za produbljivanje veza između EU-a i srednje Azije, koji služi kao strateški plan za unapređenje dijaloga i suradnje u određenim područjima, uključujući izgradnju kulturne, socijalne i gospodarske otpornosti; potiče EU da nastavi promicati političke i gospodarske reforme kojima se jačaju vladavina prava, demokracija, dobro upravljanje i poštovanje ljudskih prava; napominje da je Parlament spreman promicati parlamentarnu suradnju sa srednjom Azijom;

2.  napominje da su ruska ratna agresija na Ukrajinu i njezin povećani nacionalistički narativ oslabili položaj Rusije u regiji i potaknuli srednju Aziju da nastavi suradnju s drugim akterima te da su ti akteri pojačali suradnju sa srednjom Azijom; također prima na znanje kineski angažman u regiji; naglašava da EU sada ima priliku proširiti svoje veze sa srednjom Azijom i imati istaknutiju ulogu u regiji; naglašava da bi EU trebao iskoristiti tu priliku kako bi potaknuo uzajamno korisnu suradnju i srednjoj Aziji ponudio partnerstvo koje može postati poseban dio šire strategije prema istočnim susjedima EU-a; smatra da bi jačanje te suradnje također doprinijelo suzbijanju utjecaja Rusije u regiji;

3.  naglašava važnost transatlantske suradnje u pogledu srednje Azije i poziva EU da preuzme inicijativu u izradi zajedničke strategije za srednju Aziju sa Sjedinjenim Američkim Državama, koja bi trebala uključivati suradnju u područjima promicanja demokracije, ulaganja i trgovine, gospodarstva i regionalne sigurnosti;

4.  ponovno ističe predanost EU-a suradnji sa zemljama srednje Azije na postizanju mira, sigurnosne stabilnosti, blagostanja i održivog razvoja uz puno poštovanje međunarodnog prava, kao i načela poštovanja neovisnosti, suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti svih zemalja, nekorištenja sile ili prijetnje njezinom uporabom te mirnog rješavanja međunarodnih sporova;

5.  odbacuje sve pokušaje da se olakša ili na bilo koji način pomogne međunarodnom priznavanju secesionističkog entiteta na okupiranom Cipru, uključujući u vezi s njegovim navodnim dobivanjem statusa promatrača u Organizaciji turkijskih država; potiče dotične srednjoazijske države da istinski poštuju načela suverenosti i teritorijalne cjelovitosti svih država i da ne ratificiraju izmijenjeni Statut Organizacije turkijskih država kojim bi se provela odluka o dodjeli statusa promatrača;

6.  uviđa da ruska ratna agresija na Ukrajinu i njezine posljedice predstavljaju izazove i prilike za srednjoazijske države, koje tradicionalno održavaju bliske odnose s Rusijom; ističe da je jačanje gospodarskih odnosa i političkih veza sa zemljama srednje Azije u interesu EU-a, među ostalim i kako bi se izbjegavanje sankcija protiv Rusije i Bjelarusa svelo na najmanju moguću mjeru; naglašava važnost kontinuirane bliske razmjene informacija o sankcijama i poziva vlasti srednjoazijskih država, posebno Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana, da blisko surađuju s EU-om, posebno s njegovim izaslanikom za sankcije, kako bi pojačale svoje napore u sprečavanju izbjegavanja sankcija; osuđuje postupak kojim Rusija novači srednjoazijske migrante i građane kako bi se borili u Ukrajini i podupire mjere usmjerene na njegovo zaustavljanje; prima na znanje pojedinačne napore srednjoazijskih država kako bi se osiguralo da se njihova državna područja ne koriste za zaobilaženje sankcija EU-a i pozdravlja administrativne mjere Kazahstana i njegovu visoku političku predanost u tom pogledu; poziva EU da primijeni diferencirani pristup u svojoj strategiji za srednju Aziju kojim će se procijeniti razina suradnje s EU-om u pogledu politike sankcija protiv Rusije; prima na znanje ulogu koju same države članice imaju u osiguravanju da se izvoz robe koja će vjerojatno i dalje dospjeti u Rusiju preko središnje Azije podvrgne odgovarajućim preventivnim kontrolama;

7.  smatra da je potrebno revidirati strategiju EU-a za srednju Aziju kako bi se ažurirala s obzirom na geopolitičke događaje posljednjih godina; ponovno ističe ključnu ulogu pojačanih sporazuma o partnerstvu i suradnji kao okvira za suradnju sa srednjoazijskim državama; sa zabrinutošću napominje da Sporazum o pojačanom partnerstvu i suradnji s Kirgistanom, o kojem su pregovori zaključeni 2019., i dalje nije potpisan; poziva Vijeće i Komisiju da brzo napreduju u tekućim pregovorima o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji s Tadžikistanom, da riješe otvorena pitanja i bez daljnje odgode potpišu sporazume o pojačanom partnerstvu i suradnji s Kirgistanom i Uzbekistanom kako bi Parlament mogao izvršavati svoje ovlasti u pogledu ratifikacije tih sporazuma; naglašava da nepotpisivanje takvih sporazuma nakon zaključenja pregovora dovodi u pitanje vjerodostojnost EU-a kao globalnog aktera;

8.  napominje da se u sporazumima o pojačanom partnerstvu i suradnji sa državama srednje Azije, o kojima se dosad pregovaralo, stavlja snažan naglasak na poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava; naglašava važnost uključivanja ljudskih prava, demokratskih vrijednosti, rodne ravnopravnosti, slobodnih medija i zelene tranzicije u interakciju sa srednjoazijskim vladama;

Regionalna suradnja

9.  ističe velik potencijal uzajamno korisne suradnje u području održivog razvoja, povezivosti, energije, kritičnih sirovina i sigurnosti, pri čemu je središnja Azija ključna regija za povezanost istoka i zapada; u tom kontekstu podsjeća na znatne geopolitičke posljedice ruske ratne agresije na Ukrajinu, koje su oživjele srednji koridor ne samo kao regionalnu gospodarsku zonu, već i kao alternativnu i održivu rutu između Azije i Europe kojom se izbjegava prelazak ruskog teritorija; podsjeća da novi euroazijski kopneni most prolazi sankcioniranim ruskim i bjeloruskim teritorijem; naglašava važnost promicanja regionalne integracije duž Srednjeg koridora i napominje da je potrebno ukloniti uska grla utvrđena u studiji koju je provela Europska banka za obnovu i razvoj, kako bi se privukla prijeko potrebna financijska sredstva za infrastrukturne projekte u okviru strategije Global Gateway; poziva Komisiju da istraži mogućnost potpore Europske investicijske banke ulaganjima u razvoj infrastrukture u srednjoazijskim državama, posebno u Srednjem koridoru;

10.  smatra da bi se politika EU-a prema srednjoj Aziji u području energetike, povezivosti i diversifikacije resursa trebala temeljiti na europskom zelenom planu i na uzajamno korisnim strateškim partnerstvima kojima se uzimaju u obzir posebnosti svake srednjoazijske države, osiguravajući im pristup modernim tehnologijama i kvalitetnim radnim mjestima, uz istodobno jamčenje sigurnog i konkurentnog pristupa sirovinama i energiji za EU; u tom je pogledu zabrinut zbog stvaranja ovisnosti o Rusiji zbog potpisivanja sporazuma o prirodnom plinu između Gazproma i Uzbekistana preko Kazahstana;

11.  prepoznaje ključnu ulogu EU-a u financiranju sektorskih reformi u srednjoj Aziji, poboljšanju njezine energetske učinkovitosti i smanjenju emisija stakleničkih plinova; pozdravlja pokretanje projekta održive energetske povezanosti u srednjoj Aziji (SECCA) 2022. i sa zanimanjem iščekuje njegov pozitivan učinak na jačanje nacionalnih politika prelaska na održiv energetski sustav i povećanje ulaganja, kapaciteta i osviještenosti o obnovljivoj energiji i energetskoj učinkovitosti u regiji;

12.  naglašava važnost pozitivne ulagačke klime za gospodarski razvoj srednje Azije te trgovinu i suradnju između EU-a i srednje Azije; ističe da pozitivna ulagačka klima koja dovodi do stvaranja kvalitetnih radnih mjesta s odgovarajućim plaćama i pristojnim radnim uvjetima ovisi o stabilnim demokratskim institucijama, poštovanju ljudskih prava i vladavine prava, kao i o sposobnostima poduzeća i civilnog društva da poštuju obvezu dužne pažnje;

13.  prima na znanje dugogodišnji pristup održavanja bliskih odnosa srednjoazijskih država s Afganistanom, uz iznimku Tadžikistana, i razvoj njihove pragmatične suradnje s talibanima, koje ipak od preuzimanja vlasti 2021. još nisu priznali; ističe da zemlje u regiji, posebno Pakistan i Kina, ali i srednjoazijske države imaju ključnu ulogu u osiguravanju stabilnosti u Afganistanu kroz pružanje humanitarne pomoći, električne energije, trgovinskih mogućnosti i zajedničkih projekata povezivosti; potiče posebnog izaslanika EU-a za Afganistan da nastavi blisko surađivati s kolegama u srednjoazijskim državama u okviru dijaloga EU-a i srednje Azije o Afganistanu; uviđa da je srednja Azija ključno područje za suzbijanje vjerskog ekstremizma, terorizma i mreža za trgovinu drogom te da se suočava s povećanim migracijskim pritiskom zbog aktualne humanitarne krize u Afganistanu; ponavlja da je ogorčen postupanjem talibana prema ženama kao osobama statusa nižeg od građana drugog reda te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i posebnog izaslanika EU-a za Afganistan da surađuju s Turkmenistanom, Uzbekistanom i Tadžikistanom u pomaganju ženama koje pokušavaju pobjeći iz Afganistana;

14.  ističe ulogu EU-a kao važnog izvora pomoći za tu regiju; naglašava da je važno zauzeti ujedinjeni pristup kao Tim Europa jer se time omogućuje stvaranje sinergija i maksimiziranje učinka poduzetih mjera i prikazuju prednosti multilateralne suradnje te okupljaju najbolji alati i najbolji partneri, kao što su organizacije civilnog društva, borci za ljudska prava, neovisni mediji i stručnjaci te javni i privatni sektor, kako bi se ostvario željeni učinak; naglašava da je potrebno osigurati vidljivost pomoći i ulaganja EU-a te poziva da se pomoć i proračunska potpora EU-a zemljama srednje Azije povezuje s konkretnim mjerilima za napredak u demokratskim reformama, zaštiti ljudskih prava, vladavini prava i održivom razvoju; naglašava važnost koordinirane suradnje s drugim partnerima i međunarodnim organizacijama kako bi se omogućile sinergije i izbjeglo udvostručavanje;

15.  prima na znanje da klimatske promjene te sve veći demografski rast i gospodarske potrebe stvaraju sve veći pritisak na vodne resurse u srednjoj Aziji; naglašava potrebu za tješnjom regionalnom suradnjom u tom području između zemalja smještenih na gornjem i donjem toku kako bi se spriječili sukobi oko distribucije i uporabe vodnih resursa; pozdravlja regionalne platforme, kao što je Međunarodni fond za spašavanje Aralskog jezera, koje potiču dijalog i suradnju među državama srednje Azije; podsjeća da je dijalog o okolišu između EU-a i srednje Azije uspostavljen kako bi se podržala stabilizacija Aralskog jezera i potaknulo bolje upravljanje vodnim resursima; poziva na provedbu Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i spreman je pružiti stručno znanje i suradnju kako bi se to postiglo;

16.  ističe da su rješavanje sukoba, uključujući sukobe oko distribucije vode, u skladu s međunarodnim pravom i dobrosusjedskim odnosima te pod svaku cijenu izbjegavanje upotrebe sile ili prijetnje njome ključni za postizanje dugoročne regionalne stabilnosti i ciljeva održivog razvoja; naglašava važnost određivanja i razgraničenja spornih graničnih područja između Tadžikistana i Kirgistana kako bi se spriječili daljnji vojni sukobi između tih dviju zemalja i pozdravlja korake koje su u tom pogledu poduzele obje strane; ponovno ističe ponudu EU-a da pruži potporu mirnom rješavanju sukoba putem tehničke pomoći i mjera za izgradnju povjerenja; pozdravlja rješavanje pitanja razgraničenja između Kirgistana i Uzbekistana u siječnju 2023.; ponavlja da je EU predan neširenju oružja za masovno uništenje u tom području;

Demokracija i ljudska prava

17.  ustraje u tome da su poštovanje ljudskih prava i poštovanje međunarodnih obveza važni za odnose EU-a sa srednjom Azijom; potiče srednjoazijske države da se pridržavaju svojih obveza u pogledu demokracije i ljudskih prava, napominjući da je to također u skladu sa sporazumima o partnerstvu i suradnji i općim sustavom povlastica plus (OSP+); naglašava važnost održavanja redovitih dijaloga o ljudskim pravima sa srednjoazijskim državama jer ti dijalozi predstavljaju instrument za promicanje poštovanja ljudskih prava, temeljnih sloboda i političkog pluralizma te forum za postavljanje pitanja; poziva delegacije EU-a i predstavništva država članica u srednjoj Aziji da nastave aktivno pratiti stanje na terenu, surađivati s borcima za ljudska prava i reagirati na kršenja ljudskih prava i politički motivirane progone, među ostalim tako što prisustvuju suđenjima i posjećuju političke zatvorenike; potiče suradnju s tijelima UN-a za praćenje provedbe ugovora i mehanizmima za posebne postupke, kao i na multilateralnim forumima za ljudska prava kao što je Vijeće UN-a za ljudska prava;

18.  zabrinut je zbog nedostatka odgovornosti za teška kršenja ljudskih prava velikih razmjera, uključujući primjenu oštrih mjera vlasti za okončanje masovnih prosvjeda i nemira koji su uslijedili tijekom takozvanog „Krvavog siječnja” u Kazahstanu, kao i u autonomnoj oblasti Gorski Badahšan u Tadžikistanu i u Republici Karakalpakstanu u Uzbekistanu; poziva vlasti u svih pet srednjoazijskih država da poduzmu učinkovite mjere za pokretanje neovisnih i temeljitih istraga svih navoda o mučenju i zlostavljanju te drugim teškim kršenjima ljudskih prava te da spriječe upotrebu prekomjerne sile i mučenja od strane policije i sigurnosnih snaga; poziva vlade država srednje Azije da provedu pravosudne reforme kako bi se zajamčila veća neovisnost i transparentnost;

19.  ističe temeljne demokratske nedostatke u srednjoj Aziji u pogledu demokratskog upravljanja, vladavine prava i zaštite ljudskih prava, koji i dalje postoje i koji su se nedavno pogoršali u nekoliko aspekata; ističe da je izborne postupke potrebno učiniti transparentnijima, otvorenijima i pravednijima za sve političke aktere; ističe važnu ulogu koju civilno društvo može imati u podupiranju i unapređenju demokratskih reformi, dobrog upravljanja i zaštite ljudskih prava u srednjoj Aziji; žali zbog restriktivnog pristupa nevladinim organizacijama i medijima u zakonodavnim inicijativama, kojima se smanjuje prostor za djelovanje civilnog društva; poziva srednjoazijske države da poduzmu smislene korake za rješavanje tih nedostataka, da provedu relevantne konvencije Međunarodne organizacije rada i osiguraju usklađenost sa svojim međunarodnim obvezama u pogledu demokratskog upravljanja i zaštite ljudskih prava, napominjući da su se na to obvezale u okviru sporazuma o partnerstvu i suradnji s EU-om, dogovorenih sporazuma o partnerstvu i suradnji i općeg sustava povlastica EU-a plus (OSP+); napominje da srednjoazijske države imaju mlado i dinamično stanovništvo koje bi trebalo dobiti priliku da se smisleno uključi u oblikovanje budućnosti svojih zemalja; pozdravlja aktivnosti Foruma civilnog društva EU-a i srednje Azije i poziva EU da pojača svoju potporu civilnom društvu;

20.  prima na znanje da je potrebno ojačati otpornost srednje Azije na dezinformacije promicanjem neovisnih medija i sadržaja na lokalnim jezicima, povećanjem medijske pismenosti i organiziranjem ciljanih tečajeva za lokalne novinare; naglašava potrebu za jačanjem neovisnosti i pluralizma medija te slobode izražavanja u srednjoj Aziji u skladu s najvišim demokratskim standardima; poziva na veću transparentnost vlasništva nad medijima i financiranja medija u cilju povećanja neovisnosti i pluralizma medija; žali zbog toga što su srednjoazijske vlasti iskoristile borbu protiv dezinformacija kako bi ograničile legitimno ostvarivanje slobode izražavanja, među ostalim optuživanjem onih koji govore o korupciji, nepravdi i zloupotrebi vlasti zbog navodnog širenja „lažnih” informacija, poticanja „razdora” i promicanja „ekstremizma”; zabrinut je zbog sve većeg broja uhićenja novinara i blogera te zbog prijetnji zatvaranjem neovisnih medijskih kuća; ustraje u tome da se mora zajamčiti poštovanje prava novinara, neovisnih blogera, boraca za ljudska prava i aktivista za građansko djelovanje i zaštitu okoliša, da im se mora zajamčiti zaštita od uznemiravanja, pritiska i prijetnji, da se svi napadi na njih moraju istražiti te da sve nepravedno pritvorene i zatvorene osobe trebaju biti odmah i bezuvjetno puštene na slobodu; osuđuje broj nedavnih vladinih inicijativa za zatvaranje neovisnih medijskih usluga i blokiranje pristupa njihovim lokacijama u Tadžikistanu i Kirgistanu, kao i nacrt zakona o medijima koji se trenutačno razmatra u Kirgistanu i Kazahstanu, koji bi mogli povećati državnu kontrolu nad medijskim aktivnostima;

21.  poziva srednjoazijske vlasti da oslobode sve političke zatvorenike; posebno poziva kazahstanske vlasti da oslobode: Aigerim Tleuzhan, Marata Zhylanbayeva, Bekizhana Mendygazijeva, Timura Danebayeva i Kairata Klysheva; poziva kirgistanske vlasti da oslobode: Azimbeka Beknazarova, Aibeka Buzurmankulova, Aidanbeka Akmatova, Temira Makhmudova i Marata Bayazova; poziva uzbekistanske vlasti da oslobode: Dauletmurata Tazhimuratova, Allabaija Tokymbetova, Nurlana Naiypova i Amirbeka Adilbekova; poziva tadžikistanske vlasti da oslobode: Faromuza Irgashova, Ulfatkhonim Mamadshoevu, Khursanda Mamadshoeva, Khushruza Djumaeva; poziva turkmenistanske vlasti da oslobode: Omruzaka Omarkulieva, Murata Dushemova, Murata Ovezova, Mansura Mingelova i Nurgeldyja Halykova;

22.  zabrinut je zbog toga što su rodno uvjetovano nasilje, nasilje u obitelji, dječji brak, diskriminacija i uznemiravanje etničkih i vjerskih manjina i LGBTIQ osoba i dalje rašireni u srednjoj Aziji, iako je rodna ravnopravnost u svim zemljama navodno zaštićena zakonom; potiče vlade država srednje Azije da odgovarajućim zakonima te edukativnim kampanjama i mjerama spriječe ta kršenja ljudskih prava, uključujući podizanje razine osviještenosti i kvalifikacije javnih službenika, posebno policijskih službenika, jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za zagovaranje zakonodavnih promjena, poboljšanje usluga potpore na prvoj liniji za preživjele osobe i podizanje razine osviještenosti radi borbe protiv postojećih stereotipa i promicanja jednakosti u društvu; izražava zabrinutost zbog činjenice da je kriminalizacija LGBTIQ osoba i dalje na snazi, da u većini zemalja nedostaje osnovno antidiskriminacijsko zakonodavstvo, da se primjenjuje korektivno silovanje protiv lezbijki i da nema sigurnih prostora za okupljanje LGBTIQ osoba, da se provode racije na barove i društvene prostore te da su slučajevi policijske brutalnosti mnogobrojni; naglašava da svaka strategija EU-a za srednju Aziju mora biti u skladu s Akcijskim planom EU-a za rodnu ravnopravnost III.;

23.  ponovno ističe svoju zabrinutost zbog sveprisutne korupcije i kleptokracije u srednjoj Aziji, što narušava povjerenje u vladu, potiče nejednakost, lišava građane javnih usluga i usporava gospodarski rast; poziva vlade srednje Azije da poduzmu mjere koje nadilaze raširenu antikorupcijsku retoriku i da se konačno obvežu na borbu protiv korupcije i kleptokracije te da donesu nacionalne strategije usmjerene na integrirani pristup sprečavanju i suzbijanju korupcije, kao i da povećaju transparentnost i pristup informacijama te da ograniče privatni utjecaj;

24.  ističe da bi EU trebao iskoristiti svoju pozitivnu sliku u srednjoj Aziji i povećati svoju kulturnu i javnu diplomaciju; zalaže se za jačanje veza i povećanje mogućnosti za suradnju između europskih i srednjoazijskih institucija te poticanje međuljudskih kontakata i mobilnosti, pružanje mogućnosti u obrazovanju i znanosti, kao što je razmjena na akademskoj razini u okviru programa Erasmus+ i Obzor 2020., te povećanje održivog turizma;

25.  prima na znanje spremnost srednjoazijskih država da započnu dijalog o liberalizaciji viznog režima s EU-om i poziva Komisiju da pojača savjetovanja o razvoju ciljanih i sveobuhvatnih planova reformi za države srednje Azije kako bi se otvorio put za pojednostavnjenje viznog režima i sporazume o ponovnom prihvatu;

Bilateralna suradnja

26.  Napominje da je Kazahstan prva srednjoazijska država s ratificiranim Sporazumom o pojačanom partnerstvu i suradnji, koji pruža čvrst temelj za širenje suradnje u ključnim područjima od zajedničkog interesa, kao što su povezivost, energetska učinkovitost, zeleno gospodarstvo i digitalizacija; pozdravlja potpisivanje Memoranduma o razumijevanju između Republike Kazahstana i EU-a o strateškom partnerstvu za održive lance vrijednosti sirovina, baterija i vodika iz obnovljivih izvora; poziva kazahstanske vlasti da nastave provoditi političke i gospodarske reforme kojima bi se trebali ojačati demokracija, vladavina prava i dobro upravljanje; naglašava da se provedbom vizije „pravednog i poštenog Kazahstana” mora zajamčiti poštovanje ljudskih prava i sloboda izražavanja, udruživanja i okupljanja te poboljšati izborni okvir u skladu s preporukama Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava; poziva kazahstanske vlasti da dovrše istragu događaja u siječnju 2022., da objave svoje zaključke i osiguraju pravdu za žrtve mučenja; prima na znanje moguće koristi od povećanja međuljudskih razmjena s Kazahstanom putem sporazuma o pojednostavnjenju izdavanja viza, za koji su savjetovanja započela u svibnju 2023.;

27.  ističe da predstojeće potpisivanje Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji i trenutačna provedba OSP-a+ dodatno naglašavaju potrebu da se u Kirgistanu osigura poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda u skladu s njegovim međunarodnim obvezama; sa zabrinutošću primjećuje pogoršanje demokratskih standarda i ljudskih prava posljednjih godina, s obzirom na to da se Kirgistan smatra najdemokratičnijom zemljom u regiji s dinamičnim civilnim društvom i slobodnim medijima; zabrinut je zbog progona političke oporbe, među ostalim predstavnika stranke socijaldemokrata, i negativnog učinka zakonodavnih inicijativa usmjerenih na aktivnosti neovisnih medija i civilnog društva, posebno zakona o „lažnim informacijama” i nacrtima zakona o „stranim predstavnicima”, „masovnim medijima” i „zaštiti djece od štetnih informacija” te zbog sve većeg broja slučajeva protiv boraca za ljudska prava, medijskih djelatnika i novinara te medijskih kuća; poziva EU da nastavi podupirati civilno društvo i neovisne medije;

28.  napominje da je početak pregovora o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji s Tadžikistanom prilika za proširenje opsega bilateralne suradnje i razmjena; naglašava potrebu za kontinuiranom bliskom suradnjom u sigurnosnim pitanjima s obzirom na to da je Afganistan i dalje izvor nestabilnosti i sigurnosnih problema zbog stroge vladavine talibana i aktualne humanitarne krize u zemlji; ističe da se legitimna borba protiv terorizma i nasilnog ekstremizma ne smije koristiti kao izlika za zabranu djelovanja oporbe, gušenje slobode izražavanja ili ometanje neovisnosti pravosuđa; pozdravlja interes Tadžikistana za pristupanje sustavu OSP+, koji može poduprijeti održivi gospodarski rast i potaknuti trgovinu te zahtijeva učinkovitu provedbu međunarodnih standarda u području ljudskih i radničkih prava; poziva Tadžikistan da poboljša zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno slobode izražavanja, te da prestane zastrašivati i progoniti medijske djelatnike, borce za ljudska prava, neovisne odvjetnike i civilno društvo, kao i da prestane s represijom nad pamirskom manjinom u Gorskom Badahšanu;

29.  napominje da je Turkmenistan i dalje jedina država srednje Azije bez sporazuma o partnerstvu i suradnji s EU-om, čime se ograničava prostor za bilateralnu suradnju; naglašava da Turkmenistan mora pokazati poboljšanje svojih loših rezultata u pogledu demokracije i stanja ljudskih prava kako bi Parlament ponovno razmotrio svoje stajalište i ratificirao Sporazum o partnerstvu i suradnji; snažno potiče turkmenistansku vladu da dekriminalizira sporazumne seksualne odnose između muškaraca; napominje da bi trebalo biti u interesu Turkmenistana da se otvori kako ne bi bio iznimka u regiji s ograničenim mogućnostima za suradnju; prepoznaje potencijal uzajamno korisne suradnje u područjima kao što su energetika, povezivost i trgovina te pozdravlja izražen interes Turkmenistana za opskrbu Europe plinom izgradnjom Transkaspijskog plinovoda;

30.  prima na znanje najavljene reforme u Uzbekistanu usmjerene na postizanje stvarnih promjena u zemlji u pogledu društveno-gospodarskog razvoja, učinkovite uprave, neovisnijeg pravosudnog sustava te poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; naglašava da je ustavna reforma prilika za jačanje vladavine prava i pružanje čvrste pravne osnove za reforme; međutim, ponovno izražava duboku zabrinutost zbog loših rezultata Uzbekistana u pogledu demokracije, slobode medija, ljudskih prava i vladavine prava, uključujući brutalnu represiju nad prosvjedom u Karakalpakstanu i ograničavanje slobode udruživanja kako nevladinih organizacija tako i političkih stranaka te progon i prijetnje novinarima, neovisnim blogerima, stvarateljima sadržaja i borcima za ljudska prava; podsjeća vlasti na važnost poštovanja slobode izražavanja na internetu i izvan njega, slobode okupljanja, slobode udruživanja i neovisnosti medija; pozdravlja određena značajna poboljšanja u pogledu prava žena u Uzbekistanu; snažno potiče uzbekinstansku vladu da dekriminalizira sporazumne seksualne odnose između muškaraca; pozdravlja dovršetak pregovora o Sporazumu o pojačanom partnerstvu i suradnji između EU-a i Uzbekistana te ponovno poziva na brz dovršetak potrebnih pravnih i tehničkih postupaka za potpisivanje Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji; pozdravlja vodeću ulogu Uzbekistana u promicanju regionalne suradnje u različitim područjima, uključujući povezivost i korištenje vodnih resursa;

o
o   o

31.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjednicima, vladama i parlamentima Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana.

(1) SL L 29, 4.2.2016., str. 3. (2) SL L 196, 28.7.1999., str. 48. (3) SL L 350, 29.12.2009., str. 3. (4) SL L 229, 31.8.1999., str. 3. (5) SL C 404, 6.10.2021., str. 202.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o sigurnosnim i obrambenim implikacijama utjecaja Kine na kritične infrastrukture u Europskoj uniji (2023/2072(INI))

P9_TA(2024)0028 A9-0401/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji, a posebno drugo poglavlje, odjeljak 2. o odredbama o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici,

–  uzimajući u obzir „Strateški kompas za sigurnost i obranu – Za Europsku uniju koja štiti svoje građane, vrijednosti i interese te doprinosi međunarodnom miru i sigurnosti”, koji je odobrilo Vijeće 21. ožujka 2022. i potvrdilo Europsko vijeće 25. ožujka 2022.,

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Versaillesa donesenu na neformalnom sastanku čelnika država i vlada 11. ožujka 2022.,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. lipnja 2023. o Europskoj strategiji gospodarske sigurnosti (JOIN(2023)0020),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2022/2560 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o stranim subvencijama kojima se narušava unutarnje tržište(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2022/2557 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o otpornosti kritičnih subjekata i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2008/114/EZ (Direktiva o otpornosti kritičnih subjekata)(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2022/2555 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije, izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 i Direktive (EU) 2018/1972 i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (Direktiva NIS 2)(4),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o horizontalnim kibersigurnosnim zahtjevima za proizvode s digitalnim elementima i o izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 od 15. rujna 2022. (COM(2022)0454),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2023/1781 od 13. rujna 2023. Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava poluvodiča (Akt o čipovima)(5),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za sigurnu i održivu opskrbu kritičnim sirovinama (Europski akt o kritičnim sirovinama) u usvojenom tekstu s verzijom koja nije konačna(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća (EU) 2023/2675 od 22. studenoga 2023. o zaštiti Unije i njezinih država članica od gospodarske prisile koju primjenjuju treće zemlje(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2021. o novoj strategiji EU-a za Kinu (2021/2037(INI))(8), čiji je cilj, među ostalim, jačanje „paketa trgovinskih instrumenata EU-a” kako bi se ublažila trenutačna neravnoteža u bilateralnim gospodarskim i trgovinskim odnosima između Kine i EU-a,

–  uzimajući u obzir rezolucije Parlamenta od 9. ožujka 2022.(9) i od 1. lipnja 2023. o vanjskom upletanju u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje(10),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europskog parlamenta, Vijeća, Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora, Odbora regija i Europske investicijske banke od 1. prosinca 2021. naslovljenu Global Gateway (JOIN(2021)0030),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 3. listopada 2023. o područjima tehnologija kritičnih za gospodarsku sigurnost EU-a za daljnju procjenu rizika s državama članicama (C(2023)6689),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 8. prosinca 2022. o koordiniranom pristupu na razini Unije za jačanje otpornosti kritične infrastrukture(11),

–  uzimajući u obzir priopćenje sa sastanka na vrhu u Vilniusu koje su izdali čelnici država i vlada članica NATO-a koji su sudjelovali na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća u Vilniusu 11. srpnja 2023.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće o procjeni Radne skupine NATO-a i EU-a od 29. lipnja 2023. o otpornosti kritične infrastrukture,

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu od 10. siječnja 2023. o suradnji EU-a i NATO-a,

–  uzimajući u obzir priopćenje čelnika skupine G7 iz Hirošime od 20. svibnja 2023.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o revidiranoj strategiji pomorske sigurnosti EU-a (EUMSS) i povezani akcijski plan od 24. listopada 2023.,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0401/2023),

A.  budući da je nedavna zajednička komunikacija o europskoj strategiji gospodarske sigurnosti usmjerena na smanjenje i upravljanje rizicima koji proizlaze iz određenih gospodarskih tokova i ovisnosti EU-a o autoritarnim i totalitarnim režimima kao što je Narodna Republika Kina, u kontekstu povećanih geopolitičkih napetosti i ubrzanih tehnoloških promjena, uz istodobnu zaštitu načela slobodnog tržišta od narušavanja od strane takvih režima, a time i očuvanje najveće moguće gospodarske otvorenosti i dinamičnosti;

B.  budući da poremećaji u kritičnoj infrastrukturi mogu imati znatne negativne posljedice za ključne funkcije državnog sektora, osnovne usluge za stanovništvo, gospodarsku aktivnost, kao i za sigurnost i obranu EU-a; budući da je od presudne važnosti da države članice i Komisija budu oprezne kad je riječ o financijskim ulaganjima stranih zemalja u poslovanje kritičnih subjekata unutar EU-a i posljedicama koje bi takva ulaganja mogla imati na sposobnost sprečavanja znatnih poremećaja;

C.  budući da se Direktivom o otpornosti kritičnih subjekata(12) i Direktivom NIS 2(13) pruža sveobuhvatan pravni okvir za jačanje fizičke i digitalne otpornosti kritične infrastrukture, uključujući za energetiku, promet, zdravstvo, digitalnu infrastrukturu, vodoopskrbu i hranu;

D.  budući da se od izdavanja preporuke Vijeća od 8. prosinca 2022. već provode ciljane mjere kako bi se osigurao zajednički odgovor EU-a na incidente, među ostalim jačanjem koordinacije s NATO-om u okviru Radne skupine EU-a i NATO-a za otpornost kritične infrastrukture koja djeluje u okviru strukturiranog dijaloga NATO-a i EU-a o otpornosti;

E.  budući da europske luke u kojima kineska poduzeća u državnom vlasništvu imaju udjele čine više od 10 % ukupnih kontejnerskih kapaciteta Europe; budući da tri najveća kineska dioničara u europskim lukama imaju imovinu u gotovo polovini luka (14 od 29) koje se nalaze u blizini pomorskih baza ili pružaju logističku potporu snagama NATO-a, čime se znatno povećava rizik od špijunaže;

F.  budući da su prisilne politike i sve veća asertivnost Narodne Republike Kine, uključujući njezin sve agresivniji stav prema Tajvanu i sve agresivnije postupanje u Južnokineskom moru, kao i socijalne i gospodarske posljedice pandemije bolesti COVID-19 i ruske ratne agresije na Ukrajinu razotkrili slabosti EU-a i ponovno potvrdili potrebu za „uklanjanjem rizika” u odnosima s Narodnom Republikom Kinom i drugim nedemokratskim trećim zemljama;

G.  budući da je kineska vlada pokazala da je spremna iskoristiti svoju golemu kontrolu nad globalnim zalihama metala rijetkih zemalja u političke svrhe i radi dobivanja nepoštenih gospodarskih ustupaka i prednosti;

H.  budući da Kina ograničava nekineska poduzeća u sudjelovanju u infrastrukturnim projektima zbog sigurnosnih rizika te da priprema zakonodavstvo o kritičnoj infrastrukturi, kao što je uredba o zaštiti sigurnosti kritične informacijske infrastrukture; budući da je Kina uključena u izgradnju infrastrukture koju EU financira u više država članica EU-a; budući da u skladu s međunarodnim obvezama EU i države članice mogu donijeti restriktivne mjere koje se odnose na izravna strana ulaganja iz razloga sigurnosti ili javnog poretka, podložno određenim uvjetima; budući da je Kina 2021./2022. pokrenula gospodarsku blokadu protiv Litve kao odgovor na odluku Litve da se povuče iz inicijative „Jedan pojas, jedan put” i da otvori tajvansko predstavništvo u Litvi, što je dovelo do zahtjeva Komisije za osnivanje povjerenstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji radi ispitivanja zakonitosti trgovinskih ograničenja Kine na proizvode iz Litve i proizvode iz EU-a povezane s Litvom te budući da to pokazuje spremnost Kine da ciljano djeluje na određene zemlje EU-a, ne samo izravnom gospodarskom prisilom, nego i prijetnjom sekundarnim sankcijama;

I.  budući da se kineski digitalni autoritarizam i masovni nadzor i dalje pojačavaju, kako unutar Kine tako i izvan nje, te da su usmjereni na demokratske institucije i društva, što predstavlja rizik od uspostave novog međunarodnog poretka koji bi ugrozio slobodu i demokraciju diljem svijeta; budući da velik broj kineskih studenata studira na sveučilištima država članica, posebno u području tehnologija s dvojnom namjenom, što bi u nekim slučajevima moglo dovesti do visokog rizika od špijunaže; budući da je kineska vojska angažirala bivše europske vojne pilote i da takvo regrutiranje predstavlja značajan rizik od prijenosa ključnih informacija, čime se ugrožavaju vojno-strateški interesi dotičnih zemalja; budući da kineske ambicije rastu u strateškim područjima kao što su umjetna inteligencija, računalstvo u oblaku, poluvodiči i hardver; budući da bi se ti instrumenti, posebno umjetna inteligencija, mogli razviti u vojne svrhe, što bi dovelo do sljedeće revolucije u vojnim pitanjima;

J.  budući da kineske akvizicije kritične infrastrukture, posebno unutar EU-a i u njegovu susjedstvu, uključujući zapadni Balkan i Afriku, predstavljaju sve veći višedimenzionalni rizik za sigurnost EU-a;

K.  budući da se kineskim zakonodavstvom u području nacionalne sigurnosti, kao što je Zakon Narodne Republike Kine o nacionalnoj sigurnosti iz 2015., od građana i organizacija zahtijeva da pruže potporu i pomoć sustavima javne i državne sigurnosti te vojnim tijelima Narodne Republike Kine;

L.  budući da strateško partnerstvo između Kine i Rusije, koje je formalizirano zajedničkom izjavom o međunarodnim odnosima u novom dobu i globalnom održivom razvoju od 4. veljače 2022., i dalje jača, među ostalim u područjima prijenosa tehnologije i vojnog znanja i kapaciteta, što predstavlja sve veću prijetnju europskoj sigurnosti;

Srž problema: razumijevanje kineske strategije vojno-civilne fuzije

1.  ističe da je kineska strategija vojno-civilne fuzije program koji vodi i kojim upravlja država u cilju korištenja svih poluga državne vlasti i komercijalne moći kako bi se ojačala i podržala Komunistička partija Kine i njezino oružano krilo, Narodnooslobodilačka vojska Kine, i to posebno stjecanjem i preusmjeravanjem najsuvremenijih svjetskih tehnologija, s ciljem jačanja totalitarnog režima i postizanja vojne dominacije;

2.  smatra da politički sustav i gospodarstvo Kine pod kontrolom Partije često podrazumijeva da privatna poduzeća moraju uskladiti svoje komercijalne interese s Komunističkom partijom Kine, uključujući s njezinim vojnim aktivnostima, represijom i utjecajem, kao i s njezinim političkim upletanjima; napominje da se ćelije Komunističke partije Kine unutar privatnih poduzeća obično upotrebljavaju kao sredstva izravne stranačke kontrole; stoga ističe da se međunarodnim aktivnostima kineskih poduzeća pomaže Komunističkoj partiji Kine da ostvari ciljeve širenja svojeg utjecaja na treće zemlje, podrivanja geopolitičkih suparnika i povećanja utjecaja Kine;

3.  smatra da vojno-civilnu fuziju treba razmatrati u širem geopolitičkom, gospodarskom i strateškom kontekstu, uzimajući u obzir međusobnu povezanost te strategije s drugim inicijativama, primjerice s inicijativama „Jedan pojas, jedan put” i „Digitalni put svile” ( što uključuje i „Proizvedeno u Kini 2025.” i „Kineski standardi 2035.”), Inicijativom za globalnu sigurnost i Strategijom dvostrukog optjecaja te sve veću kinesku asertivnost i agresivnost u inozemstvu; smatra da je krajnji cilj vojno-civilne fuzije ostvariti dugoročni strateški cilj partijske države da postane vodeća svjetska sila u smislu političkog utjecaja, gospodarskih kapaciteta, tehnološke dominacije i vojne moći i da potkopa međunarodni poredak utemeljen na pravilima;

4.  podsjeća da je stjecanje primata u znanosti i tehnologiji posljednjih godina jedan od glavnih prioriteta Komunističke partije Kine te da njezina strategija vojno-civilne fuzije potiče dijeljenje rezultata istraživanja i razvoja između tržišno orijentirane i kineske obrambene industrije; naglašava opetovana upozorenja obavještajnih agencija na rizik od gospodarske ovisnosti, špijunaže i sabotaže uzrokovane gospodarskom prisutnošću subjekata iz određenih trećih zemalja, posebno iz Kine, u kritičnoj infrastrukturi i strateškim sektorima diljem EU-a; u tom smislu izražava zabrinutost zbog izvršenog političkog pritiska pri odobrenju posebnih kineskih ulaganja u kritičnu infrastrukturu, kao u slučaju odluke njemačke vlade da pristane na kupnju udjela u luci Hamburg od strane COSCO-a, suprotno savjetu nadležnih institucija;

Posljedice strategije vojno-civilne fuzije Narodne Republike Kine

5.  upozorava da ulazak kineskih poduzeća, posebno onih koja su izravno ili neizravno povezana s kineskim političko-vojnim ili obavještajnim sustavom, u stratešku imovinu EU-a predstavlja rizik; u tom pogledu ističe svoju zabrinutost zbog nastavka prijenosa tehnologije i tehnološke stručnosti koja se koristi u civilnim aktivnostima, osobito u ekonomskoj sferi, kineskoj vojsci, čime će se povećati njezina sposobnost da razvije sljedeću generaciju vojne tehnologije, koja se može upotrijebiti za agresivno djelovanje prema partnerima u Aziji i diljem svijeta; potiče države članice EU-a da povećaju regulatorni nadzor i uvedu posebne provjere pojedinaca i pravnih subjekata koji su izravno povezani s kineskom vladom;

6.  zabrinut je zbog toga što Narodna Republika Kina zadovoljava 98 % potražnje EU-a za elementima rijetkih zemalja; naglašava da Kina proizvodi 70 % svjetskih baterija (tri od pet najvećih proizvođača baterija nalazi se u Kini), da ima udio od 60 % u svjetskoj proizvodnji aluminija i 75 % u proizvodnji silicija, kao i 94 % u svjetskoj proizvodnji galija i otprilike 60 % u proizvodnji germanija, da se u njoj rafinira 60 % litija i prerađuje 70 % bakra te da proizvodi 84 % nikla i 85 % kobalta u svijetu; ističe da su kineska rudarska poduzeća aktivna u Srbiji (bakar i zlato), Demokratskoj Republici Kongu (kobalt), Indoneziji (nikal), Čileu i Australiji (litij) te da kvazimonopol te zemlje u proizvodnji i preradi tih ključnih sirovina rezultira kritičnom ovisnošću i stoga predstavlja ne samo akutni geopolitički izazov za EU, već i golem rizik za obrambeni sektor i druge ključne industrijske sektore u Europi, kao i za njezinu otvorenu stratešku autonomiju i Europsku strategiju gospodarske sigurnosti;

7.  u tom pogledu pozdravlja prijedlog Komisije za Akt o kritičnim sirovinama i poziva na brzu provedbu njegovih ciljeva kako bi se ojačala otpornost lanaca opskrbe EU-a; podsjeća da su kritične sirovine ključne za sigurnosni i obrambeni sektor, kao i za uspjeh digitalne i zelene tranzicije EU-a; poziva Komisiju i države članice da u suradnji s dionicima iz industrije provedu odluku o postupnom smanjenju ovisnosti o Kini diversifikacijom izvora kritičnih sirovina i elemenata rijetkih zemalja i uspostave strateška partnerstva s pouzdanim trećim zemljama kako bi se osigurala sigurna i pouzdana opskrba kritičnim sirovinama; potiče EU da pomogne državama članicama u razvoju projekata kojima će se nastojati postići veća neovisnost o kineskoj proizvodnji;

8.  snažno se zalaže za diversifikaciju dobavljača i partnera u inicijativama za kritičnu infrastrukturu kako bi se smanjila osjetljivost na vanjske utjecaje, pri čemu treba osigurati da se što je više moguće smanji razina oslanjanja na jedan pojedinačni izvor;

9.  zabrinut je zbog toga što se podmorski kabeli u privatnom vlasništvu kineskih poduzeća kao što je HMN Technologies, subjekta povezanog s kibernetičkim obavještajnim jedinicama Narodnooslobodilačke vojske Kine, koriste za diplomatsku i vojnu komunikaciju EU-a i država članica; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sustava podmorskih podatkovnih kabela kojima upravlja kinesko poduzeće HMN Technologies, a koji povezuju teritorije država članica EU-a i indopacifičku regiju, uključujući vojne baze država članica i NATO-a, čime se stvaraju sigurnosne ranjivosti u pogledu kibernetičke sigurnosti, podvodnog nadzora, prikupljanja podataka, među ostalim obavještajnih podataka; u tom pogledu također izražava zabrinutost zbog prodaje jednog nizozemskog poduzeća, koje je okosnica estonske internetske infrastrukture, kineskom poduzeću povezanom s Narodnooslobodilačkom vojskom Kine; ističe potrebu za zajedničkim naporima država članica kako bi se spriječili slični slučajevi;

10.  podsjeća da je potrebno provesti temeljitu procjenu infrastrukture i usluga u području informacijske sigurnosti institucija EU-a, posebno u pogledu povjerljive komunikacije između institucija i misija i operacija u inozemstvu; podsjeća da bi trebalo uzeti u obzir cijeli lanac opskrbe kako bi se osiguralo da poduzeća nemaju nikakve izravne ili neizravne veze s Narodnom Republikom Kinom; poziva na donošenje posebnih odredbi u postupcima javne nabave institucija EU-a kako bi se ograničio rizik od uplitanja, uključujući nabavu, održavanje ili provjeru treće strane;

11.  upozorava da velika ulaganja u morske, željezničke i zračne luke Pekingu pružaju priliku za praćenje i kontrolu aktivnosti u ključnim logističkim čvorovima s temeljnom strateškom dimenzijom;

12.  ističe činjenicu da je 2022. Kina bila drugi najveći partner EU-a u robnoj razmjeni; izražava zabrinutost zbog sve neuravnoteženijih trgovinskih i ulagačkih odnosa između EU-a i Kine, što je također naglašeno rekordnim trgovinskim deficitom EU-a od 396 milijardi EUR zabilježenim 2022. i ovisnosti o uvozu iz Kine i kineskim ulaganjima u određenim ključnim sektorima; ističe neuravnoteženu međunarodnu trgovinsku politiku Kine u kontekstu njezine strategije dvostrukog optjecaja; traži od Komisije da u ime EU-a Kini izrazi svoju zabrinutost u pogledu trgovinskih praksi kojima upravlja;

Kako odgovoriti: proširenje skupa alata kako bi se odgovorilo na sigurnosne i obrambene zabrinutosti

13.  tvrdi da je ključno područje kritične infrastrukture EU-a upravo njegova mreža istraživačkih zavoda i drugih ustanova za istraživanje i razvoj, koji imaju važnu ulogu u sposobnosti EU-a da ostvari preuzete obveze u području zelene i digitalne tranzicije, uz druga ključna područja kao što je obrana svemirske imovine; podsjeća na sigurnosne nedostatke povezane s prisilnim prijenosom tehnologije, krađom intelektualnog vlasništva i odljevom znanja, kako u EU-u tako i u inozemstvu; poziva na povećani oprez pri uzimanju u obzir takvih opasnosti koje ugrožavaju sposobnost EU-a da uvodi inovacije i potiče rast;

14.  napominje da su kineska poduzeća već predvodnici u ključnim tehnologijama koje se upotrebljavaju u sektorima kao što su 5G bežična infrastruktura, bespilotne letjelice, baterije, hipersonični projektili, solarna energija i energija vjetra te kriptovalute; izražava zabrinutost zbog primjena tih tehnologija i ovisnosti koje one stvaraju; u tom pogledu napominje da se 100 % 5G mreže RAN na Cipru temelji na kineskoj opremi, dok je u slučaju Njemačke riječ o 59 % opreme; naglašava da je to u suprotnosti sa smjernicama EU-a pod nazivom „Paket instrumenata EU-a za sigurnost 5G tehnologije”, čiji je cilj ublažavanje sigurnosnih rizika u mrežama te poziva Vijeće i Komisiju da isključe mogućnost korištenja opreme i softvera proizvođača sa sjedištem u Kini za funkcije jezgrene mreže; podsjeća da je Huawei do lipnja 2023. sudjelovao u 11 projekata u okviru programa Obzor Europa, na temelju čega je primio sredstava u ukupnom iznosu od 3,89 milijuna EUR; stoga potiče EU i europske institucije da provode sustavne provjere kineskih poduzeća koja imaju izravnu ili neizravnu korist od europskih programa od strateške važnosti za EU i da, kada je to nužno, okončaju njihovo sudjelovanje; nadalje, poziva Komisiju da predloži dodatne sigurnosne standarde za kineske dobavljače 5G mreže i 6G mreže sljedeće generacije;

15.  smatra da aplikacija TikTok, koja je u vlasništvu kineskog konglomerata ByteDance, krši europski okvir o privatnosti podataka, predstavlja potencijalan rizik i izvor je dezinformacija koje podržava Kina; pozdravlja odluku institucija EU-a i više država članica da obustave korištenje aplikacije TikTok na korporativnim uređajima, kao i na osobnim uređajima integriranima u usluge mobilnih uređaja institucija;

16.  upozorava da pogoršanje sigurnosnog okruženja u Europi, njezinu susjedstvu i diljem svijeta zahtijeva hitno promišljanje o tome kako ojačati otvorenu stratešku autonomiju EU-a i smanjiti njegovu ovisnost o zemljama kao što je Narodna Republika Kina i sistemskim suparnicima koji predstavljaju sigurnosni rizik za EU; naglašava da je potrebno spriječiti prijenos osjetljivih novih tehnologija i ključne robe s dvojnom namjenom, posebno onih tehnologija i robe koji su ključni za sigurnost i obranu Unije, prema problematičnim odredištima koja djeluju ili surađuju u okviru strategije vojno-civilne fuzije; smatra da je uspostava elektroničkog carinskog sustava i sustava za izdavanje izvoznih dozvola na razini EU-a ključan korak prema djelotvornim zajedničkim europskim kontrolama izvoza te potiče sve države članice da te sustave učine operativnima do kraja 2024.; nadalje poziva institucije EU-a i države članice da ojačaju suradnju s transatlantskim partnerima i drugim partnerima sličnih stavova u zaštiti kritične infrastrukture te da brane demokraciju i očuvaju naše zajedničke vrijednosti, sigurnost i blagostanje;

17.  i dalje je zabrinut zbog toga što europska kritična infrastruktura, od telekomunikacijskih mreža do lučkih objekata, postaje sve osjetljivija na vanjske utjecaje; u tom pogledu pohvaljuje nedavne zakonodavne korake za jačanje otpornosti kritičnih subjekata u EU-u; međutim, sa zabrinutošću primjećuje da su te inicijative u velikoj mjeri ograničene na postupke provjere izravnih stranih ulaganja, čime se Komunističkoj partiji Kine ostavljaju otvorene druge opcije za stjecanja pristupa strateškoj imovini i utjecaj na nju, među ostalim putem vrbovanja elita, prijenosa tehnologije i intelektualnog vlasništva, kao i ovisnostima o lancu opskrbe i prodajnom tržištu; napominje da je uspostava temeljitog okvira za procjenu i mapiranje rizika ključna za utvrđivanje kritične infrastrukturne imovine i njezinih slabih točaka; smatra nužnim da se mapira, prati i procjenjuje pristup Kine i ostalih trećih zemalja kritičnoj infrastrukturi u EU-u te da se prema potrebi zajednički poduzmu mjere ublažavanja; u tom pogledu poziva Komisiju da uz potporu država članica sastavi iscrpan popis kritične imovine i da sustavno ocjenjuje njezinu osjetljivost na vanjske utjecaje; stoga poziva na jačanje zakonodavnih inicijativa za rješavanje takvih rizika;

18.  poziva Komisiju da prije kraja ovog parlamentarnog saziva Parlamentu dostavi detaljnu analizu trgovinskih rizika povezanih s tehnologijama, kao što su poluvodiči, kvantno računalstvo, lanci blokova, svemir, umjetna inteligencija i biotehnologije, te moguće potrebe za djelovanjem EU-a u tim područjima;

19.  podsjeća da se Uredba o provjeri izravnih stranih ulaganja(14) bavi pitanjem rizika za sigurnost i javni poredak koji proizlaze iz ulaganja koja potječu izvan EU-a; primjećuje ključnu dodanu vrijednost mehanizma za provjeru kao relevantnog alata koji EU-u i državama članicama pruža bolji strateški pregled i informiranost o trendovima, ciljevima, sredstvima i metodama kojima se strani akteri služe kako bi povećali svoj gospodarski i politički utjecaj; poziva da se područje primjene instrumenata koji se trenutačno odnose na izravna strana ulaganja i strane subvencije proširi na način da postupci obuhvate općenite provjere svih dionika uključenih u projekte kritične infrastrukture EU-a koji obuhvaćaju sve načine sudjelovanja u radu kritične infrastrukture, uključujući suradničke pothvate, partnerstva i prijenos tehnologije; također ističe da su rutinske evaluacije projekata kritične infrastrukture u koje su uključeni dionici izvan EU-a ključne i smatra da bi taj proces trebao obuhvaćati nadzor nad vlasničkim strukturama, ovisnostima unutar lanaca opskrbe i prijenosom tehnologija povezanima s tim projektima; također smatra da je potrebno uspostaviti standarde dužne pažnje kako bi se utvrdio utjecaj Kine na ulagače u kritičnu infrastrukturu EU-a te naglašava da bi se taj pristup također trebao primjenjivati na zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje; naglašava da su države članice u konačnici odgovorne za zaštitu infrastrukture, ali da one nisu dosljedno provodile postojeće smjernice o izravnim stranim ulaganjima; duboko je zabrinut zbog činjenice da sve države članice nisu uspostavile mehanizme za provjeru stranih ulaganja u kritičnu infrastrukturu ili da ih ne upotrebljavaju; upućuje hitan poziv državama članicama da dosljedno provedu postojeće zakonodavstvo koje se odnosi na izravna strana ulaganja i otpornost kritičnih subjekata;

20.  u tom pogledu izražava žaljenje zbog nedostatka odgovarajuće kontrole rizika od uplitanja u javnu nabavu u vezi sa sigurnosnom opremom, kao što je slučaj ugovora koji je Zračna luka Strasbourg potpisala u vezi s postavljanjem sigurnosnih skenera i prolaza, koje isporučuje europsko društvo kći kineskog poduzeća Nuctech, koje je djelomično u vlasništvu kineske vlade i obvezano politikom „Ujedinjene fronte”; upozorava da bi svaka takva tehnologija mogla uključivati ugrađene sigurnosne nedostatke ili bi joj se moglo pristupiti tijekom održavanja; s druge strane, pozdravlja odluku rumunjske vlade da prekine pregovore s društvom China General Nuclear Power Corporation, CGNPC, o izgradnji nuklearnih reaktora 3 i 4 u Cernavodi;

21.  ističe, međutim, da je potrebno uspostaviti stratešku ravnotežu između otvorenosti jedinstvenog tržišta EU-a i njegove privlačnosti za ulaganja, s jedne strane, te obrane kritične infrastrukture i autonomije EU-a s druge strane, uzimajući u obzir sigurnosne slabosti EU-a, posebno u pogledu gospodarske prisile ili prijetnji integritetu kritične infrastrukture EU-a;

22.  poziva Komisiju da razmotri na koji bi način njezina mišljenja o provjeri izravnih stranih ulaganja mogla dodatno dobiti na težini, kako bi se izbjegli poremećaji na jedinstvenom tržištu i natjecanje u snižavanju standarda među državama članicama; poziva Komisiju i države članice da povećaju usklađenost, među ostalim prikupljanjem odgovarajućeg stručnog znanja, te da u potpunosti provedu Uredbu za provjeru izravnih stranih ulaganja; smatra da postoji mogućnost i potreba za jačanjem te uredbe u okviru njezine revizije planirane za kraj godine; potiče Komisiju da predstavi ambiciozan zakonodavni prijedlog izmijenjene Uredbe kojim bi se uklonili svi nedostaci koji su uočeni tijekom njezine provedbe te da brzo ocijeni mogućnost podnošenja zakonodavnog prijedloga o mehanizmu za provjeru ulaganja prema inozemstvu; preporučuje da se svaki predloženi mehanizam za provjeru ulaganja prema inozemstvu temelji na procjenama učinka koje uključuju odgovarajuće savjetovanje s poduzećima kako bi se moguće negativne posljedice na europsku konkurentnost svele na najmanju moguću razinu;

23.  pozdravlja novi pristup uklanjanja rizika iz predložene europske strategije za gospodarsku sigurnost od 20. lipnja 2023., čiji je cilj u najvećoj mogućoj mjeri povećati koristi od gospodarske otvorenosti EU-a i štititi, promicati i jačati otvorenu stratešku autonomiju EU-a, pri čemu treba na najmanju moguću razinu svesti rizike koji proizlaze iz gospodarskih ovisnosti i njihove moguće zlouporabe, što se odnosi i na ulaganja i istraživačku suradnju u pogledu ključnih razvojnih tehnologija s vojnim primjenama, među ostalim u području kvantnog računalstva, naprednih poluvodiča i umjetne inteligencije; poziva na brzo donošenje prijedloga Komisije i Visokog predstavnika i poziva države članice da u potpunosti provedu prošireni regulatorni okvir EU-a kako bi se isključili subjekti koji bi mogli doprinijeti vojno-civilnoj fuziji i iznašle alternative za projekte koje Kina financira u EU-u razvojem sveobuhvatnog pristupa zajedničkom utvrđivanju, procjeni i upravljanju rizicima za europsku gospodarsku sigurnost;

24.  nadalje pozdravlja prijedlog Visokog predstavnika i Komisije da se spriječi curenje osjetljivih tehnologija u nastajanju uspostavom popisa tehnologija s dvojnom namjenom, na temelju usko definiranih kriterija usmjerenih na budućnost, kao što su potencijalna razvojna i transformativna priroda tehnologije, rizik od vojno-civilne fuzije i rizik od zlouporabe tehnologije za kršenje ljudskih prava; poziva Komisiju i države članice da što prije utvrde i provedu relevantne zaštitne mjere za te tehnologije s dvojnom namjenom;

25.  u tom pogledu poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama osmisli mehanizam brzog odgovora za otkrivanje dvojne namjene ili zlouporabe infrastrukture u EU-u koja je u kineskom vlasništvu, suvlasništvu ili za koje Kina ima koncesiju, koji bi se mogao iskoristiti za ukidanje prava na koncesiju i/ili privremenog ukidanja prava na uporabu u slučajevima vlasništva i suvlasništva; poziva Komisiju da na godišnjoj razini izvješćuju Parlament o sljedećim pitanjima:

26.  pozdravlja donošenje europskog akta o čipovima, kojim će se povećati sposobnost EU-a za proizvodnju poluvodiča i izraditi strateška mapa, među ostalim, nedostataka u sposobnostima u lancu vrijednosti poluvodiča u EU-u, čime će se ograničiti ovisnost EU-a o trećim zemljama kao što je Kina; poziva na podnošenje daljnjih prijedloga kako bi se osigurali lanci opskrbe za kritičnu infrastrukturu i materijale unutar EU-a; nadalje, poziva Komisiju i države članice da razviju dodatne inicijative usmjerene na omogućivanje bolje koordinacije i suradnje s partnerima istomišljenicima i saveznicima te da prate i dodatno razviju, ako je to moguće i u skladu s ciljem EU-a da se smanje daljnje ovisnosti, globalne proizvodne kapacitete i lance opskrbe kritičnom infrastrukturom i materijalima koji su ključni za sigurnost i obranu Unije; skreće posebnu pozornost na Tajvan, koji ima važnu ulogu u globalnim lancima opskrbe i međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima; ponovno ističe svoju dugotrajnu potporu bilateralnom sporazumu o ulaganjima između EU-a i Tajvana te svim aranžmanima koji su uzajamno korisni za bilateralnu trgovinu i ulaganja;

27.  poziva Komisiju da predloži novi zakonodavni okvir za ublažavanje sigurnosnih rizika u pogledu dobavljača sustava podmorskih kabela, koji bi uključivao, među ostalim, strože praćenje i čestu provjeru vlasničkih struktura tih dobavljača, njihovih prethodnih ulaganja u sustave podmorskih kabela te blizine sustava podmorskih kabela europskim i savezničkim vojnim bazama; naglašava da je dobavljače kabelskih sustava, primjerice kineska poduzeća, potrebno spriječiti da razmjenjuju podatke s obavještajnim službama, osim kada je riječ o zaštiti infrastrukture od vanjskih neovlaštenih upada ili zlonamjernih napada; u tom se pogledu zalaže za inicijative usmjerene na daljnji razvoj poduzeća u području sustava podmorskih kabela koja su u europskom vlasništvu ili imaju poslovni nastan u Europi;

28.  naglašava da se odgovori EU-a moraju temeljiti na boljem razumijevanju relevantne strateške slike, s naglaskom na međusektorskim i transnacionalnim procjenama prijetnji i studijama osjetljivosti kritične infrastrukture; smatra da bi decentralizirano ili nemarno sagledavanje stanja, bez jasne vidljivosti i nadzora nad projektima od strateške važnosti za europsku obranu i sigurnost, moglo uvelike štetiti geopolitičkim interesima Unije(15); podsjeća na slabosti povezane sa stranim upletanjem, posebno u informacijski prostor, i na međusobnu povezanost projekata izravnih stranih ulaganja i manipuliranja informacijama koje provode zlonamjerni strani akteri;

Poveznica između unutarnje i vanjske sigurnosti: jačanje otpornosti najbližih partnera EU-a

29.  izražava zabrinutost zbog prodora Narodne Republike Kine na tržište EU-a i u šire susjedstvo; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da osiguraju da se mjere poduzete za jačanje otpornosti EU-a na kineski utjecaj, među kojima su uklanjanje rizika, diversifikacija i smanjenje kritičnih ovisnosti, prošire i na najbliže partnere EU-a, posebno na zemlje pristupnice i one koje su dio politike susjedstva EU-a;

30.  podsjeća da pomorske snage Narodne Republike Kine imaju na raspolaganju sredstva i pravne alate koji im osiguravaju da kineske civilne brodove i infrastrukturu mogu koristiti u vojne i sigurnosne svrhe; smatra da Kina svoju civilnu komercijalnu infrastrukturu može iskoristiti kako bi poduprla prisutnost Narodnooslobodilačke vojske Kine u trećim zemljama; upozorava da se takvom vojno-civilnom fuzijom kineskoj vojsci omogućuje pristup stranim lukama, čime joj se omogućuje da unaprijed pripremi logističku potporu za razmještanje pomorskih snaga na udaljenim lokacijama poput Indijskog oceana, Sredozemnog mora i Atlantskog oceana; ističe da je rizik od špijunaže najveći kada se kineska civilna komercijalna imovina nalazi u logističkim čvorištima u blizini pomorskih baza EU-a i NATO-a ili u lučkim poduzećima koja su potpisala sporazume o pružanju logističke potpore europskim poduzećima; poziva države članice da hitno riješe pitanje potrebe za smanjenjem rizika od špijunaže i sabotaže u kritičnoj infrastrukturi, osobito onoj s vojnom funkcijom, kao što su luke kojima se koristi NATO; u tom pogledu naglašava da EU i NATO moraju surađivati u razvoju dugoročnog plana za suzbijanje kineske strategije vojno-civilne fuzije u Europi te poziva na potpunu provedbu završnog izvješća o procjeni radne skupine EU-a i NATO-a(16);

31.  napominje da su luke točke pristupa prema svijetu i kao takve imaju ključnu ulogu u gospodarstvu EU-a; sa zabrinutošću primjećuje da su subjekti u kineskom vlasništvu ili pod kineskom kontrolom strateški povećali svoje udjele u europskim lukama i lučkoj infrastrukturi; poziva Komisiju da predstavi strateški politički okvir EU-a za smanjenje i ograničavanje utjecaja i operativne kontrole Kine i drugih režima; također podsjeća da Narodna Republika Kina projicira moć u inozemstvu korištenjem mreže komercijalnih luka i objekata s dvojnom namjenom koji pružaju logističku i obavještajnu potporu kineskoj mornarici; napominje da su 2022. kineska poduzeća upravljala ili bila u vlasništvu terminala u 96 luka u 53 zemlje; nadalje, napominje da su u najmanje devet luka, od kojih su dvije u Europi, izvršeni opsežni popravci ili radovi na održavanju ratnih brodova i opreme mornarice Narodnooslobodilačke armije Kine (PLAN); ističe da se pomorskim posjetima otkrivaju područja utjecaja, prioritetne operativne zone, ciljevi prikupljanja obavještajnih podataka i prioriteti suradnje;

32.  naglašava potrebu za geopolitičkim pristupom globalnoj suradnji u području kritične infrastrukture kako bi se EU uspješno suočio s novim sigurnosnim izazovima; primjećuje da trećinu ukupne afričke infrastrukture izgrađene od 2010., uključujući oko 50 % afričkih 3G mreža i 70 % 4G mreža na tom kontinentu, financiraju i grade kineska poduzeća u državnom vlasništvu; ističe da je Kina u posljednjih 20 godina povećala svoj angažman u pogledu trgovine, ulaganja i zajmova s afričkim vladama i njihovim poduzećima u državnom vlasništvu za 160 milijardi USD, pri čemu je ugovornih obveza malo ili su netransparentne, i to uglavnom u području prometa, proizvodnje energije, rudarstva i telekomunikacija; posebno ističe činjenicu da je samo jedno kinesko telekomunikacijsko poduzeće izgradilo do 70 % afričke infrastrukture informacijske tehnologije, kao i ulogu kineskih poduzeća u financiranju, izgradnji, širenju i obnovi najmanje 14 osjetljivih afričkih telekomunikacijskih mreža; izražava zabrinutost zbog toga što je kineski model očito privlačan mnogim zemljama koje ne mogu ili nisu voljne ispuniti zahtjeve EU-a za pristup jednakovrijednim razinama financiranja, čime se širi kineski utjecaj na štetu partnerstava s EU-om i povećava rizik od neodrživog duga za te zemlje, čime se šteti njihovu dugoročnom razvoju na štetu lokalnog stanovništva; poziva Komisiju, ESVD i države članice da pojačaju napore, uključujući privlačenjem ulaganja iz privatnog sektora, kako bi se u okviru strategije Global Gateway proveo paket ulaganja u iznosu od 150 milijardi EUR, kako je dogovoreno na 6. sastanku na vrhu EU-a i AU-a u veljači 2022.; potiče Vijeće i Komisiju da u okviru te inicijative brzo provedu projekte, posebno ogledne projekte;

33.  sa zabrinutošću ističe da bi se strategija Narodne Republike Kine za izgradnju „baza za suradnju plavoga gospodarstva” duž obale Afrike, među ostalim izgradnjom ribarskih plovila i postrojenja za popravak plovila, mogla koristiti i u vojne svrhe; naglašava da postoji opći manjak podataka i transparentnosti u pogledu tih sporazuma s afričkim zemljama i pratećih dozvola; ističe moguće geopolitičke posljedice za EU, posebno u trećim zemljama u kojima je EU angažiran;

o
o   o

34.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 330, 23.12.2022., str. 1. (2) SL L 79 I, 21.3.2019., str. 1. (3) SL L 333, 27.12.2022., str. 164. (4) SL L 333, 27.12.2022., str. 80. (5) SL L 229, 18.9.2023., str. 1. (6) Prijedlog uredbe o uspostavi okvira za sigurnu i održivu opskrbu kritičnim sirovinama i o izmjeni uredbi (EU) 168/2013, (EU) 2018/858, 2018/1724 i (EU) 2019/1020 (COM(2023)0160). (7) Prijedlog uredbe o zaštiti Unije i njezinih država članica od gospodarske prisile koju primjenjuju treće zemlje (COM(2021)0775) (SL L, 2023/2675, 7.12.2023.). (8) SL C 117, 11.3.2022., str. 40. (9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0219. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0219. (11) SL C 20, 20.1.2023., str. 1. (12) Direktiva (EU) 2022/2557 od 14. prosinca 2022. o otpornosti kritičnih subjekata i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2008/114/EZ (SL L 333, 27.12.2022., str. 164.). (13) Direktiva (EU) 2022/2555 od 14. prosinca 2022. o mjerama za visoku zajedničku razinu kibersigurnosti širom Unije, izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 i Direktive (EU) 2018/1972 i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2016/1148 (Direktiva NIS 2) (SL L 333, 27.12.2022., str. 80.). (14) Uredba (EU) 2019/452 od 19. ožujka 2019. o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji (SL L 79 I, 21.3.2019., str. 1.). (15) Resorni odjel za vanjske odnose Glavne uprave za vanjsku politiku Unije, „Security implications of China-owned critical infrastructure in the European Union” (Utjecaj kritične infrastrukture u vlasništvu Kine u Europskoj uniji na sigurnost), lipanj 2023. (16) Europska komisija, Radna skupina EU-a i NATO-a za otpornost kritične infrastrukture:Završno izvješće o procjeni, lipanj 2023.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o implikacijama razvoja virtualnih svjetova za politike – pitanja iz područja građanskog prava, prava društava, trgovačkog prava i prava intelektualnog vlasništva (2023/2062(INI))

P9_TA(2024)0029 A9-0442/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 4., 16., 26., 81., 114. i 118.,

–  uzimajući u obzir Bernsku konvenciju za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886.,

–  uzimajući u obzir Nicanski sporazum o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga u svrhu registriranja žigova, kako je izmijenjen 28. rujna 1979. i ažuriran u dvanaestom izdanju (12. – 2023.),

–  uzimajući u obzir Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) iz 1996. i Ugovor o izvedbama i fonogramima WIPO-a iz 1996.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”)(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze („Rim I”)(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena)(6) („Uredba Bruxelles I”),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora(11),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije(12),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ(13),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1807 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o okviru za slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji(14),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ(15) („Direktiva o autorskom pravu”),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga(16),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora(17),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja(18),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji (Akt o umjetnoj inteligenciji) i izmjeni određenih zakonodavnih akata Unije (COM(2021)0206),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 u pogledu uspostavljanja europskog okvira za digitalni identitet (COM(2021)0281),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o usklađenim pravilima za pravedan pristup podacima i njihovu uporabu (Akt o podacima) (COM(2022)0068),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o odgovornosti za neispravne proizvode (COM(2022)0495),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi pravila o izvanugovornoj građanskopravnoj odgovornosti s obzirom na umjetnu inteligenciju (Direktiva o odgovornosti za umjetnu inteligenciju) (COM(2022)0496),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2022/868 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o europskom upravljanju podacima i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 (Akt o upravljanju podacima)(19),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2022/1925 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2022. o pravednim tržištima s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru i izmjeni direktiva (EU) 2019/1937 i (EU) 2020/1828 (Akt o digitalnim tržištima)(20),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama)(21),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2023/988 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o općoj sigurnosti proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 87/357/EEZ(22),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2023. o tržištima kriptoimovine i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 1095/2010 te direktiva 2013/36/EU i (EU) 2019/1937(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2020. o pravima intelektualnog vlasništva za razvoj tehnologija umjetne inteligencije (A9-0176/2020)(24),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Iskorištavanje inovacijskog potencijala EU-a – Akcijski plan za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a” (COM(2020)0760),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2021. o akcijskom planu za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a(25),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. srpnja 2023. naslovljenu „Inicijativa EU-a o tehnologiji Web 4.0 i virtualnim svjetovima: prednost u pripremi za sljedeću tehnološku tranziciju”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. svibnja 2022. naslovljenu „Digitalno desetljeće za djecu i mlade: nova Europska strategija za bolji internet za djecu (BIK+)” (COM (2022)0212),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9‑0442/2023),

A.  budući da virtualni svjetovi još nisu u širokoj upotrebi, iako je njihova primjena u brojnim slučajevima upotrebe u različitim sektorima podigla opću svijest i privukla pozornost javnih tijela;

B.  budući da je ključno da nastavimo promicati i razvijati nove tehnologije prepoznavajući pritom njihov potencijal za preobrazbu u područjima kao što su obrazovanje, kultura, zdravstvena skrb, videoigre i mnoga druga, ali se i pozabaviti s rizicima koje te nove tehnologije mogu predstavljati;

C.  budući da stručnjaci tvrde da bi još uvijek moglo biti potrebno 10 do 15 godina da virtualni svjetovi ostvare svoj puni potencijal te njihov razvoj u narednim godinama može znatno utjecati na digitalno okruženje, što će donijeti i prilike i rizike kojima je potrebno posvetiti pozornost;

D.  budući da je digitalna suverenost sredstvo promicanja ideje vodeće uloge Europe i njezine strateške autonomije te je ključna za sposobnost EU-a da oblikuje i provodi zakonodavstvo u digitalnom okruženju kojim bi se osigurale etičnost i održivost virtualnih svjetova te njihova usmjerenost na čovjeka i zaštita temeljnih prava i vrijednosti EU-a;

Definicije

1.  napominje da pojmovi „metaverzum” i „virtualni svijet” trenutačno nemaju konsolidirane definicije;

2.  u tom pogledu pozdravlja prijedlog definicije iz komunikacije Komisije koja je usmjerena na glavne značajke virtualnih svjetova, kako slijedi: „Virtualni svjetovi trajna su, imerzivna okruženja koja se temelje na tehnologijama kao što su 3D i produžena stvarnost (XR), što omogućuje stapanje fizičkog i digitalnog svijeta u stvarnom vremenu. Ta se tehnologija može koristiti u različite svrhe, kao što su projektiranje, izrada simulacija, suradnja, učenje, druženje, izvršavanje transakcija ili ponuda zabavnih sadržaja.”; ističe da mnoge tehnologije koje se nazivaju „virtualnim svjetovima” postoje već godinama; naglašava da bi se buduća europska strategija trebala temeljiti na istraživanjima, znanstvenim dokazima i društvenoj važnosti;

3.  naglašava ključnu važnost promicanja normizacije i interoperabilnosti za potpuni razvoj ekosustava međusobno povezanih virtualnih svjetova;

Odgovarajući etički i pravni okvir

4.  naglašava da bi virtualni svjetovi dostupni u EU-u trebali poštovati etičke vrijednosti, načela i temeljna prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima(26) i postojećem zakonodavstvu EU-a, osobito u pogledu privatnosti podataka, standarda sigurnosti i zaštite, dijeljenja podataka, moderiranja sadržaja, borbe protiv uznemiravanja i govora mržnje, kibersigurnosti, radničkih prava, zaštite potrošača i djece, zahtjeva za pristupačnost, poštovanja prava intelektualnog vlasništva, zaštite znanja i iskustva i poslovne tajne, sprečavanja zlouporaba i prijevara te u pogledu kompetitivnih i pravednih tržišta;

5.  podsjeća da bi virtualne svjetove trebalo razvijati i uvoditi u skladu s općim načelom da bi ono što je nezakonito izvan interneta trebalo biti nezakonito na internetu, osiguravajući da se u potpunosti poštuju prava pojedinaca kao korisnika, potrošača, radnika, ulagača, nositelja prava i stvaratelja , uz poseban naglasak na pravima djece;

6.  ističe da se osobito sljedeći zakonodavni akti već primjenjuju na različite aspekte virtualnih svjetova: Akt o digitalnim uslugama, Akt o digitalnim tržištima, Akt o upravljanju podacima, Akt o podacima, predloženi Akt o umjetnoj inteligenciji, Opća uredba o zaštiti podataka(27) (GDPR), Uredba o općoj sigurnosti proizvoda, Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi, Uredba o tržištima kriptoimovine, Europski digitalni identitet, Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, Uredba o žigu Europske unije, Direktiva o zaštiti poslovnih tajni, Europski akt o pristupačnosti, i Direktiva o pristupačnosti interneta;

7.  ističe važnost redovitog praćenja usklađenosti i osiguravanja učinkovite provedbe primjenjivih pravnih instrumenata na snazi; poziva Komisiju da u suradnji s različitim dionicima, među ostalim predstavnicima civilnog društva i organizacija za zaštitu potrošača te akademskom zajednicom, izradi smjernice i najbolje prakse kojima će se pojasniti pravne obveze i odgovornosti svih dionika u virtualnim svjetovima, primjerice operatera platformi, pružatelja usluga, razvojnih programera i korisnika, na temelju relevantnog prava EU-a;

8.  ističe da je od presudne važnosti da Komisija provodi redovite provjere prikladnosti primjenjivih pravnih instrumenata na snazi, posebno s obzirom na moguće preispitivanje Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, Direktive o pravima potrošača(28) i Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima(29) te naglašava da bi se u svakom budućem zakonodavstvu o virtualnim svjetovima trebala izbjegavati preklapanja ili nedosljednosti te po potrebi popuniti praznine;

9.  napominje da su neke regulatorne poteškoće ipak već vidljive u području međunarodnog privatnog prava, građanskog prava i prava intelektualnog vlasništva, kako je navedeno u odjeljcima u nastavku;

10.  ističe da su nedavna istraživanja pokazala da se podaci senzora virtualne stvarnosti mogu jedinstveno identificirati jednako kao skenirani otisci prstiju i da se mogu upotrijebiti za dobivanje detaljnog uvida u osobnost korisnika te za izvođenje zaključaka o različitim obilježjima kao što su dob, spol, dohodak, etnička pripadnost, invaliditet, raspoloženja i osjećaji; smatra da to izaziva znatne etične i pravne dvojbe, osobito u vezi s ciljanim bihevioralnim oglašavanjem, koje ne bi trebalo zanemariti; naglašava da u okviru rješavanja tih etičkih pitanja povezanih s prikupljanjem velikih količina osobnih podataka, među ostalim osjetljivih korisničkih podataka, primjerice biometrijskih i bihevioralnih podataka, emocionalnih reakcija i taktilnih informacija, treba zajamčiti da su korisnici svjesni da se podaci prikupljaju i da se privola za prikupljanje takvih podataka mora ishoditi ne samo u trenutku ulaska u virtualni svijet, već za svaki slučaj upotrebe u skladu s načelima utvrđenima u Općoj uredbi o zaštiti podataka, primjerice onima o integriranoj privatnosti i ograničavanju svrhe;

11.  naglašava da bi u virtualnim svjetovima trebalo biti omogućeno anonimno korištenje usluge i plaćanje kad god se identifikacija korisnika ne zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom radi utvrđivanja odgovornosti, te kad je to tehnički izvedivo i razumno jer se time štiti privatnost i djelotvorno sprečavaju neovlašteno otkrivanje podataka, krađe identiteta i drugi oblici zloporabe osobnih podataka prikupljenih na internetu;

12.  u tom pogledu napominje da su mjere koje je Komisija iznijela u svojoj komunikaciji, a usmjerene su na podizanje razine osviještenosti, poboljšanje digitalnih vještina i pismenosti te povećanje pristupa korisnika ključnim tehnologijama, i to olakšavanjem pristupa infrastrukturi za brzi internet i odgovarajućoj opremi, ključne za izbjegavanje digitalnog jaza i da bi ih trebalo provesti što je brže moguće kako bi se promicalo uključivo i konkurentno digitalno društvo te osiguralo da nitko nije zapostavljen u tom brzom tehnološkom razvoju;

Međunarodno privatno pravo

13.  naglašava da bi se određena tradicionalna teritorijalna načela mjerodavnog prava i nadležnosti mogla pokazati neprikladnima za virtualne svjetove, čija je neteritorijalnost omogućena primjenom decentraliziranih tehnologija kao što je lanac blokova, te da mogu dovesti do problema u pogledu osiguravanja primjenjivosti prava EU-a te zaštite prava potrošača i poduzeća;

14.  posebno napominje da, s obzirom na to da svatko u svijetu može pristupiti virtualnim svjetovima, „mozaični kriterij” koji je utvrdio Sud Europske unije, prema kojem oštećena strana može tražiti naknadu štete pred sudovima zemalja u kojima je nastao barem dio štete, možda neće biti održiv; podsjeća, međutim, da je Sud utvrdio dodatni kriterij prema kojem oštećene strane mogu tražiti naknadu štete pred sudovima zemlje u kojoj imaju glavni interes te potvrđuje da bi se mogla razmotriti kodifikacija tog kriterija u Uredbi Bruxelles I;

15.  primjećuje da se definicija „potrošača” u Uredbi Bruxelles I trenutačno temelji na izravnom ugovornom odnosu koji ne postoji, primjerice, između izdavatelja nezamjenjivog tokena (engl. non fungible tokens ili NFT) i kupca kada se NFT stavi na sekundarno tržište; napominje da bi stoga, u slučaju spora s izdavateljem, krajnji kupac bio lišen nadležnosti koja se potrošačima osigurava Uredbom Bruxelles I;

16.  poziva Komisiju da uzme u obzir te i druge potencijalno problematične situacije te da procijeni prikladnost postojećih odredbi međunarodnog privatnog prava koje su primjenjive u EU-u te da po potrebi predloži odgovarajuće izmjene kako bi se zajamčilo da građani i poduzeća ne moraju sustavno pokretati sporove na stranim sudovima ili u skladu sa stranim zakonima radi ostvarenja svojih prava i na taj način zajamčilo njihova prava na temelju zakonodavnog okvira EU-a, te da pritom uzme u obzir rizik od biranja najpovoljnije jurisdikcije, osobito od strane poduzeća izvan EU-a;

Građansko pravo

17.  napominje da se očekuje da će se broj i gospodarska važnost komercijalnih transakcija u virtualnim svjetovima povećati tijekom sljedećeg desetljeća; u tom kontekstu naglašava da je potrebno osigurati da se pružatelji virtualne robe i usluga mogu identificirati i pozvati na odgovornost za svaku štetu prouzročenu njihovim proizvodima;

18.  ističe zabrinutost zbog tehnika oglašavanja koje se koriste pri prodaji takozvanih virtualnih nekretnina kao što je zgrada ili zemljište u virtualnom svijetu predstavljeno u obliku NFT-a jer bi korisnici mogli vjerovati da zapravo stječu prava vlasništva, dok zapravo dobivaju samo licenciju za upotrebu virtualnog „zemljišta”; naglašava da je važno osigurati transparentnost, jasnoću, pravednost i razumljivost primjenjivih uvjeta poslovanja, posebno zato što je dokazano da ih korisnici često ne čitaju jer je tekst primjenjivih općih uvjeta težak i tehničke prirode;

19.  podsjeća da bi se pravila o odgovornosti trebala u potpunosti primjenjivati na virtualne svjetove i naglašava važnost uspostave učinkovitih mjera za sprečavanje i rješavanje svih oblika štetnog ponašanja i provedbu propisa u skladu s temeljnim pravima u virtualnim svjetovima, među ostalim, prema potrebi i ne dovodeći u pitanje pravo na traženje sudske zaštite, uspostavljanje mehanizama izvješćivanja i rješavanja sporova;

20.  zabrinut je zbog toga što bi upotreba avatara i decentraliziranih sustava, kao što su oni koji se temelje na tehnologiji lanca blokova, mogla iznimno otežati pozivanje na odgovornost počinitelja štetnih radnji; smatra da je provedba učinkovitih sustava upravljanja identitetom ključna kako bi se omogućila njihova pravilna i pravovremena identifikacija i suzbili lažni identiteti, uzimajući u obzir i posebnosti povezane s upravljanjem decentraliziranim autonomnim organizacijama i kolektivnom odgovornošću; u tom pogledu pozdravlja namjeru Komisije da prouči dodanu vrijednost mogućeg pravnog okvira za decentralizirane autonomne organizacije;

21.  podsjeća da avatari nemaju pravnu osobnost pa je sva pitanja u pogledu njihove pravne i poslovne sposobnosti, prava, obveza i odgovornosti potrebno riješiti u odnosu na fizičke ili pravne osobe koje ih koriste; smatra da bi, s obzirom na to da se virtualni svjetovi razvijaju i postaju sve složeniji, trebalo razmotriti prikladnost dodjele posebnog pravnog statusa avatarima; smatra da bi avatar ili osobu koju avatar predstavlja trebalo moći identificirati te da bi trebalo biti primjenjivo načelo poznavanja klijenta;

Pravo intelektualnog vlasništva

22.  ističe da se zakonodavstvo EU-a o zaštiti prava intelektualnog i industrijskog vlasništva, uključujući autorska prava, žigove, patente, dizajne i poslovne tajne, u potpunosti primjenjuje na virtualne svjetove; međutim, naglašava da razvoj virtualnih svjetova predstavlja nove izazove u pogledu provedbe prava intelektualnog vlasništva, identifikacije prekršitelja te pitanja u vezi s kolizijskim pravilima o mjerodavnom pravu i nadležnosti;

23.  podsjeća da su upravitelji platformi, pružatelji usluga i korisnici u virtualnim svjetovima obvezni poštovati isključiva prava nositelja prava i njihovo pravo na pravičnu naknadu; ističe da je za upotrebu sadržaja zaštićenog pravima intelektualnog vlasništva, među ostalim u digitalnom obliku u elektroničkom mediju kao što je NFT, potrebno odobrenje licenciranjem ili ustupanjem, osim ako je obuhvaćen bilo kojom iznimkom ili ograničenjem zaštite prava intelektualnog vlasništva (primjerice u svrhu privatnog reproduciranja, obrazovanja, istraživanja, citiranja, recenzije, kao parodija ili pastiš); u tom pogledu ponavlja da je važno da pružatelji osiguraju transparentnost u pogledu opsega licencija, uključujući teritorijalne licencije, kako bi se osiguralo da korisnici mogu odrediti koje su upotrebe sadržaja zaštićenog pravima intelektualnog vlasništva u virtualnim svjetovima obuhvaćene licencijama koje posjeduju te da stvaratelji i nositelji prava mogu primati točna i odgovarajuća izvješća o stvarnoj upotrebi zaštićenih djela;

24.  pozdravlja ažuriranje u dvanaestom izdanju „Nicanske klasifikacije”, kojim se omogućuje registracija žigova u razredima koji obuhvaćaju njihovu uporabu u virtualnim svjetovima; poziva na pomno praćenje konkretne primjene te klasifikacije; međutim, zabrinut je zbog upotrebe NFT-ova koji upućuju na žigove bez odobrenja njihovih vlasnika te poziva na provedbu učinkovitih mjera za rješavanje tih i drugih slučajeva kršenja; u tom pogledu pozdravlja prijedlog Komisije za razvoj paketa instrumenata za borbu protiv krivotvorenja;

25.  prima na znanje primjenjivost pravila o odgovornosti kako su utvrđena u Aktu o digitalnim uslugama i posebnog sustava utvrđenog u članku 17. Direktive o autorskim pravima kako bi se obuhvatilo učitavanje sadržaja koji su izradili korisnici; međutim, smatra da je potrebno dodatno pojasniti kako bi se postojeća pravila trebala primjenjivati na usluge dijeljenja sadržaja putem interneta kojima se sadržaj stavlja na raspolaganje u virtualnim svjetovima i kako bi ih trebalo provoditi;

26.  naglašava da NFT-ovi ne dodjeljuju nikakva prava intelektualnog vlasništva na digitalnoj imovini i ukazuju na potrebu za dodatnom jasnoćom i transparentnošću kako bi se izbjegle prijevare i često brkanje prava na sam token i prava na osnovni zaštićeni sadržaj;

27.  primjećuje da NFT-ovi i druge ponude na temelju lanca blokova omogućuju stalnu preprodaju imovine koja se temelji na djelima zaštićenim autorskim pravima u obliku internetskih transakcija i smatra da je potrebno osigurati da autori za svaku preprodaju takve imovine prime odgovarajuću i razmjernu naknadu;

28.  podsjeća da prema postojećim pravilima djela koje su autonomno stvorili sustavi umjetne inteligencije možda ne ispunjavaju uvjete za zaštitu autorskih prava jer je načelo izvornosti povezano s fizičkim osobama te se u okviru koncepta intelektualne tvorevine pretpostavlja da je autor osoba; usto podsjeća da postoji razlika između ljudskih djela stvorenih s pomoću umjetne inteligencije i autonomno stvorenih djela umjetne inteligencije; podsjeća da, iako se postojeći okvir intelektualnog vlasništva i dalje primjenjuje na djela stvorena s pomoću umjetne inteligencije, autonomno stvorena djela umjetne inteligencije stvaraju nove regulatorne izazove za zaštitu prava intelektualnog vlasništva, primjerice pitanja vlasništva, autorstva i izumiteljstva te odgovarajuće naknade i probleme u vezi s potencijalnom tržišnom koncentracijom; pozdravlja obvezu preuzetu u Akcijskom planu za intelektualno vlasništvo u skladu s kojom će Komisija pokrenuti rasprave s dionicima o načinu svladavanja izazova koje predstavljaju izumi i djela nastali uz pomoć umjetne inteligencije; poziva Komisiju da razmotri proširenje područja primjene tog dijaloga kako bi se u velikoj mjeri obuhvatila pitanja povezana s umjetnom inteligencijom, uključujući generativnu umjetnu inteligenciju;

Pristupačnost i digitalna pismenost

29.  naglašava da virtualni svjetovi mogu pružiti mogućnosti za pružanje javnih usluga od općeg interesa na širu korist građana; naglašava, međutim, da se mora osigurati uključivanje i pristupačnost za sve korisnike u EU-u u pogledu troškova i upotrebe hardvera te razumijevanja softvera; napominje da je pristupačnost posebno važna kad je riječ o omogućavanju ranjivim skupinama stanovništva, primjerice starijim osobama, osobama s invaliditetom, djeci i osobama koje žive u ruralnim i udaljenim područjima da steknu osnovne digitalne vještine kako bi mogli sudjelovati u virtualnim svjetovima i da bi se njome trebali uzeti u obzir aspekti kao što su zemljopisni položaj, spol, razina obrazovanja i socioekonomski položaj;

30.  u tom kontekstu dodaje da je digitalna pismenost iznimno važna za osiguravanje sigurnog i društveno korisnog uvođenja virtualnih svjetova te njihove informirane i odgovorne upotrebe, izbjegavanje ovisnosti korisnika, predrasuda i diskriminatornih praksi, za borbu protiv dezinformacija, manipulacije i zlostavljanja u virtualnom okruženju te za promicanje demokratske kontrole;

31.  ističe potrebu za uvođenjem djelotvornih obrazovnih mjera za osiguravanje opće pismenosti građana u pogledu virtualnih svjetova i usavršavanje stručnjaka, osobito učitelja, u različitim područjima te poticanje i promicanje razvoja europskih talenata i tehnologija uz privlačenje većeg broja ljudi, među ostalim više žena, u područje znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike;

32.  preporučuje da se u skladu s preporukama panela građana i građanki dodatno razvije „virtualni paket instrumenata” namijenjen široj javnosti, kako je navedeno u komunikaciji Komisije, kako bi se građanima pomoglo da bolje razumiju kako upravljati svojim virtualnim identitetima, virtualnim djelima, virtualnom imovinom i svojim podacima te kako bi se doprinijelo sveobuhvatnoj strategiji EU-a za virtualne svjetove koja je istodobno održiva i usmjerena na čovjeka;

33.  pozdravlja, kako je utvrdila i Komisija, pozitivni doprinos zajednice otvorenog koda u EU-u razvoju ključnih značajki virtualnih svjetova, primjerice u vezi s upotrebom tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija i drugih tehnologija nužnih za autentičnost i sigurnost virtualnih predmeta i identiteta te upravljanje njima;

o
o   o

34.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 77, 27.3.1996., str. 20. (2) SL L 149, 11.6.2005., str. 22. (3) SL L 199, 31.7.2007., str. 40. (4) SL L 177, 4.7.2008., str. 6. (5) SL L 111, 5.5.2009., str. 16. (6) SL L 351, 20.12.2012., str. 1. (7) SL L 257, 28.8.2014., str. 73. (8) SL L 157, 15.6.2016., str. 1. (9) SL L 119, 4.5.2016., str. 1. (10) SL L 119, 4.5.2016., str. 89. (11) SL L 327, 2.12.2016., str. 1. (12) SL L 154, 16.6.2017., str. 1. (13) SL L 295, 21.11.2018., str. 39. (14) SL L 303, 28.11.2018., str. 59. (15) SL L 130, 17.5.2019., str. 92. (16) SL L 151, 7.6.2019., str. 70. (17) SL L 172, 26.6.2019., str. 56. (18) SL L 186, 11.7.2019., str. 57. (19) SL L 152, 3.6.2022., str. 1. (20) SL L 265, 12.10.2022., str. 1. (21) SL L 277, 27.10.2022., str. 1. (22) SL L 135, 23.5.2023., str. 1. (23) SL L 150, 9.6.2023., str. 40. (24) SL C 404, 6.10.2021., str. 129. (25) SL C 205, 20.5.2022., str. 26. (26) SL C 303, 14.12.2007., str. 1. (27) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (28) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.). (29) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o europskoj povijesnoj svijesti (2023/2112(INI))

P9_TA(2024)0030 A9-0402/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe od 19. rujna 2019.(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/692 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EU) br. 390/2014(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2021. o europskom prostoru obrazovanja: zajednički holistički pristup(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2022. o ulozi kulture, obrazovanja, medija i sporta u borbi protiv rasizma(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. travnja 2022. o provedbi mjera u području građanskog odgoja(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2022. o provedbi Nove europske agende za kulturu i Strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o Strategiji EU-a za rodnu ravnopravnost(8),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. rujna 2020. naslovljenu „Unija ravnopravnosti: Akcijski plan EU-a za antirasizam za razdoblje 2020. – 2025.” (COM(2020)0565),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. lipnja 2016. o podupiranju sprečavanja radikalizacije koja vodi k nasilnom ekstremizmu (COM(2016)0379),

–  uzimajući u obzir Europsku kulturnu konvenciju od 19. prosinca 1954.(9),

–  uzimajući u obzir studiju provedenu za Odbor za kulturu i obrazovanje naslovljenu: „Europsko povijesno sjećanje: politike, izazovi i perspektive”(10),

–  uzimajući u obzir studiju provedenu za svoj Odbor za kulturu i obrazovanje naslovljenu „Europski identitet”(11),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0402/2023),

A.  budući da je europska povijest složena, sporna i obilježena sukobima te ujedno predstavlja i izazov i priliku za europsku integraciju, uviđajući pritom da dobro informirana povijesna svijest potiče uzajamno razumijevanje i toleranciju;

B.  budući da su nepravde utemeljene na rodu, uvjerenju i etničkoj pripadnosti već stoljećima utkane u europsku povijest, među ostalim u obliku antisemitizma i antiromizma, što ima posljedice na Europu i na ostatak svijeta;

C.  budući da nam osviješten pristup u pogledu povijesti i povijesnih nepravdi pomaže u borbi protiv različitih oblika netolerancije i nejednakosti te u izgradnji uključivijih društava;

D.  budući da se povijest nikada ne smije relativizirati, iskriviti ili krivotvoriti u političke svrhe;

E.  budući da povijesno negiranje i drugi oblici pristranog tumačenja povijesti predstavljaju veliku prijetnju koja raspiruje nepovjerenje i sukobe između naroda i nacija te potkopava napore za poticanje povijesne pravde i pomirenja;

F.  budući da su za suočavanje s prošlošću potrebni apsolutna nepristranost i objektivnost, kako u povijesnom istraživanju, tako i u politici;

G.  budući da povijesno pamćenje uključuje određen stupanj subjektivnosti, s obzirom na to da odabir onoga čega ćemo se sjećati i načina na koji se tumači prošlost nužno uključuje vrijednosne prosudbe;

H.  budući da, iako postoje „povijesne činjenice” koje se temelje na profesionalnom povijesnom radu, uključujući istraživanje, poučavanje i očuvanje izvora i povijesnih lokacija, ne postoji monolitna, neosporiva i sveprisutna „povijesna istina” koju određena skupina ili država može monopolizirati i prisvojiti isključivo za sebe ili koristiti da bi negirala postojanje drugih naroda, nacija i država;

I.  budući da su interdisciplinarni pristupi i kontekstualizacija ključni elementi obrazovanja o povijesti, koje treba povezati s europskim građanskim odgojem te s programima razmjene i mobilnosti;

J.  budući da je izgradnja prekogranične kritičke povijesne svijesti s pomoću obrazovnih i drugih sredstava ključna kako bi Europljani mogli razumjeti svoju prošlost te se s njom pomiriti, kako bi sa samopouzdanjem mogli svladavati izazove sadašnjosti i stremiti prema zajedničkoj budućnosti;

K.  budući da se europska povijesna svijest shvaća kao individualna i kolektivna sposobnost i vještina razumijevanja, kritičke procjene i promišljenog učenja na temelju povijesti, kojom se olakšava priznavanje neraskidive povezanosti i međuovisnosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti;

Suočavanje s europskom prošlošću – rizik i prilika

1.  uviđa da raznoliki i često proturječni povijesni narativi europskih nacija i država otežavaju svaki pokušaj pristupanja povijesti s političke razine i čine ga potencijalno opasnim te da su pokušaji usmjeravanja načina obilježavanja i tumačenja prošlosti uvijek izazovni;

2.  naglašava potencijal načela povijesti kao učiteljice života (historia magistra vitae) i smatra da su naročito tragična razdoblja i mračni elementi europske povijesti ne samo snažan podsjetnik na pogreške iz prošlosti koje se ne smiju ponoviti, već i poziv na zajednički rad na stvaranju demokratskih i uključivih društava u Uniji i svijetu;

3.  smatra da je odgovoran i kritički pristup povijesti, utemeljen na dokazima i usmjeren na zajedničke europske vrijednosti, nužan preduvjet za javne politike svih demokratskih tijela, kako bi se sadašnje i buduće generacije osvijestilo o povijesnim postignućima, ali i aberacijama, kako bi se osnažio javni narativ koji karakterizira samorefleksija te potaknulo razumijevanje i pomirenje unutar određenih društvenih skupina, nacija i država, ali i među njima;

Politike prošlosti u Europskoj uniji – kritička procjena

4.  naglašava potrebu za iskrenom procjenom „politike prošlosti” EU-a kojom je EU nastojao dati legitimitet europskom projektu i ojačati europski osjećaj pripadnosti te potaknuti miran suživot europskih naroda, jednako uvažavajući postignuća i postojeće nedostatke i preispitujući načine na koje se građane potiče da pristupaju prošlosti;

5.  prima na znanje niz prošlih i sadašnjih inicijativa na europskoj razini kojima je cilj potaknuti zajedničko europsko povijesno sjećanje, uključujući Dan sjećanja na holokaust, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, uspostavu posebnog potprograma sjećanja u okviru bivšeg programa Europa za građane i aktualnog programa Građanstvo, jednakost, prava i vrijednosti (CERV) te razne rezolucije Parlamenta, kao što su one od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu i od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe;

6.  izražava zabrinutost zbog toga što i dalje postoji nevidljivo natjecanje i djelomična neusklađenost između različitih okvira i kultura sjećanja u Europi, ne samo između zapadne i istočne Europe, već i među zemljama i nacijama na određenim dijelovima kontinenta; naglašava da sve europske zemlje imaju neka jednaka, a neka potpuno različita iskustva koja pripadaju zajedničkoj europskoj povijesti; svjestan je zločina koje su počinili nacistički, fašistički i komunistički totalitarni režimi, kao i kolonijalizam, te uloge koju su ti zločini imali u oblikovanju povijesnih percepcija u Europi; ističe potrebu za premošćivanjem postojećih regionalnih i ideoloških razlika u povijesnoj osviještenosti među europskim zemljama i narodima kako bi se izgradili zajednički temelji za dijalog te međusobno razumijevanje i poštovanje;

7.  uviđa da su strahote prošlosti poslužile kao „negativan mit utemeljenja” i da pružaju snažan osjećaj svrhe za europski projekt, ali svjestan je i da nastojanja Unije da u povijesnom prikazu sebe prikaže uglavnom ex negativo nose i rizik od njegovanja teleološkog i pojednostavljenog crno-bijelog poimanja povijesti, što potencijalno otežava potpuno informirano razumijevanje europske složene prošlosti i smanjuje nastojanja za osporavanjem stereotipa i nedodirljivih nacionalnih povijesnih narativa;

Prema informiranoj povijesnoj svijesti u Europi

8.  svjestan je da je za nastanak kritičke i samorefleksivne europske povijesne svijesti potrebno šire i sveobuhvatnije razumijevanje europske povijesti, koje je prije svega moguće postići širenjem fokusa postojećih inicijativa europskog sjećanja, uzimajući u obzir i dosad nedovoljno zastupljene skupine, te promicanjem inovativnih načina poučavanja povijesti;

9.  naglašava da je važno odmaknuti se od europske „kulture sjećanja” koja je uglavnom orijentirana pristupom odozgo prema dolje i koja se bavi definiranjem onoga čega bi se Europljani trebali sjećati i približiti se „kulturi sjećanja” koju pokreću građani i koja je orijentirana pristupom odozdo prema gore te se temelji na zajedničkim europskim načelima i vrijednostima, s naglaskom na razvoju sposobnosti za kritičko tumačenje prošlosti na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, uključujući i organizacije civilnog društva;

10.  uviđa da je od ključne važnosti odabrati pristup prošlosti Europe na temelju ključnih europskih vrijednosti navedenih u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji te etičke i filozofske tradicije na kojima se te vrijednosti temelje, te pokrenuti otvorenu raspravu kojom se omogućuje ispravljanje problematičnih elemenata nacionalnih povijesti i osigurava uzajamno razumijevanje i pomirenje unutar i između europskih nacija kao i između europskih nacija i ostatka svijeta;

11.  smatra da je sloboda podučavanja, studiranja i provođenja istraživanja, uključujući slobodan pristup arhivima i izvorima, uz slobodno umjetničko izražavanje, preduvjet za stvaranje i širenje nepristranog znanja utemeljenog na dokazima u demokratskim društvima, a naročito za kritički pristup povijesti; poziva Komisiju i države članice da zaštite one slobode koje su trenutačno ugrožene, posebno zbog slučajeva zlouporabe zakona o sjećanju, među ostalim s pomoću mehanizma EU-a za vladavinu prava;

12.  naglašava ključnu ulogu obrazovanja i poziva države članice da ažuriraju postojeće kurikulume i metodologije poučavanja kako bi se pozornost s nacionalne preusmjerila na europsku i globalnu povijest te kako bi se stavio veći naglasak na nadnacionalno povijesno razumijevanje, posebno omogućavanjem višestrukih viđenja povijesti te poticanjem odgovarajućih stilova podučavanja kojima je cilj potaknuti promišljanje i raspravu, a ne samo izvršiti prijenos znanja i koji su vođeni općim ciljem da učenici uče „kako razmišljati”, a ne „što razmišljati”;

13.  naglašava da je za stvaranje osjećaja pripadnosti Europi od ključne važnosti učiti o europskoj integraciji, povijesti, institucijama i temeljnim vrijednostima Unije i europskog građanstva; poziva na to da se učenje o europskoj povijesti i europskim integracijama, koje treba promatrati u globalnom kontekstu, te o europskom građanskom odgoju uključi u nacionalne obrazovne sustave; prima na znanje napore uložene na razini EU-a za poboljšanje znanja o Uniji i njezinoj povijesti, uključujući takozvane aktivnosti Jean Monnet; poziva Komisiju i države članice da rade, među ostalim u okviru Radne skupine europskog prostora obrazovanja za jednakost i vrijednosti, na ciljevima koji se posebno odnose na razvoj europske povijesne svijesti te da zajednički izrade „priručnik EU-a” za nastavne aktivnosti u kojem će se pružati zajedničke smjernice i nepristrane činjenice i brojke za podučavanje europske povijesti;

14.  smatra da su šovinizam, rodni stereotipi, asimetrije moći i strukturne nejednakosti duboko ukorijenjeni u europsku povijest te žali zbog nedostatka dovoljno multikulturnog i rodno osjetljivog pristupa poučavanju povijesti; smatra da je ključno riješiti problem marginalizacije žena i drugih nedovoljno zastupljenih društvenih skupina kroz povijest te poziva države članice da im u nacionalnim kurikulima daju više prostora;

15.  naglašava potrebu za interdisciplinarnim i intersekcijskim podučavanjem povijesti u kojem se primjenjuje inovativna pedagogija usmjerena na učenika, kao što su interaktivan i pripovijedajući pristup te pristup temeljen na stečenim iskustvima za sve generacije, u kojem se koriste sveobuhvatni izvori, tehnologije i materijali za učenje, uključujući prekogranične i transnacionalne udžbenike iz povijesti i usmenu povijest, te u kojem se promiču analitičke vještine i vještine kritičkog razmišljanja;

16.  prepoznaje središnju ulogu koju ima nastavnik u stvaranju i prijenosu kompetencija potrebnih za razumijevanje i kritičku procjenu povijesnih činjenica te naglašava koliko je važno nastavnicima osigurati ne samo odgovarajuće osposobljavanje nego i sudjelovanje u trajnom stručnom usavršavanju, uključujući aktivnosti uzajamnog učenja i razmjenu najboljih praksi na nacionalnoj i transnacionalnoj razini; u tom kontekstu ističe dodanu vrijednost Akademija za stručno usavršavanje učitelja u okviru programa Erasmus+;

17.  poziva države članice da osiguraju prilagođene materijale za održavanje nastave (iz povijesti) i pohađanje obuke, kojima se nastavnicima omogućuje da se bolje usredotoče na transnacionalne aspekte i višedimenzionalnost povijesti, da usvoje odgovarajuću didaktiku i načela modernog poučavanja i kojima se prvenstveno nastoji formirati samorefleksivne mlade osobe;

18.  naglašava da su prikupljanje podataka te usporedba i ocjenjivanje metoda i alata za podučavanje povijesti od velike vrijednosti te pozdravlja rad specijaliziranih vladinih i nevladinih organizacija aktivnih u tom području, uključujući Opservatorij Vijeća Europe za podučavanje povijesti u Europi i EUROCLIO; naglašava da bi veći broj država članica EU-a trebao sudjelovati u tom Opservatoriju;

19.  uviđa potencijal muzeja koji se kritički bave spornom europskom poviješću kao alata za učenje o prošlosti i izgradnju povijesne svijesti, a naročito ističe „Kuću europske povijesti” kao vodeći projekt za koji bi trebalo staviti na raspolaganje dostatna sredstva kako bi se osiguralo da dopre do šire europske javnosti;

20.  ističe da je važno očuvati bogatu europsku kulturnu i povijesnu baštinu i mjesta sjećanja, posebno kao sredstva za uspostavu kritičke povijesne svijesti, pod uvjetom da se ne zloupotrebljavaju u ideološke svrhe, te ističe ulogu koju u tom pogledu mogu imati oznaka europske baštine i neovisne institucije koje promiču materijalnu i nematerijalnu baštinu; potiče države članice da ulože više napora u definiranje i zaštitu mjesta demokratskog sjećanja, posebno onih povezanih s nedovoljno zastupljenim skupinama; naglašava potencijal Europeane kao europske digitalne knjižnice, arhiva, muzeja i obrazovne platforme;

21.  prepoznaje potencijal digitalnih medija i sve veću razinu digitalizacije u obrazovanju te izražava duboku zabrinutost zbog toga što se digitalni kanali sve više zloupotrebljavaju za političku manipulaciju i kolanje dezinformacija, među ostalim u vezi s poviješću, što je vidljivo iz ruskog povijesnog revizionizma koji prati rusku ratnu agresiju na Ukrajinu; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore za jačanje medijske i digitalne pismenosti te da nastavnicima i učenicima pruže odgovarajuće vještine i alate kojima se olakšava podučavanje povijesti na temelju činjenica te kojima im se omogućuje da utvrde, kontekstualiziraju i analiziraju tradicionalne i moderne povijesne izvore;

22.  naglašava da se mogućnostima prekogranične mobilnosti u svrhu učenja koje pružaju europski i drugi programi mobilnosti pogoduje razmjeni ideja i promiče transverzalno znanje i međukulturno razumijevanje, te da se pritom pomaže u uklanjanju nacionalnih prepreka i omogućuje bolje razumijevanje prošlosti i sadašnjosti;

23.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju alate koji su trenutačno dostupni na europskoj razini kako bi se potaknula kritička i samorefleksivna europska povijesna svijest, posebno program Erasmus+, kojim se podupiru mobilnost i međukulturno učenje kao ključni alati za bolje razumijevanje drugih kultura i nacija, te program CERV, kojim se pruža potpora transnacionalnim projektima povijesnog sjećanja i promiče građanski angažman;

24.  zahtijeva da europske institucije, države članice i zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje, obrazovne ustanove i akteri civilnog društva ulože više napora kako bi potakli na pomirenje te se suzdržali od svakog pokušaja instrumentalizacije povijesti u političke svrhe i kako bi se borili protiv povijesnog revizionizma i poricanja u Europskoj uniji i izvan nje; podsjeća na važnost koju ti aspekti imaju za buduća proširenja Unije;

Perspektiva: nasljeđe prošlosti i budućnost EU-a

25.  zalaže se za ideal „kulture sjećanja” i povijesne svijesti koja se temelji na zajedničkim europskim vrijednostima i praksama u pristupu prošlosti, istodobno izbjegavajući svako nepotrebno izjednačavanje ili pojednostavljivanje povijesti;

26.  izražava nadu u to da bi se iz nacionalnog pristupa povijesti i povijesnoj odgovornosti koji se temelje na kritičkoj samorefleksiji mogao izroditi istinski europski promišljeni narativ o prošlosti kontinenta, za potrebe kojeg se povijest ne zloupotrebljava u političke svrhe, i izražava nadu da će zajednički rad na povijesti iznjedriti „zajednicu sudbine” među europskim narodima;

27.  predviđa da kolektivna sjećanja u konačnici mogu doprinositi europskoj javnoj sferi i postati njezinim dijelom, pri čemu se različite kulture sjećanja međusobno nadopunjuju, a ne natječu, te bavljenje poviješću postaje pitanje građanskog, a ne političkog djelovanja;

o
o   o

28.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 171, 6.5.2021., str. 25. (2) SL C 137 E, 27.5.2010., str. 25. (3) SL L 156, 5.5.2021., str. 1. (4) SL C 205, 20.5.2022., str. 17. (5) SL C 347, 9.9.2022., str. 15. (6) SL C 434, 15.11.2022., str. 31. (7) SL C 177, 17.5.2023., str. 78. (8) SL C 456, 10.11.2021., str. 208. (9) Vidjeti: https://rm.coe.int/168006457e. (10) Studija - „European Historical Memory: Policies, Challenges and Perspectives’’ („Europsko povijesno sjećanje: politike, izazovi i perspektive”) (drugo izdanje), Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku Unije, Resorni odjel B - Strukturna i kohezijska politika, travanj 2015. (11) Studija – „European Identity” (Europski identitet), Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku Unije, Resorni odjel B – Strukturna i kohezijska politika, travanj 2017.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o razvojnoj suradnji EU-a za potporu pristupu energiji u zemljama u razvoju (2023/2073(INI))

P9_TA(2024)0031 A9-0441/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir UN-ov Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja, posebno cilj br. 1 o iskorjenjivanju siromaštva, cilj br. 7 o osiguravanju pristupa cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve, cilj br. 9 o industriji i infrastrukturi, cilj br. 13. o djelovanju u području klime te cilj br. 5 o postizanju rodne ravnopravnosti i osnaživanju svih žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kojemu se navodi da je smanjenje i, dugoročno, iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj politike razvojne suradnje Unije te da „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. i članak 21. Ugovora o Europskoj uniji, u kojima se navodi predanost Unije pristupu razvojnoj suradnji koji se temelji na vrijednostima kako bi se osigurala dosljednost njezina vanjskog djelovanja, uz poštovanje načela Povelje UN-a i poticanje održivoga gospodarskog, socijalnog i ekološkog razvoja zemalja u razvoju,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije od 30. lipnja 2017. naslovljenu „Novi europski konsenzus o razvoju – naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 4. listopada 2022. o financiranju borbe protiv klimatskih promjena s obzirom na 27. konferenciju stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP27) u Sharm El-Sheikhu od 6. do 18. studenoga 2022., 25. siječnja 2021. o klimatskoj i energetskoj diplomaciji – ostvarivanje vanjske dimenzije europskog zelenog plana te od 28. studenoga 2016. o energiji i razvoju,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 16. ožujka 2023. o uspostavi okvira za sigurnu i održivu opskrbu kritičnim sirovinama i o izmjeni uredbi (EU) 168/2013, (EU) 2018/858, 2018/1724 i (EU) 2019/1020 (COM(2023)0160),

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2023/1184 od 10. veljače 2023. o dopuni Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem metodologije Unije za detaljna pravila za proizvodnju obnovljivih tekućih i plinovitih goriva nebiološkog podrijetla namijenjenih uporabi u prometu(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. ožujka 2023. o europskoj banci za vodik (COM(2023)0156),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Strategija za vodik za klimatski neutralnu Europu” (COM(2020)0301),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 18. svibnja 2022. naslovljenu „Vanjsko djelovanje EU-a u području energetike u svijetu koji se mijenja” (JOIN(2022)0023),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. prosinca 2021. naslovljenu „Global Gateway” (JOIN(2021)0030),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom” (JOIN(2020)0004),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava od 5. siječnja 2023. o obvezama u području ljudskih prava povezanima s uživanjem sigurnog, čistog, zdravog i održivog okoliša naslovljeno „Žene, djevojčice i pravo na čist, zdrav i održiv okoliš”,

–  uzimajući u obzir novi Sporazum o partnerstvu između Europske unije i članica Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država (OAKPD) (Sporazum iz Samoe), koji će stupiti na snagu nakon što Europski parlament da svoju suglasnost te ga sve stranke ratificiraju,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) iz 1992. i njezin Protokol iz Kyota, 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a održanu u Parizu u prosincu 2015. te donošenje Pariškog sporazuma, prvog univerzalnog i pravno obvezujućeg globalnog klimatskog sporazuma, kao i 5. izvješće o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama od 24. rujna 2019. na temu oceana i kriosfere u kontekstu klimatskih promjena,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda koju je Opća skupština UN-a donijela 13. rujna 2007.,

–  uzimajući u obzir izvješće Programa UN-a za okoliš za 2022. o odstupanjima u vrijednostima emisija i drugo sažeto izvješće tog programa o proizvodnji fosilnih goriva (izvješće o odstupanjima u proizvodnji za 2021.)(4),

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, koja je Vijeće UN-a za ljudska prava odobrilo 16. lipnja 2011.,

–  uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i Smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje,

–  uzimajući u obzir političko izvješće Odjela UN-a za ekonomske i socijalne poslove iz 2018. naslovljeno „Policy Brief #12: Global Progress of SDG7 – Energy and Gender” (Političko izvješće br. 12: Globalni napredak u ostvarenju cilja održivog razvoja br. 7 – Energija i rodna pitanja),

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne agencije za obnovljivu energiju iz 2022. naslovljeno „World Energy Transitions Outlook 2022: 1.5 °C Pathway” (Perspektiva energetske tranzicije u svijetu za 2022.: Put prema 1.5 °C)(5),

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Svjetske banke, Međunarodne agencije za energiju, Međunarodne agencije za obnovljivu energiju, UN-a i Svjetske zdravstvene organizacije za 2023. naslovljeno „Tracking SDG 7: The Energy Progress Report 2023.” (Praćenje cilja održivog napretka br. 7: izvješće o napretku za 2023.)(6),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Afričke unije za zeleni oporavak za razdoblje 2021. – 2027., koji pruža sveobuhvatnu strategiju osmišljenu za promicanje zelenih inicijativa, smanjenje emisija stakleničkih plinova, zaštitu okoliša i jačanje otpornosti na klimatske promjene(7),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju afričkih čelnika iz Nairobija o klimatskim promjenama i poziv na djelovanje od 6. rujna 2023.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o klimi i razvoju afričkih naroda iz 2023.,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2023. o usklađenosti politika radi razvoja(8), od 25. ožujka 2021. o novoj strategiji EU-a i Afrike – partnerstvo za održiv i uključiv razvoj(9), od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu(10), od 1. prosinca 2016. o pristupu energiji u zemljama u razvoju(11) i od 2. veljače 2012. o razvojnoj suradnji EU-a u korist cilja univerzalnog pristupa energiji do 2030.(12),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan o rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena u vanjskim odnosima za razdoblje 2021. – 2025. (GAP III),

–  uzimajući u obzir izvješće Gospodarske komisije za Latinsku Ameriku i Karibe iz svibnja 2022. naslovljeno „Energy in Latin America and the Caribbean: access, renewability and efficiency” (Energija u Latinskoj Americi i na Karibima: pristup, mogućnost obnove i učinkovitost),

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske komisije za brane od 16. studenoga 2000. naslovljeno „A new framework for decision-making” (Novi okvir za donošenje odluka),

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9‑0441/2023),

A.  budući da je energija u središtu svih ciljeva održivog razvoja, ali se u Izvješću o ciljevima održivog razvoja za 2023.(13) zaključuje da svijet još uvijek nije na dobrom putu da ostvari univerzalan pristup energiji; budući da je energija faktor koji omogućuje razvoj, posebno razvoj poljoprivrede, poslovanja, komunikacije, obrazovanja, zdravstvene skrbi i prijevoza, kao i funkcioniranje države;

B.  budući da se u cilju održivog razvoja br. 7 navodi cilj postizanja održivog pristupa cjenovno pristupačnoj i čistoj energiji do 2030., posebno pozivanjem na veću međunarodnu suradnju kako bi se olakšao pristup istraživanjima, infrastrukturi i tehnologiji u području čiste i obnovljive energije te kako bi se promicala ulaganja u tu svrhu; budući da je ključno intenzivirati diplomatske napore za poticanje većih političkih ambicija kako bi se učinkovito riješilo i okončalo energetsko siromaštvo;

C.  budući da, prema podacima UN-a, sredinom 2023. oko 733 milijuna ljudi diljem svijeta, od kojih je 80 % u supsaharskoj Africi, još uvijek nema pristup cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, čistoj i visokokvalitetnoj energiji(14);

D.  budući da se pristup energiji znatno razlikuje među zemljama u razvoju; budući da 52 % stanovništva supsaharske Afrike živi bez pristupa električnoj energiji i da je to jedina regija na svijetu u kojoj se povećava udio ljudi bez električne energije; budući da ta brojka prikriva velike razlike, pri čemu samo 30,4 % ruralnog stanovništva te regije ima redovit pristup energiji, u usporedbi s 80,7 % gradskog stanovništva; budući da je obrazovanje prepoznato kao jedan od najvažnijih faktora za smanjenje siromaštva; budući da se pristupom električnoj energiji podupire i kvalitetno obrazovanje, ali samo 47 % škola u supsaharskoj Africi ima električnu energiju;

E.  budući da nedostatak pristupa električnoj energiji u gradskim ili prigradskim okruženjima utječe na stanovništvo velikih nezakonitih naselja, kao i na prisilno raseljene osobe i izbjeglice; budući da je u slučajevima u kojima je moguć pristup električnoj energiji kvaliteta usluga često loša;

F.  budući da je pristup cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, čistoj i kvalitetnoj energiji još teži u zemljama pogođenima sukobima i prirodnim katastrofama; budući da čak i u regijama koje imaju bolji pristup energiji, kao što su Azija i Pacifik ili Latinska Amerika i Karibi, postoje velike nejednakosti među zemljama i među stanovništvom;

G.  budući da su posljedice energetske krize uzrokovane ruskom invazijom na Ukrajinu i dalje itekako prisutne, dok visoke cijene energenata najviše pogađaju one najugroženije, posebno u gospodarstvima u razvoju;

H.  budući da je pristup energiji ključan kako bi humanitarne i razvojne organizacije mogle pružati učinkovitu humanitarnu pomoć, posebno medicinsku i hitnu skrb;

I.  budući da trenutačna predviđanja upućuju na to da, ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere, 2030. godine oko 660 milijuna ljudi diljem svijeta neće imati pristup električnoj energiji, a oko milijardu ljudi neće imati pristup čistom kuhanju;

J.  budući da će bolji pristup cjenovno pristupačnoj i čistoj energiji potaknuti održivi gospodarski rast, privući poduzeća i poduzetništvo te poboljšati ljudsko zdravlje, dobrobit i sigurnost;

K.  budući da je energetsko siromaštvo, koje se definira kao nedostatak održivih, čistih i sigurnih izvora energije, među ostalim i rodno pitanje, s obzirom na to da žene i djevojčice u prosjeku troše do 18 sati tjedno na prikupljanje goriva za kuhanje(15);

L.  budući da su žene izrazito nedovoljno zastupljene u radnoj snazi u energetskom sektoru diljem svijeta, posebno na rukovodećim položajima; budući da će se uključivanjem žena kao aktivnih agenata u rješenja koja se odnose na obnovljivu energiju, u skladu s GAP-om III EU-a, poboljšati održivost i povećati pozitivni ishodi za rodnu ravnopravnost;

M.  budući da tradicionalna goriva za kuhanje (kruta biomasa, kerozin i ugljen) znatno doprinose emisijama ugljika, krčenju šuma i klimatskim promjenama i predstavljaju prijetnju zdravlju ljudi; budući da se 2,4 milijarde ljudi diljem svijeta oslanja na ta goriva, što dovodi do oko 3,7 milijuna slučajeva prerane smrti godišnje, pri čemu su najviše pogođene žene i djeca; budući da je 2019. samo u Africi zabilježeno 700 000 smrtnih slučajeva uzrokovanih onečišćenjem zraka u kućanstvima;

N.  budući da su financijska sredstva koja EU daje za čista goriva za kuhanje marginalna; budući da je, čak i kada postoje strategije za čista goriva za kuhanje, provedba slaba i dostupno je malo financijskih sredstava, stoga je teško ostvariti čak i skroman napredak, pri čemu su usvajanje i održiva upotreba poboljšanih kuhala i dalje na niskoj razini; budući da manje od 10 % osoba koje nemaju pristup čistim gorivima za kuhanje živi u zemljama koje imaju učinkovite javne politike i dostatna financijska sredstva za postizanje univerzalnog pristupa do 2030.;

O.  budući da su pandemija bolesti COVID-19 i povećanje cijena energenata usporili napredak u širenju pristupa čistom kuhanju; budući da bi u zemljama u razvoju koje se za kuhanje u velikoj mjeri oslanjaju na biomasu EU trebao podupirati alternative potrošnji drva i promicati rješenja kao što su solarna kuhala;

P.  budući da nedostatak pristupa čistom kuhanju povećava vrijeme koje žene i djevojčice provode kuhajući; budući da se time povećava nejednaka raspodjela kućanskih poslova između muškaraca i žena; budući da se procjenjuje da bi pristup čistom kuhanju ženama i djevojčicama omogućio prosječno 1,5 dodatnih sati dnevno koje bi mogle posvetiti slobodnom vremenu i/ili obrazovanju;

Q.  budući da zemlje u razvoju imaju obilje obnovljivih izvora energije, ali često nemaju poticajni politički i regulatorni okvir te potrebne industrijske i tehnološke uvjete za razvoj i uporabu održive energije; budući da se suočavaju i s višestrukim izazovima, kao što su klimatske promjene, prezaduženost i brz demografski rast, koji utječu na potražnju za energijom i potrošnju energije; budući da su zemlje kao što su Namibija i Angola uključene u ambiciozne projekte u području obnovljive energije; budući da su neke zemlje u razvoju ostvarile znatan napredak u području pristupa energiji, kao što su Senegal, Ruanda i Kenija; budući da je potrebno uzeti u obzir različite kontekste u svakoj zemlji kako bi se postigao napredak u pristupu energiji, uz odgovarajuće razine političke volje i potpore EU-a;

R.  budući da EU ima dugu tradiciju energetske suradnje u Africi; budući da je EU, zajedno sa svojim državama članicama, pružio veliku većinu sredstava službene razvojne pomoći za projekte u okviru cilja održivog razvoja br. 7 u Africi, u iznosu od 13,8 milijardi EUR u razdoblju od 2014. do 2020.; budući da to još uvijek nije dovoljno i da je potrebno uložiti više truda; budući da se procjenjuje da je 53 % isplata bilo u obliku zajmova, ali taj dodatni dug smanjuje sposobnost tih zemalja da ulažu u ciljeve održivog razvoja, uključujući cilj br. 7; budući da je 2023. godine 21 zemlja s niskim dohotkom u Africi nalazi u poteškoćama s dugom ili im prijeti rizik od toga;

S.  budući da su financijski tokovi za energiju i dalje koncentrirani u maloj skupini zemalja, pri čemu su najslabije razvijene zemlje često zapostavljene; budući da su u pogledu geografske usmjerenosti samo tri od deset najvećih korisnika najslabije razvijene zemlje, što pokazuje da sredstva za širenje pristupa energiji i borbu protiv energetskog siromaštva nisu dodijeljena prema redoslijedu prioriteta;

T.  budući da se energetska tranzicija stalno i ozbiljno nedovoljno financira u regijama u razvoju, posebno u najmanje razvijenim zemljama; budući da Institut za upravljanje prirodnim resursima definira prokletstvo resursa kao neuspjeh mnogih zemalja bogatih resursima da u potpunosti iskoriste svoje bogatstvo prirodnih resursa, kao i neuspjeh vlada u tim zemljama da učinkovito odgovore na potrebe javne dobrobiti(16); budući da prekomjerno oslanjanje na izvoz fosilnih goriva podrazumijeva rizik od slabe ekonomske diversifikacije;

U.  budući da bi EU trebao povećati financiranje obnovljivih izvora energije u zemljama u razvoju, posebno u novom geopolitičkom kontekstu uzrokovanom ruskom invazijom na Ukrajinu, uz istodobno rješavanje problema korupcije i slabih institucija, koji pogoršavaju probleme nedovoljnog financiranja, posebno u najmanje razvijenim zemljama;

V.  budući da je većina projekata koje financira EU usmjerena na promicanje proizvodnje električne energije, dok je segment distribucije najslabija karika, unatoč tome što je ključan za postizanje cilja održivog razvoja br. 7; budući da se mnoge zemlje u razvoju i dalje oslanjaju na ugljen kao primarni izvor energije za proizvodnju električne energije;

W.  budući da zemlje koje su najviše pogođene negativnim posljedicama klimatskih promjena snose najmanje odgovornosti za emisije; budući da u Africi živi gotovo 18 % svjetskog stanovništva, ali u njoj se ostvaruje manje od 6 % svjetske potrošnje energije; budući da je Afrika odgovorna za samo 3 % svjetskih emisija CO2 povezanih s energijom; budući da zemlje koje čine skupinu G20 čine 80 % globalnih emisija;

X.  budući da je energetsko partnerstvo Afrike i EU-a obnovljeno u veljači 2022. kako bi odražavalo Program Afričke unije do 2063. i prioritete EU-a u pogledu klimatskih promjena, energetske sigurnosti, plana REPowerEU i strategije Global Gateway, čiji je cilj promicanje proizvodnje i distribucije energije iz obnovljivih izvora, među ostalim za izvoz u Europu; budući da je najavljen paket ulaganja u iznosu od oko 150 milijardi EUR za potporu zajedničkim ambicijama dvaju kontinenata, kako je utvrđeno u Programu održivog razvoja do 2030. i Programu Afričke unije do 2063., s ciljem, među ostalim, osiguravanja troškovno učinkovite, moderne, djelotvorne, pouzdane, poštene i pravedne energetske tranzicije;

Y.  budući da je partnerstvo EU-a za pravednu energetsku tranziciju s Južnom Afrikom primjer spremnosti EU-a da se pozicionira kao globalni predvodnik u pravednoj energetskoj tranziciji, čime se doprinosi vanjskoj dimenziji energetske i klimatske strategije EU-a i promiče ambicija europskog zelenog plana diljem svijeta;

Z.  budući da bi energetska autonomija malih otočnih država u razvoju, koja se temelji na njihovu velikom potencijalu u području obnovljive energije, trebala ostati jasan cilj;

AA.  budući da naziv „niskougljični vodik” može uključivati i vodik proizveden upotrebom nuklearne energije i prirodnog plina, što znači da ne mora nužno biti bez emisija; budući da je zeleni vodik iz obnovljivih izvora jedina vrsta vodika koja može zaista dugoročno doprinijeti klimatskoj neutralnosti;

AB.  budući da je u planu REPowerEU postavljen cilj da se do 2030. godišnje uvozi 10 milijuna tona zelenog vodika; budući da je u tu svrhu, među ostalim inicijativama, Komisija u studenome 2022. potpisala memorandume o razumijevanju za strateška partnerstva za vodik iz obnovljivih izvora s Namibijom i Egiptom;

AC.  budući da se prema Globalnom pregledu vodika za 2023.(17) Međunarodne agencije za energiju 99 % vodika u svijetu proizvodi iz fosilnih goriva;

AD.  budući da zeleni vodik ima potencijal za ubrzanje dekarbonizacije industrijske proizvodnje u partnerskim zemljama, pod uvjetom da ne usporava lokalnu energetsku tranziciju i da je dio šire strategije za smanjenje ukupne potrošnje energije u razvijenim zemljama kako bi se poštovale granice planeta; budući da se istodobno mora uzeti u obzir činjenica da je potrebna infrastruktura za zeleni vodik kapitalno i tehnološki intenzivna, da su transport i skladištenje vodika na velike udaljenosti energetski intenzivni i skupi te da su za proizvodnju velikih količina zelenog vodika potrebne velike količine zemljišta i vode;

AE.  budući da se klimatski ciljevi za 2030. i 2050. neće postići bez dekarbonizacije ključnih sektora u kojima je teško smanjiti emisije; budući da je uvoz zelenog vodika iz trećih zemalja važan dio novih strateških partnerstava EU-a; budući da prema Globalnom pregledu vodika za 2023. Međunarodne agencije za energiju izazovi povezani s troškovima ugrožavaju dugoročnu profitabilnost pokretanja proizvodnje vodika; budući da bi pokretanje proizvodnje vodika moglo dovesti do rizika od proširenja korištenja fosilnih goriva i ekstraktivnih praksi, uključujući moguće prisvajanje zemljišta, vode i energije u velikim razmjerima u zemljama proizvođačima koje su u razvoju;

AF.  budući da kritične sirovine imaju ključnu ulogu u osiguravanju dostupnosti i cjenovne pristupačnosti tehnologija čiste energije za sve; budući da je EU u postupku uspostave usklađenog okvira kako bi se zajamčila njihova kontinuirana, sigurna i odgovorna opskrba, uz istodobno poštovanje ljudskih prava i podupiranje lokalnog razvoja;

AG.  budući da decentralizirana energija iz obnovljivih izvora (izvanmrežna i energija iz mikro mreža), predstavlja dobro rješenje za udaljene zajednice, posebno kad je riječ o otvaranju radnih mjesta, obrazovanju i zdravlju, ali mora biti popraćena javnom potporom kako bi se uspostavio održiv i odgovoran poslovni model;

AH.  budući da širenje obnovljivih izvora energije na temelju solarne energije i energije vjetra, proizvodnja vodika iz obnovljivih izvora i izgradnja hidroelektričnih brana također predstavljaju izazove jer zahtijevaju prostrana zemljišta, što bi moglo utjecati na postojeće korištenje zemljišta i lokalne potrebe, posebno u pogledu pristupa vodi, te mogu uzrokovati raseljavanje lokalnih i autohtonih zajednica, kao i naštetiti ekosustavima i prirodnim staništima; budući da je potrebno utvrditi kopnena i morska područja koja bi se mogla koristiti za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uzimajući u obzir biološku raznolikost, lokalno gospodarstvo i pristanak autohtonog stanovništva;

AI.  budući da se predviđa da će se prelaskom na obnovljive izvore energije otvoriti više radnih mjesta u sektoru obnovljivih izvora energije; budući da nove tehnologije u području obnovljivih izvora energije imaju potencijal za stvaranje gospodarskih prilika, koje pak mogu poduprijeti ostvarivanje prava na egzistenciju i dostojanstven rad; budući da Afrika ima obećavajuću budućnost kad je riječ o sustavima obnovljivih izvora energije jer ima 60 % najboljih svjetskih solarnih resursa, ali samo 1 % instaliranih solarnih kapaciteta; budući da je Latinska Amerika jedna od vodećih svjetskih regija za uporabu i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

AJ.  budući da se prema Međunarodnoj agenciji za energiju očekuje da će se u razdoblju od 2021. do 2030. globalni hidroenergetski kapacitet povećati za 17 %; budući da najveći neiskorišteni hidroenergetski potencijal leži u gospodarstvima u razvoju diljem Afrike, Azije i Latinske Amerike; budući da su, međutim, veliki hidroenergetski projekti povezani s negativnim učincima na društvo i okoliš, od raseljavanja ugroženog dijela stanovništva do uništavanja jedinstvene biološke raznolikosti; budući da hidroenergija stvara nove izazove u kontekstu klimatskih promjena, što će drastično povećati učestalost poplava i suša na rijekama na kojima se provode hidroenergetski projekti, čime će se povećati rizici za sigurnost projekata i njihovu sposobnost proizvodnje električne energije;

AK.  budući da EU i partnerske zemlje dijele zajedničku, ali diferenciranu odgovornost za postizanje održive energetske tranzicije; budući da potpora EU-a za projekte energije iz obnovljivih izvora prvenstveno mora biti usmjerena na potrebe lokalnog stanovništva, a ne na izvoz;

AL.  budući da bi iskazanu želju određenih zemalja u razvoju da iskorištavaju svoje resurse ugljikovodika također trebalo analizirati u svjetlu zalaganja EU-a za preuzimanje globalne obveze na konferenciji COP28 o postupnom ukidanju fosilnih goriva; budući da upotreba prirodnih resursa za proizvodnju energije ima potencijal za stvaranje gospodarskih prilika, međutim, davanjem prednosti izvozu energije iz obnovljivih izvora, zemlje u razvoju mogle bi ugroziti svoju domaću energetsku tranziciju i povećati udio potrošnje fosilnih goriva u vlastitoj kombinaciji izvora električne energije;

AM.  budući da se prema Svjetskom institutu za resurse 25 % svjetskog stanovništva svake godine suočava s izrazitom oskudicom vode; budući da je voda ključna za uzgoj usjeva i uzgoj stoke, proizvodnju električne energije, održavanje zdravlja ljudi, poticanje pravednih društava i ispunjavanje klimatskih ciljeva svijeta;

AN.  budući da poljoprivredno-prehrambeni sustavi troše oko 30 % svjetske energije i da trećina emisija stakleničkih plinova u tom sektoru proizlazi iz potrošnje energije; budući da su energetska tranzicija i transformacija poljoprivredno-prehrambenih sustava isprepletene;

Promicanje univerzalnog pristupa čistoj energiji

1.  podsjeća da je pristup univerzalnoj, cjenovno pristupačnoj i održivoj energiji temeljno ljudsko pravo i preduvjet za postizanje ciljeva održivog razvoja, kao i cilja da se nikoga ne zapostavi; u tu svrhu prepoznaje ulogu javnog i privatnog financiranja; naglašava da ugljično neutralna budućnost i razvoj obnovljivih izvora energije moraju ići ruku pod ruku s ekonomskom diversifikacijom, zelenom industrijalizacijom, dekarbonizacijom, smanjenjem siromaštva i pristupom koji se temelji na ljudskim pravima;

2.  naglašava da osiguravanje stabilne opskrbe energijom nije samo gospodarsko i logističko pitanje, već i geopolitičko pitanje; podsjeća da je ruska ratna agresija na Ukrajinu ozbiljno utjecala na globalna energetska tržišta, posebno u zemljama u razvoju, te da je i dalje potrebno koordinirano djelovanje kako bi se osigurala stabilna opskrba energijom i pristupačne cijene;

3.  poziva EU da potiče pristup obnovljivoj energiji u zemljama u razvoju s pomoću političke, regulatorne i administrativne potpore, uključujući izgradnju kapaciteta i prijenos tehnologije; potiče partnerstva koja se odmiču od iskorištavanja fosilnih resursa i koja su usmjerena na upotrebu čiste energije; naglašava da je potrebno osigurati da zelena ulaganja doprinose socioekonomskom razvoju i većem sudjelovanju zemalja u razvoju u novom geopolitičkom okruženju s nultom neto stopom emisija;

4.  ističe potrebu za razvojem rješenja koja će pomoći u uvođenju energije iz obnovljivih izvora u zemljama u razvoju, uključujući energiju mora i rijeka, uz istodobnu zaštitu biološke raznolikosti; ističe znatan potencijal za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru u zemljama u razvoju; naglašava potrebu za holističkim upravljanjem pomorskim područjima, uz uključivanje svih relevantnih dionika i poštovanje suglasnosti lokalnih zajednica;

5.  snažno potiče zemlje u razvoju da se obvežu na energetsku pravdu putem svojih regulatornih okvira, čime bi se trebalo osigurati lokalno prihvaćanje, sudjelovanje zajednice, zaštita prava na zemljište i poštovanje međunarodno priznatih standarda ljudskih prava, s ciljem osiguravanja pristupa i cjenovno pristupačne energije za sve; naglašava potrebu za povezivanjem energetskih partnerstava s donošenjem regulatornih okvira i pružanjem tehničke pomoći za njihovo donošenje;

6.  ističe da energetska sigurnost zahtijeva rodno specifičan pristup; naglašava da su energetskim siromaštvom nerazmjerno pogođene žene i djevojčice; ističe da žene i djevojčice svakodnevno sudjeluju u prikupljanju drva za ogrjev i drvenog ugljena daleko od svojih domova; poziva na uključivanje žena kao aktivnih aktera u proces energetske tranzicije, među ostalim u zaštićenim morskim područjima;

7.  poziva EU da poveća svoju tehničku potporu u uključivanju rodne perspektive u energetsku tranziciju, među ostalim davanjem prednosti rodno osjetljivim energetskim projektima u kojima sudjeluju energetske organizacije i poduzeća kojima upravljaju žene te da zajamči lokalnu odgovornost, posvećujući posebnu pozornost najmanje razvijenim zemljama i zemljama sa srednjim dohotkom koje su izložene znatnim nejednakostima unutar zemalja u pogledu pristupa energiji i čistom kuhanju; naglašava važnost prikupljanja podataka razvrstanih po spolu kad je riječ o pristupu energiji kako bi se usmjerilo vanjsko djelovanje EU-a u području energije; ističe da su energetskim siromaštvom također pogođene manjine i marginalizirane zajednice;

8.  izražava zabrinutost zbog posljedica emisija drva za ogrjev iz kućanstava na zdravlje i okoliš, kao što su bolesti dišnog sustava, kardiovaskularne bolesti i rak, degradacija šuma, emisije stakleničkih plinova i gubitak biološke raznolikosti; skreće pozornost na rizik povezan sa sve većom uporabom nečistih goriva za kuhanje kako bi se zadovoljile energetske potrebe sve većeg stanovništva, posebno u supsaharskoj Africi;

9.  naglašava da na mnogim mjestima ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu više nemaju pristup drvu za ogrjev i da stoga griju i kuhaju koristeći se drugim materijalima koje nađu oko svojega doma ili u blizini, kao što su gume i druge tvari štetne za zdravlje; u tom kontekstu ističe da onečišćenje zraka u kućanstvima nerazmjerno utječe na žene i djevojčice;

10.  ističe da brzina kojom se u mnogim zemljama u razvoju trenutačno širi pristup čistim gorivima za kuhanje nije dovoljna za postizanje ciljeva povezanih s ciljem održivog razvoja br. 7 do 2030.; prima na znanje višedimenzionalne izazove povezane s usvajanjem čistog kuhanja i odgovarajućih kuhala koja su u skladu sa standardima Svjetske zdravstvene organizacije; poziva na podizanje razine osviještenosti o zdravstvenim rizicima povezanima s onečišćenjem zraka u kućanstvima uzrokovanim tradicionalnim praksama kuhanja, kao i o prednostima alternativa; potiče EU da financijski podupire, zagovara i potiče nacionalno djelovanje u partnerskim zemljama;

11.  nadalje, poziva EU da pristup čistom kuhanju uključi kao prioritet u svoja energetska partnerstva i višegodišnje okvirne programe sa zemljama u razvoju te u programiranje suradnje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini; naglašava važnost savjetovanja s civilnim društvom na terenu, posebno s organizacijama koje vode žene, u cilju postizanja rodne ravnopravnosti i promicanja ravnopravnije podjele kućanskih poslova i poslova skrbi između muškaraca i žena, u skladu s konceptom društva usmjerenog na skrb; ističe mogućnosti koje nude inicijative Global Gateway, kao što su Modernizirani instrument za kuhanje za Afriku i Jačanje poduzetničkog okruženja za čisto kuhanje;

12.  nadalje, poziva EU da obrati posebnu pozornost na infrastrukturu i komunalne usluge, uključujući izgradnju kanalizacijskih sustava i pristup tim sustavima te pristup bunarima ili sustavima za pročišćavanje vode za kućanstva ili zajednice;

13.  žali zbog razornog učinka koji problem nedostatka pristupa električnoj energiji ima na osnovne potrebe stanovništva; poziva EU i njegove države članice da elektrifikaciju postave kao prioritet u suradnji i partnerstvu sa zemljama u razvoju; posebno naglašava potrebu za ulaganjem u proizvodne kapacitete, osobito u supsaharskoj Africi, kako bi se ostvario cilj univerzalnog pristupa energiji;

14.  skreće pozornost na mogućnosti pristupa alternativnim izvorima energije, kao što su neiskorišteni geotermalni izvori energije; ističe da je potpora cjenovnoj pristupačnosti troškova energije ključna za proširenje pristupa električnoj energiji, posebno u Africi, gdje si 30 % stanovništva ne može priuštiti osnovni paket elektroenergetskih usluga;

15.  izražava zabrinutost zbog sve većih energetskih potreba izbjeglica i interno raseljenih osoba koje žive u kampovima; žali zbog činjenice da energetska nesigurnost u izoliranim područjima i humanitarnim okruženjima onemogućuje potpuno djelovanje lokalnih zdravstvenih klinika i škola;

16.  naglašava potrebu za povećanjem proračunske linije za humanitarnu pomoć u kontekstu revizije višegodišnjeg financijskog okvira kako bi se zadovoljile humanitarne potrebe, među ostalim povećanjem financijske pomoći za osiguravanje opskrbe energijom u kampovima, među ostalim projektima zelene izvan mreže, minimreže i obnovljive energije, kako bi se zajamčilo da humanitarne organizacije na terenu mogu pružiti osnovnu humanitarnu pomoć, posebno medicinsku i hitnu skrb;

Potpora energetskoj tranziciji u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja

17.  potiče EU i njegove države članice da u cjelokupnom vanjskom energetskom djelovanju EU-a osiguraju usklađenost politika radi održivog razvoja, koje bi trebale biti prilagođene lokalnim posebnostima i potrebama;

18.  ponovno ističe svoju predanost energetskoj pravdi; poziva EU da pruži potporu zemljama u razvoju u provedbi sustava obnovljive energije koji se temelje na pravima te učinkovito doprinose njihovu održivom razvoju; smatra da je načelo slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka zahvaćenih zajednica preduvjet za uspješnu zelenu i pravednu energetsku tranziciju; ističe važnost promicanja energetske učinkovitosti i lokalnih vještina te poticanja tehnoloških inovacija, prijenosa tehnologije i tehničke suradnje u takvim projektima energetske tranzicije;

19.  naglašava da EU treba pružiti potporu zemljama u razvoju kojima je to potrebno pri uspostavi ili jačanju regulatornih okvira kojima se jamči distribucija energije i univerzalna usluga na njihovim državnim područjima, kao i kapacitet i transparentnost dobrog upravljanje u svim projektima energetske tranzicije; poziva EU da poboljša tehničku pomoć za reformu elektroenergetskih sustava; nadalje, poziva Komisiju da izvijesti o napretku postignutom u poboljšanju pristupa energiji i regulaciji energetskog sektora putem namjenskih projekata EU-a i ulaganja u partnerske zemlje u razvoju;

20.  ističe potencijalne rizike od sukoba oko uporabe zemljišta i vode, posebno prisilnih preseljenja i izvlaštenja za velika postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; potiče EU da u okviru svojih partnerstva pruži potporu vladama zemalja u razvoju kako bi se:

21.  primjećuje da je za velike projekte zelene energije (kao što su energija vjetra i solarna energija) poput onih koji se pokreću u sušnim područjima, ključno odgovarajuće savjetovanje s uobičajenim korisnicima zemljišta (kao što su nomadski stočari); podsjeća da tradicionalna zadružna prava imaju prilično slab pravni status i da se često ne provode što može povećati rizik od jagme za zemljištem; u tom kontekstu poziva EU i njegove partnerske zemlje da priznaju i zaštite običajna prava autohtonih naroda na vlasništvo i kontrolu nad njihovim zemljištima i prirodnim resursima koja su utvrđena Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda i Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 169 te da poštuju načelo dobrovoljnog i informiranog prethodnog pristanka;

22.  preporučuje da države članice EU-a koje to još nisu učinile ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim narodima i plemenima;

23.  uvažava utjecaj koji prakse pretvorbe energije s velikom potrošnjom vode, kao što su hidroelektrane i proizvodnja vodika, mogu imati na poljoprivredne zajednice; ističe negativne učinke brana hidroelektrana na rijeke i biološku raznolikost, posebno na ušća, kako je navedeno, među ostalim u izvješću Svjetske komisije za brane od 16. studenoga 2000.; međutim, naglašava potencijal za razvoj osmotske snage, posebno u estuarijama i deltama, kako bi se osigurala rješenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

24.  podsjeća da se veliki hidroenergetski projekti u zemljama u razvoju često suočavaju s nizom izazova, uključujući previsoke početne troškove, velika prekoračenja troškova i kašnjenja, poteškoće u privlačenju financiranja, socijalni i ekološki otisak, osjetljivost na klimatske promjene i slabe rezultate u pogledu pružanja obećane energije; naglašava važnost promicanja održivih hidroenergetskih projekata provođenjem sveobuhvatnih procjena utjecaja na okoliš i društvo te osiguravanjem smislenog sudjelovanja zajednice; mišljenja je da bi, gdje je to moguće, prednost trebalo dati drugim malim projektima i raznim vrstama projekata u području energije iz obnovljivih izvora;

25.  naglašava da bi se prema preporukama iz izvješća Svjetske komisije za brane od 16. studenoga 2000. svaki planirani projekt za izgradnju brana trebalo ocijeniti u skladu sa sljedećih pet vrijednosti: jednakost, učinkovitost, participativno donošenje odluka, održivost i odgovornost; u širem smislu ističe da bi u postupku donošenja odluka o branama trebalo u potpunosti uzeti u obzir ljudska prava, kako je utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. i popratnim paktovima koji su naknadno usvojeni, kako bi se riješila složena pitanja u vezi s vodom, branama i razvojem; naglašava da bi EU u okviru svojih partnerstava sa zemljama u razvoju trebao djelovati kako bi se osiguralo da zajednice pogođene projektima za izgradnju brana dobiju odgovarajuću naknadu i da im se osiguraju odgovarajuće mjere za obnovu životnih uvjeta;

26.  zabrinut je zbog osjetljivosti zgrada na ekstremne vremenske uvjete koju su istaknule nedavne poplave u Libiji, koje su odnijele čitave četvrti i oštetile ključnu infrastrukturu; ustraje na 9. cilju održivog razvoja koji je usmjeren na izgradnju otporne infrastrukture, promicanje održive industrijalizacije i poticanje inovacija;

27.  sa zabrinutošću primjećuje da u Africi raste broj projekata povezanih s fosilnim gorivima, što bi moglo spriječiti pravodoban prijelaz na obnovljive izvore energije; nadalje primjećuje da, iako u Africi živi 18 % svjetskog stanovništva, ona čini samo 6 % svjetske potrošnje energije; podsjeća da je velik udio trenutačne proizvodnje nafte, plina i ugljena u Africi namijenjen izvozu, dok je taj kontinent i dalje pogođen energetskim siromaštvom; ustraje u tome da je potrebno dati prednost ulaganjima u infrastrukturu za održivu energiju iz obnovljivih izvora u Africi, posebno u ruralnim i marginaliziranim zajednicama, uspostavom decentraliziranih energetskih sustava i mikromreža;

28.  poziva EU da potiče razvoj energetskih sustava koji ne uključuju širenje postojećih ili izradu novih projekata povezanih s fosilnim gorivima niti se na njih oslanjaju, u skladu s preporukama Međunarodne agencije za energiju; naglašava važnost partnerstva u pogledu energije iz obnovljivih izvora od kojih svi imaju koristi – i zemlje izvoznice i njihovo stanovništvo;

29.  osuđuje dvostruke standarde prema kojima privatne i javne financijske institucije u razvijenim zemljama sve više preuzimaju obveze u pogledu postizanja ugljične neutralnosti do 2050., a istodobno financiraju razvoj i širenje fosilnih goriva; ističe da poziv zemljama s niskim i srednjim dohotkom da smanje svoju ovisnost o ugljenu neće biti učinkovit sve dok se razvijene zemlje i dalje uvelike oslanjaju na druga fosilna goriva;

30.  podsjeća da alternative koje se temelje na obnovljivim izvorima energije mogu sve više pružati jeftiniji, pristupačniji, uključiviji i pouzdaniji izvor energije; naglašava ulogu energije iz obnovljivih izvora u povećanju prilagodbe i učinkovitosti poljoprivredno-prehrambenih sustava; poziva EU i njegove države članice da uporabu obnovljivih izvora energije u poljoprivredno-prehrambenim sustavima postave kao prioritet u svojim sporazumima o partnerstvu sa zemljama koje nisu članice EU-a;

31.  preporučuje provedbu zajedničkog planiranja energetske tranzicije u okviru partnerstva između EU-a i Afričke unije, oslanjajući se na Zajedničku parlamentarnu skupštinu Afrike, Kariba i Pacifika i EU-a te afrička civilna društva, uz poštovanje suvereniteta afričkih nacija; preporučuje izradu smjernica o pravednoj podjeli ulaganja, prihoda, tehnologija i vještina;

32.  poziva EU i njegove države članice da u svoja energetska partnerstva s trećim zemljama uključe programe obrazovanja i osposobljavanja za lokalno stanovništvo kako bi se podržala energetska tranzicija na terenu i stvorile mogućnosti zapošljavanja za lokalne zajednice; također poziva EU da pojača znanstvenu suradnju sa zemljama u razvoju u pogledu pristupa istraživanju i tehnologijama energije iz obnovljivih izvora; smatra da je potrebno promijeniti obrazac proizvodnje energije iz obnovljivih izvora kako bi se odmaknula od prespektive isključivog ekstrahiranja;

33.  podsjeća da se Izjavom iz Glasgowa o međunarodnoj javnoj potpori prelasku na čistu energiju iz 2021. potpisnici obvezuju na ukidanje nove izravne javne potpore sektoru energije iz fosilnih goriva; poziva EU i njegove države članice da pruže dobar primjer i da prestanu financirati projekte povezane s fosilnim gorivima;

Zeleni vodik

34.  naglašava ključnu ulogu zelenog vodika kao alata za dekarbonizaciju energetskog sustava, postizanje nulte neto stope emisija u cijelom svijetu do 2050. i postizanje ciljeva Pariškog sporazuma, ali podsjeća na važnost procjena životnog ciklusa kojima se uzimaju u obzir načini proizvodnje i prijevoza;

35.  upozorava na potencijalni rizik od novog „prokletstva zelenog vodika”, odnosno da bi se poticanjem oslanjanja zemalja u razvoju na izvoz mogla istisnuti ulaganja u razvoj lokalnih energetskih tržišta; navodi da industrija zelenog vodika može imati ključnu ulogu u razvoju zemalja u razvoju koje su bogate resursima ako postoje određeni čimbenici, kao što su dobro upravljanje, provedba i praćenje čvrstog pravnog okvira, sprečavanje korupcije, funkcioniranje vladavine prava i transparentnost financijskih tokova;

36.  ističe potrebu za rješavanjem pitanja globalne infrastrukture povezane s proizvodnjom, skladištenjem, prijevozom, distribucijom i potrošnjom zelenog vodika, troškova prijevoza na velike udaljenosti i utjecaja na klimu, ograničenih ulaganja i financijskih kapaciteta te rizika povezanih sa slabim institucijama i korupcijom u nekim zemljama u razvoju;

37.  poziva EU, posebno u okviru inicijative Global Gateway, da podrži partnerstva od kojih će i zemlje uvoznice i izvoznice te njihovo stanovništvo imati koristi; u tu svrhu poziva EU da podrži razvoj vrijednosnog lanca zelenog vodika kad zemljama izvoznicama donosi jednake društvene i gospodarske koristi, posebno u pogledu osposobljavanja i prekvalifikacije lokalnog stanovništva, otvaranja radnih mjesta, dekarbonizacije industrijskih aktivnosti u kojima je teško smanjiti emisije i pristupa čišćoj mobilnosti i energiji;

38.  poziva EU da podrži gospodarsku diversifikaciju i domaći pristup električnoj energiji i vodi, uz puno poštovanje ekosustava i u cilju smanjenja prekomjernog oslanjanja na izvoz fosilnih goriva; naglašava da pojačana suradnja između poduzeća i malih i srednjih poduzeća iz EU-a i partnerskih zemalja, kombiniranjem stručnog znanja različitih partnera sličnih stavova, može stvoriti prilike za uspješno poduzetništvo u sektoru zelenog vodika;

39.  uviđa da širenje zelenog vodika može imati i negativne socijalne i okolišne učinke na globalnom jugu, posebno s obzirom na to da se oslanja na rudarenje i uporabu sirovina i rijetkih metala za koje su potrebne velike količine slatke vode i uzrokuju onečišćenje vode; naglašava važnost razvoja globalnog sustava upravljanja resursima u kojem se prednost daje održivosti, učinkovitosti i kružnosti, kako bi se smanjila globalna potražnja za primarnim sirovinama, istodobno prepoznajući izazove u postizanju tog cilja;

40.  ističe potrebu za sustavnim pristupom u procjeni lokalnih mogućnosti i posljedica proizvodnje zelenog vodika na europske potrebe u zemljama u razvoju; naglašava da bi EU trebao osigurati održivost izvađenih, prerađenih i recikliranih kritičnih sirovina koje su ključne za vodik i druge tehnologije s nultom neto stopom emisija;

41.  sa zabrinutošću primjećuje da je korištenje vode povezano s rudarstvom i razvoj velikih postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, kao što su postrojenja za zeleni vodik, proturječno; podsjeća da je pristup vodi temeljno ljudsko pravo; ističe da je potrebno poboljšati vodnu infrastrukturu u regijama u kojima se nalaze rudarska postrojenja i postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora ulaganjem u postrojenja za pročišćavanje vode i sustave za recikliranje vode;

42.  ističe potrebu za reguliranjem vode kao resursa za proizvodnju zelenog vodika na održiv način, posebno u sušnim regijama, među ostalim provedbom propisa kojima se propisuju održive tehnike nabave vode, učinkovito korištenje vode i smanjenje ispuštanja otpadnih voda na najmanju moguću mjeru, kako se ne bi ugrozio pristup lokalnog stanovništva vodi ili povećali troškovi vode;

43.  primjećuje da raste broj postrojenja za desalinizaciju kako bi se riješio problem nestašice vode; priznaje da postrojenja za desalinizaciju mogu koristiti lokalnim zajednicama i domaćem gospodarstvu, ali ističe da desalinizacija morske vode može imati velik utjecaj na okoliš, posebno na morsku biološku raznolikost; poziva na promicanje održivog pristupa desalinizaciji vode i rješenja koja nemaju utjecaja na obalna područja, kao što je desalinizacija na otvorenom moru; ističe da su smanjenje potrošnje vode te recikliranje ili ponovna uporaba pročišćenih otpadnih voda često jeftiniji od desalinizacije;

44.  ističe potencijalne rizike od jagme za vodom i onečišćenja vode povezane s izravnim stranim ulaganjima u stjecanje zemljišta velikih razmjera za energiju iz obnovljivih izvora; poziva EU i njegove države članice da uvedu obvezne standarde dužne pažnje i izvješćivanja u vezi s vodom za korporacije;

45.  ustraje u tome da se strategije za zeleni vodik moraju temeljiti na čvrstim socijalnim standardima i standardima održivosti; poziva EU da u svojim sporazumima o partnerstvu uspostavi odgovarajuće okvire za praćenje kojima se omogućuje procjena njihova šireg učinka na uspješnost ciljeva održivog razvoja, posebno utvrđivanjem okolišnih, socijalnih i upravljačkih pokazatelja i postavljanjem mjerljivih ciljeva; poziva da provedba studija o utjecaju na okoliš, uključujući za desalinizaciju, bude obvezna i da se žarišta biološke raznolikosti isključe kao lokacije za postrojenja za zeleni vodik; smatra da bi proizvodnja zelenog vodika trebala pokazati da se oslanja na materijale dobivene u skladu sa standardima zaštite okoliša i ljudskih prava za ekstraktivne aktivnosti (na primjer, iz zemalja koje su potpisnice Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija);

46.  potiče Komisiju da uspostavi uključiv okvir upravljanja za sporazume o partnerstvu koji bi uključivao organizacije civilnog društva kako bi se osiguralo poštovanje načela „nenanošenja štete” u odnosu na lokalne zajednice i poštovanje globalnih standarda u području ljudskih prava;

Povećanje financiranja za pravednu energetsku tranziciju

47.  naglašava da bi financiranje EU-a za energiju iz obnovljivih izvora trebalo biti u skladu s načelima jednakosti, održivosti i klimatske pravde, što bi, među ostalim, moglo obuhvaćati financijsku potporu, pomoć u otplati i otpisu duga, restrukturiranje duga i Fond za gubitke i štetu;

48.  naglašava da bi se ulaganja u vodik iz obnovljivih izvora iz trećih zemalja trebala temeljiti na međunarodnim načelima dužne pažnje, uključujući, ali ne ograničavajući se na Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i Smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje;

49.  poziva EU i njegove države članice da povećaju iznos službene razvojne pomoći koju izdvajaju za energetski sektor, posebno u okviru naslova 6. sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, a posebno u Africi, uz davanje prednosti bespovratnim sredstvima u odnosu na zajmove, a financiranje preusmjere na zemlje s nižim stopama pristupa električnoj energiji u cilju podupiranja njihove tranzicije na čistu i energiju iz obnovljivih izvora u skladu s Programom održivog razvoja do 2030.;

50.  potiče razvoj javnih i privatnih partnerstava, kao i programa za olakšavanje prijenosa znanja i zelenih tehnologija; ističe da sektori električne energije mnogih afričkih zemalja imaju posebne značajke (kao što su nagli rast potražnje, male mreže, krhka nacionalna komunalna poduzeća i ograničena sposobnost plaćanja kupaca) koje treba uzeti u obzir;

51.  naglašava da se pristup financiranju za pravednu energetsku tranziciju mora pojednostaviti i ubrzati za zemlje u razvoju; ističe da EU može ponuditi inovativna rješenja za ubrzanje zelene tranzicije i povećanje globalnog udjela obnovljivih izvora energije; u tu svrhu poziva EU i njegove države članice da razmotre zamjenu duga u klimatske svrhe kako bi zemlje u razvoju koje su dužne mogle iskoristiti novac koji duguju za financiranje projekata prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja;

52.  u širem smislu poziva na to da dugoročni mehanizam zamjene duga u klimatske svrhe postane operativan u okviru Inicijative skupine G20 za odgodu plaćanja duga i da se ponovno uvedu posebna prava vučenja MMF-a;

53.  poziva EU i njegove države članice da povećaju sredstva namijenjena pomaganju zemljama u razvoju da se prilagode klimatskim promjenama, čime će energetski sustavi postati otporniji na klimatske rizike; ističe važnost zelene energije u agrošumarstvu i projektima prilagodbe klimatskim promjenama, kao što je Veliki zeleni zid;

54.  potiče Komisiju da poveća broj programa u okviru inicijative Global Gateway u kojima se prednost daje osnovnom pristupu električnoj energiji i čistom kuhanju, posebno u zemljama kojima je pomoć najpotrebnija; naglašava važnost privatnog sektora u povećanju sredstava za osnovni pristup energiji i čistom kuhanje uz istodobno jamčenje javnog pristupa i jačanje nacionalnih javnih dobavljača energije; u tu svrhu poziva Komisiju da iskoristi Europski fond za održivi razvoj Plus kao instrument za potporu ulaganjima privatnog sektora u zemljama u razvoju kako bi se ojačala energetska infrastruktura i omogućio bolji pristup energiji i čistoj kuhnji za domaću uporabu;

55.  potiče EU da pruži potporu zemljama u razvoju u postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva i da se usredotoči na učinkovite, moderne i cjenovno pristupačne tehnologije za kuhanje; poziva na mobilizaciju ulaganja i stvaranje poticajnih okruženja za poticanje rasta snažne čiste industrije kuhanja;

56.  poziva EU i europske institucije za financiranje razvoja da:

57.  poziva Komisiju da dostavi raščlanjene podatke o iznosu ulaganja u pristup energiji kako bi se pratilo koliko je dodijeljeno cilju održivog razvoja br. 7 te da dostavi podatke o ključnom pokazatelju uspješnosti „Ugrađeni kapaciteti za proizvodnju obnovljive energije (MW) uz potporu Unije” utvrđenom u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa;

58.  pozdravlja zaključke konferencije COP28 2023., u kojima se prvi put u povijesti poziva na prelazak s fosilnih goriva i jasno se obvezuje na cilj od 1,5 stupnjeva, na poduzimanje mjera za utrostručenje kapaciteta za energiju iz obnovljivih izvora i udvostručenje poboljšanja energetske učinkovitosti na globalnoj razini do 2030. te na globalno promicanje pristupa financiranju borbe protiv klimatskih promjena i projektima energetske infrastrukture usmjerenima na ljude;

59.  poziva EU da preuzme ključnu ulogu u pregovorima o mjerama ublažavanja za zemlje u razvoju kako bi se suzbili štetni učinci uporabe onečišćujućih goriva, uz istodobno promicanje razvoja održive i čiste energije;

o
o   o

60.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje i Europskoj investicijskoj banci.

(1) SL C 210, 30.6.2017., str. 1. (2) SL L 209, 14.6.2021., str. 1. (3) SL L 157, 20.6.2023., str. 11. (4) Stockholmski institut za okoliš, Međunarodni institut za održivi razvoj, Overseas Development Institute, E3G i Program UN-a za okoliš, „2021 Report – The Production Gap: Governments’ planned fossil fuel production remains dangerously out of sync with Paris Agreement limits” (Izvješće za 2021. – Odstupanja u proizvodnji: Planovi vlada za proizvodnju fosilnih goriva i dalje su opasno neusklađeni ograničenjima iz Pariškog sporazuma), 2021. (5) Međunarodna agencija za obnovljivu energiju, „World Energy Transitions Outlook 2022: 1,5 °C Pathway” (Perspektiva energetske tranzicije u svijetu za 2022.: Put prema 1.5 °C), Međunarodna agencija za obnovljivu energiju, Abu Dhabi, 2022. (6) Međunarodna agencija za energiju, „Tracking SDG7: The Energy Progress Report, 2023” (Praćenje ostvarenja cilja održivog razvoja br. 7: izvješće o napretku u području energetike, 2023.), Međunarodna agencija za energiju, Pariz, lipanj 2023. (7) Afrička unija, „The African Union green recovery action plan” (Akcijski plan Afričke unije za zeleni oporavak), Addis Abeba, 2021. (8) SL C, C/2023/398, 23.11.2023., ELI: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=OJ:C_202300398. (9) SL C 494, 8.12.2021., str. 80. (10) SL C 270, 7.7.2021., str. 2. (11) SL C 224, 27.6.2018., str. 167. (12) SL C 239 E, 20.8.2013., str. 83. (13) Odjel UN-a za gospodarska i socijalna pitanja, „The Sustainable Development Goals Report 2023: Special Edition – July 2023“ (Izvješće o ciljevima održivog razvoja za 2023.: posebno izdanje – srpanj 2023.), New York, SAD, 2023. (14) Međunarodna agencija za obnovljivu energiju, „Basic Energy Access Lags Amid Renewable Opportunities New Report Shows” (Prema novom izvješću, unatoč prilikama u području energije iz obnovljivih izvora nema napretka u pogledu temeljnog pristupa energiji) , 6. lipnja 2023. (15) Program UN-a za razvoj „Energija i rodna ravnopravnost”. (16) Institut za upravljanje prirodnim resursima, „The Resources Curse – The Political and Economic Challenges of Natural Resources Wealth” (Prokletstvo resursa – politički i ekonomski izazovi bogatstva prirodnim resursima), NRGi Reader, ožujak 2015. (17) Međunarodna agencija za energiju, „Global Hydrogen Review 2023” (Globalni pregled vodika za 2023.), 2023. i Međunarodna agencija za energiju, „Hydrogen” (Vodik), 2023.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o virtualnim svjetovima: prilike, rizici i posljedice politike za jedinstveno tržište (2022/2198(INI))

P9_TA(2024)0032 A9-0397/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 24. Povelje EU-a o temeljnim pravima i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, kako je podrobno navedeno u Općoj napomeni br. 25 o pravima djece u odnosu na digitalno okruženje,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9‑0397/2023),

A.  budući da svijet prolazi kroz dosad neviđenu preobrazbu obilježenu digitalizacijom, koja dovodi do korjenitih promjena u svim sferama našeg gospodarskog, političkog i društvenog života;

B.  budući da digitalizacija sa sobom donosi brojne mogućnosti u područjima kao što su medicina, kultura, obrazovanje, gospodarstvo, sigurnost i provedba zakonodavstva te da može doprinijeti rješavanju globalnih problema povezanih sa siromaštvom i nejednakošću, održivošću te demokratizacijom procesa i pristupa obrazovanju i znanju; budući da nudi i nove mogućnosti za ubrzanje procesa prelaska na održivija i pravednija društva ako se dobro usmjeri odgovarajućim politikama; budući da su i dalje potrebna znatna ulaganja kako bi se riješio problem digitalnog jaza koji trenutačno utječe na 46 % Europljana;

C.  budući da digitalna transformacija podrazumijeva i znatne izazove zbog kojih bismo mogli preispitati mnoge koncepte i norme koji su dosad bili temelj našeg gospodarskog i društvenog napretka, a da pritom očuvamo naša temeljna načela i vrijednosti kao što su kulturne politike i zakonodavstvo o autorskom pravu; budući da u digitalnom gospodarstvu postoji prekomjerna koncentracija tržišta; naglašava da je potrebno smanjiti tehnološku ovisnost o trećim zemljama prelaskom na europski pristup virtualnim svjetovima, koji obuhvaća i veće i manje subjekte na različitim razinama lanca vrijednosti;

D.  budući da je u EU-u svijest o potencijalu tehnologija u nastajanju i izazovima koje donosi gomilanje moći digitalnih divova potaknula potrebu za ponovnim uspostavljanjem jednakih uvjeta na digitalnom tržištu, što je dovelo do političkog i zakonodavnog djelovanja; budući da je zelena i digitalna tranzicija jedno od prioritetnih područja djelovanja i oblikovanja politika institucija EU-a, koje su uspostavile pravila u skladu s vrijednostima EU-a, načelima pravednosti i poštenog tržišnog natjecanja i temeljnim pravima te pritom osigurale stratešku autonomiju i neovisnost;

E.  budući da prijelaz na Web 4.0 i razvoj virtualnih svjetova mogu postati važan dio budućnosti digitalizacije i biti među važnim ključnim elementima za dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta; smatra da bi digitalizaciju, koja je sastavni dio Weba 4.0, trebalo skladno integrirati u jedinstveno digitalno tržište bez stvaranja prepreka; uviđa da, iako virtualni svjetovi mogu nadopuniti stvarni svijet kao dodatni alat, oni ga ne bi trebali zamijeniti i ne bi trebali dovesti do isključivanja potrošača;

F.  budući da virtualni svjetovi predstavljaju znatne rizike u različitim područjima, kao što je mentalno zdravlje, tržišno natjecanje, zaštita podataka i zaštita potrošača, među ostalim za ranjive skupine kao što su maloljetnici, starije osobe i osobe s invaliditetom; budući da su potrebna i daljnja istraživanja u tom području; budući da virtualni svjetovi također predstavljaju višestruke izazove koji uključuju, među ostalim, sadržaj koji su izradili korisnici, prava intelektualnog vlasništva, mjere kibernetičke sigurnosti i temeljna ljudska prava; budući da iskustvo virtualnih svjetova može izazvati poteškoće ženama; prema podacima Europskog instituta za ravnopravnost spolova svaka deseta žena doživjela je neki oblik nasilja na internetu od svoje 15. godine; budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama izjavila da će nove tehnologije „neizbježno dovesti do različitih i novih oblika nasilja nad ženama na internetu”; smatra da bi se neravnoteža između potrošača i trgovca na internetu mogla dodatno pogoršati u virtualnim svjetovima; ističe da tehnologije ne smiju biti osmišljene tako da manipuliraju ponašanjem potrošača; prima na znanje porast broja i vrsta proizvoda, među ostalim financijskih proizvoda, povezanih s virtualnim svjetovima kao što je kupnja virtualne imovine, avatara itd.; ističe potrebu za ciljanim studijama i proširenim savjetovanjem sa stručnjacima u nizu područja, od gospodarstva i psihologije do neuroznanosti, kako bi se razvio odgovarajući zakonodavni okvir; pozdravlja rad sektora u tom pogledu i pritom naglašava da se može učiniti više;

Opća načela

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije od 11. srpnja 2023. naslovljenu „An EU initiative on Web 4.0 and virtual worlds: a head start in the next technological transition („Inicijativa EU-a za Web 4.0 i virtualne svjetove: prednost u pripremi za sljedeću tehnološku tranziciju”) (COM(2023)0442); ističe da svaka strategija mora biti održiva i usmjerena na čovjeka te pritom štititi vrijednosti Europske unije;

2.  prima na znanje poteškoće koje nastaju jer nema općepriznate ili dogovorene definicije virtualnih svjetova, što također dovodi do nedostatka koordinacije politika na nacionalnoj i višoj razini; prima na znanje nastojanja Komisije da definira virtualne svjetove u skladu s općeprihvaćenim značajkama kao što su imerzivnost, sinkronicitet i postojanost;

3.  naglašava da treba jasno razlikovati postojeće digitalne instrumente i druge moguće tehnologije u nastajanju na temelju istraživanja, pouzdanih znanstvenih studija i tehničkih posebnosti te pritom razmotriti potrebu za standardizacijom sektora;

Unutarnje tržište i zaštita potrošača

4.  primjećuje da je važno pažljivo ocijeniti sva pitanja koja se odnose na razvoj virtualnih svjetova i njihovu učinkovitu obuhvaćenost postojećim zakonodavstvom iako se u Komunikaciji Europske komisije još ne navodi potreba za preciznim zakonodavnim mjerama; ističe da istinsko jedinstveno digitalno tržište može znatno doprinijeti razvoju virtualnih svjetova i ojačati sposobnost EU-a da bude konkurentan na svjetskoj razini; smatra da je ključno imati jasan, sveobuhvatan i regulatorni okvir, posebno kada tehnologija bude u potpunosti razvijena, kako bi se osigurali jednaki uvjeti kojima se iskorištava puni potencijal virtualnih svjetova i omogućuje njihov gospodarski rast;

5.  pozdravlja najnovije regulatorne promjene u tom pogledu, kao što su Akt o digitalnim uslugama (Uredba (EU) 2022/2065(1)), Akt o digitalnim tržištima (Uredba (EU) 2022/1925(2)) i Akt o podacima (2022/0047(COD)) koje će uskoro odobriti Vijeće i Europski parlament; prima na znanje i prijedloge akata o umjetnoj inteligenciji i kibernetičkoj otpornosti te aktualne pregovore o njima; smatra da bi Komisija trebala redovito provoditi provjere primjerenosti i dosljednosti zakonodavnog okvira jedinstvenog digitalnog tržišta kako bi se razmotrile nove mogućnosti, rizici ili druga pitanja koja se mogu pojaviti u virtualnom svijetu i prema potrebi podnositi zakonodavne prijedloge; smatra da bi rezultate tih provjera trebalo javno objaviti;

6.  pozdravlja predanost Komisije praćenju razvoja virtualnih svjetova; poziva Komisiju da svake dvije godine sastavi izvješće o toj temi i da ga proslijedi Parlamentu i Vijeću; traži od Komisije da obrati pozornost na moguću pojavu problema na Webu 4.0, a koji već postoje na Webu 3.0, kao što su, među ostalim, širenje dezinformacija, širenje nezakonitog sadržaja, krađa digitalnog identiteta, kibernetički kriminal, kršenje prava intelektualnog vlasništva, kibernetički terorizam, zlouporaba osobnih podataka, dizajn digitalnih usluga koji utječe na promjene ponašanja ili koji stvara ovisnost, prijevare, teroristički sadržaji na internetu, seksualno zlostavljanje maloljetnika i kibernetičko zlostavljanje, te da razmotri relevantno postojeće zakonodavstvo, primjerice Akt o digitalnim uslugama, i predstojeća zakonodavstva čiji je cilj rješavanje tih pitanja;

7.  ističe da virtualni svjetovi imaju značajan gospodarski potencijal i da rastu potrebe za ulaganjima u potrebnu infrastrukturu te s time povezane aktivnosti istraživanja, inovacije kao i prekvalifikacije i usavršavanje; naglašava da bi ukupni trošak tih ulaganja trebao biti usmjeren na neutralan učinak na konačne potrošačke cijene; uviđa potrebu za povećanjem dostupnih sredstava na razini EU-a kako bi se ispunili ti ciljevi; ističe ulogu virtualne stvarnosti, proširene stvarnosti i mješovite stvarnosti kao ključnih tehnologija potrebnih za razvoj i rast virtualnih svjetova, koje korisnicima pružaju imerzivna i interaktivna iskustva uz napomenu da industrijske primjene i potrošačka upotreba predstavljaju različite izazove i zahtijevaju različite pristupe; prima na znanje i da razvoj nekih modela umjetne inteligencije, kao što je generativna umjetna inteligencija, može imati ključnu ulogu u stvaranju i obogaćivanju virtualnih okruženja; u tom pogledu poziva Komisiju da također pomno prati brzo širenje te tehnologije i njezin utjecaj na digitalni ekosustav;

8.  ukazuje i na to da bi te promjene mogle pozitivno utjecati na zapošljavanje, među ostalim, otvaranjem novih radnih mjesta u područjima kao što su arhitektura virtualnog svijeta ili stvaranje sadržaja; naglašava potrebu za ulaganjem u inicijative za prekvalifikaciju postojeće radne snage u EU-u, osobito za nedovoljno zastupljene skupine u tom sektoru; ističe da je važno promicati razvoj odgovarajućih vještina i ulagati u njega kako bi se u EU-u osigurala ponuda talentiranih i kvalificiranih radnika osposobljenih za te poslove te stvoriti privlačne uvjete kako bi se talentirani radnici zadržali u EU-u, privukli strani talentirani radnici i promicalo poduzetništvo i inovacije na području EU-a;

9.  ukazuje na pozitivan i negativan mogući utjecaj novih tehnologija i proizvoda na potrošače, njihovo zdravlje te njihov društveni i gospodarski život; ističe moguće koristi virtualnih svjetova u industrijskom i profesionalnom okruženju, posebno za osposobljavanje i izradu prototipa, pri čemu je svjestan šireg učinka na radnike; naglašava da je potrebno osigurati poštovanje radničkih prava i visoku razinu zaštite radnika;

10.  podsjeća da unutar EU-a postoji dinamičan ekosustav u razvoju iako većina poduzeća koja su predvodnici u razvoju virtualnih svjetova ima poslovni nastan izvan EU-a; naglašava da EU treba preuzeti vodeću ulogu u oblikovanju virtualnih svjetova kao ekosustava koji poštuju i promiču vrijednosti EU-a, temeljna prava i najvišu razinu zaštite potrošača; ukazuje na činjenicu da je važno poticati stvaranje jednakih uvjeta kojima se promiče širenje europskih malih i srednjih poduzeća te nastajanje konkurentnih europskih poduzeća, kao i decentraliziranih i interoperabilnih ekosustava;

11.  naglašava da treba stvoriti odgovarajući okvir politike i sudjelovati u međunarodnim dijalozima, posebno s trećim zemljama istomišljenicama, kako bi se postigao koordinirani pristup virtualnim svjetovima; naglašava važnost podizanja svijesti europskih građana o odgovornom korištenju u tim digitalnim domenama;

12.  uviđa da su razna poduzeća stvorila višestruke virtualne svjetove u nedostatku otvorenih i zajedničkih standarda, propisa i interoperabilnih platformi; ističe da te virtualne svjetove trenutačno razvija ograničen broj poduzeća koja raspolažu resursima i financijskim sredstvima potrebnima za njihov razvoj; smatra da interoperabilnost i otvoreni standardi mogu doprinijeti sprečavanju kvazimonopola ili zlouporabe dominantnog položaja na štetu potrošača i europskih poduzeća, posebno malih i srednjih poduzeća;

13.  pozdravlja predanost Komisije suradnji s postojećim višedioničkim institucijama za upravljanje internetom kako bi se razvili zajednički standardi upravljanja i pravila te potiče Komisiju da podrži aktualne višedioničke inicijative za razvoj standarda, uključujući one udruga potrošača i drugih organizacija civilnog društva; preporučuje da se provede sveobuhvatna studija o interoperabilnim virtualnim svjetovima; ističe potencijal koji stvaranje europskih podatkovnih prostora ima za razvoj virtualnih svjetova;

14.  naglašava da je važno osigurati otvorenost, uključivost i pristupačnost virtualnih svjetova, što će doprinijeti većem sudjelovanju osoba s invaliditetom u novom digitalnom okruženju; ukazuje na činjenicu da virtualni svjetovi imaju potencijal za povećanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u različitim aktivnostima kao što je virtualni turizam; upozorava da će se korisnici s invaliditetom u virtualnim svjetovima možda susresti s izazovima zbog nedostatka pristupačnosti ili koncepata koji bi zadovoljili njihove posebne potrebe; poziva Komisiju da prati jesu li Europski akt o pristupačnosti(3) i Direktiva o pristupačnosti interneta(4) prikladni za osiguravanje pristupačnosti u virtualnim svjetovima; naglašava i da treba uvažiti posebne potrebe i prava djece;

15.  smatra da bi rasprava o potrebi za identifikacijom korisnika u virtualnim svjetovima trebala biti prioritet u procesu razvoja virtualnih svjetova i da bi trebalo temeljito razmisliti o mogućoj konfiguraciji tog digitalnog okruženja, imajući na umu da u nekim slučajevima anonimnost može biti poželjna; ističe da je anonimnost u digitalnom okruženju uvijek moguća pod korisničkim imenom (pseudonimom) te poziva Komisiju da procijeni potencijalnu upotrebu europskog digitalnog identiteta (eID) i lisnice u virtualnim svjetovima;

16.  ponovno ističe važnost zaštite osobnih podataka korisnika i njihove privatnosti; ističe da Opća uredba o zaštiti podataka(5) možda nije dovoljna za rješavanje svih izazova povezanih sa zaštitom podataka u međusobno povezanim virtualnim svjetovima; traži da se posebna pozornost posveti utjecaju korisnički generiranog sadržaja na zaštitu podataka, kao i obradi osjetljivih podataka kao što su biometrijski podaci i podaci o ponašanju, emocionalne reakcije i taktilne informacije, te da se pritom osigura okruženje pogodno za inovacije;

17.  ističe da je sudjelovanje u virtualnom svijetu dobrovoljno i traži od Komisije da razmotri uvođenje prava na trajno brisanje kako bi potrošači mogli zatražiti brisanje svojih podataka i profila iz svih aplikacija, internetskih igara i virtualnih okruženja;

18.  smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti dizajnu koji stvara ovisnost i tamnim uzorcima u tim virtualnim okruženjima; upozorava na moguće zdravstvene probleme koji mogu nastati zbog posjećivanja virtualnih svjetova, kao što su ovisnost, bolesti virtualne stvarnosti (kibernetičke bolesti) ili poremećaji spavanja; naglašava da su maloljetnici i mladi posebno izloženi tim zdravstvenim problemima, uključujući moguće učinke na njihov kognitivni razvoj, te naglašava potrebu za dobno primjerenim dizajnom i mjerama roditeljske kontrole kako bi ih se zaštitilo; također smatra da treba istražiti učinak tehnologija koje podrazumijevaju izravne i trajne izmjene na tijelu;

19.  podsjeća da se virtualnim svjetovima i imerzivnim obrazovanjem mogu promicati prava djece na internetu u pogledu njihovog obrazovanja, osnaživanja, sudjelovanja i igre te pružiti jedinstvena iskustva koja mogu pomoći maloljetnicima da razviju zanimanje za učenje, primjerice učenjem kroz igru; napominje da takav angažman može pomoći maloljetnicima da razvijaju suradnju, komunikaciju, kritičko razmišljanje, inovacije i samopouzdanje; naglašava mogućnost rješavanja problema nedostatka vještina u EU-u i osposobljavanja budućih talenata; naglašava potrebu za obrazovnim programima kako bi se djeci i mladima pomoglo da se prilagode tehnološkim promjenama te da usvoje zdrav i uravnotežen pristup koji kombinira tradicionalnu društvenu interakciju s vremenom provedenim u virtualnom okruženju, čime bi se roditeljima osigurali i potrebni alati za nadzor i donošenje informiranih odluka o puštanju ili uključivanju njihove djece u virtualno okruženje;

20.  napominje da treba istražiti utjecaj virtualne stvarnosti i drugih tehnologija na kognitivni razvoj i razvoj ponašanja; ističe moguće rizike koji su svojstveni ranom izlaganju zaslonima i prekomjernom vremenu provedenog ispred njih što može utjecati na dobrobit djece i njihov kognitivni, fizički, psihički i društveni razvoj; ustraje u provedbi informativnih kampanja o odgovornoj upotrebi zaslona; ističe potrebu za odgovarajućim osposobljavanjem odgojno-obrazovnih djelatnika kako bi se osiguralo da imaju potrebne digitalne vještine i da su digitalno pismeni; poziva Komisiju da potiče inicijative u kojima sveučilišta, tehnička učilišta i dionici iz industrije surađuju kako bi procijenili nedostatak vještina, zajednički osmislili planove i ojačali javno-privatnu suradnju u korist mladih u EU-u; ističe da je važno i u virtualnim svjetovima primijeniti najvišu razinu zaštite koja se pruža maloljetnicima u drugim izvanmrežnim i internetskim okruženjima. To se ne odnosi samo na zaštitu od nasilja, uznemiravanja, zlostavljanja i izlaganja nasilnom, seksističkom, rasističkom ili pornografskom sadržaju; naglašava da treba uvažiti posebne potrebe, slabosti i prava djece u virtualnim svjetovima; naglašava da je važno da su internetske usluge i proizvodi kojima se uglavnom koriste djeca razvijeni tako da su sami po sebi sigurni za njih;

21.  napominje da će virtualni svjetovi stvarati slike, grafičke prikaze i videozapise visoke rezolucije kako bi se omogućila imerzivna iskustva korisnika, što dodatno zahtijeva visokoučinkovitu infrastrukturu; napominje da će osobito niskolatentne i širokopojasne mobilne mreže sljedeće generacije kao i učinkovite bežične internetske veze, primjerice Wi-Fi 6, imati ključnu ulogu, kao i tehnologije poput računalstva na rubu mreže; podsjeća na izvješće Europskog revizorskog suda iz siječnja 2022. u kojem se procjenjuje da će ukupni trošak uvođenja 5G tehnologije u svim državama članicama do 2025. iznositi između 281 i 391 milijardu EUR, uključujući izgradnju nove 5G infrastrukture i modernizaciju postojeće infrastrukture;

22.  napominje sa zabrinutošću da bi sve veća upotreba virtualnih svjetova mogla isključiti i određene skupine ljudi koji nemaju osnovne vještine ili resurse za sudjelovanje u tom okruženju, ali i osobe koje žive u ruralnim i udaljenim područjima, npr. u najudaljenijim regijama; naglašava da je poticanje digitalne pismenosti i pristupa kvalitetnom i cjenovno pristupačnom internetu preduvjet za svaki okvir za virtualne svjetove na razini EU-a; poziva Komisiju da provede procjenu utemeljenu na dokazima o tome kako osigurati da se potrebna infrastruktura i uređaji potrebni za potporu razvoju i funkcioniranju virtualnih svjetova te prijelaz s Weba 3.0 na Web 4.0 dostave potrošačima, među ostalim u udaljenim područjima i kućanstvima s nižim dohotkom; ističe da istinsko jedinstveno tržište telekomunikacija ima ključnu ulogu u tome; upozorava na opasnosti financijskih transakcija u kriptovalutama, posebno prijevare, koje bi se mogle dodatno pogoršati u virtualnim svjetovima; podsjeća i da nepovratnost mnogih transakcija povezanih s kriptovalutama također znači otvaranje novih kanala za paralelnu ekonomiju, pri čemu žrtve prijevara imaju male ili nikakve izglede za povrat izgubljenih sredstava; pozdravlja Uredbu o tržištima kriptoimovine Europske unije(6), kojom se želi uspostaviti pravni okvir za kriptovalute i digitalnu imovinu;

Održivost

23.  ističe da su za proizvodnju uređaja potrebnih za pristup virtualnim svjetovima potrebni resursi kao što su rijetki zemni minerali i druge mineralne sirovine; u tom pogledu pozdravlja predstavljanje Komisijina Prijedloga uredbe o uspostavi okvira za sigurnu i održivu opskrbu kritičnim sirovinama (COM(2023)0160);

24.  napominje da virtualni svjetovi i Web 4.0 mogu pozitivno doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena i ekološkoj održivosti, na primjer omogućavanjem rada na daljinu, čime se smanjuju putovanja na posao i s tim povezane emisije ugljika; napominje da mrežna infrastruktura koja omogućuje digitalna rješenja i nove poslovne modele ima ključnu ulogu;

25.  smatra da bi pri razvoju i uvođenju virtualnih svjetova trebalo uzeti u obzir utjecaj na okoliš; ističe važnost podizanja razine svijesti potrošačâ o utjecaju tih novih tehnologija na okoliš i njihovoj održivosti, među ostalim o elektroničkom otpadu; napominje da, prema Međunarodnoj agenciji za energiju, potrošnja električne energije u velikim podatkovnim centrima trenutačno čini između 1 i 1,5 % svjetske potrošnje električne energije te ističe da bi se potrošnja električne energije u podatkovnim centrima mogla povećati ako se masovno uvedu tehnologije virtualnog svijeta; podsjeća da treba iskoristiti, ubrzati i poticati tehnološki napredak kako bi se smanjila potrošnja energije i ekološki otisak aktivnosti povezanih s proizvodnjom, upotrebom i razvojem virtualnih svjetova, kao što su napredne tehnike recikliranja i obnovljivi izvori energije;

o
o   o

26.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

(1) Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) SL L 277, 27.10.2022., str. 1. (2) Uredba (EU) 2022/1925 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2022. o pravednim tržištima s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru i izmjeni direktiva (EU) 2019/1937 i (EU) 2020/1828 (Akt o digitalnim tržištima) SL L 265, 12.10.2022., str. 1. (3) Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.). (4) Direktiva (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (SL L 327, 2.12.2016., str. 1.). (5) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.). (6) SL L 150, 9.6.2023., str. 40.

Preporuka Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o odnosima EU-a i Indije (2023/2128(INI))

P9_TA(2024)0033 A9-0435/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Indije uspostavljeno 2004. godine,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu s 15. sastanka na vrhu EU-a i Indije od 15. srpnja 2020. povodom dokumenta naslovljenog „Plan strateškog partnerstva EU-a i Indije do 2025.” usvojen na sastanku na vrhu i druge zajedničke izjave koje su nedavno potpisali EU i Indija,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske zajednice i Republike Indije o partnerstvu i razvoju iz 1994.(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. studenoga 2018. naslovljenu „Elementi nove strategije EU-a za Indiju” (JOIN(2018)0028) i povezane zaključke Vijeća od 10. prosinca 2018. o strategiji EU-a za Indiju,

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 16. rujna 2021. naslovljenu „Strategija EU-a za suradnju u indopacifičkoj regiji” (JOIN(2021)0024),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću o ažuriranju Strategije pomorske sigurnosti EU-a i povezanog akcijskog plana „Poboljšana strategija pomorske sigurnosti EU-a za suočavanje s promjenjivim pomorskim prijetnjama” od 10. ožujka 2023. (JOIN(2023)0008),

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije” od lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa(2),

–  uzimajući u obzir Strateški kompas za sigurnost i obranu koji je Vijeće odobrilo 21. ožujka 2022.,

–  uzimajući u obzir mjere ograničavanja EU-a protiv Rusije zbog Ukrajine,

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 20. veljače 2023. o prioritetima EU-a na forumima UN-a za ljudska prava u 2023.,

–  uzimajući u obzir tematske smjernice EU-a o ljudskim pravima, među ostalim ona o borcima za ljudska prava, o dijalozima o ljudskim pravima te o zaštiti i promicanju slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir Ugovor o neširenju nuklearnog oružja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 2. ožujka 2022. o agresiji na Ukrajinu,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i Pariški sporazum,

–  uzimajući u obzir Univerzalni periodični pregled Indije Ujedinjenih naroda za 2022.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. o povezivosti i odnosima EU-a i Azije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2022. o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP)(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2022. o EU-u i sigurnosnim izazovima u indopacifičkoj regiji(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o političkim odnosima EU-a s Indijom(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. srpnja 2023. o Indiji, odnosno stanju u Manipuru(7),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 29. travnja 2021. upućenu Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o odnosima EU-a i Indije(8),

–  uzimajući u obzir izjavu za medije Izaslanstva u Indiji i Butanu o desetom krugu dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Indije održanom 15. srpnja 2022.,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu skupine G20 održanog u New Delhiju 9. i 10. rujna 2023.,

–  uzimajući u obzir predstojeći sastanak na vrhu EU-a i Indije koji će se održati u New Delhiju,

–  uzimajući u obzir članak 118. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9‑0435/2023),

A.  budući da se EU i Indija namjeravaju sastati početkom 2024. na sastanku čelnika u New Delhiju, posebno kako bi ponovno potvrdili obveze obiju strana u pogledu njihova strateškog partnerstva i razmotrili provedbu Plana EU-a i Indije do 2025.;

B.  budući da će Indija održati parlamentarne izbore u svibnju i lipnju 2024., a Europski parlament održati svoje izbore u lipnju 2024.;

C.  budući da su 2022. EU i Indija obilježili 60. obljetnicu svojeg bilateralnog partnerstva; budući da je to partnerstvo posljednjih godina dobilo zamah, odražavajući snažne političke, gospodarske, društvene i kulturne veze te obnovljenu političku volju za jačanje njihova partnerstva u nizu sektora i područja politika; budući da to partnerstvo, međutim, još nije ostvarilo svoj puni potencijal;

D.  budući da bilateralni odnosi između država članica EU-a i Indije o pitanjima kao što su povezivost i klima doprinose partnerstvu EU-a i Indije; budući da su geopolitički izazovi ojačali zajednički interes EU-a i Indije u pogledu osiguravanja sigurnosti, blagostanja i održivog razvoja;

E.  budući da su bilateralna i multilateralna suradnja s Indijom osobito važne u trenutačnom kontekstu više kriza, uključujući geopolitičke izazove, nazadovanje demokracije diljem svijeta, nagle klimatske krize, povećanje nejednakosti i sve veće natjecanje između velikih sila; budući da EU nastoji uspostaviti partnerstvo s Indijom koje se temelji na jednakim uvjetima jer to partnerstvo ima potencijal da omogući diversifikaciju njegovih lanaca opskrbe i pozitivno doprinese globalnom i regionalnom blagostanju i stabilnosti te podržavanju zajedničke vizije učinkovitog multilateralizma i multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima;

F.  budući da regionalna i globalna važnost i važnost Indije rastu jer je 2023. nadmašila Kinu kao najmnogoljudnija zemlja i pozicionirala se kao regionalna gospodarska i vojna sila te jača partnerstva, kao i gospodarske te obrambene veze, posebno diljem jugoistočne Azije; budući da je EU najveći indijski trgovinski partner te da je poticanje bližih gospodarskih veza u zajedničkom interesu obiju strana;

G.  budući da svojim strateškim okvirom utvrđenim u globalnoj strategiji, strategiji za Indiju, strategiji za povezivanje EU-a i Azije i strategiji EU-a za indo-pacifičku regiju EU prepoznaje sve veću geostratešku važnost Indije i naglašava potrebu za suradnjom na globalnoj sceni i približavanjem putem zajedničkog programa;

H.  budući da se sve veća regionalna i globalna važnost Indije odražava u njezinu predsjedanju skupinom G20 2023., koje je započelo 1. prosinca, i njezinu članstvu u Vijeću sigurnosti UN-a u razdoblju 2021. – 2022., kao i u Vijeću UN-a za ljudska prava u razdoblju 2019 – 2022. i 2022. – 2024.;

I.  budući da je Indijski ocean postao globalno središte od strateške važnosti za globalnu trgovinu i od ključnog gospodarskog i strateškog interesa i za EU i za Indiju; budući da jedna od država članica Europske unije ima najudaljenije regije te prekomorske zemlje i područja u indo-pacifičkoj regiji; budući da EU i Indija dijele zajednički interes za smanjenje rizika u odnosima s Kinom i zajedničko postavljanje prema sve većem utjecaju Kine u indo-pacifičkoj regiji i svijetu; budući da su u Strategiji EU-a za suradnju u indo-pacifičkoj regiji iz 2021. istaknuta partnerstva i suradnja kako bi se odgovorilo na geopolitičko natjecanje u indo-pacifičkoj regiji te je suradnja s Indijom utvrđena kao jedan od prioriteta EU-a u toj regiji; budući da EU i Indija imaju zajednički interes u održavanju indo-pacifičke regije otvorenom, slobodnom i sigurnom, te su usredotočeni na njezino održavanje kao područja poštenog tržišnog natjecanja, neometanih morskih prometnih linija, stabilnosti i sigurnosti; budući da su 5. listopada 2023. EU i Indija održali treći dijalog o pomorskoj sigurnosti između Indije i EU-a;

J.  budući da više od jedne trećine ukupnog europskog izvoza odlazi u indo-pacifičku regiju te da se većinom prevozi morskim putovima u Indijskom i Tihom oceanu; budući da EU ovisi o neometanim pomorskim putovima koji prolaze kroz indo-pacifičku regiju i stoga ima jasan interes za održavanje stabilnosti u regiji Indijskog oceana;

K.  budući da je Indija nastojala diversificirati partnerstva i ojačala odnose, među ostalim, s Japanom, Australijom i Udruženjem država jugoistočne Azije (ASEAN) u gospodarskom, sigurnosnom, pomorskom i diplomatskom području, težeći daljnjoj integraciji s jugoistočnom Azijom i produbljivanju strateške suradnje;

L.  budući da je vodstvo EU-a i Indije potrebno za promicanje učinkovite klimatske diplomacije, globalne predanosti provedbi Pariškog sporazuma i globalne zaštite klime, okoliša i biološke raznolikosti;

M.  budući da lokalni i međunarodni promatrači za ljudska prava izvješćuju da su borci za ljudska prava i novinari u Indiji izloženi odmazdi zbog svojeg rada, uključujući uznemiravanje, proizvoljno pritvaranje, ozbiljne kaznene optužbe u okviru represivnog zakonodavstva (uključujući zakonodavstvo o borbi protiv terorizma); budući da je diskriminacija na temelju kaste i dalje sustavni problem u Indiji, unatoč tome što je zabranjena;

N.  budući da je Vijeće za trgovinu i tehnologiju Indije i EU-a osnovano 6. veljače 2023.;

O.  budući da su pregovori s Indijom o sporazumu o slobodnoj trgovini u tijeku; budući da su u tijeku i zasebni pregovori o sporazumu o zaštiti ulaganja i sporazumu o oznakama zemljopisnog podrijetla u cilju jačanja strateškog partnerstva;

1.  preporučuje Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da:

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te zakonodavnim tijelima i vladi Indije.

(1) SL L 223, 27.8.1994., str. 24. (2) SL L 209, 14.6.2021., str. 1. (3) SL C 456, 10.11.2021., str. 117. (4) SL C 47, 7.2.2023., str. 23. (5) SL C 493, 27.12.2022., str. 32. (6) SL C 337, 20.9.2018., str. 48. (7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0289. (8) SL C 506, 15.12.2021., str. 109.

Preporuka Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o ulozi preventivne diplomacije u rješavanju zamrznutih sukoba diljem svijeta: propuštena prilika ili promjena za budućnost (2023/2050(INI))

P9_TA(2024)0034 A9-0404/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o sprečavanju sukoba od 20. lipnja 2011. i o integriranom pristupu vanjskim sukobima i krizama od 22. siječnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća i Koncept o mirovnom posredovanju EU-a od 7. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir akcijski plan naslovljen „Strateški kompas za sigurnost i obranu – za Europsku uniju koja štiti svoje građane, vrijednosti i interese te doprinosi međunarodnom miru i sigurnosti”, koji je Vijeće odobrilo 21. ožujka 2022., a Europsko vijeće prihvatilo 25. ožujka 2022.,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 1. rujna 2023. naslovljen „Ažurirani instrumenti za analizu sukoba i rano upozoravanje na sukobe u EU-u – ciljevi, postupci i smjernice” (SWD(2023)0295),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku o stvaranju Europskog civilnog mirovnog korpusa od 10. veljače 1999.(1),

–  uzimajući u obzir Novi program UN-a za mir od 20. srpnja 2023.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti od 31. listopada 2000.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2020. o rodnoj ravnopravnosti u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2019. o izgradnji kapaciteta EU-a za sprečavanje sukoba i posredovanje(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2023. o provedbi civilnog ZSOP-a i ostalih oblika pomoći EU-a u području civilne sigurnosti(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o klimatskoj diplomaciji od 6. listopada 2023.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2018. o okupiranim teritorijima u Gruziji deset godina nakon ruske invazije(5),

–  uzimajući u obzir članak 118. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0404/2023),

A.  budući da su očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti neki od ključnih ciljeva vanjskog djelovanja EU-a, kako je utvrđeno u članku 21. stavku 2. Ugovora o Europskoj uniji;

B.  budući da su promjenjiv geopolitički kontekst u kojem se sile u usponu konfrontiraju s već tradicionalno dominantnima akterima, napadi na multilateralni sustav, demokraciju i poredak utemeljen na pravilima, ali i ponovna eskalacija nasilja u dugotrajnim sukobima, nove tehnologije, kiberprijetnje, klimatska kriza i kriza bioraznolikosti, zlonamjerno upletanje trećih strana, dosad nezabilježena globalna razina gospodarske nejednakosti, ukidanje prava, u prvom redu ženama, kontinuirana i sustavna isključenost i diskriminacija cijelih društvenih skupina, globalno nazadovanje u pogledu ljudskih prava i demokracije, problemi povezani sa sigurnošću opskrbe hranom i migracije među čimbenicima koji doprinose širenju sukoba i nestabilnosti diljem svijeta, pri tome u prvom redu uzimajući u obzir nezakoniti agresivni rat Rusije protiv Ukrajine i sve veće napetosti na Bliskom istoku;

C.  budući da UN definira „preventivnu diplomaciju” kao diplomatsko djelovanje koje se poduzima kako bi se spriječila eskalacija sporova u sukobe i kako bi se ograničilo širenje sukoba kada do njih dođe;

D.  budući da preventivna diplomacija u EU-u obuhvaća političku i financijsku potporu za multilateralni sustav, trgovinu, razvoj, humanitarnu pomoć i ljudska prava, s naglaskom na pronalaženju mogućnosti za rješavanje uzroka sukoba i stvaranju prostora za dijalog, često u partnerstvu s međunarodnim i regionalnim organizacijama te zainteresiranim stranama;

E.  budući da zamrznuti sukobi potiču i normaliziraju nacionalističku retoriku i osjećaje te pridonose jačanju krajnje desnice;

F.  budući da sile u usponu dovode u pitanje tradicionalne aktere te da zajedno s novim tehnologijama i daljnjom globalizacijom dovode do pojačane međunarodne konkurencije, što uz klimatske promjene, sigurnost opskrbe hranom i migracije uzrokuje sve veće napetosti i dovodi do sukoba diljem svijeta, koji također predstavljaju izazov za EU;

G.  budući da je multilateralni poredak utemeljen na pravilima danas ugrožen i da se suočava s izazovima u nestabilnoj geopolitičkoj situaciji, zbog čega je nužno da EU odgovori na međunarodne sukobe u skladu sa svojim proglašenim vrijednostima ljudskih prava, jednakosti, slobode, demokracije, vladavine prava i ljudskog dostojanstva kako se potpora za multilateralizam ne bi dodatno oslabila; budući da se ponovno pojavljuju neki bivši savezi, koji se temelje na zajedničkom interesu narušavanja tog sustava, kao što su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika (BRICS); budući da su jednostrana djelovanja Rusije uvelike utjecala na stvaranje saveza i uspostavu njezinih sfera utjecaja;

H.  budući da je u interesu demokracije, ljudskih prava i vladavine prava kao i za njihov napredak hitno potrebno održati i zaštititi multilateralizam i međunarodni poredak utemeljen na pravilima;

I.  budući da autokratski akteri dovode u pitanje univerzalnost ljudskih prava i ugrožavaju demokratske standarde u cijelom svijetu; budući da je svijet zdravih demokracija, odnosno snažnih demokratskih sustava, sigurniji svijet jer se oslanja na uspostavljene snažne kontrole i ravnoteže, koje sprječavaju nepredvidljivost autokracija;

J.  budući da glavne sukobe uzrokuju državni i nedržavni akteri koji se koriste hibridnim strategijama, kibernapadima, kampanjama dezinformiranja i izravnim upletanjem u izbore i političke procese, ekonomskom prisilom i instrumentalizacijom tokova nezakonitih migracija;

K.  budući da EU treba unaprijediti svoje preventivne instrumente i prihvatiti ključnu ulogu koju ima u očuvanju mira, stabilnosti i sigurnosti u EU-u i izvan njegovih granica;

L.  budući da je EU najveći međunarodni pružatelj pomoći na svijetu i da pomaže u prevladavanju siromaštva i poticanju globalnog razvoja; budući da nije postigao isti učinak u javnoj diplomaciji te bi stoga trebao povećati svoju razinu ambicije i vidljivosti u području preventivne diplomacije u cijelom svijetu, prvenstveno izvješćivanjem o svojim postignućima i uspjesima u dosad poduzetim diplomatskim aktivnostima kao i o rezultatima financijske potpore; budući da EU provodi temeljitu evaluaciju instrumenata kojima se financira međunarodna suradnja;

M.  budući da je pristup EU-a preventivnoj diplomaciji usmjeren na očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti, uključujući višedimenzionalne, višerazinske i višedioničke aktivnosti, te da pritom istodobno odgovara na razne aspekte i faze sukoba te osigurava prostor za dijalog;

N.  budući da oslanjanje isključivo na političke, diplomatske ili vojne strategije često nije dovoljno za sprečavanje sukoba i da stoga postoji potreba za sveobuhvatnim ambicioznim, uključivim i rodno osjetljivim pristupom sprečavanju sukoba i izgradnji mira, koji bi uključivao humanitarnu pomoć, razvojnu suradnju, trgovinu te vanjsku i sigurnosnu politiku, obnovu i održavanje unutarnjeg pravnog poretka, izgradnju ili ponovnu izgradnju administrativnih struktura, međuetnički i međuvjerski dijalog te druge pristupe rješavanju sukoba, među ostalim i borbom protiv nekažnjavanja; budući da se djelovanje EU-a u području preventivne diplomacije mora prvenstveno voditi nepokolebljivom predanošću suradnji za demokraciju i razvoj te mjerama za izgradnju povjerenja među različitim stranama;

O.  budući da su međunarodni razvojni napori EU-a i potpora demokraciji ključni instrumenti vanjske politike EU-a; budući da misije za promatranje izbora imaju važnu ulogu u jačanju suradnje EU-a s partnerskim zemljama, među ostalim kada je riječ o podupiranju njihovih napora u ispunjavanju međunarodnih obveza povezanih s ljudskim pravima;

P.  budući da, u skladu s novim Europskim konsenzusom o razvoju, EU i njegove države članice prepoznaju vezu između održivog razvoja, humanitarnog djelovanja, mira i sigurnosti u ostvarivanju ciljeva Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeva održivog razvoja, posebno cilja br. 16 o promicanju mirnih i uključivih društava;

Q.  budući da je Vijeće imenovalo devet posebnih predstavnika EU-a za različite nestabilne regije i regije zahvaćene sukobima, od kojih neki djeluju kao posrednici i mirotvorci kako bi spriječili eskalaciju sporova i ograničili širenje sukoba kada do njih dođe, ali da njihove inicijative i učinci njihova djelovanja nisu uvijek dovoljno vidljivi; budući da je važno da posebni predstavnici EU-a imaju širok i fleksibilan mandat koji se može prilagoditi promjenjivim geopolitičkim okolnostima kako bi promicali politike i interese EU-a u određenim regijama i zemljama te imali aktivnu ulogu u preventivnim diplomatskim djelovanjima;

R.  budući da EU nema potrebno povjerenje, sredstva, resurse ili alate za razvoj svog punog potencijala za posredovanje u područjima od strateške važnosti i da ga jedna ili više zaraćenih strana ne smatraju nepristranim; budući da bi to moglo dovesti do porasta antieuropskog diskursa u neposrednom susjedstvu EU-a i državama koje nisu članice EU-a;

S.  budući da nezakonit, ničim izazvan i neopravdan agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, kao i onaj protiv Gruzije iz kolovoza 2008., te njegove posljedice u cijelom svijetu fokus stavljaju na potrebu za snažnijim i ambicioznijim, vjerodostojnijim, strateškim, opipljivim te ujedinjenim djelovanjem EU-a na svjetskoj sceni kao i za tim da EU samostalno postavi vlastite strateške ciljeve te razvija i koristi svoje kapacitete koji su potrebni za njihovo ostvarivanje kako bi se izbjeglo ponavljanje prethodnih pogrešaka i iz njih učilo kada je riječ o budućim izazovima; budući da bi EU trebao izdvojiti sva potrebna financijska sredstva za reagiranje na sve veće geopolitičke izazove i više ulagati u preventivnu diplomaciju i druge mjere za sprečavanje sukoba kako bi se spriječilo širenje sukoba jer su oni štetni za društveni i gospodarski razvoj pogođenih područja;

T.  budući da je sigurnost u istočnom susjedstvu i na zapadnom Balkanu, u regiji Sahel, zapadnoj Africi i na Rogu Afrike uvelike ugrožena ruskom invazijom na Ukrajinu i njezinim hibridnim zlonamjernim djelovanjem te mogućnošću širenja te agresije na susjedne zemlje; budući da destabilizacija našeg neposrednog susjedstva ugrožava stabilnost, mir i sigurnost vanjskih granica Unije, a time i EU-a i njegovih država članica; budući da EU treba povećati učinkovitost svoje sigurnosne i obrambene politike, osobito u zemljama Istočnog partnerstva;

U.  budući da je agresivni rat Rusije protiv Ukrajine znak upozorenja EU-u jer predstavlja neposrednu prijetnju europskom i globalnom sigurnosnom poretku kao i sigurnosti EU-a i njegovih država članica, zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja za članstvo u EU-u; budući da su opća ruska invazija na Ukrajinu i njezine posljedice u svijetu dale zamah postizanju geopolitičkog redefiniranja vanjske politike EU-a, uključujući preispitivanje njegovih mehanizama za odgovor, među ostalim instrumenata za preventivnu diplomaciju, te da je potaknula pozive javnosti na to da EU djeluje dosljedno pri odgovaranju na međunarodne sukobe;

V.  budući da bi EU trebao aktivno provoditi preventivnu diplomaciju u regijama zamrznutih sukoba kako bi se spriječila eskalacija i promicala stabilizacija;

W.  budući da je EU oduvijek težio olakšavanju izravnih razgovora i smanjenju rizika od eskalacije u različitim regijama svijeta, pružajući potporu mirovnim procesima, inicijativama za izgradnju mira i regionalnim sustavima za rano upozoravanje u složenom geopolitičkom kontekstu;

X.  budući da je činjenica da države članice nisu spremne odustati od svojih pojedinačnih, političkih ili gospodarskih interesa u vanjskim odnosima kako bi izgradile zajedničke kapacitete te u potpunosti razvile stratešku autonomiju jedna od glavnih prepreka globalnom vodstvu EU-a u preventivnoj diplomaciji;

Y.  budući da bi EU i dalje trebao biti usmjeren prema punom razvoju vlastitih, autonomnih i trajnih instrumenata u vanjskom djelovanju, zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) te zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP);

Z.  budući da je civilno upravljanje krizama temeljna sastavnica ZVSP-a;

AA.  budući da treba preispitati i ojačati koordinaciju između Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), Parlamenta i država članica kako bi se izgradili zajednički kapaciteti i modernizirali aktualni pristupi za postizanje konkretnih rezultata kao i pokrenule smislene inicijative u preventivnoj diplomaciji, izgradnji mira i mirotvorstvu; budući da EU mora djelovati jedinstveno i da bi njegovo djelovanje na terenu trebalo biti usklađeno s djelovanjem njegovih država članica u pogledu ranog upozoravanja, sprečavanja sukoba i upravljanja krizama; budući da je sprečavanje sukoba zajednički cilj svih država članica;

AB.  budući da je vjerodostojnost EU-a ključan uvjet za ispravnu provedbu njegova preventivnog diplomatskog djelovanja jer jača povjerenje u EU među različitim akterima uključenima u sukob; budući da je u tom pogledu potrebno osigurati najvišu razinu koordinacije i usklađenosti u vanjskom djelovanju EU-a, posebno osiguravanjem vodeće uloge Visokog predstavnika / potpredsjednika Komisije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku kao posrednika između ZVSP-a i vanjskih odnosa EU-a; budući da Komisija treba ojačati svoju koordinaciju s ESVD-om, među ostalim u inicijativama i djelovanjima EU-a usmjerenima na preventivnu diplomaciju, jamčenjem potpune usklađenosti s člankom 3. stavkom 2. i člankom 9. Odluke o ESVD-u(6);

AC.  budući da je globalno financiranje sprečavanja sukoba i izgradnje mira na najnižoj razini u posljednjih 15 godina(7);

AD.  budući da u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI – Globalna Europa) postoji tematski program za mir, stabilnost i sprečavanje sukoba; budući da je Komisija objavila višegodišnji okvirni program kojim se tom tematskom području dodjeljuje 870 970 044 EUR za razdoblje 2021. – 2027., od čega će samo 13 % – 18 % iznosa biti dodijeljeno sprečavanju sukoba;

AE.  budući da civilne i vojne operacije EU-a imaju mandat za sprečavanje sukoba, očuvanje mira i upravljanje krizama; budući da bi trebalo proširiti kapacitete njihovih preventivnih instrumenata i osigurati dodatno osposobljavanje osoblja;

AF.  budući da vanjsko predstavljanje EU-a u različitim prilikama nažalost bilo obilježeno manjkom jasnoće, što je jasno utjecalo na njegovu usklađenost, a time i na vjerodostojnost u cijelom svijetu; budući da treba jasno definirati nadležnosti Visokog predstavnika / potpredsjednika Komisije, predsjednika Komisije i predsjednika Europskog vijeća u pogledu vanjskog djelovanja i predstavljanja EU-a jer je sadašnji regulatorni okvir nejasan kada je riječ o nadležnosti svake institucionalne figure;

AG.  budući da istraživanja pokazuju da su doživljaj nasilnih oružanih sukoba i sudjelovanje žena i muškarca u njima različiti, baš kao i njihovo razumijevanje mira(8);

AH.  budući da je provedba Programa o ženama, miru i sigurnosti ključna kako bi se ženama svih dobi osigurala smislena i ravnopravna uloga u donošenju odluka u svim fazama sprečavanja sukoba, mirotvorstva, izgradnje mira i oporavka nakon sukoba; budući da je Program o ženama, miru i sigurnosti sastavni dio Strateškog kompasa EU-a;

AI.  budući da spomenici kulturne baštine koji imaju simbolično značenje u područjima pogođenima ratom pridonose izgradnji mira i pomirenju među zajednicama;

AJ.  budući da bi podupiranje kulture i sredstva koja su jasno namijenjena međunarodnim kulturnim odnosima uvelike poboljšali sposobnost EU-a da u potpunosti razvije i podupre svoje međukulturne odnose s partnerima kao vrijednu sastavnicu instrumenata za preventivnu diplomaciju;

AK.  budući da su kulturna diplomacija EU-a te zaštita kulturne i povijesne baštine važne za suživot, mir, demokraciju i održivi razvoj zahvaljujući promicanju solidarnosti, tolerancije i pomirenja djelovanjem delegacija i aktera na terenu;

AL.  budući da je povratak SAD-a u Organizaciju Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) važan za globalnu suradnju u suočavanju s transnacionalnim izazovima, uključujući preventivna diplomatska djelovanja;

AM.  budući da sve snažnija os Rusija-Kina-Iran instrumentalizira međunarodne organizacije, posebno tijela UN-a, s ciljem potkopavanja međunarodnog prava i njihova podređivanja svojim interesima, što je sve više u suprotnosti s Poveljom UN-a i globalnim poretkom utemeljenim na pravilima;

AN.  budući da klimatska diplomacija definira klimatske promjene kao element politike vanjskog djelovanja i naglašava potrebu za integracijom klimatskih ciljeva i smanjenjem klimatskih rizika na najvišoj diplomatskoj razini te u svim područjima politika;

AO.  budući da suradnja s državama članicama, institucijama, transatlantskim i međunarodnim partnerima, zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU-u i drugim zemljama razmjenom alata, informacija i praksi može imati ključnu ulogu u unapređenju i poboljšanju instrumenata za preventivnu diplomaciju Europske unije;

AP.  budući da je nedavni porast napetosti između Venezuele i Gvajane oko regije Essequibo prilika za međunarodnu zajednicu, uključujući EU, da poduzme hitne preventivne diplomatske mjere prije nego što se problem dodatno pogorša;

1.  preporučuje Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku da:

2.  nalaže svojoj predsjednici da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjsku politiku i sigurnosna pitanja.

(1) SL C 150, 28.5.1999., str. 164. (2) SL C 404, 6.10.2021., str. 202. (3) SL C 23, 21.1.2021., str. 16. (4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0106. (5) SL C 28, 27.1.2020., str. 97. (6) Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje, (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.). (7) Odbor za razvojnu pomoć OECD-a, „Mir i službena razvojna pomoć”, listopad 2023. (8) Humanitarian Law & Policy (Humanitarno pravo i politika), „Gendered impacts of armed conflict and implications for the application of IHL” (Rodni učinci oružanog sukoba i posljedice za primjenu međunarodnog humanitarnog prava), 30. lipnja 2022.

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o godišnjem izvješću o radu europske ombudsmanice za 2022. godinu (2023/2120(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće o radu europske ombudsmanice za 2022. godinu,

–  uzimajući u obzir članak 10. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 15., članak 24. stavak 3., članak 228. i članak 298. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 11., 41., 42. i 43. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja“),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Uredbu Europskog parlamenta (EU, Euratom) 2021/1163 od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) i o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom(1),

–  uzimajući u obzir Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, koji je Parlament usvojio 6. rujna 2001.,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o suradnji između Parlamenta i Europskog ombudsmana zaključen 15. ožujka 2006. koji je stupio na snagu 1. travnja 2006.,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o radu europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir članak 54. i članak 142. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A9‑0414/2023),

A.  budući da je godišnje izvješće o radu europske ombudsmanice za 2022. godinu 28. travnja 2023. službeno predano predsjednici Europskog parlamenta i da je europska ombudsmanica Emily O'Reilly 27. lipnja 2023. predstavila izvješće Odboru za predstavke u Bruxellesu;

B.  budući da je na temelju članaka 20., 24. i 228. UFEU-a europski ombudsman ovlašten primati pritužbe u vezi s nepravilnostima u postupanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti;

C.  budući da je člankom 15. UFEU-a utvrđeno da „institucije, tijela, uredi i agencije Unije, radi promicanja dobrog upravljanja i osiguranja sudjelovanja civilnog društva, pri svome radu koliko je god to moguće poštuju načelo otvorenosti djelovanja” i da „svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije”; budući da je za zaštitu prava i temeljnih sloboda građana ključno osigurati da se građanima EU-a pružaju visokokvalitetne usluge i da administracija EU-a reagira na njihove potrebe i probleme;

D.  budući da je člankom 41. Povelje o pravu na dobru upravu propisano da „svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

E.  budući da je člankom 43. Povelje utvrđeno da „svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi članici ima pravo obratiti se Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti”;

F.  budući da je člankom 298. stavkom 1. UFEU-a utvrđeno da „u obavljanju svojih zadaća institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije”;

G.  budući da je europska ombudsmanica 2022. godine otvorila 348 istraga, od kojih su 344 istrage bile utemeljene na pritužbama, a četiri na vlastitu inicijativu i da je zatvorila 330 istraga (325 na temelju pritužbi i pet na vlastitu inicijativu);

H.  budući da se velika većina istraga 2022. odnosila na Komisiju (197 istraga, tj. 57,1 %), zatim na Europski ured za odabir osoblja (22 istrage, tj. 6,3 %), Europski parlament (19 istraga, tj. 5,5 %) i Europsku službu za vanjsko djelovanje (16 istraga, tj. 4,6 %); budući da se preostale istrage daju razvrstati na sljedeći način: Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) (14 istraga, tj. 4,3 %), Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa (7 istraga, tj. 2 %), ostale institucije ili tijela EU-a (46 istraga, tj. 13,5 %) i druge agencije EU-a (23 istrage, tj. 6,7 %);

I.  budući da se najveći postotak istraga europske ombudsmanice 2022. odnosio na Komisiju, čije su administrativne aktivnosti pod budnim okom javnosti, s obzirom na to da predstavlja izvršnu vlast EU-a;

J.  budući da u istragama koje je europska ombudsmanica zaključila 2022. u 37 % slučajeva nisu pronađene nepravilnosti u postupanju, da je institucija pronašla rješenje u 46,1 % slučajeva, da u 12,7 % slučajeva nisu bile opravdane daljnje istrage i da su u 4,5 % slučajeva utvrđene nepravilnosti u postupanju;

K.  budući da su tri najvažnija problema u istragama koje je ombudsmanica zaključila 2022. bila transparentnost i odgovornost (pristup informacijama i dokumentima) (32 %), službenička kultura (20 %) i poštovanje temeljnih prava (15 %); budući da su među ostalim problemima bili uporaba diskrecijskih prava (uključujući u postupcima radi utvrđivanja povrede prava), zapošljavanje, dobro upravljanje kadrovskim pitanjima, poštovanje postupovnih prava, pravilno upravljanje postupcima radi utvrđivanja povrede prava, dobro financijsko upravljanje, etičnost i sudjelovanje javnosti u donošenju odluka EU-a;

L.  budući da je ombudsmanica 2022. zatražila od Vijeća da omogući brži pristup zakonodavnim dokumentima kako bi javnost mogla učinkovito sudjelovati u raspravama o nacrtima zakona EU-a(2);

M.  budući da je ombudsmanica utvrdila nepravilnosti u postupanju(3)(4) Komisije u vezi sa zahtjevom za javni pristup tekstualnim porukama koje su razmjenjivali njezina predsjednica i glavni izvršni direktor određenog farmaceutskog poduzeća (Pfizer);

N.  budući da je ombudsmanica 2022. pokrenula istragu o tome kako Europska središnja banka (ESB) postupa u slučajevima tzv. rotirajućih vrata(5);

O.  budući da je ombudsmanica pokrenula stratešku istragu o sustavnim i znatnim kašnjenjima u postupanju Komisije sa zahtjevima za javni pristup dokumentima; budući da je ombudsmanica utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije s takvim zahtjevima, posebno pri obradi zahtjeva za preispitivanje početnih odluka („ponovni zahtjevi”)(6);

P.  budući da je ombudsmanica 2022. također provela šire strateške istrage i poduzela inicijative u vezi sa sustavnim spornim pitanjima u institucijama EU-a, uključujući etička pitanja, slučajeve rotirajućih vrata, odgovornost u donošenju odluka, pristup dokumentima i temeljna prava;

Q.  budući da je europska ombudsmanica 2022. izdala preporuku Vijeću da odobri potpuni javni pristup zatraženim zakonodavnim dokumentima, nakon istrage o odbijanju Vijeća da to učini u kontekstu pregovora o nacrtu „Akta o digitalnim tržištima”, nakon čega je ombudsmanica zaključila da je došlo do nepravilnosti u postupanju;

R.  budući da je Ured ombudsmanice 2022. dodatno podigao javnu svijest o ulozi ombudsmana u održavanju visokih standarda odgovornosti i transparentnosti u administraciji EU-a;

S.  budući da je europska ombudsmanica odlučila pokrenuti javno savjetovanje o transparentnosti i sudjelovanju u donošenju odluka EU-a u vezi s okolišem, s obzirom na klimatsku krizu i degradaciju okoliša i ekosustava, s ciljem procjene pristupa EU-a kao stranke Aarhuške konvencije u osiguravanju visoke razine javnog pristupa informacijama o okolišu i sudjelovanja javnosti u donošenju odluka koje se odnose na okoliš;

T.  budući da je ombudsmanica 2022. pozvala Komisiju da sa zahtjevima za pristup dokumentima koji se odnose na sredstva EU-a za oporavak postupa s većom dosljednošću i da pruži bolje obrazloženje kada se odluči da neće objaviti tražene informacije(7);

U.  budući da je ombudsmanica 2022. pokrenula istragu o odbijanju Komisije da omogući javni pristup dokumentima povezanima s njezinim Prijedlogom uredbe o europskom prostoru za zdravstvene podatke(8);

V.  budući da je europska ombudsmanica 2022. pokrenula istragu o tome kako je Komisija postupila sa zahtjevom za javni pristup izjavama o financijskim interesima članova njezina Odbora za regulatorni nadzor(9);

W.  budući da je ombudsmanica naglasila da pravila EU-a o javnoj nabavi nisu dovoljno čvrsta ili jasna da bi se spriječili sukobi interesa te je kritizirala Komisiju zbog nedovoljnog kritičkog nadzora prije dodijele ugovora za provedbu studije o uključivanju okolišnih, socijalnih i upravljačkih ciljeva u bankovna pravila EU-a društvu BlackRock Investment Management, poduzeću koje upravlja ulaganjima u sektor fosilnih goriva i bankarski sektor, što su područja obuhvaćena novim ekološkim, socijalnim i upravljačkim pravilima;

1.  pozdravlja godišnje izvješće za 2022. koje je predstavila europska ombudsmanica;

2.  čestita Emily O’Reilly na dobro odrađenom poslu i na stalnim nastojanjima da se poboljšaju administrativne prakse i da se promiču odgovornost i potpuna transparentnost institucija, tijela, ureda i agencija EU-a, kao i da se osigura dostupnost dokumenata EU-a građanima EU-a;

3.  cijeni kontinuiranu konstruktivnu suradnju europske ombudsmanice s Europskim parlamentom, osobito s Odborom za predstavke, kao i s drugim institucijama EU-a; ponavlja svoju predanost pružanju potpore ombudsmanici u obavljanju njezinih dužnosti;

4.  čestita Uredu ombudsmanice na znatnom povećanju njegove učinkovitosti u pogledu trajanja istraga za zaključene predmete, koja je u prosjeku porasla s 13 mjeseci 2013. na manje od šest mjeseci 2022.; ističe da ostvareni rezultati obuhvaćaju nekoliko područja administracije EU-a s ograničenim resursima;

5.  poziva Vijeće da se u potpunosti pridržava standarda transparentnosti parlamentarne i participativne demokracije, u skladu s Ugovorima i zahtjevima ombudsmanice; podsjeća da je Sud EU-a utvrdio da su načela javnosti i transparentnosti svojstvena zakonodavnom postupku EU-a te da nedostatak transparentnosti i informacija slabi povjerenje građana u legitimnost zakonodavnog postupka EU-a u cjelini;

6.  poziva Vijeće da građanima omogući pravodoban pristup svojim zakonodavnim dokumentima tijekom trajanja zakonodavnih postupaka kako bi se u potpunosti poštovalo pravo građana na sudjelovanje u demokratskom životu Unije utemeljeno na Ugovorima, čime bi se povećalo povjerenje građana u cjelokupni postupak donošenja odluka u EU-u;

7.  pozdravlja pokretanje istrage na vlastitu inicijativu kako bi se procijenilo na koji način Komisija osigurava transparentnost svojih interakcija s predstavnicima duhanske industrije; ističe da činjenica da Komisija u cjelini nije proaktivno objavila pojedinosti svojih sastanaka s lobistima iz duhanske industrije predstavlja nepravilnosti u postupanju, kao što je ombudsmanica navela u svojim preliminarnim nalazima; podsjeća da je EU potpisao i službeno potvrdio Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom te da je obvezan poštovati njezine odredbe kojima je utvrđeno da bi se interakcija s duhanskom industrijom trebala odvijati samo kada je to nužno s regulatornog stajališta, kao i učiniti tu interakciju transparentnom kako bi se spriječio negativan utjecaj duhanske industrije na politike javnog zdravlja;

8.  smatra da je od presudne važnosti da ombudsmanica pokrene istragu kako bi ocijenila razinu neovisnosti savjetodavne skupine za industriju Platforme EU-a za energiju koju je osnovala Komisija;

9.  podržava rezultate istrage ombudsmanice o tome kako Komisija osigurava da vanjski stručnjaci uključeni u evaluaciju projektnih prijedloga u okviru Europskog fonda za obranu (EDF) ne budu u sukobu interesa; naglašava iznimnu važnost provođenja temeljite procjene sukoba interesa prije imenovanja stručnjaka i osiguravanja stroge provedbe obveza u pogledu transparentnosti i etičnosti;

10.  pozdravlja prijedlog Komisije, iznesen kao odgovor na zaključke ombudsmanice nakon njezine istrage slučaja BlackRock, da se izmijeni Financijska uredba kako bi se uključila mogućnost odbijanja ponuditelja koji su u sukobu interesa; poziva Komisiju da se u potpunosti pridržava prijedloga ombudsmanice donošenjem ojačanih i jasnijih pravila čiji je cilj spriječiti svaki sukob interesa u svim postupcima povezanima s javnom nabavom, uključujući interne smjernice;

11.  ističe činjenicu da Komisija nakon istrage ombudsmanice o rotirajućim vratima poboljšava rješavanje tog pitanja i od bivšeg osoblja traži informacije o tome kako se pridržava relevantnih ograničenja; prima na znanje brže objavljivanje godišnjeg pregleda Komisije u vezi s članovima višerangiranog osoblja koji traže dozvolu za prelazak na novo radno mjesto i njezinu procjenu tih zahtjeva; ističe da Komisija ne bi smjela izdavati odobrenje ako dotično zaposlenje ne može podlijegati ograničenjima kojima se na odgovarajući način ublažavaju rizici od sukoba interesa ili ako se ta ograničenja ne mogu vjerodostojno pratiti i provoditi, uključujući obvezu novog poslodavca da objavi ograničenja; smatra da bi Komisija trebala pravodobno objavljivati informacije o svim naknadnim aktivnostima bivših viših članova osoblja koje ocjenjuje, čime bi se poboljšao javni nadzor nad tim odlukama, što je ključno za praćenje; pozdravlja činjenicu da je osoblju na neplaćenom dopustu zabranjeno zapošljavanje u područjima u kojima postoji rizik od sukoba interesa; potiče ombudsmanicu da prati postupanje Komisije u vezi s tim pitanjima;

12.  pozdravlja istragu koju je ombudsmanica pokrenula na vlastitu inicijativu kako bi ocijenila kako Europska središnja banka (ESB) upravlja u slučajevima rotirajućih vrata i podržava poziv ombudsmanice ESB-u da primijeni stroža pravila na prelazak osoblja u privatni sektor; podržava preporuku da se na osoblje ESB-a primjenjuju strogi zahtjevi u pogledu razdoblja mirovanja i da se produlji razdoblje tijekom kojeg bivši zaposlenici ESB-a ne smiju lobirati kod svojih bivših kolega;

13.  ističe da je afera Katargate omogućio novi i drugačiji uvid u lobiranje i donošenje politika u EU-u; prima na znanje ombudsmaničinu kritičku procjenu afere i pozdravlja razvoj novih mjera osmišljenih za poboljšanje standarda integriteta u Europskom parlamentu kako bi se zaštitila demokracija EU-a; smatra da su te mjere važan prvi korak prema poboljšanju regulatornog okvira EU-a jer im je cilj poticanje viših standarda etike i borbe protiv korupcije, čime se institucije EU-a navode kao primjeri integriteta i odgovornosti;

14.  pozdravlja stalne napore ombudsmanice da poboljša transparentnost i etiku lobiranja, posebno traženjem od Komisije da ojača Kodeks ponašanja za povjerenike, izradi javnu evidenciju sastanaka između povjerenika i lobista te proaktivno objavljuje putne troškove povjerenika;

15.  ističe da je sudjelovanje građana u donošenju odluka Europske unije važno za njezinu legitimnost; cijeni predanost ombudsmanice poticanju odgovornosti u donošenju odluka EU-a, posebno odluka koje se odnose na okoliš; pozdravlja i podržava zahtjev ombudsmanice upućen Europskoj investicijskoj banci (EIB) da poduzme nekoliko koraka u pogledu transparentnosti kako bi se javnosti omogućilo da lakše vidi mogući utjecaj projekata koje financira na okoliš, kao i namjeru ombudsmanice da pojača nadzor nad aktivnostima EIB-a u svjetlu dosadašnjeg nedovoljnog daljnjeg postupanja EIB-a, posebno u pogledu pravodobnog objavljivanja informacija o projektima povezanima s okolišem i financijama EIB-a kako bi se javnosti dalo dovoljno vremena da izrazi zabrinutost;

16.  pohvaljuje rad ombudsmanice i njezino davanje prednosti procjeni transparentnosti donošenja odluka u području okoliša u EU-u, nakon što je, među ostalim, utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije kad je riječ o tome da se na odgovarajući način razmotri utjecaj trgovinskog sporazuma između EU-a i Mercosura na okoliš prije zaključenja pregovora, ozbiljne nedostatke Komisije u rješavanju zahtjeva za javni pristup informacijama o okolišu i nedostatak jasnih pravila kojima bi se osiguralo da stručnjaci s kojima se Komisija savjetuje u kontekstu donošenja politika u području okoliša ne budu u sukobu interesa;

17.  ističe da je ombudsmanica izrazila žaljenje zbog činjenice da se proaktivna transparentnost uglavnom odvijala tek nakon što su nacionalni planovi u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost već odobreni, čime je javnosti onemogućeno da na odgovarajući način prati pregovore; zabrinut je zbog dugotrajnih kašnjenja Komisije u rješavanju zahtjeva za javni pristup dokumentima povezanima s Mehanizmom za oporavak i otpornost, koja u nekim slučajevima traju godinu dana ili dulje; odlučno poziva Komisiju da potakne države članice da se koriste javnim portalom za sastavljanje popisa svih primatelja sredstava u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, da nastavi objavljivati preliminarne procjene zahtjeva država članica za plaćanje i da informira javnost s konkretnim pojedinostima o svojem nadzornim i revizijskim naporima kako bi se zajamčila smislena odgovornost za sva potrošena sredstva, pozdravlja činjenicu da je Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj, u suradnji s Uredom europske ombudsmanice, objavila dokument naslovljen „Prema načelima dobre prakse za transparentnost vlade u upotrebi sredstava za oporavak”, u kojem se vladama pružaju smjernice za osiguravanje transparentnosti i odgovornosti pri upotrebi sredstava za oporavak od pandemije bolesti COVID-19 te u tom pogledu pozdravlja napore ombudsmanice u cilju poboljšanja standarda transparentnosti povezanih s Mehanizmom za oporavak i otpornost;

18.  ističe da je u svojoj strateškoj inicijativi o načinu na koji je Komisija osigurala transparentnost i uravnoteženu zastupljenost interesa u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) ombudsmanica utvrdila da nedostaju ključni elementi nacionalnih strateških planova u okviru ZPP-a, uključujući posebne mjere o proračunskim stavkama i ključnim etapama koje treba ispuniti, što građanima i zainteresiranim stranama otežava razumijevanje uvjeta pod kojima bi države članice mogle iskoristiti pomoć iz novog ZPP-a; podržava poziv ombudsmanice Komisiji da proaktivno objavljuje više informacija o odobrenju strateških planova država članica u okviru ZPP-a; traži od povjerenika za poljoprivredu i njegova kabineta, kao i od Glavne uprave Komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj, da poštuju preporuke ombudsmanice i traže pravednu i uravnoteženu zastupljenost interesa i poljoprivrednika i civilnog društva na sastancima i u razmjenama s predstavnicima interesnih skupina, s obzirom na to da su, kako je ombudsmanica istaknula u svojem pismu iz veljače 2022., povjerenik za poljoprivredu i njegov kabinet održali više sastanaka s predstavnicima industrije nego s organizacijama za zaštitu okoliša i drugim organizacijama kao što su istraživačke institucije; traži od Komisije da preuzme aktivnu ulogu u osiguravanju usklađenosti s obvezama transparentnosti koje su nametnute državama članicama, uključujući obvezu objavljivanja identiteta subjekata kojima pripadaju korisnici sredstava i obvezu objavljivanja ukupnog iznosa plaćanja koje je primio korisnik, kako bi se javnosti zajamčio pristup svim potrebnim informacijama o korisnicima sredstava u okviru ZPP-a;

19.  žali zbog toga što Komisijin pristup osnivanju skupina za građanski dijalog o pitanjima obuhvaćenima ZPP-om nije bio u skladu s preporukama ombudsmanice i što je imao nekoliko nedostataka, uključujući neuspjeh u pogledu transparentnog i jasnog uvođenja uravnotežene zastupljenosti gospodarskih i negospodarskih interesa u sastavu skupina;

20.  ističe važnost pravodobne obrade zahtjeva za pristup dokumentima za sve institucije kako bi se očuvala relevantnost informacija; podržava posebno izvješće ombudsmanice u okviru njezine strateške istrage o vremenu koje je Komisiji potrebno za rješavanje zahtjeva za javni pristup dokumentima(10); zabrinut je zbog sustavnih i znatnih kašnjenja Komisije u obradi takvih zahtjeva; ističe da je javni pristup dokumentima temeljno pravo zajamčeno Uredbom 1049/2001(11); potiče Komisiju da poboljša svoje administrativne prakse kako bi se poštovali rokovi koje je utvrdio zakonodavac te da jasno i proaktivno pokaže da je transparentnost pravilo i prioritet pri obradi zahtjeva za javni pristup dokumentima; naglašava da institucije EU-a moraju predvidjeti dovoljno ljudskih resursa za povećanje učinkovitosti u obradi zahtjeva za pristup dokumentima; podsjeća da je ombudsmanica preporučila temeljito restrukturiranje Komisijina pristupa obradi zahtjeva za pristup dokumentima;

21.  prima na znanje istragu ombudsmanice o izostanku reakcije Komisije u pogledu identificiranja i ocjenjivanja mogućeg objavljivanja tekstualnih poruka koje su razmijenili predsjednica Komisije i izvršni direktor jednog farmaceutskog poduzeća o kupnji cjepiva protiv bolesti COVID-19; zabrinut je zbog toga što je pristup Komisije predstavljao nepravilnost u postupanju; naglašava da su poslovne tekstualne i instant poruke „dokumenti” u skladu s Uredbom 1049/2001 i naglašava da je poštovanje tog načela od posebne važnosti; pozdravlja preporuke ombudsmanice upućene upravi EU-a o snimanju poslovnih tekstualnih i instant poruka; naglašava da je važno da institucije EU-a u potpunosti poštuju te preporuke kako bi se prakse uprave EU-a uskladile s modernim komunikacijskim metodama; prima na znanje odgovor Komisije da će izdati dodatne smjernice o modernim komunikacijskim alatima kao što su tekstualne poruke;

22.  poziva Vijeće da izvuče pouku iz istrage ombudsmanice o njegovu odbijanju potpunog javnog pristupa dokumentima povezanima s pregovorima o nacrtu „Akta o digitalnim tržištima”, što je 2022. dovelo do zaključka ombudsmanice da je došlo do nepravilnosti u postupanju; poziva Vijeće da u tim slučajevima primijeni najviše standarde transparentnosti, posebno ako je ombudsman već utvrdio probleme u prethodnim strateškim istragama koje se odnose na transparentnost njegova zakonodavnog postupka i donošenja odluka tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19; podsjeća da je transparentnost jedno od ključnih načela utvrđenih Ugovorima EU-a i da nedostatak transparentnosti može umanjiti povjerenje građana u europske institucije i EU u cjelini;

23.  naglašava važnost istraga ombudsmanice o poštovanju ljudskih prava od strane administracije EU-a; podržava poziv ombudsmanice Komisiji da uspostavi novi, zasebni portal za rješavanje pritužbi u vezi s navodnim kršenjima ljudskih prava te da organizacijama civilnog društva i drugim dionicima u zemljama s kojima EU ima trgovinske odnose omogući pristup tom portalu;

24.  ističe da je ombudsmanica provela stratešku istragu o tome kako Frontex poštuje svoje obveze u pogledu temeljnih prava i transparentnosti u okviru svojeg proširenog mandata u skladu s Uredbom 2019/1896(12), naglašava važnost primjene visokih standarda transparentnosti kako bi se omogućio javni nadzor i zajamčilo potpuno poštovanje temeljnih prava u svim operacijama Frontexa s ciljem jačanja njegove odgovornosti; poziva Frontex da osigura odgovarajuće praćenje preporuka ombudsmana;

25.  prima na znanje istragu ombudsmanice o sustavu Komisije za praćenje poštovanja temeljnih prava od strane hrvatskih vlasti u kontekstu operacija upravljanja granicama koje se financiraju sredstvima EU-a, pri čemu je ombudsmanica kritizirala Komisiju zbog kašnjenja u uspostavi odgovarajućeg mehanizma praćenja upravljanja granicama od strane hrvatskih vlasti; potiče Komisiju da uvijek brzo reagira na prijedloge ombudsmana za poboljšanje, posebno u slučajevima poput tog, kada se utvrde znatni nedostaci;

26.  pozdravlja činjenicu da se mreža agencija EU-a, na temelju praktičnih preporuka ombudsmanice o upotrebi službenih jezika u komunikaciji s javnošću, dogovorila o smjernicama o politikama višejezičnosti;

27.  prima na znanje da je 2022. ažuriran Statut europskog ombudsmana i da su mu dodane provedbene odredbe kojima se detaljno opisuju radni postupci Ureda ombudsmana; smatra da će nove odredbe doprinijeti poboljšanju rada ombudsmana;

28.  pozdravlja to što se ombudsmanica obvezala na praćenje provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u administraciji EU-a; cijeni rad ombudsmanice kao člana Okvira EU-a za Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

29.  ističe rezultate istrage koju je ombudsmanica provela na vlastitu inicijativu o načinu na koji Komisija prati strukturne i investicijske fondove EU-a kako bi se osiguralo da se oni koriste za jačanje prava osoba s invaliditetom na samostalan život i uključivanje u zajednicu; pozdravlja prijedlog o jasnijim smjernicama u vezi s potrebom za promicanje deinstitucionalizacije u kontekstu korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova;

30.  potiče ombudsmanicu da nastavi razmjenjivati iskustva i najbolje prakse s nacionalnim pučkim pravobraniteljima preko Europske mreže pučkih pravobranitelja; cijeni činjenicu da je naglasak godišnje konferencije Europske mreže pučkih pravobranitelja održane 2022. bio na najboljim praksama za pomoć izbjeglicama i da se bavila učincima digitalizacije javnih usluga na prava građana; pohvaljuje pridruživanje ureda ukrajinskog i moldavskog pučkog pravobranitelja Europskoj mreži pučkih pravobranitelja;

31.  pozdravlja stalne napore ombudsmanice da dodatno poboljša vidljivost svojih aktivnosti, među ostalim s pomoću internetskih alata i višejezične internetske stranice koji omogućuju pružanje pomoći na sva 24 službena jezika EU-a;

32.  pozdravlja uspješan i dugotrajan dijalog između ombudsmana i Odbora za predstavke Europskog parlamenta; ističe da intenzivna suradnja između tih dvaju tijela pomaže da se poveća demokratska odgovornost institucija EU-a i da ih se približi građanima;

33.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica te njihovim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.

(1) SL L 253, 16.7.2021., str. 1. (2) Europski ombudsman, Council should give faster public access to legislative documents, 29. lipnja 2022. (3) Europski ombudsman, Odluka o odbijanju Europske komisije da omogući javni pristup tekstualnim porukama koje su razmijenili predsjednica Komisije i glavni izvršni direktor farmaceutske kompanije u vezi s kupnjom cjepiva protiv bolesti COVID-19 (predmet 1316/2021/MIG)”, 12. srpnja 2022. (4) Europski ombudsman, Ombudsman criticises how Commission handled request for access to President’s text messages, 28. siječnja 2022. (5) Europski ombudsman, Ombudsmanica otvorila istragu o tome kako ESB postupa s „rotirajućim vratima”, 3. ožujka 2022. (6) Europski ombudsman, Odluka o vremenu koje Europska komisija treba za rješavanje zahtjeva za javni pristup dokumentima (strateška istraga OI/2/2022/OAM), 18. rujna 2023. (7) Europski ombudsman, Ombudsmanica poziva na veću transparentnost sredstava EU-a za oporavak, 1. prosinca 2022. (8) Europski ombudsman, Odbijanje Europske komisije da odobri javni pristup dokumentima povezanima s njezinim Prijedlogom uredbe o europskom prostoru za zdravstvene podatke (COM(2022) 197 final), istraga otvorena 28. studenog 2022. (9) Europski ombudsman, Način na koji je Europska komisija postupila sa zahtjevom za javni pristup izjavama o interesima članova svojeg Odbora za nadzor regulative, odluka donesena 20. prosinca 2022. (10) Europski ombudsman, Ombudsman opens inquiry into time taken by Commission to deal with access to documents requests, 6. travnja 2022. (11) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.). (12) Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624 (SL L 295, 14.11.2019., str. 1.).

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2024. o transparentnosti i odgovornosti nevladinih organizacija koje se financiraju iz proračuna EU-a (2023/2122(INI))

P9_TA(2024)0036 A9-0446/2023

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, posebno njegove članke 2., 3., 5., članak 11. stavak 2. i Protokol br. (2),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 322. stavak 1.a i članak 325. stavak 4.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(1) (Financijska uredba),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 16. svibnja 2022. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (COM(2022)0223),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i proračunski nadzor od 4. svibnja 2023. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o financiranju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike te upravljanju njome i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1306/2013(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2020. o akcijskom planu za europsku demokraciju (COM(2020)0790),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće 35/2018 Europskog revizorskog suda od 18. prosinca 2018. naslovljeno „Transparentnost financijskih sredstava EU-a kojima se koriste nevladine organizacije: potrebno je uložiti više napora”,

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Financiranje nevladinih organizacija iz proračuna EU-a”, koju je 25. studenog 2010. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku Unije(4),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Demokratska odgovornost i proračunski nadzor nevladinih organizacija koje se financiraju iz proračuna EU-a”, koju je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku Unije 24. siječnja 2017.(5), i njezino naknadno ažuriranje od 21. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Transparentnost i odgovornost financiranja EU-a za nevladine organizacije aktivne u područjima politika EU-a na području EU-a”, koju je 28. rujna 2023. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku Unije(6) („studija transparentnosti i odgovornosti”),

–  uzimajući u obzir operativne smjernice Komisije za primatelje sredstava EU-a o upotrebi amblema EU-a u kontekstu programa EU-a za razdoblje 2021. – 2027., objavljene u ožujku 2021.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2022. s preporukama Komisiji o statutu za europska prekogranična udruženja i neprofitne organizacije(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2023. sa zapažanjima koja čine sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2021., dio III. – Komisija i izvršne agencije(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2023. sa zapažanjima koja čine sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2021., dio I. – Europski parlament(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. srpnja 2023. o preporukama za reformu pravila Europskog parlamenta o transparentnosti, integritetu, odgovornosti i borbi protiv korupcije(10),

–  uzimajući u obzir razrješnicu iz 2021. za opći proračun EU-a – Komisija i izvršne agencije(11),

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A9‑0446/2023),

A.  budući da je EU osmislio mehanizme transparentnosti i odgovornosti kako bi osigurao da se sredstva EU-a dodijeljena korisnicima, uključujući nevladine organizacije, upotrebljavaju djelotvorno, učinkovito i u skladu s vrijednostima, politikama i financijskim pravilima EU-a sadržanima, među ostalim, u Financijskoj uredbi, u kojoj se transparentnost utvrđuje kao jedno od vodećih proračunskih načela, pri čemu se od Komisije zahtijeva da na odgovarajući i pravodoban način stavi na raspolaganje informacije o sredstvima EU-a;

B.  budući da je EU jedan od najvećih financijera organizacija civilnog društva(12);

C.  budući da civilno društvo obuhvaća raspon od jednostavnih aktivnosti u zajednici do nevladinih organizacija; budući da spektar nevladinih organizacija koje primaju sredstva EU-a obuhvaća širok raspon struktura, načina funkcioniranja, izvora financiranja i područja interesa, što se očituje u različitim projektima koji se financiraju sredstvima EU-a; budući da se u Ugovorima od institucija EU-a i država članica zahtijeva da održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udruženjima i civilnim društvom; budući da bi EU i njegove države članice trebali osigurati odgovarajuća financijska sredstva za programe čiji su cilj zaštita i promicanje prava i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima EU-a; budući da nevladine organizacije i organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u provedbi tih programa; budući da u nekim slučajevima javna tijela povjeravaju zadaće nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva; budući da Komisija upravlja sredstvima EU-a izravno, neizravno ili na zajednički način; budući da u skladu s načelom supsidijarnosti Komisija prati sredstva koja su izravno dodijeljena korisnicima, uključujući nevladine organizacije, te izvještava o njima;

D.  budući da je Komisijin sustav financijske transparentnosti (FTS) glavni izvor javno dostupnih podataka za opsežnu analizu bespovratnih sredstava i ugovora kojima izravno upravlja Komisija; budući da je potrebno napraviti jasnu razliku između javne transparentnosti i transparentnosti u svrhu legitimnog proračunskog nadzora s obzirom na osjetljive kontekste i teme na kojima nevladine organizacije rade;

E.  budući da analiza podataka iz sustava financijske transparentnosti pokazuje da su financijske obveze EU-a 2022. prema nevladinim organizacijama, ne uključujući programe EU-a u području obrazovanja i istraživanja, iznosile najmanje 2,6 milijardi EUR, pod izravnim upravljanjem, iz svih programa i fondova EU-a;

F.  budući da bi se zahtjevi EU-a u pogledu transparentnosti i odgovornosti te kontrola trebali primjenjivati na sve predstavnike interesnih skupina koji su korisnici sredstava EU-a; budući da je 3377 subjekata(13) upisano u registar transparentnosti EU-a pod kategorijom „Nevladine organizacije, platforme, mreže i slično”; budući da priroda zahtjeva i kontrola mora biti u skladu s kategorizacijom uspostavljenom u registru transparentnosti kako bi se uzeli u obzir svi pravni oblici subjekata, a ne samo nevladine organizacije; budući da zahtjevi i kontrole EU-a ne moraju biti povezani samo s registrom transparentnosti jer bi neki subjekti kojima su odobrena sredstva EU-a možda radije ostali izvan tog registra kako se ne bi ugrozilo njihovo postojanje;

G.  budući da bi se zahtjevi EU-a u pogledu transparentnosti i odgovornosti te kontrola trebali primjenjivati na sve korisnike sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, koji moraju voditi točnu i transparentnu financijsku evidenciju o upotrebi sredstava EU-a i izvoru financijskih sredstava koje koriste za svoje funkcioniranje, s obzirom na to da su odgovorne svojim članovima, donatorima, partnerima i korisnicima u pogledu mjera koje poduzimaju, o izvorima svojeg financiranja, što uključuje i sredstva EU-a, te o odlukama koje donose u ime svojih dionika; budući da države članice utvrđuju pravnu osnovu za nevladine organizacije čiji se status registrira na nacionalnoj razini;

H.  budući da je u porastu iskorištavanje sredstava EU-a suprotno pravilima, načelima i vrijednostima EU-a; budući da pojedinci i organizacije paravani, najčešće pod stranim utjecajem, nastoje dobiti financijsku potporu EU-a i poštovanje koje iz nje proizlazi, bez obzira na iznos, no u stvarnosti koriste sredstva EU-a za aktivnosti kojima se ugrožavaju temeljna načela i vrijednosti EU-a te naša predanost demokraciji;

I.  budući da je Komisija odgovorna za osiguravanje izvršenja proračuna EU-a i poštovanje propisa i vrijednosti EU-a; budući da se u tom pogledu svim ex ante i ex post kontrolama mora osigurati da se sredstva EU-a dodjeljuju samo nevladinim organizacijama i subjektima koji djeluju u skladu s pravilima, načelima i vrijednostima EU-a;

J.  budući da se u razrješnici za opći proračun EU-a i Komisije za 2021. ističe duboka zabrinutost u pogledu financiranja projekata koje provode ili u kojima sudjeluju nevladine organizacije povezane s radikalnim vjerskim i političkim organizacijama; poziva Komisiju da zajamči da se sredstvima EU-a financiraju samo organizacije koje strogo poštuju sve vrijednosti Unije i potiče Komisiju da uspostavi ex ante mehanizme kojima će se jasno identificirati nevladine organizacije koje djeluju na teritoriju Unije i u inozemstvu i koje su priznale veze s vjerskim fundamentalističkim mrežama te koje promiču program kojim se potkopavaju vrijednosti Unije(14);

K.  budući da bi se isti visoki standardi odgovornosti i ista pravila o transparentnosti trebali primjenjivati na sve nevladine organizacije koje primaju financijska sredstva EU-a bez obzira na to je li mjesto njihova djelovanja unutar ili izvan Europske unije;

L.  budući da se neka razmatranja iznesena u nastavku temelje na nekim nalazima iz studije o transparentnosti i odgovornosti kojima se tematiziraju daljnji nedostaci u pogledu transparentnosti u vezi s informacijama o upotrebi sredstava EU-a od strane Komisije, država članica i korisnika, uključujući nevladine organizacije;

Opće napomene

1.  pozdravlja ključnu ulogu nevladinih organizacija u zastupanju civilnog društva te u promicanju i obrani prava i vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i temeljnih prava iz Povelje EU-a o temeljnim pravima (Povelja EU-a); naglašava da bi samo nevladine organizacije čijim se djelovanjem poštuju ta prava i vrijednosti trebale imati pravo na financiranje sredstvima EU-a; potiče sve dionike da prilikom financiranja EU-a sve više pažnje obraćaju na načela i vrijednosti EU-a te prepoznaje raznolikost nevladinih organizacija u pogledu njihove veličine, resursa i osoblja;

2.  posebno ističe ulogu korisnika, uključujući nevladine organizacije, u izvršenju proračuna EU-a i obvezu ispunjavanja te uloge uz potpuno poštovanje financijskih pravila i načela EU-a o zaštiti financijskih interesa Unije; podsjeća da su nevladine organizacije koje djeluju na teritoriju EU-a obvezne poštovati nacionalno pravo koje se primjenjuje u svakoj državi članici na koju se odnose njihove aktivnosti te pravo EU-a i međunarodno pravo; ponavlja da su transparentnost i odgovornost EU-a ključne za jačanje povoljnog i pravednog europskog sustava utemeljenog na demokraciji, temeljnim slobodama, uključivosti i raznolikosti;

3.  ističe da se nevladine organizacije oslanjaju i na javnu financijsku potporu i na privatne donacije, što ne isključuje jedno drugo; podsjeća da je sposobnost traženja, osiguravanja i korištenja resursa koji nisu sredstva EU-a ili javna sredstva na nacionalnoj ili lokalnoj razini ključna za postojanje i djelovanje nevladinih organizacija;

4.  ističe da organizacije civilnog društva zaslužuju najveće moguće poštovanje i zahvalnost za svoj svakodnevni rad; prepoznaje svakodnevni rad organizacija civilnog društva diljem Europe i svijeta te potvrđuje da te nevladine organizacije zaslužuju najveću pohvalu i potporu; naglašava važnost zadovoljavanja financijskih i drugih potreba tih organizacija;

5.  pohvaljuje ključnu ulogu nevladinih organizacija u EU-u i zemljama izvan EU-a u obrani vladavine prava i demokratskih vrijednosti, borbi protiv korupcije i promicanju ljudskih prava i demokracije; ponavlja da u zemljama s autoritarnim ili nedemokratskim režimima nevladine organizacije često predstavljaju posljednju liniju obrane demokracije koju autoritarni režimi diljem svijeta pokušavaju ušutkati, među ostalim putem usvojenog zakonodavstva i diskriminirajućih obveza, te ih je stoga potrebno poduprijeti i zaštititi; poziva Komisiju da u tom kontekstu razmotri mogućnost korištenja zaštitnih klauzula i mehanizama; naglašava važnost osiguravanja odgovarajućeg i transparentnog financiranja EU-a za nevladine organizacije i subjekte aktivne u tim područjima;

6.  pozdravlja djelovanje nevladinih organizacija u područjima sukoba kako bi se osiguralo da humanitarna pomoć brzo i učinkovito stigne do civilnog stanovništva i onih kojima je pomoć potrebna; prepoznaje važnost nevladinih organizacija koje osiguravaju da EU, kao najveći donator razvojne pomoći na svijetu, nastavi doprinositi promicanju stabilnosti, prevladavanju siromaštva i unapređenju globalnog razvoja;

7.  ističe da bi se u praksi u zakonodavnim postupcima mogli zanemariti stavovi lokalnih, regionalnih i nacionalnih nevladinih organizacija; smatra da se male nevladine organizacije često suočavaju s poteškoćama u pristupu financijskim sredstvima EU-a zbog složenih administrativnih postupaka; poziva Komisiju da dodatno pojednostavni i racionalizira proceduru kako bi se manjim nevladinim organizacijama, među ostalim na lokalnoj razini, omogućilo da se prijave i iskoriste sredstva EU-a; ističe da se prioriteti i potrebe manjih nevladinih organizacija često zanemaruju ili im se posvećuje manja pozornost, unatoč činjenici da one često najbolje poznaju situaciju i obavljaju golemu količinu posla; naglašava da bi se rad malih organizacija trebao najviše poštovati i da bi im sredstva EU-a trebala biti dostupnija jer predstavljaju važan element kojim se jača raznolikost diljem Europe i izvan nje; uviđa da nevladine organizacije u Europi imaju ključnu potpornu ulogu u nadopunjavanju javnih usluga;

8.  i dalje je duboko zabrinut zbog prijetnji nevladinim organizacijama i neopravdanih napada na njih u nekim državama članicama, među ostalim predlaganjem i donošenjem zakonodavstva kojim se nevladinim organizacijama nameću diskriminirajuće obveze koje ograničavaju ili zabranjuju njihovo djelovanje te zastrašivanjem i uznemiravanjem njihovih zaposlenika na internetu i izvan njega, negativnim javnim izjavama i kampanjama ocrnjivanja, verbalnim prijetnjama te pravnim i fizičkim napadima; naglašava da se neke nevladine organizacije također suočavaju s prekomjernim administrativnim kontrolama ili revizijama, politički motiviranim rezovima u financiranju i prestrogim pravnim zahtjevima za njihovo osnivanje i registraciju; ustraje u tome da nevladine organizacije moraju biti zaštićene i da bi trebale primati odgovarajuća financijska sredstva i potporu;

9.  uvjeren je da su transparentnost i odgovornost također ključni čimbenici za nevladine organizacije te druge profitne ili neprofitne subjekte, kako bi predstavili svoj vrijedan rad, bili prepoznati i izgradili svoju vjerodostojnost; smatra da bi se posebne odredbe trebale primjenjivati na nevladine organizacije koje djeluju potpuno u skladu s vrijednostima i financijskim pravilima EU-a te uz potpuno poštovanje Povelje EU-a, istodobno djelujući u demokratski spornim okruženjima; smatra da se europskim građanima mora zajamčiti da EU zna točno kako se koriste sva sredstva EU-a; stoga je zabrinut zbog nedostatka informacija, podataka i kontrole o tome tko i za što prima sredstva EU-a unatoč postojećim zahtjevima u pogledu transparentnosti; podsjeća da bi zahtjevi u pogledu transparentnosti i odgovornosti uvijek trebali biti u skladu s međunarodnim pravom i pravom o ljudskim pravima, posebno u pogledu ostvarivanja građanskih sloboda, te bi trebali ostati strogo nužni i razmjerni konkretnim ciljevima koji se žele postići;

10.  podsjeća da se transparentnost i odgovornost ne bi trebale koristiti za ograničavanje prostora za neovisno civilno društvo ili za ušutkavanje kritičara;

11.  ističe da je iznimno važno zajamčiti da obveze EU-a u pogledu transparentnosti i odgovornosti ne ugrožavaju krajnje korisnike sredstava EU-a; smatra da bi se, u propisno opravdanim slučajevima, posebno za nevladine organizacije koje djeluju u zemljama kojima upravljaju autoritarni režimi ili u zemljama s priznatim problemima u pogledu vladavine prava koji negativno utječu na nevladine organizacije i sa smanjenim prostorom za građansko djelovanje, u kojima bi javno širenje informacija o identitetu ili radu tih nevladinih organizacija moglo dovesti do odmazde, čime bi se ugrozilo postojanje tih nevladinih organizacija te sigurnost i zaštita njihova osoblja, zahtjevi javne transparentnosti trebali iznimno primjenjivati na odgovarajući način;

12.  smatra da su se određeni navodni slučajevi korupcije koji su doveli do nezadovoljstva javnosti, kao što je „Katargate”, mogli spriječiti dosljednom provedbom postojećih zahtjeva u pogledu transparentnosti i obvezom uključenih subjekata, među ostalim nevladinih organizacija, da otkriju svoje izvore financiranja i svoje unutarnje strukture; napominje da su u nekim slučajevima uključeni subjekti profitirali od sredstava EU-a;

13.  osuđuje sve veće iskorištavanje sredstava EU-a protiv načela i vrijednosti EU-a, osobito kada upotreba i prijenos drugim organizacijama nisu u potpunosti sljedivi; upozorava na opasnost da bi se sredstva EU-a u konačnici mogla iskoristiti u korumpiranim krugovima i biti podložna prijevarama i nepravilnostima, vanjskom upletanju ili infiltraciji; naglašava važnost „transparentnosti krajnjih korisnika” za sredstva EU-a;

Nevladine organizacije i subjekti u kontekstu proračunskog nadzora

14.  ponovno ističe temeljnu važnost povjerenja javnosti i potpore nevladinim organizacijama; priznaje da pojmovi koji se upotrebljavaju za opisivanje tih organizacija podliježu različitim pravnim i javnim tumačenjima koja su različita u državama članicama;

15.  naglašava da je pojam nevladine organizacije širok krovni pojam koji obuhvaća mnogo različitih vrsta subjekata: od velikih međunarodnih organizacija do malih regionalnih ili lokalnih organizacija, organizacija kojima uglavnom upravljaju zaposlenici ili organizacija koje se uglavnom sastoje od volontera; ističe da se tema kojom se bave nevladine organizacije i način provedbe također mogu znatno razlikovati; shvaća da je zbog te raznolikosti teško imati zajedničku definiciju nevladinih organizacija unutar EU-a; međutim, ističe prednosti uspostave usklađenog pristupa na razini EU-a, među ostalim putem usklađene definicije, čija je dodana vrijednost veća transparentnost, odgovornost, predvidljivost i povjerenje javnosti; stoga potiče suzakonodavce da postignu dogovor o takvom usklađenom pristupu nevladinim organizacijama i relevantnim subjektima na razini EU-a, čime bi se znatno pomoglo europskim postupcima proračunskog nadzora, posebno u slučaju prekograničnih udruženja; ponavlja da je najvažnije osigurati transparentnost i odgovornost za sve subjekte kojima se dodjeljuju sredstva EU-a; uviđa prednost uspostave usklađenog pristupa tome što ti subjekti predstavljaju za EU i njegova tijela u različitim kontekstima;

16.  prima na znanje prijedlog Komisije da se u prijedlog preinake Financijske uredbe iz 2022. uključi zajednička definicija nevladinih organizacija; podsjeća da je Parlament u svojem mandatu zatražio dodatno pojašnjenje definicije nevladine organizacije, posebno u pogledu stupnja formalnog postojanja, transparentnosti i odgovornosti njezinih članova ili osnivača; potiče Komisiju da provede detaljno savjetovanje o definiciji nevladine organizacije, uz sudjelovanje dužnosnika država članica i predstavnika nevladinih organizacija, uzimajući u obzir i metodologiju koja je primijenjena pri definiranju pojma „malo i srednje poduzeće” (MSP);

17.  smatra da nevladinu organizaciju ne bi trebale u potpunosti financirati država i Komisija kako bi se smatrala nevladinom organizacijom;

18.  konstatira da se Komisija koristi izrazima „nevladine organizacije” i „neprofitne organizacije”, iako u sustavu financijske transparentnosti nema jasne razlike; žali zbog toga što to dovodi do nesigurnosti u dodjeli i praćenju sredstava EU-a te bi moglo dovesti do pogrešne percepcije u pogledu iznosa za financiranje nevladinih organizacija i subjekata; napominje da se u okviru najčešćih pitanja u vezi sa sustavom financijske transparentnosti pruža definicija nevladinih organizacija čiji je neprofitni status ključan element i podložan je potvrđivanju; žali zbog toga što je ta nejasna razlika moguća jer dosad ne postoji usklađeni pristup EU-a nevladinim organizacijama te se upotrebljava samoklasifikacija subjekata za sustav financijske transparentnosti, koji se temelji isključivo na pravilima koja se mogu razlikovati među državama članicama; nadalje, poziva da se sustavom financijske transparentnosti osigura odgovarajuća kategorizacija različitih vrsta nevladinih organizacija ili neprofitnih organizacija kako bi se izbjegle situacije u kojima postoji mala ili ne postoji nikakva razlika između određenih vrsta organizacija i u kojima se sveučilišta, istraživački instituti, volonterske organizacije i druge nevladine organizacije smatraju istovjetnima u bazi podataka sustava financijske transparentnosti;

Prema većoj transparentnosti EU-a i odgovornosti u pogledu sredstava EU-a

19.  smatra da bi se prijevare, sukobi interesa, dvostruko financiranje, korupcija i pranje novca ili pronevjere morali spriječiti i suzbiti u svim situacijama i u vezi sa svim primateljima bez obzira na njihovu prirodu i pravni status; zabrinut je zbog toga što se tijelu nadležnom za davanje razrješnice ne dostavlja dovoljno podataka o takvim slučajevima; podsjeća da svi podnositelji zahtjeva i korisnici sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, podliježu financijskim pravilima EU-a;

20.  ističe da je sustav ranog otkrivanja i isključenja (EDES) važan instrument za zaštitu financijskih interesa Unije kojim se osigurava višerazinska zaštita ranim otkrivanjem osoba ili subjekata koji predstavljaju rizike koji ugrožavaju financijske interese Unije; pozdravlja prijedlog Komisije za preinaku Financijske uredbe, koja uključuje proširenje EDES-a na podijeljeno upravljanje i dodaje nove osnove za isključenje(15); poziva Komisiju da EDES učini potpuno operativnim kako bi se omogućilo efektivno isključivanje korisnika, uključujući i nevladine organizacije, na temelju Financijske uredbe, iz daljnjeg pristupa sredstvima EU-a;

21.  zabrinut je zbog toga što obveze transparentnosti mogu biti nedostatne, posebno kada se sredstva prenose duž lanca i upotrebljava za sufinanciranje zajedničkih projekata s drugim donatorima; smatra problematičnim to što sustav financijske transparentnosti pruža samo informacije o bespovratnim sredstvima koja je Komisija izravno dodijelila u okviru izravnog upravljanja, ali ne i pojedinosti o sredstvima koja su neizravno primljena od korisnika i partnera koji su u pravnom odnosu s Komisijom;

22.  naglašava da sve države članice ne pružaju istu razinu informacija o bespovratnim sredstvima te da postojeća baza podataka EU-a nije dovoljno dosljedna i usklađena; poziva Komisiju da ojača transparentnost i odgovornost u slučajevima podijeljenog i neizravnog upravljanja, i to tako da provjeri preraspodjelu sredstava i njihovu upotrebu sve do krajnjih primatelja, u skladu s prijedlogom preinake Financijske uredbe;

23.  poziva Komisiju da razmjerno ojača mehanizme ex ante kontrole, uključujući odgovarajuće nasumične provjere; smatra da postoje ozbiljni nedostaci u ex post kontroli korištenja sredstava EU-a i potiče Komisiju da u suradnji s državama članicama izradi detaljnu analizu s jasnim prijedlozima za jačanje njihove kvalitete, iznosa i pravilnosti, uz potporu uhodane i centralizirane radne skupine za proračunsku kontrolu u okviru Komisije za sve predstavnike interesnih skupina, koja raspolaže jasnim mandatom, istražnim kapacitetima i resursima;

24.  prepoznaje važnost transparentnosti u svim aspektima aktivnosti koje financira EU kako bi se zajamčila razborita i odgovorna upotreba sredstava; prima na znanje zabrinutost u pogledu mogućeg vanjskog upletanja u oblikovanje politika EU-a i da postojeći sustav ne može u potpunosti spriječiti aktere da osnuju, financiraju i/ili kooptiraju korisnike sredstava, uključujući nevladine organizacije, radi promicanja lažnih diskursa, među ostalim dezinformiranjem, kao što je navodno bio slučaj s Katargateom; smatra da postojeća pitanja ne bi trebala dovesti do stigmatizacije svih nevladinih organizacija jer većina nevladinih organizacija poštuje i promiče demokratska načela i vrijednosti EU-a; ističe da se proračun EU-a ne smije koristiti za lobiranje protiv demokratskih načela i vrijednosti EU-a;

25.  poziva Komisiju da od svih korisnika, uključujući nevladine organizacije, koje primaju bespovratna sredstva EU-a zatraži da objave pojedinosti o svim sredstvima primljenima iz drugih izvora u vezi s projektima koje EU sufinancira tijekom petogodišnjeg razdoblja, uz zadržavanje načela povjerljivosti, posebno u slučaju nevladinih organizacija ili korisnika koji su suočeni s ozbiljnim prijetnjama od odmazde, ističe da financiranje nevladinih organizacija od strane aktera izvan EU-a može biti legitiman izvor financiranja, ali naglašava da bez jasnih pravila o transparentnosti u pogledu načela povjerljivosti takve mogućnosti financiranja mogu otvoriti prostor za zlouporabu i neprimjeren utjecaj aktera iz trećih zemalja; poziva institucije EU-a da poboljšaju provedbu svojih standarda transparentnosti, uključujući obvezno izvješćivanje o aktivnostima lobiranja;

26.  potiče države članice da uspostave nacionalne zakone o registru lobista i registru transparentnosti, kojima bi se također trebalo zahtijevati otkrivanje podataka o donatorima, uključujući međunarodne donatore, i izvora financiranja, uz jednake zahtjeve u pogledu transparentnosti za sve predstavnike interesnih skupina bez obzira na njihovu prirodu i pravni status;

27.  podsjeća da su države članice odgovorne za registraciju, kontrolu te prijavljivanje slučajeva otkrivanja prijevara, zlouporabe sredstava ili presuda o pranju novca ili istraga koje su u tijeku; smatra da nacionalne uprave, koje su bliže terenu, predstavljaju prvu učinkovitu razinu kontrole i praćenja organizacija koje djeluju u suprotnosti s pravilima i vrijednostima EU-a, u cilju osnaživanja napora da se spriječi, otkrije i suzbije prijevara ili zlouporaba sredstava;

28.  poziva nacionalna tijela da poboljšaju svoje sustave transparentnosti i odgovornosti radi identifikacije svih organizacija ili subjekata koji djeluju u suprotnosti s pravilima i vrijednostima EU-a te da poduzmu pravne i administrativne mjere kojima će se olakšati djelovanje na razini EU-a te Komisiji olakšati i omogućiti brže uključivanje dotičnih subjekata u svoje sustave; potiče Komisiju da u EDES uključi sve predstavnike interesnih skupina koji krše pravila i vrijednosti EU-a te da ih u skladu s time isključi iz financiranja EU-a, u skladu s Financijskom uredbom koja se primjenjuje na proračun EU-a;

29.  smatra da državama članicama ne bi trebalo ostaviti prostora da nevladine organizacije podvrgavaju krajnje ograničavajućim zahtjevima i obvezama; podsjeća da je Komisija pokrenula postupak zbog povrede protiv Mađarske kada je 2017. uvela zakon o vanjskom upletanju te da je Sud Europske unije u svojoj presudi od 18. lipnja 2020.(16) u predmetu Europska komisija / Mađarska naveo da se pravo na slobodu udruživanja, a time i pravo EU-a, krši ako sistemske obveze nametnute organizacijama civilnog društva znatno otežavaju djelovanje i rad organizacija koje podliježu tim obvezama;

30.  žali zbog toga što se podaci u sustavu financijske transparentnosti objavljuju naknadno, i to sa zakašnjenjem od 6 do 18 mjeseci, što utječe na transparentnost; poziva Komisiju da informacije o bespovratnim sredstvima EU-a dodijeljenima nevladinim organizacijama i subjektima objavi najkasnije šest mjeseci nakon datuma dodjele bespovratnih sredstava, uključujući financijska sredstva primljena iz drugih izvora, uzimajući pritom u obzir načelo povjerljivosti u propisno opravdanim slučajevima kada su korisnici, uključujući nevladine organizacije, suočeni s ozbiljnim prijetnjama; poziva Komisiju da razvije i integrira alate za validaciju podataka kako bi postupak potvrđivanja podataka sustava financijske transparentnosti bio automatski, kontinuiran i brži te kako bi trošio manje resursa;

31.  žali zbog toga što IT sustavi Komisije nisu jednostavni za korištenje i što se koriste različitim konvencijama za utvrđivanje korisnika projekata i bespovratnih sredstava, što dovodi do različitih podataka, zbog čega je teško uskladiti informacije s različitih javno dostupnih portala i baza podataka Komisije; preporučuje da Komisija uspostavi usklađena pravila i standardizira izgled i funkcije baza podataka koje se odnose na određene programe, uzimajući u obzir različita okruženja i područja djelovanja u kojima djeluju nevladine organizacije i bez stvaranja dodatnog nepotrebnog opterećenja;

32.  poziva Komisiju da koristi zajednički jedinstveni identifikator, kao što je jedinstvena identifikacijska oznaka sudionika, i identifikacijski ključ za identifikaciju projekata na svim portalima i u svim bazama podataka, među ostalim na internetskim stranicama korisnika, uz zadržavanje načela povjerljivosti, posebno u propisno opravdanim slučajevima kada su korisnici, uključujući nevladine organizacije, suočeni s ozbiljnim prijetnjama od odmazde, kako bi se olakšalo usklađivanje javno dostupnih informacija iz različitih sustava i internetskih stranica; poziva Komisiju da svim korisnicima, uključujući nevladine organizacije, dostavi kôd pomoću kojeg će moći pristupiti podacima o financiranju izravno iz sustava financijske transparentnosti unatrag pet godina i koji uključuje poveznice na odgovarajuće projekte u bazama podataka programa Komisije;

33.  primjećuje znatne nedosljednosti u sadržaju i opsegu informacija na internetskim stranicama projekata uključujući u pogledu raspodjele bespovratnih sredstava među partnerima i u pogledu povezanosti s relevantnim bazama podataka Komisije; poziva na proaktivniji pristup javnoj transparentnosti i povećanu suradnju s proračunskim tijelima EU-a koji nadilazi trenutačne minimalne uvjete za financiranje bespovratnim sredstvima EU-a; poziva Komisiju da ojača sustav kojim bi se svi podnositelji zahtjeva, uključujući nevladine organizacije, obvezali na poštovanje Povelje EU-a pri podnošenju zahtjeva za sredstva EU-a; poziva na to da se na internetskim stranicama projekata koje financira EU jasnije i sustavnije prikažu informacije o bespovratnim sredstvima primljenima od EU-a i iz drugih izvora;

34.  poziva na to da se krajnji vlasnici poduzeća uvrste u središnje registre u zemljama EU-a koji će biti dostupni osobama s „legitimnim interesom”, kao što su istraživački novinari, obuhvaćeni građani i nevladine organizacije;

35.  napominje da, iako je uključivanje sustava eGrants kao zajedničkog alata za upravljanje bespovratnim sredstvima i sustava registracije podnositelja zahtjeva u svim službama Komisije poboljšalo kvalitetu i cjelovitost podataka sustava financijske transparentnosti, potrebno je uložiti više napora kako bi se poboljšala pouzdanost takvih podataka; zabrinut je zbog toga što u okviru postojećih portala i sustava Komisije za transparentnost i dalje postoje nedostaci u pogledu dosljednosti; nadalje poziva Komisiju da ubrza svoj rad na racionalizaciji baza podataka radi lakšeg korištenja sustava financijske transparentnosti koji je povezan s registrom transparentnosti i kompatibilan s bazama podataka određenih programa; ističe da bi on trebao uključivati završna plaćanja, čime bi se omogućilo utvrđivanje korisnika, uključujući nevladine organizacije, po kategorijama, među ostalim definiranjem nevladine organizacije i relevantnih subjekata u skladu s Financijskom uredbom; traži od Komisije da do kraja 2024. pripremi prijedlog za daljnje administrativne mjere;

36.  napominje da se u nekim situacijama sjedište neprofitne organizacije nalazi u jednoj zemlji, dok se aktivnosti korisnika odvijaju u drugoj zemlji; poziva neprofitne organizacije da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi uzele u obzir sredstva i usluge pružene na lokacijama izvan njihove matične nadležnosti;

37.  pozdravlja prijedlog Komisije o uspostavi, na temelju članka 36. Financijske uredbe, središnjeg, interoperabilnog informatičkog sustava za rudarenje podataka i procjenu rizika kako bi se poboljšala učinkovitost unutarnje kontrole izvršenja proračuna; ističe da taj sustav ne smije uključivati samo podatke primatelja, već i podatke stvarnih vlasnika, u skladu s Direktivom (EU) 2015/849(17); poziva na to da se u taj sustav uključe pokazatelji rizika koji se temelje na podacima iz sustava ranog otkrivanja i isključenja, koji uključuju sve načine upravljanja;

38.  žali zbog toga što istodobna obveza izvješćivanja i računovodstvenih praksi na nacionalnoj razini i razini EU-a može dovesti do nerazmjernog administrativnog opterećenja za korisnike, uključujući nevladine organizacije; poziva Komisiju da zajamči dosljednost obveza izvješćivanja na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se zajamčilo lakše praćenje ispunjavanja obveza;

39.  naglašava važnost transparentnosti i utvrđivanja krajnjeg primatelja sredstava EU-a; poziva Komisiju da razvije usklađeni sustav praćenja u cilju smanjenja birokracije, poboljšanja učinkovitosti i utvrđivanja krajnjih korisnika; preporučuje da Komisija sustavno, standardizirano i usklađeno prati sredstva EU-a do krajnjih korisnika na svim platformama za informiranje i transparentnost na razini EU-a; nadalje poziva na pojačani dijalog između Europske komisije i korisnika sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, o tome kako smanjiti prekomjerno opterećenje;

40.  zabrinut je kada se odredbe o vidljivosti programa EU-a ne poštuju u potpunosti; poziva Komisiju da naloži svojim službama da raskinu sporazume ili smanje isplate korisnicima koji ne poštuju svoje ugovorne obveze u pogledu vidljivosti;

41.  poziva Komisiju da svim svojim službenicima za programe i agencijama pruži osposobljavanje o Financijskoj uredbi i proračunu EU-a; poziva Komisiju da svim korisnicima sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, pruži osposobljavanje o izvješćivanju i financijskim pravilima te traži da tijelo nadležno za davanje razrješnice bude propisno obaviješteno o tim osposobljavanjima, uključujući njihov sadržaj, sudionike i povezane troškove; traži od Komisije da pojednostavi postupke podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva i postupke odabira, da osigura ujednačenost pristupa i transparentnost postupka kao i smanjenje administrativnog opterećenja i redovitu prilagodbu tih pravila promjenjivim okolnostima i stečenim iskustvima;

42.  prima na znanje zaključak Revizorskog suda iz 2018. da se podugovaranjem Komisiji ne omogućuje da na odgovarajući način prati kako se upotrebljavaju sredstva EU-a; poziva na to da se iznosi koji se daju nevladinim organizacijama kao trećim stranama u obliku kaskadnih bespovratnih sredstava jasno identificiraju u sustavu financijske transparentnosti i godišnjem financijskom izvješćivanju i izvješćivanju Komisije o odgovornosti;

43.  poziva sve institucije EU-a da zajamče daleko strožu provedbu, izvršavanje i nadzor poštovanja postojećih odredbi o registru transparentnosti EU-a; poziva na dodjelu više sredstava za tajništvo registra transparentnosti kako bi se svim podnositeljima zahtjeva i registriranim subjektima, posebno malim subjektima i nevladinim organizacijama, mogla pružiti potpora tijekom cijelog postupka registracije i kako bi se informacije koje su pružili mogle temeljitije provjeravati; konkretno, poziva na to da se službenik za transparentnost rasporedi u sva tajništva odbora i relevantne upravne odjele; podsjeća da bi, u skladu sa smjernicama za registar transparentnosti, o promjenama dostavljenih podataka trebalo obavijestiti čim do njih dođe, a u svakom slučaju u roku od tri mjeseca; ustraje u tome da bi sve promjene u upravnom odboru ili vodstvu registriranih subjekata također trebale biti upisane u registar transparentnosti; traži da baza podataka o transparentnosti bude dostupna samo određenim ovlaštenim osobama i na zahtjev proračunskom tijelu kako bi se izbjeglo širenje informacija koje bi mogle ugroziti život ili osobnu sigurnost ili postojanje nevladine organizacije;

44.  žali zbog činjenice da za različite vrste organizacija postoje različiti zahtjevi za objavljivanje u registru transparentnosti; poziva Komisiju da primjeni iste zahtjeve za objavljivanje za sve vrste organizacija upisane u registar transparentnosti; posebno napominje da se od njih mora zahtijevati da objave svoje prihode i sve iznose potrošene na lobiranje(18);

45.  podsjeća na preporuke iz rezolucije22 Parlamenta o razrješnici za 2021.(19) u kojima se poziva na reviziju registra transparentnosti EU-a i njegovih smjernica kako bi se zahtijevalo objavljivanje pojedinosti o svim izvorima financiranja od registriranih organizacija, uključujući udjele u drugim poduzećima, te kako bi se omogućilo praćenje sredstava EU-a od izravnog primatelja do krajnjeg korisnika kada se sredstva prenose duž lanca, među ostalim kada se sredstva jednog korisnika, uključujući nevladine organizacije, prenose drugome, uzimajući pritom u obzir načelo povjerljivosti u slučaju nevladinih organizacija suočenih s ozbiljnim prijetnjama;

46.  poziva sve nevladine organizacije i subjekte koji su predani potpunoj transparentnosti i odgovornosti, Povelji EU-a i promicanju demokratskih vrijednosti i vrijednosti EU-a da zatraže da budu uključeni u registar transparentnosti pri podnošenju zahtjeva za sredstva EU-a;

47.  poziva na strogu provedbu pravila o pristupu Parlamentu i pozivima na prisustvovanje parlamentarnim odborima, uz uvjet da novi službenik za transparentnost, koji se nalazi u tajništvima svih odbora, mora svaku organizaciju upisati u registar transparentnosti;

48.  poziva sve korisnike koje financira EU, uključujući nevladine organizacije, da na internetu objave sve sastanke sa zastupnicima u Europskom parlamentu, asistentima zastupnika u Europskom parlamentu ili predstavnicima drugih institucija, tijela ili agencija EU-a kad god se takvi sastanci odnose na aktualne zakonodavne predmete EU-a ili na financiranje EU-a koje ti korisnici primaju ili za koje se prijave, u skladu sa sličnim obvezama za zastupnike u Europskom parlamentu; poziva relevantne institucije i tijela EU-a da osiguraju alate potrebne za objavljivanje takvih sastanaka, dopuštajući pritom opravdane iznimke;

49.  smatra da je donošenje uredbe o nevladinim organizacijama diskriminatorna mjera usmjerena na nevladine organizacije, ali ne i na bilo koje druge primatelje sredstava u EU-u; smatra da su pitanja kao što su fenomen rotirajućih vrata, transparentnost u financiranju i donacijama, borba protiv pranja novca, ograničavanje vanjskog upletanja, neovisnost od političkog i gospodarskog utjecaja i zviždanje važna za sve subjekte koji primaju sredstva EU-a i da se ne bi trebala koristiti za ograničavanje prostora za djelovanje nevladinih organizacija;

50.  ponavlja svoj poziv iz rezolucije Komisije o razrješnici za 2021.(20) da se pobrine za to da svi korisnici sredstava EU-a, uključujući nevladine organizacije, koji su zloupotrijebili ili pronevjerili sredstva EU-a ili sudjeluju u aktivnostima koje su u suprotnosti s vrijednostima EU-a sadržanima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i Povelji EU-a, uključujući poticanje na terorizam, govor mržnje, podupiranje ili veličanje nasilja, političkog i vjerskog ekstremizma, kao i širenje dezinformacija pod krinkom namjerno krivotvorenih znanstvenih podataka, navedu u EDES-u i da im se onemogući pristup institucijama EU-a i programima financiranja EU-a u okviru izravnog i podijeljenog upravljanja; poziva Komisiju i države članice da osiguraju provedbu i objavu poboljšanog popisa za isključenje u skladu s preporukom Parlamenta i u skladu sa sporazumom o Financijskoj uredbi; očekuje od Komisije da početkom 2025. izvijesti o provedbi te preporuke;

51.  poziva Komisiju i Revizorski sud da Parlamentu kao tijelu nadležnom za davanje razrješnice sustavno podnose nalaze i revizijske zaključke povezane s provjerama korisnika, uključujući nevladinih organizacija, na licu mjesta koje se temelje na riziku te njihove rezultate; potiče pojačanu suradnju s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskim revizorskim sudom; poziva Komisiju da naročito poboljša status pristupa OLAF-a kako bi dobio informacije o financijskim povredama pojedinih korisnika, istražio ih i izrekao odgovarajuće sankcije (primjerice obustavu plaćanja putem EDES-a) u slučaju prijevare, korupcije i drugih nepravilnosti povezanih sa sredstvima EU-a u skladu s primjenjivim propisima;

52.  podsjeća da se nevladine organizacije podvrgavaju istoj razini kontrole i istraga kao i svi drugi primatelji sredstava EU-a kojima je obuhvaćena čitava rashodovna strana, u okviru mandata OLAF-a i Ureda europskog javnog tužitelja;

o
o   o

53.  nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom revizorskom sudu.

(1) SL L 193, 30.7.2018., str. 1. (2) SL L 435, 6.12.2021., str. 187. (3) SL L 231, 30.6.2021., str. 159. (4) Studija – „Financiranje nevladinih organizacija iz proračuna EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel D – proračunska pitanja, 25. studenoga 2010. (5) Studija – „Demokratska odgovornost i proračunski nadzor nevladinih organizacija koje se financiraju iz proračuna EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel D – proračunska pitanja, 24. siječnja 2017. (6) Studija – „Transparentnost i odgovornost financiranja EU-a za nevladine organizacije aktivne u područjima politika EU-a na području EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel D – proračunska pitanja, 28. rujna 2023. (7) SL C 342, 6.9.2022., str. 225. (8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0137. (9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0138. (10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0292. (11) Europski parlament, „Razrješnica za 2021.:Opći proračun EU-a – Komisija i izvršne agencije”, 10. svibnja 2023. (12) Zajednička komunikacija Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. ožujka 2020. naslovljena „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.” (JOIN(2020)0005). (13) Izvor: Registar transparentnosti EU-a, pristup podacima 22. rujna 2023. (14) Europski parlament, „Razrješnica za 2021.:Opći proračun EU-a – Komisija i izvršne agencije”, 10. svibnja 2023. (15) Članci 139. stavak 1. točka (i) i 139. stavak 1. točka (c) podtočka (vi) Komisijinog prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 16. svibnja 2022. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (preinaka) (COM(2022)0223). (16) Presuda Suda Europske unije od 18. lipnja 2020., Europska komisija / Mađarska, C-78/18, ECLI:EU:C:2020:476. (17) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.). (18) Vidjeti: Studija o transparentnosti i odgovornosti, preporuka 24.3. (19) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0138, stavak 74. (20) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0137.